Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No.

2
eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

UDK 613.98
159.923.2-053.9
xxx

Izvorni znanstveni rad.

Primljeno: 13.02.2012.
Prihvaeno: 20.04.2012.

VANOST TJELESNE AKTIVNOSTI U STARIJOJ

IVOTNOJ DOBI
eljka Lepan i Zdravka Leutar
Studijski centar socijalnog rada
Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu
Nazorova 51, 10 000 Zagreb
e-mail: zeljka.lepan@zg.t-com.hr
Saetak
Tjelesna aktivnost je vaan faktor ouvanja zdravlja i funkcionalnih sposobnosti osoba starije dobi.
Cilj ovog rada bio je utvrditi postoje li razlike u nekim karakteristikama ivljenja osoba starije dobi
koje se aktivno bave tjelesnim vjebanjem i onih koje to ne ine: ispitati razlike u sociodemografskim
obiljejima starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koji to
ne ine, utvrditi postoje li razlike u funkcionalnim sposobnostima (sposobnosti samozbrinjavanja i
odravanja domainstva) izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koji to ne ine i utvrditi postoje li razlike u osobnoj procjeni zadovoljstva ivotom
izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koji to ne ine.
Istraivanje je provedeno na prigodnom uzorku u Zagrebu 2008. godine u kojem su sudjelovale 192
osobe koje se bave rekreativnim vjebanjem i 150 osoba koje nisu ukljuene u rekreativno vjebanje.
Rezultati dobiveni statistikom obradom pokazuju da postoje razlike u sociodemografskim obiljejima
ispitanika ukljuenih u odnosu na neukljuene u rekreativne tjelesne aktivnosti. Ukljueni u rekreativne tjelesne aktivnosti su ee enskog spola, u prosjeku neto mlai i vieg obrazovnog statusa, dok
nije pronaena razlika u materijalnom statusu. Ukljueni u rekreativne tjelesne aktivnosti izraavaju
vee zadovoljstvo ivotom i prema vlastitom iskazu imaju bolje funkcionalne sposobnosti. Ovo istraivanje potvruje korisnost tjelesnog vjebanja starijih osoba.
Kljune rijei: funkcionalna sposobnost, starenje, starije osobe, tjelesne aktivnosti, zadovoljstvo ivotom

UVOD
Starenje je univerzalan i progresivan proces u prirodi koji zahvaa sve ive organizme.
Starenje ovjeka je proces usporediv s rastom, razlika je jedino u smjeru. Pri rastu i razvoju
sve tjelesne, psiholoke i socijalne sposobnosti kreu se od nekog poetka do svoje maksimalne vrijednosti, dok u starenju te iste vrijednosti idu od svojeg maksimuma prema
niim vrijednostima i konano propadaju. Razvoj i propadanje razliitih sposobnosti idu
razliitim tempom, a razne ovjekove sposobnosti ili karakteristike dostiu svoje maksimalne vrijednosti u razliito vrijeme (fleksibilnost, snaga, brzina, kognitivne sposobnosti,
203

Book SE-2 2012.indb 203

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

osjetilne sposobnosti, sposobnosti socijalnih aktivnosti). Odmah po dosizanju maksimuma dolazi kratka stagnacija, a zatim lagano opadanje, to se moe smatrati poetkom
starenja. Takve promjene poinju ve u etvrtom desetljeu ivota pojedinih osoba, pa
tako starenje sagledavamo s razliitih aspekata, kao bioloki, psiholoki i socioloki proces.
Razlikujemo primarno i sekundarno starenje. Primarno starenje (fizioloko starenje ili
senescencija) odnosi se na normalne fizioloke procese odreene biolokim imbenicima, a posljedica su sazrijevanja ili protoka vremena (npr. menopauza), dok se sekundarno starenje odnosi na patoloke promjene i opadanje s godinama koje je uzrokovano
vanjskim imbenicima, ukljuujui bolest i posljedice negativnih utjecaja tijekom godina: buke, puenja, alkohola i drugih oneienja (Despot Luanin, 2003)
Govori se i o uspjenom, uobiajenom i patolokom starenju. Pri uspjenom starenju
prisutan je pozitivan genetski materijal, a starenje se odvija u pozitivnoj okolini, nema
kroninih oboljenja i funkcionalnih smetnji. Pojam uspjenog starenja, kako se taj
proces jo naziva u gerontologiji i gerijatriji, znai nastojanje da se pronae odreena
ravnotea izmeu individualnih potreba i elja s jedne strane i objektivnih i subjektivnih
ivotnih uvjeta s druge, tj. ovjek se mora nastojati prilagoditi injenicama i iz njih izvui najvie i najbolje to moe za aktivno ivljenje i osobni rast (Tokarski, 2004).
Pri uobiajenom starenju prisutan je razvoj bolesti i odreene disfunkcije, ali je funkcija svih sustava jo uvijek na zadovoljavajuoj razini i nema veih funkcionalnih ogranienja. Kod patolokog starenja, iz genetskih razloga ili zbog loeg utjecaja okoline,
dolazi do veih funkcionalnih ogranienja uz esta i dugotrajna bolovanja, to moe
rezultirati problemima s neovisnim ivljenjem (Pospi, 2001).
Noviji pojam je aktivno starenje. Pri tome se obino misli na etiri podruja: prisutnost
na tritu rada, sudjelovanje u kuanskim poslovima, aktivna participacija u ivotu zajednice i aktivnosti u slobodno vrijeme (Puljiz, 2004).
U posljednjih 160 godina ljudski se vijek produljio prosjeno za 40 godina i dalje se
produljuje prosjeno za tri mjeseca godinje. Uslijed toga te zbog smanjenja nataliteta,
mijenja se demografska slika drutva tako da u ukupnoj populaciji razvijenih zemljama,
pa i u Hrvatskoj, postoji sve vei udio starijih osoba. Prema popisima stanovnitva, u
Hrvatskoj je 1961. godine bilo 6,2% stanovnika starijih od 65 godina, 1971. 8,3%, a
popisom stanovnitva 1991. godine utvreno je da RH ima 628000 osoba starijih od
65 godina ili 13,3% puanstva, to ju prema kriterijima UN-a svrstava meu drave s
vrlo starim puanstvom. Sada je Hrvatska, prema kriterijima UN-a, svrstana u etvrtu
grupu drava s vrlo starim puanstvom, s udjelom starijih od 65 godina 15,62% (Cvek,
1995), dok je po procjeni za 2007. godinu udio starijih od 65 ve 16,95% (Tomek-Roksandi, 2008). Prema prognozi Populacijskog odjela Ujedinjenih naroda, udio starijih u
populaciji Hrvatske e se i dalje poveavati (Skupnjak, 2004) i predvia se da e 2050.
godine iznositi oko 26% (Grizelj, 2005). Po udjelu populacije starijih od 65 godina u
ukupnom broju stanovnika, Hrvatska s 15,7% zauzima visoko 8. mjesto u Europi iza
Italije, Grke, vedske, Belgije, panjolske, Njemake i Francuske (UNDP, 2007).
Populacijski odnos mukaraca i ena se mijenja prema godinama starosti. Prema podacima Dravnog statistikog zavoda o popisu stanovnitva 2001. godine, u ukupnom
204

Book SE-2 2012.indb 204

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

broju stanovnika Hrvatske ima vie osoba enskog spola (51,87%). Prema dobi stanje
se mijenja tako da od roenja pa do 34. godine starosti i u dobi 45-49 godina ima vie
mukih osoba, a u svim ostalim dobnim skupinama ima vie enskih osoba. Vei broj
ena naroito je primjetan u starijoj dobi. Ve u dobnom razredu 65-69 godina ima
56,34% ena, u dobnom razredu 85-89 godina ima ih 71,87%, a od ukupno 1455
osoba starijih od 95 godina bilo je 77,8% ena.
Da bi se u procesu starenja pojedinci uspjeno suoavali s tekoama, vano je da imaju
aktivan ivot i da stalno pronalaze interese kojima e zamijeniti rad. Takoer bi trebali pronalaziti nove prijatelje da zamijene drage osobe koje su se odselile ili umrle.
Teoretiari smatraju da smanjenje socijalnih interakcija nije potaknuto od starih, nego
je rezultat utjecaja zajednice i vanjskih okolnosti (Lemon, Bengston i Peterson, 1972,
Schaie i Willis, 2001).
Osobe koje se ponaaju prema ovome modelu uspjeno nadomjetaju uloge izgubljene
umirovljenjem ili smru suprunika novim ulogama. Njihovo ponaanje vie slii ponaanju sredovjenih nego starih.
Aktivnosti u koje se starije osobe mogu ukljuiti su raznolike:
neformalne aktivnosti uspostavljanje socijalnih veza s prijateljima, susjedima i
roacima
formalne aktivnosti aktivnosti u raznim dobrovoljakim grupama
solitarne aktivnosti odravanje domainstva, odmaranje
intimne aktivnosti vie doprinose potkrepljenju i ivotnom zadovoljstvu te ponovnom uspostavljanju vanih uloga i percepcija sebe s drugim vanim osobama.
Teorija smanjene aktivnosti tumai povlaenje osoba starije dobi i njihovo smanjenje
socijalnih aktivnosti. Cumming i Henry (Schaie i Willis, 2001) jo su 1961. godine, na
temelju transverzalnog istraivanja starijih osoba Kansas Cityja, doli do zakljuka da je
proces smanjenja aktivnosti neizbjean i univerzalan. Da ga moe zapoeti pojedinac ili
drutvena zajednica i da se stariji pojedinac moe povui samo iz nekih grupa (npr. iz
radne okoline), a ostati blizak s ostalim socijalnim grupama (npr. s obitelj). Smanjenje
aktivnosti i povezanost sa zadovoljstvom ivota bila je esta tema istraivanja.
Razloge smanjene aktivnosti pronalazi se u gubitku uloga starenjem, u psiholokim
razlozima ili biolokim gubitcima (bolest ili smanjeni senzorni kapaciteti: vid i sluh).
Smatramo kako ne bi ni bilo dobro kada bi se i nakon mirovine moralo ivjeti istim
tempom i s istim brojem obaveza.
Dananji nain ivota drastino smanjuje tjelesnu aktivnost ljudi u svim aspektima ivota. Rad i privreivanje osloboeni su komponente fizikog ljudskog rada. Nikada u
povijesti nije u tako kratkom vremenu toliko promijenjen nain ivota i rada gotovo
svih uzrasta i dobnih kategorija. Uvoenjem novih tehnologija nastupile su ogromne
promjene ne samo u nainu rada i privreivanja, nego i u svakodnevnim ivotnim aktivnostima kao to su voenje domainstva, pripremanje hrane, odravanje i ureivanje
kuanstava i okunica, prijevoz i transport, putovanje do radnog mjesta ili kole, nain
zabave i provoenje slobodnog vremena. U zadnjih pedeset godina televizija je uniti205

