Margetić - Povezanost

Lujo Margeti
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti
Izvorni znanstveni lanak

Rukopis prihvaen za tisak: 18. 06. 2003.
UDK 316.3(497,5)"04/14"
POVEZANOST STRUKTURE HRVATSKOG DRUTVA I

POLITIKIH ODNOSA U SREDNJEM VIJEKU
(do pojave stalea)
Autor pokuava dokazati utjecaj politikih odnosa na drutvenu struktu
ru hrvatskoga drutva u najranije doba (6.-8. stoljee), doba narodnih vladara
(9.-11. st.) i doba ugarsko-hrvatske dravne zajednice (12.-15. st).
Za najranije doba autor odbacuje srodnost seoske opine prema bizantskom
Zemljoradnikom zakonu i hrvatskih seoskih opina i pronalazi srodnost
drutvenog ureenja slavenskog i hrvatskog drutva s barbarskim drutvima.
Autor posveuje pozornost vojnikoj organizaciji hrvatskog drutva, oso
bito vojniko-graniarskim opinama (permani, didii) te ispituje utjecaj poli
tikih promjena na junoj granici Hrvatske na dravnu i drutvenu organiza
ciju, problem alodija i drutveni sloj serva.
Konano, autor istrauje poloaj jobagiona castri u Slavoniji i Hrvatskoj
(juno od Gvozda) s osobitim obzirom na pitanje tzv. ustanove 12 plemena
Kraljevstva Hrvatske i navodnog uvoenja marturine po Ludoviku I. kao opeg
zemaljskog poreza u Hrvatsku.
I. U V O D
U ovom se radu ispituje drutvena struktura hrvatskog naroda od tzv. doseljenja
do formiranja stalekog drutva, dakle priblino od kraja 6. do 14. stoljea. Pod struk
turom drutva razumijeva se ovdje njegovu slojevitost, u kojoj pojedini drutveni sloj
karakteriziraju znaajke po kojima se on bitno razlikuje od drugih slojeva, u prvom
redu udio u vladanju nad drutvom i intenzitet zatite ivota i imovine. Takva slojevi
tost postoji u svakome drutvu, ali ona u najranijim razdobljima hrvatskog naroda
nije jo dosegla onu pojednostavljenu stratifikadju, koju kasnije karakterizira staleko drutvo.
U mnogobrojnim radovima, u kojima smo se tijekom 30 godina bavili npr.
drutvenim slojevima u ranom hrvatskom drutvu, dalmatinskim servima, drutve
nim odnosima u Vinodolu, ranoj stalekoj diferencijadji u Slavoniji i "uoj" Hrvatskoj
itd. imali smo prilike uvijek iznova utvrditi da su politike prilike esto odluujui im
benik u formiranju drutva. U ovom smo radu pokuali dati cjelovitiji prikaz naih
dosadanjih istraivanja i ponuditi jo neke prijedloge odnosima unutar vladajueg
sloja (npr. odnos Slavena i Hrvata u 9. stoljeu) i u drugim drutvenim slojevima (npr.
1
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 487 (2003), str. 1-150
problematika drutvenih odnosa u Poljidma). Smatramo da su rezultati naih dosa

danjih istraivanja i onih dodatnih u ovom radu pokazali da, openito uzevi, faktor
vojnike organizacije opina (npr. u vojniko-graniarskim opinama, opinama jobagiona castri itd.) ima vrlo vanu ulogu u ukupnoj strukturi drutva.
Istraivanje e se sprovesti za tri ranija razdoblja hrvatske prolosti, tj. najranije
razdoblje (6.-8. stoljee), doba narodnih vladara (9. do 11. stoljee) i doba Arpadovia
i Anuvinaca (12. do 14. stoljee). Svako od tih doba zahtijevalo bi opsenu monografiju
pa se u ovome radu moe dati samo osnovne znaajke. Ipak, i u ovako krajnje saetom
obliku ovaj bi rad mogao imati nekih svojih korisnih poticaja za diskusiju, jer se te
melji na dokumentiranim obrazloenjima i zakljucima, ime je omoguena diskusi
ja pojedinom argumentu. Tek nakon diskusije valjanosti pojedinog argumenta tre
bala bi doi diskusija valjanosti zakljuaka. Predlaganje openitih misli bez argu
mentacije predmet je publicistike u kojoj se takve misli pobijaju duhovitim doskoi
cama, ali ni jedno ni drugo nije znanost.
Argumentacija i rjeenja mnogih, ak veine problema koji se u ovome radu
razmatraju, predloeni su u veem broju radova od 1971. god. dalje. Problematika
strukture ranijega hrvatskoga drutva bila je, moglo bi se red, jedno od najeih pi
tanja, kojima smo u proteklih vie od 30 godina posvetili veliku pozornost, to e, uosta
lom, biti vidljivo i iz ovoga rada, koji bi se s te strane mogao okarakterizirati kao nekom
vrstom sinteze. Ipak, nismo se osjeali obveznima da u svemu slijedimo nae dosa
danje rezultate ve smo ih po potrebi uz obrazloenje korigirali. Usto, pojavio se i
odreeni broj novih manjih i veih pitanja, na koja smo u ovome radu pokuali dati
odgovor.
S tim je u svezi jo jedan problem, tj. pitanje ekstenzivnosti preuzimanja argu
mentacije iz ranijih radova. Najjednostavnije bi bilo iznijeti rezultate, a na raniju ar
gumentaciju upozoriti u biljeki, ali to rjeenje bilo je iz mnogih razloga neprihvatlji
vo. Zato smo u ovome radu ponovili najnuniju argumentaciju, negdje obilnije, a
negdje tek ukratko. Na taj je nain olakano zainteresiranom itatelju upoznati se s
naom osnovnom argumentacijom pojedine tvrdnje, a itatelj e po potrebi moi lako,
prouivi cjelokupnu argumentaciju iz jedne od ranijih studija, ui u diskusiju. Ni
najmanje ne dvojimo da e diskusija biti iva i plodonosna, u prvom redu, dakako,
zato to je rije nekim od vanijih problema hrvatske srednjovjekovne povijesti.
Jo jedna prethodna primjedba. U povijesnim znanostima nedostatak vrela sili
svakoga autora na povezivanje razmjerno malobrojnih injenica i okolnosti na nain
koji zakljuivanje ini vie ili manje vjerojatnim pa se diskusija ne bi smjela svoditi na
puko ukazivanje na nepotpunu argumentadju, ve treba svaki puta ocijeniti - i ocjenu
obrazloiti - koje je od dosad ponuenih obrazloenja vie prihvatljivo. U protivnome
se upada u znanstveni nihilizam - jer se tako rei nijednu tezu ne moe do kraja de
finitivno utvrditi - a taj nihilizam ide esto zajedno s prihvaanjem usvojenih mitova,
kao izvanznanstvenih kategorija, a to je onda kraj znanosti. Dobro je jednom prigo
dom rekla N. Klai: "Bolje je misliti neto nego nita".
2
L Margeti: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
/ b o g opsenosti problematike bili smo prisiljeni ograniiti se samo na najvanije

probleme. Kako se u pojedinim ralambama razmatra odreena institucija, razum
ljivo je da se pri tome nije mogla potpuno potivati vremenska odrednica.
II. NAJRANIJE RAZDOBLJE
1. Politike prilike
Radi utvrivanja drutvenih odnosa na dananjim hrvatskim podrujima u naj
ranije vrijeme, tj. otprilike od druge polovice 6. stoljea dalje, nuno je prethodno bar
u najkraim crtama uzeti u obzir povijesna zbivanja na irem podruju od Alpa do
Crnog mora s osobitim obzirom na narode, koji se spominju u suvremenim vrelima.
1. Prema podacima Jordanesa istono od Visle do Dnjepra ivi mnogoljudni nar
od Venera, koji se, meu ostalim, naziva narod Slavena i prebiva od Visle do Dnjestra
i Anti, od Dnjestra do Dnjepra.1
Priblino u isto vrijeme Slavenima i Antjma pie Prokop, Justinijanov suvre
menik. Po njemu oni u to vrijeme ive "s druge strane Dunava", oni su polunomadi,
stanuju u siromanim kolibama daleko jedni od drugih i esto mijenjaju prebivalite.
Toliko su siromani da neki nemaju ni koulja ni ogrtaa, ve u boj idu samo obuem
u gae, primitivni su, prljavi, ali inae dobroduni. 2
U to su se vrijeme Langobardi ve naselili u Panoniju.3 Prema Prokopu Franci su
zaposjeli najvei dio Venecije, "Gepidi su drali sirmijsku gradsku opinu (rcXiv
Xipîov) i najvei dio Dakije", Langobardima je car darovao "noriku gradsku opinu
i utvrde u Panoniji (...) pa su se smjestili blizu Gepida (...)", a "ostale gradove Dacije"
koje nisu drali Gepidi, dobili su od Justinijana na dar Heruli, koji "jo dana stanuju u
Singidunu". 4 U ratu Langobarda s Gepidima god. 565.-567. pobijedili su Langobardi,
unitili gepidsku dravu, tako daje Bizant zaposjeo Sirmij, a ostali dio gepidske drave
Avari, konjaniki narod, koji se nekoliko godina ranije pojavio kao gepidski istoni
susjed. God. 1992. predloili smo ovaj redoslijed dogaanja u svezi s Langobardima:
-
1
2
3
4
5
565. umire Justinijan,

566. naelni dogovor Bizanta i Langobarda; Bizant ustupa proirenu Saviju,
567. Langobardi unitavaju Gepide; Bizant zauzima Sirmij,
568. Langobardi ulaze u istoni dio tractus Italiae circa Alpes (Alpes Juliana)5 i poinju
s prebacivanjem neborakog stanovnitva iz Panonije,
JORDANES,c.V,444;KOSI,48.
PROKOP 111,14,21-30.
Podrobnosti u MARGETI 1992,145-150.
PROKOP III, 37.
SEECK, 172.
- 569. Langobardi ulaze po dogovoru (bez borbe) u Furlaniju i brzo nadiru (bez borbe)
preko Milana i preko Alpa i zapoinju borbe protiv Franaka; neborako
stanovnitvo dovrava selidbu u Italiju.6
Avarska je drava sa svojim sreditem u Panoniji obuhvaala i ira obodna po
druja nad kojima su Avari imali izravni i neizravni utjecaj. Tako su npr. Slaveni na
prostorima oko donjeg toka Dunava bili i dalje vrlo agresivni prema Bizantu, pa je
esto nemogue posve tono utvrditi stupanj njihove ovisnosti od Avara. Ivan Efeki
za 581. god. javlja da su "prokleti Slaveni" opustoili pokrajine juno od Dunava (dana
nje bugarske i sjevernogrke pokrajine), osvojili mnoge tvrave, da se tamo slobod
no zadravaju a nauili su voditi rat "bolje od Rimljana".7
Priblino u isto doba dogodila se poznata slavenska opsada Soluna, za koju ano
nimni pisac uda sv. Dimitrija (napisanih u drugom desetljeu 7. stoljea) kae da je
do nje dolo na zapovijed avarskog kagana. Opis ratnih sprava slavenskih napadaa
uvjerava nas da su Slaveni u to doba ve imali zavidno razvijenu vojnu tehniku koja
pretpostavlja vei broj obrtnika raznih zanimanja.8 Kako je prva knjiga uda napisa
na u drugom desetljeu 7. stoljea, njezine su vijesti od prvorazrednog znaenja jer
oito potjeu od oevica.
Iz Teofilakta, koji je pisao oko 628./638. god.9 saznajemo da je Prisk, vojskovoa
cara Mauricija, vojevao 593., pa, kada mu je avarski kagan prigovorio, da Bizantinci
kre ugovor miru sklopljen izmeu Bizanta i Avara, Prisk m u je odgovorio da taj
mir ne obuhvaa Slavene.10 Iz te je vijesti vidljivo da su Slaveni bili od Avara odvojena
drutveno-dravna skupina, slino npr. modernim satelitima nekadanjeg sovjetskog
bloka. Kada je 600. god. ponovno sklopljen mir izmeu Avara i Bizanta, kao granica
6
7
8
MARGETI1992,150.
KOS 1,105-106, br. 88 (Ivan iz Ephesa, Cerkvena zgodovina, VI, 25).
uda sv. Dimitrija 1,116 (str. 130):
" Voa Avara (...) pozvao je divlji rod Slavena (cijeli taj narod pokoravao mu se u ono vrijeme), pridoda mu barbare
drugog roda i dade im svima nalog da krenu protiv Bogom uvana Soluna. Treeg dana opsade barbari su pripremali
viekatne kule na tokovima, eljezne ovnove, bacae kamena i 'kornjae'' (...) i bacali golemo kamenje i kiu strelica
()
9
10
(...) Na sjevernoj i zapadnoj strani grada neprijatelji su uporabili mone i mnogobrojne ratne sprave
(...) a na moru pronali mogunost postaviti drvenu platformu pomou koje su namjeravali prodrijeti
u gradsku luku (...)".
Slaveni su se trudili da izmisle novo oruje i sprave za napad na grad te su se natjecali tko e pokazati svojim
voama projekt koji bi bio najbolji. Neki osobito spretni Slaven, izvjeban u stvaranju sprava zamolio je kralja
odobrenje i pomo za konstruiranje u drvu (...) jedne kule na vrlo dosjetljivom sustavu fofcotra i cilindara (...).
Slavenski voe (arhonti), zadivljeni i nepovjerljivi, zatraili su da im se uini nacrt na praini; ovjek to uini i
uvjereni voe dali su mu na raspolaganje mnogo ljudi, drvosjea, stolara, kovaa vjetih u obradi eljeza, kao i
vojnika i graditelja sprava za bacanje (...)"
uda sv. Dimitrija II pisana su krajem 7. poetkom 8. stoljea.
VIJI (1955.), 104.
TEOFILAKTVJ.,6.
dviju drava utvren je Dunav, ali su prelaenja preko Dunava doputena Bizantu u
povodu akcija protiv slavenskih uznemiravanja bizantskog teritorija.111 ovdje je dos
ta dobro vidljiv satelitski poloaj Slavena prema Avarima.
Na zapadnoj fronti pritisak Slavena bio je upravo neizdrljiv. Tako papa Grgur I.
pie 600. god.12 salonitanskom biskupu Maksimu daje primio njegovo pismo, u kojem
se ovaj ali na Slavene, koji tamonjem podruju opasno prijete.13 Papa odgovara da
je i sam zbog te salonitanske nevolje vrlo rastuen, a da je usto uznemiren, takoer
zbog Slavena, jer su se doavi u Istru ve poeli iriti i po Italiji.14 Tako je 601./602.
dolo do ugovora izmeu Langobarda i Avara koji je bio usmjeren protiv Bizanta i
njegova satelita, furlanskog vojvode Gisulfa ., koji nije priznavao vlast langobardskog kralja Agilulf a. Agilulf je bio odluio da svoju vlast proiri na Furlaniju, kao to je
neto ranije uspio i s drugim langobardskim vojvodstvima, koja su teila za samostal
nou od sredinje vlasti.15 Ovdje su se interesi Langobarda i Avara uvelike podudarali.
Gisulf je sa svojim vojvodstvom inio kao neki zatitni obru oko sjeverne granice
bizantske "Istre" . Bizantska je "Istra" u to doba obuhvaala dananju zapadnu obalu
Istre, Trst i venecijanske lagune. Kao prva posljedica toga ugovora bio je 601 ./602. napad
Langobarda, Avara i Slavena na "Istru".16 Ovu je vijest Pavao akon preuzeo od su
vremenika tih dogaaj a, vrlo dobro informiranog pisca Secundusa iz Trenta. Langobardi su napadali ire podruje dananje Venecije, Avari su svoje napade usmjerili na
sredinji dio "Istre", Trst-Kopar, a Slaveni su prodirali preko sredinje istarske viso
ravni, tj. iz smjera Pazina prema moru. Slaveni su tom prigodom mnogo postigli i
osvojili najvei dio "Istre", to je arheoloki dokazano spaljenim crkvama u sv. Foki,
Vrsaru, Muntajani i Nezakciju.17 U toj iroko zasnovanoj ofenzivi Langobardi posti
zavaju znaajne uspjehe i osvajaju Monselice,18 oko 40 km jugozapadno od dananje
Venecije. Sloga Langobarda i Avara ide tako daleko da Avari alju Agilulfu slavenske
ete kao pomo pri osvajanju vrlo udaljene Cremone.1* Najmanje vijesti postoji za
sredinji prostor, dakle, upravo za onaj dio koji nas ovdje najvie zanima.
Za avarske napade na podruje rimske Dalmacije postoji malo vijesti.
11
12
13
14
15
16
17
18
19
TEOFILAKT VII, 15. Drukije tumaenje KOS 1,171, br. 132.

MGH, Ep. II, X, 15.
Na i. mj.: valde inminet.
Na i. mj.; quia per Histriae aditum iam in ltaliam inirare coeperunt. Ovdje Histriae aditus ne znai "istarska
vrata" prema Italiji kao to ni Histriae abitus ne bi znailo "istarski izlaz". Papa ne eli reci da Slaveni
prolaze kroz Istru na putu prema Italiji, ve naglaava da su se Slaveni time to su doli u Istru ve
poeli iriti po Italiji, jer je Istra, kao to je poznato, od Augustovih vremena pripadala desetoj regiji
Italije.
Usp. MARGETI 1992,158-159.
PAVAO AKON IV, 24.
MARUI,81id.
PAVAO AKON IV, 25.
PAVAO AKON IV 28.
Prema Menandru avarski je vladar poslao 569. god. 10.000 Kutrigura da preu
Savu i da pljakaju po Dalmaciji ( \ ;).20 Taj pohod bio je, koliko se iz
ostalih vijesti dade zakljuiti, neka vrsta kaznene ekspedicije, koja nije imala druge
svrhe, nego da napakosti Bizantu.
Ubrzo (580. god.) Avari su osvojili Sirmij i time postali susjedi rimskoj Dalmaciji.21
Tek nekih 12 godina kasnije dolazi do ponovnog prodora Slavena u Dalmaciju.
God. 592. kagan je zaprijetio bizantskom Singidunu (danas Beograd) pa je naredio
Slavenima da mu pripreme velik broj amaca, kako bi preao Dunav, ali su stanovnici
grada uspjeli unititi pripremljene amce. Zbog toga su ga Slaveni poeli neko vrijeme
opsjedati i onda po nalogu kagana krenuli prema Sirmiju, gdje su ponovno izradili
amce i preli preko Save u Dalmaciju. I ovdje je oito rije diverziji bez znaajnih
posljedica.22
Veeg je znaenja kaganov prodor 598. god. "prema Jadranskom moru". Uao je
"u Vonke" i poruio 40 utvrda.23 Bez obzira na to, kako se ova vijest moe interpretira
ti, oito je daje rije ratnoj operaciji, koja je imala ogranieno znaenje, tako da se
nekom trajnom osvajanju dijela Dalmacije ne moe govoriti.
Kao to j e ve spomenuto, god. 600. papa Grgur I. pie salonitanskom biskupu da
je rastuen to Slaveni opasno prijete24 podrujima koja su u blioj i daljoj okolici Splita.
to zapravo znae te papine rijei? Ako ih usporedimo s popratnom papinom opaskom
da su Slaveni, doavi u Istru, ve uli u Italiju i time uznemirili papu, ini se najbliim
istini da su Slaveni poeli uvelike prodirati u sjeveroistone, a vjerojatno i sjeverne
dijelove rimske Dalmacije, ali da jo nisu postali neposredna opasnost Splitu i njego
voj okolici. U protivnome, kada bi Slaveni ve bili neposredna opasnost Splitu zbog
osvajanja podruja u razmjerno blioj okolici Splita, papa bi se vjerojatno drukije
izrazio. Ali nije nemogue da su u to doba Slaveni osvojili dobar dio dananje Bosne.
Ako su Slaveni priblino u isto vrijeme nadirali preko Uke prema zapadnim obala
ma Istre, onda moemo biti sigurni da su oni u najmanju ruku vladali rimskom ces
tom od dananje Srijemske Mitrovice prema Slavonskom Brodu, Bosanskoj Gradiki
do Siska i, oito, cestom do Senja i Tarsatike dalje u Istru. Ili moda ipak papine rijei
da Slaveni daljoj okolini salonitanske biskupije jako prijete (valde inminet) treba sh
vatiti da su oni ve osvojili bar i sredinju Bosnu? Sauvano je i jedno papino pismo iz
602. god. upueno istom salonitanskom biskupu, u kojem se papa bavi iskljuivo nekim
crkvenopravnim pitanjima, pa se ne bi reklo, da je Salona u to doba najneposrednije
MENANDAR, , 458,14. 26-30.
MENANDAR, 1,220-221 (20.).
TEOFJXAKT, VI, 3.4.
TEOFILAKT, VII, 12. Reenica je toliko nejasna, da omoguava najrazliitija tumaenja: VIJ 1121 i
tamo predloena rjeenja. ak ni grad koji je kagan osvojio nije uspjeno identificiran. ini se da je
problem nerjeiv.
Vidibilj.12.
L. Margeti: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
ugroena. Do slavenskog osvajanja Dalmacije dolo je najvjerojatnije tek nakon to

je u Kons tan tinopolu dolo do Fokine revolucije, ubojstva Mauridja i oajnike borbe
cara Heraklija od 610. god. dalje s Perzijanrima, koja je sve snage carstva usmjerila na
obranu smrtne opasnosti s istoka.
Od toga vremena dalje "avarsko-slavenska konfederadja" potpuno je zavladala,
uz ostalo, dananjom Bosnom i Dalmatinskim Zagorjem, tako da je sredinja avarska
vlast u Panoniji zadrala znatan utjecaj na svoga saveznika - satelita, Slavene na da
nanjim hrvatskim podrujima, koji su u tom savezu zadrali znatnu autonomiju i
koji su, sa svoje strane, nad dalmatinskim gradovima i otocima imali odluujui utje
caj i potpuno iskljuili bilo kakav trag bizantske nazonosti u njima, ukljuivi i bilo
kakvu izravnu ili neizravnu ingerenciju pape nad dalmatinskim biskupima.25
2. U 7. stoljeu sudbinu dananjih hrvatskih podruja ponajvie je odredila sud
bina avarskog kaganata. Njegova je povijest u 7. stoljeu bila vrlo burna. Ponovimo
ovdje rezultate naih istraivanja iz 1995. god.
Szentpetery je u svojim iscrpnim studijama iz 1987. i 1989. dokazao da je oko 630.
god. dolo u avarskom kaganatu ne samo do promjene sjedita kaganata, ve i ne
dvojbeno do promjene dinastije i da je razdoblje nakon toga, priblino od 630. do 675.,
najsjajnije doba avarske drave. U to doba, u "razdoblje tono od jedne generacije"
(Szentpetery), pada kudikamo najbogatiji materijal iz itavog razdoblja avarske vla25
svemu tome podrobno MARGETI 1977, bilj. 151,62-65,62-65.

Za puno razumijevanje sudbonosnih dogaaja 7. stoljea (osobito dolazak na vlast nove vladajue
elite Hrovata u avarsku dravu, dolazak Bugara na istoni Balkan itd.) neophodno je potrebno dobro
poznavati prilike u Dalmaciji dok je jo bila pod neprijepornim bizantskim suverenitetom s jedne i
razloga odlaska Langobarda 568. god. iz Panonije u Italiju s druge strane. to se tie prvog pitanja,
njega smo raspravili u naem radu MARGETI 1997,205-215, gdje smo pokuali dokazati da Justinijan
nije organizirao Dalmaciju kao prokonzularnu provinciju, ve kao podruje pod vojnom upravom,
koje nije potpadalo ni pod egzarha Italije ni pod prefekta praetorio per Illyricum, a tako je to ostalo sve
do kraja bizantske vlasti poetkom 7. stoljea. drugom pitanju, razlozima i nainu odlaska
Langobarda iz Panonije u Italiju podrobno smo se pozabavili u MARGETI 1992,152-155. tome
vidi i Ekskurs. Dvosmisleni odnos Bizant-Langobardi sredinom 6. stoljea u nekim je pojedinostima
vrlo slian odnosu Bizant-Maari na prijelazi 9. i 10. stoljea. tome vidi MARGETI 1995,28-29.
Istu takvu fleksibilnu i pragmatinu politiku vodio je Bizant i prema drugim narodima, npr. Bugarima,
Slavenima, Hrovatima i drugima. Saveze i dogovore sklapalo se iskljuivo zato da bi oni jaali bizantsku
poziciju, a ni iz kakvog drugog moralnog ili vjerskog uvjerenja. Bizantski su kroniari imali izravno
ili neizravno onaj zadatak, koji danas imaju usmjeravani masovni mediji, tj. prikazati vrline i
opravdanost postupaka vlastite drave, u ovom sluaju Bizanta, i ispuniti negodovanjem,
zaprepatenjem, mrnjom i odbojnou itatelje takve kronike prema svakome, tko bi na bilo koji
nain bio opasan za bizantske interese. Zbog toga treba cum grano salis uzeti izvjea kojima bizantski
kroniari opisuju divlju ud te zloinake i razbojnike sklonosti nepoudnih susjeda. Bizant je rado
obeavao obilnu pomo, ali ju je esto zbog financijskih tekoa proputao isplatiti pa su bizantski
susjedi bili prisiljeni u takvim se sluajevima naplatiti, u skladu s tadanjim meunarodnim pravom,
iz one bizantske imovine, koja im je bila dostupna, najee pljakom susjednih podruja - to je sa
svoje strane izazivalo poplavu kroniarskih tekstova koji su puni bola opisivali patnje puanstva uz
granicu. A ako su predstavnici susjednog naroda iz Konstantinopola donosili preko bizantskog
teritorija pomo u novcu i stvarima, znalo se desiti da "nepoznati razbojnici" opljakaju takvu karavanu.
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 487 (2003), str, 1-150
^ ^ _
sti u irem podunavskom podruju. Nemogue je ne povezati to s drugom injeni

com, naime, da od 630. do 675. nema ni najmanje vijesti bilo kakvom avarskom
napadu na Bizant, premda je to bilo doba kada je Bizant vodio oajnike ratove s.
Arapima, u kojima je izgubio vlast nad morem, Palestinu, Siriju, Egipat i Tripoli i ak
doivio prvi izravni arapski napad na Konstantinopol. "Idila" u odnosima Bizanta i
avarskog kaganata, uz izvanredno bogate arheoloke nalaze u kaganatu, moe se
najjednostavnije i najuvjerljivije objasniti pretpostavkom da je nova vlast odravala
dobrosusjedske i prijateljske odnose s Bizantom. Ti su joj odnosi omoguavali vrlo
visoki standard vladajueg sloja i to zato to je Bizant, zbog vlastitog interesa, u situ
aciji oajnike borbe s Arapima, bio spreman dokazivati svoje prijateljstvo prema
Avarima bogatim darovima i financijskom pomoi. Ukratko, treba napustiti zastarje
lo miljenje da je ve nakon 630. godine rije postupnom slabljenju avarske drave.
Te nove znaajne rezultate arheolokih istraivanja za vrijeme od priblino 630.
do 675. trebalo je pokuati povezati s vijestima iz pisanih vrela.
Prema vijesti koju biljei Nicefor "Kuvrat (Kcupatoc;), neak Organa, vladar
Unogundura ustao je protiv avarskog kagana i iz svoje zemlje sramotno potjerao
kaganove vojne jedinice". Taj podvig protobugarskog vladara kojeg Teofan zove Krovat (Kpocrcoc,) a Anastazije prevodi s Crobatus, moe se vremenski locirati u tridesete
godine sedmog stoljea, dakle u vrijeme kada je nakon smrti kagana prethodne di
nastije u avarskoj dravi dolo do estokih obrauna izmeu Avara i Bugara. Prostor
no se Krovat-Kuvratovu dravu treba traiti od Dona na istoku do podruja zapad
no od Buga.
Ta jaka Krovat-Kuvratova drava trajala je tek koju godinu nakon njegove smrti
(priblino 668. god.).26 Njegova su se djeca po Teofanu "podijelila" tako da je svaki
dobio pripadajuu vojniku pratnju (,): prvome je sinu, Batbajanu, ostala dje
dovina, drugi, Kotrig, otiao je preavi Don na istok, trei, Asparuh smjestio se na
uu Dunava, a onda preao u dananju Bugarsku, etvrti je otiao Avarima, a peti se
smjestio blizu Ravene i priznao bizantsku vlast. Svaki od njih poveo je sa sobom dio
vojnih formacija. Ova "dioba" svodi se oito na injenicu da je najstariji sin pobijedio
i rastjerao svoju brau.
Ako je Krovat-Kuvrat u dananjoj Ukrajini sruio tridesetih godina sedmog sto
ljea dotad vladajuu dinastiju u kaganatu, onda se namee ideja da su Hrovati (kako
ih nazivaju najstariji izvori, ukljuujui i DAI) zapravo "Krovatovci", tj. ete, nepri
jateljski nastrojene prema vladajuoj avarskoj dinastiji, koje su pod utjecajem i po
nalogu protobugarskog vladara Krovat-Kuvrata utemeljile novu vlast u avarskoj
dravi, tzv. drugi avarski kaganat.
U drugoj polovici sedmog stoljea dolazi novi val azijskih konjanika s mongo
loidnim rasnim tipovima i novom borbenom taktikom pokretljive lake konjice. Oni
Podrobnosti u MARGETI1995,49-53, s literaturom i diskusijom.
usto njeguju novi stil ukrasnih predmeta s grifonima i vrijeama. Taj val preuzima
vlast u Krovat-Kuvratovoj dravi sredinom druge polovice sedmog stoljea, a potis
nuti potomci eta, koje su nekih 40 godina ranije osvojile uz pomo Krovata-Kuvrata
cijelu avarsku dravu, zadravaju se na rubovima drave (tj. dananja Hrvatska,
Karantanija, Poljska) s veim (u Hrvatskoj) i manjim uspjehom (drugdje)
Kronoloki to izgleda priblino ovako:
- do cea 630. god. prvi avarski kaganat,
- od cea 630. do cea 675. god. fflobugarski i filobizantski drugi avarski kaganat
Hrovata,
- od 675. do kraja 8. stoljea trei avarski kaganat.
Iz poetka najsjajnijeg doba avarske drave, tj. iz doba "drugog avarskog kaganata" sauvane su dvije vrlo vane vijesti. Papa Ivan IV. u 641. godini poslao je zajed
no s opatam Martmom per Dalmatiam seu Istriam multas pecunias (mnogo no
vaca po cijeloj Dalmaciji kao i Istri).27 Kroniar se pourio da nam objasni razloge toga
poslanstva: propter redemptionem captivorum, qui depraedati eraru a gentibus (radi oslo
boenja zarobljenika, uhvaenih od barbara).28 Vijest je zanimljiva ali nas ostavlja u
izvjesnoj nedoumici pravom razlogu poslanstva, utoliko vie to je poznato da je
Bizant tek jednu godinu ranije, za vrijeme kratkotrajne vlasti pape Severina, temelji
to opljakao papinu blagajnu.29 Upravo je nemogue ne povezati to poslanstvo s
drugom vjerodostojnom vijeu po kojoj su se Slaveni ve idue, 642. god., upleli u
borbe s Langobardima du rijeke Ofanto na zapadnoj obali Jadrana i tom prigodom
ak uspjeli ubiti langobardskog vojvodu Aja.30 U tom razdoblju Langobardi vre
snaan pritisak na Rim, a odnosi su papinstva i Bizanta vie nego hladni, pa je oito
da je do pojave Slavena na Ofantu dolo na papinu inicijativu zbog namjere da se
langobardski pritisak na Rim smanji uz pomo Slavena, kad to ve nije bilo mogue
preko Bizanta.31 Papa sebe naziva "izabranim od Boga" (in Dei nomine eleetus),22 ime
naroito istie da ne treba traiti carevu potvrdu. Sve to govori u prilog tezi da je opat
Martin bio poslan u vanu politiku misiju Slavenima na istonoj obali Jadrana, koji
su, prema tome, najvjerojatnije u Istri i u Dalmaciji bili pod zajednikom vlau. Moda
se papa nadao da e Slaveni napasti Langobarde ne samo na jugu uz rijeku Ofanto
nego i na krajnjoj sjevernoj jadranskoj obali. Misija opata Martina imala je uspjeha
27
28
29
30
31
32
Doc. 277.
"Radi oslobaanja zarobljenika, to su ih barbarska plemena pohvatala".
Vitae, 137.: ingressus est Isacius Patricius in Episcopium Laterense et fuit ibi per dies octo, dum
substantiam illam depraedarentur (Izacij patricij uao je u lateransku kuriju i boravio tamo 8 dana dok
nije opljakao cijelu tamonju riznicu).
Doc. 276. Usp,. PAVAO AKON 44.
MARGETI 1983a, 148 id.
JAFFE, br. 2040 (1582.), 227.
samo u Dalmaciji, a ne i u Istri, jer su Avari sigurno bili protiv bilo kakvog uznemiravanja granice prema Langobardima.
Situacija je doista neobina, ali razumljiva. Rim je u to doba bio u sklopu Bizanta,
ali je unato tome papa Ivan IV pokazivao jasne znakove elje da se to vie osamo
stali. Papa je ak zatraio od nasljednika cara Heraklija, da povue Heraklijevu odred
bu, zvanu Ektezis, po kojoj je Krist imao samo jednu boansku volju unato dvije
prirode, boanske i ovjeje - dakle jednu vrstu kompromisa u teolokim pitanjima,
na koju papa nije htio pristati. Sredinja vlast pokuala je srezati papine autonomis
tike tendencije tako da je papi oduzela financijska sredstva koja su se nalazila u pa
pinskoj blagajni. A da stvar za Rimsku crkvu bude jo gora, na langobardsko prije
stolje doao je 636. god. kralj Rotari, protivnik Rimske crkve i uvjereni pristaa arijanstva, koji je vodio otvorenu langobardsku ekspanzionistiku politiku. Njemu je us
pjelo da ak i u vojvodstvu Benevent ostvari svoj jaki utjecaj pri kraju vladanja beneventanskog vojvode Arichija (umro 640. god.) nametnuvi mu furlanske "savjetni
ke".33
U svakom sluaju vidljivo je da sredinom 7. stoljea barem vei dio Istre nije pot
padao pod Bizant.
3. U drugoj polovici 7. stoljea pritisak Slavena na zapadnoj fronti bio je snaan.
Pavao akon javlja da je o. 664. god.34 5000 Slavena prodrlo u Furlaniju, nadalje da je
o. 705. god.35 vojvoda Ferdulf pozvao slavensku vojsku (exercitum Sclavorum), da su
tom prigodom doli slavenski izviai, latrunculi Sclavorum36 ali da je uskoro dolo sa
Slavenima do estokog okraja u kojem je poginuo Ferdulf i cjelokupno plemstvo.
Spomen slavenskih izviaa, iza kojih dolazi regularna slavenska vojska, dokazuje
da je rije dobro organiziranoj vojnoj snazi, koja, uostalom, uspijeva unititi
langobardsku vojsku.
Sve upravo navedene vijesti jasno upuuju na zakljuak da su Slaveni u to doba
bili respektabna vojna snaga, koja je na itavom golemom podruju od Istre do Crnog
mora vrila neugodni pritisak na bizantska podruja. Ipak, oni su za itavo to vrij eme
bili avarski saveznici i u tom savezu imali podreenu ulogu, dodue sa samostalnou
djelovanja. Jedino razdoblje prijateljskih odnosa Avara i Slavena prema Bizantu bilo
je u doba prevlasti Hrovata.
33
34
35
36
10
Podrobnosti u MARGETI 1983a, 148-152.

PAVAO AKON, V, 23.
N. dj VI, 24.
Latrunculi nisu obini razbojnici. Latrunculi su praecursores exercitus (DU CANGE V, 38), tj. vojni izviai.
Rije latrunculus u smislu vojnog plaenika uporabljena je u latinskom tekstu Biblije (Vulgata) pa se u
tom i slinom smislu vrlo esto rabi u srednjem vijeku. Navodimo ovdje samo primjer iz Du Cangea:
Is autem qui faxbat litteras, captus est a latrunculis Andreae regis (Na i. mj.). Ukratko, latrunculi su lako
oboruani i lako pokretljivi vojnici koji se koriste, uz ostalo, za nenadane upade na tua podruja.
Oni su utoliko slini razbojnicima, to "usput" mogu i pljakati, ali im to nije osnovni zadatak jer ako
ih se koristi kao izviae, oni su oito dio vojske.
Nakon smrti Kuvrata-Krovata Veliko bugarsko carstvo doivljava teke trenutke.

S tim je u svezi dolazak dijela Bugara god. 679/680. pod vodstvom Kuvratova sina
Asparuha na podruje juno i sjeverno od donjeg Dunava. Priblino u to doba
probugarski Hrovati gube vlast u Avariji, koja prelazi na novu vladajuu elitu, isto
njaku rasno i vojniki posve drukiju od prethodne. Njezin neprijateljski odnos pre
ma Bizantu traje sve do unitenja tog "treeg avarskog kaganata" po Karlu Velikom.
4. Dva prirunika vojne taktike, Pseudo-Mauricijev Strategikon iz poetka 7. sto
ljea i Taktika Lava Mudrog sadre neke vane vijesti narodima koji okruuju Bi
zant. Pokuat emo ih iskoristiti u prvom redu sa stajalita drutvenog ivota tih na
roda. U tim prirunicima anonim (Pseudo-Mauricije) i Lav daju upute vojnim ko
mandantima nainu ratovanja s raznim neprijateljskim narodima, koji okruuju
Bizant, ali i s onima koji imaju prijateljske odnose s Bizantom ili ak priznaju njegov
vie ili manje izraeni suverenitet nad njima, i to oito zato to i s njima treba znati
"zlu ne trebalo" ratovati. Usput oba autora daju krae ili dulje prikaze ivota, vjero
vanja, karakternih osobina i gospodarstvenih prilika naroda koje opisuju. Pri tome je
Lav Mudri uvelike koristio podatke iz Pseudo-Mauricija, ali ih je esto usklaivao s
promijenjenim okolnostima, do kojih je dolo u razmaku od priblino dvjesto godina
pisanja tih dvaju djela pa su te razlike od posebne vanosti za problematiku, koju u
ovome radi istraujemo. Ponegdje, gdje je dolo do bitne promjene u nainu ivota,
Lav Mudri navodi podatke, koje preuzima od Pseudo-Mauricija, ali u tom sluaju rabi
perfekt ondje gdje se ovaj slui prezentom. Lav Mudri zna da ti podaci vie ne odgo
varaju ivotnoj stvarnosti, ali mu je ao da ne iskoristi starije vrelo, jer ima pred sobom
gotov zanimljiv tekst. Dakako, da je za dananje istraitelje povijesti svaka ovakva
informacija zlata vrijedna. Evo prije svega popis naroda (s postotkom udjela u cjelo
kupnom tekstu) koji su za spomenuta dva autora vani za Bizant kao dravu i koji
ma oni daju razmjerno opirne vojne savjete i ostale vijesti:37
Pseudo-Mauricije
Lav Mudri
(XI, 1,1-85) Perzijanci

(XI, 2, 1-108) "Skiti tj. Avari, Turci
18%
(XVIII, 110-141) Saraceni
37%
i ostali narodi"
23%
(XVIII, 40-76) Turci (= Maari),

Bugari i slino
34%
(XVIII, 78-98) Franci i Langobardi
15%
(XI, 3,1-46) Franci, Langobardi,

i ostali slini
11%
(XI, 4, 1 -224) Slaveni i Avari
48%
(XVIII, 79, 99-108) Slaveni
100%
14%
100%
U zagradama broj knjige i poglavlja, a kod Pseudo-Mauricija i retci.
11
Kod ocjenjivanja podataka Pseudo-Mauricija treba uzeti u obzir da je car Mauricije koncem 6. stoljea vodio teke ratove s podunavskim Slavenima pa odatle djelo
mino potjee oita hipertrofija podataka Slavenima. Djelomian razlog bit e si
gurno i u tome, to je sastavlja toga djela najvjerojatnije neki general, koji je vodio
bitke sa Slavenima pa su ga oni najvie zanimali. U svakom sluaju vidi se da je razmjer
no mala pozornost posveena Francima i Langobardima, nedvojbeno zato to se teite
carstva nalazilo na Balkanu i u Maloj Aziji.
Razumljivo je da su kod Lava nestali Perzijanci, i da su na njihovo mjesto doli
Saraceni (Arapi), dapae, ovi su sada postali smrtonosni protivnici, ali su pozornost
pisca jako privukli i Turci (= Maari) i Bugari, - Bugari zato to je njihova blizina Konstantinopolu bila izvanredno neugodna latentna prijetnja, a Maari zato, to je mu
dar odnos s njima mogao uvelike odvratiti pritisak Bugara na Bizant. Slaveni su prestali
biti realna opasnost. Ako uzmemo u obzir, da od teksta koji otpada na njih, tj. 14%,
preteni dio ini antikvarne biljeke preuzete iz Pseudo-Mauricija (i dane u perfektu,
da itatelj zna da je rije neaktualnim injenicama) i da novi tekst Slavenima ini
samo oko 22% ukupnog Lavova teksta, onda se vidi da Slaveni u doba Lava Mudro
ga predstavljaju neusporedivo manju opasnost, nego to je to bilo dvjesto godina ranije
u doba Pseudo-Mauricija - dapae, po svemu se ini, da oni uope vie nisu bili neka
neposredna opasnost jer su se pokrstili i priznali bizantski suverenitet.
Izmeu Pseudo-Mauricija i Lava Mudrog postoji jo jedna zanimljiva razlika.
Pseudo-Mauricije je posve usmjeren na vojnika pitanja u najirem smislu te rijei.
Njega zanima kako se treba boriti s neprijateljem Bizanta, premda u to ulaze, dakako,
i pitanja gospodarske razvijenosti, drutvenog ureenja i slino. Lav Mudri shvaa
svoj zadatak poneto drukije. Kao car, vrhovni dravni autoritet, on oprezno i pozo
rno istrauje nain ivota i borbe onih naroda, koji su u susjedstvu Bizanta i s kojima,
dodue, nema privremeno napetih odnosa koji bi se mogli pretvoriti u ratni sukob,
ali ih ipak opisuje i pri tome uzima u obzir u prilinoj mjeri i pitanje diplomatskih
odnosa, jer i njima ovisi snaga drave.
I zbog toga Lav Mudri procjenjuje i ocjenjuje i susjede, koji (privremeno) nisu
neprijatelji, a pri tome ih prilino vjeto "rangira". Najmanje brige zadaju mu Slave
ni. Kristijaniziram i pod snanim bizantskim utjecajem, oni mogu posluiti kao uzor
dobrih susjeda. Posve je drukija situacija s Bugarima. Car insistira na tome da su oni
krani i da su se u mnogome odvojili od ostalih europskih barbara time to su se
trajno smjestili i napustili selilaki nain ivota (vojiocSiKos;). Pa ipak, car im posveuje
veliku pozornost jer je svjestan da ovako jaka drava u neposrednoj blizini glavnog
grada Bizanta moe preko noi postati velikom opasnou, a taj njegov slabo prikriveni
strah pred Bugarima izbija tako rei iz svakog retka posveenog njima. Tako Lav Mudri
na jednom mjestu38 pie kako je Boja providnost navela Maare da napadnu Bugare
38
12
TAKTIKA LAVA M U D R O G A XVIII, 42.
upravo u vrijeme kada su ovi prekrili mir s Bizantom i napali Traciju. Okolnosti su
bile vrlo nepovoljne za Bizant jer je bio upleten u rat s Arapima. Car nastavlja da je
Bizant u pomo Maarima poslao preko Dunava svoju mornaricu tako da su Maari
u tri bitke pobij edili Bugare: "Bugari su kao od vie se poslani da ne bi Romej i krani
svjesno uprljali ruke krvlju Bugara krana". Nema ni najmanje dvojbe da je Bizant
protiv Bugara uporabio Maare, koji su u to doba prebivali na prostorima istono od
koljena Dunava i ugnijezdili se u istonom dijelu moravske drave.39 Dakako, da je
Bizant nedvojbeno dobro platio maarsku intervenciju pa se je na bizantskom dvoru
"unajmljivanje" Maara smatralo kao dokaz da su Maari neka vrsta saveznika, pa
ak i neto vie od toga, jer se, eto, prihvaaju i ratnih operacija protiv bizantskih ne
prijatelja. I zato Lav, opisujui nain ratovanja s Turcima (= Maarima) diplomatski
i krijeposno dodaje: "Ovo ti ne piemo (komandante), kao da se spremamo na rat
protiv Turaka; oni, naime, niti su nam susjedi niti neprijatelji, ve se trude biti vie
kao podloni (uaAAov ) Romejima". Ne vidimo drugog boljeg objanjenja za
ovo Lavovo opisivanje na prvi pogled neobinog odnosa Maara i Bizanta u to vri
jeme.
U svakom sluaju vrijedi zapaziti Lavovo nastojanje da to tonije opie odnos
Bizanta prema susjedima, i to ne samo onima, koje se u Bizantu smatra potencijalnim
neprijateljima, nego i onima s kojima Bizant u to doba ivi na miru. Lavova se poru
ka priblino moe u pogledu naroda koji nisu neprijateljski ocrtati ovako: Slaveni su
pacifirani, kristijanizirani i podloni Bizantu; Bugari su krani, ali opasni i jaki i ne
smije im se vjerovati; Maari su spremni suraivati s Bizantom pa su kao takvi koris
ni, jer su jaki, premda jo nisu kristijaniziram i premda jo uvijek ive selilaki, no
madski.
Ekskurs
Odnosi Bizanta s barbarima nisu ni izdaleka tako jednostavni, kao to se na prvi
pogled ini. Pouan primjer za preispitivanje dosadanjih analiza tog problema jeste
dolazak Langobarda u Italiju.
Propast gepidske drave u 567. godini koja je neposredno prethodila odlasku
Langobarda iz Panonije u Italiju najee40 se opisuje priblino ovako: u 565. dolo je
do rata izmeu Langobarda pod njihovim vladarom Albuinom i Gepida pod Kunimundom. U poetku su Langobardi imali vie uspjeha, ali se ratna srea okrenula
kada je bizantski car Justin II. postao gepidskim saveznikom nakon to su mu Gepidi
obeali povrat Sirmija. Gepidi ipak ne ustupaju Bizantincima Sirmij. Pobijeeni
Langobardi povezuju se s Avarima kojima uz ostalo obeavaju da e im u sluaju
39
40
tome podrobnije MARGETI 2000,186 i d; ISTI 1995,28.

Literatura je u pravom smislu rijei nepregledna. Vidi npr. SCHMIDT, 539 i d., 583 i d.
13
pobjede prepustili gepidsku zemlju. Kunimund trai pomo od Bizanta i ponovo

obeava Sirmij, ali Bizant ostaje neutralan i ak doputa Avarima da njihove ete krenu
protiv Gepida preko bizantskog zemljita desnom obalom Dunava. Ipak, teret od
luujue bitke s Gepidima u 567. podnijeli su u cijelosti Langobardi koji unitavaju
gepidsku vojsku. Gepidski vladar Kunimund gubi tom prigodom ivot. Gepidi izruu
ju Bizantu Sirmij, a ostatak njihove drave zaposjedaju Avari. Langobardima je sus
jedstvo Avara bilo nepodnoljivo; zbog toga ve idue (568.) godine odlaze u Italiju
na to ih je potaklo i to to je car poetkom te godine skinuo Narzesa, koji je uivao
veliko potovanje u barbara, s njegova poloaja glavnog bizantskog funkcionara u
Italiji.
Ponaanje Langobarda na prvi se pogled ini zagonetnim. Oni su se jedini borili
protiv Gepida i dokazali svoju visoku vojniku sposobnost unitivi gepidsku dravu.
I dok ljeinari, da se tako izrazimo, Avari i Bizantinci dijele meusobno gepidsku
dravu, Langobarde, pobjednike u ratu, navodno hvata strah pred Avarima i naputaju
Panoniju, i to upravo u vrijeme kada Bizant ne pokazuje nimalo straha od Avara i na
njihovo najvee ogorenje okupira Sirmij. Teza langobardskom strahu ili ak bilo
kakvoj averziji prema Avarima u to vrijeme nema nikakva oslonca u vrelima, dok
naprotiv postoji dovoljno vijesti tome daje njihov odnos bio prijateljsku ak savezni
ki. Poznato je npr. da su ta dva naroda sklopila ugovor neposredno pred rat s Gepidi
ma. tom nas ugovoru izvjetava i inae pouzdani Menandar pa nema razloga sum
njati u njegovu vjerodostojnost. Historia Langobardorum Gotanskog kodeksa i is
toimeno djelo Pavla akona sauvali su vijest jo jednom ugovoru Langobarda i
Avara. Po tom su se ugovoru Avari obvezali vratiti Langobardima Panoniju u roku
od 200 godina, ako bi se Langobardi htjeli u nju vratiti. Mnogi autori prihvaaju vijes
ti tom ugovoru. I doista ne vidi se razlog koji bi potakao pisca Gotanskog kodeksa i
Pavla akona da ga naprosto izmisle, vijest se oito temelji na narodnoj tradiciji po
kojoj je, dakle, povlaenje iz Panonije sprovedeno u punoj suglasnosti s Avarima. Kako
protivnih vijesti nema, ne vidimo zato se ne bi toj tradiciji vjerovalo bar u njezinoj
osnovnoj poruci, ti. dobrim odnosima Langobarda i Avara u to doba.
Nije manje udna jo jedna okolnost. Naime, Bizant se 568./569. estoko odupire
avarskom pokuaju da se dokopa Sirmija pa se oko njegovih zidina vode krvave borbe.
A obratno, Bizant ne prua Langobardima ni najmanji otpor prilikom njihovog
zaposjedanja golemih prostranstava sjeverne Italije. Agnellus izriito kae da su
Langobardi okupirali "Venecije" bez ikakvih ratnih operacija (absque hello). Zar je do
ista Bizantu bilo toliko stalo do Sirmija, a tako malo do sjeverne Italije?
Isto tako ude uporni napadi Langobarda na prekoalpska franaka podruja. Jo
iste 569. godine kada Langobardi osvajaju Milano, oni ve napadaju Franke emu
postoji pouzdano svjedoanstvo vrlo dobro informiranog suvremenog kroniara
Marija iz Avenchesa.41 Isto tako dobro obavijeteni suvremeni pisac Povijesti Frana41
14
MARIUS, 238.
ka, biskup Grgur iz Toursa pie u 575. godini da su Langobardi napadali preko Alpa
570. i 571. godine. 42 Zar su doista ti uporni langobardski agresivni prijelazi preko Alpa
i to upravo ondje gdje su se jo uvijek drale bizantske posade (npr. Sua) bili ba
samo trichte, zwecklose Expeditionen kako ih naziva Schimdt?43 Dakako da je posve
neprihvatljivo "objanjavati" takve vrlo rizine i opetovane pothvate preko Alpa kao
"glupe i besmislene", jer bi oni oito takvim izgledali i samima Langobardima, to vie
to su bili skopani s tekim gubicima za Langobarde. Oito je da bi i sami Langobar
di ve nakon prvog takvog prijelaza preko Alpa shvatili besmislenost tih pothvata pa
bi valjda od njih odustali. Zato smatramo da se langobardski upadi 569., 570. i 571.
moraju drukije, racionalnije i uvjerljivije objasniti. Ukratko, prema dosadanjim tu
maenjima ponaanje Langobarda poslije 565. god. ini se viestruko nerazumljivo.
Naprotiv, sve spomenute okolnosti govore u prilog tezi da su Langobardi doli u
Italiju uz suglasnost Bizanta. Je li tome sauvan neki trag u vrelima? U najstarijem
pisanom vrelu koje je nastalo na tlu Italije i koje ujedno odraava u dobroj mjeri
langobardsku narodnu tradiciju, u Origogentis Langobardorum pisanom sredinom VII.
stoljea bez ikakve sumnje na osnovi ve nekog prethodnog vrela, pie: Ipse Albuin
adduxit Langobardos in Italia, invitatos a Narsete scribarum (varijanta drugog rukopisa:
patricio)44, tj. taj Albuin je doveo u Italiju Langobarde pozvane od Narzesa, visokog
bizantskog funkcionara. Na dugom putu kroz Italiju prema franakoj granici (CividaleTreviso-Vicenza-Verona-Bresda-Bergamo-Milano-Torino-Susa) Langobardi nisu naili
ni na kakav otpor, a nema vijesti ni bilo kakvim osvajanjima i ruenjima gradova.
Analizirajmo sada neke najstarije vijesti ponaanju Langobarda u Italiji.
Najstarija se vijest nalazi kod Grgura, biskupa u Toursu. On je pisao 575/576., dakle
jedva 7-8 godina nakon ulaska Langobarda u Italiju. On pie da Langobardi quam regionem ingressi, maxime per annos Septem pervagantes, spoliatis eclesiis, sacerdotibus interfectis, in suam redigunt potetastem,45 tj. uavi u taj kraj (tj. Italiju) i na sve strane lutajui
sedam godina, nakon to su pljakali crkve i ubijali sveenike, podvrgnuli su ga svo
joj vlasti.
Vrlo je vjerojatno da su Langobardi poinili u Italiji razna nedjela jer je to nor
malna posljedica ulaska tuih vojnih jedinica u neku zemlju. Ipak Grgur ograniava
njihova zlodjela samo na crkve i sveenike, a kako on kao katolik s negodovanjem
gleda na Langobarde koji su bili arijanci, moe se s pravom pretpostaviti da je u Grgurovom opisu situacija s katolikim crkvama i sveenidma u Italiji svjesno drama
tizirana. Uostalom, dovoljno je proitati poznato pismo nearijanskih biskupa iz "Verone
i Druge Redje" iz 591. godine da se vidi daje katolianstvo jo te godine, dakle punih
42
GREG. TUR., 174-177 (IV, 42).
43
SCHMIDT, 593.
KOS 1,67 (biljeka Secundusa).
ORIGO 4. Nije li temelj toj vijesti u Secundusovoj historiola, na koju se Pavao akon esto poziva?
44
45
15
23 godina nakon dolaska Langobarda u najstroem sreditu langobardske vlasti i

prisutnosti bilo itekako ivo i da je tamonje nearijance daleko vie muio odnos pape
Grgura I. prema njima nego stav langobardskih vlasti.
Drugi suvremenik dolaska Langobarda, Marije iz Avenchesa povezuje s dolas
kom Langobarda u Italiju ove nedae koje su se desile: ibique alii morbo, alii fame, nuli gladio interemptisunt,46 tj. tamo (u Italiji) neki su izgubili ivot boleu, drugi glau,
a neki broj maem. Taj se izvjetaj ne ograniava dodue na ubijanju katolikih sveeni
ka, ali dolazak Langobarda povezuje s mnogobrojnim smrtnim sluajevima, u koji
ma ipak Marije najprije navodi bolesti i glad, a tek onda divljanje soldateske - a i to
zaudo samo za 569. godinu, a ne i za 570. i 571. Marije u Italiji za 570. godinu spom
inje kao najveu nesreu bolesti: morbis validus cum profluvio ventris et variola,47 . teku
bolest s izljevima u trbuhu i boginje. Marije povezuje dolazak Langobarda s uobia
jenim nesreama koje sa sobom donosi dolazak strane soldateske.
Za "Venecije" je AgneEus ak izriit: Langobardi su ih osvojili absque bello Isto
to vrijedi i za munjevito langobardsko napredovanje preko Milana i Alpa na franaki
teritorij. Ni kakvim okrajima Langobarda s Bizantincima ne javlja ni Marije iz
Avenchesa (Alboenus (...) Italiam occupavit)49 ni Grgur, biskup Toursa (quam regionem
ingressi maxime per annos Septem pervagantes)50 ni Izidor Seviljski (Narsis (...) Langobardos (...) in Italiam introducit)51 ni Origo (coeperunt predare in Italia)52 itd. to je jo karakteristinije, nita se ne zna tome, kada i kako su se Langobardi ugnijezditi u Spoletu
i Beneventu. Po nekima su oni osvojili ta dva vojvodstva tek kasnije u doba samostal
nosti langobardskih vojvoda poslije 574. (Hartmann),53 po drugima ih je osvojio ve
Albuin (Bogneti). Ali, posvemanji se muk vrela tako vanim dogaajima kao to je
langobardsko zaposjedanje Spoleta i Beneventa moe najprirodnije objasniti tako da
se i to dogodilo absque bello, kako bi rekao Agnellus.
Ostao bi kao jedini podatak Albuinova opsada Pavije koja je po Pavlu akonu
trajala preko tri godine.54 Pavao akon upleo je u svoj rad priu dramatinom osva
janju Pavije bez ikakve sumnje iz lokalne tradicije pa je vrlo veliko pitanje to se zapravo
dogaalo oko Pavije. Codex GotMnus javlja Paviji neto posve drugo: Tune Papiae cives
et Mediolanum Metropolim (...) colla sua ipsiusAlbuin regisubicerunt,55 tj. tada su se graani
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
16
MARIUS, ad. a. 569.

