Saetak opisa svojstava lijeka

1.

NAZIV LIJEKA

Zofecard 7,5 mg filmom obloene tablete

Zofecard 30 mg filmom obloene tablete

2.

KVALITATIVNI I KVANTITATIVNI SASTAV

Jedna Zofecard 7,5 mg filmom obloena tableta sadri 7,5 mg zofenoprilkalcija, to odgovara 7,2 mg
zofenoprila.
Jedna Zofecard 30 mg filmom obloena tableta sadri 30 mg zofenoprilkalcija, to odgovara 28,7 mg
zofenoprila.
Pomone tvari s poznatim uinkom:
Jedna Zofecard 7,5 mg filmom obloena tableta sadri 17,35 laktoza hidrata
Jedna Zofecard 30 mg filmom obloena tableta sadri 69,4 laktoza hidrata
Za cjeloviti popis pomonih tvari vidjeti dio 6.1.
3.

FARMACEUTSKI OBLIK

Filmom obloena tableta

Zofecard 7,5 mg: bijela, okrugla, filmom obloena tableta s ispupenim povrinama
Zofecard 30 mg: bijela, ovalna, filmom obloena tableta s razdjelnim urezom. Tableta se moe razdijeliti
na jednake doze.

4.

KLINIKI PODACI

4.1.

Terapijske indikacije

Hipertenzija
Zofecard je indiciran za lijeenje blage do umjerene esencijalne hipertenzije.
Akutni infarkt miokarda
Zofecard je indiciran za lijeenje koje treba poeti unutar 24 sata od akutnog infarkta miokarda, s ili bez
znakova i simptoma sranog zatajenja, u bolesnika koji su hemodinamski stabilni i nisu primili
trombolitiku terapiju.
4.2.

Doziranje i nain primjene

Doza se mora titrirati prema bolesnikovu odgovoru na terapiju.

Doziranje
Hipertenzija
Potrebu za titracijom doze treba odrediti mjerenjem krvnog tlaka neposredno prije idue doze. Dozu treba
poveavati u razmacima od po etiri tjedna.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
1

ODOBRENO

Bolesnici bez deplecije volumena ili soli:

Lijeenje treba poeti dozom od 15 mg jedanput na dan i titrirati je prema viim dozama dok se ne postigne
optimalna kontrola krvnog tlaka.
Uobiajena djelotvorna doza je 30 mg jedanput na dan.
Maksimalna doza je 60 mg na dan, primijenjena jednokratno ili podijeljena u dvije doze.
U sluaju neprimjerena odgovora, mogu se dodati drugi antihipertenzivi, poput diuretika (vidjeti dijelove
4.3., 4.4., 4.5. i 5.1.).
Bolesnici u kojih se sumnja na depleciju volumena ili soli:
Kod visokorizinih bolesnika (vidjeti dio Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi) mogua je pojava
hipotenzije nakon prve doze. Za uvoenje lijeenja ACE inhibitorima nuno je nadoknaditi manjak soli i/ili
volumena, prekinuti postojeu primjenu diuretika tijekom dva do tri dana prije poetka ACE inhibicije, te
poeti dozom od 15 mg na dan. Ako to nije mogue, poetna doza treba biti 7,5 mg/dan.
Bolesnike s visokim rizikom od teke akutne hipotenzije treba pomno motriti, po mogunosti u bolnici, sve
vrijeme dok se oekuje maksimalan uinak nakon primjene prve doze, te svaki put nakon poveanja doze
ACE inhibitora i/ili diuretika. To vrijedi i za bolesnike s anginom pektoris ili cerebrovaskularnom bolesti
kod kojih ekscesivna hipotenzija moe rezultirati infarktom miokarda ili cerebrovaskularnim incidentom.
Doziranje kod bolesnika sa smanjenom bubrenom funkcijom te dijaliziranih bolesnika:
Bolesnicima s hipertenzijom i blago smanjenom bubrenom funkcijom (klirens kreatinina > 45 ml/min)
moe se davati jednaka doza Zofecarda jednom na dan, kao i onima s urednom funkcijom bubrega.
Bolesnicima s umjerenim do tekim oteenjem bubrene funkcije (klirens kreatinina < 45 ml/min) treba
davati pola terapijske doze Zofecarda. Reim doziranja jedanput na dan ne treba mijenjati.
Poetna doza i reim doziranja Zofecarda kod dijaliziranih bolesnika s hipertenzijom treba biti etvrtina
doze koja se primjenjuje kod bolesnika s urednom funkcijom bubrega.
Nedavna klinika zapaanja pokazala su visoku incidenciju anafilaktoidnih reakcija u bolesnika na ACE
inhibitorima tijekom hemodijalize visokoprotonim dijaliznim membranama, ili tijekom LDL afereze
(vidjeti dio 4.4. Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri uporabi).
Starije osobe (iznad 65 godina):
Starijim osobama s urednim klirensom kreatinina dozu ne treba prilagoavati.
Starijim osobama sa snienim klirensom kreatinina (manjim od 45 ml/min) preporuuje se pola dnevne
doze.
Klirens kreatinina moe se izraunati iz vrijednosti serumskog kreatinina sljedeom formulom:
Klirens
(140 dob [godine]) x teina (kg)
kreatinina (ml/min) = ________________________
serumski kreatinin (mg/dl) x 72
Ova metoda vrijedi za izraunavanje klirensa kreatinina za mukarce. Za ene se dobivena vrijednost mora
mnoiti faktorom 0,85.
Doziranje kod oteenja jetrene funkcije:
Za bolesnike s hipertenzijom i blagim do umjerenim oteenjem jetrene funkcije, poetna doza Zofecarda
je pola doze za bolesnike s urednom funkcijom jetre.
Kod hipertenzivnih bolesnika s tekim oteenjem jetrene funkcije Zofecard je kontraindiciran.
Pedijatrijska populacija (mlai od 18 godina):
Sigurnost i djelotvornost Zofecarda u djece nije ustanovljena. Stoga se njegova primjena ne preporuuje.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
2