Book SE-2 2012.indb 205

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

la drutveni ivot srednjih generacija i znatno smanjila tjelesne aktivnosti, a u posljednjih desetak godina kompjutorske igre i elektroniko komuniciranje umanjuju djeci i
mladima drutveni ivot i igru kroz tjelesne aktivnosti.
Koliko moderna tehnika dostignua olakavaju ivot i pomau osobama starije dobi, a
koliko im naruavaju zdravlje zbog smanjene tjelesne aktivnosti, teko je suditi. Tehnika pomagala kao perilice, usisivai i slina, centralno grijanje i dostupnost tekue vode u
stanovima omoguuju starijima samostalan ivot duboko u starost. Dizala u stambenim
zgradama olakavaju pristup stanu i donoenje namirnica i neophodnih potreptina,
ali smanjuju kretanje. Uspinjanje i silaenje stepenicama bi osobama starije dobi, ako
nije kontraindicirano njihovom zdravstvenom stanju, bio dobar svakodnevni napor za
muskulaturu i krvoilni sustav. Svakako da besplatan gradski prijevoz znatno olakava
ivot starijim osobama i pomae pri preivljavanju s malim mirovinama i oskudnim
financijskim sredstvima kojima raspolau, ali im uskrauju tjelesnu aktivnost. Nerazumno bi bilo i pomisliti, a kamoli izrei da bi bilo to od tih olakica trebalo ustegnuti,
no bilo bi dobro osvijestiti injenicu da ponekad treba hodati umjesto voziti se! Smatra
se da najmanje 50% promjena pripisanih starenju u populaciji razvijenog svijeta spada
u atrofiju uslijed neaktivnosti (Miigoj-Durakovi, 2005).
Tjelesna neaktivnost djece tetna je za rast i razvoj, tjelesna neaktivnost odraslih tetna je
po zdravlje, a tjelesna neaktivnost starih opasna je po ivot (Medved, 1976)!
Openito, tjelesna je neaktivnost tim vei faktor rizika to je vea sredinja i jedinstvena uloga
koju tjelesna aktivnost ima u odravanju i unaprjeivanju strukture i funkcije odgovarajueg
organa. Prema tome, tjelesna je neaktivnost vrlo snaan faktor rizika za razvoj slabljenja miia
i gubitak minerala u kostima u starijih osoba te za nastanak dijabetesa tipa II, ali je manje
snaan faktor za pojavu koronarne bolesti srca ili neke oblike tumora (Vuori, 2005).
Pojam tjelesna neaktivnost nije jednak za svaku osobu. Ono to za neku mlau osobu
predstavlja tjelesnu neaktivnost za drugu, ovisno o njezinoj dobi, sedentarnom nainu
ivota ili zdravstvenom statusu moe biti zadovoljavajui nivo tjelesne aktivnosti. Tjelesna
je aktivnost bilo kakvo djelovanje skeletnih miia koje rezultira energetskom potronjom
veom od one u stanju mirovanja (Caspersen i sur., 1985). Tjelesna je neaktivnost nedostatak jakih kontrakcija miia koje bi poticale njihovu ponovnu izgradnju, nedostatak poveanog metabolizma za poticanje razliitih metabolikih regulacija, nedostatak dovoljne
koliine vjetih pokreta za odranje motorike kontrole pokreta i sl. (Vuori, 2005).
Tjelesna aktivnost moe povoljno utjecati i na neke faktore rizika prema padovima
poveanjem miine jakosti, poveanjem amplitude pokreta, poboljavanjem ravnotee, brim hodanjem i kraim vremenom reakcije na promjene u okolini. Prema Vuori
(2005), programi vjebanja za starije mukarce i ene smanjuju padove za 19-46% i
ozljede uslijed padova za 28-88%. Koristi su bile najvee kod ispitanika iznad 80 godina
starosti, a programi su bili isplativi (Gillespie i suradnici, 2002; Gregg i suradnici, 2002;
Robertson i suradnici, 2002; Tintti, 2003. prema Vuori, 2005).
Tjelesna aktivnost takoer je sastavni dio rehabilitacijskih programa nakon preboljelog
sranog infarkta i modanog udara.
U 21. stoljeu ne postoji niti jedan drugi medicinski tretman ili lijek koji toliko obeava
i daje tako dobre rezultate u ouvanju zdravlja kao to je redovna tjelesna aktivnost.
206

Book SE-2 2012.indb 206

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

Kada bi se tjelesna aktivnost mogla upakirati u formu tablete, bio bi to najpropisivaniji lijek dananjice u svijetu (Tomek-Roksandi, 2009).
Osobe starije dobi koje brinu za dobar zdravstveni status odravanjem miine snage,
vrstoe kostura i pokretljivosti zglobova uvaju i svoju samostalnost; due su sposobne
brinuti same o sebi, obavljati dnevne nabavke, odravati osobnu higijenu. Ve sama mogunost kretanja po okolici ovjeku daje osjeaj kontrole nad svojim ivotom, omoguuje susrete s poznanicima i prijateljima, smanjuje osjeaj bespomonosti i naputenosti.
Ukljuivanje starijih u grupe organiziranog vjebanja vaan je faktor socijalizacije: upoznaju nove prijatelje koji imaju sline probleme i jednako se bore da ih svladaju. Osobe
starije dobi proivljavaju gubitke: umiru njihovi brani drugovi, braa i sestre, prijatelji, a
ponekad i djeca koja su ve zala u godine; svakodnevno primjeuju da je njihovih vrnjaka sve manje, a s mladima imaju sve manje zajednikih tema i interesa. Ukljuivanje u raznolike aktivnosti i aktivno sudjelovanje u njima pomae im nadvladati i takve probleme.
Hapl Jurii (2007) u svom istraivanju navodi da su aktivni umirovljenici manje
osamljeni od onih neaktivnih.
Istraivanje zagrebakoga Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu skrb i branitelje
provedeno 2007. godine meu korisnicima usluga gerontolokih centara, u kojima je
njih 77,08% polazilo rekreativno-medicinsku gimnastiku, pokazalo je:
da im je koritenje usluga centara pomoglo u uspjenijem zadovoljenju fiziolokih,
socijalnih i zdravstvenih potreba (82,89%),
da se ukljuivanjem u aktivnosti gerontolokih centara znaajno vie osjeaju korisnima u zajednici u kojoj ive (79,4%),
da im je sudjelovanje u aktivnostima centara poboljalo zdravstveno stanje (82,89%),
da im je drutveni ivot poboljan otkada sudjeluju u aktivnostima centara (81,40%).
Prema ukljuenosti stanovnitva u sportske i rekreacijske aktivnosti Hrvatska je pri dnu
ljestvice europskih zemalja, ali je zato pri vrhu u organiziranju velikih i skupih sportskih
natjecanja svjetskog i europskog ranga te u izgradnji skupih sportskih objekata za potrebe takvih natjecanja! Po ukljuenosti mladih smo slabi, ali to nadoknaujemo pisanjem i samohvalom o uspjesima naih vrhunskih sportaa, koji su zaista zavidni, ali nisu
rezultat kontinuiranog rada s velikom bazom, nego entuzijazma roditelja i pojedinih
zaljubljenika u sport; zato su rijetki i neponovljivi.
Podaci o ukljuivanju osoba starije dobi u rekreativne programe su jo porazniji. Na I.
hrvatskom savjetovanju o tjelesnom vjebanju osoba starije dobi odranome u Krku
2003. godine, iznesena je procjena da u organiziranim grupama u Hrvatskoj vjeba
oko 2000 ljudi starijih od 65 godina to iznosi svega 0,3% starije populacije (Heimer,
2003). To je tako malo da je gotovo zanemarivo. Pokretanjem Projekta gerontolokih
centara iji je cilj skrbiti i pruati usluge osobama starije dobi koji nisu smjeteni u
institucije, pokuava se uz ostale aktivnosti ukljuiti vie osoba starije dobi u programe
rekreativnog vjebanja. Procjenjuje se da u 2009. godini u Zagrebu djeluje 80-ak grupa u kojima vjebaju osobe starije dobi. Samo u Domu za stare i nemone Maksimir
ima 12 grupa (Turk, 2009). Posluimo li se istom metodologijom kao Heimer 2003.,
moemo procijeniti da u Zagrebu ima oko 2000 starijih osoba koje redovito vjebaju u
207

