Biblioteka KULTURA I CIVILIZACIJA

COLIN DURIEZ
A. D. 33.
GODINA KOJA JE PROMIJENILA SVIJET
Zagreb, 2007.
Naslov izvornika
COLIN DURIEZ
AD33
THE YEAR THAT CHANGED THE WORLD

Predgovor
Godine 33., znaajne u svakom pogledu, glavni svjetski protagonisti bila su dvojica ljudi,
jedan Rimljanin ijedan idov. Taje godina za cara Tiberija bila posljednje poglavlje njegova
principata u kojoj je pokuavao izbrisati sve zlo koje je za sobom ostavio svrgnuti namjesnik
Sejan, istodobno jo uvijek vrsto drei konce sloene administracije carstva. Bio je to
pothvat za koji nisu postojale upute. Jednog drugog ovjeka tog vremena, rabina Jeuu, dao je
ubiti jedan od Tiberijevih manjih upravitelja, Poncije Pilat. Uvjerenje daje za tri dana taj Jeua
(grka inaica Isus) uskrsnuo, dalo je novi polet klonulim sljedbenicima, da bi se za samo
nekoliko tjedana rodio novi, kranski pokret. On e, bez upotrebe zemaljske sile, konano
zavladati Rimskim Carstvom i zauvijek promijeniti svijet. I dok su se u ivotima dva kralja,
jednog duhovnog, a drugog svjetovnog, odvijali veliki dogaaji, milijuni su ljudi ustajali u
zoru i obavljali svoje svakodnevne poslove da bi nakon sutona opet hrlili na poinak.
U ovoj sam knjizi pokuao portretirati neka velika lica, i ponizne i monike, neke sudbine od
povijesne vanosti za ovu godinu, i ponuditi kratak pogled na svijet toga vremena. Kao stoje
sluaj sa svim povijesnim epohama, mnogo je toga stoje do nas dolo preivjelo sluajno, i
mnogo je kljueva za razumijevanje tog razdoblja za nas zauvijek izgubljeno.
Drevni dokumenti koji su preivjeli do danas, u tome su uspjeli zahvaljujui trudu mnogih
anonimnih pojedinaca koji su ih kopirali i tako sauvali. Spise koji svjedoe o prohujalim
vremenima pokuao sam doivjeti kroz prizmu tog vremena, uhvatiti bilo i struje njegovih
nazora i gledita u onoj mjeri u kojoj se daju rekonstruirati.
Piui ovu knjigu, pokuao sam se vratiti u jedan daleki svijet. To nije svijet koji je samo
vremenski dalek, ve i po nainu na koji su ljudi vidjeli nebo, graevine i krajolike. Taj je
svijet karakterizirala svijest potpuno drugaija od nae, koja je shvaala sve pojave kao dio
cjeline u puno veoj mjeri, nego to mi shvaamo na duhovni i prirodni svijet. Pokuao sam
se u taj svijet to vie uivjeti, oslukujui glasove toga vremena i promatrajui dogaaje. Moj
je cilj otvoriti taj svijet dananjem itatelju.
Svoju sam zadau zavrio s dubokim dojmom daje ostalo jo mnogo toga za rei o ovoj
znaajnoj, a opet tajanstvenoj godini, o vremenu koje je zaokupilo moju panju i matu na
dugo razdoblje. Ovu knjigu nudim u nadi da e itatelja barem donekle uroniti u godinu koja

daje glavni klju za toliko toga to se otada dogodilo u povijesti, u godinu koja jo uvijek ima
znatan utjecaj na kulturu, politiku, knjievnost i na sam nain naeg vienja svijeta na poetku
dvadeset i prvog stoljea. Onima koji su ivjeli onda, a dotiu se naih ivota jo i danas,
dugujemo prikazati svijet kakav je onda bio.
Colin Duriez Kesmeck, 2006.
PROLOG
Dva kralja, dva kraljevstva
PROSINAC, 32. GODINE: KAPREJA*
Staraka, ali uspravna prilika dostojanstveno koraa prostranom terasom. Kao i obino,
promatra sa svoje lijeve strane visove Monte Solaro, hvatajui pogledom rano sunce nad
zaljevom otoka. Potom Tiberijev pogled pada na tamnoplavo more, u daljini sve tamnije. U
nekoliko minuta dolazi do kraja terase. Odavde car ima pregled nad cijelim Napuljskim
zaljevom. Od otoka Enarije i Prohite u blizini imperijalne baze Mizen, preko vilama
naikane plae i visoke piramide Vezuva, sve do rta Kampanije, od Kapreje odvojene uskim
kanalom. Oi su mu zastale na najsjevernijoj toci vidika; na studenoj izmaglici ponad
dalekih otoka. Tamo negdje usamljen na dubokom oceanu maleni je otok Pandaterija.
Zadovoljstvo mu je priinjavala injenica da je Agripina, praunuka prethodnog cara Augusta
ondje muena u egzilu kraljica nad onoliko zemlje koliko on doputa. Moda upravo sada s
mrnjom promatra u ovom smjeru. Nasmijei se na tu pomisao. Ako i gleda, onda je to samo
na jedno oko, i to zahvaljujui ozljedama koje joj je nanio.
Dananji otok Capri; nalazi se u Tirenskom moru, ujunom dijelu Napuljskog zaljeva (nap.
ur.).
Naravno, ak i ovako rano Tiberije nije sam. U pozadini na odreenoj razdaljini, tu su u
oekivanju bilo kakve carske zapovijedi neizbjeni robovi. Car je ovjek od malo rijei; ne
uti ih moglo bi izazvati njegov opasni bijes. I drugi strahovi mue robove. Mladi, bilo ene,
bilo djeaci, ive u tjeskobi pred priama o njegovim opscenim, grabeljivim rukama i o
onome to se dogaa u njegovoj privatnosti, daleko od oiju koje bi mogle suditi. Juer je
neki rob nemamo prolio vino po carevoj togi. Izgledalo je poput krvi i na tren se po carevu
praznovjernom licu rairila panika. Nakon muenja, izvanredne torture, kako je volio
naglasiti car, bacio je prestraenog roba preko klisure na kojoj se uzdizala vila. Robovi su
znali koliko je uivao u promatranju koliko dugo rtve padaju dok ne udare o stijenje i
odskoe tijelom. Takav konac pada obino uutka krikove, a ukoliko ne bi, car bi bio
oduevljen.
Tiberije je volio dobiti to vie od tog prvog sata ovdje na promenadi krova, unato reskoj
hladnoi zraka zimskog jutra. Daleko od tlaenja Rima mogao je uivati u idejama o njemu, o
gradu, sa svojim poretkom i humanim zakonima, proirenu na cijeli svijet. Ovo prostrano
more ispred njega je put do svih njegovih kraljevstava. To je bilo njegovo samo netko poput
boga moe imati toliko mnogo. U tiini prije osvita dana mogao je u miru razmiljati o
provincijama, od panjolske i Galije na zapadu do Judeje i Sinje na istoku, od umovite
Germanije na sjeveru koju je kao vojnik tako dobro upoznao, pa sve do vruih zemalja Afrike
na jugu. Obino bi promatrao kako mornariki brod dnevno polazi s kopna, njegova vesla
kako bljeskaju ili jedro kako se nadimlje, a brazda se sve vie iri za njim na putu ka skromnoj

luci Kapreje. Ni danas nije bilo iznimke. Laa je ustro klizila na vjetru. Moglo je njome
putovati slubeno pismo njegova prijatelja Avilija Flaka, entuzijastinog zbog svojeg poloaja
namjesnika u Egiptu. Prilikom njegova posljednjeg pisma spominjao je pretpostavke o
moguem povratku Feniksa, mitske ptice koja predstavlja neumirui ivot. Tiberije jo nije
oekivao odgovor Poncija Pilata iz Cezareje Maritime. Njegova zapovijed za uklanjanje
uvredljivih zavjetnih titova iz Jeruzalema jedva da je mogla stii do njega zbog zimskih
putnih uvjeta dugo, teko putovanje za kurira. Koju je uvredu taj ovjek ve zadao
tvrdoglavim Zidovima i prije ovoga! Bilo je vano daje informiran o namjesnikovim
povremenim pogrenim procjenama.
Tijek misli prekinuo mu je pozdrav Traila, njegova osobnog astrologa. Tiberije, i sam
oduevljeni amater, uvijekje u uzbuenom oekivanju nje
govih prognoza. Trazil razmotava pergamenu i njih dvojica sjedaju na klupu. Noas se zbio
dobar znak, poinje on. etao sam kao i obino dolje do Spekularija. Na stazi ispred sebe
ugledao sam zmiju. Puzala je stazom ispred mene, kratko, kao da me vodi, prije no stoje
nestala. Znak je potvrdio ono to sam vidio na nebu sino. Karte mi ukazuju na dobru godinu
za svijet. Uskoro e imenovati nasljednika i on e biti zmija Rimu.
Izvrsno! ree Tiberije. Mislim da e Sejanova sjena zauvijek nestati nakon to na put
preko Stiksa poaljem vie onih koji su s njim prijateljevali. Sanjao sam ga noas i ove su mi
tvoje rijei rastjerale nemir.
to si sanjao? priupita Trazil.
Sanjao sam kako posjedujem sva kraljevstva na zemlji, iza carstva sve do Britanije, Partije,
Baktrije i dalje na istok. No mrana pojava nalik Sejanu podrugljivo mi ree da mije sve to
ba on dao. Sejan me, ako je bio on, odveo do stijene pokraj vile i rekao mi da sam bog. Ako
se bacim dolje, da e me aneli odnijeti do dna neozlijeena. Zatim je pograbio veliki kamen i
stao ga jesti kao da umire od gladi.
Zaista, Sejanov teret je teak. Ali on je otiao, i vara te kao i uvijek. Gladuje za tvojom
duom. Smij se njegovim mukama u paklu. Bolja vremena su pred nama.1
Mogue je da je ova neugodna slika Tiberija dijelom tvorevina povjesniara iz drugoga
stoljea, Tacita i Svetonija. Dion Kasije na slian nain stvara negativnu sliku careva ivota na
Kapreji, moda pod utjecajem tih ranijih povjesniara, moda stoga jer nisu shvaali do koje
je mjere Tiberije razdvajao privatni i javni ivot u zasebne odjeljke. Filon Aleksandrijski
portretira Tiberija u mnogo blaem svjetlu, vjerojatno kao kontrast zloi Gaja Kaligule koji je
kao car naslijedio Tiberija. Ipak, Filon je mogao imati ogranien pristup slubenim
dokumentima. Sigurno je kako je Tiberije, slijedei Augustov primjer, namjeravao suzbiti
nepravdu u provincijama, tako tipino nareujui jednom od svojih guvernera (bivem
prefektu Egipta Emiliju Rektu): elim svoje ovce ostriene, a ne oderane. Mogue je daje
volio sebe vidjeti kao Princa Pastira. Kao dio tog pastirskog poslanja titio je idovsku
populaciju u Palestini, kao i u dijaspori. Nije ba vjerojatno daje bio svjestan snanih
antiidovskih tendencija svojeg poslanika Sejana koji je zapravo mnogo godina upravljao
Rimom dok Tiberije nije razotkrio njegove spletke te brzo djelovao da ga ukloni 31. godine.
Tiberije je napustio Rim i ivio na Kapreji od 27. g. Astrolozi su mu predvidjeli da nee vie
stupiti nogom u Rim, pa stoga to i nije uinio, za sluaj da bi to znailo njegovu smrt. Odluio
se na dobrovoljno izgnanstvo. Prije no stoje postao vladarom carstva, za Augustovih je dana
otiao na Rod na mnogo godina. Tamo je susreo Traila koji gaje pouio kaldejskoj

astrologiji. Tiberije nije bio samo zagrijan amater prema rimskim povjesniarima predvidio je
kratku vladavinu Galbe u 69. godini, godini etiriju careva.
Njegova velianstvena vila Jovis na Kapreji, imenovana po glavnom rimskom boanstvu
Jupiteru, bila je zapravo palaa s dvorom. Uz tisue robova, Tiberije se okruio i grkim
uenjacima (obiaj koji je dugo slijedio), kao i osobnim astrologom (koji gaje suzdravao u
njegovim ekscesima). Jedan od tih uenjaka bio je gramatiar Seleuk2. Tiberijeva praksa bila
je da tijekom veere postavlja pitanja temeljena na onome stoje itao tijekom dana. Seleuk se
izvrsno dosjetio da od careve pratnje sazna kojeg autora car trenutno ita. Njihove informacije
su mu pomagale da se pripremi za Tiberijeva pitanja. Kada je to saznao, dobro obrazovani
Tiberije razbjesnio se i izbacio Seleuk iz svog doma. Izuzev uobiajene iroke literature, car
se sa strau zanimao za filozofiju i retoriku.
Vjerojatno je da se broj njegovih ekscesa poveao kako je ostario i kako su mu oslabile
seksualne moi. Unato njegovu nekontroliranom, grabeljivom seksualnom ivotu (ako u
izvjeima ima istine, stoje vjerojatno) trudio se ivjeti jednostavno i drao pod kontrolom
svjetska zbivanja uz pomo provincijskih namjesnika kojima je doputao inicijativu i
zahtijevao diskreciju u upravljanju, te ih je poticao na dugotrajnu slubu. Osobito je pratio rad
carskih namjesnika onih koji su upravljali graninim provincijama poput Judeje i Sirije. Oni
bi bili legati ili manji prokuratori, ovisno o vanosti provincije. Obje su funkcije
podrazumijevale diskrecione ovlasti u provoenju rimskog zakona i vlasti. No, legati su imali
mnogo impozantniju vojnu potporu. Zbog loe procjene, Judeja je bila dodijeljena prefektu, a
ne visoko pozicioniranom izaslaniku. Poncije Pilat je stupio u slubu 26. godine, gotovo
sigurno izabran od Sejana, Tiberijeva biveg zamjenika, u korist cara. Sada se svaki Sejanov
nekadanji prijatelj pribojavao cara. Okrutna ubojstva Sejanovih prijatelja nastavljala su se,
iako moda ne u onoj mjeri kako su izvjetavali njegovi povjesniari.3
18. PROSINCA 32. (25. KTSLEVA)
Karizmatini rabin iz Galileje opet je u Jeruzalemu. Upravo poevi sa slavljem veselog
blagdana Hanuke, stanovnici i ne slute da e ovaj rabinov posjet znaiti oprotaj s njegovim
javnim pouavanjem. Tog se zimskog dana zaputio u Jeruzalem, preko brda na zapad, i samo
kilometar od malenog sela Betanije, gdje obino odsjeda prilikom posjete svetome gradu.
Ve je gomile pridobio svojim ivim, slikovitim uenjem. Kao i obino, pouavao je poput
ostalih uitelja pod irokom kolonadom koja zaklanja nie dvorite hrama, znano kao
predvorje neidova. Njegovi iroki stupovi nudili su zaklon od hladnih vjetrova zimi, a
ostatak godine zatitu od sunca. Iako Isusu Nazareaninu nedostaje ueni judejski naglasak
slubenih religioznih uitelja, on propovijeda s autoritetom. Obini ga ljudi, kao i uvijek, rado
sluaju. Danas je bilo otrog opiranja njegovim rijeima, jer se u gomili, kako je i oekivao,
vrzmalo mnotvo religijskih profesionalaca velikih sveenika, pismoznanaca i drugih
pripadnika jeruzalemske bogate elite. Govorio je kako je on dobri pastir i zatitna vrata
ovcama za koje brine. Govorio je o skupljanju svoga stada i polaganju svog ivota za njih. Taj
dio njegova uenja razumljiv je mnotvu znali su da ovce stoje za Zidove, Boji izabrani
narod odreen ivotom i propisima hrama u Jeruzalemu. Posljedica tih rijei je razdor meu
sluateljima. Neki su govorili daje lud, opsjednut demonima.
Poslije, Isus koraa dugom kolonadom Salomonova trijema, koja vodi do ruba velikog
umjetnog platoa hramskog dvorita. U sredini moe vidjeti kolosalno hramsko zdanje, svetite
u koje samo idovi smiju ui. Kamene ploe upozoravaju neidove da ne ulaze. Ulazei u

Jeruzalem rano toga jutra, prvoga sata, promatrao je zrake izlazeeg sunca kako se reflektiraju
o zlato na vrhu hrama. Izgledao je kao planina pokrivena snijegom, odsjaj te vatre je bio
toliko intenzivan da mu je, skrenuvi pogled, pod kapcima ostala bljetava slika.
Hram sa svojim niim dvoritem i visokim kolonadama zadivljujua je struktura, koja
zauzima jednu estinu gradskoga zemljita. Salomonove kolonade pruaju se istonom
stranom hramskoga kompleksa.
Isus ne uspijeva due uivati u miru etnje ili pak u divljenju vjetoj obradi cedrovine na
visokom stropu. Neki od religioznih voa mu se nestrpljivo suprotstavljaju isprovocirani
uenjem o njegovoj jedinstvenoj pastirskoj ulozi u Jeruzalemu. Mnogi su prije njega u Izraelu
prikazivali sebe kao Mesiju.
Dokle e nas drati u neizvjesnosti? Prikriva rijei parabolama i stilskim figurama. Na
sunce s tim, ovjee! Jesi li ti Mesija obean od davnina? Hajde, reci!
Isusov odgovor je razborita i odmjerena tona: Rekoh vam, a ipak vi ne vjerujete. Djela koja
ja inim u ime Oca svog svjedoe za me. (Ovdje on referira na svoje uenje, ozdravljenja i
druge nadnaravne znakove o kojima se mnogo prialo.) Vi ne vjerujete jer niste od mojih
ovaca. Kad je rekao od mojih ovaca, gestom je ukazao na neke mukarce i ene to su u
blizini sluali, a poznate u narodu kao njegovi uenici. Medu njima su pojedinci koji
zasigurno nisu ugodno drutvo za pobone Zidove.
Isus nastavlja govoriti nadglasavajui rastui amor protivnika u grupi ispitivaa: Moje ovce
sluaju glas moj. Ja ih poznajem, i one idu za mnom. Ja im dajem vjeni ivot. One sigurno
nee nikada propasti i nitko ih nee oteti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, vei je od
svih, i nitko ih ne moe oteti iz ruke moga Oca. Ja i Otac jedno smo.
Tu nastupa tajac prije kritine toke, kad Isus pogleda izravno u svoje kritiare, svjesno se
osuujui na unitenje: Ja i Otac jedno smo.
U Ivanovu evanelju stoji da su na ove rijei njegovi tuitelji posegnuli za kamenjem koje su
vjerojatno ponijeli sa sobom. Na to ih je izazvala najtea hula, tvrdnja da je jedno s Bogom,
Stvoriteljem neba i zemlje. Kao Krist, ili kao ovjek koji tvrdi daje Krist (gr. = Christos,
Mesija), Isus je bio poznat tadanjim povjesniarima, poput Tacita i Josipa Flavija.
Mesijanske identifikacije same po sebi ne bi bile bogohuljenje. idovska su se vjerovanja
ionako u to doba prilino razlikovala. Neke su skupine oekivale mesiju kao vou ustanka
koji e osloboditi naciju silom. Drugi su nadu stavljali u svetoga ovjeka ili sveenika, koji e
apokaliptiki doi na koncu vremena. Nijedan od ovih koncepata nije u sebi podrazumijevao
boansku identifikaciju mesije.
Do sad su ve sve skupine izale van hramskog podruja kroz jedan od velikih ulaza gdje se
kamenje moe uzeti u dolini Kidron, ili su se moda van hrama naoruali graevinskim
materijalom (pojedini dijelovi hramskoga podruja jo su bili u konstrukciji, gotovo pedeset
godina nakon stoje Herod Veliki postavio temelje.)
Povijest bi bila sasvim drugaija, neprepoznatljiva zapravo, da gaje ta mala bijesna skupina
kamenovala tamo i tada. Mogli su ga gurnuti s ruba litice u dolini Kidron, a potom dovriti
posao kamenjem, smrskavi mu glavu i tijelo prije nego bi stigli vojnici s tvrave Antonija.
Smueni sljedbenici odvukli bi podalje zdrobljeno tijelo, pokopali ga i tovali mu grob neko
vrijeme, kao jo jednom od brojnih promaenih mesija i potencijalnih spasitelja. Istina,
promaaj neto upeatljiviji od Teude, Jude Galilejca i njegovih sinova Jakova i Simuna6, ali
ne mnogo vie. Isus je, usprkos oluji, nastavio raspravljati u stilu rabina s protivnicima, i to o

mjestu u Tori gdje su ljudi kojima je upuena Boja rije nazvani sinovima Bojim, to
oito nije bilo svetogrdno. Ovo ih je objanjenje zadralo obinom skupinom, u suprotnom bi
se pretvorili u zloinaku bandu. A vjerojatno su se pribojavali i sve veeg broja ljudi u gradu
zbog blagdana, a koji su voljeli Isusa. Promijenili su odluku o kamenovanju, i umjesto toga su
ga odluili uhititi. Pisano je naprosto da im je uspio pobjei i napustiti Jeruzalem, bjeei
dalje preko rijeke Jordan.
Nije bilo sluajno ovo Isusovo izabiranje Blagdana Posveenja kao savrene prigode za
posljednje, oprotajno javno pouavanje. Zimska je svetkovina bila bremenita simbolikom.
Njezin je smisao bio slavljenje ponovnog posveenja hrama nakon njegova oskvrnua pod
sirijskogrkom dominacijom. Blagdan nazvan Blagdan svjetala po Josipu Flaviju, utemeljio
je Juda Makabejac 164. g. pr. Kr.7 Blagdan je poeo 25. kisleva (prosinca) i trajao je osam
dana. Svakoga dana pjevao se Halel, i ljudi su radosno nosili granice palme i drugih
biljaka. Hram je bio predivno osvijetljen, a osvijetljene su bile i sve privatne kue. Glava
domainstva bi sveano pripalila po jednu lampu za svakog lana obitelji, ili svjetlo za
svakoga. Oni osobito poboni poveavali bi broj svjetala svakoga dana, pa ako je
domainstvo popalilo deset svjetala prvoga dana, osamdeset bi ih gorjelo posljednjeg dana
blagdana.
Svojom nazonou na Blagdanu, Isus je nagovijestio da ove godine jeruzalemski hram
doivljava posveenje radikalnije i od onog 164. g. pr. Kr. Nije to bilo samo prisjeanje na taj
veliki dogaaj. U ovom je sluaju, po izvjetajima Novoga zavjeta, Isus sam bio novi Hram.
Ova se tvrdnja temeljila na njegovu identitetu bio je, kako je govorio, jedno s Bogom
(njegovim Ocem). Po kranskom shvaanju, Isus je zamijenio postojei hram kao sveto
mjesto gdje se dolazi po oprotenje grijeha i susret s Bogom. On je istovremeno bio i
posljednja prinesena rtva i mjesto oboavanja. Nakon unitenja hrama 70. godine, kranska
i rabinska verzija judaizma postale su odvie razliite za krane Isus je zamijenio hramsko
oboavanje i sakramente; za rabinske Zidove sinagoga i svici Tore ispunjavaju bolnu
prazninu.
Znakovito je daje Isusovo izlaganje novoga koncepta bilo ba u predvorju neidova, ne u
viem svetitu hramskog imanja, gdje je neidovima bio zabranjen pristup. Kao i uvijek u
Isusovim postupcima, koristio je ive slike. Apostoli e kasnije shvatiti daje najavljivao
uspostavu Bojeg kraljevstva o kojem je tako esto govorio, kraljevstva koje nadilazi sve
nacije, drave i civilizacije. To kraljevstvo nadilazi ak i hram izabranog naroda, koji je bio
samo preslika vjenog originala. Isus je tvrdio daje on taj Original.
I Rim i Jeruzalem u to su vrijeme bili gradovisimboli, osim to su bili mjesta obitavanja. Pod
vladavinom Augusta i Tiberija, Rimsko je Carstvo uspostavilo rimski mir, Pax Romana, i
samo ime gradajeruzalema moglo je znaiti temelj mira. Oba e grada, simbolino,
dominirati povijeu Zapada i svjetske civilizacije. Rim je predstavljao vladavinu graanskog
zakona ideju koja je nadilazila djela loih pojedinaca, poput Kaligule i Nerona. Grad
Jeruzalem, a posebno njegov hram, definirali su jednobotvo, povezanost s Torom i moralnu
jasnou drevne idovske vjere. Ukorijenjena u toj staroj tradiciji, nova pnvrenost Isusu ipak
e u svojoj jezgri zauvijek zadrati karakter te vjere, ma koliko neki kasniji nasljednici
ignorirali svoju batinu. udnovatom e ironijom ideja Novog Jeruzalema, povezana s
nasljedovanjem Krista, bez ikakve vojne sile prevladati monim Carstvom u manje od 300
godina. Plodovi tog uda bit e obostrano obogaenje i kreativna napetost koju George

Steiner zove dvojne struje koje odreuju zapadnu svijest, onu klasine antike i onu
biblijskokranskog naslijea.
Papirusi i slagalica
Zalutate li u privatnu rimsku knjinicu 33. godine, a Rim je tada njima obilovao, te je imati
vlastitu knjinicu bilo u modi mogli biste se iznenaditi koliko je malena bila ta prostorija,
iako, vjerojatno, ukusno namjetena i dekorirana. Kad biste rairili ruke, mogli biste dotaknuti
zidove s obje strane. Soba te veliine mogla je primiti 1 700 svitaka svaki poput dananje
manje knjige. Svici bi obino leali na policama oko zidova, numerirani, a nasred sobe stajala
bi malena krinja.
Takvi rukopisi u svicima, jer je literatura tog doba pisana rukom, bili su komprimirani listovi
papirusa (izvor i za nau rije papir), koji bi se skupa slijepili i zamotali. Odmotani su
mogli dosegnuti 20 m, pa ak i 40 m u duljinu. Mnogi od antikih izvora koritenih u pisanju
ove knjige imali su svoje duine, ili duine svojih odlomaka odreene duinom koritenih
svitaka.
Osim mnotva privatnih knjinica, postojale su i one velike, kao slavna aleksandrijska
biblioteka u Egiptu, koja je mogla zaprimiti 500 000 svitaka ili ona iz Pergama, s otprilike
200 000 svitaka. U stvaranju pisanih djela pokrenula bi se cijela industrija. Autor bi tekst
diktirao grupi pisara. Kopija je mogla biti pohranjena ili iznajmljena kako bi se koristila za
daljnje kopiranje kod pojedinog pisara ili itave grupe s pojedincem koji bi diktirao. ak i u
modernom izdavatvu, gdje najbolji izdavai koriste stroge metode dvostruke provjere prije
odlaska teksta u tiskaru, greke se mogu potkrasti. U tehnici kopiranja prvostoljetnog
izdavatva rijei su se mogle pogreno uti ili pak prepisati pogreno rukom. Jednom
uvedena, greka se prosljeuje dalje, ukoliko je oskvrnuta kopija bila izvor za daljnje
kopije, kao pokvareni telefon. Stoga ne iznenauje daje znanstvenicima, kad nastoje
odrediti smisao antikih tekstova, bilo evanelja, ili djela grkih i latinskih autora, esto veliki
problem pronai pravo znaenje nekih detalja.
Koncem prvog stoljea dolazi do znaajnog razvoja kodeksa koji je puno vie nalik dananjoj
knjizi. Stranice su uvezane i ispisane s obje strane. Mogue je da je pojava kodeksa roena iz
potrebe kranskih crkava diljem Carstva za prikupljanjem svojih spisa. Sredinom drugoga
stoljea, a vjerojatno i ranije, sabrani su spisi etin evanelja, i postali su poznati kao
evanelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Jedan od najranijih fragmenata evanelja na
kodeksu potjee iz 130. godine, a radi se o ulomku iz Ivanova evanelja. ak etrdeset i dva
fragmenta papirusa evanelja do sada su otkrivena meu kodeksima. T. C. Skeat naglasio je
znaenje tog pronalaska: Ovo je zapanjujua statistika, ako se prisjetimo kako je meu
nekranskim papirusima forma svitka dominirala stoljeima, i tako sve do 300. godine, kada
je kodeks napokon poeo parirati svitku, ali su jo dva do tri stoljea morala prohujati dok nije
potpuno nestala kao sredstvo biljeenja.
Graham Stanton, poznati britanski strunjak za Novi zavjet, slae se sa Skeatsovim
uvjerenjem da su krani usvojili kodeks jer je mogao zaprimiti sva etiri evanelja. (Pojedina
bi evanelja stala samo u svitak.) Ovo je imalo duboke posljedice na sloeno pitanje kanona
(ili kako je rana Crkva odluila koji tekstovi posjeduju autoritet Svetog Pisma).

Naravno, tekstovi evanelja vaan su izvor informacija za razotkrivanje dogaaja iz 33.

godine. Uenjaci su stoljeima raspravljali o prirodi tih tekstova. Jesu li oni povijest (ako je
tako, kako vagati elemente koji nam se ine povijesno malo vjerojatni, kao izvoenje uda)?
Jesu li oni biografija (ako jesu, zato se toliko razlikuju od modernog shvaanja biografskog
anra)? Jesu li to religiozni tekstovi (i time sasvim druge namjene od povijesnih)? Uz
evanelja, bitne su i rimske povijesti Tacita, Svetonija i Diona Kasija, od kojih su sva trojica
pisala o dogaajima 33. g., te prethodnim dogaajima to slijede, a vani su za tu godinu. Od
najvee je pomoi Tacit s Analima u kojima se, kako govori sam naslov, dogaaji prate iz
godine u godinu. Tu su i idovske povjestice Josipa Flavija. Preostala literatura iz tog
razdoblja tek djelimice osvjetljuje ivote, miljenje i vjerovanja ljudi diljem Carstva. Izvan
granica rimskog i idovskog svijeta, paljivo ouvana dokumentacija vremena nai e se u
Kini, ija je civilizacija ve stoljeima evala. U istraivanju drevnih spisa uivao sam u
onome to je preivjelo do naeg vremena, a emu je danas tako lak pristup u jeftinim
izdanjima i na Internetu. Meutim, osjetio sam i duboku tugu zbog svega stoje zauvijek
izgubljeno. Moje divljenje tekstualnim strunjacima, povjesnianma, prevoditeljima i
arheolozima koji se bave ovim vremenom ogromno je.
itajui tekstove etiriju evanelja, drao sam se istih naela kao i pri prouavanju tri teksta o
caru Tiberiju koja se mogu nai u rimskih povjesniara Tacita, Svetonija i Diona Kasija. Iz
ovih izvjetaja moe se sloiti relativno konzistentna slika dogaaja, uz pomo ostalih
dostupnih izvora (primjerice, arheolokih nalaza). U radu sam se fokusirao na krupniji kadar,
dok sam podruje razlika u detaljima izvjetaja ostavio tekstualnim strunjacima. Cilj mije
skicirati to vjerniji portret dogaaja 33. godine, jednog vremena u kojem se blisko isprepliu
razliite niti, uglavnom rimske i idovske. Mogue je procijeniti pojedinane svrhe svakog
evanelja, ba kao to je, s druge strane, upadljiva antipatija trojice rimskih povjesniara
prema Tiberijevu periodu julijevskoklaudijevske dinastije, bez da se pritom previdi njihova
povijesna utemeljenost. Neposredna vremenska blizina tekstova stvarnim dogaajima je,
naravno, vaan imbenik. Pretpostavljamo da rimski povjesniari crpe (s razliitom
pouzdanou) iz starijih dokumenata. Takoer, mnogi teolozi dre da su pisci evanelja crpili
iz starijih izvora, ili su sami svjedoili dogaajima, ili pak preuzimali iz izvjetaja oevidaca.
Neki znanstvenici vjeruju da su izvjetaji evanelja previe udaljeni od zbiljskih dogaaja, u
smislu da su se kranska vjerovanja poslije radikalno proirila i tako modificirala pnu o
Isusu, koja je zatim prihvaena kao povijesna istina. Zato ti izvjetaji moraju biti
dekonstruirani kako bi se otkrio izvorni Isus, onaj koji je prethodio kranskoj doradi, Isus
za kojeg se ispostavlja da je bio jedan od mnogih svetih uitelja ija je karizma privukla
sljedbenitvo, ili pak eshatoloki prorok, ili lutajui filozof. Meutim, problem je s ovim
pristupom u injenici da e takva nejedinstvena figura teko preokrenuti svijet naglavake
kako je to Isus uinio. Presudni uzrok ubrzanog irenja kranskog pokreta u njegovu prvom
razdoblju bilo je uvjerenje daje Isus uskrsnuo od mrtvih, i to je udo njegov mesijanski
identitet uinilo autentinim. Velik broj strunjaka koji ne zastupaju stajalite o izrazito
kasnom komponiranju, predlau maksimalni raspon od sredine 60ih (Markovo evanelje) i
90ih (Ivanovo evanelje). Datiranje spisa iz ovog razdoblja je iznimno teko. injenica da
fragment iz Ivanova evanelja postoji u kodeksu s poetka drugog stoljea (Rylands papirus
457, datiran oko 130. g.), ukazuje na njegovo objavljivanje mnogo prije datuma tog kodeksa.

injenica da postoje etiri evanelja dovela je do burne rasprave u mnogim generacijama o

meusobnom odnosu tekstova. Iako je svako od njih neovisnog autorstva i pisano u razliite
svrhe, tri se teksta zapanjujue podudaraju, upuujui da su najmanje dvojica koristili
najmanje jedno tue evanelje kao poseban izvor. Prevladavajua teorija kae daje jezgra
izgubljene usmene ili ak pisane predaje bila glavnim izvorom triju evanelja (Matej, Marko,
Luka), a to su bili veinom saeti dijelovi Isusova uenja. Sadraj ove jezgre je takoer
predmet iroke rasprave. Neki strunjaci tvrde da se slinosti izmeu tri evanelja mogu
objasniti bez ovog izvornog materijala nazvanog Q (ako je Luka koristio i Markov i
Matejev izvjetaj). Miljenje veine jest daje Markovo evanelje napisano prvo, a da su Luka
i Matej koristili Marka i jo jedan drugi izvor (materijal nazvan Q), kao i materijal
jedinstven za obojicu (kao izvjetaj ojosipovu i Isusovu roenju po Mateju).
etvrto je evanelje bilo, po miljenju strunjaka, napisano neovisno o ostala tri, i
najvjerojatnije je napisano posljednje.
S literarnom kritikom i pitanjem izvora evanelja, tu je bila i velika znanstvena rasprava o
datumu njihova kompletiranja. Prosuivanja o tome neizbjeno su obiljeena subjektivnim
miljenjima koliko nas zapravo evanelja pribliuju stvarnim dogaajima Isusova ivota i
njegovu uenju. Ako je stajalite daje mnogo te grae anakrono zapravo izrazom kasnijeg
razvoja kranske misli, onda su kasniji datumi mogui, poto nije vjerojatno da su pisci koji
su zapisivali svjedoenja oevidaca modificirali materijal na taj nain. Tu se dakle neizbjeno
radi o velikim pitanjima. Iznimno plodonosna linija istraivanja je razmatranje evanelja u
kontekstu razlika idovskih vjerovanja u razdoblju prije 70. g., kad su pad Jeruzalema i
razaranje hrama snano utjecali na idovske i kranske zajednice, i kada je toliko toga
izgubljeno za nas (vidi esto poglavlje). Takva istraivanja moraju uzeti u obzir idovski
karakter novozavjetnih spisa, na primjer u poslanici Hebrejima, ili kasno napisanoj knjizi
Otkrivenja. Postoje jaki dokazi daje Crkva u prvoj generaciji bila veinom idovska. Ako se
evanelja shvate kao knjievne pripovijesti, kao takva su bliskija idovskim spisima negoli
helenistikoj literaturi. Primjer latinskog pisanja je Satirikon, djelo rimskog pisca Petronija.
Iako Petronije, kao to to ine i pisci evanelja, uvodi karaktere s drutvenog dna, nema
interesa za poseban povijesni okvir: ono to pie je ciljana fikcija bliska anrovima njegova
vremena, osobito komedije i satire. Satirikon je vjerojatno napisan otprilike kada i Markovo
evanelje te je time pogodan za usporedbu.
Istina je, ipak, da su pisci evanelja imali neke spoznaje o suvremenom pisanju grkorimske
povijesti, stoje utjecalo vie na strukturiranje njihove grae nego na poseban pripovjedni
karakter. Oslanjajui se na rad nekih ranijih znanstvenika, Richard A. Burndge je ponudio
uvjerljiv razlog za anrovsku podudarnost evanelja i tadanje grkorimske biografije. Nakon
detaljnog istraivanja strukture reprezentativnih biografija Ksenofonta, Satira, Nepota, Filona,
Tacita, Plutarha i drugih, Burridge u svom djelu What are the Gospels?: A Comparison with
GraecoRoman Biography (Sto su evanelja: usporedba s grkorimskom biografijom)
zakljuuje da evanelja pripadaju anru grkorimske biografije. Generika obiljeja tog anra
koja nalazimo i u evaneljima ukljuuju duljinu (izmeu 10 000 i 20 000 rijei, popunjavajui
tipini svitak dug 10 m), izostanak strogog kronolokog tijeka u naraciji, uvrtenje izabranih
pria, anegdota, izreka i diskursa u sredinjem dijelu teksta. U sadraju, tu su takoer
podudarnosti izmeu takvih onovremenih biografija i evanelja. Dr. Burridge objanjava:

Poinjalo bi se kratkim spominjanjem junakovih predaka, obitelji ili grada, zatim bi slijedilo
njegovo roenje i uobiajene anegdote iz djetinjstva, da bi se ubrzo skoilo na junakov javni
debi kasnije u ivotu. Izvjetaji o generalima, politiarima ili dravnicima kronoloki su
mnogo ureeniji u inventuri njihovih podviga i vjetina, dok se u ivotima filozofa, pisaca ili
mislilaca priklanja anegdotalnosti, te je u sreditu njihovih biografija njihovo djelo, te prikaz
ideja i uenja. Dok autor uvjerava itatelja kako mu nudi injenino stanje o predmetu, esto
je njegov posredan cilj ili apologetska tvrdnja (kako bi obranio sjeanje na subjekt od tuih
napada), ili polemika (kako bi napao suparnike) ili didaktina poanta (kako bi pouio svoje
sljedbenike o sebi). Kako bi objasnila vjeru ranih krana, i evanelja se jednako usredotouju
na Isusovo uenje i velika djela. Evanelisti posveuju izmeu 15 i 20 % evanelja
posljednjem tjednu Isusova ivota, njegovoj smrti i uskrsnuu, kao vrhuncu zbivanja; sline
izvjetaje o smrti njihovih junaka nalazimo u biografijama Plutarha, Tacita, Nepota i
Filostrata, jer subjekt tek na vrhuncu krize otkriva svoj pravi karakter, oblikuje svoje
definitivno uenje ili ini svoje najvee djelo.
U svom djelu The New Testament and the People oj God (Novi zavjet i Boji narod), N. T.
Wright proiruje zakljuke Richarda Burridgea da valja uzeti u obzir jedinstvenu mjeavinu
anrova u svakom od etiri evanelja. On prihvaa anrovske podudarnosti grkorimske
biografije i evanelja. Mjeavina anrova je razliita u svakom evanelju, ali podudarnosti
nadvladavaju razlike. Vvnght dokazuje da je svako evanelje idovska pria namijenjena
irem neidovskom itateljstvu. Svako od njih briljantno mijea idovsko pisanje s
helenistikom biografijom, inei njihove izvjetaje dostupnim i idovskom i neidovskom
itateljstvu. idovski nain u sebi je divno sazdan, kao vrsta cjelina koja sadri vrlo razliite
elemente poput apokaliptike, ispunjenja drevnih proroanstava i osjeanja kraja
tisuugodinje prie s Isusom kao ispunjenjem Zakona. Naglasak na pojedinim elementima je,
naravno, razliit od evanelja do evanelja.
Na vrhuncu pripovjednog umijea u idovskoj prii pisci evanelja takoer briljantno
uspijevaju u upotrebi helenistikog anra biografije, olakavajui prepoznavanje prie
grkorimskom itateljstvu.
Dr. "Wright o ovoj jedinstvenoj mjeavini anrova, primjerice u Luki, kae:
Kako se ovi anrovi, idovska pria koja dosee vrhunac i helenistiki bios, ivotna pria
pojedinca unutar grkorimskoga svijeta, slau? (...) Luka je vjerovao, prije Isusa, da svoj
vrhunac idovska pria ima tek dosegnuti, (...) ali je istovremeno, oito, prihvatio jednako
vano idovsko uvjerenje da, kad Izrael bude otkupljen, taj blagoslov vrijedi za cijeli svijet
(...). Radosna vijest o uspostavljenom kraljevstvu morat e ugroziti neidovski svijet. Budui
daje vjerovao da je ova vesela vijest uzela formu ivota, smrti i uskrsnua jednog ljudskog
bia, i kako je posrijedi idovska poruka neidovskom svijetu, Luka je vjeto primijenio dva
naoko neskladna anra. Ispriao je priu o Isusu kao idovsku priu i zaista idovsku priu,
kao stoje i Josip ispriao o padu Jeruzalema kao vrhuncu Izraelove duge i tragine povijesti.
Ali to je ispriao na takav nain kao da kae svom neidovskom, grkorimskom itateljstvu:
ovdje, u ivotu ovogjednog ovjeka, idovska je poruka o spasenju koje vi neidovi trebate.
Osim po jedinstvenosti u mijeanju anrova, evanelja su, glede literarnotematske
perspektive, poznata kao pripovijesti koje obrauju teme iz nieg sloja drutva, iako je,
naravno, subjekt ovih biografija velikan kojeg je Poncije Pilat podrugljivo nazvao Kraljem
idova. Ovim je idovskim naslijeem najavljena pojava stvarnosne pripovijetke mnogo

stoljea kasnije, a i s njom povezanih anrova dokumentarnog novinarstva u pisanju o godini

kuge Daniela Defoea i biljeenje obinoga ivota dnevniara poput Samuela Pepvsa.
Tacitovi Anali, iako je dio djela izgubljen, nude relevantan presjek 33. godine, i stoga su bogat
izvor grae za portret cara Tiberija. Osvru se takoer na prethodne dogaaje, osobito na
uspon i pad Sejana, Tiberijeva namjesnika. Djelo je moglo biti napisano izmeu 115. i 117. U
Svetonijevim ivotima careva je anegdotalan i ivopisniji izvjetaj o Tiberiju, za razliku od
Tacitove odmjerene i saete povijesti. Njegovi ivoti napisani su krajem 2. stoljea. Trei
bitan izvjetaj o Tiberiju i dogaajima koji se odnose na 33. godinu nalazi se u Povijesti Rima
Diona Kasija, napisanoj na grkom otprilike krajem drugoga stoljea.
Osim ovih, vano povijesno djelo koje dokumentira razdoblje su Flavijeve idovske starine
(pokrivaju idovsku povijest od drevnih vremena do 66. godine poetka idovskih ratova
koje opisuje u drugoj knjizi). Flavije je pisac najblii tom razdoblju, odmah iza autora
evanelja, jer je roen 37. godine, etiri godine nakon Isusove smrti i roenja Crkve. Njegov
nam rad daje mnoge uvide u idovski svijet toga vremena i njegove glavne junake.Istok

II.
Tiberije i istono carstvo
Rimsko istono carstvo, podruje koje je obuhvaalo Grku, Malu Aziju, Siriju, Palestinu i
Egipat, bilo je prije svega napredna civilizacija, batinica prohujalog grkog carstva, i jo
duboko pod utjecajem helenizma. Ovo je carstvo bio podigao Aleksandar Veliki (356.323. g.
pr. Kr.), a poslije njegove smrti teritorijem su zavladali Seleukidi i Ptolemejevii. Rastua
Rimska Republika je u 1. st. pr. Kr. pripojila podruja Sirije i Egipta. Uobiajeni jezik ovog
nemalog prostranstva bio je koine ili zajedniki grki. Ovaj jezik stoji u dramatinom
kontrastu prema zapadnom dijelu carstva, u kojem su procesi romanizacije starosjedilake
kulture bili openito radikalniji.
Utjecaj grke civilizacije bio je relativno nenametljiv i uvoenje rimskih pravila je slijedilo taj
model, omoguavajui nastavljanje kulturalne raznolikosti. Primjerice, idovskom narodu je
doputeno jednobotvo, povlastica izuzea od tovanja rimskog panteona bogova. Uz to, nisu
se morali podlagati kultu cara. Iako je car August promaknut u boga, od Zidova se nipoto
nije oekivalo sudjelovanje u njegovu oboavanju. Slina dobrohotnost vladala je i u
zapadnim regijama, poput Galije, Germanije i kasnije Britanije. Unato tomu to nisu bili
nacionalni entitet, keltski kulturni identitet bio je odreen i utjecao na svako podruje
ivoTiberije i istono carstvo
ta. Otpor prema stranoj rimskoj kulturi bio je u poetku jak, iako su je Kelti ubrzo ipak
primili. Svi ostali izvan rimske ekonomije smatrani su barbarima, primjerice germanska
plemena sa sjeveroistoka.
To ne znai da na Istoku nije bilo podruja koja su se oduprla romanizaciji; Judeja je samo
dijelom bila helenizirana. Sirija, Makedonija, Grka i Egipat bili su dijelovi umirueg
helenistikog carstva, prije nego to su ih porazili Rimljani. Te su zemlje bile rimske
provincije, pod kontrolom upravitelja koje je imenovao senat ili izravno car. Poloaj rimskih
legija diljem istonog carstva osiguravao je spremnost na pravodobno djelovanje gdje bi se
javila potreba.

Kako bi dobili uvid u sloenost i raznolikost istonoga carstva 33. godine, moemo posjetiti
nekoliko vanih podruja i upoznati pojedince koji su utjecali na dogaaje te godine.
Povijesno najznaajniju figuru, Isusa iz Galileje, ostavit emo za sljedea poglavlja.
TIBERIJE NA KAPREJI, ITALIJA
Tiberijev izbor otoia Kapreje za glavnu bazu nakon 27. godine, kada je imao 67 godina,
odraavao je, moda, promijenjeno vienje Rima. Gradska civilizacija Rima na elu s carem
postala je idealom koji e se ostvarivati ako ne dijem svijeta onda bar u prostranstvima na
zapadu i istoku Carstva. Osvajanje Galije i pokuaj invazije na Britaniju Julija Cezara
obiljeit e put buduih careva. Uostalom, ivot na Kapreji je odgovarao osamljenom caru.
Kao i prvi car August, Tiberije je doao u posjed novih i jo neisprobanih moi, vrtoglavih
visina vlasti kao to je to bila pozicija suverena nad ogromnim i raznolikim svjetskim
regijama. No moi skrojene za Augusta, koji je bio prije prvi graanin Rima nego samosvjesni
car, bile su sada u vlasti ovjeka sasvim drugoga kova. Kasniji e rimski povjesniari vidjeti
poetak korumpirane dinastije vladara u Tiberiju i njezin nastavak u Kaliguli, Klaudiju i
Neronu. Rimski teritoriji su se pod Tiberijevom vlau od grada proirili na etiri strane
svijeta, iza najdaljih obzora. Iako se oslanjao na upravitelje provincija i doputao im velike
diskrecijske povlastice, zadrao je pravo uplitanja u poslove provincija, osobito ondje gdje je
bio neposredno odgovoran za upravitelje. Odatle Tiberijeva intervencija u Pilatovu
karakteristino pogrenu procjenu, njegovo slanje tiA. D. 33
tova s natpisima u Jeruzalem, najvjerojatnije na Blagdan Sjenica, ujesen 32. godine.
Svetonije opisuje Tiberijevo silno oduevljenje otokom, jer se prii moglo samo uskom
plaom, sa svake strane okruenom otrim, visokim stijenama i dubokim morem.1
Kapreja je duljine jedva 6 km, irine 3 km, i samo 5 km udaljena od kampanijskog rta, kojega
je prirodni geoloki produetak. Zrak je tamo ist, a vegetacija gotovo tropska. Najvii vrh je
Monte Solaro (589 m). Kad je Tiberije doselio, otokje bio krto naseljen. Svetonije prenosi
neke glasine o Tiberiju:
Nekoliko dana nakon to se iskrcao na Kapreji, kada je bio sam, neoekivano mu je priao
neki ribar i ponudio mu poveeg cipla; a ovaj se uznemirio pri pomisli kako mu je ovjek
priao s drugog kraja otoka preko grubih stijena i neutabanih staza, pa je sirotom ovjeku dao
ribom natrljati lice. Poto je usred muenja ovjek zahvaljivao svojoj sretnoj zvijezdi da caru
nije ponudio velikog raka to gaje ulovio, Tiberije mu je dao i rakom preorati lice.2
Tiberiju su od koristi bile ceste, vodovodi i vile koje je car August izgradio na Kapreji za
svoje vladavine. U deset godina svog boravka na otoku, Tiberije je sagradio vile na
dominantnim lokacijama, najvjerojatnije posveene razliitim rimskim bogovima. Najvanija
je bila u blizini svjetionika, vila Jovis, posveena bogu Jupiteru, koja je sluila i kao
Tiberijeva palaa. Ovdje se kosila vrtoglava litica (296 m) s koje bi Tiberije strovaljivao
mnoge rtve svog nezadovoljstva.
Podignuta na najviem mjestu na istonoj obali otoka, vila Jovis zauzima zemljite od preko 7
000 km2. Za opskrbu vodom u sreditu zgrade nalaze se etiri velike cisterne izrezane iz
stijene. Ovu je prema sjeveru okrenutu vilu krasio vestibul, iji su krov podupirala etiri
mramorna stupa. U blizini su bile sobe tjelesne strae i neizbjene terme ili kupalita, sa
svlaionicom, frigidarijem (soba s hladnom kupkom), tepidarijem (topla kupka), kaldarijem
(vrua kupka), i prostorijama za zagrijavanje i opskrbu vodom. Istono od termi nalazili su se
dravniki saloni. Carski apartmani s pogledom na otonu panoramu bili su smjeteni u

zapadnome krilu, iza soba za sluinad. Odatle je hodnik sa stubitem vodio do carske
promenade duge 92 metra. Ova se sterala do ruba stijene propete prema sjeveru, 20 m nie od
razine palae. Uz zapadni dio vile prema kopnu, koraci nas odvode dolje prema nadsvoenim
skladitima i kuhinjama izoliranima od ostatka vile.Tiberije i istono carstvo
S najvie je toke bilo mogue vidjeti otok, more, i dva kopnena zaljeva, Napuljski prema
sjeveru, prema luci Mizen i Salemski zaljev prema jugu. Vezuv se nalazi u daljini na istoku.
Tiberije (Tiberius Caesar Augustus) je roen prije 74 godine, i to 16. studenoga 42. g. pr. Kr.
Bio je sin Tiberija Klaudija Nerona (umro 33. g. pr. Kr.), visokog sveenika, magistrata i
bivega kapetana flote za vladavine Julija Cezara i mlade, lijepe Uvije Druile (58. g. pr. Kr.
29. g. poslije Kr.) kojaje mogla biti tek trinaestogodinja djevojka kad je rodila Tiberija.
August je prislio Tiberijeva oca da se razvede od poeljne Livije i tako je ona postala carevom
treom enom 39. pr. Kr. Tako je Tiberije s bratom Druzom nastavio ivjeti u carskom domu.
Tiberijeva prva ena bila je Vipsanija. Njihova jedinog sina Druza (13. g. pr. Kr. 23. g. po
Kr.) kasnije je vjerojatno potajno ubio carev povjerenik Sejan, zapovjednik prestine
pretorijanske garde. Tiberijeva druga ena, Julija, bila je Augustova ki. Nakon smrti Agripe,
Julijina prvog mua, August je nagovorio Tiberija da se razvede od Vipsanije koju je volio i
oeni se njome. Julija je Tiberiju bila dobro poznata jer je s njom odrastao na carskom imanju.
Stoga nije morao gajiti iluzije o njezinu karakteru.
Hladan premajuliji, Tiberije bi zahtijevao ratne naloge koji bi ga uputili to dalje od Rima.
Jednom je za povratka u prijestolnicu susreo Vipsaniju. Ona se na Augustovu zapovijed
preudala za jednog senatora. Tiberije je bio toliko pogoen time, daju je, jecajui, slijedio
ulicama. uvi za to, August je zabranio Tiberiju daje vidi opet. Pet godina nakon vjenanja s
Julijom, kada je ova svojim otvorenim bludnienjem prelila au, Tiberije je zatraio
umirovljenje i povukao se na Rod, iako je dobio petogodinji mandat vojnog ekvivalenta
glavnog pukog tribuna. Tamo se sve vie osamljivao sve vie tonui u perverzne uitke i
zaokupljenost sobom. U meuvremenu, Augusta su rune vijesti o Julijinu ponaanju prisilile
da ker izgna na otoi Pandateriju. Tiberije se 2. g. napokon vratio u Rim. Nakon ovoga
August ga usvaja za sina. Ve je 4. g. Tiberije poslan da zapovijeda carskom vojskom
stacioniranom izvan Italije. Tamo se pokazao kao izvrstan vojni zapovjednik.
Tiberije, kojega Svetonije opisuje kao snanog mukarca natprosjene visine, napokon postaje
i carem. Inae, Tiberije je bio Augustov etvrti izbor, prethodnik mu je bio Agripa (kasniji
mu Augustove keri Julije) teZELINA
dvojica njegovih sinova koji su oboje umrli jo za Augustova ivota. Dana 17. rujna 14. g., u
56. godini ivota, uspeo se do principata.
Pokazalo se daje Tiberijeva vladavina u poetku bila uzoma, oblikovana prema idealima koje
je postavio August. Sve vie prevladavajua nasilna crta njegove osobnosti u poetku se tek s
vremena na vrijeme oitovala kad je trebalo zatititi svoju mo. Tako je najvjerojatnije po
Tiberijevoj zapovijedi ubijen njegov potencijalni rival, Postum. Rimski je senat bio podreen
brojnoj pretorijanskoj gardi nadomak Rima. Gardu je kontrolirao Sejan, koji je s vremenom
postao Tiberijev zamjenik. Ne oklijevajui mnogo, Sejan se ubrzo okoristio prednou koju
mu je davalo carsko povjerenje. Tiberijevi zakoni i politika rezultirali su opreznom i
stabilnom administracijom koja je podupirala rimski mir. Ponekad se radi tog mira
pribjegavalo zastraujuoj represiji, kao to je bilo protjerivanje sveg idovskog stanovnitva

iz Rima. Nakon smrti sina Druza, 23. g., Tiberije je upravljanje svojim poslovima sve vie
povjeravao Sejanu, ovjeku njemu nepoznatu, i vjerojatno najodgovornijem za ubojstvo
njegova sina. Izgleda da je Sejan zaveo Livilu, Druzovu suprugu i iskoristio njezinu pomo u
likvidaciji Druza, kao potencijalna carevog nasljednika. Sejan je ovu i mnoge druge spletke
godinama lukavo skrivao.3 Posljednjih je godina Tiberije postao jo veim osamljenikom i,
ini se, tiraninom. Najvjerojatnije je podvrgnuo muenju najvanije Rimljane, koji su
veinom imali nekakav kontakt s uklonjenim Sejanom.4 Tiberiju nenaklonjeni portreti
povjesniara iz drugoga stoljea, Tacita, Svetonija i Diona Kasija, vjerojatno su oslikani pod
utjecajem ovog kasnog razdoblja, tj. vremena njegova ivota na Kapreji, kad je neprestano pio
i ispunjavao svaki svoj hir. Znakovito je daje Seneka, njegov mladi suvremenik, pisao mnogo
sklonije Tiberiju. Piui nakon Kaliguline i Klaudijeve smrti, zakljuio je daje rana faza
Tiberijeve vladavine bila dobra kao Augustova vladavina. Zakljuuje kako je Tiberije u tom
razdoblju bio uzoran car, te kako time nadvisuje Kaligulu i Klaudija. Jo jedan suvremenik,
Filon Aleksandrijski, takoer pie s naklonou prema Tiberiju, iako gaje promatrao u
kontrastu prema Kaligulinu zlobnom izazivanju idovskog gnjeva.5
Unato reputaciji okrutnog prostaka, Tiberije je nesumnjivo gajio arki interes za retoriku i
filozofiju.6 Na Kapreji su mu u pratnji bili obrazovani ljudi, povjesniari i pjesnici grki
profesionalci.7 U 33. godini, meu njegovim drutvom u vili Jovis, nalazio se i jedan mladi
pod njegovimTiberije i istono carstvo
skrbnitvom neki Gaj, zvan Kaligula. Kaligula je bio sin Cezara Germanika i Agripine, i
Tiberijev neak (Tiberije je bio usvojio Germanika). Nadimak Kaligula (lat. caligula, male
izme) dobio je po izmicama i minijaturnoj vojnoj uniformi koju je nosio kao djeak u
Germaniji gdje je bio miljenik trupa. Otkad je bio pozvan na otok ujesen 31. g., Gaj Kaligula
je zapravo bio sklonjen na Kapreju za svoje vlastito dobro. Tijekom 33. g. Tiberije je sve vie
isticao Kaligulu kao svog nasljednika, i mogue je da je upravo te godine rekao: Gajim guju
u njedrima Rima.
PILAT U CEZAREJI MARITIMI, PALESTINA
Poncije Pilat bio je rimski prefekt Judeje od 26.37. godine. O njemu uimo iz pria Novoga
zavjeta i iz Tacita, Josipa i Filona. Fragment iz kodeksa koji sadri evanelje po Ivanu datira
iz oko 130. g.8, i dolazi iz odlomka koji opisuje suenje Isusu pred Pilatom. U iskapanjima
Cezareje Maritime 1961. pronaen je veliki komad oteena zida s njegovim imenom.
Ouvane rijei glase: (Ov)o je Tiberieum (Pon)tius Pilatus, prefekt Judeje, (napravi)o.
Graevina koja je nosila Pilatov posvemi natpis, Tiberieum, oito je podignuta u Tiberijevu
ast.9
Cezareja Maritima bila je Pilatova baza za upravljanje Judejom (kao rimski teritorij
ukljuivala je Samariju i Judeju). Tu mu se pridruila i supruga, ali naalost nemamo njezino
ime. Trupe su mu bile smjetene ondje, spremne djelovati u sluaju pobune. Nekoliko e
godina kasnije jedan asnik kohorte u Cezareji, po imenu Kornelije, postati Isusov sljedbenik.
No ne znamo je li on bio smjeten ovdje u to vrijeme. Mnogi su u trupama bili naklonjeni
kultu Mitre, a neki su, poput Komelija bili privreni judaizmu. On je bio, kao i mnogi drugi
(ukljuujui i Pilatovu enu), privuen judaizmu u nekom obliku, naime, judaizam je u to
doba bio razvedeniji nego nakon unitenja hrama 70. godine. Mogli su ih privui uenja
rabina, bogosluje i molitva u sinagogama i u hramu, proslave blagdana i zahtjev za istoom.
Neobino je bilo to su mitraisti odravali redovne vjerske sastanke. Inae su se u to doba

jedino u idovskim sinagogama odravali redovni sastanci. Mnogi su Rimljani posjeivali

rimske hramove zbog rtvovanja, bez odreenog vremena sastanaka, ak i za svetkovina.
Apostola Pavla e ovdje na dvije godine zatvoriti kasniji rimski prokurator, Feliks.A. D. 33
Cezareja Marnima bila je jedno od mnogih velianstvenih arhitektonskih dostignua Heroda
Velikoga, kralja eksponenta Rima, oca Heroda Antipe. Palestinska obala oskudijeva prirodnim
lukama. Prema Flaviju, obala Palestine nije bila pogodna za luke zbog estokih junih
vjetrova to kotrljaju pijesak koji dolazi s mora rasprujui se o obale.10 Herodova
genijalnost bila je u tome stoje dao izgraditi luke s debelim zidovima i svjetionikom. Osim
toga, podigao je hram Rimu i boanskom Augustu, te druge graevine od bijeloga kamena,
palau, kazalite i amfiteatar. Bio je tu veliki forum u rimskome stilu, sjeverno od hrama.
Tamo je bio i zid mea, te dvostruki vodovod koji je dovodio vodu od izvora s podnoja gore
Karmel. Hram kojije dominirao gradom izgraen je na uzviici te okrenut zapadno prema luci.
Prostrane stube vodile su od luke do hrama. Osim njezine ljepote, znaaj luke bio je i u veliku
dostignuu inenjerstva, kako je Flavije objasnio:
Ovo je postigao sputajui dvadeset senjeva u dubinu mora golemo kamenje opsega od preko
pedeset stopa u duinu, ne manje od osamnaest u irinu, i devet u dubinu; nekoje bilo manje, a
neko vee od tih dimenzija. Taj mol izgraen na obali bio je dvije stotine stopa irok, od ega
je pola dignuto protivno struji valova (...) Pod velikim brojem svodova boravili su mornari.
Takoer je bila podzidana obala koja je vodila oko cijele luke, to moe najprikladnije
posluiti za etnju onome komu godi takva vrsta vjebe; ali prilaz ili usta luke bila su
smjetena na sjevernom dijelu, gdje je puhao najnjeniji od vjetrova ovoga kraja: i temelj
cijelog puta, s lijeve strane, kad se ue u luku, podupirao je okrugli toranj kojije izgraen
vrsto da izdri najvee valove; dok su nadesno kad uete postavljena dva golema kamena
svaki vei od tornja, kojije stajao nasuprot njima. Stajali su okomito i bili povezani jedan s
drugim. Luku su itavom njezinom duinom opasavale zgrade nainjene od finog kamena, s
jednom uzviicom na kojoj je podignut hram kojije bio izdaleka vidljiv moreplovcima, s dvije
statue unutra, jednom Rima, drugom Cezara.11
Kada je rimska uprava stigla u Judeju, izabrala je Cezareju Maritimu za svoj glavni stoer pa
je u tom gradu Pilat provodio veinu godine. Pod rimskom upravom su se Herodu Antipi, sinu
Heroda Velikog smanjile ovlasti (naslijedio je naziv Herod, a ne Kralj) te je teritorij nad
kojim ima ovlasti smanjen na Galileju i Pereju. Bio je tetrarh, podreeni vladar (doslovan
prijevod vladar etvrtine teritorija). Tijekom 33. g. Pilat eTiberije i istono carstvo
naputati Cezareju nekoliko puta zbog sudskih zasjedanja na podruju Samarije, Idumeje i
Jeruzalema. U rano proljee uzlazio bi u Jeruzalem s trupama na glavni idovski blagdan
Pashe. Vojnici bi s tvrave Antonija paljivo motrili hramsko dvorite i kolonade. Pashalno je
vrijeme bilo opasno za rimski mir jer bi populacija Jeruzalema s hodoasnicima za blagdan
naglo narasla, ukljuujui mnotvo iz Galileje poznato po sklonosti prema bunama. Postoje
neke raunice daje populacija gusto naseljenoga grada bila izmeu 60 000 i (vjerojatnije) 120
000, rastui prema dvostrukom broju na glavne svetkovine, a ponekad doseui i milijun
hodoasnika. Neke je posjetioce primalo domae stanovnitvo, neki su odsjedali u
prihvatilitima, ali najvie ih je kampiralo u gradskoj okolici.12 Prologodinja Pasha, dakle u
proljee 32. g., zadalaje Pilatu tekoe. Bio je to dogaaj za kojije Isus znao: U isto vrijeme
dou neki te izvijeste Isusa o Galilejcima iju je krv Pilat pomijeao s krvlju njihovih rtava.
On im ree: 'Mislite li da su ti Galilejci, jer su tako patili, bili vei grenici od svih ostalih

Galilejaca?'13 Masakr Galilejaca za Pashu 32. godine osobito bi uvrijedio Heroda Antipu
kojije, kao tetrarh bio odgovoran za regiju Galileje. Ne znamo detalje ovoga incidenta u
Jeruzalemu jer Josip Flavije ovaj pokolj nije uvrstio u izbor Pilatovih krivih procjena. Ove su
odluke uvijek ile na raun idovskog stanovnitva, to e ga konano i dovesti pred Tiberija
na odgovornost.
Karijera prefekta Judeje, Pilata, od samog poetka 26. godine kada je stigao, nije dobro
krenula. Flavije izvjetava daje u Jeruzalem dopremio vojne oznake s Tiberijevom slikom,
stoje duboko uvrijedilo vjeru njegovih stanovnika. Slino islamu danas, idovska vjera prvoga
stoljea zabranjivala je upotrebu slika kao grijeh idolopoklonstva.14 Veliko negodovanje
naroda kasnije u Cezareji Maritimi prisililo je Pilata da odustane i ukloni oznake. O drugom
incidentu Flavije pie dva izvjetaja; prnje u njegovim idovskim starinama, a drugi u
idovskom ratu.15 Ovoga puta pobunu meu Zidovima je potaklo otkrie daje Pilat uzeo
sveti hramski novac (korban) za financiranje gradnje gradskog vodovoda. Sasvim je
mogue daje Pilat uzeo sveti novac uz doputenje sveenikih starjeina i ostalih gradskih
glavara. U oba izvjetaja stoji da su se Pilatovi naoruani ljudi pomijeali s gomilom prerueni
i spremni na izgrede. U jednom izvjetaju nosili su toljage, a u drugom bodee a
najvjerojatnije se zakrvavilo ijedno i drugo.16
Ali ak se i ozbiljniji dogaaj odvio koncem 32. godine za jesenske proslave Blagdana
Sjenica. Ovoga puta Pilat nije uvrijedio samo Antipu, ve i vladajuu aristokraciju u
Jeruzalemu o kojoj je prefekt ovisio u odranju reda i mira. Bilo je to toliko ozbiljno da je
konano dovelo do neposrednog uplitanja samog Tiberija. idovski filozof Filon iz
Aleksandrije opisuje incident nekoliko godina nakon Pilatova prefektorskog mandata:
Pilat je bio jedan od carevih namjesnika, imenovan upraviteljem Judeje. On (...) je postavio
neke pozlaene titove u Herodovu palau u svetome gradu, na kojima nije bilo nikakve
zabranjene stvari, izuzev nekih nunih natpisa koji su spominjali dvije stvari ime onoga tko
ih je ondje postavio i osobe u iju su ast postavljeni. Ali kada je mnotvo ulo to se
dogodilo i kada su se okolnosti pogorale, ljudi su poslali etiri kraljeva (kanijeg Heroda
Velikoga) sina, (...) i ostale kraljeve potomke i one magistrate koji su bili u to doba meu
njima, usrdno ga molei da prekine tu novotariju koju je uveo sa tovanjem tih titova; i da ne
donosi nikakve promjene u njihovim nacionalnim obiajima koji su se sve dosad bez smetnji
uspjeli ouvati, bez da ih je ijedan kralj ili car mijenjao i u najmanjoj mjeri. Ali kad je
tvroglavo odbio ovu molbu (jer bio je ovjek krute naravi, nemilosrdan kao i jogunast)
zavapili su: Ne izazivaj bunu, ne guraj nas u rat, ne unitavaj postojei mir. Careva ast nije
u obeaenju drevnih zakona; neka ti ovo ne bude izlikom za veliku uvredu naem narodu.
Tiberije ne eli da se ijedan od naih obiaja uniti. A ako ti tvrdi da nije tako, pokai nam ili
neku njegovu zapovijed ili pismo ili neto slinoga da te mi poslani tebi kao veleposlanici
prestanemo muiti i da uputimo pritube tvome gospodaru. Posljednja reenica uznemirila
ga je do te mjere da se uplaio kako bi oni zaista mogli posjetiti cara i izvijestiti ga i o ostalim
obiljejima njegove vladavine, o njegovoj korupciji, drskosti, grabeu, o navici da vrijea
ljude, o okrutnosti i neprestanom pogubljivanju ljudi koji ne bi bili ni sasluani niti osueni i
njegovoj beskrajnoj, aljenja vrijednoj neovjenosti. Stoga se, budui krajnje agresivan i
oduvijek voen zvjerskim strastima, uvalio u veliku nevolju jer nije ni pokuao povui ono
stoje uinio, niti je elio poduzeti bilo to prihvatljivo podanicima, istovremeno svjestan
Tiberijeva nepokolebljivog stava glede ovih stvari. Potom su oni moni u naoj zemlji,

vidjevi ovo, i zapazivi daje sklon promijeniti miljenje o onome stoje uinio, ali nikako ne
elei biti nagovoren od njih na to, napisali najponiznije mogue pismo Tiberiju. Sto li je
rekao o Pilatu proitavi pismo, i koje lije prijetnje tu iznio! (...) Smjetaje (...) napisao pismo
kudei ga iTiberije i istono carstvo
optuujui najgorim tonom za to nevieno drsko i zlo nedjelo, i zapovjedivi mu da smjesta
ukloni titove i poalje ih iz metropole Judeje u Cezareju (...) kako bi ih se smjestilo u
Augustov hram.17
Smisao incidenta je jasan: kako bi dokazao svoju odanost Tiberiju, Pilat je postavio titove s
natpisima u Herodovu palau u Jeruzalemu. Pouen je da ne smije stavljati nikakve slike na
titove. Na njima je bio natpis s imenom posvetitelja i osobe kojoj su bili posveeni, koji su
nosili religijske asocijacije. Visoko pozicionirani Zidovi, iju su delegaciju predvodili
Herodovi sinovi, zajedno s Antipom, zaklinjali su ga da ih ukloni, ali on je ostao pri svome.
Na koncu su pisali Tiberiju kojije bijesan naredio Pilatu da ih preseli u Augustov hram u
Cezareji. To je bilo u skladu s njegovom politikom tolerancije prema idovskoj vjeri, to je
ukljuivalo dozvolu izuzea od oboavanja cara.
Izgred se najvjerojatnije dogodio na Blagdan, koncem rujna i poetkom listopada. Uzevi u
obzir namjere jeruzalemskih sveenikih starjeina i ostalih dostojanstvenika, te sporiju
komunikaciju s Tiberijem na Kapreji tijekom zime (oko dva mjeseca u svakom smjeru),
najvjerojatnije je tek u rano proljee 33. godine Pilat od Tiberija primio uputstva i sproveo ih.
Do tadaje gorina Antipe i idovskih autoriteta ve dugo rasla.18
Je li mogue daje Pilatovo hirovito ponaanje prema stanovnitvu ove provincije bio naprosto
antisemitizam? Naposljetku, najvjerojatnije gaje Sejan, kao Tiberijev namjesnik, postavio na
poziciju, a Sejan je bio izraziti antisemit. Povjesniarka Barbara Levick ne misli tako. Ona
Pilatovo ponaanje ne pripisuje antisemitizmu, ve glupavoj prerevnoj slubenosti, posebno
otkad je nakon Sejanova pada nastupilo vrijeme straha i nesigurnosti, i elje za oitovanjem
odanosti princepsu pod svaku cijenu. To je u skladu s injenicom to natpisi naeni u Cezareji
ne pokazuju samo daje slubeni naziv upravitelja u Tiberijevo vrijeme bio prefekt, ve i daje
Pilat podigao graevinu poznatu kao Tiberieum}9
ANTIPA ZVAN LISICA KOD TIBERIJA U GALILEJI
Rim je postavio Antipu za vladara nad teritorijima Galileje i Pereje u Palestini. Kao i njegov
otac Herod Veliki (ili Stariji), Antipa20 (od 20. g. pr. Kr. 39. g.) je bio marljivi graditelj.
Njegov prvi veliki projekt bila je ponovnaizgradnja Sefora (dananji Zippori) u Galileji, koji
su razorili Rimljani, a potom njegove stanovnike pretvorili u robove. Bilo je to nakon smrti
Heroda Velikog. Voa ustanka, Juda, podijelio je sljedbenicima oruje iz ondanje carske
palae, i tako je grad postao sreditem pobune.
Antipa je vjerojatno poeo s obnovom Seforisa 8., a zavrio 10. godine, ubrzo nakon povratka
iz Rima sa sastanaka odranih odmah nakon Herodove smrti u vezi s oporunom voljom
kralja. Arhitektura je bila toliko velianstvena daje grad postao ukrasom Galileje i najveim
gradom regije. Iz arheolokih nalaza vidimo i da je graeno kazalite te da su izvoeni
sofisticirani vodovodni radovi. Kako je Nazaret bio samo 6,5 km jugozapadano od Sefora,
mogue je da se Isusov ouh Josip naao tamo kao drvodjelja pa je mogue daje i Isus, kao
najstariji u obitelji, ocu pomagao u kasnijoj fazi izgradnje grada. To bi bio samo dio Isusove
mladenake veze s helenizmom, jer je grad podizan po uzoru na grku arhitekturu. Njegova
rekonstukcija nije bila samo fizike prirode, ve je kroz taj projekt Antipa kanio zamijeniti

gorljiv nacionalizam Judinih dana romaniziranom kulturom. I zaista, u kasnijem je ratu 66.70.
godine Sefor bio prorimski. Dakako, bio je to djelomice helenizirani sveti grad Zidova sa
znaajnim idovskim savjetom ili sinedrijem. Ovaj prorimski stav je vjerojatno bio natopljen
gorkim sjeanjem na prijanju devastaciju od strane rimskih snaga.
Sljedei veliki graevinski projekt bio je vjerojatno Livijada (ilijulijada, suvremeni
TellerRameh u Jordanu), nazvan tako u ast Augustovoj eni Liviji (i Tiberijevoj majci), koju
je rimski svijet izuzetno potovao. Livija je bila utvren grad izgraen na mjestu ve
postojeeg grada. Julija je moda bilo slubeno, ali ne i koriteno ime nakon stoje Livija
14. godine bila primljena u gens Julija, vanu obitelj povezanu s carskom
julijevskoklaudijevskom dinastijom. Grad je bio slubeno utemeljen 13. godine (iako je
vjerojatno zavren prije ) 17. sijenja 13. godine obiljeavala se pedeseta obljetnica vjenanja
Augusta i Livije. Te je godine Livija proslavila sedamdeseti roendan. Livija se vjerojatno
nalazila oko 9,5 km sjeverno od obala Mrtvoga mora i nekoliko kilometara istono od rijeke
Jordana nasuprot Jerihonu.
Sljedei, nesumnjivo najvaniji Antipin projekt bio je grad Tiberijada. Tiberijada je postala
prijestolnicom te je bila prvi grad u idovskoj povijesti koji je preuzeo municipalni okvir
grkoga polisa. Graen je na zapad
Tiberije i istono carstvo
noj obali Galilejskog mora, gdje se stijene nisu toliko strmo obruavale u more, osiguravajui
Antipi zgodan pristup Pereji i Galileji. Podignut je na glavnom trgovakom pravcu, sjeverjug,
kojije u jednom smjeru vodio u Siriju, a u drugom u Egipat. U blizini, nie prema jugu,
nalazili su se topli izvori Amata, koje je Antipa volio. Grad je imenovan u ast tadanjeg cara
iz politike koristi. Utemeljenje izmeu 18. i 23. g., vjerojatnije 23. g. To je bila godina
Tiberijeva ezdeset i petog roendana, te deseta obljetnica njegova uspona na prijestolje.
Postoje dokazi daje Antipa u Tiberijadi izgradio veliku sinagogu, stadion i predivnu palau sa
zlatnim krovom. Time je nastojao svima ugoditi, i svojim idovskim podanicima, i
nadreenim glaveinama u Rimu, ali zasigurno je pazio i na sebe. Imao je tekoa u
napuivanju Tiberijade, jer je tijekom gradnje unitio groblje, stoje grad pobonim idovima
uinilo neistim. On je doselio lokalno stanovnitvo iz seoskih podruja, doveo je imigrante, i
oslobodio robove da zauzvrat ive u Tiberijadi. Iako je rezultat bilo mijeano graanstvo,
veinom je bilo galilejsko. Ovo nije sprijeilo Antipu da uvede usmjerenje helenizacije. Vaan
aspekt ovoga zbivanja bilo je uvoenje poluautonomne vladavine i ustrojstvo gradskog
zakona. Gradsko je vijee bilo toliko veliko da je zapravo moralo ukljuivati sve vanije
graane. Gradu je omogueno da od samog utemeljenja vodi godinjake i izrauje novac. Ipak
nije vladao regijom kao pravi grki graddrava, ve je ostao pod Antipinom vladavinom, pod
upravom kraljevskih slubenika koji su ivjeli u gradu. Ovo je odgovaralo Antipinoj osobnoj
udnji za moi, i bilo je mnogo prihvatljivije Rimu, osobito u razdoblju u kojem je praktiki
vladao Sejan. Znamo ime jednog od njegovih slubenika Kuza bio je njegov upravitelj, a
njegova ena Ivana bila je Isusova uenica, kojaje uitelju i bliskim sljedbenicima financijski
pomagala iz svojih vlastitih izvora. Od Ivane (a vjerojatno i od Manena, Antipinog prijatelja i
voljenog brata kojije poznavao Isusa), vijesti o Herodu i njegovoj kui mogle su dolaziti do
Isusa i uenika.