ODOBRENO

Akutni infarkt miokarda

Lijeenje Zofekardom treba zapoeti unutar 24 sata nakon pojave simptoma akutnog infarkta miokarda i
nastaviti tijekom est tjedana.
Treba dozirati na sljedei nain:
prvi i drugi dan: 7,5 mg svakih 12 sati
trei i etvrti dan: 15 mg svakih 12 sati
od petog dana nadalje: 30 mg svakih 12 sati
U sluaju niskoga sistolikoga krvnog tlaka (120 mm Hg) na poetku lijeenja ili tijekom prva tri dana
nakon infarkta miokarda, dnevnu dozu ne treba poveavati. U sluaju hipotenzije (100 mm Hg), lijeenje
se moe nastaviti dozom koja se prije pokazala podnoljivom. U sluaju teke hipotenzije (sistoliki krvni
tlak nii od 90 mm Hg pri dva uzastopna mjerenja u razmaku od najmanje jednog sata), treba prekinuti
primjenu Zofecarda.
Nakon est tjedana lijeenja treba reevaluirati bolesnika i lijeenje prekinuti u onih kod kojih nema
znakova disfunkcije lijeve klijetke ili sranog zatajenja. Ako su prisutni navedeni znakovi, lijeenje se
moe nastaviti na dulji rok.
Bolesnici trebaju primati i prikladnu standardnu terapiju, poput nitrata, aspirina ili beta-blokatora.
Doziranje kod starijih osoba:
Zofecard treba davati oprezno bolesnicima s infarktom miokarda koji su stariji od 75 godina.
Doziranje u bolesnika s oteenjem bubrene funkcije i na dijalizi:
Djelotvornost i sigurnost Zofecarda u bolesnika s infarktom miokarda koji imaju oteenu bubrenu
funkciju ili su na dijalizi nisu utvrene. Stoga Zofecard ne treba primjenjivati kod tih bolesnika.
Doziranje u bolesnika s oteenjem jetrene funkcije:
Djelotvornost i sigurnost Zofecarda u bolesnika s infarktom miokarda koji imaju oteenje jetrene funkcije
nisu utvrene. Stoga Zofecard ne treba primjenjivati kod tih bolesnika.
Nain primjene
Zofecard se moe uzimati prije, tijekom ili nakon obroka
4.3.

Kontraindikacije

Preosjetljivost na zofenoprilkalcij, drugi ACE inhibitor ili neku od pomonih tvari navedenih u dijelu
6.1.
Anamneza angioneurotskog edema, povezana s prijanjim uzimanjem ACE inhibitora.
Nasljedni / idiopatski angioneurotski edem.
Teko oteenje jetrene funkcije.
Drugo i tree tromjeseje trudnoe (vidjeti dijelove 4.4. i 4.6.).
ene u reproduktivnoj dobi, osim ako su zatiene djelotvornom kontracepcijom.
Obostrana stenoza bubrenih arterija ili jednostrana stenoza bubrene arterije jedinog bubrega.
Istodobna primjena Zofecarda s lijekovima koji sadre aliskiren kontraindicirana je u bolesnika sa
eernom boleu ili oteenjem bubrega (GFR < 60 ml/min/1,73 m2) (vidjeti dijelove 4.5 i 5.1).

H A L M E D
15 - 10 - 2015
3

ODOBRENO

4.4.

Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi

Hipotenzija:
Kao i drugi ACE inhibitori, Zofecard moe prouzroiti snaan pad krvnog tlaka, osobito nakon prve doze,
iako se simptomatska hipotenzija rijetko javlja u bolesnika s nekompliciranom hipertenzijom.
Vea je vjerojatnost da se javi u bolesnika sa deplecijom volumena ili elektrolita, kao posljedicom lijeenja
diureticima, te u sluaju dijete sa smanjenim unosom soli, dijalize, proljeva te povraanja, ili u bolesnika s
tekom, renin-ovisnom hipertenzijom (vidjeti dijelove 4.5. i 4.8.).
U bolesnika sa sranim zatajenjem, s ili bez pridruene bubrene insuficijencije, primijeena je
simptomatska hipotenzija. Ona je vjerojatnija u bolesnika s teim stupnjevima sranog zatajenja, to se
oituje primjenom viih doza diuretika Henleyeve petlje, hiponatremijom ili funkcionalnim oteenjem
bubrega. U bolesnika s poveanim rizikom od simptomatske hipotenzije terapiju treba poeti pod paljivim
lijenikim nadzorom, po mogunosti u bolnici, niskim dozama i pomnom titracijom.
Lijeenje diureticima, ako je mogue, treba privremeno prekinuti pri uvoenju Zofecarda.
To se odnosi i na bolesnike s anginom pektoris ili cerebrovaskularnom boleu, u kojih bi zbog pretjerana
snienja krvnog tlaka mogao nastupiti infarkt miokarda ili cerebrovaskularni incident.
Pojavi li se hipotenzija, bolesnika treba smjestiti u leei poloaj. Moe biti potrebna nadoknada volumena
intravenskom primjenom fizioloke otopine. Pojava hipotenzije nakon poetne doze ne iskljuuje daljnje
pomno titriranje doze, nakon uspjene sanacije stanja.
U nekih bolesnika sa sranim zatajenjem koji imaju normalan ili nizak krvni tlak, Zofecard moe izazvati
dodatno snienje sistemskoga krvnog tlaka. Taj se uinak moe predvidjeti i obino nije razlog za
prestanak uzimanja lijeka. Postane li hipotenzija simptomatska, moe biti potrebno smanjenje doze ili
prestanak uzimanja Zofecarda.
Hipotenzija pri akutnom infarktu miokarda:
Lijeenje Zofecardom ne smije se zapoeti uz lijeenje vazodilatatorom u bolesnika s akutnim infarktom
miokarda ako postoji rizik od dodatne ozbiljne hemodinamske kompromitacije. To su bolesnici sa
sistolikim krvnim tlakom <100 mm Hg ili s kardiogenim okom. Lijeenje Zofecardom u bolesnika s
akutnim infarktom miokarda moe dovesti do teke hipotenzije. U sluaju perzistirajue hipotenzije
(sistoliki krvni tlak <90 mm Hg tijekom jednog sata), treba prekinuti primjenu Zofecarda. U bolesnika s
tekim sranim zatajenjem nakon akutnog infarkta miokarda Zofecard treba primijeniti samo ako su
hemodinamski stabilni.
Bolesnici s infarktom miokarda i oteenom jetrenom funkcijom:
Djelotvornost i sigurnost Zofecarda u bolesnika s infarktom miokarda koji imaju oteenje jetrene funkcije
nisu utvrene. Stoga se ne treba primjenjivati u tih bolesnika.
Starije osobe:
Zofecard treba davati oprezno bolesnicima s infarktom miokarda starijima od 75 godina.
Bolesnici s renovaskularnom hipertenzijom:
Rizik od teke hipotenzije i insuficijencije bubrega poveava se ako se ACE inhibitori daju bolesnicima s
renovaskularnom hipertenzijom i otprije prisutnom bilateralnom stenozom bubrenih arterija ili stenozom
arterije jedinog bubrega. Tome moe dodatno pridonijeti lijeenje diureticima. Gubitak funkcije bubrega
moe se dogoditi i u sluaju samo blagih promjena serumskog kreatinina, ak i u bolesnika s jednostranom
stenozom bubrene arterije. Ocijeni li se da je to apsolutno nuno, lijeenje Zofecardom treba poeti u
bolnici pod paljivim lijenikim nadzorom, malim dozama i pomnim titriranjem doze. Pri uvoenju
Zofecarda primjenu diuretika treba privremeno prekinuti te pomno pratiti bubrenu funkciju tijekom prvih
nekoliko tjedana lijeenja.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
4