Book SE-2 2012.indb 207

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

organiziranim grupama i jo toliko u ostalim dijelovima Hrvatske, to iznosi 0,6% populacije osoba starijih od 65 godina u Hrvatskoj! To je dvostruko vie nego li prije est
godina, ali jo uvijek premalo. Koliki je broj osoba starije dobi koji samostalno vjebaju
ili svakodnevno provode neku tjelesnu aktivnost, teko je procijeniti.

CILJ ISTRAIVANJA
Cilj ovog istraivanja je utvrditi postoje li razlike u nekim karakteristikama ivljenja
osoba starije dobi koje se aktivno bave tjelesnim vjebanjem i onih koje to ne ine.

PROBLEMI
Ispitati razlike u sociodemografskim obiljejima starijih osoba koje se redovito bave
rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koji to ne ine.
Utvrditi postoje li razlike u funkcionalnim sposobnostima (sposobnosti samozbrinjavanja i odravanja domainstva) izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim
tjelesnim aktivnostima i onih koji to ne ine.
Utvrditi postoje li razlike u osobnoj procjeni zadovoljstva ivotom starijih osoba koje se
redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje to ne ine.

POSTUPAK I NAIN PRIKUPLJANJA PODATAKA

S obzirom na nain prikupljanja podataka ovo je transverzalno istraivanje. Anketiranje
ispitanika obavljeno je tijekom travnja, svibnja i lipnja 2008. godine.
Ispitanici su anketirani pomou upitnika konstruiranog za potrebe ovog istraivanja.
Podijeljeno je 458 upitnika od ega je dobiveno 342 ispravno popunjena upitnika. Ispitanici su anketirani na mjestima gdje se odravaju sati rekreativnog vjebanja u okviru
rada gerontolokih centara u Zagrebu (Trnje, Iblerov trg, Dubrava, Borongaj, Kozari
Bok, Peenica) ili drugih udruga koje organiziraju rekreativno vjebanje starijih osoba
(Sporty klub, Tri generacije, Orion, Stenjevec), u planinarskim drutvima (PD EricssonN. Tesla, HPD eljezniar, HPD Kapela), u sportskim klubovima (Kanu klub Konar,
veslaki klub Trenjevka, SDI Hrabri). Osobe starije ivotne dobi koje se ne bave rekreativnim vjebanjem ispitivali smo u njihovim domovima i drugim mjestima, a uglavnom
su to osobe do kojih smo doli prigodno, tj. osobe starije od 65 godina ivota.

UZORAK
U istraivanju je koriten prigodni uzorak koji se sastojao od 342 osobe starije od 65 godina koje ive na podruju grada Zagreba. U uzorku se htjelo dobiti da budu zastupljene
osobe koje se bave rekreativnim vjebanjem i one koji se ne bave rekreativnim vjebanje. U uzorku smo dobili 192 osobe koje se bave rekreativnim vjebanjem i 150 osoba
koje se ne bave rekreativnim vjebanjem. Od 342 ispitanika je 84 (24,6%) mukarca
i 258 (75,4%) ena. Prosjena dob ispitanika bila je 71 godinu (SD=5,20), a raspon
208

Book SE-2 2012.indb 208

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

dobi se kretao od 65 do 88 godina. Prema branom statusu oenjenih ili udatih je bilo
158 (46,3%), neoenjenih ili neudatih 14 (4,1%), udovaca ili udovica 134 (39,3%),
razvedenih 31 (9,1%), a u izvanbranoj zajednici je ivjelo njih 4 (1,2%). Prema stupnju obrazovanja ispitanici su se takoer razlikovali: nepotpunu osnovnu kolu zavrilo
je 18 (5,3%) ispitanika, osnovnu kolu 34 (9,9%) ispitanika, zanat je izuilo njih 39
(11,4%), srednju tehniku kolu ili gimnaziju zavrilo je 95 (27,8%), viu kolu zavrilo
je 52 (15,2%) ispitanika, fakultet ili vie od toga 104 (30,4%) ispitanika. Po strukturi
kuanstva: sam ili sama ivjelo je 129 (37,7%) osoba, s branim drugom ivjelo je
106 (31,0%) osoba, s branim drugom i lanovima ire obitelji ivjelo je 49 (14,3%)
ispitanika, s lanovima ire obitelji ivjelo je 52 (15,2%) ispitanika, u domu za stare i
nemone ivjelo je 6 (1,8%) ispitanika. Svoje materijalne prilike ispitanici su procijenili:
vrlo dobrima samo 3 (0,9%), dobrima 35 (10,3%), prosjenima 195 (57,%), loima 94
(27,6%), ugroavajuim 14 (4,1%).

INSTRUMENTI
Ispitanici su anketirani pomou upitnika konstruiranog za potrebe ovog istraivanja.
Upitnik se sastojao od 8 pitanja koja su se odnosila na sociodemografske podatke, 8
pitanja odnosilo se na procjenu funkcionalnih sposobnosti, 10 pitanja odnosilo se na
procjenu aktivnosti u slobodno vrijeme tijekom mladosti i zrele dobi, 11 pitanja odnosilo se na nain provoenja slobodnog vremena, a 13 pitanja odnosilo se na procjenu
zadovoljstva ivotom.
Pitanja su bila zatvorenog tipa i na njih se odgovaralo oznaavanjem odabranog ponuenog odgovora, s mogunou dodavanja i opisa odreene aktivnosti kojom se ispitanici bave ili su se bavili.

UPITNIK ZADOVOLJSTVA IVOTOM

Pri konstruiranju upitnika posluili su kao predloci: Skala zadovoljstva ivotom (Lackovi-Grgin i suradnici, 2002), Skala kvalitete ivljenja (Krizmani i Kolesari, 1992) i
Upitnik kvalitete ivota MANSA - odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Faktorska analiza rezultata nam omoguuje identificiranje manjeg broja latentnih varijabli ili faktora koji objanjavaju skup postojeih korelacija unutar grupe manifestnih
varijabli i jedan je od naina utvrivanja konstruktne valjanosti nekog testa ili upitnika
(tada govorimo o faktorskoj valjanosti). Faktorska valjanost jednaka je proporciji s kojom odreeni faktor sudjeluje u varijanci testovnih rezultata odnosno jednaka je zasienosti testa pojedinim faktorom ili pojedinom latentnom psihologijskom varijablom
(Petz, 1992).
Kaiser-Meyer-Olkinov indeks koji iznosi 0,924 i Bartlettov test znaajnosti korelacijske
matrice pokazuju da je ona znaajna, a time i pogodna za faktorsku analizu.
Provedena analiza glavnih komponenti rezultirala je jednom glavnom komponentom ija
je svojstvena vrijednost vea od 1 (= 5,05), a koji objanjava 50,04% ukupne varijance.
209

Book SE-2 2012.indb 209

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

POUZDANOST
Metodom unutarnje konzistencije za uzorak ispitanika (N=342) utvren je stupanj pouzdanosti skale od 11 estica, Cronbachov alpha, koji iznosi 0,89 to ukazuje na visoku
homogenost estica skale.