N. dj ad a. 570.
AGNELLUS, 227.
MARIUS, ada. 569.
GREG, TUR., 174 (1 41).
ISIDOR, 476.
ORIGO, 4.
HARTMANN, 54 i d.
PAVAO AKON, , 26,27.
CODEXGOTHANUS,9,c.50.
Pavije i metropole Milano pokorili Albuinu kralju. Codex Gothanus povezuje - dodue
nespretno - pad Pavije i Milana s prvim nastupom Albuina u sjevernoj Italiji. Kako to
vrelo ne pravi nikakve razlike u pokoravanju Milana i Pavije vidi se da oko Pavije
uope nije dolo do nekih borba. Drugi stariji izvori ne spominju to opsjedanje za
koje bi ipak trebalo oekivati da bi kod suvremenih kroniara moralo pobuditi velik
interes, bez obzira na to koliko bi trajala navodna opsada.
Ovo je samo izvod iz nae opirnije ralambe, na koju upuujemo itatelja. %
2. Struktura slavenskog drutva
1. Od svih naroda, koje Pseudo-Mauricije i Lav spominju, za naseljavanje dana
njih hrvatskih krajeva i Balkanskog poluotoka u obzir dolaze jedino Slaveni. Da bi
razvoj drutvenog ivota Slavena prema njihovu opisu bio potpun, treba se prisjetiti
Prokopova opusa.57
Nekih pola stoljea kasnije Pseudo-Mauricije opisuje Slavene posve drukije i
spominje slavenska sela, u kojima su nastambe usko povezane jedne s drugima i koja
su zbog obrane tako izgraena da iz njih ima vie izlaza.58 Slaveni imaju mnogo
domaih ivotinja i uskladitenih itarica, u rat ide svaki borac opremljen s dva mala
koplja, a neki ak i s velikim tekim titovima. Prema udima sv. Dimitrija Slavene
karakterizira veliko poznavanje opsade gradova, iz ega se moe zakljuiti da su raz
ni obrti bili vrlo razvijeni.591 vijest Pavla akona da je avarski kagan poslao Slavene u
pomo langobardskom kralju Agilulfu pri opsjedanja Cremone potvruje obrtnike
vjetine Slavena,60 a nekih osamdeset godina kasnije uda sv. Dimitrija izriito spomi
nju drvosjee, stolare, kovae i graditelje sprava za napad na Solun.61
Poetkom 10. stoljea Lav Mudrijavlja da su Slaveni ve odavno preli Dunav, da
su se naselili na prostorima zapadno od Bugara, da su uglavnom kristijaniziram, da
su podloni Bizantu i da mu pomau svojim napadima na bizantske neprijatelje.
Jo dvije vijesti privlae nau pozornost. Naime, Pavao akon razlikuje sredi
nom 7. stoljea slavensku vojsku (exertitum Sdavorum) od slavenskih prethodnica i
izviaa (latruncoU Sdavorum), iz ega se moe zakljuiti da su Slaveni, koji ive blizu
Furlanije vojno ve vrlo dobro organizirani.62 Uostalom, ve Pseudo-Mauricije spomi
nje grupacije mladih odvanih Slavena koji iznenade napadae na njihova sela.63 U
oba sluaja rije je zasebnim udarnim lako pokretnim etama.
56
57
58
59
60
61
62
63
MARGETI 1992,149-173.
Vidi tekst uz . 2.
PSEUDO-MAURICIJE XI, 4 (5), (13).
N. dj.,XI,4(3).
uda sv. Dimitrija 1,116
PAVAOAKONIV,28.
uda sv. Dimitrija , 272.
Vidibilj.28.
17
Vrijedi usporediti vijesti Pseudo-Mauricija i Lava Mudroga drutvenom ure

enju Slavena s onim drugih naroda.
Po Pseudo-Mauriciju Avari, Turci i ostali hunski narodi do poetaka neprijatelj
stava ive raspreni po rodovima i plemenima ( <pvlq). Ali, kada se
Avari i Turci pripremaju za bitke, oni vie nisu rodovsko-plemenski organiziram, ve
se grupiraju u vrsto povezane ete (|xo!pcu), a izvan njih nalaze se pomone pokret
ljive ete. Takvu vojnu organizaciju omoguuje vrsta jedinstvena vlast, ti su narodi
p.ovap%o\)|TEva, njima vlada jedan vladar.64 Ostali hunski narodi nastupaju, dakle, i u
ratu rasporeeni po rodovima i plemenima. Ove vijesti Pseudo-Mauricija ponavlja i
Lav Mudri, s time da ovaj istie da Turci i u njegovo doba ive pastirskim ivotom,
dok Bugari vie tako ne ive, premda je njihova dravna organizacija i dalje ostala
pod jednom vlasti.65
Langobardi, Franci i drugi blond (^ccv9a) narodi bore se prema Pseudo-Maurici
ju66 u vojnim formacijama "po plemenima, rodovima i prema prijateljstvu" [
(pvXq 1 (...) axiyyeveia Kai Ttpoarcaeta].67 preuzima i Lav Mudri, ali dodaje
ove vane rijei "a, esto i na osnovi prisege" (noXX&Kiq 1 )68 iz ega
treba zakljuiti da je u dvostotjetnom razdoblju dolo do bitnog napretka njihova
vojnog organiziranja, rj. da do organizadje njihovih vojnih jedinica ne dolazi vie samo
na osnovi rodovsko-plemenskog drutvenog ureenja, ve i na osnovi samoorganiziranja eta, koje ujedinjuje prisegom utvrena zajednika komanda. Lav Mudri
dodaje daljnja zapaanja: Franci i Langobardi u meuvremenu su kristijanizirani, neki
su od njih u prijateljskim odnosima s Bizantom, neki su mu podloni 69 i dodaje da su
Langobardi izgubili u meuvremenu mnogo na svojoj snazi i ugledu.70
to se pak tie Slavena, ni Pseudo-Mauricije ni Lav Mudri ne izvjeuju da bi oni
bili ivjeli u rodovsko-plemenskom drutvu niti da bi se u sluaju rata tako organi
zirali. U doba Lava Mudrog (konac 9. i poetak 10. stoljea) Slaveni su se ve smjestili
na podrujima jugozapadno od donjeg Dunava i ive organizirani po podrujima,
time da je poevi od Bazilija I. i njihova dravna uprava organizirana na bizantski
nain, ali su zadrali mnoge vlastite pravne obiaje.
2. Problem naseljavanja naih podruja od 6. stoljea dalje ima posve drugi sadraj
nego to je to sluaj s Italijom, kamo su, nakon to je Justinijan unitio ostrogotsku
dravu, u drugoj polovici 6. stoljea doli Langobardi i tamo u idua dva stoljea vodili
64
65
66
67
68
69
70
18
PSEUDO-MAURICIJE XI, 4 (12).

N. dj. XI, 2.
TAKTIKA LAVA MUDROGA XVIII, 43,63.
PSEUDO-MAURICIJE XI, 3,13-15.
TAKTIKA LAVA MUDROGA XVIII, 84.
N. dj. XVIII, 78.
N. dj. XVIII, 80.
borbu za vlast s Bizantom. Bizant je dodue trpio mnoge poraze i gubitke raznih po
druja, ali je njegova uloga u to doba u Italiji daleko od toga da bi bila marginalna, ve
i zbog dvoznanosti odnosa Langobardi-Bizant, koji su ve od samog dolaska
Langobarda pa sve do pojave u Italiju nove velesile, Franaka, bili neusporedivo
sloeniji od pukog trajnog neprijateljstva. Slino je bilo, uostalom, i na podrujima
dananje Francuske i panjolske, gdje seje naseljavanje Vizigota, Ostrogota iBurgunda
odvijalo takoer pod posve drukijim okolnostima nego na podruju dananje Hr
vatske (i Bosne).
Pri tome mislimo u prvome redu na okolnost da su svi narodi koji su se od 4. st.
dalje naseljavali u Italiji, Francuskoj i panjolskoj, tamo naili na rimske veleposjedni
ke i ostatke kakve-takve rimske dravne organizacije pa su zbog toga novopridoli
narodi nastojali da se prijenos vlasti i bogatstva dogodi na razmjerno miran nain, jer
im je bilo jasno da e tako postii mnogo vie s neusporedivo manje rtava. Kao le
galni plat, koji je pokrivao djelominu eksproprijaciju posluila je konstitucija iz 398.
god. po kojoj se vojnika u sluaju potrebe "privremeno" smjetalo u kue veleposjed
nika, tako daje ovaj morao odstupiti jednu treinu svoje kue, dok je vojnik-" gost"
(hospesl) dobivao prehranu iz dravnih skladita ili u novcu.
Oslanjajui se i na rimske zakone, Vizigoti, Ostrogoti, Burgundi i kasnije Langobardi mogli su u okviru rimskog pravnog poretka biti proglaeni "gostima" pa im je na
osnovi dogovora preputena u naelu ne samo treina kue, ve i treina zemalja s
njihovim obraivaama. Ali, to je samo okvir unutar kojeg je svaki osvaja nalazio svoj
odnos prema starosjediocima.71
Tako su, npr. prema pouzdanim vijestima Marija, 456. god. Burgundi zauzeli dio
Galije i podijelili zemlje s galskim senatorima.72 Lex Burgundionum to podrobnije regu
lira i odreuje da Burgund dobiva od obradivih zemalja dvije treine, od uma polovi
cu, a od robova (mancipia) jednu treinu.73 Koncem V stoljea Odokar je razdijelio
treinu zemalja svojim vojnicima (u svojstvu federata (xumac.. .a),74 a kada ga je po
bijedio Teodorik, ovaj je preuzeo te ve razdijeljene zemlje i nije od Rimljana nita
vie traio, to je Prokop naroito pohvalio.75 Za Langobarde smo slabije obavijeteni.
Pavao akon pie da su "neki Rimljani iz pohlepe poubijani, a drugi razdijeljeni meu
gostima (perhaspites) ibili obvezani da trei dio svojeguroda plaaju Langobardima".76
71
72
73
74
75
76
N. dj. XVIII, 101.

MARIUS,239: Eoanno Burgundiones partem Galliae occupnverunt terrasquecum Gallie semtoribus diviserunt.
(U toj su godini Burgundi zauzeli dio GaJije i podijelili zemlje sa senatorima Galije).
LEX GUNDOBADA, 54 pr; 54, 2; 67; za Vizigote vidi Lex Visigothorum, Cod. Eur X, 1,18,16; 1, 9;
usp. Lex Recessv. X, 8. Za Franke vidi npr. Lex Ribuaria.
PROKOP 1,1,8.
PROKOP 1,1,27.
PAVAO AKON, II, 32. U problematiku se ovdje ne moemo upustiti.
19
Ovakve eksproprijacije nije bilo u sluaju dolaska Avara, Slavena i drugih naroda
prigodom postupnog zauzimanja podruja dananje Hrvatske, i to zato, to se cje
lokupna vladajua elita (svjetovni dunosnici, biskupi, imuni posjednici) odselila,
u prvom redu u dalmatinske gradove i otoke. Ostali su samo "nii" slojevi: mali na
sljedni zakupci zemalja i neslobodno poljoprivredno stanovnitvo - ukoliko nisu od
bjegli s drugima. Tako su se doljaci nali u utoliko pogodnijoj situaciji od doljaka na
Zapadu, to nisu imali potrebe dogovarati se podjeli zemlje: sva je zemlja pripala
njima.
Prema prethodnom izlaganju proizlazi da su nae krajeve zaposjele kao nova
vladajua elita vojne jedinice Slavena, koje su dole u okviru "prvoga avarskog kaganata" pojaane migracijom Hrovata nakon to ih je iz sredita drave istisnula nova
vladajua elita "treeg avarskog kaganata".
Ako je proces naseljavanja naih krajeva tekao u opisanom smislu, proizlazilo bi
da se drutvo na podrujima dananje Hrvatske tijekom 8. stoljea sastojalo iz vie
slojeva:
a) vladajui sloj
- sloj Slavena-ratnika, poevi od konca 6. stoljea,
- sloj Horvata-ratnika, poevi od priblino 630. god. dalje, uvean za dodatnu
migraciju poslije priblino 675. god.
b) podreeni sloj
- slobodni poljoprivrednici iz ranijeg razdoblja,
- slobodni nasljedni zakupci-obraivai, slavenski doseljenici,
- neslobodni poljoprivrednici.
Dodajmo da smatramo da Slaveni-ratnici nisu sa sobom preseljavali osobito ve
lik broj Slavena ne-ratnika, osim, dakako, lanova svojih obitelji i jo ponekih Slave
na, s kojima su bili ue povezani i s kojima su bili voljni podijeliti povlateni poloaj
vladajueg sloja. S druge strane, poloaj podreenih slobodnih nasljednih zakupni
ka nije mogao biti pretjerano privlaan za Slavene iz ranije postojbine (podruja oko
donjeg Dunava), ali se ini vjerojatnim da su se na selidbu mogli odluiti Slaveni "golje", koji u ranijoj domovini nisu imali dobar ekonomski i drutveni poloaj i kojima
je selidba na opustjela zemljita na podruja dananje Hrvatske ipak bila nedvojbeni
napredak (npr. mlaim lanovima obitelji s brojnijom djecom).
ak ni pribline omjere broja pripadnika pojedinih slojeva jedva da je mogue
naslutiti. Moglo bi se moda rei da je u vladajuem sloju bilo vie Slavena, a da je
Hrovata bilo manje, ali da su s druge strane Hrovati bili kompaktniji zbog svijesti
svojoj ranijoj ulozi u drugom avarskom kagana tu i zbog toga bili skloniji vroj meu
sobnoj povezanosti i ambiciozniji u volji za zauzimanje vodee uloge.
U podreenim slojevima bili bismo skloni dati brojanu prednost slobodnim
poljoprivrednicima iz ranijeg razdoblja, osobito u podrujima juno od Kupe i Save,
20
koja nisu bila toliko izloena pljakakim pohodima od 5. do 8. stoljea. Za naa su

istraivanja ova pitanja marginalna.
Mnogo je vanije pitanje drutvenog i pravnog poloaja pojedinog sloja.
Kako izravnih podataka nema, posluit emo se analogijom sa strukturama slinih
migracijskih drutava. Ovdje prije svega mislimo na drutvene slojeve u doba
"drugoga avarskog kaganata", tj. onoga doba kada su avarskom dravom vladali
Hrovati (630.-675.). Arheoloka istraivanja dala su tome drutvu dosta zanimljivih
podataka. Smatramo da arheoloki podaci, povezani s pisanim vrelima upuuju na
to da je vojni i upravni vii sloj stanovnitva sainjavala jezgra vladajueg plemena
na elu s kaganom (cjelokupno sauvano znakovlje, insignije iz zlata),77 njegovim
"namjesnicima" (zlatni ma),78 i drugim visokim dunosnicima (pozlaene kneevske
insignije). "Nie plemstvo" sainjavali su vojni pratioci vieg sloja (srebrni pojas, e
sto i srebrna konjska oprema). Nieg su ranga bili vojnici (pojas s bronanim dijelo
vima), ali - ne svi. Oko polovica vojnika nije pokopana s pojasom pa se njih vjerojat
no treba izjednaiti s najniim slojem (pastiri, sluge). Posebni rang imali su graniari.79
Meutim, postojala je i diferencijacija ovisna ulozi u vojnoj sili.
Jezgro vojske sainjavalo je teko naoruano i oklopljeno konjanitvo srednjoazijsko-perzijskog tipa, oboruano kopljem za probijanje oklopa, dvosjeklim maem i
ojaanim lukom.
Na nioj su cij eni bili lako oboruam konj anici saveznih turkij skih plemena (Kutriguri i drugi). Ovamo su pripadali najvjerojatnije i slavenski saveznici.
Teko naoruanu jezgru pratili su pjeaci, npr. pokoreni Slaveni.
Nedvojbena je, dakle, stroga hijerarhija unutar vojske vladajueg plemena (ili
plemena): najvii, srednji i nii sloj - ali i u okviru nevojnikog dijela puanstva. Toj
pak hijerarhiji odgovara hijerarhija kod saveznikih i podreenih naroda. Ali, na alost,
arheoloki nalazi daju samo naslutiti ope obrise postojanja spomenutih hijerarhija.
Zbog nedostatka pisanih vijesti jasnija slika meusobnih odnosa pojedinih slojeva
nije mogua.
Ipak, analogija sa strukturom drutva drugih plemena i naroda koji su ivjeli neko
vrijeme na naim podrujima moe donekle pomoi, i to osobito usporedba s
Langobardima, koji su boravili u Panoniji sredinom 6. stoljea.
Kaganovo sjedite nalazilo se oko 90 km. jugoistono od dananje Budimpete. (SZENTPETERY, II,
240,241).
Prema arheolokim nalazima proizlazilo bi da su postojala etiri takva sjedita (dva sjeverno odnosno
juno od kaganova sjedita, udaljena 60 odnosno 80 km.; jedno na desnoj obali Dunava, oko 80 km.
sjeveroistono od Budimpete i jedno s lijeve strane rijeke Tise, priblino u visini dananjeg grada
Debrecin). Dakako, broj nije siguran, jer ovisi i sluajnosti nalaza). SZENTPETERY, na i. mj.
Naa je "ranglista" donekle, ali ne u cijelosti, slina onoj, koju je predloio BONA, 451. Usp. ijprijedlog
SZENTPETERYA, II, 235,1988. Temelj modernom istraivanju i zakljucima dao je LASZLO, osobito
175-180 i 286-293. Vidi i AVENARIUS, osobito 142 i d.
21
Drutvena struktura langobardskog drutva u 7. stoljeu poznata nam je iz Edictus (ili Edictum) Rothari i iz zakonodavstva langobardskih kraljeva 8. stoljea, kada dolazi
do jakog prodora rimskog prava pod kraljem Liutprandom (713.-735.) i njegovim
nasljednicima Ratchisu i Ahistulfu.80
Langobardsko drutvo dijelilo se u Italiji na vie slojeva. Punopravni su graani
langobardske drave bili samo Langobardi. Svi su bili obvezni na vojnu dunost i na
sudjelovanja na skuptinama. Dijelili su se na 5 klasa: oni koji nemaju ni 40 rali zemlje
duni su donijeti sa sobom samo najnunije oruje (luk, strijele, tit); posjednik imanja
preko 40 rali mora doi u vojsku jo i s konjem; onaj koji ima do 7 podlonika sa ze
mljom duan je sluiti vojsku kao teko naoruani konjanik, a ako ima preko 7
podlonika mora dovesti sa sobom odgovarajui broj konja i naoruanje (Ahi. 2.).
Trgovci nisu bili obvezani ii u vojsku, nego je umjesto toga njihova imovina bila op
tereena raznim davanjima. Pri odlasku na vojni pohod svaki je sudac imao pravo
osloboditi od vojne dunosti 6 konjanika i 10 pjeaka koji su ostajali kod kue i tjedno
radili po tri dana na imanju suca sve do njegova povratka s vojne. Slobodni Langobardi
bili su vrlo ogranieni u pravu mijenjanja svog prebivalita ak i unutar kraljevstva.
Odobrenje za selidbu mogao je dati samo kralj. (Ro. 177).
Poloaj Rimljana u langobardskoj dravi neposredno nakon dolaska Langobarda u Italiju u literaturi je sporan. Po nekima su oni pali u poloaj poluslobodnih ljudi
(haldija), po drugima su zadrali ne samo slobodan status nego ak i svoj municipalni
poredak (gradske opine s kurijama). Paljiva analiza oskudnih vrela pokazuje da su
Rimljani ostali slobodni i zadrali svoje posjede, ali da su politiki bili graani drugog
reda. Nakon to su Langobardi u vrijeme Liutpranda uglavnom napustili arijanstvo
prihvaanjem katolikog ispovijedanja i nakon to je isti kralj uveo u langobardsko
pravo mnoga naela i norme rimskog prava, politika zapostavljenost Rimljana
uglavnom je nestala.
Poluslobodni ljudi (haldii, aldiones) bili su, ini se, potomci onih osloboenika koji
nisu osloboeni formalnostima kojima se stjee puna sloboda. Oni su imali svog za
titnika (patronus), koji ih je zastupao pred sudom (Li. 68).
Neslobodni (mancvpi, servi) dijele se u nekoliko vrsta: "sluge" (ministerijali) koji ive
na dvoru gospodara; "poljoprivredni radnici" (servi rusticani), koji ive i rade na po
ljoprivrednom imanju gospodara; "neslobodni koloni" (servi massari) koji imaju vla
stito domainstvo i neku pravnu i poslovnu sposobnost j er smiju drati vlastite pastire
(Ro. 352) i druge ovisne radnike (Ro. 134), a mogu otuivati imovinu u granicama
redovna tekueg obavljanja gospodarskih djelatnosti i s drugim sklapati ugovore
drutvu, npr. zajednikom uvanju stoke i unapreivanju stoarstva (Ro. 234).
BEYERLE, 409,435; MARGETI1988,63-64. Napominjemo da Rotarijev edikt citiramo Ro., zakone

Liutpranda s Li., Ratchisa Ra., a Ahistulfa Ahi.
22
L. Margeti: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku {do pojave stalea)
Dosta dobru sliku hijerarhijskih odnosa u Langobarda daje naknada za ubojstvo,

vraa, koja ovisi ugledu pojedinog sloja:
I. slobodni
1) ugledne osobe, osobito suci (iudices)
2) kraljeva pratnja (gasindi)
3) slobodni Langobardi {arimani, exercitales)
300 solida
200 solida
150 solida
II.
1)
2)
3)
4)
60 solida
50 solida
6 solida
16 solida 81
neslobodni
haldii, aldiones
sluge sa znanjem nekog obrta
ostale sluge
poljoprivrednici
Langobardsko je drutvo, dakle, bilo diferencirano tako da se vladajui sloj dije

lio na vladajucu langobardsku elitu i obine Langobarde, dok su podreeni slojevi
obuhvaali sve ostalo stanovnitvo. Rimljani su u tom drutvu imali podreeni poloaj
kao etnika skupina, najvjerojatnije uglavnom slino poloaju Rimljana pod Burgundima. Vlast je u dravi drala vladajua elita, s time da je ona bila posebno zatiena
vrlo visokom cijenom za razlikom od svih ostalih slojeva, pripadnici kojih su bili
vrednovani od 6 (sluge) do 200 solida (gasindi), to znai da je zatita linosti bila upra
vo nevjerojatno razliita.
Kako je i u avarskoj dravi prema arheolokim nalazima postojala ista dvostru
ka diferencijacija (prema plemenskoj pripadnostii prema poloaju pojedinca unutar
plemena), razumno je pretpostaviti da su oba elementa i u njoj postojala. Za prvi ele
ment nema dvojbe: avarsko se drutvo tako jasno dijelilo prema pripadnosti pojediLi. 62.
Prema Lex Gundobada, zakonu Burgunda, sastavljenom u doba kralja Gundobada (474.-516.) vrada
za slobodne Burgunde iznosi tono onoliko koliko i za Langobarde po langobardskim propisima
njihova kralja Liutpranda iz 8. stoljea, i to stupnjevana takoer s obzirom na tri sloja slobodnih
Burgunda (Lex Gundobada, II, 2). to se pak tie neslobodnih osoba, njihova je vrijednost ovako
utvrena:
- rob barbarin u pratnji uglednika
60 solida
- rob-zlatar
150 solida
- rob-obrtnik koji radi sa srebrom
100 solida
- rob-kova
50 solida
- rob-stolar
40 solida
- rob-poljoprivredni radnik
30 solida
Rimsko stanovnitvo takoer je podijeljeno u tri grupe (BEYERLE, 166). Za ubojstvo slobodnog
Rimljanina po odredbi kralja Gundobada imovina ubojice dijelila se na dva dijela, od kojih su polovicu
dobivali nasljednici (heredes) ubijenoga,_a drugu polovicu nasljednici ubojice. Sam ubojica kanjavao
se smru (LEX ROMANA BURG., II, 5). to se pak tie neslobodnih, Gundobadov je zakon propisivao
iste zakone za Rimljane i Burgunde (LEX ROMANA BURG., II, 6 ) Za Vizigote vidi LEX
VISIGOTHORUM, VI, 5,1-20; VI, 5,13 = LEX RECCESS., a za Franke npr. LEX RIBUARIA, XXXVI De
diversis interf ectionibus.
23
nom plemenu, da je to nepotrebno dalje elaborirati. to se pak tie zatite linosti,

ona je vie nego vjerojatno slijedila osnovne ideje, koje smo utvrdili kod Langobarda
i drugih naroda.
Ta velika vjerojatnost pretvara se u tako rei siguran zakljuak, ako uzmemo u
obzir da je kasnije maarsko drutvo nastalo na taj nain, to je u sebe ukljuilo ostat
ke Avara i, uope, postupno cjelokupno stanovnitvo Svetopukove Moravske. Ali, bez
obzira na to, jo je u 16. stoljeu Verbczy dao ovu "ranglistu vrijednosti"82:
-
velikai
ugarski plemii
graani slobodnih gradova
hrvatski plemii
erdeljski plemii
neplemii i Sikulci
400 florena83
200 florena84
200 florena85
100 florena86
66 florena87
25 florena88
Pojednostavljeno reeno, ugarski plemii i svi graani svih kraljevskih slobodnih

gradova "vrijedili" su dvostruko od hrvatskog, trostruko od erdeljskog plemia, a osam
puta vie od neplemia. Svu realnu vlast u dravi prisvojila je, dakako, ugarska ari
stokracija.
Smatramo da smo uspjeno dokazali da je u avarskoj dravi postojao sustav slojeva
koji je u naelu odgovarao ranijem langobardskom i kasnijem ugarskom sustavu.
III. UTJECAJ BIZANTA N A RAZVOJ HRVATSKOG D R U T V A
1. Organizacija bizantske gradske opine u Dalmaciji
a) Politike prilike
Razvoj gradske autonomije u bizantskoj Dalmaciji tekao je drukijim tijekom nego
u ostaloj Europi. U znanosti je pitanju kontinuiteta dalmatinskih gradskih opina
posveena dosta velika pozornost. Ostalo je osamljeno i potpuno naputeno Strohalovo miljenje po kojemu su rimske gradske opine potpuno propale poetkom 7. st.,
a njihovo stanovnitvo u cijelosti uniteno od Avara i Slavena. Novo slavensko
stanovnitvo opustjelih gradova navodno bi bilo pod utjecajem sveenstva postupVidi L. MARGETI1995,29 s pozivom na najvaniju literaturu.
Trip., II, 43,2.
Trip., II, 70.
Trip., III, 9.
Trip., III, 3,1.
Na i. mj.
Trip., III, 3,14; 1,4,2.
24
no romanizirano, a autonomija tih gradova razvila bi se iz biskupove vlasti nad gra

dom.89 U znanosti je ostala prema tome prihvaena teorija kontinuitetu izmeu rim
skih municipija i srednjovjekovnih dalmatinskih gradova, samo to se taj kontinuitet
razliito shvaa. Spomenut emo samo neka starija i novija miljenja.
Mayer povezuje na najizravniji nain kuriju kasnorimskog carstva s poecima
srednjovjekovnih dalmatinskih gradova.90 Po njemu kurije nisu u bizantsko doba
doivjele dekadenciju, ve su "cijelo kasno rimsko carstvo i Bizant karakterizirani
stalnim poveanjem lokalne autonomije to je izvrava provincijalna aristokracija".
Prema tome, opravdano je po Mayeru povezati najvie lokalne inovnike rimskih
gradskih opina - duumviri iuredicundo - birane od kurije sa sucima (dvojicom) koji u
dalmatinskim gradskim opinama sude i upravljaju gradom, bar prema najstarijim
sauvanim ispravama, to vie to srednjovjekovni nobiles biraju najvie municipalne
organe, a nobiles odgovaraju po Mayeru starim kurijalima. Nema dvojbe da je Mayer
htio previe dokazati. Kasnorimske kurije zaista nisu propale jo ni u srednje bizant
sko doba te se nalaze u nekim dijelovima istonog carstva jo u 9. st., ali s druge strane
nema dvojbe da je 7. stoljee znailo u Bizantu upravo u municipalnom pogledu
prekretnicu zbog muitariziranja najosjetljivijih i najvanijih dijelova carstva.91 Uosta
lom, ak i sam Inchiostri, najbolji talijanski poznavalac dalmatinske i istarske pravne
povijesti koji nalazi kontinuitet izmeu rimskog i srednjovjekovnog prava u tako rei
svakoj normi i svakom institutu, prisiljen je posumnjati u i inae vrlo dvojbeni konti
nuitet izmeu duumviri iuredicundo i dvojice gradskih sudaca u srednjovjekovnoj
Dalmaciji.92 To svoje stajalite ponovio je Inchiostri i u kasnijim radovima.93
Kostreni je uvidio slabe strane "iste" teorije kontinuiteta pa ju je nastojao na
dograditi kako bi na najuvjerljiviji nain povezao stare rimske municipije sa srednjo
vjekovnim gradovima.94 On tvrdi da su dalmatinske gradske opine nastala stapa
njem triju komponenata, tj. rimsko-municipalnog elementa, opine krana-vjernika i udruivanja graana. Po Kostreniu, prvi element nije nita drugo nego "rimsko-municipalna ahura", a i drugi element igra tek sporednu ulogu vanjskog fakto
ra, pod utjecajem kojeg se esto nalazi trei element.
Barada je dao zanimljiv i vrijedan prilog prouavanju municipaliteta dalmatin
skih gradova u Bizantu.95 On je upozorio na nestanak kurija koje je zamijenio zbor
svih graana. Ti su se dijelili po bizantskom pravu "na maiores i minores, na mali i veli
puk, tj. maiores et minores censiti, dakle na poreznoj, a ne na krvnoj ili stalekoj osnovi".
89
90
91
92
93
94
95
STROHAL, 1-108,280-323. problematici podrobnije u MARGETI 1975 i MARGETI 1975a.

MAYER, 347-462.
OSTROGORSKI1958,445-473 = 1969,18-48; ISTI 1928,129-143 = 1969,49-60.
MAYER (INCHIOSTRI), 462.
INCHIOSTRI, 384.
KOSTRENI 1929,113-120; ISTI 1956,98 i d.
BARADA 1942,467.
25
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 487 (2003), str. 1 -150
Na alost je Baradin prilog prekratak da bi mogao obuhvatiti sloenu problematiku.

Njemu treba u dobro upisati to je kontinuitet municipalnog ivota u Dalmaciji vidio
u povezanosti rimskog ureenja sa srednjovjekovnim uz nunu kariku bizantskog
pravnog sustava, koja se ne smije zaobii.
I Praga se dotaknuo pitanja kontinuiteta.96 Po njemu su kurije u Dalmaciji pro
pale jo u kasnorimskom carstvu. Ve u to doba dalmatinski gradovi poprimaju vojno
obiljeje, i to tako da nekadanji dekurioni postaju vojni komandanti i tvore kao neko
vojniko plemstvo (famiglie tribunizie), dok se mali posjednici i ostali narod mora
zadovoljiti skromnijom ulogom "srednjeg i malog naroda" (il popolo medio e minuto).
Za vrijeme Bizanta na komicijima se "kao u vrijeme Rima" birao jedan ili dva priora
koji su, slino starim duovirima, upravljali komunom. Za najvanija pitanja sastajala
se arengo, skup svih graana. Uostalom, sve po Pragi, jo od 10. st. poinje se afirmira
ti novi bogati sloj srednjih graana koji eli sudjelovati u gradskoj upravi, ali kojem to
onemoguava stara visoka aristokracija. To je razlog zbog kojeg se nova buroazija
udaljava od Bizanta i trai nove organizacijske oblike. ini nam se da je Praga uinio
slinu pogrjeku kao i Mayer, samo u drugom smjeru. Dok je Mayer naao ostatke
starog rimskog municipalnog sustava jo duboko u bizantsko doba i tako neposred
no povezao kurije i komune, dotle je Praga militarizadju gradskog ivota prebacio u
kasnorimsko carstvo i pokuao obraniti i dokazati nepromjenjivost municipalnog
sustava u Dalmaciji tijekom nekih 600 godina. Takva je stabilnost unutranjeg muni
cipalnog ureenja to manje vjerojatna to je Dalmacija do Justinijana organizirana
na osnovi diokledjansko-konstantinskih reformi strogim odvajanjem civilne od vojne
uprave. Justinijan nije obnovio dvilnu upravu nakon to je sruena ostrogotska vlast,
ve je u Dalmaciji uveo vojnu upravu. Tako je to ostalo do prvih desetljea 7. stoljea,
kada su dalmatinski gradovi izgubili svaku vezu Bizantom.
Nije ni najmanje sluajno to za Dalmaciju iz VII. i VIII. st. nema vijesti ni jed
nom bizantskom strategu, nema nikakvih vijesti organima gradske uprave, a nema
vijesti ni sudjelovanju dalmatinskih gradova u ivotu Bizanta.
Tako nakon ubojstva bizantskoga cara Konstansa god. 668. dolazi na vlast u Siciliji uzurpator Mezezius. Prema jednom izvoru perrexit exercitus Italiae per partes Istriae,
alii per partes Campaniae, et alii per partes Sardiniae, Africae (---).97 Cini se da se
utnja Dalmadji, osobito ako se uzme u obzir da je put od Dubrovnika do Sicilije
mnogo krai nego od Trsta do Sicilije, moe i ovdje tumaiti samo na jedan nain:
dalmatinski gradovi nisu bili pod bizantskim vrhovnitvom niti su u njima bile sta
cionirane imperijalne ete. Ako je tono da se za Dalmadju ne moe pretpostaviti
tematsko ureenje prije 9. st., isto je tako tono da nema nikakvog dokaza ni za tvrd
nju da je navodno bizantskom Dalmacijom u 7. i 8. st. upravljao prokonzul.98 Takoer
96
97
26
PRAGA, 26,54-55,61.
KOS 1,220, br. 180.
nema vijesti ni u crkvenoj organizaciji. Prvi poznati biskup nakon dvjestogodinje

utnje je Donat, za kojeg znamo da je 805. god. bio biskup u Zadru i da je zajedno s
Pavlom, zadarskim, oito dalmatinskim, duksom, priznavao - franaku vlast. Znan
stvenici se spore je li dalmatinska crkva bila pod Rimom, Ravenom, Gradom, Akvile
jom ili Konstantinopolom pa se u vezi s time pokuavaju razne "vratolomije"99 umjesto
da se prizna jednostavnu i oitu injenicu da dalmatinski gradovi nisu bili ni pod jed
nom od nabrojenih crkvenih vlasti. Vijesti dalmatinskim gradovima u VII. i VIII. st.
nema naprosto zato to civilne i crkvene vlasti u Bizantu, Rimu, Akvileji, Gradu i Raveni
nemaju nad tim gradovima nikakve ingerencije. Slino je i s potivanjem svetaca. Nije
sluajno to izvjetaj prijenosu tijela sv. Anastazija u Zadar stavlja taj dogaaj u
poetak 9. st.100 i to sve upuuje na to da je ba nekako u isto vrijeme dolo do pri
jenosa moi sv. Rrevana iz Akvileje. Svakako je privlana misao da je franakom
pokuaju organiziranja crkvene hijerarhije u dalmatinskim gradovima sa centrom u
Akvileji, emu bi odgovaralo slanje relikvija sv. Krevana, odgovarao bizantski pokuaj
usmjeravanja dalmatinskih crkava prema Konstantinopolu i odgovarajui prijenos
tijela sv. Anastazije. Dakako, avarsko vrhovnitvo nad dalmatinskim gradovima bilo
je ve zbog postojanja slavenske autonomije u 7. i 8. st. vie-manje teoretske prirode.
Ostvarivalo se najvjerojatnije preko slavenskog lana "avarsko-slavenske konfed
eracije" i sastojalo se moda samo iz plaanja odreenog tributa. ini nam se da se i
okolnost to su dalmatinski gradovi uspjeli vie-manje sauvati svoj ager moe obja
sniti jedino tako to su oni priznali vrhovnitvo razmjerno jakih snaga u svome zale
u. Uostalom, vjerojatno je svaki grad imao drukije odnose s kontinentalnim sna
gama, pa je ovisilo djelomino diplomatskoj umjenosti gradskih predstavnika, a
djelomino i okolnostima u vezi s opim i lokalnim nadiranjem Slavena i Avara, koli
ko je gradskog agera oduzela nova vlast u zaleu.
b) Gradska autonomija u kasnorimskom carstvu i Bizantu
Gradska autonomija 1 je u kasnom rimskom carstvu jo uvijek vrlo izraena.
Dioklecijanove i Konstantinove reforme unijele su dodue red u financije i opu or
ganizaciju carstva i opteretile dvitates znatnim financijskim optereenjima, ali su im
osigurale bar relativni mir i pravnu sigurnost. Osnovna znaajka kasnorimskog carstva,
organiziranog na osnovama Dioklecijanovih i Konstantinovih reformi, bila je stroga
odvojenost civilne i vojnike uprave, pri emu je vojniki aparat bio strogo hijerar
hijski organiziran i predstavljao zajedno s carem kohezijski i integracijski element,
dok je civilna uprava bila postavljena na razmjerno prilino jako izraenoj autono
miji temeljnih staraca dravnog organizma - dvitates. Gradska opina, civitas, bila je
98
99
100
FERLUGA1957,45.
DABINOVI.,242.
Doc. 306-309. Godina je sporna. Podrobnosti u MARGETI1977,64.
27
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 487 (2003), sir. 1-150
u rukama srednjeg stalea - possessores -, koji su kao curiales u neku ruku staleki
privilegirani.101 Gradsku skuptinu tvorilo je 100 dekuriona, biranih izmeu kurijala,
a gradsku upravu vodili su razni nii i vii inovnici, birani od dekuriona. Na elu
gradske uprave nalazili su se duumviri iure dicundo. Autonomija gradske opine u pr
vom se redu sastojala u tome to je ona samostalno razrezivala i rasporeivala kvotu
poreza to ju je trebalo sabirati za potrebe centralne administracije, cara i vojske. Iz
gradske uprave bili su izrijekom iskljueni veleposjednici i ostale ugledne i mone
osobe koje su svoje obveze prema dravi plaale odvojeno i nezavisno od kvota i uplata
gradskih opina. Osnovni smisao itave organizacije bio je ovaj: civilno stanovnitvo,
organizirano u gradske opine, stvara svojim radom dovoljno sredstava za centralne
dravne organe i vojsku, a ti preuzimaju na sebe obvezu obrane proizvodnih
drutvenih slojeva. Autonomija obaju sektora - vojnikog i civilnog - postoji upravo
zato da bi svaki od njih mogao to potpunije i bolje obavljati svoj dio zadataka.
Opisana je organizacija unitena nakon to je rimska drava doivjela potpuni
krah zbog Justinijanove politike koja je imala sva obiljeja lanog sjaja efemernih us
pjeha toliko karakteristinih za bilo koju nerazumnu vlast koja ne vodi brige zdra
voj ekonomici, ve privremeno ostvaruje svoje ciljeve - najee politike i vojnike
prirode - da bi nakon potpunog iscrpljenja narodnog gospodarstva dolo do kraha
svih iluzija. Rimska drava, iscrpljena Justinijanovim "uspjesima", gubi najvei dio
Italije upadom Langobarda, najvei dio Balkana upadom Slavena i velik dio svojih
istonih oblasti pred nezadrivim arapskim naletima. Ostatke drave, koju sada ve
moemo nazvati Bizantom, koji se sastoje ponajvie od nepovezanih podruja,
zatienih pogodnim poloajem (venecijanski otoci, Ravena, Napulj, Gaeta, Sicilija,
Sardinija itd.), trebalo je sasvim drukije organizirati. Trebalo je potpuno odbaciti ideju
samostalnosti civilne vlasti koja hrani vojsku jer su dijelovi bizantskog carstva bili u
poloaju dugogodinje, ak stoljetne manje ili vie intenzivne opsade pri kojoj je i
najmanja nebudnost mogla znaiti potpuno fiziko unitenje ili u najboljem sluaju
pad u poloaj osvojenog podruja.
Autonomije gradskih opina u smislu organizacije kasnorimskog carstva nestaje.
Osobito je znaajno da kurije ili nestaju102 ili im se znatno smanjuju kompetencije,103
tako da je Lav Mudri koncem 9. st. mogao svojom Novelom XLVI ukinuti zakone
kurijalnoj odgovornosti za dugove i njihovom pravu biranja magistrata i uprav
ljanja gradom, a svojom Novelom L ak ukinuti obvezu insinuiranja darovanja u akte
gradskih vlasti. Time su opine nestale kao autonomne korporacije javnog prava i u
Ali ipak ne tako da bi poprimili znaajke kaste. Uostalom, tome postoje razliita miljenja. Tako Kubier,
2319-2352 naziva kurijale "eine erbliche Kaste". Slino i Lot, 20-92; Arangio-Ruiz, 63 itd. Obratno, Bruns
144 ne nalazi uope pravnih razlika meu rimskim graanima kasnorimskog carstva.
U Raveni se kurija posljednju put spominje 625. god., a u Rimu je, ini se, jo ranije nestala. Usp.
BREMER, 169.
U istonom dijelu Bizanta, u Herzonu, spominje se kurija (boul) jo god. 710. Usp. BREMER, 170.
28
skladu s tadanjim shvaanjem bizantske drave postale sastavnim dijelom dravne

hijerarhije. One su dodue sauvale pravnu osobnost, ali ne i korporativni element.
c) Prior i tribuni
aa) Prior
Vladajua teorija vidi u dalmatinskom priora glavnu osobu koja stoji na elu kurije.
To miljenje je najtemeljitije obradio Mayer.104 Njemu se uglavnom pridruio Inchiostri105 i podupro ga jo nekim izvorima u kojima se izvan Dalmacije pojavljuje prior.
Od naih pisaca to je miljenje prihvatio Ferluga.106 Kostreni se kolebao izmeu dva
miljenja. Dok je jo u prvom izdanju svoje Hrvatske pravne povijesti107 zastupao
vladajue miljenje uz obrazloenje da prior nije nita drugo nego prijevod grke rijei
rcparte-ucov, tj. najodliniji meu graanima, a tek kao alternativu koncedirao mo
gunost da se dalmatinski prior razvio iz gotskog zapovjednika grada, dotle je u novijoj
verziji svoje knjige skloniji drugonavedenoj teoriji, to vie to se priorat javlja tek
kasnije u Dubrovniku i Kotoru, koji nisu bili pod gotskom upravom.
Prior u srednjovjekovnoj Dalmaciji kao vrhovni gradski magistrat mora se
obrazloiti specifinim okolnostima u kojima se nala Dalmacija. Drukije se ne da
objasniti injenica da je jedino u Dalmaciji na razmjerno iroku podruju od Krka do
Dubrovnika i Kotora vrhovna gradska magistratura nazvana prioratom po rijei pri
or koja ni u Italiji ni u ostalim zapadnoeuropskim zemljama nema tog specifinog
znaenja na irem podruju kroz dulje vrijeme, Uvoenje jedinstvenog termina na
podruju od Krka do Kotora pretpostavlja nadalje postojanje jedinstvene jake vlasti
koja je u stanju provesti takvu jednoobraznost. To bi odgovaralo vremenu vojne or
ganizacije Dalmacije koju je uveo Justinijan. Naime, termin prior potjee iz kasnorimske vojnike hijerarhije, a za Justinijana je prior ili npmzvaiv komandant ete od 100
vojnika. Drugim rijeima, specifinost poloaja Dalmacije kao podruja pod vojnom
upravom od Justinijana do nestanka bizantske vlasti u Dalmaciji imala je za posljedicu
specifinost kasnijeg naziva "gradonaelnika" dalmatinskih gradova. Ona ujedno i
potvruje nau tezu da osnovu bizantskog opinskog ureenja treba traiti u vojnoj
organizaciji.
i
bb) Tribuni
Na venecijanskim podrujima, koja su se spasila od langobardskih osvajanja, tri
buni su na elu pojedinih otoka, tako da bi se ak moglo rei da u to doba Venecija i
104
105
106
107
MAYER,445id.
INCHIOSTRI1930,275id.
FERLUGA 1957,58.
KOSTRENI 1923,265-266.
29
nije drugo nego konfederadja preko tribuna vojniki organiziranih otoka. Od 726.
god. oni postaju reizborni i u stalnom su sukobu s dudevima, kao predstavnidma
sredinje vlasti. Ve 829. god. u Veneciji nalazimo vei broj tribuna, to treba tumaiti
time da je naziv tribuna poeo oznaavati poasnu, "plemiku" titulu, premda je pojam
primates, druga oznaka za "plemie", iri od naziva tribuna. Naziv tribun postao je
doivotan i nasljedan ak ve u doba neprijeporna vrhovnitva Bizanta nad Veneci
jom. U10. stoljeu naziv tribun ve se identificira s nazivom "plemi" pa se ak stvaraju
dva sloja, vii, tzv. tribuni anteriores s jaim privilegiranim poloajem i tribuni noviter
facti. Oboje oznaava privilegirane slojeve. U l i . stoljeu u Mlecima nestaju tribuni.
U Istri su se u doba Bizanta tribuni brojili meu najodlinije funkcionare.
Nestankom Bizanta u Istri naziv tribuna samo se tu i tamo javlja pa ga zamjenjuju
skabini i drugi franaki nazivi i slube.
U Splitu se tribun pojavljuje kao vrlo ugledna osoba, ali samo u jednoj jedinoj
ispravi. Radi se ispravi u kojoj gradovi Split, Trogir, Zadar i Biograd obeavaju mle
takom dudu god. 1075. da nee pozivati "Normannos aut extraneos" u Dalmadju.108
Uime Splita daju obeanje prior Valica, "Gaudinus tribunus", vei broj uglednih graana
poimenino navedenih bez naznake funkcije kao i svi ostali "vei i manji graani"
{cum universis nostris concivibus maioribus et minoribus). U toj ispravi tribun je uz priora
najugledniji graanin i najvaniji funkdonar.
Mislimo da je takorei sigurno da je u Splitu u 11. i 12. st. tribun bio zapovjednik
gradske oruane strae i kao takav vrlo ugledna osoba.
U Zadru se u razdoblju izmeu 918. i 1067. god. pojavljuje naziv tribuna u ak 10
isprava, i to oito u znaenju poasnog, "plemikog" naziva. Nakon 1069. god. prestaje
stvarna vlast Bizanta nad Dalmacijom pa taj poasni naziv postaje neomiljen i graani
ga vie ne dodaju svom imenu.
U svakom sluaju pogrjeno je pripisati tribunskoj asti postupno nestajanje. Pre
ma nekim autorima izgledalo bi kao da se tijekom 11. st. njihov broj sve vie sma
njuje:109 poetkom 11. st. bilo bi ih mnogo, sredinom ih se pojavljuje sve manje, kra
jem 11. st. ostao bi samo jedan tribun, a u 12. st. bi naziva tribun nestalo. Bez obzira na
vjerodostojnost izvora, oni ne potvruju spomenutu tezu: isprava iz 918. god. spo
minje 7 tribuna kao svjedoke i jo dva u dispoziciji,110 iz god. 986.10 tribuna,111 iz god.
999. 5 tribuna kao svjedoke i jednog kao oca oporuiteljice,112iz god. 986.-999.10 tri-
108
109
110
111
112
113
114
CD 1,137-138, br. 108 = Doc. 101-103, br. 86.

Ovu tezu je iznio Raki, a prihvatili su je meu ostalima Dabinovi, Kostreni i G. Novak.
CD 1,25-28, br. 21 = Doc. 17-20, br 13.
CD 1,44-46, br. 31 = Doc. 21-23, br. 17.
CD 1,48-49, br. 33 = Doc. 26-28, br. 21.
CD 1,49-50, br. 34 = Doc. 25-26, br 20.
CD 1,67-68, br. 49 = Doc. 41-42, br. 32.
buna,113 iz god. 1033.2 tribuna,114 iz god. 1034.2 tribuna,115 iz god. 1036.3 tribuna,116 iz
god. 1036. 3 tribuna,117 iz god. 1044.1 tribun118 i iz god. 1067.11 tribuna.119
Preostaje da utvrdimo to su bili tribuni u Zadru do 1067. god.
Kako se oni pojavljuju u prvom redu kao svjedoci, a ne nalazimo ih ni u kojem
sluaju u funkciji sudaca treba odbaciti miljenja po kojima bi zadarski tribuni bili suci
odnosno neka vrst kurije. Jesu li oni zapovjednici pojedinih dijelova grada (Raki) ili
plemstvo (Mayer) -ili moda oboje? Skloni smo u zadarskim tribunima 10.-11. st. zaista
vidjeti zapovjednike pojedinih gradskih etvrti. ak izgleda da imamo vijesti na
zivima teritorijaliziranih vojnih jedinica u Zadru. Naime, isprava iz 986. god. meu
svjedocima navodi Ego Petrus tribunus Spalatinus testis i Ego Johannes, tribunus Arbesano testis, a Agapina oporuka iz 999. god. meu svjedocima ima Drago, tribunus de
Spalato, Viato, tribunus deApsaro, Maius, tribunus Marra in Saco i Maius tribunus Sclitula. Dakle, iz isprava koje su nesumnjivo krivotvorene, ali podacima kojih ne moramo
uskratiti povjerenje, proizlazi da je postojalo bar pet gradskih etvrti kojima su na
elu bili tribuni. Moglo bi se dodue pomisliti da su splitski, rapski i osorski tribuni
predstavnici tih gradskih opina koji su se sluajno ili pozivom nali u Zadru u vri
jeme nastanka pravnog posla kojem se u ispravi radi i njegova ubiljeavanja u sa
mostanske anale. Premda je i to miljenje nerijetko izneseno u znanosti,120 ipak nam
se ini mnogo vjerojatnijim, da su oni tribuni zadarskih teritorij aliziranih vojnih je
dinica. Nije ba vjerojatno da bi rapski tribun doao u Zadar, i to jo sa svojim bratom
(Ego Plato tribunus, frater eius, testis), takoer tribunom (valjda rapskim?) i u Zadru bio
pozvan da svjedoi. Osim toga, pet zadarskih etvrti neodoljivo nas podsjea na 11
ravenskih etvrti iz bizantskoga doba, u kojima su bili stacioniram vojni garnizoni, a
kojima se kao 12. dio ravenskog stanovnitva dodalo crkveni dio (duodecima pars ecclesiae est relicta).m Nazivi ravenskih etvrti to ih Agnellus navodi posvjedoeni su u
izvorima prvoga reda, a poznato je da su neki odredi, pa prema njima i neke gradske
etvrti, bili nazivani po imenima gradova. Neki odredi i etvrti u Raveni imaju ne ba
posve razumljiva imena, xvpx.firmens, laetus, a nema dvojbe da su stvarno postojali jer
i njih spominju izvori prvog reda.122 Zbog toga ne treba odbaciti nerazumljiva imena
etvrti Marra in Saco i Sclitula u Zadru jer nije nemogue da ih je krivotvoritelj ne
marno prepisao iz anala, kao to je i inae pri svom radu dosta nemarno postupao.
Ako bismo za Zadar pretpostavili crkveni dio kao esti, onda bi paralela s Ravenom
115
116
117
118
119
120
121
122
CD 1,68-69, br. 50 = Doc. 42, br. 33.