ODOBRENO

Bolesnici s bubrenom insuficijencijom:

Bolesnici s bubrenom insuficijencijom trebaju uzimati Zofecard s oprezom, jer njima trebaju nie doze.
Tijekom lijeenja treba paljivo pratiti bubrenu funkciju, kako se smatra potrebnim. Prijavljeno je
zatajenje bubrega povezano s ACE inhibitorima, uglavnom u bolesnika s tekim sranim zatajenjem ili
bubrenom boleu u podlozi, ukljuujui stenozu bubrene arterije. U nekih su se bolesnika bez oigledne,
preegzistentne bolesti bubrega, poveale koncentracije ureje i kreatinina u krvi, osobito kad se istodobno
davao diuretik. Moe biti potrebno sniavanje doze ACE inhibitora i/ili obustava primjene diuretika.
Preporuuje se pomno praenje bubrene funkcije tijekom prvih nekoliko tjedana lijeenja.
Djelotvornost i sigurnost Zofecarda kod bolesnika s infarktom miokarda koji imaju bubreno oteenje nije
utvrena. Stoga se Zofecard ne treba uzimati ako je uz infarkt miokarda prisutno i bubreno oteenje
[serumski kreatinin 2,1 mg/dl (185,64 mol/l) i proteinurija 500 mg/dan].
Bolesnici na dijalizi:
Bolesnici koji su na dijalizi visokoprotonim poliakrilonitrilnim membranama (npr. AN 69) i lijee se ACE
inhibitorima mogu doivjeti anafilaktoidnu reakciju, poput oticanja lica, valova vruine, hipotenzije i
dispneje, unutar nekoliko minuta nakon poetka hemodijalize. Preporuuje se uporaba drugog tipa dijalizne
membrane ili drugog antihipertenziva.
Djelotvornost i sigurnost Zofecarda kod bolesnika s infarktom miokarda koji su na dijalizi nisu
ustanovljene. Stoga se ne treba koristiti kod takvih bolesnika.
Bolesnici na LDL aferezi:
Bolesnici lijeeni ACE inhibitorom tijekom LDL afereze dekstran sulfatom mogu imati anafilaktoidne
reakcije sline kao kod bolesnika koji su na dijalizi visokoprotonim membranama (vidjeti u gornjem
tekstu). Tim se bolesnicima preporuuje primjena antihipertenziva iz druge skupine.
Anafilaktike reakcije tijekom desenzibilizacije ili nakon ugriza insekata:
U rijetkim sluajevima, bolesnici koji su uzimali ACE inhibitore tijekom desenzibilizacije na otrov ili
nakon ugriza opnokrilaca (npr. Hymenoptera) imali su po ivot opasne anafilaktoidne reakcije. U istih
bolesnika te se reakcije mogu izbjei ako se privremeno prekine primjena ACE inhibitora, ali se opetovano
javljaju nakon ponovnog, nesmotrenog uzimanja lijeka. Stoga, nuan je oprez kod bolesnika lijeenima
ACE inhibitorima koji su podvrgnuti postupcima desenzibilizacije.
Transplantacija bubrega:
Ne postoje iskustva s davanjem Zofecarda bolesnicima kojima je nedavno presaen bubreg.
Primarni aldosteronizam:
Bolesnici s primarnim aldosteronizmom uglavnom nee reagirati na antihipertenzivne lijekove koji djeluju
inhibicijom sustava renin-angiotenzin. Stoga se ne preporuuje primjena ovog lijeka.
Angioedem:
U bolesnika lijeenih ACE inhibitorima mogu se javiti angioedem lica, udova, usana, sluznica, jezika,
glotisa i/ili grkljana, i to ee tijekom prvih tjedana lijeenja. Meutim, u rijetkim sluajevima teki
angioedem moe se razviti nakon dugotrajna lijeenja inhibitorom enzima konvertaze angiotenzina.
Lijeenje ACE inhibitorima treba odmah prekinuti i zamijeniti lijekom iz druge skupine.
Angioedem koji zahvati jezik, glotis ili grkljan moe biti fatalan. Treba pruiti hitnu pomo, ukljuujui
(no ne nuno ogranieno na) neodlonu supkutanu primjenu otopine adrenalina 1 : 1000 (0,3 do 0,5 ml) ili
sporu intravensku infuziju adrenalina 1 mg/ml (koji treba razrijediti prema uputi), uz paljivo praenje
EKG-a i krvnog tlaka. Bolesnika treba hospitalizirati i motriti tijekom najmanje 12 do 24 sata, te ga se ne
smije otpustiti dok se ne povuku svi simptomi.
ak i u sluajevima kad je edem bio ogranien samo na jezik, bez kompromitiranog disanja,moe biti
nuan nadzor, jer katkad lijeenje antihistaminicima i kortikosteroidima nije dovoljno.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
5