SKALA FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI

Kaiser-Meyer-Olkinov indeks iznosio je 0,858, a Bartlettov test znaajnosti korelacijske
matrice pokazuju da je statistiki znaajan.
Provedbom faktorske analize glavnih komponenata dobiven je jedan faktor sa svojstvenom vrijednou 4,71 koji objanjava 67,3% varijance (tablica 1).
Tablica 1. Faktorska struktura estica na glavnoj komponenti korelacijske matrice skale
zadovoljstva ivotom (N = 341)
Komponenta 1
Zadovoljan sam svojim ivotom

,850

Imam odline ivotne uvjete

,842

Smatram da je moj ivot sada gotovo idealan

,828

Kada bi se va ivot nastavio ovako kakav je danas, time biste bili zadovoljni

,813

Postigao sam u ivotu sve ono najvanije to sam elio postii

,726

Zadovoljan sam nainom provoenja slobodnog vremena

,718

Zadovoljan sam svojim poloajem u drutvu

,717

Imam odline uvjete stanovanja

,620

Osjeam se sigurno

,578

Zadovoljan sam odnosom sa svojom djecom i srodnicima

,533

Zadovoljan sam brigom drutva za starije osobe

,413

U tablici 2 navedene su faktorske saturacije estica na skali funkcionalne sposobnosti

izluenim faktorom.
Tablica 2. Faktorska struktura estica na glavnoj komponenti korelacijske matrice skale
funkcionalnih sposobnosti (N = 341)
Procjena svoje sposobnosti pri kretanju po okolici
Procjena svoje sposobnosti pri koritenju sredstava javnog prijevoza
Procjena svoje sposobnosti pri kretanju po stanu ili kui
Procjena svoje sposobnosti pri nabavi namirnica
Procjena svoje sposobnosti pri odijevanju i odravanju osobne higijene
Procjena svoje sposobnosti pri voenju domainstva
Procjena svoje sposobnosti pri plaanju rauna i brizi o financijskim pitanjima

Komponenta 1
,892
,866
,840
,834
,799
,773
,728

210

Book SE-2 2012.indb 210

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

POUZDANOST
Metodom unutarnje konzistencije za uzorak ispitanika (N=342) utvren je stupanj pouzdanosti skale od 7 estica, Cronbachov alpha, koji iznosi 0,90 to takoer ukazuje na
visoku homogenost estica skale.

OBRADA PODATAKA
Prilikom obrade podataka koritene su mjere deskriptivne (aritmetika sredina, raspon
podataka, minimum i maksimum, standardna devijacija) i inferencijalne statistike.
Normalnost raspodjele koritenih mjernih ljestvica bila je testirana Kolmogorov-Smirnovljevim testom. U svrhu provjere konstruktne valjanosti pojedinih mjernih instrumenata primijenjena je faktorska analiza. Za testiranje razlika izmeu grupa, odnosno
starijih osoba koje se aktivno bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje se ne
bave, koriten je t-test. Za usporedbu nominalnih kategorijskih varijabli koriten je Hikvadrat test. Prilikom ispitivanja povezanosti koristio se Pearsonov koeficijent korelacije. Od tehnika multivarijatne analize primijenjena je diskriminativna analiza. Obrada
podataka izvrena je pomou programskog paketa SPSS 16.0.

REZULTATI I DISKUSIJA
Obiljeja starijih osoba s obzirom na tjelesnu aktivnost
Spol
U analizi obiljeja starijih osoba krenut emo od razlika u sociodemografskim karakteristikama ispitanika s obzirom na tjelesnu aktivnost.
Tablica 3. Razlike u spolu izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koji to ne ine

Mukarci
ene
Ukupno
2, p

Aktivni
f
%
37
19,3
155
80,7
192
100
2
=6,61; df=1; p=,007

Pasivni
f
47
103
150

Ukupno
%
31,3
68,7
100

f
84
258
342

%
24,6
75,4
100

U provedbi ankete naao se znatno manji udio mukih ispitanika u grupama organiziranog
vjebanja. Vie mukih ispitanika bilo je u veteranskim sekcijama sportskih klubova i u
planinarskim drutvima. Od 192 aktivna ispitanika bilo je samo 37 mukaraca (19,3%),
to je znatno manje nego li je bilo u cijelom uzorku, ili to ih je u populaciji starijih te dobi.
U literaturi je teko pronai podatke o tome koliko mukaraca i ena starije dobi redovito vjeba. ee se spominju podaci o bavljenju sportom ena i mukaraca srednje dobi,
211

Book SE-2 2012.indb 211

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

i navodi se kako se mukarci ee bave sportom nego li ene. Durakovi (2007) navodi
da se rekreacijskim tjelesnim aktivnostima bavi tek svaki esti stariji ovjek, a ene u
prosjeku dvostruko rjee.
Tomek-Roksandi (1999) navodi kako podaci pokazuju da se tjelesnim aktivnostima
bavi tek svaki osamnaesti stariji ovjek, a da se ene tjelesnim aktivnostima bave dvostruko rjee od mukaraca.
Edwards i Tsouros (2009a) navode da su djevojke i ene znatno manje aktivne od mukaraca. U EU vie ena (43%) ne prakticira tjelesnu aktivnost umjerenog intenziteta u
7 dana nego li mukaraca (38%). Mukarci vie nego ene prakticiraju odreenu (18%
prema 12%) ili nekakvu (39% prema 35%) tjelesnu aktivnost u slobodnom vremenu.
Spominju se djevojke i ene, no to je sa starijim enama? Edwards dalje navodi da su
usprkos svim znanjima o korisnosti tjelesne aktivnosti, stariji ljudi, posebice starije ene,
najmanje aktivni od svih dobnih grupa.
Rezultati ovoga istraivanja pokazuju da su ene starije dobi ee ukljuene u rad grupa
rekreativnog vjebanja nego li mukarci starije dobi, a sline podatke dobili smo i od
nekih voditelja grupa.
Nikola Turk, kineziolog i dugogodinji organizator rekreativnih aktivnosti za starije, u
TV-emisiji Trea dob koja je bila posveena vjebanju osoba starije dobi navodi da je
odaziv mukaraca u organiziranim grupama rekreativnog vjebanja u okviru rada gerontolokih centara vrlo mali, oko 5%.
Tijekom 1997. i 1998. godine provedeno je istraivanje o uincima tromjesenog programa vjebanja koritenjem aerobinih i izotoninih vjebi u tri zagrebaka doma umirovljenika: Maksimir, Medveak i Sveti Josip. Tromjeseni program prolo je 53
ispitanika u dobi od 65 do 88 godina, od ega 38 (71,6%) ena i 15 (28,3%) mukaraca
(Kovai i sur.,1999).
U 2002. godini u Zagrebu je provedena anketa meu sudionicima u rekreativnim programima vjebanja u malom bazenu za starije osobe, u kojoj se traila ocjena programa
i voditelja, ispitivalo trajanje sudjelovanja, razlog ukljuivanja, redovitost sudjelovanja i
sl. Od 156 sudionika bilo je samo 26 mukaraca ili 16,66% (Mua, 2003).
Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje proveo je 2007. godine
istraivanje meu korisnicima usluga gerontolokih centara u Zagrebu o zadovoljstvu
korisnika uslugama centara. Od 602 korisnika bilo je samo 135 mukaraca ili 22,43%.
Edwards i Tsouros (2009b) u svom vodiu za planiranje tjelesne aktivnosti Zdravi grad
navode dobre primjere pojedinih europskih gradova. Izmeu ostalog navode kako u
Stockholmu gradska uprava ve 10 godina organizira besplatne pjeake ture koje vode
educirani volonteri i u koje se ukljuuju prvenstveno ene starije od 55 godina, meu
kojima mnoge nisu nikada bile aktivne.
Podaci koji pokazuju profil polaznika Sveuilita za treu dob u Zagrebu za kolsku
godinu 2005/06. pokazuju da je mukih polaznika znatno manje nego li enskih (15%).
U literaturi starijeg datuma vrlo se esto nalaze tvrdnje da su ene starije dobi manje
aktivne od mukaraca starije dobi. Meutim, u veini istraivanja koja su provedena u
zadnjih 10-ak godina, u kojima su ispitivani uinci programa tjelesnog vjebanja na sta212

Book SE-2 2012.indb 212

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

rije osobe ili procjenjivalo zadovoljstvo korisnika pojedinim programima, pronalazi se

znatno vei postotak ena nego li mukaraca starije dobi u pohaanju takvih programa.
Stoga se ini opravdanim konstatirati da se tvrdnje o neaktivnim enama tiu vremena
kada nije bilo posebnih programa namijenjenih starijim osobama (u posljednjim desetljeima 20. stoljea i prije toga), meu starijima je tada bilo manje ena koje su se
aktivno bavile rekreativnim sportskim aktivnostima. Mukarci bivi sportai su se ee
i u starijoj dobi bavili svojom dugogodinjom aktivnou kao hobijem. ene su izlazile
iz sporta kada su preuzimale ulogu majki i supruga i svu svoju energiju usmjeravale na
obitelj i profesionalne obaveze. Meutim, danas se ene starije dobi ee i s vie volje
nego li mukarci ukljuuju u novopokrenute programe tjelesnog vjebanja namijenjene
starijim osobama u okviru gerontolokih centara ili drugih udruga sportske rekreacije.
Hapl Jurii (2007) u svojem je istraivanju o aktivnom starenju umirovljenika ustanovila da spol nije presudan za razinu aktiviteta, ali je vidljivo da su neaktivni umirovljenici ee mukarci, a da su aktivni umirovljenici ee enskog spola. S druge strane,
udio mukog funkcionalno onesposobljenog puanstva u odnosu na ukupno muko
puanstvo Hrvatske vei je od prosjeka i iznosi 11,51%, dok se kod enskog puanstva
zamjeuje manji udio funkcionalno onesposobljenih ena od 7,9%. Mukarci su manje
aktivni i u obavljanju kuanskih poslova. U istraivanju UNDP-a (2007) o kvaliteti
ivota i regionalnim nejednakostima u Hrvatskoj ustanovljeno je da preko 80% ena
starijih od 34 godine svakodnevno obavlja kuanske poslove (starije od 65 u 83,3% sluajeva svakodnevno obavljaju kuanske poslove), dok je udio mukaraca u svim dobnim
skupinama u pravilu manji od 50% (stariji od 65 u 36,5% sluajeva, to je vie nego u
prethodnim razdobljima ivota). U istom istraivanju postavljeno je pitanje o pravednosti raspodjele kuanskih poslova, i mada je udio mukaraca daleko manji od udjela
ena u obavljanju kuanskih poslova, i jedna i druga grupa smatraju da tako treba i biti
(72,1% ena i 75,2% mukaraca). Je li to ostatak patrijarhalnog odgoja i ureivanja odnosa u obitelji kada je mukarac zaraivao, a ena vodila domainstvo? Mukarac ode u
zasluenu mirovinu, a ena i dalje vodi kuanstvo; ona ne odlazi u mirovinu dokle god
moe voditi domainstvo.
Mukarci manje rade u kui, manje vjebaju, funkcionalno su nesposobniji i krae ive.
ene vie rade u domainstvu, u starijoj dobi ee sudjeluju u razliitim organiziranim
oblicima tjelesnog vjebanja, funkcionalno su sposobnije i due ive.
Dob
Tablica 4. Razlike u dobi izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje to ne ine
Tjelesna aktivnost
Dob

