Professional Documents
Culture Documents
Modelovanje Sistema Za Obrazovanje Na Daljinu
Modelovanje Sistema Za Obrazovanje Na Daljinu
Modelovanje Sistema Za Obrazovanje Na Daljinu
1. UVOD
Intenzivan razvoj telekomunikacionih tehnologija i računarskih sistema, stalna veza sa
Internetom i učenje bazirano na hipermedijalnim sistemima omogućilo je kvalitetniju primenu
kompjuterske tehnologije u nastavi. Kompjuterska nastava obezbeđuje fleksibilnu organizaciju
aktivnosti, predavanja i proučavanja materijala i kompleksno vrednovanje rada učenika. Koriste se
različiti načini sticanja i usvajanja znanja i to (3 str. 47):
• učenje u istom vremenu i na istom mestu;
• učenje u istom vremenu na različitim mestima;
• učenje u različitom vremenu i na istom mestu i
• učenje u različitom vremenu i na različitom mestu.
Danas se najčešće koristi prvi način koji podrazumeva da učenici putuju do škola, da nastavu
slušaju u istim prostorijama i u isto vreme. Na Učiteljskom fakultetu u Beogradu započete su aktivnosti
oko kreiranja specijalizovane multimedijalne učionice. Ovim projektom se želi da se na nov, zasada u
praksi nepoznat način, projektuju i opreme multimedijalne učionice koje bi omogućile da se nastava
organizuje kao celovit sistem, da u svakoj fazi odvijanja rada učenici i nastavnici imaju povratnu
informaciju o kvalitetu usvojenih znanja učenika. U poslednje dve decenije formirane su medijateke, u
okviru škola, koje su predstavljale učionice univerzalne namene opremljene različitim didaktičkim
medijima i predviđene za samostalno učenje, uz korišćenje raspoloživih izvora. Sledeći korak ka
unapređenju nastavne tehnologije je projektovanje multimedijalnih učionica koje bi bile opremljene
multimedijalnom katedrom i funkcionalnim ormarićima za odlaganje didaktičkih materijala
(grafofolija, dijaslajdova, disketa, CD ROM-ova, video-kaseta, nastavnih listića i dr.), te retro pultom
koji bi činila troslojna tabla sa projekcionim platnom.
2. MULTIMEDIJALNE UČIONICE
Multimedijalna katedra je projektovana tako da sadrži računar, kasetofon, video rekorder,
povezan sa BIM projektorom, televizorom i drugim uređajima za projektovanje. Katedra bi sadržavala i
grafoskop, kameru za trodimenzionalno projektovanje i dijaprojektor. Svi uređaji se podižu i spuštaju
elektromotorom korišćenjem kontrolnih i upravljačkih tastera. Nakon završetka rada, posebno
projektovanim poklopcima katedra se zaključava i podseća na lepo dizajniranu klasičnu nastavničku
katedru.
Slika 3 Multimedijalna katedra
Računar je povezan u lokalnu mrežu i na Internet, kako bi se mogle koristiti i prezentovati
informacije sa globalne računarske mreže. U okviru projekta predviđena je i izrada softvera za
pretraživanje lokacije didaktičkih medija prema nastavnom predmetu i obliku rada koji se izvodi sa
učenicima. Didaktički mediji bi bili šifrovani i klasifikovani u didaktičke mape koje su, kako je već
napomenuto, odložene u ormariće. Ovakve multimedijalne učionice doprinele bi većoj efikasnosti
nastavnog procesa. Multimedijalne katedre se mogu koristiti u frontalnom obliku rada, ali sa
predviđenim terminalima na učeničkim klupama, koji bi bili povezani sa centralnim računarom mogla
bi se realizovati individualizovana nastava sa interakcijom između učenika i nastavnika čime bi se
obezbedilo stalno praćenje rada učenika.
Učenje na različitim mestima u isto vreme obezbeđuje fleksibilnost u pogledu lokacije
učenika, ne obavezuje ga da prisustvuje nastavi u učionici, ali zahteva složenu aparaturu za izvođenje
telekonferencija kako bi mogli da prate nastavnikova izlaganja. Ovaj način učenja posebno je značajan
za seoske škole u kojima nema dovoljno nastavnika te se organizuju predavanja u glavnim školskim
objektima, a u lokalnim (područnim) školama učenici prate izlaganja posredstvom telekomunikacionih
tehnologija bez obaveze da se transportuju do centralne škole.
Za realizaciju kompjuterske konferencije neophodno je da škola poseduje računar sa video
ulazom, tako da se kamerom snima predavač ili auditorijum, a posredstvom mikrofona i zvučnika
prenosi se audio signal. Uz korišćenje BIM projektora moguće je uvećati slike i prezentovati ih svim
učenicima na projekcionom platnu ili TV prijemnicima.
Bolje opremljene škole poseduju medija centre u kojima se nalaze didaktički mediji i
pomagala koja se koriste kao dopuna tradicionalnoj nastavi i obezbeđuju mogućnost detaljnijeg
proučavanja nastavnih sadržaja u vreme kada njima najviše odgovara. Učenje na istom mestu u
različito vreme posebno je interesantno za studente koji se školuju uz rad te ne mogu prisustvovati
predavanju u vreme kad i većini studenata i nastavnika odgovara.