ODOBRENO

U ljudi crne rase koji primaju ACE inhibitore vea je incidencija angioedema nego u bolesnika druge boje
koe.
Bolesnici koji u anamnezi imaju angiodem koji nije bio povezan s lijeenjem ACE inhibitorima, mogu
imati povean rizik od pojave angioedema tijekom lijeenja ACE inhibitorima (vidjeti dio 4.3.).
Kaalj:
Tijekom lijeenja Zofecardom moe se pojaviti suhi i neproduktivan kaalj koji prestaje nakon prekida
primjene Zofecarda. Pri diferencijalnoj dijagnostici kalja valja uzeti u obzir i onaj izazvan ACE
inhibitorom.
Zatajenje jetre:
Lijeenje ACE inhibitorima rijetko je bilo povezano sa sindromom koji je zapoeo kolestatskom uticom, a
napredovao je do fulminantne nekroze jetre i (ponekad) smrti. Mehanizam tog sindroma nije shvaen.
Bolesnici koji uzimaju ACE inhibitore, a kojima se pojavi utica ili se znaajno poveaju vrijednosti
jetrenih enzima, odmah moraju prestati uzimati ACE inhibitore te biti odgovarajue zbrinuti.
Hiperkalemija:
Tijekom lijeenja ACE inhibitorom moe doi do hiperkalemije.
Bolesnici koji imaju rizik od razvoja hiperkalemije ukljuuju one koji imaju bubrenu insuficijenciju,
dijabetes melitus, koji istodobno uzimaju diuretike koji tede kalij, nadomjeske kalija ili pripravke soli koji
sadre kalij; ili koji uzimaju druge lijekove koji poveavaju razinu serumskog kalija (npr. heparin).
Ako se smatra da je potrebno istodobno uzimanje navedenih lijekova, treba ih uzimati uz este kontrole
serumskog kalija (vidjeti dio 4.5.).
Dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS)
Postoje dokazi da istodobna primjena ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena
poveava rizik od hipotenzije, hiperkalemije i smanjene bubrene funkcije (ukljuujui akutno zatajenje
bubrega). Dvostruka blokada RAAS-a kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II
receptora ili aliskirena stoga se ne preporuuje (vidjeti dijelove 4.5. i 5.1.).
Ako se terapija dvostrukom blokadom smatra apsolutno nunom, smije se samo provoditi pod nadzorom
specijalista i uz paljivo praenje bubrene funkcije, elektrolita i krvnog tlaka.
ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora ne smiju se primjenjivati istodobno u bolesnika s
dijabetikom nefropatijom.
Operativni zahvati/anestezija:
Kod bolesnika podvrgnutih veim operativnim zahvatima ili tijekom anestezije, ACE inhibitori mogu
izazvati hipotenziju ili ak hipotenzivni ok, zato to mogu inhibirati stvaranje antiotenzina II, do kojeg
dolazi uslijed zbog kompenzacijske sekrecije renina. Ako nije mogue izbjei primjenu ACE inhibitora,
treba pomno pratiti intravaskularni volumen i volumen plazme.
Aortna ili mitralna stenoza / hipertrofina kardiomiopatija:
ACE inhibitore treba oprezno davati bolesnicima s mitralnom stenozom i opstrukcijom izgonskog trakta
lijeve klijetke.
Neutropenija / agranulocitoza:
U bolesnika koji primaju ACE inhibitore prijavljene su neutropenija/agranulocitoza, trombocitopenija i
anemija. ini se da je rizik od pojave neutropenije ovisan o dozi i vrsti lijeka, te o klinikom statusu
bolesnika. Rijetko se via kod bolesnika bez komplikacija, ali se moe pojaviti u bolesnika s odreenim
stupnjem bubrenog oteenja, osobito kad je ono povezano s bolestima vezivnog tkiva, npr. sustavnim
eritemskim lupusom ili sklerodermom, s primjenom imunosupresiva, alopurinola ili prokainamida, ili s
kombinacijom tih komplicirajuih imbenika. U nekih bolesnika razvile su se ozbiljne infekcije, koje u
nekoliko sluajeva nisu reagirale na intenzivnu terapiju antibioticima.
Daje li se zofenopril ovakvim bolesnicima, savjetuje se odreivanje broja leukocita i diferencijalne krvne
slike prije poetka lijeenja, svaka dva tjedna tijekom prva tri mjeseca lijeenja zofenoprilom, a nakon toga

H A L M E D
15 - 10 - 2015
6

ODOBRENO

povremeno. Tijekom lijeenja sve bolesnike treba uputiti da prijave svaki znak infekcije (npr. grlobolju,
vruicu), pri emu se treba napraviti diferencijalna krvna slika. Potrebno je prekinuti uzimanje zofenoprila,
i bilo kojeg drugog popratnog lijeka (vidjeti dio 4.5.), utvrdi li se neutropenija (broj neutrofila manji od
1000/mm3) ili se posumnja na nju.
Neutropenija/agranulocitoza je reverzibilna nakon prekidanja primjene ACE inhibitora.
Psorijaza:
Bolesnici s psorijazom trebaju uzimati ACE inhibitore s oprezom.
Proteinurija:
Proteinurija se moe javiti osobito u bolesnika s postojeim oteenjem bubrene funkcije i kod kojih se
primjenjuju relativno visoke doze ACE inhibitora. U bolesnika s otprije prisutnom bubrenom boleu
treba odrediti proteine u urinu (test-trakom u prvom jutarnjem uzorku urina) prije poetka lijeenja, a zatim
povremeno.
Bolesnici s dijabetesom:
U bolesnika s dijabetesom koji su ve primali oralne antidijabetike ili inzulin, treba pomno pratiti razine
glukoze tijekom prvog mjeseca lijeenja ACE inhibitorom (vidjeti dio 4.5.).
Litij:
Kombinacija litija i Zofecarda openito se ne preporuuje (vidjeti dio 4.5.).
Rasa:
Kao i ostali inhibitori enzima konvertaze angiotenzina, zofenopril moe biti slabije djelotvoran u
sniavanju krvnog tlaka u bolesnika crne rase, u odnosu na bolesnike drugih rasa. Inhibitori enzima
konvertaze angiotenzina imaju veu uestalost angioedema u bolesnika crne rase, u odnosu na bolesnike
drugih rasa.
Trudnoa:
Lijeenje ACE inhibitorima ne bi trebalo zapoinjati tijekom trudnoe. Osim ako se nastavak lijeenja
ACE inhibitorom ne smatra nunim, bolesnice koje planiraju trudnou trebaju prijei na lijeenje drugim
antihipertenzivima, s utvrenim profilom nekodljivosti u trudnoi. Kad se potvrdi trudnoa, potrebno je
odmah prekinuti lijeenje ACE inhibitorima te ako je prikladno, uvesti drugu terapiju (vidjeti dijelove 4.3. i
4.6.).
Ostalo:
Ovaj lijek sadrava laktozu. Bolesnici s rijetkim nasljednim poremeajem nepodnoenja galaktoze,
nedostatkom Lapp laktaze ili glukoza-galaktoza malapsorpcijom ne bi trebali uzimati ovaj lijek.
4.5.

Interakcije s drugim lijekovima i drugi oblici interakcija

Istodobna primjena koja se ne preporuuje

Diuretici koji tede kalij ili nadomjesci kalija
ACE inhibitori smanjuju gubitak kalija izazvan diureticima. Diuretici koji tede kalij, npr. spironolakton,
triamteren ili amilorid, nadomjesci kalija ili nadomjesci soli koji sadre kalij mogu dovesti do znaajnog
porasta razine serumskog kalija. Ako je indicirana istodobna primjena zbog potvrene hipokalemije,
lijekove treba primjenjivati s oprezom, uz estu provjeru serumskog kalija i EKG-a (vidjeti dio 4.4.).
ACE inhibitori, blokatori angiotenzin II receptora ili aliskiren
Podaci iz klinikih ispitivanja pokazali su da je dvostruka blokada renin-angiotenzin-aldosteronskog
sustava (RAAS) kombiniranom primjenom ACE inhibitora, blokatora angiotenzin II receptora ili aliskirena
povezana s veom uestalou tetnih dogaaja kao to su hipotenzija, hiperkalemija i smanjena bubrena