Aktivni
Pasivni

SD

191
150

70,97
72,24

4,82
5,58

-2,235

,026

213

Book SE-2 2012.indb 213

18.6.2012. 14:44:07

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

Osobe starije dobi koje se bave nekim oblikom tjelesne rekreacije bile su u prosjeku
neto mlae. Njihova prosjena dob je bila 70,97 (SD=4,82), dok je prosjena dob onih
koji nisu ukljueni u sportsku rekreaciju 72,24 (SD=5,58).
U istraivanju Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje provedenom 2007. godine u Zagrebu meu korisnicima usluga gerontolokih centara, od 602
ispitanika 46,01% korisnika imalo je od 61 do 70 godina, 29,40% ispitanika bilo je
izmeu 71 i 80 godina, a samo 4,98% imalo je vie od 81 godine.
Velika HZA 2003 ponovljena je 2008. godine na istim ispitanicima i ustanovljen je
porast neaktivnosti u veini dobnih skupina (Vuleti i Kern, 2008).
Rezultati ovog istraivanja takoer pokazuju da neaktivnost raste s dobi, tj. da su stariji
ispitanici manje aktivni.
Teorija smanjene aktivnosti koju su postavili Cumming i Henry jo 1961. (prema
Schaie i Willis, 2000) objanjava povlaenje osoba starije dobi iz pojedinih aktivnosti
pod utjecajem okoline ili nekih subjektivnih faktora.
Osobe starije dobi ukljuene u razliite rekreativne aktivnosti u prosjeku su neto mlae. Jesu li zato funkcionalno sposobniji i zadovoljniji ivotom? Mnogim istraivanjima
ve je dokazano da s dobi opadaju funkcionalne sposobnosti, a one su, uz socijalnu
podrku i stres, vaan prediktor zadovoljstva ivotom (Despot Luanin, 2003.; Leutar
i sur. 2007.).
Obrazovanje
Tablica 5. Razlike u obrazovnom statusu izmeu starijih osoba koje se redovito bave
rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje to ne ine
Stupanj obrazovanja
NSS
SSS
VSS
Ukupno
2, p

Aktivni
f
40
57
95
192
2=7,49; df=2; p=,024

Pasivni
%
20,8
29,7
49,5
100

f
51
38
61
150

%
34,0
25,3
40,7
100

Razlika izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje to ne ine u stupnju obrazovanja statistiki je znaajna (2 (2, N=342)
= 2,73; p<0,05). Kao to je vidljivo iz tablice, udio starijih osoba s visokom strunom
spremom vei je u starijih koji se bave tjelesnim rekreativnim aktivnostima (49,5%),
u odnosu na osobe koje se ne bave rekreativnim aktivnostima (40,7%). Meu osobama koje se bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima 79,2% ispitanika ima srednju i/
ili visoku strunu spremu, a meu osobama koje nisu ukljuene u rekreativne tjelesne
aktivnosti 66% osoba ima srednju i/ili visoku strunu spremu.
Rezultat je bio oekivan jer se i oekuje da e osobe s viom naobrazbom biti upuenije
i imati vie znanja o potrebi redovitog gibanja.
214

Book SE-2 2012.indb 214

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

Pohjolainen (1991) je longitudinalnim ispitivanjem pratio etiri dobne skupine osoba

u pet mjerenja i ispitivao dobne promjene i generacijske razlike u socijalnoj participaciji
nakon umirovljenja. Jedan od zakljuaka njegovog istraivanja je da je razina obrazovanja jedna od najvanijih odrednica naina i kvalitete ivota starijih osoba. to su stariji
ljudi obrazovaniji i socijalno aktivniji, to e i njihova prilagodba starenju biti uspjenija
(prema Despot Luanin, 2003. tambuk, 1999).
Podaci koji pokazuju strukturu polaznika Sveuilita za treu dob zagrebakoga Pukog uilita za kolsku godinu 2005/06 pokazuju da su njihovi polaznici razliitih programa u 70% sluajeva visokoobrazovani.
U istraivanju Hapl Jurii (2007) o aktivnom starenju umirovljenika pokazalo se da
obrazovanje nije presudno za razinu aktiviteta, ali da su vidljive razlike u aktivitetu s
obzirom na razinu obrazovanja.
Lovrekovi i Leutar (2010) su u istraivanju o kvaliteti ivota starijih osoba u zagrebakim domovima umirovljenika ispitali i obrazovnu strukturu korisnika domova.
Obrazovna struktura korisnika u domovima u ovom uzorku puno je povoljnija nego u
ukupnoj populaciji starih osoba, s udjelom od 21,2% s viim i visokim obrazovanjem i
48,4% sa srednjim znatno je iznad onoga u ukupnoj populaciji starih ljudi.
Najvei nedostatak ovoga istraivanja je taj to je u uzorku bilo puno vie osoba vieg
obrazovnog statusa nego li je u populaciji starijih osoba Hrvatske i Zagreba. Razloge je
mogue pronai u tome to je ovo istraivanje provedeno u Zagrebu pa je time izostavljeno ruralno stanovnitvo koje obino ima nie obrazovanje, a Zagreb kao kulturno,
upravno i poslovno sredite Hrvatske ipak privlai i prima obrazovanije stanovnike.
Podaci o obrazovnom statusu na cijelom uzorku daleko su iznad prosjeka stanovnitva
Hrvatske. U ukupnoj populaciji Hrvatske, po podacima preuzetim s //www.dzs.hr/, u
Hrvatskoj je popisne 2001. godine bilo 72,50% osoba starijih od 65 godina sa zavrenom osnovnom kolom ili bez nje, 19,87% osoba sa srednjom strunom spremom i
7,23% osoba starijih od 65 godina s viim i visokim obrazovanjem (Lovrekovi, 2009).
Rezultat ovoga istraivanja, u kojemu je potvreno da osobe starije dobi ukljuene u rad
razliitih rekreativnih aktivnosti imaju vii obrazovni status podudara se s rezultatima i
podacima o aktivnosti starijih osoba u slinim istraivanjima.
Materijalni status
Tablica 6. Razlike u materijalnom statusu izmeu starijih osoba koje se redovito bave
rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje to ne ine
Materijalni status
Ispod prosjean
Prosjean
Iznad prosjean
Ukupno
2, p