Antipa je bio sloenog karaktera, a Isus gaje, zanimljivo, nazvao lisicom kad je upozoren
da ga kani zatoiti, vjerojatno na Herodovu teritoriju u Galileji. Bilo je to poslije Antipina
ubojstva Ivana Krstitelja21.
U to su vrijeme neki farizeji doli k Isusu i rekli mu: Odlazi jer te Herod eli ubiti! A on im
je rekao: Idite i recite toj lisici: 'Sluaj! Danas i sutra izgonim zle duhove i iscjeljujem. A
onda, prekosutra, dovravam posao. Ali danas, i
sutra, i prekosutra moram nastaviti put, jer ne moe biti da prorok umre izvan Jeruzalema.'
Naziv lisica za Antipu najvjerojatnije se odnosio na nedostatak stvarne moi i koritenje
prijevara i lukavtina za postizanje ciljeva. Lisica je esto stavljana u kontrast s lavom, kojim
je sebe moda smatrao Isus. (U kasnijoj novozavjetnoj knjizi, Otkrivenju, nazvan je lavom
izjudina plemena.22) Isus je bio ironian: Antipa nije imao zbiljsku mo nad njim (kao to e
kasnije rei da ni Pilat nema stvarne moi nad njim). ini se daje Isus bio ironian i u odnosu
na svoju sudbinu ako se vrati u Jeruzalem, jer je Antipa ubio proroka Ivana u Maherontu, a ne
Jeruzalemu, kao daje to mjesto bilo stvar loeg ukusa. Isus je ciljao na Jeruzalem kao stvarni
centar idovske vjerske prakse, strogo ortodoksan, i samim time skloniji neprepoznavanju
Bojih proroka, koji su oduvijek uzburkavali status quo\
Antipin lisiiji karakter vidljiv je u hvatanju i pogubljenu Ivana Krstitelja, proroka u pustinji u
Pereji. Ivan je bio Isusov roak, najvjerojatnije brati iz drugog koljena. Umro je 31. ili 32.
godine, brzo nakon uhienja, i njegovaje smrt opisana u dva izvjetaja koji su naoko
kontradiktorni, evanelju Novoga zavjeta i Flavijevim Starinama.1^ Prema Flaviju, motiv
Ivanova uhienja i ubojstva bio je Antipin strah da bi zbog utjecaja na narod Krstitelj mogao
izazvati pobunu, to bi bila katasrofa za njegove odnose s Rimom. Ivan je bio zatvoren u
Maherontu, Antipinoj tvravi kod Mrtvoga mora i tamo pogubljen. U evaneljima, Ivan je
zatvoren zbog otvorenog ukazivanja na Antipin nezakonit brak s Herodijadom, enom
njegova polubrata. Flavijev se izvjetaj bavi politikom dimenzijom, a evanelje moralnom.
Zapravo su ova dva motiva povezana, jer je Ivanovo propovijedanje protiv Antipina braka
lako moglo imati politike posljedice u obliku izazivanja nemira. Flavije, dapae, opisuje
politike posljedice tog braka koje su kasnije dovele do rata s arapskim kraljem Aretom, ocem
Antipine prve ene. Vjerojatno je Antipa Ivana drao u zatvoru, oklijevajui to uiniti s njim,
vaui posljedice ubojstva u lisijem stilu. Vjerojatno je zakljuio kako Ivan nije politika
prijetnja, kako je strepio (kao to e to biti sluaj sa Isusom kasnije). Herod nije bio toliko
kolebljive prirode i Antipu je gurnuo u odluku, putajui da mu alkohol i strast vladaju
razumom dok je njeTibenje i istono carstvo
gova ki Saloma plesala pred njim. Kasnije uvi izvjetaje o Isusovu uenju i udima koje je
izveo, Antipa se prepao da je Ivan uskrsnuo. Mogue je da su Ivan i Isus imali povrnu
tjelesnu slinost zbog srodstva.
Josip: Ivan zvani Krstitelj bio je dobar ovjek i nalagao je Zidovima da vjebaju vrlinu i u
pravednosti jednih prema drugima i u potovanju prema Bogu, da im pranje [vodom] bude
prihvatljivo, ne [samo] zbog oprotenja [ili odlaganja] nekih grijeha, ve [i] zbog oienja
tijela, pretpostavljajui jo uvijek da je dua prethodno bila sasvim oiena pravednou.
Kada su se [mnogi] okupili u gomilu okruivi ga, jer su bili silno dirnuti [ili zadovoljni]
sluajui njegove rijei, Herod, koji se silno bojao da bi velik utjecaj kojije imao na ljude
Ivana mogao potaknuti da podigne bunu (jer se inilo kako su ljudi spremni uiniti sve to bi
im savjetovao), smatrao je daje najbolje ubiti ga kako bi izbjegao bilo kakvu nevolju koju bi

Ivan mogao uzrokovati, i tako sprijeiti da sam upadne u neprilike, to bi se moglo dogoditi,
ukoliko bi potedio ovjeka zbog ega bi poalio kada bi ve bilo prekasno. Kao zatvorenika
gaje poslao na Maheront i tamo je smaknut.24
Matej: Herod je, naime, uhvatio Ivana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Herodijade, ene
svoga brata Filipa, jer mu je Ivan rekao: Nije ti doputeno imati je. Htio gaje ubiti, ali se
bojao naroda, koji gaje drao za proroka. Na Herodov roendan Herodijadina je ki plesala
pred okupljenima i tako se svidjela Herodu da joj je uz prisegu obeao dati sve to zatrai. A
ona je, pouena od svoje majke, rekla: Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja! To
oalosti kralja, ali zbog prisege i gostiju naredi da joj se dadne. I posla ljude te Ivanu odsijeku
glavu u tamnici. I donesoe njegovu glavu na pladnju i dadoe je djevojci, a ona je odnese
majci. Nato dooe Ivanovi uenici, uzee tijelo i pokopae ga te odoe i javie Isusu.25
Herod Antipa je naslijedio dio kraljevstva od oca Heroda Velikoga, nakon to mu je August
promijenio oporuku. Namuio se kako bi vratio teritorije Galileje i Pereje i osigurao svoj
ostanak u Rimu. Mnoge tamonje dostojanstvenike, ukljuujui Tiberija, poznavao je iz
godina koje je proveo u Rimu za svoga obrazovanja (od 8/7. do 5/4. g. pr.Kr.) Njegova blizina
carskoj obitelji vodit e kasnije do njegova uspjenog posrednitva izmeu Rima i Partije.
Godine 33., dramatino e biti ukljuen u suenje Isusu pod Pilatom, kada je Isus bio osuen
na smrt, pod optubom daje lani voa idova.
KAIFA U JERUZALEMU
Jeruzalem je 33. godine okruen umovitim brdima s istinom prema jugoistoku u smjeru
pustinje. Grad se uzdizao posred njih, stvarajui predivan prizor. Veina je njegovih graevina
zlatne boje domaeg kamena, a bilo je tu i obilje mramora i cedrove grae, s bijelim i smeim
nijansama, lako je izgraen na oko 2 000 i 2 500 stopa nadmorske visine, leao je u bazenu
izmeu dvije doline, Hinoma i Kidrona, sljubljenih jugoistono od grada. Jeruzalem je bio
podijeljen po sredini manjom dolinom to se otvarala prema jugu dolinom Sirara, kako ju
je Flavije nazvao. Vijadukt je vodio posred doline, povezujui zapadnu stranu grada s
hramskim podrujem prema istoku. Strmine su opasavale grad, dajui mu izgled prirodne
tvrave. Na sjeveru su se nad Jeruzalemom uzdizale padine. ovjek razapet i podignut na kri
na nekom od obronaka mogao je vidjeti cijeli grad. Od Maslinske gore preko Kidrona prema
istoku pruali su se sami dramatini pejzai preko dolina prema zlatnome gradu, istono
prema zelenim livadama Jordanske doline i Jerihona pa juno prema brdovitoj Judeji, i
zapadno do izmaglica planine Beter gdje se nasluivao daleki Mediteran veliko more.
Jeruzalemom je dominirao hramski kompleks, zauzimajui estinu gradske povrine, s
tvravom Antonija na sjeverozapadnom uglu hrama. Preko vijadukta prema zapadu od
hramskih zgrada, odmah do gradskih zidina, nalazila se Herodova palaa, u kojoj bi obino
boravio rimski prefekt Pilat kada bi doao u Jeruzalem. Antipa bi obino stanovao u starijoj
Hasmonejskoj palai u gradskoj jezgri, nadomak hramskog podruja. Kua velikoga
sveenika Kaife vjerojatno je bila na junom obronku, u gornjem gradu, gdje su bile
smjetene kue bogatih.
Poto je grad podizan na breuljcima, veina se ulica uspinjala ili sputala, te su bile povezane
manjim prolazima. Prostor je bio dragocjen u tom naikanom gradu, ceste uske i nepraktine
za transport kolima. Magarci, konji i deve prolazili su ulicama, dijelei to malo tla s pjeacima
i bogataima na nosiljkama. Ulice su nosile imena raznih gradskih vrata do kojih su vodile ili
su se nazivale po napuenim trnicama. Bile su tu, naprimjer, Ulica vode, Ulica riba i Istona

ulica. Mogli ste se nai, recimo, u Pekarovoj ulici, Mesarovoj ulici ili Ulici stranaca.26 Rabini
iz kasnijih vremena tvrdili su da u Jeruzalemu nije bilo kue koja se mogla unajmiti.Tiberije i
istono carstvo
Kue su na neki nain pripadale svima hodoasnicima su za velikih blagdana njihova vrata
bila otvorena.
Kako je Kaifina kua bila izgraena na obronku brda, niu su katovi natkriveni kraljevskim
apartmanima s trijemom ispred. Moemo stei priblian uvid u njezin izgled iz opisa dogaaja
u proljee 33. godine koji su se dogodili u slinoj kui u, mogue, istom kompleksu zgrada.
Zgoda se odvijala u dvoritu Ane, njegova tasta i biveg velikog sveenika i vjerojatno
najmonijeg ovjeka ujeruzalemu. Posrijedi je ona epizoda kadaje Petar potajno elio saznati
to se zbiva s uhienim Isusom. Stajao je dolje u dvoritu dok je Ana ispitivao Isusa u
gornjim sobama (Marko 14,66; vjerojatno su to rijei samoga Petra). Skutrio se blizu vatre,
bjeei od ledenog nonog zraka. Sluge nekih velikih sveenika su ga, s pravom, osumnjiile
daje Isusov uenik. Iz te situacije doznajemo daje Ivan, koji je Petru omoguio ulazak u
Kaifino dvorite, bio poznat velikom sveeniku ili bar poslunicima (Ivan 18,15). Neki
znanstvenici vjeruju daje Ivan imao veze s bogatima i monima ujeruzalemu, najvjerojatnije
kroz obiteljsku trgovinu ribom.
Josip Kaifa bio je veliki sveenik oko petnaest godina. ini se daje blisko suraivao s Anom,
postoje i dalje imao veliku mo. Ana je, zapravo, bio neka vrsta velikog sveenika emeritusa.
Veliko sveenstvo je imalo dugu tradiciju politikog utjecaja koji se nastavljao ak i nakon
stoje Herod Veliki uvelike reducirao njegove ovlasti. Prema Josipu Flaviju,27 Kaifu je, oko
18. godine, na sveeniko mjesto postavio rimski prokurator Valerije Grato, prethodnik
Poncija Pilata.28 injenica daje veliki sveenik bio politiki namjetenik, otkriva visoku
razinu romanizacije ak i meu Zidovima uvenima po svojoj nepokornosti.
U studenom 1990. otkriveno je dvanaest kosturnica, ukljuujui dvije koje su nosile ime
Josip, sin Kaife kojije, mogue, bio upravo taj veliki sveenik. Pronaene su u
Jeruzalemskoj umi mira, oko kilometar i pol juno od Staroga grada, u drevnoj grobnoj
pilji. Od naenih kosturnica, est je ostalo netaknuto, a ostale su opustoili pljakai grobova.
U jednoj su naene kosti djece, adolescenata, jedne mlade ene i mukaraca u ezdesetima.
Bili su tu natpisi koji bi mogli biti imena Yehoseph bar Qapha i Yehoseph bar Qayapha
vjerojatno varijante istoga imena. Meu teolozima ima nekih koji vjeruju daje to onaj Josip
Kaifa spomenut kod Flavija i u novozavjetnim spisima.29
Anina kua, kojoj je Kaifa pripadao, kasnije e se u Talmudu osuditi i prokleti, zajedno s
korumpiranim voama sveenstva ija je prisutnost okaljala svetite.30 Kaifa i njegov tast,
kao i drugi iz jeruzalemske hijerarhije, bili su bogati i beskrupulozni monici i oito su
nastojali da pod svaku cijenu zadre rimski status quo kojije podupirao njihove poloaje. ini
se da su bili duboko omraeni meu grupom Zidova zvanom farizeji, koji su openito gajili
antirimsko raspoloenje, pruali vei otpor prema helenistikim utjecajima i strogo odravali
vjerske i ritualne zakone. Ipak, ovaj pijetizam nije ometao farizeje u tome da ponekad zbog
isplativosti surauju s prorimskim vodstvom. Valja dodati daje nae poznavanje farizeja i
ostalih grupa u idovstvu prije katastrofalnog razorenj a Jeruzalema i hrama ipak vrlo
ogranieno (vidi esto poglavlje).
FILON U ALEKSANDRIJI, EGIPAT

Aleksandrija je bila najvei grad Carstva poslije Rima, s populacijom od oko pola milijuna ili
vie. Broj je ukljuivao i veliku idovsku zajednicu najveu izvan Palestine koja je igrala
veliku ulogu u gradskom ivotu. Grad je dobio ime po Aleksandru koji gaje osnovao 331. g.
pr. Kr. Delta Nila bilaje blizu, njemu istono, i iz tamonjih je velikih luka ito brodovima
prevoeno u Rim. Bio je to jedan od svjetskih kulturnih centara sa svojom golemom
bibliotekom i bogatim intelektualnim ivotom. Ovdje je Heron izumio prvu parnu turbinu, a
neto kasnije geograf i astronom Klaudije Ptolemej mapirao poznati svijet i razvio teorije o
kozmosu.
Veliki prirodoslovac tog vremena bio je Plinije Stariji, ovjek nezasitne znatielje, koji se
bavio istraivanjem prirodnih fenomena i tajnama geografije. (Znakovito, umro je
prouavajui erupciju Vezuva 79. g.). Putujui sjevernom Afrikom, pisao je o Aleksandriji:
S najveim opravdanjem moemo iskazivati divljenje prema Aleksandriji, koju je utemeljio
Aleksandar Makedonski na obalama Egipatskog mora, na afrikom tlu, te koja je dvadesetak
kilometara udaljena od Kanopskog ua i oblinjeg jezera Merit (...) Plan grada nacrtao je
arhitekt Dinochares (...) Graenje na golemoj povrini opsega 24 km i okruglog je oblika,
nalik makedonskom ogrtau zvanom hlamida. Neravan na rubovima, ima uglaTiberije i
istono carstvo
to ispupenje lijevo i desno, a jednu petinu povrine zauzima carska palaa.31
Veliko luko podruje bilo je zatieno od otvorenog mora i neprestanih sjevernih vjetrova
uskim kamenim pojasom koji se pruao paralelno uz obalu te udaljenim oko 1,5 km od nje.
Sredite ovog uskog otoka bilo je nasipom povezano s kopnom. Ono je odvajalo dvije
dubokomorske luke. Od zapadne luke kanal je vodio do bistrogjezera Merit, stoje gradu
osiguravalo kopnenu luku. Bila su to i vrata do Nila, a time i do Crvenoga mora putem mrea
kanala.
Svjetionik visok 80 metara, slavljen kao jedno od sedam uda Staroga svijeta dizao se na
istonom kraju zatitnog otonog pojasa. To je najstariji poznati svjetionik, nazvan Far, po
imenu ovog malenog otoka. Imao je tri kata, prvi etverokutan, drugi oktogonalan, a najvii
cilindrian, okrunjen statuom Zeusa Sotera. Svjetlo vatre unutar svjetionika reflektirano je
zrcalnim mehanizmom kojije svjetlo inio vidljivim iz velike daljine, ak i dalje od pedesetak
kilometara, kako je zapisao Josip Flavije.32
Grad je bio podijeljen u etnike regije. Na jugozapadu grada bio je najsiromaniji okrug,
egipatski, smjeten na podruju izvornog sela, nazvana po njegovu imenu, Rakotis. Jedan
ptolemejski kralj obnovio je u ovoj egipatskoj etvrti Serapisov hram, izmiljeni hibrid
egipatskih i grkih bogova. Pod rimskom okupacijom ovaj je hram postao jednim od najveih
centara neidovskog tovanja. Bruhej, grka etvrt, ukljuivala je ogromnu kraljevsku palau,
koja je, prema prvostoljetnom geografu Strabonu zauzimala ak etvrtinu gradskoga
podruja.33 Osim palae, bilo je tu i mnotvo javnih zgrada, poput Some (Aleksandrov
mauzolej) i muzeja s velikom bibliotekom. idovsko je stanovnitvo bilo naseljeno na
sjeveroistoku.
Stanovnitvo je bilo sasvim helenizirano i grki je, a ne latinski, bio slubeni jezik uprave.
Naelo politike toga doba bila je uzajamna tolerancija. Unato tomu, multietnika mjeavina
hranila je napetosti koje e uskoro eksplodirati. idovski su graani pokuavali uravnoteiti
dominantni prohelenistiki stav i odravanje konfesionalne odvojenosti sukladno njihovu
religijskom i skripturalnom naslijeu.

Vjerojatno su u idovskoj zajednici u Aleksandriji, krajem prethodnog stoljea, Marija ijosip s

djetetom Isusom potraili sklonite, kako bi izbje
gli brutalnosti Heroda Velikog.34 idovska je zajednica proivjela dugotrajnu izloenost
grkom utjecaju i znaajno je da su izmeu treeg i prvog stoljea prije Krista hebrejska sveta
pisma prevedena na grki. Prijevod poznat kao Septuaginta (po broju prevoditelja kojih je,
prema legendi, bilo 70 ili 72) bio je veliko dostignue. U najmanju ruku, ovaj je prijevod
pomogao egzegetima kroz mnoga stoljea da proire svoje znanje starohebrejskog i
starogrkog. Flavije je pisao daje Rim davao ravnopravan graanski status idovskoj
populaciji Aleksandrije: Julije Cezar dao je napraviti bronani stup za idove u Aleksandriji,
te je javno obznanio kako su oni graani Aleksandrije.35 ak i u doba Augusta manje je
idova ivjelo u Judeji nego u ostatku Rimskoga Carstva.36 Stabilizirajui utjecaj, prvo
helenistikih drava, pa zatim Carstva, omoguio je dijasporu. Neke su se skupine idova
nastanile na tlu Mezopotamije i Arabije, pa ak i u dijelovima zapadne Indije.
U prvom stoljeu Aleksandrija je nesumnjivo bila vodee sredite obrazovanja u svijetu.
Poetkom treeg stoljea prije Krista utemeljenje muzej. Ukljuivao je velianstvenu
knjinicu koja je postala poznata u Starome svijetu. Zajednica povezana s muzejom
ukljuivala je i pjesnike i znanstvenike. Zenodot Efeki (325.260. g. pr. Kr.) bio je prvi
knjiniar. Uredio je prvo kritiko izdanje Homera, uz to jo Pindara i Anakreonta te
vjerojatno ostale lirske pjesnike. Neki drugi su, navodno, prireivali izdanja tragiara i
komediografa. Tada je poznati pjesnik Kalimah (305.249. g. pr. Kr.) kompilirao Pinakes (ili
Ploice) veliki katalog glavnih djela kojije sadravao objanjavajue biografske i
bibliografske informacije. Neki su kasniji knjiniari dodali leksikone i rasprave o literaturi.
Jedan je napisao komentare o Homeru, Pindaru i o rodovima komedije i tragedije. Da bi dobili
neku ideju o opsegu zbirke valja navesti da je knjinica u prvom stoljeu posjedovala oko 500
000 djela, ukljuujui Aristotela, Platona, Sokrata, Eshila, Sofokla i Euripida. Mogue je da je
Aristotelova privatna knjinica kupljena i uvrtena u zbirku. Sadravala je djela iz geometrije,
matematike i ostalih znanosti, kao i filozofije i poezije. Dio zbirke je bio uniten u velikom
poaru kojije izazvao Julije Cezar 47. g. pr. Kr. ija je armija podupirala Kleopatru u
graanskom ratu. Velika je knjinica ipak preivjela te nastavila s radom jo preko 400
godina.Tiberije i istono carstvo
Egipatska je civilizacija do vremena rimske ekspanzije na ostacima grkoga carstva i
vladavine Ptolemejevia postojala ve tisuljeima. Kleopatra VII. bila je posljednja od
ptolemejskih kraljica. Nakon samoubojstva Marka Antonija i Kleopatre, Egipat je 30. g. pr.
Kr. postao pokrajinom Rimskog Carstva. Pripajajui ga Carstvu, Rimljani su Egipat uspjeno
depolitizirali. Tako su od tada politike promjene bile potaknute u Rimu, a ne Aleksandriji.
Egipat je umjesto drave postao vanom rimskom provincijom. Kao provincija, Egipat je
postigao stabilnost koja mu je nedostajala u doba Ptolemejevia. No, to je istovremeno
znailo daje njegova bogatstva iskoritavao Rim.
August je uinio Egipat znaajnim teritorijem. Njegov se sustav uprave 33. g. jo uvijek
primjenjivao, te je opstao jo nekoliko stoljea. Egipani su smatrali Tiberija faraonom.
Dakako, Rimu je Egipat bio od velike vanosti ak treina godinje opskrbe itom dolazila je
iz plodne doline Nila. Tako i je glavnog prokuratora u Egiptu izravno odreivao car, a biran je
iz visoko rangiranog vitekog stalea. On je bio izravno odgovoran Tiberiju.

Glavne su administrativne slube bile smjetene u Aleksandriji. Na lokalnoj je razini

provinciju vodila helenizirana elita koja je postala mona pod Ptolemejeviima. Tri su rimske
legije bile smjetene u Egiptu kako bi brinule za sigurnost. Za razliku od neprestance
napadanih sjevernih provincija, Egipat je, na jugu zatien pustinjom Saharom, uglavnom
poteen barbarskih provala.
Egipat je 33. g., kao i samo Carstvo, uivao visoku razinu stabilnosti Pax Romana. No teret
rimskog ubiranja poreza, sprovoenog na lokalnoj razini, neke je prisilio na bijeg, a neke na
razbojnitvo. Pa ipak, u to doba nije bilo znaajnijih socijalnih nemira, iako e uskoro doi do
sustavnog zlostavljanja idovskog stanovnitva u Aleksandriji.37 Kao i drugdje u Rimskome
Carstvu, upravitelji su u naelu bili tolerantni prema religijskim razlikama. U Aleksandriji su
starosjedioci Egipani oboavali ono na to su Rimljani gledali kao na poganska boanstva,
primjerice Ozirisa, iji je kult bio najraireniji. U drugom su, veem dijelu grada Zidovi
posjeivali sinagoge i za blagdane kao stoje Pasha putovali u Jeruzalem, privueni hramskim
kultom.
Gospodarstvo se razvilo tijekom vladavine Ptolemejevia jednim dijelom zahvaljujui mnogo
djelotvornijim nainima navodnjavanja (kao
to su vodeni kota s volovskom zapregom i Arhimedov vijak) doseui vrhunac za vrijeme
rimske okupacije. Zbog toga je populacija Aleksandrije 33. g. mogla brojati pola milijuna, oko
polovice broja stanovnitva najveeg grada na svijetu, Rima. Takoer, Egipat je prosperirao
od meunarodnih trgovakih ruta koje su uvale stabilnost Carstva juno su vodile u Etiopiju
i sredinju Afriku, sjeverno su ile preko Mediterana, a istono u zapadnu Aziju i ak do
Indije i Kine.38
Juno od Egipta lealo je nezavisno kraljevstvo Meroje, u podruju gdje su se sastajali Plavi i
Bijeli Nil. To je bila pogodna geografska pozicija za trgovinu. Preko kopnene rute bio je
otvoren pristup Crvenome moru. Meroja je zbog izvoza bjelokosti, leopardove koe, nojeva
perja, ebanovine i zlata, bila trgovaki povezana s Rimskim Carstvom. Za vrijeme Tiberijeve
vladavine Meroja je dosegla vrhunac moi i bogatstva. Odnosi s rimskom upravom u Egiptu
bili su miroljubivi, a trgovake veze jake. Iako je Meroja po mnogoemu bila bliska Egiptu,
bilo je razlika u mnogim aspektima. Merojski narod je egipatskim boanstva dodao svoje
bogove, ponajprije boga lava, Apedemeka. Uglavnom je portretiran s lavljom glavom na tijelu
ovjeka ili zmije. Kako se njihova vlastita kultura razvijala, s vlastitimjezikom razvilo se i
alfabetsko pismo, koje je naposljetku zamijenilo egipatsko. S vremenom su se njihova kultura
i agrikultura razvijale drugim smjerom od egipatskih, vie prema afrikom stilu.39
Etiopijom su politiki dominirale kraljice majke koje su nosile titulu kandake. Poznato namje
daje jednom prilikom jedan dvorjanin putovao u Jeruzalem koijom, moda 34. g. ili neto
kasnije.40
Avilije Flak, Tiberijev prijatelj, zaradio je uglednu titulu upravitelja Egipta 32. ili 33. g.,
nakon smrti slobodnjaka Hiberija. Njegovo puno ime, Aulo Avilije Flak, naeno je na
natpisu iz Tentire u Egiptu. Takoer je naeno na fragmentu papirusa sa Flakovim dekretima
(iako su neki uenjaci itali Lucije, radije no Aulo.) Prve su godine njegove vladavine bile
primjerne, ali ga je kasnije obuzelo neprijateljsko raspoloenje prema Zidovima te se njegov
brutalni progon opirno razgranao. Filon, aleksandrijski dostojanstvenik, zapisao je kako je u
poetku Flak svoju slubu vrio miroljubivo i pravedno, nadilazei sve svoje prethodnike.

Kroz Filonovo smo pisanje i saznali najvie o Flaku njegovo nas djelo uvodi u ivot i
karakter egipatskog namjesnika.Tiberije i istono carstvo
Flak je, dakle, bio vana figura rimske politike. Odrastao je sa sinovima Augustove keri i
kasnije postao Tiberijev prijatelj. Bio je duboko umijean u pad Agripine Starije, Augustove
unuke, kojije zavrio njenim izgonom na otok Pandateriju istono od Italije. Potkazivanje
Agripine je moda bio izraz njegove odanosti Tiberiju. Takoer se zauzimao za izbor
nesretnog Gemela za Tiberijeva nasljednika.
Ali, ak i vanija figura povezana s Aleksandrijom je ve spomenuti Filon, idovski
intelektualac iji su spisi ostali paljivo ouvani kroz stoljea. Filon je bio jedan od mnogih
vanih idovskih voa te godine, zajedno s Antipom, Isusom, Petrom i ostalim uenicima
bliskima Isusu, te mladim Savlom (Pavlom), iako se on nee aktivno ukljuiti u zapamena
povijesna zbivanja sve do nekoliko godina kasnije, kada odlazi u Rim (vidi dalje).
Filon je ivio od oko 20. g. pr. Kr. do 50. g., dakle, u godini koja nas zanima zatei emo ga
kao uspjenog i tovanog voditelja idovske zajednice u Aleksandriji, u svojim pedesetima.
Bio je zaposlen kao ubira pristojbi za sva dobra uvezena s istoka preko prometnih trgovakih
pravaca. Mnoge knjige, ako ne i sve iz svojega velikog opusa ve je do tada napisao. Bilo je
tu svakojakih spisa, od alegorijskih interpretacija Petoknjija do tema kao to su pijanstvo i
snovi, te nam tako daje pregled interesa i miljenja u tom razdoblju. Filon prikazuje veliku
raznolikost idovskog miljenja. Kombinirao je Platona i spise Staroga zavjeta41 na nain u
kojem se nasluuju kasniji mislioci srednjeg vijeka. ini se daje prethodio sv. Augustinu s
konceptom daje Bog tvorac vremena idejom s dalekosenim filozofskim i znanstvenim
posljedicama.42 Mnotvo njegovih tekstova interpretacije su spisa, poput onih o Mojsijevim
knjigama u svjetlu Platonove filozofije.
Nesumnjivo, Filon je bio jedan od vanijih idovskih pisaca prvoga stoljea. Pisao je na
grkom i veina njegovih spisa je sauvana na tome jeziku, iako smo jedan dio batinili u
armenskom prijevodu. Mladost je proivio u Aleksandriji, a Rim je posjetio tek kao lan
slubene delegacije poslane Gaju Kaliguli, prosvjedujui protiv nepravednog tretmana
Zidova, osobito muenih pod rimskim upraviteljem Flakom. Jednom drugom zgodom,
vjerojatno mnogo ranije u ivotu, posjetio je veliki hram ujeruzalemu u svrhu molitve i
prinoenja rtava.43A. D. 33
Kako je Filon potjecao iz bogate i ugledne obitelji, dobio je najbolje obrazovanje toga
vremena. Sam je postao voditeljem idovske zajednice u Aleksandriji. Bili su mu dostupni svi
izvori aleksandrijske biblioteke za znanstvena istraivanja i bio je okruen uenjacima. Na
jednom nam je mjestu ostavio rijedak uvid u svoj ivot i rad. Bila je to uobiajena slika
sukoba izmeu odavanja strastima filozofije i zahtjeva javne odgovornosti. Bilo je vrijeme
kad sam, posveujui se filozofiji i kontemplaciji o svijetu i stvarima u njemu, uivao u
uzvienim, poeljnim i blagoslovljenim plodovima uma (...) ini se da sam odgajan uzvieno
i voen plemenito izvjesnim nadahnuima due (...) Pa ipakje bio zaviu vuen dolje ...u
veliko more brigajavne politike, koje me je nosilo, a i dandanas me nosi, bez da uspijevam
nastaviti plivati na povrini.44
Filon je bio brat poznatog Aleksandra ija e se dva sina, kao i njihov otac, kasnije revno
predati rimskim poslovima. Aleksandar je sluio u rimskoj upravi u Egiptu, a izdvojio je dio
svoga bogatstva za ukraavanje vrata jeruzalemskoga hrama zlatom i srebrom.

Kroz svoju je filozofsku misao Filon provlaio koncept Logosa ili Rijei, povezujui
platonsku metafiziku s biblijskim izvjetajem o Mudrosti.45 Jedno od njegovih djela,
napisano moda prije 33. g., anticipirajui, uvodi Logos ili Rije kao posrednika izmeu Boga
i ovjeanstva, ime podastire iv uvid u misaone forme toga doba. Takva e forma miljenja
postati bitna u rabinskom judaizmu nakon katastrofalnog razaranja Jeruzalema i hrama 70. g.
Koncept boanskog glasnika i spasitelja bio je dio tog Zeitgeista:
1 Otac koji je stvorio svemir dao je svojoj arhaneoskoj i najdrevnijoj Rijei (Logos) uzvieni
dar da stoji na granici i odvaja stvoreno od Stvoritelja. I ta ista Rije ponizno izlijeva molitve
pred besmrtnim Bogom u korist rase smrtnika to je izloena nesrei i bijedi; a takoer je
izaslanik poslan podanicima od Vladara svega. Rije uiva u dam, i uzvisujui se, dii se
govorei: 'I ja stojim u sredini, izmeu Boga i vas' (Brojevi 16,48), ni nestvorena kao Bog, niti
stvorena kao vi, ve u sredini izmeu ta dva kraja, kao talac obje strane: talac Stvoritelju kao
jamstvo i sigurnost da cijelo ovjeanstvo nee propasti u vjenom pobunjenitvu, birajui
nered umjesto reda; i stvorenju, da bi mu ulijevala nadu kako milostivi Bog nee zaboraviti
svoje djelo. Jer objavit u miroljubivu mudrost stvorenju, od njega, koji je odluio obustaviti
ratove, naime Boga, kojije zauvijek zatitnik mira.46Tiberije i istono carstvo
Kasnije e autor evanelja po Ivanu preoblikovati Filonov ve prilagoeni pojam, Logos,
kako bi ga primijenio na Isusa Krista:
U poetku bijae Rije, i Rije bijae od Boga i Rije bijae Bog. Ona u poetku bijae od
Boga. Sve je kroz nju postalo i nita stoje postalo nije postalo bez nje. U njoj bijae ivot i
ivot bijae svjetlo ljudima (...) I Rije je tijelom postala i nastanila se meu nama. I mi smo
promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao jedinoroeni od Oca pun milosti i istine.47
Ovdje je Rije posrednik izmeu Boga i njegovih stvorenja, izaslanik Boji kao kod Filona,
ali isto tako dio stvorenja i ovjeanstva (u snanoj suprotnosti s platonizmom) te istovremeno
dijeli identitet s Bogom. Prema autoru Ivanova evanelja, Bog je sam uao u ljudsku povijest
u odreeno vrijeme i na odreenom mjestu kao zasebno ljudsko bie. Kao kad se
majstorpripovjeda uvede u vlastitu priu.
Mnogi teolozi autoru Ivanova evanelja pripisuju kristijaniziranje dogaaja iz Isusova
ivota i izvlaenje iz njihova izvornog idovskog konteksta za potrebe preobrazbe, kao
posljedicu kulturalne distance. Ovi znanstvenici obino smjetaju nastanak evanelja kasno u
prvo stoljee (Geza Vermes je neobian po datiranju od 100110. g.48). Mnogi drugi
znanstvenici odluuju se na ranije datume nastanka evanelja. (John A. T. Robinson ga, meu
rijetkima, datira izmeu 50.65. g.)49 Takvi strunjaci esto evaneljima ne pripisuju
kristijanizaciju ili izmiljanje, ve u tim tekstovima vide izraz raznolikosti idovskog
konteksta prije 70. g. Ovaj stav mnogo vie odgovara idovskom karakteru tekstova evanelja
i injenici da se dogaaji (u vie od dvije treine knjige) odvijaju uglavnom ujeruzalemu i
njegovoj okolici aritu idovstva.Nadomak Jeruzalema
III.
Cesta hrabrosti: Isus iz Nazareta, rano proljee 33. godine
Mlada ena ustro se probijala kroz vornata i svijena debla maslina. Uspon je strm i ona
uskoro poinje soptati, ugrijana pod teretom kojije nosila. Majuni, pastelni cvjetovi
maslinova cvata ve su osuli grane, pod ijim bi sivozelenim listovima povremeno potraila
hlad. Ispred sebe je mogla vidjeti stazu to se uspinjala od Jerihona prema Jeruzalemskoj
cesti. Popela se na nju i odmah nala veliki kamen na kojije sjela dok je ekala. Toplo je od

ranog proljetnog sunca. Ramena su joj se zatresla i njezini su tihi jecaji omeli jednolik zvuk
zujanja ranih pela.
Iznenada joj misli ometnu udaljeni glasovi. Na obzoru se pojavila malena skupina ljudi
podijeljena u grupe od troje i etvero. Napeto promatrajui, prepoznala je Isusa s Ivanom s
jedne strane i s Tomom s druge. Budui da je Toma ivo gestikulirao, inilo se kao da se nije
slagao s neim stoje Isus rekao. Tada je ugledaju i upute joj pozdrav.
Marta je na to ustala i krenula prema apostolima. Jasno je vidjela sjetu na Isusovu licu, iako ju
je ivahno pozdravio. Znala je da bi se Isus uvijek rado druio s njom, Lazarom i Martom, i
esto bi odsjedao kod njih ili negdje u blizini kad bi posjeivao Jeruzalem za blagdane i druge
prilike. Rekla je: Gospodaru, da si bio ovdje, moj brat ne bi umro. Isus nita nije rekao, ve
je stavio ruku na rame uplakanoj eni. Pokretom ruke poCesta hrabrosti: Isus iz Nazareta,
rano proljee 33. godine
kazao im je da posjednu uz put, pa se osvjeio hladnom vodom iz mjeine koju je Marta
donijela, prosljeujui je drugima.
Marta je nastavila: Ali ja znam da, to god ti zamoli Boga, on e to uiniti.
On je rekao: Tvoj e brat ustati od mrtvih.
Marta mu ree, kao da nitko drugi nije tamo: Znam da e ustati pri uskrsnuu mrtvih na
posljednji dan.
Marta, ja sam uskrsnue i ivot, ree. Onaj koji vjeruje u mene, i kad umre, ivjet e. Tko
ivi i vjeruje u mene, nikada nee umrijeti. Vjeruje li u to?
Okrenula je lice prema njemu i rekla: Da, Gospodaru, vjerujem da si ti Mesija, sin Boji,
onaj kojije trebao doi na svijet.
Na ovo Marta ustaje, okree se i silazi sa staze prema masliniku, trei natrag u Betaniju javiti
sestri da se njihov gospodar napokon vratio.
Isus je jo trenutak promatrao njene ustre kretnje dok se nije posve izgubila iz vidokruga, te
zatim spustio pogled.
Grupica apostola se odmarala sa svojim rabinom, oporavljajui se od strmog uspona iz
Jerihona, sve dok se druga sestra nije pojavila nie na okuci staze. Iza nje iskrsla je i skupina
narikaa koje su je glasno plaui pratile. Priavi Isusu, Marija je pala na koljena i rekla: Da
si bio ovdje, Gospodaru, moj brat ne bi umro.1
Gornja vinjeta temelji se na izvjetaju iz Ivanova evanelja o Lazarovu uskrsnuu izvjetaj
koji se ne spominje u drugim, sinoptikim evaneljima. Neki znanstvenici to vide kao kasniji
kranski i helenistiki dodatak jezgri starije prie (iako je uskrsnue tijela idovski koncept).
Drugi to vide kao raniju fabulu oblikovanu u kontekstu heterogena idovskog svijeta iz doba
prije razaranja Hrama, iako je datirana kratko nakon 70. godine, kao nadopuna drugim
priama evanelja.
U razvoju dogaaja, Isus ne bi mogao razgovarati s Martom da ju je susreo u kui, umjesto
van sela. Ovo je jedan od brojnih dobro uoenih detalja (ili izmiljenih detalja po miljenju
nekih) u evaneljima. Pria se nastavlja na mjestu Isusova ulaska u selo, sa zbivanjima u
Marijinoj i Martinoj kui. Prevladavajui svjetonazor vremena bio je duhovni, u kojem je
veina Zidova vjerovala u uda, ak i u ustajanje iz mrtvih, iako su neki,A. D. 33
ponajprije saduceji, odbijali tu ideju. (U estom poglavlju detaljnije emo promotriti
onodobna idovska vjerovanja). ak i oni koji su vjerovali u tu mogunost teko da su je
oekivali vie od nekog dananjeg svjetovnika (iako su bili spremniji to prihvatiti). Naravno,

vjerojatno je da su ondanji ljudi bili bolje upoznati s patnjom i tugom uzrokovanima ranim
liavanjem ivota, kao i visokom smrtnou mladih. Iako je Marta vjerovala u mogunost
uskrsnua na kraju vremena, nije vjerovala daje to mogue za njenog brata ovdje i sada, iako
je oito bila uvjerena da gaje Isus mogao ozdraviti samo daje stigao na vrijeme prije njegove
smrti. Isusov joj je dolazak ipak ulio traak nade. Moda se sjetila da je riskirao kamenovanje
primicanjem preblizu Jeruzalemu, a prolo je tek nekoliko tjedana otkad su ga neprijatelji
zamalo ubili na Blagdan posveenja.
U Ivanovu2 izvjetaju, Isusa je duboko uznemirilo Marijino plakanje i jadikovka oaloenih
za njegovim prijateljem Lazarom. Evanelist Ivan upuuje daje Lazar, ba kao i on, bio
Isusov izrazito blizak prijatelj. Potresenost koju je Isus doivio nije se mogla ublaiti. Slijedi
vjerojatno najkraa reenica cijele Biblije, Isus zaplaka.
Ivan govori o Isusovoj molbi da ga se odvede do Lazarova groba i kako su ga oaloeni
slijedili do tamo. Tijela preminulih su bila pokopana u zemlju ili (to se oigledno radije
inilo) u spilje. U vapnenim i pjeanim stijenama oko Jeruzalema bilo je mnotvo prirodnih
spilja, a umjetne spilje za grobove bilo je lako izdubiti u mekoj stijeni. Obiaj je bio da se
veliki kamen dokotrlja do ulaza u pilju, kako bi drao podalje divlje ivotinje koje bi se
mogle nahraniti svjeim truplom hijene i akali bili su uobiajeni. Tijela bi pomazali i
umotali u lan, zajedno s posebnim platnom za lice. Kada bi meso potpuno istrunulo, suhe
kosti bi se pohranile u posebnu kosturnicu. Isus je zamolio ljude da maknu kamen s groba.
Praktina je Marta prosvjedovala: Gospodine, on smrdi do neba, mrtav je etiri dana. Ivan
pie daje Isus povikao: Lazare, izai! i ovjek je s tekoom izaao pred njih, a ruke i
stopala su mu jo bili umotani u lanene povoje, a lice omotano platnom.3
U Ivanovoj paljivo strukturiranoj prii ovaj je dogaaj katalizator. Njime predskazuje otpor
prema Isusu u kojem e se ujediniti suparnike skupine ortodoksnih farizeja i veine hramskih
i gradskih voa kojima su dominirali saduceji. Potonji su bili osobito prorimski nastrojeni i
dijelom helenizirani, kao posrednici rimske vlasti u njihovu nemirnom gradu.Cesta hrabrosti:
Isus iz Nazareta, rano proljee 33. godineIvan se prisjea da su mnogi povjerovali u Isusa kao
obeanog Mesiju nakon to su vidjeli Lazarovo uskrsnue, ali neki su udo brzo dojavili
jeruzalemskim voama kao novu prijetnju njihovoj moi i autoritetu. O dogaaju se
raspravljalo u sinedriju, sredinjem vladajuem vijeu i smiljao se plan kako se otarasiti
Isusa. Isus je imao neke pristalice u vijeu od kojih su dvojica spomenuta drugdje u evanelju,
kao farizej Nikodem i Josip iz Arimateje, ali to nije bio dovoljan broj da bi se izglasalo u
Isusovu korist. Ivan, kojije, sudei po evanelju, bio u dodiru s kuom utjecajnog tasta
velikoga sveenika, Ane, pribiljeio je vanu raspravu u kojoj je Kaifa prorekao neto ije
znaajnosti nije bio ni svjestan:
Na to sveeniki poglavari i farizeji skupe Veliko vijee: Sto da radimo?, pitali su se.
Ovaj ovjek ini mnoga udesa. Ako ga pustimo da tako nastavi, svi e vjerovati u nj, pa e
doi Rimljani te nam unititi hram i narod! Jedan od njih, Kaifa, koji te godine bijae veliki
sveenik, ree im: Vi nita ne znate! Vi ne shvaate daje za vas bolje da jedan ovjek umre
umjesto naroda, nego da itav narod propadne. To ipak nije rekao tek tako, jer je kao veliki
sveenik te godine prorekao da e Isus umrijeti za narod, i to ne samo za narod, ve i da
ratrkanu djecu Boju okupi u jedinstvu. Toga istog dana odluili su da ga ubiju.4
Dio uloge velikog sveenika toga doba bila je proroka sluba. Ovaj odlomak nije vaan samo
zbog tumaenja Kaifinih rijei kao prorokih, ve i zbog svjetla koje baca na jako vjerojatne

motive zahtijevanja Isusove smrti. Vladajua se elita, zajedno s ostalim religioznim

autoritetima, pribojavala da e Isusovo uenje i velika uda koja je inio, a osobito ono s
Lazarom, dovesti do narodnog ustanka protiv Rima, to bi zavrilo gubitkom njihove teko
steene moi i nacionalnog identiteta. Kasnija povijest otkriva da ovaj strah od ustanka nije
bio neutemeljen ili pretjeran: nakon idovskih buna 66. g., i sljedeih godina, grad Jeruzalem
je razruen, a hram spaljen. Preivjeli su bili prisiljeni napustiti grad. U 2. stoljeu, nakon jo
jedne bune, grad su silom sekularizirali Rimljani i preimenovali ga u Elija Kapitolina. Ipak,
ironino je da su im strahovi bili neutemeljeni u smislu daje Isus svojim uenjima, pa i
udima, jasno dao do znanja kako njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, neizbjeno
politikog i prolaznog, ve se odnosi na vjenost stvarnih mukaraca, ena i djece. Apostol
Pavao e u pismima mladim crkvama objasniti smisao tog Isuso
va kraljevstva i ustanoviti ga kao temeljno kransko uenje: ta nevidljiva sila ljubavi prema
Bogu i blinjemu sruit e barijere izmeu mukog i enskog, roba i slobodnoga, bogatih i
siromanih, monih i obespravljenih, Zidova i neidova.5 Ovo uenje o pravednom
kraljevstvu mnogo je radikalnije od neke bune, no nije predstavljalo politiku prijetnju Rimu,
po njegovim idealima zakona i mira (umjesto po duhu kasnijih zlostavljanja, posebno od
strane Nerona).
Osim to su bili vaan element bujanja otpora prema Isusu u vjerskih voa, dogaaji u
Betaniji skreu panju i na Isusove sljedbenice. Marija i Marta iz Betanije vjerojatno su
postale uenice za ranijih Isusovih posjeta tom kraju. Mnoge su, ini se, postale vjernice
tijekom njegove dugotrajne slube na sjeveru, u Galileji. To su bile Marija Magdalena (ili
Marija iz Magdale, gradia na zapadnoj obali Galilejskog jezera), Suzana, Marija, Jakovljeva
ijosipova majka (koje nisu bile meu lanovima Dvanaestorice ali su bile bliske uenice)
zatim Saloma, majka drugogjakova i Ivana (jednog od Dvanaestorice), Ivana, ena Kue,
Antipina upravitelja. Saloma je do tada moda ve stanovala ujeruzalemu, sudjelujui u
obiteljskoj trgovini ribom. Neki teolozi Mariju Magdalenu i Mariju iz Betanije dre jednom te
istom osobom. Kako bilo, sasvim je oit znaaj svih ovih ena jer su njihova imena
zabiljeena, za razliku od veine neimenovanih iz mnotva uenika.
U vrijeme izmeu incidenta za Blagdana posveenja u prosincu 32. g. i Lazarova uskrsnua u
proljee 33. g., zbog opasnosti od gradskih voa Isus se seli s bliskim uenicima na podruje
Pereje, istono od rijeke Jordan. Putovanje u Pereju znailo je strmi silazak ispod morske
razine u veliku dolinu strmih obronaka kroz koju je vijugao Jordan prema Mrtvom (ili
Slanom) moru. Nakon silaska u tu udolinu, grupa je prola kroz Novi Jerihon i kraj Herodove
velike Zimske palae, te prehodalaJordan najednom od njegovih brojnih gazova. Isusov je
cilj, kako je otkrio svojim prijateljima u Betaniji, bilo upravo ono mjesto gdje je Ivan krstio na
Jordanu nekoliko milja sjeverno od Mrtvoga mora, oko jedan dan putovanja od Jeruzalema.
Prema nekim istraivaima, mjesto se nalazilo dalje na sjeveru rijenog toka, na nekoliko
dana putovanja prema Betaniji, na teritoriju Antipina brata Filipa. Mnogi su Isusa pourili
vidjeti, vjerojatno i mnogi raniji uenici Ivana Krstitelja, napominjui kako Ivan nije
krivotvorio znakove te daje sve stoje govorio o tom ovjeku Isusu bila istina. Osim stoje to
bila zatitnika gesta, imala je i simboliki smisao: Isus je identificiranCesta hrabrosti: Isus iz
Nazareta, rano proljee 33. godine

sa slubom i porukom svojega roaka Ivana Krstitelja kojije bio znaajna figura u ivotu
Zidova i njihovu tadanjem vjerovanju do te mjere da ga spominje Josip Flavije. Isus je
shvaao kontinuitet izmeu Ivanove i svoje vjerske poruke.
Opasnost u kojoj se nalazio Isusov ivot narasla je nakon Lazarova uskrsnua i stoga se
morao povui u Efraim, grad sjeverno od Jeruzalema u sredinjem gorju. Do grada se
putovalo kroz podruja Samarije krunom cestom sjeverno od Jeruzalema. U suprotnom
smjeru od Efraima put je vodio dolje prema Jerihonu. U Ivanovu evanelju opisan je kao
kraj uz divljinu. Ondje je Isus odsjeo s uenicima ekajui dolazak blagdana Pashe u
Jeruzalem, pripremajui se za ono to gaje ekalo. Kad su se napokon vratili ujeruzalem,
krenuli su prema Jerihonu, gubei se u guvi hodoasnika iz Galileje. Mnogi su meu
hodoasnicima znali Isusa iz njegove viegodinje putujue slube po Galileji. Moda su i
uenici iz galilejskog kraja, kao Marija Magdalena i Suzana, bili tu, na putu ka proslavi
blagdana Pashe.Rim
I
V
Tiberije i Sejanova sjena
ovjek kojije umro krajem 31. godine nastavljao je izrazito utjecati na
V^ivotne tokove 33. g. u Rimu, a i drugdje. Posrijedi je Sejan, Tiberijev namjesnik, ak i
sukonzul nedugo prije svoje smrti 18. listopada 31. g. Biti konzulom zajedno s Tiberijem bila
je izuzetno asna stvar koja je, uz okolnosti, davala naslutiti da bi i on jednoga dana mogao
postati carem. Mnogi je velika i odlinik eznuo za Sejanovim simpatijama i za time da ga se
smatra njegovim prijateljem. U mjesecima nakon njegove smrti, u 33. g. i godini nakon nje,
svaka je bliska veza sa Sejanom znaila opasnost i predstavljala razlog za strepnju. Kasniji
rimski povjesniari opisuju godine iza Sejanove smrti kao doba terora, iako neki moderni
povjesniari smatraju tu dijagnozu pretjerivanjem s obzirom na broj pogubljenja onih koji su
imali veze s obeaenim voom. Tacit u Analima carskoga Rima kao uzrok Sejanova
utjecaja na cara navodi boanski gnjev protiv Rima. U dramatinim zbivanjima vidio je
kanjavanje korumpiranog carskog reima od strane bogova. Gledajui na taj nain, Sejan bi
bio Tiberijev zli demon koji bi, daje ipak uspio u svom krojenju Carstva, Rimu donio jo veu
moralnu propast nego stoje ionako slijedila pod Tiberijem i njegovim nasljednicima
Kaligulom, Klaudijem i Neronom, carevima julijevskoklaudijevske dinastije sruene smru
Nerona u graanskim ratovima 68.69. g.Tiberije i Sejanova sjenaElije Sejan roenje u
Volsiniju u Etruriji (dananja Toskana). Bio je sin zapovjednika elitnih pretorijanskih trupa
pred kraj Augustove vladavine 14. g. Pretorijanska garda je ustrojena kao specijalna jedinica
carskih tjelesnih uvara. Takav pedigre mu je lako otvarao put do jezgre rimske moi. Iste je
godine Sejan promaknut da zajedno sa svojim ocem Sejom Strabonom zapovijeda
pretorijanskom gardom. Nakon Strabonova promaknua na prestini poloaj upravitelja u
Egiptu, Sejan je sam preuzeo zapovjednitvo nad tim trupama. Od tada je paljivo tkao mreu
utjecaja nad Tiberijem, pa gaje naposljetku osamljeni car uinio svojim povjerenikom.
Dion Kasije zapisuje daje Sejan uvrivao mo pretorijanske garde, i time osigurao vlastitu
vojnu mo:
Utvrdio je svoj autoritet na razne naine, posebice tako to je zdruio u jednom kampu
razliite kohorte koje su bile odvojene i meusobno se razlikovale poput nonih straa. Ovako
je cijeli korpus mogao smjesta primiti svoje zadatke, i sve bi ispunio strahom, jer su svi bili

skupljeni u istom kampu. Ovo je bio ovjek kojeg je Tiberije zbog meusobne slinosti
pridobio za sebe, uzdiui ga do razine pretora, ast koju do tada nikada nitko s te razine nije
dobio te ga je uinio savjetnikom i pomonikom u svim stvarima.1
Sejana je sasvim zatrovala vlastita rastua utjecajnost i mo. Nezadovoljan statusom tek desne
careve ruke, izvjesno je da e uskoro poeti s planovima da i sam postane carem ili bar da se
doepa najvee kontrole i moi. Zbog dugogodinje ukljuenosti u vojna pitanja znao je za
strateku vanost dopadanja rimskim trupama. Radio je marljivo na svojoj popularnosti meu
vojnicima, brinui da pravi ljudi budu postavljeni na poasne pozicije ili da ih se nagradi na
druge naine.
Najvea prepreka na putu uspona bili su ivi nasljednici carske stolice i oni koji su u carskoj
obitelji podrivali njegove ideje. Vaan kotai u paljivo smiljenom stroju drskih strategija
bilo je zavoenje Livile, privlane ene Tiberijeva sina Druza. A to je, ini se, bilo samo jedno
od mnogih zavoenja.
Obeavajui Livili brak i dijeljenje carske moi, Sejan je 23. g. uspio otrovati Druza uz
njezinu suglasnost i pomo.2 Iste se godine razveo od svoje ene Apikate, moda da bi umirio
Livilinu ljubomoru ili kako bi je uvjerio u ozbiljnost svojih namjera. inilo se da sve ide
Sejanu na ruku.
Vana prepreka do najvie moi uklonjena je Druzovom smru. Vjerovao je da tako utjecajnu
enu kao to je Livila dri u aci zahvaljujui svom armu. A jo se k tomu jedne veeri,
zahvaljujui sluajnosti, uljepala njegova slika u Tiberijevim oima, uvjerivi ga u njegovo
prijateljstvo i povjerenje. Tacit rekonstruira dogaaj:
Veerali su u seoskoj kui zvanoj Peina, izmeu zaljeva Amukle i brda Fundi u prirodnom
grotlu. Stijenje nad ulazom iznenada se uruilo i zdrobilo neke od gostiju; panika je zahvatila
cijelo drutvo i nastala je opa strka. Sejan je zaklonio cara te zaustavio padajue kamenje
koljenom, rukom i licem i u tom su ga stavu zatekli vojnici koji su pohrlili da ih spase. Nakon
ovoga bio je potovaniji nego ikad, i iako su njegovi savjeti bili razorni, slualo ih se s
povjerenjem, kao savjete ovjeka koji vie brine za druge nego za sebe.3
Sejan je ohrabrio samotnjaka Tiberija, kojem ba i nije trebalo mnogo nagovaranja, da 26. g.
napusti nemirnu okolicu Rima te da se povue na otok Kapreju sljedee godine. Sejan je sad
mogao provoditi svoje planove s mnogo vie slobode. Sam se promaknuo u poloaj uvara
vrata za cara, slubenog povjerenika, tako da su razliiti poslovi i pisane korespondencije
prvo prolazili kroz njegove ruke. A kad je umrla Tiberijeva majka Livija i Augustova udovica
29. g., jo je jedna mona prepreka pala. Uistinu, tvdoglava se Livija pokazala jednim od
razloga stoje Tiberije s radou napustio Rim. Uskoro se Sejan rijeio i cijenjene Agripine,
Augustove unuke (vidi dvanaesto poglavlje) i njezinih sinova Nerona i Druza, potencijalnih
carskih nasljednika. Agripina je bila na elu opozicije ovom carskom povjereniku. Sejan je
iskoristio Tiberijevu dugo gajenu ljubomoru prema nesretnoj Agripini.
Jedan od najboljih zapisa o rastu Sejanove moi nalazi se u Tacitovim Analima carskog Rima.
Naalost, izgubljeni su posljednji dio pete i poetak este knjige koji su opisivali Sejanov brak
te njegovo svrgavanje, odnosno period od oko tri godine. Tacit se ipak na dogaaje osvre
drugdje u Analima, a ouvane su i Svetonijeve te biljeke Diona Kasija o istom. Ne bi li jo
uveao svoju mo, Sejan moli Tiberija za doputenje da se oeni Druzovom udovicom

Livilom, no Tiberije odbija zahtjev na temelju injenice da Sejan nije dovoljno plemenita
roda, ostavljajui ipak otvorenuTiberije i Sejanova sjena
mogunost da se njoj u budunosti dopusti udaja za njega. Tiberije brak doputa tek 31. g.
Unato izolaciji na Kapreji, Tiberije poinje sumnjati u Sejanove ambicije, koje su i njegov
carski ivot dovele u opasnost. Suoen s dokazima Sejanove upletenosti u Druzovu smrt te s
ostalim prljavtinama, Tiberije se odluuje na odmazdu. Pritom e se morati zaobii utjecajna
pretorijanska garda kojom je ovaj spletkar zapovijedao. Tiberijeva urjakinja Antonija dala je
presudan dokaz Sejanove zavjere i upletenosti u Druzovu smrt.
Dion Kasije izvjetava o dogaajima koji su nagovjetavali Sejanov pad jo za vrijeme
njegova konzulata poetkom 31. g., koje je on u svojoj drskosti ignorirao. Lista znamenja
karakteristina je za to doba kada se vjerovalo u proricanje iz leta ptica:
Na dan Nove godine kad su se svi skupili u Sejanovu domu, naslonja u predvorju iznenada
se sruio pod teinom gomile koja je sjedila na njemu, a kada je on izlazio iz kue, lasica je
projurila pred njim kroz gomilu. Nakon stoje prinio rtvu na Kapitolu, krenuo je dolje prema
Forumu, ali sluge koje su mu uvale lea skrenue na cestu koja vodi u tamnicu, zbog gomile
sputani da ga stopimice prate i dok su silazili niz stube gdje su osuenici bili bacani,
poskliznuti su se i popadali. Poslije, kad je zatraio proricanje po letu ptica, nijedna ptica
dobrog znamenja nije doletjela, ali se zato jato vrana uzvrtjelo oko njega grakui i odletjevi
potom do tamnice gdje su i ostale.
Ni Sejan ni itko drugi nije ta znamenja uzimao k srcu. Jer, kako su stvari stajale, daje i neki od
bogova prorekao da e se dogoditi toliko veliki obrat u tako kratkom vremenu, nitko ne bi u to
vjerovao. Tako su se zakleli Fortunom i nazvali ga Tiberijevim suradnikom, potajice mislei
na najviu mo, a ne na konzulsku slubu.4
Imenovanje Sejana sukonzulom moglo je biti dijelom Tiberijeva plana da se rijei svoga
pokvarenog namjesnika. Promaknue je prikrilo njegove sumnje i dalo Sejanu lanu sliku o
njegovu poloaju. Pa i Tiberijev blagoslov Sejanova braka s Livilom takoer je mogao biti
jedna od toaka iste razoruavajue strategije.
Poetkom rujna Tiberije je povukao Kaligulu na Kapreju radi sigurnosti jerje caru postalo
jasno da mu, kao moguem nasljedniku, prijeti opasnost od Sejana. 18. listopada Tiberije u
Rim alje svog omiljenog i
pouzdanog oficira, Sertorija Makrona, s nalogom da preuzme zapovjednitvo nad
pretorijanskim kohortama. Makron se pobrinuo da Sejan ne bude u pratnji svoje garde kao
obino, i naveo ga da misli kako nosi carevo pismo o znatnom promaknuu, naslovljeno na
senat. Sejan je ponosno zasjeo u senatu, kad se poelo itati Tiberijevo namjerno predugako
pismo. Meutim, s vremenom je postalo jasno da carevo pismo optuuje Sejana za veleizdaju.
Strane su optube poele izranjati iz guste kae rijei, senatori su se poeli udaljavati od
Sejana, ne elei ikakvu vezu s njim u njegovu padu. im se itanje optube okonalo,
ukipljeni Sejan je uhien. Prema Dionu Kasiju, Sejan je izgledao okiran obratom:
Regul gaje pozvao da istupi naprijed, ali ovaj nije obraao panju na poziv, ne zbog sramote,
jer je ve bio ponien, ve zato jer nije navikao primati naredbe. Ali kad je konzul povisio
svoj glas i obratio mu se, pozivajui ga drugi i trei put, Sejane, prii!, samo gaje upitao
Mene? Ti zove mene? Napokon je ipak ustao.5
Jedan od velikih engleskih dramatiara Ben Jonson napisao je dramu Sejanovpad, danas malo
poznatu. U prvoj je izvedbi 1603. g. Shakespeare bio jedan od glumaca. Jonson dramatino

Tiberijevo pismo rekonstruira u posljednjem inu, sa senatorima koji ustaju sa svojih mjesta i
bjee iz Sejanove blizine dok Tiberijeva optuba postaje sve jasnija. Dok se oni uklanjaju,
poznati senator Lucije Aruncije primjeuje: Bozi! Kako lie pada na ovom malom vjetru!
Konzul Regul mu je dosudio zatvor, a vani mu se, dok je prolazio, izrugivala gomila. Potom
senat donosi i konanu, smrtnu presudu, te je uhienik odmah zadavljen. Unakaeno mrtvo
tijelo vukli su ulicama i naposljetku bacili u Tiber. Seneka dodaje grozan detalj kako je
krvniku jedva ostao komad tijela da ga baci u rijeku.6
Zbog teine izdaje ak mu nisu bila poteena ni najmlaa djeca, usprkos dobi. Njegov
najstariji sin, nazvan Strabon po Sejanovu ocu, pogubljen je nekoliko dana poslije.
Pogubljenje ostale djece uslijedilo je neto kasnije. Njegov najmlai, posvojeni sin Kapiton
Elijan vjerojatno je znao to mu se sprema, ali najmlaa djevojica Junila zamolila je ako bi
joj se moglo oprostiti stoje bila zloesta, i ako je budu iibali nee vie nikada biti zloesta.
Tacit opisuje dogaaje, njihov uas kojije zgranuo ljude kroz idua stoljea:Tiberije i
Sejanova sjenaSljedee je bilo odlueno da se kazne preostala Sejanova djeca, iako se bijes
naroda stiao, a ljudi openito bili zadovoljeni prethodnim pogubljenjima. Odvedeni su iza
reetaka, djeak svjestan neizbjenog usuda, i djevojica, koja je bila toliko nesvjesna da je
stalno zapitkivala to je uinila, i govorila kako to vie nee napraviti, i djeja je kazna bila
dovoljna za njezin popravak. Povjesniari iz tog vremena svjedoe, da ju je, poto nije bilo
presedana u smrtnoj kazni djevice, krvnik silovao s omom oko vrata. Nakon to su
zadavljeni, krhka su im tijela baena niz Gemonske stube.7
Majka Apikata ubila se nakon pogleda na mala mrtva tijela po stubama, spremna da ih se
kukama odvue u Tiber. Prema Dionu Kasiju, ipak je prije smrti iza sebe ostavila osuujuu
izjavu o LMlinoj upletenosti u smrt Tiberijeva sina Druza i taj je dokument poslala na
Kapreju. Ipak, Tiberije nije pogubio Livilu, zbog njezine majke Antonije, ve ju je predao
majci na nemilost. Antonija je Livilu dala zatoiti dok nije preminula od gladi.8
Pretorijanska garda, donedavna pod Sejanovom elinom akom, sada je pomagala u
razmahaloj likvidaciji njegovih prijatelja i kolega. Nakon stiavanja te prve ope
uznemirenosti, jo je tri godine, do 34. g., Carstvo zasjenila vladavina terora, kako su to
razdoblje nazvali rimski povjesniari.
Tiberijeva je strategija ienja Rima od Sejana i uklanjanja zbiljske prijetnje svojoj carskoj
stolici bila nabijena rizikom. Tiberije je paradirao snagom pretorijanske garde pred senatom
kako bi naglasio svoju vlast nad njim, ne uviajui da je vojna mo zapravo bila u Sejanovim
rukama. Zbog svega je toga planirao pobjei sa Kapreje ako mu plan ne uspije i sa zebnjom je
oekivao s terase svoje vile vatrene signale s brda iznad Mizena, preko Napuljskog zaljeva,
koji bi iz prijestolnice bio prenoen od vatre do vatre. U sluaju nude vjerojatno bi pobjegao
u Siriju, a moda i u Aleksandriju.
Rimski povjesniar Gaj Velej Paterkul stradao je negdje u Sejanovo vrijeme. Imao je nesreu
daje u njegovoj Povijesti Rima, objavljenoj 30. godine, promicao Sejana. Njegovo se djelo
zavrava molitvom za koju bogovi, izgleda, nisu ba imali sluha:
Dopustite mi da ovaj svezak zavrim molitvom. O Jupiteru Kapitolinijski i Marsu Gradiviju,
tvorcu i prebivalitu rimskoga imena, Vesto, zatitnico vjenoga ivota i svi ostali bozi koji
ste uzdigli ovo veliko Rimsko Carstvo na

najviu toku ikada dosegnutu na zemlji! Vas zovem, i vama se molim u ime ovog naroda:
uvajte, vodite, zatitite sadanje stanje stvari, mir koji uivamo, sadanjeg cara i kada svoju
dunost ispuni mogue najdulju darovanu smrtnicima nagradite ga nasljednicima do
posljednjih vremena, ali nasljednicima ija ramena mogu hrabro nositi teret svjetskog carstva
kakvo smo mi utemeljili da bude: poduprite pobone planove svih dobrih graana i razbijte
bezbone nakane zlih.9
Sejana e uskoro pogubiti, za sedam godina e i Tiberije umrijeti, a naslijedit e ga Gaj
Kaligula, i potom Neron ija je sramotna smrt dokrajila Augustovu i Tiberijevu dinastiju, i
otvorila kratko razdoblje graanskog rata.
Posljedice Sejanova pada nastavile su se odigravati tijekom 33. godine. Jedna od njih je
mogla biti daje Tiberije, oporavljen od krizne prethodne godine, iskoristio atmosferu terora za
svoje vlastite ciljeve. U Tacitovim Analima moemo nai intrigantan osvrt na sluaj nekog
Seksta Marija, najbogatijeg ovjeka panjolske, kojije bio pogubljen zbog svojih
bogatstava.10 Baen je s Tarpejske stijene u Rimu (tradicionalno mjesto pogubljenja
izdajnika). Optuba pod kojom je Sekst Marije pogubljen bio je incest. Nakon njegove smrti,
biljei Tacit, Tiberije je osobno preuzeo njegove rudnike zlata i bakra. I Dion Kasije se osvre
na incident: Kad je ovaj Marije poslao ki u sklonite, zapanjujue lijepu djevojku, ne bi lije
zatitio od Tiberijeva silovanja, sam je osuen za kriminalne odnose s njom i zbog toga je
zajedno s keri ubijen.11
Ovu je godinu obiljeila i smrt Gaja Azinija Gala kojeg je Tiberije mrzio jer je oenio
Vipsaniju, njegovu bivu enu, i zbog slobode izraavanja svog miljenja u senatu. Car ga se
odluio rijeiti jo prije Sejanova pada. Godine 30. pozvao je Gala kao gosta za svoj stol na
Kapreji. I dokje ta gostoljubivost trajala, senat ga je osudio na smrt po Tiberijevu scenariju.
Ipak, car mu je potedio ivot, ali samo da bi Gal jo vie patio. Tiberije ga je drao
zatvorenim tri godine na minimumu hrane da njegova glad nikada ne bi bila zadovoljena, ali
taman dovoljno da ga odri na ivotu. Jednog jesenskog dana 33. g. izgladnjen je izdahnuo u
svojoj eliji, ne zna se da li po vlastitom izboru. Prema Tacitu, ubio gaje Tiberije. Sve se ini
da je car dobro prouio mogunosti muenja glau, i gotovo kao tema godine prvo je tako
skonao Gal, zatim Druz, pa majka mu Agripina, i na koncu Nerva.Tiberije i Sejanova sjena
Kako je godina protjecala, mnogi su ubijeni zbog stvarne ili izmiljene veze sa Sejanom. U
jednom je danu smaknuto vie od dvadesetorice zatoenih Sejanovih sljedbenika, ukljuujui
ene i djeake, te su izloeni na Gemonskim stubama. Svetonija zanima vladavina terora,
kao kasnije Diona Kasija. Potonji pie u Povijesti Rima:
Njegovi roaci, prijatelji i svi ostali koji su mu se dodvoravali ili ga predlagali za razne
poasti dovedeni su pred sud. Veina njih je okrivljena za stvari koje su prije izazivale zavist;
i njihovi su ih sugraani osudili za mjere za koje su ranije glasali. Mnogi su ljudi, prije
optereeni razliitim optubama i osloboeni, iznova bili optueni i proglaeni krivima, uz
objanjenje kako su ranije bili spaeni za uslugu ovjeku kojije sada smen. Sukladno tome,
ukoliko nije bilo druge pritube na neku osobu, sama injenica daje bila u prijateljskom
odnosu sa Sejanom bila je dovoljna za izvrenje kazne...
Ne samo da su oni koji su osudili druge sada bili dovedeni pred sud, i da su oni koji su
svjedoili protiv drugih sada bili ti protiv kojih se svjedoi, ve su i oni koji su osudili druge
osueni zbog njih. Tiberije nije nikoga potedio te je sve graane bez iznimke digao jedne na
druge. Nitko se nije mogao osloniti na lojalnost prijatelja; i krivi i nevini, prestraeni i

neustraivi nali su se skupa u istom loncu suoeni s istragom glede optunica sa Sejanovim
nedjelima...
Svi kojima su takve optube bile natovarene, senatori i vitezovi, ene i mukarci, bili su
natiskani zajedno u zatvoru, a nad osuenima se kazna izvrila ili na licu mjesta ili bi ih
tribuni pa ak i konzuli strmoglavili s Kapitola nakon ega su im tijela baena nasred Foruma
i kasnije u rijeku.12
Bez obzira jesu li Svetonije i Tacit pretjerali u opisu Tiberijeve strahovlade, bolno
svjedoanstvo moralne zbunjenosti tog vremena dano je koncem 33. godine. Izvor
svjedoanstva je ugledni lan Tiberijeva domainstva na Kapreji i carev prijatelj Nerva, kojije
naprosto izgubio volju za ivotom zbog stanja u Rimu.
Tacit nam govori o Marku Kokceju Nervi, briljantnom odvjetniku koji je neko bio rimski
konzul i drutvo caru kada se 26. g. preselio iz prijestolnice, te kada je zatim godinu dana
kasnije otiao na Kapreju. Bio je u skupini uenih ljudi kojima se Tiberije volio okruivati.
Veina njih bili su Grci, dokje Nerva bio jedan od Rimljana liberalna svjetonazora. lanovi
skupine potkovani u astrologiji izvijestili su Tiberija daje poloaj zvijez
da kada je napustio Rim iskljuio mogunost njegova povratka. Nakon toga, najblie to se
Tiberije primaknuo Rimu bilo je do gradskih zidina, kada su se keri Agripine i Germanika
udavale 33. godine.
Nerva je preminuo u studenom ili prosincu 33. g. od polaganog samoizgladnjivanja. Iz dana u
dan Tiberije bi sjedio do njega nagovarajui ga da jede. Iako Nerva nije Tiberiju rekao nita o
uzroku odbijanja hrane, prema Taci tu je to bila njegova reakcija na nevolje u Rimu.13
Svetonije je vjerovao da se izgladnjivao jer nije vie mogao izdrati ivot s Tiberijem u kui
na Kapreji.
Te je godine zbog nestaice valute izbila financijska kriza. To je prijetilo slomom mnogih iz
zemljoposjednike klase, sektora kojem je Tiberije oduvijek bio sklon. Nerva je bio osobito
nesretan zbog runih zloupotreba da je Tiberije reafirmirao zakone o ugovorima donesene od
Cezara koji su bili ignorirani. Ovo je, po Nervinu miljenju, moralo izazvati veliki gubitak
pouzdanja i financijsku pomutnju. Julije Cezar je ustanovio te zakone zbog kontrole zajmova
i zemljoposjednitva.14 Tiberije je odredio da se u osamnaest mjeseci sve privatne financije
moraju dovesti u sklad sa zakonom. Rezultat je bio izostanak vrste valute, jer su svi dugovi
pozvani odjednom, a zemlja i posjedi mnogih doli su u pitanje. Kao odgovor, na Nervinu
alost, Dion Kasije nam kae daje Tiberije promijenio svoju odluku s obzirom na zajmove i
dao je sto milijuna sestercija* u javnu blagajnu, s klauzulom da ovaj novac treba biti
dodjeljivan od senatora bez kamata....15 Uspostavom fonda za beskamatni zajam Tiberije je
uklonio krizu.
Tiberije je takoer poduzeo korake da ukloni nepravdu koja se javljala u kanjavanjima
povezanima sa Sejanom. Dion Kasije biljei kako je on (...) zapovjedio da najozloglaenijim
podnositeljima optubi protiv drugih bude dosuena smrtna kazna u jednom jedinom danu. A
kada je neki centurion elio podastrijeti informacije protiv nekoga, zabranio je tube svim
vojnim slubenicima, iako je isto dopustio vitezovima i senatorima.16
Ovi koraci nisu niemu koristili. Nerva je nastavio odbijati hranu, i naposljetku je umro. Za
Tiberija je gubitak tako velikog i uglednog prijatelja bila nenadoknadiva teta. Njihovo je
prijateljstvo dugo trajalo i Tiberije je ba njemu povjerio nadglednitvo vodovoda u Rimu.
Vanost tog ovjeka vidi se i po tome stoje bio djed cara Nerve (96.98. g.).17