H A L M E D
15 - 10 - 2015
7

ODOBRENO

funkcija (ukljuujui akutno zatajenje bubrega) u usporedbi s primjenom samo jednog lijeka koji djeluje na
RAAS (vidjeti dijelove 4.3., 4.4. i 5.1.).
Istodobna primjena pri kojoj je nuan oprez
Diuretici (tiazidi ili diuretici Henleyeve petlje)
Prethodno uzimanje visokih doza diuretika moe dovesti do volumne deplecije i rizika od hipotenzije pri
uvoenju zofenoprila (vidjeti dio 4.4.). Hipotenzivni uinci mogu se smanjiti prekidom uzimanja diuretika,
poveanjem volumena ili unosa soli, te zapoinjanjem lijeenja malim dozama zofenoprila.
Litij
Pri istodobnoj primjeni litija i ACE inhibitora prijavljen je reverzibilan porast serumske koncentracije litija
i njegova toksinost. Istodobna primjena tiazidnih diuretika i ACE inhibitora moe poveati rizik od
toksinosti litija i poveati ve prisutni rizik od litijeve toksinosti izazvan ACE inhibitorom. Stoga se ne
preporuuje istodobna primjena Zofecarda i litija, ali ako je ta kombinacija nuna, treba pomno pratiti
razinu serumskog litija.
Soli zlata
U bolesnika koji primaju ACE inhibitore ee su prijavljene nitritoidne reakcije (simptomi vazodilatacije,
ukljuujui valove vruine, muninu, omaglicu i hipotenziju koja moe biti vrlo teka) nakon injekcija zlata
(npr. natrijeva aurotiomalata).
Anestetici
ACE inhibitori mogu pojaati hipotenzivno djelovanje odreenih anestetika.
Narkotici / tricikliki antidepresivi / antipsihotici / barbiturati
Moe nastupiti posturalna hipotenzija.
Drugi antihipertenzivi (npr. beta-blokatori, alfa-blokatori, antagonisti kalcija)
Mogu imati dodatno ili pojaano hipotenzivno djelovanje. Nitroglicerin, druge nitrate ili druge
vazodilatatore treba primjenjivati uz oprez.
Cimetidin
Moe poveati rizik hipotenzivnog djelovanja.
Ciklosporin
Povean rizik nastajanja bubrene disfunkcije kad se uzima istodobno s ACE inhibitorima.
Alopurinol, prokainamid, citostatici i imunosupresivi
Povean je rizik nastajanja reakcija preosjetljivosti kad se istodobno uzimaju ACE inhibitori. Podaci o
drugim ACE inhibitorima govore u prilog poveanom riziku nastajanja leukopenije pri istodobnoj primjeni.
Antidijabetici
U rijetkim sluajevima, u dijabetiara ACE inhibitori mogu pojaati uinak inzulina i peroralnih
antidijabetika (poput sulfonilureje) na snienje glukoze u krvi. U tim sluajevima moe biti potrebno
smanjenje doze antidijabetika tijekom njihove istodobne primjene s ACE inhibitorima.
Hemodijaliza visokoprotonim membranama
Pri istodobnoj primjeni ACE inhibitora, povean je rizik od anafilaktoidnih reakcija.
Sistemski kortikosteroidi
Pri istodobnoj primjeni s ACE inhibitorima moe se poveati rizik nastanka leukopenije.
O emu treba voditi rauna pri istodobnoj primjeni
Nesteroidni protuupalni lijekovi (ukljuujui acetilsalicilnu kiselinu 3g/dan)

H A L M E D
15 - 10 - 2015
8

ODOBRENO

Primjena nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL) moe smanjiti antihipertenzivni uinak ACE
inhibitora. Uz to, opisan je aditivni uinak nesteroidnih protuupalnih lijekova i ACE inhibitora na porast
serumskog kalija, a bubrena funkcija moe oslabjeti. Ti su uinci obino reverzibilni, a pojavljuju se
osobito u bolesnika s oteenom bubrenom funkcijom. U rijetkim sluajevima mogue je akutno zatajenje
bubrega, osobito u bolesnika s kompromitiranom bubrenom funkcijom, poput onih starijih ili dehidriranih.
Antacidi
Smanjuju bioraspoloivost ACE inhibitora.
Simpatomimetici
Mogu smanjiti antihipertenzivno djelovanje ACE inhibitora; bolesnike treba pomno nadzirati kako bi se
potvrdilo da je postignut eljeni uinak.
Hrana
Moe smanjiti brzinu, ali ne i opseg apsorpcije zofenoprilkalcija.
Dodatne informacije
Nema izravnih klinikih podataka o interakciji zofenoprila s drugim lijekovima koji se metaboliziraju CYP
enzimima. Meutim, metabolika ispitivanja zofenoprila in vitro nisu pokazala potencijalne interakcije s
lijekovima koji se metaboliziraju CYP enzimima.
4.6.

Plodnost, trudnoa i dojenje

Trudnoa:
Primjena ACE inhibitora u prvom tromjeseju trudnoe se ne preporuuje (vidjeti dio 4.4.). Primjena
ACE inhibitora je kontraindicirana u drugom i treem tromjeseju trudnoe (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).
Epidemioloki dokazi glede rizika od teratogeneze nakon izlaganja ACE inhibitorima u prvom tromjeseju
trudnoe nisu konkluzivni. Meutim, blago poveanje rizika se ne moe iskljuiti. Osim ako se nastavak
lijeenja ACE inhibitorima ne smatra nunim, bolesnice koje planiraju trudnou trebaju prijei na lijeenje
drugim antihipertenzivnim lijekovima s utvrenim profilom sigurnosti za primjenu u trudnoi. Kad se
potvrdi trudnoa, treba odmah prekinuti lijeenje ACE inhibitorima te, ako je primjereno, zapoeti lijeenje
drugim lijekom.
Poznato je da izloenost ACE inhibitorima tijekom drugog i treeg tromjeseja trudnoe u ljudi dovodi do
toksinog uinka na plod (smanjena bubrena funkcija, oligohidramnion, zastoj u okotavanju lubanje) i na
novoroene (zatajenje bubrega, hipotenzija, hiperkalemija) (vidjeti dio 5.3.). U sluaju izloenosti ACE
inhibitoru od drugog tromjeseja trudnoe, preporuuje se ultrazvuna kontrola bubrene funkcije i lubanje
fetusa. Dojenad ije su majke uzimale ACE inhibitore moraju biti pomno nadzirana zbog mogue pojave
hipotenzije (vidjeti dijelove 4.3. i 4.4.).
Dojenje:
Budui da nema podataka o primjeni Zofecarda tijekom dojenja, ne preporuuje se njegova primjena, te se
daje prednost drugim lijekovima s bolje utvrenim profilom sigurnosti za primjenu tijekom dojenja, osobito
ako je rije o novoroenetu ili nedonoetu.
4.7.

Utjecaj na sposobnost upravljanja vozilima i rada sa strojevima

Nije ispitivan utjecaj Zofecarda na sposobnost upravljanja vozilima. Pri upravljanju vozilima i radu sa
strojevima valja imati na umu da se katkad mogu pojaviti pospanost, omaglica i klonulost.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
9

ODOBRENO

4.8.