Najsloženiji način učenja koji zahteva i najsloženiju opremu je učenje na različitom mestu u
različito vreme. Multimedijalni sistemi uz telekomunikacione tehnologije pomažu učenicima da iz
svojih kuća prate nastavne sadržaje, da ponavljaju segmente koji su im nedovoljno razumljivi, da
dobiju povratne informacije i da sami vrednuju svoje znanje. Naravno, fleksibilni načini učenja
podrazumevaju i promene u organizaciji obrazovnog procesa u školi i kvalitativni napredak od
razrednočasovnog sistema po paradigmi Komenskog prema novoj informatičkoj paradigmi koja se
usavršava i usklađuje sa imperativima obrazovanja nove informacione ere.
3. UČENJE PUTEM MREŽE (E-LEARNING)
E-learning (učenje putem mreže) predstavlja elektronske izvore informacija struktuirane tako
da učenici mogu na jednostavan način da pretraže i prouče sadržaje pretvorene u digitalne formate.
Pristup informacijama se omogućava iz škole, kuće, biblioteke ili bilo koje druge lokacije gde postoji
računar sa pristupom Internetu. Sadržaji mogu biti arhivirani na CD ROM-ovima, serveru računarske
mreže, Intranetu ili Internetu. Učenik može da pristupa sadržajima u bilo koje vreme i može da se
zadrži koliko želi, a razgranatost elektronskih udžbenika uz korišćenje hiperteksta omogućava mu da
svoja znanja proširuje prema sopstvenim potrebama i interesovanjima iz pojedinih oblasti. Učenje
putem mreže se može podeliti u četiri kategorije: baze znanja, pomoć na mreži, asinhrono i sinhrono
učenje.
Baze znanja predstavljaju najčešći oblik predstavljanja znanja u učenju putem mreže. Primeri
baza znanja su prisutni u većini softverskih paketa, gde se nude objašnjenja svih pojmova i načina
korišćenja, kao i odgovori na najčešća pitanja koja korisnici postavljaju. Ukoliko je potrebno da
korisnik samostalno reši neki problem prezentuju mu se princip rešavanja problema i to korak po
korak. Na taj način korisnik uči i savladava principe rešavanja sličnih problema. Pretraga informacija
prema interesovanju učenika vrši se unošenjem ključnih reči ili sortiranjem sadržaja prema alfabetskom
redosledu.
6. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Učenje na daljinu je projektovano tako da sadržaji prate nastavni program nastavnih predmeta,
ali bi korišćenjem hiperlinkova bila data i mogućnost temeljitijeg izučavanja pojedinih oblasti, što
odgovara individualnim interesovanjima studenata (učenika) i svih drugih koji bi ove didaktičke
materijale koristili za formalno ili neformalno obrazovanje. Ovi sadržaji bi bili posebno interesantni iz
oblasti informacionih tehnologija, menadžmenta, makroekonomije i drugih oblasti koje izučavaju
budući menadžeri. i teorije nastave za koji bi bili zainteresovani svi nastavnici osnovnih i srednjih
škola, kao i roditelji. Javni pristup WEB portalu popularisao bi učenje na daljinu, a hiperlinkovi sa
interesantnim Internet lokacijama popularisalo bi učenje stranih jezika i stvaralo bi svest ljudi da
korišćenjem Interneta mogu da dođu do skoro svih informacija značajnih za njihovo usavršavanje ili
bolje informisanje u oblasti njihovog interesovanja. Potrebno je, takođe, da se permanentno vrši
evaluacija e-learning sistema i njegovo usavršavanje u skladu sa promenama koje se događaju u
razvijenim državama sveta, kao i na osnovu iskustava i stavova nastavnika i studenata u praksi. Javni
pristup WEB sadržajima nalaže potrebu zaštite privatnosti informacija o studentima, te se predviđa
posebna baza informacija o studentima koja bi bila zaštićena šifrom i dostupna samo ovlašćenim
licima. Datoteka u kojoj bi bili smešteni rezultati napredovanja studenata mora se zaštiti i arhivirati na
CD-ove, ne samo zbog zaštite privatnosti već i zbog izbegavanja eventualnih zloupotreba od strane
studenata. Ipak, u ovoj početnoj fazi, vrednovanje znanja studenata korišćenjem e-learning sistema bilo
bi samo dodatna informacija nastavniku, a nikako jedina, te će se u periodu eksploatacije, svakako,
nametnuti nova organizacija prilagođena društvenom okruženju u kojem živimo.
7. LITERATURA
1. Vilotijević, M. (1999): Od tradicionalne ka informacionoj didaktici, Pedagoško društvo
Srbije, Beograd.
2. Laudon, K., Laudon, J. (1991): Management Information Systems Conteporary Perspective,
New York,.
3. Mandić, D. (2003): Didaktičko-informatičke inovacije u obrazovanju, Mediagraf, Beograd.
4. Mandić, D; Ristić, M.:. (2006) Web portali i obrazovanje na daljinu u funkciji podizanja
kvaliteta nastave, Mediagraf, Beograd
5. Mandić, P., Radovanović, I., Mandić D. (1998): Uvod u opštu i informatičku pedagogiju,
Učiteljski fakultet, Beograd.
6. Sriće, V. i grupa autora: Poslovna informatika, Zagreb, 1992.