CD 1,69-70, br. 51 = Doc. 43, br. 34.
CD 1,70-71, br. 52 = Doc. 44, br. 35.
CD 1,77-78, br. 57 = Doc. 47-48, br. 38.
CD 1,106,109, br. 79 = Doc. 69-70, br. 53.
Npr. NOVAK, 334; PRAGA, 127 itd.
AGNELLUS, 140.
Npr. numerus laetus spomenut je vie puta u MARINI, 170-171, br. 110.
31
bila potpuna: u Ravenibi se stanovnitvo dijelilo na 12 dijelova, u Zadru na 6; podje

la ima vojni i civilni znaaj; neki nazivi odnose se na imena gradova; neki nazivi su
nejasni; na elu etvrti nalaze se tribuni; konano, tribuna kao vojnih i civilnih
zapovjednika nestaje nestankom bizantske vlasti.
Kao i drugdje, u Bizantu se odsluenim funkcionarima nerijetko ostavljalo dosa
danju titulu. toj pojavi imamo vijesti upravo za Dalmaciju u bizantskim vrelima,
gdje je odsluenim arhontima priznat poasni naziv aparhonta, a rangirali su se u
istoj klasi sa slubujuim arhontima nekih tema, meu ostalim i Dalmacije.123 Nije li
vie nego vjerojatno da su odslueni tribuni zadrali naziv tribuna u zadarskom drut
vu?
Drugim rijeima, tribuni zadarskih isprava 10. i 11. st. slubujui su ili odslueni
vojni i civilni zapovjednid zadarskih gradskih etvrti.
Na kraju, moemo se upitati, ne upuuje li nas okolnost da se tribuni pojavljuju
u 11. st. u prvom redu u Zadru, a da siguran trag tribunu postoji jo samo u Splitu, na
misao da je u Zadru bilo sjedite bizantskog vojnog garnizona ija je nazonost
konano ipak morala biti najbolje jamstvo pripadnosti Dalmacije Carstvu. Dijelovi
garnizoni oito su bili stacionirani u pojedinim predjelima zadarske civitas, a njihova
imena oznaavala su ujedno i teritorijalno prostiranje bizantske uprave u Dalmaciji:
od Osora do Splita.124 Ti vojnici bili su nesumnjivo jaa zatita bizantskih interesa u
itavoj Dalmadji nego najvii predstavnik bizantske vlasti u Dalmaciji, strateg125 odnos
no katepan126 koji je uostalom bio u pravilu osoba izabrana za zadarskog priora i kao
takav ipak vie zainteresiran za samostalnost i razvoj svog grada nego za bizantske
interese. Ako je tome tako, onda smo i putem tribuna donekle odkrinuti vrata prob
lemu bizantske vlasti u Dalmaciji i njezinog funkcioniranja do sredine 11. stoljea
d) Sudjelovanje viih i niih slojeva u upravljanju gradom
U svome radu iz 1975. god. prouili smo podatke gradskom stanovnitvu dal
matinskih gradskih opina u vrijeme postojanja hrvatske drave narodnih vladara.
Utvrdili smo da se od 22 sluaja u 8 pojavljuje sintagma clerus et populus, u 4 maiores
et minores ili slino, 5 puta omnes nobiles ili slino, 3 puta nobiles, maiores et minores ili
slino, jednom omnes sacerdotes et seniores, a u jednom omnis populus. Inae, sintagma
omnis (universus) populus pojavljuje se u drugim sluajevima u raznim kombinacija
ma jo 6 puta.127
FERLUGA1953,91.
U11. st. U Dalmaciju nije vie pripadao Dubrovnik. Usp. FERLUGA 1957,91.
CD 1,99-100 = Doc. 59-60, br. 40 (1060. god.).
CD 1,106-109 = Doc. 69-70, br. 53 (1067. god.).
Od pisaca jedino PRAGA, 65 tvrdi da su se u Dalmaciji nalazile jake vojne snage Bizanta, ali i to
ograniava samo za vrijeme oko 1067. god., tj. u doba katepanata. Nae je miljenje da je vojna sila
32
L. Margeli: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
Iz ovih se podataka dadu izvesti ovi zakljua:128

aa) Ve je u 9. stoljeu postojala toliko jaka diferencijacija meu graanstvom, da
ju je uoio i papa, obrativi se 879. god. uz ostalo i senioribus i habitatoribus. Pogrjeno
je zato tvrditi za diferencijaciju u 11. st. koja je bez dvojbe postojala, da se ona tek tada
poela pojavljivati, a da je prije toga u dalmatinskim gradovima postojala neka eko
nomski i politiki nediferencirana masa graana. Uostalom, jedva moe biti dvojbe
da je i naa formulacija diferencijaciji "ve u 9. stoljeu" utoliko pogrjena to moda
ostavlja dojam kao da je prije toga postojala neizdiferenciranost meu graanima.
Ono "ve" znai jednostavno to da ve najstariji izvori prvoga reda govore eko
nomski i politiki diferenciranom graanstvu.
bb) itav narod sudjeluje u donoenju najvanijih odluka na jednak nain, ti. jed
nostavnim davanjem suglasnosti na ve gotovu i pripremljenu odluku. U izvorima
ne nailazimo ni na kakvu potvrdu miljenja da je narod imao najprije punu vlast
odluivanja, a nakon toga da mu je ta vlast postupno oduzimana u korist viih sloje
va graanstva. Suglasnost naroda bila je oduvijek u dalmatinskim gradovima viemanje puka formalnost. Dovoljno spretna i dovoljno jaka vlast lako je ishodila na
rodnu suglasnost koja - to ne moemo dovoljno naglasiti - nije imala znaaj pravog
odluivanja. pravom odluivanju moglo bi se govoriti jedino onda kad bi narod
zaista bio u stanju da pretrese sve mogunosti nekog rjeenja, i kad bi na temelju tak
va razmatranja donio odluku jednoj od predloenih mogunosti. tome se daka
ko uope ne moe govoriti. Na sreu sauvan je primjer takvog izjanjavanja graan
stva s kraja 11. st. koji e zorno prikazati ulogu naf oda u donoenju neke odluke. God.
1095. donosi se u Zadru odluka davanju samostanu sv. Krevana svih dohodaka od
soli i ribolova na Vergadi. Kako se donosi ta odluka? Prior Drago "consiliatis omnibus
nobilibus nostris" donosi odluku i daje sainiti ispravu. U toj ispravi se nastavlja dalje
ovako: "Hane (...) donationis paginam lecta est (...) in die natalicii (...) quam audientes ab
omni populo acclamatam est: fiat,fiat,fiat".Dakle, nekom utvrivanju kvoruma, nekom
prebrojavanju glasova i slinome nema ni traga. Narod se suglasio s odlukom oduev
ljenim poklicima. Kada se narod primirio od svog oduevljenja (et post facto silentio),
prior "una cum proceribus nostre urbis" predlae sankciju protiv prekritelja odluke pa
na to "iterum multotiens dictum est: fiat, fiat". Neto slino nalazimo i u statutima iz
13. i 14. st.130
Bizanta bila nazona u Dalmaciji za vrijeme itava trajanja bizantske vlasti sve do 1067. god., ali da
ona nije imala mnogo vie od oko 500 vojnika (na svakog tribuna dolazilo bi po 100 vojnika) - u svakom
sluaju za ono doba dovoljan broj da umiri nezadovoljnike, da odbije gusare i kakav neoekivani
prepad susjednih sila.
128
129
130
MARGETI1975,52-55.
CD 1,205, br. 165 = Doc. 175-176, br. 134.
Usp.SINDIK, 89-90.
33
Dakako, da tumaenje to smo ga upravo dali izaziva novo pitanje i postavlja novi
problem. Naime, je li do takvog stanja moda ipak dolo poetnom jako izraenom
ulogom naroda u odluivanju i upravljanju gradom je takva formalna suglasnost
neto to je ve postojalo stoljeima.
Vladajua teorija sklona je prvoj alternativi, i to najee povezujui iroku
demokraciju i samoupravljanje u ranom srednjem vijeku s postojanjem kranske
opine. ini nam se da to nije tako. Naime, militarizacija bizantskih pokrajina uzro
kovala je spajanje civilnih i vojnih funkcija i organiziranje stanovnitva na vojnikoj
osnovi stvaranjem gradske i seoske milicije i stvaranjem faktiki privilegiranog kruga
osoba koje su posjednici nekretnina, dakle, imunijih osoba i ujedno nositelja svih
vanijih funkcija u gradu. Takvo militarizirano i diferencirano drutvo ne poznaje i
ne priznaje stvarnu ravnopravnost slobodnog stanovnitva. Pa ipak, upravo militarizadja drutva, povezana sa slabom i udaljenom sredinjom vlau, zahtijeva od vladajueg i rukovodeeg sloja pronalaenje takvih organizacijskih formi u upravljanju
gradom koje e osigurati postojei poredak. Vojnike skuptine su upravo nuan
preduvjet funkcioniranja takvog sustava dijelom zato da bi se povojnienom
stanovnitvu objavile odluke vladajueg sloja, a dijelom i zato da bi u uvjetima uda
ljene sredinje vlasti pojedine odluke dobile kakvu-takvu pravnu legitimaciju suglas
nou graana. I zaista, ako se iz udaljene prijestolnice nije mogla dobiti za pojedine
odluke ni lako ni brzo odgovarajua potvrda koja bi tu odluku legalizirala, to nor
malnije i to prirodnije nego da se sakupi stanovnitvo i od njega dobije "pristanak".
Narod predvoen svojim dekanima, centarhima, satnicima, tribunima, kapeta
nima i kako su se ve u rano doba i u raznim krajevima zvali komandanti povojnienog
stanovnitva sastajao se, sluao proklamacije i smatrao najkorisnijim da buno i ra
dosno izrazi svoju suglasnost s predloenim odlukama, jer "car je daleko, a Bog viso
ko", kae naa narodna poslovica.
Ukratko, ini nam se loginim i vjerojatnim da izvor skuptinama graana u dal
matinskim gradovima 11. st. s njihovim formalnim pravom odluivanja, to smo ga
upoznali na osnovi isprave iz 1095. god., traimo u skuptinama militariziranog na
roda jer je militarizacija specifinog tipa zahvatila i morala zahvatiti Dalmaciju, to vie
to se militarizaciji moe zakljuiti ve i iz naziva glavnih gradskih funkcija u 10. i
11. St., tj. priora i tribuna.
e) Uloga biskupa
Za 6. st. odluujui su tekstovi Justinijanove kodifikacije. Nema ni najmanje sum
nje da su oni u Dalmaciji vrijedili bar u drugoj polovici 6. st.131 Jo iz 398. god. potjee
Pragmatikom sankcijom pro petitione Vigilii od 554. god. protegnuo je Justinijan vanost svoje
kodifikacije i na Italiju. Pragmatika sankcija poinje: (...)) quaedam disponcnda censuimus ad utililatem
omnium pertinentia, qui per occidentaks partes habitare noscuntur, a glava proirenju vanosti Justinijanova
zakonodavstva zavrava rijeima: (...) una deo uolentefacta republica legum etiam nostrarum ubique prolatetur
34
L/Margeti: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
propis po kojem je biskup vrio arbitrau u sporovima, u kojima su se obje stranke

sloile da prenesu spor s redovnih sudova u njegovu nadlenost.132 To je poznata tzv.
episcopalis audientia. Justinijan je toj odredbi kasnorimskog carstva dodao dvije svoje:
jednu iz god. 530.133 po kojoj je biskup vrio nadzor nad gradskom imovinom i drugu
iz god. 539.m po kojoj se nezadovoljna stranka mogla obratiti na biskupa. Ovaj je po
potrebi upozorio "clarissimum provinciae iudicem",135 a ako je njegovo upozorenje osta
lo bez uspjeha, mogao se obratiti na samoga cara. Drugim rijeima, oito je da po Justiriijanovim propisima biskup nije organ gradske uprave, a ni organ redovne provin
cijske adrmnistracije.136
Tako prema zadarskoj ispravi, navodno iz 986. god.137 donose odluku ponov
nom darovanju samostanu sv. Krevana pokretnina i nekretnina "(...) Mains prior (...)
una cum consensu omnium nobilium (...) atque universi populi, maiorum et minorum omni
um (..J",138 a biskup se pojavljuje tek meu potpisnicima isprave.139 Slino i prema
ispravi iz god. 1075.140 po kojoj dalmatinski gradovi izjavljuju mletakom dudu da
nee dopustiti da Normani dou u Dalmaciju, obeanje daje u ime Splita "prior Spalatine civitatis" zatim slijede imenovani tribun i vei broj uglednih graana i konano
se istie da se obeanje donosi "cum universis nostris concivibus maioribus et minoribus";
u ime Trogira obeanje daje prior, vei broj uglednih graana "cum cunctis nostris cumcivibus maioribus et minoribus"; u ime Zadra obeanje daju prior, sudac, vei broj
poimenino navedenih graana "cum civibus maioribus et minoribus"; u ime Biograda
prior s veim brojem poimenino navedenih graana "atque omnes concives nostre civ
itatis". Tek meu potpisnicima nalazimo splitskog nadbiskupa Lovra i biogradskog
biskupa, dok se uope ne spominju zadarski i trogirski biskup.
Sve u svemu kad se pregleda itav izvorni materijal iz 11. st, vidi se da je biskup
dodue koji put naveden u protokolu i i eshatokolu, ali samo zato to se radi ugled
noj osobi, a ne zato to bi on bio gradski funkcionar.
auctoritas. Iz ovih rijei m o e se s dosta vjerojatnosti zakljuiti d a je Pragmatika sankcija d o n e s e n a i
za Dalmaciju. U o s t a l o m to je stajalite npr. KOSTRENCICA1956,92. Istina je d o d u e d a je primjena
p r i v a t n o p r a v n i h propisa Justinijanove kodifikacije vjerojatno bila slaba ili nikakva, kao i u Italiji, ali
j a v n o p r a v n i propisi bili su ve z b o g svoje specifine prirode vrlo vjerojatno primjenjivani, to vie to
je Pragmatika sankcija proirena n a cijelo carstvo god. 569. N o v e l o m V Justina II., v. Jus GraecoR o m a n u m II, 10-13.
132
1,4,7 (KRGER, 40).
133
. 1,4,26.
134
N o v . l u s t . 86 ( S C H O L L , 4 1 9 i d . ) .
135
Originalni grki tekst glasi: tu lamprotLtw tAj '"pare. ..aj.
136
KARLOWA, 898; DE FRANCISCI, 154.
137
C D I, 45, br. 31 = Doc. 21-23, br. 17.
138 p , - e m a KLAIC N . 1965,173 isprava je krivotvorina m o d a s kraja 12. st.

139
Biskup je t a k o e r i pisar isprave. Kao potpisnik n a v o d i se: Ego Anastasius episeopus testis..., a k a o pisar:
Ego quidem Anastasius, episeopus... manu propria (scri)psi et mboravi.
140
C D 1,137, br. 108,1075. god. = Doc. 101-103, br. 66.
35
Uostalom, takav zakljuak mogli smo donijeti i bez razmatranja izvornog mater
ijala. Dalmacija je u 11. st. pripadala Bizantu, a poznato je da su u bizantskom carstvu
biskupi bili dodue vrlo ugledne osobe i imali ak neke arbitrane i nadzorne funkcije,
ali se za njih nikako ne moe rei da pripadaju meu prave gradske magistrate. Naj
vie to bi se moglo rei jest da su biskupi u Bizantu imali faktino vrlo velik ugled i
vrili neke nadzorne funkcije, ali to je posve neto drugo od javnopravnog poloaja
u gradskoj hijerarhiji.
f) Uloga kranske opine
Ako ve biskup nije sastavni dio gradskih magistratura u Bizantu, nije li moda
bar kranska opina onaj crkveni element koji je oplodio "rimsko-muniripalmi ahu
ru" i ulio joj u ranom srednjem vijeku novi ivot? Doista, moglo bi se ovako zakljui
vati: kurije kasnorimskog carstva bile su u odumiranju, gradsko puanstvo ujedinje
no i nadahnuto novim kranskim egalitarnim duhom biralo je svog biskupa i na taj
nain oblikovalo svoju zajednicu, koja je imala svoju osnovu u kranskom duhu, svoj
ovozemaljski cilj u meusobnom pomaganju, a svoju organizaciju u biskupu i
sveenicima; tako formirana kranska opina supstituirala se propaloj kuriji i donosila
odluke u svim vanijim stvarima koje su se ticale gradske uprave; kasnije je dolo do
diferencijacije unutar kranske opine koja se u svom javnopravnom vidu pretvo
rila u gradsku opinu pa su se poeli razlikovati vii od niih slojeva - i to bi bio upra
vo trenutak u kojem bi gradska opina bila "snimljena" 1018. god. na Rabu, Krku, u
Osoru i Beliju.
Ipak, od 22 analizirana sluaja, clerus et populus ili slino spominje se samo 8 puta,
a jednom omnes sacerdotes et seniores. To je premalo da bi se moglo zakljuivati na
odluujuu ulogu kranske opine. Ona nije bila osnova na kojoj bi se izgraivao
srednjovjekovni dalmatinski municipalitet. Uostalom, to je samo po sebi razumljivo.
Dalmacija je do sredine 6. st. bila organizirana kao svaka druga provincija rimskog
carstva, ona je imala svoj conventus, svoje civitates, u gradovima su upravu imali isti
oni municipalni magistrati kao i u drugim provincijama, biskup je bio - kao to smo
vidjeli - vrlo vana i ugledna osoba, ali bez neposrednog utjecaja na upravu, sudstvo
i vojsku, a kranska opina nije birala ak ni svoje biskupe. U izvorima iz 11. st. nai
lazimo ee na spominjanje klera i naroda, "clerus et populus", pa bi na prvi pogled
moglo izgledati kao da se u tom izriaju nalazi sakriven bar spomen na vrijeme kad je
itav narod, okupljen oko svojih duhovnih pastira upravljao gradom. Ipak, ako se
izvorni materijal malo bolje pogleda, onda taj argument nema osobito znaenje.
Naime, kler i narod ne spominju se u izvorima u smislu jedinstva duhovnog vodstva
naroda i samog naroda, ve obratno, ak u smislu stanovitog suprotstavljanja, ili jo
tonije reeno, u smislu isticanja da se radi dvije grupacije gradskih stanovnika koje
ne ovise jedna drugoj, ali koje zajedniki donose odluku. To se sasvim lijepo vidi u
krkom obeanju tributa mletakom dudu god. 1018., gdje se kae da obeanje daju
a) Vitalis episcopus cum toto clero, b) cum Andrea priore ita et omnes habitatores i iz isprave
36
od 1060. u kojoj Rabljani donose odluku na slian nain, tj. a) episcopus Drago cum omni
nostro clew i b) maior prior una cum omni populo predicte urbis. Prema tome i u ostalim
ispravama izriaj "kler i narod" treba tumaiti u smislu postojanja dviju grupacija
stanovnika koje su donijele istovjetnu odluku. U svakom sluaju, sigurno je da u 11.
st. pojam "kler i narod" ne oznaava kransku opinu, a nema razloga izvoditi iz tog
izriaja postojanje kranske opine nakon 7. st. u Dalmaciji, koja bi, navodno, upra
vljala gradom i koja bi se kasnije pretvorila u gradsku opinu.
g) Nastanak srednjovjekovne gradske opine u okviru bizantske gradske opine u
Dalmaciji
Isprave iz 1018. god., kojima su rapska, krka, osorka i belijska opina priznale
mletakog duda za svog seniora, pruaju izvanredni primjer pretvaranja bizantske
gradske opine u srednjovjekovnu gradsku opinu u Dalmaciji.
Spoznaje to smo ih stekli u prethodnim analizama omoguit e nam novi pri
stup i novo razumijevanje protokola rapske, krke, osorske i belijske isprave iz 1018.
god. kojima su te opine priznale mletakog duda za svog seniora i kojima su se
obvezale na plaanje tributa.
Prema tim ispravama u ime opine nastupaju: a) biskup, b) prior, c) cjelokupni
kler, d) cjelokupno ostalo stanovnitvo, e) nasljednici stanovnika, dakle budue
stanovnitvo opine. Nije li malo previe predstavnika opine? ini nam se da smo
uspjeno dokazali da je biskup dodue ugledna linost u kasnorimskom municipiju i
ranosrednjovjekovnoj gradskoj opini, ali da on nije dunosnik opine, a jo manje
njezin ovlateni predstavnik ve po svom poloaju. Vidjeli smo da posebno isticanje
klera uz narod nema u ispravama znaenje jedinstvenog pojma klera i naroda, clerus
et populus, u smislu organizacije gradskog stanovnitva kao neke vrste kranske
opine, ali posebno isticanje klera ima jo manje znaaj utvrivanja "ustavnog pra
va" klera na predstavljanje i zastupanje opine. Utvrdili smo, nadalje, da skuptina
graana nije drugo nego evoluirana skuptina vojnih jedinica i da su ve za Bizanta
pripadnici numera, vojnih jedinica, postali graanstvo u pravnom smislu rijei. Na
glasili smo da vojna skuptina i njezin nasljednik skuptina graana nije imala sveo
buhvatna prava vrhovnog gradskog organa, kako su to rado zamiljali pravnopovijesni
romantici 19. i 20. stoljea. Ta skuptina uglavnom nije Ma drugo nego organ koji je
osiguravao javnost svih donesenih pravnih akata, jer se pretpostavljalo da je ono to
je objavljeno na skuptini poznato svima. Skuptina je dodue mogla imati i drukiji
tijek:, tj. preuzeti inicijativu za rjeavanje nekih goruih pitanja graanstva, ali je takav
tijek ipak bio vie-manje neoekivan, revolucionaran i izniman. Nadalje, u navoe
nju predstavnika opine jo najvee iznenaenje prave tzv. successores, nasljednici
graana koji donose odluku. Pravna konstrukcija njihova poloaja u protokolu dois
ta nije jednostavna. Moemo sebi pomo fikcijom da su nazoni graani donosili
odluku i u ime svojih nasljednika i najvjerojatnije je ta fikcija lebdjela pred oima graa37
^ ^
na koji su sudjelovali u radu skuptine i pisara koji je stilizirao ispravu. Ali time se
nismo ba previe pribliili rjeenju pitanja pravnoj opravdanosti navoenja tih
nasljednika u protokolu. Isticanje nasljednika nema nikakva smisla s javnopravnog
aspekta, i to s razloga to javno pravo pretpostavlja postojanje javnopravne osobe koja
je nositelj prava i dunosti i koja ima svoje organe s odreenim nadlenostima pa
onda nije jasno gdje je tu uloga jo nepostojeih nasljednika. I tako smo pravnom
logikom prisiljeni zakljuiti da su nasljednici navedeni zato to je odluka koju donose
biskup, prior, kler, stanovnitvo i nasljednici privatnopravne prirode. To nije beznaa
jan zakljuak, a njegov e se dalekoseni domet pokazati u daljnjim analizama.
Konano, ako su svi do sada navedeni imbenici nenadleni za donoenje odlu
ka u ime opine, onda nuno sHjedi da to nije ni prior, jer bi bilo udno da su biskup,
kler, stanovnitvo i nasljednici nenadleni, a da je jedini prior nadlean, to vie to se
onda postavlja pitanje krajnjoj neumjesnosti formulacije u kojoj je navodno nadleni
organ - prior - stavljen u isti red i spomenut zajedno s nenadlenim organima.
Drugim rijeima, svi imbenici u protokolu isprava iz 1018. god. nenadleni su za
donoenje odluke koja bi pravno obvezivala opinu prema mletakom dudu.
Ma koliko bio na prvi pogled taj zakljuak iznenaujui, on je najvjerojatnije toan,
pogotovu ako uzmemo u obzir poloaj opine u kasnobizantskom carstvu.
Bizant je bio zapravo jedina srednjovjekovna drava razmjerno "moderno" or
ganizirana. U tom je carstvu bilo javno pravo odvojeno od privatnog prava na isti
nain kao to je to sluaj i u modernim dravama, za razliku od ostalih srednjovjek
ovnih drava koje su zbog veeg ili manjeg utjecala feudalnih elemenata bile natop
ljene privatnopravnim shvaanjima drave, njezinih dijelova i njezinih organa. U Bi
zantu su opine bile sastavnim dijelom jedinstvene dravne organizacije, a osobito
nakon novela Lava Mudrog iz kraja 9. st. kojima je utvreno da kurije nemaju vie
nikakvih samoupravnih prava. Time se Bizant udaljio od principa na kojima je bila
organizirana rimska drava u doba republike i carstva. Naime, rimska drava - do
brim dijelom ak i nakon dioklecijansko-konstantinskih reformi koje su izvrile znat
nu centralizaciju -bila je organizirana na principu unutranje autonomije i razmjerne
samostalnosti gradskih opina, municipija, civitates. Civitates su imale svoju imovinu
i svoje organe slino kao to je to imao i grad Rim koji je sluio kao uzor pri organi
ziranju pojedinih civitates. Civitas nije bila drugo nego organizacija povlatenih graa
na koji su svoja prava vrili preko kurija ili drugim rijeima, civitas je bila antika polis
liena njene samostalnosti u pitanju vanjske politike i optereena podavanjima za
sredinje organe. Nasuprot tomu, gradske opine u Bizantu bile su dodue organiza
cije javnog prava, one su imale pravnu osobnost, ali su bile samo sastavni dio jedin
stvene dravne mainerije carstva kojoj na elu stoji car. Kako bi dakle opina u Bi
zantu ili bilo koji njezin organ mogla donijeti neku javnopravnu odluku u suprotnos
ti s interesima carstva kao cjeline? A priznavanje seniorskog poloaja mletakog duda
38
u odnosu na stanovnitvo neke opine povezano s plaanjem tributa upravo je takva

odluka koja je s gledita bizantskog javnog prava jednostavno nemogua.
Pa ipak je ona donesena, to je utoliko udnije ako se prisjetimo da su formalno
ak i Mletci poetkom 11. st. bili pod suverenitetom Bizanta.
Evo rjeenja tog problema: i Mleci i bizantske opine na Kvarneru mogli su to se
tie Bizanta nastupati s posve privatnopravnog stajalita i onda je sve u redu u odno
su na carstvo i njegovo javno pravo koje su priznavali i jedni i drugi. Jer ni carstvo ni
njegovo javno pravo zaista nisu onemoguavali privatnopravne poslove i nisu to ni
mogli ni eljeli uiniti pa makar to bili privatnopravni poslovi cjelokupnog graanst
va na elu s priorom, i cjelokupnog klera na elu s biskupom. Pa ipak, premda je s
pravnog stajalita sve 1 u redu, ipak je bit pravnog odnosa u koji su dalmatinske
opine stupale bila javnopravne prirode: putem obveza stanovnika i njihovih nasljed
nika obvezivalo se zapravo opinu na priznanje neke nadreene vlasti izvan redovne
carske hijerarhije i toj vlasti se obeavao tribut kao izvanjski znak podreenosti. Uz
pretpostavku produene slabosti carske vlasti u Carigradu, ugovori takva sadraja
stvorili su malo-pomalo na Jadranu posve novu konstelaciju snaga, a propast bizantske
moi poslije 1069. god. uklonila je tako rei u cijelosti mnoge fikcije pa su od tog vre
mena novi pretendenti - Mletci, Hrvatska, Ugarska - nastupali ve s posve javno
pravne pozicije.
I tako su nam ugovori Raba, Krka, Osora i Belija s mletakim dudem iz 1018.
god. sauvali nekim sretnim sluajem izvanredno vanu vijest prvim poecima
stvaranja srednjovjekovnih komuna na naoj obali u okviru jo dosta vrstog javno
pravnog sustava bizantske drave u kojem naelno za komune kao autonomne orga
nizacije graanstva nema mjesta.
Komuna pravno jo ne postoji, ona ak pravno i ne moe postojati. Mislimo da to
proizlazi s dovoljno jasnoe iz naih izlaganja. A ako ona ne postoji, onda je razum
ljivo da ona nema i ne moe imati ni svojih organa. I doista vidjeli smo da biskup i
prior u ispravama iz 1018. god. nisu nikakvi predstavnici opinske vlasti i graanst
va, ve osobito ugledni lanovi neke vrste privatnopravne societas to sklapa ugovor
s drugom pravnom osobom, s Mletcima. Biskup je ugledna osoba zato to je na elu
klera itave dijeceze, a prior je vrhovni magistrat bizantske gradske opine kao sa
stavnog dijela upravne hijerarhije bizantskog carstva i kao takav upravo predodre
en da nastupa na elu graanstva ak i kao privatnopravne skupine osoba.
Propau bizantske vlasti poslije 1069. god. nestaju negdje odmah, a negdje po
stupno oblici bizantske strukture vlasti i drutva, nestaju prije svega prior i tribuni, a
dalmatinske komune prilagoavaju se novim prilikama svaka prema svojim speci
finim okolnostima. Neke od njih uspijevaju postii prilino visok stupanj autono
mije koji im priznaje i nova sila to se pojavila na Jadranu - Ugarska. Komune tog tipa
biraju same sebi vrhovnog magistrata, comesa, a kralj Koloman pridrava samo pravo
potvrivanja tog izbora.
39
Drugim rijeima, analiza isprave iz 1018. god. pokazala nam je da je graanstvo

bilo poetkom 11. st. organizirano u gradsku opinu bizantskog tipa. U trenucima
donoenja vanih meunarodnopravnih odluka gradska opina nije mogla nastu
pati jer je formalno bila sastavnim dijelom Bizanta. Zato je graanstvo bilo prisiljeno
stupiti u neku vrstu privatnih meunarodnopravnih odnosa. Slabljenjem i konano
propau bizantske vlasti takvi privatnopravni meunarodni odnosi uz ostale im
benike dovode do stvaranja razmjerno samostalnih gradskih opina kojima je na elu
prior, tj. isti organ kao i u bizantsko doba, ali sada vie ne kao predstavnik sredinje
bizantske vlasti, ve kao predstavnik osamostaljene gradske opine.
2. Problem postojanja slobodne seoske opine bizantskog tipa po
Zemljoradnikom zakonu u sjeverozapadnom dijelu stare Hrvatske
- osobito u Vinodolu
Kostreni141 je strukturu hrvatskog drutva u doba seobe barbarskih naroda i u
prvim stoljeima nakon toga objanjavao utjecajem tadanje organizacije bizantske
seljake opine, koja je poznata u prvom redu preko bizantskog Zemljoradnikog
zakona (N6uoq ,). Do prihvaanja bizantskog tipa seoske opine dolo je po
Kostreniu zato to bi prastaru rodovsko-plemensku organizaciju u svojoj kasnijoj
fazi vojne demokracije nuno zamijenila organizacija na osnovi teritorijalno pove
zane zajednice, tj. tip slobodne seoske opine. "I upravo toj novoj seoskoj opini,
kako se razvila pod utjecajem slavenskog elementa, nalazimo dosta podataka u Ze
mljoradnikom zakonu".142 U opini bi svaki lan imao svoj komad zemljita u vlas
nitvu, premda se privatno vlasnitvo jo nije potpuno iskristaliziralo. Tragovi neka
danjeg zajednikog vlasnitva mogu se nai u pretvaranju obradive zemlje, nakon
to su pobrani plodovi, u zajednike panjake, a opina bi se smatrala vlasnikom sve
ga opinskog teritorija, koji nije drjebovima podijeljen meu njezine lanove. Opi
na bi se usto naelno smatrala vrhovnim vlasnikom cjelokupnog teritorija, a ona bi
kao cjelina jamila za plaanje poreza. "Vjerojatno je, prema nekim drugim izvorima,
da se svakih trideset godina dioba nanovo provodila, da bi se izjednaila poremee
na ekonomska ravnotea meu lanovima opine".143 Ali, ve u to doba nastaje dife
rencijacija meu ekonomski jaim i slabijim, pa su imuniji lanovi iskoritavali siro
manije, koji su bili bilo slobodni bilo robovi. "Te su opine nastale (...) iz elemenata
rimsko-bizantskih, a dalje se razvijale pod utjecajem barbarskih, napose slavenskih
elemenata.144
141
142
143
144
40
KOSTRENI 1956,84-88.
N.dj.,86.
N.dj.,87.
N. dj.,88.
Posebno za Dalmaciju Kostreni istie da je rodovsko-plemensko ustrojstvo dolo

"u fazu konanog raspadanja", s time da su se ugledniji i bogatiji rodovi izdvojili jo
u fazi vojne demokracije, pa su oni u novoj teritorijalnoj organizaciji mogli "formirati
vladajuu klasu".145 Ta klasna diferencijacija "dosegla je toliki kvantitativni stupanj,
da je morala prijei u novi kvalitet", tj. dolo je do postanka drave.146 Rodovsko-plemenski organizacijski okvir slavenskog drutva "preobraava se sad u dravni orga
nizacioni okvir", a to se najbolje vidi po Trpimirovoj darovnici od 4. oujka 852., koja
je "rodni list hrvatske drave".
S hrvatskim je podrujima Kostreni povezao svoja istraivanja ranije strukture
hrvatskog drutva uzimajui u obzir Vinodol. Po njemu su se do 1225. god. u poje
dinim vinodolskim opinama zajednike opinske stvari rjeavane "u opinskim vijei
ma, u kojima uestvuju svi lanovi opine".147 Zemlja se nalazila "u posjedu i stalnom
uivanju pojedinaca odnosno pojedinih porodica,148 a velikih razlika izmeu bogatih
i siromanih nije bilo "jer opinska vijea, koja su vrila vrhovnu kontrolu nad zem
ljom u svom kotaru, nisu doputala vee gomilanje posjeda u jednim rukama".149
Kostreni je, kao to se vidi, u cijelosti prihvatio Engelsovu teoriju i terminologi
ju koja je kasnije postala sastavni dio slubenog marksizma ("prvobitna zajednica",
"vojna demokracija", "klasna diferencijacija", drava kao "klasni" organ "klasnog"
izrabljivanja, "dijalektina metoda").150 Ipak Kostreni je bio savjestan i ozbiljan au
tor pa se njegove rezultate ne moe naprosto u cijelosti odbaciti pozivom na okolnost
da su se rigidnog "marksizma" odrekli i svi ozbiljni noviji istraivai marksistikog
nauavanja. Osnovni prigovori sastoje se u neem drugom: Vinodol nije bio sastavnim
dijelom Bizanta od poetka 7. stoljea dalje pa se ne moe prihvatiti pretpostavka da
su Slaveni (ili Hrvati) doavi na podruje dananje Hrvatske preuzeli bizantski tip
samostalne seoske opine. Oni su se, npr. u Vinodolu, nalazili u poloaju pobjednika
pa je evidentno da su organizirali svoje opine prema svojim koncepcijama i svojim
potrebama. Na prostoru npr. dananjeg Vinodola u 7. i 8. stoljeu sigurno nisu vie
postojali nikakvi tragovi bizantske seoske opine, koju bi na licu mjesta upoznali Slave
ni (ili Hrvati) i onda odluili da usvoje taj tip opinske organizacije. Uostalom, tip
opinske organizacije koju Kostreni pretpostavlja u Vinodolu, ne odgovara tipu
opine prema Zemljoradnikom zakonu. Kostreni tvrdi da su pojedini Vinodolci
bili u posjedu i stalnom iskoritavanje zemlje koju su obraivali, dok bi seljaci Zem
ljoradnikog zakona i po Kostreniu bili vlasnici svojih zemalja. Vlasnik vinodolskih
zemljita bila je po Kostreniu opina, koja je imala "vrhovnu kontrolu", to, ini se,
145
146
147
148
149
150
N.dj.,105.
N.dj.,112,
N.dj.,186.
Natmj.
Natmj.
Dodajmo i tezu prijelazu "kvantiteta u kvalitet" itd.
41
znai da je ona vlasnik, to vie to i Kostreni tvrdi da su opinska vijea pazila

na to da se zemlje "ne gomilaju u jednim rukama", a to oito ne znai drugo nego
priznanje vlasnitva vinodolske opine nad cjelokupnim svojim teritorijem. Dakle,
takva pretpostavljena najranija vinodolska opina mnogo je slinija najranijim vizigotskim, franakim itd. opinama nego bizantskoj opini Zemljoradnikog zakona.
Drugi je osnovni prigovor njegovoj tvrdnji da se slobodna seoska opina, kojoj je
rije u Zemljoradnikom zakonu "razvila pod utjecajem slavenkog elementa". Ta je
teza bila zastarjela jo u doba kada je Kostreni pisao svoj rad. Jo 1948. god. Ostrogorski je upozorio da "ne smemo da tvrdimo da se pod uticajem slovenske imigracije
promenio pravni oblik zemljine svojine u Vizantiji"151 i to argumentirano dokazao.
Nije nemogue daje Kostreni bio pod utjecajem sovjetske bizantologinje Lipic koja
je iz razumljivih razloga preuzela prastare slavjanskofilske teorije monom utjecaju
slavenskog elementa u Bizantu i dokazivala da je Zemljoradniki zakon "svojevrsna
kodifikacija slavenskog obiajnog prava", neka vrst "lex slavia premda pomijeana s
bizantskim pravom".152 Kostreni, inae jedan od naih najboljih pravnih povjesni
ka, iji se neki radovi bez dvojbe ubrajaju u ono najbolje to je naa pravna histori
ografija uope dala, nije vrlo sloenoj problematici Zemljoradnikog zakona i vrlo
opsenoj literaturi posvetio dovoljno pozornosti. Dobrim dijelom zbog Kostrenieva neuspjela rada, a i zbog slabog poznavanja Zemljoradnikog zakona u nas, mi smo
ga prouili i 1982. god. preveli,153 to vie to se prijevod kojeg je uinio Gortan154 te
melji na tekstu objavljenom jo 1898. god. po Ferriniju prema manje pouzdanom
rukopisu Ambros. M. 68 iz 13. stoljea.155 Kao osnovu naeg prijevoda uzeli smo Ashburnerovo izdanje, koje se temelji na rukopisu Mare. fondo antico 579 f. 191 v -194 v
pisanom u l i . stoljeu.
Uz na prijevod156 dali smo i interpretacije Ashburnera, Lipicove, Gortana i Kandlera u onim sluajevima, u kojima se odvajamo od njih, nadalje, nae objanjenje
pojedinih rijei grkog originala,157 a i prilino opseni komentar.158 Na taj nain, sma
trali smo, omoguit emo naim povjesnicima, koji se bave hrvatskim srednjovjeko
vljem i koji pri tome uzimaju u obzir i Zemljoradniki zakon, da nastave s naim
istraivanjima toga doista velevanog dokumenta iz ranog razdoblja bizantske povi
jesti. Ovo su osnovni rezultati do kojih smo doli:
151
152
153
154
155
156
157
158
42
OSTROGORSKI1948,12-22 = 45-58.
LIPIC, 30.
MARGETI 1982a, 85-122.
GORTAN 1940,135-140. Dodajmo da postoji i prijevod istog Zakona na srpskom od LJ. KANDI,
Praktikum iz opte istorije drave i prava, pripremljen prema E. E. LIPIC, Zemledel'eskij Zakon,
Sbornik dokumentov po social'no-ekonomieskoj istom Vizantii, Moskva,1951., 103-108.
FERRINI, 558-571 =377-395.
MARGETI 1982,88-96.
^
N.dj., 85-88.
N. dj 96-121.
Zemljoradniki zakon po svom je sadraju bizantsko pravo. On ini daljnju kariku

u evoluciji rimskog postklasinog i u manjoj mjeri Justinijanova prava, s time da se
po naem miljenju tu i tamo naziru shvaanja tua rimsko-bizantskom pravnom
sustavu.159 Ta vrlo rijetka odstupanja od rimsko-bizantskog prava i jo neke okolnosti
pokuali smo objasniti utjecajem pravnih koncepcija stanovnitva za koje je taj za
kon po naem miljenju poetno namijenjen, tj. za slavensko stanovnitvo u okolici
Soluna. Rije je odgovornosti za gubitak tueg goveda onoga, koji traei svoju ivo
tinju naie na tue govedo pa privede i spasi samo svoje. On je obvezan da za tue
govedo, koje je nestalo (ili ga je vuk razderao), dade vlasniku drugo odgovarajue
govedo, osim ako dokae da mu je bilo nemogue uhvatiti ga.160 Prema naim anali
zama ovdje nije i ne moe biti rije ni socijetetnoj odgovornosti ni odgovornosti
koja bi potjecala iz rimskopravne koncepcije opine kao communio, ni analogiji s
prinudnim udruenjima, a ona ne odgovara ni drugim srednjovjekovnim Bizantu
susjednim pravnim sustavima, ve je rije shvaanju koje je odgovaralo koncepci
jama slavenskog stanovnitva u okolici Soluna.161
Nadalje, iz okolnosti da se u Zemljoradnikom zakonu uope ne spominje prodaja
nekretnina,162 da ne postoji dosjelost, zastara i prekluzija 10 i, konano, da nema odre
daba konjima, mazgama i maslinovim stablima,164 zakljuili smo nakon dodatne
razmjerno podrobne analize daje rije onom tipu bizantske opine, u kojem bizant
ska drava ostvaruje svoju vlast na jai i izravniji nain, nego u drugim tipovima, ali
da se ne radi opinama vojnika-graniara (stratiota) zbog nedostatka bilo kakvog
spomena vojnih obveza. Seljatvu u okolici Soluna nametnut je prilino rigorozni
pravni sustav, koji omoguuje dravi punu kontrolu sve do vremena, kada dolazi do
pune integracije stanovnitva toga podruja u rimsko-bizantskii pravni i drutveni
sustav. Taj sustav bio je primjenjiv i na druga podruja, u prvom redu na Slavene,
preseljen u Malu Aziju, u temu Opsikion, a valjda i na druge preseljene narode, npr.
Mardaite na Peloponezu, Ciprane oko Kizika itd., pa bi to bio razlog kasnijoj proirenosti i popularnosti Zemljoradnikog zakona.165 Po nama, taj je Zakon pisan u fazi
razvoja strogo nadziranih seoskih opina, u kojem je prvotna rigoroznost ve pone
to popustila, jer se seljaci ve mogu slobodno seliti166 i slobodno razmjenjivati zem
ljita167 - oito samo unutar seoske opine.
159
16
161
162
163
164
165
N.dj.,118.
N. dj 91 (l. 43 Zakona).
N. dj 107-108,118.
N. dj 118-119.
N. dj v 114-115. Ovo je posve neobino, jer rokove dosjelosti, zastare i prekluzivne dobro poznaje ak
i langobardsko pravo, a ne poznaju ih pravni sustavi nekih dalmatinskih gradova. Vidi MARGETI
1983,79-80.
N. dj., 113-114.
N.dj.,119.
43
Od ostalih brojnih odredaba spomenuli smo jo i odredbe po kojima seljak, koji

je otiao iz sela, zadrava vlasnitvo nad svojim zemljama, ak i ako ne plaa poreze
pa u tom sluaju drava doputa da drugi seljaci iskoritavaju takvo zemljite uz
plaanje poreza, ali se seljak na svoju zemlju kasnije moe vratiti.168
S obzirom na neobinu odsutnost interesa za bizantski Zemljoradniki zakon u
naoj najnovijoj historiografiji smatrali smo korisnim upoznati zapadne autore s naim
tezama pa smo u skladu s time objavili 1989. god.169 rad u kojem smo se ponajvie
pozabavili dokazivanjem da je Zemljoradniki zakon duboko proet rimsko-bizantskim pravom, ali da neke njegove odredbe daju naslutiti da j e on pisan za slaven
sko stanovnitvo u okolid Soluna. Teza je izazvala dosta otru reakciju ugledne bizantologinje H. Kpstein170 po miljenju koje mjesto nastanka Zemljoradnikog za
kona ostaje i dalje potpunom nepoznanicom. U svome odgovoru 171 pokuali smo
obraniti nau tezu dokazivanjem da ostala podruja koja se u literaturi predlagalo
kao mjesto nastanka Zemljoradnikog zakona (Egipat, Italija itd.) ne dolaze u obzir i
da je teza zaleu Soluna kao podruju za koje je prvobitno Zakon pisan "najmanje
loa".172
I N. Klai je 1971. god.173 povezivala tip bizantske opine s tipom seoskih teritori
jalnih opina kao osnovnih organizacijskihjedinica Slavena nakon dolaska na Jadran
i upozorila da je jo neko vrijeme u toj teritorijaliziranoj slavenskoj opcini roaki ele
ment bio snaan, to da se vidi po pravu prvokupa u vrelima to se odnose na dalma
tinske gradove 11. stoljea, prema kojima je postojalo pravo prvokupa roaka i susje
da. N. Klai nije bilo poznato da se u sluajevima iz 11. stoljea radi laudatio parentum, a, usto, oni se u svakom sluaju odnose na oblik roake intervencije pri otuiva
nju zemljita, koji se duboko razlikuje od bizantskog prava prvokupa po Noveli 2 cara
Romana Lekapena i drugim kasnijim bizantskim vrelima.174 Ovome treba dodati i166
167
168
169
170
171
172
173
44
N.dj.,89(l.l8il9Zakona).
N. dj., 88 (l. 3 Zakona).
N. dj., 101. OSTROGORSKI1927,24 = 1969,280 pogrjeno je shvatio odredbe l. 18 i 19. Ostrogorski
misli da prema srednjobizantskim pravnim shvaanjima "zemlja pripada onome, koji plaa porez".
Ipak, l. 18 propisuje upravo obratno: zemlja ostaje u vlasnitvu seljaka koji ne plaa poreze, a samo
njezino privremeno iskoritavanje pripada onima koji plaaju odgovarajui porez. Cl. 18 posve se
jasno izraava: "seljaku pri povratku nije doputeno da od njih (tj. platiiaca poreza) trai bilo kakvu
naknadu" odnosno drugim rijeima, vlasnitvo zemlje mu je nedvojbeno priznato.
MARGETI1989,103-132.
KPSTEIN 1995.
MARGETI, 162-164.
RAUKAR 2002., 14 spomenuo je Kostrenieve analize iz 1952. god. koje su, kako kae, unijele
komparativne postupke analizom Zemljoradnikog zakona i utvrdile ustrojstvo bizantske seoske
opine po tom Zakonu, koja je bila slina organizaciji slavenskih seoskih opina nakon doseljavanja
Slavena na podruja rimske provincije Dalmacije. Nai radovi tom pitanju promakli su Raukaru pri
njegovom historiografskom prikazu ranosrednjovjekovne seoske opine (n. dj., 13-15).
KLAI N. 1971,157-158.
njenicu na koju se u nas slabo obraa pozornost. Naime, u dalmatinskoj pravnoj regiji,
uoj Hrvatskoj i kvarnerskoj pravnoj regiji ne nalazi se nikakva izravna utjecaja bi
zantskog prava prvokupa.175 U naim je krajevima pravo prvokupa nastalo pod utje
cajem mletakog prava, u ijem su formiranju sudjelovali razni utjecaji - pa i bizants
ki - ali se taj mletaki sustav bitno razlikovao od bizantskog. Vinodolski pak zakon
uope ne poznaj e pravo prvokupa. Prema naim analizama ono je tamo uvedeno tek
u 14. stoljeu. Dakle, N. Klai nije bila na dobrom putu kad je pri dokazivanju srod
nosti bizantske seoske opine sa slavenskom uzela u obzir i roako pravo prvokupa.
Jedini nain, na koji bi se moglo "spasiti" utjecaj tipa bizantske opine na nae kra
jeve, osobito na sjeverni Kvarner, bio bi kad bi se moglo dokazati da je tamo jo dugo
nakon 7. stoljea postojalo bizantsko vrhovnitvo. I upravo to je teza N. Klai koju
ona zastupa i u svom zadnjem radu.176 Ona tvrdi da je Vinodol ostao pod neposred
nom vlau bizantskih vladara sve do ezdesetih godina 11. stoljea. Samostalna opina
vinodolskih stanovnika nalazila bi se, prema tome, na podruju pod vrhovnitvom
Bizanta, pa je bizantski car dopustio tamonjem stanovnitvu da organizira vlastite
slobodne opine/iji su "svi stanovnici bez obzira na staleki, drutveni materijalni
poloaj jednaki".177 Ta bizantska slobodna seoska opina vue po N. Klai svoje po
rijeklo jo iz antike. Naime "stari su nam Grci namrli takvu divnu ustanovu kao to je
slobodna opina".178
Smatramo da bi prilikom iznoenja takvih prijedloga trebalo pruiti itatelju neko,
ako ve ne vrelo, a ono bar nagovjetaj nekom vrelu. Ali, problem je jo i znatno tei
nego to se na prvi pogled ini. Ne samo da su se tijekom nekih 1300 godina koliko
nas dijeli od starogrkog polisa do poetaka srednjovjekovnih gradskih i seoskih opi
na, desile ogromne perturbacije u organizaciji opine i drutva nego i je i sam
"poetak", grki polis, sam za sebe velik problem. Nae su obale uglavnom naselja
vali Dorani, a za njihove polise znamo da ih karakterizira postojanje vrlo razliitih
slojeva drutva.
Teza N. Klai nije prihvatljiva. Nezamislivo je da bi antiki grki polis nastavio
ivot neizmijenjen kroz tolika stoljea, a stvar postaje jo i dodatno neprihvatljiva jo
i zato to je antiki polis imao izvanredno sloenu drutvenu strukturu. Tu su prije
svega robovi. U nekim je polisima robova bilo vie, u drugima manje, u nekim polisi174
175
176
177
178
MARGETI 1984, 4-16. Tu smo analizirali dosadanje prijedloge interpretacije Novele 2 Romana
Lekapena iz 922. godine, u prvom redu one Zachari, Moniera, Schupfera, Lemerla i Ostrogorskoga
i pokuali dokazati da prva i najvanija kategorija ovlatenika na prvokup nije, kako to tvrdi
OSTROGORSKI 1927, 288, "oni koji imaju ispremijeane posjede i posjeduju ih zajedniki s
prodavaocem, na osnovi srodstva", ve je rije razmjerno veem kompleksu zemljita, u kojem pravo
na prvokup imaju najprije oni, koji su vlasnici drugih parcela toga kompleksa i koji su ujedno srodnici
prodavaoca (MARGETI 1984,6-9).
MARGETI 1984,17-30.
KLAI N. 1988.
N.dj.,110.
Na i. mj.
45
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj, 487 (2003), str. 1-150
ma, npr. u Elidi, nemali broj robova radio je izravno u poljoprivredi. Bilo je robova
koji su samostalno ivjeli i radili i davali gospodaru samo odreeno podavanje, a
postojali su i opinski robovi koji su esto imali i vlastite izvore prihoda i vlastiti stan.
Osim robova, u grkim su polisima, osobito kod Dorana, postojali i seljaci vezani za
zemlju, koje se nije smjelo osloboditi od njihove vezanosti. Poznati su spartanski i
mesenski heloti, tesalski penesti itd. Nadalje, u okviru grkoga grada-drave nalazili su
se na podrujima koja nisu leala neposredno uz sredite polisa ("glavni grad") tzv.
perieci, tj. "oni koji stanuju oko (grada)". Njihov odnos ovisnosti i podreenosti pre
ma gradu-dravi bio je razliit. Poseban nii poloaj imali su osloboenici. Za razliku
od Rima, gdje su oni postajali rimski graani, u grkim polisima oni nisu pripadali
graanstvu u politikom smislu. Ako osloboenik nije izvravao obveze prema bivem
gospodaru, taj ga je mogao prinuditi da se vrati u gospodarevu kuu i ak na osnovi
sudske presude vratiti u ropski poloaj. Ukratko, grki je grad-drava bio vrlo sloen
dravni organizam, u kojem su punu slobodu i punu ravnopravnost uivali samo
graani mukarci. nekoj "divnoj ustanovi slobodne opine u kojoj su svi stanovni
ci bez obzira na staleki, drutveni i materijalni poloaj jednaki" (N. Klai) moe se u
grkom polisu govoriti samo za taj vrlo uski krug graanstva. Jedino ta ua grupa
mogla je bez ikakvih ogranienja traiti sudsku zatitu. Svi ostali, ukljuujui i ene,
bili su u tome, neki vie a neki manje, ogranieni.
U svakom sluaju, mislimo da se ne moe govoriti ak ni tipolokoj srodnosti
vinodolskih opina s grkim polisom. Ako bi se pak htjelo dokazati tezu, koja bi bila
drukija od ove koju zastupamo, bilo bi potrebno provesti paralelnu analizu pravnog
poloaja lanova opine u jednom konkretnom grkom polisu, gradu-dravi, i vino
dolskim opinama te pokazati u emu je njihova navodna slinost. Dok takve analize
nema, teza slinosti ili genetskoj povezanosti ostaje samo golom tvrdnjom. Meutim,
duboko smo uvjereni da se nikada nitko nee uputati u takvu komparativnu anali
zu jer se ona ini posve beznadnom.179
Nadalje, ne ini nam se uspjelim dokazivanje da je Bizant vladao Vinodolom
poetkom 12. stoljea. Bizant je izgubio Vinodol ve dolaskom Slavena koncem 6. sto
ljea i nikada ga vie nije ponovno stekao.
To s punom jasnoom proizlazi iz djela Konstantina Porfirogeneta De administrando imperio (DAI). Premda je Konstantin u opisivanju dogaaja iz ranijih razdoblja
iz mnogo razloga vrlo nepouzdan, ipak su podaci koje on daje zemljama i vladari
ma iz svoga doba vrlo dragocjeni i uglavnom vrlo pouzdani. A glava 30. DAI, koju je
sastavio anonimni pisac sredinom 10. stoljea, kae da se Hrvatska "protee uz obalu
do granica Istre, tj. do grada Labina",180 dakle izriito i nedvojbeno stavlja podvelebitski
MARGETI1990,78-79. Nae shvaanje tipova opinske organizacije u rano carsko doba i u dominatu
dali smo vrlo saeto u MARGETI 1980,156. tipu opine u rano carsko doba pisali smo opirno u
vie navrata, npr. u MARGETI 1999,557-581; ostale radove koji se odnose na to pitanje ovdje se ne
navodi. Za doba dominata vidi MARGETI 1985,95-116 i MARGETI 1985b, 419-428.
Doc. 406.
46
kraj i istonu obalu Istre do Labina u okvir Hrvatske, a ne Bizanta. Kada pak car u 29.
glavi u odlomku kvarnerskim posjedima Bizanta spominje Krk (Vekla), Rab (Arbe) i
Osor (Opsara) te ostale otoke, on onda produuje: "Ostali gradovi, koji se nalaze na
kopnu i kojima vladaju reeni Slaveni itd.",181 dakle opet izriito iskljuuje iz bizantske
vlasti kopno to lei nasuprot Cresu, Krku i Rabu
Sto se pak tie franakih vrela, i ona su za pitanje kojem raspravljamo dovoljno
jasna. Annates Laureshamenses, Einhardi annates i Einhardi Vita Caroli spominju pogibi
ju Erika, furlanskog vojvode "blizu Tarsauke, liburnskog grada",182 i pri tome taj dogaaj
povezuju s Avarima na nain koji ne doputa tezu da je rije borbama Trsaana kao
bizantskih podanika. Bizantu se tom prigodom ne govori ni u jednom od spome
nutih izvora. Kako ta vrela inae vrlo podrobno opisuju odnose Franaka s Bizantom,
ona sigurno ne bi propustila spomenuti da je jedna od najuglednijih franakih linosti
nastradala upravo od bizantskih podlonika na bizantskom teritoriju.
Bizant je, dodue, do 1069. godine velesa na Jadranu, i njegovoj politikoj i
vojnoj aktivnosti na Jadranu u to doba ima mnogo vijesti - pa ipak nikada nema
nijedne vijesti koja bi ma i na neizravan nain dala naslutiti da bi Vinodol bio u 11.
stoljeu pod Bizantom.
Pri dokazivanju da je Bizant imao vlast na sjevernom Jadranu do poetka 12. sto
ljea N. Klai su zasmetali podaci intervenciji Petra II. Orseola na Osoru u godini
1000. i isprave iz 1018. godine kojima se Rab. Krk, Osor i Beli obvezuju dudu na tribut
u naturi. Iz izvjetaja Ivana akona N. Klai izvodi zakljuak "da osorski prior i bis
kup, dakle glavni predstavnici Donje Dalmacije nisu htjeli niti vidjeli duda" i da to
svjedoi "otporu koji je Osor tako uspjeno pruio Petru ".183 Ona smatra da su
isprave iz 1018. godine krivotvorine koje su dalmatinski gradovi izmislili jer su htjeli
"uvjeriti Ludovika Anuvinca kao svoga novog vladara da su poetkom XI. st. bile
njihove stvarne obaveze tako male".184
pohodu Petra Orseola ve smo opetovano i opirno pisali185 pa je ovdje dovolj
no upozoriti samo na ono najbitnije. Njegova je pomorska ekspedidja obuhvatila
istarsku i dalmatinsku obalu sve do Korule gdje je dud primio dubrovakog bisku
pa s klerom. Meutim, ni u jednom jedinom gradu nije dud postigao vee i jasnije
uspjehe nego u Osoru. Ivan akon, koji je suvremenik tih dogaaja, pie svoj iz
vjetaj na vrlo profinjen i dvosmislen nain tako da je iz njegova izvjetaja tek vrlo
pomnim analizama mogue utvrditi da su gradovi du istarske i dalmatinske obale
m
182
183
184
185
Doc.401.
Doc.300.
KLAI N. 1988,23.
N.dj.,24.
Vidi npr. MARGETI 1983a, 217-254; MARGETI 2002b. Na hrvatskom jeziku v. npr. MARGETI 1984a,
145-156.
47
primali duda na vrlo razliit nain ve prema odnosu snaga i jo vie, prema odnosu
tih gradova prema drugim velesilama koje su na Jadranu igrale u to doba odluujuu
ulogu - osobito Bizanta koji je pod Bazilijem . bio na vrhuncu svoje snage i prema
kojem je mletaki dud morao imati i imao najvei mogui obzir. Jedini puni uspjeh
postigao je dud u Osoru. Tamo su graani Osora i predstavnici oblinjih katela
poloili prisegu i donijeli odluku da budu pod dudevom vlau. I ne samo to. Dud
je nakon toga regrutirao sve mukarce sposobne za vojsku i poveo ih sa sobom. Dud
je krenuo tada u Zadar gdje su ga doekali biskupi i priori Krka i Raba koji su prisegli
na vjernost dudu i obeali da e na blagdane slaviti najprije ime bizantskog cara, a
onda duda. U svim drugim gradovima dudev je uspjeh bio jo znatno manje izraen,
ali u to ovdje ne moemo ulaziti jer bi nas to predaleko odvelo od teme koju
obraujemo. Istina je dodue da se u opisu dogaaja oko Osora ne spominju poseb
no prior i biskup ali to doista nije potrebno jer su svi graani prisegli (sacramentis ab
omnibus peractis) u "svi" oito ulaze i prior i biskup. Kako se krka i rapska izjava
vjernosti dudu davala u Zadru, razumljivo je da su tamo prisegli samo predstavnici
tih gradova, biskup i prior, dakako u ime grada. Prema tome, smatramo da smo doka
zali da Osor nije pruio a ma ba nikakav otpor dudu, ve obratno da su Mleci u
Osoru postali stvarna i neprijeporna vlast. Samo se po sebi razumije da se to nije
dogodilo bez punog sporazuma s Bizantom, emu smo takoer opetovano i po
drobno pisali.
Isprave iz 1018. godine koje se odnose na gradie na otocima sjevernog Jadrana
dokazuju uvrivanje mletake vlasti na kvarnerskim otocima nakon pobjedonos
nog zavretka rata to ga je vodio Bazilije II. protiv Samuila. Prema tome i one su
postignute u punoj suglasnosti s Bizantom koji je upravo te godine bio na vrhuncu
mod i koji je priznao da su Krk, Cres i Rab u interesnoj sferi Mletaka, dakako pod
formalnim vrhovnitvom Bizanta. Isprave iz 1018. godine ne pobuuju nikakve su
mnje u pogledu svoje vjerodostojnosti. Poneke omanje grjeke posve su razumljive
jer je do njih dolo prepisivanjem izvornika. To to su one sauvane u Codexu Trevisanusu, tj. u prijepisu iz poetka 16. stoljea, ne govori nimalo protiv njih jer nam je taj
Codex, kao jedini, sauvao i mnoge druge isprave od neprocjenjive vanosti, npr.
Rianski placit, pa ipak u njih nitko ozbiljan ne sumnja. Kao to je poznato, Mleci su
u prvoj polovici 14. stoljea skupljali u Dalmaciji sve isprave to su se odnosile, na jav
nopravni i "meunarodni" poloaj dalmatinskih gradova pa su tako i mnoge od tih
isprava sauvane u prijepisima iz 14. stoljea a neke u prijepisima prijepisa, npr. u
Codexu Trevisanusu. Skupljanje isprava bilo je uinjeno zato da bi se i na taj nain poku
alo utvrditi pravo Mletaka na Dalmaciju, a i iz drugih evidentnih razloga, koje je su
vino nabrajati. Da je Andrija Dandolo poznavao te isprave, dokazuje odlomak iz
njegove Kronike: (...) a Vitale episcopo Veglense et Maio episcopo Arbense et Martino episcopo Auserense et ab universo clero, prioribus et populo, dictam insulam de tributo sibi anuatim
in perpetuum solvendo sponsionem suscepit, tj. dud je primio obeanje od Vitala, krkog
biskupa, Maja, rapskogbiskupa, i Martina, osorskog biskupa te od cjelokupnog klera,
48
L Margeli: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
priora i naroda, da e reeni otok stalno godinje plaati tribut njemu i njegovim na
sljednicima. I doista, u sauvanim su ispravama navedem poimenino upravo ti bis
kupi i u njima je doista rijei tributu koji se plaa "svake godine dudu Venecijanaca
i Dalmatinaca i njegovim nasljednicima". Prema tome otpada mogunost da su is
prave izmislili ti gradovi da bi nadmudrili hrvatsko-ugarskog vladara Ludovika jer bi
se to moglo dogoditi tek u drugoj polovici 14. stoljea nakon 1358., a Dandolo je pisao
svoju kroniku mnogo ranije. N. Klai tvrdi da sauvana isprava iz 1018. koja se odno
si na Rab "imitira originali (kurziv i usklinik N. Klai) a taj je original pisan goticom
14. stoljea!" Rije je doista prijepisu koji Raki datira s koncem 12. stoljea, Praga s
13. stoljeem, a Stipii-amalovi s 14. stoljeem. Nama se ini najvjerojatnijim da
prijepis potjee iz 14. stoljea i da su Rabljani, aljui original u Mletke, sainili za sebe
jedan prijepis. Ali taj se prijepis ne eli izdavati za original to se jasno vidi iz uvida u
sam dokument. Istina je da su potpisi dani u dva retka jedan ispod drugoga, s lijeve
strane crkveni a s desne strane svjetovni predstavnici pa je vrlo vjerojatno da taj pri
jepis daje vanjsku formu originala, ali ga ne imitira. Da se prijepis ne izdaje za origi
nal, vidi se osobito jasno po tome to su potpisi biskupa, arciprezbitera, levite i ako
na, za koje se kae "manu med', pisani istom rukom. Kad bi se taj prijepis htio izdavati
za original, onda bi on pokuao imitirati razne rukopise. Meutim, i tekst i svi potpisi
(npr. Ego Mains, episcopus, manu mea scripsi; Ego Johannes, archipresbiter manu mm scripsi
itd.) pisani su jednakim (lijepim i itkim) rukopisom. Nema dodue oznake tko je i
kada prepisao tu ispravu ali to, dakako, nije dokaz da se ona izdaje za original.
Da zakljuimo: Obala sjevernog Kvarnera od podvelebitskog podruja do Plominskog kanala nije bilo u vlasti Bizanta nakon sloma bizantske vlasti na naim pro
storima poetkom 7. stoljea. Vlast Bizanta nakon toga nije se nikada uspostavila. Slave
ni koji su ovo podruje osvojili ve u 7. stoljeu nisu imali nikakva razloga da preu
zimaju bizantsku opinu u obliku koji proizlazi iz Zemljoradnikog zakona, a njiho
va opinska organizacije nije bila ni po emu slina toj bizantskoj opini.
3. Opina i struktura drutva u Vinodolu (do Vinodolskog zakona)
Smatramo da smo uspjeno dokazali da podvelebitska obala, ukljuujui Vino
dol, nije bila u vlasti Bizanta od 7. stoljea dalje i da bizantska opina tipa iz Zemljo
radnikog zakona nije sluila kao uzor za poetni tip vinodolskih opina niti da su
one povijesni nastavak te opine te da je se ak ne moe niti uzeti u pomo pri obja
njavanju njihovih osnovnih znaajka, i to zato to je rije povijesno i pravno pot
puno razliitom fenomenu. Dakako, da iz takvih zakljuaka nuno proizlazi zadatak,
pokuati utvrditi kojem tipu opina pripadaju vinodolske opine. Zadatak se na prvi
pogled ini neprovedivim, jer podataka tim opinama iz razdoblja prije 13. stoljea
nema pa se ini da ne preostaje drugo, nego predloiti neku hipotezu, koja bi bila bar
donekle vjerojatna. Ispod takvog zahtjeva nije doputeno i jer sama mogunost neke
hipoteze nije drugo nego publicistiko i esejistiko razmiljanje. ini nam se da se
49
opreznim koritenjem nekih injenica i okolnosti moe ponuditi zadovoljavajui