Rimski srebrni novac (nap. ur).Tiberije i Sejanova sjenaOsim to je rjeavao financijsku krizu,
Tiberije se morao baviti nestaicom kruha u Rimu te godine. Rijeio je to najveom moguom
nabavkom ita iz oblinjih provincija. Egipat je bio osobito vaan izvor. Pritom car nije
propustio podsjetiti graane Rima kako je u opskrbi daleko nadmaio Augusta. A kada bi oni
eljni nie cijene kruha podigli prainu oko toga, Tiberije bi se pobrinuo da ih senat i gradski
magistrati zgaze.
Sve u svemu, bila je to teka godina za Tiberija, jo potresenog Sejanovom izdajom. Godina
33. bila je deseta obljetnica smrti njegova sina Druza. Spoznaja da sinova smrt nije bila
prirodna, ve je uzrokom bio Sejan, samo je poveala bol i elju da izbrie Sejanov
zlonamjerni utjecaj. Nastavio je traiti mudrost u kretanju nebeskih tijela kao izvoru utjecaja
na zemaljska zbivanja. Povjesniari biljee zanimljiv ishod njegova bavljenja astrologijom.
U proljee ili ljeto 33. g. Galbaje postao konzul u Rimu. Prema Tacitu, Tiberije je prorekao
Galbinu kratku vladavinu nakon Neronove smrti 68. godine.
Ne smije se prijei preko Tiberijevih prognoza glede Galbe, tada konzula. aljui po njega i
sasluavi ga o razliitim pitanjima naposljetku mu se obratio na grkom, rekavi: I ti e,
Galba, sam jednoga dana okusiti Carstvo. Time je ciljao na Galbinu kratku epizodu carske
moi kasnije u ivotu, pokazujui poznavanje astrolokih vjetina kojima gaje Trazil
poduavao na Rodosu.18
Galbaje postao senator prije uobiajenog doba za tu funkciju, a 36 mu je godina bilo kad je
postao konzul 33. godine. Tiberije je oslobodio njegove potencijale voe. Galbaje potjecao iz
drevne obitelji i bio je veoma bogat, a za est e godina preuzeti zapovijedanje u gornjoj
Germaniji.
Tiberije je bio prilino zaokupljen pitanjem vodstva. Trebao je postaviti nasljednika. Oko je
drao na Gaju Cezaru, nazvanom Kaligula, sinu pokojnog Germanika i Agripine, izgnanikom
na otoku Pandateriji. Kaligula e 31. kolovoza 33. navriti svoju 21. godinu. Kako je postao
punoljetan, Tiberije ga je promaknuo u kvestora te mu time dao pristup senatu. Uz to, Tiberije
gaje vjenao sJulijom Klaudijom, time uredivi brak koji e ga povezati s monom
julijevskoklaudijevskom dinastijom. Time e Kaligula, zajedno s Tiberijevim unukom
Gemelom, biti jasno istaknut kao
kandidat za mogueg nasljednika trona. Gemel je bio Druzov sin, ali neki e kasnije tvrditi
daje zaet u Sejanovu preljubu s Livilom. Ova naklonost prema Kaliguli samo je jedan od
paradoksalnih fenomena Tiberijeva karaktera, jer je Kaligula bio sin omraene mu Agripine, a
brat Druza kojeg je Tiberije dao ubiti. Moda se Tiberije, prepoznavi odraz vlastite tame u
Kaliguli, radovao pri pomisli da gaji guju u njedrima Rima. A moda je to bio opako smiljeni
nain muenja nesretnog mladia, da mu izazivanjem sukoba u dui naposljetku izazove
pomraenje uma.Jeruzalem
Tama u podne (28. oujka 3. travnja)
SUBOTA NAVEER, 28. OUJKA, NA NEDJELJU, 29. OUJKA (9. NIANA)
Marija ne moe pomaknuti oi s Lazara. Vidi daje njezina sestra Marta jednako zanesena. Ne
mogu ga vie gledati samo kao brata. Jednoga dana ga vide kako mrtav trune u obiteljskome
grobu, sljedeegje ve vani jedui i pijui kao da nikada prije nije ugledao jela. Marta mu
donosi bogate repete i najbolje vino. Objedi u idovskom domainstvu pripremani su s
velikom pomnjom, a u ovoj su betanijskoj kui osobito raznoliki. Grki su i rimski utjecaji

oblikovali trpezu, iako, naravno u kui nema neiste hrane koja je popisana u Tori. Crveno se
meso obiavalo jesti samo u blagdanske dane, ali zato je bilo obilja ribe s oblinjih
trnicajeruzalema. Veina se povra jela sirovo (kao primjerice maleni krastavci) dok su se
lea i zelenje kuhali u ulju ili vodi. Spravljala se neka vrsta kukuruzne kae i razliiti su kolai
mijeani od smrvljenog i oslaenog zmja. Za zaslaivanje su sluili med, groice i smokve.
Tu je i obilje svakojakog voa. Maslinovo ulje bitan je sastojak jela, kao i vino koje se moglo
zainiti mirtom ili drugim zainima.
Jednoga se dana Marija prisjetila prie o eni sumnjiva morala koja je pomazala Gospodinove
noge i obrisala ih svojom kosom. Ovu enu Isus nije ukorio niti se obranio od njezina dodira.
Njezina je obitelj bogata, kao i mnoge u Betaniji, tako blizu Svetome gradu, te je imala velik
posjed. Marta je naginjala jednostavnijem nainu ivota. Marija je znala da njezina sestra
izdvaja znatan dio svojih sredstava za podrku Isusu i uenicima. Na primjer, Marija je imala
nardove pomasti, rijetkog miomirisnog ulja koje je uvala za posebne prilike, moda ak za
dan svoga vjenanja. Takvi su parfemi sluili da kozmetiku i odjeu ukrase mirisom. Neki su
koriteni za pokop. Nakon to su proli dani i tjedni od Lazarova uskrsnua, neprestano joj je
to ulje padalo na pamet. Dolo je preko dalekih mora s istoka. Kotalo ju je oko prosjene
godinje plae.
A sad je doula da se Isus vraa za blagdan Pashe. Simun Gubavac pozvao ga je zajedno s
uenicima na gozbu. Lazar je, kao slavna osoba, takoer pozvan on je glavna tema ne samo u
Betaniji nego i u okolnim selima i Jeruzalemu. Po svom obiaju, Marta se ponudila za pomo
na gozbi. Marija je voljela Martu i njenu spremnost da slui. Znala je i da e to Marti biti
prilika da vidi Isusa. Meutim, Martina je najvea radost bila prilika da mu slui.
Prolo je nekoliko sati od zalaska sunca kojim je zavrio sabat. Datum je 9. niana (ekvivalent
subotnjoj veeri 28. oujka). Gosti se odmaraju na slamaricama oko krcatog stola u grkom
stilu. Zavrili su s veerom i vinom i razgovor je tekao s lakoom. Tada Marija ulazi u sobu
nosei alabasternu posudu sa 10 unci narda, stoje znatna koliina. U poetku je gosti ne
primjeuju jer su sluge ulazile i izlazile cijelu veer. Ali kada je otvorila posudu njezini
pokreti izazivaju panju, osobito kada je i sam Isus prestao govoriti, intenzivno promatrajui
Mariju. Pribliila se i poela Isusovu glavu mazati tekuinom jantarne boje, nardovim uljem,
da mu navlai uvojke. Miris narda ispunjava sobu. Marija nastavlja maui njegove zglobove
i ruke, potom se sagiba da bi kleknula do njegovih nogu i pomazala ih uljem. Zena
naposljetku ini neto to goste iznenauje vie od mazanja uljem rasputa kosu tako da su
joj dugi pramenovi prosuli niz lea i preko ramena. Obino se ovakav in na tako javan nain
doivljavao kao erotian. Zatim hvata kosu i skupljaje rukama i paljivo kosom Isusu tare
noge.
Tiina je prekinuta zgroenim mukim glasovima. Jedan za drugim uenici je ukoravaju. Juda
govori za sve njih (ali s mranijim motivom, njima nepoznatim) kada kuka: Koje rasipanje!
Ovo je ulje trebalo biti prodano, a novac se mogao razdijeliti siromasima. Proliveno je pravo
boTama u podne (28. oujka 3. travnja)
gatstvo. Ostali su se sloili, nazivajui rasipanje dragocjenog ulja skandalom.
Isus je utio cijelo vrijeme, pratei Marijinu rasteu nervozu. Okree se prema uenicima i
ostalim gostima molei ih da ostave enu na miru. Kae da mu je Marija uinila predivnu
stvar. Izjavljuje da su siromasi uvijek s njima, ali uitelja nee uvijek imati. Pomazanjem,

rekao je, pomogla je pripremiti njegovo tijelo za ukop. Gdjegod se bude ova Radosna vijest,
ili evanelje, navijetalo, ovo stoje uinila prepriavat e se njoj na spomen.
Izvjetaj o Marijinu pomazanju Isusa donose ak tri evanelja, to govori za sebe koliko je
vanim smatran ovaj dogaaj. Ulje je stiglo iz Indije novim pomorskim putevima. Tamo je
zvano Jatamansi.1
Marijino pomazanje osobito je vano Isusu jer, bilo namjerno ili nesvjesno, in je objavio
Isusovu figuru mesije patnika. Spasitelj koji pati za svoje je model suprotan onovremenom
oekivanju, osobito onima eljnim politikog uspjeha. Preuzimanje patnje predstavljalo je
promjenu paradigme.2
Isus je iskoristio ovu priliku za jo jednu od nekoliko najava svoje neizbjene sudbine.
Smatrao je daje njegovo vrijeme dolo i vie nije bjeao od opasnosti kao prije. Njegov je stav
bio vidljiv u dolasku na blagdan Pashe u Jeruzalem dok su neki zahtijevali da se prolije
njegova krv. Uskoro e Isus dirnuti jo dublje u osinjak. ak i dok su oni svetkovali blagdan u
Betaniji, monici su planirali njegovu smrt kao stvar od najvee hitnosti. Juda e se uvui u
ovu urotu i zapravo biti njezino glavno orue. Kao reakcija na ono stoje vidio kao rasipanje
blaga, u umuje zakoraio jo blie mogunosti izdaje Isusa. Na jednoj je razini njegov motiv
bila jednostavna pohlepa; vidio je da bi mogao doi do lakog novca dajui informacije
gradskim i hramskim starjeinama o Isusovu kretanju. Na drugoj je razini moda elio svog
uitelja gurnuti u bunu, iako slutnje takvog, ipak neto plemenitijeg motiva, u evaneljima
nema. Ivanov izvjetaj o pomazanju napominje da je Juda znao ee posegnuti u zajedniku
blagajnu koja mu je bila povjerena, navika koja gaje moralno oslabila. S ovim stavom i
kasnijom izdajom nevinog Isusa dogurao je do pijedestala jednog od najodbojnijih likova u
povijesti svijeta. Pa ipak ga evanelja ne demoniziA. D. 33
Njezina je obitelj bogata, kao i mnoge u Betaniji, tako blizu Svetome gradu, te je imala velik
posjed. Marta je naginjala jednostavnijem nainu ivota. Marija je znala da njezina sestra
izdvaja znatan dio svojih sredstava za podrku Isusu i uenicima. Na primjer, Marija je imala
nardove pomasti, rijetkog miomirisnog ulja koje je uvala za posebne prilike, moda ak za
dan svoga vjenanja. Takvi su parfemi sluili da kozmetiku i odjeu ukrase mirisom. Neki su
koriteni za pokop. Nakon to su proli dani i tjedni od Lazarova uskrsnua, neprestano joj je
to ulje padalo na pamet. Dolo je preko dalekih mora s istoka. Kotalo ju je oko prosjene
godinje plae.
A sad je doula da se Isus vraa za blagdan Pashe. Simun Gubavac pozvao ga je zajedno s
uenicima na gozbu. Lazar je, kao slavna osoba, takoer pozvan on je glavna tema ne samo u
Betaniji nego i u okolnim selima i Jeruzalemu. Po svom obiaju, Marta se ponudila za pomo
na gozbi. Marija je voljela Martu i njenu spremnost da slui. Znala je i da e to Marti biti
prilika da vidi Isusa. Meutim, Martina je najvea radost bila prilika da mu slui.
Prolo je nekoliko sati od zalaska sunca kojim je zavrio sabat. Datum je 9. niana (ekvivalent
subomjoj veeri 28. oujka). Gosti se odmaraju na slamaricama oko krcatog stola u grkom
stilu. Zavrili su s veerom i vinom i razgovor je tekao s lakoom. Tada Marija ulazi u sobu
nosei alabastemu posudu sa 10 unci narda, stoje znatna koliina. U poetku je gosti ne
primjeuju jer su sluge ulazile i izlazile cijelu veer. Ali kada je otvorila posudu njezini
pokreti izazivaju panju, osobito kada je i sam Isus prestao govoriti, intenzivno promatrajui
Mariju. Pribliila se i poela Isusovu glavu mazati tekuinom jantame boje, nardovim uljem,
da mu navlai uvojke. Miris narda ispunjava sobu. Marija nastavlja maui njegove zglobove

i ruke, potom se sagiba da bi kleknula do njegovih nogu i pomazala ih uljem. ena

naposljetku ini neto to goste iznenauje vie od mazanja uljem rasputa kosu tako da su
joj dugi pramenovi prosuli niz lea i preko ramena. Obino se ovakav in na tako javan nain
doivljavao kao erotian. Zatim hvata kosu i skupljaje rukama i paljivo kosom Isusu tare
noge.
Tiina je prekinuta zgroenim mukim glasovima. Jedan za drugim uenici je ukoravaju. Juda
govori za sve njih (ali s mranijim motivom, njima nepoznatim) kada kuka: Koje rasipanje!
Ovo je ulje trebalo biti prodano, a novac se mogao razdijeliti siromasima. Proliveno je pravo
boTama u podne (28. oujka 3. travnja)
gatstvo. Ostali su se sloili, nazivajui rasipanje dragocjenog ulja skandalom.
Isus je utio cijelo vrijeme, pratei Marijinu rasteu nervozu. Okree se prema uenicima i
ostalim gostima molei ih da ostave enu na miru. Kae da mu je Marija uinila predivnu
stvar. Izjavljuje da su siromasi uvijek s njima, ali uitelja nee uvijek imati. Pomazanjem,
rekao je, pomogla je pripremiti njegovo tijelo za ukop. Gdjegod se bude ova Radosna vijest,
ili evanelje, navijetalo, ovo stoje uinila prepriavat e se njoj na spomen.
Izvjetaj o Marijinu pomazanju Isusa donose ak tri evanelja, to govori za sebe koliko je
vanim smatran ovaj dogaaj. Ulje je stiglo iz Indije novim pomorskim putevima. Tamo je
zvano Jatamansi.1
Marijino pomazanje osobito je vano Isusu jer, bilo namjerno ili nesvjesno, in je objavio
Isusovu figuru mesije patnika. Spasitelj koji pati za svoje je model suprotan onovremenom
oekivanju, osobito onima eljnim politikog uspjeha. Preuzimanje patnje predstavljalo je
promjenu paradigme.2
Isus je iskoristio ovu priliku zajo jednu od nekoliko najava svoje neizbjene sudbine.
Smatrao je daje njegovo vrijeme dolo i vie nije bjeao od opasnosti kao prije. Njegovje stav
bio vidljiv u dolasku na blagdan Pashe u Jeruzalem dok su neki zahtijevali da se prolije
njegova krv. Uskoro e Isus dirnuti jo dublje u osinjak. ak i dok su oni svetkovali blagdan u
Betaniji, monici su planirali njegovu smrt kao stvar od najvee hitnosti. Juda e se uvui u
ovu urotu i zapravo biti njezino glavno orue. Kao reakcija na ono stoje vidio kao rasipanje
blaga, u umuje zakoraio jo blie mogunosti izdaje Isusa. Na jednoj je razini njegov motiv
bila jednostavna pohlepa; vidio je da bi mogao doi do lakog novca dajui informacije
gradskim i hramskim starjeinama o Isusovu kretanju. Na drugoj je razini moda elio svog
uitelja gurnuti u bunu, iako slutnje takvog, ipak neto plemenitijeg motiva, u evaneljima
nema. Ivanov izvjetaj o pomazanju napominje da je Juda znao ee posegnuti u zajedniku
blagajnu koja mu je bila povjerena, navika koja gaje moralno oslabila. S ovim stavom i
kasnijom izdajom nevinog Isusa dogurao je do pijedestala jednog od najodbojnijih likova u
povijesti svijeta. Pa ipak ga evanelja ne demonizi
raju. I greke se ostalih, poput Petra, budueg voe Crkve, objavljuju u evaneljima. Njihove
prie nisu svetaki ivotopisi.
Juda je sloen lik: portretiranje i kao sotonin sluga i kao sredinji imbenik providnosti bez
njegova prilaenja vlastima Isusovo hapenje, suenje i smrt ne bi se nikada dogodili u ovo
odreeno vrijeme. Ovakva sloenost je tipina za izvjetaje evanelja, ukorijenjene u
idovskim biblijskim pripovijestima, sa zahtjevom za interpretacijskim stavom u itanju zbog
njihova vieslojnog odnosa prema stvarnosti.

Jeruzalem i okolica u to su vrijeme preplavljeni hodoasnicima u groznici priprave za Pashu.

Broj stanovnika narastao je moda i na milijun. No popularnog uitelja i iscjelitelja nije bilo.
Mnogi su ga doljaci iz Galileje oekivali ujeruzalemu. Neki su apu tali u gomili napuenog
hramskog dvorita: to mislite? Da nee doi na blagdan? Procurila je vijest daje u Betaniji
u posjeti Marti, Mariji i Lazaru. I sveeniki glavari i poboni farizeji naloili su da im
smjesta javi tko god sazna gdje se nalazi kako bi ga mogli uhititi. Umjesto toga, mnogi koji su
znali gdje je otili su preko vrha Maslinske gore, ili zaobilazei je sa strane, prema seocetu
Betaniji. Velika se gomila skupila oko kue Marije, Marte i Lazara ili te noi ili sutradan,
moda oboje. Ne samo da su htjeli vidjeti Isusa, ve i novu zvijezdu Lazara, ovjeka koji se
vratio iz mrtvih. Vlasti nisu mogle nita uiniti gledajui toliku svjetinu, ali zanimanje mase
za Lazara ponukalo ih je da se bace i na planiranje njegova ubojstva. Mrtav Lazar bio bi
prihvatljiviji od ivog Lazara, kojije, samom injenicom daje iv, mnotva privlaio Isusu.
Ustanak je lebdio u zraku. Prola je samo godina od Pilatova krvavog guenja blagdanskog
ustanka grupe Galilejaca, ljudi koji su esto bili okorjeli protivnici Rima. Mogue je da su mu
Galilejci bili mnogo vie naklonjeni od stanovnika Jeruzalema, jer su ondje ljudi bili izloeni
Isusovoj slubi.
Na ovom mjestu u prii Lazar hoda uokolo vei od ivota, dok je Isus spreman propatiti
nepravdu zastraujuih razmjera. Ovo je zgodno mjesto da se razmotri bit povijesnih
izvjetaja o tim dogaajima. Zanima li njih samo Isus kao ljudsko bie, ovjek koji je bez
sumnje umro pod upraviteljem Poncijem Pilatom? Je li on bio samo iznimno karizmatian
uitelj, svetac, to emo istraiti u estom poglavlju, ili treba uzeti zaozTama u podne (28.
oujka 3. travnja)biljno njegove otvorene tvrdnje daje Bog kao i ovjek, i da e zamijeniti
hramsko tovanje, to objanjava bijes kojije zbog njegovih izjava osjeala veina hramskih i
jeruzalemskih voa? Michael Grant naglaava3 da su blasfemija i izdaja u to vrijeme gledane
neodvojivo, svaki izazov idovskih vjerskih voa neizbjeno je implicirao politiko
rovarenje protiv Rimljana.4 Svesti povijesni izvjetaj na samo ljudsko djelovanje nije tako
jednostavno kako se ini. Povjesniar materijalist reducirat e ljudske ine na prirodne
uzroke. Za materijaliste povijesni uzrok bit e identian prirodnom uzroku. Interes povijesti je
ipak u njezinu bavljenju povijesnim uzrocima kao nadilaenjem prirodnih, kulturom kao i
prirodom, u susretima sa suptilnostima i motivima ljudskih bia, koji mogu biti interpretirani,
ali nikada jednostavni za objasniti. Za povjesniare teologe (kao pisce biblijskih pria) ljudsko
djelovanje i njegovi misteriji uvijek ciljaju na mnogo viu kauzalnost Boju ruku u povijesti.
Povjesniar politeist (poput Tacita i Svetonija) ii e u istom smjeru. Primjerice u izvjetaj o
Cezaru, Tacitu je posve prirodno uvrstiti dolazak mitske ptice feniksa u Egipat. Prouavanje
povijesnih uzroka paralelno je sa sloenim odnosom ljudske prirode i zamrenih uzroka koji
je oblikuju prirode, drutva, miljenja i vjerovanja. Da bi pokuali razumjeti svijet 33. godine
nuno je zaroniti u duh vremena, u kojem su dogaaji oblikovani ne samo slobodnim ljudskim
djelovanjem, ve i nadnaravnim, duhovnim, aneoskim i boanskim upletanjem. Mi trebamo
razumjeti odnos zbivanja oko Isusa i njegovih tvrdnji u odnosu na vjerovanja toga vremena.
Isus je ivio, disao i uio u idovskom miljeu.
NEDJELJA, 29. OUJKA (9. NIANA)
Isus se pjeice zaputio prema Jeruzalemu. Postojao je izbor izmeu vjerojatno tri puta, iz
Betanije preko Maslinske gore u Jeruzalem. Jedna staza vodila je izmeu sjevernog i
sredinjeg vrha gore. Drugi se put uspinjao na najviu toku gore i zatim sputao prema

Jeruzalemu. Trei, kojije bio glavna cesta, vodio je uzdu junog obronka, izmeu Maslinske
gore i Gore zlog savjeta. Zbog guve Isus je najvjerojatnije izabrao trei i najlaki put.
Uskoro nakon odlaska iz Betanije pribliio se s uenicima vrtovima smokava u Betfagi ili
Kui smokava. Ovo je bilo malo
predgrae, iji je toan poloaj danas nepoznat. Vjerojatno je Betfaga leala neto junije od
Betanije, te se mogla vidjeti odatle. U ovo seoce, ili u neko oblinje, Isus je poslao svoja dva
uenika. Mogli su to biti Petar i Ivan. Isus ih je uputio da e, im dou u selo, naii na
privezanu magaricu i njezino mlado do nje.5 Trebali su ih odvezati i dovesti k njemu. Ako e
netko prigovarati, trebaju rei samo Gospodinu trebaju (izraz kojije svim sljedbenicima
podrazumijevao Isusa). Uenici su prebacili svoje haljine preko magarca u blagdanskom stilu
i posjeli Isusa na njega. Sve je izvedeno kao aluzija na dolazak mesijanskog kralja po
drevnom biblijskom prorotvu dobro poznatom narodu.6 Umjesto ratnikog konja, Isus je
svjesno izabrao ovaj simbol mira. Procesija u kojoj e uglavnom ii hodoasnici iz Galileje,
koje je Isus dobro poznavao, krenula je strmom stranom doline Kidron pa niz padinu prema
Jeruzalemu, da bi se uspela ka hramskim vratima.
Zelene padine doline bile su gusto pokrivene atorima mnogih hodoasnika, uz atmosferu
koja podsjea na dananje rock i folk festivale. Zanesena je gomila prostrla haljine i granje
pred Isusa na magariu, poput neke prvostoljetne verzije crvenog tepiha. Radosni, iz sveg su
glasa izvikivali rijei iz Pisma: Hosana! (doslovce 'spasi nas sada!') Blagoslovljen je onaj
koji dolazi u ime Gospodnje! Blagoslovljeno je dolazee kraljevstvo oca naeg Davida!
Hosana u visini!7 Neki su farizeji u mnotvu naredili Isusu da ukori ljude to viu ovo. Isus
je odgovorio: Kaem vam, ako oni umuknu, kamenje e vikati!8 Farizeji su meu sobom
priznavali da ne mogu nita uiniti, jer svijet je poao za njim.9 Na Isusov ulazak u
Jeruzalem, pozdravljen na ovaj nain od gomile hodoasnika, idovski autoriteti nisu mogli
zamiriti i time se sukob produbio.
Zapisano je kako je Isus zaplakao nad gradom kada mu se pribliio na Suzanina vrata. Luka
biljei njegove rijei, koje su zajedno s drugim Isusovim izjavama posljednjeg tjedna bile
uzete za proroku najavu razaranja Jeruzalema trideset i sedam godina kasnije. Govorio je o
njegovim neprijateljima koji e postaviti barikade oko grada u opsadi u kojoj e unititi njih i
njihovu djecu. Ni kamen na kamenu nee ostati, jer nisu prepoznali as mesijanskog
pohoenja.10
Zbog ivotnosti Lukina izvjetaja o opsadi Jeruzalema, mnogi se egzegeti slau daje napisan
nakon 70. godine. Postoje, naravno, potekoe s pretTama u podne (28. oujka 3. travnja)
postavkom (a to je uvijek pretpostavka), daje, budui da su te Isusove rijei shvaene kao
najava pada Jeruzelema 70. g., i kako se (po tom nainu gledanja) prava prorotva ne mogu
dogoditi, ovaj i slini izvjetaji napisan nakon opsade. Zapravo je mogue da su tri slina
(sinoptika) evanelja, Matejevo, Markovo i Lukino, napisana prije 70. g. ili bar Matejevo i
Markovo, jer njihovo je pisanje bilo ubrzano Neronovim progonstvom krana ezdesetih, u
kojem su apostoli jedan za drugim, svaki s tajnama iz Isusova ivota, ini se, bili pogubljeni u
kratkom roku stupovi rane Crkve, Pavao i Petar, sigurno su tada umrli. Apostol Jakov, Ivanov
brat i Isusov roak, umro je ranije ujeruzalemu, progonjen od Heroda Agripe I, 44. godine.11
Nadalje, Lukine rijei nisu toliko izriite to se tie same opsade 70. godine, kako se to moe
initi na prvi pogled. Ono to su opisivale bila je standardna rimska vojna strategija. Kako je

Nazaret bio blizu Sefora, Isus je nesumnjivo znao da su ga nakon pobune unitile rimske
snage, nedugo nakon smrti Heroda Velikog, stoje pruilo gotov opsadni imaginarij za Isusovo
prorotvo.12 Oni koji ele razjasniti tajanstvene Isusove rijei stoga trebaju mnogo
uvjerljivije objanjenje. ini se da je veina krana otila do pada Jeruzalema, kao da su bili
upozoreni.13 Ovo je jo zanimljivije glede injenice daje do pada grada i razaranja hrama
kranstvo smatrano samo ogrankom ili varijantom idovstva.14 Po miljenju F. F. Brucea tek
e se nakon 70. g., odluno razii putevi idovskog kranstva i ortodoksnog idovstva.15
Vojskovoa Tit, sudei po primjedbi kasnijeg rimskog autoriteta Sulpicija Severa, vjerojatno
temeljenoj na Tacitu, na elu opsade izgarao je za unitenjem jeruzalemskog hrama. Svrha je
bila da se idovska i kranska religija to potpunije unite; jer unato njihovu meusobnom
neprijateljstvu nikada se nisu odvojile od zajednikih utemeljitelja; krani su izdanak Zidova,
a kad bi se unitio korijen i grane bi se lako osuile.16 Rimljani su nastojali ukloniti idovski
otpor prema svojoj vlasti. Ne samo da se pobuna rasplamsala Judejom od 66. do 70. g., ve je
nemira bilo i diljem dijaspore, kao u Aleksandriji. Oito su Rimljani shvatili vanost
Jeruzalema i hramskih obreda za idovski identitet. U Rimuje, tovie, Neron okrivio veliku
kransku skupinu za Veliki Poar potpaljen 19. lipnja 64. g., kojije progutao dvije treine
grada; a to se Rimljana ticalo, krani su bili idovska sekta.
Nadalje, Isus nije bio sam u proricanju unitenja grada, a s njim i hrama, ni u jeziku, a ni
imaginariju koji rabi. Prema Craigu A. Evansu,17 u idovskoj se literaturi mogu nai brojni
zapisi sa slinim predvianjima od strane razliitih osoba i literarnih tradicija.18
Kada se povorka primakla gradu, stanovnici su se uskomeali u uzbuenju i nevjerici. Tko je
ovo? vikali su. Neki iz Isusova drutva su odgovorili: Ovo je Isus, prorok iz Nazareta!,
vjerojatno sa zrnom regionalnog ponosa. Mogue je daje ovdje posrijedi razlika izmeu
interesa mjesnog stanovnitva i hodoasnika iz Galileje. Ovi posljednji bili su vie izloeni
Isusovu pouavanju, i moda spremniji prisvojiti ga.
Stigavi u grad, Isus je uao u hram. Mnogi slijepi i hromi pohrlili su da ih iscijeli, a mala su
se djeica verala po njemu viui: Hosana, sinu Davidovu! Ovaj naziv Sin Davidov
povezuje Isusa s oekivanim mesijom kojije potomak Davida, slavnog kralja iz davnina.19 Ili
istog dana ili sutradan Isus je napao trgovce u hramskom dvoritu. U svakom sluaju, priprave
za Pashu dobrano su uzele maha i W. F. Farrar opisuje scenu pred Isusom:
Saholike podove i velianstvene kolonade predvorja neidova opet su prekrile ovce i volujske
zaprege, prodavai golubova i lihvari, a cijeli taj prostor zaprljan stokom jekom je odbijao
mrmor glasova to su se cjenkali i zveckanje novca. U tako nesvetom ozraju On nee
pouavati.20
Isus je oito bio duboko oaloen onim stoje vidio. Na poetku svoje javne slube, oko 30.
g., izbacio je trgovce da bi oistio hram.211 opet e to uiniti. Ovoga puta, u kontekstu otpora
koji su mu pruali hramski i gradski starjeine, bit e to izazovno suprotstavljanje. Prema
Michaelu Grantu, in ienja hrama bilo je remeenje javnog reda to gaje nametnula rimska
uprava. U isto vrijeme taj je in napao idovsku sveeniku vlast koja je kontrolirala hramske
poslove.22 Isus e istovremeno izazvati i rimske i idovske autoritete. Udarit e u samo srce
identiteta svoga naroda izazivajui hramsko bogotovlje. Isus je hram smatrao u prvom redu
mjestom molitve i oboavanja, a ne popritem razraenog sistema rtvovanja s pridruenom
trgovinom. Stanovito je vrijeme Isus ostao u hramu, da bi se opet vratio s uenicima u
Betaniju.Tama u podne (28. oujka 3. travnja)

PONEDJELJAK, 30. OUJKA (10. NIANA)

Rano sutradan Isus se zaputio iz Betanije ka Jeruzalemu s uenicima. Ogladnio je. (Moda je
prenoio s uenicima na padinama Maslinske gore pa nije dorukovao.) Ugledavi izdaleka
razlistalo stablo smokve priao mu je da potrai plodove. Meutim, na stablu nije naao nita
osim lia, sezona smokava jo nije nastupila, iako se ranija vrsta mogla oekivati. Uenici su
ga uli kako dovikuje stablu: Ne bilo nikada ploda na tebi! Naravno, nije to bila
osvetoljubiva kletva protiv jadnog drvceta, ve simbolina gesta kojom je povezao jalovu
smokvu s krajem hrama u Jeruzalemu. Stablo smokve se inilo zdravim i vitalnim, ali bez
ploda izgubilo je svoj smisao. Isus je, vjerojatno, na ovu iznenaujuu parabolu bio potaknut
rijeima drevnog biblijskog proroka Miheja ija je slika smokve bez ploda simbolizirala
moralnu i religijsku propast Izraela.23
Stigavi u hram, Isus se iznova suoava s bunim komeanjem kupovanja i prodavanja uoi
Blagdana. Zgranut tolikom komercijalizacijom, izgoni trgovce. Bio je to promiljen nastavak
njegova ranijeg trijumfalnog ulaska u Jeruzalem, izjava njegova protukultumog autoriteta.
Bijesan je isprevrtao stolove mjenjaima novca i pohlepnim prodavaima rtvenih golubova
po napuhanim cijenama. Ljutit izraz njegova lica i odobravanje hodoasnika, osobito
Galilejaca, znaio je izostanak svakog otpora u ljudi. Bio je to gnjev proroka. Isus se obratio
prodavaima: Zar nije pisano, moja e kua biti dom molitve za sve narode? A vi ste je
uinili razbojnikom spiljom! Za njega je hram prije svega bio sredite molitve i oboavanja,
a ne mjesto razraenog sistema rtvovanja povezanog s ritualnim ienjem ljudskog ivota.
Ljutnja nije ila samo na raun trgovaca, ve i na njihove muterije. Na koncu, na sve u
groznici kupovanja i prodavanja. U pozadini tog ina bio je nagovjetaj kraja sustava
rtvovanja kao i njegovih zloupotreba. Parabola je izvedena u stilu starozavjetnih proroka i
nedavnih propovijedi Ivana Krstitelja o ienju duha i tijela, ali ne pustim ritualom ve
iskrenim pokajanjem. Da bi se oni hodoasnici to dolaze izdaleka opskrbili rtvenim
ivotinjama, dakako da je bila nuna neka vrsta trnice. No, vjerski su autoriteti dopustili
trgovcima zauzimanje cijelog prostora pred vanjskim predvorjem neidova, to je govorilo o
njihovu duhovnom nedostatku. Ipak, taj in oienja nije ostao Isusovom ustanovljenom
reformom, jer su se trgovci istom vratili i usta
ljena rijeka svakodnevice potekla je dalje. Moemo pretpostaviti kako je Isus kasnije istog
tjedna ignorirao trgovce. Neizbjeno je bilo da njegove akcije, kako mu je i bila namjera,
razdrae i izazovu hramske i gradske starjeine. Pritom gaje popularnost koju je uivao u
narodu uvala od njihova otvorenog napada, ali tome usprkos, starjeine su i dalje kovale plan
kako da ga se rijee. Isusova je sudbina bila zapeaena. Upravo je in ienja hrama snano
poentirao njegovu oprotajnu poruku toga tjedna, poruku daje institucija hrama prolost.
Upravo je ova poruka bila razlog njegova skorog uhienja i sudskog procesa.
Oistivi hram, Isus je meu kolonadama poeo uiti narod, to e initi cijelog tog tjedna.
Gomila je zapanjeno sluala, upijajui svaku rije. Evanelja nam kau da su se zbog tog
naklonog raspoloenja u narodu, velikom sveeniku i pismoznancima te glavarima naroda,
onima koji su znaili autoritet u gradu i hramu, pomrsili planovi hvatanja i ubijanja Isusa. Da
ga dograbe otvorenje bio tek mali prozori: Poncije Pilat, rimski prefekt bio je u posjeti
gradu radi periodinog godinjeg zasjedanja. Ako e Isusa kazniti rimske vlasti, ovo je
najzgodnije vrijeme. Koncem dana Isus se zaputio natrag u Betaniju, nakon sastanka s grkim

prozelitima koji su ga eljeli vidjeti prilikom posjeta Jeruzalemu, gradu koji ih je privlaio
zbog njihova zanimanja za idovstvo.
Tijekom ovih dogaaja sve se jasnije oitovala Isusova unutranja borba zbog suoavanja s
neizbjenom presudom. Dobro je znao daje as rtvovanja kucnuo. Evo jednog od nekoliko
Isusovih bolnih monologa: Sada je moja dua uznemirena. I to da kaem? Oe, spasi me
od ovoga asa? Ali zbog toga sam doao. Ovi povremeni uvidi u Isusovo unutarnje stanje
produbljuju snagu evanelja, tekstova koji su ostavili dojam na ljude tijekom kasnijih stoljea.
UTORAK, 31. OUJKA (11. NIANA)
Isus se vratio Jeruzalemu i hramu u cik zore sutradan. Bio je to njegov obiaj. Kau
evanelja: rano ujutro svi bi ljudi doli u hram da ga uju. Putem je Petar primijetio stablo
smokve na koje su naili dan prije. Prema Markovu evanelju, koje je vjerojatno temeljeno na
Petrovim prisjeanjima iz kasnijih godina, rekao je Isusu: Uitelju, pogledaj! Stablo koje siI
Tama u podne (28. oujka 3. travnja)
prokleo osuilo se!24 U hramu je Isus vodio niz dijaloga sa slubenim vodama nacije.
Vrhunac toga e biti Isusovo smjelo prozivanje onih koji su sebe smatrali uvarima idovske
religije i morala. Scena je bila postavljena za obostrano neprihvaanje. U evaneljima, Isusovi
se protivnici razliito nazivaju: veliki sveenici, pismoznanci, glavari naroda, farizeji i
saduceji. Redom se, inae razdijeljeni oko vanih ideolokih i religijskih pitanja, sve vie
ujedinjuju protiv Isusa, tog uitelja iz Galileje. U otrom kontrastu ovima, obini ljudi (koje
predstavljaju galilejski hodoasnici) gutaju njegove rijei, prihvaajui ga kao Bojeg
proroka. Isus je zaobilazio religijske autoritete. Njegovu se autoritetu suprotstavljaju ljudi na
vlasti, a ne obian puk.
Domiljatim odgovorima Isus bi uvijek spremno doekao pitanja upuena s namjerom da ga
ponize. Cesto bi izazivaka strana ostala kratkih rukava. Isus je nastavio govoriti u
parabolama (na primjer, parabola o vinogradu koja je aludirala na njegovo odbacivanje i
umorstvo, kao i odbijanja Bojih proroka u prolosti). Uvijek bi ta pitanja spretno okrenuo
protiv svojih ispitivaa, tako da je okupljenima bilo uivanje promatrati uvijek izjalovljeni
trud njegovih neprijatelja. Na koncu su morali odustati od daljnjeg postavljanja pitanja koja bi
ga mogla inkriminirati i latiti se mranijih metoda kako bi ga se doepali.
Tada se Isus povukao od pouavanja ujeruzalemu. Dokje izlazio iz hrama, jedan mu je uenik
rekao: Uitelju! Gledaj! Kakva li kamenja, kakve li zgrade! Ueniku je bila poznata
Isusova ljubav prema graevinama, usaena mnogim godinama rada s kamenom i drvetom.
Isus mu je odgovorio: Vidi li ove goleme zgrade? Nee tu ni kamen na kamenu ostati, sve
e biti srueno. Neto kasnije, u podnoju Maslinske gore s Petrom, Ivanom, Jakovom i
Andrijom Isus je govorio o razaranju hrama i apokaliptikim dogaajima na koncu vremena.
U svijesti uenika budio je poznate starozavjetne slike, koje su za njega sada zraile najavom
paruzije ili mesijanskog povratka, kada e se Boje kraljevstvo fiziki uspostaviti na Zemlji.
Razaranje hrama oita je paralela razaranju njegova tijela, koje e uskoro unakaziti
profesionalni rimski vojnici (koji e generaciju kasnije s jednakom okrutnou razruiti grad i
hram). Uvid u pozadinu zbivanja ili temelj buduih razvoja u kranstvu (ovisno o razliitim
znanstvenim oitima) neizbjeno poiva na tumaenju njegovih rijei kako
ljena rijeka svakodnevice potekla je dalje. Moemo pretpostaviti kako je Isus kasnije istog
tjedna ignorirao trgovce. Neizbjeno je bilo da njegove akcije, kako mu je i bila namjera,
razdrae i izazovu hramske i gradske starjeine. Pritom gaje popularnost koju je uivao u

narodu uvala od njihova otvorenog napada, ali tome usprkos, starjeine su i dalje kovale plan
kako da ga se rijee. Isusova je sudbina bila zapeaena. Upravo je in ienja hrama snano
poentirao njegovu oprotajnu poruku toga tjedna, poruku daje institucija hrama prolost.
Upravo je ova poruka bila razlog njegova skorog uhienja i sudskog procesa.
Oistivi hram, Isus je meu kolonadama poeo uiti narod, to e initi cijelog tog tjedna.
Gomilaje zapanjeno sluala, upijajui svaku rije. Evanelja nam kau da su se zbog tog
naklonog raspoloenja u narodu, velikom sveeniku i pismoznancima te glavarima naroda,
onima koji su znaili autoritet u gradu i hramu, pomrsili planovi hvatanja i ubijanja Isusa. Da
ga dograbe otvorenje bio tek mali prozori: Poncije Pilat, rimski prefekt bio je u posjeti
gradu radi periodinog godinjeg zasjedanja. Ako e Isusa kazniti rimske vlasti, ovo je
najzgodnije vrijeme. Koncem dana Isus se zaputio natrag u Betaniju, nakon sastanka s grkim
prozelitima koji su ga eljeli vidjeti prilikom posjeta Jeruzalemu, gradu koji ih je privlaio
zbog njihova zanimanja za idovstvo.
Tijekom ovih dogaaja sve se jasnije oitovala Isusova unutranja borba zbog suoavanja s
neizbjenom presudom. Dobro je znao da je as rtvovanja kucnuo. Evo jednog od nekoliko
Isusovih bolnih monologa: Sada je moja dua uznemirena. I to da kaem? Oe, spasi me
od ovoga asa? Ali zbog toga sam doao. Ovi povremeni uvidi u Isusovo unutarnje stanje
produbljuju snagu evanelja, tekstova koji su ostavili dojam na ljude tijekom kasnijih stoljea.
UTORAK, 31. OUJKA (11. NIANA)
Isus se vratio Jeruzalemu i hramu u cik zore sutradan. Bio je to njegov obiaj. Kau
evanelja: rano ujutro svi bi ljudi doli u hram da ga uju. Putem je Petar primijetio stablo
smokve na koje su naili dan prije. Prema Markovu evanelju, koje je vjerojatno temeljeno na
Petrovim prisjeanjima iz kasnijih godina, rekao je Isusu: Uitelju, pogledaj! Stablo koje
siTama u podne (28. oujka 3. travnja)
prokleo osuilo se!24 U hramu je Isus vodio niz dijaloga sa slubenim voama nacije.
Vrhunac toga e biti Isusovo smjelo prozivanje onih koji su sebe smatrali uvarima idovske
religije i morala. Scena je bila postavljena za obostrano neprihvaanje. U evaneljima, Isusovi
se protivnici razliito nazivaju: veliki sveenici, pismoznanci, glavari naroda, farizeji i
saduceji. Redom se, inae razdijeljeni oko vanih ideolokih i religijskih pitanja, sve vie
ujedinjuju protiv Isusa, tog uitelja iz Galileje. U otrom kontrastu ovima, obini ljudi (koje
predstavljaju galilejski hodoasnici) gutaju njegove rijei, prihvaajui ga kao Bojeg
proroka. Isus je zaobilazio religijske autoritete. Njegovu se autoritetu suprotstavljaju ljudi na
vlasti, a ne obian puk.
Domiljatim odgovorima Isus bi uvijek spremno doekao pitanja upuena s namjerom da ga
ponize. Cesto bi izazivaka strana ostala kratkih rukava. Isus je nastavio govoriti u
parabolama (na primjer, parabola o vinogradu koja je aludirala na njegovo odbacivanje i
umorstvo, kao i odbijanja Bojih proroka u prolosti). Uvijek bi ta pitanja spretno okrenuo
protiv svojih ispitivaa, tako da je okupljenima bilo uivanje promatrati uvijek izjalovljeni
trud njegovih neprijatelja. Na koncu su morali odustati od daljnjeg postavljanja pitanja koja bi
ga mogla inkriminirati i latiti se mranijih metoda kako bi ga se doepali.
Tada se Isus povukao od pouavanja ujeruzalemu. Dokje izlazio iz hrama, jedan mu je uenik
rekao: Uitelju! Gledaj! Kakva li kamenja, kakve li zgrade! Ueniku je bila poznata
Isusova ljubav prema graevinama, usaena mnogim godinama rada s kamenom i drvetom.
Isus mu je odgovorio: Vidi li ove goleme zgrade? Nee tu ni kamen na kamenu ostati, sve

e biti srueno. Neto kasnije, u podnoju Maslinske gore s Petrom, Ivanom, Jakovom i
Andrijom Isus je govorio o razaranju hrama i apokaliptikim dogaajima na koncu vremena.
U svijesti uenika budio je poznate starozavjetne slike, koje su za njega sada zraile najavom
paruzije ili mesijanskog povratka, kada e se Boje kraljevstvo fiziki uspostaviti na Zemlji.
Razaranje hrama oita je paralela razaranju njegova tijela, koje e uskoro unakaziti
profesionalni rimski vojnici (koji e generaciju kasnije s jednakom okrutnou razruiti grad i
hram). Uvid u pozadinu zbivanja ili temelj buduih razvoja u kranstvu (ovisno o razliitim
znanstvenim oitima) neizbjeno poiva na tumaenju njegovih rijei kako
su zapisane. Jasan je kontrast izmeu razaranja hrama koje e snai iduu generaciju, i samog
kraja vremena, iji datum Isus nije tvrdio da zna. Atmosfera toga doba naelektrizirana je
ivim interesom za eshatologiju ili kraj vremena o kojima pripovjeda govori. Okusite otrinu
Isusovih zastraujuih rijei:
Dakle, kad vidite grozu pustoi (oneienje hrama od strane neidova), o kojoj govori prorok
Danijel, stojei na svetom mjestu, neka bjee u gore koji budu u Judeji. Tko bude na krovu
neka ne silazi da to uzme iz kue! A tko bude na polju, neka se ne vraa da uzme ogrta! Jao
trudnicama i dojiljama u te dane. Molite da va bijeg ne bude zimi ili u subotu jer e tada biti
takva nevolja kakve nije bilo od postanka svijeta do sada, niti e je biti. I kad se ti dani ne bi
skratili niti jedno ljudsko bie se ne bi spasilo.25
SRIJEDA, 1. TRAVNJA (12. NIANA)
Kao i obino, Isus je s uenicima noio u Betaniji, vjerojatno na nekoj padini. ini se da toga
jutra nisu otili rano. S pouavanjem u hramu bilo je gotovo. Uenicima je naglasio, kako
nam je reeno, da su preostala dva dana do Pashe. Upozorio ih je na njegovu skoru i
neizbjenu smrt, otvoreno govorei: Sin ovjeji bit e razapet. Naziv Sin ovjeji bio je
kljuan za njegovo mesijansko uenje i razliito je teoloki tumaen. Interpretacije seu od
njegove identifikacije s boanstvom (miljenja sam daje to najvjerojatnije iz konteksta) do
poimanja sebe naprosto uiteljem poslanim od Boga. Upravo se za ovo vrijeme vjerski i
narodni voe dovijaju kako uhititi i pogubiti Isusa, a da pritom izbjegnu bunu u narodu tih
blagdanskih dana. Pribojavali su se izgreda i metea u narodu. Stoga su se skupili u kui
velikog sveenika Kaife i smiljali nain kako da ga kradom uhapse i ubiju. Rjeenje je dolo
neoekivano; iste je noi Juda pod velom tame, moda dok su drugi duboko spavali, naao put
do velikog sveenika s namjerom da izda uitelja. Kada su zavjernici uli njegovu namjeru,
oduevili su se i sloili da ga isplate. Dogovarali su s njim nain na koji e to uiniti. Jasno,
Isus bi trebao biti odveden daleko od oiju mase. Nikako si nisu smjeli priutiti reprizu
lanjske Pashe, kad je Pilat dao ubiti brojne Galilejce za vrijeme pobune. Evanelja se trude
naglasiti kako Isus nije bio pretendent na Davidovo prijestolje u vojnom smislu ili bilo koja
vrstaTama u podne (28. oujka 3. travnja)voe pobune protiv Rima. Posljednja stvar koju
su gradski i hramski upravitelji eljeli je predodba Isusa kao ratnikog voe pobune u
lakoumnih hodoasnika iz Galileje. A istovremeno, namjera im je bila ukazati na Isusa kao na
prijetnju rimskom miru (Pax Romana). Vrebajui priliku da izda Isusa njegovim
neprijateljima, Juda se vratio meu brau.
ETVRTAK, 2. TRAVNJA (13.14. NIANA)
Bio je to dan priprema za Pashu, prvi dan Blagdana beskvasnih kruhova. (Dan pripreme,
prema idovskom raunanju, nije poeo do zalaska sunca.) Tijekom srednjeg vijeka
uobiajeni naziv za ovaj dan bio je Zeleni etvrtak. Bilo je nekoliko objanjenja za ovaj

naziv, ali jedna od pretpostavki je vjerovanje da se Isus molio na zelenoj livadi u Getsemaniji.
Zanimljivo je da posjedujemo takvo mnotvo detalja o jednom danu proteklom prije gotovo
dvije tisue godina, to vrijedi i za dan poslije. Nemamo samo jedan zapis dogaaja tog dana,
ve etiri evanelja koja jedno drugom dodaju dimenzije i produbljuju se, ili pak nude
uznemirujue kontradikcije, ve prema tome kojoj se liniji gledanja ovjek prisloni. (Slino,
imamo tri izvjea Tiberijevih posljednjih godina od Tacita, Svetonija i Diona Kasija.) Moe
se ponuditi samo kratak izvjetaj o tom etvrtku; postoji iroka i turbulentna literatura o
njegovim zbivanjima, ukljuujui kompleksnu diskusiju teologa iz cijeloga svijeta. Na
primjer, Isus svojim uenicima dri veliki govor rastanka koji je po sebi vaan dokument,
kljuan za vjeru i praksu kranstva. Neki teolozi vei dio ovog govora smatraju kasnijim
kranskim dodatkom. Te anakronizme smatraju bitno razliitim od Isusova izvornog
uenja. Pokuavajui ustanoviti sr opisanog, Geza Vermes nudi nam fascinantno idovsko
itanje Muke Kristove (fokusirajui se na posljednji dan) u kojem usporeuje etiri evanelja,
nalazei prije svega mnoge proturjenosti, a manje svjedoanstva oevidaca, te pokuava
izdvojiti injenice. (Pokuaj nalik onom demitologizacije izvjetaja liberalnog
njemakog teologa Rudolfa Bultmanna (1884.1976.). Vermes se openito oslanja na mnogo
kasniju rabinsku literaturu za svoju interpretaciju. Ostali znanstvenici tretiraju evanelja kao
vjerodostojne povijesne dokumente, unato tome to su napisana za promicanje kranske
vjere i ije razlike svakako treba vagati,
ali openito uzevi, izvjetaji evanelista za njih su vjerodostojni. Trea je skupina pak negdje
na pola puta izmeu ovih dviju pozicija, kao na primjer E. P. Sanders.26
Tog se jutra poveo razgovor izmeu Isusa i njegovih uenika o pashalnoj veeri, mjestu
blagovanja i janjetu koje im je bilo potrebno.27 Uenici su mogli zakljuiti da bi Isus radije
blagovao pashalnu veeru u selu nego se zaputio u hram, s obzirom na to daje prestao javno
pouavati za Blagdan i provodio dan u povuenosti u Betaniji. Za takve svrhe rabinski su
autoriteti odluili daje Betanija unutar granica Jeruzalema. Ispostavilo se daje Isus naumio
drukije. Te e veeri jesti pashalnu veeru ujeruzalemu. Tek su kasnije shvatili daje Isus
namjeravao biti rtvovan kao Jaganjac Boji, kako je ranije najavio Ivan Krstitelj, u Svetome
gradu. Ta blagdanska veera u etvrtak zasjenila je idovski blagdan jednim novim, od
dubljeg znaenja. Sljedbenici su kasnije ovaj dogaaj vidjeli kao ustanovljenje Gospodnje
veere.28
Isus je poslao Petra i Ivana u Jeruzalem s tajanstvenim uputama. Rekao im je da e, kada uu
na gradska vrata (u izvjetajima se ne kae koja, moda su bila na jugu grada, no ipak u
bogatom podruju), sresti ovjeka s vrem vode u ruci. Mnoge ene e grabiti vodu iz bunara
te veeri, a mukarac koji e to initi izdvajat e se. Slijedei ga, doi e do velike kue. Rei
e gospodaru kue: Uitelj pita gdje je dvorana u kojoj bi mogao blagovati pashalnu veeru
sa svojim uenicima? Bit e odvedeni u veliku gornju sobu, namjetenu i spremnu. Tu su
imali pripremiti sve to je trebalo za druge.
Smjetena negdje u blizini junoga zida, Gornja soba igrat e vanu ulogu u zbivanjima
sljedeih nekoliko mjeseci, ali i mnogo due. Uenici e je koristiti nakon Isusove smrti i
uskrsnua. Time bi u povijesti Crkve zasigurno trebala imati mjesto najvanije graevine.
Gornja je soba mogla pripadati roditeljima Ivana Marka, u to doba vjerojatno tinejdera i
Isusova sljedbenika. On e kasnije, najvjerojatnije, biti autor jednog od evanelja temeljenog

moda na neposrednim Petrovim sjeanjima. Iako znanstvenici imaju razliita miljenja o

autorstvu Markova evanelja, po svemu sudei najranijeg izvjetaja, Ivan Marko je
najizgledniji autor. Evanelje po Marku vjerojatno je dovreno izmeu 60. i 70. godine, iako
ga neki smjetaju nakon pada Jeruzalema.Tama u podne (28. oujka 3. travnja)
Ako je domain bio Markov otac, njegovo ime nije zabiljeeno vjerojatno i zbog opasnosti,
jer su jeruzalemskim kranima tada prijetili progoni. Gotovo je sigurno daje otac bio
dobrostojei sljedbenik i osoba koja je svoj ozidani vrt izvan Jeruzalema na Maslinskoj gori,
zvan Getsemani, pruila Isusu na koritenje. Ivan Marko je kasnije toga dana bio u vrtu s
uenicima, moda s namjerom da prenoi tamo. Dva evanelja, Lukino i Ivanovo, svjedoe da
se Isus tamo esto sastajao s uenicima.29 Sada je Isus zatraio koritenje Gornje sobe.30
Znakovito je da Marko, piui evanelje sredinom 60ih, ne biljei ni svoje ime, ni ime
domaina, to upuuje na pievu svijest o opasnosti ukoliko bi imena ostala zabiljeena. Bila
je to namjetena soba ve opremljena neophodnim stolom, lealjkama ili prostirkama za vee
skupine gostiju. Petar i Ivan donijeli su hranu kupljenu na trnici i priredili zajedniku veeru.
Mrailo se, i danje na izmaku skrivao korake Isusa sa drubom koja se uputila iz Betanije
prema gradu. Uskoro e svi biti na okupu u velikoj gornjoj sobi. Kada su stigli, jelo je ve
bilo pripravljeno. Svaki triklinij (leaj za objed) i svaka prostirka bili su pokriveni jastucima
za goste. Ambijent ba i nije nalikovao onome s Leonardove Posljednje veere. Prostorijaje
mogla imati bijele zidove i jednostavan namjetaj. (U nekoliko je tjedana mogla ugostiti
povei broj ljudi.) Ako su te veeri slijedili obiaje vremena, razmjestili su prostirke ili
jastuke dovoljno velike za trojicu, s tri strane stola. Pretpostavlja se da su bila dva takva stola,
prisiljavajui etiri uenika da budu odvojeni od glavne grupe. Stolovi su bili od svijetloga
drveta, malo vii od stolica. Poasno mjesto za stolom predstavljao je sredinji triklinij ili
prostirka. Na njemu je, naravno, sjedio Isus. ini se da se meu uenicima odvijala ne ba
dostojanstvena borba za mjesta pokraj njega i za glavni stol. Kad su se smjestili, svaki se gost
oslonio punom teinom na lijevi lakat, desnicu ostavljajui slobodnom. S desne strane Isusa
bio je ljubljeni uenik, najvjerojatnije bliski mu prijatelj Ivan.31 S njegove lijeve je
vjerojatno sjedio Juda, sin Simuna Ikariota.
Isus je promatrao svoje uenike kako se bore za mjesto za stolom. Umjesto odobravanja te
borbe, demonstrirao im je samoportvovnu ljubav. Naime, obiaj je bio da se ispred vrata
ostave sandale kad se ulazi u sobu, i uenici su slijedili taj nepisani propis. No jedan je drugi
obiaj bio zanemaren. Pranjave i znojne noge nisu im bile oprane, a to pranje je
inae bio zadatak robova ili posluge. Nitko se nije ponudio za tu uslugu. Isus je ustao, svukao
gornju haljinu, i opasao se ubrusom. Zatim je poeo prati uenicima noge otirui ih ubrusom.
Kleknuvi do Petra ovaj se hitro ponudi, posramljen, oprati noge njemu, no Isus je inzistirao.
U tom su se asu sudarila, voljom na volju, dva jaka karaktera. Reeno nam je da je Isus,
zavrivi s pranjem nogu Dvanaestorice, zakljuio: Ako ja, Gospodin i Uitelj oprah vama
noge, i vi ih morate prati jedan drugomu. Dao sam vam primjer da i vi inite kako ja uinih
vama.
Nazivi Gospodin i Uitelj bili su, izgleda, uobiajeni Isusovi nazivi meu uenicima.
Gospodin u kranskom kontekstu evaneoskih izvjetaja odnosi se na njegov poloaj
mesijanskog autoriteta nad sljedbenicima, ali s dubljim znaenjem autoriteta samoga Boga.
Uitelj je naprosto prijevod rijei Rabbi. Geza Vermes tvrdi da su pojmovi poput ovoga

anakronistiki promijenjeni iz njihova izvornog konteksta i uinjeni kranskima, o emu e

se potanko raspraviti u estom poglavlju.
Kako se Isus oslonio na lijevi lakat, Ivan se prignuo, prislanjajui glavu na njegove grudi.
Drugi odmah do Ivana, na elu druge prostirke, najvjerojatnije je bio njegov brat Jakov. Iz
nekoliko detalja vidimo daje s Isusove lijeve strane vjerojatno sjedila osoba koja e ga izdati.
Petar se moda smjestio na elo idue lealjke, slijeva Judi.
Evanelja govore da se neto kasnije Isus zabrinuo. Njegovo je raspoloenje utjecalo na sve u
sobi; nije to bio veseli pashalni (ili vjerojatno predpashalni) objed. Rekao je, naglaavajui:
Jedan od vas e me izdati. Uenici su se zagledali jedni u druge razmiljajui tko bi to
mogao biti. Kako je Ivan bio najblii Isusu, Petar mu namigne da upita Isusa tko e to biti.
Ivan ga upita: Koji e to biti? A Isus odgovori: To je onaj kome u dodati zalogaj kada ga
umoim. Nakon stoje umoio komadi u umak od janjeeg peenja na stolu, dodao gaje
nalijevo Judi. Isus mu je rekao da brzo uini ono to misli uiniti. Tako je Judi nedvosmisleno
dao do znanja kako je spreman da ga vlasti uhite. Nitko za stolom, kau evanelja, nije
razumio zato je te rijei rekao Judi. Neki su mislili da mu je Isus rekao: Kupi to nam treba
za blagdan! ili: Podaj neto siromasima! jer je Juda bio blagajnik. Juda je ustao i pourio u
no, zaputivi se kui velikog sveenika Kaife.
Evanelja biljee daje odmah nakonJudina odlaska Isus rekao, produbljujui tjeskobnu
atmosferu sobe: Sinci, jo sam malo s vama. TraitTama u podne (28. oujka 3. travnja)
ete me, ali kamo ja idem vi ne moete doi. Petar upita: Gospodine, kamo ide? Isus mu
proroki odgovori: Kamo ja idem, ti me sada ne moe slijediti, ali e me slijediti kasnije.
(Ove su rijei kasnije uzete kao referenca na Petrovo razapinjanje pod Neronom.) Petar ga
dalje upita: Gospodine, zato te sada ne mogu slijediti? Svoj u ivot dati za te. Isus
odgovori: Svoj e ivot dati za me? Zaista, zaista kaem ti, sigurno pijetao nee zapjevati
dok me triput ne zanijee. Isus je naglaavao kako e nijekanje slijediti izdaju. ini se da se
on suoio s tim inom unaprijed, iako je Petar nastavljao potvrivati svoju lojalnost. Petar e s
drugim uenicima skrenuti panju na injenicu da imaju dva maa za obranu. To e biti
dovoljno, ree Isus, ironino, ini se.
Mnogo se togajo dogodilo u Gornjoj sobi te veeri, ukljuujui Isusove rijei nad vinom koje
je predstavljalo njegovu krv koja e se proliti za rtvu, i kruhom kojije stajao za njegovo tijelo
koje e biti slomljeno. Situacija je predstavljala radikalan povijesni trenutak: Isus je oigledno
ukazivao na okonanje hramskog rtvenog sistema. Neki znanstvenici ovaj tekst vide kao
kasniji kranski dodatak, osobito izvjetaj iz Ivanova evanelja kojije napisan kasnije od
ostala tri sinoptika evanelja. E. P. Sanders Isusovu smrt promatra kao iznenaenje za
njega i smatra da je umro razoaran, sve do tada mislei da je kraljevstvo Boje na dohvat
ruke. Isusovo predvianje da e umrijeti kao rtva za mnoge je u slaganju s brojnim njegovim
izjavama o dolazeoj smrti i njegovoj pomirenosti s Judinom izdajom. Ove vieslojne
meusobne veze previe su kompleksne da bi bile stvorene kasnije od krana kao fikcija,
osobito s obzirom na injenicu da u to doba nije postojao takav tip fikcije koji bi utjelovljivao
oblik pripovjednog realizma kakav nalazimo u evaneljima. (Takva se forma pripovijedanja
poela razvijati tek u sedamnaestom stoljeu.) To je istina, bilo da su pisci evanelja crpili iz
pisanih izvora koji su ve bili radikalno razvijeni u kranskom smjeru, bilo da su neposredno
biljeili.