Nuspojave

U nastavku su navedene sve nuspojave prijavljene tijekom klinike primjene Zofecarda. Razvrstane su
prema organskim sustavima i prema uestalosti na sljedei nain: vrlo esto ( 1/10); esto
( 1/100, < 1/10); manje esto ( 1/1000, < 1/100); rijetko ( 1/10 000, < 1/1000); vrlo rijetko (<1/10 000)
Poremeaji ivanog sustava
esto:
omaglica, glavobolja
Poremeaji dinog sustava, prsita i sredoprsja
esto:
kaalj
Poremeaji probavnog sustava
esto:
munina / povraanje
Poremeaji koe i potkonog tkiva
Manje esto:
osip
Rijetko:
angioedem
Poremeaji miino-kotanog sustava i vezivnog tkiva
Manje esto:
miini grevi
Opi poremeaji i reakcije na mjestu primjene
esto:
umor
Manje esto:
astenija
Nie navedene nuspojave povezane su s primjenom ACE inhibitora:
Poremeaji krvi i limfnog sustava
U nekih bolesnika mogu se pojaviti agranulocitoza i pancitopenija.
Zabiljeena je hemolitika anemija u bolesnika s deficitom glukoza 6-fosfat dehidrogenaze.
Poremeaji metabolizma i prehrane
Vrlo rijetko: hipoglikemija
Psihijatrijski poremeaji
Rijetko: depresija, promjene raspoloenja, poremeaji spavanja, konfuzno stanje.
Poremeaji ivanog sustava
Povremeno: parestezije, disgeuzija, poremeaj ravnotee.
Poremeaji oka
Rijetko: zamagljen vid.
Poremeaji uha i labirinta
Rijetko: tinitus.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
10

ODOBRENO

Srani poremeaji
Prijavljeni su pojedinani sluajevi tahikardije, palpitacija, aritmija, angine pektoris i infarkta miokarda
koji su povezani s hipotenzijom pri uzimanju ACE inhibitora.
Krvoilni poremeaji
Nakon poetka lijeenja ili poveavanja doze zabiljeena je teka hipotenzija. Ovo se dogaa osobito u
odreenim rizinim skupinama (vidjeti Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi). S hipotenzijom su
povezani simptomi poput omaglice, osjeaja slabosti, oslabljenog vida, rijetko s poremeajem svijesti
(sinkopa).
Rijetko se pojavljuje crvenilo uz osjeaj vruine.
Poremeaji dinog sustava, prsita i sredoprsja
Rijetko su prijavljeni dispneja, sinusitis, rinitis, glositis, bronhitis i bronhospazam. U malobrojnoj skupini
bolesnika ACE inhibitori su bili povezani s pojavom angioneurotskog edema koji zahvaa tkivo lica i
orofarinksa. Angioneurotski edem koji je zahvatio gornje dijelove dinog sustava u izoliranim je
sluajevima doveo do fatalne opstrukcije dinih putova.
Poremeaji probavnog sustava
Povremeno se mogu pojaviti abdominalna bol, dijareja, konstipacija i suha usta.
Opisani su pojedinani sluajevi pankreatitisa i ileusa povezanih s ACE inhibitorima.
Vrlo rijetko: angioedem tankog crijeva.
Poremeaji jetre i ui
Opisani su pojedinani sluajevi kolestatske utice i hepatitisa, povezanih s ACE inhibitorima.
Poremeaji koe i potkonog tkiva
Povremeno se mogu pojaviti alergijske i reakcije preosjetljivosti, poput pruritusa, urtikarije, multiformnog
eritema, Stevens-Johnsonova sindroma, toksine epidermalne nekrolize, osipa nalik na psorijazu, alopecije.
To moe biti praeno vruicom, mialgijom, artralgijom, eozinofilijom i/ili povienim titrom antinuklearnih
antitijela (ANA).
Rijetko se pojavljuje hiperhidroza.
Poremeaji miino-kotanog sustava i vezivnog tkiva
Povremeno se moe pojaviti mialgija.
Poremeaji bubrega i mokranog sustava
Moe se pojaviti ili pogorati insuficijencija bubrega. Prijavljeno je akutno bubreno zatajenje (vidjeti
Posebna upozorenja i mjere opreza pri uporabi).
Rijetko se pojavljuju poremeaji mokrenja.
Poremeaji reproduktivnog sustava i dojki
Rijetko: erektilna disfunkcija.
Opi poremeaji i reakcije na mjestu primjene
Vrlo rijetko: periferni edem i bol u prsitu.
Pretrage
Mogu je porast ureje i kreatinina u krvi, koji je reverzibilan nakon prekida uzimanja lijeka, osobito uz
postojeu insuficijenciju bubrega, teko srano zatajenje i renovaskularnu hipertenziju.
U nekoliko je bolesnika prijavljen snieni hemoglobin, hematokrit, te broj trombocita i leukocita.
Prijavljen je i porast razina jetrenih enzima i bilirubina.
Prijavljivanje sumnji na nuspojavu
Nakon dobivanja odobrenja lijeka, vano je prijavljivanje sumnji na njegove nuspojave. Time se
omoguuje kontinuirano praenje omjera koristi i rizika lijeka. Od zdravstvenih radnika se trai da prijave
svaku sumnju na nuspojavu lijeka putem nacionalnog sustava prijave nuspojava: navedenog u Dodatku V.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
11

ODOBRENO

4.9.

Predoziranje

Simptomi predoziranja su teka hipotenzija, ok, stupor, bradikardija, poremeaji elektrolita i bubreno
zatajenje.
Nakon predoziranja bolesnike treba pomno motriti, po mogunosti u jedinici intenzivne skrbi. esto treba
provjeravati razine serumskih elektrolita i kreatinina. Lijeenje ovisi o naravi i teini simptoma. Ako je
lijek uzet nedavno, mogu se poduzeti mjere za sprjeavanje apsorpcije, poput ispiranja eluca i primjene
adsorbensa i natrijeva sulfata. Nastupi li hipotenzija, bolesnika treba staviti u ok poloaj te razmotriti
upotrebu volumnih ekspandera i/ili angiotenzina II. Bradikardiju i jake vagalne reakcije treba lijeiti
atropinom. Moe se razmotriti ugradnja sranog stimulatora. ACE inhibitori mogu biti uklonjeni iz
cirkulacije hemodijalizom. Treba izbjegavati primjenu visokoprotonih poliakrilonitrilnih membrana.
5.

FARMAKOLOKA SVOJSTVA

5.1.