odgovor.
Polazna toka, od koje treba krenuti, jeste zemljopisni poloaj vinodolskih opi
na u okviru hrvatske drave narodnih vladara. Hrvatska je u svom sjevernokvarnerskom podruju du Uke graniila na kopnu s Istrom koja je od poetka 9. stoljea
pripadala Franakom, a onda Njemakom carstvu s jasno izraenim agresivnim tendendjama prema istonom susjedu, a s morske strane s otokom Krkom do poetka
11. stoljea pod Bizantom, a nakon toga u vrlo zamrenoj politikoj situaciji, u kojoj je
Bizant imao slabo izraeni teoretski suverenitet. Mletci su sve jae isticali svoje pre
tenzije, dok je Hrvatska od Petra Kreimira IV u sklopu regnuma Croatiae et Dalmatiae
ostvarivala as jau, a as slabiju faktinu vlast. Na takvim i slinim izrazito neuralginim graniarskim podrujima svaka je vlast uvijek organizirala vojniko-graniarski pojas koji je titio sredite vlasti. Za oprezna komparativna istraivanja u obzir
dolaze slovenske kozetine, bizantske stratije i franake centene. Franakim centenama stajao je na elu centenarius, a osnivale su se na zemljama u dravnom (kraljevskom)
vlasnitvu. Pripadnici centena bili su seljaci-vojnici {Wehrbauer). U doba Arpadovia
takvim seljacima-vojnicima-graniarima odgovaraju jobagiones castri.
Langobardski arimani nalazili su se oko katela du granice langobardskog kra
ljevstva, a vrlo su esti upravo u Furlaniji, dakle blizu hrvatskih podruja. U izvorima
ih se esto zove armani, erimani, herimani pa i herrmnni. U Istri su arimani spomenuti
u ispravi iz 1017. god. kao oni seljaci koji su optereeni blaim podavanjima, ali su
zato obvezani na konjaniku pratnju porekoga biskupa.
Ti langobardskim arimanima odgovaraju u Vinodolu i Krku permani pa se zbog
istovjetne slube ini oitim povezanost ta dva termina. Na Grobniku se spominje
ak i permanija, koja odgovara jednom od znaenja langobardske arimanije. Tamo
su oni bili, po svemu se ini, vojnici-graniari, dok su na kneevom dvoru u Vino
dolu i Krku bili vojna pratnja. U Furlaniji su mnogi arimani pali na poloaj, vrlo slian
kmetskom, plaajui za uivanje zemlje razna podavanja, slina podavanjima vino
dolskih kmeta.
Ako svemu tome dodamo da se u Vinodolu, Kastvu, Veprincu i Moenicama
neusporedivo ee nego drugdje spominje satnik u svojstvu prvog i odgovornog
opinskog dunosnika, koji odgovara franakim centenarima, onda nam se ini do
bro utemeljena naa tvrdnja da se porijeklo vinodolskih opina treba traiti u tamo
njim vojno-graniarsko-seljakim opinama. Rasprostranjenost osobnog imena Perman i ime mjesta Permani nedaleko hrvatsko-slovenske granice sa zapadne strane
Rijeke, gdje se nalazila sjeverozapadna granica Hrvatske sjeverno od Kvarnera, uka
zuje na to da se specifinost organizacije toga dijela hrvatske drave sastojala u nag
laenoj vojnoj organizaciji.186
Vojm-graniari dobili su od drave (kralja) kao plau za svoj vojniki poziv obradi
vo zemljite u nasljedni zakup, s time da ga je po smrti vojnika-graniara nasljeivao
50
njegov sin na zemlji i u vojnoj obvezi. Jo u Vinodolskom zakonu propisano je da u

pomanjkanju sina moe iznimno naslijediti i ker, i to uz posebno kneevo odobre
nje koje se oito ranije priznavalo samo ako je kerin mu bio sposoban za obavljanje
vojne slube.
Smatramo da se slabljenjem Bizanta u 11. stoljeu i uzmakom granice Hrvatske
od Plominskog zaljeva na Rjeinu teret vojno-graniarske slube zadrao samo na
Grobniku (i vjerojatno Trsatu) to zakljuujemo iz okolnosti da se tamo trag permana
jo stoljeima zadrao, nadalje to je jedino na Grobniku sauvana posebna obveza
pod nazivom permanija i to su jo stoljeima podavanja grobnike opine i pojedi
naca u ukupnom iznosu blaa nego u drugim vinodolskim opinama. U tim os
talim opinama vojnu obvezu zamijenila su u djelosti kmetska podavanja.
Neke izraenije pravne diferencijacije u Vinodolu nije bilo, osim to su pojedini
kmetovi bili od kneza osloboeni podavanja iz raznih razloga. Ti osloboeni kmetovi
bili su nazivam plemenitim, ne u kasnijem stalekom smislu, ve samo u odnosu na
oslobaanje od podavanja. Dodajmo ovdje da se u nekim opinama (Novi, Bribir,
Bakar) od 14. stoljea dalje pojavljuje poseban tip plemenitih, knapi,1S7 koji su oslo
boeni raznih naturalnih podavanja i umjesto njih obavljali razne polidjske i milirijske
dunosti. Kao takvi oni su se osjeali kao "vlast" i bili nazivani "vlastela".
I V IZ DRUTVENE PROBLEMATIKE U D O B A
HRVATSKE DRAVE N A R O D N I H V L A D A R A
1. Odnosi Slavena i Hrvata u 9. stoljeu
Imena Hrvat i Hrvatska ne spominju se u suvremenim bizantskim, papinskim,
mletakim i franakim vrelima na podrujima srednje Europe od Baltika do Jadrana
sve do sredine 9. stoljea. To se osobito odnosi na ona vrela koja spominju Slavene. To
je doista neobino.
Katii je jasno uoio problem i predloio rjeenje, koje se odnosi na bizantska i
franaka vrela: Bizant bi po Katiiu bio toliko zadovoljan sa svojim monim savezni
kom Hrvatima, koji su od 7. stoljea dalje bili njemu pouzdani i vjerni, odbijali Avare
i putali dalmatinske gradove na miru da nije imao razloga da ih spominje, a Franci
za Karla Velikog i Ludovika Pobonog nisu Hrvate rado spominjali zato to je hrvat
sko ime bilo optereeno njihovim savezom s Bizantom.188 to se tie Bizanta, ova
svemu tome podrobnije vidi MARGETI 1980,575-579. Posebno satniku kao glavnom opinskom
dunosniku na Trsatu vidi MARGETI - MOGU1991,54, u Kastvu MARGETI 1994b, 294 (l. 18),
u Veprincu MARGETI 1995b, 362 (l. 36) i MARGETI 1997, passim, u Moenkama 1995c i 1997b.
Rijeki satnik drukiji je organ od upravo spomenutih. Ostao mu je samo naziv slavenskog porijekla,
ali funkcija mu je mnogo nia.
krrapima vidi podrobnije MARGETI 1980a, 117-191.
51
Katiieva teza ne objanjava utnju Taktike Lava Mudrog, u kojoj se raspravlja vojnoj
vjetini Slavena, koje Lav Mudri uvelike hvali da su u njegovo vrijeme vrlo korisni za
Bizant jer se bore protiv bizantskih neprijatelja. Taktika dosta podrobno opisuje vojnu
vjetinu Turaka=Maara i ne proputa naglasiti da su odnosi Bizanta s njima vrlo
korektni. Trebalo bi dakle oekivati da e Taktika opisati i hrvatske vojne i drutvene
znaajke i pohvaliti ih, to vie to bi oni po Katiievoj koncepciji bili od sedmoga sto
ljea vrlo korisni i moni saveznik. A ipak Taktika njima uti, Slavenima daje
dosta obavijesti. Katiieva teza, nadalje, previe crno gleda na odnos Franaka prema
Hrvatima. Ne ini se uvjerljivim da bi Franci svjesno i hotimino preuivali ime Hr
vata u svojim tekim i neugodnim obraunavanjima s Ljudevitom Posavskim, u emu
im je Borna svesrdno pomagao, i to navodno zato to bi ime Hrvati bilo za njih u to
doba odiozno zbog njihove povezanosti s Bizantom. Uostalom, trebalo bi u skladu s
time pronai razlog, zato papa jo sredinom 8. stoljea naziva nae vladare npr. dux
Sclavorum i da ih tek od Tomislava zove npr. rex Croatorum. I konano, hrvatski federati Bizanta koji bi doli sa sjevera ne dolaze u obzir ni zbog uvjerljivih i reklo bi se
konanih dokaza "austrijske kole", kako smo je nazvali, po kojoj je u 7. stoljeu sjev
erna Bijela Hrvatska ein Phantasieland. Dok se ta teza uvjerljivo ne obori - a to e biti
vrlo teko - nije vie doputeno pomiljati na dolazak Hrvata u 7. stoljeu iz tada ne
postojee sjeverne Hrvatske.
Za izlobu Hrvati i Karolinzi, odranu 2000. god. pripremio je Ani inspirativni
tekst "U osvit novog doba: Karolinko Carstvo i njegov jugoistoni okvir" koji je ob
javljen u Katalogu izlobe. U njemu je autor naveo neke od rezultata "koji e naknadno
biti artikulirani u klasinoj formi znanstvene rasprave", kako to istie Ani. Prema
rezultatima do kojih je doao Ani, Karlo Veliki pokrenuo je svjesno velike migracije
Polapskih i Baltikih Slavena, kojima je na elo postavio savez ratnikih plemena
Hrvata, koji su u to doba ivjeli u Bijeloj Hrvatskoj. Oni bi po Aniu s Avarima ra
tovali kao franaki saveznid pa bi poglavar Hrvata bio "vjerojatno i poglavar pohoda
svih slavenskih ratnikih grupa, koje su se pridruile carskim snagama 796. god."189
Nezgodno je za tu tezu to toj toliko znaajnoj ulozi Hrvata - pa ak uope njima
- nema u vrelima nikakve potvrde. Ipak, valjanost te teze moi e se ispravno ocije
niti tek nakon objavljivanja najavljene znanstvene rasprave.190
Vrijedi spomenuti i tzv. narodnu tradiciju, zabiljeenu u 30. glavi Porfirogenetova De adrninistrando imperio. Ta je "narodna tradicija" zabiljeena u prilino kon
taminiranom izvjeu. Narodna se tradicija uglavnom zamilja priblino kao ono
sjeanje, koje je narod pobono stoljeima uvao i kojemu su mudri starci prenosili
iz generacije u generaciju lijepe i rune dogaaje iz narodne prolosti. Ipak treba uzeti
188
189
190
52
KATII1985,311 = 1987,91.
ANI, 15.
Usp.MAKGETI 2002,101-108.
u obzir da je rije tradiciji vladajueg sloja, koju je on doista ljubomorno uvao i nje
govao, ali ju je stalno prilagoavao konkretnim okolnostima. Kada su, dakle, pred
stavnici hrvatske vladajue elite izvjetavali bizantske vlasti u Dalmaciji, oni su hr
vatsku tradiciju svjesno prilagoavali konkretnim potrebama da se hrvatski vlada
jui sloj predstavi u to boljem svjetlu u oima Bizanta, koji je od sredine 9. stoljea
doivljavao renesansu svoje moi (ak ve prije dolaska na vlast Bazilija I.!)191 i koji je
u to doba na Jadranu bio nedvojbeno velesila prvorazrednog znaenja. Hrvati su se,
dakle, toplo preporuivali bizantskoj velevlasti isticanjem da je u njihovoj prolosti
znaajnu negativnu ulogu odigrala franaka vlast. Kako su Franci jo od doba Trpi
mira izgubili svaki utjecaj na prilike u Hrvatskoj, a Bizant naglo ojaao, to je elemen
tarna mudrost nalagala hrvatskoj vladajuoj eliti da se preporui Bizantu kao ugled
ni protivnik Franaka, to vie to je izmeu Bizanta i Franaka postojala neskrivena
tenzija, u prvom redu u pogledu june Italije. U toj "narodnoj tradiciji" sigurno nije
istina da su Hrvati bili u sjevernoj domovini pod vlau Franaka, a dogaaji oko
Porge=Borne 192 i Kocila=Kadolaha193 odigravali su se u stvarnosti drukije nego to
ih ona prikazuje, ali ovakvo prekrajanje povijesti nije bilo nikad strano nijednom
narodu i nijednoj vlasti.194Najmanje nepouzdanom ini se vijest petero brae i dvije
sestre, tj. poetnoj politikoj organizadji hrvatskog "plemenskog saveza" u kojemu
je pet eta imalo povlateni poloaj ("braa"), a dvije podreeni ("sestre"). Unutar pak
povlatenih eta posebno povlateni poloaj imala je eta s poasnim nazivom Hrovat po kojoj je, uostalom, i itav "savez" dobio svoje ime.195
Osobito je indikativno da se Hrvate ne spominje ni u onim vrelima to se odnose
na podunavske Slavene odakle je prema jugozapadu, tj. u dananje hrvatske krajeve,
postupno napredovala slavenska imigracija. Ta su vrela prilino bogata pa se ne moe
govoriti pukom sluaju pomanjkanja informadja Hrvatima. Iz ovoga slijedi, da
Hrvate na naim prostorima treba traiti u okviru neslavenskih skupina, bile one prema Bizantu prijateljske ili neprijateljske, kojima je razmjerno opirno pisao Lav Mudri
poetkom desetog stoljea. U obzir dolaze, dakako, jedino "skitski narodi", jer se dru
gi narodi - Franci, Langobardi, Maari, Bugari, Saraceni - u Lavovoj Taktici nalaze na
drugim prostorima. Ali, ako bi bila rije naprosto "skitskim narodima", onda odgo
vor jo uvijek nije zadovoljavajui, jer Lav spominje poimenino samo Turke=Maare
191
192
193
194
195
MARGETI 1991,47.
Ovo je, ini nam se, vladajue (i prihvatljivo) miljenje. Tako ve MARQUART, XVHI; od novijih vidi
npr. GRAFENAUER, 171 i d.; protivno npr. II1925,387; POHL, 263.
Ovako npr. Doc, 329; POHL, 43.
Od bezbroj primjera starije i novije povijesti dovoljno je upozoriti na maarsku "narodnu tradiciju"
koju spominje Konstantin Porfirogenet, a koja je isto tako, po nama, u najveoj mjeri uvjetovana
legitimiranjem vlasti Arpadovia u doba snimanja te vijesti.
I ovdje je usporedba s Maarima instruktivna. Vidi MARGETI 1995,26-30: sedam vodeih plemena,
od kojih jedno glavno (Megeri) i jedno pridrueno (dakle u neku ruku manje vano) pleme s 2
"podplemena".
53
i Bugare, ali oni su se smjestili na podrujima sjeverno i istono od dananjih hrvatskih

krajeva. Dodue, Lav uz Maare i Bugare spominje i "druge skitske narode", ali ne
tako da bi ih se moglo lako bilo identificirati bilo locirati. "Skitski narodi" koje spo
minje Lav Mudri mogu, dakle, biti samo Avari, koji se kao skitski narod opetovano
spominju u Pseudo-Mauriciju, a poznato je da je Lav Mudri pisao svoju Taktiku osla
njajui se uvelike na Pseudo-Mauridja.
Tako se i prouavanjem Pseudo-Mauridja i Lava Mudrog dolazi do zakljuka, do
kojeg smo drugim argumentima doli 1995. god., tj. da porijeklo imena naroda, koji
je dao ime Hrvatima, treba traiti unutar povijesti avarskog kaganata (vidi tome
neto podrobnije pod II. 1 ovoga rada). U njemu su se od druge polovice 6. do svret
ka 9. stoljea smjenjivala tri vladajua sloja, koji su meusobno imali malo zajed
nikoga. Vladajui sloj u drugom razdoblju, bugarofilski Savez plemena, koji je sredi
nom 7. stoljea pobijedio Avare "prvoga avarskog carstva" i u ast svoga zatitnika i
pomagaa Hrovata-Kuvrata prozvao se Hrovatima-Hrvatima, vladao je avarskom
dravom, "drugim avarskim carstvom", samo oko 40 godina da bi u drugoj polovid
7. stoljea doivio teki poraz od nove azijatske mongoloidne grupadje, koja je kao
"tree avarsko carstvo" vladala sve do njezina unitenja po Karlu Velikom. Hrovati,
Hrvati, zadrali su se samo na rubnim dijelovima avarske drave, osobito u dana
njoj Hrvatskoj, gdje su sauvali svoje sjeanje na nekadanju slavu, to je uostalom
bio jedan od elemenata njihove kohezije. Oni nisu vie bili odluujui imbenik ne
samo u sreditu kaganata, nego ni na naim prostorima. Vodee mjesto u vladajuoj
eliti na naim podrujima, na periferiji kaganata, imali su Slaveni, a Hrvati su postali
drugorazredni element vodee elite tog podruja. Priblino do sredine 9. stoljea na
naim se prostorima u vrelima ne navode Hrvati, ve samo Slaveni. Da ponovimo:
,600. god. papa Grgur I. spominje Sclavorum gens,196 koja prijeti podruju salonitanske
(nad)biskupije, 611. god. Sclavi pljakaju po Istri i ubijaju vojnike sredinje bizantske
vlasti, smjetene u njoj (milites),m 642. god. Sclavi se iskrcavaju u Sipontu i u bitd ubijaju
langobardskog vojvodu,198 796. god. furlanski vojvoda Erik alje svoje ljude cum Wo Sclavo,m 804. god. istarski se posjednid tue na nevolje koje im prouzrokuju
Sclavi,7 817. god. Bizant i Frand raspravljaju pitanju granica u Dalmaciji izmeu
Romana (tj. podlonika Bizanta) i Slavena (unutranjost Dalmacije pod suverenitetom
Franaka),201 a god. 840. sklapa se ugovor izmeu franakih i (bizantsko-)venedjanskih vlasti contra generationes Sclavorum.2"2
196
197
198
199
200
201
202
54
MGH, Epist. 2 (10, ep. 15).

PAVAOAKON,IV40.
CHRONICA S. BENEDICT, MGH, SS, 200; PAVAO AKON, IV 44.
KOS I, 326, br. 293 (Ann. regni Franc. = Annales Lauressh. maiores, ad. a. 796).
MARGETI 1993,435.
Doc. 317, br. 171/18.
Liber blancus Dravnog arhiva u Veneciji, list 7, br. 1. Vidi podrobnosti u MARGETI 1988,217 i d.
Ali upravo u to vrijeme dolazi do neobine i vane paralelne pojave naziva Hr

vati i Slaveni. God. 840. Trpimir je dux Croatorum,3 a ueni benediktinac Gottschalk
naziva ga u svom pouzdanom izvjeu rex Sdavorum.204 God. 865/866. Domagoj je
Sdavorum princeps,205 god. 870. papini legati uhvaeni su a Sclavis,206 god. 871. Ludovik
II. narod na dananjim hrvatskim prostorima zove populi Sclaveni nostri,207 god. 872.
praedones Sclavi napadaju mletake lae,208 god. 875. Sdavorum pessime gentes et Dalmacianorum (tj. Slaveni i stanovnici dalmatinskih gradova) pljakaju Istru,209 878. god.
Zdeslav iz roda Tîrnirovia Sdavorum ducatum arripuit,2W papa Ivan VIII. pie 879.
god. istom vojvodi i titulira ga glorioso comiti Sdavorum,211 a iste godine ubije ga Sclavus Branimir.212 Prema sauvanim natpisima Branimir je dux Sdavorum213 odnosno
dux [Sjclavitnorum,211 ali i comes i dux Croatorum.215 Usput reeno, neobino je to papa
Ivan VIII. u opetovanim pismima spominje Branimira kao princeps,216 dilectus filius
Branimir i excelkntissimus vir Barnimer,217 gloriosus comes et dilectusfiliusnoster,21s ali ne
dodaje ni Croatorum ni Sdavorum. God. 892. Muncimir se naziva dux Croatorum,219 a
na prijelazu 9. i 10. stoljea natpis govori nekom dux Hroator(um),220 vjerojatno sinu
Drislava, spomenutog inae kao dux magnus. God. 812. dudev sin na povratku iz
Konstantinopola zarobljen je pri pokuaju prelaska hrvatske granice, Chroatorum
fines?21 god. 925. u zakljucima prvoga splitskog sabora spominju se rex et proceres Croat-
203
CD 1,4, br. 3 = Doc. 3-6, br. 2

KATI,9.
205 I V A N E > A K O N , 118; Doc. 364, br. 181/3.
204
206
Doc. 361, br. 181/1.

CHRONICON SALERNITANUM ;GH, Scriptores III, 521-527. Vidi i MGH Epp. VII, 295 (Doc. 361-362
ima samo ekscerpt). Podrobnosti u MARGETI 1983b, 271-272.
208 J V A N AKON, 120; Doc. 365, br. 181/4.
207
209
IVAN AKON, 122; Doc. 366, br. 182/6.
210
IVAN AKON, 125; Doc. 373, br. 185.

CD 1,12, br. 9.
211
212
213
214
215
216
217
IVAN AKON, 126; Doc. 374, br. 187.

DELONGA,207,brl74.
DELONGA,258,br,228.
DELONGA, 166, br. 130.
CD 1,13, br. 10.
CD 1,14, br. 11.
218
CD 1,18, br. 14.
219
CD 1,22, br. 20.
220
DELONGA,108,br.73.
IVAN AKON, 132; RAKI, 388, br. 197/1.
221
55
orum,222 iste godine papa Ivan X. pie dileofilio Tamisclao, regi Crovatorum,223 a 928.
god. spominje se mir inter Bulgaros et Crmtos.224
U 9. stoljeu poznati su ovi hrvatski vladari: Mislav - Trpimir - Domagoj - Zdeslav
- Branimir - Mundmir.
Prema vrlo pouzdanim vijestima Ivana akona Domagojeve je sinove potjerao
iz Hrvatske Zdeslav i "prigrabio vojvodstvo Slavena" (Sclavorum ucatum), a Zdeslava je ubio Slaven Branimir. Smatramo da ne bi smjelo biti dvojbe u to da se ni prijelaz
vlasti od Trpimira na Domagoja i onaj od Branimira na Mundmira nije dogodio na
miran nain. U 9. stoljeu Trpimirova dinastija zamijenjena je dva puta vladarima,
koji nisu bili Trpimirovi je zato vie nego vjerojatno da se prijelaz vlasti od Trpi
mira na ne-Trpimirovia Domagoja i od ne-Trpimirovia Branimira na Trpimirovia
Mundmira odigrao isto tako burno i estoko kao to se to dogodilo prigodom prijela
za vlasti od ne-Tîrnirovia Domagoja na Trpimirovia Zdeslava i od ovog potonjeg
na - Branimira. Malo je vjerojatno da se u dva upravo spomenuta slua
ja smjena vlasti odigrala na mirni nain.225
Ne treba uditi da se u prijelaznom razdoblju (za Trpimira i Branimira) pojavljuju
oba naziva. Rije je dvoslojnoj vladajuoj eliti pa je bila samo stvar oportuniteta u
odreenom trenutku, naglasiti jedan ili drugi element. To kolebanje dokazuje da je
ve s Trpimirom borba dvaju slojeva otpoela, a upravo iz papinih pisama saznajemo
realan odnos jednog i drugog elementa vladajue elite.
U borbi dvaju vladajuih slojeva, Slavena i Hrvata, pobijedio je na prijelazu 9. i
10. stoljea sloj potomaka Hrovata, tako da se u 11. stoljeu kraljeve naziva reges Croatorum, a dravu regnum Croatiae, od sredine 11. stoljea regnum Croatiae et Dalmatiae.
2. Juna granica hrvatske drave narodnih vladara
1) Juna granica hrvatske drave narodnih vladara tipina je quaestio vexata hr
vatske historiografije. Ona je, meutim, vana i za utvrivanje strukture tamonjih
drutvenih slojeva. Da bi se dolo do polazne toke za rjeavanje tog pitanja, nuno
je prethodno temeljito proudti politike odnose. Bez takvog minudoznog istraivanja
nije mogue uspjeno rijeiti i pitanje drutvenih odnosa. Zbog toga e se nae ana
lize uh politikih odnosa oduiti. Nadamo se da e njihov rezultat opravdati trud koji
CD 1,30, br. 23.
CD 1,33, br. 24.
CD 1,36, br. 26.
II, 344 ne sumnja na nasilnu promjenu vladara od Trpimira na Branimira, a za promjenu od
Branimira na Muncimira o. 892. kae: "Ako ga (Muncimira) je prijest zapao narodnim izborom, onda
je vjerojatnije, da se ta promjena dogodila mirno, a ne silom". Iz razloga, navedenih u tekstu, ini
nam se mnogo vjerojatnije, da je do promjene dolo nasuno. Ne moemo se oteti dojmu, da je iieva
stilizacija vie nego oprezno sastavljena i da on drugu mogunost nema manje u vidu - a moda ak
i vie - od prve.
56
smo uloili, ne samo u pogledu samog politikog pitanja june granice, nego i u
drugom pitanju, drutvenim odnosima.
2) U hrvatskoj historiografiji do 1932. god. bilo je prihvaeno Siievo shvaanje
da je Neretvanska oblast "vazda bila kao neki apendiks Hrvatske, dok se na poetku
XI. vijeka nije s njom potpuno ujedinila.226 To je stajalite zastupao i Barada jo 1928.
god. Po njemu, ona je imala "neki izuzetni poloaj spram hrvatskog kralja, to
potvruje osim naslova dux jo i to, daje on imao svoje vlastito vojnike".227 Tek 1932.
god. Barada je promijenio svoje miljenje: "Iz dokumenata jasno slijedi da su Neret
ljani bili neovisni i samostalni ne samo u IX i X st. nego i u drugoj polovici XI st."228 i da
je i poljiko primorje pripadalo toj samostalnoj oblasti.229 N. Klai je 1960. god.230 u
skladu s tim Baradinim rezultatima pomakla granicu Hrvatske na Zrnovnicu.
Razmotrimo dokaze N. Klai za tvrdnju da je u poljikom primorje politiku vlast
imao neretvanski, a ne hrvatski vladar.
N. Klai navodi prije svega podatak iz Supetarskog kartulara: Unde nos convocatis
iterum multis Spalatinorum nobilibus, inter quos etiam Jacobum Marianorum ducem cum
suis militibus ibidem interesse rogavimus, ante quorum presentiam cum prefato decertavimus
Miroslavom N. Klai istie da je "Petar Crni zamolio (kurziv N. Klai) da bude prisutan
raspravi s Miroslavom. Ovdje bi sudac Jakov, Marianorum dux, bio neretvanski vla
dar. Na elu je sudskog vijea, doista, Jakov, dux Marianorum, ali sudsko se vijee sa
stoji od mnogih uglednih Spliana. To, da je Jakov doista i neretvanski vladar, ne pro
izlazi iz te zabiljeke, ve je to tvrdnja N. Klai, koju bi trebalo da dokau neki drugi
argumenti. U svakom sluaju, ovaj podatak suenju splitskih uglednika (na elu s
Jakovom) prije bi bio dokaz da se u Poljima priznavala vlast s podruja regnum Croatiae
et Dalmatiae, jer je Split pripadao tom kraljevstvu. Zato bi se na navodno samostalno
neretvansko podruje, koje nije po N. Klai dio Hrvatske, zvalo splitske uglednike?
Da je rije sudskom vijeu, vidi se po pluralnom nainu izraavanja ante quoram
presentiam, - ali to je, uostalom, jasno samo po sebi. N. Klai ima pravo kad odbija kao
neprihvatljivu misao da bi iz teksta, inae "loe stiliziranog",232 proizlazilo, da bi Jakov
bio splitski plemi. Smisao je teksta svakako jasan i treba ga tumaiti ovako: splitski
uglednici (nobiles) bili su nadleni za suenje u sporu Petra Crnog s Miroslavom, a
nadlean je bio i Jakov, Marianorum dux, pa se Petar Crni obratio na njega kao pred
sjedavajueg sudskog vijea. Dakako, ovdje rogamus ne znai "moliti" u smislu
226
227
228
229
230
231
232
II1925,413, biJj. 21
BARADA 1928,53, pozivom na Doc. 128.
BARADA 1932,178.
N.dj.,183.
KLAI N. 1960,127. Usp. KLAI N. 1971a, 146-150.
NOVAK-SKOK, 214 (5).
N.dj.,124.
57
'Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 487 (2003), str. 1 -150
zamolbe, ve "zahtijevati", slino kao stoje neki notar rogatus, tj. od notara se "zahtije
va" da obavlja svoju funkdju osobe javne vjere.
Drugi bi dokaz za nadlenost neretvanskih, a ne hrvatskih vlasti, bio po N. Klai,
sluaj u kojem "su Tugurani pozvali Petra Crnog pred Slavca",233 dakle, pred neret
vanskog vladara. Prema tekstu Supetarskog kartulara u Poljica su doli Slavizo rex et
Petrus bonus Sarubba pa tom prigodom vocaverunt nos ante hos nominatos viros
omnes Tugurani. Spor se odravao u crkvi sv. Petra u Omiu pa zabiljeka nastavlja:
scilicet coram Shvzo Petro et Sarubba ceperunt altercare nobiscum et ita nobis iudicaverunt. N. Klai protivi se ranijem tumaenju, po kojem je kralj Slavac doao u Omi
u pratnji bana Petra i upana Sarube, to bi znailo da je Slavac hrvatski kralj. Po N.
Klai "to to ban Petar sjedi na sudu u Omiu, ne mijenja nita na stvari, jer je on mogao
uz Slavca i upana Sarubu prisustvovati suenju, a da pri tome nije trebao imati ni
kakve funkcije".234 Ovo se ini jako nategnutim: tekst jasno kae da su Tugurani uli u
spor (ceperunt altercare) "pred Slavcem, Petrom i Sarubom". Poetak vijesti, tj. da su u
to vrijeme doli u Poljica kralj Slavac, ban Petar i (upan) Saruba zbog spora izmeu
Slavca i Ljubomira N. Klai objanjava kao spor izmeu neretvanskog vladara Slavca i
hrvatskog dostojanstvenika Ljubomira, u kojem sporu sudi hrvatski ban. Ona smatra
da bi bilo neobino da hrvatski ban sudi izmeu hrvatskog kralja i hrvatskog dostojan
stvenika. Ali nijedna od tih mogunosti objanjenja nije uvjerljiva, a ne slae se ni s
tekstom iz kartulara. Tamo se kae samo to da su u Poljica doli kralj Slavac, ban Petar
i (upan) Saruba "zbog nesloge izmeu Slavca i Ljubomira". U tekstu se, dakle, uope
ne govori "sudskom sporu" ni tome tko bi takvom sporu sudio. Bio Slavac neret
vanski ili hrvatski kralj, iz teksta se ne vidi da bi sudio ban Petar, ve samo to da su svi
ti uglednici doli u Omi, da rijee neko pitanje. Ideja da bi hrvatski ban sudio u sporu
neretvanskog kralja s Ljubomirom, isto je tako neobina kao i ideja da bi hrvatski ban
sudio u sporu izmeu svog kralja i hrvatskog tepije. Ni uvodne rijei zabiljeke ne
mogu rijeiti pitanje, je li Slavac hrvatski ili neretvanski kralj. ini se da moemo
pretpostaviti da je Saruba upan neke hrvatske upanije. Naime, u drugoj zabiljeki,
gdje se spominje kralj Slavac, ban Petar i upan Saruba meu svjedocima nalazimo i
tepiju Budimira,235 a u jo jednoj zabiljeki uz upana Sarubu spominje se i neki
Nyciforo,236 dakle neki Roman, vjerojatno iz Splita. Ako je to tako, onda se u zabiljeki
spominju kao osobe iz podruja regnum Croatiae et Dalmatiae ban Petar, upan Saruba
i tepija Ljubomir. Ovo bi upuivalo na to da je i Slavac iz Hrvatske.
Konano, N. Klai dokazivala je preko jo jedne grupe vijesti u Supetarskom kartularu da su neretvanski vladari imali vlast nad Poljicima do Zrnovnice. Naime, Rusi233
234
235
236
58
N.dj.,127.
N.dj.,133.
NOVAK - SKOK, 223 (74).
N. dj., 221 (58).
nus qui et Morsticus, po N. Klai vladar neretvanske drave nakon Jakova, vojvode
Marijanaca, darovao je samostanu sv. Petra u Trsteniku, poljikom lokalitetu kod Je
senka, njemu pripadajui dio nekih zemalja.237 Nakon njegove smrti njegova je ena
potvrdila to darovanje,238 kasnije je to darovanje potvrdio i njegov brat Slauiz rex pred
ovim svjedocima: coram Petro bana et Sarubba iupano, dedfilio Climino, et Velcano setnico
et Iuvanofilio bravaro et ZurrafilioTripuni, presbiter Panesa, Budimir tepciza et presbiter Vil
ama*39 i ujedno darovao svoj dio istih zemalja.240 Analiza ovih vijesti kod N. Klai posve
je lapidarna: "Stilizacija ovog mjesta takoer pokazuje da je ban bio samo svjedok u
poslovima, koje je vrio Slavac kao neretljanski vladar". Ukratko, N. Klai zakljuuje:
"zasad (...) ne vidim razloge zbog kojih bih bila primorana da napustim Baradino
miljenje Jakovu, Rusina i Slavcu kao samostalnim neretljanskim vladarima".241 Pa
ipak, ako se u tim vijestima nalazi spomenut tepija Budimir meu svjedocima, onda
je njenica da su svjedoci ban Petar i tepija Budimir - oboje s tipinim nazivima hr
vatskih dunosnika - ipak u najmanju ruku znakovita. Iz toga slijedi da je mnogo
vjerojatnije da su satnik i bravar, takoer spomenuti tom prigodom - takoer hrvat
ski dunosnici.
itava konstrukcija N. Kllai Jakovu, Rusinu i Slavcu kao neretvanskim vlada
rima poiva na tvrdnji da se Jakov jednom prigodom u Supetarskom kartularu titu
lira dux Marianorum, ti. da vlada onom istom zemljom, kojom vlada oko 30 godina
ranije njegov prethodnik Berivoj, rex odnosno iudex Marianorum.242 Kako su Marijani
ivjeli u Maroniji,243 tj. neretvanskom kraju, proizlazilo bi da su obojica neretvanski
vladari. A kako se Jakova inae u Kartularu titulira Morsticus to znai da je i drugi
dunosnik s istom titulom, tj. Rusin, neretvanski vladar. Konano, kako se Rusinov
brat Slavac naziva dva puta rex, to je oito i on neretvanski vladar. Ova zadnja okol
nost nije za N. Klai odluujua: "Na tituli rex koju sastavlja kartulara daje Slavcu,
ne elim se zadravati. Na mnogim se primjerima moe vrlo lako dokazati, da je ter
minologija u srednjovjekovnoj latintira vrlo nepouzdan oslonac" .244 Prema tome, ako
odbacimo titulu rex, itava se konstrukcija temelji na jednom jedinom podatku: Mariani, iji je Jakov vojvoda, stanovnici su neretvanskog podruja.
Smatramo da problem treba ponovno ispitati. Jakov je opetovano povezan s hr
vatskih vladarima i titulama:
237
238
239
240
241
242
243
244
N. dj., 223 (73).

N.i.mj.(73).
Na i. mj. (74).
Na i. mj. (75).
N. KLAI 1960,133.
Na i. mj.
TOMA, 45.
KLAI N. 1960,132.
59
1. U krivotvorenoj ispravi CD 1,170, br. 134 iz 10768. = Doc. 113, br. 97 Jacobus
dux Marianorum uvodi abatisu samostana sv. Benedikta u Splitu u zemljite Pusticu u
Laanima;
2. U krivotvorenoj ispravi CD 1,189, br. 149 od 8. rujna 1089. = Doc. 149, br. 124
kralj Stjepan II. potvruje Zvonimirovo darovanje (ovdje spomenuto pod 1), s time
da meu laikim svjedocima prvo mjesto zauzima Jacobus Morsticus, a iza njega su
nabrojeni mnogi hrvatski upani;
3. U ispravi CD 1,191, br. 151 iz 1089./1090. = Doc. 147, br. 123 sudi u Splitu nad
biskup Lovro sa Stjepanom, kraljem Hrvatske, Jakobom morstikom (lacobo Marstico),
priorom Firminom i mnogim drugim plemenitim osobama. Napominjemo da doku
ment CD 1,162, br. 126 = Doc. 117, br. 99 (1078.)245 ne dolazi u obzir. Dodue spominje
ga Laui, ali na temelju pogrjenog ispravljanja Rakoga, Doc. 117 morstici za gitfaci.
Usto, Jakov morsticus nikad ne dolazi u ispravama meu upanima nego pred njima.
tome dalje u tekstu.
4. Jakov, dux Marianorum dolazi 1080. god. s uglednim Splianima na suenje u
Poljica praen svojim vojnicima, u povodu spora s Miroslavom;246
5. Jacobus Morsticus svjedok je kupnje zemljita u Saloni, dakle, na irem splitskom
podruju;247
6. Jacobus Morsticus svjedok je druge kupnje zemljita u Saloni i postavljanja mli
na, dakle opet na irem splitskom podruju.248
U svim tim sluajevima Jakov je na ovaj ili onaj nain povezan bilo s hrvatskim
kraljevima bilo s nadbiskupom Lovrom, bilo s dostojanstvenicima hrvatskog kra
ljevskog dvora bilo s podrujima unutar regnum Croatiae et Dalmatiae pa je teko iz
bjei zakljuak da je Jakov visoki hrvatski dunosnik. Ako je to tako, onda njegova
titula Marianorum znai da je barem od vremena vladanja Petra Kreimira IV neret
vanska oblast postala sastavnim dijelom hrvatske drave sa zasebnim hrvatskim
dunosnikom vrlo visoke titule dux Marianorum. Tako se hrvatska drava u drugoj
polovici 11. stoljea ukazuje kao sloena drava, u kojoj je sredinja vlast usredotoe
na u kralju regnuma Croatiae et Dalmatiae, u kojem, nadalje, postoje dvije jake au
tonomne oblasti na elu s nekom vrsti "potkraljevima", tj. banom Like, Krbave i Gacke
245
N. dj., 112: "Svakako treba uzeti u obzir injenicu, na koju je poloio osobitu panju V Novak, naime,
da je Jakov introductor, a da tu ast ne poznajemo u doba narodne dinastije". Ipak, nije ni najmanje
sigurno da u tekstu isprave stoji rije introductor. Danas je tekst isprave jako oteen, a to je bio i u
doba Rakoga (Doc. 60, br. 43), koji se prema tome morao osloniti na Farlatijevu rekonstrukciju teksta,
a ona nije izvan svake sumnje. To su isto uinili i Stipii - Samalovi (CD 170, br. 134). Uostalom,
ovdje se ne radi nekoj "asti" u smislu naslova nekog dunosnika, ve uvoenju u posjed, investiciji,
kojem je u doba narodnih vladara sauvano mnogo vijesti, koje je suvino i nabrajati.
246
NOVAK - SKOK, 214 (5); CD 1,178, br. 4 datira s 1080. god.

N. dj., 221 (34).
Nai.mj.
247
248
60
L, Margeti: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
na sjeveru i vojvodom Maronije na jugu, emu treba dodati jo i autonomne gradske

opine od Krka na sjeveru do Splita na jugu te vojniko-graniarski pojas od priblino
Senja do Plomina na sjeveru.
Vrijedi podrobnije proanalizirati ulogu Jakova u dogaajima, koji se spominju u
pojedinom vrelu, vrijeme i naziv njegove titule:
1. dux Marianorum
a) 1076./80. uvoditelj u posjed abatise u povodu darovanja (naa 1.1));
b) 1080. - sudi u sporu Petra Crnog s Miroslavom (naa t. 4));
2. morsticus
a) poslije 1080. - svjedok (naa t. 5));
b) poslije 1080. - svjedok (naa t. 6));
c) 1089. - prvi meu svjedocima laicima (naa t. 2));
d) 1089./90. - lan sudskog vijea, spomenut kao prvi nakon predsjednika vijea
i kralja (naa t. 3)).
Nekoliko primjedaba:
ad la) Isprava je krivotvorena, ali se za nae analize moe uporabiti.
ad lb) Premda je Gunjaca prigovorio da ovo nije spor, ve "obino prepiranje"249
smatramo da je izvan svake sumnje da vijest opisuje tijek spora voenog pred
nadlenim sudom, kojim je predsjedao Jacobus dux Marianorum. Petar Crni izriito
navodi da je poveo postupak protiv Miroslava: cum prefato decertavimus Miroslao. Sud
sko vijee ine multi Spalatinorum ndbiles. Do presude nije dolo zato to je Miroslav
pristao na mirno rjeenje spora - stvar, koja se nebrojeno puta u sporovima deavala
i deava. Toj nagodbi nazoni su i posvjedouju je predsjednik suda i sudsko vijee.
Neobinu tvrdnju Gunjae izazvala je njegova elja da izbjegne mogunost da bi se
vijest mogla interpretirati u smislu dokaza da je sudio neretvanski vladar (a to je za
stupala N. Klai). Kako je dux Marianorum u ovoj vijesti hrvatski vojvoda, to je bilo
nepotrebno pribjegavati ovakvoj interpretaciji, koja bi navodno trebala Poljiko pri
morje i Neretljansku oblast "vratiti Hrvatskoj".250
ad 2c) U ispravi je Jacobus Morsticus odvojen od upana koji se obilato javljaju kao
svjedoci. On je ak i ispred tepije Ljubomira. Dakle, isprava govori protiv teze da bi
Jakov bio "primorski upan",251 kako se to esto tvrdi u literaturi.
ad 2d) I iz ove je isprave razvidno da Jakov nije "neretvanski knez",252 a ni hrvat
ski upan.253 Isprava bi, navodno, bila donesena u povodu presude splitskog nad249
250
251
252
GUNJACA, III., 95. Isto i LAUI, 65-66.

N.dj.,97.
N. dj 94. Ovako jo BUDAK 1994,117.
GOLDSTEIN, 294 i RAUKAR, 605 nazivaju ga neretvanski knez; ali vidi RAUKAR, 55 s diskusijom
problematike.
61
biskupa Lovra i ostalih biskupa a pred kraljem Stjepanom.254 U ispravi stoji da je spor
voen coram Stephano regi Chroatie et Jacobo Maristico Firminoque priore multisque aliis
nobilibus presentibus. Dakle, uz kralja se poimenino i s titulom spominju Jakov "maristicus" i splitski prior Firmin. I opet je najodlinije mjesto poslije kralja pripalo Jakovu,
a tek poslije njega splitskom prioru. Ovdje je visok poloaj Jakova na hrvatskom kra
ljevskom dvoru osobito istaknut, uostalom u skladu s prethodnom ispravom (2c)).
Ovako visok poloaj Jakova na hrvatskom dvoru odgovara poloaju vojvode (dux
Marianorum) i u cijelosti potvruje nau malo ranije iznesenu tvrdnju, da je Jakov na
jugu Hrvatske bio isto ono to i ban na sjeveru. Morsticus (marsticus) nije dakle atribut
uz upana, jer za to ne govori nijedno vrelo. To je vrlo visoki hrvatski dostojanstvenik.
On se do 1080. god. naziva dux Marianorum, a onda dobiva novu titulu marsticus.
Obje titule odnose se na isto podruje, neretvansku oblast, Maroniju Tome Arciakona. Posve je vjerojatno da se iza te promjene titule skriva jo neto. Dux Marianorum
kao da jae naglaava autonomiju Neretvanske oblasti u odnosu na hrvatskog kralja
te je odraz nekadanje titule rex (iudex) Marianorum, dok je titula morsticus (marsticus)
dokaz vee integracije tog podruja u Hrvatsku, dodue na vrlo visokoj razini daleko
iznad upanske.
Time je, ini se, uspjeno rijeen i problem upana polsticusa. On je kao nii organ
posve dobro zamisliv uz morsticusa kao nadreenog organa.255
Problem Slavca predstavlja doista teko rjeiv problem. Dodue, Barada je uspjeno
dokazao da njegovo djelovanje treba smjestiti poslije 1090. god., a smatramo da sve
govori za to, da je on najue povezan s hrvatskom politikom problematikom te da
nije neretvanski vladar. Najvjerojatnijim se ini da je on morsticus, dakle visoki
dunosnik u rangu bana, dakle, neka vrsta "potkralja", kao to su to bili Jakov dux
Marianorum i Rusin morsticus. Takva visoka funkcija opravdava njegovu ulogu voditelja
sudskih postupaka. Pred njim, banom Petrom i upanom Sarubom vodi se sudski
postupak izmeu Tugurana i Petra Crnog.2561 ovdje se rabi izraz altercare kao djelat
nost suprotstavljenih stranaka u sudskom postupku.
Ovdje treba upozoriti na jo neto. Do rjeavanja sudskog spora izmeu Tugura
na i Petra Crnog dolo je u vrijeme kada su "kralj Slavac, ban Petar i upan Saruba
doli zbog nesloge (discordia) izmeu Slavca i Ljubomira". Ni iz ega se ne moe zak
ljuiti da je ta discordia ba sudski postupak, a to se vidi i po tome to je nemogue
utvrditi sudsko vijee pred kojim bi se vodio taj navodni sudski spor. Kako je Ljubomir
takorei sigurno tepija, dakle jedna od najviih funkcija na hrvatskom kraljevskom
dvoru,257 ne vidi se tko bi uope mogao biti na elu sudskog vijea. To oito ne moe
253
254
255
256
257
62
BUDAK 1994,117 naziva ga upanom.