Prie o Posljednjoj veeri, ako im je vjerovati, jasno prikazuju idovski karakter Isusova
ivota i slube, a ne kranski. Prema tekstovima evanelja, Isus je smatrao da ispunjava
Toru, idovski zakon. Iako je Isus opozvao Pashu, rtvovanje njegova savrenog ivota
ispunit e bit postojanja same Pashe. Pasha je bila ustanovljena u doba ropstva idovskog
naroda u Egiptu oko etrnaestog ili trinaestog stoljea prije Krista. Tijekom posljednje poasti
koja je trebala natjerati faraona da oslobodi Izraelce,
svaija prvoroenad je morala umrijeti. idovima je Mojsije zapovjedio da na kuama
nadvratnik i dovratnike premazu krvlju janjeta bez mane kako bi ih u pono zaobiao aneo
smrti. rtvovanje janjadi donijelo je ivot. Kao stoje prorokovao Ivan Krstitelj, Isus e biti taj
jaganjac Boji koji e odnijeti grijehe svijeta, i tako donijeti mesijansko osloboenje.
U zamjetno malo rijei tekstovi evanelja opisali su te velike dogaaje, kao i one koji su
uslijedili. Prema njima, Isus je s grupicom uenika pjevao psalam prije odlaska prema
ozidanom Getsemanskom vrtu (gdje su uenici pretpostavljali da e poi spavati). Ranije, za
predpashalnim objedom, pjevali su Halel. Sada su moda ponovno pjevali drugi dio, psalme
115 do 118.
O Izraele, uzdaj se u Gospodina!
On je pomo tvoja i tvoj tit.
Vi koji se Boga bojite, uzdajte se u Gospoda!
On je vaa pomo i va tit.
Isus je nastavio govoriti uenicima dok su tiho gazili putem van iz grada, preko duboke doline
Kidron i uzbrdo prema padinama Maslinske gore.
U meuvremenu, na drugom mjestu odvijala se iva aktivnost, kao posljedica Judine none
posjete kui sveenika Kaife. Tu se raspravljalo o smjeru akcije koja bi ukljuila savjetovanje
s Poncijem Pilatom, prefektom, tako da se Isusu moe suditi rano idueg jutra. Suenje i
pogubljenje Isusa jedno je od najbolje zabiljeenih dogaaja te godine, zapravo i cijeloga
prvog stoljea, jer se na njega ne referiraju samo evanelja, ve i posredno i neposredno
rimski i idovski historiari, kao Tacit, Svetonije i Flavije. Vjerojatno postoje aluzije i drugdje
u rimskoj literaturi. Suenje i isjeci dogaaja su jednako i kompleksni i kontroverzni. Ono
najjasnije je upletenost rimskoga prefekta Poncija Pilata u Isusovu smrt.
Do tada je Pilat na redovnom zasjedanju ve osudio trojicu na smrt ili e to uiniti rano
iduega jutra; jedan od njih, nama poznat, zvao se Isus Baraba (Isus sin Abbe). Prije e biti da
se radilo o politikim pobunjenicima nego o pljakaima. Mogue je da su se idovski voe
savjetovali s Pilatom u Herodovoj palai. (On je moda odsjeo ondje i odrao slubeno
zasjedanje kod tvrave Antonija.) Pilata su navodili da povjeruje kako jeTama u podne (28.
oujka 3. travnja)
Isus prijetnja rimskome mina i stoga mora biti uklonjen. U svakom sluaju, Pilatova ena
morala je uti za plan Isusova uhienja to joj je potaklo teke snove te noi. Taje ena,
vjerojatno, bila u skupini rimskih izgnanika privuenih idovskim vjerskim uvjerenjima i
mogue je daje ula prianja o Isusovim udima. Ishod vijeanja bio je da je dio hramske
strae, podran ini se rimskim vojnicima, bio pripravan zaputiti se prema privatnom
zagraenom vrtu. Naravno, Juda je znao da e Isus i uenici biti tamo. Kad su se napokon
zaputili, skupini straara i vojnika pridruile su se i mnoge gradske i hramske starjeine.
Dok se to zbivalo unutar grada, Isus je izdvojio najui krug uenika, Petra, Jakova i Ivana, te
ih odveo duboko u vrt. Trebao je drutvo najbliih prijatelja. (Osim to su bili roaci, Jakov i

Ivan su i prijatelji.) Ostali su ekali kraj ulaza. Sam je vrt bio dovoljno velik da se u njemu
smjesti prea za masline, nekoliko zgrada te vonjak. Naziv Getsemani u prijevodu je
tijesak za ulje.
Isus se udaljio od trojice otprilike na dobaaj kamena, kleknuo i poeo moliti. uli su ga kako
moli: Oe, ako je mogue, neka me mimoie ovaj kale! Ali neka ne bude moja, nego tvoja
volja! Tjeskoba gaje zgrabila toliko da su mu kapi znoja na licu pod mjeseinom izgledale
kao krv to izbija iz koe. Ipak, umor od brige i posljedice jela svladala su trojicu pa
zadrijemae. Isus ih je budio nekoliko puta. Oita je injenica daje u tim trenucima arko
eznuo za njihovim prijateljstvom; nije tu bilo nikakvog muenikog zanosa, ni traga onom
stavu vedrog susretanja smrti iz nekog uzvienog razloga. Jasno je daje Isus imao izbor da
nastavi ili ne nastavi put. Svi su oni mogli naprosto pobjei prije Judina dolaska. Trebao im je
samo rei to je Juda namjeravao. Naposljetku ih je ipak uspio probuditi s vijeu da se blii
njegov izdajnik. Kako su se uenici budili, mogli su vidjeti plamen goruih baklji i grupu ljudi
naoruanih maevima i toljagama kako se uspinje po strmini. Petar je brzo dohvatio ma,
oruje za koje je Isus znao da bi ga Petar mogao upotrijebiti. Petar je to nespretno i uinio u
pokuaju da zatiti uitelja.
Poslije izdaje i uhienja, uenici su se razbjeali spaavajui ivu glavu, vjerojatno u suprotnu
smjeru od strae i vojnika, prema Betaniji, gdje su mogli upozoriti Lazara i ostale, te im
ispriati o Isusovu uhienju. Ostali uenici, poput Marije Magdalene, Kleofe i njegove ene,
vjerojatno su odsjeli u Ivanovoj kui u gradu ili su bili s ostalim Isusovim uenicima koji
su tamo stanovali, tako da su sve saznali kasnije. Sabravi se, Petar i Ivan se uputie kui
biveg velikog sveenika, Ane, vjerojatno slijedei dio hapenike kolone. Jakov je,
najvjerojatnije, ekao s glavninom uenika. Kao to je Isus i predvidio, pastira e udariti i
ovce e se razbjeati. Iako nije sigurno, moglo je ve biti negdje oko ponoi ili ak kasnije.
PETAK, 3. TRAVNJA (14. NIANA)
Slijedi sloeni niz dogaaja u kojima Isusa presluavaju razne skupine, prije nego to ga
Poncije Pilat preda na razapinjanje pod optubom za pobunjenitvo, podrugljivo ga nazvavi
Kraljem Zidova. injenica da nakon najozbiljnije od svih optubi nakon Isusova uhienja
nisu uhieni njegovi sljedbenici otkriva svu sloenost situacije. Meu faktorima koji su
oblikovali ove dogaaje bili su i Pilatovo razilaenje s Antipom (s obzirom na dva incidenta
prole godine, Pilatovo ubojstvo Galilejaca i njegovo uvoenje zavjetnih titova u Jeruzalem)
i neprekidna sjena Sejana, Tiberijeva namjesnika, iznenada oborena godinu i pol ranije. Ovi
faktori stvorili su situaciju iz koje su gradski i hramski autoriteti mogli stei vie moi nad
Pilatovim odlukama nego inae. Cijelo su svoje bie hranili osvetom. Moda je s time
povezana i injenica da e, za tri do etiri godine, Pilat otii i vjerojatno umrijeti. Klaudijevim
stupanjem na prijestolje 41. g. Judeja e ponovno imati popularnog kralja, Heroda Agripu I,
kojije odgajan na carskom dvoru u Rimu kao prijatelj Klaudija, Gaja Kaligule i Druza. To e
bio sretan kompromis za sve, osim za Isusove sljedbenike u crkvi ujeruzalemu (jo uvijek
idovskoj u karakteru i lanstvu) koje e Agripa progoniti.
Nakon uhienja, Isus je prvo odveden u kuu biveg velikog sveenika, bogatog i monog
Ane, tasta sadanjeg velikog sveenika. Bila je to velika zgrada izgraena na padinama
raskonoga gornjega grada, u blizini ili ak priljubljena uz Kaifinu kuu. Petar i Ivan su ih
slijedili, te su zahvaljujui Ivanovim kontaktima u Aninu domainstvu mogli ui u nie
dvorite. Dok je Petar ostao u dvoritu, Ivan je, vjerojatno, mogao dobiti pristup unutranjosti

zdanja i uti Anino presluavanje Isusa. Ljudima u dvoritu Isus je vjerojatno bio vidljiv, ali
neujan iz te udaljenosti. Uskoro su osumnjiili Petra da je jedan od Isusovih ljudi. Izdavao
gaje njegov galilejski naglasak.Tama u podne (28. oujka 3. travnja)
Erich Auerbach, Mimeza, Hena com, Zagreb, 2004., str. 5455, prev. Andvjeli (nap. prev.).A
oni nasred dvorita naloe vatru te posjedaju naokolo. I Petar je sjedio meu njima. Kad ga
vidje neka slukinja gdje sjedi kraj vatre, uprije u nj oi pa ree: I ovaj je bio s njim! On
zanijeka: eno, ne poznam ga! Malo zatim opazi ga netko drugi pa ree: I ti si njihov!
ovjee odgovori Petar nisam! Kad proe oko sat vremena, opet netko ustvrdi: Zbilja, i
ovaj je bio s njim; ta, i Galilejac je!35
Scenu iz dvorita gdje se Petar, bjeei od mrzlog nonog zraka grije za vatrom i nijee daje
jedan od Isusovih uenika, izabrao je Erich Auerbach u svojoj temeljnoj studiji Mimeza da bi
ilustrirao esencijalne razlike grkog (klasinog) i idovskog pripovijedanja. Oba su svijeta u
temelju oblikovala zapadno pripovijedanje, i nastavljaju do danas utjecati u elektronskom kao
i literarnom mediju, filmovima, putem televizije i DVDa. Nai su ivoti oblikovani takvim
pripovijestima. Auerbach naglaava da, dok su grki autori poput Homera imali potrebu za
objanjavanjem i racionalizacijom, biblijski autori naglaavaju pozadinu i psiholoku dubinu
kod karakterizacije likova i prianja dogaaja, zbog prisutnosti stvarnoga povijesnog
konteksta. Ljudi i dogaaji imaju pozadinu i povijest koja je vieslojna i zahtijeva
interpretaciju prije nego objanjenje. Nadalje, obine ivotne situacije i skromni karakteri
ulaze u svjetsku povijest, ak figura kao to je Petar, koji je bio promaaj, jer je u mukama tri
puta zanijekao svog uitelja, takoer oiglednog promaaja, ali vie herojskog. Auerbach
primjeuje:
Iz obine svakodnevice svojega ivota Petar je odabran za najteu zamislivu ulogu. Njegova
pojava, kao i sve stoje povezano s uhienjem Isusa, u svjetskopovijesnom kontekstu nije nita
vie od provincijske zgode, lokalni dogaaj bez ikakvoga znaenja, koji ne primjeuje nitko
osim neposrednih sudionika (...) Nain odvijanja, te prizorite sukoba, posve su izvan okvira
klasine antike. Izvana gledano, radi se o policijskoj akciji i njenim posljedicama ona se u
potpunosti odvija meu svakodnevnim narodnim likovima tako neto antika je mogla
zamisliti u najboljem sluaju kao farsu ili komediju. (...) Meutim, Petar i ostali likovi
novozavjetnih zapisa postavljeni su usred opeg dubinskog pomaka, koji u prvo vrijeme
gotovo potpuno ostaje takvim i tek sasvim postupno (...) prodire u prednji plan povijesti (...)
no za pisca Novoga zavjeta to je revolucionarni svjetski dogaaj, a kasnije postaje takvim i za
sve nas.36*
Auerbach naglauje radikalnu razliku izmeu tekstova evanelja i tadanjih klasinih anrova.
Tekstovi evanelja crpe iz hebrejskih skripturalnih uzoraka.
Anino uvodno ispitivanje Isusa bilo je opirno. Prema Ivanovu evanelju, jedinom koje
govori o uvodnom sasluanju kod Ane, ispitivanje o uenicima i o svojem nauavanju.
Neformalno ispitivanje prolo je bez zakljuaka, jer je Isus odbio odgovarati na izravna
pitanja biveg velikog sveenika. Prvo ponienje uhienoga bio je udarac po obrazu, jer je Ani
rekao: Ja sam javno govorio svijetu. Ja sam uvijek uio u sinagogi i u hramu gdje se
skupljaju svi Zidovi. Nita nisam rekao tajno. Zato me to pita?
Ne uspjevi inkriminirati Isusa, Ana ga kao zatvorenika alje Kaifi. Smatra se daje Ana prvi
poeo ispitivati Isusa, zahvaljujui statusu biveg velikog sveenika i glave mone obitelji.

Njegov zet Kaifa bio je aktualni veliki sveenik i glava sinedrija, vladajueg vijea.
Vjerojatno je Isus, dok su ga odvodili, pogledao u Petra prije nego je pijetao zakukurikao.
Zora je ve svanula kada su ga izveli pred na brzinu sazvano Veliko vijee ili Sinedrij.
Odrano je, vjerojatno, unutar hramskog dvorita koje je po obiaju preko noi bilo
zakljuano. Markov izvjetaj sastanak naziva skupljanjem svih glavara sveenikih,
starjeina i knjievnika pod predsjedanjem velikog sveenika Kaife. Optuba je glasila daje,
prema svjedocima, Isus prorokovao razaranje hrama i izgradnju novog. ini se daje ta tvrdnja
implicirala kako je on mesija, kljuni imbenik povijesti Izraela. Isus, zapravo, uope nije
nauavao politiku poruku, ve je bojim hramom smatrao sebe.
Kaifa je odluio postaviti mu optuujui izazov: Jesi li ti Krist [Christos, gr. mesija] Sin
Preslavnoga [Boga]? Isus odgovori: Jesam, to je takoer bilo boansko i sveto ime, Jahve
(Ja sam koji jesam). Prije ovoga, Isus je obino bio nejasan u vezi takvih blasfeminih
identifikacija takvo bi pitanje obino uzvratio izazivau. Da bude posve jasno, Isus je sebe
nazivao Sin ovjeji i citirao je dva odjeljka iz Proroka i Psalama (Psalam 110,1 i Danijel
7,13,14). Ova jasna i nepogreiva tvrdnja o boanstvu vidljiva je iz Kaifine reakcije smjetaje
prosudio Isusove rijei kao blasfemiju. Nazivati sebe Mesijom nije samo po sebi bilo
blasfemino, pa ak ni prisvajati naslov Sin ovjeji u mnogim kontekstima. Govoriti s
pouzdanjem o dijeljenju prijestolja s Bogom i ispunjenju DaniTama u podne (28. oujka 3.
travnja)
jelove vizije bila je blasfemija, dakako, osim u sluaju daje Isus stvarno bio ono stoje tvrdio,
ideja nezamisliva Kaifi, i mnogima u sinedriju, iako ne svim njegovim lanovima. Na primjer,
Nikodem, kojije razgovarao s Isusom tajno jedne noi, i Josip iz Arimateje bili su potajni
Isusovi sljedbenici koji su moda poeli shvaati puninu znaenja Isusovih tvrdnji. Osim njih,
moda je bilo i drugih.
Optuba za blasfemiju nije bila dovoljno rjeenje za Kaifu. Kao stoje i rekao, ne tako davno:
Bolje je da jedan ovjek umre, nego da propadne sav narod. Sinedrij je tehniki moda
mogao kamenovati Isusa na osnovi takve optunice, ali taj in ne bi sprijeio Isusovo
sljedbenitvo.38 Situacija se mogla i pogorati nakon njegove smrti, prouzroiti veu mo
Rima i kraj idovske civilne vlasti ujeruzalemu. Isus je morao umrijeti najavniji, neizrecivo
sramotan nain koji bi svima izbrisao svaku ideju da je on velianstveni, pobjedonosni Mesija
kojije doao osloboditi Izrael. U najboljem sluaju bio bi zapamen kao samo jo jedan
propali mesija. Smrt mesije uvijek bi bila shvaena kao potvrda neautentinosti. Voe su
imale problema ne samo s onima koji su htjeli spasiti Izrael od neidovske vlasti oruanom
silom, ve i sa svetijim, mesijanskim figurama koje su eljele radikalnu promjenu vjerskim
sredstvima. Stoga gaje valjalo teretiti za ono stoje Rim drao najveim zloinom, za pobunu,
ija je kazna pribijanje na kri, to je u idovskim oima znailo prokletstvo. Zlostavljanje
Isusa se nastavilo. Pljuvali su ga i vezali mu oi. U vie je navrata udaran po licu i zamoljen
da prorokuje tko gaje udario.
Nakon muenja odveden je Pilatu kako bi se razmotrila smrtna kazna, s neskrivenim
oekivanjem da e biti izreena. Iako je jo uvijek bilo rano jutro, vrijeme je urno protjecalo.
Kazna se morala izvriti prije zalaska sunca (neto poslije 18 sati), kada je poinjao Sabat.
Pozivanje na Pilata bio je izravan politiki in koji se odnosio na Isusovu tvrdnju daje kralj.
Optuba je glasila: izdaja rimske carske vlasti. Presuda je mogla biti donesena u tvravi
Antonija, gdje je Pilat vjerojatno odravao svoje slubene sjednice. Pilat je, razumljivo, bio

sumnjiav prema optunici. Vjerojatno je imao vremena razmisliti o njoj, nakon sinonjeg
susreta s nekima iz idovskih vlasti, koji su uurbano spremali proces protiv Isusa. Morao je
pod svaku cijenu izbjei ponovno izazivanje Tiberijeva nezadovoljstva. Bez sumnje, careve
rijei iz pisma s Kapreje duboko su mu se urezale u pamenje navodei ga da iz Jeruzalema
ukloni uvredljive titove.
Pilat je kao sudac zasigurno sjedio na povienom postolju izvan svojih odaja. (idovski voe
drali su neidovske graevine neistima.) Iz etiri evanelja, razgovor izmeu Pilata i
idovskih voa, te izmeu Pilata i Isusa, moe biti rekonstruiran u ivim detaljima, iako
redoslijed nije uvijek jasan. Dijalog prikazuje Isusovu rabinsku vjetinu, ali, za razliku od
njegovih javnih rasprava s farizejima i slugama koji su ga pokuali zaskoiti, Pilat oito nije
bio prava osoba za prihvaanje Isusovih uvida i dosjetljivih odgovora. Razgovor je vie nalik
susretima s Nikodemom, kad se ovaj nou douljao Isusu, ili sa Samaritankom na zdencu ili
pak ozdravljenim slijepcem.39
Tada Isusa odvedu od Kaife u upraviteljev dvor. Bilo je rano jutro. Ali ne uoe u dvor, kako
se ne bi oneistili i mogli jesti pashalnu veeru.
Stoga Pilat izae k njima te ih upita: Kakvu optubu iznosite protiv ovoga ovjeka?
Odgovorie mu: Da ovaj ovjek nije zloinac, sigurno ga ne bismo tebi predali. Pilat im
ree: Uzmite ga vi pa mu sudite po svom Zakonu! idovi mu odgovorie: Nama nije
doputeno nikoga ubiti! pa ga nastavie optuivati: Taj ovjek je vodio na narod u zlo i
htio zabraniti da odajemo poast Cezaru, prozvavi sebe kristom, kraljem. Na to se Pilat vrati
u dvor, dozva Isusa pa ga upita: Jesi li ti kralj idovski? Kae li to sam od sebe odgovori
mu Isus ili su ti to drugi za me rekli? Zar sam ja idov? odvrati Pilat. Tvoj narod i
glavari sveeniki meni su te predali. Sto si uinio? Isus odgovori:
Moje kraljevstvo ne pripada ovomu svijetu. Kad bi moje kraljevstvo pripadalo ovomu svijetu
moji bi se dvorani borili da ne budem predan idovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde.
Dakle, ti jesi kralj? ree mu Pilat. Tako veli odgovori mu Isus ja sam kralj. Ja sam se
zato rodio i zato doao na svijet da svjedoim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine slua moj
glas. Stoje istina? upita ga Pilat.40
U svjetlu mnogih optubi protiv Isusa, Pilat gaje upitao ima li to za odgovoriti. Kad je Isus
nastavio utjeti, na Pilatovo zaprepatenje, prefekt se vratio ponovno k idovima i rekao: Ja
ne nalazim nikakve krivnje na njemu. Njihov je odgovor bio da Isus zbunjuje narod uei
po cijeloj Judeji, od Galileje pa sve do ovog mjesta.
Tada je, prema Lukinu evanelju, Pilat shvatio da je Isus Galilejac. Odluio gaje predati
Herodu Antipi kojije bio nadlean za Galileju i PeTama u podne (28. oujka 3. travnja)
reju. Antipa je bio blizu, u Hasmonejskoj palai. Bila je to vana gesta Pilatove dobre volje,
naime, eznuo je da se prijepor izmeu njega i Antipe prebrodi, osobito utoliko to bi to
pomoglo u popravljanju odnosa sa idovskim voama ujeruzalemu koji su jo uvijek bili
nepredvidljivi. Razlog tomu bio je incident iz prethodne godine, u kojemu su ubijeni
hodoasnici iz Galileje i opisani titovi postavljeni ujeruzalemu. Ovdje je zatoeni Isus, kao i
dosad, pomican amotamo na ploi politikih igara. Ironija, koja se nije izgubila u
evaneljima, jest da se sve odvijalo onako kako je Isus predvidio i planirao.
Tekstovi Novoga zavjeta kau nam da je Antipi, kada je vidio Isusa, bilo vrlo drago. Njegovu
je reakciju moda zabiljeio Kuza ili njegova ena Ivana, Isusovi uenici koji su odsjeli u
palai kao dio Antipina kuanstva. Tetrarh je ve dugo elio vidjeti Isusa. Isus je jednom u

Galileji bio upozoren da ga Antipa eli uhvatiti. Antipa je uo o njemu i nadao se nekom
udesnom znaku od njega. Iako je Antipa neko vrijeme ispitivao Isusa, on mu nije nita
odgovorio. Za to su vrijeme pokraj njega stajali glavni sveenici i knjievnici, izravno ga
optuujui. U evaneljima stoji da se, dobivi od Isusa samo tiinu, Herod pridruio svojoj
gardi u ruganju i preziru. Izrugivali su se ideji Isusa kao kralja Zidova, odijevajui ga u
purpurnu haljinu (kraljevska boja). udnom ironijom povijesti Antipin nasljednik Herod
Agripa I., tretiranje sa slinim prezirom kada je prolazio Aleksandrijom na svom putu u
Palestinu iz Rima krajem istog desetljea, 38. godine. Antisemitska skupina obukla je neku
ludu u lane kraljevske halje kako bi ismijali Agripu. Filon Aleksandrijski biljei taj dogaaj u
djelu Flaccus, piui da je rimski prokurator namjerno ignorirao javno poniavanje idovskog
kralja.41
Isusa su vratili pred Pilata dokje jo uvijek na sebi nosio tu sramotnu haljinu, a novozavjetni
nam izvjetaji govore kako toga istog dana Herod i Pilat postadoe prijatelji jedan drugomu,
a prije su bili neprijatelji.42
Ne uspijevajui prebaciti na Antipu odgovornost za Isusa, Pilat odlui ponuditi da ga kazni
bievanjem i zatim pusti na slobodu, stoje u njegovim oima bila dovoljno poniavajua
kazna. Njegove su zle slutnje narasle kada je u nekom trenutku procesa, dokje sjedio na
sudakoj stolici, dobio poruku od svoje ene: Nemoj se nikako mijeati u stvar toga
pravednika, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.43 Kao i svi Rimljani, Pilat bi
takav san uzeo kao ozbiljno proroanstvo. To bi nesum
njivo povealo njegovu nesigurnost u odluivanju. Strahovi od greke dodatno su jaali u
njemu kada su Zidovi zavikali: Ako oslobodi ovog ovjeka, nisi prijatelj caru! Svaki koji se
pravi kraljem protivi se cezaru.44 Opaska da ne bi bio Tiberijev prijatelj izravno je
aludirala na problem oko Sejana. U to vrijeme, u proljee 33. godine, ljudi bliski mrtvom
Sejanu jo su uvijek pogubljivani ili kanjavani. Graani Rima trudili su se prikazati kao
Tiberijevi, a ne Sejanovi prijatelji. Graanski voe Jeruzalema znali su da je Tiberije bio
izravno upleten u Pilatovo nedavno povlaenje uvredljivih titova iz Jeruzalema u Cezareju
Maritimu. Nikako si nije mogao priutiti ponovno izazivanje Tiberijeva nezadovoljstva.
Zapravo su ga upozoravali da e, ako pusti Isusa, za to saznati Tiberije. Moda nisu znali daje
sam Sejan vjerojatno postavio Pilata za prefekta. A ako je bilo tako, Pilat je sigurno bio vie
nego svjestan toga. Aluzija da nije Cezarov prijatelj pomae da se objasni Pilatovo
nekarakteristino promjenjivo ponaanje.
Pilatova zadnja taktika bila je ponuditi Isusovo osloboenje kao in milosti za Blagdan, u
skladu sa svim evaneljima.45 Kao prefekt, Pilat je posjedovao mo ivota i smrti nad
podanicima, i vjerojatno mu se svidjelo podsjetiti ih na to. Jedan je od osuenih pobunjenika,
Baraba, zadobio veu naklonost naroda od Isusa, pa je Pilat predao nevinog Nazareanina na
razapinjanje, nakon to gaje dao bievati, stoje brutalan oblik kanjavanja koje mu je
razderalo meso i krajnje ga izmrcvarilo. (Neki smatraju strano bievanje milou, jer bi zbog
toga razapeta rtva prije umrla.) Po istonjakom obiaju, Pilat ga je tri puta proglasio
nevinim, u broju konanosti. Bilo je oko devet ujutro, kako nam je reeno (prema idovskom
raunanju, trei sat). Pilatovo pranje ruku od Isusove krvi bilo je vjerojatno in praznovjerja, a
ne morala. Kao i obino, iskoristio je tu priliku da se izruguje svojim idovskim podanicima,
dok se u isto vrijeme drao zakona zapisujui optunicu. Naredio je da se napravi natpis na
aramejskom (lokalnom jeziku Judeje i Galileje), grkom i latinskom Isus Nazareanin, kralj

idovski. Zatvorenik je taj natpis nosio svezan oko vrata dokje nosio grede kria na mjesto
pogubljenja, u blizini sjevernih gradskih zidina. Kadje Isus bio razapet, natpis je privren na
kri iznad njegove glave.
Novozavjetni pripovjedai nisu mnogo govorili o detaljima bievanja i razapinjanja. itatelji
tog vremena bili su i predobro upoznati s ovim oblikom pogubljenja i njegovim patnjama.
Razapinjanje je bilo organiziranoTama u podne (28. oujka 3. travnja)
kao javni spektakl kojije izazivao strah od krenja rimskog zakona. Neki su njihovi prijatelji u
novoj kranskoj zajednici vjerojatno to iskusili. Stoga ne znamo toan nain Isusova
razapinjanja; bilo je razliitih inaica te metode, ovisno o eljenoj brzini smrti okrivljenog.
(Smrt je mogla biti odgaana za dva ili tri dana.) Tijelo jednog razapetog ovjeka starog 26
godina iz tog doba pronaeno je 1968. godine u Giv'at haMivtaru, sjeverno od Jeruzalema.
Vrlo je vjerojatno da je Isus bio razapet na slian nain. Zatvorenik bi stao nasuprot kria.
avli bi se zakucali u drvo kria, prvo zabijeni na zapea izmeu dvije kosti, s ciljem da
avli pod teinom objeenog tijela polagano rasparaju meso do runog zgloba. Noge su im
bile silom podignute sa zemlje, te preklopljene i zakucane okomito na kri, avlom kojije
probijao kosti pete. Osueni bi se morao pridii da bi udahnuo zrak, i naposljetku bi umro od
guenja. Metoda je zamiljena tako da zadaje maksimalne muke. Lako je uvidjeti zato je
Isus, ve iscrpljen prethodnim bievanjem, umro brzo. Evanelja daju jasno na znanje da su
dvojica pobunjenika preostala nakon Barabina osloboenja visjeli na kriu, Isusu slijeva i
zdesna. Oni su umirali sporije; u njihovu sluaju ne spominje se bievanje.
Posljednja tri sata u kojima je Isus visio poklopila su se, prema evaneljima, s razdobljem
zatamnjenja Sunca. To nije mogla biti pomrina Sunca zbog poloaja Mjeseca 3. travnja 33.
godine. (Dogodila se potpuna pomrina sunca nekoliko dana prije, 19. oujka, ali na junoj
hemisferi, vidljiva u Africi.) Najvjerojatniji razlog bila je pjeana oluja u oblinjoj pustinji.
Sto god bilo razlog, zatamnjenje bi bilo vieno kao predznak, od domaeg stanovnitva kao i
od Rimljana ujeruzalemu. Petar e se na to osvrnuti nekoliko tjedana kasnije, 24. svibnja,
kada su Isusovi sljedbenici izali i javno govorili o njegovu raspeu i uskrsnuu. U istom
smislu Petar je govorio o Mjesecu koji se pretvara u krv, apokaliptinoj slici. Kasnije toga
dana dogodila se pomrina Mjeseca i bila je vidljiva iz Jeruzalema. Za takvu je pomrinu
karakteristino krvavo lice Mjeseca u sjeni praine. Ovakva je pomrina smatrana
proroanskom, te je esto oznaavala smrt kralja ili vane osobe ili katastrofu. Mjesec se toga
dana pojavio u 18:20 predveer, oznaujui poetak novoga idovskog dana, Pashe kao i
Sabata. Sve su oi u Jeruzalemu morale vidjeti pomrinu, Mjesec pretvoren u krv, dok su
ekali na pojavu Mjeseca da oznai poetak svetkovine.46
Dokje Isus umirui visio na kriu, pripovjedai veinom premjetaju panju sa politikih
igraa kao to su bili Pilat, Kaifa i ostali autoriteti, na Isusove svakodnevne sljedbenike. Od
grupe njegovih uenika veina ga je napustila u Getsemaniju no prije; Juda je dosad
vjerojatno ve poinio samoubojstvo optereen krivnjom zbog izdaje, a Petar je bio slomljen
u kajanju zbog svog neuspjeha. Samo je Ivan bio kod kria, promatrajui prizor s Isusovom
majkom do sebe, ako je vjerovati evanelju. S njim su bili i ostali uenici, veinom ene,
Marija Magdalena (uenica koja je dola iz Galileje za Pashu), Isusova teta, Marija Kleofina,
Saloma (Ivanova majka i druga Isusova teta koja je ivjela ujeruzalemu), i vjerojatno Ivana iz
Herodova kuanstva. Josip iz Arimateje i Nikodem takoer su bili tu. Prisutni su bili i drugi
neimenovani uenici, mukarci i ene i dobrohotnici. Kleofa i Zebedej, Isusovi ujaci takoer

su mogli biti tu. Isusova braa su nedostajala, vjerojatno su na Pashu stigli s majkom, ali i
pobjegli zbog opasnosti da ih se ne povee s Isusom. Njegovi su prijatelji morali pretrpjeti
verbalno zlostavljanje od onih promatraa koji su sudjelovali u zavjeri oko njegova
pogubljenja. U jednom asu njegovi su se prijatelji skroz pribliili mjestu gdje je bio Isus i on
je zamolio Ivana da odvede njegovu majku svojoj kui u gradu. Vratio se kasnije, nakon to ju
je otpratio, u Salominu drutvu.
Prema tekstovima evanelja, Isus je umro neto poslije tri popodne47, u vrijeme kada se
zapoelo s klanjem janjadi. Kasnije je ovo vremensko poklapanje gledano kao bremenito
simbolikom jer Isus je bio janje Boje prema prorotvu Ivana Krstitelja: Evojaganjca Bojeg
koje uklanja grijeh svijeta!48 Izgleda daje Isus dosta vremena visio mrtav prije nego su
rimski vojnici zamoljeni da razapete skinu kako njihova tijela ne bi na kriu doekala zalazak
sunca, a time i Sabat, kojije taj put bio osobito svet dan s obzirom da se poklapao s Pashom.
To je uinjeno jednostavnim smrskavanjem nogu da se ne bi vie napinjali na gore da dou do
zraka. Kako je Isus oito ve bio mrtav, njemu su kopljem proboli prsa kako bi to provjerili.
Ivan, koji se dotad vratio do kria, ivopisno biljei: Odmah potee krv i voda.49
Probadanje kopljem opisano je kao izvjetaj oevica. Fizioloki gledano, to je indiciralo daje
tijelo dovoljno dugo bilo mrtvo da se krv, zaostala u srcu, odvoji.
Nikodem i Josip iz Arimateje shvatili su daje Isusovo tijelo trebalo biti pokopano na
zajednikom groblju zloinaca zajedno s dvojicom ustaniTama u podne (28. oujka .3.
travnja)
ka. Sluajno je Josip posjedovao svjee izdubljen grob u vrtu blizu mjesta raspela. Pourio je
Pilatu da zatrai tijelo za pristojan pokop. Pilat je moda bio uznemiren tamom koja se
nadvila nad grad ve tolike sate ili gaje naprostoJosipov ugled nagnao da udovolji tom
iznenadnom zahtjevu. urne pripreme poduzete su nakon to su rimski vojnici tijelo uspjeno
skinuli s kria. Dvije ene, Ivana i neimenovana uenica (moda Suzana), pomogle su
Nikodemu ijosipu u pothvatu. Marija Magdalena i Marija, Kleofina ena, promatrale su ukop
iz blizine. Josip je donio laneno platno za omatanje tijela, a Nikodem veliku koliinu zaina
koji su trebale usporiti raspadanje tijela. Ivan je moda pomogao u noenju teih stvari (vie
od zapanjujuih tridesetak kilograma). Manji je rubac bio omotan oko glave kako bi sprijeio
da vilica ostane otvorena. ena koja je pomogla pri brzom ukopu i oni koji su gledali
dogovorili su se da e se vratiti poslije sabata kako bi tijelo pomazali kako valja. Prije no to
su ene otile vidjele su Josipove sluge kako guraju veliki kamen pred ulaz, kako je nalagao
obiaj. Zatim su se vratili svojim kuama i urno kupovali i pripremali ukopne pomasti prije
izlaska Mjeseca. To je trebalo biti to.
Kasnije te veeri, nakon stoje Sabat poeo, idovske su vlasti povukle iznenadan potez, kako
izvjetava Evanelje po Mateju. Bili su toliko zabrinuti mogunou da Isusovo tijelo bude
ukradeno (s obzirom na dobro znane tvrdnje da e Isus opet uskrsnuti) da su zatraili Pilatovo
doputenje da zapeate grob i postave strau pred njega. Morali su uznemiriti prefekta u
Herodovoj raskonoj palai tijekom podue veere. Mogue je da je upravo diskutirao sa
svojom enom o vjeri u Isusa u vezi njezina sna. U svakom sluaju, Pilat im je ispunio
elju.VI.
Slava Hrama
Dogaajima godine 33. dominirao je jedan idov kojije veinu svoga ivota proveo u Galileji,
abokreini u odnosu prema duhovnom i kulturnom sreditu Judeje, Jeruzalemu i njegovu

blistavom hramu. Meutim, Isus je bio dobro upuen u Toru i ostala Pisma i na mnoge je
naine bio povezan s jednom od najveih skupina unutar judaizma svoga doba farizejima.
Kao i ove uitelje, zanimala gaje istoa ivota i podlagao se autoritetu Pisma poput njih. I
sam je imao veliki osobni autoritet i uivao popularnost u narodu. Za razliku od njih, Isus je
naglaavao unutarnju, subjektivnu istou, ili ono to bismo danas mogli zvati holistikom
istoom, namjesto vanjske, ritualne prakse, potpomognute onim stoje gledao kao nevane
tradicije i sustave interpretacije. Za razliku od njih, hramski je kult shvaao kao sekundaran,
samo kao posredno sredstvo oboavanja Boga i uivanja u njegovoj prisutnosti, ne kao svrhu.
Isus moe takoer biti shvaen u svom punom idovskom kontekstu, sa svim njegovim
razliitostima, osobito u svojim naslovima kao to su Mesija (=Krist), Sin ovjeji i Uitelj.1
No u prvom redu ga se moe razumjeti u odnosu prema hramu kao odreujuoj okosnici
idovstva, tom posebnom mjestu prebivanja Vinjeg Boga. Upravo je zbog odnosa prema
hramu bio osuen da ga unite idovske vlasti ujeruzalemu. Taj je isti hram odredio Isusa u
kojem su idovski lanovi Crkve, koji su bili u veini u njezinoj prvoj generaciji, vidjeli novi
hram Boji.Slava Hrama
Da bi se dobio uvid u raznolikost idovskog konteksta u Isusovo vrijeme, prije katastrofinog
pada Jeruzalema i razaranja hrama, nuno je baciti pogled na neke grupe i pokrete toga
vremena. Veina informacija koja bi dala pregled na tu mjeavinu aspiracija i vjerovanja
unitena je u katastrofi, tako da se slika koju su znanstvenici i arheolozi pokuali izgraditi
uglavnom sastoji od nagaanja. Vrsta idovske ortodoksije koja se polako javljala nakon 70.
godine, takozvani rabinsko idovstvo, vjerojatno se ne poklapa sa sri bilo laike, bilo
profesionalne doktrine prije te godine, iako se, kako se ini, razvila iz farizejskog naslijea.
Prevladavajua klima omoguila je prihvaanje grupe koja je onda bila shvaena kao dio
judaistikog svijeta, element koji danas zovemo kranskom Crkvom. Novozavjetni teolog D.
A. Hagner prosuuje kako bi se moglo poteno rei... da nema kranstva u N(ovome)
Z(avjetu) koje nije idovsko. Svi pisci Novoga zavjeta, s iznimkom Luke, bili su Zidovi koji
su vjerovali u Isusa Krista i evanelje. ak i Pavlovo kranstvo, koje je esto gledano kao
odraz 'neidovskog kranstva', ostaje idovsko u sri.2
ak i temeljnije vanosti od hrama za idovski je identitet vjera u vlastitu izabranost od Boga.
Ovo je vjerovanje postojalo i prije uspostave izraelske drave, a nastavilo se i nakon to su
Zidovi ostali bez drave u drugom stoljeu. Ono to je mesijansku figuru u Isusovo doba
inilo toliko privlanom upravo je ideja Bojeg saveza s njegovim izabranim narodom. Zidovi
nisu bili zadovoljni s vienjem njihove zemlje samo kao rimske provincije. Sudbina te zemlje
bila je odigrati vanu ulogu u toj svjetskoj povijesti koja je poricala njezinu veliinu. Vjera u
izabranost see do vremena Abrahamove seobe iz Ura Kaldejskog u Svetu zemlju, vremena
koje prethodi pisanju Tore i uspostavi Zakona. Bila je to ideja koja je pronijela idovski narod
kroz babilonsko suanjstvo i zauzee Izraela od strane Ptolemejevia te, nakon raspada
Aleksandrova carstva, Seleukida. Ona ih je nastavila drati i pod Rimljanima u Isusovo doba,
i kasnije kroz dogaaj daleko strasniji od oskvrnua hrama od Seleukida i Antioha Epifanesa
167. pr. Kr. razaranja samoga hrama.
Vjerojatno je velika snaga ideja o izabranosti i hramu (ostvarena velianstvenim hramom u
Jeruzalemu) stvarala jedinstvo vjere koje je doputalo arenilo pokreta i uvjerenja u Isusovo
vrijeme. Ovaj period radikalne razliitosti pripada Drugome Hramu ili ranom idovstvu i
bio je zapoet Antiohovim oskrvnuem hrama 167. pr. Kr., na koje se Isusre

ferirao kao na grozotu pustoi. ak je i prije toga bilo razliitih struja u Izraelu obnovljenu
poslije egzila.
Ujeruzalemu Isusova vremena postojao je podsjetnik na utjecajan trag ranoga judaizma,
Hasmonejska palaa u kojoj je Antipa najvjerojatnije odsjedao tijekom blagdana Pashe u
proljee 33. godine. Palaa je simbolizirala drevne kraljevske, kao i sveenike moi
hasmodejaca. Izvorno, hasmodejci su bili oni vjerni koji su se opirali Antiohu i drali se
propisa hramskih praksi. Jedan od njih, Juda Makabejac, uveo je njihovu monu sveeniku
vladavinu. Mo velikoga sveenika u Jeruzalemu u Isusovo vrijeme bila je trag ove institucije.
Institucija velikog sveenstva ostala je pod kontrolom hasmodejaca do nastupa rimske
vladavine. Mnogi su idovi bili nesretni zbog ove sveenike vlasti i javljali su se drugi
pretendenti na sveenike pozicije, tvrdei daje njihovo pravo biblijski jae utemeljeno.
Frakcija zvana eseni, jo aktivna u Isusovo doba, svoju je opoziciju hasmodejskom
sveenstvu naznaila uspostavljanjem autonomnog sustava proiavanja i prakticiranjem
vlastitih vjerskih praksi. Eseni su rabili vlastiti kalendar i odvajali se u zasebne zajednice koje
su nicale u veim i manjim gradovima, moda izoliranim mjestima kao to je Kumran.3 Poput
mnogih, i eseni su iekivali budue apokaliptino osloboenje od opresivnih osvajaa, a ne
prolaznu zemaljsku mo. Vjerovali su da e na koncu vremena hram i Jeruzalem dobiti za
sebe i da e slobodno moi oboavati Boga po vlastitom tumaenju Mojsijeva Zakona.
Tu su i farizeji, frakcija razliita i od hasmodejskih sveenikih obitelji i od esena. Farizeji su
bili konzervativci prije nego aktivisti, usredotoeni na teoriju i praksu ienja ivota kao i na
to da budu razliiti u vjeri i ivotu. istou su definirali filigranski detaljnom usmenom
predajom, kao i spisima. Veini su ljudi, koji nisu bili ni hasmodejci ni eseni, farizeji bili
atraktivni. Za razliku od esena, oni su prihvatili sveeniku vladavini ujeruzalemu kao
pogodnu. Njihovo oslanjanje na autoritet usmene predaje, kao i na Pismo, pripremilo je put
rabinskom judaizmu s njegovim Talmudom i Misnom, koji se razvio nakon pada Jeruzalema.
Mogue je da je upravo naglasak na usmenoj predaji farizeje uinio miljenicima naroda za
vrijeme rimske vladavine koja je poela 63. pr. Kr. U to su vrijeme meu idovima pamenje
i recitacija bili uvrjeeniji od pismene komunikacije. Njihova uenja o ivotnoj praksi
svakodneviceSlava Hrama
(idovska vjera obuhvaa sve aspekte ivota) nisu zahtijevala pismenost. To je znailo da su
spisi do obinih ljudi dolazili kroz farizejski interpretativni okvir, putem karizmatinih
uitelja. Budui da su rabini bili pripremani zaraivati svoj kruh trgovinom, odgovaralo im je
da se kreu uokolo kao putujui uitelji, kao to je i Isus inio u gradovima i selima Galileje
(iako su njega uzdravali uenici). Njihov je utjecaj bio jai na selu nego u Jeruzalemu kojim
je dominiralo sveenstvo.
Rimske vlasti, koje su podravale lokalnu samoupravu i sudstvo, poticale su procvat pisara,
veinom ljudi koji su znali itati i pisati. Veina ovih su, najvjerojatnije, bili farizeji. U
Novom zavjetu pisari i farizeji esto se guraju u isti ko. Pisani Mojsijev zakon u Bibliji bio je
temelj pravnog sustava i religiozne prakse, a poticao je zaposlenje pismoznanaca, kao dopunu
slubi sveenika, uitelja i slube u sinagogama. Mora da su se vodile une rasprave oko
tumaenja i primjene Tore izmeu pismoznanaca, sudaca, farizeja, sveenika i starjeina kako
su suraivali u gradskim i seoskim zajednicama. Iako se malo zna o opsegu debata i
neslaganja, mnogo kasnija rabinska literatura govori o prijeporu izmeu kola znamenitih
farizeja Samaje i Hilela. Mladi Savao, kojeg je pouavao popularni rabin Gamaliel, bio je

izloen raspravama sa suparnikim interpretacijama toaka zakona i religijske prakse. Bruce

Chilton pie da, budui da nije bilo sredinjeg vodstva prije 70. godine, farizeji su se
najvjerojatnije meusobno razlikovali od pokreta do pokreta, od grada do grada, od rabina do
rabina, pa ak i od dana do dana.4
No raznolikost unutar judaizma godine 33. jasno pokazuje postojanje razliitih vjerskih
skupina, kao to su farizeji i eseni. Te i mnoge druge skupine ivjele su u dinamikoj
meusobnoj interakciji. Neke su bile revolucionarnog karaktera u svojoj elji za nasilnom
intervencijom u povijest Izraela, druge su imale mirniju viziju poslanja. Neki su otvoreno
suraivali s rimskom upravom i bili aktivni u lokalnoj vlasti, osobito sveenici, starjeine
Jeruzalema i hramska uprava.
Sloenost i ambivalentnost odnosa s rimskom vlau pokazuje se u sveenstvu. Neki su
sveenici, osobito pripadnici bogate jeruzalemske elite, kao i ovdanji voe, bili prorimski
orijentirani. Sam veliki sveenik bio je rimski namjesnik, koji je bio neophodan, s obzirom na
vanost koju su Rimljani pridavali uspostavi lokalne uprave gdje god je to mogue. Josip i
Prva knjiga o Makabejcima sadravaju prie o sinovima velikoga
sveenika koji su se podvrgli estetskoj operaciji kako bi izgledalo kao da imaju prepucij
dok su izvodili gimnastiku (koja se prakticirala golog tijela). Saduceji su dominirali meu
bogatim jeruzalemskim obiteljima povezanima sa sveenstvom. Nae spoznaje o toj skupini
veinom dolaze iz izvora kojima saduceji nisu bili simpatini (evanelja Novoga zavjeta,
Josipa i rabinskih tradicija). Izgleda da nisu vjerovali u uskrsnue tijela, to je vjerojatno
poteklo od njihova naglaavanja materijalnog bogatstva sada i ovdje. Svoje su bogatstvo, bez
sumnje, vidjeli kao blagoslov, posljedicu ispravne ceremonijalne prakse u hramu,
opravdavajui to Torom. Vanost sveenika u odravanju udobnoga statusa quo vodila je do
toga da su se mnogi nazivali velikim sveenicima, u evaneljima kao i kod Josipa. Iako je
te 33. godine formalno postojao samo jedan veliki sveenik, govoriti o obilju velikih
sveenika odraz je realnog stanja stvari. Upravo su interesi ove bogate elite bili ozbiljno
izazvani Isusovim uenjem i osuivanjem te ienjem hrama prije Pashe.
Ipak, nisu svi sveenici bili saduceji. Neki su bili simpatizeri ili pristalice farizeja ili pak
esena. Neki su bili upleteni u pobune protiv Rima. Josip je bio sveeniki nacionalist koji se
krajem 60ih naao usred velike pobune koja je dovela do padajeruzalema. Neki su bez sumnje
bili privreni Isusu pa i njegovim uenicima. Sinedrij ujeruzalemu imao je lanove koji su bili
farizeji, poput Nikodema. Iako on nije bio sveenik, ta injenica otkriva raznolikost politikih
voa ujeruzalemu. Sam je pojam sinedrij anakronizam iz Misne iz 2. stoljea, te bi slika
lokalnog vijea u Jeruzalemu, kakvu prua, mogla biti netona za dogaaje i institucije iz 33.
godine. Kako bilo, skupa s Josipom i evaneljima, Misna indicira da je vladajue vijee u
Jeruzalemu bilo raznoliko. Iako preteito sa saducejskim sveenstvom i pod predsjedavanjem
velikog sveenika, starjeine i bogata elita takoer su bili ukljueni. Meu njima je bilo
farizeja, te pisara koji nisu nuno bili farizeji, sveenici i starjeine. Ne zna se sa sigurnou je
li sinedrij imao 71 lan kako je opisano u kasnijoj rabinskoj literaturi. Kao lokalni upravitelji,
rimski vrhovni namjesnici vjerojatno su dopustili vijeu znatnu mo, ukljuujui ogranienu
dozvolu izvravanja smrtnih presuda u sluajevima ozbiljnog bogohuljenja. Ipak, autoritet
jeruzalemskog sinedrija nije se automatski irio i na provinciji. Tu su farizeji posjedovali
oblikotvorni utjecaj sa svojim uenjima i tumaenjima zakona. Jeruzalemski su farizeji bili
najznaajniji unutar pokreta. U Djelima apoNekada su se nizale trgovine u ovom nevjerojatno

ouvanom prolazu u Pompejima. Rimsko umijee graenja cesta, mostova, akvedukta i

zgrada odraava povjerenje Carstva u vrijednosti civilizacije, zakona i mira te ih uvruje.
(Ruth Brcnvn)
bi I
Rekonstrukcija isklesane grobnice opisane u evaneljima. Reeno je da su Petar i Ivan uli u
grobnu odaju, moda kroz niski otvor. Vjerojatno nije postojalo dokraja oblikovano predvorje
grobne odaje, kako je prikazano na ovoj shemi, jer nisu sve grobne odaje imale taj prostor.
(Nacrtao Pere Vincent, prema Vincentu i Ahdit, 1914, ii, si. 53)
Kotrljajui kamen u svom lijebu: ulaz u grobnicu kraljice Helene od Adiabenea (Grobovi
kraljeva), Jeruzalem, sredina 1. stoljea, gledan s jugoistone strane. Kamen kojim je
zatvoren ulaz u Isusov grob mogao je biti grublji, bez precizno izraenog utora. (Martin
Biddle)
Keltska zmija urezana u stijenu u Galiciji, u panjolskoj. Otkrivena u naselju Castro pokraj
Viga. Zmija je moda predstavljala vodu, rijeke, iscjeljenje, plodnost i prosperitet. Moda je
simbolizirala povezanost izmeu rijeke i mora i izmeu neba i zemlje. (Autorova zbirka)
Zlatna ogrlica iz Glascotea datira s kraja prvog stoljea, a naena je u blizini Tamvvortha u
Engleskoj. Ovu se ogrlicu, napravljenu od savijenih niti zlatne slitine, povezuje s lokalnom
legendom o Boudicci, koja ju je, kako se vjeruje, nosila u borbi. Bila je uobiajeni ukras meu
Keltima. Pnanjalaje uz vrat i pruala neku vrstu zatite u borbi. (Birmingham Museums and
Art Ga\kry)
Pustinjski crte kolibria kojije nainilo pleme Nazca u Peruu. Tako goleme i zapanjujue
slike, koje je u cjelini mogue sagledati samo iz velike visine, svjedoe o sofisticiranu
animistikom svjetonazoru, u kojem su naravno i nadnaravno te mikrokozmos i makrokozmos
dio cjeline. {Nkholas J. Saunden)
Aleja mrtvih u Teotiuakanu, u Meksiku. Ulica je ceremonijalno sredite grada. U arhitekturi
grada odraava se visoko razvijena kozmologija i razraen sustav vjerovanja. Poloaj velike
avenije podudara se s lokalnom svetom geografijom i kretanjem zvijezda. (Nkholas J.
Saunders)
Slika Edwarda Leara Jeruzalem s Maslinske gore iz 1859.; prikaz grada s jugozapadne
strane. Lear je bio uspjeni profesionalni crta, a danas je poznatiji po svojim
nonsensstihovima. Obratite pozornost kako se dolina Kidron, u sreditu slike, susree s
dolinom Hinom u daljini. Godine 33. brda su preknvale guste ume. (Privatna
zbirka/Bridgeman Art Libraij)
Rekonstrukcija Jeruzalema u Isusovo doba: pogled iz ptije perspektive iz smjera
sjeveroistoka. Hram dominira gradom. Pokraj najblieg zida je Herodova palaa, a
Hasmonejska palaa nalazi se na pola puta izmeu zida i hrama. Isusa su razapeli na
padinama iznad gradskih zidina, blizu mjesta gdje zidine zaokreu prema istoku, u prednjem
planu. Maslinska gora lei u daljini, iznad hrama i doline Kidron. (Crte Leena Ritmeyera)
Slava Hrama
stolskim itamo, na primjer, o utjecajnom Gamalielu, Savlovu uitelju (kasnije sv. Pavlu),3
kojije bio farizej Velikog vijea.
Meu raznolikim pokretima i frakcijama u Isusovo vrijeme nalazilo se i mnogo
revolucionarnih struja. Nelagoda idovskoga vodstva zbog Isusova uenja i popularnosti,
opisana u tekstovima evanelja, te zbog opasnosti od rimskog pada koji bi zaprijetio njihovoj

moi ili je unitio, sasvim je shvatljiva. Prvo stoljee bilo je jedno od najnasilnijih u idovskoj
povijesti, dostiui klimaks u pohodu na Jeruzalem 70. godine i masovnim suicidom u Masadi
ubrzo nakon toga.
Mnogi su faktori pridonosili politikoj nestabilnosti u Palestini. Osim to je bila okupirana od
nevjernika, u Palestini je nastao dubok jaz izmeu bogatih i siromanih pri emu je bogatima
koristila rimska vladavina. Lako je vidjeti zato su u religijskim pojmovima bogatstvo i mo
lako povezivani s nevjernou boanskom Mojsijevu zakonu, Tori. Farizeji, zaraujui kruh
pouavanjem, odluno su se distancirali od toga da se zaraze okoritavanjem od reima. I Isus
je stao na stranu siromanih, iskoritavanih i marginaliziranih, iako je pridobio i mnotvo
bogatih. Jaz izmeu bogatih i siromanih produbljivanje visokim rimskim porezima
neophodnima za njihovu upravu.
Okolnosti su raale pobunjenitvo i ostale revolucionarne djelatnosti, od banditstva do
ustanaka raznih mesija i osloboditelja. K tome je Izrael imao tradiciju proroka koji su tumaili
bolesti vremena (ponekad slino dananjim novinarima) propisujui narodu lijek vjere.
Neposredno povezane s prorotvom bile su vizije kraja vremena, nudei nadu boanske
intervencije u povijesna zbivanja. Kod Isusa su se nali mnogi od tih elemenata: bio je prorok,
mesija i ponudio je viziju kraja vremena. Najzanimljivija je njegova proroka najava pada
Jeruzalema prema evaneoskim tekstovima po Mateju, Marku i Luki, tzv. sinopticima.
Isus je najpoznatiji po nazivu Mesija. Rano je nazivan Isus Krist, pri emu za Krist u
grkom tekstu Novoga zavjeta stoji rije Christos, kao prijevod hebrejske rijei mesija. Od
rane mladosti Crkve, Isusove su sljedbenike zvali kranima (mesijinim ljudima).
Apostolska djela svjedoe kako su taj nadimak dobili u Antiohiji6, jednoj od prvih kranskih
crkava izvan Palestine. Kasnije, rimski povjesniar Tacit o Isusu govori kao o Kristu kojije
pogubljen pod Poncijem Pilatom.7 Iako je ovo ime tretirao kao osobno ime, a ne titulu,
otkriva nam kako je to bio uobiajen
nain govora o Isusu. Jedan kontroverzan odlomak u Josipu Isusa naziva Kristom (Mesijom).
Niz godina znanstvenici su ovo ignorirali kao jasan kasniji kranski dodatak. Ipak, mnogi
znanstvenici danas vjeruju da je neto od tih odlomaka autentino, to podupire arapska
verzija koja nema kranski premaz. Dio koji bi mogao potjecati iz autentine verzije jasno
indicira da su ga njegovi sljedbenici smatrali Mesijom. Jo jedna indikacija neke autentinosti
je u tome to se drugdje Josip osvre na smrt Jakova, Isusova brata, oznaavajui Isusov
status meu njegovim sljedbenicima biljekom da je bio zvan Krist. Pobrojao sam Josipove
reenice kako bih usporedio dvije verzije.
Grka verzija Josipova izvjetaja o Kristu
(Mogui kranski dodaci ili modifikacije navedeni su u zagradama)
1. U to se vrijeme pojavio Isus, mudrac (ako ga se uope moe nazvati ovjekom). 2. Jer je
inio zaudna djela i bio uitelj ljudima koji su primali istinu s uitkom. 3. Zadobio je
sljedbenike i meu mnogim Zidovima i mnogima grkog podrijetla. (Bioje Mesija.) 4.1 kada
gaje Pilat zbog optube od strane vodeih meu nama osudio na kri, oni koji su ga prije toga
voljeli, nisu prestali ni tada. 5. (Jer ukazao im se trei dan, ponovno iv ba kao to su
boanski proroci govorili o tome i o bezbrojnim drugim udesnim stvarima o njemu). 6.1 do
dana dananjega pleme krana imenovano po njemu nije izumrlo.
Arapska verzija Josipova izvjetaja o Isusu

1. U to doba bijae mudar ovjek zvan Isus. 2. Njegovo vladanje bilo je dobro i bio je poznat
po vrlini.8 3.1 mnogi su meu Zidovima i iz drugih naroda postali njegovi uenici. 4. Pilat
gaje osudio na razapinjanje i smrt. I oni koji su postali njegovi uenici nisu napustili njegov
nauk. 5. Izvijestili su da im se ukazao tri dana nakon razapea i daje bio iv; bio je smatran
Mesijom, a proroci su mu pripisivali uda. 6. A ljudi po njemu nazvani kranima do dana
dananjeg nisu nestali.9Slava Hrama
U Isusovo je doba bilo brojnih varijanti shvaanja mesijanskog poslanja. Povezivanje te uloge
s boanskim bila je osobitost kranske zajednice, iako su rani krani nalazili materijala za
takvu identifikaciju u hebrejskim spisima. Univerzalno uvjerenje je, ipak, bilo daje smrt
siguran dokaz da je mesija laan. Uvjerenje sljedbenika daje Isus pravi mesija temeljilo se na
vjerovanju daje nakon smrti uskrsnuo. U drevnim dokumentima nalazimo imena mnogih
lanih mesija, redom raskrinkanih smru. Naziv mesija izgleda nije bio u uobiajenoj
upotrebi u tekstovima od prije 70. godine, to ne znai da nije bilo rairenog oekivanja
idovskog voe pomazanoga od Boga, ak i ako su oekivanja varirala u stupnju. U spisima
poznatim i tumaenim u to vrijeme bilo je naznaka o mesiji. Mnogi su upuivali na potomka
drevnog kralja Davida. Uzdii e se grana Davidove loze. Izaija 11,29 govori o mladici iz
panja Jesejeva koja e siromasima suditi pravedno. Prorok Mihej locirao je Betlehem kao
rodni grad Mesije (Mihej 5,2). Svici s Mrtvoga mora iz prvostoljetne kumranske zajednice
oigledno upuuju na dvije pomazane figure. Jedna je mesija veliki sveenik, a druga
kraljevski Knez Kongregacije, glavar zajednice vjernih na koncu vremena. Nakon smrti
Heroda Velikog bilo je nekoliko mesijanskih pokreta spomenutih u Josipovoj Povijesti
Zidova, Judin, Simunov, sluge kralja Heroda i Atronga. Prema Josipu, svi su ovi pretendenti
ciljali na kraljevsko prijestolje Izraela. Njihovi su sljedbenici u prvom redu bili neobrazovani
seljaci iz provincije. Pobunjenici su s jednakim arom napadali bogatake kue i borili se
protiv Rimljana za suverenost Izraela. Osim ovih pobuna nakon Herodove smrti i revolta koji
je vodio do razaranja hrama 70. godine, nema preivjelih dokumenata o mesijanskim
pokretima, osim onih o Isusovim uenicima. Isus je bio jedini kojije elio uspostaviti Boje
kraljevstvo (vlast Boga na zemlji) bez upotrebe oruane sile. U takvo poimanje kraljevstva
uklapali su se svi narodi, to je ideju nasilne uspostave davidovske vladavine u Izraelu inilo
suvinom.
Sto se tie hrama, raznolikost idovskih pokreta i vjerovanja Isusova vremena nije toliko
oita. Za blagdane, hodoasnici iz Galileje i cijele dijaspore slijevali su se u Jeruzalem kako bi
slavili prinosei rtve u hramu. Istina je da su se neke grupe meu farizejima razilazile oko
pripravljanja ivotinjske rtve, ali uglavnom je hramski kult inio sr idovskog oboavanja.
Hram je bio Boji dom. Svetinja nad svetinjama nije sadravala
nikakve figure, bila je prazna, izuzev malog kamena na kojem je sveenik prinosio svoje
godinje rtve miomirisa, kropei ga krvlju otkupljenja. Bila je nenamjetenajer je Bog kojeg
se oboavalo Stvoritelj Neba i Zemlje i bilo bi idolatrija prikazivati ga. Ipak, ondje je bila
njegova prisutnost. Bilo je to njegovo jedinstveno prebivalite meu ljudima. Njegovje narod
mogao primjeri rtve na tom mjestu.
Mogue je daje sam ideal hrama bio vaniji od stvarnoga hrama. Neke grupe snanih
apokaliptikih vjerovanja omalovaavale su tadanji hram, i s enjom ekale novi hram u
novom Jeruzalemu s konca vremena. Isus je pokazao duboko nezadovoljstvo hramsldm
praksama koje su preplavile predvorja hrama trgovinom, zasjenjujui time njegovu svrhu kao

mjesta oboavanja i molitve to potvruju prisutnost Boju u njegovu domu. Na svojoj

Posljednjoj veeri, u pashalnoj noi, Isus je pojasnio da su kruh i vino, kao njegovo tijelo
i krv, Bogu prihvatljivije od hramskih rtvi. U ranom je kranstvu bilo ouvano
oboavanje usredotoeno na spomen veere, stoje vodilo do shvaanja crkvenog oboavanja
kao zamjene za hram. Neko je vrijeme hram jo koriten za oboavanje i pouavanje, ali bez
prakse rtvovanja. Hram je koriten kao simbol Boje prisutnosti meu ljudima dan od Boga.
Isus je bio Bog meu nama ovdje na zemlji, i s njegovim odlaskom, Bog je bio prisutan kao
Duh Sveti u simbolikom hramu Crkve. Apokaliptika Knjiga otkrivenja uspostavlja koncept
Novog Jeruzalema kao rasplet ljudske povijesti, zajedno s Bogom koji e zauvijek prebivati
meu ljudima u savrenoj vladavini nad svijetom. Njegovje hram Gospodin Bog Svemogui,
ijanje.10 Za rano je kranstvo dakle, zamiljeni hram kljuan u jednakoj mjeri koliko je i
konkretni hram bio za judaizam Isusovih dana.VII.
Pedesetnica: preludij promjeni svijeta (5. travnja 23. svibnja)
Uonoj istoj jednostavno namjetenoj sobi u kojoj je Isus nedavno blagovao oprotajnu veeru,
okupilo se oko 120 ljudi. Posjedali su svuda po podu. Otkad su se vratili iz Galileje, postao im
je obiaj da se ovdje svakodnevno susreu. Skupinu su sainjavali preostala Jedanaestorica
Isusovih apostola i mnogi drugi uenici, ukljuujui ene. Isusova majka Marija je s njima, a
pridruili su se i Jakov, Josip, Simun i Juda, Isusova braa koja su jo nedavno bili skeptini
prema njemu. Ali nakon to su ga opet vidjeli ivog nakon smaknua i nakon to se osobno
ukazao Jakovu, morali su odbaciti nevjeru u bratove zapanjujue tvrdnje. I zaista, Jakov e
postati voditelj crkve ujeruzalemu i napisat e pismo u stilu kojim je njegov brat pouavao,
sauvano u spisima Novoga zavjeta. Vrlo je vjerojatno da su tamo bili i Marija, Marta i Lazar
iz Betanije zajedno sa enom koja je bila svjedok ukopa i dola pomazati tijelo nakon sabata
nekoliko tjedana prije, Marija iz Magdale, Marija, Kleofina ena, Ivana i neka neimenovana
ena.
Kroz neostakljene prozore sunce blijeti u sobu, jo uvijek hladno u rano jutro. Protekli su tek
dani otkako je Isus Jedanaestorici navijestio drugi, ovoga puta konaan odlazak na padinama
Maslinske gore, nadomak Betanije. Uzdignut je u oblak to je bio najbolji nain da se opie
dogaaj i nestao iz vida.A. D. 33
Grupa u Gornjoj sobi bila je obuzeta uskrslim Isusom koji se u nekoliko navrata pojavio u
blizini Jeruzalema i u Galileji. Jo su pokuavali pojmiti implikacije njihov se svijet mijenjao
dokje ostatak svijeta promjena tek ekala. Prije svega, uskrsnue je uinilo da itaju, razumiju
i interpretiraju spise na nov nain. Sada su se poznate knjige inile prepune obeanja o
povratku njihova Gospodina. Prirodna reakcija na to bilo je okretanje arkoj, neprestanoj
molitvi, u kojoj ene slobodno sudjeluju.
Uz to, prisjeaju se dogaaja i Isusovih uenja. Kako se prisjeaju, tako pripovijesti, parabole
i propovijedi poinju poprimati obrasce koji se lake pamte u njihovoj dominantno usmenoj
kulturi. Bilo je to poput naina na koji se prisjeamo voljene osobe i govorimo o njoj nakon
pogreba. No ovdje su ivi govorili o nekome tko je umro, ali je, suprotno oekivanjima,
uinio neto nezamislivo: vratio se u ivot. Istinaje da ih je opet napustio nakon lomljenja
kruha i ribe, ali je ostao stvaran s obzirom na udo svoga uskrsnua. Ovaj put to nije bio pravi
odlazak u smrt, ve odlazak prijatelja koji e se jednog dana vratiti.
Buni amor molitava prekinut je prodornim glasom galilejskog naglaska. Meu uzbuenim
pukom zavladala je tiina. Govornik je Petar, sad neprepoznatljiv kao ona poraena figura

prije nekoliko tjedana, puna grinje savjesti zbog javnog nijekanja Isusa. Brao!, ree on,
Juda, koji je izdao naeg Gospodina, umro je od vlastite ruke. Da bi ga zamijenili trebamo
jednoga od onih ljudi to su bili s nama sve vrijeme koje je Gospodin Isus proveo s nama,
poevi od krtenja Ivanova do dana kada je uznesen meu nas. Jedan od tih ljudi mora
zajedno s nama biti svjedokom njegova uskrsnua.
Navedeni scenarij je veinom preuzet iz izvjetaja okupljenih uenika na poetku Djela
apostolskih u Novom zavjetu, u drugom dijelu Lukine pripovijesti o Kristovu ivotu te
roenju i irenju njegove crkve. Dodao sam svoju spekulaciju kako je 120 uenika
uvjebavalo uenja i dogaaje iz Isusova ivota jer je nezamislivo da nisu. Vie od stoljea
uenjaci su polazili sa stajalita daje postojala neka vrsta rane tradicije uenja koja je
oblikovala jezgru triju napisanih sinoptikih evanelja Matejeva, Markova i Lukina,
nazvanima tako zbog slinosti u stajalitima. Naziv jednog uenjaka za te izvore, Q,
univerzalno je prihvaen, kako je ve spomenuto u prvom poglavlju. etvrto i posljednje
evanelje je Ivanovo i ono je kasnije dodano ostalim evaneljima.Pedesetnica: preludij
promjeni svijeta (5. travnja 23. svibnja)Vjerovanje uenika daje Isus uskrsnuo tako brzo
nakon to su ga pogubile rimske vlasti, Pilat, u Jeruzalemu, glavni je uzrok skorog i
dinaminog irenja kranske vjere. Svijet se ne bi promijenio bez tog uvjerenja. J. M.
Roberts komentira: Da bi pronali neto stoje imalo utjecaj opsega usporediva s opsegom
utjecaja kranstva, ne trebamo traiti meu pojedinim dogaajima, ve meu velikim
procesima poput industrijalizacije ili velike sile pretpovijesnih vremena, poput klime koja je
pripravila pozornicu povijesti.1 Ono to je uinilo kransku vjeru jedinstvenom u promjeni
svjetske povijesti bilo je njezino uvjerenje da se Isus vratio iz mrtvih. To daje postojao
idovski uitelj laik roen krajem Augustove vladavine, bez obzira na njegovu karizmu, nije
dovoljno za objanjenje njegova utjecaja na povijest. J. M. Roberts istie:
Sto god se moe misliti o evaneljima, nikako se ne moe rei da su ih pisali ljudi koji u te
stvari nisu vjerovali ili da nisu zapisali ono to su im rekli ljudi koji su vjerovali da su ih
vidjeli svojim oima. Jednako jasno, Isusov ivot nije bio tako uspjean po svjetovnim
mjerilima da bi njegova uenja preivjela samo zbog utjecaja njegove etike poruke. Istina,
privukao je mnogo siromanih i odbaenih, kao i Zidova koji su osjeali da njihova tradicija
ili oblik ponaanja u kojem su otvrdnuli vie nisu zadovoljavali. No uspjesi bi umrli s njim da
njegovi uenici nisu vjerovali daje on pobijedio smrt i da e oni koji su spaeni krtenjem
poput njegovih sljedbenika takoer nadvladati smrt te ivjeti zauvijek nakon Bojeg suda.
Prije nego je prolo jedno stoljee, ova se poruka proirila diljem cijelog civiliziranog svijeta
ujedinjenog i zatienog od strane Rimskog Carstva.2
Prisnost s kranstvom ini da zaboravljamo kako je nedolino to je njegov sredinji simbol
kri, sredstvo smaknua u Rimljana, ali ne i samo njihovo. To je bilo kao da danas grupa ljudi
ukljui sliku elektrine stolice, vjeala ili streljakog odreda u svoj logo. Snaga tako
odvratnog prizora poput kria bila je u izriitom vjerovanju da ga je Isus nadiao kri je
prazan, ne naprosto zato stoje Isusovo tijelo skinuto s njega, ve zato to je pretrpio i zatim
pobijedio smrt. Jedan od najljepih pjesnikih tematizacija simbolizma kria, srednjovjekovna
je poema The Dream oj the Rood (rood je kri na srednjovjekovnom engleskom). Ne samo u
knjievnosti, ve i u slikarstvu, arhitekturi i skulpturi tema kria prisutna je stoljeima nakon
Krista.