Aktivni
f
17
115
60
192
2=2,65; df=2; p=,265

Pasivni
%
8,9
59,9
31,3
100

f
21
80
48
149

%
14,1
53,7
32,2
100

215

Book SE-2 2012.indb 215

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

Razlika izmeu starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima
i onih koje to ne ine u procjeni materijalnog statusa nije statistiki znaajna (2 (2,
N=342) = 2,73; p>0,05). Najvei udio starijih osoba koje se redovito bave rekreativnim aktivnostima (59,9%) i onih koje se ne bave rekreativnim tjelesnima aktivnostima
(53,7%) procjenjuje svoje materijalne prilike prosjenim.
Treba napomenuti da podaci nisu dobiveni objektivno, visinom mjesenih prihoda,
nego osobnom procjenom, pa ne moemo znati to predstavlja prosjean materijalni
status za osobe s visokom strunom spremom, a to za osobe s niom strunom spremom.
Rezultat je oekivan jer za ukljuivanje u programe rekreativnog vjebanja nije potrebno
puno novca niti materijalnih ulaganja.
Vidljiv je veliki nerazmjer u procjeni obrazovnog statusa i materijalnog statusa na cijelom uzorku. Veina ispitanika ima znatno vie obrazovanje od onoga u ukupnoj populaciji starijih osoba Hrvatske, pa ipak svoje materijalno stanje ocjenjuju prosjenim
ili loim. To se poklapa s rezultatima istraivanja o kvaliteti ivota i regionalnim nejednakostima u Hrvatskoj, koja pronalaze da su osobe starije od 65 godina u Hrvatskoj
znatno loijeg materijalnog statusa od svih ostalih grupa stanovnika (UNDP, 2007) .
Istraivanje UNDP-a o kvaliteti ivota u Hrvatskoj i regionalnim nejednakostima, u
dijelu istraivanja o ekonomskim prilikama pokazuje da populacija osoba starijih od 65
godina ima daleko slabije prihode od onih u zemljama E15 i slabije prihode od ostalih
dobnih kategorija u Hrvatskoj. Dok u zemljama E15 starije osobe imaju prihode i od
nekretnina, dionica ili uteevina, u Hrvatskoj je taj dio prihoda etiri puta manji.
U Hrvatskoj oko 6% kuanstava starijih osoba prima socijalnu pomo, a preko 18%
redovito prima novanu ili nenovanu pomo od osoba izvan obitelji (UNDP, 2007).
Funkcionalne sposobnosti
eljeli smo utvrditi postoje li razlike u funkcionalnim sposobnostima (sposobnosti samozbrinjavanja i odravanja domainstva) izmeu starijih osoba koje se redovito bave
rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje to ne ine.
Tablica 7. Sredinje vrijednosti, rasprenje rezultata te razlika (t-test) u procjeni funkcionalne sposobnosti s obzirom na tjelesnu aktivnost starijih osoba
Tjelesna
aktivnost
Procjena
funkcionalne
sposobnosti

SD

Aktivni

191

33,90

2,27

Pasivni

150

30,59

5,92

t
7,082

p
,001

Dobiveni rezultati pokazuju da se starije osobe koje se bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i one koje se ne bave statistiki znaajno razlikuju (t=7,082; p<0,05) u procjeni funkcionalne sposobnosti. Starije osobe ukljuene u neke od rekreativnih tjelesnih
216

Book SE-2 2012.indb 216

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

aktivnosti procjenjuju svoju funkcionalnu sposobnost boljom (M=33,90; SD=2,27) u

odnosu na starije osobe koje nisu ukljuene u neku od aktivnosti (M=30,59; SD=5,92).
Ovaj rezultat je i poticaj svim osobama starije dobi da se ukljue u grupe rekreativnog
vjebanja i tako utjeu na poboljanje i odravanje svog funkcionalnog stanja, koje je
vaan element kvalitete ivota.
Prema Tomek-Roksandi (1999), funkcionalna sposobnost podrazumijeva sposobnost
pojedinca za obavljanje svih svakodnevnih aktivnosti koje osiguravaju primjereno kvalitetno ivljenje, a ukljuuje bioloko, psiholoko i socijalno funkcioniranje. Funkcionalna sposobnost odnosi se na sposobnost koju pojedinac koristi, ali i na one sposobnosti
koje bi mogao koristiti kako bi nadoknadio opadanje odreenih drugih sposobnosti.
Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba pri praenju funkcionalnih sposobnosti osiguranika u domovima za stare i nemone procjenjuje dvije
sposobnosti starijih osoba, a to su pokretljivost (trajno nepokretan, trajno ogranieno
pokretan, ogranieno pokretan i sasvim pokretan) i samostalnost (trajno nesamostalan,
ogranieno samostalan i sasvim samostalan).
Strinovi i suradnici (1999) pronali su znaajno poboljanje funkcionalnih sposobnosti
starijih osoba koje su bile ukljuene u 12-tjedni program tjelesnog vjebanja aerobikim
i izotonikim vjebama u tri zagrebaka doma umirovljenika: Maksimir, Medveak
i Sv. Josip.
Parker i suradnici (1992) pokuali su utvrditi prediktore mortaliteta i morbiditeta kroz
ivotni vijek. Longitudinalno su praene dvije starosne skupine u vedskoj (74-84 i vie
od 85 godina). Nakon etiri godine praenja, znaajni prediktori mortaliteta u mlaoj
dobnoj skupini bili su funkcionalna sposobnost i zadovoljstvo ivotom, a u starijoj dobnoj skupini funkcionalna sposobnost i spol.
U okviru istraivanja procesa starenja u Zagrebu, provedenog 1979. i 1994. za projekt
Svjetske zdravstvene organizacije Starenje u 11 zemalja, ispitana je 1994. godine funkcionalna sposobnost 99 pojedinca koji su sudjelovali i u prvom ispitivanju. Ustanovljeno je znaajno smanjenje funkcionalnih sposobnosti izmeu prvog i drugog mjerenja,
najvie u sposobnostima noenja teih predmeta (teih od 5 kilograma), u sposobnostima dueg hodanja, hodanja na otvorenom i hodanja po stepenicama. Oslabila je i
sposobnost odravanja osobne higijene i kuhanja, a najmanje se smanjila sposobnost
samostalnog hranjenja (Despot Luanin, 2003). U istom istraivanju definirani su znaajni prediktori funkcionalne sposobnosti: dob, stres i socijalna podrka.
Zdravstveno ponaanje i socijalni kontakti pokazali su se kao znaajni prediktori funkcionalnih sposobnosti i za ene i za mukarce u istraivanju koje su Strawbridge i suradnici (1993) proveli estogodinjim praenjem 356 osoba starijih od 65 godina. Mukarci i
ene koji ne pue, vjebaju te odravaju redovite socijalne kontakte imaju bolje funkcionalne sposobnosti. U ovom istraivanju ustanovljena je razlika u tjelesnim aktivnostima
izmeu mukaraca i ena: mukarci se ee bave tjelovjebom, a ene aktivnostima u
obitelji i izlascima s vrnjacima. Svejedno je hoe li starija osoba trati po trkaoj stazi
ili za unucima u svakom e sluaju biti boljeg funkcionalnog stanja (prema Despot
Luanin, 2003).
217

Book SE-2 2012.indb 217

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

S aspekta to due neovisnosti o pomoi druge osobe u svakodnevnim aktivnostima,

znaajno je u starijoj ivotnoj dobi odrati miinu jakost, fleksibilnost i ravnoteu (Miigoj-Durakovi, 2008).
Mnoga istraivanja pokazuju da se potekoe vezane uz pogorano zdravlje poveavaju
s porastom dobi. Ipak, smatra se da u dobi 70-80 godina preko 80% ljudi bez tekoa
obavlja aktivnosti svakodnevnog ivota. Tek u skupini starijih od 85 godina znaajno
raste udio funkcionalno nesposobnih osoba (Despot Luanin, 2003)
Tomek-Roksandi (2008) navodi da su hrvatska gerontoloka istraivanja potvrdila da
najvie 1 od 5 starijih ljudi treba tuu pomo, odnosno ovisan je o stalnoj socijalnomedicinskoj skrbi.
Rusac (2008) u svojem istraivanju o nasilju nad starijim osobama u obitelji navodi
da je funkcionalna sposobnost kritini pokazatelj kvalitete ivota, ponekad i vaniji od
prisutnosti neke bolesti. Ona pronalazi da postoje znaajne razlike u funkcionalnoj sposobnosti s obzirom na sociodemografska obiljeja: spol, dob, obrazovni status, brani
status, materijalni status. Ustanovila je da postoji statistiki znaajna povezanost izmeu
funkcionalne sposobnosti i izloenosti psihikom nasilju. Starije osobe koje iskazuju loiju funkcionalnu sposobnost iskazuju i vie doivljenog psihikog nasilja. Pretpostavlja
se da slaba funkcionalna sposobnost dovodi starije osobe u poloaj ovisan od lanovima
obitelji, to kod njih moe izazvati njegovateljski stres koji moe dovesti do nasilja.
S obzirom na veliku vanost funkcionalne sposobnosti za kvalitetu ivota u starosti, mogunost samostalnog ivljenja i saznanja o prediktorima funkcionalne sposobnosti, sva
nastojanja treba usmjeriti na razvoj onoga to moe pozitivno utjecati na poboljanje i
odravanje funkcionalnih sposobnosti kao to su zdrave navike, a meu njima i tjelovjeba i socijalni kontakti.