Tako regest u CD 1,191, br. 151.
CD 1,170, br. 134 = Doc. 113, br. 97 (1076.(8.) i CD 1,190, br. 149 = Doc. 149, br. 124 (1089.).
tepiji vidi MAJAGETI 1976,55-58, MARGETI 1986,259-260.
biti ban Petar, kao to je to neuvjerljivo predloila N. Klai.258 ini se, daje rije istom
posjetu Poljicima, kojem obavjetava Supetarski kartular, na kojem je Slavac pred
banom Petrom, upanom Sarubom i mnogim drugim svjedocima potvrdio darova
nje samostanu dijela zemljita Slaveva brata, morstika Rusina i ujedno darovao svoj
dio istog zemljita.259 Prema vijesti iz 1177. god.260 isto darovanje potvrdio je Rusinov
sin Petrus Slavus zajedno sa svojim stricem (avunculus) Slavcem. I u tom sluaju, kao i
u nekim drugim, Slavcu se ne daje kraljevska titula261. Skloni smo Slavevoj tituli rex
ne pridavati preveliki znaaj u smislu izjednaavanja te titule s titulama npr. Petra
Kreimira IV i Zvonimira. Dodue Slavcu znamo bar neto, drugom kralju,
spomenutom u Supetarskom kartularu, tajanstvenom Crivali rex,762 ne znamo uope
nita.
Ove vij esti iz Supetarskog kartulara moda su od jo mnogo veeg znaenja, nego
to se to ini na prvi pogled.
3. Meutim, prije svega treba rijeiti pitanje koju su vlast priznavali dalmatinski
gradovi i Hrvatska nakon to je ugarski kralj Ladislav napao regnum Croatiae et Dalmatiae, osvojio dobar dio toga kraljevstva i postavio u Hrvatskoj Almoa kao kralja.263
U nas je prihvaeno Siievo miljenje po kojem bi carski sebast comes Gotfrid jo 1083.
god. preao u bizantsku slubu i onda s brodovljem i vojskom 1091. god. krenuo u
Dalmaciju i podredio otoke i gradove bizantskoj vlasti i vratio se iz Dalmacije tek 1093.
god.
Temelj je Siieve konstrukcije vijest iz Gotfridove isprave iz 1093. god. U ispravi264
Gotfrid prilino opirno govori tome kako ga je opat samostana na Tremitima "dok
je kretao prema Dalmaciji" upozorio daje Gotfridov otac Amiko darovao samostanu
neke posjede u Campo Marinu (gradi na talijanskoj obali nasuprot Tremitima), kako
je Gotfrid uvidio opravdanost opatovih molbi, i obeao da e te posjede izruiti sa
mostanu "si dominus michi reddiderit in mea potestate". "I doista", nastavlja Gotfrid, "na
kon to sam se vratio iz Dalmacije dominus adimplevit desiderium meum", tj. oito je
Gotfrid uspio zavladati Campo Marinom, kojeg je bio privremeno izgubio, pa tada
potvruje samostanu na Tremitima sve one posjede koje je ve Amiko bio darovao.
Putovanje u Dalmaciju spominje se samo usput, na nain koji nas upravo prisiljava
da ga ne drimo nikakvom vojnom operacijom ni malog ni velikog stila.
258
259
260
261
262
263
N. KLAI I960,133.
NOVAK - SKOK, 223 (74,75).
CD II, 43-44, br. 141 == NOVAK-SKOK, 229 (97).
N.dj.,222(69).
CD 1,200, br. 161 = Doc. 154, br. 128.
CHARTULARIUM TREMTTENSE, fol. 63, Biblioteca Apostolica Vaticana. ii se sluio napuljskim
primjerkom tog Kartulara. Nau diskusiju problemu datacije vidi u MARGETI 1982-1985,237-238,
bilj. 55.
63
iieva je konstrukdja vrlo slabo utemeljena. On je i sam osjeao da prilino

beznaajnom podatku iz isprave treba dodati jo neke okolnosti, koje bi doprinijele
vjerojatnosti njegova miljenja. Zato je ii svojim pretpostavkama dodao slijedee
okolnosti:
a) Gotfrid Melfijski bio je carski sebast, dakle, imao je visoku bizantsku titulu, a to
opet znai da je bio u bizantskoj slubi i izvravao za Bizant razne zadatke;
b) Gotfrid je Melfijski prema iiu "jamano jo 1083. s ocem preao u slubu
Aleksijevu kod Kastorije". Tu ii upuuje na Heinemannovo djelo, Geschichte der
Normannen, I, str. 330;
c) Gotrfrida Melfijskog poslao je car Aleksije najprije u junu Italiju, u kojoj je Bizant
obnovio svoju vlast, naroito u mjestima Terlizzi, Giovinazzo i Fovea.
Siievo miljenje izgleda na prvi pogled prilino uvjerljivo: Gotfrid Melfijski bio
je u slubi Bizanta, upuen je kao carski sebast u junu Italiju, tamo je dobio zadatak
da sakupi vojsku i brodovlje da bi obnovio bizantsku vlast u Dalmaciji, a kako je bi
zantska vlast u Dalmaciji obnovljena 1091. god., to znai da je on krenuo u Dalmaciju
ve te godine, a puki je sluaj to imamo samo vijest njegovu povratku 1093. go
dine.
Ovoj iievoj analizi posvetili smo opirni komentar jo 1982./1985. god.265 i doka
zali, ini nam se uspjeno, da Gotfrid Melfijski nije ni od 1083. god. ni ikada bio u
bizantskoj slubi i da ga prema tome car Aleksije nije poslao ni u Italiju ni nakon toga
u Dalmaciju u cilju obnavljanja carske vlasti. Ponavljanje nae argumentacije bilo bi
ovdje po naem miljenju suvino i zamorno jer obuhvaa velik broj analiza, pa smo
zbog toga prisiljeni uputiti itatelja na taj na rad. Ovdje bismo dali samo posve krat
ke izvode iz nae argumentacije.
Prije svega, poznato je da je car Aleksije vjeto obnavljao oronulo bizantsko carst
vo, a jedan od njegovih obljubljenih poteza bio je i dodjeljivanje visokih bizantskih
naslova stranim vladarima, uope, uglednim stranim osobama. Tako je Aleksije poa
stio mletakog duda 1082. god. titulom protosebasta u vrijeme kada se podlonosti
Mletaka Bizantu ne moe govoriti. A takvih primjera ima bezbroj. Jasno je da sama
titula sebast ili protosebast nikako ne mora oznaavati bizantskog visokog inovnika,
podreenog caru.
Nadalje, iscrpnom analizom djela Ane Komnene., kerke cara Aleksija, pokuali
smo dokazati da Gotfrid nikada nije uao u slubu cara Aleksija.266
Konano, iieva tvrdnja da je dio Apulije bio u vlasti cara Aleksija devedesetih
godina 11. st. bez sumnje ne odgovara stvarnosti. tadanjem proirenju vlasti Ale
ksija na Apuliju nema nijedne rijei ni u jednom pripovjednom izvoru. A spominja
nje cara Aleksija u protokolu isprava s podruja u Gotfridovoj vlasti ne znai ob265
266
64
MARGETI1982-1985,235-244.
N.dj., 239-240.
navijanje vlasti Bizanta nad tim podrujem, ve znai neto drugo: takvim datira
njem Gotfrid daje jasno na znanje da on ne priznaje vlast svog velikog neprijatelja,
normanskog vojvode. Tako se i za podruju Apulije ponavlja isto to i za Mletke u
doba Orseola nekih stotinu godina ranije. Mleci su, dakako, bili posve neovisni i
istonom i zapadnom carstvu, a povremena datacija isprava po istonom caru ima
la je iskljuivo negativno znaenje: njome se htjelo na jasan nain dati na znanje da
se ne priznaje nikakvo vrhovnitvo ni pravna prevlast zapadnog carstva nad Mleci
ma pa je spomen bizantskih careva u protokolu isprava bio za to upravo idealna pri
lika, jer su oni doista imali nad Mlecima odreena idealna prava posve teorijske pri
rode, a s druge strane bili su predaleko i preslabi da pokuaju ostvariti prava koja im
se tako velikoduno priznaju na papiru. Sve to vrijedi i za Apuliju. Nau smo analizu
zavrili zakljukom da su dalmatinski gradovi u to doba bili samostalni. Tek 1094. god.
Mleci su dobili realnu vlast nad Rabom, a 1097. god. nad Splitom i Trogirom.267 Ovome
treba dodati i vijesti A. Dandola intervenciji mletake flote u Dalmaciju 1099. god.
Dandolo javlja odnosima Mletaka i Dalmacije u 1097. i 1099. god. ovo:
Dud je poslao bizantskom caru "Badoarium Daspinale et Faledrum Stornato" i nare
dio im u povodu predstojee kriarske vojske "Dalmatinos, ut conferant, requirunt; Uli
autemfidei elo et promisefidelitatis,asenciunt". Nakon to je pripremljena flota od goto
vo 200 brodova, "in Dalmatia veniunt et ab eis susceptafidelitate et ipsis secum assumunt".268
Dandolove vijesti odnosima Mletaka i dalmatinskih gradova u vrijeme prvog
kriarskog rata potvrene su uglavnom sauvanim vjerodostojnim ispravama. 269
Dakle, nema sumnje da je Dandolo svoju vijest preuzeo izravno iz isprava dudeva
arhiva.
Odlazak mletake flote na kriarski rat 1099. god., povezan s prijenosom relikvija
sv. Nikole, Dandolo je takorei doslovce prepisao iz Paolina,270 izvrivi neke korektu
re i skraivanja koji ovdje nisu za nas zanimljivi. Meutim, Dandolo je na jednom
mjestu popunio Paolina. Naime Paolino nema ove reenice koja se odnosi na odlazak
mletake flote: et ducentorumferre navigiorum parato stolo, a portu secedentes, in Dalmacia
veniunt et ab eis susceptafidelitate ex ipsis secum assumunt. Dandolo je preuzeo iz Translatio S. Nicolai,271 sastavljene odmah poetkom 12. st., broj laa i dolazak flote u Dal
maciju, a dodao, po svojem obiaju, izjave vjernosti dalmatinskih gradova.
Kao to se vidi, Dandolo je ovdje uglavnom vjerno preuzeo vijesti iz svojih izvo
ra - za razliku od preuzimanja prethodnih vijesti koje je znatno mijenjao i dopunja
vao. Razlog je jasan: koncem 11. st. Mleci imaju realnu vlast nad dalmatinskim gra
dovima, pa Dandolu nije potrebno izmiljati nove ni popravljati starije vijesti.
267
268
269
270
271
N.dj.,244.
Mur.\256 = Mur.2,221.
CD 1,207, br. 167 = Doc. 179, br. 139 (Trogir) i CD 1,208, br. 168 = Doc. 178, br. 138 (Split).
Vat-Lat. 1960 228v- 227, objavljeno u HISTORIA SATYRICA, 970 i d.
Drukije PASTORELLO, Mur.2,221.
65
Konano, pod simptomatinim naslovom Fedus cum Hungaris contra Apukam272

Dandolo pie:
Hoc tempore, Colomanus rex Ungarie misit exercitum in Dalmacia, et occidi fecit regem
Petrum et per legatos suos cum Venetorum duce fedus iniit contra Normanos et pariter exer
citum in Apuleam, ad eorum damna mitere statuunt.273 Vijest Kolomanu, ugarskom kralju,
koji je "dao ubiti kralja Petra" preuzeo je Dandolo od Paolina. Prema mjestu u Dandolovoj kronici izlazi daje Dandolo taj dogaaj smjestio u 1099.-1100. god. Kao to je
ve Lenel dobro zapazio, Dandolo je tu vijest tendenciozno povezao s navodnim sa
vezom Mletaka i Ugarske protiv Normana, koji je izveo iz sauvanog Kolomanova
pisma kako bi na taj nain mogao prikazati kasniju Kolomanovu akciju u Dalmaciji
kao krenje ugovora.274 Dandolo je dodue doslovce preuzeo Paolinu vijest tome
kako je Koloman poslao vojsku u Dalmaciju, ali ako se Dandola ita, ne uzimajui u
obzir njegov izvor, vidi se da je Dandolo toj vijesti dao posve drugi sadraj nego to
ga je ona imala u Paolinovu izvoru, Simonu Kezi. Simon Keza izvjetava, naime, da je
Koloman zavojtio na kraljevstvo Dalmacije i dao ubiti kralja Petra, da je osvojio Dal
maciju i nakon toga uz pomo mletake flote preao u Apuliju. Paolinu se oito nije
sviala vijest Kolomanovu osvajanju Dalmacije pa je Kezin izvjetaj skratio: ugar
ski kralj vodi vojsku u Dalmaciju, daje ubiti kralja Petra i uz pomo mletakog bro
dovlja prelazi u Apuliju. Konano, Dandolo daje svoj doprinos: ugarski kralj alje vojsku
u Dalmaciju, daje ubiti kralja Petra, sklapa savez s Mleanima protiv Normana, te uz
pomo mletake flote napada Apuliju. Dakle, ispada kao da je Koloman 1099.-1100.
god. bio sa svojom vojskom samo na proputovanju kroz Dalmaciju, gdje je "usput"
uklonio kralja Petra te da je pravi cilj njegove vojne bila Apulija. I doista, po Dandolu
je Koloman ponovno krenuo u Dalmaciju god. 1111., te illicitis promisionibus naveo
Zadrane da mu se predaju, pa su se nakon toga i drugi Dalmatini, dakako terore
, pokorili ugarskom kralju koji je obeao sauvati njihove slobode i obiaje.275
Na drugom smo mjestu pokuali dokazati da je do hrvatskog ustanka protiv
Kolomana dolo tek 1099. god., tj. da je Raki "uglavnom dobro nasluivao, ali svoje
prijedloge pogreno argumentirao". Rije je tezi Lucija, koju su prihvatili Homan,
Raki, Smiiklas, Klai, Horvat, ali ju je jedini Raki pokuao temeljitije obrazloiti.
teta, to su nj egovi dokazi uglavnom neprihvatljivi pa je zbog odbacivanja tih doka
za dolo i do odbacivanja Lucijeva shvaanja. Naa se interpretacija temelji u prvom
redu na vijestima suvremenika tih dogaaja, Malaterre, pa na nae analize upuujemo
itatelje.276 Ipak za prvu orijentaciju budue diskusije nae analize dajemo ovdje pre272
273
274
275
276
66
Mur.2,191.
Mur.1,259 = Mur.2,224.
LENEL,87id.
Mur.1,264-265 = Mur.2,229.
MARGETI 1982b, 210-216.
gled dogaaja uzimajui u obzir Malaterrino izvjee i poznate podatke Ladislavu,

Kolomanu i kriarima:
29.07.1095.:
prva polovica 1096.:
konac 1096.:
druga polovica 1096.
- poetak 1097.:
umire Ladislav; nasljeuje ga Koloman

Koloman se kruni za kralja
Prolazak kriara
Prvo Kolomanovo poslanstvo Rogeru (ponuda uih veza i

enidbe s Buzilom)
Prvo Rogerovo poslanstvo Kolomanu (raspravlj anj e uvj etima enidbe)
Drugo Kolomanovo poslanstvo Rogeru (konano utvriva
nje uvjeta)
Drugo Rogerovo poslanstvo Kolomanu (ratifikacija ugovora
prisegom)
veljaa-oujak 1097.:
Tree poslanstvo Kolomana Rogeru (utvrivanje modalite
ta realizaciji postignutog sporazuma)
Ako je to tako, onda je sigurno da negdje u veljai ili oujku 1097. god. jo nema
ni hrvatske pobune ni hrvatskog kralja Petra. Naime, da je u Hrvatskoj dignut ustanak
protiv Ugra, ugarski poslanici i Roger oito ne bi mogli ugovarati rok primopredaje
Buzile u Biogradu nego bi se sa itavom stvari priekalo dok se ne vidi razvoj situacije
u Hrvatskoj ili bi se za Buzilu pronaao drugi sigurniji put. A obratno, da je do ustan
ka Hrvata dolo nakon odlaska ugarskih poslanike iz Sicilije, ali prije dolaska Buzffina u Biograd, dakle da se ustanak pojavio kao neto novo i nepredvieno izmeu
veljae-oujka i svibnja, posve je nemogue da to ne bi pribiljeio inae oito vrlo dobro
informirani Malaterra, to vie to bi to za njega bio nov eklatantan dokaz posebnoj
Bojoj brizi za sve lanove Rogerove obitelji. Ako je Malaterra minuciozno opisivao
sveanosti u vezi s Kolomanovom enidbom i ako je ve uspjeli bijeg normanskog
broda pred gusarima - to je ipak banalan dogaaj - ispunio Malaterru pobonim
divljenjem, kako li bi istom zahvalni sadraj njegovim razmiljanjima dao izvjetaj
tome da je ugarska vojska, koja je dola preuzeti princezu, bila neoekivano zaplete
na u borbe s Hrvatima, da ih je hametice porazila i ak ubila njihova kralja.
utnja Malaterre moe znaiti samo jedno: Malaterra ne javlja ni kakvim opa
snostima, ni kakvoj pobuni, naprosto zato to svega toga nije ni bilo.
Podsjetili bismo ovdje, nadalje, da smo pokuali dokazati da je Stjepan . bio hr
vatski vladar, koji je uspio sauvati regnum Croatiae et Dalmatiae u punom sjaju i da
nekoj anarhiji koja bi navodno zavladala u Hrvatskoj nakon nestanka kralja Zvo
nimira nema uvjerljivih vijesti.277 Pokuali smo, nadalje, dokazati da nestanak regnuma Croatiae et Dalmatiae nije bio uzrokovan unutarnjim kaosom, ve da je Hrvatska
277
MARGETI 1994,46-49.
67
slijedila nesretnu sudbinu svog feudalnog gospodara, pape Grgura VII., pod udarci
ma koalicije ugarskog kralja Ladislava i njemakog cara Henrika IV
ii je pokuao prodrijeti kroz tminu dogaaja, koji su doveli do toga da je u
Hrvatskoj dola na vlast dinastija Arpadovia pa je, uz ostalo citirao i Tomu Arciakona: "Ali u to vrijeme (anarhije) bjee neki hrvatski velika, koga su njegovi drugovi i
suplemenici (estoko) gonili mnogim uvredama i mnogim tetama, i ne nadajui se,
da bi se inae mogao tolikom zlu oprijeti, poe u Madarsku. Ondje stupi pred kralja
Ladislava i stade ga nagovarati i putiti, kako e osvojiti kraljevinu Hrvatsku i pokoriti
je svome gospodstvu uvjeravajui ga pouzdano, da e to, poto je kraljevski prijesto
prazan a zemlja bez kralja, i lako provesti".278 ii ovome svome nasluivanju dodaje
i priu nepoznatoga splitskog Ijetopisca po kojem su Spliani mnogo toga propatili
zbog Hrvata, koji su ih nemilice napadali i "hvatffi im ene i kerke"279 pa su izabrali
"osam mudrih graana", koji su se povezali s krbavskim uglednikom Petrom Gusiem,
krenuli ugarskom kralju i "sagnute glave i skuenih koljena" ponudili mu "vladanje
nad Splitom i nad itavom Hrvatskom".280 Moramo priznati da te lakrimozne prie iz
13. (Toma) i 14. (nepoznati kroniar) stoljea ne odiu vjerodostojnou i da su plod
mate kroniara, pomijeane sa eljom dodvoravanja ugarskim vladarima, Arpadovima sa strane Tome, a Anuvincima sa strane nepoznatog splitskog kroniara. I jedan
i drugi imali su mnogo razloga za to, s obzirom na okolnosti vremena u kojem su
pisane. Ipak, nije posve iskljueno da one, pretoene u knjievne sastavke, koji obilu
ju "srcedrapateljnim" pojedinostima, moda imaju u sebi zrnce povijesne vjerodos
tojnosti, kao to od Ilijade preko burgundskih pria Brnhildi, dolaska 7 hrvatskih
plemena u Dalmaciju do uda sv. Kritofora i dalje moemo esto naslutiti realni te
melj mnogih legenda i pria, koje prilagoene sve novim i novim politikim odnosi
ma uvaju u sebi povijesnu istinu, prekrivenu debelim naslagama "povijesnih pre
maza" (Geschichtsklitterung), kako se to plastino izrazio Lenel u povodu Kronike
Andrije Dandola. Moe li, dakle, prie ulozi nekih Spliana dolasku na vlast Arpa
dovia potkrijepiti i neki uvjerljivi podatak, koji je dosad izbjegnuo pozornosti?
4. U prethodnim smo rala mbama pokazali da su "kralj" Slavac, ban Petar i upan
Samba doli u poljiko primorje "radi nesloge izmeu Slavca i Ljubomira",281 koja nije
imala znaaj sudskog spora, ve je ukazivala na neki ozbiljan politiki problem, toliko
ozbiljan da ga je ak pribiljeio i sastavlja Supetarskog kartulara, koji je inae u tako
rei svim svojim vijestima usredotoen na dogaaje koji se odnose na samostan, u
prvom redu na one, koji se tiu njegovih imovinskopravnih okolnosti. Dakako, da je
ozbiljan politiki problem mogao nastati samo meu najuglednijim dunosnicima.
278
279
280
281
68
TOMA, 57.
II 1925,599.
N.dj.,603.
Gledano tako, nije ni najmanje teko u Ljubomiru ove vijesti prepoznati visokog
dunosnika na kraljevskom dvoru, tepaju Ljubomira, koji je imao blistavi cursus bon
orum u hrvatskoj dravi narodnih vladara: on je 1075. comes,2821070/1076. iuppanusm
de Sidraga,2^ 1089. ve tepgi,285 a sauvan je i lijepi epigrafiki spomenik, nadvratnik
crkve sv. Nikole iz kraja 11. stoljea.286 Novak ispravno zakljuuje Ljubomiru s toga
kamenog natpisa: "Svakako je taj, i nijedan drugi Ljubomir u kartularu, identian s
tim tepijom i ranijim upanom i komesom Ljubomirom".287
Nita manje vano nije ni pitanje kronologije, jer tek ako tonije utvrdimo na koje
se vrijeme odnosi zabiljeka iz kartulara (po Novaku br. 6), moemo pokuati iskori
stiti podatak politikom problemu, koji je iskrsnuo izmeu Slavca i Ljubomira.
Moemo s velikom sigurnou pretpostaviti da je posjeta Slavca, Petra i Sarube,
spomenuta u br. 6, ona ista posjeta koju su te iste linosti uinile Poljicima i koja je
spomenuta u br. 74288 (Slaveva potvrda darovanja uinjenog po njegovu bratu
Rusinu). Novak je uvjerljivom analizom dokazao da se "to moralo desiti negdje poslije
1095. god.289 pa nam se taj zakljuak ini prihvatljivim i uvjerljivim.
Treba priznati da je analiza dogaanja u Hrvatskoj devedesetih godina 11. sto
ljea vrlo oteana zbog malog broja vrela, ali, ona nije posve bezizgledna.
Prije svega moramo ponoviti da je cijela iieva analiza dogaaja u prvim
devedesetim godinama 11. stoljea pogrjena. Bizant u to vrijeme nije imao nikakve
realne vlasti nad dalmatinskim gradovima. Oni su bili u to doba samostalni. Bizant se
tek nakon smrti sultana Maleka 1092. god. uspio osloboditi tekog pritiska turskoselduke sile i tek 1091. god. unititi Peenege. Spomen cara Aleksija u zadarskoj is
pravi koju se moe zbog firentinskog naina rauna datirati od 25. oujka 1091. do 24.
oujka 1092. i insistiranje protokola na tome da je Almo, brat ugarskog vladara
Ladislava, hrvatski vladar, a ne i dalmatinski ima za dlj podvui injenicu da se u Zad
ru ne priznaje nikakav jedinstveni regnum Croatiae et Dalmatiae. U to vrijeme car Aleksije nije smio ni pomisliti na vladanje Zadrom, kao, uostalom, ni junom Italijom.291
S druge strane, tek 1093. god. dolo je do ponovnog jaanja papinstva jer su se
protiv njemakog cara Henrika, glavnog protivnika reformirane Crkve, udruili
najvaniji lombardski gradovi pa se i Henrikov papa Vibert morao povud iz Rima, a
282
283
284
285
286
287
288
289
290
291
CDI,142,bEll0 = Doc.l07,br.88.
CD 1,149, br. 116 = Doc. 164, br. 133,11.
CD I,151, br. 116 = Doc. 167, br. 24.
CD 1,188, br. 149 = Doc. 149, br. 124.
DELONGA,93,br.60.
NOVAK-SKOK, 197.
N. dj.,223(74).
N.dj., 203-204.
CD I,200, br. 161 = Doc. 154-156, br. 128.
MARGETI 1982-1985,243.
69
novi je papa Urban II. strpljivo korak po korak podizao papinsku mo i kao prvo
pokuao uspostaviti mir u junoj Italiji. Tako su se nali na istoj liniji interesa papin
stvo, car Aleksije, kojemu je ojaala Ugarska pod Ladislavom smetala i Amikov sin
Gotfrid Melfijski, samostalni vladar omanjeg podruja sjeverozapadno od Barija sa
sjeditem u Terlizziju i s lukama u Molfetti (tzv. Melfi), po kojoj se Gotfrid naziva, i
Giovinazzu. Svi su oni, ukljuujui i mnoge ugledne osobe s apulijskim gradovima,
smatrali kao glavnog svog protivnika u junoj Italiji normanskog vojvodu Rogera,
sina Roberta Guiscarda. To je razlog zato je car Aleksije mudro poastio Gotfrida ti
tulom sebasta, ali nema nikakva dokaza da bi Gotfrid ikada bio u bizantskoj slubi, a
jo manje da bi 1091. god. sakupljao za Bizant u Apuliji vojsku i brodovlje. Gotfrid je
doista bio 1093. god. u Dalmaciji, vjerojatno zato da bi za papu ili Bizant ili moda za
Mletke djelovao diplomatski i politiki, jer su Mletci svaki prodor Arpadovia sma
trali opasnim za svoje interese na istonoj obali Jadrana.
Jedna je od posljedica takve situacije, u kojoj su se tih godina sukobljavali interesi
"koalicije" pape, Mletaka i Bizanta s interesima Njemakog carstva, Ugarske i normanske vlasti u junoj Italiji, proirenje realne vlasti Mletaka nad Rabom u god. 1094.
Kroniar tzv. Justimjanove kronike biljei: Anno Domini 1094 Arbenses ducali dominio
cum certis pmetis se tradiderunt.292 Mislimo da neemo nimalo pogrijeiti, ako pod tim
certa pacta pomiljamo, uz ostalo, na pjevanje laudes u ast bizantskog cara i mletakog
duda, ime se priznavalo i idealno vrhovnitvo Bizanta. Slino je i Osor 1071. god.,
kada je bio u sastavu hrvatske drave za Petra Kreimira IV, priznavao bizantsko
vrhovnitvo, time to se u crkvama pjevalo u ast cara (imperator noster) i hrvatskog
kralja (rex noster).293
Od 1090. god. dud se zove vie puta dux Dalmatiae, a od 1096.-1102. god. dux
Dalmatiae et Croatiae (dakako, nikad nije Hrvatska na prvom mjestu - obratno nego
kod hrvatskih vladara).294
Poslije 1094. god. Mletci pojaavaju svoj pritisak na dalmatinske gradove. Sau
vane su vijesti iz 1097. god. prema kojima Trogirani i Spliani obeavaju dud Venetie
atque Dalmatie sive Croacie et imperiali prothosevastori da e mu u sluaju dolaska mle
take mornarice u Split staviti na raspolaganje jednu saginu i dvije galije.
Vrijedi se zadrati i na ispravi od 7. oujka 1097.295 prema kojoj se u Zadru sastao
crkveni sabor pod predsjedanjem splitskog nadbiskupa Lovra, a uz sudjelovanje za
darskog, rapskog, krkog, trogirskog, biogradskog i ninskog biskupa. Od ostalih na
zonih valja istai opata samostana sv. Krevana u Zadru, sv. Stjepana u Splitu, sv.
Nikole takoer u Splitu, sv. Mihajla na Susku i sv. Petra na Rabu.296 Mislimo da je iz292
293
295
CESSI,85.
BADUR1NA, 201-205. Napominjemo da u MARGETI1982-1985, nismo koristiH ovaj Badurinin rad
jer je na rad predan Jadranskom zborniku ranije (1981.).
Ovo smo zapaanje iznijeli ve u MARGETI 1982-1985,250, a i kasnije vie puta.
CD 1,203-204, br. 164 = Doc. 159-160, br. 131.
van svake sumnje sabor bio sazvan iz politikih razloga. Nevjerojatno je ve na prvi
pogled da bi se sastali toliki visoki crkveni dostojanstvenici samo zato da bi potvrdili
povlastice samostanu sv. Marije. Popis je vrlo indikativan: nema kninskog biskupa i
opata sv. Petra u Poljicama. Datiranje po caru Aleksiju ne znai, dakako, da bi Bizant
imao nad Zadrom ita drugo osim nekog idealnog bizantskog vrhovnitva. Nazonost
splitskog nadbiskupa odaje u najmanju ruku suglasnost Svete Stolice, a dogaaji iz
1094. (Rab priznaje mletaku vlast) i 1097. god. (Trogir i Split obeavaju mletakim
izaslanicima vojnu pomo) odaju da je sabor inspiriran u prvom redu antiugarskom
i promletakom tendencijom, pojaanom time to iz "ue" Hrvatske nema nikoga.
A kakva je bila situacija u toj "uoj" Hrvatskoj? U radu iz 1982/1985. doli smo do
zakljuka da "nema razloga za tvrdnju da je Ladislavljev uzmak iz Hrvatske imao bilo
kakve neposredne negativne posljedice po njegovu vlast".297 Odsutnost kninskog
biskupa i opata samostana sv. Petra u Selu (Poljica) govorila bi u prilog tome. Nadalje,
u ovaj smo rad prenijeli neke od argumenata iznesenih jo 1982. god. po kojima pro
izlazi da sve do prvih mjesed 1097. god. nema vijesti pobuni protiv ugarske vlasti.
Istakli smo da se utnja Malaterre, suvremenika i minucioznog opisivaa dogaaja
povezanih sa enidbom Kolomana s normanskog princezom Buzilom, moe razum
jeti samo tako da nekih opasnosti za putovanje Buzile iz Biograda preko Hrvatske u
Ugarsku nije bilo. Malaterra izvjetava Almoevoj ulozi prilikom sklapanja braka
Buzile i Kolomana. On sigurno ne bi spominjao Almoa da je on bio u nemilosti pri
likom Buziline primopredaje, nego bi preko njegove uloge u pregovorima diskretno
preao. To znai da je do neprijateljstva izmeu Kolomana i Almoa dolo tek 1098.,
kao to to ostalom, uzimaju i ugarski znanstvenici, a time pada i iievo objanjenje
razloga Petrovu ustanku.
Naprotiv, Kolomanova nesretna ruska vojna u travnju 1099., koja je zavrila stra
hovitim porazom u svibnju iste godine, bila je Hrvatima doista odlina prilika da
pokuaju zbaciti ugarska vlast.
Nae analize Malaterrina izvjea, iz kojeg proizlazi da se do prolaza kriara naim
krajevima koncem 1096. god. i iduih mjeseci 1097. god., kada je Buzila iz Biograda
kretala u Ugarsku, ne moe raunati na hrvatski ustanak pod kraljem Petrom, pomau
uz ostalo i datiranju dolaska kralja Slavca, bana Petra i upana Sarube u Poljica "radi
nesloge Slavca s Ljubomirom". Nezamislivo je da bi ban Petar u doba prolaska kriara
296
297
II 1925, 614 slijedei itanje Rakoga pogrjeno identificira neke samostane. To se tie osobito
poljikog samostana, koji nas ovdje posebno zanima. Evo razlike u itanju:
Doc. 159, br. 131
Jolmnnes (abbas monasterii) sancti Petri
Novak V 1959,254
Jolmnnes sancti Michahelis. Dabragna sancti Petri abbas
CD 1,204, br. 164
Johannes sancti Michahelis, Dabragna santi Petri abbates
Ispravan tekst po fotografiji
u Novak V, 1959, fol. 31v
Johannes sancti Michaelis, Dabrana sancti Petri
MARGETI 1982-1985,242.
71
i proputovanja Buzile putovao iz dananje Like, koja je sigurno bila njegova, banska,
pokrajina, do Poljica jer bi to pretpostavljalo sreenu hrvatsku dravu u kojoj dosto
janstvenici poduzimaju slubena putovanja kroz dravu. A takvo bi banovo puto
vanje ujedno znailo da je ugarske vlasti nestalo i da e put Buzile kroz neprijateljsku
dravu biti izvanredno opasan. Dakle, dolazak Slavca, Petra i Sarube morao se do
goditi nakon 1097. Hrvatski ustanak pod Petrom ne smije se smatrati izoliranom
pobunom bez ire meunarodne pozadine. Naime, do sada se nije u dovoljnoj mjeri
valorizirala mletaka intervencija u Dalmaciju 1099., pa su se znanstvenici zadovo
ljavali time to su upozoravali na prisutnost mletake mornarice te godine u Zadru,
smatrajui da se radilo obinom proputovanju u Palestinu i prema tome privre
menom zadravanju u Dalmaciji. Stvar ipak nije tako jednostavna. Mleani su upu
tili iz Mletaka svoju mornaricu u proljee 1099., ali ona je u Palestinu stigla tek u svi
bnju 1100. Mleani su se zadrali u Dalmaciji od proljea do rujna 1099., a na to su
krenuli put otoka Roda gdje su boravili od listopada 1099. do svibnja 1100,298 i ondje u
estokim borbama s Pizancima vodili rauna svojim interesima.299 Dugotrajni bora
vak mletake flote u Dalmaciji nije sluajan, a najmanje je sluajno da su Mleani iza
brali upravo vrijeme odsutnosti Kolomana i njegove vojske u udaljenoj Rusiji, to vie
ako uzmemo u obzir da je Koloman dulje vremena pripremao ekspediciju za Rusiju
te da je krenuo tamo barem koji mjesec prije, a da su Mleani sigurno svemu tome
bili dobro obavijeteni i s nestrpljenjem ekali trenutak Kolomanova odlaska. I dois
ta, Koloman kree u Rusiju najkasnije u oujku, a ve u svibnju mletaka flota dolazi
u Dalmaciju i boravi ondje najmanje 4 do 5 mjeseci. boravku mletake flote u Dal
maciji imamo izvjetaj prvorazrednog izvora, Translatio sancti Nicolai, koji je na alost
vrlo kratak, ali izvanredno znaajan: Quae autem ibi de suo regno traaverint et ordinaverint (...) historiographi luculenti narrationi reservemus?00 Dakle, u Dalmaciji su Mleani
"raspravljali i ureivali" vane dravnike poslove, i to dobrih etiri mjeseca. Ako i
uzmemo u obzir da je dio trokova pao na lea dalmatinskog stanovnitva, ipak je taj
boravak flote morao biti vrlo vaan za Mleane, koji su u istonom Sredozemlju imali
u to doba i te kako vanih interesa. Dakle, produljeni boravak mletake flote u Dal
maciji pokazuje da je 1099. god. Dalmacija za njih bila od prvorazrednog vitalnog
znaenja. Dakako, da Mleani nisu mogli ni pomiljati na neki trajni uspjeh u Dal
maciji bez ozbiljnog oslonca upravo na hrvatske vojne kontingente jer druga vojna
snaga oito ne dolazi u obzir. Produljeni mletaki boravak oito je uporabljen zato da
bi se dala puna i svestrana podrka hrvatskoj pobuni pod Petrom. Mleani su napustili
Dalmaciju tek kad je izgledalo da je na dalmatinskoj obali sve ureeno u skladu s
mletakim eljama i interesima.
298
299
300
72
Mur.2,655.
KRETSCHMAYR,215.
HISTORIADETRANSLATIONE,256.
Time dolazak bana Petra u Poljica zajedno sa Slavcem i Sarubom postaje jo mnogo
razumljivijim. Po svemu se ini da je hrvatski ustanak pod kraljem Petrom dobro sin
kroniziran s mletakom intervencijom u Dalmaciji od proljea do rujna 1099. Koloman se od konca 1098. god. pripremao za svoju rusku ekspediciju pa su te njegove
pripreme sigurno bile poznate na papinu dvoru, u Mlecima, Bizantu i Hrvatskoj.
Putovanje bana Petra u Poljica oito je povezano s prikupljanjem pobuni sklonih
dunosnika i podruja, a meu njima je Poljiko primorje sa Slavcem bilo vano iz
mnogih razloga, npr. prikupljanja vojnika i dogovora zajednikom stajalitu prema
prougarskim snagama. Time postaje jasna i zabiljeka da je sastanak Slavca, Petra i
Sarube uprilien "zbog nesloge s Ljubomirom". Ljubomir kao tepija, najvii dosto
janstvenik uz kralja, njegov namjesnik, nakon nestanka Tipimirovia bio je nedvojbeno
vrlo vaan faktor u zamrenoj politikoj igri. Po svemu se ini da je on bio na elu
prougarskih snaga u Hrvatskoj. Uostalom, da je on bio vrlo vana i moda odluu
jua linost u devedesetim godinama 11. stoljea, svjedoi i jedan od vanijih kamenih
spomenika iz toga doba, Ljubomirov natpis koji se do nedavno nalazio nad junim
vratima crkve sv. Nikole, sjeverno od Katel Staroga u Katelanskom polju,301 a onda
je 1993. god. prenesen u zbirku Muzeja hrvatskih arheolokih spomenika.302
Svakako je dogovor bana Petra i kralja Slavca u Poljicama bio samo jedna od
uurbanih priprema za ustanak. Ban Petar morao je i u drugim dijelovima drave
organizirati ustanak i suzbijati prougarske snage.
Nije li oito da je ban Petar Supetarskog kartulara upravo kralj Petar iz vijesti Simona Keze, po koj emu j e on izgubio glavu na Petrovoj gori. U prilog ovoj tvrdnji govori
i ve spomenuta okolnost da je podruje banske vlasti bilo u Lici, a mjesto Petrove
pogibije Petrova gora.
Kralj Petar nije se uspio odrati. Naime, ve 1102. Koloman se kruni u Biogradu,
pa treba raunati da je te godine hrvatski otpor ve slomljen. Osim toga, prema ugar
skoj kronici, Koloman je poslao vojsku protiv hrvatskog kralja, dakle Koloman nije
sam u tome sudjelovao. U obzir ne dolazi ni 1101. god., koja je bila ponovno ispunje
na Kolomanovim brigama u vezi s prolazom kriara: ve u oujku i travnju prolaze
lombardske ete, a nakon njih u valovima prolaze francuski i njemaki velikai sa
svojim trupama, pa je Kolomanu, slino kao i koncem 1097. god., ponajprije stalo do
toga da iz daljine nadzire kretanje kriara. Dakle, preostaje 1100. godina. Petrov
saveznik, mletaka flota, odsustvovala je cijele te godine iz Jadrana i vratila se iz Pa
lestine tek 6. prosinca 1100., pa je i s te strane bila situacija za Kolomana vrlo povoljna.
5. Pokuajmo iz prethodnih analiza izvui zakljuke. One dokazuju da je granica
hrvatske drave u doba narodnih vladara bila do sredine 11. stoljea du rijeke Ce301
302
problematici toga kamenog spomenika najkompetentnije pisao OMAI1978,135-138; OMASI

1986,81; OMAIC 2002,125-126.
DELONGA,92.
73
tine. Ne smatramo uspjelim dokazivanje Barade i N. Klai da je neretvanska oblast

obuhvaala i Poljica i da bi, prema tome, granica bila na Zrnovnici.
Posve je drugo pitanje, kojoj je hrvatskoj upaniji pripadalo poljiko podruje. U
obzir bi, dakako, dolazila samo Primorska (Kliska) upanija. Ipak, rezultat napora, koje
su uloili nai najbolji povjesnici u neku je ruku iznenaujui. Barada303 je uspio doka
zati da se Kliska upanija protezala preko Konjskog i Dugog sela do Trilja, ali nije us
pio pokazali isto za junije podruje Poljica zapadno od Zadvarja. Ve je N. Klai
upozorila da se za to podruje ne smiju koristiti poznate krivotvorine splitske crkve
iz 1078., 1103. i 1180., koje su nastale upravo zbog toga to ona na tom podruju nije
imala posjede: da ih je imala, ne bi joj bilo potrebno sastavljati falsifikate.304 Kako,
dakle, nema dokaza da bi Neretvanska oblast obuhvaala podruje zapadno od Omia
i ujedno nema dokaza da je to podruje pripadalo nekoj hrvatskoj upaniji, proizlazi
na prvi pogled paradoksalan zakljuak, daje to podruje bilo u sklopu hrvatske drave,
ali ni u jednoj upaniji. Pa ipak je taj zakljuak toan. Ako je to podruje bilo graniar
sko podruje prema drugoj dravi, Neretvanskoj oblasti, onda se samo po sebi namee
zakljuak da je ono bilo izdvojeno iz upanijskog ureenja na isti nain, na koji je na
sjeveru to bio sluaj s vojniki organiziranim podrujem, u Vinodolu i dalje na zapad
prema Plominskom zaljevu. Ali slinosti time ne prestaju. Naime, u 1080. god. Neret
vanska oblast je ve sastavni dio hrvatske drave,305 na elu kojeg se nalazi vrlo visoki
dravni dunosnik, nazivan najprije dux Marianorum, nakon toga morsticus, a kasnije
ak rex - to bi odgovaralo u neku ruku podruju na sjeveru drave, dananjoj Lici,
gdje je zajameno postojanje posebne oblasti pod banom.
Kako su uklapanjem Neretvanske oblasti Poljica prestale, biti graniarskim po
drujem, nije vie bilo razloga za drukiji tretman tog podruja, od onoga to su ga
imala sredinja hrvatska podruja, tj. od podruja sa upanijama. I doista, upravo u
vrijeme kada je Neretvanska oblast integrirana u Hrvatsku, pojavljuje se poljiki
upan, polsticus, u dvjema ispravama, koje dodue nisu dole do nas u izvornom ob
liku,306 ali bar za neke dijelove nema razloga ne priznati im vjerodostojnost.
3. Teritorijalne specifinosti vojnih slojeva u hrvatskoj dravi narodnih vladara
a. Vinodol
strukturi drutva u Vinodolu ve je bilo rijei u ovome radu pod III./3., ali u
prvome redu zato da bi se dokazalo kako struktura vinodolskog drutva u doba na
rodnih vladara nije slijedila obrasce bizantskih tipova opine, a ponajmanje onaj Ze303
304
305
306
74
BARADA1952,29.
KLAI N. 1960,120.
Moda (dapae vjerojatno) ;i prije 1080. god., ali potvrdu za to daje samo krivotvorena isprava CD I,
170, br. 134 = Doc. 113, br. 97 (kojoj se u ovom pogledu, ini se, moe pokloniti vjera.
Vidi bUj. 255.
mljoradnikog zakona. Ovdje bismo nastavili ranije izlaganje s osobitim obzirom na

ulogu permana, koji umnogome odgovaraju langobardskim arimanima, kao vojnici
ma graniarima.
Permana ima vie vrsta:
a) Oni su se kao graniari mogli nalaziti na najisturenijim tokama, organizirani
kao opina vojnika graniara, kao to to vjerojatno dokazuje mjesto Permani, smje
teno na krajnjom sjeverozapadnom dijelu kvarnerskog podruja u vrijeme do 1116.
god., kada je Hrvatska obuhvaala podruje istonih padina Uke do Plominskog
zaljeva.307
b) Oni su, nadalje, mogli postojati uz seljaku opinu, tako da su se na istom po
druju nalazile dvije opine, seoska i vojnika, permanska. Primjer za to nasluujemo
u ranijem postojanju dviju takvih opina na Grobniku.308
c) Nadalje, permani su mogli biti dio seoske opine, koji nije zasebno organiziran
uz seosku opinu, ve oni postoje kao privilegirani sloj seoskog stanovnitva, ija je
dunost vojnikog karaktera imala za posljedicu mnogo blae optereenje raznim
vrstama obveza i dunosti nego li ostalog seljatva odreene opine.309
d) Nadalje, permani su se mogli nalaziti unutar teritorija pojedine seoske opine
kao pojedinci, koji svojom nazonou i intervencijama osiguravaju potivanje na
dreene vlasti, npr. na Krku.310
e) I konano, permani mogu biti lanovi ue pratnje kneza, potpuno izdvojeni iz
opinske organizacije, koji kao kneeva vojna pratnja imaju bolji drutveni poloaj
od ostalog seljatva, skopan s raznim povlasticama.311
Vinodolske opine312 i njihovo stanovnitvo imale su burnu povijest, koja se odra
zila i na strukturu drutvenih slojeva. Do sredine 11. stoljea cjelokupni Vinodol bio
je pogranino podruje, u prvom redu zbog nazonosti Bizanta, kao jedne od naj
jaih europskih velesila u to doba. Bizant je drao pod svojim suverenitetom otoke
Krk, Cres-Osor i Rab, emu treba pridodati i sve veu faktinu, a dijelom i pravnu
nazonost Mletaka, osobito izraenu oko god. 1000.313 im je Krk preao u vlast hr
vatskog kralja314 Vinodol kao cjelina prestaje biti graniarsko podruje pa se tamonje
307
povlaenju granice H r v a t s k e od Plominskog zaljeva n a Rjeinu pisali s m o vie p u t a . Vidi npr.

MARGETI 1990,39-62.
308 N a
to s m 0 s e
p j t a n j e vie p u t a vraali. Vidi npr. MARGETI 1980,71.
309
N a i. mj., gdje s m o p o d r o b n i j e usporedili vinodolske p e r m a n e s a r i m a n i m a porekog biskupa p r e m a

ispravi iz 1017. g o d .
310
U s p . MARGETI - STRI, 73.
311
MARGETI 1980,59,62-63.
312
N a p r o b l e m vinodolskih opina esto s m o se vraali. Ovdje e biti dovoljno u p o z o r i o n a MARGETI

1980,155-158; MARGETI 1990,71-88; MARGETI 2002c, 129-164.
313
U p u u j e m o s a m o n a r a d o v e MARGETI 1983a, 217-254 i MARGETI 2000b, 53-61.
75
drutvo demilitarizira, a tako red cjelokupno stanovnitvo, osim permana nabrojenih

pod d) i e), dobiva poloaj nasljednih zakupaca s vrlo jakim stvarnim pravom na zemlju
koju obrauje (kmeti, puani, podlonici), koje se tijekom iduih stoljea postupno
pretvara u pravo, priblino slino dananjem pravu vlasnitva, dok se "zakupnina"
postupno pretvara u realni teret, vezan uz zemlju. Nakon uzmaka granice 1116. god.
jedino Grobnik (i vrlo vjerojatno Trsat) ostaje graniarsko podruje na kojem tijekom
nekoliko stoljea vanu ulogu igraju permani.
b. Juna granica
Prema Neretvanskoj oblasti Hrvatska je imala granicu, koja se donekle moe us
porediti s onom na sjeveru. Naime, do sredine 11. stoljea granica je bila na Cetini, a
nakon toga se Hrvatska iri na jug i obuhvaa Neretvansku oblast. Dakle, poljiko
podruje ima do sredine 11. stoljea slinu sudbinu, kao i vinodolsko u odnosu na
bizantsku vlast na Krku. Poljica su u to doba graniarsko-vojniko podruje pa je pre
ma tome razumno oekivati analognu drutvenu strukturu. Nismo ni najmanje uvje
reni u tumaenje drutvenog sloja didia koje je ponudio Barada, tj. da je rije ro
dovskom plemstvu. Baradina teza didiima kao rodovsko-starohrvatskom plemst
vu samo je romantiarsko shvaanje hrvatske prolosti, koje je vidjelo staro hrvatsko
drutvo duboko uronjeno u rodovsko-plemenski sustav jo mnogo kasnije nakon to
su navodno Hrvati organiziram u plemena, bratstva i rodove doli iz prastare domo
vine s one strane Karpata, pobijedili Avare i nastavili ivjeti u rodovskom sustavu.
im se rijeimo toga romantiarskog gledanja na hrvatsku povijest, poljiki didii
postaju jednostavna pojava slina mnogobrojnim primjerima zapadne Europe. Od
dosad predloenih rjeenja treba spomenuti ono koje je 1931. god. predloio Ljubi.315
Po njemu su Poljica bila territorium regale hrvatskih vladara pa su tamonji kraljevski
kolora postupno izjednaeni s ostalim hrvatskim plemiima. Ipak nam se ini da se
moe nainiti jo nekoliko koraka u tom smjeru, uzimajui u obzir tezu vojnikograniarskom karakteru Poljica. Drugim rijeima, drutvena struktura morala je biti
uglavnom identina onoj u Vinodolu. Jedino je pitanje, kojoj se vrsti permana radi.
Oito je da je rije permanima iz t. a) nae analize. Koji bi, prema tome, drutveni
sloj u Poljicama odgovarao permanima iz t. a) u Poljicima. Odgovor je neoekivano
lak: rije je didiima. Ne ini nam se nerazumnom tvrdnja da su didii u to doba
odigrali vojniko-graniarsku ulogu analognu permanima iz t. a). Didii bi bili
stanovnitvo graniarsko-vojnike opine po uzoru npr. na langobardske arimane,
sjevernokvarnerske permane itd. i imali bi iste znaajke. Ova se teza ne moe doka
zati izravnim argumentima, ali smatramo da u ovakvim sluajevima treba koristiti
314
315
76
MARGETI 1983c, 79-97.

LJUBI ., 74-75.
analogne sluajeve, kao to su to u nas u istom pitanju pokuali npr. Kostreni, N.

Klai i drugi.
im se granica pomakla na jug od Poljica, priblino u doba Petra Kreimira IV,
graruarsko-vojnikim didikim opinama nema vie pravog razloga postojanja i one
se pretvaraju u seoske opine tipa vinodolskih opina s dodatnim specifinim znaaj
kama - pojave vlastele ugriia. I didi i ugriii u biti su nie "plemstvo". Vjerojatno
Ugriie treba vremenski locirati u vrijeme Ludovika I. Didii su tom prigodom dobili
poloaj analogan jobagionima castri u Slavoniji. Uz njih se u Poljicima ugnijezdio odre
eni broj pravih kraljevskih plemia, vjerojatno iz redova didia. Nije nemogue da
je u to doba dolo do razgranienja triju plemena. Mogli bismo uiniti jo jedan korak
dalje i u ostalome slobodnom stanovnitvu, koje nije pripadalo ni didiima ni ugriiima vidjeti stanovnitvo s poloajem, analognim slavonskim castrenses. Sudsku vlast
imalo je u Poljicama vijee sastavljeno od "etiri vlastele i devet didia"316 u dvilnim
stvarima, a "etiri vlastele i etiri didia" u kaznenim stvarima.317 Tako je to ureeno
odlukama iz 1475. god. pa ne moemo biti sigurni kako se sudilo u prvo vrijeme Ludovikove reorganizacije, ali se ne mogu zanijekati neke analogije s tzv. Slavonski sta
tutom iz 1273. god.318 gdje je odreeno da u zagrebakoj upaniji sudi zagrebaki
upan, etiri plemia i dva tvravna jobagiona. Ovo je tek analogija, iz koje se ne smiju
izvoditi daljnji zakljuci, osim vjerojatnosti da je organizacija poljikog podruja u
grubim crtama vrlo vjerojatno slijedila opa naela anuvinskog sustava lokalne upra
ve i samouprave. Na oprez upuuje ve i sama okolnost da je u sudskoj vlasti u drugoj
polovici 15. stoljea sudjelovao za kaznene predmete jednak broj vlastele i didia, a u
civilnima je broj didia premaivao broj vlastele za vie od dvostruko. A ipak je jasno
da su ugriii bili ugledniji sloj od didia.319
Iako nema vrela, koja bi mogla baciti sigurnije svjetlo na poloaj Poljica, njihovu
organizaciju i drutvenu strukturu u doba hrvatskih narodnih vladara, ipak nam se
ini da naa teza njihovom vojniko-graniarskom ustrojstvu na hrvatskoj granici
prema Neretvanskoj oblasti do sredine 11. stoljea i prestanka takvog graniarskog
podruja nakon proirenja vlasti hrvatskih kraljeva nad Neretvanskom oblau u
drugoj polovici 12. stoljea ima nedvojbene prednosti pred drugim prijedlozima.
Dakako, daljnja e diskusija biti korisna.
Trogirsko-splitsko
podruje
Didie nalazimo i neto sjevernije na junim padinama Kozjaka. Njihova je tragi

na sudbina opetovano bila predmetom paljivog istraivanja.320 ranijoj povijesti
316
3,7
318
319
Poljiki statut, l. 21.

Poljiki statut, 24.
MARGETI -APOSTOLOVA, 100, br. 37.
Za nau problematiku nije od interesa isprava CD , 521, br. 400 (4.XI.1358.), jer se odnosi na Sminu,
a ne Srinjine. Drukije LAUI, 95.
77
Otroga studiozno je pisao Omai.321 On istie da je Otrog naselje hrvatskih plemenitaa didia i da je to najznaajnije mjesto izmeu Solina i Trogira. Ime je dobio
"po svom vojnikom znaenju, jer je dominirao centralnim dijelom Katelanskog
polja". Na to je staro hrvatsko naselje bacila oko splitska nadbiskupija pa se ono spomi
nje u krivotvorenim ispravama iz 1078. i 1103. - dakle u onim istim krivotvorinama
koje su trebale nadbiskupiji osigurati vlasnitvo nad odreenim poljikim zemljiti
ma, to je tragino zavrilo 1180. god. pogibijom nadbiskupa Rajnerija. Za razliku od
poljikih didia, ostroki su didii mnogo loije proli.
Iz svega reena proizlazi kao najvjerojatnije da je Otrog bio utvreno mjesto
hrvatskih narodnih vladara, koji su tamonje zemlje podijelili meu didie, ija je
dunost bila vojniko-graniarske prirode prema podrujima Trogira i Splita, gradovi
ma do priblino sredine 11. stoljea pod suverenitetom Bizanta.
Zemljita su Otroga, isto kao i ona u Poljicima i Vinodolu, dola u vlasnitvo in
dividualnih vlasnika. Zbog tragine sudbine Otroga ne moe se pratiti daljnja evolu
cija drutvenih i vlasnikopravnih odnosa kao to je to mogue u Poljicima i Vino
dolu.
d. Biogradsko podruje (pitanje alodija)
Drutvena struktura ireg biogradskog podruja zasluuje neto podrobnije
istraivanje. To je podruje oduvijek imalo posebno znaenje za staru hrvatsku dravu
narodnih vladara, jer je Biograd bio utoliko osobito vaan, to se on (uz ibenik i Nin)
nalazio na obali i time ostvarivao hrvatski izlaz na more u samom sreditu drave.
Na ovom se podruju susreemo s pojmom alodija, koji je inae na naim po
drujima prava rijetkost. S tim se pojmom moramo neto poblize pozabaviti.
U Polichorionu samostana sv. Ivana Rogovskog kod Biograda sauvana je vijest
iz god. 1070.-1076.322 koja, kako napominje Budak,323 ostavlja priline nedoumice. Pre
ma toj je vijesti opat samostana kupio od kralja Kreimira alodij neke Barbare za 40
romanata i ujedno platio Barbarinim parentibus, "roditeljima" (kako Budak prevodi),
15 romanata. Budak napominje da je neobino to kralj raspolae tuim alodijem, i
to ak jo za ivota Barbarinih roditelja. Budak objanjava neobinu situaciju time to
je kralj imao obvezu brinuti se za udovice i djecu. U svojoj interpretaciji Budak je kre
nuo od podatka, koji se na prvi pogled ni nedvojbenim, tj. da je rije alodiju koji je
u vlasnitvu Barbare: "Dealodio Barbare vidue"; "alodium cuiusdam Barbare vidue"; "paren
tibus eiusdem Barbare". Pa ipak Budakovim objanjenjem da je kralj prodao Barbarino
imanje kao zatitnik udovica nedoumice nisu uklonjene, ak su i poveane.
320
321
322
323
78
Usp. BARADA1952,29-30; usp. MARGETI - APOSTOLOVA, 100-104, br. 37a.

Osobito u OMAI 1978,114-129.
CD 1,152, br. 116.
BUDAK 1990,376.
Kad bi Barbara doista bila vlasnicom "casas cum tota curte, que infra est et duos terre
pecks (triju kua s unutranjim dvornim zemljitem i dviju komada zemlje), in valle
Pagnana, bilo bi neshvatljivo da joj kralj "pomae" prodajom njezina imetka. Na takvoj
bi se "zatiti" svatko rado zahvalio, a kamo li udovice, i inae izloene raznim opas
nostima od strane roaka i nesavjesnih lovaca na njihovu imovinu.
Budakovo je objanjenje neprihvatljivo ve i zato to termin parentes u srednjo
vjekovnoj latintini oznaava roake, a ne roditelje. Na to smo upozorili jo 1983. god.
upravo u povodu tumaenja ovoga sluaja.324 Ali, ni time nije odgovoreno na pitanje
otkud kralju pravo da prodaje tui alodij? Iz itavog konteksta vijesti posve je sigur
no da je rije doputenoj prodaji sa strane kralja, jer, uz ostalo, alodij kupuje opat
samostana sv. Ivana, koji tu prodaju daje pribujeitj u samostanski popis zemalja. Kad
bi se radilo nekom protuzakonitom kraljevu postupku, opat sigurno ne bi stjecanje
spomenutog alodija dao tim rijeima upisati u samostanske knjige. Sve tekoe nestaju
ako se pretpostavi da nije rije Barbarinom alodiju, ve alodiju njezina mua, da u
braku nije bilo djece i da je taj alodij bio dodijeljen muevljevim precima sa strane
kralja iskljuivo za muke lanove obitelji. Kako ubraku nije bilo djece, alodij se vraao
kralju i on je njime raspoloio prodajom samostanu. Ovo tumaenje objanjava jo
jednu neobinost vijesti prodaji "Barbarina" alodija. Naime, iz napomene da je opat
platio roacima Barbare 15 romanata proizlazi da su ti roaci imali neko pravo na
prodaju alodija - nedvojbeno pravo prvokupa - pa se njihovu suglasnost na prodaju
dobilo odstupanjem dijela prodajne cijene.
Da je doista rije alodiju, tj. nekretninama, koje su pridrane samo mukim la
novima porodice, vidi se i po tome, to se alodij i u svim drugim sluajevima u Polichorionu spominje iskljuivo kao imovina mukaraca.325 Dapae, u dva se sluaja izrii
to naglaava da je na prodaju dao suglasnost brat vlasnika alodija.326 Usto, i u svim
drugim prodajama i darovanjima zemalja, dvornih mjesta i ostalih nekretnina
spomenutim u Polichorionu samostana sv. Ivana Rogovskog, otuivatelj je s jedne
strane uvijek mukarac, nikad ena, a s druge je strane vidljivo da dominium eminens
ima kralj. ak je to u Polichorionu izriito potvreno. Tako je Apri Sokolar darovao
samostanu svoj posjed in Elqani, to ga je dobio od kralja Kreimira. Tome je u Poli
chorionu pridodana zabiljeka da je i ostale susjedne (interjacentes) zemlje kralj darovao
samostanu. I inae se u Polichorionu spominje kralj Kreimir kao darovatelj.
Dakle, sintagma "Barbarin alodij" znai da je nakon smrti njezina mua, alodij
privremeno ostao u Barbarinom posjedu, tonije dranju (detentio), a ne u njezinu
vlasnitvu. "Barbarin alodij" znai, prema tome, "alodij u posjedu-dranju Barbare",
324
325
326
MARGETI 1983,4. Parentcs i inae znai roaci, npr. CD 1,149, br. 116; 192,193, br. 153. U irem su
smislu parentes ak i affini (CD 1,154, br. 118).
CD 1,147,148,149,150 (2 puta), br. 116; 169, br. 132- sve na podruju Biograda; CD 1,103, br. 76 (dva
sluaja) - na podruju Zadra.
CD 1,148,149, br. 116.
79
a "Barbarini roaci" su njezina svojta, tj. roaci po muu. Ponovimo: nema sluaja,
da bi suglasnost na prodaju dodija davala sestra neki drugi enski srodnik,327 a nema
ni sluaja da alodij imala ena, ve iskljuivo mukarac. Alodiji su, dakle, dravne
nekretnine, koje je kralj dodijelio u alodijalno vlasnitvo, tj. takvo vlasnitvo koje je
pridrano mukoj lozi.
Analizirajmo sada neto podrobnije pojam alodija.
U kudikamo pretenom broju upisa u Polichorionu ne spominje se alodij, ve je
rije darovanju, prodaji ili zamjeni dvornog mjesta (curtis),328 zemlje (terra),329 teri
torija (territorium),330 polja (ager), vinograda (vinea).331 Svaka od tih nekretnina moe
biti dio alodija. U nekoliko sluajeva u kojima se spominje alodij, rije je "cjelokup
nom alodiju" (totum suum alodium)331 a u jednom "cjelokupni dio alodija" (totem par
tem alodit),333 iz ega slijedi da je termin alodij oznaavao ukupnost nekretnina, na koja
je ovlatenik imao pravo, a koje su bile vezane iskljuivo uz muke lanove porodice.
Dodajmo da u pojam alodija ulazi i pravo na koritenje neobraenog zemljita (pertinentie in aquis, in silvis, in praft's).334
Alodij ima u franakom pravu nekoliko znaenja. Alodij u Polichorionu ne oznaa
va "vlastitu imovinu" kao suprotnost prema feudalnom vlasnitvu, ve je identian s
ranijim znaenjem te rijei u smislu "nasljednog imanja" kao suprotnost steenoj
imovini.335 Taj se naziv susree samo u podrujima pod utjecajem franakog, u naem
sluaju langobardsko-franakog prava. Priblino od 8. do 11. stoljea alodij se na za
padu sastoji od kue za stanovanje, gospodarskih zgrada i odreenog pripadajueg
obradivog zemljita. "Barbarin" alodij priblino odgovara toj definiciji: tri kue s
dvornim mjestom i dva zemljita. Taj alodij leao je na otoku Pamanu. Od preostalih
alodija tri su se nalazili u Gorici (oko 12 km. sjeverno od Biograda), Tinju (oko 5 km.
istono od Gorice) te u Doljanima i dva u Jasenicama (tonije ubikacije nepoznate).
Razumno je pretpostaviti da su se alodiji nalazili i na ostalim dijelovima prostranog
podruja na kojemu su se nalazili posjedi, zabiljeeni u Polichorionu.
Vlasnici alodijalnih imanja slobodno su njima raspolagali. Suglasnost za otui
vanje nalazimo samo u nekoliko sluajeva, a ona je nedvojbeno posljedica okolnosti
327
328
329
330
331
332
333
334
335
80
CD 1,149 (dva sluaja), br. 116. Sluaj iz CD 1,154, br. 118 ne odnosi se na alodij ve na drugi tip
vlasnitva, koji nije vezan uz mukarca.
Tako npr. ve tzv. Trpimirova darovnica (CD 1,5, br. 3,840. god.); CD 1,150, br. 116; 156 (dva puta), br.
122 itd.
Tako npr. ve oporuka priora Andrije (CD 1,27, br. 21, iz prosinca 918.).
Npr. CD 1,141, br. 110 (9.X.1075.).
Npr. CD 1,177, br. 136 (1080.-1099.).
CD 1,147,149, br. 116.
CD 1,169, br. 133.
CD 1,150, br. 116.
Podrobnosti u MARGETI1970-1971,265-286.
da se braa jo nisu podijelila u trenutku otuivanja dijela alodijamog posjeda. Ne

nalazimo ak nijedan sluaj suglasnosti seljaka (villani) premda oni koji puta nastu
paju kao svjedoci i premda bi se to moglo oekivati s obzirom na to to je vlasnik alodijalnog posjeda dobivao i pravo na iskoritavanje neobraenog zemljita. Pa ipak,
upravo iz Barbarina sluaja vidljivo je da postoji pravio prvokupa, ali samo roaka,
pa je zbog toga kralj bio prisiljen odstupiti im dio prodajne cijene. prvokupu susje
da u sluaju alodija nema vijesti.
Kako su alodiji, odstupljeni samostanu, bili nedvojbeno samo mali dio alodija ireg
biogradskog podruja, treba zakljuiti da je ranije cijelo to podruje bilo territorium
regale, kraljevski posjed.
Ukratko, rije je dijelu hrvatske drave s osobitim znaenjem za kralja. Jo 1983.
god.336 objanjavali smo pojavu alodija u okolici Bribira dodjelom zemljita kraljevskim
vojnicima i to povezali s vijeu Ivana akona, koji god. 1000. vojnicima hrvatskog
kralja govori jedino u svezi s Biogradom.337
Najvjerojati ..je je, da su alodiji, kojima je rije u Polichorionu potekli od dodjele
zemljita kraljevim vojnicima uz istodobno oslobaanje od bilo kakvih podavanja,
dakle, ta bi zemljita bila poetno neoptereena, ali vezana uz vojnu slubu kralju i
zato se nasljeivala iskljuivo po mukoj liniji. U doba na koje se odnosi Polichorion
kao da je alodij ve postao potpuno slobodna imovina od bilo kakve slube kralju.
Uostalom, kralj nije bio niim vezan da poneka zemljita dodijeli odmah u puno
vlasnitvo bez obveze vojnog sluenja. To bi moda mogli biti sluajevi Osoranina i
Kranina, spomenutih u Polichorionu.338 A time nisu ni izdaleka iscrpljeni svi naini
336
337
338
MARGETI 1983,6.
IVAN AKON, 158.
CD 1,151 (st. 5), 152 (str. 1), br. 116 = Doc. 116, br. 133/26,169, br. 133, 35.
Ovdje bismo pridodali opasku pitanju navodnog jakog smanjivanja kraljevskog teritorija njegovim
darivanjima sa strane kralja uglednim osobama i crkvi, do kojeg bi dolo potkraj postojanja regnuma
Croatiae et Dalmatiae.
U vrelima je sauvana doista vrlo vana vijest tome kako je kralj Zvonimir dao svome ujaku Strezi
pravo ubiranja podavanja s podruja incipiente a Salona usque Biaki (CD 1,166, br. 129 = Doc. 132, br.
). Iz ove se vijesti nerijetko (tako jo i RAUKAR 2002,11) izvodi pogrjean zakljuak, da je navodno
kralj bio prisiljen posegnuti za razdavanjem svojih prihoda, jer je ve tako reo potpuno raspoklanjao
itavo svoje zemljino bogatstvo. Ovdje je rije nesporazumu. U Bizantu je od sredine 11. stoljea
bilo rasprostranjeno darivanje prava ubiranja prihoda nekoj zaslunoj osobi. Car je zadrao iskljuivo
dravno pravo na vlasnitvo nad zemljom. Zemlja je pripadala dravi, pa je pronaena pogodna forma,
tzv. pronij (prOnoia), kojom se nekoj osobi davalo u naelu doivotno pravo ubiranja prihoda
(OSTROGORSKI1951,10-16). Pronija je bila dobro zamiljena institucija jer je sauvala dravni kapital
(zemlju) i osim toga nije predstavljala izravni troak dravne blagajne, ve se radilo "samo"
smanjivanju pritjecanja prihoda, a obdarenoga se teretilo da sam organizira ubiranje, to je, s druge
strane, bilo smanjenje trokova dravne administracije.
Zvonimirovo ustupanje dravnih prihoda Strezi oito se odnosi samo na Strezinu osobu, a ne i na
Strezine potomke pa tono odgovara bizantskoj proniji, to vie to pronija nije u naelu bila povezana
s vojnim zaslugama niti je dodjeljivana s namjerom da se od obdarenoga oekuje vojna sluba u bilo
81
dodjele tih zemljita. Meutim, ovo je istraivanje ogranieno na problem alodija.