Gotovo odmah nakon to je Isus udahnuo svoj posljednji dah na kriu, sudbina njegova tijela
postala je vana. idovske vlasti zatraile su Pilatovo doputenje da zapeate Isusovu
grobnicu da njegovo tijelo ne bi bilo ukradeno, a njegovi su uenici tvrdili daje uskrsnuo od
mrtvih.3 Kasnije, sljedeeg nedjeljnog jutra, kada je straa otila istim voama sa
zbunjujuim svjedoenjima o zasljepljujuim svjetlima, podrhtavanjima tla i nestalom tijelu,
prema Matejevu tekstu, bila je potplaena da kae ljudima: Njegovi uenici su doli nou i
ukrali ga dok smo mi spavali.4 Obeano im je da e biti zatieni od nevolje ukoliko incident
doe do upraviteljevih uiju (koji bi oito bio vrlo nezadovoljan njihovom izjavom da su
zaspali). Prema Mateju, ova pria je proirena meu idovima do danas (pisao je vjerojatno
oko 75.80. godine, ako se koristio Markovim evaneljem, kao to mnogi znanstvenici
vjeruju). Uredba cara Klaudija mogla bi osvijetliti ovu priu o ukradenom tijelu, iako nije
mogue biti siguran.
Upute cara Klaudija pronaene su u Nazaretu 1932. godine
Cezarova zapovijed. Zadovoljstvo mi je da grobovi i grobnice ostanu trajno neometane za one
koji su ih napravili za kult svojih predaka ili djece ili lanova svojih kua. Ukoliko bilo koji
ovjek da informaciju da ih je netko demolirao ili na bilo koji nain iskopao mrtve ili ih
zlobno prenio na druga mjesta s namjerom da ih oskvme ili makne nadgrobnu plou, protiv
njega zapovijedam suenje, kako u znak potovanja bogova, tako i u znak potovanja kulta
mrtvih. Potovanje sahranjenih mora postati jo obaveznijim. Neka bude apsolutno
zabranjeno bilo kome da ih ometa. U sluaju suprotnog, moja je elja da prijestupnik bude
osuen na smrt pod optubom oskvrnjenja grobnice.5
ini se da Klaudijev dekret o oskvrnuu grobnica proizlazi iz kranskog propovijedanja o
uskrsnuu Isusa i suprotnih pria kako je njegovo tijelo bilo ukradeno. To bi moglo biti
povezano s Klaudijevim izgonom idova, ukljuujui njihove kranske elemente, iz Rima
49. godine. Svetonije, kojije dogaaje zabiljeio gotovo sto godina kasnije, kae kako su
neredi i remeenje gradskog mira bili poticani od jednog Krestosa. Gotovo je sigurno daje
govorio o Kristu, vjerojatno zamjenjujui dvije sline grke rijei ija je jedina razlika u
jednom samoglasniku. Christos na grkom znai Krist ili Mesija. Ako je tako, Svetonije je
pogreno mislio da je Isus tamo bio osobno.6 ini se daje nevolja proizala iz sukoba
nastaPedesetnica: preludij promjeni snjcta (5. travnja 23. svibnja)log zbog tvrdnji krana
unutar tamonje idovske zajednice o Isusu Kristu.7
Kada pisci Novoga zavjeta govore o Isusovu uskrsnuu, pritom misle na to da ima fiziko
tijelo ovjeka koje je ivo i sposobno jesti, dotaknuti, govoriti i tako dalje, nakon perioda u
kojem se njegovo tijelo poelo raspadati u uobiajenom prirodnom procesu nakon smrti (kao
to su unitenje modanih stanica nekoliko minuta nakon smrti zbog nedostatka kisika,
rigormortis i unutarnje propadanje uzrokovano probavnim bakterijama koje poinju
konzumirati sam sustav). Oni nisu govorili samo o nekoj vrsti duhovne vizije. U grobnici nije
bilo svjedoka u samom trenutku kada je njegovo srce ponovno zakucalo, zrak udahnut u plua
i kada je ustao iz leeeg poloaja. Isusovo uskrsnulo tijelo imalo je i nove sposobnosti, osim
onih uobiajenih svjedoci tvrde da su ga vidjeli kako prolazi kroz zidove i odjednom nestaje.
Kasnije ovo Pavao objanjava kao novu kreaciju koju je Krist uveo svojim uskrsnuem. Takve
nove osobine bile su natuknute ranije u Isusovoj oitoj kontroli nad prirodom kao onda kada
je rekao profesionalnom ribaru Petru gdje da baci mree ili kada je vien kako hoda po vodi

ili kada stiava oluju. Te su Isusove kvalitete sadraj kranske teologije kroz stoljea, potvrda
njegove dvojne prirode pune ovjenosti i punog boanstva.8
Najstarija postojea dokumentacija o Kristovu uskrsnuu nalazi se u pismu sv. Pavla crkvi u
Korintu, u Novom zavjetu, napisano oko 54. godine. Pavao u korintskih sluaa pretpostavlja
neku razinu znanja o ivotu i uenju Krista (pismo je sasvim sigurno bilo itano javno). U toj
poslanici Pavao daje rani kredo koji ukljuuje vaan slijed ukazivanja nakon uskrsnua, za
koja kae da su im svjedoile razliite manje i vee grupacije te pojedinci (ukljuujui i njega
samog, vjerojatno godinu nakon ostalih pojava, 34. godine ili godinu kasnije).
Predao sam vam najprije ono to sam primio: daje Krist, suglasno sa Pismima, umro za nae
grijehe, daje pokopan, daje trei dan, suglasno sa Pismima, uskrsnuo, da se ukazao Kefi,
potom Dvanaestorici. Zatim se ukazao brai kojih je bilo zajedno vie od pet stotina, od kojih
veina jo i sada ivi, a neki su ve pomrli. Potom se ukazao Jakovu, pa onda svim
apostolima. A naposljetku, ukazao se i meni kao nedonoetu.9
Slijed je poeo od Petrova vienja Isusa, potom Dvanaestorica (kojima je naknadno pridruen
Matej, izabran da zamijeni Judu Ikariotskog), za
tim grupa od oko 500 uenika (ili vea grupa, ako Pavao nabraja samo mukarce), zatim
Isusov brat Jakov i naposljetku Pavao na svojem dramatinom obraenju na putu u Damask.
Jasno je da Pavao ne ubraja ene koje su prve vidjele Isusa nakon stoje ustao iz mrtvih. Tome
je moda razlog to ene u to vrijeme nisu imale status svjedoka, a Pavao istie povijesnu
istinitost Isusovih posmrtnih ukazanja. Ne ukljuuje ni Isusovo ukazivanje dvojici uenika u
Emausu (vidi str. 101102). Ovo ukazuje na to da Pavao daje izbor i da postoje i druga
ukazanja koja ne spominje u svom izvjetaju. Po Pavlu, temelja za kranstvo ne bi bilo bez
Kristova potpunog fizikog uskrsnua kao ivog ljudskog bia.10
NEDJELJA, 5. TRAVNJA (16. NIANA)
Prema evaneljima Novoga zavjeta prva ukazivanja nakon uskrsnua dogodila su se u rano
nedjeljno jutro 5. travnja. Zamislimo ene koje su svjedoile Isusovu urnom pogrebu kako se
vraaju u grobnicu kako bi mu, prema tadanjim obiajima, pomazale tijelo. Takva bi slika
pokuala pomiriti razliite izvjetaje evanelja. Neki znanstvenici smatraju te pripovijesti
previe proturjenima da bi bile vrijedne razmatranja; drugi vide te varijacije kao neizbjene u
relativno neovisnim izvjetajima dogaaja (ak i tamo gdje je koriten isti izvorni materijal).
Tijelo bi se pomazivalo odmah nakon smrti, ali zbog sabata i Pashe to je bilo odgoeno.
Moda su se, po dogovoru, u dvije grupe doli susresti pred grobnicom. Marija Magdalena i
Marija Kleofina stigle su iz Jeruzalema, iz kue gdje su i boravile, moda Ivanove. Moda im
se i Saloma pridruila. Iz drugog smjera dolaze Ivana i neimenovana ena (mogue uenica
zvana Suzana) koje su mogle krenuti iz Hasmonejske palae, nadomak hramskom brdu, gdje
je Ivana bila lanica Herodova kuanstva. Sastavljajui razliite izvjetaje Novog zavjeta
dobivamo ideju o vjerojatnom slijedu dogaaja.
Kada su dvije Marije i Saloma prilazile mjestu ukopa, mogue je da su osjetile podrhtavanje
tla, stoje vjerojatno bilo neprimjetno, poto su takve stvari bile uobiajene u blizini doline
kojom je tekla rijekajordan. Iznenada su uvidjeli razoaravajuu injenicu da nee moi
pomaknuti teak kamen s ulaza u grobnicu. No, pribliavajui joj se, primijetili su daje
grobnica ve otvorena. Marija Magdalena, pretpostavljajui kako je tijeloPedesetnica: preludij
promjeni svijeta (5. travnja 23. svibnja)ukradeno, otrala je brebolje obavijestiti Petra i

Ivana, dva uenika koja su ostala ujeruzalemu, ostavljajui dvije starije ene na mjestu
dogaaja. U tom trenu pridruile su im se Ivana i njezina suputnica. Odluile su ui u
grobnicu da vide to se moglo zbiti. Zapisano je kako su se iznenadile vidjevi dva mladia u
blistavo bijeloj odjei (to je uobiajen opis aneoskih bia, ili boanskih glasnika u Pismu;
nalikovali su ljudima nosei odjeu tog doba, a ne nekim nebeskim biima s krilima). Jedan
od njih rekao im je da je Isus uskrsnuo kako je i najavio. Valjalo im je obavijestiti uenike i
Petra da e on ii pred njima u Galileju. Na to su etiri ene istrale iz grobnice i pourile rei
apostolima. Mnogo se tralo tih ranih sati, to je bila posljedica izvanrednih dogaaja koji su
nadilazili razum.
U meuvremenu je Marija Magdalena pronala Petra i Ivana u gradu i sve im istresla: Uzeli
su naeg Gospodina iz groba, i ne znamo kamo su ga stavili. Smjesta su dvojica otrala
grobu s Marijom koja ih je slijedila. U prenapuenim jeruzalemskim ulicama, koje nude
nekoliko puteva do grobnice izvan gradskih zidina, nisu presreli druge ene na njihovu putu
od grobnice kako bi rekle uenicima to im je aneo naloio. Ivan je, kao mlai od Petra, prije
stigao do groba, ali je Petar imao prednost da ue prvi. Tamo je vidio odloene mrtvake
povoje. Uavi, Ivan je vidio i povjerovao daje Isus ustao. Opazio je da pokrov kojije bio
oko Isusove glave ne lei skupa sa lanenom odjeom ve je sloen na drugom mjestu.11 Ova
jednostavna primjedba ini se daje imala dubok utjecaj na njegovu vjeru. Do tada je Marija
Magdalena dola do grobnice i ekala tamo dok su se Petar i Ivan vraali. Dokje plakala,
doivjela je prvo ukazanje uskrsloga Isusa. Moemo je zamisliti kako je pala na koljena u
udu i radosti te omotala ruke oko njegovih nogu. Rekao joj je da ga ne smije drati. ini se
da ta reakcija nije bila zbog stida od dodira niti ukor, ve signal da su se njihovi odnosi
promijenili njegovim uskrsnuem. On e uskoro napustiti svoje uenike, i morali su ga pustiti.
Dok su druge ene prosljeivale anelovu poruku ostalim uenicima, moda na putu za
Betaniju pozdravio ih je Isus. Njegova prva ukazanja bila su pred enama koje nisu imale
nikakav legalan status svjedoka. Isus se tek kasnije toga dana pojavio pred grupom svojih
uenika okupljenom, zbog nevjerojatnih pria ovih ena, ujeruzalemu, gdje su imali za
jedniki objed. Prije tog ukazanja, dvojica iz vee grupe uenika, Kleofa i bezimeni uenik,
zaputili su se u selo Emaus udaljeno nekoliko kilometara. Na putu im se pridruila trea osoba
koju na poetku nisu prepoznali. Izvijestili su ga o dogaajima oko Isusova raspea i kako su
ih neke ene iz njihove drube zaudile svojim priama o praznoj grobnici i vizijama
anela.12 Kasnije, dok su ga nagovarali da ostane s njima, prepoznali su u njemu Isusa. To
kasno prepoznavanje imalo je moda veze s neoekivanjem. Na kraju krajeva, mogue je da
vidite nekoga na ulici tko slii vaem umrlom prijatelju, ali vrlo brzo odbacite tu pomisao.
Moda je Isus bio obinog izgleda, a glava mu je bila pokrivena u Novom zavjetu obino se
biljee njegovo uenje, autoritet i odnosi sa razliitim ljudima.
Nije nam pruen nikakav opis daljnjeg ukazivanja, ovoga puta samo Petru toga dana. U to
vrijeme Isus se takoer ukazao svom bratu Jakovu, stoje spomenuo i sv. Pavao. Ipak,
dokumenti Novoga zavjeta govore nam u nekim detaljima da se Isus ukazao Petru i ostalim
najbliim uenicima (s iznimkom odsutnog Tome) dok su razgovarali uz objed o
zapanjujuim dogaajima toga dana. Prilika je zabiljeena Lukinim znamenitim rijeima:
Dok su oni jo o tome govorili, sam Isus stade meu njih te ree: Mir s vama! Oni zbunjeni
i puni straha, pomislie da gledaju duha. A on im ree: Zato ste zbunjeni? emu se takve

sumnje raaju u vaim srcima? Pogledajte moje ruke i noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i
ustanovite! Duh nema mesa i kostiju kao to vidite da ih ja imam. Kada to ree, pokaza im
ruke i noge. Dok oni od radosti jo nisu mogli vjerovati i samo se udili, upita ih: Imate li
ovdje to za jelo? Pruie mu komad peene ribe. On je uze i pojede pred njima.13
Neto kasnije, kada se Toma pridruio ostatku Jedanaestorice, sluao je skeptino prie o
Isusovu uskrsnuu i vizijama ena. Kada su mu drugi rekli: Vidjeli smo Gospodina,
njegovje zbunjeni odgovor bio: Dok ne vidim na rukama njegovim znak od avala i ne
stavim svoj prst u rupu od avla i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neu vjerovati.14 Toma
se vrlo konkretno izrazio o stravinim Isusovim ranama od raspea.Pedesetnica: preludij
promjeni svijeta (5. travnja 23. svibnja) NEDJELJA, 12. TRAVNJA (23. NIANA)
Iz spisa Novog zavjeta jasno je da su uenici ostali u Jeruzalemu najmanje tjedan dana prije
nego to su, po Isusovoj uputi, krenuli u Galileju gdje e se susresti s njim. Moglo je to biti
zbog obiaja hodoasnika da ostanu u gradu ili se zadre u blizini tijekom est dana
beskvasnog kruha koji su slijedili Pashu. Nije nam otkrivena lokacija brda gdje su ga trebali
susresti. Oko obale Galilejskogjezera mnogo je strmih brda. Ivan je zabiljeio Isusovo
ukazanje Tomi, zajedno sa desetoricom koji su ga ve vidjeli, sljedee nedjelje ujeruzalemu.
Kao i obino, vrata prostorije za sastanke bila su zakljuana zbog straha od gradskih i
hramskih vlasti. Mogue je da se susret dogodio u gornjoj sobi, koja je moda bila vlasnitvo
roditelja Ivana Marka. Odjednom se Isus ponovno pojavljuje. Ovoga puta, nakon poznatog
pozdrava Mir s tobom! poziva Tomu da dotakne rane na njegovu tijelu. Bistri uenik
odgovara: Moj Bog i moj Gospodin! Moda je Toma vie od drugih promislio duboke
implikacije onoga to se dogodilo. Njegovo e ga novo uvjerenje uskoro povesti, kako
vjerodostojna predaja kae, sve do Indije i moda ak i u Partu, gdje e ispriati ovu priu
mnogo puta.
Ovakva uvjerenja o ukazivanju uskrslog Isusa osigurala su razvoj i dinamiku za dramatino
irenje kranstva u 30 godina nakon toga dogaaja.
IZMEU SRIJEDE, 15. TRAVNJA (26. NIANA) I 13. SVIBNJA (24. IYYARA)
Ako su Jedanaestorica i ostali uenici iz Galileje krenuli sljedei dan, u ponedjeljak 13.
travnja, mogli su stii do Galilejskogjezera u srijedu. Popeli bi se strmom rimskom cestom
izjeruzalema u Jerihon i zatim krenuli sjeverno uz iroku Jordansku dolinu. Bilo je to u
podruju oko Galilejskogjezera gdje se odigralo nekoliko ukazanja. Jedno od njih detaljno je
zabiljeeno u Ivanovu evanelju i tie se dijelajedanaestorice koje je iznenadio susret s
Isusom. Drugu priliku spominje Pavao u svojoj poslanici crkvi u Korintu, kad je prisustvovalo
mnogo vjernika. Zbog tog velikog broja nazonih to je mogao biti susret koji je Isus
zahtijevao u Galileji. Mogue je da je to bila prilika kada je Isus naloio svojim uenicima,
mukarcima i enama, da krenu i trae nove uenike meu svim narodima svijeta.15 Ovaj je
nalog sama sr irenja Crkve koje je zapoelo samo nekoliko tjedana kasnije. Iako je Crkva u
poetku bila posve idovska, njezini su voe s vremenom shvatili kako je Radosna vijest o
Isusu bila jednako namijenjena i neidovima.
Susret s uskrslim Isusom, zabiljeen jedino u Ivanovu evanelju, dogodio se odlaskom grupe
uenika meu Jedanaestoricom, Petra, Ivana, njegova brata Jakova, Tome, Natana i dvojice
uenika nepoznatih imena, na jezero, na nono ribarenje. Nisu nita ulovili. Dokje svitalo,
odjednom su na obali zapazili siluetu. A onda je do njih dopro poziv da bace mree na desnu
stranu barke. Rezultat poslunosti dalekom glasu bio je golem ulov. Najednom je Petar

shvatio daje silueta Isus, pa se smjesta bacio u vodu da otpliva do njega. Ostali su doveslali s
ulovom. Bio je to boanski prizor; u svjeini jutra Isus je zapalio vatru i pozvao ih na doruak
koji se sastojao od kruha i ribe. Za pisce evanelja svakodnevno i sveto su iste prirode.
Vanost ove prilike je javno iscjeljenje Petra, nakon njegova neuspjeha u noi suenja Isusu.
Kao odjek na trostruko Petrovo nijekanje Isus ga pita tri puta ljubi li ga. Nakon svake potvrde,
Isus mu odgovara: Pasi moje ovce. Petar je nakon toga ponovno prihvaen i priznat kao
nosei stup Crkve meu apostolima, kako su Jedanaestoricu zvali. Ostali stupovi postali su
braa Jakov i Ivan, Isusov brat Jakov te uskoro i Pavao.
Tijekom ukazanja u Galileji, Isus je, ini se, uputio svoje bliske uenike da se vrate u
Jeruzalem. Svrha galilejskih ukazanja bila je potvrda uskrsnua velikom broju uenika u
podruju u kojem je najvie pouavao u posljednje tri godine svoje slube. Ukljuio ihje u
nalog da idu svijetom i ire njegovo evanelje. Bez sumnje, Galilejci su bili skloniji irenju
poruke neidovskom svijetu nego mnogi u Jeruzalemu. Usprkos tomu, svoje je najblie
sljedbenike uputio u Jeruzalem gdje e se dogledno vrijeme nalaziti sredite Crkve. Judaizam
je, prije pada Jeruzalema i razaranja hrama 70. g., bio arolika nakupina uvjerenja. Neki
znanstvenici vjeruju daje specifino Isusovo idovstvo dugovalo mnogo galilejskom
kontekstu koji je bio u svakom smislu manje krut, nego u podruju Jeruzalema ijudeje. Ako je
to tako, povijest i razvoj Crkve bili bi puno drugaiji daje njezino sredite bilo u Galileji gdje
se odvio vei dio njegova pouavanja a ne u Jeruzalemu.Pedesetnica: preludij promjeni
svijeta (5. travnja 23. svibnja) ETVRTAK, 14. SVIBNJA (25. IYYARA)
Jedanaestorica su se iz poslunosti Isusu vratila u Jeruzalem, u drutvu mnogih bliskih
uenika iz Galileje, ukljuujui ene. Taj dan, ili veer prije, Isus se ukazao Jedanaestorici u
Gornjoj sobi u Jeruzalemu. Nije zabiljeena duljina razgovora. Prema izvjetaju iz Djela, Isus
se osvrnuo na krtenje u vodi koje je nauavao Ivan Krstitelj, koje je znailo odluno
pokajanje i elju za unutarnjom kao i vanjskom istoom. Oni e biti za malo dana, kako je
rekao, krteni dolaskom Duha Svetoga.16 Vjerojatno su ga zasipali mnogim pitanjima. Jedno
od njih bilo je o naravi njegova kraljevstva. U Djelima je zabiljeeno njihovo pitanje:
Gospodine, hoe li sada obnoviti kraljevstvo izraelsko?; to je bilo vodee mesijansko
pitanje. U to vrijeme postojali su razliiti koncepti Mesijina poslanja. Meu nekim grupama
bio je popularan apokaliptiki ili eshatoloki Mesija koji bi nadnaravnim sredstvima odluno
promijenio svjetski poredak. Isus sugerira da to nije najvanija briga. On se radije
usredotouje na misiju iji e oni biti provoditelji koristei svoj trud i snalaljivost ovdje i
sada, crpei iz nadnaravne boanske sile koja je bez presedana: oni e primiti snagu kad Duh
Sveti doe na vas, pa ete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji u Samariji i sve do
kraja svijeta. U jednom trenu, vjerojatno u zoru, poveo ihje izvanjeruzalema preko
Maslinske gore prema Betaniji. S tog ihje mjesta konano napustio odnesen oblakom, kako su
to oni i opisali. Tuka je rekao daje na Maslinskoj gori Isus podigao ruke i blagoslovio ih.
Dok ihje blagoslivljao rastade se od njih i bi uznesen na nebo.17 Uputio ihje da ostanu u
Jeruzalemu dok ne doe tajanstveni Duh Sveti. Nakon Isusova odlaska vratili su se u grad
preplavljeni radou.
S PETKA, 15. SVIBNJA (26. IYYARA) NA SUBOTU, 23. SVIBNJA (5. IVANA)
Svakoga od sljedeih deset dana jedanaest apostola neprestano je boravilo u hramu
blagoslivljajui Boga. Takoer su se tijekom dana nalazili u Gornjoj sobi gdje su izabrali

kockom Mariju za nasljednika Jude Ikariota i time ponovno postali Dvanaestorica. U Gornjoj
sobi bilo je mnotvo uenika, mukaraca i ena, od kojih su mnogi bili iz Galileje. Posvetili su
se molitvi s velikim arom i pretpostavljam, razgovarali o nedavnim dogaajima i
najupeatljivijim trenucima i uenjima tijekom trogodinjeg Isusova poslanja. Crkva e se
uskoro roditi kao i nezaustavljiva sila koja e se tijekom sljedeih trideset godina, usprkos
otporu i brutalnom progonstvu, iriti kroz istono Rimsko Carstvo i u zapadno, a na Istoku
trgovakim rutama doi do Indije. Ova grupa od oko 120 idova, zajedno s onima to su
ostali u Galileji, oblikovat e karakter budue Europe i njihova e poruka biti prenesena u
najdalje krajeve svijeta, kako je Isus naloio.V
VIII.
Zapadno carstvo
Poput istonog, zapadno carstvo zauzimalo je iroko podruje: panjolsku (Iberijski
poluotok), Galiju (Francuska) i Germaniju. Jug je ovog podruja bio urbaniji, a sjever
ruralniji. Dva sredita osnovana na sjeveru ostala su vana do danas: Bona (Bonn) i Lutecija
(Pariz). Sjeverni dijelovi, Galija i Germanija, bili su u odnosu na Rim divlji svijet naseljen
Keltima te germanskim plemenima na sjeveru i istoku. Keltska plemena imala su dobro
razvijenu kulturu koja je fascinirala rimske osvajae poput Julija Cezara. Njihova je kultura
bila usmena. Bilo je na grkim i rimskim povjesniarima i geografima daje zabiljee. U to
vrijeme Britanija nije bila pod rimskom okupacijom, ali su postojale snane trgovinske veze
izmeu otoka i kontinenta, olakane injenicom da veinu britanskih plemena ine Kelti.
Tiberije se aktivno zanimao za rimsku upravu diljem zapadnog carstva i tijekom 33. godine
bio je iza projekta gradnje cesta velikog razmjera, koji je ubrzo poveao trgovinu izmeu
panjolske, Galije i Italije, i pojaao sigurnost. Jedna takva cesta koju je zapoeo Tiberije
prelazila je Pirineje, povezujui sjevernu panjolsku s Burdigalom u Galiji.1 Svim je ovim
regijama romanizacija donijela mir i vee trgovinske mogunosti, stvarajui i novu
ekonomsku infrastrukturu. Samo Carstvo imalo je koristi od trgovine i zbog opskrbe
robovima i novacima za legije.Siri svijet
Zadaa vojnika nije prvotno bila samo odravanje mira i suzbijanje pobuna i napadaa, ve i
izgradnja cesta. Od 33. do 34. godine mezijske legije bile su ukljuene u gradnju strateke
ceste du rijeke Dunav. Projekt je zahtijevao izrazitu snalaljivost i odlunost. Jedan od
mnogih izazova bio je u nekim dijelovima urezati cestu u litice iznad rijeke.2 Pjeatvo je
vjebalo razne vjetine i nosilo razno orue za gradnju, lov i postavljanje logora.
Kako je rimska kultura preuzeta na zapadu, osnovani su novi gradovi s geometrijski pravilno
rasporeenim ulicama, s kupkama i hramovima. Izgraeni su amfiteatri, a u junim gradovima
postavljena su kazalita. Briljantno konstruirani akvedukti opskrbljivali su gradove svjeom
vodom za pie i neophodne kupke. Legije su bile posebno jake du Rajne, koja je obiljeavala
sjeveroistonu granicu Carstva, zbog strateke vanosti Germanije za sigurnost Rima. Lentul
Getulik, ovjek koji je preivio pad biveg careva namjesnika Sejana premda mu je bio
prijatelj, zapovijedao je monim legijama u Gornjoj Germaniji. Tiberije je, kao bivi vojni
zapovjednik regije, bio svjestan vanosti odravanja odanosti tamonjih legija. On je sluio u
germanskim pohodima za Augusta devet puta.
Prije rimskog osvajanja Galije i Germanije, Europom su dominirali Kelti. Oni su bili porodica
plemena koja se naselila diljem Zapadne i Sjeverne Europe. Klasini pisci, ukljuujui

Vergilija, (70.19. g. pr. Kr), Julije Cezar (104744. g. pr. Kr), Diodor Sikulski (1. st. pr. Kr.),
Arijan (96.180. g.) i Strabon (64. g. pr. Kr. 21. g. poslije Kr.) opisuju ih osvrui se na njihov
izgled i barbarske karakteristike.
Nakon Iberije dolazimo do keltskog teritorija koje se protee na istok skroz do Rajne.
Cjelokupni sjeverni rub okupan je Britanskim kanalom... (Strabon [Geografija, 2.5.28])
Zlatne su njihove vlasi i zlatna ih odjea krasi, prutast ogrta je svakom i svakom o bijelom je
watu iskovan lanac u zlatu, u rukama sulice dvije, alpska blistava koplja, a tit podugaak ih
krije.*
(Vergilije [Eneida, VIII, 659 662])
* Vergilije, Eneida, Globus media d.o.o., Zagreb, 2005., str. 219220, prev. Bratoljub Klai
(nap. prev.).Zapadno carstvo
Noahu sjanu odjeu, tunike obojane bojom svakom i hlae koje zvahu bracae. (Diodor
[Svjetska povijest, V.30])
Cijela nacija koja se sad zove galska ili galatika stvorena je ratom, snanogje duha i brza na
borbu, iako s druge strane jednostavna i sirova. (Strabon [Geografija, IV. 4.2])
Ovom taktikom oni (vozai kola) pokazuju da su za vrijeme bitke i dobri konjanici postojani
pjeaci. Svakidanjim vjebanjem i trudom postizavaju toliko da znaju na strmu ili prestrmu
mjestu zaustaviti konje i zaas ih obuzdati i okrenuti u drugom pravcu.*
Galske ene ne samo da su u stasu poput mukaraca, nego su i hrabre poput njih. (Diodor
[Svjetska povijest, V.32])
Gali su visoki i imaju visoko miljenje o sebi. (Arijan [Aleksandrova anabaza] I. 4.6)
Kad razgovaraju meu sobom, Gali govore kratko i zagonetno, s mnogo aluzija... Imaju
prijetei, ohol, tragian stav, te su otroumni i vole uiti. (Diodor [Svjetska povijest V.31])
Kelti su pokazali briljantnost u inovativnosti obavljajui transport na kotaima i imajui dobro
razvijene plugove mnogo prije nego to su bili izloeni rimskom utjecaju. Njihov rad u metalu
rezultirao je elegantnim i prelijepim umjetnikim djelima. Kelti su zapravo dosegli najvei
stupanj kultiviranosti u zapadnom svijetu izvan mediteranskog kruga. Izvorno su doli s istoka
i smjestili se u zapadnim Alpama i prema jugu gornjeg Dunava. Osim na Britansko otoje, u
panjolsku, vei dio Francuske i sjevernu Italiju, irili su se istono dolje prema Dunavu, i
ak u Galiciju i Malu Aziju. ini se da su odrali osjeaj zajednitva s ostalim Keltima koji
nisu bili iz njihovih plemena, iako su se ponekad borili meu sobom. Izgleda da su imali
fizike slinosti (Boudicca, koja je 33. godine bila mlada djevojka, uklapala se u stereotip
visoke djevojke duge crvene kose), a artefakti i kultura bili su im specifini.
Gaj Julije Cezar, Moji ratovi. Zora, Zagreb. 1972, str. 79, prev. Ton Smerdel (nap. prev.).
Iako nisu prakticirali pisanje, usmena predaja im je bila visoko razvijena, uz snano razvijeno
pamenje. ivjeli su u gradovima, stoje zahtijevalo naprednu drutvenu organizaciju. Njima
su vladali kraljevi. No kako su bili plemena bez nacionalnog ili dravnog identiteta, nisu se
bili u stanju ujediniti da bi pruili otpor rimskim neprijateljima. Ipak, Rimljani su strahovali
od njihove okrutnosti u ratu. Poznat je bio njihov obiaj lova na ljudske glave, to je bio dio
njihova religijskog nazora. Nekoliko bi glava bilo zakucano za dveri ili pak nataknuto na
motke oko utvrenih kula.
Glave bi sluile da ukazu na ratno junatvo, ali i za osiguravanje magijske zatitne moi.
Diodor Sikulski prisjea se kako su Gali zakucavali glave na svoje kue ili ih balzamirali

uljem.3 Izgledi da se postane ljudskom rtvom u druidskoj ceremoniji nakon hvatanja plaio
je rimske vojnike ukljuene u borbu protiv Kelta.
Keltski religiozni simbol, koji je na neki nain bio moan kao i kri u kranstvu, bila je
odrubljena ljudska glava. To je obiljeavalo vjeru Kelta toga doba. Glava je bila viena kao
sredite ljudske moi. Izloene glave ratnika titile bi domove i utvrde od zla, jamei uspjeh i
sreu. Glave ne bi samo bile izloene kao trofeji i talismani, ve bi se konstile i kao kalei
ukraeni zlatom iz kojih se pilo. Mnogo glava skinutih u borbi znailo bi hrabrost i
provjerenost ratnika. Kao sjedite ljudske due glava je bila i moan simbol boanstva. Glave
su se i oblikovale u drvetu i kamenu, te su mnoge pronaene u arheolokim iskapanjima.
U keltskom religijskom sustavu druidi su imali integrativnu ulogu. Bili su elita s razraenom
hijerarhijom koja je ukljuivala pjesnike i vraeve te imala iroku naobrazbu. Njihova
drutvena uloga bila je raznolika, usredotoena na prirodu keltskih boanstava, moral i pravo,
kao i astrologiju i proricanje. Njihovo mistino znanje bilo je povezano s hrastom kao
simbolom boanskog. Imela je bila takoer od velike vanosti, moda povezivana s
plodnou. Julije Cezar napisao je da su druidi bili zaokupljeni religijskim oboavanjem,
privatnim i javnim rtvovanjem te tumaenjem ritualnih pitanja.
Sjeverno i zapadno od keltskih teritorija koje su osvojili Rimljani bili su germanski barbari.
Rimski povjesniar Tacit ivo opisuje geografiju i etnologiju Germanije u istoimenoj
knjizi.Zapadno carstvo
Njihova zemlja, iako raznolikog pejzaa, ipak uglavnom blista umama ili isparavanjem
movara; kiovitija je prema Galiji, vjetrovitija prema Noriku i Panoniji. Bogata je itom, ali
neblagonaklona vokama; bogata je stadima i krdima, ali veinom manjeg rasta pa stoka ak
nema ni uobiajeno lijepu i plemenitu glavu. Koliina im je najvanija; stokaje najcjenjenija,
zapravo jedino blago ljudi... Stanovnitvo uz granicu... cijeni zlato i srebro zbog njihove
komercijalne korisnosti, i upoznati su s naim novcem te su mu skloni. Plemena iz
unutranjosti upotrebljavaju jednostavniji i stariji nain razmjene dobara. Vole stari, dobro
poznati novac, kovanice s prikazom dvoprega. Uz to im se vie svia srebro od zlata, ne iz
nekog osobitog razloga, ve zato to je veliki broj srebrnjaka mnogo prikladniji za trgovanje
jeftinim i svakodnevnim predmetima.4
Tacit opisuje germanska plemena. Rimljani su Kelte zvali Galima te imenovali Francusku po
njezinim keltskim stanovnicima kao Galiju. Rajna je smatrana vanom granicom izmeu
germanskih plemena i Kelta. Prvi izvjetaji o stanovnitvu u Francuskoj nalaze se u zapisima
Grka i Rimljana. U 6. st. pr. Kr. utemeljena je grka kolonija Masilija (dananji Marseilles). U
1. st. pr. Kr. Cezar je doveo Gale pod rimsku vladavinu i u svojem poznatom djelu Galski
ratovi napisao je memoare koji ukljuuju najranije izvjetaje svjedoka o Britaniji i njezinom
stanovnitvu, koje u dva navrata nije uspio pokoriti. Pa ipak, uspio je pokoriti cijelo podruje
dananje Francuske, Belgije i vicarske te dijelove Nizozemske i Njemake.
Osvajanje Galije bilo je relativno lako budui da Kelti nikada nisu oformili organiziranu
vojsku. Oni su bili tek slabo povezana plemenska federacija. Neka su plemena iz politikih
razloga jedva doekala rimsku vojnu podrku. Neka su trebala pomo protiv germanskih
osvajaa sa sjevera i istoka. Otpor Rimljanima djelotvorno je okonan stratekim porazom
Vercingetoriksa 52. g. pr. Kr. od Cezara. Ubrzo je uslijedila romanizacija Galije. Politika
rimske okupacije bila je liberalna i popustljiva. Za okupirane, kao i u drugim dijelovima
Carstva, prednosti koje je pruala rimska civilizacija obino bi zasjenile optereenja

porezima. Gali su zamijenili svoje tipine hlae togama i skratili svoju dugu kosu. Svojim su
gradovima nadijevali rimska imena. Dananja Provansa bila je prva rimska juna provincija u
Galiji (poznata pod imenom Narbonska Galija). Rijeima
jednog povjesniara, nove rimske ceste doimale su se poput kamenih arterija zemlje.5
Dobitak Galije bio je strateki potez za preivljavanje Rimskog Carstva. Ne samo da su
milijuni ljudi bili golemo trite i izvor za opskrbu vojnicima, ve je osiguranje Galije
oslabilo prijetnju s barbarskog sjevera. Legije koje su titile rimske granice od barbara na
sjeveru i sjeveroistoku pojaane su zahvaljujui regrutima iz Galije. Kasnije je Galima bila
doputena i konzulska sluba u Senatu. Budui car Klaudije roenje u Lyonu (Lugdunum) 10.
g. pr. Kr. kao sin Druza, Tiberijeva brata.
Cezar primjeuje praznovjernu narav Gala u svojim Galskim ratovima6:
itav je galski narod vrlo poboan. Zato oni koji tee obole ili koji se nau u bitkama i
opasnostima, prinose ljude kao rtve ili se zavjetuju da e ih rtvovati. Pri takvim im rtvama
pomau druidi, jer misle da se boanstvo ne moe milostiviti, ako se za ljudski ivot ne
prinese isto tako ljudsko bie. Te se rtve rtvuju javno. Neki imaju vrlo velike kipove, to su
spleteni od prua, pa u njih stavljaju ive ljude. Zatim kipove potpale, dok ljudi izdiu
obavijeni plamenom. Jo misle da su smaknua onih koje su zatekli u krai ili kad su poinili
razbojstvo zaista draga besmrtnim bogovima. Ipak, ako nema takvih, onda usmruju i nevine
ljude.*
Ono stoje istina za Gale, istina je i za Britaniju, prema sjeverozapadu preko uskog mora.
Mnoga su galska plemena ivjela ovdje u bliskim vezama sa srodnim plemenima na
kontinentu u Galiji i dananjoj Belgiji. Geografska izolacija Britanije od ostatka Europe bila
je izraenija u 33. godini jer nije bila dio Carstva. Njezine blage zemlje grijane Golfskom
strujom, inile su je atraktivnom Rimljanima, premda e osvojiti samo neke dijelove otoka.
Prije naseljavanja ljudi, Britanijaje bila prekrivena umama. No, poetkom eljeznog doba,
oko 700. g. pr. Kr, zbog poveane potranje za drvetom u nizinskoj Engleskoj, posjeene su
velike umske povrine. Prebivalita i farme izgraene su da bi otjerale ivotinje poput lisica i
vukova. U tamonjoj raznolikoj fauni moglo se naii na medvjede, orlove i sokole. Promjene
su bile spore. 33. godine poslije Krista veina Engleske jo uvijek je bila puna movara i
barutina. Do ekstenzivnog isuivanja movarnog tla nee doi sve do rimskog zauzea
veine Britanije.
Ibid., str. 116 (nap. prev.).Zapadno carstvo
Winston Churchill opisuje predrimsku Britaniju kao otoni svijet u svojoj knjizi History ojthe
EnglishSpeaking Peoples:
Taj otoni svijet nije potpuno odvojen od Kontinenta i toliko je nagnut da mu sve planine
naginju na sjever i zapad dok su jug i istok njean, valovit krajolik umovitih dolina,
otvorenih panjaka i sporih rijeka. Vrlo je pristupano za doljaka bilo da dolazi u ratu ili
miru, bio on gusar ili trgovac, osvaja ili misionar. (...) Cezarovim iskrcavanjem kod Deala
premoten je jaz koji je priroda izdubila. Tijekom stoljea u kojem se rimski svijet raspadao
na komadie u civilnom ratu ili se sporo oporavljao pod novim oblikom carstva, Britanija je
ostala nezgodno uklijetena izmeu izolacije i saveza s Kontinentom, no trgovinskim i
mirovnim odnosima upijala je neto od zajednike kulture Zapada.7
Podruje danas znano kao Engleska imalo je dugu povijest prije Rimskog osvajanja koju
arheolozi polako otkrivaju. Nae spoznaje o Britaniji 33. godine i njezinim ranijim stoljeima

oskudna su budui da Kelti nisu biljeili svoju povijest. Mi znamo da su se stabla brijesta,
hrasta, limete i jasena pridruila onima hladnije klime, ljenjaku, boru i brezi, kako se
Britanija polako zagrijavala nakon to se led rastopio. Flora i fauna postale su dovoljno bogate
da privuku skupine lovaca nomada, a nicala su i poljoprivredna naselja kako su se podruja
raumljavala. S naseljima i sloenijom drutvenom organizacijom razvilo se i zanatstvo, alati i
s vremenom nakit i metalni predmeti. Nakon uzgoja domaih ivotinja poput ovaca i stoke
dola su vozila na kotaima. Razvila se rijena, obalna i prekomorska trgovina. Do 33. godine
vjetina obrade eljeza usavravala se ve vie od 700 godina. Sve vei i sofisticiraniji utjecaj
Kelta Belgijaca sa sjevera Francuske na domorodako stanovnitvo, odrazio se u nainu
formiranja odreenih skupina ili kraljevstava poput, na primjer, Trinovanta s podruja
dananjeg Essexa, zatim u nainu uporabe novca i kovanica te na osnivanje gradova poput
Seaforda, Wheathampsteada, Hengistburvja i Colchestera, glavnog grada Trinovanta. Ovaj je
utjecaj bio osobito vidljiv na jugu Britanije. Specifino je za Kelte da nisu imali koncept
grada kakav je postojao u razvijenoj urbanoj rimskoj civilizaciji. Takoer nije postojao
koncept nacije poput Engleske, Walesa ili kotske.8 Zbog ovog nedostatka
nacionalnog identiteta malo su se pamtili Cezarovi neuspjeli pokuaji osvajanja Britanije,
iako se nastavila trgovina sa zemljama pod rimskom vlau preko uskog morskog puta do
kontinenta. Porast trgovine bio je, u stvari, glavni rezultat Cezarovih invazija.
Poznata poema VVilliama Blakea Jeruzalem poinje stihom I jesu li ti koraci u davna
vremena.... Danas se to u Britaniji pjeva na susretima enskih udruga,9 na utakmicama
ragbija i maturalnim veerama. Snane rijei stvaraju ugodnu viziju Isusa koji posjeuje
Britaniju za vrijeme svoga kratkog ivota. Prvi je put poema javno pjevana kao svjetovna
himna 1916. godine na koncertu Glas enama, prizivajui Blakeov radikalan i vizionarski
duh. Naravno, za Isusov posjet nije bilo nikakvog stvarnog temelja. Da se posjet doista
dogodio bio bi zabiljeen u evaneljima i spomenut u Isusovim uenjima. To se nikako ne bi
uklapalo u njegov fokus i u okvir njegove egzistencije kao Zidova u Palestini prvog stoljea,
koji najvjerojatnije nikada nije ni uo za Britaniju. Njegova inozemna putovanja bila su
ograniena na azil njegovih roditelja u Egiptu, vjerojatno u Aleksandriji, i posjet neidovskim
gradovima blizu njegova rodnog grada Nazareta.10
Vano keltsko pleme na jugu Britanije zvalo se Iceni. Posjedovali su movarne nizine na
istonoj obali od Washa na jugu preko dananjeg Norfolka i Suffolka. Kako je trgovina s
Rimskim Carstvom cvjetala preko Britanskog kanala, trgovci i vladari Icena prosperirali su
toliko da su poeli izdavati vlastite kovanice od 65. g. pr. Kr. Mlada djeva Boudicca moda je
pripadala drugom plemenu, a udala se u Icene te postala Prasutagova ena 33. g. pr. Kr. Dion
Kasije opisuje odraslu Boudiccu kao vrlo visoku i pojavom zastraujuu. Njezin je pogled
bio prodoran, glas snaan, a masa utosmee kose padala joj je preko bokova.
Trinovanti su se poeli bogatiti kontrolirajui prekomorsku trgovinu. Meu dobrima kojima se
trgovalo bila su uvozna vina s Mediterana, rimska srebrnina i vrsna lonarija iz Galije.
Porastom trgovine prije rimske okupacije promijenila se socijalna i ekonomska struktura
cijelogjugoistoka. Gradovi su se razvijali, a novana ekonomija proirila.
Katuvelauni, takoer vano pleme, zauzelo je sredinji dio Engleske, podruje dananjeg
Londona, Hertfordshirea, Bedfordshirea, Cambridgeshirea, Oxfordshirea, dijelove Essexa i
Northamptonshirea. Kada je Klaudije okupirao Britaniju deset godina nakon 33., Katuvelauni

su bili vladajue pleme u Britaniji, nakon to su silom preuzeli kontrolu nad veinom
jugoistone Engleske. Pleme je imalo snano vodstvo i bilo jeZapadno carstvo
dobro organizirano kao vojna sila. To ihje osposobilo za kontrolu zemlje koju su osvojili
Trinovanti i druga plemena. Poznati kralj Kunobelin vladao je nad Katuvelaanima i
Trinovantima od 10. godine. On je bio Adminijev, Togodumnov i Karaktakov otac. Vladao je
iz Kamuloduna (Colchestera), glavnog britanskog naselja na jugoistoku. Kunobelije je bio
moan protivnik Rimljanima i financijski je pomagao anglesevske druide koji su u to vrijeme
bili snano antirimski orijentirani. Pruao je utoite i ratnicima iz Galije.
Kunobelije je poznat i pod imenom koje mu je dao Shakespeare, Cvmbeline. Drama pod tim
naslovom temelji se na oprenim, legendarnim opisima kralja u djelima Historia Regum
Britanniae Geoffrevja od Monmoutha (sabranima prije 1147.) i Historj of England Raphaela
Holinsheda (1587.), po kojoj je vladao Britanijom pod politikom kontrolom Rima.
Cvmbeline je kod Monmoutha, Holinsheda i Shakespearea odrastao na dvoru cara Augusta.
Vrativi se u Britaniju, opremljenu rimskim orujem, Cvmbeline je bio uvijek prijateljski
raspoloen prema carevu dvoru.
Prema Holinshedu:
Cvmbeline je odrastao u Rimu gdje ga je August Cezar uinio vitezom te je pod njime sluio
u ratovima. Ovaj mu je bio toliko naklon daje dobio slobodu neplaanja poreza. Cvmbeline se
uvijek pokazivao prijateljem Rimljana i uglavnom se nekao raskinuti veze s njima zbog
mladosti britanske nacije jer je elio da mladi te zemlje ne budu lieni povlastice rimskoga
odgoja i vjebanja. Tamo bi nauili kako se civilizirano ponaati i stei ratne vjetine. Malo
toga je spominjano o njegovu djelovanju osim daje za njegove vladavine Spasitelj svijeta, na
Gospodin Isus Krist, jedini Sin Boji, roen od djevice oko 23. g. Cymbelinove vladavine.
Vladao je 35 godina ostavivi iza sebe dvojicu sinova, Gviderija i Arviraga.
Shakespeareova verzija legende zavrava vedrim pogledom na odnose Britanije i Rima, kako
Cvmbeline kazuje na koncu sukoba izmeu njegovih snaga i Rimljana:
Slavimo bogove, I nek se nai vijugavi dimovi Diu u krivulji sa blaenih oltara Do njihovih
nosnica. Objavimo taj mir Svim svojim podanicima. Sad krenimo,
Nekjedan rimski stijeg ijedan britanski
Zajedno prijateljski zalepraju;
Kroz Ludov grad stupajmo tako, i u hramu
Velikoga Jupitera, potvrdit emo
Na ugovor mira; i gozbama ga
Zapeatiti.
Jo ruke krvave od klanja voda mije;
A nikad takvim mirom rat zakljuen nije.*
Rimski mir (Pax Romana) teko je postignut i proiren meu mnoge narode i etnike
skupine. Deset godina nakon 33. g. poeo je prodirati u Britaniju. Bilo je jo mnogo drugih
zemalja izvan granica Carstva, meutim, Britaniji su, kao i gotovo svim zemljama od
povijesne vanosti u to doba cvale trgovinske veze s Carstvom.
VVilliam Shakespeare, CymbeUne, Nakladni zavod MH, Zagreb, 1990., prev. Josip Torbarina
(nap. prev.).IX.
Iza granica Carstva

Godine 33. svjetska populacija brojila je oko 250 milijuna stanovnika (manje od
upeterostruenog stanovnitva dananje Italije). Pola svjetske populacije ivjelo je u tri velika
carstva, dinastiji Han u Kini, u Partiji i u Rimu. A to je znailo da se urbana civilizacija,
zajedno s onodobnim kraljevstvima u usponu u Indiji i jugozapadnoj Aziji, prostirala od
dananje Koreje na istoku do Iberijskog poluotoka na zapadu. Na jednom, zapadnom kraju
civilizacije lealo je Rimsko Carstvo, a na drugom, istonom, ogromna kineska dinastija Han.
Oba ova carstva mutno su bila svjesna onoga na drugome kraju, i to kroz trgovinu. Ipak,
trgovina je bila filtrirana kroz posrednike i u tome je Partsko kraljevstvo igralo vanu ulogu.
Kao batina Aleksandrovih osvajanja, grki je bio poznat jezik sve do Indije. Postojale su
izravne morske rute od Crvenog mora do Indije, krcate trgovakim brodovima. Narovo ulje
kojim je Marija pomazala Isusa u proljee 33. godine putovalo je iz Indije na nekoj od tih lada
i prolo kroz Aleksandriju. Pomast je morala promijeniti mnogo ruku u trgovakim
transakcijama prije nego je postala Marijinim vlasnitvom.
Kopneni Put svile od Kine do Partije i Mediterana, zajedno s otkriem morskih ruta s dobrim
vjetrovima preko Indijskog oceana, vodio je do novih, poticajnih kontakata izmeu kultura i
carstava. Trgovina je donijela
nova dobra i znanje udaljenih svjetova. Rimski su se artefakti pojavili u Indiji, ak i u Kini, a
bogati su rimski graani uivali nosei kinesku svilu. Plinije Stariji alio se daje rimsko
bogatstvo iscijeeno kupovanjem luksuzne robe s istoka.
Sustav vjetrova, koji je omoguio trgovinu preko Indijskog oceana, otkrio je Hiplaj,
moreplovac koji je izmeu 14. i 37. g. putovao Crvenim morem i preko, do Inda. Rimljani su
bili brzi u istraivanju trgovakih mogunosti, uspostavljajui trgovake stanice na indijskoj
obali. Nije to bio jednostavan, jednosmjeran proces. Indijski trgovci proirili su se istono do
jugozapadne Azije, uspostavljajui trgovake stanice na niem Mekongu i drugdje. Broditi iz
Rimskog Carstva moglo je biti ogranieno samo na luke zapadne obalne, kako se ne bi
hvatalo u kotac sa suprotnim vjetrovima od Indijskog rta. Vaan trgovaki centar, Arikamedu
(Pondicherrv, juno od Madrasa) mogao se dosegnuti kopnom.
Fascinantni prikaz tadanjih trgovakih ruta preko Crvenoga mora i uz istonu obalu Afrike i
tek otkrivene rute preko Indijskog oceana nalazimo u anonimnom djelu Periplus* Mari
Erithrraei (Putovanje Eritrejskim morem). Ovo djelo, napisano otprilike jedno desetljee
nakon 33. godine, zasigurno daje vjerodostojnu sliku vremena. Ptolemejeva Geografija iz
drugog stoljea dodaje jo vie detalja. Pisac Periplusa bio je, izgleda, egipatski trgovac koji
je pisao na grkom koine, koritenom na teritoriju Aleksandrovih drevnih osvajanja, dakle,
istono sve do Indije. Zakljuni dio Periplusa opisuje rutu oko Arapskog poluotoka i preko
Perzijskog zaljeva do zapadne obale Indije. ita se vie kao izvjetaj iz prve ruke, a ne kao
prepisivanje neijeg izvornog znanja. U njemu je predivno izraena narav prekomorskih
putovanja ovisnih o silnim vjetrovima i sporim napredovanjima od luke do luke. Na razini je s
Lukinim izvjetajem o putovanju sa sv. Pavlom i brodolomu kod Malte (Djela 27), kao
ivopisni primjer prvostoljetnog putopisa. Periplus je trgovaki vodi prema novim
svjetovima i mornarska kronika istone obale Indije, sjeverno sve do ua Gangesa. Vrvi
korisnim informacijama za trgovce i mornare iz Aleksandrije i luka Crvenoga mora do Indije.
Tako, na primjer, Periplus biljei razdaljine (rimski stadiji), ope stanje ruta, trgovake postaje
i najbezopasnija pristanita, lokalne obiaje, izvoz i uvoz odreene regije. Zanimljivo, tekst

Peripl (gr. periplus) je opis morskih putova s brojnim podacima o vjetrovima, strujama,
rtovima, zaljevima, uima, izvorima, stanovnicima, pomorskim orjentirima i si. (nap. ur.).Izu
granica Carstva
sadri izvjetaje o malo znanim krajevima iza bajkovitog istoka gdje je Kina nazvana To i
ukljuuje opis ljudi koji su oito iz stepa:
Ispod ove regije na samom sjeveru, more zavrava u zemlji zvanoj To, smjestio se veliki
kopneni grad Thinae [Kina] iz kojeg se sirova svila i svilena odjea donose pjeice kroz
Baktriju do Barigaze [danas Broach u Indiji] i takoer se izvoze u Damiriku [Limvrike]
rijekom Ganges. Ali u zemlju To nije lako ui; nekolicina dolazi odatle, i rijetko. Zemlja lei
pod Malim Medvjedom [Ursa Minor], do granica najdaljih dijelova Ponta i Kaspijskog mora,
do kojeg lei Meotsko jezero; oba se izlijevaju u ocean.
Svake godine na granicama zemlje To sastaje se pleme ljudi kratkih tijela i irokih, plosnatih
lica, spokojne naravi; zovu ih Besati i gotovo su potpuno necivilizirani. Dolaze sa svojom
enom i djecom nosei velike svenjeve i pletene koare pune neega to nalikuje Uu loze.
Sastaju se na granici svoje zemlje i zemlje To. Ovdje slave svoj blagdan nekoliko dana.
Koare sa liem koriste kao prostirku, i kada sve zavri vraaju se svojim prebivalitima u
unutranjosti.1
Ovo rimsko otkrivanje dalekih zemalja, sa zadobivanjem trgovakih mogunosti, omoguilo
je irenje ideja. Ne samo da je olakalo irenje novog kranstva, ve i irenje budizma na
istok. Ustaljenija od granica naroda ili carstava bila su podruja svjetskih religija, poput
judaizma, konfucijanstva i budizma. Daleko na istoku, dinastija je Han bila oblikovana dugom
kineskom tradicijom konfucijanizma, koji je slubeno usvojen skupa s etosom koji je
omoguio administraciju i plaenu civilnu slubu. Bila je to kola etikih, politikih i vjerskih
uenja povezana s Konfucijem (551. g. pr. Kr. 479. g. pr. Kr.) Zanimala se za kultiviranje
kroz vjebanje vrlina kao to su ljubaznost, humanost i obzirno ponaanje. Takvi su ideali
carstvo u ekspanziji drali na okupu, unato napetostima i interesnim sukobima meu
vlastodrcima. Indiju ovoga vremena takoer su dramatino oblikovala vjerska strujanja, u
ovom sluaju radilo se o budizmu. Velikije kralj Aoka (273. g. pr. Kr. 232. g. pr. Kr) nasilno
ujedinio iroka podruja. Vladao je nad kraljevstvom od Kamira i Peavara na sjeveru i
sjeveroistoku do Miora na jugu i Orisa na istoku prvim indijskim carstvom. ivot mu se
promijenio nakon stoje gledao kako ljudi ginu na bojnom polju Kalinge u Orissu (269. g. pr.
Kr.). Prigrlio je budizam i prozvan je Princem mira. Njegovo je kraljevstvo bilo moralno
snano i religijski tolerantno te posjedovalo sloenu uprav
nu maineriju. Njegovo obraenje na budizam i odbijanje rata utjecalo je snano na budue
generacije, ali i uinilo Indiju ranjivom na invazije koje su nadirale sa sjevera i istoka. U
stoljeima nakon rasapa Aokina carstva, Indija je iskusila val za valom invazija i ubrzo
propatila vladavinu stranih vladara, IndoBaktrijaca, Skita (Saka) i drugih. Prema tradiciji,
apostol Toma kasnije je otiao propovijedati u podruja kralja Sake, Gondofama, koji je
vladao 20.48. godine. Hinduizam, vrsto oblikovan vedskim vrijednostima i utjecajem
brahmana, podlijegao je irenju budizma. Hinduizam je u prvom redu odreen autoritetom
svojih religijskih spisa, Veda i Upaniada. John Keay pie u Povijesti Indije da je to razdoblje
utonulo u mrak i neizvjesnost. Izmeu Aoldne smrti 231. g. pr. Kr. i dolaska moi Gupta
320. godine, drevna povijest Indije opet se obruila u gustu tamu.2

Neke jasnije, ali prilino razbacane injenice izranjaju u skoro zaboravljenom razdoblju. U
Tengnoupalu na istoku Himalaja, Pakhanga je 33. godine utvrdio dinastiju koja je potrajala
sve do integracije s Indijskom unijom 1947. Na pronaenim kovanicama stoje imena nekih
zaboravljenih kraljeva, kao Luwaanga Punshibe, mitejskog kralja Manipure, ije je
kraljevanje zavrilo u to doba. Mitejci su bili narod srodan Tibetancima i Burmancima.
Arheoloka otkria i ostali natpisi sadre informacije o religijskom ustroju i cehovima.
Tekstovi iz Indije, Rimskog Carstva i Kine upuuju na njihove veze sa irim svijetom i
dokazuju veliku vanost trgovine. Slika je, ipak, jo uvijek necjelovita. Jer nije bilo nekog
opeg, ujedinjavajueg kralja ili dinastije koja bi biljeila svoju povijest i dokumentirala
njezine posljedice.
Bilo je povremenih izljeva kulturalnih inovacija i nekih ujedinjavanja, osobito na Indijskom
poluotoku. Pobona klasa trgovaca imalaje pokroviteljski odnos prema skulpturalnim
reljefima Barhute, Sancija i amaravatskim stupama*, okruglim, obino nadsvoenim
graevinama podignutim kao budistiki hramovi. To je ocrtalo scenu pukog oboavanja.
Ovom razdoblju pripadaju osobite kamene katedrale ili hramovi u spilji, izdubljeni u
stijeni, ponekad proirujui prirodne spilje. Znali su sadravati cijele mree molitvenih elija,
dvorana, visokih stupa i elija za meditaciju. Na sjeveru Indije neke od manjih skulptura
zrcale utjecaj grkog svijeta. Vatsyayanina slavna Kama Sutra nastajala je u to vrijeme.
Stupa (sanskrt.) vrsta budistike bogotovne graevine, prvotno polukuglasta grobnica s
ogradom (nap. ur.).Iza granica Carstva
Tri su kraljevstva bila na jugu Indije u to doba: Kerala, Pandi i Cola. Na jugu Indije tamilska
poezija pojavljuje se oko tog vremena u sangamskom periodu. Sastavljana je i recitirana
izvorno na maratonskim umjetnikim festivalima ili skupovima (zvanim Sangam, to znai
akademija ili bratstvo) koje je organizirao pandijanski dvor. Zapisanaje i sabrana u
antologije mnogo kasnije. Sangamska literatura pokazuje poznavanje arijske i sanskrtske
epike {Mahabharata, veliko i utjecajno djelo, tada u usmenom obliku), kao i budizma. Juna
su kraljevstva takoer bila izloena irem svijetu kroz trgovinu, kao i dotoku ljudi sa sjevera.
Sri Lanka (Cevlon) prema dalekom jugu bila je osobito povezana s budizmom, to je naslijee
Aokine misionarske aktivnosti.
U prvom stoljeu, kada je Indija bila prilino podijeljena, budizam je bio spreman proiriti se
odatle preko Puta svile do Kine, gdje e njegov utjecaj biti dubok. Jedna od struja u budizmu,
Mahajana, bila je pod utjecajem grke umjetnosti u vizualnom prikazivanju svojih vjerovanja,
portretirajui inkarnaciju boanskog u ovjeku Budi. Buda je bio kultna figura prosvjetljenja.
Druga kola, Hinajana, bila je stroa i u svojoj biti etika, predstavljajui prisutnost
Prosvijetljenog obino u drvetu, otisku stopala, prijestolju ili kiobranu, umjesto u ljudskom
liku.
Nije samo na istoku religija bila vana. Na zapadu je Rimsko Carstvo bilo duboko religiozno,
kao ranije Grci car je bio sveti voa svoje zemlje. Tiberijev prethodnik August bio je
deificiran, stoje dovelo do kulta careva. tovani su bezbrojni bogovi od Izie do Jupitera,
mnogi od njih preuzeti iz grkog panteona. Ono to se u poetku inilo sektom unutar
judaizma, kranstvo, unutar samo jedne generacije protutnjat e kroz sve stalee rimskog
drutva u svakoj provinciji istonog carstva i uskoro prodrijeti dalje na zapad. Sv. Pavao
modaje posjetio panjolsku, nedugo prije svoga zatoenitva i smaknua pod Neronom.

Unutar istog razdoblja kranstvo e dosegnuti Indiju preko morskih putova i ustanoviti neke
od najstarijih svjetskih crkava.
Put svile otvorio se s istoka zahvaljujui pohodu cara Qina, Shi Huangdija, i njegova
nasljednika iz zapadne dinastije Han, Wudija, u 2. st. pr. Kr. Borili su se da istisnu nomade
Xiongnu. Stepski ljudi sjeverno i zapadno od Kine bili su stalna prijetnja Kini iji je narod bio
veinom nastanjen na sjeveru zemlje, gdje je bio smjeten glavni grad, Luovang,3 ustanovljen
obnovom dinastije Han 26. godine. Put svile bio je razgranata grupa pu
nu maineriju. Njegovo obraenje na budizam i odbijanje rata utjecalo je snano na budue
generacije, ali i uinilo Indiju ranjivom na invazije koje su nadirale sa sjevera i istoka. U
stoljeima nakon rasapa Aokina carstva, Indija je iskusila val za valom invazija i ubrzo
propatila vladavinu stranih vladara, IndoBaktrijaca, Skita (Saka) i drugih. Prema tradiciji,
apostol Toma kasnije je otiao propovijedati u podruja kralja Sake, Gondofama, koji je
vladao 20.48. godine. Hinduizam, vrsto oblikovan vedskim vrijednostima i utjecajem
brahmana, podlijegao je irenju budizma. Hinduizam je u prvom redu odreen autoritetom
svojih religijskih spisa, Veda i Upaniada. John Keay pie u Povijesti Indije da je to razdoblje
utonulo u mrak i neizvjesnost. Izmeu Aokine smrti 231. g. pr. Kr. i dolaska moi Gupta
320. godine, drevna povijest Indije opet se obruila u gustu tamu.2
Neke jasnije, ali prilino razbacane injenice izranjaju u skoro zaboravljenom razdoblju. U
Tengnoupalu na istoku Himalaja, Pakhanga je 33. godine utvrdio dinastiju koja je potrajala
sve do integracije s Indijskom unijom 1947. Na pronaenim kovanicama stoje imena nekih
zaboravljenih kraljeva, kao Luvvaanga Punshibe, mitejskog kralja Manipure, ije je
kraljevanje zavrilo u to doba. Mitejci su bili narod srodan Tibetancima i Burmancima.
Arheoloka otkria i ostali natpisi sadre informacije o religijskom ustroju i cehovima.
Tekstovi iz Indije, Rimskog Carstva i Kine upuuju na njihove veze sa irim svijetom i
dokazuju veliku vanost trgovine. Slika je, ipak, jo uvijek necjelovita. Jer nije bilo nekog
opeg, ujedinjavajueg kralja ili dinastije koja bi biljeila svoju povijest i dokumentirala
njezine posljedice.
Bilo je povremenih izljeva kulturalnih inovacija i nekih ujedinjavanja, osobito na Indijskom
poluotoku. Pobona klasa trgovaca imalaje pokroviteljski odnos prema skulpturalnim
reljefima Barhute, Sancija i amaravatskim stupama*, okruglim, obino nadsvoenim
graevinama podignutim kao budistiki hramovi. To je ocrtalo scenu pukog oboavanja.
Ovom razdoblju pripadaju osobite kamene katedrale ili hramovi u spilji, izdubljeni u
stijeni, ponekad proirujui prirodne spilje. Znali su sadravati cijele mree molitvenih elija,
dvorana, visokih stupa i elija za meditaciju. Na sjeveru Indije neke od manjih skulptura
zrcale utjecaj grkog svijeta. Vatsyayanina slavna Kama Sutra nastajala je u to vrijeme.
Stupa (sanskrt.) vrsta budistike bogotovne graevine, prvotno polukuglasta grobnica s
ogradom (nap. ur.).Iza granica Carstva
Tri su kraljevstva bila na jugu Indije u to doba: Kerala, Pandi i Cola. Na jugu Indije tamilska
poezija pojavljuje se oko tog vremena u sangamskom periodu. Sastavljana je i recitirana
izvorno na maratonskim umjetnikim festivalima ili skupovima (zvanim Sangam, to znai
akademija ili bratstvo) koje je organizirao pandijanski dvor. Zapisanaje i sabrana u
antologije mnogo kasnije. Sangamska literatura pokazuje poznavanje arijske i sanskrtske
epike (Mahabharata, veliko i utjecajno djelo, tada u usmenom obliku), kao i budizma. Juna
su kraljevstva takoer bila izloena irem svijetu kroz trgovinu, kao i dotoku ljudi sa sjevera.

Sri Lanka (Cevlon) prema dalekom jugu bila je osobito povezana s budizmom, stoje naslijee
Aokine misionarske aktivnosti.
U prvom stoljeu, kada je Indija bila prilino podijeljena, budizam je bio spreman proiriti se
odatle preko Puta svile do Kine, gdje e njegov utjecaj biti dubok. Jedna od struja u budizmu,
Mahajana, bila je pod utjecajem grke umjetnosti u vizualnom prikazivanju svojih vjerovanja,
portretirajui inkarnaciju boanskog u ovjeku Budi. Buda je bio kultna figura prosvjetljenja.
Druga kola, Hinajana, bila je stroa i u svojoj biti etika, predstavljajui prisutnost
Prosvijetljenog obino u drvetu, otisku stopala, prijestolju ili kiobranu, umjesto u ljudskom
liku.
Nije samo na istoku religija bila vana. Na zapadu je Rimsko Carstvo bilo duboko religiozno,
kao ranije Grci car je bio sveti voa svoje zemlje. Tiberijev prethodnik August bio je
deificiran, stoje dovelo do kulta careva. tovani su bezbrojni bogovi od Izie do Jupitera,
mnogi od njih preuzeti iz grkog panteona. Ono to se u poetku inilo sektom unutar
judaizma, kranstvo, unutar samo jedne generacije protutnjat e kroz sve stalee rimskog
drutva u svakoj provinciji istonog carstva i uskoro prodrijeti dalje na zapad. Sv. Pavao
moda je posjetio panjolsku, nedugo prije svoga zatoenitva i smaknua pod Neronom.
Unutar istog razdoblja kranstvo e dosegnuti Indiju preko morskih putova i ustanoviti neke
od najstarijih svjetskih crkava.
Put svile otvorio se s istoka zahvaljujui pohodu cara Qina, Shi Huangdija, i njegova
nasljednika iz zapadne dinastije Han, Wudija, u 2. st. pr. Kr. Borili su se da istisnu nomade
Xiongnu. Stepski ljudi sjeverno i zapadno od Kine bili su stalna prijetnja Kini iji je narod bio
veinom nastanjen na sjeveru zemlje, gdje je bio smjeten glavni grad, Luovang,3 ustanovljen
obnovom dinastije Han 26. godine. Put svile bio je razgranata grupa pu
tova umreenih preko sredinje Azije. Stoljeima se odrao kao glavni trgovaki pravac
istokzapad. Iz Kine putje iao sjeverno od Tibeta prolazei kroz Sinkiang i naposljetku niz
rijeku Oxus (danas znanu kao Amu Darya ili rijeka Amu) kroz Baktriju do Bakhare, Partije i
rimskih teritorija. Povezivao je Anxi na istoku sa Samarkandom na zapadu. Ljetna ruta ila je
sjeverno od podruja Tien Shana. Glavna cesta razdijeljena je kako bi zaobila pustinju Takla
Makan, jednu od najveih pjeanih pustinja na svijetu, gdje neke dine dosegnu visinu i do tri
stotine stopa*.
Povijest Kine nakon nekoliko tisuljea ini tu zemlju jedinstvenom po njezinoj
dugovjenosti kao civilizacije. Starine i spomenici iz pradavnih vremena dokumentirani su
najranije oko 100. g. pr. Kr. (dokumentirao ihje Sima Qian, povjesniar na dvoru Zapadnog
Hana u vanom djelu Povijesni zapisi). Prvi vladar dinastije Han, ija je vladavina zapoela
221. g. pr. Kr. uveo je red u zemlju. Uveo je novi upravni sustav, omoguen konfucijanskim
uvjerenjima ljudi. Zemlja je bila podijeljena na prefekture i okruge. Njima su upravljali civilni
slubenici koje je plaala sredinja vlast. Ceste su izgraene radi olakane vojne
pokretljivosti. Uvedeni su zakoni i pojednostavljeni sustavi pisanja. Za vrijeme prvog cara
izgraen je prvi dio Velikog zida radi zatite od pljakakih hordi sa sjevera. Taj prvi car
danas je zapamen po ratnicima od terakote u svom mauzoleju.4 Dinastija Han najvie je
proirila svoje granice za vrijeme cara Wu Tija (140. g. pr. Kr. 87. g. pr. Kr.), na zapad sve do
Xinjianga i Sredinje Azije, na sjever do Mandurije i Koreje i na jug do Yunnana, Hainaiskog
otoka i ak do Nam Vieta (Vijetnama). Dinastija Han ustanovila je trajni uzorak carskog

poretka i s vremenom uvela nacionalnu svijest koja je sauvana do danas. Kinezi se jo uvijek
smatraju Hanljudima.
U godini koja nas zanima, Kina je jo gradila stabilnost nakon kratke meuvladavine prije
koje je vladala dinastija Han (znane kao Zapadno Han Carstvo). Izmeu 9. i 23. g. Wang
Mang je zadobio carsko prijestolje. Bilo je neuspjelih pokuaja politikih reformi. Gubitak
provincija u sredinjoj Aziji, zajedno s prirodnim katastrofama, potaknuo je mnoge ustanke.
Najvaniji je bio ustanak crvenih obrva, velikog broja seljaka koji su nosili posebne oznake
na sebi. Njihova politika naivnost onemoguila je pravu revoluciju.
Oko 92 metra (nap. prev.).Iza granica Carstva
Istonu dinastiju Han 25. godine osnovao je LinXiu, potomak vladara Han. Jedne je noi
sanjao kako je zajahao crvenoga zmaja (na istoku na zmajeve gledaju kao na prijateljska
stvorenja) i s njim uzletio na nebo. Postavi vladar, uzeo je ime Kuang Wuti (Guangvvudi).
Uslijedilo je razdoblje procvata prekomorske trgovine koja se centrirala na Nanhai (Canton).
Trgovina svilom s Rimskim Carstvom cvjetala je. Vladavina Guangwudija i uspjenih vladara
oslanjala se na mone zemljoposjednike koji su bili skloni raditi za vlastite interese i stoga
koiti reforme. Ipak, Guangvvudi je bio odluan ponovno ujediniti zemlju pod iskljuivo
svojom kontrolom. Politiki utjecaj june i istone Kine poeo je rasti. Luoyang je postao
glavnim gradom zbog superiornije strateke pozicije od prijanjega glavnog grada na zapadu.
Bio je na prikladnoj lokaciji za komunikaciju s raznim regijama golemog carstva. Osim toga,
bio je zatien utom rijekom na jugu i planinama na sjeveru. Gradske zidine sa dvanaest
oslikanih vrata bile su debljine od 14 do 20 m i gotovo 10 m visoke. Grad je okruivao jarak,
a ulice grada bile su reetkasto izvedene. Guangvvudi je osnaio bedeme i pridonio razvoju
glavnoga grada. Jedan od takvih doprinosa bilo je osnivanje carske akademije, Tai Xue.
Nedugo zatim ondje se smjestilo vie od 30 000 studenata, s pristupom velikoj zbirci klasinih
tekstova. Osnovani su i odvojeni odjeli za strance, veinom trgovce iz dalekih zemalja.
Populacija je bujala i s vremenom dosegla pola milijuna, inei tako Luovang jednim od
najveih gradova svijeta.
Do 33. godine graanski se rat uglavnom zavrio Guangvvudijevom sustavnom eliminacijom
veine svojih neprijatelja. Na ruku mu je ilo njihovo individualistiko odbijanje da se ujedine
protiv njega. Osim toga, uspjeno je irio ideju o svome nebeskom poslanju, podupirui svoje
tvrdnje irenjem fame o znacima i udesima, poput svoje vizije o jahanju zmaja na nebu.
Izmeu zapadnih granica kineskog utjecaja i uvanih granica Rimskog Carstva nalazile su se
Partija i Baktrija. Ove su zemlje oblikovane Aleksandrovom ekspanzijom u ranijim stoljeima
kojaje stigla do Indije. Baktrija (dananji Afganistan) bila je u to vrijeme vana sila sa
utjecajem na Indiju. Grka naselja osnovana Aleksandrovim osvajanjima sredinom 3. st. pr.
Kr. postala su samostalna kraljevstva. Sredinom drugog stoljea silovito su se proirili u
Indiju, kontrolirajui Taxilu, Punjab i Gandharu. Tako su se, posredstvom azijskih Grka,
indijska umjetnost i zanatstvo nali pod
utjecajem helenizma. U Gandhari su nastale sugestivne skulpture inspirirane helenizmom i
budizmom. U regiji doline Inda, Baktrija je uspostavljala kraljevstva u kojima je postojao
sinkretizam grkih i indijskih elemenata.
Poput Baktrije, i Partija se odcijepila od vladavine Seleukida polovicom 3. st. pr. Kr. Do
poetka 1. st. pr. Kr. carstvo Partije ukljuivalo je Mezopotamiju i protezalo se od Sirije do
Baktrije. Partija je bila dovoljno vana da zaustavi irenje Rima na istok. To carstvo, koje je

trajalo pet stotina godina, zadobilo je mnoge ekonomske prednosti kontrolom nad zapadnim
krajem Puta svile iz Kine.
Jedna se druga sila podizala u vrijeme dok je istona dinastija Han obnavljala svoju
vladavinu. Nomadski narodi Yueszhi ili Yuehchi protjerani su zapadno od kineske granice.
Ovi Kuani ujedinili su ostala plemena i uskoro preli u Baktriju te odatle krenuli u sjevernu
Indiju, osnivajui Peshavvar kao novi glavni grad. Poput Parta, Kuani su se obogatili
kontrolirajui istonozapadne trgovake putove. Osim toga su olakali irenje budizma
kopnom prema Putu svile do sredinje Azije i Kine, kao to e i novi trgovaki putevi olakati
irenje kranstva istono od Rimskog Carstva do Indije.I
X
Iza krajeva svijeta
prvom stoljeu nijedno ameriko podruje nije bilo u doticaju s veli
kim kontinentima Europe, Afrike i Azije. Tek e mnogo stoljea kasnije istraivai utvrditi
morske putove meu njima. Naselja i kulture na teritoriju dananjih Amerika razvile su se
neovisno o ostatku svijeta jo od prelaska nomada preko zaleenog Beringova prolaza iz
daleke sjeveroistone Azije. Stoga, ono stoje otoje Galapagos bilo za biologe, istraitelje
prirodnog razvoja izoliranih ivotinjskih vrsta u 19. stoljeu, to su, slobodno moemo rei,
Amerike za prouavatelje ljudske vrste. Izolirani razvoj civilizacije, pisanja i kulture na
teritoriju Amerika odigravao se, na neki nain, paralelno s civilizacijama Mediterana, Bliskog
istoka i Kine.
Vrlo je teko bilo, bez sumnje, odrediti kronologiju civilizacija Srednje i June Amerike.
Arheolozi i povjesniari koristili su kombinaciju radiokarbonskog datiranja, studija slojeva
arheolokih ostataka i kronolokih sustava, da bi pokuali odrediti godine. Nemogue je
saznati to se zbivalo u davnim vremenima na amerikom tlu, pogotovo odreene, 33. godine
i to na razini pojedinaca i vanih povijesnih dogaaja. Mogue je dati samo najopenitiju
sliku tog ranijeg dijela prvog stoljea. Ta se slika uvelike razlikuje od naih spoznaja o
dogaajima unutar Rimskog Carstva. Na primjer, to se tie 33. godine, moe se do
odreenog detalja ispriati to
se na odreene dane dogaalo. Za veinu se ljudi u obje Amerike nain ivota jedva malo
promijenio tijekom mnogo tisua godina.
Prva ljudska bia koja su dola do Sjeverne Amerike stigla su iz Sibira, moda ve prije 30
000 godina. Tada je postojao kopneni most preko Beringova prolaza.2 Lovci su traili hranu u
sjevernim umama i stepskim prostranstvima. S vremenom, ribari su poeli iskoritavati
sjeverni Atlantik. Zbog obilja hrane u odnosu na malu populaciju, u sjevernoj su se Americi
sjedilake poljoprivredne zajednice razvijale tek mjestimice. Kako su neke skupine preuzele
sjedilaki nain ivota, tako su poela polako nicati poljoprivredna naselja na jugu. S
porastom naselja zaele su se sloenije kulture; razvila se, na primjer, kultura sahranjivanja i
hramova na breuljcima u bazenima Ohija i nieg Mississippija. U veini se krajeva, ipak,
odrao lov i sakupljaka kultura. Ogromni rijeni bazen Missisippija, izmeu Apalakog gorja
i Stjenjaka, pokazao se idealnim stanitem za poljoprivredna naselja.
Kako su ljudi prodirali u iroki kontinent, neki su s vremenom pronali put kroz Srednju u
Junu Ameriku. Do prvog stoljea, na meksikim visoravnima sveti grad Teotiuakan bio je
blizu da postane jednim od najnaseljenijih gradova svijeta, u rangu s Rimom, Atenom,
Aleksandrijom u Egiptu i Luovangom u hanovskoj Kini. S vremenom je, vjerojatno, postao

estim najveim gradom na svijetu. Teotiuakan je bio smjeten na sjeveroistonom dijelu

meksikog bazena, na platou visokom preko 2 000 m, koji je osiguravao umjereniju klimu.
Arheoloki radovi tijekom prolog stoljea otkrili su mnogo o strukturi i ivotu ovog neko
velikoga grada.3 Teotiuakan se utvrdio kao novi religijski centar otprilike u Isusovo vrijeme.
Grad se razvio tijekom dvaju prethodnih stoljea, ali se malo zna o tim ranijim razdobljima. U
prva dva stoljea poslije Krista dolo je do velikoga graevinskog poleta, kad je Teotiuakan
brzo narastao u vee i brojnije od bilo kojeg drugog naselja u sjevernoj i junoj Americi. ini
se da su njegova urbana sloenost i drutvena organizacija bile povezane s njegovim
religioznim sustavom. Njegov utjecaj postupno se proirio cijelim podrujem izmeu
Sjeverne i June Amerike. Ime Teotiuakan koristilo se za grad jo nekoliko stoljea nakon
njegova iznenadnog pada. Naime, izvorno ime grada ostalo je nepoznato, kao i jezik ili jezici
tamonjeg stanovnitva i etnikih skupina koje su ga gradile.Iza krajeva svijeta
Cestu koja dramatino sijee grad arheolozi su prikladno nazvali Aleja mrtvih, a dulja je
neto vie od dva kilometra. Ovu je pak presijecala rijeka San Juan, pretvorena u kanal. Na
svom vrhuncu grad je mogao imati i 2 000 nastambi okruenih visokim zidinama. Gradom su
dominirali, veinom u sjevernom dijelu, veliki spomenici religijskog znaaja. Avenija
mrtvih vodila je do zapadno okrenute Suneve piramide, najvee piramide na sjeveru grada.
U njezinu neposrednom drutvu isticala se i Mjeseeva piramida, dok se na jugu grada
piramida Pernate Zmije izdizala nad drugim graevinama. Nju su krasile velike isklesane
glave. Tamo je bila i Ciudadela (Citadela) i Velike graevine koje su moda ograivale
glavnu gradsku trnicu. Jo nezavrena iskapanja pokazala su daje Teotiuakan najvei i
planski najsloeniji centar religijskih ceremonija na amerikom kontinentu. Mogue je daje
poetkom 1. st. Teotiuakan ve bio u kontaktu s mnogim drugim sreditima regije izmeu
Sjeverne i June Amerike Mezoamerike. Trgovaki sustavi razvijali su se u Mezoamerici i
Teotiuakan je razvijao ekonomsku, politiku i religijsku komunikaciju s mnogim regionalnim
centrima daleko izvan meksikog bazena. S vremenom, nadgledao je u Srednjoj Americi
proizvodnju i opskrbu opsidijana, poludragog kamena koritenog u ornamentici i rezbarstvu.
Ljudi su u Junu Ameriku stigli rano; naseljavanje u podruju Anda zapoelo je moda ve 15
000 godina pr. Kr. Andska civilizacija se s vremenom razbujala, irei se diljem zapadne obale
i dalje na kopno, u visoke Ande, prodirui u regije dananjeg Perua, Ekvadora, Bolivije i
sjevernog ilea. Ova se civilizacija stoljeima odrala okrunjena izvanrednim tehnolokim i
umjetnikim dostignuima, stoga se o njoj govori kao o jedinstvenoj, andskoj civilizaciji.
Na podruju Perua niknule su mnoge drevne kulture. Najznaajnije su bile kulture Nazca i
Moche. Posljednja se smjestila na sjevernoj obali Perua i rasla agresivnim vojnim
osvajanjima. Njezini su zadivljujui hramovi graeni od vrstih blokova nepeene gline.
Artefakti i ruevine tog podruja svjedoe da su Moche bili vojno drutvo koje se sluilo
agrikulturnim navodnjavanjem u plodnim dolinama. U prvom su se stoljeu Moche izdigli u
nadmonu civilizaciju nad cijelim tim podrujem, koja e opstati sve do 8. st. poslije Krista.
Ime im dolazi od glavnog grada Moche, podignuta u dolini istoimene rijeke. Naselja Mocha
pruala su se uz obalu vie od 350 km u duljinu.
Prilikom iskapanja prijestolnice naene su dvije impozantne graevine nazvane hram
Sunca i hram Mjeseca; njihova izvorna imena nisu poznata. Hram Sunca poploena je
stepenasta piramida. U njegovoj blizini, hram Mjeseca terasasta je platforma sagraena uz
prirodnu padinu brijega. Postoje dokazi daje imao velike sobe i dvorita. Ostaci zbijenih