Farmakodinamika svojstva

Farmakoterapijska skupina: pripravci koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav;ACE inhibitori, isti, ATK
oznaka: C09AA15.
Mehanizam djelovanja
Smatra se da do povoljnog uinka Zofecarda na hipertenziju i akutni infarkt miokarda dolazi ponajprije
zahvaljujui supresiji sustava renin-angioenzin-aldosteron u plazmi. Inhibicijom ACE (Ki 0,4 nM u
pluima kunia za argininsku sol zofenoprilata) sniava se razina angiotenzina II u plazmi, to dovodi do
slabije vazopresorne aktivnosti i smanjenog luenja aldosterona. Iako je smanjenje aldosterona malo,
mogue je blago povienje koncentracije kalija zajedno sa gubitkom natrija i tekuine. Izostankom
mehanizma negativne povratne sprege kojom angiotenzin II djeluje na oslobaanje renina, pojaava se
aktivnost renina u plazmi. Aktivnost ACE u plazmi smanji se, redom, za 53,4% i 74,4% 24 sata nakon
primjene jednokratne doze od 30 mg, odnosno 60 mg zofenoprilkalcija.
Zbog inhibicije ACE pojaa se aktivnost lokalnog i sistemskog kalikrein-kinin sustava to pridonosi
perifernoj vazodilataciji aktiviranjem prostaglandinskog sustava. Mogue je da je taj mehanizam ukljuen u
hipotenzivno djelovanje zofenoprilkalcija i da je odgovoran za neke nuspojave.
Farmakodinamiki uinci
Primjena Zofecarda u hipertenzivnih bolesnika podjednako sniava krvni tlak u leeem i stojeem
poloaju, bez kompenzatornog poveanja srane frekvencije. Srednja sistemska vaskularna rezistencija
pokazuje tendenciju smanjenja nakon primjene Zofecarda.
Za postizanje optimalna snienja krvnog tlaka nekim e bolesnicima moda trebati nekoliko tjedana
lijeenja. Antihipertenzivno djelovanje odrava se i tijekom dugotrajna lijeenja.
Nagli prekid terapije nije bio povezan s naglim porastom krvnog tlaka. Zasad nema podataka o uincima
Zofecarda na pobol i smrtnost bolesnika s hipertenzijom.
Premda su antihipertenzivni uinci dokazani u svih ispitivanih rasa, u bolesnika s hipertenzijom crne rase
(obino populacija s hipertenzijom i niskim reninom) srednji odgovor na monoterapiju ACE inhibitorima je
slabiji. Ta razlika nestaje kad se doda diuretik.
Klinika djelotvornost i sigurnost
Kliniki uinak koji se postie ranim uzimanjem Zofecarda nakon infarkta miokarda, moe biti povezan s
mnogo imbenika, poput snienja razina angiotenzina II u plazmi (ime se ograniava proces ventrikulskog

H A L M E D
15 - 10 - 2015
12

ODOBRENO

remodeliranja, koji moe negativno utjecati na prognozu quod vitam u bolesnika s infarktom) i porasta
koncentracija vazodilatacijskih tvari (sustav prostaglandini-kinin) u plazmi / tkivu.
Randomizirano, placebom kontrolirano kliniko ispitivanje zofenoprila provedeno je kod 1556 bolesnika s
infarktom prednje stijenke miokarda koji nisu primali trombolitiku terapiju. Lijeenje je poelo unutar 24
sata i nastavljeno je tijekom 6 mjeseci. U skupini koja je uzimala zofenopril smanjena je incidencija
primarnog kombiniranog ishoda (teko zatajenje srca/ili smrt unutar 6 mjeseci) (zofenopril 7,1%, placebo
10,6%). Nakon godine dana stopa preivljenja bila je vea u skupini koja je uzimala Zofecard.
Dva velika randomizirana, kontrolirana ispitivanja (ONTARGET (eng. ONgoing Telmisartan Alone and in
combination with Ramipril Global Endpoint Trial) i VA NEPHRON-D (eng. The Veterans Affairs
Nephropathy in Diabetes)) ispitivala su primjenu kombinacije ACE inhibitora s blokatorom angiotenzin II
receptora.
ONTARGET je bilo ispitivanje provedeno u bolesnika s kardiovaskularnom ili cerebrovaskularnom
boleu u anamnezi, ili sa eernom boleu tipa 2 uz dokaze oteenja ciljanih organa. VA NEPHRON-D
je bilo ispitivanje u bolesnika sa eernom boleu tipa 2 i dijabetikom nefropatijom.
Ta ispitivanja nisu pokazala nikakav znaajan povoljan uinak na bubrene i/ili kardiovaskularne ishode i
smrtnost, a bio je uoen poveani rizik od hiperkalemije, akutne ozljede bubrega i/ili hipotenzije u
usporedbi s monoterapijom. S obzirom na njihova slina farmakodinamika svojstva, ti su rezultati
relevantni i za druge ACE inhibitore i blokatore angiotenzin II receptora.
ACE inhibitori i blokatori angiotenzin II receptora stoga se ne smiju istodobno primjenjivati u bolesnika s
dijabetikom nefropatijom.
ALTITUDE (eng. Aliskiren Trial in Type 2 Diabetes Using Cardiovascular and Renal Disease Endpoints)
je bilo ispitivanje osmiljeno za testiranje koristi dodavanja aliskirena standardnoj terapiji s ACE
inhibitorom ili blokatorom angiotenzin II receptora u bolesnika sa eernom boleu tipa 2 i kroninom
boleu bubrega, kardiovaskularnom boleu ili oboje. Ispitivanje je bilo prijevremeno prekinuto zbog
poveanog rizika od tetnih ishoda. Kardiovaskularna smrt i modani udar oboje su numeriki bili uestaliji
u skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo, a tetni dogaaji i ozbiljni tetni
dogaaji od znaaja (hiperkalemija, hipotenzija i bubrena disfunkcija) bili su uestalije zabiljeeni u
skupini koja je primala aliskiren nego u onoj koja je primala placebo.
5.2.

Farmakokinetika svojstva

Zofenoprilkalcij je predlijek jer je djelatni inhibitor spoj sa slobodnom sulfhidrilnom skupinom

zofenoprilat, koji nastaje hidrolizom tioestera.
Apsorpcija
Zofenoprilkalcij se brzo i potpuno apsorbira nakon peroralne primjene i gotovo se u potpunosti pretvara u
zofenoprilat, koji vrnu koncentraciju u krvi postigne sat i pol nakon peroralnog uzimanja Zofecarda.
Prisutnost hrane u probavnom sustavu smanjuje brzinu, ali ne i opseg apsorpcije, te su AUC zofenoprilata
gotovo istovjetne natate i nakon jela.
Distribucija
Oko 88% radioaktivnosti izmjerene ex vivo u krvnom optoku nakon primjene radioaktivnog
zofenoprilkalcija bilo je vezano na proteine plazme, a volumen distribucije u stanju ravnotee iznosi 96
litara.
Biotransformacija
Nakon doze radioaktivnog zofenoprilkalcija u ljudskom je urinu naeno osam metabolita koji su inili 76%
radioaktivnosti izmjerene u urinu. Glavni metabolit je zofenoprilat (22%), koji se potom metabolizira kroz
nekoliko metabolikih putova, ukljuujui glukuronidnu konjugaciju (17%), ciklizaciju i glukuronidnu
konjugaciju (13%), konjugaciju s cisteinom (9%) i S-metilaciju tiolne skupine (8%).