Razmjerna blizina Zadra otvara pitanje postojanje vojrako-graniarskih podruja
prema Zadru, tj. takvih organizacijskih oblika graniarskih opina koje bi bile sline
onima permana na sjeveru i didia na jugu stare hrvatske drave.
e. Zadarsko podruje
Zadar je do sredine 11. stoljea bio glavni grad Bizantske Dalmacije, u kojem je
bizantska nazonost bila najjaa - ak je po naim analizama iz 1975. god.339 u Zadru
bila stacionirana bizantska vojna jedinica, koja je hoe-nee stvarala tenziju i silila
hrvatsku dravu na poseban oprez, za razliku od junijeg dijela Hrvatske oko Splita
i Trogira, gdje je granica bila mnogo mirnija, osim rijetkih pokuaja Bizanta. Od tih
pokuaja najpoznatiji je onaj iz 840. god., kada je iz novoformirane teme Dalmacija
bizantski strateg pokuao prodrijeti iz Zadra prema jugu, ali mu je Trpimir "kralj Slave
na", prema pouzdanom izvjeu oevica Gottschalka, nanio teak poraz.340
Prema tome, zatita hrvatskoga podruja prema bizantskom susjedu, opasnom
do sredine 11. stoljea, morala je biti na prvenstvenoj brizi hrvatskih vladara pa ne
moe biti sumnje da je oko Zadra, stisnutog na vrlo usko podruje Diklo-BokanjacCrno-Babin Dub-Bibinje nedvojbeno postojalo nekoliko utvrda s vojnicima-graniarima s identinim drutvenim poloajem kao junije oko Trogira i Splita i jo junije u
Poljicama. Drugim rijeima, trebalo bi oekivati da e se i ovdje naii na pojavu didi
a, hrvatskog vojno-graniarskoj sloja.
Na alost, tom obrambenom pojasu prema Zadru ne znamo mnogo. Ve za Petra
Kreimira IV. Hrvatska dobiva dominantni utjecaj u Zadru tako da je razdoblje hrkojem obliku. Zvonimirovo darovanje prihoda Strezi odgovara dakle bizantskoj proniji u svakom
pogledu, vremenski, jer se pojavljuje oko 40 godina nakon uvoenja tog instituta u Bizant, jer ima
osobno i vremenski ogranieno trajanje i jer oito nije skopana s oekivanjem vojne obveze od
obdarenih.
Prema tome, ona je prije dokaz za to, da se jo u Zvonimirovo vrijeme kraljevski teritorij zadrao u
respektabilnom opsegu. To se uostalom vidi i po sporu, koji je poveo Petar Crni protiv Streze, kada je
Streza ustvrdio da neke zemlje na podruju Strezina ovlatenja ubiranja prihoda pripadaju kralju.
Petar Crni morao je pred kraljem dokazivati svoje vlasnitvo imenovanjem prethodnih vlasnika, to
drugim rijeima znai da su se sve zemlje u Klikoj upaniji smatrale dravnim (kraljevskim) osim
ako se nije dokazalo protivno.
Uostalom, do slinog rezultata dolazimo i na osnovi podataka iz Polichoriona samostana sv. Ivana
Rogovskoga, u kojem se, meu ostalim, navodi da je kralj Petar Kreimir IV oko 1070. god. darovao
Apriu Sokolariu neke zemlje. Kasnije je taj visoki dunosnik darovao te zemlje samostanu, a i sam
je kralj tom prigodom darovao samostanu terms interjacentes, oito neobraeni okolni teritorij (CD
IO, 148, br. 116 = Doc. 162, br. 133). Uostalom, ve i sluaj s "Barbarinim" alodijem dokazuje da je
Petar Kreimir IV. bio vrlo zainteresiran u raspolaganju s kraljevskim teritorijem, u kojemu je kralj
zadrao tzv. dominium eniinens, koji je oivljavao, im je na bilo koji nain utrnuo dominium directum.
339
340
82
MARGETI1975,36-38.
ovoj epizodi hrvatske povijesti esto smo pisali. Upuujemo samo na noviji rad MARGETI 2000a,
1-6.
vatske drave pod novim nazivom regnum Croatiae et Dalmatme ono najljepe to je
Hrvatska u svojoj burnoj prolosti doivjela. To je razdoblje trajalo vrlo kratko, oko 40
godina, ali je sigurno donijelo velike perturbacije. A do novih velikih tektonskih struk
tura dolo je u okviru nove hrvatsko-ugarske dravne zajednice pod Arpadoviima i
u doba vrlo snane hrvatske oligarhij e i onda pod Anuvincima kada Ludovik I. stvara
temelje novog ureenja uvoenjem stalekog sustava nieg plemstva. tome e biti
vie rijei dalje u tekstu. Sve je to imalo za posljedicu da je razdoblje regnuma Croatiae
et Dalmatiae ostavilo vrlo malo tragova u vrelima. ini nam se, ipak, da nije nemo
gue da nas vrela obavjetavaju sloju u Zadru koji je imao ulogu slinu permanima
na sjeveru i didiima na jugu tj., didiima. Moda tom sloju govore nepotpune i
donekle nejasne vijesti sa zadarskog otoja.
Tom je sloju dosad najvie pozornosti posvetio Raukar u svojim radovima iz 1977.341
i 2002. god.342 Na osnovi vlastitih istraivanja on je prije svega upozorio na injenicu
da je naziv "didi" u zadarskim vrelima razmjerno rijedak. To su po Raukaru oni distruktualci s otoka koji obrauju vlastitu zemlju. Prema notarskom dokumentu od
25.VIII.1491. dijele se svi stanovnici Salija na Dugom otoku na dvije skupine, tj. na
one qui sunt didichi et habent suas proprieties in Sale i one habitantes in Salle pro villicis
aliorum. Raukar upozorava i na istraivanja Grgia didiima na Ugljanu gdje se
spominju poetkom 18. stoljea u zanimljivoj sintagmi: Didichi e comun di Calle, to
primijenjeno na didie iz Salija upuuje na to da su i oni imali zaseban poloaj. Didii
bi dakle bili, po Raukaru, seljatvo, koje se razlikovalo od teaka i vilika na tuem
zemljitu i imalo zbog boljeg ekonomskog stanja stanoviti ugled.
Moemo se ipak zapitati, jesu li svi domai vlasnici otokih zemljita pripadali sloju
didia. Ako bi to bilo tako, onda bi bilo vie nego iznenaujue da se njima sauvalo
tako malo vijesti. Bilo bi doista udno i nerazumljivo, zato se u notarskim dokumen
tima ti seljaci, vlasnici otokih zemljita, mnogo ee ne javljaju. Zbog toga smatra
mo da sintagma qui sunt didichi et habent suas proprietates in Sale oznaava onaj posebni
sloj, koji se naziva didii, ali se nije odselio iz Salija, nego je ostao na otoku, ili, drugim
rijeima, iskljueni su svi oni didii koji ne ive vie na otoku. Npr. od etvero brae
didia jedan je otiao u Zadar. Prava, povezana su zakupom izvora (po emu je rije
u dokumentu) imaju dakle samo oni didii koji ive na otoku na svojim zemljitima.
Ako je to tako, onda se stanovnitvo na otoku dijeli na a) didie, b) ostalo stanovnit
vo koje ima vlastita zemljita, c) teaci i vilici. U15. stoljeu, tj. u vremenu iz kojeg
potjeu vijesti didiima na zadarskim otocima njihov stanoviti ugled i zaseban poloaj
nije po naem miljenju drugo nego preitak nekadanjeg poloaja analognog on
ome jobagiona castri ili, jo bolje, onoga kvarnerskih permana, koji su, kao to znamo,
mogli biti naseljeni u zasebnim skupinama ili u skupinama unutar opine kmetova ili
kao pojedinci.
341
342
RAUKAR 1977,148.
RAUKAR2002a,20.
83
Iz ovoga bi slijedilo da je u doba regnum Creatine et Dalmatiae zadarsko otoje nase

ljeno novim elementom vojniko-graniarskog tipa didia i tu se uspjelo odrati jo
stoljeima, vjerojatno ne vie s onim povlasticama, koje je poetno imalo, ali kao ugled
ni sloj seljatva.
Meutim, jo uvijek ostaje otvorenim razlog nestanka naziva didii u kontinen
talnom okruenju Zadra. Odgovor na to pitanje pokuat emo dati u dijelu ovoga
rada koji raspravlja hrvatskom niem plemstvu na tom podruju.
4. Servi dalmatinskih gradova
1. Servi dalmatinskih gradova privukli su ve odavno pozornost autora. Spomen
imo ovdje ,343 Baradu,344 Babica,345 Grafenauera346 i Budaka.3471 mi smo sa svoje
strane tom pitanju posvetili razmjerno opsean lanak, u kojem smo obradili serve
na irem splitskom, zadarskom, dubrovakom i kotorskom podruju, a usporedili smo
podatke iz naih vrela s podacima servima u Apuliji, Tremitirna, Mletcima, Istri i na
irem zagrebakom podruju.348
Za komparativne svrhe osobito vrijedi prethodno ukratko prikazati poloaj ser
va u Apuliji, koji je u svemu slijedio langobardsko pravo, a ono je, kao to je poznato,
u svom daljnjem razvoju u langobardsko-franakom pravu imalo utjecaj i na pravna
podruja istone jadranske obale.
Da bi se bolje razumio poloaj serva u langobardskom pravu, treba prije svega
uzeti u obzir cijenu ubijenog ovjeka (vradu). Za ubijenog "obinog" Langobarda
plaala se po langobardskom pravu vrada u visini od 150 zlatnika,349 za aldija (vrsta
"poluslobodnih" ljudi, u naelu vrsta osloboenika koji nisu osloboeni propisanim
formalnostima) 60, "najboljeg" kunog serva 50, ostale kune posluge 16, glavnog
svinjara 50350 itd.
Ovdje nas dakako zanima u prvom redu servus massarius. Prema Rotarijevu ediktu
on ima vrlo ograniena prava. Naime, Edikt mu odobrava kao jedino pravo da se smije
udruiti s drugom osobom, u neku vrstu ortakluka ali samo u pogledu ivotinja (de
peculio, id est bove, vacca, cavallo, simil et de minuto peculio)?51 Prodavati pak ivotinje smije
343
344
345
346
347
348
349
350
351
84
MAYR1911.
BARADA1952. tvrdi da je "glavni i najvei dio (zemlje) bio regale territorium u rukama vlastelina" (30),
a "radna snaga na vladarskim dobrima bila isprva samo robovi".
BABI187.
GRAFENAUER1960,35-93, osobito 74-75.
BUDAK 1984,5-34; BUDAK 1990,373-380.
MARGETI1991,59-103/
Li.,62;BEYERLE,226.
Ro., 130-135; BEYERLE, 38-40.
Ro., 234; BEYERLE, 96.
samo u iznimnim sluajevima, ako bi to bilo u interesu "kue" (pro utilitatem casae).
Uostalom, ak ni aldij, tj. "poluslobdni" ne smije bez odobrenja svoga patrona pro
davati zemlju ili robove (mancipia) ni oslobaati robove.352
Nadalje, po langobardskom pravu serv je dodue poslovno sposoban,353 ali nema
pravo tuiti i biti tuen. ak i tuenoga aldija ne sudu brani njegov patron.354
Isprava iz 897. godine355 dokazuje da se ortakluk serva kasnije proirio na "svu
pokretnu i nepokretnu imovinu koju je serv posjedovao". Nadalje, nije bez interesa
ni poloaj slobodnoga koji se "pobratio" sa servom tj. uao u ortakluk s njime. On
ostaje slobodan - to mu je izriito zagarantirano - ali ne smije napustiti zemlju koju
obrauje. Njegova se sloboda sastoji u tome to moe obavljati pravne poslove, tuiti
i biti tuen, svjedoiti, sudjelovati u javnom ivotu itd. Drugim rijeima, on je slo
bodan ovjek, ija je radna snaga vezana uz obraivanje crkvenih nekretnina koje su
mu dodijeljene. Ostaje otvoreno pitanje, je li se spomenuti slobodni ovjek mogao
osloboditi vezanosti uz zemlju odustajanjem od ortakluka sa servom i vraanjem
crkvene zemlje koju on i serv obrauju. Uvjereni smo da je on to naelno mogao.
Iz ove nae analize proizlazi jo neto: izmeu serva i slobodnog ovjeka nije u
Apuliji - kao ni drugdje u Italiji na podrujima vaenja langobardskog prava - posto
jala duboka i nepremostiva pravna i drutvena razlika. Slobodan je ovjek mogao u
odreenim okolnostima doi do zakljuka da mu je od koristi ui u bratsku zajednicu
sa servom. Ipak, poloaj slobodnog ovjeka kojem je ogranieno pravo naputanja
mjesta gdje ivi i radi svakako je nepovoljniji od pravnog poloaja potpuno slobod
nog ovjeka.
2. U nas se drutvenom sloju serva dosta pisalo
Po nekim je autorima dalmatinski serv bio naprosto bespravan rob.
a) Tako Barada tvrdi da su "u prvoj polovici IX. st. na vladarskim i crkvenim ima
njima radna snaga bili robovi",356 da su "u IX. st. jo uvijek iskljuivo robovi na Putalju
obraivali polja, oranice i vinograde, uvali stoku i sve drugo radili, da njihove svojine
tu nije bilo", da su se u 11. st. "na Putalju i drugdje zajedno s robovima nalazili kao
radna snaga i oni koji nisu bili robovi", tj. da je rije "kmetovima u pravom smislu
rijei" i da se tako "bespravno staro robovsko stanje postepeno raspadalo" te da su
robovi postupno prestali bili "res" i postali "homines".357
b) Slino misli i Grga Novak. Po njemu je poloaj robova imao "neki blai karak
ter" nego u antici, ali je isto tako "nesporna injenica da je rob doista bespravan i u
352
353
354
355
356
357
Ro., 235; BEYERLE, 96.

Arg. Ro. 233; BEYERLE, 96.
Li., 68; BEYERLE, 232.
CDB Vm, 1, br. 1.
BARADA 1952,30.
N.dj.,31.
85
nekim odnosima (kupnja, prodaja) izjednaen sa ivotinjama i robom i da je gospo

dar imao nad njime neogranienu vlast."358 On naglaava da se poloaj robova u Spli
tu nije mnogo razlikovao od onoga u Dubrovniku, gdje je prema Statutu gospodar
mogao odbjeglog roba iibati i uiniti s njime togod hoe. Novak u dokaz neo
graniene vlasti nad robom citira i jednu "carta servitutis" u kojoj kupljena robinja iz
javljuje da kupac ima "nada mnom, svojom ropkinjom, punu vlasti moe da sa mnom
radi po svojoj volji u svemu i po svemu".359
c) Drugi pak autori istiu da je u antici rob bio samo objekt prava te da se tek u
zadnje doba antike njegov poloaj popravio, ali samo u odnosu na zatitu njegove
osobe. Na tome osobito insistira Grafenauer,360 koji ne poznaje dobro problematiku
robova u Rimu i koji poloaj rimskih robova shvaa na zastarjeli nain na osnovi
udbenika Czyhlarsa (!). Beuc se s pravom odupro takvom zastarjelom krajnje pojed
nostavljenom i shematiziranom shvaanju i ukazao na to da je ve i po klasinom
rimskom pravu rob imao pekulij, tj. imovinu s kojom je mogao razmjerno samostal
no raspolagati.361
d) Budak je u nekoliko svojih radova obradio probleme serva u Europi i u nas.
Tako je Budak 1984.362 dao pregled literature i objavljenih izvora servima. U tom
je radu dao i definiciju serva: servi su neslobodni ljudi, koji ne posjeduju aktivno pra
vo u sudskom postupku, nemaju slobodu kretanja i samostalna raspolaganja imovi
nom, kao ni formiranja obitelji po vlastitoj elji. Zbog razlike od antikog roba, doda
je Budak, "odbacio sam u literaturi uvrijeeni naziv 'rob' "
Iste je godine Budak objavio364 rad strukturi obitelji serva na istonoj jadranskoj
obali, u kojemu je osim zanimljivih statistikih podataka predloio i nekoliko rjeenja
to se odnose na vaan problem doputenosti brakova serva.365
358
NOVAK, 408.
N.dj.,409.
360
GRAFENAUER I960,57-58.
361
BEUC, 32.
362
BUDAK 1984,5-34.
363
N.dj.,5.
36
* BUDAK 1984a.
365
Budak tvrdi da je obitelj patricijskih porodica bila "barem formalno koncipirana kao i rimska, s ocem
porodice na elu", koji je imao sudsku vlast nad ostalim lanovima, ukljuujui tu i serve pa se pozvao
na Splitski statut (4,30). Treba primijetiti da se u toj glavi doista statuira kanjavanje lanova obitelji
po starjeini obitelji, ali se izjednaavaju otac i majka (pater vel mater) odnosno gospodar i gospodarica
(dominus sive domina) u pravu da svoju vlast ostvare kanjavanjem ak i ako bi pri tome krv potekla
(sanguinis effusio). Meutim u rimskom pravu sve do Justinijanova, dakle u pretklasinom, klasinom,
postklasinom i Justinijanovom pravu ne postoji pojam "majinske vlasti". Oinska vlast (patria potestas)
pridrana je iskljuivo mukarcima. A i inae obitelj patricijskih porodica nije ni formalno koncipirana
kao rimska. To se moe lako dokazati, ali bi nas dokazivanje previe odaleilo od teme ovoga rada.
359
86
U Dubrovniku je po Budaku je brak serva bio nevaljan, ako bi ga sklopio bez pri
vole gospodara.366 Ako bi serv, nastavlj a Budak,367 bez privole gospodara uzeo slobodnu
enu za suprugu, njihova bi djeca pripadala gospodaru; dakle, zakljuuje Budak, u
ovom je sluaju bio brak doputen. Ako bi serv oenio ancilu nekog drugog gospo
dara, brak e biti valjan, ali ako jedan od gospodara nije dao privolu, djeca iz toga
braka pripadaju onom gospodaru koji nije dao pristanak, dakle, zakljuuje Budak, i
u ovom je sluaju brak valjan pa se "ini da se smatralo da brak serva ne valja samo u
sluaju da na njega ne pristanu gospodari enika i udavae".368 Naprotiv, zakljuuje
Budak svoje analize, "u Zadru, a moda i u zaleu, ili ak samo u zaleu, bilo je ne
mogue sklopiti brak izmeu slobodne i neslobodne osobe".369
Budakova analiza nije prihvatljiva.
Problematika valjanosti braka serva u dalmatinskim gradovima mnogo je sloenija
od Budakove interpretacije.370 Nije nikako vjerojatno, dapae, posve je nevjerojatno
da bi uvjeti za sklapanje braka serva bili razliito regulirani u dalmatinskim gradovi
ma, pogotovu ako uzmemo u obzir da je crkveno zakonodavstvo i sudstvo u 13. i
osobito u 14. stoljeu priznato kao jedino nadleno za utvrivanje valjanosti braka.
Jo 1991. god. predloili smo nau interpretaciju problematike brakova dalmatin
skih serva, pa na ovom mjestu prenosimo neke najvanije dijelove nae analize.
Prema tekstu Dubrovakog statuta brak serva (odnosno ancile), koji nije sklo
pljen uz suglasnost gospodara, nije valjan.371 Ali, BCotorski statut, koji je preuzeo velik
dio odredaba Dubrovakog statuta - ukljuujui i one to se odnose na serve - nije
preuzeo odredbu potrebi gospodareve suglasnosti. Oito je da je Kotor u cijelosti
prihvatio crkvene odredbe.
Da vidimo, dakle, to kau crkveni propisi, koji su bili obvezni za sve crkvene
sudove, pa tako i za zadarski nadbiskupski sud. Gracijanov dekret izriito propisuje
da
- sicut ingenuus dimitti potest, sic servus semel coniugio copulatus ulterius dimitti potent,372
tj. kao to se slobodan ovjek ne moe razvesti, tako se isto ni serv, jednom vezan
brakom, ne moe kasnije razvesti,
- licet mulieri dimittere, quem sciens servum accepit in virum,373
tj. ena koja je uzela mua serva znajui (da je serv) ne moe se razvesti,
366
BUDAK 1984a, 355.
367
Nai.mj.
N.dj.,356.
Nai.mj.
368
369
370
s v e m u tome opirnije u MARGETI 1991,76-84.
371
D u b r o v a k i statut, VI, 52.
372
Decret. Grat. . I, qu. II, . XXIX (2048).
373 Decret. Grat., q u . II, . XXIX (na i. mj.).
87
coniugia servorum dirimantur, etiam si diversos dominos habeant sed in uno coniugio permanentes dominis serviant suis et hoc in Ulis observandum est, ubi legalis coniuctiofuit et per voluntatem dominorum,m
tj. brakovi serva neka se ne ponitavaju pa makar (brani drugovi) imali razne
gospodare, ve neka ostaju u braku i slue svojim gospodarima, a to treba potivati u
onim brakovima gdje postoji zakonita brana veza uz suglasnost gospodara.
Pri tome valja napomenuti da slubena interpretacija uz rijei legalis coniundio
tumai da je rije braku uz obostranu suglasnost (communis consensus), a uz rije
voluntatem da servi mogu sklopiti brak i protiv volje gospodara (etiam eis /tj. gospo
dara/ invitis potest contrahi matrimonium).
Uostalom, ve dekret Hadrijana IV iz 1155. izriito propisuje da brakovi serva etsi
contradicentibus dominis et invitis contractu fuerint, nulla ratione propter hoc dissolvenda,3'5
tj. ak iako su sklopljeni uz protivljenje gospodara i protiv njihove volje, ne smiju
se nikako zbog toga raskinuti.
Kako je Kotor preuzeo umnogome dubrovake statu tarne propise, ali ne i odred
bu uvjetovanosti valjanosti braka serva suglasnou gospodara, treba pretpostaviti
da je Kotor u cijelosti prihvatio crkveno stajalite, iz ega zakljuujemo da je tako
moralo biti i u Dubrovniku, a i u drugim dalmatinskim gradovima. Dubrovnik nije
ukinuo odredbu glave 52, este knjige naprosto zato to to nije bilo potrebno jer je
crkveni sud ionako sudio po kanonskom pravu.
Budak spominje i jedan sudski postupak koji se vodio u Zadru 1364. god. pa za
kljuuje da je u Zadru bilo nemogue sklopiti brak izmeu slobodne i neslobodne
osobe.376
Spor koji spominje Budak vrijedi poblie razmotriti. Rije je sporu koji se vodi
pred upnikom zadarske crkve sv. Marije u svojstvu vikara zadarskog nadbiskupa.377
Tuitelj je bila Tihoslava iz Lapca, a tueni Miltin, stanovnik Kotopaine, kmet (vilanus) Ivana de Varikasis. Tihoslava je zahtijevala da se utvrdi da je Miltin njezin mu,
jer je s njime sklopila zakoniti brak i ivjela kao sa svojim muem. Namjera je tuiteljice
bila da onemogui brak Miltina s nekom drugom enskom osobom. Miltin je prigo
vorio da je saznao da je Tihoslava ve bila u braku s Radovanom iz Krbave koji je jo
iv. Tihoslava je priznala da je ranije ivjela s Radovanom, ali da ga je napustila
eo quod servus erat, propter servilem condicionem sibi uxor esse poterit ta(m)quam
mulier libera et (in) libertate existens,
tj. zato to je bio serv i to mu zbog (njegova) statusa serva nije mogla biti enom
jer je slobodna ena koja ivi u slobodi.
374 Decret. Grat. . VIII, qu. II, CXXIX (n. dj. 2052).
375
Greg. . 1 X., IV. 9.
376
BUDAK 1984a, 356.
377
C D XIII, 413, br. 301
88
U dokaznom je postupku - nastavlja tekst isprave - utvreno da je Tihoslava doista

bila ena Radovana. Ona naime nije mogla dokazati
quod ilk sit servus velfuerit tempore contractus
tj. da je on (Radovan) serv ili da je to bio u vrijeme (sklapanja enidbenog) ugo
vora.
Sud je odbio zahtjev Tihoslave i odobrio Miltinu da uzme drugu enu, s time da
se "Tihoslava treba vratiti prvome muu, jer je on njezin zakoniti mu unato tvrdnji
statusu serva koja je protiv njega iznijeta, i to zato to to nije nimalo dokazano".
Spor se vodio pred predstavnikom zadarskog nadbiskupskog suda pa je, prema
tome, sud morao primjenjivati crkveno pravo. Nemogue je da zadarski crkveni sud
ne bi poznavao te crkvene propise, kao to je nemogue i to da bi on primjenjivao
neke druge propise, npr. zadarske ili hrvatske. U protivnome bi se izloio krajnje
neugodnim posljedicama ne samo sam sudac, koji je sudio, nego i njegov neposred
ni nadreeni, u konkretnom sluaju zadarski nadbiskup u ije ime, uostalom, njegov
vikar, upnik crkve Sv. Marije, i sudi. Ako je to tako, onda se analiziranu zadarsku
presudu iz 1364. godine moe interpretirati samo na jedan nain, da bi je se kakotako dovelo u sklad s posve jasnim odredbama kanonskog prava. Naime, sud se uope
nije uputao u pitanje, je li prvi mu serv ili nije. To je za crkveni sud irelevantno.
Sastavlja presude istaknuo je u dispozitivu da nije dokazano, da je prvi mu serv pa
bi se iz toga moglo zakljuiti, kao da bi odluka bila drukija kad bi se dokazalo da je
prvi mu serv. Ali, ovdje je oito rije nespretnoj stilizaciji to se vidi i po tome, da
dokazni postupak tom pitanju nije uope sproveden. Kad bi ta injenica imala ikakvo
znaenje za sudsku odluku, sud bi pokazao krajnju nemarnost, kad njoj ne bi po
veo raun, to bi moglo izazvati nesagledive posljedice, npr. Miltin bi se mogao nai u
situaciji bigamiste, jer bi sklopio drugi brak, a prvi bi brak ostao valjan - a sve to zbog
odluke suda, koji nije provjerio status prvog mua Tihoslave.
Dodajmo ovdje primjer iz Trogira, tj. spor iz 1266. god. iz kojeg je vidljivo da tro
girski sud ne uzima u obzir okolnost prethodne suglasnosti gospodara kao pret
postavke valjanosti braka.378
U iduem radu, objavljenom 1985.,379 Budak je produbio istu problematiku. Do
taknuo se i Kreimirove darovnice380 samostanu sv. Marije za zemlje u Tokinju, kojom
378
Prema sudskom zapisniku sastavljenom u Trogira 4. rujna 1266. (BARADA 1951,12, br, U) tuena
Dragonega, koja je po navodima tuiteljice bila udana za serva Pulnozija tvrdi da Pulnozije nije bio
njezin zakoniti mu (vir legitimus), nego da ga je drala kao ljubavnika (ut amasium). Naprotiv tuitelj
dokazuje svjedocima da je ona bila njegova zakonita ena (legitima uxor) i to u braku sklopljenom "na
slavenski nain" (secundum sclavonicam consuetudinem). Sudski zapisnik kojem je rije, prilino je
opsean - ima dvije tiskane stranice! - u njemu se navode mnoge tvrdnje i protutvrdnje stranaka, ali
se nigdje nijednom prigodom ne postavlja pitanje mogu li serv i slobodna ena sklopiti brak ili ne. I
tuitelj i tuena preutno pretpostavljaju da je to mogue, a razlika je u njihovim stajalitima samo u
tome to tuitelj tvrdi da je do takvog braka dolo, a tuena to porie. Usto, nigdje se ne spominje
prethodna suglasnost gospodara kao pretpostavka valjanosti braka.
379
BUDAK 1985,255-268.
89
kralj daje terrain in Tochenia, que regalis esse dinoscitur vel regalium serwrum.m Budak
smatra problem nerjeivim: on se pita, zna li to da su ti kraljevi servi imali zemlju
kao Tpeculium ili je taj pomoni toponim imao posve praktino znaenje. Isprava zavre
uje podrobniju analizu. Ona je dodue vjerojatno u obliku, u kojem je dola do nas
nevjerodostojna, ali osnovni je sadraj pouzdan.382
Ne curi se uspjelom Budakova tvrdnja da su "servi u gradovima oigledno mogli
biti u kolektivnom vlasnitvu", dok za hrvatsko podruje "za sada nema potvrde".383
Nije rije "kolektivnom vlasnitvu", ve nepodijeljenoj ostavtini. Nakon oeve
smrti braa se jo nisu podijelila, a ele prodati serve prije podjele nasljedstva. Laiki
se moe ta dva instituta nazvati jednim imenom, ali time on postaje netransparentan
to se vidi po neobinom Budakovom zakljuku, daje rije "servima u gradovima".
Dakako, da je nepodijeljena ostavtina postojala i "u gradovima" i "na hrvatskom
podruju", to je ovisilo iskljuivo plodnosti u braku.
Budak je uloio znatan napor da objasni kupnju serva Nikole sa strane Petra
Crnog.383 Prema tekstu biljeke Petar Crni kupio je serva Nikolu cum uxore sua Dabrina, cumfiliis etfiliabus ac vineis suis que sunt iuxta vineas Ciprianis Po miljenju Budaka
Petar je kupio zemlju odvojeno od Nikole pa prema tome "Nikola ne bi imao nikakvih
prava na svoje nekadanje vinograde jer Nikola kao serv nije imao pravo vlasnit
va". Prema prethodnoj zabiljeki "novac za kupnju nekog Ciprijana, njegove obitelji
i vinograd uzima taj isti Nikola" pa Budak napominje da nije jasno na temelju ega je
Nikola polagao pravo na taj novac".385 Budak objanjava ta dva sluaja Grafenaureo380
381
382
383
90
N.dj.,260.
CD 1,26-28, br. 21.
Raki Doc. 67-68 nazvao j u je s pravom c/mrta suspecta, N. Klai je dodala jo neke svoje sumnje (KLAI
N. 1965,172), a mi smo upozorili na neobian glagol dinoscitur i neuvjerljiv nastavak vel (!) regalium
servorutn. Pa ipak, upravo podatak "kraljevskim servima" nije mogao nastati bez nekog temelja u
samostanskim spisima. Ako se moe vjerovati podatku iz Descrizione del Nobil Monastero delle M.
M. R. R. Madri Benedittine itd. po kojem je "Tochinia anticamente ora la villa Bibigne" (kasnije nazvana
Opatije selo!), onda vijest "kraljevskom teritoriju" i "kraljevskim servima" upuuje na to da je u
doba hrvatske drave narodnih vladara Bibinje bilo kraljevski posjed, slino Bijaima izmeu Trogira
i Splita. Vidi tome NOVAK, 231. Usto, "kraljevski servi" nisu naprosto "servi". Njih se moe usporediti
s ugarskim servi regales, kirly szolgak, takoer slobodnim zakupcima. Vidi BARTAL, 610:
servi regales, kirly szolgdk (...) qui in vetustis legibus liberi plerumque nominantur. Hi erant stride coloni, qui
terras regias edlere et praeter tributa publica varia colonis propria servitia rusticana praestare obligabantur
ili moda s tzv. udvornicima u Zakonima Sv. Stjepana II, 55, takoer slobodnim ljudima koji su
obraivali posjede ugarskih kraljeva. Servi regales ugarskog prava imaju dakle vii poloaj od "obinih"
serva, slino kao to servientes regis, servientes regales imaju daleko vii poloaj od "obinih" servientes.
Servientes regales nisu puki"kraljevske sluge" u doslovnom smislu pojma sluge, nego naprosto plemii.
Zbog toga je razumljivo to sastavlja Zadarskog kartulara na neki nain identificira "kraljevske zemlje"
i "zemlje kraljevskih serva". Nadalje, zbog toga se "kraljevski servi" ne mogu uspjeno upotrijebiti za
analizu pravnog poloaja "obinih serva". Usp. MARGETI1991,64-65, bilj. 34.
BUDAK 1985,260.
NOVAK-SKOK, 220.
vom idejom, da su Nikola i Ciprijan sami vodili svoja imanja. Uz pomo daljnje zabiljeke iz Kartulara, po kojoj su omnes servi sancti Petri darovali samostanu polovicu
mlina, s time da ti servi imaju pravo na polovicu prihoda od mlina386, zakljuuje
Budak387, da su servi imali pravo raspolagati pekulijem.
Budakova interpretacija ne zadovoljava. Prije svega, Budak ne daje odgovor na
pitanje, otkud na prvi pogled doista neobino pravo Nikoli da proda Ciprijana s obitelji
i "s vinogradima" odnosno Grge da proda svog svog brata Nikolu, takoer s obitelji i
"s vinogradima".
Rjeenje je vrlo jednostavno i ponudili smo ga jo 1983. god.388 Prvi sluaj obja
njavali smo tako da je poljoprivrednik Nikola, inae slobodan ovjek, doao u finan
cijske neprilike iz kojih ga je izbavio Petar Crni fiktivnom kupnjom od brata Grge,
kojom je Grga postao nekom vrsti jamca za dug, a Nikola je predan crkvi sv. Petra kao
serv, na ijoj radnoj snazi su Grga i Petar Crni imali "stvarnopravno ovlatenje" do
eventualnog povrata duga. Nije, dakle, rije "bezdunoj prodaji" vlastitog brata, ve
jamenju brata, da e Nikola ostati serv sve dok ne vrati dug, tj. u praksi zapravo
vjeno.
to se pak tie "prodaje" Ciprijana, ovaj nije time to je postao serv izgubio ni
pravnu ni djelatnu sposobnost, ve je on slino Nikoli samo vezan uz crkvu sv. Petra
trajno odnosno dok se Petru Crnom, njegovim nasljednicima ili moda samoj crkvi
sv. Petra ne vrati novac uloen u "kupnju". To se vidi i po tome to po drugom zapisu
iz Supetarskog kartulara Ciprijan prodaje Petru Crnom neke vinograde. Svakako,
postoje i druge mogunosti kreiranja poloaja serva koritenjem finandjske moi Petra
Crnoga.
Budakov pokuaj razdvajanja kupnje serva od kupnje "zemlje" temelji se na
nesporazumu. Grga je "prodao" brata Nikolu s obitelji i "s vinogradima", tj. nasadi
ma bez zemlje, a to je vrlo esti sluaj u srednjem vijeku. Zabiljeka spominje vinem,
a ne terrae pa su nepotrebni pokuaji da se konstruira navodne dvije odvojene prodaje.
to se pak tie okolnosti da su omnes servi prodali polovicu mlina, taj sluaj doka
zuje da su "svi servi", tj. universitas servorum tog mjesta imali pravo raspolaganja svim
pokretninama, jer su i mlin i prihodi smatrani pokretninama, a njima je serv slobod
no raspolagao.
Budak se na problem serva vratio i 1994. god. u sintetskom djelu starijoj hr
vatskoj povijesti.389 U njemu je ukratko spomenuo da se servi javljaju na tri podruja,
385
386
387
388
389
BUDAK 1985,263.
NOVAK-SKOK, 222.
BUDAK 1985,263
MARGETI 1983,8.
U svom radu iz 1994. god. Budak zaudo ne uzima u obzir rezultate naeg rada iz 1991., u kojemu
smo se na 44 stranica bavili velikim brojem problema, koji se odnose na dalmatinske serve. Ne
vjerujemo da bi koritenje naih analiza i zakljuaka bilo posve beskorisno, pogotovu u pitanjima u
kojima argumentirano zastupano drukije miljenje od Budakovog. Znanost napreduje diskusijom.
91
dubrovakom, splitskom i zadarskom i dodao: "Problematika je u najnovije vrijeme

obraena u N. Budak, Servi ranoga srednjeg vijeka, 255-288". Smatramo da je velika
teta to Budak nije uzeo u obzir nae analize iz 1991. god. Time bi bili izbjegnuti mnogi
nesporazumi i ne bi trebalo uvijek iznova vraati se na problematiku koja je ve rije
ena.
3. U naem smo radu 1991. god. doli nakon razmjerno opirne analize do ovih
zakljuaka:
Drutveni sloj serva koji se pojavljuje u najstarijim vrelima u dalmatinskim gra
dovima i njihovoj blioj i daljoj okolid bio je razmjerno slabo brojan. To se osobito
odnosi na agrarne serve.
Glavne znaajke pravnog poloaja serva bile su ovo:
a) serv ima sposobnost biti nosiocem prava vlasnitva nad pokretninama, ali prav
ni poredak ne titi to pravo ni izravno u korist serva ni neizravno putem gospo
dareve tube u ime serva. Preko svoje vlasti nad servom gospodar ima pravo ra
spolaganja imovinom serva. Ta imovina ima dakle znaajke pekulija rimskoga
postklasinog prava;
b)
c)
c)
e)
f)
g)
serv nema sposobnosti biti nosiocem prava vlasnitva nad nekretninama;

serv nema aktivnu parninu sposobnost, tj. ne moe biti tuiteljem;
serv ima pasivnu parnini sposobnost u kaznenim stvarima;
serv nema pasivnu parninu sposobnost u graanskim stvarima;
serv ne moe biti svjedokom, osim u kaznenim stvarima;
serv moe sklopiti valjani brak u skladu s propisima kanonskog prava, a nepoti
vanje odreenih pretpostavki, npr. u Dubrovniku enidbe bez odobrena gospo
dara, moe imati za posljedicu samo sankcije predviene statutom, ali ne i nevaljanost braka;
h) agrarni servi mogli su biti organizirani u teritorijalne organizacije sa znaajkama
opina, universitates, neslobodnih ljudi;
i) agrarni serv nije vezan uz zemlju koju obrauje, ve uz gospodara.390
Neke smo od tih zakljuaka ve pokuali dokazati u prethodnim tokama ovoga
rada, a za druge upuujemo na na rad iz 1991. god. Ovdje bismo se dotakli samo
nae tvrdnje iz toke h). Naime, Supetarski kartular sadri vijest da je Petar Crni ku
pio polovicu mlina (u Solinu?) od Brataa kojemu je tu polovicu dao "Crivali rex". Petar
Crni je uspio dobiti i drugu polovicu mlina. Ona je pripadala crkvi sv. Petra, ali su je
Petru odstupili presbiter et omnes servi sancti Petri uz uvjet da polovica prihoda pripadne
Petru Crnom, a polovica "njima".391 Omnes servi toga fragmenta isto su to i omnes
MARGETI1991,101.
NOVAK - SKOK, 222, br. 69 i 70.
92
Tugarani koji su pod vodstvom svojih proelnika vodili spor s Petrom Crnim ze
mljama na Glavici (Monticellum) za koju oni, "svi Tugarani", tvrde da pripada njima:
"quia noster est". "Svi Tugarani" su dakle opma-universitas, isto kao to su to "svi servi
sv. Petra" koji daju polovicu mlina na iskoritavanje. Razlika je meu njima u tome
to opina Tugarana ima odreena prava na zemljite, a opina serva ima samo pra
vo na mlin. Ako je to tako, onda smo prisiljeni zakljuiti da servi nisu bili bezlina
skupina ve da su uz ostala prava imali i pravo udruiti se u zajednicu, universitas, i
da je ta zajednica zajedno sa svojim sveenikom upravljala crkvenom imovinom i
ubirala njezine prihode.
V RAZVOJ PREMA STALEKOM D R U T V U
1. SLAVONIJA
a) Politike prilike
Priznanjem Kolomana za hrvatskog kralja 1102. god. nestaje hrvatske drave pod
imenom regnum Croatiae et Dalrmtiae. Od Kolomana dalje Arpadoi i Anuvinci uno
se u svoju titulu Dalmaciju i Hrvatsku, s time da svjesno stavljaju Dalmaciju na prvo
mjesto. Isti je sluaj i s mletakom dudem koji se uz manje prekide jo od 11. stoljea
kiti, uz ostalo, titulom duda Dalmacije i Hrvatske. I za ugarske kraljeve i za mletakog
duda Dalmacija je dakle uvijek prius. Time se svjesno htjelo uspostaviti pravni kon
tinuitet s rimskom i bizantskom dravnom tradicijom putem antikog pojma Dal
macije.
Od mletakih dudeva prvi se 1094. god. Vitalis Faletro nazvao dux Venecie, Dalmatie atque Chroatie.392 Nakon njega Vitale Michael (1096.-1102.) takoer nosi tu titu
lu. Nasuprot tomu, Ordelafo Faledro (1102.-1118.) ne naziva se tako sve do 1116. god.,393
oito na temelju nekog dogovora s Kolomanom. Tek od te godine on nosi tu titulu.
Nakon njega svi dudevi do 1358. god. tituliraju se dei gratia Venecie, Dalmatie atque
Chroatie dux.m Jasno je da su pri tome dudevi isticali iskljuivo svoje pravo na po
druje Dalmacije i Hrvatske i da se iz te titule ne moe zakljuivati na neko priznanje
bilo kakvog dravnopravnog poloaja tih podruja.
Isto vrijedi i za ugarske kraljeve. U izvornim se ispravama Kolomana naziva rex
Ungarorum,395 Geza II. (1141.-1162.) dei grada Hungarie, Dalmatie, Croatie, Rameque rex.396
392
393
394
395
LAZZARINI,288.
N.dj.,290.
N.dj.,291.
CS162,br.68.
Postoji jo jedna Kolomanova isprava iz 1111. god. (CD II, 22, br. 19), kojom Koloman potvruje prava
rapske crkve, dodijeljena joj po kralju Petru Kreimiru IV (CD 1,123, br. 91 = Doc. 87, br. 64 iz 1071.
god.). Radi je 1903. god. uspjeno dokazao da je Kreimirova isprava krivotvorina, a sastavljanje te
93
krivotvorine pripisao svretku 12. st. ili poetku 13. stoljea dok je Kolomanovu ispravu smatrao
autentinom (vidi ii 1914,636). Ve idue, 1904. god., Sufflay, 297-309 je dokazivao da su obje isprave
krivotvorene, to je prihvatio i ii 1914,637-640. Po Sufflayu su krivotvorine nastale 1367. god. kada
ili je Ludovik I. potvrdio.
Praga je 1931. god. dokazivao da su obje krivotvorine nastale 1215. god. u povodu spora Raba i obitelji
Mauroceni oko posjeda na Pagu (Praga 1931,36-44).
N. Klai bila je miljenja da je do sastavljanja dviju krivotvorina dolo u povodu spora zadarske i
rapske komune, voenog od 1289. do 1292. god., i to "moda neposredno prije odlunih parnica",
dakle neposredno prije 1292. god.
U CD I, objavljenom 1967. god. prihvaena je Radieva datacija sastavka krivotvorine Kreimirove
isprave (CD 1,123).
God. 1976. N. Klai vratila se na isti problem i preuzela tezu Sufflay - ii, da su krivotvorine nastale
"po svoj prilici u XIV stoljeu" da bi njima rapska crkva dokazala "pravo crkve na upe u hrvatskom
zaleu". Iznenauje ovakav preokret bez objanjenja razloga, zbog kojih je napustila svoje ranije
shvaanje.
Nezavisno od toga, nakon paleografskih analiza Prage, potvrenih u CD 1,123 od poznatog paleografa
i diplomatiara Stipiia ne bi se vie smjelo vraati na ranije izreene tvrdnje, da krivotvorene potjeu
iz kraja 13. stoljea ili iz sredine 14. stoljea. Ali, time se otvara problem, zato je uope dolo do njihova
sastavljanja. Pragin prijedlog bio bi najblii vremenu nastanka krivotvorina, ali njegova teza ipak nije
uvjerljiva, jer se postavlja pitanje, zato bi se u sporu oko sjevernog dijela Paga rapska opina dala na
izradu krivotvorina, koje se bave u pretenom dijelu pitanjima posjeda rapske crkve na kontinentu
(Podgorje, Lika itd.), naina ubiranja crkvenih desetina i slobotina klera rapske crkve.
Smatramo da je teite krivotvorina u dokazivanju da spomenute kontinentalne upe pripadaju Rabu,
i to u povodu razgranienja biskupija, provedenog na crkvenom saboru u Splitu 1185. god. Rapski
biskup je dokazivao da se njegova biskupija protezala i na kontinent, pa je predoio krivotvorene
isprave Kreimira i Kolomana u kojima je osim vjerojatno istinite tvrdnje za upu sub alpibus, dodao
jo i neke druge upe. Kako je rapski biskup potpadao pod Zadar, on zbog toga nije bio pozvan na
crkveni sabor u Split, ali je imao pravo upozoriti na to, da splitski sabor ne bi smio umanjivah prava
rapske biskupije samo zato to ona vie ne potpada pod splitsku nadbiskupiju. Pri tome treba uzeti u
obzir jo neke injenice. Krbavska je biskupija osnovana tek 1185. god., obuhvaala je po izvornom
dokumentu koji se uva prema CD III, 193, br. 189 "u arkivu kaptola u Trogiru" medietatem Lice, ninska
totain Lucam et medietatem Lice, a senjska uz ostalo i Gezcam et Busan. Nasuprot tome, po drugom
izvorniku koji se uva u Splitu (Fejr II, 222), ninska je biskupija dodue obuhvaala takoer totam
Lucam et medietatem Lice, ali je druga polovica Like pripadala Senju: Ketschiam totam et medietatem Lice,
dok je Busan pripadao Krbavskoj biskupiji: Vinodol, Busan itd. Dakle, kao da je i za crkveni sabor
1185. postojao problem, pripada li polovica Like i Buane krbavskoj ili senjskoj biskupiji. Oito se oko
Luke i Buana vodila borba, a u tu se borbu uplela i rapska biskupija. Rije je kontinentalnom pojasu
tono nasuprot Rabu. Nae je miljenje da taj prostor nije do 1185. god. uope bio jasno razgranien
pa je rapska biskupija krivotvorenjem izvorne Kolomanove isprave iz I U I . god. pokuala proiriti
svoju crkvenu vlast nad Buanima i polovicom Like. Po svemu se ini da je to bio dio sloenije borbe,
jer je priblino u to vrijeme zadarska nadbiskupija polagala pravo na crkvenu vlast nad skradinskom
i ninskom biskupijom pa je morao intervenirati sam kralj Emerik, koji je "oko 1197. god." (CD II, 271,
br. 288) u ispravi koja je u izvorniku sauvana "u dvorskom arkivu u Beu" dao vrstu podrku splitskoj
nadbiskupiji u njezinim pravima nad tima dvjema biskupijama. itav je taj sloeni crkveni spor
nadbiskupija i biskupija imao izrazito politiku pozadinu, to se vidi ve i po intervenciji kralja Emerika,
a i po nalogu pape Inocenta III., da se skine s vlasti zadarski nadbiskup (CD II, 289, br. 273).
Iz svega reena proizlazi da je rapska biskupija posjedovala izvornu Kolomanovu ispravu. To se osobito
vidi i po datumu U H . god. koji odgovara drugoj Kolomanovoj ispravi, kojoj je rije u tekstu i po
upadljivoj identinosti titula (dei gratia rex Ungarorum!), nadalje, po tome, to krivotvorena isprava
imitira ugarske isprave toga vremena (ii 1914,637), a i po identinom spomenu ugarskih prelata i
velikaa. ii to neuvjerljivo objanjava okolnou da se 1367. god. rapski biskup kao podanik ugarskohrvatskog kralja "mogao upoznati (...) s ugarskim Kolomanovim listinama". Sve postaje jasnim i
94
Kasnije se u titulu dodaju jo npr. Servia, Galitia i Lodomeria397 tako da puna titula Bele
/. (1235.-1270.) glasi dei gratia Hungarie, Dalmatie, Chroatie, Rame, Servie, Gallitie, Lodomerie, Cumankjue . Iz tih se titula ne moe izvesti zakljuak da bi bilo koje od tih
podruja imalo poseban poloaj. Za takvu bi tvrdnju trebalo predloiti druge argu
mente.
Indikativna je i razlika izmeu naziva pravnog obiaja (consuetudo) u Hrvatskoj i
onog u Slavoniji. Ban Mladen u povodu nekog spora spominje 1322. god. formalnost
obilaska zemljita kao consuetudo Croacie,m pri prodaji nekog zemljita u Draginiu
blizu Vrane pravo se prvokupa 1348. god. priznaje secundum morem et consuetudinem
Chroatorum^ a iste godine u Skradinu Ivan, sin tipka, bribirskog kneza, daruje
Malobrai samostana sv. Marije u Bribiru neki vinograd "bez obzira na neko obiajno
pravo Hrvata" {nee obstante consuetudine aliqua Chroatorum401) po kojem je, kako on tvrdi,
zabranjeno otuivanje nekretnina izvan kruga rodbine. Naprotiv, pri rjeavanju nekog
spora u Meimurju, ban Roland istie 1264. god. da je dobio nalog od kralja rijeiti
spor de more et consuetudine regni Sclavonic102, a u sporu nekom zemljitu izmeu
zagrebakog biskupa i bana navodi se da je biskup drao spornu zemlju contra con
suetudinem regni Sclavonic3
Dok se do sredine 14. stoljea u aktima hrvatsko-ugarskih vlasti regnum Croatie
takorei nikad ne spominje, regnum Sclavoniae od sredine 13. stoljea ne samo da se
vrlo esto spominje, nego su njegovu funkcioniranju sauvane mnoge vane i
pouzdane vijesti. Podruje toga regnuma prostiralo se istono od Sutle, zapadno od
Poeke kotline, juno od Drave i sjeverno od Petrove gore.
Osobitosti pravnog sustava toga regnuma Sclavoniae vidljive su u tzv. Slavonskom
statutu iz 1273. god.404 Te su se godine u Zagrebu sastali plemii i tvravni slubenici
(iobagiones castrorum) na opem saboru regnuma Slavonije, popisali "prava regnuma i
banata" {iura regni et banatus) i zatraili njihovu potvrdu od predsjedatelja Sabora bana
Matije, to je ovaj i uinio. Slinost postupka s privilegijem za zagrebaki Gradec iz
1242. (i 1266. god.) nedvojbena je: u oba sluaja odreena zajednica (na Gradecu
uvjerljivim, ako se pretpostavi d a je rapska biskupija imala u r u k a m a izvornu Kolomanovu ispravu iz
1111. god. koju je o n d a p o p u n i l a p o d a t k o m u p a m a Like, Buan itd. i imitiranjem p i s m a koje je
imala p r e d s o b o m pokuala uvjeriti splitski sabor iz 1185. g o d . d a joj s p o m e n u t e u p e pripadaju.
396
CS181,br.83;CDII,49,br.48.
397
Npr.CS1202,br.273.
398 C D IV, 172, br. 155.