zgrada koje okruuju hramove upuuju na to daje Moche bio i grad, a ne samo religiozni
centar. Pronaene su i ukraene grobnice u obalnom podruju naselja Moche.
Narod Moche koristio je rijene brzace bogate vodom koji su tekli s Anda u razgranat sustav
kanala koritenih za navodnjavanje usjeva kukuruza (maize), graha i drugih kultura. Obilje
gradskih sredita opskrbljivano je ovom intenzivnom agrikulturom. Politika vlast bila je
decentralizirana i svaka je rijena dolina bila relativno neovisna, sa svojom mreom gradova i
sela te svojim vlastitim kraljevima i ratnikim sveenstvom. Moche su imale razvijeno
lonarstvo oslikano ivotinjama, biljkama, gradovima, demonima i fantastinim biima, a
kasnije i glavama stvarnih ljudi. Oslikane scene na nekim predmetima prikazivale su
ceremonijalni i svakodnevni ivot, meu ostalim i rtvovanje ljudi te ritualno ispijanje krvi
rtvovane osobe.
Jo jedna dugovjena kultura od vanosti za prvo stoljee utemeljena je najunoj obali
dananjeg Perua. Nazvanaje Nazca, po istoimenoj dolini gdje je pronaena, no obuhvaala je i
druge vane doline regije. Nazca lonarstvo jednostavno je, ali polikromno, za oslikavanje se
koristilo etiri ili vie boja. Naslikani ljudi, ivotinje, ptice, ribe i biljke prepoznatljivo su
stilizirani i simbolini. U dizajnu lonarije koriteni su i likovi iz religijskih vjerovanja i
mitologije Nazca, i vjerojatno je ovakvo predstavljanje ljudi i pnrode imalo religijsko
znaenje.
Kultura Nazca danas je najpoznatija po takozvanim Nazca linijama koje burkaju matu.
Otkrivene su tek iz zraka, jer s tla nisu prepoznatljive kao smisleni oblici. udesne linije su
veliki geoglifi, ogromni crtei urezani u tlo. Naeni su likovi ribe, ptice, majmuna, kita,
pauka i raznih biljaka. Neki su oblici dugi ak i 20 km. Ova se neobina umjetnost prostire po
povrini od oko 1 300 km. Svrha crtanja po tlu je nepoznata, ali pretpostavlja se da su crtei
povezani sa vjerovanjima i privredom Nazca. Antropolog Johan Reinhard tvrdi da crtei
odraavaju vjerovanje u planinske bogove koji tite ljude i upravljaju vremenom.4 Povezani s
jezeriiza krajeva svijeta
ma, rijekama i morima, bogovi su utjecali na izvore vode i plodnost tla. Voda je bila od
iznimne vanosti za preivljavanje. Zapanjujue je kako su Nazce bili sposobni nacrtati tako
precizne prikaze prirodnih oblika na tako golemim povrinama. ak i da su koristili
sofisticirane obrasce pri stvaranju tih likova, to i dalje ostaje izvanredan zajedniki
viestoljetni trud, s nepreglednim mnotvom radnika koji su ih stvarali. Nazca linije jedna su
od misterija tog vremena. Moda mi to shvaamo kao misterij zbog toga to smo se toliko
otuili od ljudi koji su onda hodali zemljom.Jeruzalem
X
I
v
Simun Petar: roenje Crfa/e (Pedesetnica, 24. svibnja)
vjerenje da se Isus vratio iz mrtvih, koje je zahtijevalo promjenu para
IU digme u svijesti uenika, nije bilo jedina iskra koja je izazvala irenje Crkve. Da bismo
pronali zadnji faktor, valja nam se vratiti skupini od 120 uenika, skupljenih u oekivanju
nakon Isusova odlaska uznesenja. Uenici zapravo nisu bili sigurni to oekuju. Prema
Ivanovu evanelju, Isus je veer prije smrti rekao da e, nakon njegova odlaska Ocu, doi
duhovni Paraklet (Tjeitelj ili Pomonik). To e biti prisutnost Boga na zemlji, ali ne u
vidljivom, ljudskom obliku kao kod Isusa, ve u obliku tajanstvenog Duha Svetoga. Svi su

oni znali napamet mjesta u Svetom Pismu koja govore o izlijevanju Duha Svetoga na
pojedince nakon ega bi poeli prorokovati, ponekad u ekstazi, s rijeima upute ili
upozorenjima onima koji bi zastranili od Boga da se vrate svetom ivljenju u svakodnevnim
poslovima. Uvidjeli su da Isusovo obeanje nije samo privremeno izlijevanje Duha, ve trajna
Boja prisutnost koja e initi tajni ivot Crkve. I taj tajanstveni Duh Sveti ostaje na zemlji
dok se Isus ne vrati na kraju vremena.
Nakon mnogih stoljea kranske teologije koja je istraivala odnose u Svetom Trojstvu Ocu,
Sinu i Duhu Svetom danas nam je teko dokuiti stoje tono tih 120 ljudi oekivalo. Jasno je,
meutim, kako suimun Petar: roenje Crkve (Pedesetnica, 24. svibnja)njihova nadanja i
spoznaje bili temeljeni na idovskim spisima i razliitim tumaenjima iz toga vremena.
Naravno daje najvanije tumaenje spisa za njih bilo Isusovo. On je tvrdio da je jednak Bogu i
daje Sin Boji, po izvjetajima svih evanelja.1 Dvojici uenika na putu u Emaus ukazao je na
svoju prisutnost kroz cijelo Sveto Pismo u aluzijama i prorotvima, tako da su sada mogli
svete spise promatrati novim oima.2 S obeanjem skore prisutnosti Boje u Duhu Svetome
predstavljen je jo jedan lan Trojstva. Jednobotvo izvornog idovskog vjerovanja bilo je
mnogo sloenije i slojevitije od interpretacija farizeja, saduceja, esena i drugih grupa. S
obzirom na ovo, Duh Sveti ipak nije bio neto strano u njihovim spisima. Filon Aleksandrijski
identificirao je Duh Sveti u spisima sa znanjem (slijedei platonovsku orijentaciju, koja
umanjuje vrijednost materijalnog svijeta i tijela, u djelu O divovima, VV1I).
Mogue je da su ideju o Duhu Svetome mnogi u to doba vidjeli kao usko povezanu sa
sredinjim biblijskim shvaanjem ovjeka kao bia stvorenog na sliku Boju, pa e Duh Sveti,
kada doe, biti najvaniji sudionik obnove te slike kroz ienje unutarnjeg i vanjskog ivota.
Odatle veza s krtenjem u ideji krtenja Duhom Svetim.
Kako bilo, ovaj tajanstveni, duhovni imbenik neizbjeno je dio lanca uzroka koji su doveli
do raanja i ekspanzije Crkve u njezinoj prvoj generaciji, sve do Neronova pogroma krana
60ih godina prvog stoljea. Sljedei vaan imbenik je vjerovanje da je Isus ustao iz mrtvih u
tjelesnom obliku. S ovom e pionirskom generacijom Crkva ostati smjetena u Jeruzalemu i
zadrat e uglavnom idovski profil, iako e broj neidovskih vjernika neprestance rasti
zahvaljujui misionarskim aktivnostima apostola Pavla i drugih.
Dolazak Duha Svetoga zabiljeen je detaljno u Djelima apostolskim, i to na poetak blagdana
Pedesetnice koji je 33. godine padao u nedjelju 24. svibnja. Na jedno posebno mjesto,
vjerojatno u Gornju sobu u Jeruzalemu, rano ujutro toga dana, Duh je doao i ostao. Neto
misteriozno pa ipak stvarno ulo je u arenu svjetske povijesti. Moe li se ova misteriozna
pojava uvrstiti u povijest te godine? Luka, kojeg mnogi znanstvenici dre piscem Djela
Apostolskih u Novom zavjetu, ostavio nam je povijesne zapise temeljene na izvjetajima koje
je sakupio od tada prisutnih u toj sobi.3
Kad napokon doe dan Pedesetnice, svi bijahu skupljeni na istom mjestu. Tad iznenada doe
neka huka s neba, kao kad pue silan vjetar, pa ispuni svu kuu u kojoj su boravili. I ukazae
im se jezici kao od plamena i razdijelie se te nad svakog od njih sie po jedan. Svi se oni
napunie Duha Svetoga te poee govoriti tuim jezicima, kako ihje ve Duh nadahnjivao da
govore.
Dolazak su obiljeili vjetar (dah) i vatra, tradicionalna obiljeja Duha, te ruenje jezine
barijere meu ljudima koja je podignuta jo u Babilonskoj kuli. Duhom e pomazani uenici

uskoro otkriti da je ovo novo brbljanje (engl. babble) bilo itekako razumljivo strancima i
Zidovima iz dijaspore koji su govorili stranim jezicima. Dolazak Duha izbrisao je etnike,
rodovske, kulturne i socijalne granice, kako je to naglasio apostol Pavao u poslanicama
kozmopolitskim crkvama u Efezu i Galaciji. Drugim rijeima, izlijevanje Duha su pisci
Novoga zavjeta vidjeli kao znak nastupanja Bojeg kraljevstva. Rani krani, koji, usput
reeno, ime krani nisu nosili te 33. godine, ve su ih tada znali kao Sljedbenike Puta,
vjerovali su da je dolazak Duha Svetoga sam vrhunac Kristova ivota, smrti, uskrsnua i
uznesenja.
Mnogi znanstvenici sumnjaju da danas moemo shvatiti to su vjerovali prvi krani, i skloni
su miljenju da su kasnija kranska vjerovanja anakronistiki projicirana u razdoblje
najranijeg irena Crkve. Ostali su se ipak radije dali u plodonosno istraivanje Djela
apostolskih u njihovu povijesnom, geografskom i drutvenopolitikom kontekstu.4
Znaajno je daje Duh Sveti doao na dan Pedesetnice, znan i kao Blagdan Sedmica, nazvan
tako jer slijedi pedeset dana nakon Pashe. Bio je to najvei blagdan u idovskoj vjerskoj
praksi. Taj je blagdan nastao kao proslava etve penice. Preciznije, slavili su se prvi plodovi
Obeane zemlje nakon povratka Zidova iz ropstva u Egiptu. U nekim je idovskim
tradicijama povezan i s povratkom zakonu i obnovom saveza izmeu ljudi i Boga. Uskoro e
biti ustanovljena proslava nove vrste etve i obnove saveza, nastavljajui se na staro
iskazivanje zahvalnosti.
Tako se buna i velika grupa mukaraca i ena slila iz Gornje sobe u vrevu jutarnjih
jeruzalemskih ulica, kreui se uzbrdo prema hramskom dvoritu. Grad je bio krcat
hodoasnicima to su doli proslaviti blagdan. Gomila kroz koju su se probijali zapanjila se
kad je ula u mnotvu glasovaimun Petar: roenje Crkve (Pedesetnica, 24. svibnja)
poznate jezike. Neki su se svejedno rugali i rekli da se buna skupina Galilejaca napila.
Hodoasnici su doli iz dijaspore, od Baktrije i Partije na istoku do Libije i Rima na zapadu.
Osim uobiajenog grkog koine i aramejskog, mnotvo je stranih jezika ispunjavalo zrak. Ovo
prvo izraavanje nove Crkve kao tijela sastavljena od ljudi nije ba bilo prikladno nedjelji.
idovska dijaspora bila je rairena u to doba. Raseljenici su bili u gotovo svakom dijelu
civiliziranog svijeta, od panjolske na zapadu do Indije na istoku. Samo je nekolicina velikih
gradova i regija bila bez organiziranih idovskih zajednica. Ove su zajednice odraavale cijeli
bogati spektar judaizma, od ortodoksnog do heleniziranih oblika. Sve su gledale prema hramu
u Jeruzalemu i religijskim sveanostima povezanim s njime kao kljunoj odrednici svoga
identiteta. Bilo da su zajednice bile u Palestini ili ire, oblikovao ihje njihov drutveni i
politiki kontekst. Hodoasnici su prevaljivali velike razdaljine kako bi prisustvovali velikim
sveanostima kakva je bila Pedesetnica. Iako je dijaspora zaeta s deportacijama idova koje
su u svoje zemlje zapoeli razni osvajai Palestine (primjerice u Babiloniju, gdje su mnogi
kasnije odluili ostati), kasnije su mnogi ljudi dobrovoljno migrirali. idovske su zajednice
igrale aktivnu ulogu u drutvu i kulturi zemlje u kojoj su se nastanile. Uz to, zanimljivo je
daje, za Neronove vladavine, velika sveenica kulta cara, Julija Severa, izgradili sinagogu za
idovsku zajednicu u Akmoniji, smjetenoj u Frigiji Pakatskoj u Maloj Aziji, danas znanoj
kao AhatKeui. Sinagoga lei na cesti izmeu Dorileja i Filadelfije.5
Luka nabraja hodoasnike na blagdanu koji su bili Parti, Meani, Elamiani i stanovnici
Mezopotamije, Judeje i Kapadokije, Ponta i Azije, Frigije i Pamfilije, Egipta i libijskih
krajeva oko Kirene; Rimljani koji su u posjeti, idovi i obraenici na idovsku vjeru, Kreani

i Arapi.6 To je neka vrsta kataloga naroda, koji se vjerojatno namjerno vraaju na popis
naroda rasutih po zemlji nakon babilonskog prokletstva u Starom zavjetu.7 Po Luki, svi su oni
prepoznali svoj materinski jezik (osim cinika koji su pojavu jezika interpretirali kao blablajski
jezik, kao rezultat previe vina).
Kada su uenici stigli do uskomeana hramskog dvorita, preplavljenog tisuama
hodoasnika, imun Petar poeo je govoriti, a glas mu je grmio samopouzdanjem.8 Njegov
uobiajeni galilejski dijalekt, koji je ljudima iz drugih krajeva bio teak za razumjeti, izgladio
se u jasan, razgovijetan govor.
Petrov govor u knjizi Djela bio je dugaak, te, vremenski tako blizak Lukinu opisu nastajanja
Crkve, upuuje da je njegov pripovjedaki stil bio blizak anru drevne povijesti. Takva
struktura mogla je biti od prednosti za osobu kojoj je knjiga namijenjena, jednog
preizuzetnog Teofila9, oito visoko namjetenog rimskog slubenika i neidova. Razlikuje
se od etiriju evanelja, iako je postalo dijelom jednog od njih Evanelja po Luki. Evanelja
pripadaju anru drevnih ivotopisa10 (iako bi se dalo razgovarati o tome da li su i ivotopisi
oblik povijesti). Petrov govor jedan je od mnogih zapisanih u knjizi. Kao stoje karakteristino
za drevnu povijest, obilje vanih govora zabiljeeno je uz ouvan osobni stil govornika i
osvrte na prigodu pri kojoj je odran govor. Svjedoenja su vjerojatno utemeljena na
sjeanjima prisutnih sluatelja u oralnim kulturama pamenje govora vjerojatno je bilo dobro
uvjebavano (ukoliko su govornici djelotvorno koristili retorika sredstva toga vremena!).
Petrov je govor bio uspjean i izravan. Objanjavao je mnotvu zastoje ova velika grupa ljudi
bila toliko uzbuena i razloge udesnog govorenja u brojnim prepoznatim jezicima, zatim tko
je bio Isus iz Nazareta, dok je na koncu optuio one koji su nepravedno pogubili Isusa
nekoliko tjedana prije.
Za Petra su jezici govoreni u Duhu bili znak koji trai objanjenje. Razlaui jasno, citirao je
Pismo, intrigantno ukljuujui odlomak iz proroka Joela, koji spominje Mjeseevu pomrinu,
tu krvavo crvenu pojavu na dan Isusova razapinjanja, samo sedam tjedana prije (3. travnja).
Ulomak govori i o pomraenju Sunca, o potresima. Sve su te rijei i slike bile ive u
pamenju mnogih iz mnotva koje je slualo.11
Petrovski karakteristinom izravnou, upro je prstom u krivce za Isusovu smrt. Izlaui
dalje, podsjetio je narod na nedavno razapinjanje Isusa, dokje i on sam stajao nedaleko od
mjesta dogaaja. Isusa iz Nazareta... vi ste bezbonikom rukom razapeli i ubili...12
Iz govora nije sasvim jasno da li se bezbonika ruka odnosi na idovske voe ili na rimsku
upravu, no Petrova e publika to vjerojatno pripisati Rimljanima. Petar zapravo moralnu
krivnju za Isusovo pogubljenje dijeli na civilne i hramske voe u Jeruzalemu te na gomilu
koja je urlala da se prolije Isusova krv. Bilo je to ak i eksplicitnije nakon to su Petar i Ivan
bili uhapeni i dovedeni pred idovsko Vijee, vjerojatno nekoliko tjedana kasnije. Petar se
molio kasnije nakon tog ispitivanja:imun Petar: roenje Crkve (Pedesetnica, 24. svibnja)
Udruie se u ovom gradu Herod i Poncije Pilat zajedno s neidovima i plemenima
izraelskim protiv tvoga svetog Sluge Isusa, koga si pomazao.14 Nije tono da su evanelja
antisemitski tekstovi, kako neki tvrde, okrivljujui idove za Isusovu smrt (traei opravdanje
za progon idova). Ovo je oiti apsurd, jer je Crkva u svojoj prvoj generaciji bila veinom
idovska skupina. Ovaj Petrov komentar pomae izbalansirati itanje teksta, povijesno
zloupotrebljavanog za temelj antisemitizma, gdje gomila naroda vapi da se Isusa razapne i
zaziva njegovu krv na sebe i na svoju djecu (Matej 27,25).15

Petar zavrava svoj govor snano poentirajui: Dakle: neka sav dom Izraelov sa sigurnou
spozna daje Bog uinio i Gospodinom i Mesijom tog Isusa koga ste vi razapeli! Prema
izvjetaju u Djelima apostolskim reakcija na govor bila je buma, dolo je do masovnog
obraenja, ak se 3 000 ljudi pridruilo Crkvi.17 Ovaj dramatini broj upuivao je na ono to
e se dogoditi u sljedeim tjednima, mjesecima i godinama, kako e se Put geografski iriti
Carstvom i izvan, u Partiju, Baktriju i Indiju, a socijalno e zahvatiti sve slojeve, od robova do
rimske vie klase. Neki su teolozi skeptini glede broja obraenika, ali ovaj, oito zaokrueni
broj odgovara stihijskom irenju i rastu kranstva u to doba. Osim toga, broj stanovnitva
Jeruzalema znatno je nabujao hodoasnicima.
Kada je prvi dan Pedesetnice zavrio i veliki se dogaaji povezani s Kristovom smru poneto
udaljili, pokazala se potreba da se ova nova grupa, naizgled dio judaizma, strukturira. lanovi
su bili veinom idovi, idovski prozeliti i helenizirani idovi. Oni su nastavili posjeivati
sinagoge, kao i svi drugi idovi, koristei hram kao neku veliku sinagogu, mjesto za molitvu i
pouavanje. Usto su se sastajali u velikim kuama gdje se moglo nai sve za pripremu samog
srca njihova zajednitva zajednikog objeda. Mogue je daje Gornja soba, gdje su Petar i
Ivan pripremili pashalno jelo dan prije Isusove smrti, to je postalo poznato kao Gospodnja
veera, bila model za njihova okupljanja. Ovo je postao uzor za kranska okupljanja diljem
Carstva i izvan njega, jer se ini da nije bilo neke formalne bazilike ili crkvene zgrade sve do
etvrtog stoljea, kada je kranstvo postalo slubenom rimskom religijom, istisnuvi kult
cara i tovanje bogova. Prije etvrtog stoljea interijeri domova bili su adaptirani u mjesta za
sastanke. Robin Lane Fox govori kako je kranstvo kroz domainstva i kune crkve, drugim
rijeima, kroz te svoje 'sabore' pustilo
korijene i naraslo do kritine mase koja je potkopavala stare graanske vrijednosti i samu
formu neidovskog grada.18 Sastajanje krana po kuama odvijat e se po uzoru na slubu
u sinagogama, s molivom, sluanjem itanja i tumaenja Pisma. Spravljale su se agape,
gozbe ljubavi, gdje su pripadnici nove vjere jeli i dijelili svoju hranu s drugima. Krtenje u
vodi bilo je kljuan inicijacijski obred novoobraenika. Jeruzalemska crkva koristila je prostor
hrama za molitve i pouavanje. Psalmi i drugi dijelovi Pisma, kao Tora i Proroci, tumait e
se u svjetlu vjere daje Isus onaj Mesija obean u Pismima. Uz to, pjevale su se i himne kao
dodatak psalmima. Neki kasniji dijelovi u pismima apostola razliitim crkvama zrcale neto
od rane liturgije rabljene u bogosluju, i vjerojatno pjevanje. Jedan od moguih odlomaka u
zakljuku Jakovljeve poslanice (kojije bio povezan s crkvom ujeruzalemu), drevnom
dokumentu s kraja prvoga stoljea, nazvan Didahe, svjedoi o crkvenom poretku i disciplini u
ranim crkvenim zajednicama.
Mnogi od onih 3 000 novoobraenika uskoro e se vratiti svojim kuama diljem Rimskog
Carstva, Partije, pa ak i do Baktrije, kao i u blizinu, u Galileju. Tako su se unutar tjedana
nakon Isusova velikog naloga, vijesti o onome to mu se dogodilo poele iriti nadaleko i
nairoko. No, bilo je tu mnotvo novih uenika koji su ivjeli ujeruzalemu i okolnim selima,
ili pak onih koji su odluili ostati u gradu. Luka saeto opisuje posljedice Pedesetnice i prve
tjedne Crkve u povojima. Oni su bili postojani u apostolskoj nauci, zajednikom ivotu,
lomljenju kruha i molitvama... Svi koji prigrlie vjeru drahu se zajedno i sve im bijae
zajedniko... Prodavali bi pokretna i nepokretna dobra i to bi dijelili svakom prema njegovoj
potrebi. Luka dodaje da su svakodnevno bili u hramu i jo se sastajali po kuama.19

Lukine kratke rijei sadre karakteristike nove zajednice: konfesionalna je, uronjena u
pripovijesti i doktrinama uenja Dvanaestorice, izgara u svom oblikovanju, dobrovoljno je
komunistika (to 33. godine jo nije bio oksimoron), usmjerena drutvenom dobru i
blagostanju, sastaje se dnevno u hramu i po veim kuama nekih uenika, najvjerojatnije
poslijepodne nakon posla, prepoznatljiva je po Gospodnjoj veeri ili euharistiji, po
slavljenju i molitvama. Taj e spontani primitivni oblik, nastao u danima, tjednima i
mjesecima nakon Pedesetnice, zaivjeti u kasnijim stoljeima u reformatorskim pokretima u
Crkvi kao ideal koji treba obnoimun Petar: roenje Crkve (Pedesetnica, 24. svibnja)viti.
Vrijedno je spomenuti da komunizam rane Crkve nije bio ideoloke naravi, jer vlasnitvo nije
bilo integrativni faktor. Vanost imovine ovdje je ovisna o odnosu prema zakonu ljubavi,
temeljenom na Isusovoj slavnoj zapovijedi ljubavi prema blinjemu. To radikalno dijeljenje
hrane i imovine odjek je ivota tadanje sekte esena, skupine koja je ivjela u monakim
zajednicama u Kumranu (proslavljenom otkriem svitaka s Mrtvoga mora 1947.).
Drutveni utjecaj nove Crkve opisan je dalje u Lukinoj pripovijesti kako je nekoliko mjeseci
prolo. Jedna je osoba, koja e postati vana figura rane Crkve, zabiljeena kako je prodala
njivu i dala zaradu za zajedniku svrhu. Bio je to Bamaba, roak Ivana Marka. Kao to je
ranije spomenuto, Gornja soba, koja je bila tako vana u dogaajima koji su vodili Kristovoj
smrti i tjednima koji su uslijedili, mogla je biti dio kue Ivana Marka. Luka govori o
eksperimentu dobrovoljnog komunizma koji je bio temeljen na praksi grupe uenika,
mukaraca i ena koji su slijedili Isusa iz Galileje vie od tri godine do njegove smrti. To e
pripremiti put njegovu svjedoanstvu o paru koji je odluio prevariti Crkvu, sa stranim
posljedicama:
Mnotvo je vjernika bilo jedno srce i jedna dua. Nitko nije nazivao svojim ono to mu je
pripadalo, ve je meu njima sve bilo zajedniko... Meu njima, dakako, nitko nije
oskudijevao, jer bi svi posjednici zemljita i kua to prodavali te novac od prodanih stvari
donosili i stavljali pred noge apostolima. Tada se to dijelilo svakom pojedincu prema
njegovim potrebama.20
Dakle, jedan osobit odlomak u Luki spominje bogati graanski par, Ananiju i Safiru, koji su
prodali svoje imanje i dio novca lukavo zadrali za sebe, a ostatak su dali Crkvi pretvarajui
se daje to sav iznos. Dogaaj je vaan ispit integriteta ovog novog pokreta. Ishod je za brani
par bio koban, kako stoji u Djelima, oboje su pali mrtvi pokoeni Bojom osudom, na nain
koji nikako nije mogao biti plod sluaja. Ovo je bio primjer crkvenog discipliniranja neobine
i zastraujue vrste, kako to iznosi Luka, no pritom je vano da ga nisu izvravali crkvene
voe. Naravno, voe nisu ni imali zakonskog prava kazniti takvo prijestupnitvo. Petar je
objasnio kako nije bio grijeh to su uzeli dio novca za sebe. Par je u biti imao potpuno pravo
na cijeli iznos. Davanje Crkvi bilo je na dobrovoljnoj bazi. Ono stoje bilo podmuklo u tom
inu je to imje novac trebao doni
jeti status i presti u Crkvi. Petar se (usput, svjestan da gaje Isus jednom posebnom prilikom
nazvao slugom Princa tame) obratio Ananiji i Safiri: Ananija, zastoje sotona zaposjeo tvoje
srce tako da slae Duhu Svetomu i da zadri za se neto novca od svoga zemljita? Zar ne
bi, daje ostalo neprodano, tvoje ostalo? I postoje prodano zar nisi mogao raspolagati novcem?
Zato si u svom srcu odluio to uiniti? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!21

Uz ovakve unutranje moralne sukobe, nova Crkva se morala suoavati i sa suprotstavljanjem

gradskih i hramskih voa, kao i Isus ranije iste godine. Neprijatelji se vie nisu mogli
usmjeriti na jednu osobu kao stoje bio Isus, sa svojim dovitljivim odgovorima na njihova
lukava, kuaka pitanja. Pa ipak je vlastima uskoro postalo jasno tko su voe problematinog
pokreta. Unutarnja jezgra izvorne Dvanaestorice koja je okruivala Isusa, sve odreda
Galilejci, postali su glavnim voama Crkve Petar, Ivan, Jakov i Andrija. Petar i Ivan posebno
su esto viani u okolici Jeruzalema. Po Luki, oni su izvodili znake i udesa slina Isusovim,
kao to je iscjeljivanje hromog ovjeka na tzv. Lijepim vratima nakon Pedesetnice. Govorili
su teke optuujue rijei o razapinjanju Isusa, burkajui atmosferu grada i lupajui na tvrda
srca religioznih voa. Ne iznenauje stoga to se snano suprotstavljanje nastavilo.
Hromi je prosjak svakodnevno sjedio pred hramskim Lijepim vratima. Djela apostolska kau
daje Petar ozdravio ovjeka kad je doao na vrata s Ivanom. Prosjak, ozaren iznenadnim
zdravljem, otiao je s njima u hramsko dvorite gdje se Petar obratio zadivljenom mnotvu. To
je drugi po veliini govor zabiljeen u Luki, u stilu drevnih povijesti. Govorei, Petar ihje
podsjetio da su uskratili Isusu ivot, u Pilatovoj nazonosti za dobrobit poznatog ubojice
(Barabe). On i Ivan, rekao je, svjedoili su daje Isusa Bog podigao iz mrtvih. I zbog vjere u
njegovo ime, upravo je njegovo ime ovrsnulo ovjeka kojega vidite i poznajete. Da, vjera
koja dolazi od njega vratila je ovomu potpuno zdravlje naoigled vas sviju.22 Zanimljivo,
istiui kako je Isusova smrt dio Bojeg plana za spasenje ovjeanstva, Petar dodaje: Ali,
brao, ja znam da ste vi kao i vai lanovi Velikog vijea to uinili iz neznanja. Ovdje on
ponavlja Isusove posljednje rijei, koje je moda Isusu pripisao Ivan, Oe, oprosti im, jer ne
znaju to ine. Posljedica ovog senzacionalnog dogaaja i dojma koji je ostavio na mnotvo,
zajedno s Petrovim dirljivim govorom, dola je u obliku hramimun Petar: roenje Crkve
(Pedesetnica, 24. svibnju)ske garde, koja ih obojicu hapsi. Vlasti su postale krajnje
uznemirene apostolskim naukom, a osobito uenjem da se Isus vratio iz mrtvih. Objavljivanje
njegove pobjede nad smru ruilo je njihovu s trudom i mukom stvaranu sliku o Isusu kao
kukavnom promaaju, tobonjem mesiji koji sramotno visi na neidovskom kriu. Dvojica
apostola zadrana su preko noi. Sutradan su ih sasluavali Ana, veliki sveenik Kaifa i drugi.
Ispitivanje ove dvojice oivilo je najgore strahove religijskih voa, prema piscu Djela
apostolskih. Kako nisu mogli zanijekati da hromi prosjak sada zdrav stoji pred njima,
prisiljeni su otpustiti Petra i Ivana na slobodu, uz nemone prijetnje zahtijevajui da ute.
Protivljenje to gaje iskusio Isus prenijelo se na njegove sljedbenike, osobito apostole i ostale
voditelje. Josip, idovski povjesniar, biljei tragine posljedice ovog progonstva godinama
kasnije (62. g.). kao stoje smrt Jakova, Isusova brata, voditelja crkve u Jeruzalemu. Njegovo
je smaknue naloio veliki sveenik Anan (Ana Mlai), sin Ane i brat bivega velikog
sveenika Kaife. Josip otkriva daje ovaj zloin izazvao sveope neodobravanje meu
utjecajnim ljudima ujeruzalemu.
Anan... je sabrao sudako vijee i izveo pred njih Jakova, brata Isusova, zvanog Krist,23 i jo
neke druge; i nakon stoje protiv njih kao kritelja zakona podigao optunicu, predao ihje
kamenovanju: ali onima koji su bili najpravedniji meu graanima i kojima je najtee padalo
bezakonje nije se svidjelo uinjeno; poslae molbu kralju (Agripi), traei od njega da
opomene Anana da ne smije vie tako postupati, jer je ono to je uinio bilo nepravedno;
tovie, neki su se od njih otili susresti s Albinom (rimskim prokuratorom) kad se vraao s
puta iz Aleksandrije i obavijestiti ga kako nije zakonito to Anan saziva sinedrij bez njegova

pristanka. Na te se rijei Albin sloio s njima te u ljutnji napisao Ananu pismo zaprijetivi mu
da e ga kazniti za uinjeno nedjelo. Nato gaje kralj Agripa, u treem mjesecu svoje
vladavine, otpustio iz slube velikog sveenika.24
Rim
XII.
Agripina, nedjelja, 18. listopada
Sjetimo se Agripine, Augustove unuke, udovice velikog Germanika (nazvanog tako po svojoj
vojnoj slubi u Germaniji), majke devetoro djece, ukljuujui i budueg cara Gaja Kaligulu.
Agripina je umrla od gladi 18. listopada na malenom otoku Pandeteriji, zapadno od Italije. Je
li to bila dobrovoljna smrt ili ju je zapovjedio Tiberije danas ne znamo, no najvjerojatnije se
radilo o ubojstvu. Od estero djece koja su preivjela nejakost i djetinjstvo, samo ju je etvero
nadivjelo. Dva su sina ubijena u zatvoru; jedan od njih, Druz Cezar, sasvim izgladnio jeo je
slamu iz madraca samo nekoliko mjeseci ranije. Neron Cezar umro je 31. g. u tamnici
rimskog Palatina. Njezin mu Germanik vjerojatno je skonao otrovan, da bi se oistio put do
trona Tiberijevu sinu Druzu. Agripina je, bez sumnje, vjerovala u taj scenarij. Izmeu etvero
djece jo ive ujesen 33. g., po okrutnosti i zastraujuoj hirovitosti proslavio se Kaligula, koji
naposljetku ni sam nije mogao umai umorstvu. Njegova sestra, Agripina Mlaa, rodila je
antikrista mlade Crkve, budueg cara Nerona. Kasnije se udala za svoga starijeg ujaka cara
Klaudija kojeg je otrovala kako bi se Neron mogao popeti do trona.
Agripina je bila ambiciozna osoba prodorne volje, osjetljiva na dobrobit svoje politiki ranjive
djece. Vodili su je snani moralni principi i inAgripina, nedjelja, 18. listopada
tenzivno je patila tijekom svojih etrdesetak godina ivota. Njezina je patnja bila nezasluena,
jedan od mnogih primjera oite nepravde. Nedostajao joj je uvid u sve opasnosti koje su
vrebale u dungli Rima. Zapisano je kako je Germanik na samrtnoj postelji preklinjao svoju
enu, iako na koncu uzalud, da suzdri svoj nezgodan temperament kako bi se izbjegao
sukob u Rimu.
Dan njezine smrti sluajno se poklapao s drugom godinjicom Sejanova pogubljenja. To nije
promaklo Tiberiju, ovjeku poviene, kompulzivne svijesti o datumima i brojevima. U ast
dana 18. listopada, u kojem je umrla ena koju je prezirao, Tiberije je proglasio godinji
praznik posveen Jupiteru. Jupiter je bio bog kie, oluja, gromova i munja, pa se moda radi o
neslanoj ali koja je aludirala na Agripinin temperament.
Agripina je bila najmlaa ki Marka Vipsanija Agripe, Augustova bliskog prijatelja, i Julije,
careve keri. August je bio posebno vezan za nju. Roena je neto prije 12. g. pr. Kr., udala se
za Tiberijeva neaka Germanika, kojem je rodila devetero djece. Pod stare dane car August je
tijekom Igara ponosno posjeo u carsku lou dva najstarija sina, Nerona i Druza. Agripina je
bila cijenjena jer je ispunjavala klasine ideale: jedan ju je slavni viktorijanski uenjak opisao
kao enu obdarenu velikim darovima uma, plemenita karaktera, sa svim fizikim i moralnim
karakteristikama koje su zajedno tvorile model rimske matrone: njezina ljubav za mua bila je
duboka i trajna, estitost bez mrlje, njezina plodnost vrlina u oima Rimljana, a i privrenost
djeci bila je osobito cijenjena crta njezina karaktera. No vodila ju je opasna strast, ambicija.1
Tacit je opisuje kao lako razdraljivu i sklonu nareivanju.2
Agripinina majkaJulija udala se za svog polubrata Tiberija na Augustov poticaj i u ovom
nesretnom paru nije bilo ljubavi. Bio je to brak iz politikih interesa. Na koncu je August
Juliju otpremio na otok Pandateriju, zbog njezinih seksualnih aktivnosti. I Agripina nikada

vie nije vidjela svoju majku, iako je, ne mnogo kasnije, skonala na istom otoku. Prema
Tiberijevim naredbama, Julija je preputena izgladnjivanju na smrt. Agripina je trebala dijeliti
sudbinu svoje majke. Moda je Agripina Tiberija podsjeala na svoju majku Juliju koju je
prezirao, to bi dijelom objanjavalo opsesivnu antipatiju prema vlastitoj pokerci, koja mu je,
osim toga, bila usvojena snaha.
Kada je car August umro 14. godine, Agripina je bila na donjoj Rajni s Germanikom, koji je
bio zapovjednik tamonjih legija. Bilo je vrlo neobino da se rimske ene pridruuju svojim
muevima na popritu mogueg rata. Naime, obiaj je nalagao da ostaju kod kue. Vojnici
koji su bili odani Germaniku nezadovoljno su gunali zbog Tiberijeva stupanja na tron i
obznanili su svoju namjeru proglaavanja Germanika, svog idola, za princepsa zemlje. Kako
se novi car bojao Germanikove popularnosti, a i njegov prezir prema Agripini bio je velik,
namjera trupa stavila je ovo dvoje u smrtnu opasnost. Germanik i Agripina spasili su se
zahvaljujui brzoj i djelotvornoj reakciji. S podrkom svoje ene, Germanik je sprijeio
izgrede i poslao svoje trupe u silovitu ofenzivu protiv germanskih barbara istono od Rajne.
Iako je kampanja rimskim legijama donijela uspjeh, bili su iscrpljeni tekim terenom i ostalim
tekoama. Neprestano su bili suoeni s opasnou od germanskih zasjeda. Trupama su se
irile glasine da se velike germanske snage pribliavaju rimskoj obrani na rijeci Rajni s ciljem
da upadnu zapadno u Galiju. Dio rimske vojske pod Aulom Severom ednom, koji se probio
istono na neprijateljski teritorij, povlaio se pred prijetnjom, uzmiui prema Rajni i
sigurnosti. Germanikje bio odsutan u to vrijeme, ostavljajui iza sebe Agripinu i njihovu
djecu. U strahu, zapovjednici su predloili unitenje mosta na Rajni. Daje most bio uniten,
povlaenje Cecinine vojske bilo bi onemogueno. Samo je snaan Agripinin otpor tako
kukavikoj mjeri spasio most. Kada se trupa u povlaenju pribliila, Agripina je zakoraila na
most. Ponaajui se kao general, primila je vojnike koji su prelazili. Ranjenima je davala
odjeu i osobno im priskrbila sve potrebno za ublaavanje rana. Tacit biljei kako je hrabra
ena [Agripina] preuzela dunosti generala u tim danima... Reeno je da... je stajala ispred
mosta i zahvaljivala i slavila povratnike legije.
Tiberije je opozvao Germanika sa sjevera. Sva su djeca sudjelovala u njegovoj trijumfalnoj
paradi u svibnju. Kasnije te godine, 17., Tiberije ga je prebacio u Malu Aziju, dajui mu
specijalnu zapovijed (maius imperium) da tamo sredi stvari. Pridruila mu se Agripina s
djecom. Na istoku je par doao pod zlokoban utjecaj Gneja Kalpumija Pizona i njegove ene
Munacije Plancine. Pizon je bio novi upravitelj Sirije i Senat gaje izabrao za to mjesto na
Tiberijev poticaj (neke je upravitelje izabrao Senat, a druge car osobno). ini se daje Tiberije
bio iza tog imenovanja, jer je modaAgripina, nedjelja, 18. listopadaelio da Pizon dri
Germanika na oku kao potencijalnog nasljednika princepsa. Pizon je, ini se, odluio
uvrijediti Germanika, vjerojatno zrcalei Tiberijev stav prema usvojenu sinu. Jedan od
Germanikovih zadataka bilo je putovanje u Armeniju. Ondje je za kralja postavio popularnog
Zena, koji je bio prihvatljiva opcija susjednim Partima. Vei dio Kapadokije bio je utemeljen
kao nova rimska provincija i pokazao se kao unosan izvor prihoda. Napetosti izmeu
Germanika i Pizona razotkrile su se kad je Pizon posjetio Siriju krajem 18. godine. Na gozbi
koju je priredio nabatejski kralj Areta, Pizon je dobio manju zlatnu krunu od svog suparnika.
Bacio ju je na pod s gaenjem, govorei daje taj dogaaj bio prikladniji kralju Partije nego
rimskom princu.

Tacit pie o drugom dogaaju koji je izazvao Tiberijev gnjev i bez sumnje razbjesnio Pizona i
Munaciju Plancinu:
Germanik se zaputio prema Egiptu da proui njegove starine. Navodni motiv putovanja bila je
revnost za provinciju. Smanjio je cijenu kukuruza otvarajui itnice i prihvatio je mnoge
navade koje su ugaale mnotvu. Hodao bi uokolo bez strae, sa sandalama na nogama,
prilagoavajui se grkoj modi, oponaajui time Publija Scipiona, koji je, kako je reeno,
obiavao initi isto na Siciliji, ak i dok je rat s Kartagom jo bjesnio. Blago izrazivi
negodovanje zbog njegova odijevanja i ponaanja, Tiberije je vrlo otro osudio njegovu
posjetu Aleksandriji bez careva doputenja, suprotno Augustovim uredbama.3
Germanik je umro na istoku, u Antiohiji, 19. godine. Okolnosti su izazvale sumnje daje
ubijen; moda su ga uklonili Pizon i Munacija Plancina kako bi ugodili Tiberiju koji je elio
da njegov roeni sin, Druz, naslijedi rimsko prijestolje, a ne posvojenac. Tragovi na leu,
poput pjene oko usta, upuivali su na trovanje. Openito se vjerovalo kako e osobito
popularan i mio Germanik postati carem, pogotovo jer je August uredio da ga Tiberije upravo
radi toga posvoji. Sama je Agripina bila uvjerena daje smrt njezina mua nosila Tiberijev
peat.
Agripina se vratila u Italiju s djecom i prahom pokojnog mua. Nekoliko je dana ostala na
otoku Korkiri (Krfu) da oplakuje svog voljenog. Bio je to samo kratak put u Brundizij
(dananji Brindisi) na talijansko kopno. Tamo se iskrcala u drutvu dvoje svoje djece, grlei u
krilu umu s prahom. Nakon to se proirila vijest o njezinu dolasku, svjetina je nagmula daje
vidi i pozdravi. Luka, zidine, ak i krovovi bili su prekriveni znatielj
Kada je car August umro 14. godine, Agripina je bila na donjoj Rajni s Germanikom, koji je
bio zapovjednik tamonjih legija. Bilo je vrlo neobino da se rimske ene pridruuju svojim
muevima na popritu mogueg rata. Naime, obiaj je nalagao da ostaju kod kue. Vojnici
koji su bili odani Germaniku nezadovoljno su gunali zbog Tiberijeva stupanja na tron i
obznanili su svoju namjeru proglaavanja Germanika, svog idola, za princepsa zemlje. Kako
se novi car bojao Germanikove popularnosti, a i njegov prezir prema Agripini bio je velik,
namjera trupa stavila je ovo dvoje u smrtnu opasnost. Germanik i Agripina spasili su se
zahvaljujui brzoj i djelotvornoj reakciji. S podrkom svoje ene, Germanik je sprijeio
izgrede i poslao svoje trupe u silovitu ofenzivu protiv germanskih barbara istono od Rajne.
Iako je kampanja rimskim legijama donijela uspjeh, bili su iscrpljeni tekim terenom i ostalim
tekoama. Neprestano su bili suoeni s opasnou od germanskih zasjeda. Trupama su se
irile glasine da se velike germanske snage pribliavaju rimskoj obrani na rijeci Rajni s ciljem
da upadnu zapadno u Galiju. Dio rimske vojske pod Aulom Severom ednom, koji se probio
istono na neprijateljski teritorij, povlaio se pred prijetnjom, uzmiui prema Rajni i
sigurnosti. Germanikje bio odsutan u to vrijeme, ostavljajui iza sebe Agripinu i njihovu
djecu. U strahu, zapovjednici su predloili unitenje mosta na Rajni. Daje most bio uniten,
povlaenje Cecinine vojske bilo bi onemogueno. Samo je snaan Agripinin otpor tako
kukavikoj mjeri spasio most. Kada se trupa u povlaenju pribliila, Agripina je zakoraila na
most. Ponaajui se kao general, primila je vojnike koji su prelazili. Ranjenima je davala
odjeu i osobno im priskrbila sve potrebno za ublaavanje rana. Tacit biljei kako je hrabra
ena [Agripina] preuzela dunosti generala u tim danima... Reeno je da... je stajala ispred
mosta i zahvaljivala i slavila povratnike legije.

Tiberije je opozvao Germanika sa sjevera. Sva su djeca sudjelovala u njegovoj trijumfalnoj

paradi u svibnju. Kasnije te godine, 17., Tiberije ga je prebacio u Malu Aziju, dajui mu
specijalnu zapovijed (maim imperiurri) da tamo sredi stvari. Pridruila mu se Agripina s
djecom. Na istoku je par doao pod zlokoban utjecaj Gneja Kalpurnija Pizona i njegove ene
Munacije Plancine. Pizon je bio novi upravitelj Sirije i Senat gaje izabrao za to mjesto na
Tiberijev poticaj (neke je upravitelje izabrao Senat, a druge car osobno). ini se daje Tiberije
bio iza tog imenovanja, jer je modaAgripina, nedjelja, 18. listopadaelio da Pizon dri
Germanika na oku kao potencijalnog nasljednika princepsa. Pizon je, ini se, odluio
uvrijediti Germanika, vjerojatno zrcalei Tiberijev stav prema usvojenu sinu. Jedan od
Germanikovih zadataka bilo je putovanje u Armeniju. Ondje je za kralja postavio popularnog
Zena, koji je bio prihvatljiva opcija susjednim Partima. Vei dio Kapadokije bio je utemeljen
kao nova rimska provincija i pokazao se kao unosan izvor prihoda. Napetosti izmeu
Germanika i Pizona razotkrile su se kad je Pizon posjetio Siriju krajem 18. godine. Na gozbi
koju je priredio nabatejski kralj Areta, Pizon je dobio manju zlatnu krunu od svog suparnika.
Bacio ju je na pod s gaenjem, govorei daje taj dogaaj bio prikladniji kralju Partije nego
rimskom princu.
Tacit pie o drugom dogaaju koji je izazvao Tiberijev gnjev i bez sumnje razbjesnio Pizona i
Munaciju Plancinu:
Germanik se zaputio prema Egiptu da proui njegove starine. Navodni motiv putovanja bila je
revnost za provinciju. Smanjio je cijenu kukuruza otvarajui itnice i prihvatio je mnoge
navade koje su ugaale mnotvu. Hodao bi uokolo bez strae, sa sandalama na nogama,
prilagoavajui se grkoj modi, oponaajui time Publija Scipiona, koji je, kako je reeno,
obiavao initi isto na Siciliji, ak i dok je rat s Kartagom jo bjesnio. Blago izrazivi
negodovanje zbog njegova odijevanja i ponaanja, Tiberije je vrlo otro osudio njegovu
posjetu Aleksandriji bez careva doputenja, suprotno Augustovim uredbama.3
Germanik je umro na istoku, u Antiohiji, 19. godine. Okolnosti su izazvale sumnje daje
ubijen; moda su ga uklonili Pizon i Munacija Plancina kako bi ugodili Tiberiju koji je elio
da njegov roeni sin, Druz, naslijedi rimsko prijestolje, a ne posvojenac. Tragovi na leu,
poput pjene oko usta, upuivali su na trovanje. Openito se vjerovalo kako e osobito
popularan i mio Germanik postati carem, pogotovo jer je August uredio da ga Tiberije upravo
radi toga posvoji. Sama je Agripina bila uvjerena daje smrt njezina mua nosila Tiberijev
peat.
Agripina se vratila u Italiju s djecom i prahom pokojnog mua. Nekolikoje dana ostala na
otoku Korkiri (Krfu) da oplakuje svog voljenog. Bio je to samo kratak put u Brundizij
(dananji Brindisi) na talijansko kopno. Tamo se iskrcala u drutvu dvoje svoje djece, grlei u
krilu umu s prahom. Nakon to se proirila vijest o njezinu dolasku, svjetina je nagmula daje
vidi i pozdravi. Luka, zidine, ak i krovovi bili su prekriveni znatielj
nicima. Udovicu su sveano primili asnici dviju pretorijanskih kohorti koje je car poslao u
Brundizij da joj se pridrue u ast Rima. (Kako je bila otklonjena opasnost od Germanikova
nasljeivanja, Tiberije je sebi mogao dopustiti irokogrudnost u odavanju poasti
preminulome.) Urnu s Germanikovim pepelom sveano su nosili tribuni i centurioni.
Pogrebnoj procesiji prikljuili su se Druz, Tiberijev sin, i Germanikov brat Klaudije, te,

naposljetku, u blizini Rima konzuli, Senat, te mase iz prijestolnice. Germanikov pepeo je uz

poasti smjeten u Augustov mauzolej.
Glavni osumnjieni za Germanikovu smrt, Pizon, bio je optuen za izdaju. Tereenje za
Germanikovo ubojstvo nije bilo podrano dokaznim materijalom, ali je Pizon silom pokuao
ponovno ui u provinciju Siriju. Suoen s ovom optubom iji je ishod bio jasan i njemu i
njegovoj eni Plancini, poinio je samoubojstvo. Jedino je jo imao vremena pripremiti spis
(vjerojatno uz pomo svoje ene) upuen Tiberiju i proitan pred Senatom, koji je pomogao
da Plancina i njezina djeca budu osloboena. Ipak, irila se glasina daje Pizon digao ruku na
sebe kako bi se izbjeglo razotkrivanje Tiberijeva sudionitva u kobnoj zavjeri. Po zidovima
diljem Rima iskrsnuli su grafiti s rijeima Rendite nos Germanicum (Vratite nam
Germanika).
Osloboenje Plancine bio je veliki udarac za Agripinu i te su dvije ene ostale u
neprijateljstvu do kraja ivota. Ionako Plancina nije dugo ivjela nakon Agripine, umrla je ve
krajem 33. godine. Prialo se da ju je Tiberije potedio samo da Agripini ne bi pruio
zadovoljstvo spoznaje da joj je neprijatelj mrtav. Svetonije biljei: Osim Agripine, ubijena je
Munacija Plancina; do sada se pokazalo da joj je Tiberije, iako ju je mrzio (ne zbog
Germanika ve iz drugog razloga), dopustio da ivi kako bi spnjeio Agripinino radovanje
zbog njezine smrti.
Unato Germanikovu upozorenju, Agripina se ukljuila u rimski politiki ivot, gurajui stvar
svoje djece kao nasljednika trona protiv pretendenta Druza, Tiberijeva roenog sina. Druzova
je smrt 23. godine Agripinine sinove premjestila u izravnu nasljednu liniju. Time je Agripina
postala meta Sejanovih suptilno izvoenih napada. Prvih godina nakon Germanikove smrti
Tiberije je takoer prikrivao svoje neprijateljstvo prema Agripini, ali tajne optube i intrige
uskoro isplivavaju na povrinu. Kada je zatraila carevo doputenje da izabere drugoga mua,
vjerojatno istaknutog i kontroverznog senatora Azinija Gala, on je molbu zaobiao iAgripina,
nedjelja, 18. listopadausput zapisao Azinijevo ime na listu buduih rtava. Tiberije je,
vjerojatno, shvatio Agripinin zahtjev kao pokuaj zatite svoje djece, ranjive zbog njihova
nasljednikog poloaja. Tacit prepriava dogaaj, o kojem izvjetava na temelju memoara
njezine keri, Agripine Mlae (danas izgubljenih):
Agripina u tvrdoglavom bijesu... kada ju je car doao posjetiti, jecala je dugo i tiho i tada je
poela izmjenjivati optuivanje i zaklinjanje. Molila gaje da joj olaka njenu usamljenost i
dopusti joj mua; njezina mladost jo je uvijek bila otvorena za brak, stoje bila jedina utjeha
vrle ene, a u Rimuje bilo graana koji ne bi prezreli primiti Germanikovu enu i djecu. No
car je shvatio politike ciljeve njene zamolbe, ali nije htio pokazati niti nezadovoljstvo niti
razumijevanje, ostavio ju je, ne udovoljavajui njezinoj hitnji, bez odgovora. Ovaj incident,
nespomenut kod drugih povjesniara, pronaao sam u memoarima mlae Agripine, majke cara
Nerona, koji su njezinu potomstvu prenijeli priu o ivotu i nesreama njene obitelji.4
Sejanova zloa ula je u jednadbu elemenata koji e unititi Agripinu. Uspio ju je uvjeriti
daje car namjerava otrovati stoje bila vrlo uvjerljiva pria. Uznemirena, odbila je pojesti
jabuku koju joj je ponudio car sa svoga stola. Tiberije je bio uvrijeen to ga smatra trovaem.
Tacit nam kazuje priu:
Sejan je jo vie uznemirio oaloenu enu koja nije nita sumnjala, aljui joj svoje sluge
pod krinkom prijateljstva s upozorenjem daje pripravljen otrov za nju i da treba izbjegavati
stol svoga punca. Ne znajui kako se pretvarati, nije se opustila ni u licu ni u tonu glasa dok je

sjedila do njega za veerom, niti je okusila jela, sve dok Tiberije nije primijetio njezino
ponaanje, bilo usputno ili zato to mu je netko rekao. Kako bi to poblie ispitao, pohvalio je
neko voe ispred njih na stolu i rukom ga ponudio svojoj snahi. Ovo je pojaalo Agripinine
sumnje, te je voku bez kusanja proslijedila robovima. Tiberije je jo uvijek ostao miran ne
komentirajui pred drutvom, ali se okrenuo majci i proaptao kako ne bi bilo iznenaenje da
se zaista odlui na otar tretman onoga koji mu pripisuje trovake namjere.5
Tiberijeve sumnje prema Agripini pokazale su se neutemeljenima, ali Sejan ju je protjerao
nakon smrti Augustove udovice Livije, koja nikako ne bi odobravala takvo nepravedno
ponaanje prema svojoj unuci.
Ubrzo nakon Livijine smrti izronilo je Tiberijevo pismo koje je ona vjerojatno zatajila.
Optuivalo je Agripinina sina Nerona za homoseksualnost i napadalo Agripinu. Prema Tacitu,
sadravalo je birane izraze otrine, meutim, nije to bila oruana pobuna ili elja za
revolucijom, ve neprirodne strasti i rasputenost koje je car pripisivao svom unuku. Protiv
snahe nije se usudio toliko izmiljati; samo je osudio njezin drzak jezik i prkosan duh.6
Pismo je bilo dovoljno da Neron bude istjeran i uskoro pogubljen.
Sejan je ubrzo proirio glasinu daje Agripina, oslanjajui se na dobrohotnost spram nje zbog
uspomene na Germanika, planirala pobjei iz Rima i traiti utoite kod vojske. 29. godine
protjerana je na mali otok Pandateriju (dananja Ventotena), gdje joj je majkajulija umrla u
progonstvu. Njezin je drugi sin Druz bio zatoen u Rimu. Agripinu su centurioni toliko
pretukli daje izgubila vid na jedno oko. Vjerojatno je da se to dogodilo uz Tiberijev pristanak.
Njezin sin Druz takoer je zlostavljan u zatvoru prije nego je izgladnjen do smrti, malo prije
majke. Tacit tvrdi daje umro produujui si ivot za osam dana na najbjednijoj hrani, ak i
vaui slamu iz kreveta. Nakon smrti Tiberije gaje ocrnio. pijuni su zapisali svaku
Druzovu rije i deklamaciju protiv cara izgovorenu u zatvoru i, prema Tacitu, to se inilo
najstranije, naruio je dnevni izvjetaj svega stoje rekao i uinio i naloio da se isti ita u
javnosti.7 ak su i njegove samrtnike kletve protiv Tiberija itane pred Senatom,
ukljuujui i poprilino razraenu: Kao stoje on ubio svoju snahu, bratova sina i sinova sina
i ispunio cijelu svoju kuu krvoproliem, tako neka on plati dunu kaznu imenu i rasi svojih
predaka kao i buduim generacijama.
Vijesti o Druzovoj smrti mogle su biti prenesene Agripini. Ubrzo nakon toga odbila je jesti, ili
je pak bila liena hrane po Tiberijevu nalogu, umirui polaganom smru izgladnjivanjem. I
prema Tacitu i prema Svetoniju Tiberije se hvalio svojom milou stoje nije dao zadaviti i
baciti niz Gemonske stube.8 Tacit je vjerovao daje nakon pada svoga neprijatelja Sejana,
Agripina neko vrijeme ivjela u nadi da e biti putena iz svog zatoenitva. Smrt njezina
prijatelja i ljubavnika Azinija Gala, mislio je, mogla je biti vaan faktor u donoenju odluke
da okona sa ivotom; ipak je smatrao daje samoubojstvo vjerojatno izmiljeno ne bi li se
prikrilo njeAgripina, nedjelja, 18. listopada
zino ubojstvo izgladnjivanjem.9 Ista se sumnja javila povodom Galova izgladnjivanja u
zatvoru.
Azinije Gal je bio rimski konzul 8. g. pr. Kr. i ostao je zapamen po svojim izravnim i katkad
netaktinim govorima u Senatu. August je smatrao kako je preslobodan u govoru i primijetio
njegovu elju da bude prvi ovjek Senata, ali i da nije imao talenta za to. Tiberije je gajio
prezir prema njemu dijelom zato stoje bio toliko svojeglav, ali djelomino i zbog toga stoje

oenio njegovu bivu enu, Vipsaniju, nakon to gaje August prisilio da se razvede i oeni
Agripininom majkom Julijom. Tajnim sporazumom sa Sejanom, Tiberije je uvjerio Senat da
Azinija Gala osudi na smrt, ali gaje tri godine ostavio na ivotu kako bi patio, a moda i da
time mui Agripinu. Azinije Gal je gladovao tih godina zatoenitva te konano umro malo
prije svoje nesuene supruge.
Utjecaj majine smrti na etvero preivjele djece moe se samo nagaati. Zloglasnost dvoje
od njih, Gaja Kaligule i Agripine Mlae, povijest itekako pamti. Potonja se udala. Ostale dvije
sestre, Livila i Druila, udale su se unutar godine dana. Svetonije biljei da se Tiberije za tu
priliku sasvim pribliio Rimu (nije htio ui u glavni grad zbog prorotva kojeg se bojao):
Tiberije se pribliio prijestolnici i boravio u njezinoj okolici; ali nije zalazio unutar zidina,
iako je bio samo nekoliko kilometara udaljen. Tu je dao za ene preostale Germanikove keri
i Juliju, Druzovu ker. Tako grad nije odravao nikakvu sveanost u ast njihovih vjenanja
ve je sve ilo kao i obino, ak je i senat zasjedao i odluivao o pravnim sluajevima.
inilo se da nema kraja obiteljskoj tuzi. Tacit biljei kako su ak i graani Rima osjeali tugu
zbog dogovorenog braka Julije, Druzove keri (i time Tiberijeve neakinje) i kasnije ene
nesretnog Nerona, Agripinina sina. Bila je udana za ovjeka iz niega roda, Gaja Rubelija
Blanda ijeg su djeda, Tacit snobovski primjeuje, mnogi zapamtili kao rimskog viteza iz
Tibura.10 Gaj Kaligula takoer se oenio te godine. 31. kolovoza napunio je 21 godinu, to
mu je omoguilo da postane kvestor i tako dobije pristup Senatu. Njegov skori brak bio je
dogovoren sjulijom Klaudijom, povezujui ga tako s monom rimskom obitelji. Ovaj je
dogovor bio dio planiranog projekta za njegovo imenovanje Tiberijevim slubenim
nasljednikom.
Tiberijeva je glavna briga posljednjih godina ivota bilo nasljedstvo. Njegov sin Druz bio je
33. g. mrtav ve deset godina. Suparnik mu Germanik, usvojeni Tiberijev sin, umro je,
vjerojatno kao rtva trovanja, etrnaest godina prije. Nepoeljni stariji Agripinini sinovi
Neron i Druz bili su nasilno uklonjeni. Polje je sada izgledalo prazno. Tiberije se sve vie
navikavao na dva mladia koji su se inili bezopasnijim izborom. Stariji je bio Gaj Kaligula, a
mlai Tiberije Gemel, Tiberijev neak od Druza i Livile (koja je, kako neki kasnije zakljuuju,
mogla biti Sejanov potomak). Kaligula je imao najvee pravo kao Augustov praunuk. Njegov
brak s Julijom Klaudijom osnaio je lozu.
Kaligula je odveden na Kapreju u ranu jesen 31. godine radi svoje vlastite sigurnosti, dok je
Sejan jo bio aktivan. Tamo je okusio dvorski ivot i, ako je vjerovati Tacitovim izvjetajima,
a i onima ostalih povjesniara toga vremena, svjedoio je seksualnim ekscesima i prostakim
okrutnostima ouhova brata. Tu e uti i vijesti o ubojstvu svoga brata Nerona, pa svoga brata
Druza, i najgore od svega, o izgladnjivanju njegove majke Agripine. Nemogue mu je bilo u
tim okolnostima izraziti tugu, ili, jo manje, bijes zbog njihovih smrti. ini se daje Tiberije
bio zadovoljan svojim obeavajuim tienikom. U jednom je trenutku izrekao onu slavnu
primjedbu: Ja uzgajam guju u njedrima Rima. Kasnije je primijeeno da nikada nije bilo
boljeg roba ni goreg gospodara od Kaligule.
Postoji kasniji epilog prie o zlosretnoj i iznimnoj Agripini. Kada je Kaligula postao car,
donio je prah svoje majke i svoga brata Nerona s Pandaterije i pontskih otoka u Rim, te dao
izraditi brojne medalje u ast svoje majke: jednu s Kaligulinom glavom s jedne, a majinom s
druge strane medalje. Tako je na jednoj strani medalje osoba zapamena po svojim principima
i moralnosti te nepravdi koju je pretrpjela. Na drugoj pak ovjek u povijesti zapamen po

svojim okrutnostima (ravan teko nadmaivim tiranima 20. stoljea), iako mnogi vjeruju da su
njegovi ekscesi bili posljedica ludila ili neke ozbiljne bolesti koja gaje pogodila tijekom
vladavine to mu je potpuno promijenila osobnost. On e naslijediti Tiberija 37. godine i
vladat e samo etiri godine dok ne bude ubijen prije navrenih trideset godina. Pobrinuo se
za to da drugi nasljednik kojeg je odredio Tiberije, nesretni Gemel, bude uklonjen. Vidio je
pad i smrt svoje oboavane (a moda i incestno zlostavljane) sestre Druile. On je uistinu bio
guja otrovnica u njedrima Rima, ba kako je to Tiberije predvidio.Jeruzalem
XIII.
Novi sukob u Jeruzalemu: Stjepan i Samo
Mnogo je mjeseci prolo od Pedesetnice. Stanovnici Jeruzalema ve su se bili navikli na
Petra, Ivana i Dvanaestoricu, ljude Puta, koji su esto propovijedali u dvoritu hrama,
okrueni kolopletom sluaa. Najdrae im je bilo mjesto na Salomonovu trijemu, kolonadi na
istonoj strani velikog hramskog dvonta, gdje je Isus poduavao mjesecima prije. No nisu se
samo oni obraali ljudima. Bilo je u dvoritu i drugih uitelja sa svojim publikama. Kako je
bio obiaj, pouavali su narod i poboni pismoznanci koji su se nastojali zbliiti sa
fundamentalistiki nastrojenim, konzervativnim farizejima. Ali ono stoje razlikovalo Petra,
Ivana, Andriju i druge apostole od ostalih uitelja, prema Luki u Djelima apostolskim, nisu
bila samo njihova nova uenja o Isusu iz Nazareta i njegovu uskrsnuu, ve znaci i udesa
koja su ih pratila. Roaci i prijatelji bolesnih i nemonih ak su prostirali po putu haljine i
lealjke za njih, u nadi da e iscjeljujua Petrova sjena pasti na njihova tijela.
Broj uenika nastavio je rasti, irei novu crkvu do krajnjih granica, a trebalo je iz
zajednikog novanika zadovoljiti materijalne potrebe udovica, premladih ili prebolesnih za
rad, i slinih vjernika. Nakon lekcije s Judom Ikariotskim, blagajna je voena mnogo
paljivije. Cesto ponavljana pria o Ananiji i Safiri visjela je nad glavama i onima to daju i
onima to
uzimaju, i time pomagala u prevenciji zloupotrebe ovog velikog drutvenog eksperimenta.
Srea velikog broja lanova nove zajednice bila je vidljiva svakome, meutim, farizeji (koji
su inae uivali veliku popularnost u narodu) ba i nisu dijelili to oduevljenje, kao ni, u
vladajuoj eliti Jeruzalema prevladavajui, svjetovno lukavi saduceji. Dijeljenje zabrinutosti
zbog brzo rastue sekte zbliilo je te stare rivale, fundamentaliste i sekulariste, farizeje i
saduceje.
Naposljetku je onima povezanim s vladajuim Vijeem prekipjelo. Na poticaj Josipa Kaife,
velikih sveenika, starjeina i farizejske sljedbe, Dvanaestorica su uhiena. Luka izvjetava
to se dogodilo, vjerojatno na temelju prisjeanja sudionika, Ivana Marka i Markova brata
Bamabe. Mladi Savao iz Tarza budui apostol Pavao vjerojatno je svjedoio zbivanjima, te
je govorio Luki o njima. Luka opisuje kako vlasti hvataju apostole i trpaju ih u javni zatvor.
No nou neki tajanstveni ovjek, aneo Boji, otvara vrata zatvora i izvodi ih van. On kae:
Idite i u hramu narodu recite sve to se tie ovoga ivota! Posluali su, pa su u zoru uli u
hram i poeli pouavati.
Vjera u anele i nadnaravna bia bila je uobiajena pojava u to vrijeme. Mural u Pompejima
sadrava tipian ikonski prikaz anela s krilima. Snana mesijanska struja koja je takoer
oekivala skori dolazak kraja svijeta strastveno se zanimala za boanske poslanike i
nadnaravne utjecaje u ljudske poslove. Ono zapanjujue u Lukinu izvjetaju je naturalistiki,
nesenzacionalistiki stil opisivanja nadnaravnih intervencija, to ide ak do opisivanja anela.

ini se da Luka podrazumijeva kako su takvi dogaaji normalna pojava u Bojem kraljevstvu
na zemlji kroz Crkvu, i da su daleko od apokaliptikih znakova. ivot se nepokolebljivo
odvija ovdje i sada: svijet rada i bogosluja, hranjenja siromanih, pouavanja, obiteljskog i
drutvenog ivota.
U meuvremenu, veliki sveenik ulazi u svoje odaje u hramskim zgradama, praen bliskim
suradnicima, i zajedno jo jednom sazivaju vijee, aljui sluge po apostole da ih se dovede.
Ali im su njihovi straari banuli u tamnicu, zaprepastili su se vidjevi da ih nema. Vratili su
se i izvijestili o neem jo udnijem: Nali smo tamnicu zakljuanu sa svom pomnjom i
straare kako straare pred vratima. Ali kada smo vrata otvorili, unutra ne naosmo nikoga.
Kad je vijee ulo ove rijei, uzbunili su se, pitajui se kamo to sve vodi. Tadaje netko doao i
javio im: Eno, oni ljudi to ste ihNovi sukob u Jeruzalemu: Stjepan i Savaobacili u tamnicu
stoje u hramskom dvoritu i pouavaju narod. Na to je hramski starjeina izaao i doveo ih,
ali ne silom, jer su se bojali da ih gomila ljudi koja ihje sluala ne zaspe kamenjem.1
Postavili su Dvanaestoricu pred Vijee. Veliki ihje sveenik Kaifa, voa cx officio, ispitivao.
On poinje kiselo, vrlo ljutito: Zar vam nismo otro zabranili da uite o tome imenu? A vi ste
evo napunili Jeruzalem svojim naukom i hoete nas uprljati krvlju toga ovjeka. Toliko je
bijesan da ne moe ni rei ime Isus. Ali Petar i apostoli odgovaraju: Treba se vie pokoravati
Bogu, a ne ljudima. Bog otaca naih uskrisio je Isusa, koga ste vi, vjeajui ga na kri, ubili.
Njega je Bog uzvisio u svoju desnu ruku, za Vou i Spasitelja, da dadne Izraelu obraenje i
oprotenje grijeha. Za ovo svjedoimo mi i Duh Sveti kojega je Bog dao onima koji mu se
pokoravaju. Luka, kao stoje i obiaj s ovakvim izvjetajima, daje samo najhitnije iz njihova
odgovora, u skladu s njihovim pravom kao optuenika na vjerskom sudu.
Kada su uli ove hrabre rijei, mnogi su se u vijeu rasrdili i odluili ubiti apostole. U tom
osjetljivom trenutku ustaje jedan potovani farizej i poziva na oprez i trezvenost. Ime mu je
Gamaliel, uitelj Zakona osobito cijenjen u narodu.
Gamaliel je bio liberalni farizej. Njegov najdarovitiji uenik, Savao iz Tarza, ostao je glasovit
do dana dananjeg, nama poznatiji kao apostol Pavao, ovjek velikog intelekta i uenosti. U to
je vrijeme Savlova revnost bila usmjerena na farizejsku istou i nedostajao mu je umjereni
stav njegova slavnog uitelja. Ako je toga dana promatrao zbivanja u vijeu, ili bar bio u
dodiru s onim to se dogaalo, Savao je vjerojatno dijelio opu zlovolju prema Isusovim
uenicima. Gamaliel je naloio da se apostole nakratko izvede prije no to se obrati vijeu.
Ono stoje rekao okupljenom sinedriju izraava njegov liberalni utjecaj i pobono vjerovanje u
boansku providnost, karakteristinu za farizeje. Uz to, njegove rijei daju rijedak uvid u
razmiljanje i karakter farizeja. U onome stoje rekao bilo je dovoljno politikog realizma da
apelira na saducejsku veinu u vijeu.
Izraelci! Promislite dobro to kanite uiniti s tim ljudima! Prije ovoga vremena pojavio se
Teuda, izdajui se za neto osobito, i uza nj pristade oko etiri stotine ljudi. On bi ubijen, a
sve njegove pristae bile su rasprene. Poslije njega, u
doba popisa puanstva, die se Juda Galilejac i povue dosta naroda za sobom. I on poginu, a
sve njegove pristae budu rasprene. A ovo sada, kaem vam: proite se tih ljudi i pustite ih!
Jer ako je njihov plan, ili njihov pothvat, djelo ljudi, propast e, a ako zaista potjee od Boga,
neete ih moi unititi. ak biste se mogli nai u sukobu s Bogom!2