PROCJENA ZADOVOLJSTVA IVOTOM

eljeli smo utvrditi postoje li razlike u procjeni zadovoljstva ivotom starijih osoba koje
se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i onih koje to ne ine.
Tablica 8. Sredinje vrijednosti, rasprenje rezultata te razlika (t-test) u zadovoljstvu
ivotom starijih osoba s obzirom na njihovu tjelesnu aktivnost
Tjelesna
aktivnost
Zadovoljstvo
ivotom

SD

Aktivni

191

41,05

6,66

Pasivni

149

37,71

7,87

4,233

,001

Rezultati pokazuju da postoji statistiki znaajna razlika izmeu procjena zadovoljstva

ivotom osoba starije dobi koje se redovito bave rekreativnim tjelesnim aktivnostima i
onih koje to ne ine (t=4,233; p<0,05). Iz tablice 8 vidljivo je da osobe starije ivotne
dobi ukljuene u razliite rekreativne tjelesne aktivnosti (M=41,05; SD=6,66) izraa218

Book SE-2 2012.indb 218

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

vaju vei stupanj zadovoljstva ivotom u odnosu na starije osobe koje nisu ukljuene u
neke od rekreativnih tjelesnih aktivnosti (M=37,71; SD=7,87).
U velikoj HZA 2003 najvie osoba starijih od 65 godina odgovorilo je na upit o kvaliteti
ivota srednjom ocjenom 6 (od 1=nimalo zadovoljan do 11=potpuno zadovoljan). U
istom istraivanju, na upitu o tjelesnoj aktivnosti u trajanju 30 minuta u danu, 23,5%
izjasnilo se da im je to svakodnevna aktivnost, ali najvei udjel, ak 41% izjavljuje kako
uope nije fiziki aktivno. Te vrijednosti u tom istraivanju nisu usporeene s rezultatima o kvaliteti ivota.
Gradski ured za zdravstvo, rad i socijalnu skrb i branitelje provelo je istraivanje o utjecaju primjene projekta Gerontoloki centri grada Zagreba anketiranjem 602 ispitanika od
kojih 77% redovito sudjeluje u rekreativnim aktivnostima. Prosjena ocjena provoenja
sportske rekreacije bila je 4,86 na skali 1-5. 80% ispitanika izjavilo je da je ukljuivanje
u aktivnosti doprinijelo osjeaju vee socijalne ukljuenosti, dok je ak 82% ispitanika
izjavilo da kroz ukljuivanje u aktivnosti uspjenije zadovoljavaju svoje potrebe (Vodi
za starije graane grada Zagreba, 2009).
Petrak i suradnici (2006) obavili su ispitivanje na uzorku od 1265 osoba iznad 60 godina starosti u etiri regije (Istra, Slavonija, Dalmacija i Zagreb) u sklopu ispitivanja kvalitete starenja. Dobiveni rezultat na varijabli zadovoljstvo ivotom je M=16,8 uz SD=3,6
na skali 8-24, gdje vei broj znai vee nezadovoljstvo.
Hapl Jurii (2007) u svojem je istraivanju o aktivnom starenju utvrdila da su aktivniji
ispitanici zadovoljniji ivotom u veini aspekata od onih manje aktivnih bez obzira ive
li u vlastitom kuanstvu ili domu.
Viduka Lovrekovi (2009) ispitivala je kvalitetu ivota starijih osoba koje ive u domovima za stare i nemone osobe u Zagrebu i usporeivala sa zadovoljstvom uslugama koje
prua domski smjetaj. Stare osobe sudionici ovog ispitivanja su zadovoljstvo ivotom
izrazili prosjenom ocjenom 3,58 (na skali 1-5)
Dokazano je u mnogo razliitih istraivanja da tjelesno gibanje, vjebanje i sudjelovanje
u bilo kakvim kulturnim ili kreativnim aktivnostima pozitivno utjee na zdravlje i bolje
funkcioniranje svih organskih sustava, to posredno utjee na bolju funkcionalnu sposobnost starijih osoba (Kovai i sur., 1999).

ZAKLJUAK
Na temelju analize rezultata ovog istraivanja ini se opravdanim zakljuiti da aktivno
sudjelovanje starijih osoba u rekreativnim tjelesnim aktivnostima doprinosi doivljaju
boljeg zadovoljstva ivotom. Starije osobe koje se bave razliitim tjelesnim aktivnostima
izraavaju vee zadovoljstvo ivotom i svoje funkcionalne sposobnosti procjenjuju boljima. Tjelesna aktivnost pozitivno utjee na poboljanje i odravanje funkcionalnih sposobnosti, a time posredno i na mogunost to duljeg samostalnog ivota starijih osoba.
ee su aktivne osobe u mlaoj starijoj dobi to je i za oekivati jer u starijoj dobi dolazi
od slabljenja funkcionalnih sposobnosti. Ali je i uzrono posljedino, jer je ouvanje
funkcionalnih sposobnosti mogue kroz aktivno rekreativno vjebanje. Obrazovanije
219

Book SE-2 2012.indb 219

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

starije osobe ee su ukljuene u aktivnosti rekreativnog vjebanja, dok se samoprocjena materijalnih prilika ispitanika nije pokazala znaajnom. Starije osobe razlikuju se i po
spolu, ee su ukljuene ene od mukaraca.
Ovo istraivanje je, kao i ranija, pokazalo da su zadovoljnije osobe koje se aktivno bave
rekreativnim vjebanjem od onih koje to ne ine.
Sudjelovanje starijih osoba u organiziranim rekreativnim aktivnostima je jo uvijek
premalo, po procjenama manje od 1% starijih osoba u Hrvatskoj sudjeluje u takvim
aktivnostima, to je ipak dvostruko vie nego li prije desetak godina. Za to poveanje
zasigurno je zasluno pokretanje projekata gerontolokih centara koji u svojem programu rada imaju i organiziranje razliitih oblika vjebanja za starije osobe. Ujedno je ovo
istraivanje poticaj da se u politikama prema starijim osobama vie ukljue starije osobe
u rekreativno vjebanje u sklopu gerontolokih centara, institucionalnih smjetaja ili
razliitih klubova i drugih oblika organiziranja ivota starijih u lokalnim zajednicama.
Ovo istraivanje pokazalo je da u Zagrebu sudjeluje vie enskih osoba starije dobi nego
mukaraca u programima organiziranih rekreativnih vjebanja. Zato je tome tako bilo
bi dobro istraiti i ukloniti prepreke nesudjelovanju mukih starijih osoba.
Znanstvena istraivanja i teorijske rasprave imaju smisla samo ukoliko su polazite za
konkretne akcije. Potrebno je to vie propagirati razliite aktivnosti za starije, kroz
medije i uz pomo strunjaka razliitih profila te ponuditi to vie raznolikih sadraja.
Stalna tjelesna aktivnost trebala bi biti neizostavna mjera primarne prevencije zatite
zdravlja starijih osoba uz prihvaanje zdrave prehrane, izbjegavanje tetnih navika (puenje, alkohol), odravanje osobne higijene i istoe stana, izbjegavanje tetnih utjecaja
iz okolia, sprjeavanje nezgoda i nesrea te odravanje stalne psihike i radne aktivnosti.
Ukljuivanje u rad razliitih grupa organiziranog vjebanja, sudjelovanje u izletima i
drugim manifestacijama koje se organiziraju u okviru rada gerontolokih centara pomae osobama starije dobi da ostvaruju nove kontakte, da stvaraju novu socijalnu mreu.
Kretanje meu osobama svoje generacije daje ljudima priliku da svoj ivot i ivotne
probleme usporeuju s problemima drugih ljudi. Sama svijest da redovito vjebaju i
ine neto za svoje zdravlje poveava osjeaj samopotovanja i odgovornosti za vlastito
zdravlje i funkcionalne sposobnosti. Sve to uz podrku socijalne sredine stvara osjeaj
veeg zadovoljstva samim sobom i jai osjeaj zadovoljstva ivotom.
Ovo istraivanje pomoi e razvijanju pozitivnih stavova prema starenju i moe biti
sastavni dio samozatitnih mjera i samopomoi starijih osoba.
LITERATURA
Caspersen, C., Powel, K., Christensen, G., (1985). Physical activity, exercise and
physical fitness: definitions for health-related research, Public Health Reports 1985,
100:126-131.
Cvek, A. (1995). Briga za stare bolesne i nemone. U: imunovi I. (ur.), Starost i
starenje izazov dananjice (str.1-14.). Zagreb: Ministarstvo rada i socijalne skrbi i
Republiki fond socijalne zatite.
220

Book SE-2 2012.indb 220

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

Despot Luanin, J. (2003). Iskustvo starenja. Naklada Slap: Jastrebarsko.