399
C D IX, 52, br. 42 o d 12.11.1322.
400
CDXI,439,br.332odl0.n.l348.
401
CDXI,454,br.345od30.IV1348.
402
CDV,316/br.805od6.XII.1264.
403
404
CDVII,107,br.88odl3.IX.1292.
C D VI, 25, br. 26 o d 19.IV1273.
95
graani, a u tzv. Slavonskom statutu zemljoposjednici) predlae, a vlast (za Gradec

kralj, u tzv. Slavonskom statutu ban) odobrava temeljni zakon te zajednice. Posve je
jasno da u oba sluaja postupak nije tekao ni izdaleka tako jednostavno, ve da su se
vodili ozbiljni pregovori, u kojima su i sama zajednica i nadreena vlast nastojali os
tvariti za sebe to povoljnije uvjete i ujedno prilagoditi ranije postojei pravni okvir
novim okolnostima. Taj pregovaraki element vidljiv je ve i iz sintagme iura regni et
banatus: pojam iura regni odnosi se na prava zajednice slavonskih plemia i tvravnih
slubenika, a pojam iura banatus na ovlatenja sredinje vlasti.
U tzv. Slavonskom statutu zabiljeeno je i pravo slavonskih zemljoposjednika da
kreu u rat jedino ako neprijatelj navali super regnum ili ako kralj osobno krene u rat.
Koji su to regnum trebali braniti slavonski plemii? Misli li se pri tome na regnum u
smislu cjelokupne drave, Kraljevine Ugarske, tj. cjelokupnog podruja kraljevske
vlasti ili na regnum Slavonije? Mislimo da je rije ovome drugome, i to prije svega
zato to se pojam regnum u tzv. Slavonskom statutu pojavljuje uvijek u smislu ue
slavonske zajednice. Regnum Sclavoniae nastao je objedinjavanjem nekoliko upanija
(komitata) i to u prvom redu "pravih" upanija, naime zagrebake i krievake, tj.
samoupravnih zajednica zemljoposjednika, ali i onih "upanija" kao npr. Zagorje, koje
su zapravo bile manja ili vea vlastelinstva u kojima je zbog malog broja zemljoposjed
nika, u prvom redu plemia, sudska vlast ostala u rukama bana.405 Dakle, regnum
Sclavoniae je zajednica nekoliko samoupravnih i nesamoupravnih upanija. Ta zajed
nica ostvaruje svoja prava preko svoje ope skuptine (congregatio generalis) zemljo
posjednika, u kojoj odluujuu rije imaju plemii. Sudsku vlast vre u zagrebakoj i
krievakoj upaniji po etiri plemia i dva tvravna slubenika (iobagiones castri) zajed
no sa zagrebakim odnosno krievakim komesom. Njih bira opa skuptina regnuma Slavonije.
Idejni osnov tog regnuma, "vladanja",406 jeste jedinstveni pravni sustav (mos et consuetudo regni Sclavoniae).
b) Drutveni slojevi u srednjovjekovnoj
Slavoniji
Slavonija je ve prije 838. god. bila samostalna drava kojoj je na elu vojvoda
(dux) Ratimir. Poznat je i njezin samostalni vladar Mutimir, spomenut u pismu pape
Ivana VIII. iz god. 873. To je, mislimo, uspjeno dokazao Raki,407 a njegovo je staja
lite prihvatio npr. V Klai,*08 a jo podrobnije i temeljitije obradio Ritig.409 Njihovo se
405
406
407
408
409
96
CD VI, 27, br. 26: nobiles in Zagoria et aliis comitatibus consimilibus.

U radu MARGETIC 1995d, 11 nakon analize zauzeli smo stajalite da bi na hrvatski bilo najprikladnije
regnum u ovom sluaju (i drugim analognim) nazvati "vladanje". Slinost s austro-bavarskim Lnder
je oita. Podrobnosti u n. dj., 11-13.
Doc. 368 (1877. god.); RAKI 1881,116.
KLAI V 1899,66.
RITIG, 53-55.
stajalite potpuno ignorira jo od iia na neprihvatljiv nain. Na prilog toj pro

blematici iz 1994. god. nije na alost izazvao nikakvu diskusiju.410 Nakon Mutimira
poznat je kao vladar Slavonije Braslav.
Slavonija je ostala samostalnom dravom, vrlo usko povezanom s Dalmatinskom
Hrvatskom sve do 1091. god., a nakon toga ju je osvojio ugarski vladar Ladislav.411
Na podruju Slavonije postojao je sistem castrorum s vojnicima-graniarima.
Tragove staroga hrvatskog sistema castrorum u Slavoniji vjerojatno nalazimo u
listini kralja Andrije od 1211. god.412 u kojoj se dsterdtima daruju zemlje komitata Gora
oko Topuskoga, koje su jo bile u vlasnitvu kralja i koje nisu bile dodijeljene drugim
vlastelinima (Templarima, estero irim porodicama, tzv. sex generaciones), i to
sub eius libertatis (...) tenore, quo duces Sclavonic seu comites de Gorra eadem antea possederunt (s onim slobodama, kojima su ih slavonski vojvode i comites Gore neko posje
dovali).
U toj ispravi navode se posebno dunosti satnika i njima podlonog ljudstva:
Centuriones cum suissubiectis servicium suumfideliteradimpleant, videlicet in metendo, congregando et inserendo omnes segetas ecclesie (satnici sa svojim podlonicima neka
vjerno vre svoje slube, anjui, sabirui i spremajui svo crkveno ito),
nadalje, sluba popravka zgrada i koenje i dopreme sijena pa se nastavlja:
annualim persolvant ecclesie quod olim dud vel amiti persolvebant (godinje neka plaa
ju crkvi ono to su neko plaali vojvodi i comesu)
tj. etiri vola, 30 kokoi, 4 guske, 300 pogaa, 30 vedra vina, 40 kablova zobi i uz to
jo sucu (comes curialis) po kabao rai, prosa i meda, po jednog vola, ovcu i gusku, 15
vedra vina i 30 kablova zobi. To su slube kmetova gorskog komitata na koje su oni
bili obvezani jo u 12. st. slavonskom vojvodi i komesu gorskog komitata. Slavensko
stanovnitvo Gore bilo je, dakle, u 12. st. organizirano u satnije, a kako ono nije dose
ljeno tek u to doba, treba pretpostaviti da su ugarski vladari naprosto preuzeli stari
410
MARGETI 1994a, 26-31. Mislimo da e biti od interesa ponoviti dio nae diskusije: Iz nama
nerazumljivih razloga odlomci pisma Ivana VIII. vojvodi Mutimiru iz 873. isputeni su ak i u CD I,
izdanom 1967., tako da se jedan, dodue onaj vaniji, moe nai samo u staroj zbirci Rakoga
Documenta. Moda je elja izdavaa bila da ne optereuje izdanje hrvatskih vrela izvorima koji se na
Hrvate ne odnose. Ali, u tom sluaju nije jasno zato je u to izdanje ukljueno pismo pape Ivana VIII.
upueno prema registru pape Ivana VIII. i prema Decretum Ivonis XIV, 35 clero et ordini Salernitano.
Naslov clero et cpiscopo Salonitano nalazi se samo u Gradjanovu dekretu. Raki je naglasio da je ono
upueno u Salerno i dodao da ga ipak objavljuje jer je moglo biti upueno (potuit dirigi) i u Salonu. .
Drugo pismo, koje je Raki objavio, takoer se nalazi samo u Gracijanovu dekretu, upueno je
"Snlonitano episcopo", i to je bio razlog - da ga se objavi i u prvom svesku CD. Za pismo Ivana VIII.
upueno vojvodi Mutimiru Raki je 1877. bio uvjeren da se odnosi na panonskog vojvodu itopodrobno
objanjavao, pa ipak to pismo ne nalazimo u CD I. Drimo daje to velika teta za prouavanje hrvatske
povijesti. Mislimo da bi bilo u redu da se to pismo objavilo i uvodno napomenulo da su Raki i Ring
mislili da se ono odnosi na hrvatskog vojvodu u Slavoniji.
411
MARGETI 1994a, 32-49.

CD III, 103, br. 84.
412
97
hrvatski sustav castrorum s organizacijom stanovnitva na centurije. Ukratko, u

Slavoniji nalazimo znaajnu drutvenu diferendjaciju iji je temelj u vojniko-graniarskoj hijerarhiji, ali koja je imala i svojeg ne malog odraza na ekonomsku pa ak i pravnu
diferendjaciju. Ipak, upravo navedene vrsti i obim slubi najvjerojatnije nisu ba u
tom obliku preuzeti iz vremena hrvatskih vladara. Vjerojatnije je, da je dolo do
izmjene obveza neko graniarskog stanovnitva na vojnike slube s dunou
ukonaivanja na razmjerno blaga i paualizirana podavanja.
U doba Kolomana Slavonija je prestala biti graniarskom zemljom pa joj je Koloman dao pravni status zemalja u kraljevskom vlasnitvu te nametnuo stanovnitvu
posebno podavanje kunskih koica, marturina, emu postoji vjerodostojno svje
doanstvo u Zlatnoj buli Andrije . od 1222. god.:
Marturine iuxta consuetudinem a Colomano rege constitutum solvantur413 (marturine
se plaaju u skladu s pravnim obiajem uvedenim od kralja Kolomana).
Kako je slavonska zemlja bila kraljevo vlasnitvo, to se uvoenje podavanja mar
turina moe shvatiti kao privatnopravnu Kolomanovu odluku, kojom je neizravno
priznao pokorenom slavonskom stanovnitvu slobodni status i obeao zatitu, a za
uzvrat opteretio ih "vlastelinskim" podavanjem, koje ujedno ima i javnopravni znaaj
zbog toga to je "vlastelin" ujedno i kralj.414
Znaajna je i odredba lana 33 Dekreta iz 1231. god.:
tertia pars domino fundi et duae partes domino terrae persolvantur4^5 (trei dio /martu
rina/ plaa se gospodaru zemljita, a dva dijela gospodaru zemlje).
Po toj se odredbi moe zakljuiti da je marturina ve u 13. st. bila zajedno s vei
nom slavonskih zemalja razdijeljena medu svjetovne i crkvene velikae. Privatnopravno posmatrano dominus terrae je puni vlasnik nekog zemljita, koji ima dominium
directum a dominus fundi bio je koristovni vlasnik, koji ima dominium utile. Zato, kada
ugarski kraljevi preputaju u puno vlasnitvo zagrebakom biskupu,416 templarima417
i cistercitima418 ogromne posjede u Slavoniji, oni ujedno preputaju i ubiranje martu
rine kao realnog tereta povezanog s darovanim zemljitima. Iobagiones castri, koji su
se nalazili na posjedima cisterdta oko Topuska, koji su posjedovali svoje zemlje tek
izvedeno od vlasnika (neko kralja, od 1211. Cisterdta), imali su pravo na jednu treinu
marturina ubranih od "gostiju" i kmetova koji su se nalazili na njihovim posjedima,
dok su dvije treine pripale vlasniku, topuskoj opatiji /cesterdtima). Predijalci zagre
bakog kaptola takoer davaju zagrebakom kaptolu kao vlasniku dvije treine mar
turina, a oni za sebe zadravaju samo jednu treinu pa to tono odgovara i naim
413
414
415
416
417
418
98
CD , 466.
V KLAI 1904,157.
KOVACHICH, 119.
CD II, 354, br. 327,1200. god.
CD , 84, br. 748,1209. god.
CD III, 103, br. 84,1211. god.; 116, br. 95,1213. god.
izlaganjima i upozorenju Ivana ardakona da kaptol ima dominium directum, a predijalci dominium utile}19 Klokokim plemiima ustupljena je zemlja u puno vlasnitvo,
pa je zato njima u cijelosti pripala i marturina, premda je razdioba te marturine na
dva dijela pravno neto manje jasna, emu e u daljnjem tekstu biti vie rijei.
Opisani vrlo sloeni sustav stvarnih prava, povezan s isto tako sloenim sustavom
staleke diferencijacije, nije se naelno mijenjao ni u 14. ni u iduim stoljeima. Tu
ropoljci su i u iduim stoljeima imali u biti poloaj jobagiona castri s pravima utvre
nim u starim privilegijima. Klokoanima su njihove povlastice potvrene jo 14. ruj
na 1550.420 Slavonsko selo je jo stoljeima imalo stanovnitvo koje se meusobno ra
zlikovalo po pravnom poloaju, vrsti i opsegu obveza: od kmetova s raznim vrstama
prava i obveza, od beskunika (subinquilini) i elira (inquilini), koji su imali samo kuu
i okunicu i bavili se nekim obrtom preko "obinih" kmetova raznog ekonomskog
poloaja (coloni sessionati, coloni dimidii, coloni quartalistae itd.) udruenih u opine s
veom ili manjom samoupravom, temeljenom na prastarim obiajima ili na privre
menim ili trajnim ugovorima (contractus urbariales temporanei et perpetui) do ugovornih
kmetova, tzv. inenjaka (censualistae ili taxalistae). Usto postojao je veliki broj neple
menitih slobodnjaka raznog pravnog poloaja, privilegiranih seoskih opina, slobod
nih opina izuzetih iz upanijske jurisdikcije itd.
Spomenimo konano i neslobodne ljude, servi i ancille, koji su stjecali slobodu
ako je to vlastelinu bilo u interesu. Ivan Arciakon pokazuje razmjerno dobro pozna
vanje razlikovanja robova po rimskom pravu:421 pravi robovi po opeljudskom pra
vu (iure gencium); robovi po zastari ( prescriptione triginta annorum); po vlastitoj volji
(ex sua professione voluntaria); vezani uz zemlju (ascripcii); originarii (nati ex scripticiis).
Arciakonu nije jasno na koji je od navedenih naina osniva zagrebake biskupije
stekao
habitatores ville nostre de sub montibus (stanovnike naeg posjeda pod gorom)
tj. stanovnike sela sv. Simuna na padinama Zagrebake gore sjeveroistono od
Graana. To je selo kasnije dolo u sklop kaptolskog vlastelinstva, a pojedino je selite
bilo obvezano, meu ostalim mnogim optereenjima, na 50 kablova vina. Desetine
nisu plaali to je bio znak njihova servilnog stanja:
In Signum, (...) more consuetudinis provincie, servitutis ipsorum nullas decimas persolverunt (u znak njihova ropskog poloaja, po obiaju provincije, nisu plaali desetine),
iz ega se moe zakljuiti da je i drugdje u Slavoniji bilo takvih neslobodnih oso
ba.422 Meutim, nastavlja Arciakon, u to selo dole su i slobodne osobe, za koje bi se
419
420
421
422
STATUTA CAPITULIZAGRABIENSIS, 1,46.

LOPAI,149.
STATUTA CAPITULI ZAGRABIENSIS 1,24.
V npr. CD V, 520, br. 981,1269.: Farcasius ius Damyani de genere Colchoch prodaje topuskoj opatiji
duodecim servos et ancillas hereditarios suos, a osim toga daruje za spas svoje due alia duodecim capita
servorum et .
99
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 4S7 (2003), str. 1-150
prije moglo rei da nisu slobodne, jer su se svjesno i dobrovoljno podvrgle ropskim
podavanjima. Prema sauvanom tekstu, sve se te osobe ubudue smatraju slobod
nim i zato plaaju desetinu i jo etvrtinu vina te ubrano dovoze do kaptolskog po
druma, ali se oslobaaju rabote osim nunih poslova kao to su popravak kaptolskih
mlinova, dovoz drva i podizanje ograda. Drugim rijeima, ti su ljudi pretvoreni u
kmetove, to znai da je njihovo faktino posjedovanje pojedinog selita pretvoreno
u pravni odnos, oito u stvarnopravni nasljedni zakup, kojem ni Arciakon ni Ver
bczy nisu priznavali kvalitetu koristovnog vlasnitva (dominium utile), ve su se samo
zadovoljavali da ga registriraju.
c) Kmetovi
Posebno, to se tie kmetova, treba naglasiti da su oni u naelu bili stvarnopravni
nasljedni zakupci koji su iskoritavali zemlje, dane im u "vjeni" zakup (tj. u zakup
koji traje dok postoje izravni potomci) na osnovi ugovora,423 koji najee ima adhezioni znaaj. Verbczy ispravno zapaa da
colonorum multiplex est conditio, ita et consuetude juris, quaejuxta veterem locorum usum
observantia censetur4^ (raznolik je poloaj kmetova, a isto tako i pravni obiaj, kojeg
treba potivati u skladu sa starim obiajem /pojedinih/ mjesta),
ali ne istie dovoljno ugovorni temelj kmetskog poloaja. ak u 16. stoljeu kada
se prava kmetova eljelo maksimalno ograniiti, a prava plemia maksimalno ojaati,
Verbczy je bio prisiljen priznati da seljak moe prodati ili oporuno ostaviti zemlje,
livade, mlinove i vinograde, s time da vlastelin moe te prodane ili legirane zemlje
preuzeti kadgod hoe plativi za njih odgovarajuu vrijednost (condignum earum va
lorem).'05 Dakle, i po Verbczyju kmet je imao stvarna prava na nekretninama, koje je
posjedovao i uivao. Verbczy nije elio definirati to pravo, ali je oito da je rije tzv.
dominium utile, samo to to Verbczy nije htio priznati s obzirom na to, da je bio pred
stavnik stalea malih posjednika.
423
Tako arciakom Ivan sredinom 14. st. pie:

si aliquis colonus pactum fecit cum domino, quando moraturus ad suum venit predium, Uli pacto stetur (Statuta
capituli Zagrabiensis 2, ) (ako je neki kmet uinio ugovor s gospodarom, kada je doao na njegov
predij da bi tamo stanovao, treba se pridravati tog ugovora).
Ako pak nema takvog ugovora, nastavlja arciakon, treba se pridravati kaptolskih odredaba, koje
imaju utoliko javnopravni znaaj to ih je izdala ovlatena pravna osoba, zagrebaki kaptol, koja je
na svojem vlastelinstvu imala i javnopravna ovlatenja, ali koje se moe shvatiti i kao neku vrstu
adhezionog ugovora, koji se ne bi smio jednostrano izmijeniti. I doista, kada Ivan Arciakon u nekim
glavama Statuta capituli Zagrabiensis mijenja pravni poloaj podlonika, on to pokuava objasniti i
pravdati time to je navodno zapravo rije beznaajnim izmjenama koje u biti ne oteavaju poloaj
podlonika odnosno da je rije poboljanju njihova poloaja (Statuta capituli Zagrabiensis, 1,119).
424
TRIE 3,30, 6.
TRIE 3,30,8.
425
100
d) Graani
Jedan od najpropulzivnijih drutvenih slojeva bili su graani slobodnih gradova.
Bitna je znaajka slobodnoga kraljevskog grada u tome to je kralj prenio na grad
puno vlasnitvo nad dodijeljenim zemljitem. Na tom podrujukralj odustaje od svog
vlasnikog prava i prenosi ga na grad i graane, to je u praksi znailo da se kralj
odrekao prava raspolagati zemljitem osobe umrle bez potomaka (i oporuke) i da ga
nekom daruje, bez obzira na to, je li obdareni graanin grada ili ne.
Druga je bitna znaajka privilegiranog grada vlastito sudovanje. Ali u tom po
gledu postojalo je znaajno stupnjevanje. Evo samo nekoliko naznaka varijanata te
velevane povlastice. Prema privilegiju iz 1252. god. krievaki je gradonaelnik, maior
ville, sudio ne samo sve sporove meu krievakim graanima nego je sudio i "stran
cima" u svim kaznenim predmetima, ako se zloin dogodio na podruju grada
Krievaca.426 Isto tako gradonaelnik je sudio i u sporovima meu krievakim gra
anima i strancima, ako je u skladu s uobiajenim naelima nadlenosti spor treba
lo rijeiti u Krievcima. Pri tome se stranac mogao pozvati samo na svjedoke graane
Krievaca. Naprotiv, prema p rivilegijima za Varadin (1220.),427 Viroviticu (1234)428
Petrinju (1240.), Viroviticu (1242.-1243.),429 Jastrebarsko430 (1257.)431 i Biha (1279.)432
njihov je gradonaelnik samostalno sudio samo sporove izmeu njihovih graana, s
time da je sporove sa strancima npr. u Varadinu sudio gradonaelnik (rihtardus) zajed
no s predstavnikom upanijske vlasti (comes curialis), a u Bihau gradonaelnik (villicus) zajedno sa sucem kojeg je kralj posebno odreivao. A to nije sve. Prema Vukovarskom privilegiju (1231.)433 gradonaelnik (maior ville) nije samostalno sudio ak ni
sve predmete meu graanima jer je zloin prolijevanja krvi (effusio sanguinis) sudio
zajedno s predstavnikom vukovarskog kastruma (ianitor castri), a slino je bilo i pre
ma privilegiju za Krapinu.434
Jedino su zagrebaki Gradec (1242.)435 i Koprivnica (1356.)436 imali jo bolji poloaj
od Krievaca jer prema privilegijima izdanim tim gradovima, njihova graanina
mogao je protivnik tuiti samo pred gradskom vlau.
426 C D i y 489-491, br. 426. Podrobnosti u MARGETI 1996a, 49.
427
C D III, 186, br. 161.
428
C D III, 422, br. 367.
429
C D IV, 123, br. 113.
430 C D IV, 164, br. 149.

431
C D V, 51, br. 577.
432
C D XII, 665, br. 449.
433
C D III, 346, br. 304.
434
C D XI, 344, br. 261 o d 21. oujka 1347.
435
C D 172, br. 155.
436
C D XII, 363, br. 280.
101
e) Jobugiones cartri
Jedan od bitnih slojeva drutva u doba Arpadovia bili su jobagiones castri. To su
osobe s raznim vojnim dunostima, vezane svojom slubom i poloajem uz castrum,
tvravu. I oni imaju razliit poloaj u skladu s povlasticama, dodijeljenim grupama
jobagiona i pojedinim jobagionima. Oni mogu imati zemlje u nasljednom vlasnitvu
i s njima ogranieno raspolagati.
Po svemu se ini da je poloaj predijalaca i "vazala" bio pravno slian poloaju
jobagiona castri.'17,7 Predijalci Zagrebakog kaptola imali su pravo na treinu marturine, dok dvije treine pripadaju kaptolu.438 Nadalje, ako predijalac zagrebakog kap
tola ima bar est kmetova, on ima pravo postaviti "suca" ili "vestnika" nad svojim
kmetovima, pa e taj sudac-vestnik biti osloboen od plaanja marturine. Osim toga
ti predijalci imaju pravo na polovicu novanih kazna i globa koje kaptolski sudac izrie
u kaznenim stvarima protiv predijalevih kmetova. Drugdje predijalci najee daju
u veim kaznenim stvarima dvije treine globe vlastelinu.439 Predijalci daju godinje
svom vlastelinu jednu,440 triêtiri 442 marke, neki nisu obvezni ni na jedan descen
sus,443 neki su obvezni na nekoliko descensusa,444 neki plaaju marturinu, ako nemaju
kmetova445 itd. itd.
Vjerojatno razlika u obvezama pojedimih predijalaca-jobagiona proistjee iz
veliine i kakvoe primljene zemlje. Mogu se dakako naslutiti i drugi razlozi, npr.
"konkurencija" meu zainteresiranima potencijalnim predijalcima, nemirni ili primire
ni kmetovi itd. Uostalom, razlike izmeu kraljevih i velikakih predijalaca ovise
istim razlozima.446 Nije nevjerojatno da su kraljevi jobagioni i predijalci imali koji puta
bolji poloaj, ali to ne mora biti uvijek sluaj447
Jobagiones castri esto se u slubenim ispravama naziva nobiles jobagiones.m
437
Tako i s p r a v n o N . KLAI1976,330.
438
STATUTA CAPITULIZAGRABIENSIS, 1,46.
439 STATUTA CAPITULIZAGRABIENSIS, 1,34.

440 C D V I I I / 1 1 4 ; b r 1 0 3 o d 2 v e l j a & 1 3 0 6
441
CD XII, 303, br. 226 o d 24. kolovoza 1355.
442
CD IX, 341, br. 284 od 3. lipnja 1327.
443
CD VIII, br. 114 od 2., veljae 1306.
444
CD IV, 612, br. 529,1205.
445
CD XIII, 124, br. 81 od 23. oujka 1361.
446
MARGETI, 1883,153.
447
Usp. npr. s j e d n e strane poloaj predijalaca na posjedima Ivanovaca p o CD VIII, 114, br. 103 o d 2.
veljae 1306. p r e m a kraljevim predijalcima p r e m a CD IV, 612, br. 529,1255.
448
CD XII, 238, br. 181 (15.V1354.).
449
Najvii velikai tzv. comites pcrpetui, imali su jo vea prava, npr. Frankapani. U to pitanje n e m o e m o
ovdje ulaziti.
102
f) Plemii
Ako izuzmemo velikae, koji su imali najvii poloaj u drutvenoj ljestvici, stale,
na kojem je bila utemeljena kraljevska vlast,449 bili su plemii, koje se u doba Arpadovia nazivalo servientes regis. Njihova je glavna znaajka bila u tome, to su bili izuzeti
iz vlasti comesa castri i podloni jedino kralju (i banu) odnosno svojoj samoupravnoj
sudbenoj vlasti, npr. u zagrebakoj i krievakoj upaniji sastavljenoj od zagrebakog
upana, etiri plemia (nobiles) i dva iobagiones castri.
Druga je osnovna znaajka plemikog poloaja u tome, stoje on od kralja dobivao
zemljite osloboeno svih podavanja, tzv. "oplemenjeno zemljite".451
Kada npr. kralj Bela iskazuje 26. travnja 1245. god. svoju zahvalnost knezu Hudini, on kae:
eundem comitem Hudinam cum quatuor consanguineis suis (...) in aulicos et servientes
nostros recepimus speciales452 (istoga kneza Hudinu s etiri njegova roaka primili smo
u dvorjanike i nae posebne slubenike)
a ujedno dodaje:
ut aptiorad obsequia habeatur in futurum quandam terram Wiscuz (...), duximus conferendam (da bi bio jo vie osposobljen za slube, darujemo mu zemlju Meurjeje).453
Ipak, kada je ugledni plemi Dominik stekao neki jobagionski posjed, koji je pri
padao castrumu Rovite, taj posjed nije samim tim postao "plemenit" a njegov vlas
nik osloboen dunosti kojima je taj posjed bio optereen prema rovianskoj tvravi,
nego je bilo potrebno da kraj Ludovik 13. kolovoza 1356. na molbu Dominika odlui
da tu
terram (,..)a iobagionatu prefati castrisui Royche excipere et in numerum aliarum possessionum liberarum eisdem Dominici (...) agregare45* (zemlju izuzme iz jobagionata reenoga
njegova castruma Rovite i ukljui u red ostalih slobodnih posjed toga Dominika).
Dakle, obveze i dunosti bili su povezani s odreenom zemljom kao neka vrsta
javnopravnih stvarnih tereta koje je mogao promijeniti ili ukinuti samo onaj koji ima
dominium directum.*55 Jo jedan primjer. Prema ispravi iz 1273. god. sauvanoj u iz
vorniku, kralj ini plemenitim neke posjede (nobilitavimus predio) u Gariu i Garenici
i odobrava njihovim posjednicima da ih uivaju
sicut veri, primi et naturales Sclavonic nobiles (kao pravi, prvi i prirodni slavonski
plemii),456
450
C D VI, 25-28 (19.IV1273.). U s p . MARGETI - APOSTOLOVA, 98-101.
451
Usp.TRIEl,4,pr.
452
C D 274, br. 240.
453
D a p a e , t u b a comesa se izriito odbija (CD IV, 337, br. 301 od 25. veljae 1248.).
454
C D XII, 371, br. 278 od 13. listopada 1356.
455
Usp. i C D XVII, 424, br. 315 o d 28. oujka 1392.
456 C D VI, 54, br. 49.
103
s time da ih se uzdie iz stalea jobagiona castri i oslobaa dunosti prema nji

hovim tvravama (servicia castrorum).
Suvino je dodati, da su u Slavoniji postojali mnogi zemljini posjedi koji nisu bili
nobilitirani, ve je njihov vlasnik snosio sve terete vezane uz to zemljite i bio podloan
nadlenom upanu.
g) Odnosi meu staleima
Ve je Verbczy pokuao sistematizirati to arenilo pravnih odnosa u jednostavnu
shemu plemii - slobodni gradovi - kmetovi, ali njegova sistematizacija ne prua ni
izdaleka realnu sliku hrvatsko-ugarskog drutva, a jo manje odraava svu sloenost
stvarnopravnih odnosa.
Naime, ve je raspravljajui pravima plemia Verbczy morao priznati posto
janje znatne razlike izmeu viih i niih plemia kao i nezaobilaznu injenicu da su
vlasnitvo nad zemlj om mogli imati i neplemia. Verbczy u Tripartitu vrlo esto navodi
uz vie i nie plemie jo i kategoriju "posjednika". Npr., kada Verbczy govori slo
bodi raspolaganja steenim dobrima, on poinje ovako:
Sciendum est autem, quod quilibet dominus, baro, magnas et nobilis et possessionatus
homo'15'7 itd. (treba naime znati da svaki vlasnik,, barun, magnat i plemi i (uope) posjed
nik itd.),
a kad govori fasiji za koju je nuna kraljevska suglasnost
omnisfassio dominorum ac nobilium et aliorum possessionatorum hominum458 itd. (svaka fasija vlasnika, oni plemii ili drugi ljudi s posjedima itd.).
Analiza pak pravnog poloaja kmetova koju je dao Verbczy namjerno je tura i
vrlo nepotpuna tako da se i s te strane Verbczyjev pokuaj sistematiziranja ukazuje
vie kao odraz njegove elje da nie plemie to vie izjednai s viima i da pravim
pravnim ponorom odvoji plemie od ostalog puanstva, a manje objektivni prikaz
stvarnog stanja, dakle, vie kao plod politikih kalkulacija Verbczyja kao predstavnika
nieg plemstva, a manje plod njegova znanstvena napora.
Ovome treba dodati pokretljivost drutvenih slojeva:
aa) Filii jobbagionum sancti regis postaju plemii. To je privilegirani sloj jobagiona,
ije je vlasnitvo nad zemljom bilo ire i punije od vlasnitva obinih jobagiona castri,
jer su ih nasljeivali ne samo potomci, nego i udaljeni lanovi ire porodice. Za nae
krajeve ti su ugledni plemii posebno zanimljivi, jer su spomenuti u ispravi od 24.
prosinca 1224., kojom "kralj Bela prvoroeni sin kralja Ugarske" dariva Kloko "si
novima jobagiona svetoga kralja" i uzdie ih u stale plemia.459 Isprava je mnogos
truko neobino vana pa vrijedi navesti neke njezine najvanije dijelove. Bela kae,
meu ostalim, da
457
458
459
TRIEl,57,pr.
TRIEl,65,pr.
,238,br.213.
104
Radus etfrater eius Zorian videlicet etfrater eius uterinus Damianus cumfratribus suis,
Cristan cumfratribus suis (Rado i njegov brat Zoran i brat po majd Damjan zajedno
sa svojom braom, Kritan sa svojom braom)
kao i daljnja estorica, navedena "zajedno sa svojom braom"
qui defiliisjobbagionum soneti regis de Gorica oriundi fuerant (koji su porijeklom od
sinova jobagiona svetoga kralja, i to iz (kastruma) Gorica)
dobivaju od kralja takvu vrstu slobode da se i oni i njihovi potomci
de domo etfamilia nostra de cetero censeantur (u budue ubrajaju u nau kuu i obitelj)
tj. da postaju servientes regis odnosno plemii kao i da
terrain Klokoche perpetua donavimus libertate, itaque de cetero a iam dictum castrum
nullum habeant respectum (im darujemo zemlju trajnom slobodom, tako da u
budue ne potpadaju pod navedenu tvravu).
bb) Obini jobagioni nerijetko su promovirani u plemie. Prema ispravi od 15.
svibnja 1354.**1 vojvoda Stjepan nekoliko jobagiona castruma Morave
a dicto nabili iobagionatu castri deMorovcha (...) eximimus, in cetum et numerum purorum
regni nobilium et serviencium regalium nulla pristina ignobilitatis macula super eisdem reservata (...) in perpetuum duximus aggregandos (od reenog plemenitog jobagionatskog
sluenja kastrumu Morave oslobaamo te ih trajno ukljuujemo u sloj i broj istih
plemia kraljevstva i kraljevskih slubenika s time da na njima ne ostane nikakve mrlje
nekadanje neplemenitosti).
cc) Zanimljiv je sluaj uglednih plemia Pribia (filii Priba de Podgoria).
U ispravi od 12. studenoga 1244.461 kralj Bela tvrdi da
ipsi (se.filiiPriba) et eorum progenitores semper fuerunt et sunt nobiles (su oni i njihovi
preci uvijek biti i jesu plemeniti)
ali da su neke od njih tijekom vremena
comites nostri de eodem Podgoria (...) in iobagiones castri (...) traxissent (nai knezovi
od istog Podgorja prebacili u jobagione castri)
pa ih zato
numero servientum et aliorum nobilium ipsos de cetero aggregamus (ukljuujemo u
budue u broj slubenika i ostalih plemia).
Nije posve jasno je su li Pribii doista "oduvijek" bili plemii, premda ih Bela
"ukljuuje" m e u plemie ili su oni bili moda "jobagioni svetog kralja", kao i
Klokoani, dakle u pravnom poloaju, vrlo slinom plemiima.
Ipak, treba priznati da je zamreni sustav stvarnopravnih ovlatenja povezan s
ne ba jednostavnom stalekom diferencijadjom bio vie pravnim odrazom poeta
ka staleke organizadje u Slavoniji nego li to je odgovarao nabujalim proizvodnim
snagama iduih stoljea. Proturjenost razvijenije ekonomike i zastarjelog pravnog
sustava manje je smetala nego to bismo oekivali, zato to se dobar dio narodne
460
CD XII, 238, br. 181.
461
CD IV, 269, br. 221
105
ekonomije odvijao u gradovima, koji su svojom trgovakom i obrtnikom aktivnou

faktino razbijali okove pravnog sustava.
2. HRVATSKA
) navodnom Luovikovu uvoenju marturine na podruje Hrvatske (CD XIII, 91)
Prije nego to nastavimo s daljnjim analizama, potrebno je zaustaviti se na pita
nju navodnog uvoenja marturine sa strane Ludovika I.
V Klai je u svojem radu marturini u Slavoniji tvrdio da ta javna daa nije nikad
bila uvedena u Hrvatsku. Za tri isprave iz 1401., 1434. i 1499., koje bi govorile protiv te
tvrdnje, Klai je462 razmjerno opirnom analizom dokazivao da se one ne odnose na
javnopravnu dau marturinu i objanjavao marturinu iz 1401. time to je napome
nuo da se ona odnosi na kninsko podruje, koje je u doba Ludovika I. prelo u kralje
vu vlast te je kralj na njemu imao ne samo vlast, nego i vlasnitvo, pa su mu kmetovi
kao vlasniku plaali marturinu. Prema tome, zakljuuje Klai, ta isprava ne dokazuje
postojanje marturine kao javne dae koju bi plaali hrvatski plemii iz svoje plementine. Isto je i "kunu" iz isprava iz 1401. i 1432. tumaio kao "dau kmetova gospodi ili
odtetu niih slubenika velikaima za uivanje darovanih ili ustupljenih im posje
dima".
S Klaiem se sloio i Sii.463
Ovome stajalitu suprotstavila se N. Klai 1956. god.464 Ona je lapidarno izjavila
da prema ispravi iz 1360. Ludovikl. oslobaa neke zadarske plemie "marturine, koju
bi 'more nobilium Croatie' morali plaati kralju ili banu sa svojih posjeda na teritoriju
Zadra". Dakle, zakljuuje N. Klai, svi hrvatski plemii bili su nakon svladavanja hr
vatskih oligarha "obvezani na plaanje poreza". To svoje stajalite ponovila je N. Klai
i 1958. god.465 Iste godine Mandi466 je prouavajui istu ispravu utvrdio da se na
najvanijem mjestu u ispravi moe proitati jo i slovo "p": more nobilium Croacie nobis
vel nostro bano p...i zakljuio da iz toga slijedi da nestali nastavak teksta isprave mora
sadravati pozitivni smisao, a ne, kao to je to predlagala N. Klai, negativni, drugim
rijeima, da "seljaka podavanja" idu u korist zadarskih plemia - isto kao i hrvatskih.
Dakle, u biti je Mandi prihvatio stajalite V Klaia: marturina na hrvatskim podruji
ma seljako je podavanje gospodi.
462
463
464
465
466
467
468
KLAI V. 1904,158-161. tim e ispravama biti vie rijei dalje u ovome radu.
II1914,474.
KLAI N. 1956,96.
KLAI N. 1958,160.
MANDI, 178-179.
ANTOLJAK1959,227-234. Nasuprot tomu, Antoljak 1962,105 pie da je Ludovik prvi uveo plaanje
marturine u Hrvatsku. Promjena miljenja ili neto drugo?
N.dj., 227-231.
106
God. 1959. Antoljak467 je u radu plaanju marturine u zadarskom distriktu ob

javio ispravu iz 1435. god.468 prema kojoj zadarski knez i kapetan utvruju, da su na
javnoj drabi Petru Majneriju iz Milana, kao najboljem ponuau, dali u zakup pri
hode na zadarskom distriktu i ujedno popisuju te prihode. Rije je marturini i dese
tini na koje su bili obvezani pojedini seljaci i vojini na koju su bili obvezani pojedini
zadarski graani i stanovnici. Antoljak je te obveze tumaio upuivanjem na V Klaia
i dodao ispravama koje je spomenuo Klai jo i isprave iz 1403.469 i 1436.470
Odmah idue godine N. Klai471 je u svom prikazu Antoljakova lanka dosad
koritenim ispravama marturini u Hrvatskoj dodala i ispravu iz 1479. god.472 i ponovi
la svoje ranije tvrdnje da se iz isprave iz 1360. god. vidi da je u to doba u Hrvatsku bila
uvedena marturina kao opa zemaljska daa. Antoljaku, a time i V Klaiu, uputila je
ovo pitanje: "Kako marturina, kojoj u Hrvatskoj sve do 1360. nema traga, postaje na
jednom podavanje kmetova gospodi?"473 Po N. Klai marturina se pojavljuje u Hr
vatskoj u lukoj upaniji odnosno ostrovikom kastrumu kao opa zemaljska daa
zato to je rije onom teritoriju, koji je u Hrvatskoj doao najprije u kraljeve ruke. N.
Klai smatra da se marturina ubirala prema tome kakve je povlastice uivao vlastelin
pa se zbog toga marturina "ne odreuje po selitima u cjelini, ve prema vlasnicima
zemlje".474 Ipak je i sama primijetila da ta pretpostavka nije posve u skladu s okol
nou da se npr. u Velikim i Malim Jelanima ne navodi tko su vlasnici - pa je diskusi
ju pojednostavila tvrdnjom da "ne namjeravam ulaziti u dublje tumaenje" jer je to
"bila zadaa autora". N. Klai dotakla se i isprave iz 1403. god., koju je Antoljak spome
nuo kao primjer plaanja marturine.475 Po shvaanju autorice ova je isprava samo dokaz
kako je jedan zadarski graanin nastojao da se "s pomou lanih tvrdnja privilegijama zadarskih graana oslobodi od plaanja marturine i vojine na hrvatskom te
ritoriju.476
Neke nove argumente i zakljuke nisu donijeli radovi Koaka i Luia. Prvi477 je
ponovio teze V Klaia, a drugi478 je ustvrdio, pozivom na Mandia i Koaka, da je
isprava iz 1360. god. "neupotrebljiva za nauno istraivanje i zakljuivanje".
Raukar je 1977. god. prihvatio stajalite N. Klai.479
469
470
471
472
473
474
475
476
477
478
479
Note, 56-58.
LJUBI 1890, IX, 89-91.
KLAI N. 1960a, 241-244.
ACTAKEGLEVICHIANA,21.
KLAI N. 1960a, 242.
N.dj.,243.
Vidibilj. 467.
KLAI N. 1960a, 242.
KOAK,132.
LUI, 293.
RAUKAR 1977,44. Vidi i RAUKAR 2002,48.
107
God. 1983. u povodu istraivanja stalekih znaajka hrvatskog plemstva u Hr

vatskoj i Slavoniji prouili smo i ispravu iz 1360. god., jer smo smatrali da je ovo pita
nje od ne male vanosti za utvrivanje stalekog poloaja hrvatskog plemstva. Bit e,
mislimo, korisno da ispravu ponovno proanaliziramo.
U ispravi se jasno razlikuju dvije vrsti posjeda zadarskih plemia, ti. od starine
posjedovani i steeni. U pogledu prvonavedenih, quos vel qua ab olym de iure possederunt et nunc pacifice tenent et possident1 (koje su od davnine posjedovali i sada ih
mirno dre i posjeduju), kralj ih oslobaa solucione marturinarum (od plaanja marturine), i to za possessiones intra metas et limites terminorum eiusdem civitatis nobis ...[one
posjede koji se nalaze unutar granica i mea Zadarske gradske opine (koje smo joj
dodijelili/?/')].482 Od possessionibus acquisitis et acquirendis collectam nostrum marturinarum
moremnobilium Croacie nobis vel bano nostro p... [posjeda steenih i onih koje e stei,
(plaat e) nau marrurinu (na nain hrvatskih plemia) nama ili naem banu]. U naoj
analizi iz 1983. god. upozorili smo da Ludovik u ispravi iz 1360. god. razlikuje dvije
vrsti posjeda zadarskih plemia, one koje odavno posjeduju i one koje su stekli i e
ubudue stei. To su rijei od kojih treba krenuti u daljnje ralambe. Ali, one ujedno
otvaraju nove, teke probleme. U emu je razlika izmeu sjedne strane davno posjedovanih nekretnina i s druge strane onih koje su Zadrani stekli ili e ih ubudue stei?
Odnosi li se to na Zadrane pojedince, tj. na razliku nasljednih i steenih dobara, koja
ima bitnu ulogu u raspolaganju pravnim poslovima meu ivima i za sluaj smrti?
Takvo smo rjeenje predloili 1983. god. Ono ipak ne moe objasniti injenicu da su
od 1360. god. dalje Zadrani stjecali nekretnine mnogobrojnim pravnim poslovima,
ali da se nikad, ni u jednoj jedinoj prilici i ni u jednom jedinom vrelu, ne spominje
bilo kakvu obvezu plaanja marturine kralju ili banu. Ako je to tako, onda razliku dvaju
vrsti nekretnina treba shvatiti na drugi nain, tj. da je rije razlici izmeu zadarskog
distrikta koji je Ludovik I. utvrdio 10. veljae 1358. god.,464 tj. distrikta koji pripada
"odavno" Zadranima i zadarskih posjeda izvan tog distrikta. Na te druge posjede plaat
e Zadrani marturinu "po obiaju hrvatskih plemia". Iz vrela, koja stoje na raspola
ganju ne moe se, ini se, s punom sigurnou utvrditi koje su posjede izvan zadar
skog distrikta stekli Zadrani do 1360. god., a koje nakon toga, ali kombiniraju podat
ke iz isprave od 5. listopada 1359.48^ one od 10. lipnja 1370.486 moe se utvrditi da je
ire podruje oko dananjeg Nadina (oko 20 km. jugoistono od Zadra) i ono oko
480
481
482
483
484
485
486
vel quasi CD XIII, 92 quales

et possident] CD , 92 om. Tako ve Mandi.
Ovaj dio teksta nismo 1983. god. pri raflambi uzeli u obzir.
more] ispravka N. Klai CD XIII, 92 nomine.
CD XII, 456, br. 346.
Miscellanea II, 15, br. 7.
CDXrV,268,br.l91.
108
L, Margeti: Povezanost strukture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
dananjih Visoana (oko 15 km. sjeveroistono od Zadra) bilo u to doba izvan zadar
skog distrikta, ali da su na tim podrujima Zadrani na razne naine stjecali svoje
posjede. Ta su podruja u lukom komitatu, a se ubrzo poinje ubrajati u Zadarski
distrikt.487
Sve se to vrlo dobro uklapa u podatke iz raznih vrela (1403.,4881434., 1435. i 1436.)
u kojima se spominju obveze plaanja marturine sa strane kmetova zadarskih graana.
To su ujedno jedini poznati podaci plaanju marturine na zadarskom podruju. Kako
se ta podruja sredinom 14. stoljea nalaze in regno Croatiae i u lukom komitatu, nema
dvojbe da se isprava iz 1360. god. odnosi upravo na ta podruja, na kojima Zadrani
plaaju marturinu "po obiaju hrvatskih plemia".
Time bi isprava iz 1360. god. bila s te strane na zadovoljavajui nain objanjena.
Ali, ostaje jo jedan problem. Kakvo je to podavanje marturina, koje glasom is
prave iz 1360. Zadrani na podruju hrvatske plaaju "na nain hrvatskih plemia", i
to "kralju ili banu" {nobis vel band). Rije je nedvojbeno javnopravnoj dai jer kralj
doputa i podavanje marturme banu, a ne samo sebi ili svojoj blagajni. Ali, ponovi
mo: ni prije 1360. god., a ni kasnije, sve do konca 14. stoljea, nema nijednog jedinog
sluaja da bi se bilo gdje spomenula obveza plemia na plaanje marturine. Nasuprot
tomu marturini u Slavoniji postoje mnogobrojne vijesti u 13. i 14. stoljeu.489 Da je
Ludovik uveo plaanje marturine u Hrvatsku, ne bi li trebalo oekivati da se ona
spomene u nekom vrelu, dapae da njoj postoji spomen u ne ba malom broju vre
la?
Nije li upravo oito da marturina, koju spominje Ludovik 1.1360. god. kao poda
vanje hrvatskih plemia, nije isto to i opa zemaljska daa u Slavoniji, na koju su bili
obvezani svi stanovnici, osim onih koje je kralj oslobodio te obveze? Pri tome treba
podsj etiti da se naziv marturina nerijetko ak i u zakonskim tekstovima ne rabi u svom
pravom smislu ope zemaljske dae. Tako npr. u zakonu iz 1298. god. oslobaanje od
marturine stilizirano je ovako: ratione marturinarum, bansolosmagia vocatarum, a modo
in posterum molestentur.490 Odgovarajua sintagma u tekstu zakona iz 1351. god. u
Corpus iuris hungarici glasi marturinarum, bansul mora vocatarum,491 a u izvornoj is
pravi Ludovika I. marturinarum ban zalusinaya vacatarum.492 Dakle - oslobaanje od
"marturina, zvanih banova zalaznim"!?
487
489
490
491
492
KLAI N. 1960a, 242 objanjava ispravu iz 1403. god. kao pokuaj jednog zadarskog graanina da se
pomou lanih tvrdnja privilegijama zadarskih graana oslobodi od plaanja marturine i vojine
na hrvatskom teritoriju. Smatramo da se tu ispravu ne smije samo tako olako otpisati.
Sabrao KLAI V. 1904,163-176.
KOVACHICH,204.
CJH,163.
CD , 56,42. Kao to je poznato, smatra se da je u ovoj ispravi, kao i u prethodna dva sluaja dolo
po oite pogrjeke. U taj problem ne moemo ovdje ulaziti, jer bi nas to odvelo daleko osnovne
teme. Naa je namjera bila samo pokazati kako se jednadba marturina = banova zalaznina javlja u
nekim od najvanijih suvremenih slubenih isprava, to se odnose na marturinu.
109
Da bismo odgovorili na pitanje, kakvoj se to zapravo obvezi u Hrvatskoj radi,

koja se nazivala "kuna", marturina, treba ispitati sluajeve u kojima se taj naziv po
javljuje u irem zadarskom podruju u 15. stoljeu. Te smo sluajeve ve spomenuli
raspravljajui oslobaanju zadarskih plemia marturine odlukom Ludovika I. pre
ma ispravi iz 1360. god. Isprava od 9.IX.1403. odnosi se na sela Bristonina i Sub Nadino,
a isprava od 11.XII.1434. god. na Male Jelane, dakle, obje isprave odnose se na nase
lja oko dananjeg Nadina. Isprave od 3.VII.1435. i 20.IX.1436. odnose se na to isto po
druje kao i na podruje oko dananjih Visoana, dok se isprava od 24. VHI.1479. odnosi,
ako se ne varamo, samo na podruje oko Visoana. Na tim su podrujima ivjeli hr
vatski nii plemii koji se u to doba nazivaju kolokvijalno nobiles duodecim generationum regni Croatiae, kojima je plemstvo podijelio Ludovik I. Koji su to plemii?
Dodatna analiza podruja kojem je ovdje rije i hrvatskih plemikih irih po
rodica pomoi e jo vie osvijetliti staleke odnose u tom dijelu Hrvatske.
Tako su Glamoani imali svoje sredite u mjestu Visoane, koje se u starije vrijeme
nazivalo po toj porodici. Jo 1273. god. Ladislav IV podijelio je Glamoanima plemiku
titulu, tj. priznao ih za veri, primi et naturales regni Croatie nobiles nobilitiravi njihove
posjede Banyavas i Cassich (oko 10 km. junije od Visoana). Prije nobilitiranja Gla
moani nisu bili pravi, prvi i prirodni plemii kraljevstva Hrvatske, dakle oni su vrlo
vjerojatno imali drutveni poloaj analogan slavonskim jobagionima castri.
Lapani su bili jobagioni castri, a tek ih je Ludovik uzdignuo u prave plemie
nobilitiravi 1360. god.493 njihov oblinji posjed494 u Karinu.
Po miljenju Raukara495 ira porodica Prkalj stekla bi plemstvo prije 1358. god.
dok ga jo 1322. ne bi imala. Oni imaju oko 1322. god., kako to ispravno predlae N.
Klai,496 poloaj jobagiona castri. Jednom od te ire porodice, Simunu Kegleviu de
Porichane, osloboeni su posjedi plaanja marturine odlukom kralja Marije Korvina.497
Svakako je sigurno da su od ire porodice Prkalj 1396. god. barem Ratko, Stjepan i
Petar priznati kao veri et antiqui nobiles.
Iz toga slijedi da se samo neki od nobiles meu Hrvatima u doba Anuvinaca mogu
smatrati pravimplemiima,dok su ostali samo po imenu plemii. Ti drugi nisu kme
tovi (jobagiones), ve su jobagiones castri, tj. vojnici-graniari, koji su imali neke povlas
tice zbog kojih ih se smatralo neim boljim od drugih neplemenitih ljudi.
CD XIII, 69,54 (28. studenoga 1360.)
ANTOLJAK1959,230, bilj. 29.
RAUKAR 2992, 44-45. Meutim, ini nam se, da sam argument nije uvjerljiv. Naime, Raukar to
zakljuuje iz okolnosti da 1322. god. Prklji u ispravi nisu nazvani nobiles za razliku od isprave iz 1358.,
ime se, ini nam se, daju preveliku vanost postojanju naziva nobilis. Tvrdnju bi trebalo dokazati na
neki drugi nain.
KLAI N. 1981,151, bilj. 192a, 152.
ACTA KEGLEVICHIANA, 21, br. XXI.
N. dj 5 = CD XVIII, 139, br. 92.
110
Upravo u doba Ludovika I. i u Slavoniji su se tijobagiones castri poeli nazivati

nobilesjobagiones castri, za to ima dovoljno primjera, npr. u Turopolju 1346.,4991347.,500
1352.,5011360.502, u Velikom Kalniku 1355.,503 u Morave 1356504 godine.
I u Hrvatskoj se poinje pojavljivati ime jobagiones.505 Pravi plemii su samo oni
kojima je neko (graniarsko) zemljite predano u puno vlasnitvo (npr. - u Draganiima506) pa se zbog toga rabi odgovarajui termin perpetuare (npr. za Novakovie507).
Uostalom, kada knez Nikola Bribirski donosi odluke u nekom sporu, on je okruen
plemiima i jobagjonima castri.
Pravo vlasnitvo imaju samo pravi plemii, dokjobagiones castri mogu biti opteree
ni raznim obvezama, jer ne ive na zemljitima, koja su nobilitirana i izuzeta ispod
vlasti katelana. I ovdje se treba posluiti primjerom iz Slavonije odakle je sauvan
dovoljan broj isprava, iz kojih se moe zakljuiti na poloaj jobagiona casfn. Tako je
ban Nikola odrao 26. svibnja 1278. god. sabor slavonskih plemia na kojem su
utvrene slobode Turopoljaca, koje su se sastojale, meu ostalim, u tome, da oni plaa
ju na ime zalaznine banskom sucu (viceiudex nosier aut curiales comes) 18 pensa godi
nje, a banu iz istog razloga, tj. zalaznine bana (ratione descensus nostri) 8 maraka, osim
ako su ti dunosnici doli u Turopolje i iskoristili zalazninu u njenom pravom obliku,
tj. ako su bili od jobagiona castri ugoeni stanom i hranom.509
Kada, dakle, Ludovik I. nareuje zadarskim plemiima na posjedima izvan za
darskog distrikta da plaaju marturinu na isti nain, kao to to plaaju nobiles Croacie,
on pri tome misli na " nobiles jobagiones castri", jer su ti bili optereeni zalazninom, kao
i oni u Slavoniji. Ta obveza nije dakako mogla optereivati prave hrvatske plemie,
koji su bili uzdignuti u pravi plemiki poloaj. To optereenje zalazninom, zvanom
marturina, u hrvatskim vrelima "kuna", ostalo je na snazi dok je nad tim graniar
skim posjedima postojala vlast ugarskih kraljeva i hrvatskih banova, a kada su Zadrani
tim graniarskim podrujem 1435. god. zavladali, oni su tu obvezu zadrali kao to je
ve reeno.
To je ugoavanje prvi put spomenuto u povodu obveze Lapana na zalazninu,
descensus, kralja i vojvode u ispravu Bele IV. iz 1263. god.510 Ono je predmet regulacije
499
C D XI, 60, br. 60.
500
C D XI, 61, br. 61.
501
C D XI, 68, br. 67.
502
C D XI, 75, br. 75.
503
C D XII, 138, br. 96.
504 C D XII, 238, br. 181.