H A L M E D
15 - 10 - 2015
13

ODOBRENO

Eliminacija
Radioaktivni zofenoprilat primijenjen intravenski izluuje se u urin (76%) i feces (16%), a nakon oralne
doze zofenoprilkalcija izmjereno je 69% radioaktivnosti u urinu, odnosno 26% u fecesu, to pokazuje da
postoje dva puta eliminacije (bubrezi i jetra). Poluvijek zofenoprilata je 5,5 sati, a ukupan klirens je 1300
ml/min nakon oralne primjene zofenoprilkalcija.
Linearnost/nelinearnost
Kinetika jednokratnih doza je linearna u doznom rasponu od 10 do 80 mg zofenoprilkalcija i nema
nakupljanja nakon primjene 15-60 mg zofenoprilkalcija do 3 tjedna.
Farmakokinetika u starijih osoba
Starijima dozu ne treba prilagoavati ako je funkcija bubrega uredna.
Farmakokinetika pri disfunkciji bubrega
Usporedba kljunih farmakokinetikih pokazatelja zofenoprilata, mjerenih nakon oralne primjene
radioaktivnog zofenoprilkalcija, pokazala je da se zofenopril iz tijela bolesnika s blago oteenom
funkcijom bubrega (klirens kreatinina >45 i <90 ml/min) eliminira jednakom brzinom kao i u onih s
urednom funkcijom bubrega (klirens kreatinina > 90 ml/min).
U bolesnika s umjereno do teko oteenom funkcijom bubrega (7- 44 ml/min), brzina eliminacije
smanjena je na oko 50% one uredne. To pokazuje da tim bolesnicima treba davati pola uobiajene poetne
doze Zofecarda.
U bolesnika s boleu bubrega u zavrnom stadiju, koji se podvrgavaju hemodijalizi ili peritonejskoj
dijalizi, brzina eliminacije smanjena je na 25% normalne. To pokazuje da tim bolesnicima treba davati
etvrtinu uobiajene poetne doze Zofecarda.
Farmakokinetika pri disfunkciji jetre
U bolesnika s blagom do umjerenom disfunkcijom jetre, koji su primili jednokratnu dozu radioaktivnog
zofenoprilkalcija, vrijednosti C max i T max zofenoprilata bile su sline onima kod zdravih ispitanika. No,
vrijednosti AUC-a u bolesnika s cirozom bile su otprilike dvostruko vee od onih u zdravih ispitanika, to
pokazuje da poetna doza Zofecarda za bolesnike s blagom do umjerenom disfunkcijom jetre treba biti
polovica one za bolesnike s urednom funkcijom jetre.
Nema podataka o farmakokinetici zofenoprila ni zofenoprilata u bolesnika s tekom disfunkcijom jetre, pa
je stoga zofenopril u tih bolesnika kontraindiciran.
5.3.

Nekliniki podaci o sigurnosti primjene

U ispitivanjima toksinosti opetovanih doza provedenima u tri vrste sisavaca, veina uinaka povezanih s
lijekom bili su oni koji su ve prijavljivani za ACE inhibitore. Meu te se promjene ubrajaju smanjenje
eritrocitnih parametara, porast ureje (BUN), smanjenje teine srca i hiperplazija jukstaglomerularnih
stanica, koje su se javile pri dozama mnogo viim od maksimalne doze preporuene za ljude. U ispitivanju
toksinosti opetovanih doza u pasa pri visokim su se dozama javile imunoloki uvjetovane krvne diskrazije
specifine za vrstu.
U jednogodinjem ispitivanju toksinosti opetovanih oralnih doza u majmuna nisu zamijeene znaajne
promjene aktivnosti enzima citokroma P450.
U ispitivanjima reprodukcijske toksinosti zofenopril je, ovisno o dozi, usporio rast mladunadi, uzrokovao
nefrotoksinost i smanjio postnatalno preivljavanje pri dozama od 90 do 270 mg/kg u F1 generaciji.
Primjena zofenoprila tijekom trudnoe izazvala je fetalnu i razvojnu toksinost u mladunadi takora, te
embriotoksinost i fetotoksinost u kunia, ali samo pri dozama koje su izazivale maternalnu toksinost.
Ispitivanja genotoksinosti pokazala su da zofenopril nema mutagena i klastogena svojstva.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
14

ODOBRENO

U ispitivanjima kancerogenosti provedenima u mieva i takora nije bilo znakova kancerogenosti.

Poveana incidencija atrofije testisa zamijeena je samo u mieva, a kliniki znaaj tog nalaza nije poznat.
6.

FARMACEUTSKI PODACI

6.1.

Popis pomonih tvari

Jezgra tablete:
celuloza, mikrokristalina
laktoza hidrat
karmelozanatrij, umreena
magnezijev stearat
silicijev dioksid, koloidni, bezvodni
Ovojnica tablete:
hipromeloza
titanijev dioksid (E171)
makrogol 400
makrogol 6000
6.2.

Inkompatibilnosti

Nije primjenjivo.
6.3.

Rok valjanosti

36 mjeseci.
6.4.

Posebne mjere pri uvanju lijeka

Lijek ne zahtijeva posebne uvjete uvanja.

6.5.

Vrsta i sadraj spremnika

PVDC/PVC/aluminij blister
Zofecard 7,5 mg: 28 (2 x 14) filmom obloenih tableta u PVDC/PVC/Al blisteru, u kutiji.
Zofecard 30 mg: 28 (2 x 14) filmom obloenih tableta PVDC/PVC/Al blisteru, u kutiji.
6.6.

Posebne mjere za zbrinjavanje

Nema posebnih zahtjeva.

7.

NOSITELJ ODOBRENJA ZA STAVLJANJE LIJEKA U PROMET

Berlin-Chemie Menarini Hrvatska d.o.o.

Horvatova 80/A
10020 Zagreb
Republika Hrvatska

H A L M E D
15 - 10 - 2015
15

ODOBRENO

8.

KLASA RJEENJA O ODOBRENJU ZA STAVLJANJE GOTOVOG LIJEKA U PROMET

Zofecard 7,5 mg filmom obloene tablete: UP/I-530-09/12-01/125

Zofecard 30 mg filmom obloene tablete: UP/I-530-09/12-01/126

9.

DATUM PRVOG ODOBRENJA / DATUM OBNOVE ODOBRENJA

Datum prvog odobrenja: 28. rujan2012.

Datum obnove odobrenja: -

10.

DATUM REVIZIJE TEKSTA

Listopad, 2015.

H A L M E D
15 - 10 - 2015
16

ODOBRENO