Teuda ijuda bili su pobunjenici koji su, vjerojatno, digli ustanak usred politikog vakuuma u
Galileji nakon smrti Heroda Velikog 4. g. pr. Kr.3
Gamalielov je savjet bio prihvaen, i apostoli su se izvukli uz dobre batine. Upueni su da ne
govore u Isusovo ime i puteni na slobodu. Za apostole je to znailo kratak odmor od
progonstva hramskih i gradskih autoriteta. Apostoli su, Luka kae, nastavili pouavati
svakoga dana u hramskom dvoritu i po kunim sastancima koji su postali bitan element
crkvenog ivota. Sadraj njihova uenja i propovijedanja, prema Luki, bio je Isus kao dugo
ekani Mesija (Djela 5,42), poruka upuena jo uvijek samo idovskom narodu i
preobraenima na idovstvo.
Mlada je Crkva stenjala pod vlastitom brzinom uspjeha. Rastui broj uenika zahtijevao je
infrastrukturu. Pitanje je postalo hitno jer su potrebe odreene skupine unutar zajednice bile
previene. Ovo je bila grupa koju je Luka zvao helenistima, u kontrastu glavnom tijelu
Hebreja. Helenisti su oito oni uenici koji su u Jeruzalem doli iz idovske dijaspore, i iji
je prvi jezik bio grki, a ne aramejski, i koji su usvojili grke obiaje. Kao i kranska kuna
bogosluja, mogli su posjeivati sinagogu ili vie njih u gradu koje su koristile grki za itanje
Pisma i molitvu, a ne uobiajeni aramejski. (Pisma su bila prevedena na grki izmeu 3. i 4.
st. pr. Kr. u Aleksandriji.) Helenisti su vjerojatno bili mnogo kozmopolitskijeg dranja od vie
konzervativnih, hebrejskih krana. Jedna je sinagoga kasnije spomenuta i imenom kao
sinagoga libertinaca. Naime, libertinci su bili bivi robovi koje su gospodari oslobodili ili su
otputeni na neki drugi nain. U nedavnoj prolosti, velike grupe Zidova predali su Rimljani
za kaznu u ropstvo, kao prilikom pada Seforisa poslije Judine pobune, nakon smrti Heroda
Velikog.
Kao odgovor na zapostavljanje onih u potrebi, osobito udovica meu helenistima,
Dvanaestorica su djelovala odluno. Znali su da im se valja potpuno posvetiti Kristovu
nalogu, a to je propovijedati i pouavati, u svom autoritetu svjedoka koji su s Isusom hodali
od poetka njegove javNovi sukob u Jeruzalemu: Stjepan i Savao
ne slube, ve nakon to gaje Ivan krstio 29. godine. Zato je bilo potrebno nekome dati
financijske i druge upravne ovlasti. Njihov je izbor pouan. Izabrali su sedam ljudi meu
samim helenistima. Sva su njihova imena bila grka, a jedan je posebno identificiran kao
prozelit neidovski obraenik na vjeru Zidova. Dvanaestorica e biti svjesna da ova skupina,
od kojih e neki pouavati kao i upravljati, nema rigidne, iskljuive stavove glede idovskog
identiteta, kao to ima veina Hebreja ujeruzalemu. Odluka da se uzmu ovi upravitelji
pokazala se vanom novom fazom u ivotu Crkve, koja e uskoro i neidovima dopustiti
misionarsku slubu. U odabranoj sedmorici naao se i izvanredni i karizmatini uitelj
Stjepan, koji e utisnuti duboki trag u ivotu gorljivog separatista, antagonistikog farizeja
Savla iz Tarza, odreenog da postane jednim od glavnih oblikovatelja svjetske povijesti.
Stjepanovo mono razmiljanje i pouavanje smetalo je lanovima sinagoge libertinaca, i
drugih Zidova ujeruzalemu iz zemalja dijaspore. U isto je vrijeme broj sljedbenika nabujao,
pa su i ...mnogi sveenici prihvaali vjeru.4 U ovo je vrijeme nova kranska vjera iroko
prigrljena u idovskoj zajednici, gdje je oito gledana kao komadi idovske raznolikosti
kakva je evala ujeruzalemu prije kataklizminog pada 70. godine. Postojala je, naravno, i
oporba Isusovoj slubi, kao i prije. Porast broja sljedbenika bio je najvei u idovskim
zajednicama ovdje i u dijaspori. Kao objanjenje dramatinog porasta lanstva do vremena
Neronovih progonstava ezdesetih trebalo bi uzeti u obzir velik broj obraenja zabiljeenih u

prvim poglavljima Djela. ini se kako je Stjepan posjedovao dubok uvid u nain kako e se
stvari odvijati, a otpor helenista prema njemu bit e temelj kasnijih sukoba koje e doivjeti
Pavao na misijskim putovanjima kroz Malu Aziju i Grku.
Napetosti prema Stjepanu javile su se u vrijeme koje e nas dovesti do konca 33. godine.
Nitko ne zna toan datum Stjepanova muenitva. injenica da je Savao bio povezan sa
suenjima kao mladi gorljivo suprotstavljen novom Kristovu kultu ukazuje da se dogaaj
odvio prije njegova obraenja. Ovaj se munjeviti preokret u Pavlu mogao dogoditi 34. godine,
iako je kronologija njegova ivota sloena. Svibanjski dan Pedesetnice 33. godine poeo je s
velikim brojem obraenja na vjeru u Krista, i taj se rast nastavio. Ovo je bujanje zajednice
snano utjecalo i na sve one s interesom u zaustavljanju pokreta, dakle, gradske i vjerske voe
u vijeu.
Stoga je logino da pratimo dogaaje u samo nekoliko mjeseci izmeu Pedesetnice i
Stjepanova pogubljenja.
Kamenovanje omiljenog voe i govornika poelo je zavjerom idovskih helenista protiv
njega, koji su slijedili uzorak upotrijebljen protiv Isusa u njegovu idovskom procesu.
Mogue je da je Stjepan vien kao opasan ovjek za krhki status quo, koji su idovski
autoriteti nastojali odrati, uz nezgodno partnerstvo s Rimom. Ipak nisu mogli tvrditi daje
Stjepan traio politiku mo nad Rimom, kao u Isusovu sluaju. Stoga su morali igrati na
ograniene ovlasti da bi dobili smrtnu presudu od idovskog suda, povezanu s tubom za
bogohuljenje. Bogohuljenje je utvreno u odnosu prema hramu kao mjestu prebivanja
nevidljivog Boga. Zavjera je trebala prikazati Stjepana kao prijetnju hramskim vlastima.
Hram je bio temelj autoriteta idovske vjere i politikog vodstva za sve interesne grupe unutar
vladajueg vijea.
Prema Djelima, pokazalo se nemoguim da se raspravom i argumentima srui Stjepanova
pozicija. Na zadovoljstvo naroda koji je sluao, Stjepan je s lakoom u javnoj raspravi pobijao
sve optube. Zapravo su njihovi slabani prigovori jo vie razgorjeti Stjepanovu vjeru.
Njegovi su nezadovoljni protivnici potajno potaknuli izopaenu pravnu tubu. Luka svjedoi
da su izrekli lane optube protiv njega poput: Mi smo uli gdje govori pogrdne rijei protiv
Mojsija i Boga5 i: Ovaj ovjek neprestano govori protiv ovoga svetog mjesta i Zakona. Mi
smo ga uli gdje govori da e Isus, onaj Nazareanin, razoriti ovo mjesto i promijeniti
bogosluje koje nam je predao Mojsije.6
Kada su iznesene optube protiv Stjepana pred otvorenim sudskim vijeem, bilo mu je
doputeno obiajno pravo obrane. Njegov je odgovor jedan od velikih govora koje je zapisao
Luka u saetom obliku u Djelima. lanove vijea razbjesnio je njegov govor pred sinedrijem,
osobito izjava da Bog gradi novi hram, ne graen ljudskom rukom (ini se daje mislio na
prolaznu prirodu Mojsijeva poretka). Ostatak govora slijedio je tipini uzorak ranih
kranskih propovijedanja i pouavanja, to je ukljuivalo prie o Abrahamu, Josipu i
Mojsiju, prikladno veinski idovskom sluateljstvu. Stjepan je protumaio povijest Izraela od
doba patrijarha Abrahama, Izaka i Jakova pa do njihova doba. Njegova je glavna poruka da
Boja prisutnost nije ograniena samo na svetu zemlju ili neko sveto mjesto, kao stoje hram.
Druga, zajedljivija tema govora bila je da oni to suNovi sukob u Jeruzalemu: Stjepan i Savao
nedavno razapeli Isusa slijede uzorak ubijanja Bojih poslanika. Govor pred vijeem nie
teme koje je propovijedao i pouavao u hramu, stoje potpuno izbacilo iz takta njegove
klevetnike. Stjepanova poruka o nedostatku potrebe za hramskim poretkom bila je radikalnija

nego poruka Dvanaestorice. Zanimljivo je da su apostoli bili sretni stoje o tome propovijedao.
Prepoznali su i prihvatili njegovo nadahnuto pouavanje, iako tada moda jo nisu vidjeli sve
posljedice te poruke. Prema F. F. Bruceu, Stjepan je oito iskoraio izvan tradicionalne
idovske institucije daleko ispred Dvanaestorice i jasnije je vidio neizbjenost sloma.7
Ironino je da e izlaganje i primjenjivanje njegovih zakljuaka pripasti Savlu. Sve e to
propovijedati mladi koji je ranije kipio od bijesa na Stjepanovu poruku. Iako je bio rodom iz
provincije Kilikije u Maloj Aziji, Savao nije bio helenist poput Stjepana, ve predani Hebrej,
farizej meu farizejima, kako se sam kasnije opisao.
Nakana Stjepanovih rijei bila je da razjari vijee, zato ihje izazivao po pitanju principa, i nije
bilo izgleda da oni promijene svoju poziciju, iako je jedna manjina meu njima simpatizirala
optuenoga. Duboko ih je uvrijedio, kao nekoliko mjeseci ranije Isus. Argumentirajui stav o
novonastaloj suvinosti hrama, Stjepan je ispovijedao svoja vjerovanja. Nisu svi helenisti
dijelili Stjepanove stavove. Veina meu njima je oboavala hram, jer je njegovo postojanje
bilo temeljno za njihov idovski identitet. Meu njima je bio i Filon Aleksandrijski. Jednom je
zgodom, vrlo vjerojatno prije te godine, hodoastio u jeruzalemski hram da prinese molitve i
rtve.8 Kada je Stjepan nastavio teretiti vijee za nastavljanje tradicije odbijanja Bojih
poslanika, osobito Isusa, dogaaji su se brzo odvijali. Ne izriito, optuio ih je i za odbijanje
njegova vlastitog prorokog svjedoenja. Uslijedila je smrtna presuda zbog bogohuljenja,
stoje, pod religijskom jurisdikcijom sudbenog vijea, znailo kamenovanje. Odveden je izvan
gradskih zidina gdje ima mnogo strmih padina i obilje kamenja za potrebe pogubljenja. Po
religioznom zakonu, oni koji su svjedoili protiv njega i koji su ga osudili morali su
sudjelovati u pogubljenju.
Misna, kompilirana mnogo kasnije, daje opis takve procedure:
etiri lakta od mjesta kamenovanja zloinca bi svukli... Padina od mjesta kamenovanja bila je
dvostruke visine ovjeka. Jedan od svjedoka gurnuo bi zloinca s lea, tako da bi pao na lice.
Tada bi ga okrenuli na lea. Ako bi umro od ovog pada, to bi bilo dovoljno. Ako ne, sljedei
svjedok uzima ka
men i baca ga na njegovo srce. Ako bi ga to usmrtilo, to bi bilo dovoljno. Ako ne, kamenovala
bi ga cijela izraelska zajednica, kao stoje pisano:9 Neka najpnje svjedoci dignu ruku na nj da
ga smaknu, a poslije toga neka je digne sav narod. Tako e iskorijeniti zlo iz svoje
sredine.10
Iz Lukina izvjetaja o kamenovanju u 7. poglavlju Djela, jasno je da smrt nije bila posljedica
prvog pada, kad je gurnut licem prema dolje, vjerojatno s rukama svezanim iza lea tako da se
ne moe zatititi od napada. Luka biljei: Dok su kamenovali Stjepana, on je ovako zazivao:
'Gospodine Isuse, primi moj duh!' Zatim klee i viknu jakim glasom: 'Gospodine, ne uzmi im
ovo za grijeh!' Kad to ree, usnu.11 Za svoj izvjetaj Luka je mogao crpiti iz svjedoanstva
apostola Pavla s kojim je kasnije putovao mnogo godina. Zapravo, Luka nam kae: Svjedoci
odloie svoje halje do nogu mladia koji se zvao Savao... I Savao je odobrio njegovo
smaknue.12
Luka vjerojatno bira opis ovog prvog muenitva radi velikog utjecaja to ga je ostavilo na
ranu Crkvu. Povezujui Stjepanovo muenitvo s buduim apostolom Pavlom, Luka misli o
prijenosu Stjepanove duhovne ostavtine na velikana ranog kranstva, iji je zadatak postao
neidovski svijet. ini se da su Stjepanovo uenje i smrt bili vani elementi u procesu
prihvaanja neidovskih vjernika kao kranskih obraenika, bez potrebe da prvo postanu

idovski prozeliti. To bi znailo, u sluaju mukaraca, podlaganje obrezanju i drugim

elementima ritualnog ienja, kao izbjegavanje odreene hrane. Epizoda sa Stjepanom
prirodno vodi u pripovijesti Djela apostolskih do promjene Petrove vjerske paradigme, kad on
prihvaa neidove kao potencijalne krane.
Dakle, krajem 33. godine imena Stjepana i Savla bivaju spojena. U manje od godinu dana,
nakon perioda u kojem je gorljivo proganjao sljedbenike Isusa Krista, ono to danas
poznajemo kao Crkvu, Savao e se sam uvjeriti u Isusovu poruku kroz nenadano obraenje.
Nasilna progonstva, koja su trebala zadesiti i vjernike izbjegle izjeruzalema, potaknuta su
Stjepanovim pogubljenjem. Savao e kao apostol Pavao postati glavnim zagovornikom
pouavanja i propovijedanja neidovima, bez obaveze da prvo postanu idovski prozeliti. On
e u to uvjeriti voe matine crkve u Jeruzalemu, koji su ve dopustili Stjepanovo radikalno
pouavanje i propovijedanje. Savao je vidio Stjepana kako umire poput zloinca, a ve
zaNovi sukob u Jeruzalemu: Stjepan i Savao
nekoliko mjeseci smatrat e ga Bojim prorokom i kajati se duboko zbog njegove smrti.
Stjepanovo pogubljenje jedan je od najznaajnijih dogaaja koji e oblikovati budunost
Crkve, a tako i svijeta. Krajem 33. godine Crkva je jo uvijek vezana za svoje idovske
korijene i priljubljena uz Sveti grad Jeruzalem, nosei u sebi sjeme velike svjetske ekspanzije.
Proroki sveti grad Novi Jeruzalem, vaan motiv u spisima Novoga zavjeta, ukljuivat e
sve narode, jezike, kulture i drutvene razlike.Svijet u nastajanju
XIV. to se zatim zbilo?
Godina 33. toliko je povijesno vana da je nemogue uiniti vie od kratkog pregleda nekih
posljedica to su ih imali neki vaniji dogaaji. Stoga e pod povealo doi tek poneki od
ljudi koji su aktivno obiljeili tu godinu. Jedna od posljedica prevelikih da bi se obradile u
ovom poglavlju jest i sama povijest Europe u iduim stoljeima. Ve koncem ove godine rano
kranstvo zapoelo se stihijski iriti rimskim svijetom i dalje.
RIMLJANI
Car Tiberije nastavio je ivjeti u povuenosti i odravati svoj dvor na otoiu Kapreji. Gaj
Kaligula ostao je tamo pod njegovom zatitom; nadgledao gaje Makron, rimski zapovjednik
koji je pomogao svrgnuti Sejana. Kaligulaje zajedno s Gemelom 35. godine imenovan
Tiberijevim nasljednikom. Meu mnogim posjetiteljima vile Jovis bio je Agripa, budui
idovski kralj, koji je ve due vrijeme bio povezan s obitelji Antonije, Tiberijeve zaove. Uz
to, Agripa je prijateljevao s Gajem Kaligulom, koji je ivio u Antonijinoj kui prije nego je
odveden na Kapreju 31. godine..to se zatim zbilo?
Tiberije je sve vie slabio. U proljee 37. godine sudjelovao je u ceremonijalnim igrama
bacanjem koplja. Ozlijedio je rame i bol gaje prisilila na odmaranje. Tada se ozbiljno razbolio
i naposljetku pao u komu. Ponosan na fiziku snagu, godinama je odbijao lijeniku pomo.
Sada kada su ga mogli pregledati, lijenici su zakljuili daje na rubu smrti. Dozvan je
Kaligula, a pretorijanska garda, pod Makronovim zapovijedanjem, objavila je svoju podrku.
Nastavak prie kae da se vijest o preuzimanju prijestolja prerano razmahala. Sasvim
neoekivano Tiberije se vratio k svijesti, sjeo u krevetu i zatraio hranu. U opoj uzbuni koja
je nastala Makron je ostao hladnokrvan. Sljedeeg je dana pourio do Tiberijeva leaja i
uguio oslabljenog cara njegovom posteljinom. To je bila samo jedna od Makronovih usluga
Kaliguli. Druga je bila mirenje na ljubavnu aferu s njegovom enom.

U godini prije Tiberijeve smrti, ujudeji su Pilatove tiranske, krive procjene poprimile tolike
razmjere da mu je nareeno da se vrati u Italiju i odgovara caru. Pratilo ga je budno oko
biveg konzula Lucija Vitelija, zapovjednika istonih legija i imenovanog legata Sirije. Jedan
od samozvanih mesija to se s vremena na vrijeme pojavljuju u Palestini izazvao je veliko
uzbuenje kada je stao tvrditi da zna gdje su na planini Gerizim zakopani sveti Mojsijevi
ostaci. Veliki se broj Samaritanaca uspeo na svete obronke u uvjerenju da e otkrie ovih
ostataka otvoriti novo doba, slobodno od rimske vlasti. idovski povjesniar Josip napominje
kako je Pilat zaprijeio njihov put u planinu slanjem konjice i teko naoruane pjeadije koja
je, naiavi na prve doljake, u selu poklala neke u borbi, a druge natjerala u bijeg. Mnogi su
zarobljeni, a voe je Pilat dao ubiti, kao i one najutjecajnije meu bjeguncima.1 Nakon
molbe koju je izaslanstvo samaritanskih voa uputilo Viteliju, namjesnik je naloio Pilatu da
ide pred Tiberija. Mogue je i daje Vitelije douo za Pilatov postupak s Isusom i za incident sa
zavjetnim titovima. Neki izvjetaji tvrde da je car umro dok mu je Pilat dolazio, drugi kau
da gaje Tiberije protjerao na jug Galije. Kako bilo, Pilatjejednostavno nestao s pozornice
povijesti. Ali ne i iz legende. Pilatov lik silno je nadahnuo matu mnogih, neki su ga ak
gledali kao obraenika na kranstvo.2
Osim to ga spominju Josip, Filon Aleksandrijski i evanelja, Tacit se na ovog sitnog rimskog
asnika osvre samo zbog njegove veze s Isusovom smru: Krist... je pretrpio najgoru kaznu
tijekom Tiberijeve vladavi
ne od ruke jednog od naih prokuratora, Poncija Pilata. Ovo je izdvojeno iz veeg odlomka u
kojem Tacit opisuje kako je Neron, ije okrutnosti nadilaze ak i zvjerstva njegova
prethodnika Kaligule, kransku zajednicu u Rimu uinio rtvenim jarcem okrivljujui je za
veliki poar 64. godine. (U ovim su progonima najvjerojatnije pogubljeni apostoli Petar i
Pavao.) Tacit biljei:
Sav ljudski trud, sve rasipno carsko darivanje i udobrovoljavanje bogova nije otjeralo mrano
uvjerenje daje veliki poar bio posljedica neije zapovijedi. Kako bi se otarasio sumnji, Neron
je krivnju pripisao klasi omraenoj zbog svojih gadosti, zvanoj u narodu krani. Kristus, od
kojeg njihovo ime potjee, podnio je smrtnu kaznu za Tiberijeve vladavine od ruke jednog od
naih prokuratora, Poncija Pilata, i iz toga je niklo najtetnije praznovjerje, zamijetimo, opet
ne samo u Judeji, prvom izvoru zala, ve ak i u Rimu, gdje sve odvratne i sramotne stvari iz
svakog dijela svijeta nau svoj centar i postanu popularne. Stoga su uhieni oni koji su
priznali krivnju; a onda je po njihovim dojavama veliko mnotvo stigla kazna, ne toliko za
zloin palea grada, ve za mrnju prema ovjeanstvu. Svakovrsno izrugivanje nalo je
mjesta u njihovu kanjavanju. Ogrnuti koama zvijeri bacani su psima koji bi ih rastrgali, ili
bi ih zakucali na kri ili pak bacali u oganj da gore za nonu rasvjetu grada, nakon zalaska
sunca.
Neron je ponudio svoje vrtove za spektakl i davao je predstavu u areni, dok se on mijeao s
pukom u odori vozaa trijumfalne koije ili bi stajao gore na koiji. Odatle se za njih, iako su
zloinci koji zasluuju zastraujuu kaznu, javilo suosjeanje, jer ovo nije bilo, kako se inilo,
za javno dobro, ve su bili poubijani da se zadovolji okrutnost jednog ovjeka.3
Drugi je rimski upravitelj, tetrarh Herod Antipa, proao mnogo bolje od Poncija Pilata, ali i
njega su takoer est godina poslije onog nestrpljivog sasluanja i izrugivanja Isusu uklonili i
poslali u egzil. Lisica je doivjela trenutak slave za rimskih borbi s Partima izmeu 35. i 36.
godine, zbog pregovora u mirovnom sporazumu izmeu dvaju carstava. Bilo je to tijekom

ljeta i jeseni 36. godine. Iste je jeseni Antipu porazio Areta, arapski kralj Petre, kojeg je
Antipa prezreo uklanjajui njegovu prvu enu, Aretinu ker, kako bi ugodio Herodijadi. Srea
mu se naposljetku srozala zbog Agripina prijateljstva s Gajom Kaligulom, koji je nakon
Tiberijeve smrti preuzeo vlast u oujku 37. godine. Agripi je dodijelio kraljevanje nad
Palestinom, a Antipa je maknut iz svoje tetrarhije u ljeto 39. godine.to se zatim zbilo?A
veliki je Rim nastavio uvati svoju mo kroz mnoga stoljea, slubeno usvajajui kransku
religiju pod vladavinom Konstantina u 4. stoljeu, sve dok nije osvojen 476. godine. Tim su
padom zemlje nad kojima je vladao bile zgranute, a civilizacija kao takva pala je u krizu.
IZVAN CARSTVA
Kunobelin, vladar ija se mo prostirala iznad veeg dijela istone Britanije 33. godine, umro
je, prema Dionu Kasiju, izmeu 40 i 43. g. Njegov sin Tugudumnus ubijen je tijekom rimske
invazije 43. godine. Drugi sin, Karaktak, nastavio se opirati osvajaima jo nekoliko godina u
VValesu. Tacit opisuje poraz njegovih snaga:
Njegov nedostatak snaga nadoknaivala je nadmona lukavost i topografsko znanje.
Prebacivanjem rata u zemlju Ordovika pridruili su mu se svi koji su se bojali rimskoga
mira.... Dok su lako naoruane pomone trupe bacale koplja, teka redovna pjeadija
napredovala je u zbijenoj formaciji. Nezatieni oklopima ili kacigama, Britanci su se smeli.
Kad bi ustali na pomone trupe, bili bi posjeeni maevima i bodeima pjeadije, a kad bi se
digli na ove potonje, podlegli bi paloima i kopljaama pomonih trupa. Bila je to velika
pobjeda. Karaktakova ena i ki su uhvaene: njegov se brat predao.4
Britanski ratnik doveden je u Rim u lancima, gdje je pokazao veliko dostojanstvo te gaje
Klaudije oslobodio. Mogue je daje njegova ker, Kunobelinusova unuka, bila neka Klaudija
Rufina, ena Aula Pudenta, Marcijalova prijatelja.5 Ova je Klaudija bila britanskoga roda, i
mogla bi biti ona Klaudija spomenuta kod apostola Pavla, poznata meu rimskim kranima.6
Njezin je mu mogao biti Pudent, muen pod carom Domicijanom 95. godine. Ipak, nema
vrstog dokaza ni za jednu od ovih pretpostavki.
Boudicca, koja je 33. godine bila djevojka, postala je kapetanicom i povela veliku bunu protiv
rimskih okupatora 60. ili 61. godine, za vrijeme Neronove vladavine. Bilo je to nakon to su
Rimljani opljakali njezino kraljevstvo poslije smrti njezina mua, iibali je i silovali njezine
dvije keri. Protiv Rima ujedinila je svoje pleme Icena s ostalim keltskim plemenima,
ukljuujui i susjedne Trinovante. Dva povjesniara biljee
dogaaje iz njezine pobune: Tacit (u svojim Analima iAgrikoli) i Dion Kasije (u Povijesti
Rima). Legenda kae kako je pokopana pod 10. peronom eljeznike stanice King Cross, ali
mnogo je vjerojatnije daje poinila samoubojstvo negdje blizu Coventrvja nakon poraza u
bitci. Dion Kasije ivo opisuje kraljicu ratnicu: Boudicca je bila visoka ena, grlena i na
promatraa je djelovala zastraujue. Rijeka svijetlorie kose padala joj do koljena; nosila je
zlatnu ogrlicu napravljenu od ukrasnih privjesaka, viebojnu haljinu i preko nje teki plat
prikopan broem. Nosila je dugako koplje kako bi zastraila svakog tko bije pogledao.
U hanskoj Kini, Guangvvudi (Kuang Wuti), znan i kao LinHsiu (LinXiu), nastavio je
uvrivati carstvo i razvijati prijestolnicu Luovang. Do 36. godine okonanje graanski rat i
Guangvvudi je osvojio veinu velike kineske ravnice. Za ovoga perioda i poslije, Kina e
pretrpjeti traumatinu seobu naroda sa sjevera na jug, dijelom uzrokovanu velikom poplavom
ute rijeke, a dijelom zbog ratnih stradanja. Pranjenjem sjevernih teritorija Kina postaje

ranjiva na upade barbara. Na jugu je Guangvvudi suoen s bunom u Nam Vietu, zapoetom
oko 40. godine. Povod je bilo pogubljenje domorodakog poglavice. Nakon njegove smrti,
udovica i sestra joj, Trung Tac i Trung Nhi, vode bunu ija je posljedica pad prijestolnice,
Lien Laua, nedaleko od dananjeg Hanoia. Trung Tac je zakraljena nad nezavisnom dravom
Viet. U samo jednoj godini podruja pod kontrolom dviju sestara ire se sve do june Kine.
Pobuna nije uguena sve do konca 43. godine. Sestre Trung ostat e nacionalnim simbolom
neovisnosti kroz dva tisuljea. Carstvo Han preivjelo je tekoe na sjeveru i jugu, te se
odralo sve do 220. godine.
IDOVI
Zbivanja u Petrovu ivotu teko je slijediti nakon to je Herod Agripa I. oko 44. godine
pogubio Ivanova brata Jakova, izuzev njegova udjela na Jeruzalemskom koncilu godinama
kasnije. Petar je preuzeo vodstvo u novoj crkvenoj zajednici prije Pedesetnice. Na samu je
Pedesetnicu bio glavni propovjednik i uskoro glasnogovornik pred idovskim autoritetima.
Meu jeruzalemskim stanovnitvom Petar je bio glasovit po nadnaravnim moima. Oito se i
dalje rabilo Petrovo istaknuto vodstvo.Sto se zatim zbilo?
Djela apostolska spominju ga oko Jope, Cezareje i drugih mjesta. Ovo upuuje na njegovo
misijsko djelovanje u Palestini, ruku pod ruku s Jakovom, Ivanovim bratom, iako je i dalje bio
angairan u ivotu Crkve ujeruzalemu. Neto kasnije, nakon ponovnog zatoenja u
Jeruzalemu, otputovao je u neimenovano mjesto, da bi nastavio put u Antiohiju, vaan centar
idovske dijaspore. Vjerojatno je nakratko svratio i u Korint. Bio je blisko povezan s
kranskim zajednicama na sjeveru Male Azije.7 Suprotno klasinoj prii o temeljnoj razlici
Petra i Pavla, ipak je Petar prvi apostol koji e biti povezan s neidovskim misijama,8 iako
gaje to izloilo kritici krana koji su eljeli zadrati isto idovsko kranstvo.9 Petar je
jasno prepoznao da su oba poslanja, njegovo meu Zidovima, a Pavlovo u neidovskom
svijetu, samo dijelovi jednog te istog naloga.10 Na koncilu u Jeruzalemu 51. godine ili neto
ranije, Petra se spominje kao prvog koji potie bezuvjetno prihvaanje neidova samo po vjeri
u Krista, bez potrebe da se mukarci podvrgnu idovskoj inicijaciji obrezivanja.11
Petrova je konana baza bila u Rimu, gdje je sluio mladoj kranskoj zajednici. Njegovo
prvo pismo uvrteno u Novi zavjet napisano je ondje i ukazuje na doba Neronovih
progonstava.12 ini se daje moglo biti jakih napetosti unutar zajednice u rimskoj prijestolnici,
i vjerojatno je Pavao zamolio Petra da ode tamo i rijei problem. Jesu li te napetosti bile
odgovorne za Petrovu i Pavlovu smrt nije poznato, ali sigurno je da su obojica bili zahvaeni
opim progonstvom. Mogue je da su Petra razapeli jer nije imao rimsko graanstvo, kako
nalae tradicija. Povijesni izvjetaj rane Crkve u Djelima apostolskim zavrava prije Petrove i
Pavlove smrti.
Savao, revni mladi farizej koji je uvao haljine Stjepanovih krvnika, kasnije je dobio slubeno
doputenje da progoni kransku zajednicu, ega se on i latio s neskrivenom brutalnou.
Posljedica Stjepanove smrti bio je bijeg mnotva krana. A Pavlu se ba na tom putovanju po
nalogu da uhiti krane izbjegle u Damask dogodio slavni susret s uskrslim Kristom, stoje bilo
Isusovo jedino ukazanje nakon uznesenja 14. svibnja 33. godine, prema evaneljima. Pavlovo
obraenje, s gubitkom imena Savao, jedno je od najslavnijih u povijesti Crkve, ukljuujui
ono Augustinovo, Johna Bunvana, Johna Nevvtona i C. S. Lewisa. Pavlova se konverzija
mogla dogoditi poetkom 34. godine. Toliko je vaan taj dogaaj da postoje zapravo tri

izvjetaja o njemu u Djelima apostolskim.13 Svjedoenje o uskrslom Kristu, najvanije za

njegovo obraenje, temeljni je element Pa
vlova apostolskog autoriteta, to je znailo autoritet nad Crkvom, nad njezinom praksom i
uenjem, zajedno s Dvanaestoricom.
Tada je uslijedila epizoda u transjordanskoj pustinji, nakon koje je Pavao proveo tri godine
propovijedajui u Damasku. Bio je prisiljen pobjei u Jeruzalem, gdje gaje Barnaba, roak
Ivana Marka, predstavio opreznim crkvenim voditeljima. Unutar nekoliko tjedana neki su
Zidovi helenisti odluili ubiti Pavla. Zbog toga se vraa u Tarz, na jug Male Azije, gdje se i
rodio. Tarz je bilo vano kozmopolitsko sredite. Nema izvjetaja o tome to je u Tarzu radio,
znamo samo da se u njemu zadrao deset godina. Napokon gaje Barnaba zamolio da doe u
Antiohiju kako bi pomogao u rastuoj misiji meu neidovima. (Upravo su u ovom gradu
Isusovi sljedbenici dobili nadimak krani). Pavao je posjetio Jeruzalem s Barnabom,
nosei novac za pomo osiromaenoj zajednici. Nakon ovog zadatka, antiohijska crkva Pavla
i Barnabu alje na misijsko putovanje u junu Galaciju i Cipar, no ne znamo jesu li djelovali
meu keltskom populacijom naseljenom sjevernije. Uspjeh misije znaio je veliki dotok
neidova u crkvene zajednice, stvarajui krizu identiteta kod mnogih idovskih krana. Neki
su pokuali tim obraenicima nametnuti neke vjerske prakse, poput obrezivanja i pridravanja
Mojsijeva zakona. Pavlov odgovor bila je snana Poslanica Galaanima, koja naglaava da se
spasenje postie samo milou po vjeri. Time podrazumijeva daje spasenje neto slobodno
dano, a ne zaraeni oprost religioznim praksama i ritualnim ienjem. Kao odgovor na ovu
prvu teoloku krizu u kranskoj zajednici, crkva u Antiohiji oko 50. godine alje Pavla i
Barnabu da rasprave ta pitanja s apostolima i starjeinama u Jeruzalemu.14 Jeruzalemski
koncil dao je svoju prijelomnu presudu, koju je izrekao Jakov, voa Jeruzalemske crkve.
Zato ja mislim da se vie ne ine problemi onima koji se s poganstva obrate Bogu, ve da im
se pie da se uzdravaju od onoga to je okaljano idolima, od bluda, od udavljenoga i od
krvi.15 Dakle, neidovski se vjernici trebaju u ogranienoj mjeri suzdravati od hrane
rtvovane idolima, mesa udavljenih ivotinja i seksualnog nemorala (moda se mislilo na
incestne brakove). Bez sumnje, svjesno je prigrljeno Pavlovo uvjerenje da neidovi nisu pod
obvezom da se pridravaju ritualnih Mojsijevih zakona. Ova jeruzalemska odluka postala je
vrlo vana unitenjem hrama, kada je vjera u Isusa Krista zamijenila kult hrama mnotvu
Zidova. Odluka o neidovima imala je dalekosene posljedice ito se zatim zbilo?
za idove. Ograniene zabrane odnosile su se na lokalna pitanja i ini se da su kanile pomoi
odnosima neidovskih i idovskih krana.
Poslije koncila Pavao je nastavio misiju meu neidovima, uputivi se na mnoga proputovanja
kroz Galaciju i Grku, putujui od sjevera prema jugu. Tako je dvije godine ostao i u Korintu,
gdje je utemeljio kransku crkvu. Nastavio je raditi u Maloj Aziji, pomiui operativnu bazu
u strateki vaan grad Efez na Egejskoj obali. Period povezan s Efezom i evangelizacijom
azijske provincije u trajanju od oko 53. do 58. godine bio je vrijeme najvanije Pavlove
misije. Crkve koje su nastale bile su vane za Crkvu kasnije, i u to je doba Pavao napisao
mnotvo pisama razliitim crkvama, to je izgradilo teologiju rane Crkve, upotpunivi
postojee usmene i pisane izvjetaje o ivotu i uenju Isusa Krista, to e se uskoro sabrati u
etiri evanelja. (Neki znanstvenici vjeruju da je Pavao razvio ono to je izrazito kransko, i
da su ti pogledi samo projicirani unatrag na Isusov ivot i uenje, koje u svom izvornom
obliku ne bi bilo radikalno u odnosu na onovremene oblike judaizma; ostali pobijaju tu

teoriju.) Na kraju ovog perioda, nakon pozdrava u efekoj luci, Pavao je otplovio u Jeruzalem
gdje ga hapse. Ujeruzalemu, nakon obreda koje je obavio kao poboni idov, Pavao je bio
uhapen nakon to su ga hodoasnici iz Efeza prepoznali i optuili daje oskvrnuo hram i
potaknuo pobunu. Ishod je bio njegov premjetaj u Cezareju Maritimu radi njegove vlastite
sigurnosti. Tamo je izmeu 58. i 60. bio zatvoren na dvije godine. Nakon zahtjeva da mu se
sudi pred carem, na to je kao rimski graanin imao pravo, brodom je pod straom prevezen u
Rim. albu je oitovao pred guvernerom Feliksom koji je bio u drutvu kralja Heroda Agripe
II i njegove sestre Bemice, koja je jedno vrijeme bila udana za neaka Filona Aleksandrijskog.
Lukin izvjetaj o Pavlovu brodolomu na putu u Rim ivopisan je i jedinstven primjer
prvostoljetnog putopisa.
Kad je Pavao napokon stigao u Rim, nakon prezimljivanja na Malti, zadran je dvije godine u
kunom pritvoru. Na ovom mjestu zavrava Lukin izvjetaj u Djelima apostolskim.
Vjerojatno je Pavao bio osloboen do 63. godine i mogao je posjetiti panjolsku i podruje
oko Efeza prije nego to se vratio u Rim, gdje je bio zatoen i pogubljen pod Neronom. Kao
rimski graanin moda je imao bre pogubljenje odsijecanjem glave, za razliku od Petra kojeg
je zadesilo sporo muenje razapinjanjem.
O ostalim osobama koje su igrale vanu ulogu u dogaajima 33. godine, a spominju se kao
Kristovi uenici Mariji i Marti iz Betanije, njihovu bratu Lazaru, Mariji Magdaleni, Suzani,
Ivani, Josipu iz Arimateje, Nikodemu i drugima nemamo daljnjih povijesnih zapisa iz toga
doba. (Evaneoski izvjetaji napisani su kasnije u prvom stoljeu.) I u ovom sluaju raspirena
je fantazija pojedinaca u kasnijim stoljeima stvorila matovite nastavke i zakljuke. Recimo,
Marija Magdalena je zamijenjena s Marijom iz Betanije,16 i s ozloglaenom enom koja je
prva pomazala Isusa. Kasnija gnostika evanelja (drugo stoljee i kasnije) uitala su
ezoterine slojeve u Isusov ivot i izdigla duh nad materiju, a tovala su Mariju Magdalenu
uope ne pokazujui zanimanje za povijesni kontekst koji je tako karakteristian za sva etiri
evanelja. Ozbiljan interes za gnostikaevanelja i ostale gnostike tekstove pojavio se nakon
otkria kodeksa iz Nag Hammadija u Egiptu 1945., ukljuujui tu i Tomino evanelje.
Mudrije idovski knjievnik iz Aleksandrije, Filon, nastavio prikupljati komentare i filozofske
refleksije u Platonovoj tradiciji. Ostavio je izvjetaj o izaslanikom putu Kaliguli 39/40.
godine, na kojem je i sam sudjelovao zastupajui stvar idovske zajednice u Egiptu koju su
poniavali Rimljani za Flakove vlasti. U dvije knjige Filon opisuje progonstva to su ih
Zidovi pretrpjeli (stoje ukljuivalo idovske krane). Represija je bila osobito teka u
Aleksandriji. Filonovo je pripovijedanje detaljno i ivopisno, ostavljajui dojam daje bio
svjedok dogaaja. Opisuje napade na Zidove u Aleksandriji, potaknute Kaligulinom
neovjenou i antisemitizmom:
Oni su stali muiti nae ljude kao da ihje car predao najgoroj i neporecivoj bijedi, ili kao da su
gubitnici u ratu, sa arkom i najbrutalnijom strau, provaljujui u domove i istjerujui
vlasnike s djecom i enama, da bi ih ostavili prazne i nenastanjene. I nisu vie ekali no i
mrak kao obini lopovi u strahu da ih ne uhvate, ve su otvoreno pljakali namjetaj i blago,
iznosei ih van usred bijela dana i pokazujui svoj grabe svakome koga bi sreli kao da su to
naslijedili ili poteno platili vlasniku. Kada bi se mnotvo skupilo da podijeli plijen,
razdjeljivali bi ga nasred trga otkrivajui ga svima i pretvarajui sve u ruglo naoigled
stvarnih vlasnika...

Kad je narod skupio i zbio te nebrojene tisue mukaraca, ena i djece poput velikih stada
ovaca i volova, iz svakog kutka grada u prostor uzan poput olovke, oekivali su da e nakon
nekoliko dana pronai hrpu leeva, jer bi poumirali od gladi zbog nedostatka hrane, kako se
nisu pripremili svim potrebSto se zatim zbilo?
nim kroz predznanje o zlima koja se tako iznenada oborie na njih; ili pak od guenja zbog
nedostatka bar malene rupice za disanje...17
Ovi opisi jezovito podsjeaju na dogaaje iz Drugoga svjetskog rata pod nacistima. Filon
ostavlja zabiljeenim primanje to gaje Kaligula priredio za njihovu delegaciju. Svih je pet
poslanika car tretirao s prezirom. Postavio bi im pitanje, a onda bi pobjegao u drugu sobu ili
ak zgradu, ostavljajui ih da ga slijede. Izazivao bi smijeh u svojoj sviti zapitkujui goste:
Zato se vi uzdravate od jedenja svinjskog mesa? Poslanici nisu ni dobili priliku izloiti
svoj sluaj o zlostavljanju Zidova u Egiptu. Na koncu mu se carska ud razmekala, pa ihje
odluno raspustio rijeima: Ovi mi se ljudi ne ine toliko zli, koliko nesretni i glupavi u
svojoj nevjeri da sam ja obdaren Bojom prirodom.
U svom drugom spisu, Flak, Filon izraava oito zadovoljstvo to moe izvijestiti o padu i
pogubljenju biveg egipatskog prefekta pod kojim su se, s njegovom potporom, odvijali
progoni Zidova. Filon koristi slikovit pripovjedni stil da bi opisao Flakov iznenadan pad i
izgnanstvo na otok Andro 38. godine, gdje je ubrzo pogubljen. Nalog za njegovu likvidaciju
dao je Kaligula.
Kad na Andro stigoe ljudi kojima je zapovijeeno da ga smaknu, Flaku se dogodi da ba u
tom asu doe sa svoje farme u grad, pa ga na putu iz luke doljaci gore sretoe, te se, iako su
bili jo daleko, ugledae i prepoznae. Uto on, spoznavi umah svrhu njihova dolaska (jer
dua je svih ljudi proroki obdarena, osobito onih u nevolji), skrenu s ceste i udari u trk preko
polja, zaboravljajui, izgleda, daje Andro otok...
Slubenici (...) poletjee za njim bez daha dok ga nisu ulovili, da bi isti as netko od njih
iskopao jamu, a ostali ga silom ubacili unutra, unato svem njegovu opiranju, jaukanju i
zapomaganju, tako da mu se cijelo tijelo bilo izranilo kao u zvijeri uhvaenih u stupicu; jer je
on sam priljubljujui se uz svoje krvnike, koji ga sprijeeni u nakani da ga posijeku maem,
izbodoe kosim ubodima, postao uzrokom jo gorih patnji jer mu tako probodoe ruke, noge,
glavu, prsa, bokove pa na koncu pade raskomadan od ruke pravde to mu zadade tono
onoliko rana koliko je Zidova nepravedno ubio...
Tako svri ivot Flak, propativi sve ovo za vidljivi dokaz da providnost Boja nije napustila
narod Zidova.18
Egipat je, prema Tacitovim Analima, bio mjesto jednog neobinog dogaaja godinu dana
nakon 33. godine. On pie: Tijekom konzulata Pavla Fabija i Lucija Vitelija, ponovno se
nakon mnogo godina u Egiptu pojavila ptica zvana feniks i tako darovala obilje grae za
raspravu o tom oaravajuem fenomenu uenim glavama te zemlje, kao i onima iz Grke.19
Feniks je bila mistina ptica koju se dovodilo u vezu sa suncem. Prirodoslovac Plinije Stariji i
povjesniar Dion Kasije dogaaj su smjestili u 36. godinu, iako je Plinije ostao skeptian da li
sjajna ptica uope postoji.20 Ptica se feniks, snaan simbol smrti i uskrsnua, mogla
prikladnije pojaviti nekoliko godina ranije, zamjeuje Barbara Levick, tonije 33. godine, jer
su tadanji dogaaji inili prijelomnu toku za Rimsko Carstvo.21 Feniks je preuzet kao
kranski simbol za Isusa, njegovo uskrsnue i ponovno roenje, no je li to plod utjecaja

glasina i rasprava o ponovnoj pojavi feniksa u Egiptu u to doba, ostaje

nepoznanicom.Kronologija
Datiranje 33. godine
dreivanje kronologije u starom svijetu neobino je sloen posao.
\JJNeki od najboljih radova s tog podruja nastali su prouavanjem Novog zavjeta, moda
zato jer su dokumenti s povijesnim kontekstom, kao Evanelja i Djela apostolska, takoer
tovane vjerske knjige. Ovo znai da ih se lako zaobilazilo ili nije smatralo vrijednima kao
povijesni izvor. Upotrijebio sam ono gdje je znanost paljivo podrala Novi zavjet. Posebno
sam svoju kronologiju oslonio na mukotrpni rad Harolda Hoehnera i Stanlevja Portera.
Suradnja znanstvenika i astrofiziara prof. Colina Humphrevsa i W. G. Waddingtona u
odreivanju datuma Isusova razapinjanja bila je neprocjenjiva. Bio sam iznenaen kad sam
uvidio da su kroili potovanja vrijednim stopama Sir Isaaca Nevvtona iz 17. stojea. Iz
drevnog svijeta, Tacitovi Anali carskoga Rima bili su nezaobilazni, budui da su po svojoj
prirodi analitini, a dio koji se bavi 33. godinom sreom je sauvan.
U rekonstruiranju kronologije za vrijeme od prije 2 000 godina glavna potekoa bila je jesu li
injenice i dokazi sauvani tijekom tih dvaju tisuljea, zatim oskudnost vrstih uporinih
toaka (kao stoje roenje i smrt cara ili pomrina Mjeseca) kao i injenica da su stari navodi
drukije percipirali istinu. Istina nije bila izmjerljiva, nego je bila mnogo bogatija u
svojim referencama; nije bilo zaokupljenosti s biljeenjem vremena i drugim apstrakcijama.
Znanost, kakvu mi danas poznajemo, nije postojala, iako je bilo znaajnog znanstvenog
razvoja. Bilo je sredstava za mjerenje vremena, sunanih satova kalibriranih na svoje lokacije
i sloenih vodenih satova. Glavno su orue ipak ostali svakodnevna tama i svjetlo, kretanje
Sunca, Mjeseca, zvijezda i planeta. U odreivanju datuma, povjesniari paljivo prosuuju
raspon dokaza, iz dokumenata, arheolokih otkria i drugih pozadinskih podataka. U sluaju
33. godine, gdje su veina kljunih igraa bili obini ljudi kojih nema u slubenim zapisima,
neophodno je osloniti se na rekonstrukcije datuma dogaaja u Kristovu ivotu, kao i ranoga
ivota apostola Pavla. Kronologija ove knjige temeljena je na paljivom radu tih povjesniara.
Ne iznenauje injenica da se ne slau svi znanstvenici oko kljunih datuma. Neki,
primjerice, razapinjanje smjetaju u alternativnu 30. godinu. Ipak veina znanstvenika koje
sam konzultirao u novijim ga radovima smjetaju u 33. godinu, naravno, ne proputajui
spomenuti da nije mogue biti potpuno siguran. ini mi se da ti dijelovi slagalice dobro
odgovaraju ovoj godini, a ne nekoj drugoj. Za druga datiranja, Isusova sluba njegovo uenje
i uda u Galileji i okolici Jeruzalema zbijene su u jednu godinu, dok su se dogaaji ranog
ivota Crkve odvijali oputenijim tempom. Smatram daje obratno, posebice stoga to 3 000
obraenika nakon Petrove prve propovijedi na Pedesetnicu, upuuju na rapidan rast i
dramatian drutveni utjecaj na gomile ujeruzalemu.
Bacimo pogled prvo na konstrukciju datuma kljunih dogaaja u Isusovu ivotu, datiranje
raspea, i zatim ranu slubu apostola Pavla. Datiranje Isusova roenja moe biti samo
priblino. (Datiranje 1. godine bilo je rezultat greke u raunanju.) Korisna je koordinata smrt
Heroda Velikog. (Druga koordinata, cenz koordinata je smrt Heroda Velikog. (Druga
koordinata, popis puanstva koje Evanelje po Luki povezuje s Kvirinom, previe je sloena
da bi se ovdje raspravljalo o tome.) Prema izvjetajima u evaneljima, Isusovo roenje
prethodilo je Herodovoj smrti. Josip nam kae da se javio znak, pomrina Mjeseca, prije
njegova odlaska.1 Znamo daje bila pomrina s 12. na 13. oujka 4. g. pr. Kr. Josip dodaje

kako je Pasha slavljena nakon kraljeve smrti. Poela je 11. travnja 4. g. pr. Kr. Herodova smrt
je, dakle, nastupila izmeu tih datuma. Isusovo roenje moralo je biti prije oujka ili travnja 4.
g. pr. Kr. Uzimajui to i drugeDatiranje 33. godine
elemente u izvjetaj, razumno je pretpostaviti daje Isus roen u prosincu 5. g. pr. Kr. ili u
sijenju 4. g. pr. Kr. Uzme li se taj datum kao polazite, treba uzeti u obzir da nema nulte
godine izmeu razdoblja prije Krista i poslije Krista; povijesna kronologija prelazi sa 1.
godine prije Krista na 1. godinu poslije Krista.
Moramo ekati do poetka Isusova poslanja za kronoloke podatke, s izuzetkom njegova
posjeta hramu u Jeruzalemu s obitelji, kad je imao dvanaest godina. To je povezano s
aktivnostima Ivana Krstitelja. Evanelje po Luki biljei daje Ivan poeo propovijedati i krstiti
u petnaestoj godini Tiberijeve vlasti. Raunanje datuma po vladavinama careva nije
jednostavno. Lukina godina mogla bi se temeljiti najulijanskom kalendaru koji su koristili
Rimljani, ili pak biti raunata od konkretnog poetka Tiberijeve vladavine (po uobiajenoj
rimskoj metodi). Tako bi Tiberijevu 15. godinu smjestili izmeu 19. kolovoza 28. i 31.
prosinca 29. godine. Stoga moemo biti sigurni kako su djelatnosti Ivana Krstitelja zapoele
oko tog vremena.
Zapisi iz evanelja upuuju kako je Isus krten te je zapoeo svoju misiju nedugo nakon
poetka Ivanove slube. Ako je Ivan krstio Isusa u ljeto ili jesen 29. godine, vjerojatno je tada
imao otprilike 32 godine. Ta se pretpostavka slae s Lukinim evaneljem gdje je reeno da je
Isus tada imao tridesetak godina.2
Ivanovo evanelje biljei prvu posjetu Isusa Jeruzalemu, nakon njegova krtenja, za Pashu.3
Zanimljivo je da u ovoj prilici postoji referenca da je 46 godina ranije Herod Veliki sagradio
hram.4 Dijelovi hramskog podruja jo su bili u gradnji za vrijeme Isusove slube.
Josip otkriva daje gradnja hrama poela u osamnaestoj godini Herodove vladavine,5
istovremeno s Augustovim posjetom Siriji.6 Dion Kasije ukazuje da se ovaj posjet zbio u
proljee ili ljeto 20. g. pr. Kr.7 Ova je godina Tiberijeve vladavine bila od 1. niana 20. g. pr.
Kr. do 1. niana 19. g. po Kr. Gradnja hrama odvijala se u dvije faze; prva je faza zapoeta u
ovoj Herodovoj godini, gradnjom unutranjeg svetita, naosa. Premajosipu, radovi su trajali
godinu i pol.8 Druga faza, cjeloviti hramski kompleks, nije zavren prije 63. g. po Kr, sedam
godina prije no stoje hram uniten za vrijeme rimske opsade Jeruzalema. Naos se odrao 46
godina, do 29. ili 30. godine. Iz toga slijedi daje prva Pasha kojoj je prisustvovao Isus bila u
proljee 33. Razumno je pretpostaviti daje Isusovo poslanje zapoelo u ljeto ili jesen 29.
godine.
Evanelja po Mateju, Marku i Luki, tj. sinoptika evanelja, daju povran dojam daje
Isusova sluba trajala oko godinu dana, sloena oko putovanja iz Galileje u Jeruzalem ususret
smrti, u kojem je utjelovljen moan podvig herojsko djelo postizanja vjenog spasenja
ljudskih bia od grijeha, zla i smrti. Ivanovo evanelje daje kronoloke smjernice koje
upuuju na dulju slubu od tri i pol godine, pa ak i vie. To se dobro uklapa u pretpostavku
da je Ivan, strukturirajui svoje evanelje, nadopunjavao i proirivao neka mjesta iz drugih,
ranijih evanelja. Ta su mjesta u Ivanu previe sloena da se ovdje bavimo njima, ali
ukljuuju reference na tri Pashe i naznake o etvrtoj .9 Argument za dulju slubu je
kumulativan i pojaan zakljucima o danu i godini Isusova raspea.
U datiranju Isusove smrti vano je otkriti dan u tjednu na koji je padala, i dan idovskog
mjeseca, poto se izvori temelje na idovskom raunanju. Zato treba biti svjestan daje dio

dana smatran cijelim danom, i da po idovskom vremenu dan poinje nakon zalaska sunca.
Tradicija se slae daje dan Isusova raspea bio petak u tjednu Kristove Muke. Nema
povijesnog razloga za pobijanje ovog tradicionalnog stajalita.
Tjedan Muke opisan je ranije u petom poglavlju, prema ovakvoj ljestvici:
Subota, Isusov dolazak u Betaniju (Ivan 12,1). Nedjelja, gomile dolaze vidjeti Isusa (Ivan
12,911). Ponedjeljak, Trijumfalni ulazak (Matej 21,19, Marko 11,110, Luka 19,2844).
Utorak, proklinjanje smokve i ienje hrama (Matej 21,1219; Marko 11,1217; Luka
19,4546).
Srijeda, smokva zateena osuena, hramska kontroverza i Isusov razgovor (Matej 21,2023,39;
24,125,46; Marko 11,2012,44; 13,137; Luka 20,121,36).
etvrtak, Posljednja veera, izdaja Isusa i hapenje (Matej 26,2056; Marko 14,1753, Ivan
13,118,12).
Petak, Isusa sasluavaju Ana i Kaifa, te Pilat i Herod Antipa, razapinju ga i pokapaju (Matej
26,5727,61; Marko 14,5315,47; Luka 22,5423,56; Ivan 18,1219,42).
Odreujui dan Isusove smrti, godina dogaaja moe se odrediti sa sigurnou s obzirom na
slubenike ukljuene u suenje, astronomske podatke, Isusovu slubu i politiki kontekst
dogaaja u Rimskom Carstvu.Datiranje 33. godine
Glavni su likovi u suenju Isusu (vidi peto poglavlje) veliki sveenik Kaifa, rimski prefekt
Poncije Pilat te Herod Antipa, tetrarh Galileje i Pereje, koji je u to vrijeme bio ujeruzalemu.
Josip Kaifa bio je veliki sveenik od 18. do 37. godine, Pilat je bio prefekt Judeje od 26. do
36. godine, a Antipa je vladao Galilejom i Perejom od 3. g. pr. Kr. do 39. godine, dokga nije
zamijenio Agripa I. Dakle, suenje Isusu dogodilo se izmeu 26. i 36. godine.
Kretanja Mjeseca i Sunca poznati su za svaki dan u 1. stoljeu. Astronomski podaci
ograniuju Kristovu smrt na 27., 30., 33. i 36. godinu. Ovaj okvir ukljuuje i datumsko
smjetanje Pashe koja je povezana s poloajem Mjeseca, te pomrinu Mjeseca koja se zbila
neposredno nakon Isusove smrti. Na ovoj datumskoj listi 27. je najmanje vjerojatna, a 33.
najvjerojatnija godina. Humphrevs i Waddington tvrde kako je pomrina Mjeseca koja se
dogodila u petak, 3. travnja 33., snaan dokaz daje to godina Kristove smrti.10 Oni takoer
sugeriraju daje pomrina Sunca o kojoj se govon u evaneljima mogla biti rezultat hamsina
(olujni vrui vjetar koji pue periodino oko pedeset dana u oblinjoj judejskoj pustinji, u
oujku, travnju i svibnju). Zanimljivo, mesijanski odlomak jednog od Sibilinskih prorotava,
vjerojatno napisan nakon 1. stoljea, odnosi se na zamraujui efekt onoga to bi mogla biti
pustinjska oluja: I praina s neba padala je izravno na zemlju, i sav Sunev sjaj nestade s
nebesa usred bijela dana.11
POMRINE MJESECA, 30.33. GODINE (Za dan raspea vidi 3. travnja 33. godine)
,, NAJVEA Tlr, c,,,c ...... PEN. UMB. S.D. S.D. ,5^T M1E/>EC M1E^C
DATUM P0MRINAT1P# SAROS GAMA ^ MAG PAR TOT
M
Dekl
6. svib. 0030 03:18 Ne 41 1.537 0.032 0.928 4. iip. 0030 10:03 P
79 0.949 1.115
0.148 41m 28. stu. 0030 20:20 N
84 1.540 0.279 0.850 25. tra. 0031 20:11 P
51
0.841 1.319 0.340 62m 19. list. 0031 03:13 P
56 0.872 1.311 0.235 56m 14 trav. 0032
09:05 T
61 0.102 2.701 1.670 112m51m
7. list. 0032 12 47 T+
66 0.130 2.643 1.627 108m 48m 3. trav. 0033 14:47 P
71 0.679
1.671 0.586 86m 27. ruj. 0033 03:49 P
76 0.560 1.837 0.855 89m
h
h

148 14.72 14.3

16.7 16.57 23.2
4.4
4.20 22,7
14.1 14.4 11.7
1.7
1.48 8.5
13.4 13.37 8.7
1.0
0.78 5.0
12.7 12.69 5 2
0.3
0.11 1.3Klju: Datum i univerzalno vrijeme (UT) nastupa najvee pomrine nalaze
se u prva dva stupca. Ovi su tipovi pomrine (P potpuna, D djelomina, N polumrana) dani
zajedno sa saros serijom. Gama je udaljenost Mjeseeva sredita od osi sjene Zemlje za
najvee pomrine (u Zemljinim radijusima). Magnitude djelomine pomrine i pomrine
(PEN. MAG i UMB. MAG.) definirane su kao frakcije Mjeseeva promjera zamraenog
svakom sjenom najvee pomrine. Polutrajanja djelominih i potpunih faza pomrine dani su
u najbliu minutu. Napokon, greenwiko vrijeme (GST) u 00:00 UT, zajedno s Mjeseevim
geocentrino uspravnim uzlazom (RA) i zalazom (Deki.) za najvee pomrine nadopunjuje
svaki izvjetaj.
Tako za 33. godinu, datum je 3. travnja, najvea pomrina je 14.47, tip je 71, saros je 0.677,
gama je u sljedeem stupcu 1.674, umbralna magnituda je 0.589, S.D. djelomina faza je
86m, GST je 12.7, Mjeseev RA je 12.69, i Mjeseeva deki. je 5.2. Dodati sate za Bliski istok
(vidljivo ujeruzalemu c. 18.20 Humphreys and VVaddington, str. 347).
Izvor: Fred Espenak, Lunar Edipses. 0001 to 0100, NASA/Goddard Space Flight Center,
Greenbelt, Marvland 20771 USA.
Sto se tie Isusova nauavanja i iscjeljivanja naroda po Galileji, Samariji, Pereji i
jeruzalemskom podruju, godine 27. i 36. mogu biti odbaene. Godina 30. ostaje
problematina jer je cijeli taj period zbijen u jednu godinu, a s obzirom daje Ivan Krstitelj
postao aktivan 29. godine, Tiberijevoj petnaestoj godini vladavine, 33. godina mnogo bolje
pristaje u ljestvicu zbivanja.
Rimski politiki kontekst jasno upuuje na 33. godinu. Otkriva opu klimu koja rasvjetljava
uzroke Pilatovih udnovatih odluka i akcija. Filon Aleksandrijski i Josip slau se oko mranih
tonova Pilatova karaktera, njegove zloe i pohlepe. U izvjetajima evanelja Pilat se ipak
pokazuje osjetljivim na pritiske civilne i hramske vlasti u Jeruzalemu. Naposljetku, evanelja
ga smatraju neposredno odgovornim za Isusovo pogubljenje. Neuobiajeno prefektovo
ponaanje savreno se uklapa u politiki kontekst 33. godine, ali ne i 30. Pilat je bio ranjiv
zbog opasnosti da ga se povee sa svrgnutim Sejanom (vidi etvrto poglavlje) koji gaje
vjerojatno postavio na taj poloaj. Osim toga, iskusio je nemalo ponienje kad je primio
Tiberijevu naredbu da povue zavjetne titove koje je postavio u Jeruzalem u jesen lanjske
godine. Ovaj mu je istup, zajedno s ranijim provociranjima Zidova, priskrbio Antipino
neprijateljstvo. Slanje Isusa Antipi mogao je biti simbolian in koji je trebao obnoviti ranjeno
prijateljstvo izmeu dvojice upravitelja, ali i sprijeiti daljnje Antipine ljutite pritube caru.
Evanelja svjedoe da su nakon suenja Antipa i Pilat bili prijatelji, to se uklapa u kontekst
33. godine, no ne i u 30. godinu, jer je 32. ovaj dvojac jo bio u ozbiljnom sukobu.
Iscrtavanje kronologije Pavlova ivota temelji se na kolacioniranju uvida iz tri kruga
informacija, a nas ovdje ipak zanima samo njegov najraniji

Datiranje 33. godine

rad, kad je on jo mladi i revni farizej koji je do maloprije sjedio do nogu svoga slavnog
uitelja Gamaliela. U ovaj skup podataka ulaze Djela apostolska, Pavlove poslanice te ljudi i
dogaaji iz ireg svijeta.
Prie o nastanku i razvoju rane Crkve u Djelima apostolskim ispripovijedane su povijesnim
slijedom. Prvo spominjanje Pavla u Novom zavjetu dogaa se kod Stjepanova kamenovanja
Pavao je jo bio mladi Savao to daje datum njegova roenja ucijepiti izmeu 5. i 15. godine.
Kasniji su putokazi njegovo obraenje, boravak u Damasku, bijeg preko gradskog zida, prva
posjeta Pavla kao kranina Jeruzalemu, i tako dalje.
Paljivo istraivanje Pavlovih poslanica daje smjernice koje se openito poklapaju s onima u
Djelima. Znanstvenici se ne slau o znaenju informacija u pojedinim pismima zbog obilja
tumaenja. Pisma, osobito Poslanica Galaanima 12, upuuju na slijed dogaaja koji
ukljuuje njegovo obraenje, boravak u arapskoj pustinji, povratak u Damask, tada, nakon tri
godine (ili nakon preobraenja ili nakon njegova povratka u Damask) posjet Jeruzalemu, koji
je, prema poslanici, trajao petnaest dana. Drugi su vremenski periodi povezani s razliitim
dogaajima.
Neki vani dogaaji iz ireg svijeta nude mogue koordinate za vremensko odreivanje
Pavlova ivota. Mnogi se tiu kasnijih zbivanja, ali jedan je vremenski blizak 33. godini. U
Poslanici Korinanima12 Pavao spominje kralja Aretu kao uvara Damaska. Maglom je
obavljeno tono vrijeme Aretine smrti i kada je tono vladao gradom. Ova informacija moe
ukazati da se Pavlov bijeg iz Damaska dogodio izmeu 37. i 38/40. g., ili pak prije 38/40. g. U
kombinaciji s ostalim informacijama, ovaj je datum ipak koristan.
Informacije kao ove, paljivo odvagane i sabrane, znanstvenike navode na zakljuak da se
Pavao najvjerojatnije obratio izmeu 34. i 35. g., nakon ega je tri godine proveo u Arabiji i u
Damasku. Prvi je put posjetio Jeruzalem kao kranski obraenik 37. godine, godine
Tiberijeve smrti. Kasniji dogaaji iz Pavlova ivota mogu se datirati na slian
nain.13Kronologija razdoblja
(44. g. pr. Kr. 70. g.)
PRIJE KRISTA
753. Tradicionalni datum utemeljenja Rima. 44. Ubojstvo Julija Cezara. 30. Samoubojstvo
Antonija i Kleopatre. 27. Oktavijan postaje princeps i mijenja ime u August. 23. Izdavanje
prve tri knjige Horacijevih Oda. 20. Roenje Heroda Antipe. Herod poinje graditi hram
ujeruzalemu, poinjui od unutarnjeg svetita (ili 19.). 19. Vergilijeva smrt.
15. Tiberije i Druz nanose poraz alpskim plemenima Vindelicije i
Recije i stiu do Dunava. 14. ? Roenje Agripine Starije. 9. Druzova pogibija kod Elbe. 8.
Smrt pjesnika Horacija. 8/7. Krajem 8. g. ili poetkom 7. g.: Herod Antipa odlazi obrazovati
se u Rim. 6. Tiberije se povlai na Rod.Kronologija razdoblja
4. Sijeanj roenje Isusa Krista (ili u prosincu 5. g. pr. Kr.). 12/13. pomrina Mjeseca
(smatrana znakom Herodove smrti). Oujak/travanj smrt Heroda Velikog. Sredina lipnja
prvo suenje oko oporuke Heroda Velikog. Srpanj/kolovoz kraj pobune u Palestini.
Listopad/studeni drugo suenje oko oporuke i Augustova odluka.
3. Antipin povratak u Palestinu.
? Povratak djeteta Isusa s roditeljima iz egipatskog izbjeglitva. Ponovna izgradnja Sefora (od
3. g. pr. Kr. do 8. ili 10. g.)

2. August protjeruje na otok svoju ker Juliju, Tiberijevu drugu enu, zbog seksualnog
nemorala.
POSLIJE KRISTA
4. August usvaja Tiberija te ga alje da zapovijeda carskom vojskom.
5. Otprilike u ovo vrijeme roenje Pavao (Savao) u Tarzu u Cilici
6. Judeja postaje provincija.
8. Ovidijevo izgnanstvo.
Herod zavrava rekonstrukciju Seforisa (8.10. g.).
9. Varova propast, kad Publije Kvintilije Var gubi tri legije u Germaniji.
12. Roenje Gaja Kaligule.
14. 19. kolovoza: Augustova smrt. Tiberijev uspon. Sejan je postao pretorijanskim prefektom.
15. Negdje u ovo vrijeme Pavao poinje sa studijem ujeruzalemu kod rabina Gamaliela,
unuka rabina Gamaliela Starijeg.
16. Germanikova kampanja prodora prema Elbi na sjeveru je zaprijeena od Tiberija.
17. Veliki potres u Maloj Aziji. Smrt povjesniara Livija.
Smrt pjesnika Ovidija u progonstvu.
18. Josip Kaifa postaje veliki sveenik u Jeruzalemu.
19. Zidovi protjerani iz Rima. Germanikova smrt u Antiohiji.
Roenje Tiberija Gemela, Tiberijeva unuka.
20. Smrt Tiberijeve prve ene Vipsanije.
21. Tiberije se povlai na neko vrijeme na Kampaniju. 23. Smrt Druza, Tiberijeva sina.
25. Istona dinastija Han utemeljena u Kini (odrala se do 220. g.). Tijekom ove dinastije u
Kinu je stigao budizam.
26. Tiberije naputa Rim, nikad se vie ne vrativi. Pilat upravitelj Judeje.
2. prosinca Pilat premjeta uvredljive oznake iz Jeruzalema.
27. Napustivi Rim godinu ranije na Sejanov nagovor, Tiberije se povlai na Kapreju.
28. Buna Friana na sjeveru zbog poreza.
29. Poetak slube Ivana Krstitelja (ili koncem 28. g.J.
Antipa odlazi u Rim. eni se Herodijadom (ili 30. g.). Otprilike
u to vrijeme se sprijateljuje s Agripom.
Smrt caricemajke Livije u 86. godini ivota.
Pod utjecajem Sejana, Tiberije kanjava Agripinu i njezina sina,
senat ih odbacuje
Ljeto/jesen Ivan Krstitelj krsti Isusa u dobi od 32 godine; poetak Isusove slube.
30. Zatvoren Agripinin sin Druz. Objavljivanje Povijesti Veleja Paterkula. Herod zatvara
Ivana Krstitelja (ili 31. g.). Isusova prva Pasha (7. travnja).
31. Sejan pridrueni konzul Tiberiju. Isusova druga Pasha (25. travnja).
Tiberije napokon sumnja u Sejana, u rujnu povlai Gaja Kaligulu na Kapreju radi njegove
sigurnosti. Neronova smrt.
Antipa pogubljuje Ivana (ili 32. g.).Kronologija razdoblja18. listopada Tiberije postavlja
Makrona za pretorijanskog prefekta. Sejan dramatino osuen i pogubljen. 21.28. listopada
Isus na Blagdanu sjenica, Jeruzalem. Tiberije daje upute upraviteljima provincija da zatite
Zidove pod svojom vlau.
32. Tiberije doivljava slom ivaca kad Sejanova izdaja postaje poznata.

Aulo Avilije Flak postaje prefektom Egipta nakon smrti slobodnjaka Hiberija (ili 33. g.).
Pasha, 13/14. travnja Pilat daje pogubiti mnotvo Galilejaca, stvarajui napetost s Herodom
Antipom. Blagdan sjenica Pilatov incident sa zavjetnim titovima; Isus na blagdanu.
Zima Tiberije zapovijeda Pilatu da ukloni titove (ili rano proljee 33. g.).
18. prosinca Isus na Blagdanu posveenja Hrama (Hanuka).
33. Vidi detaljnu kronologiju ove godine.
34. Filipova tetrarhija pripojena Siriji.
Pavao progoni crkvu ujeruzalemu. Na putu u Damask ukazuje mu se Isus i Pavao doivljava
obraenje.
35. Pavao u Damasku i Arabiji Petreji (regija s prijestolnicom Petrom).
Lucije Vitelije postaje legat Sirije.
Tiberije Kaligulu i Gemela proglaava svojim zakonitim nasljednicima.
35.36. Sukob Rima i Partije.
36. Ljeto/jesen Antipa pregovara za mirovni sporazum izmeu Rima i Parte.
Jesen prvi posjet Lucija Vitelija Jeruzalemu.
37. Pavao po prvi put kao kranin posjeuje Jeruzalem, susree Petra ijakova. Kasnije se
vraa u svoju rodnu Kilikiju. Makron i Gaj Kaligula uzrokuju Tiberijevu smrt 16. oujka.
Uspon Gaja Kaligule, kad su on i Klaudije bili konzuli.
A. D. 33
Pasha Lucije Vitelije posjeuje Jeruzalem i obnavlja obveze velikoga sveenstva pod
nadletvo Zidova. Otputa Kaifu i imenuje Jonatana.
Pedesetnica Lucije Vitelije ponovo posjeuje Jeruzalem te povlai Jonatana u korist Teofila.
38. Smrt Druile.
Antiidovski nemiri u Aleksandriji. Crkva, sad i u Antiohiji dosee i neidovsku populaciju. c.
August Agripa povratak u Palestinu. 39/40. Filon predvodi idovsku delegaciju iz
Aleksandrije u Rim.
41. Herod Agripa prima Judeju i Samariju.
Ubojstvo Kaligule i Klaudijev uspon. idovski nemiri u Rimu dovode do guenja ukljuujui
zabranu rada skuptine. Seneka izgnan na Korziku.
42. Herod Agripa progoni Crkvu u ovo doba.
43. Ekspedicija u Britaniju.
44. Muenitvo Jakova, Ivanova brata. Proljee uhienje i osloboenje Petra. Poetkom
oujka smrt Heroda Agripe.
47. Barnaba pronalazi Pavla u Tarzu i dovodi ga u Antiohiju.
48. Pavao po drugi put posjeuje Jeruzalem nakon nestanka gladi, i raspravlja pitanje krana
neidova s voama tamonje crkve.
49. Pavao pie svoje pismo Galaanima. Jeruzalemski apostolski koncil u to doba odluuje da
se mukarci iz neidovskog svijeta ne trebaju obrezivati.
Klaudije progoni iz Rima idove, voene Priscilom i Akvilom, vanim kranima, koji sele u
Korint.
50. Pavao u Korintu.
54. Klaudije umire i nastupa Neron.
56. Pavao iz Korinta pie Poslanicu Rimljanima (ili 57. g.), prije njegove posjete Rimu.
58. Pavao je zatoen u Cezareji Maritimi i na koncu se poziva na cara.

60. Pavao dolazi u Rim i u kunom pritvoru provodi dvije godine.Kronologija razdoblja
61. Boudiccin revolt u Britaniji.
62. Isusov brat Jakov nasmrt kamenovan u Jeruzalemu. Osudili su ga veliki sveenik Anan i
sinedrij, u odsutnosti rimskog upravitelja Albina (Festova nasljednika).
63. Zavretak radova na hramu koje je zapoeo Herod Veliki.
64. Jesen/zima prvi pogrom krana i Petrovo pogubljenje (ili proljee 65. g.). Pavao je
ponovno uhien nakon poara u Rimu i Neronova progonstva. Nakon zatoenitva, vjerojatno
u Mamertimskom zatvoru, pie pastoralne poslanice, nakon ega je pogubljen.
66. Veliki ustanak u Palestini u svibnju, potpiren nemirima izmeu Grka i Zidova u Cezareji
Maritimi.
69. Godina etiri cara. Vespazijan postaje car.
70. Pad Jeruzalema i unitenje hrama.Kronologija 33. godine
OPI DOGAAJI Rimski svijet
Obnova poasti koja je 13. g. Tiberija i Augusta uinila jednakima u imperiumu.
Mnotvo ljudi pobijeno zbog stvarne ili izmiljene veze sa Sejanom. Roenje Gaja Rubelija
Plauta.
Tiberije nalae smrtnu kaznu dvanaestorici Sejanovih zatoenih sljedbenika, ukljuujui
djeake i ene, njihova je tijela izloio na Gemonskim stubama.
Brak Agripininih i Germanikovih keri, Druile i Livile. Brak Julije, Gemelove sestre.
Deseta obljetnica smrti Druza, Tiberijeva sina s njegovom prvom enom Vipsanijom.
Galba postaje konzul u Rimu (kasnije car u godini etiri cara). Tiberije (potkovan u
astrologiji) prorie Galbin kratki principat.
Tiberije otklanja financijsku krizu, koja je bila posljedicom pada valute, utemeljivi sustav
beskamatnih pozajmica.Kronologija 33. godineNestaica kruha u Rimu pa Tiberije uvozi
gomile ita iz provincija podsjea graane daje to vie nego stoje August ikada pribavio.
Sekst Marije, najbogatiji ovjek panjolske, ubijen je zbog svoga bogatstva. Baen je sa
Tarpejske stijene u Rimu, tradicionalnog mjesta s kojeg se bacalo izdajice.
Smrt Druza Cezara, brata Kaligule i Cezara Nerona, sina Agripine Starije, kojeg je usvojio
Tiberije kao svoga unuka. Umro je od gladi u zatvoru u Palatinu, posljednjih osam dana
hranei se slamom iz madraca.
Gaj Azinije Gal umire od izgladnjivanja kao rtva Tiberijeve mrnje jer je oenio Tiberijevu
bivu suprugu Vipsaniju.
Smrt Marka Emilija Lepida, roena 6. g.
Smrt Munacije Plancine, neprijatelja Agripine Starije (udovice Gneja Kal
purnija Pizona, svojedobno upravitelja Sirije). Smrt Marka Koceja Nerve, polagano
samoubojstvo izglaivanjem, kao
odgovor na nevolje u Rimu. Koncem godine sklapanje braka Gaja Rubelija Blanda i Julije,
Druzove
keri i udovice Cezara Nerona. U posljednjim danima godine smrt Lucija Elija Lamije,
gradskog prefekta
imao je dravni pogreb.
Provincije Judeja i Sirija
Do 32/33. Agripa se preselio iz Tiberijade u Galileji u Siriju. Poetkom proljea Tiberije
nareuje Pilatu da izjeruzalema ukloni titove s natpisima.