Dravni zavod za statistiku (2001). Popis stanovnitva: Stanovnitvo prema spolu, starosti i
uzroku invalidnosti, po gradovima/opinama. URL: http//www.dzs.hr/ (3.9.2011.).
Durakovi, Z. i suradnici (2007). Gerijatrija. C.T. Poslovne informacije d.o.o., Zagreb.
Edwards, P i Tsouros, A. D. (2009a). Promicanje tjelesne aktivnosti i aktivnog ivota u
gradskim sredinama uloga lokalnih vlasti. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Edwards, P i Tsouros, A. D. (2009b). Zdrav grad je aktivan grad. Kinezioloki fakultet
Sveuilita u Zagrebu.
Grad Zagreb, Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje (2007). Vodi
kroz grad Zagreb za osobe s invaliditetom. Zagreb: Uriho.
Grizelj, M (2005). Projekcije stanovnitva Republike Hrvatske do kraja stoljea. Stanovnitvo Hrvatske dosadanji razvoj i perspektive. Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar,
Zagreb.
Hapl Jurii, H. (2007). Aktivno starenje umirovljenika. Magistarski rad. Pravni fakultet
Studijski cenar socijalnog rada, Zagreb.
Heimer, S. (2003). Javno-zdravstveni aspekt aktivnog starenja. Glasnik Hrvatskog saveza
sportske rekreacije Sport za sve, god 21. broj 33-34: 9-18.
Japec, L. i uur, Z. (2007). Kvaliteta ivota u Hrvatskoj Regionalne nejednakosti. Zagreb: Program Ujedinjenih naroda za razvoj u Hrvatskoj.
Kovai L, Strinovi B, Tima R. (1999). Utjecaj tjelesne aktivnosti na zdravlje i dnevni
ivot starijeg svijeta. U: Smjernice za zatitu zdravlja starijih ljudi 1999. Knjiga izlaganja s Druge meunarodne konferencije Zatita zdravlja starih ljudi 1998. Lovran, 1998. Zagreb: Akademija medicinskih znanosti Hrvatske; 1999. Str. 255-61.
Krizmani, M. i Kolesari, V. (1992). Prirunik za primjenu Skale kvalitete ivljenja.
Naklada Slap: Jastrebarsko.
Lackovi-Grgin, K., Prorokovi, A. ,ubela, V., Penezi, Z. (2002). Zbirka psihologijskih
skala i upitnika. Filozofski fakultet, Zadar.
Lemon, B. W., Bengtson, V. L., Peterson, J. A. (1972). An exploration of the activity
theory of aging: Activity types and life satisfaction among in-movers to a retirement
community. Journal of Gerontology, 1972 (27): 511-523.
Leutar, Z., tambuk, A., Rusac, S. (2007). Socijalna politika i kvaliteta ivota starijih
osoba s tjelesnim invaliditetom. Revija za socijalnu politiku, 3-4(14), 327-346.
Lovrekovi, M., Leutar, Z. (2010). Kvaliteta ivota osoba u domovima za starije i nemone osobe u Zagrebu. Socijalna ekologija: asopis za ekoloku misao i sociologijska
istraivanja okoline, 19(1): 55-79.
Medved, R. (1976). Usmeno predavanje na Fakultetu za fiziku kulturu Sveuilita u
Zagrebu.
Miigoj-Durakovi, M. (2005). Kinantropologija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
Mua, K. (2003). Iskustva iz rekreacijskih programa namijenjenih osobama starije ivotne dobi. Glasnik Hrvatskog saveza sportske rekreacije Sport za sve, god 21, broj
33-34: 44-48.
221

Book SE-2 2012.indb 221

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

Petrak, O., Despot Luanin, J., Luanin,D., (2006). Kvaliteta starenja neka obiljeja
starijeg stanovnitva Istre i usporedba s drugim podrujima Hrvatske. Revija za
socijalnu politiku 13(1): 37-51.
Petz, B. (1992). Psihologijski rjenik, Zagreb: Prosvjeta.
Pospi, M. (2001). Cerebralna paraliza i starenje. Starenje i cerebralna paraliza: 9-15.
Hrvatski savez udruga cerebralne i djeje paralize, Zagreb.
Program Sveuilite za treu ivotnu dob- Vodi za starije graane grada Zagreba.
Gradski ured za zdravstvo, rad, socijalnu zatitu i branitelje.
Puljiz, V. (2004). Demografske promjene i socijalna politika. Studijski centar socijalnog
rada Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Rusac, S (2008). Nasilje nad starijim osobama u obitelji. Doktorska disertacija, Pravni
fakultet Studijski centar socijalnog rada Sveuilita u Zagrebu.
Schaie, K. W. i Willis, S. L. (2001). Psihologija odrasle dobi i starenja. Naklada Slap,
Jastrebarsko.
Skupnjak, B. (2003). Iskoristivost lijenika i u starijoj dobi. Lijenici u treoj dobi: 9597. Hrvatski lijeniki zbor, Zagreb.
tambuk, A. (1999). Povezanost sociodemografskih obiljeja kod prilagodbe na ivot u
domu umirovljenika. Magistarski rad, Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Tokarski, W. (2004). Sport starijih osoba. Kineziologija, 36 (1):98-103, Zagreb.
Tomek-Roksandi, S. (2009). Znaenje centara za gerontologiju upanijskih zavoda za
javno zdravstvo i gerontrolokih centara u Hrvatskoj. Centar za gerontologiju Zavoda
za javno zdravstvo Grada Zagreba.
Tomek-Roksandi, S. (1999). Zato zatita zdravlja starijih ljudi. Smjernice za zatitu
zdravlja starijih ljudi 1999. Akademija medicinskih znanosti Hrvatske, Zavod za
javno zdravstvo Grada Zagreba - Centar za gerontologiju, Medicinski fakultet Sveuilita u Zagrebu i Hrvatski lijeniki zbor.
Tomek-Roksandi, S. (2008). Tjelesna aktivnost zalog zdravlja, Centar za gerontologiju Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba.
Turk, N. (2009). usmeno izlaganje u TV-emisiji Trea dob 06.04.2009.
Viduka Lovrekovi, M. (2009). Kvaliteta ivota starijih osoba smjetenih u domove umirovljenika u Zagrebu. Magistarski rad, Studijski centar za socijalni rad Sveuilita u
Zagrebu.
Vuleti, S. i Kern, J. (2009). Trend tjelesne neaktivnosti odrasle populacije HZA 2008.
5. Meunarodni simpozij Kardiovaskularno zdravlje tjelesna aktivnost (izlaganje).
Vuori, I. (2005). Tjelesna aktivnost kao uinkovito sredstvo protiv nepovoljnog zdravstvenog djelovanja tjelesne neaktivnosti. Glasnik Hrvatskog saveza sportske rekreacije
Sport za sve, travanj-lipanj 2005: 3-12, Zagreb.

222

Book SE-2 2012.indb 222

18.6.2012. 14:44:08

Soc. ekol. Zagreb, Vol. 21 (2012.), No. 2

eljka Lepan i Zdravka Leutar: Vanost tjelesne aktivnosti u starijoj ivotnoj dobi

THE IMPORTANCE OF PHYSICAL ACTIVITY FOR OLDER ADULTS

eljka Lepan and Zdravka Leutar
Summary
Physical activity is an important factor in maintaining health and functional abilities in older adults. The
aim of this paper is to determine possible differences between older adults who engage in physical activities
and those who do not. More specifically, differences between older adults who engage in physical activities
and those who do not are related to their socio-demographic characteristics as well as their personal assessment of quality of life. Research was conducted in 2008 in the city of Zagreb on a convenient sample of
192 respondents who engage in recreational activities and 150 respondents who do not engage in recreational activities. Statistic procedures reveal differences between the respondents who are and those who are
not involved in recreational physical activities with regards to their socio-demographic characteristics. The
respondents who are engaged in recreational physical activities are more often female, somewhat younger
on average and more educated, with no differences with regards to the economic situation. The respondents
who engage in recreational physical activities express higher life satisfaction and rate their own functional
abilities higher. Overall, this research confirms that physical exercise is beneficial for older adults.
Key words: functional ability, aging, older adults, physical activity, life satisfaction

WICHTIGKEIT DER KRPERLICHEN AKTIVITT IM SPTEREN

LEBENSALTER
eljka Lepan und Zdravka Leutar
Zusammenfassung
Die krperliche Aktivitt ist ein wichtiger Faktor fr die Erhaltung der Gesundheit und der Funktionsfhigkeit lterer Personen. Das Ziel dieser Arbeit war festzustellen, ob es Unterschiede gibt an Lebensmerkmalen von lteren Menschen, die sich aktiv mit Leibesbungen beschftigen und von denen, die es
nicht tun. Es galt, die Unterschiede festzustellen in soziodemographischen Merkmalen lterer Personen, die
regelmig bewegungsaktive Erholung machen und denen, die es nicht tun; festzustellen, ob es Unterschiede in der Funktionsfhigkeit gibt (der Fhigkeit, sich um sich selbst und um den Haushalt zu kmmern)
zwischen lteren Menschen, die regelmig bewegungsaktive Erholung machen und denen, die es nicht tun,
und festzustellen, ob es Unterschiede gibt in der persnlichen Schtzung der Lebenszufriedenheit zwischen
lteren Menschen, die regelmig bewegungsaktive Erholung machen und denen, die es nicht tun. Die
Forschung wurde an einem passenden Muster im Jahr 2008 in Zagreb durchgefhrt, daran haben sich 192
Personen beteiligt, die bewegungsaktive Erholung machen und 150 Befragte, die es nicht tun. Die statistisch bearbeiteten Resultate zeigen, dass Unterschiede in soziodemographischen Merkmalen der Befragten
bestehen, die sich krperlich aktiv erholen im Vergleich zu denen, die es nicht tun. Die meisten Befragten,
die sich bewegungsaktiv erholen sind Frauen, im Durchschnitt etwas jnger und besser gebildet, es wurden
jedoch keine Unterschiede gefunden hinsichtlich des materiellen Status. Diejenigen, die sich regelmig
bewegungsaktiv erholen drcken mehr Zufriedenheit mit dem Leben aus und haben nach eigenen Angaben
bessere Funktionsfhigkeiten. Die Forschung besttigt den Nutzen der Leibesbungen fr ltere Menschen.
Schlsselwrter: Funktionsfhigkeit, Altern, ltere Menschen, bewegungsaktive Erholung, Zufriedenheit
mit dem Leben

223

Book SE-2 2012.indb 223

18.6.2012. 14:44:08

Book SE-2 2012.indb 224

18.6.2012. 14:44:08