Petar i Ivan iscjeljuju uzetog ovjeka i izvode se pred sinedrij. Jeruzalemski sljedbenici Isusa
preuzimaju dobrovoljni komunizam. Dogaa se prevara Ananije i Safire. Jeruzalemska crkva
izabrala prve upravitelje, meu njima Stjepana. Ubojstvo Stjepana; postaje prvi muenik
Crkve.
Izvan Carstva
Pakhangha ustanovljuje dinastiju u Tengnoupalu, na istoku Indije koja
traje do ujedinjenja s Indijskom unijom 1947. Kraj vladavine Luvvanga Punshibe, meitejskog
kralja Manipura.
VANI DATUMI
19. oujka, potpuna pomrina Sunca (juna hemisfera).
Subota, 28. oujka (8. niana), Isus stie u Betaniju.
Nedjelja, 29. oujka (9. niana), gomile dolaze vidjeti Isusa. Trijumfalno ulazi u Jeruzalem.
Ponedjeljak, 30. oujka (10. niana), Isus proklinje smokvu i isti hram.
Utorak, 31. oujka (11. niana), Isus je ukljuen u kontroverzu u hramu i govori o njegovu
razorenju.
Srijeda, 1. travnja (12. niana), miran dan. Isus upozorava uenike na skoru smrt na kriu.
Juda odlazi starjeinama ugovoriti njegovo uhienje.
etvrtak, 2. travnja (13. niana), Isusova Posljednja veera, oprotajni govor, izdaja i
uhienje.
Petak, 3. travnja (14. niana), u ranim satima Isus je kuan od velikih sveenika. Slijedi
sasluanje kod Pilata i Antipe. Isusovo razapinjanje i sahrana. Samoubojstvo Jude Ikariota,
Isusova izdajnika. Pomrina mjeseca u suton.
Nedjelja, 5. travnja (16. niana), poetak ukazanja Uskrsloga.
etvrtak, 14. svibnja, (25. jara), Isusovo uznesenje.
Nedjelja, 24. svibnja (6. ivana), dan Pedesetnice (avuot).
31. kolovoza, Kaligulin 21. roendan nakon kojeg mu je doputeno kvestorstvo s otvorenim
pristupom senatu. eni sejulijom Klaudijom, dogovoreni brak s ciljem povezivanja s monom
obitelji. Ve je jasno da je zajedno s Gemelom Tiberijev nasljednik.
18. listopada, smrt Agripine Starije od gladi na otoku Pandaterija.Biljeke i izvori
PROLOG:
1 Ova je slika temeljena na vjerojatno pristranom prikazu Tiberija u Tacitu, Svetoniju i Dionu
Kasiju. Prolijevanje vina moj je dodatak, kao i situacija sa zmijom, ali pokazuju uobiajen
nain kako se neobine situacije interpretiraju kao znamenja. Sadraj Tiberijeva sna preslikan
je iz Isusovih iskuenja. Princ Tame nije ba poznat po originalnosti, i sasvim je sigurno
podlijegao istim kunjama u vie navrata. Osim toga, vjerovao sam daje potenije crpiti iz
prvostoljetnog imaginarija, nego pokuavati izmiljati iz ograniene perspektive svijeta treeg
tisuljea.
2 Koji moe pripadati periodu prije Kapreje izvor nije odreen (Svetonije, Tiberius 56, u: De
Vita Caesarum, prev. J. C. Rolfe. Cambridge, Mass, Harvard Universitv Press, 1920., Loeb
edn.).
3. Vidi: H. H. Scullard, Trom the Gracchi to Nero: A Historv ojRomejrom 133 B. C. to 68 A.
D. (London: Routledge, 1982.), str. 2758, 2803. Ova je slika temeljena na izvjetaju u
Evanelju po Ivanu, 10,2242.

5 Dj 5,36;Josip, Ant. 20.5.1., u: The VVorks ojFlaviusJosephus, prev. W. Whiston. London,

George Routledge, n. d.
6 Josip, Ant. 20.5.1, u: The VVorks
7 1 Mak 4,3659; 2 Mak 10,18; Josip, Ant. 12.316 26, u: The VVorks. idovstvo Isusova doba
poblie je prikazano u estom poglavlju.
8. Alfred Edersheim, The Temple: Its Ministry and Services as They VVere at the Time
ojJesus Christ (London: James Clarke ir Co., 1959.), str. 333f.
9. Rodnev A. VVhitacre, John (Dovvners Grove, Illinois and Leicester, UK: InterVarsity
Press, 1999.), str. 268.
10. Vidi: Oskar Skarsaune, In the Shadovj oj the Temple: Jeviish Injluences on Early
Christianitv (Dovvners Grove, Illinois: InterVarsity Press, 2002.).
li Prisjeanje pisca novozavjetne Poslanice Hebrejima, 9,24.
12. George Steiner, Grave Jubilation: Auerbach's Mimesis remains a monument, and a gift,
Times Literary Supplement, 5242, 19. rujna 2003.
I. Papirusi i slagalica
1 The Origin of the Christian Codex, Zeitschrijt jur Papyrologie und Epigraphik 102
(1994.), str. 2638. Svici se jo uvijek upotrebljavaju ceremonijalno u bogosluju u
sinagogama.
2 Q stoji za njemaku rije Quelk to znai izvor.
3 Richard Burridge, FourGospels, One Jesus? A Symbolic Reamg (London: SPCK,
1994.),str. 7;vidi takoer: Richard A. Burridge, What are the Gospeh? A Comparison with
GraecoRoman Biography (Cambridge: Cambridge University Press, 1992). Vidi i: Helen
Elsom, The New Testament and GraecoRoman vvriting, u: Robert Alter i Frank Kermode,
ur., The Literary Guide to the BiMe (London: Collins, 1987.).
* Obratiti pozornost na naine prikazivanja idovske prie u razliitim evaneljima u: N. T.
VVright, The New Testament and the People of God (London: SPCK, 1992.), str. 371417.
5. Ibid., str. 381.
II. Tiberije i istono carstvo
1 Svetonije, Tiberius 40, u: De Vila, Loeb Classical Library, 1920.
2 Ibid., 60.
3 lako nije sigurno da su Druza ubili Sejan i Livila, Tiberije je bio uvjeren u to nakon
podastiranja dokaza 31. godine.
t Neki znanstvenici raspravljaju o strahovladi. Vidi: Scullard, From the Gracchi to Nero, str.
2803.
5 Barbara Levick, Tiberius the Politician (London: Routledge, 1999.), str. 221; Filon
Aleksandrijski, On the Embassy to Gaius, 7 (u: VVorks ojPhifo, prev. C. D. Yonge. Peabodv,
Massachusetts: Hendrickson Publishers, 1993.).
6 Levick, Tiberius, str. 17.
7 Vidi: Tacit, The Annahoflmperial Rome (London: prev. M. Grant, Penguin, 1959.) 4.58.1;
Svetonije, Tiberius, u: De Vita, 56, usp. 70.
8 U: The John Rvlands Library, Manchester. Fragment sadri Iv 18,3133 iz Novog zavjeta i na
stranjoj strani Iv 18,37 f.
9 Poznate injenice oPilatovu ivotu zabiljeio je Josip. (Ant. 18.2.2; 18.3.1 3; 18.4.12;
Jeuosh VVars 2.9.24, U: The VVorks), Filon Aleksandrijski (On The Embassv to Gaius, 38),

Tacit (Anali. 15.44), natpis praefectus iz Cezareje pronaen 1961. i NZa (evanelja, passim;
Dj 3,13; 4,27; 13,28; 1 Tim 6,13). Informacije o Pilatu iz mnogo kasnije crkvene tradicije i
apokrifne literature nisu pouzdane.
10. Josip, Ant. 15.9.6, u: The VVorks. n Ibid.
'2 Vidi: The Population Sie ofjeruzalem and the Numerical Grovvth of thejerusalem
Church, VVolfganga Reinhardta, u: Richard Bauckham, ur., The Book ojActs in its First
Century Setting: Volume 4, Paiestinian Setting (Grand Rapids, Michigan, Eerdsmans and
Carlisle, Cumbria, The Patemoster Press, 1995.).
13. Lk 13,12.
h. Izl 20,45
15. Josip, Ant. 18.3.2;Jewish VVars 2.9A., u: The VVorks.
16. Nije mogue odrediti tonu godinu dogaaja jer nije ouvano dovoljno informacija koje bi
povezale ovaj incident s akveduktom i masakrom Galilejaca.
17 Filon Aleksandrijski, On the Embassv to Gaius (u: The VVorks ojPhilo), 38.
!8 Kako je Tiberije bio izravno zamoljen, a ne preko Sejana koji je filtrirao carsku
korespondenciju,
oito se incident dogodio nakon Sejanova pogubljenja u listopadu 31. godine. Daje Sejan jo
bio
iv, pria bi zavrila drugaije.Biljeke i izvori
19 Levick, Tiberius, str. 137. Pilatovu elju da udovolji caru autorica povezuje s Iv. 19,12 u
Novom
zavjetu, gdje ga gradski autoriteti optuuju da nije Tiberijev prijatelj. 20. Izvor za ovaj
odlomak: H. Hoehner, Herod Antipas: A Contemporarv ojJesus Christ (Grand Rapids,
Michigan: Zondervan, 1980.). 21 Lk 13,3133.
22. Otk5,5.
23. Josip, Ant. 18.5.2., u: The VVorks.
24. Ibid.
25. Mt 14,312.
26. Edersheim, The Temple, str. 23ff. 27 Josip, Ant. 18.4.3, u: The VVorks. 28. Ibid., 18.2.2.
29 C. A. Evans, Caiaphas Ossuarv, u: Dictionary of New Testament Background (Dovvners
Grove,
Illinois and Leichester, UK: InterVarsity Press, 2000.), str. 17980. 30. Edersheim, Li/e and
Times ofjesus theMessiah (London: Longmans, Green&Co., 1883.), I, 263f. 31 Plinije Stariji,
The Natural History (London: John Bostock, H. T. Riley, Taylor & Francis, 1855.),
svezak V, pogl. 6, 9ff.
32. Josip, JevvsVVars 4.10.5.
33. Strabon, The Geography of Strabo (Cambridge, Mass: prev. H. L. Jones, Harvard
Universitv Press, 191723, Loeb Classical Librarv, 4950), 17. 1. 8.
34. Mnogi znanstvenici raspravljaju o pokolju nevine djeice budui da je ono spomenuto
samo u Matejevu evanelju. Meutim, moemo napomenuti daje broj djeice u malom
naselju kao to je Betlehem bio neznatan, pa odatle dogaaj nije povijesno znaajan. Pokolj se
uklapa u ostala zabiljeena Herodova nedjela.
35. Josip, Ant. 14.10.1, u: The VVorks.
36 J. M. Roberts, History of Europe (London: Penguin, 1996.), str. 62.

37. Velikih buna nije bilo do drugog stoljea, npr. ustanak 115117. godine meu idovskim
stanovnitvom Aleksandrije bio je posljedica neprijateljstva Grka i idova.
38. o Egiptu/Aleksandriji vidi: JamesJankowski, Egvpt: A Short History (Oxford: One World
Publications, 2000.).
39 Vidi: Kevin Shillington, Historv of Africa (London and Basingstoke: Macmillan, 1989.) to
Dj 8,2628.
41 Filonu znani biblijski kanon bio je onaj u prijevodu Septuaginte s hebrejskog na grki.
Filon je pisao uglavnom o Mojsijevim knjigama (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi
i Ponovljeni zakon) koristei alegorijsku metodu interpretacije koja je imala velik utjecaj na
razvoj kranske teologije.
42 Filon Aleksandrijski, Conceming the VVorld (u: The VVorks of Philo), VII.
43 Filon Aleksandrijski, On Providence (u: The VVorhs of Philo), 2.64.
44 Filon Aleksandrijski, The Special Lavvs (u: The VVorks of Philo), III, 13.
45. Filon je preuzeo grki prijevod mudrost (logos) iz Septuaginte, upotrijebljen u
predivnom odlomku Izreka u osmoj glavi. Ondje je Mudrost, kreativna rije Boja, uzorak
stvaranja. Ovaj se hebrejski koncept uklapa dobro u ono to filozofi zovu umjereni
platonizam i njegov pokuaj da rijei probleme jednog i mnotva, univerzalija i partikularija,
rabei koncept posrednitva. Filonovo rjeenje problema mona je sinteza biblijske misli i
grkog platonizma. Kransko rjeenje doktrina je o Trojstvu i boanskom utjelovljenju,
temeljna hebrejska i biblijska misao, razliita od helenistike svijesti.
46 Filon Aleksandrijski, Who is the Heir of Divine Things (u: The VVorks of Philo), XLII
(205).
47 Iv 1,14,14. Ne zna seje li Ivan itao Filona ili je do ideje doao drukije.
48 Geza Vermes, The Possion (London: Penguin Books, 2005.), str. 12.
49 Vidi: John A. T. Robinson, Redating the New Testament (London: SCM and Philadelphia:
Westminster, 1976.).
III. Cesta hrabrosti: Isus iz Nazareta, rano proljee 33. godine
1 Slika se temelji na Iv 11.
2 Ovo pretpostavlja tradicionalni stav daje apostol Ivan autor evanelja, identificiran s
uenikom kojeg je Isus volio, spomenut nekoliko puta u evanelju. Neki znanstvenici su
sumnjali u ovo, dakako, osobito oni koji evanelje datiraju koncem prvog stoljea, ili ak u
drugo (kao Geza Vermes). Rasprava jo nije zakljuena.
3. Iv 11,4012,2.
4 Iv 11,4753.
5 Gal 3,2629.
IV. Tiberije i Sejanova sjena
1 Dion Kasije, Roman Historv (Loeb Classical Librarv, Harvard Universirv Press, 9 svezaka,
1914 17.), 57.
2 Tacit, Annah 4.8.10 (prev. Church and Brodnbb, London and New York, Macmillan, 1891).
3 Ibid., 4.59.
4 Dion Kasije, Roman History, 58. 5. Ibid.
6 Lucije Anej Seneka, Tranquillity oj the Mind (prev. W. B. Langsdorf, New York and
London: Putnam, 1900), c. 11.
7 Tacit, Annals 5.9.

8 Dion Kasije, Roman Historv, 58.

9 Gaj Velej Paterkul, Roman Historv, knjiga 2, 131. io. Tacit, Annals, 6, Grant tr., str. 204.
u Dion Kasije, Roman Historv, 58.
12. Dion Kasije, Roman Historv, 58, 14, 16, 15 (poredak se promijenio).
13. Tacit, Annals, Grant tr., str. 207 H. Ibid., str. 202.
15. Dion Kasije, Roman Historv, 58, 21.
16. Ibid.
17 Budui e car doi na svijet u Narniji, u Umbnji. Taj je toponim preuzeo C. S. Lewis za
svoje slavne prie za djecu. 18. Tacit, Annals, 6.
V. Tama u podne (28. oujka 3. travnja)
1 W. H. Schoff (prev. i ur.), The Periplus oj the Erythraean Sea: Travel and Trade in the Indian
Ocean by a Merchantojthe First Centurv (London, BombavandCalcutta: 1912.) nabraja kao
glavne indijske izvozne proizvode drago kamenje, biserje, kornjaevinu, bjelokost, papar,
nardovo ulje, cimet, te svilu i ostale tkanine. Za to su Rimljani mijenjali kositar, olovo, bakar,
staklo, realgar (crveni pigment), orpiment (zlatni pigment), antimon i vino ili su plaali
zlatnicima.
2 Ovo je bilo tako iako je, kako je prema zapisima Isus istaknuo, ukorijenjeno u
starozavjetnom Pateem Sluzi o kojem govori Izaija, i Zaharijinu Udarenom Pastiru (Iz 53;
Zah 13), vidi R. T. France, Jesus and the Old Testament (London: Tvndale, 1971.), str. 103. ff.
3 U: Michael Grant, The Jesus in the Roman VVorld (London: VVeidenfeld and Nicolson,
1973.). 4. Ibid., str. 110.
5 Iz prie nije jasno da lije bila jedna ivotinja ili dvije.Biljeke i izvori
6 Zah 9,910.
7. Mk 11,910.
8. Lk 19,40.
9. Iv 12,19.
10. Lk 19,41 44. n. Dj 12,2.
12 To je bila druga opsada koju je Sefor pretrpio. Vidi SepphorisJamesa F. Strangea,
University of South Florida, http://www.bibleinterp.corn/articles/sepphoris.htm (uitano 1.
svibnja 2005.).
13 Prema ranokranskom povjesniaru Euzebiju, jeruzalemski su krani bili upozoreni u
prorotvu, pa su izbjegli u Pelu, grad preko rijeke Jordan. Historv oj the Church (London:
Penguin Books, 1989.), 3.5.3.
14 Mark A. Noll, Tuming Points: Decisive Moments in the Historv ojChristianitv (Leicester:
IntetVarsity Press, 1997); str. 27.
15. F. F. Bruce, The Spreading Harne: The Rise and Progress oj Christianitv jrom its First
Begirmings to the Conversion oj the English (Grand Rapids, Michigan: Eerdmans, 1958), str.
1578.
16. Citirano u: ibid., str. 156.
17. The Destruction of Jeruzalem, u: Dicfionarv oj New Testamenl Background, 27380. str.
18. Evans nabraja neke od njih. Hramskt e se zastor rasponu, prema Levijevu savezu; koji
predvia unitenje korumpiranog sveenstva. Judin savez predvia vatru i opsadu, i na koncu
ropstvo. Sibilinska proroanstva pretkazuju opsadu Jeruzalema. Uklanjanje jeruzalemske
sveenike ustanove predvidjeli su ljudi iz Obnovljenog Saveza u Kumranu, vanom sreditu

sekte esena. Zauzee grada i hrama predvidio je autor ivota proroka u Joni i Habakuku.
Povjesniar Josip kae nam daje i sam predvidio kraj grada i hrama. Josip takoer spominje
Isusa ben Anana koji je prorekao svretak grada i hrama. U dodatku, postoje rabinske tradicije
koje tvrde da su neki rabini, poglavito Zadok i Yohanan ben Zakkai, dali slina pretkazanja.
Veina ovih tradicija, napominje C. A. Evans, crpi iz rjenika i imaginarna ranijih izraelskih
proroka kad su proricali prvo razorenje Jeruzalema i Hrama.
19 Nisu svi suvremenici ekali ovu vrstu mesije (vidi esto poglavlje).
20. F. W. Farrar, The Life ojChnst (London: Casell and Co., 1903.), str. 539.
21 Neki znanstvenici vjeruju da evanelja dokumentiraju samo jedno ienje.
22 Grant, Jevvs in the Roman VVorld, str. 109.
23. Mm 7,1.
24. Mk 11,21.
25 Mt 24,1523.
26. Vidi: E. P. Sanders, The Historica! Figure ojJesus (London: Penguin Books, 1993.);
Vermes, The Passion; Craig L. Blomberg, Jesus and the Gospels (Leicester: Apollos, 1997.).
27. Evanelja ne daju jasno razluiti je li to bila pashalna veera blagovana ranije, ili neka
vrsta predpashalnog objeda. U svakom sluaju, Isus je obroku dao novi smisao, i kranski su
ga sljedbenici kasnije nazvali Gospodnja veera, a Gospodin je uobiajen naziv za Isusa
meu njima.
28 Vidi Pavlovu upotrebu Gospodnje veere u Poslanici Korinanima napisanoj oko 5355.
godine. 1 Kor 11,1726.
29. Iv 18,2; Lk 22:39.
30. Vidi knjigu Easter Enigma novozavjetnog znanstvenika Johna VVenhama (Exeter: The
Patemoster Press, 1984.), 479. str.
31. Mnogo je ume posjeeno za potrebe znanstvenih rasprava o identitetu uenika kojegje
Isus volio. Dan Brown u bestseleru Da Vindjev kod smatra daje to Marija Magdalena, koju
smatra Isusovom enom i Kristovom kraljicom. Znanstvenici su vrtjeli razliita imena meu
Dvanaestoricom, a u igru je uao ak i Lazar. Dobraje vjeba ustanoviti tko to sigurno nije iz
opisa uenika prisutnih na Posljednjoj veeri. Ivan je najvei favorit za najblieg Isusova
prijatelja. Vidi zanimljivu diskusiju o autorstvu u: D. A. Carson, The Gospe! According to
John (Leichester, UK: InterVarsity Press and Grand Rapids, Michigan: Eerdmans, 1991.),
6881. str.
32 Iv 13,14.
33 Sanders, Historical Figure of Jesus, str. 2746. 3+ Mt 26,47.
35. Lk 22,5562.
36 Erich Auerbach, Mimesis: The Representation of Reality in Wes(em Literature (Princeton,
NevvJersey: Princeton University Press, 1968.), str. 423.
37 Iv 18,2021.
38. Vrlo je sloeno pitanje je li idovsko vijee nad smrtnom kaznom zbog povreda vjere.
Postoje dokazi da su sveenicima bile donekle vezane ruke u takvim dramatinim odlukama.
Traktat Sinedrij u Misni sadri upute za razliite vrste pogubljenja. Postojao je prijetei
natpis u unutarnjem svetitu hrama koji je obeavao smrt svakom uljezu. Takoer, Stjepan je
kasnije kamenovan nakon sastanka idovskog sinednja. Vidi The Trial of Jesus, u: J. D.
Douglas i N. Hillver, The lllustrated BiMe Dictionary.

30. Iv 3,115, 4,142; 9,141.

40 Iz Mt 27,114; Mk 15,15; Lk 23,15; Iv 18,28 38.
41. Filon Aleksandrijski, Flaccus (u: The VVorks of Philo), VI.
42. Lk 23,12.
43. Mt 27,19.
44. Iv 19,12.
45 Geza Vermes (The Passion, 5962. str.) skeptian je prema takvom pomilovanju, tvrdei da
bi ono bilo neuobiajeno. Ipak, zanimljivo je da o njemu govore sva etiri evanelja. Kako
znamo vrlo malo o tom razdoblju, Vermesovje argument slab. Rimski su upravitelji imali
znatne diskrecijske ovlasti.
46 C. J. Humpreys and W. G. VVaddington, Dating the Crucifixion, Nature 306 (1983), str.
74346; C. J. Humprevs and W. G. VVaddington, TheJevvish Calendar, a Lunar Eclipse and
the Date of Christs Crucifbrion, Tyndale Buiietin 43.2 (1993), str. 33151.
47 Izvjetaji variraju u upotrebi kalendara, rabei ili idovsko raunanje (gdje, kao i kod Grka,
dan poinje nakon zalaska sunca) ili rimsko (kao i nae raunanje, gdje dan poinje u pono).
48. lvl,29.
4 Iv 19,34. Neki znanstvenici vjeruju daje evanelje previe kasno napisano da bi autor bio
apostol.
50. Ova rekonstrukcija ukopa veinom je temeljena na onoj Johna VVenhama iz Drutva za
prouavanje Novog zavjeta, u: Easter Enigma. Bilo je tu mnogo drugih pokuaja, ukljuujui
The Passion Geze Vermesa, djelo napisano nakon filma Mela Gibsona The Passion of the
Christ (2004.).
VI Slava Hrama
1 Svaki je od ovih naslova bio predmet sloenih i dugih znanstvenih debata (vidi, npr., Son
of Men, u: J. B. Green, S. McKnight i I. H. Marshall, ur., Dictionary o/Jesus and theGospels.
Downers Grove, Illinois and Leichester, UK: InterVarsity Press, 1992.); R. J. Bauckham,
The Son of Man: 'A Man in my Position' or 'Someone', JSNT 2 (1985.) 2333; C. C.
Caragounis, The Son of Man (Tiibingen: J. C. B. Mohr, 1986); M. Casey, SonofUan (London:
SPCK, 1979); J. D. G. Dunn, Christologv in Making (Philadelphia: VVestminster, 1980.); S.
Kim, The Son ofMan as the Son of God (Grand Rapids: Eerdmans, 1983.); H. E. Todt, The
Son ofMan in the Synoptic Tradition (Philadelphia: VVestminster, 1965 ); G. Vermes, Jesus
the Jew (Philadelphia: Fortress Press, 1981.). U ovom u se poglavlju fokusirati na naziv
Mesija.
2 D. A. Hagner, Jewish Christianitv, u: Dictionary of the Later New Testament and its
Deve/opments (Dovvners Grove, Illinois and Leicester, UK: InterVarsity Press, 1997.), str.
57987.
3 Znanstvenici jo uvijek raspravljaju o odnosu esena i zajednice u Kumranu.
4 Bruce Chilton, Judaism, u: Dictionary of Jesus and the Gospels, 404. str.Biljeke i izvori5
Dj 5,3340.
6 Dj 11,26.
7 Tacit, Annals, 15, Grant tr., 354. str.
8 Drugaije bi itanje bilo njegova je uenost bila zapanjujua.
9 Iz: Shomo Pines, An Ardbic Vmion o/Testimomum Flavianum and lls Implications
Oerusalem: The lsrael Academv, 1971.), citirano u: Skarsaune, ln the Shadow oj the Temple.

10 Otk 21,22. Postoji suglasnost o tome daje Knjiga Otkrivenja napisana relativno kasno (oko
90. g.), i da stoga zrcali kasniji razvoj kranske misli, po miljenju nekih znanstvenika. Pa
ipak, injenica daje ova knjiga duboko uronjena u imaginarij idovskih Pisama govori protiv
utjecaja grke misli. tovie, hramski je imaginarij prisutan u mnogim novozavjetnim
poslanicama napisanim neto prije 70. godine, recimo u poslanici Hebrejima.
VII. Pedesetnica: preludij promjeni svijeta (5. travnja 23. svibnja)
1 J. M. Roberts, Historv of Europe.
2 Ibid., 63. str. 3. Mt 27,64.
4 Mt 28,13. Mito je bilo uobiajeno institucionalno podmazivanje u rimskom svijetu tog
vremena.
5 Citirano u: E. M. Blaiklock, The Century oj the Nevv Testament (London: InterVarsity
Fellovvship, 1962.), 42. str., iz: C. K. Baratt, The Nevv Testament Background: Selected
Documents (London: SPCK, 1957.), 15. str.
6 Tacit je mnogo precizniji u pisanju o Kristu i smaknuu u Analima, vidi 187. str.
7 Blaiklock, The Centurv oj the New Testament, 4143. str.
8 Npr. na znamenitom Nicejskom koncilu. 9. 1 Kor 15,38.
10 1 Kor 15,14. u Iv20,7.
12 Lk 24,2224.
13 Lk 24,3643.
14 Iv 20,2425.
15 Mt 28,1920.
16 Dj 1,45; vidi: Luka 3,16.
17 Lk 24,5051.
VIII. Zapadno carstvo
1 F. B. Marsh, The Reign of Tiberius (London: Oxford University Press, 1931.), 210. str.
2 Ibid., 211. str.
3 Anne Ross, Everydoy Lije ojPagan Celts (London: Transworld Publishers, 1972.), 202. str.
4 Tacit, TheAgricolaand Germania, A.J. Churchi W.J. Brodribb, prev. (London: Macmillan,
1877.).
5 Marshall B. Davidson, A Concise History ojErance (London: Cassell, 1972.).
6 The Conquest oj Gaul, XVI. Caesar's commentanes, prev. W. A. Macdevitt, br. 702,
Evervman's Library, prvo izdanje u ovoj ediciji, 1915.
7 Winston Churchill, The Birth of a Nation (London: Casell, 1974), str. x, xi.
8 Jeremy Black, A Nevv History of England (Stround: Sutton, 2000.).
9 Kao u popularnom filmu Calendar Giris (2003.).
10 Robert Lacey, Great Talesjrom English Historv (London: Little, Brovvn, 2003.).
IX. Iza granica Carstva
1 Periplus, 645.
2 John Keay, A Historv of India (Nevv York: Grove Books, 2000.). 101. str.
3 Ime se zadralo do danas.
i Corrine DebaineFrancfort, The Search for Ancient China (London: Thames & Hudson,
1999.).
X. Iza krajeva svijeta

1 Amold Tovnbee, Mankind and Mother Earth: A Narrative Historv of the VVorld (Nevv York
and London: Oxford University Press, 1976.), str. 3025.
2 Neki vjeruju da su ljudi stigli preko ne tako davnog kopnenog prijelaza.
3 Vidi naprimjer webstranicu Arizona State Universitvja, http://archeology.la.asu.edu.Aeo/ i
Vie o radu Johana Reinhardta vidi na: http://mountain.org/reinhardt/
XI. imun Petar: roenje Crkve (Pedesetnica, 24. svibnja)
i Mnogi znanstvenici vjeruju da su ti elementi pripovijedanja kasnija novina, izraavajui
zamani razvoj kranske misli. Takvo se stajalite obino povezuje s kasnijim datiranjem
etiriju evanelja, iji autori nisu bili meu oevicima, ili pak prenositelji pria oevidaca.
Mnogi drugi znanstvenici daju ranije datume za evanelja, s autorima koji su bili Isusovi
suvremenici ili apostoli oevici.
2. Lk 24,1335; Mk 16,1213.
3 Dj 2,14. Luka, naravno, ne pie neku nepristranu povijest jer on ipak biljei samu povijest
roenja Crkve i njezino zapanjujue irenje sve do vremena prije smrti sv. Pavla i sv. Petra. Za
teolokopovijesnu studiju koncentriranu na dolazak Duha Svetoga, vidi knjigu Charlesa
Williamsa, The Descent of the Dove, koja je utjecala na pjesnika W. H. Audena u pisanju
pjesme Nevv Year Letter.
4 Vidi, naprimjer, seriju The Book ofActs in its First Centwy Setting, 6. svezaka.
5 Vidi: C. A. Evans i P. R. Trebilco, Diaspora Judaism, Dictionary of Nevv Testament
Background, 28196. str.
6 Dj 2,911.
7 Post 11.
8 Mnotvo hodoasnika na takvom blagdanu povealo bi stanovnitvo za stotine i tisue. Vidi:
Reinhardt The Population Sie of Jeruzalem, 23765. str.
9. Lkl,3.
10 Vidi: Burridge, VVhat are the Gospels?, str. 10. n Dj 2,1921;Joel 2,2832.
12 Dj 2,2224.
13 Ova je gomila zapravo samo manja banda, kap u jeruzalemskom puku tog vremena,
progutana kao i sam grad stotinama tisua hodoasnika. Oni u kasnijim stoljeima koji e
upotrijebiti ponaanje ove klike za temelj svoga antisemitizma grdno e pogrijeiti.
14 Dj 4,27.
15 Vidi: J. A. Weatherly, Antisemitism, u: Dictionarv of Jesus and the Gospels, 1317.
16. Dj2,36.
17. O ovom velikom broju vidi u: Reinhardt, The Population Sie of Jeruzalem, 23765. str.
18. R. L. Fox, Pagans and Christians (Nevv York: Alfred A. Knopf, 1989.), str. 89; Bradley
Blue, Acts and the House Church, u: David W. J. Gill and Conrad Gempf, ur. The Book of
Acts in its FirstBiljeke i izvori
Century Setting, Vol 2: GraecoRoman Settmg (Grand Rapids, Michigan: Eerdmans and
Carlisle: Patemoster Press, 1994.), 119222. str.
19. Dj 2,4247.
20. Dj 4,3237. 21 Dj 5,35.
22. DJ3.16.
23. Fraza koji je zvan Kristom mogla bi biti kasniji kranski umetak, iako je mogue da je
Josip samo pribiljeio povijesnu injenicu da su ga sljedbenici zvali Mesija.

24. Josip, Historv of the Jevvs, 20.9.1.

XII. Agripina, nedjelja, 18. listopada
1 William Smith, A Classical Dictionarv of Roman Biography, Mythologji and Geography, 4.
izdanje (London: John Murrav, 1894.).
2 Tacit, Annals 1. 3. Ibid., 2.
4 ibid., 4.53.
5 Ibid., 4.54.
6 Ibid., 5.3.
7 Ibid., 6.24.
8. Svetonije, Tiberius 53, u: De Vita; Tacit, Annah 6.25.
9 Tacit, Annals 6.25. 10. Ibid., 6.27.
XIII. Novi sukob u Jeruzalemu: Stjepan i Savao
1 Dj 5,1826.
2 Dj 5,3539.
3 Vidi raspravu F. F. Brucea The Acts of the Apostles: Greek Text with Introduction and
Commentarv, 3. izd. (Grand Rapids, Michigan and Leicester, UK: Eerdmans and Apollos,
1990.), 17677'. str.
4 Dj 6,7 5. Dj 6,11 6 Dj 6,1314.
7 Bruce, Acts. Greek Text Commentarv, str. 188.
8. Filon Aleksandrijski, On Providence (u: The vVorks of Philo), 2.64.
9. Pnzl7,7.
10. Misna Sinednj 6.3f., citirano u. Bruce, Acts: Greek Text Commentaiy, str. 212. u Dj
7,5960.
12 Dj 7,58, 8,1.
XIV. Sto se zatim zbilo?
1 Josip, Ant. 18.4.1, u: The VVorks, citirano u: William K. Klingaman, The Firsl Century
(New York:
HarperCollins, 1991.), str. 207. 2. Vidi: Anne Wroe, Pontius Pilate: The Biographv of an
Invented Man (London: Jonathan Cape,
1999).
3 Tacit, Annals 15.
4 Tacit, Annals, Grant tr., 25759. str.
5 Marcijal, Epigrams, W. C. A. Ker, prev. (Cambridge, Mass: Harvard UniversitvPress, 1919.,
Loeb
ur.) IV.13;X1.54.
6 2, Tim 4,21.
7 Vidi 1 Pt 1,1
8. VidiDj lO.lff; cf. 15,7ff
9. Dj 11.
10. Vidi Gal 2,7 ff u VidiDj 15,7ff
12. Vidi 1 Pt5,13.
13. Dj 9, 22, 26.
14. Dj 15.
15. Dj 15,1920.

w Neki modemi znanstvenici vide opravdanost identifikacije Marije Magdalene i Marije iz

Betanije, e.g. John Wenham, u: Easter Enigma.
17. Filon Aleksandrijski, On the Embassv to Gaius (u: The VVorhs of Philo), 18. 1212, 1245.
18. Filon Aleksandrijski, On Flaccus (u: The vVorks oh Philo), 18. 1212, 1245.
19. Tacit, Annals 6.
20. Dion Kasije, 58. 27; Plinije The Phoenk, u: The Natural Historv, knjiga 10, The Natural
Historv of Birds. U to vrijeme nije bilo granice koja ralanjuje mitsko i stvarno kao danas.
Moemo zamisliti komadi ove stare svijesti razmiljajui o ekvatoru koji je imaginaran, a
opet smjeten na tono odreenom teritoriju zemaljske kugle, dok ga prelaze brodovi i
zrakoplovi.
21 Levick, Tiberius the Politician, 206.
Kronologija
1 Josephus, Ant. 17.6.4., u: The VVorks.
2 Lk3,23.
3 Iv 2,133,21.
4 Iv 2,20.
5 Josip, Ant. 15.11.1. e Ibid., 15.10.3.
7 Dion Kasije, Roman Historv, 54.7.46.
8 Josip, Ant. 15.11.6, u: The vVorks.
9 Iv 2,13; 6,4; 11,55, za posljedice etvrtog vidi: Harold Hoehner, Chronologv, u:
Dictionarv of Jesus and the Gospels. Zanimljivo je da Luka najednom mjestu podrazumijeva
brojne posjete Jeruzalemu Isusa i uenika, u: Lk 22,3940 (Iv 18,2, usp.).
10 Humphrevs and VVaddington, Jewish Calendar, 33151.
u Sibvlline Oracles, 3: 8002, u: R. H. Charles (ur.) TheApocrvpha andPseudepigraphaof the
Old Testament (Oxford: Clarendon Press, 1913), 2:392. 12 2 Kor 11,323.
13. Vidi: L. C. A. Alexander Chronologv of Paul, u: Gerald F. Havvthome, Ralph P. Martin
i Daniel G. Reid (ur), Dictionarv of Paul and his Letters (Downers Grove, Illinois and
Leicester, UK: InterVarsity Press, 1993.), 115123 str.; Hoehner, Herod Antipas, 39, 257,
31516, 350; Hoehner, Chronologv, u: J. B. Green, S. McKnight i I. H. Marshall (ur.),
Dictionarv of Jesus and the Gospels, 11822. str.; StanlevE. Porter, Chronologv,
NewTestament, u: CraigA. Evans iStanley E. Porter (ur.), Dictionarv o/New Testament
Background (Downers Grove, Illinois and Leicester, UK: InterVarsity Press, 2000.),
2018.Bibliografija
Aland. K. (ur.). Synopsis oj the Four Gospels, USA, United Bible Societies, 1985.
Alexander, L. C. A. Chronologv of Paul, u: G. F. Hawthorne, R. P. Martin i D. G. Reid (ur.),
Dictionary oj Paul and His Letters, Downers Grove, Illinois and Leicester, UK, InterVarsity
Press, 1993.
Alter, R. i Kermode F. (ur.) The Literary Guide to the Bible, London, Collins, 1987.
Atlas ojAncient and Classical Geography, London, J. M. Dent, 1907.
Auerbach, E. Mimesis: The Representation ojReality in VVestem Literature (hrv. izdanje:
Zagreb, 2004.). Princeton, Newjersey, Princeton Universitv Press, 1968.
Backhouse, R. The Jeruzalem Temple, London, Candle Books, 2002.
Bamm, P. The Kingdoms ojChrist: The Story oj the Early Church, London, Thames and
Hudson, 1961.

Bauckam, R. J. The Son ofMan, A Man in My Position ili Someone, Journal for the
Study of the Nevv Testament, 2, 1985.
Bishop, J. The Day Chris Died, London, Weidenfeld and Nicolson, 1957.
Black, J. (ur.) Atlas oj VVorld Uistory, London, Dorling Kmdersley, 1999.
Black, J. A Nov History ojEngland, Stroud, Sutton, 2000.
Blaiklock, E. M. The Acts oj the Apostles: A Historical Commentary. Tyndale Nevv
Testament Commentaries, London, Tyndale Press, 1959.
Blaiklock, E. M. The Century oj the Nevv Testament, London, InterVarsity Fellovvship, 1962.
. The VVorld oj the Nevv Testament, London, Ark Publishing, 1981.
Blomberg, C. L. Jesus and the Gospels, Leicester, Apollos, 1997.
. The Historical Reliabilitv ojJohn's Gospel, Leicester, Apollos, 2001.
Blue, B. Acts and the House Church, u: D. W. J. Gill i C. Gempf (ur.), The Book
oj Acts in its First Century Setting, sv. 2: GraecoRoman Setting, Grand Rapids,
Michigan, Eerdmans and Carlisle, Paternoster Press, 1994. Boardman, J., Griffin J. And
Murrav O. The Oxjord Historv oj the Classical VVorld,
Oxford, Oxford Universitv Press, 1986. Bouquet, A. C. Everyday Lije in Nevv Testament
Times, London, Batsford, 1953. Brown, D. The Da Vinci Gode, New York, Doubledav, 2003.
Bruce, F. F. The Acts oj the Apostles: Greek Text vvith Introduction and Commentary,
3. izd. Grand Rapids, Michigan, Eerdmans and Leicester, UK, Apollos, 1990. . The Nevv
Testament Documents: Are They Reliahle? London, The
InterVarsity Fellowship, 1960. . The Spreading Flame: The Rise and Progress ojChristianity
jrom its First Be
ginnins to the Conversion oj the English, Grand Rapids, Michigan, Eerdmans,
1958.
Burridge, R. A. Four Gospels, One Jesus? A Symbolic Reading, London, SPCK, 1994.
. VVhat are the Gospels? A Comparison vvith GraecoRoman Biography,
Cambridge, Cambridge Universitv Press, 1992.
Caesar, J. The Conquest oj Gaul, Caesar's commentaries (hrv. izdanje: Zagreb, 1972.), W. A.
Macdevitt (prev.), br. 702 od Evervman's Librarv, prvo izdanje u ovoj ediciji, 1915.
Caragounis, C.C. The Son ojMan, Tubungen, J.C. B. Mohr, 1986.
Carcopino, J. Daily Lije in Ancient Rome, London, Penguin, 1991.
Carson, D. A.Jesusandhis Friends: An Expositionojjohn 1417, Carlisle, Paternoster Press,
1995.
. The Gospel According to John, Leicester, UK, InterVarsity Press and
Grand Rapids, Michigan, Eerdmans, 1991. Casey, M. Son oj Man. London, SPCK, 1979.
Chadwick, H. The Early Church, London, Penguin, 1967. Chilton B. i NeusnerJ. Judaism in
the Nevv Testament: Practises and Beliejs, London
and NewYork, Routledge, 1995. Chilton B. Judaism u: J. B. Green, S. McKnight i I. H.
Marshall (ur.), Dictionarv
ojjesus and the Gospels, Dovraers Grove, Illinois and Leicester, UK, InterVar
sity Press, 2000.Bibliografija
Chisholm, K. i Ferguson J. Rome: The Augustan Age A Source Book, Oxford,
Oxford Universitv Press, 1981. Churchill, W. The Birth oj a Nation, London, Casell, 1974.
Cole, R. A. Mark. Tyndale Nevv Testament Commentaries, red. izd. Leicester, UK,

InterVarsitv Press, 1989. Crofts, F. W. The Four Gospels in One Story, London, Longmans,
1949. Culver, R. D. The Earthly Career oj jesus, the Christ: A Lije in Chronological, Geo
graphical and Social Context, Feam, Rossshire, Mentor, 2002. Daniel, O. E. A Harmony ojthe
Four Gospels, drugo izd., Grand Rapids, Michigan,
Baker Books, 1996. Davidson, M.B. A Concise History ojFrance, London, Cassell, 1972. Dio
Cassius. Dio's Roman History, E. Cary (prev.), London, Heinemann, 1914.
(Loeb Classical Librarv). Douglas, J. D. i N. Hillver. The Illustrated Bible Dictionary, 3 sv.,
Leicester, UK,
InterVarsity Press, 1980. Dunn,J. D. G. Christology in theMaking, Philadelphija,
"VVestminster, 1980. Edersheim, A. Life and Times oj jesus the Messiah, London, Longmans,
Green &
Co, 1883.
. The Temple: Its Ministry and Services as Thev VVere at the Time ojjesus
Christ, London, James Clarke & Co., 1959.
Edwards, J. R. The Gospel According to Mark, Grand Rapids, Michigan, Eerdmans and
Leicester, UK, Apollos, 2002.
Ellis, P. B. The Celtic Empire: The First Millenium ojCeltic History 1000 BCAD 51,
London, Robinson, 1990. Elsom, H. The Nevv Testament and GrecoRoman Writing, u:
Robert Alter i
Frank Kermode (ur.), The Literarv Guide to the Bible, London, Collins, 1987.
Eluere, C. The Celts: First Masters oj Europe, London, Thames & Hudson, 1993. Eusebius.
The Historv of the Church, G.A. Williamson (prev.), London, Penguin Books, 1989.
Evans, C. A. Caiaphas Ossuarv, u: Dictionan/ of Nevv Testament Background, Dovvners
Grovve, Illinois and Leichester, UK, InterVarsitv Press, 2000.
Fanar, F. W. The Lije oj Christ, London, Cassell & Co., 1903.
Fox, R. L. Pagansand Christians, NewYork, Alfred A. Knopf, 1989.
France, R. T. Jesus and The Old Testament, London, Tvndale, 1971.
. R. T. Matthevv. Tyndale Nevv Testament Commentaries, Leicester, UK,
InterVarsitv Press, 1985.
Freedman, D. N. (ur.). Eerdmans Dictionarv of the Bible, Grand Rapids, Michigan
and Cambridge, UK, William B. Eerdmans, 2000. Gill, D. W. J. i C. Gempf (ur.) The Book oj
Acts in its First Century Setting, sv. 2:
GraecoRoman Setting, Grand Rapids, Michigan, Eerdmans and Carlisle,
UK, Patemoster Press, 1994. Grabbe, L. L. An Introduction to First CenturyJudaism: Jevvish
Religion and History in
the Second Temple Period, Edinburgh, T&T Clark, 1996. Grant, M. Roman Myths, London,
Penguin, 1973.
. The]ews in the Roman VVorld, London, "VVeidenfeld & Nicolson, 1973.
Graves, R. I. Claudius, London, Vintage, 1999.
Green, J. B., McKnight S. i Marshall I. H. (ur.) Dictionary ojjesus and The Gospels, Downers
Grove, Illinois and Leicester, UK, InterVarsitv Press, 1992.
Grimal, P. The Civilisation oj Rome, London, George Allen & Unwin, 1963.
Guelich, R. A. i Evans C. A. The Destruction of Jerusalem, u: Dictionary oj Nevv
Testament Background, Downers Grove, Illinois and Leicester, UK, InterVarsitv Press, 2000.

Hagner, D. A. Jevvish Christianitv, u: Dictionary oj the Later Nevv Testament and its
Developments, Dovvners Grove, Illinois and Leichester, UK, InterVarsitv Press, 1997.
Havvthome, G., Ralph F., Martin P. i Reid D. G. (ur.) Dictionary oj Paul and his
Letters, Dovvners Grove, Illinois and Leicester, UK, InterVarsitv Press, 1993. Hoehner, H. W.
Chronologv, u: J. B. Green, S. McKnight and I. H. Marshall
(ur.), Dictionarv ojjesus and the Gospels, Downers Grove, Illinois and Leicester,
UK, InterVarsitv Press, 1992. . Herod Antipas: A Contemporary ojJesus Christ, Grand Rapids,
Michigan,
Zondervan, 1980.
Holy Bible, English Standard Version, (hrvatsko izdanje Biblije: Zagreb, 2001.)
Wheaton, Illinois, Crossway Bibles, 2001. Humphrevs C. J. i Waddington W. G. Dating a
Crucifixion, u: Nature 306
(1983.).
. The Jevvish Calendar, a Lunar Eclipse and the Date oj Christ's Cruci
jbdon, u: Tyndale Bulletin 43.2 (1993.). James, M. R. The Apocryphal Nevv Testament,
Oxford, Clarendon Press, 1955. Jankovvski, J. Egvpt: A Short Historv, Oxford, One World
Publications, 2000. Josephus. The vVorks oj Flavius Josephus, W. Whiston (prev.), London,
George
Routledge, n.d.
Juvenal. TheSbcteen Satires, Peter Green (prev.), London, Penguin, 1974.Bibliografija
Keay, J. A History of India, New York, Grove Books, 2000.
Kee, H. C. (ur.). Cambridge Annotated Study Apocrvpha, Cambridge, Cambridge
University Press, 1994. Keener, C. S. Matthevv, Dovvners Grove, Illinois and Leicester, UK,
InterVarsitv
Press, 1997.
Kent, C. E. TheMakersandTeachersojJudaism: Trom theTallojJerusalemto theDeath oj Herod
the Great, London, Hodder & Stoughton, 1911.
Kim, S. The Son oj Man as the Son oj God, Grand Rapids, Michigan, Eerdmans, 1983.
Kinder, H. i Hilgemann W. The Penguin Atlas ojvVorld Historv: Volume 1: Trom the
Beginning to the Eve oj the French Revolution, London, Penguin, 1978.
Klingaman, W. K. The First Centurv, Nevv York, HarperCollins, 1991.
Lacey, R. Great Talesjrom English Historv, London, Little, Brovvn, 2003.
Larkin, W. J. Acts, Dovvners Groove, Illinois and Leicester, UK, InterVarsity Press, 1995.
Levick, B. Tiberius the Politian, red. izd., London, Routledge, 1999.
Lindars, B. Jesus Son oj Man, Grand Rapids, Michigan, Eerdmans, 1983.
Marsh, F. B. The Reign oj Tiberius, London, Oxford Universitv Press, 1931.
Marshall, I. H. Son ofMan, u: Dictionarv ojfesus and the Gospels, Dovvners Grove, Illinois
and Leichester, UK, InterVarsity Press, 1992.
. Acts. Tyndale Nevv Testament Commentaries, Leicester, UK,
InterVarsity Press, 1980.
Martin, R. P. i Davi P. H. Dictionarv oj the Later Nevv Testament and its Developments,
Dovvners Grove, Illinois and Leichester, UK, InterVarsitv Press, 1997.
McEvedy, C. The Nevv Penguin Atlas ojAncient Historv, London, Penguin Books, 2002.
MoltmannWendel, E. The \Vomen AroundJesus, NewYork, Crossroad, 1997.

Monson, J. Student Map Manual: Historical Geography oj the Bible Lands, Jeruzalem,
Pictorial Archive (Near Eastern Historv), 1979.
Morison, F. Who Moved the Stone? London, Faber & Faber, 1930.
Morris, L. Luke. Tyndale Nevv Testament Commentaries, rev. izd., Leicester, UK,
InterVarsity Press, 1988.
Morton, H. V. In the Steps oj the Master, London, Rich & Cowan, 1934.
Murphy0'Connor, J. The Holy Land: An OxfordArchaeological Guidejrom Earliest Times to
1700, 4. izd., Oxford, Oxford Universitv Press, 1998.
Noll, M. A. Tuming Points: Decisive Moments in the History oj Christianity, Leicester, UK,
InterVarsitv Press, 1997.
Paterculus, V. The Roman Historv, F. W. Shiplev (prev.), Cambridge, Mass, Harvard
Universitv Press, 1924. (Loeb Classical Librarv).
Petronius. The Satvricon, P. G. Walsh (prev.) Oxford, Oxford Universitv Press, 1999.
Philo. On Flaccus, On the Embassv to Gaius, Concerning the VVorld, On the Giants, On
Providence, The Special Laws and VVho is the Heir od Divine Things. U: The VVorks oj
Philo, C. D. Younge (prev.), predgovor D. M. Scholer, Peabodv, Mass, Hendrickson
Publishers, 1993.
Pines, S. An Arabic Version ojTestimonium Flavianum and Its Implications, Jerusalem, The
Israel Academv, 1971.
Pliny the Elder. The Natural Historv, London, J. Bostock i H. T. Riley (prev.), H. G. Bohn,
Bohn's Classical Librarv, 1855.
Porter, S. E. Chronology, Nevv Testament, u: C. A. Evans i S. E. Porter (ur.), Dictionarv oj
Nevv Testament Background, Dovvners Grove, Illinois and Leichester, UK, InterVarsity
Press, 2000.
Pritchard, J. B. The Times Atlas oj the Bible, London, Times Books, 1987.
Pryor, F. Britain BC: Lije in Britain bejore the Romans, London, HarperCollins, 2003.
Reinhardt, W. The Population Sie of Jeruzalem and the Numerical Grovvth of the
Jeruzalem Church, u: Richard Baucham (ur.), The Book oj Acts in its First Century Setting,
Volume 4, Palestinian Setting, Grand Rapids, Michigan, Eerdmans and Carlisle, Patemoster
Press, 1995.
Roberts.J. M. Historv oj Europe, London, Penguin Books, 1996.
Robinson, J. A. T. Redating the Nevv Testament, London, SCM and Philadelphia,
Westminster, 1976.
Rogerson, J. Chronicles oj the Bible Lands, London, Angus Books, 2003.
Ross, E. Everyday LijeojPagan Celts, London, Transvvorld Publishers, 1972.
Sanders, E. P. The Historycal Figure oj Jesus, London, Penguin Books, 1993.
Scane, C. Past VVorlds: The Times Atlas oj Archaelogy, London, Times Books, 1991.
Schoff, W.H. (prev. i ur.). The Periplus oj the Erythraean Sea: Travel and Trade in the Indian
Ocean hy a Merchant oj the First Century, London, Bombay, Calcutta, 1912.
Scullard, H. H. From the Gracchi to Nero: A History ojRomejrom 133 BC to AD 68, 5. izd.,
London and Nevv York, Routledge, 1982.
Shilington, K. History ojAjrica, London and Basingstoke, Macmillan, 1989.Bibliografija
Skarsaune, O. In the Shadovv of the Temple: Jevvish Injluences on Eariy Christianitv,

Downers Grove, Illinois, huerVarsitv Press, 2002. Skeat, T. C. The Origin of the Christian
Codex, u: Zeitschriftfur Papyrologie und
Epigraphik 102 (1994.). Smith, G. A. The Historical Geographv oj the Holy Land, 1931. izd.,
London, Col
lins, 1966.
Smith, W., redigirao G. E. Marindin. A Classical Dictionary of Greek and Roman Biography,
Mythology and Geography, 4. izd., London, John Munay, 1894.
Stanton, G. Gospel Truth? Today's Questfor Jesus of Nazareth, London, Fount, 1997.
Strabo. The Geography of Strabo, H. L. Jones (prev.), Cambridge, Mass, Harvard
University Press, 191723. (Loeb Classical Librarv, str. 4950). Stein, R. H. The Synoptic
Problem, Leicester, UK, InterVarsity Press, 1988.
Steiner, G. Grave Jubilation: Auerbach's Mimesis remains a monument, and a
gift, u: TLS, 5242, 19. rujna 2003.. Strange, J. F. Sepphoris, u: University of South
Florida. http://www.biblein
terp. com/articles/sepphoris. htm Suetonius. De Vita Caesarum, 2 vol. J.C. Rolfe (prev.)
Cambridge, Mass, Harvard
University Press, 1920. (Leob ur.). . The Tvvelve Caesars, R. Graves (prev.) revidirano s
prologom M.
Granta, London, Penguin, 1989. Tacitus. TheAgricolaandGermania,A.J. ChurchiW.J.
Brodribb (prev.) London,
Macmillan, 1891.
. The Annals of Imperial Rome, M. Grant (prev.), London, Penguin,
1959.
. The Histories, K. Wellesley (prev.), London, Penguin, 1975.
Tatian, Diatessaron. Onlineizdanje, e.g. http: members.aol.com/GospelofTatian
Theissen, G. The Shadovv of the Galilean, London, SCM, Press, 1987.
Thirvvall, T. Diatessaron, or the Historv ofOur Lord Jesus Christ Compiled from the
Four Gospels, 2. izd., London, 1804. Todt, H. E. The Son of Man in the Synoptic Tradition,
Philadelphia, Westminster,
1965.
Tovnbee, A. Mankind and Mother Earth: A Narrative Historv of the VVorld, New York and
London, Oxford University Press, 1976.
Vermes, G. Jesus theJevv, Philadelphia, Fortress Press, 1981.
. The Passion, London, Penguin Books, 2005.
VValker, P. Jesus and His VVorld, Oxford, Lion, 2003.
Weatherhead, L. D. U Happend in Palestine, London, Hooder &Stoughton, 1936.
Weatherly, J. A. AntiSemitism, u: J. B. Green, S. McKnight i I. H. Marshall (ur.),
Dictionary of Jesus and the Gospels, Downers Growe, Illinois and Leichester, UK,
InterVarsity Press, 1992.
Wells, C. The Roman Empire, 2. izd., London, HarperCollins, 1992.
Wenham,J. Easter Enigma. Exeter, Paternoster Press, 1984.
Wheeler, Sir M. Rome Beyond the Imperial Frontiers, London, Penguin, 1955.
Whitacre, R. A. John, Dovvners Grove, Illinois and Leichester, UK, InterVarsity Press, 1999.
VVilson, I. Jesus: The Evidence, London, Pan Books, 1984.

VVinter, B. W. i Clarke A. D. The Book of Acts in its First Century Setting, Vol 1: Ancient
Literary Setting, Grand Rapids, Michigan, Eerdmans and Carlisle, Paternoster Press, 1993.
Witherington III, B. The Gospel Gode: Novel Claims About Jesus, Mary Magdalene and Da
Vinci, Dovvners Grove, Illinois, InterVarsity Press, 2004.
. The Paul Quest: The Renevved Searchfor the Jew of Tarsus, Dovvners
Grove, Illinois and Leichester, UK, InterVarsity Press, 1998.
Wright, N. T. The Nevv Testament and the People of God, London, SPCK, 1992.
Wroe, A. Pontius Pilate: The Biography of an Invented Man, London, Jonathan Cape,
1999.Kazalo
Agripa I, Herod 19, 36, 76, 81, 139, 158, 160, 162, 173, 178, 180, 183
Agripina Stanja 37, 48, 52, 5456,140148, 176, 183,184
Aleksandrija 3238, 51,63,81, 114, 117, 126, 139, 143, 152, 166, 180
Amat (Hamat) 27
Ana 31, 76, 78, 139, 172
anakronizam u evaneljima 90
anakronizam u Geze Vermesa 69, 72
Anan 139, 181
Ananija 137138, 149, 183
Andrija 67, 138, 149
Antonije, Marko 35, 176
Antiohija91, 143, 163164, 178, 180
Antioh Epifan 8788
Antipa, Herod 2230, 37, 44, 76, 8081, 88, 160, 173174, 176179, 184
Antonija, tvrava 7, 23, 30, 74, 79
Antonija 49, 51, 158
Apikata 47, 51
Areta, kralj Arabije Petre 28, 143, 160, 175
Arikamedu 118
Arimateja, Josip iz 43, 79, 84, 166 Armenija 143
astrologija 2, 4, 53, 55, 110, 182
Auerbach, Ench 7778
August, car 1, 34, 8, 1620, 22, 26, 29, 3435, 48, 55, 108, 115, 121, 140145, 147148, 171,
176178, 180183
Avenija mrtvih 127
Baktrija 119, 122124, 133, 135136 Baraba 74, 8283, 138 Bamaba 137, 150, 164, 180 Belgija
111, 113 Beringov prolaz 125126 Bernice 165
Betamja 5, 41, 44, 5862, 6466, 68, 7071, 75, 95, 101, 105, 172, 184
biografija 10, 1315, 34
Blagdan Sjenica 18, 24, 179
Boudicca 109, 114, 161162, 181
Britanija 3, 1617, 107109, 111116,161, 180181
Broach 119
Bruce, F. F. 63, 155
budizam, hinavanabudizam; mahayanabudizam; 119121, 124, 178

Bultmann, R. 69
Bumdge, R. 13
Canton 123
CezarejaMaritima 2123,82,165,180181 Churchill, Winston 113 Cola 121
Crveno more 3, 36, 117118 Cvmbeline 115
Damask 100, 163164, 175, 179
Defoe, Daniel 15
Dion Kasije 114
druidi 110, 112, 115
Druila 19, 147148, 180, 182
Druz, Tiberijev sin (1) 1920,4749,5152, 5556, 76, 112, 140141, 143144, 178, 182;
Germanikov sin (2) 146, 148, 178, 183
Duh Sveti (Tjeitelj, Pomonik) 94, 105, 130132, 134, 138, 151
Dunav, rijeka 115
Dvanaestorica 44, 72, 99, 105, 136, 138, 149153, 155, 164
Egipat 23, 9, 1617, 27, 3236, 38, 47, 5561, 73, 114, 126, 132133, 143, 166168, 179
Elba, rijeka 77
Emaus 100, 102, 131
Efez 132, 165
eshatologija 68
Espenak, Fred 174
Etiopija 36
evanelja 1015, 21, 28, 39, 41, 43, 45, 5960, 63, 6674, 78, 8082, 8485, 87, 9091, 96, 100,
103104, 114, 130131, 134135, 159, 163, 165166, 169174
Evans, Craig 64 Farrar, A. W. 64
Feliks (Klaudije Feliks Antonije) 21, 165
Feniks 2, 61, 168
fikcija i evanelja 13, 73
Filip Herod 29, 44, 179
Filon 3, 13, 2021, 24, 32, 3639, 81, 131, 155, 159, 165167, 174, 180
Flak, Aulo Avilije 3637
Fngija 133
Gaj Kaligula (Gaj Julije Cezar Germanik) 3, 8, 17, 21, 37, 46, 49, 52, 5556, 76,
140,147148,158160, 166167, 177180, 183184
Galicija 109
Galba, Servije Sulpicije 55, 182
Galileja 23, 60, 65, 68, 76, 80,104, 133, 138, 179
Galileja, jezero (more) 27, 44, 103
Gamaliel 89,91, 151152, 175177
Ganges, rijeka 118119Kazalo
Galija2, 1617, 107108, 111112, 114115,142,159
Gemel, Tiberije 37, 5556, 178179
Gemonske stube 51, 53
Gerizim, planina 159

Germanija 2, 16, 21, 55, 107108, 110, 140, 177

Germanik, Julije Cezar 21, 5455, 140148, 177178
Getsemani 69, 71, 7475,84
Godina etiri cara 181
Gondofam 120
Grant, Michael 61, 64
Guangvvudi 123, 162
Gupte 120
Hagner, D, A. 87
Han, kineska dinastija 117,119,121124,
162, 178
Hanoi 162
Hasmonejska palaa 30 Hengistbury 113
Herod Veliki 7, 22, 2426, 29, 31, 34, 63, 93, 152, 170171, 177, 181
Herodijada 2829, 160, 178
Hilel 89
hinduizam 120
Hinom, dolina 30
Hoehner, Harold 169
Holinshed, Raphael 115
hram Mjeseca 128
hram Sunca 128
Humphreys, Colin 169, 173
Icem 114, 161 Idumeja 23
Indija 34, 36, 59, 103, 106, 117121, 123124, 133, 135, 184
IndoBaktri 120
Isus Krist 58, 1112, 1415, 17, 21, 23, 2629, 31, 33, 37, 3945, 57106, 114115, 117, 126,
130131, 133139, 149, 151156, 159160, 163166, 168174, 177179, 181, 183184
Ivana 27, 44, 81, 8485, 95, 100101, 166
Ivan 10, 2829, 31, 40, 4245, 59, 6263, 67, 7072, 7576, 8485, 96, 100101, 103104, 134135,
138139, 149150, 153, 171172, 183
Ivan Krstitelj 2729, 4445, 65, 70, 74, 84, 105, 171, 174, 178
izvjetaji svjedoka/oevidaca 11, 84, 92, 96
Jakov, Isusov brat; Ivanov brat 63, 67, 72, 75, 95, 99100, 102, 104, 138139, 154, 162163,
179181
Jerihon 26, 30, 4041, 4445, 103
Jeruzalem 28, 13, 15, 1824, 28, 3032, 3540, 4245, 5763, 6567, 7071, 76, 79,8184,8691, 9397,
100101, 130, 105, 131136, 138139, 149153, 156157, 163165, 170181, 183184
Jordan, rijeka 7, 26, 44, 100
Josip, Flavije 67,11, 23,3031,33,45
judaizam 21, 87, 94, 104
Judeja 2, 4, 17, 2125, 34, 63, 68, 76, 80, 82, 86, 104105, 133, 159160, 173, 177178, 180, 183
Junila 8, 21, 38, 8689, 94, 104, 119, 121, 133, 135, 165
Juda Ikariotski 26, 5860, 69, 7175, 84, 9596, 99, 105, 149, 184

Julija, (druga Tiberijeva ena) 19, 141, 146147, 177

Julija (Druzova ki) 141, 147, 183
Julija Klaudija 55, 147148, 184
Julija Severa 133
Julijada 26
julijevskoklaudijevsko razdoblje 11, 26, 46, 55
Juna Amenka 125127
Kaifa 3032, 43, 68, 72, 74, 76, 7880, 84,139,150151,172173,178,180
Kamulodun (Colchester) 113, 115
Kapreja (Capri) 1, 34, 1718, 2021, 25, 4849, 5154, 79, 148, 158, 178
Keay,John 120
Kelti 17, 107111, 113114, 161, 164 Kerala 121
Kidron, dolina 67, 30, 62, 74 Kilikija 155, 177, 179 Kina 11, 36, 117119,121125,162, 178
Klaudija Rufina 161
Klaudije 17, 20, 46, 76, 98, 112, 114,140, 144, 161, 180
Kleofa 75, 8485, 95, 100, 102
Kodeks 10, 12, 21, 166
Kralj idova 15, 76, 8082
konfucijanizam 119, 122
komunizam, rani 136137, 183
Korim 99, 103, 163, 165, 180
Kornelije 21
kosturnica 31, 42
kronologija 125, 153, 169171, 174, 176, 182
kranstvo 63, 67, 69, 87, 94, 97, 100, 103, 110, 119, 121, 124, 135, 156,
158159, 163
Kunobelije 115 Kuani 124 Kuza 27, 44, 81
Lazar 4045, 5758, 60, 75, 95, 166
Lentul Getulik 108
Levick Barbara 25, 168
Lin Hsiu (LinXiU) 123, 162
lisica, vidi Herod Antipa 25, 2728, 160
Livija 19, 26, 48, 145146, 178
Livila 20, 4749, 51, 56, 147148, 182
Logos 3839
Luka 10, 12, 14, 6263, 71, 87, 91, 96,
102, 105, 118, 131, 133, 136138, 149152, 154, 156, 165, 171172
Luovang 121, 123, 126, 162
Makabejac, Juda 7, 8889
Makron, Nevije Sertorije 50, 158159, 179
Mamertimski zatvor 181 Manen 27
Marija (iz Betanije) 4142, 44, 5760, 95, 117, 166
Marija (Isusova majka) 33, 95
Marija (Kleofina) 8485, 95, 100

Marija Magdalena 4445, 75, 8485, 95, 100101, 166

Marko 10, 12, 63, 66, 7071, 78, 96, 98,
103, 137, 150, 164, 172
Marta 4042, 44, 5758, 60, 95, 166
Maslinska gora 30, 6061, 65, 67, 71, 74, 95, 105
Matej 10, 12, 29, 63, 85, 91, 96, 9899, 172
Matija 105Kazalo
Meitei 120, 184
Merit, jezero 3233 '
Mezoamenka 127 Mezopotamija 34, 124, 133 Meksiko 126127 Mizen 19
Mississippi, rijeka 126
mitraizam 21
Mjesec, piramida 127
Moche 127128
Mrtvo more 26, 28, 44, 93, 137
Mudrost (Rije, Logos) u Filona 3839
Nag Hammadi, kodeksi 166
Nanhai, kanton 123
Napuljski zaljev 1, 19, 51
Nazaret 26, 40,6364,98, 114,134,149
Nazca 127128
Nazca linije 129
Neron 8, 17, 44, 46, 48, 52, 55, 63, 73, 121,131,133,140141,145148,153, 160161, 163, 165,
178, 180, 183
Nerva 5254, 183
nijekanje Isusa, Petrovo 73, 77, 96, 104 Nikodem 43, 7980, 8485, 90, 166 Nil, rijeka 3233, 36
Ohio 126
Ordovici, pleme 161 Orissa 119
Ovidije (Publije Ovidije Nazori) 177
Oxus, rijeka 122
Pakhangha 120, 184
Pandaterija 19, 37, 140141, 148, 184
Pandi 121
papirus 910, 12, 36 Pariz (Lutecija) 107
Partija 3, 29, 103, 117, 122124, 133, 135136, 143, 160, 179
Paterkul, Gaj Velej 51, 178
Pavao (Savao) 43, 63, 99100, 102104, 121, 132, 150151, 153, 156, 160, 163165, 175, 177,
179181
Pepys, Samuel 15
Perej 22, 25, 2729, 44, 173174
Pernata zmija, piramida 127
Peru 127128
Petar 31, 6263, 66, 7173, 7577, 8384, 96, 101, 133135, 137138, 151,160162, 183
Petra 160, 179

Petronije 13
Pilat (Poncije) 2, 4, 15, 17, 2125, 2831, 60, 66, 68, 7476, 7982, 8485, 9192, 9798, 135, 138,
159160, 172174, 178
Pindar 34
Piramida Sunca 127 pjeana oluja 83, 173 Plancina Munacija 142143, 183 Platon 34, 37, 166
Plinije Stariji 32, 118, 168 Pompeji 150
Pomrina Mjeseca 56, 83,134,169170, 173, 177, 184
Pondicherry 118
Porter, Stanley 169
Prasutag 114
pretorijanska garda 1920, 47, 49, 51, 159
Provansa 111
Psalmi, Knjiga psalama 136 Ptolemejevii 35 Ptolemej 32, 118 Pudent Aul 161
Put, sljedbenici Puta 132, 135, 149 Put svile 117, 121, 124
Q 12, 96
Rajna, rijeka 108, 111, 142 Reinhard, Johan 128 Rije (Logos) 3839 Rod 4, 19, 55, 176
RobertsJ. M. 97 Robinson, John 39
romanizacija 1617, 26, 31, 107, 111 Rvlands biblioteka 12
Saloma 29, 44, 84, 100
Samarija, Samariani 21, 23, 45,105, 159, 174, 180
Samaritanka 80
Sanders, E. P. 70, 73
razdoblje sangam 121
Safira 137138, 149, 183
Savao, vidi Pavao
Sejan 34, 15, 1920, 25, 27, 4656, 76, 82, 108, 141, 144148, 158, 174, 177179, 182
Sefor26, 63, 152, 177
Seleukid 16, 87
Seneka Mlai (Lucije Anej Seneka) 20, 50, 180
Septauginta 34
Sever, Sulpicije 63, 133, 142
Sekst Marije 52, 183
Shakespeare, William 50, 115 Sima Qian 122
Sirija 2, 4, 1617, 27, 51, 124, 142144, 159, 171, 179, 183
Salomonov trijem 5, 149
Stanton, Graham 10
Steiner, George 8
Stjepan 153157, 163, 175, 183
Strabon 33, 47, 50, 108109
Suzana 4445, 62, 85, 100, 166
Sveti Duh 94, 105, 130132, 151
Svetonije (Gaj Svetonije Trankvil) 3, 1011, 15, 1820, 48, 5354, 61, 74, 98, 144, 146147
svici 89, 93 Samaj 89
imun Gubavac 58 Sri Lanka 121

titovi s natpisima 18, 25, 183

Tacit, Komelije 3, 6, 10, 1315, 2021, 46, 48, 50, 5255, 61, 63, 69, 74, 91,
110111,141143,145148, 159162, 168169
Talmud 32, 88
Tarz 150151, 153, 164, 177, 180
Teofil 134, 180
Teuda 7, 151152
Toma 40, 102104, 120, 166
Tora 78, 57, 73, 8687, 8991, 136
Trazil 24
Tiber, rijeka 5051
Tiberije 14, 8, 11, 1521, 2327, 29, 3537, 4656, 69, 79, 82, 107108, 112, 121, 140148, 158160,
171, 174179, 182184Kazalo
Togodumn 115
Trinovanti 113115, 161 '
Trung Nhi 162 Trung Tac 162
unitenje jeruzalemskog Hrama 63 Upaniade 120
Vatsyayna 120 Vede 120
Veliki poar u Rimu 63, 160 Ventotena 146 Vermes, Geza 39, 69, 72 Vespazijan 181 Vezuv 1,
19, 32 Vijetnam (NamViet) 122 vilajovis 4, 18, 20, 158
Vipsanija Agripina 19, 52, 147, 178, 182183
Vitelije, Lucije 159, 168, 179180
vladavina terora 51, 53
VVaddington W.G. 169, 173 Wang Mang 122 VVheathampstead 113 Vvnght, N.T. 14
Zebedej 84 zmaj 123
rtve, sustav rtvovanja 65 uta rijeka 123, 162
KNJINICA ZELINA(
Colin Duriez Godina koja je promijenila svijet
Izdava Naklada LJEVAK d.o.o.
Za izdavaa PETRA LJEVAK
Lektorica i korektorica ANA BRNARD1
Kazalo ASTRID PAVLOVI
Priprema Durieux d.o.o.
ISBN 9789531788137
Tisak GZH, Zagreb
www.nakladaljevak.hr
Knjinica Zelina
540031868