505
C D XII, 29, br. 1351.
506
C D XI, 438, br. 322 (1348. god.); 628, br. 483 (1350. god.).
507
C D XII, 142, br. 101 (1352. god.).
508
C D XI, 259, br. 196.
509
CDVI,242,br.208.
CDV,260,br.764.
510
111
plaanja marturina, kao zamjene za zalazninu, u ispravi iz 1360. god., a ono je ostalo
na snazi ak jo 1479. god. kada se imunu Kegleviu odlukom kralja Mafijaa ono
ukida za njegove, u ispravi poimence nabrojene posjede, ili, drugim rijeima ti su
posjedi (npr. Poricane) tom odlukom nobilitirani pa se zbog toga na njih ne treba plaati
marturina, kao ekvivalent zalaznine.511
b) Plemii i nobiles duodecim generationum regni Croatiae
U Hrvatskoj je prodor ugarskih insfiturija to se odnose na drutvene slojeve - u
prvom redu servientes regis (nobiles) ijobagiones castri - b i o mnogo kasniji od onoga u
Slavoniji. Donekle je to posljedica razmjerno dugotrajne bizantske vlasti u 12. sto
ljeu (1165.-1180.), a jo vie jakosti hrvatskih velikakih obitelji iju je vlast uspio uve
like potisnuti tek Ludovik I. sredinom 14. stoljea. Taj vremenski zaostatak najbolje se
vidi u nastanku oba "vladanja": regnum Sclavoniae javlja se, kao to je ve reeno, oko
sredine 13., a regnum Croatiae tek stotinu godina kasnije.
Do sredine 14. stoljea drutvena diferencijacija dobrim se dijelom temeljila na
organskoj evoluciji protostalekih drutvenih slojeva uoljivih ve u doba hrvatske
drave narodnih vladara. Taj organski razvoj bio je stalan i nedvojben, a utjecaj ugar
skih protostalekih instituacija postojao je, dodue, ali u mnogo manjoj mjeri nego u
Slavoniji. Svakako je za prouavanje hrvatskih drutvenih odnosa do sredine 14. sto
ljea vrlo korisno i ak neophodno uzeti u obzir terminologiju i sadraj isprava za
Slavoniju.
Meutim, historiografija je u Hrvatskoj zabiljeila fenomen, koji se razlikuje od
uobiajenog razvoja staleke organizacije u zapadnoj Europi. Rije je nobiles duo
decim generationum regni Croatiae. Ta je institucija bila predmetom opsenih i temelji
tih istraivanja, a kako je ona s jedne strane unikum u stalekom oblikovanju drut
va, a s druge se strane rezultati do kojih su doli autori duboko meusobno razlikuju,
to je razumljivo da je i nama bilo upravo nemogue izbjei prouiti taj fenomen, jer
bi bez zauzimanja stajalita njemu ostala naa brojna istraivanja drutvene struk
ture hrvatskog srednjovjekovnog drutva bila nepotpuna. Glavne rezultate predoili
smo strunoj javnosti 1983. god.,512 premda smo i ranije, a i nakon 1983. god., imali
prilike da se na njega osvrnemo.
Ve u vrijeme, dok jo nije postojao regnum Croatiae iz 14. stoljea, tj. sredinom 13.
stoljea pojavljuju se sluajevi intervencije ugarsko-hrvatskog kralja pri definiranju
poloaja pojedinih povlatenih pojedinaca, irih porodica i grupacija stanovnika na
podruju Hrvatske.
Tako je kralj Bela IV. svojom ispravom izdanom izmeu 4.II.1263.513 i konca te
godine potvrdio lapakim plemiina da ostaju
ACTA KEGLEVICHIANA, 21, br. XXI.
MARGETI1983,107-121.
112
in eadem libertate, sicut hactenus permanserunt,

tj. u istoj slobodi, koju su dosad imali - s time da su obvezni na ugoavanje kralja
i njegova sina vojvode. Do te potvrde dolo je intervencijom bana Rolanda,514 koji je,
na osnovi tube neimenovanih tuitelja, da su "vai vjerni Lapani", fideles vestri Lapuchienses, u sklopu svojih povlastica "ukljuili" (inclusissent) neke tvravi obvezane
osobe (castrenses),515 predloio da bi te Lapane trebalo zatititi jer su korisni u svojoj
graniarskoj slubi. kakvoj se to graniarskoj slubi radi? Mislimo da neemo ni
malo pogrijeiti ako u tim Lapanima prepoznamo gradukmete, jobagiones castri, ne samo
zato to obavljaju graniarske vojne dunosti (fidelia servicia), ve i zbog odnosa pre
ma castrenses, oito seljacima, koji su svojim podavanjima trebali sluiti tvravi, kao
to su Lapani sa svoje strane prema toj istoj tvravi obvezani na vojne dunosti.
To je ispravno zakljuio ve Barada.516 Oito su oni taj svoj privilegirani poloaj stekli
jo za hrvatskih narodnih vladara.
Meutim, isprava od 19..1324. kojom Karlo Robert odobrava nebljukim (pounjskim) Lapanima da ive u istim slobotinama kao ostali nobiles de Lapuch izaziva uto
liko nedoumice, to dodjeljuje tim Lapanima upadljivo velike povlastice: potpuno
oslobaanje od bilo kakvog podavanja ili poreza, zatim slobodu sluiti bilo kojem
velikau, nadalje, pravo da im sudi iskljuivo ban ili dvorski sudac i konano, pravo
da imaju kmetove, koje nitko ni u emu ne moe ometati. Barada iz ovoga izvodi
zakljuak517 da su svi Lapani imali ta prava i da su ona moda u suprotnosti s tada
njim pravnim poretkom u Hrvatskoj i smatra da te odrede nisu bile primjenjivane te
da je njima Karlo Robert elio izmijeniti staro drutveno ureenje Hrvatske. Ali, ako
je to tako, zato Karlo Robert samo u ovoj jednoj jedinoj ispravi dodjeljuje Lapani
ma ta doista velika prava, a u drugim ispravama tome nema ni rijei. Da s tom ispra
vom neto nije u redu, vidi se i po tome to je ispravu iz 1263. god. potvrdio Karlo
Robert 1322. god., a nakon toga Ludovik 1.1345. i ponovno 1355. Kako je mogue da
su Lapani zahtijevali tri puta potvrdu svojih prava, steenih 1263. god., a da nisu
tada to zahtijevali za neusporedivo znaajniju ispravu iz 1324. god., kojom su dobili
tako velika prava?
Odgovor na to pitanje moda i nije tako teak, ako uzmemo u obzir da isprava iz
1324. god. nije sauvana u izvorniku, ve tek u prijepisu od 17. oujka 1463. Ispravu
iz 1324. god. u obliku u kojem je dola do nas Lapani nisu dali na potvrdu Ludoviku
I. naprosto zato to njezin sadraj nije autentian. Kako je dignitarij te isprave u redu,
513
514
515
516
517
CDV,261,br. 765.
CD 260, br. 764
BARADA 1954,516 imao je, ini se, pravo prevode inclusissent sa "sebi podloili". Drukije MARGETI
1983,121.
BARADA 1951,517: "jobagioni castri ili vazali".
N. dj., 518-520.
113
treba zakljuiti da su Lapani doista bili u posjedu isprave Karla Roberta iz 1324. god.,
ali da su oni izvornik preradili i onda tu krivotvorinu poturili na potvrivanje kralju
Matiji. Krivotvorenje se sastojalo u tome, to je tekst izvorne isprave bio dopunjen
upravo onim podacima, koji su nevjerojatni i kojima se s pravom udi Barada, ali ih
ne objanjava ispravno.518 Smatramo ovaj ispravak Baradinih istraivanja vrlo vanim,
jer se time drutveni poloaj Lapana kao jobagiona castri svodi na ispravnu razinu.
Ovamo treba prisloniti i analizu isprave od 3.IX. 1258. god.519 kojom krbavski knez
Ladislav Guni daruje etvorici buanskih Lapana svoj nenaseljen posjed Gomiljane. On ih naziva nobiles de Lapat. Oni su to darovanje zasluili svojim mnogobrojnim
vojnim zaslugama. Kako te Lapane nije nobilitirao kralj, oni su glasom ove isprave
plemeniti (nobiles) samo u smislu da nisu obvezni na kmetska podavanja, tj. u smislu
plemenitih Vinodolskog zakona - ali oni nisu, dakako, jobagiones castri. Barada ih
ispravno poistovjeuje s prvima, ali pogrjeno s drugima.520
Konano, kada Ludovik I. ispravom od 28.XI.1360. utvruje pravo Lapana (no
biles de Lapuch) na Karin, on im ga dodjeljuje: sub mere et sincere nobilitatis titulo perpetuamus521 (u trajno vlasnitvo naslovom prave i iskrene plemenitosti) - ili drugim rijei
ma: 1360. god. Lapani su s obzirom na karinske posjede postali pravi plemii. To isto
pravo pravih plemia imali su i Glamoani na osnovci isprave iz 1273. god. kada su
bili od kralja Ladislava priznati kao veri, primi et naturales regni Croatie nobiles522 - staleki naziv hrvatskih plemia, koji u cijelosti odgovara onom iz isprave istog kralja iz
iste 1273. god. izdane za slavonske plemie.523 Glamoani su drsko izigrani presudom
bana Nikole de Seeck od 18.XI.1361. i pretvoreni u kmetove, emu je Barada napisao
neke od svojih najboljih stranica.524 svemu ovome neto vie dalje u tekstu.
U tri isprave iz sredine 14. st. (1350/1351./),5251360.526 i 1370.527 god.) i u jednoj is
pravi iz sredine 15. st. (1459. god.528) spominju se nobiles duodecim generationum regni
Croatiae, to se obino prevodi kao "plemie dvanaestero plemena Kraljevstva Hr
vatske" ili slino. U pripisu trogirskom rukopisu djela Tome Arciakona Historia Salonitana, pisanom 1387./1388. god., nazvanom u novijoj literaturi (poevi od Barade)
518
519
520
521
522
523
524
525
526
527
528
N.dj.,520.
CDV,102,br.618.
BARADA 1954,515.
CDXin,69,br.54.
CD XIII, 18, br. 127.
CD VI, 39, br. 35.
BARADA 1954,507-509.
CDXI,631,br..486.
CD XIII, 86, br. 62.
CD XIV, 268, br. 191.
CD II, 8, br. 5.
114
Qualiter, spominju se nobiles sapientiores de XII de tribubus Chroacie. U literaturi se ter

min tribus prevodi s "pleme" pa npr. Sii prevodi: razboriti plemii od dvanaestero
plemena.529
Dakle, pojmu "dvanaestero plemena Kraljevstva Hrvatske" postoje 4 vijesti iz
sredine 14. i jedna vijest iz sredine 15. stoljea.
Ve se odavno autori spore tome, kada je ta "ustanova" nastala i koji je njezin
sadraj. Ovo su u najkraim crtama odgovori koje su na tu quaestio vexata dali nai
najodliniji pisci.
Prema Rakome530 hrvatsko je drutvo u ranije doba bilo sastavljeno od slobod
nih i neslobodnih. Slobodni su bili seljad, graani i plemii. Plemstvo se kod Slavena
razvilo iz zadruga, povezanih u plemena. Na elu plemena nalazile su se starjeine
pa "ti starjeine plemena jesu prvobitno plemstvo". Ono se dijelilo na vie (banovi,
upani, dvorske slube) i nie. "Prvobitna starija plemena" - po predaji njih 12 zadrala su vlast i ugled i nakon to su se kasnije poveanjem stanovnitva pojavila
nova plemena pa se hrvatsko plemstvo priznavalo samo onim porodicama koje su
vukle lozu od onih prvobitnih 12 plemena.
V Klai531 je pojam dvanaestoro plemena drukije shvatio. Po njemu su Hrvati,
osvojivi zemlju, zadrali prevlast nad ostalim podlonim kmetskim stanovnitvom.
Dakle, Hrvat = plemi. U doba Kolomana postojalo bi 12 hrvatskih plemena pa su
ona sklopila s njime dravni ugovor.
Sii je 1914. god.532 predloio tumaenje, po kojem su Hrvati pri doseljenju poko
rili zateeno stanovnitvo i pretvorili ga u svoje kmetove. Hrvati-osvajai bili su hr
vatsko praplemstvo, koje se dijelilo na plemena. Do 1102. god. broj hrvatskih pleme
na narastao je na dvanaest. Oni su sklopili s Kolomanom sporazum, kojim im je ovaj
priznao znaajna prava, naroito pravo na batinu i osloboenje od poreza. To se plem
stvo nazvalo duodecim generationes nobilium regni Croatiae53* to se kasnije smatralo
nazivom jedne institucije.534 Taj sporazum nije "dravnopravni" ili ak "meunarod
ni" ugovor, jer za to nema "nijednog pozitivnog dokaza".535 Kada se kasnije, nakon
1102. god., broj plemena poveao, ona nisu imala iste povlastice kao prastarih dva
naest plemena, ve su bila slobodna, ali ne i plemenita pa su mogla ui u instituciju 12
plemena bilo tako da dokau da ipak od davnine potjeu od onih 12 plemena bilo
tako da im se priznaju ista prava.536 "Ovo nijesam napisao da dadem materijala raznim
529
530
531
532
533
534
535
536
II 1914,461.
RAKI 1884,178-190.
KLAI V 1897,1-16.
II 1914,482.
N.dj.,496.
N.dj.,525.
Na i. mj.
N.dj.,483.
115
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kn), 487 (2003), str. 1-150
rodoljubivim frazerima i zdraviarima" jer "odluuju sami izvori, a gdje njih nema,
tamo nema ni prave historije".537
Ve 1917. god. ii drastino mijenja svoje miljenje. Sada on tvrdi da onih 12
hrvatskih plemena imaju Gesamtheit der politischen Rechte,53* jer su oni bili zapravo
"hrvatski narod". Koloman je sklopio sporazum s 12 najuglednijih obitelji iz 12 ple
mena,539 ali kao "pravovaljanim predstavnicima njihove zemlje i naroda". 540 ! kasnije
se u hrvatsko praplemstvo ubrajalo samo one porodice koje su mogle dokazati da
potjeu od onih 12 plemena (Stmme), kasnije nazvanih rodovi (Geschlechter). Tek
krajem 13. ili poetkom 14. st. vanost pojedinog plemena prela je na ve spomenute
uglednije porodice, koje su se i dalje nazivale duodecim generationes Chroatorum.511 Tako
je ustanova 12 plemena prema iievom shvaanju iz 1917. god. u doba narodnih
vladara i u 12. i 13. stoljeu oznaavala upravo ukupnost hrvatskog plemstva, a ka
snije je oznaavala samo lanove uglednijih rodova.
God. 1925. ii se uglavnom zadrao na stajalitu iz 1917. god. Jedino je uklonio
reenicu po kojoj su osloboenje od poreza i vojna dunost iz 1102. god. "imali samo
privatnopravno znaenje" (nur von privatrechtlichen Interesse)542 i umjesto nje ubacio u
tekst da je Koloman "postupao u skladu s dravnim ureenjem onoga vremena itd.543
Time je nestao i zadnji trag njegova stajalita iz 1914. god.
Meutim, jo 1915. god. Sufflay je predloio posve novo tumaenje pojma plem
stva dvanaest plemena.544 Po Sufflavu je Koloman osvojio Hrvatsku pa nekom spo
razumu s predstavnicima Hrvata nije moglo biti ni govora, a pripis Tominom djelu
Historia Salonitana (kasnije nazvan Qualiter) krivotvorina je iz sredine 14. stoljea.
Hrvatsko-ugarski vladari nakon Kolomana uzdigli su velikake obitelji pa su one zbog
slabljenja kraljevske vlasti bezobzirno gazile prava nieg plemstva, koje se organizi
ralo u obrambeni savez, i to ve prije Ludovika I., a kada je Ludovik I. skrio vlast
hrvatskih velikaa, savez je nieg plemstva dobio novi zadatak, tj. braniti staro hr
vatsko pravo.545
Do novih prijedloga trebalo je ekati sve do 1942. god., kada je Hauptmann 546
naglasio da se politiko jedinstvo Hrvatske vrlo teko raalo, jer su neki hrvatski gra537
538
539
540
541
542
543
544
545
546
N.dj.,527.
II 1917,372.
N.dj.,388.
N.dj.,373.
N.dj.,389.
N.dj.,374.
II 1925,640.
SUFFLAY 1915,884-896.
Sufflay je svoje shvaanje ponovno iznio u skraenoj formi u SUFFLAY 1925,54-58 i SUFFLAY 1930,
235-236.
HAUPTMANN 1942,111-112.
116
dovi (npr. Nin) preli u kraljeve ruke jo u doba narodne dinastije, a drugi tek kasnije
(npr. Klis, Tinj, Karin) dok su ostali gradovi ostali plemenski. Kralj je u svoje gradove
porazmjestio svoje gradke547 ali je bio prisiljen dijeliti svoju vlast s plemstvom nastalim "na temelju upanske i dvorske slube nekoliko rodova velikaa - dvanaestero
plemena kraljevine Hrvatske". To se je zbilo ve prije 1102. god. Na elu hrvatskog
naroda stajalo je plemstvo 12 porodica Kraljevstva Hrvatske, a uz njih su postojale
druga plemena. Jedni i drugi inili su stale pravih, prvih i prirodnih plemia Kra
ljevstva Hrvatske, koji su bili meusobno ravnopravni. Plemensko vlasnitvo ukljuujui i ono 12 plemena - bilo je mnogo jae od onoga dobivenog na osnovi kra
ljevske povlastice: prvo je pravo plementina, naslijeeno i s rodom nerazdvojivo po
vezano plemstvo, dok se od kralja darovana zemlja nakon izumra loze stjecatelja
vraala kralju.
Hauptmannove teze izazvale su ve idue, 1943. god., reakciju Barade. On je
dokazivao da je ustanovu 12 plemena uveo u Hrvatsku tek Koloman, koji je njome
razbio jedinstvenost hrvatskog plemenskog sustava i stvorio time poseban staleki
sloj, "posebnu staleku ustanovu zvanu plemstvo dvanaest plemena hrvatskog kra
ljevstva".548 Rije je osebujnom stalekom sustavu, koji ostala Europa ne poznaje,
jer lanovi plemstva 12 plemena uivaju i dalje sva prava iz plemenskog sustava, os
obito individualno batinsko pravo nad zemljom, koje ranije, prije Kolomana, nije
pripadalo pojedincu, nego plemenu.549 Nakon Kolomana njegovi su nasljednici svojim
darovnicama stvorili novo hrvatsko plemstvo koje nije dodue imalo povlastica starog
batinskog prava, ali je novim povlasticama ipak bilo odvojeno i uzdignuto. Ukratko,
po Baradi "za narodne dinastije u Hrvatskoj nije bilo plemstva", a "od 13. do 15. st.
imamo tri vrsti: plemstvo dvanaest plemena, donadonalno plemstvo (= vlastela) i
ono plemensko (didii)".550
Hauptmann je 1950. god. odgovorio Baradi. On je energino istaknuo da na elu
starohrvatske drube stoje Hrvati. Oni su plemeniti zato to su Hrvati, tj. potomd
osvajaa, a s druge strane samo se pripadnike dvanaest plemena smatra Hrvatima.
Jedino su oni "prvi, pravi i prirodni plemii".S51 Drugi pripadnid povlatenog stalea
su kraljevski plemid koji imaju samo darovana zemljita: "na eni strani stojijo Hrvati,
ki so e zato plemeniti ker so H r v a t i (spac. H.), a na drugi Virevid ki bi bili radi
enako plemeniti, ali ne morejo biti ker n i o (spac. H.) Hrvati".552
547
548
549
550
551
552
N. dj. (Zusammenfassung), 2: Burgmannen.

BARADA 1943,254.
N.dj.,216.
N.dj.,218.
HAUPTMANN 1950, 4.
Na i. mj.
117
Nekoliko godina kasnije, u dva lanka iz 1956. i 1958/1959. objavljuje N. Klai svoje
radove, u kojima dokazuje da je plemstvo 12 plemena nastalo u doba kralja Ludovika I. nakon to je skrio vlast hrvatskih oligarha.
Jo 1956. N. Klai povezala je nastanak plemstva 12 plemena s Ludovikovom re
organizacijom upanija u Hrvatskoj. Od svih hrvatskih plemikih plemena koja su
se nalazila na podruju Like, Luke i Kninske upanije, jedino plemii koji su nosili
imena tih dvanaest plemena uspjeli su monopolizirati ast plemikih sudaca u tim
novoosnovanim upanijama i ujedno uvjeriti kralja da oni od davnine ne plaaju
porez.553 Kako je Ludovik uveo u Hrvatsku plaanje marturine, odvajalo je takoer i
neplaanje poreza plemstvo dvanaest plemena od ostalog plemstva. N. Klai dodaje
da se iz saveza dvanaestero plemena treba iskljuiti sve one plemie istoga imena,
koji se nisu nalazili na podruju spomenutih upanija. Ujedno je ona u skladu s tim
postavkama odbacivala tezu da bi posjedovanje zemlje bilo titulus nobilitatis, jer su
pogodnosti koje je uivalo plemstvo dvanaest plemena bile osobne prirode.554
Nekoliko godina kasnije, 1958./1959., nastanak plemstva dvanaest plemena N.
Klai vremenski postavlja izmeu 1347. god. (kada je Ludovik I. preuzeo ostroviki
kastrum i njegov distrikt) i 1350/1351. god. (kada se dvanaest plemena kao ustanova
pojavljuju u poznatoj ispravi Vireviima).555 Prostorno tu ustanovu sada ogrania
va na Luku upaniju.556 Razlog nastanka vidi N. Klai u Ludovikovoj elji da nae u
Hrvatskoj oslonac svojoj vlasti i zbog toga podjeljuje lanovima 12 plemena nobilitet
i time ih vee uz sebe.557 Ve u 15. stoljeu ta je ustanova nestala.558
God. 1976.559 i 1990. N. Klai uglavnom ukratko ponavlja svoja stajalita iz 1958/
1959. Tako 1990.560 ona istie da je Ludovik dopustio slobodnjacima na podruju ostrovikog kastruma da sklope savez i formiraju svoju organizaciju "dvanaest pleme
na" i daje im odmah i plemenske povlastice, bez sumnje ih oslobaa marturine, no
vog poreza, koji je uveo u Hrvatsku i line vojne obveze i umjesto toga odreuje da
mu svaka plemika opina (generatio) alje u sluaju obrambenog rata po deset ko
njanika.561
553
554
555
556
557
558
559
560
561
KLAI N. 1956,98-99.
N.dj.,93.
KLAI N. 1958,160. U istom asopisu (209-220) objavljen je njezin opiran prikaz Hauptmannova
rada iz 1950.
N. dj., 149.
N.dj.,161.
N.dj.,160.
KLAI N. 1976,600-605.
KLAI N. 1990, 360-362.
N. dj., 361.
118
Po shvaanju N. Klai, dakle, prije 1347.-1350. na teritoriju Luke upanije posto

jali su samo slobodnjaci, koji su tek za Ludovika postigli nobilitet. Oni se otada
slubeno562 nazivaju nobiles dnodecim generationum regni Croatie.
N. Klai je pripomenula da se iz naziva nobilis u pojedinim vrelima ne moe za
kljuiti563 je li rije plemiu u stalekom smislu te rijei. Uz ostale dokaze za tu svoju
ispravnu tvrdnju N. Klai navodi ispravu od 10. travnja 1319.564 u kojoj ban Mladen
11. rjeava spor nekom vinogradu u nazonosti hiis nobilibus, i to "brae kneza Izama
i naeg vojvode Nelipia, sinova pokojnog Jurja Izania, Kozme iz Luke i (ve)
spomenuta Jakova, naih vjernih kneeva i mnogih drugih" i ispravu istoga bana od
12. veljae 1322.565 izdanu u Hraanima, gdje se brai Petru i Jakovu de generatione
Perkal ne dodjeljuje naziv nobilis. U toj se ispravi kao nobiles ne spominju ak ni comites koji su nazoni kao svjedoci pravnom poslu (pomirenju) kojem govori ispra
va, npr. "knez Pavao, sin kneza Kurjaka de Corbavia, knez Gojslav Stipani, knez Bubanja Vojni de Hlivina" - a ni ostala estorica inae vrlo uglednih svjedoka. Zapaanje
N. Klai, da termin nobilis nije odluujui za odreivanje stalea pojedinca, nije do
due nova, originalna misao N. Klai, ali je ona tu okolnost dodatno uspjeno pove
zala s nekim drugim injenicama. Naime, po N. Klai566 postojanje "plemena" nije
uope nuno povezivati s viim drutvenim slojevima, jer je plemenska organizacija
znakovita upravo "za slobodne ljude uope". Pleme je, dakle, "skup ljudi koji imaju
pravo na batine ili plementine". Ipak, zakljuuje N. Klai, za velikae nismo navikli
upotrebljavati naziv pleme, ve porodica, iako u latinskoj terminologiji ne postoji u
tom pogledu nikakva razlika.567 Dodali bismo da metodoloki nije ispravno rabiti dva
izraza za isti pojam, u ovom sluaju "pleme" za sve (obine) slobodnjake, a "porodi
ca" za velikae, to vie to se naziv "pleme" rabi i u smislu vee skupine ljudi (sasta
vljene od "rodova" i "bratstava") koja bi ba jedan od osnovnih organizacijskih obli
ka u kojima bi se dogaala migracijska kretanja i kasnije teritorijalizacija tih skupina.
Proizlazi da se u prvom sluaju rabi dva naziva ("pleme" i "porodica") za isti pojam,
dok se s druge strane pod istim nazivom ("pleme") obuhvaa dva posve razliita
pojma: razna "plemena" u smislu irih rodbinskih veza, koja vrela vrlo esto spomin
ju i "plemena" u smislu nekoliko organizacijskih jedinica nekog naroda, npr. hrvat
ska plemena kojima pria Konstantin Porfirogenet. U takvoj je situaciji vrlo teko
izbjei mijeanje obaju naziva za isti pojam i obaju pojmova za isti naziv. N. Klai ipak
je zadrala uobiajeni izraz "pleme" pa raspravlja plemstvu "dvanaest plemena
kraljevine Hrvatske" (nobiles duodecim generationum regni Croaciae).
562
563
564
565
566
567
KLAI N. 1956,209; KLAI N. 1958,151.

KLAI N. 1958,151.
CD VIII, 497, br. 492.
CD IX, 52, br. 42.
KLAI N. 1958,147.
N.dj.,148.
119
Iz ovoga sumarnog pregleda nekih prijedloga naih eminentnih povjesnika vid

ljiva je bez ikakve dvojbe osnovna znaajka svih pokuaja definiranja vremena nas
tanka tzv. plemstva dvanaestero plemena Kraljevstva Hrvatske. Naime, kako toj
"ustanovi" ranijega hrvatskog drutva nema sve do sredine 14. stoljea spomena ni u
jednom jedinom vrelu, znanstvenici naprosto ne znaju kamo da smjeste tu neobinu
"ustanovu". A da je rije neobinoj ustanovi, dovoljno je upozoriti npr. na rijei
Sufflaya: "Specifina tvorevina hrvatske plemenske svijesti, bez paralele na itavom
svijetu, jest Savez dvanaest plemena, koji se autentino javlja umah iza god. 1350. (...),
a koji 1360. u neku ruku slubeno glasi nobiles duodecim generationum regni Croatie"568. Kada pak Barada utvruje sadraj prava plemstva dvanaest hrvatskih pleme
na, on istie da ono nije ni isto feudalno po zapadnom uzoru ni donacionalno kao
ono u Madarskoj569 i da upravo "u ovome stoji bit i razlika hrvatskoga plemstva od
madarskoga i drugoga na zapadu".570 Uloen je golemi napor naih povjesnika da
se ustanovu dvanaest plemena smjesti u kako-tako prihvatljivi i uvjerljivi okvir
drutvenih i povijesnih zbivanja, ali, kako nema nijednoga ni prvorazrednog ni drugo
razrednog vrela do sredine 14. stoljea rezultati su zapanjujui razliiti.
Po nekima je ustanova 12 plemena nastala u doba hrvatske drave narodnih vla
dara (npr. Raki), po drugima je ona posljedica aktivnosti Kolomana poetkom 12.
stoljea (Barada), po treima je nastala u prvoj polovici 14. stoljea (Sufflay), a po neki
ma sredinom 14. stoljea (N. Klai). Ali, to nije sve. Oni koji zastupaju stajalite, da
postoji ta ustanova ve u doba rane hrvatske drave, duboko se meusobno razliku
ju. Po Rakome je plemstvo 12 plemena proisteklo iz poloaja starjeina prvobitnih
starijih plemena, dok su po V Klaiu svi Hrvati bili organizirani u plemena, kojih je u
doba Kolomana bilo dvanaest. Usto, pojedini autori bitno su mijenjali svoje shvaa
nje. Tako je Hauptmann 1942. god. tvrdio da su uz 12 plemena, nastalih i prije 1102.
god. na temelju upanijskih i dvorskih asti, postojala i druga hrvatska plemena, "prvi,
pravi i prirodni plemii", dok je 1950. god. tvrdio da su upravo pripadnici dvanaest
plemena "prvi, pravi i prirodni plemii". Po Siiu (1917. i 1925.) u ranije su se doba u
to plemstvo dvanaest plemena ubrajali svi Hrvati, ali se taj naziv koncem 13. stoljea
suzio na uglednije rodove. Pri tome treba naglasiti da smo ovaj na pregled ograniili
samo na nekoliko najistaknutijih istraivaa, jer bi za potpuni pregled trebalo napi
sati itavu monografiju.571
568
569
570
571
SUFFLAY 1930,235.
BARADA 1943,216.
N.dj.,217.
Ovdje se odustalo od prikaza stajalita veeg broja drugih ozbiljnih radova dijelom zato, to se njihova
interpretacija ne zasniva na podrobnoj analizi raspoloivih vrela (npr. TOMASIC, 116-118,121-123;
KOSTRENCI 1956, 149-150; BEUC, 73-85, dijelom se temelje na presmionim tvrdnjama, posve
udaljenim od kritikog pisanja povijesti (DABINOVI, 38-58), a dijelom je nae stajalite prema
pojedinim konkretnim analizama ve dolo do izraaja u ovome radu (npr. MANDI, 165-203;
ANTOLJAK). Nismo uzeli u zasebno razmatranje ni inae inspirativne radove (npr. LUI, 285-298).
120
Ova nevjerojatna raznolikost u lociranju nastanka plemstva 12 plemena u vre

menski raspon od priblino etiri stoljea ne treba uditi, ako uzmemo u obzir da je ta
ustanova zabiljeena samo u nekoliko isprava i zapisa u drugoj polovici 14. stoljea i
u jednoj ispravi iz sredine 15. stoljea. Povjesniari su prema tome imali najire polje
za smjetaj te ustanove onamo, kamo su ih vodile njihove analize. U sve to upleo se
oito i politiki element, dodue drukijeg sadraja u 19. i poetkom 20. stoljea od
onoga kasnijih razdoblja.
Nakon ovakve situacije u spoznajama plemstvu dvanaest plemena upravo se
nametao zadatak, da se ponovno analiziraju vrela, u kojima se spominje plemstvo
duoecim generationum i da se, kao prvo, utvrdi, koji je "slubeni naziv"572 te ustanove
(N. Klai) odnosno "u neku ruku slubeni573 (Sufflay). Ralambi tih nekoliko isprava
posvetili smo pozornost jo 1983. god.574 pa ovdje ukratko neke ponavljamo dijelove
te analize.
Prema ispravi od 10. lipnja 1370.575 na saboru plemia lukog komitata Zadranin
Filip, Franjin sin, predoio je ispravu kralja Ludovika. Prema regestu te isprave, koji
je sadran u Filipovoj tvrdnji, kralj odobrava Filipu (i njegovom bratu Stjepanu) "da
oni u svim svojim posjedima izvan zadarskog distrikta uivaju iste one slobode koji
ma ostali plemii dvanaest irih porodica (odavde dalje rabimo za generatio termin
ira porodica u naim analizama, jer nam se ini primjerenijim: L. M.) Hrvatskoga
kraljevstva dre svoje posjede". Iz ovoga regesta proizlazilo bi na prvi pogled, kao da
572
573
574
575
KLAI N. 1956,83; KLAI N. 1958,154.

SUFFLAY 1930,235.
MARGETI 1983, 107-121.
CD XTV, 268, BR. 191. Raukar 2002,55, bilj. 83 u povodu ove isprave napominje da autor ovih redaka
u MARGETI 1983,114 tvrdi da pojam nobiles duoecim generationum regni Croatiae nije sredinom
14. stoljea slubeni naziv nikakve posebne organizacije hrvatskih plemia ve samo jedan od naziva
hrvatskog plemstva uope i dodaje: "premda se takvom zakljuku suprotstavlja, prije svega, isprava
parnici cetinskih plemia s Ivanom Nelipiem 1360. god." Vjerojatno je rije nesporazumu. Naime,
nastavak citiranog teksta MARGETI 1983,114 glasi: " koji se pojavljuje u to doba razmjerno vrlo
rijetko, tj. samo tri puta, 1350. (?), 1359. i 1360. i to u ispravama koje se odnose na ire podruje oko
Zadra. Naziv nobiles duoecim generationum upotrebljavaju tu i tamo samo neslubeno molitelji i prisenici".
Smatramo da je ova naa konstatacija, koja je Raukaru promakla, tona takoer i za ispravu iz 1360.
god. jer u njoj naziv nobiles duoecim generationum regni Croacie rabe samo tuitelji i prisenici - ali ne
i kralj Ludovik u svojem dispozitivu. I za ispravu iz 1360. god. vrijedi, dakle, naa opa konstatacija
da naziv nobiles duoecim itd. rabe samo "tu i tamo neslubeno molitelji i prisenici".
Nezavisno od diskusije s autorom ovih redaka Raukar je na nekoliko mjesta u svom radu istaknuo da
u ispravi iz 1370. god. Ludovik (odnosno njegovi predstavnici) odreuje da Dragani " svim svojim
posjedima koji se nalaze izvan zadarskog distrikta uivaju iste one slobode, prema kojima dre i uvaju
svoje posjede drugi plemi dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske" (n. dj., 47), nadalje da ta isprava
svjedoi slobodama koje su uivali lanovi plemstva dvanaestero plemena (n. dj. 48) i konano, da
"Ludovik u ispravi za Draganie 1370. godine izriito spominje libertres koje uivaju nobiles duoecim
generationum regni Croacie, to pokazuje da kralj tada te slobode uvaava" (n. dj., 49). Meutim u
ispravi iz 1370. god. sintagmu nobiles duoecim itd. iznosi u regestu traitelj, a ne Ludovik. ini se da je
Raukaru promakla naa analiza te isprave (MARGETI 1983,108-109).
121
Jo nekoliko opaska:
U svome radu Raukar je dao svoj prilog objanjenju drutvene strukture ranijega hrvatskog drutva
(RAUKAR 2000,5-64). Rad je vrlo ozbiljno koncipiran, a odlikuje ga velik broj pertinentnih biljeaka
s upuivanjem na veliki broj koritenih vrela. Vrlo je koristan i historiografski pregled problema s
kojima se rad bavi. Ovaj rad predstavlja u neku ruku sintezu autorovih dugogodinjih istraivanja.
Bilo koji budui rad istoj problematici nuno e morati graditi svoju argumentaciji i zakljuke
uzimajui u obzir i Raukarovo djelo, koje time postaje nezaobilazan uvjet daljnjeg napretka naih
spoznaja. U sreditu su autorova prouavanja seoska opina i nie plemstvo na podruju od Gvozda
do jadranske obale.
Kako u ovom radu predlaemo ne ba mali broj istraivanja to se odnose na probleme, kojima.se
bavio i Raukar u svome spomenutom radu, smatramo da e naa koncepcija biti jo jasnijom, ako je
prikaemo u odnosu na rezultate do kojih je doao Raukar. Nedvojbeno je, da Raukarov rad zasluuje
sveobuhvatniji prikaz, jer e se tek diskusijom velikom broju problema koje je obradio doi do
daljnjeg napretka znanosti. Neka od pitanja ve smo obradili u ovome radu u tekstu i u biljekama.
Nadamo se da e nekoliko daljnjih usporedaba naih i Raukarovih stajalita biti od koristi pa ih zato
predlaemo kao jedan od priloga buduoj diskusiji.
1) Prema Raukaru glavnina je Hrvata u ranije doba ivjela u seoskim drutvima, okupljena u
plemenima-drurvenim zajednicama koje su bile povezane stvarnim ili fiktivnim pretkom (36). Ta su
seoska drutva bila organizirana kao seoske opine slobodnih seljaka, koji obrauju vlastita zemljita,
tj. zemljita u njihovom vlasnitvu.
Kako ne postoje prvorazredna vrela organizaciji slavenskog i hrvatskog drutva u vrijeme
zaposjedanja rimske Dalmacije, treba po naem miljenju poi od pretpostavke, da se nova slavenska
i hrvatska vlast organizirala na nain, analogan nainu organiziranja drugih barbarskih naroda, npr.
Vizigota, Burgunda, Franaka, Langobarda, Avara, Maara, Bugara. tome je bilo ve rijei u ovome
radu. Nova vlast, bez obzira na to kojem se narodu radi, ne dolazi na nenastanjeno podruje, ve u
njemu nalazi nimalo zanemarivi broj domorodaca, iji je raniji vladajui sloj potpuno izbjegao (u sluaju
Slavena i Hrvata) ili ostao i postigao neki kompromis s novim vladajuim slojem. Kako nova vlast eli
zadrati svoj vladajui poloaj, ona mora biti vojniki organizirana. Organizacija novog vladajueg
sloja sastoji se dijelom od vojniko-graniarskih opina koje uvaju granice. Rije je seljacimavojnicima na elu sa satnikom (ili kako se ve zove njihov komandant). Dijelom se pak vladajui sloj
sastoji od vladara podruja, koji, okruen svojim vojnicima i uglednicima, vodi prvenstveno brigu
zadravanju svog vladarskog poloaja, koji donosi razne znaajne povlastice vladajuem sloju.
Najvanija se povlastica sastoji u tome, stoje podlono stanovnitvo optereeno raznim podavanjima
u korist vladara, njegovih vojnika i ostalih lanova vladajueg sloja. Podlono stanovnitvo
najrazliitijeg drutvenog i ekonomskog poloaja organizirano je u opine, ija je osnovna svrha to
jednostavnije, to bezbolnije i to unosnije ubiranje podavanja za vladajui sloj. U naelu, lanovi tih
opina poetno nisu vlasnici obraivanih zemljita, ali ekonominost ubiranja prihoda dovodi do
postupnog slabljenja golog pritiska i odobravanja neke vrsti lokalne samouprave s jedne i jaanja
stvarnopravnih ovlatenja obraivaa prema neem stoje postupno sve slinije vlasnitvu u dananjem
smislu rijei.
Cjelokupna je ta struktura -ovdje prikazana krajnje shematski- podlona kontinuiranim promjenama
najrazliitije vrsti. Npr. vojniko-graniarska opina zbog proirenja dravnog teritorija prestaje biti
graniarskom, lokalna samouprava i vlasnitvo nad obraivanom zemljom postaju sve izraeniji, ali
se osnovni element te organizacije, ubiranje podavanja od podlonog stanovnitva, nikad ne gubi.
Prijelaz pojedinog sela iz dravne vlasti u vlast zemljoposjednika nema na poloaj podlonog
stanovnitva nikakve dramatine posljedice.
Seoska opina, kakvu poznajemo iz povijesnih vrela, samo je postupni derivat ranijeg razdoblja, a
ovlasti lokalne samouprave ovise raznim elementima, u prvom redu od procjene zemljoposjednika,
kakva je njegova eventualna korist, premda treba uzeti u obzir i druge razloge.
Sto se pak tie tzv. plemena, u smislu rodovskih organizacija, nae je miljenje da je njihova uloga u
razvoju ranoga hrvatskog drutva-nikakva. Bez obzira na to, radi li se poetnoj vojniko-graniarskoj
opini ili seoskoj opini u unutranjosti Hrvatske, vojnik-graniar ili seljak dobio je odreeno zemljite
na obradu za sebe i svoje potomstvo. On nije toliko individualni vlasnik, koliko "upravitelj obiteljske
122
imovine". Po njegovoj smrti potomci ive u nepodijeljenoj zajednici, a ako se neki lan obitelji odselio,
on i dalje zadrava svoje pravo na svoj dio. To je pravo ojaano i pravom prvokupa rodbine koje se
posve razlikuje od bizantskog prava prvokupa. To je ona "vrv" Poljikog statuta i "pleme" Vinodolskog
zakona.
2) Po Raukaru je kljuno pitanje seoskih drutava vlasnitvo nad zemljom. Vlasnik zemljita je samim
time i pravno slobodan - neovisan od bilo kakve ekonomike i sudske vlasti. Ako je seoska opina
dola pod vlast plemia, graanina ili sveenika opine, njezino stanovnitvo gubi pravnu neovisnost
(RAUKAR 2002,8). Ipak, ne vidi se prava razlika za nekog opinara, ivi li pod vlau predstavnika
drave (npr. upana) ili zemljoposjednika ili grada ili Crkve. Razlika bi mogla postojao jedino u sluaju,
kad bi doista najprije postojala slobodna seoska opina, koja bi imala vlastito sudstvo i onda bi kasnije
prela npr. pod zemljoposjednika, koji bi opinarima bio nametnut kao sudska vlast. Ali, nismo sigurni
da Raukar misli na takvu u pravom smislu slobodnu seosku opinu, jer bi to vodilo do npr. Grekovljeve
tvrdnje da je Vinodol bio slobodan savez slobodnih opina, tj. neka vrsta drave. Isto to vrijedi i za
vlasnitvo zemljita. Za opinara koji obrauje neko zemljite pod vlau kralja i koji ga je dobio od
drave, nita se imovinskopravno nije dogodilo time to je opina pripala npr. Crkvi. Opinari su i
prije i poslije imali jednako jako nasljedno stvarno pravo na zemlju koju su obraivali, samo to se,
da se izrazimo srednjovjekovnom terminologijom, promijenio nositelj dominium irectum-a. Opinari
su i prije i poslije imali dominium utile, tj. kako bismo se danas izrazili, stvarnopravni zakup.
3) RAUKAR 2002,6-7, smatra da postoji bitna razlika izmeu drutvenog ureenja srednjovjekovne
Hrvatske i Slavonije, a razliku meu njima nalazi u tome, to se drutvo u Hrvatskoj razvilo procesima,
koji su sazrijevali unutar drutva, a kraljevska vlast je samo pratila taj razvoj. Naime, u onim seoskim
opinama koje su u Hrvatskoj sauvale slobodni zemljini posjed, nekadanji slobodni seljaci postaju
sredinom 14. stoljea uz potporu kraljeve vlasti plemii, tako da se stvara sloj nieg plemstva - za
razliku od Slavonije, gdje je do stvaranja nieg plemstva dolo pod izravnim utjecajem kraljeve vlasti
Arpadovia i Anuvinaca. Smatramo da je Raukar dobro uoio postojanje bitne razlike izmeu
drutvenog ureenja Hrvatske i Slavonije. Jedino se, moda, razlikujemo u objanjenju, kako je dolo
do te razlike. Nae je miljenje da osnovni razlog te duboke razlike lei u tome, to su ugarski vladari
smatrali Slavoniju osvojenom zemljom, u kojoj nisu ranijem pravnom sustavu i imovinskopravnim
odnosima priznavali bilo kakvu valjanost - usporedivo s mnogim slinim ponaanjem osvajaa, npr.
Rimljanima kada su osvajali neka podruja i pretvarali njihovo zemljite u dravnu imovinu, a bivim
vlasnicima zemljita priznavali samo faktino posjedovanje ili naseljenicima bijele rase pri osvajanju
Novog svijeta, koji nisu Indijancima priznavali nikakva prava. Nasuprot tomu, stekavi vlast nad
Hrvatskom, ugarski su se vladari nau pred krajnje neugodnom situacijom, da se feudalnim vlasnikom
drave regnum Croatiae et Dalmatiae smatrao papa, s kojim su ivo eljeli imati to bolje odnose. Zbog
toga su se ugarski vladari ponaali posve drukije u Hrvatskoj, nego u Slavoniji: oni su tvrdili da nisu
osvajai i zato su priznali pravni poredak i imovinskopravne odnose.
Iz ovoga slijedi jo jedna razlika u gleditima: Raukar smatra daje prihvatljiv temeljni smisao Qualitera
po kojem je izmeu Hrvata i Kolomana dolo 1102. god. do pregovora i dogovora. Nema dvojbe da
je Koloman priznao pravni poredak u Hrvatskoj i da u tome lei bitna razlika izmeu Hrvatske i
Slavonije, ali ni QuaKter ni bilo koje drugo vrelo ne mogu biti dokazom za bilo kakvo pregovaranje,
jer je partner Kolomanu bio papa, kao feudalni gospodar Hrvatske, a ne hrvatski velikai. Dodue
mislimo, da nema sumnje, da je dolo do nekog skupa na kojem su bili nazoni Koloman i hrvatski
velikai, ali na njemu je Koloman nedvojbeno nastojao da priznanjem postojeeg pravnog poretka u
Hrvatskoj ojaa svoju pregovaraku poziciju u odnosu na za njega vrlo neugodnu injenicu da je
Sveta stolica imala neusporedivo jai pravni poloaj od Kolomana, koji ga, zapravo, nije uope imao.
Dovoljno je samo pogledati golema prava Svete stolice kakva proizlaze iz Zvonimirove prisege. Nae
obrazloeno stajalite dometu i znaenju Zvonimirove prisege vidi u MARGETI 2001a, 27-29.
Uvjereni smo da bi se diskusija naim argumentima mogla pokazati korisnom. Uostalom, nekim
pregovorima izmeu Kolomana i dalmatinskih gradova - drugog dijela cjelovitog regnum Croatiae et
Dalmatiae, nastalog na osnovi odluujue uloge Svete stolice - takoer nema vijesti. Bez obzira na
slabu vjerodostojnost dokumenta (CD , 24, br. 21), iz njega proizlazi da je Koloman s veim brojem
ugarskih dostojanstvenika prisegao da e "sauvati staru slobodu Dalmacije". nekim pregovorima
nema u dokumentu nirijei.Ali, u toj se ispravi nalazi i na prvi pogled posve nejasna reenica: "Onaj
koji je odredio da provincija Dalmacija bude podlona kralju, elio je biti osiguran po mnogim i zna-
123
je ovdje doista kralj uporabio termin "plemi dvanaest irih porodica". Ali tome nije
tako. Na sreu, ta Ludovikova isprava sauvana je u izvorniku.576 U njoj spomenuti
Filip u ime svoje brae i ostaklih roaka ire porodice Dragini moli kralja da ih sau
va u "svim onim slobodama i pravnim obiajima koje uivaju plemii dvanaest irih
porodica Hrvatskog kraljevstva". Kralj to odobrava i odreuje da "ih se u odnosu na
te posjede sauva u miru i bez tete u onim slobodama, zakonima i pravnim obiaji
ma kojima se slue, kao to je ve reeno, plemii naega Hrvatskog kraljevstva".
Ovdje je bez ikakve dvojbe vidljivo da Filip trai da mu se u odnosu na posjede,
kojima je rije, prizna "prava plemia dvanaest irih porodica", a da Ludovik odo
brava "prava plemia Kraljevstva Hrvatske". Dakle, u toj ispravi "vlast" (kralj Ludovik i
njegovi predstavnici) ne rabi naziv "plemstvo dvanaest irih porodica Kraljevine
Hrvatske", a iz nje se moe jo dodamo nedvojbeno zakljuiti da se po sadraju ne
razlikuje pojam plemstvo dvanaest irih porodica Kraljevstva Hrvatske od pojma
plemstva Kraljevstva Hrvatske.
Do istog se zakljuka dolazi analizom Ludovikove isprave od 28. prosinca 1360.577
Isprava ima vrlo sloeni sadraj. Za potrebe naih ralambi bit e dovoljno navesti
ajnim osobama, da e njemu i njegovim sljednicima i njihovim nasljednicima morati biti osigurana
stara sloboda." kome je rije? Radi se nekom pojedincu, to je jasno. Taj pojedinac ima nadalje,
neku vanu funkciju u "provinciji Dalmaciji". Usto, on eli osigurati ne samo svoja prava, nego i prava
svojih sljednika, dakle svih onih, koji e nakon njega obnaati istu funkciju. Nae je miljenje da taj
visoki funkcionar ne moe biti nitko drugi nego splitski nadbiskup, jer druge osobe, koja bi obuhvaala
cjelokupno podruje Dalmacije, nema. S druge strane, splitski nadbiskup posve sigurno nije ovlaten,
da raspolae s Dalmacijom. Ali, nedvojbeno je jo postojala iva svijest regnum Croatiae et Dalmatiae
kao drave, nad kojom je Sveta stolica imala ona prava, koja je svojom prisegom potvrdio Zvonimir.
Time dobivamo posve zadovoljavajue rjeenje: splitski je nadbiskup kao papin opunomoenik bio
jedini ovlaten raspolagati s regnum Croatiae et Damatiae jer je uostalom Zvonimir prisegao i za svoje
sljednike, kao to to on opetovano istie: (...) ut post me regnaturi hoc idem pcrpetuo servent; (...)
meisque successoribus itd. Sastavlja sauvane isprave kao da je imao na umu jako pravo Svete stolice
na Hrvatsku i kao da je svojom svjesno nejasnom formulacijom elio izbjei prigovor da se Koloman
mijea u papinu nadlenost. Isprava nije vjerodostojna u obliku u kojem je sauvana, uostalom rije
je pukoj noticiji, u kojoj je sastavlja pisao ono to je smatrao vanim istai i to pisao na pomalo
nezgrapan nain, ali ne vidimo boljeg objanjenja. Bilo bi nam osobito drago da u diskusiji bude
predloeno bolje i uvjerljivije rjeenje, ali dok takvog uvjerljivijeg rjeenja nema, treba prihvatiti ovo.
Uostalom, i ovdje, kao i u drugim pitanjima, argumentirani protuprijedlozi u diskusiji, koja sigurno
nee izostati, bit e najbolji zalog daljnjem napretku spoznaja.
4) RAUKAR 2002, smatra da su u Hrvatskoj u prvoj polovici i u sredini 14. stoljea nekadanji slobodni
seljaci postali uz kraljevu potporu nobiles. Nae je miljenje, kao to je to u tekstu podrobnije
argumentirano, da su lanovi starih hrvatskih graniarskih opina priznao od ugarskih vladara kao
jobagiones castri i da je tek jedan njihov dio nobilitiran sredinom 14. stoljea. Moda je prvo nobiliranje
tih jobagiona luke upanije obuhvaalo upravo 12 irih porodica, iz ega bi se moda moglo pomiljati
na objanjenje tog udnog kolokvijalnog naziva. S tim je u svezi i nae tumaenje marturine: "Hrvatska"
marturina teretila je samo nenobffitirane jobagione castri, i to u smislu komutacije obveze na ugoivanje
kralja ili bana. Dakle, po naem miljenju, marturina kao opi zemaljski porez, kakva je postojala u
Slavoniji, nije nikad postojala u Hrvatskoj.
576
577
Miscellanea II-IV, 15-16, br. 7.

CD XIII, 86, br. 62.
124
da u sporu nastupaju kao tuitelji braa Grubi a kao tueni knez Ivan Nelipi, koji je
nasilno oteo posjede Grubia u cetinskom distriktu. Tuitelji su u svojoj tubi naveli
da su te posjede "uvijek drali punim naslovom plemenitosti, kojim se slue plemii
dvanaestero irih porodica Hrvatskog kraljevstva". Dvanaestorica prisenika iskazu
ju u dokaznom postupku, da Grubii "ne potjeu od plemia dvanaest irih porodica
Kraljevstva Hrvatske", nadalje, da je po njihovom uvjerenju dodue istina da su sami
Grabii i zajednica plemia Kraljevstva Hrvatske smatrali Grubie plemiima u mje
stu njihovog prebivalita, ali da oni, prisenici, ne znaju nita tome da bi Grubii
imali bilo kakva plemika prava u cetinskom distriktu. Dodatno je i tueni s dva ugledna plemia prisegao da on ne zna da bi Grubii "u reenoj Cetini imali obiljeja
plemstva ili nasljedne imovine". Vidi se da je i u sporu Grubia protiv Nelipia ter
min "plemstvo 12 irih obitelji Kraljevstva Hrvatske" sadrajno identian sa sadrajem
openitog termina "hrvatskoga plemstva". To se, uostalom, jasno vidi iz same izjave
Grubia, koji tvrde da su na nekretninama u Cetinskom distriktu imali ista ona prava
koja imaju i "plemii 12 irih obitelji", nadalje i iz iskaza prisenika da Grubii jesu
plemii (ali ne u cetinskom distriktu), i iz prisege Ivana Nelipia, da Grubii u Cetini
nisu plemii. Sve su to iskljuivo iskazi tuitelja i svjedoka. Tueni ne rabi taj termin,
ve samo termin "plemstvo", a pogotovo sam kralj Ludovik, kao vlast koja odluuje
u predmetu, ne spominje "plemstvo dvanaest irih porodica".
Isprava iz 1350/l.578 vrlo je manjkava pa se iz nje ne moe sa sigurnou doi do
vrstog zakljuka njezinom sadraju, ali se opi smisao ipak moe dosta dobro re
konstruirati. Na saboru, kojim je predsjedao ban Stjepan, ira porodica Virevia
zatraila je da joj se prizna da su njezini lanovi i njihovi preci oduvijek bili plemii i
da to potvrde "dvanaest prisenika i svi Hrvati". Ovi su nakon toga iskazali, da Virevii nisu dodue pripadali nijednoj od dvanaest irih porodica Hrvata", ali da ih se
"raunalo u plemie" to vie, to je "izmeu tih Hrvata i spomenutih (ti. Virevia) vie
puta dolazilo do enidbene veze, (...) pa je tako i sam rod Virevia ostao u broju plemia
i sada ostaje". Drugim rijeima, sabor je prihvatio zahtjev Virevia da im se prizna
poloaj plemia. Dispozitiv "vlasti", tj. bana Stjepana, nije sauvan. Ispravu iz 1350/1.
godine moe se objasniti na najjednostavniji nain, tako da se njezin sadraj tumai
u skladu sa sadrajem isprave od 5. listopada 1359.579 po kojoj Filip Dragini iz Zadra
trai da se njemu i njegovoj iroj porodici prizna prava plemia dvanaestero irih poro
dica to kralj Ludovik prihvaa na taj nain da Filipu i njegovo iroj obitelji priznaje
pravni statut hrvatskih plemia.510
Preostaje jo jedna isprava nobiles duodecim generationum regni Croatiae, tj. odgo
vor iz 1459. god. podbana Mihajla Zivkovia na upit zadarskog kneza pravnim obia578
579
580
CD XI, 631, br. 486.

Miscellanea II-IV, 15-16, br. 7.
II1914,494-495. Toniji tekst u MARGETI 1970-1971,265-266.
125
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, knj. 487 (2003), sir. 1-150
jima hrvatskog kraljevstva to se odnose na nasljeivanje nekretnina.581 Podban u svom

odgovoru uzima u obzir tri pravne situacije.
a) Nekretnine "plemia dvanaest irih porodica Kraljevstva Hrvatske" prelazi na
muke potomke povezane mukom linijom s ovlatenikom.
b) Kupljene i steene nekretnine po precima plemia prelaze na potomstvo na isti
nain, kao i one pod a).
c) Kupljenim i steenim nekretninama, koje je stekao neki plemi, on raspolae pot
puno slobodno.
Podbanov odgovor nije uspjeno sroen. Ipak, jedna je stvar nedvojbena: sva tri
sluaja odnose se na sve hrvatske plemie, ali dok se pod a) spominju "plemii dva
naest irih porodica", pod b) i c) govori se samo "plemiima". Zakljuak je jasan:
sadraj jednog i drugog pojma identian je: za podbana su "plemii dvanaest irih
porodica" i "plemii" jedno te isto, ta su dva pojma za njega sinonimi. To je, uostalom,
dobro uoila i N. Klai.582
Ako izuzmemo literarni uradakiz druge polovice 14. st. tzv. Qualiter,583 spomenute
isprave jedina su vijest tzv. "ustanovi plemstva dvanaestero plemena Kraljevine
Hrvatske". Da se najblae izrazimo, posve je neobino da je tako navodno vanoj
"ustanovi" sauvano tako malo vijesti i to u razdoblju koje inae obiluje ispravama.
Pogotovu je upadljivo to u ta jedina tri sauvana sluaja, "vlast", tj. kralj odnosno
ban nikada ne rabi termin duodecim generationes. Njega rabe iskljuivo stranke u spo
ru ili osobe koje se pojavljuju u dokaznom postupku (prisenici).
U Qualiteru, pripisu iz 14. st. djelu Tome Arciakona Historia Salonitima pria se da
je Koloman, sin Ladislava, kralja Ugarske, odluio pokoriti cijelu Hrvatsku do mora.
Doao je do Drave, a Hrvati su sabrali vojsku i spremili se na bitku. Meutim, Kolo
man im je uputio poslanike u elji da sklopi s njima dogovor. Hrvati su poslali 12 ra
zumnih (sapientiores) plemia (nobiles) od 12 tribusa Hrvatske. To su bili "knez (comes)
Juran od ire porodice (genere) Kaia, knez Ugrin od ire porodice Kukara, knez Mrmonja od ire porodice Subia, knez Pribislav od ire porodice Cudirniria, knez Juraj
od ire porodice Snaia, knez Petar od ire porodice Muria, knez Pavao od ire po
rodice Gusia, knez Martin od ire porodice Karinjana i od ire porodice Lapana,
knez Pribislav od ire porodice Poliia, knez Obrad od ire porodice Laniia, knez
Ivan od ire porodice Jamometia, knez Mironja od ire porodice Tugomiria". Dolo
je do sporazuma (concordia) da e svi spomenuti zadrati sve svoje posjede, da nijed
na od spomenutih irih porodica (genus) ni njezini podlonici (homines) nee plaati
kralju porez odnosno dau (censum seu tributum) i da e u sluaju obrambenog rata na
581
582
583
Podrobnosti u MARGETI1970-1971,265-280.
KLAI N. 1958,160.
CD II, 8, br. 5.
126
L, Margeti: Povezanost stnjkture hrvatskog drutva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
kraljev poziv poslati najmanje 10 konjanika od svake ire porodice do Drave na vla
stiti teret, a preko Drave na teret kralja.
Ovaj pripis nedvojbeno je usko vezan s pripisom Supetarskom kartularu koji je
osnovnom tekstu dodan potkraj 14. st. ili neto kasnije, u kojem nepoznati autor pria
kako je u hrvatskom kraljevstvu bio pravni obiaj da sedam banova bira kralja, ako
umrli kralj ne bi imao djece. Na to se navode ti banovi (Croacie, Bosniensis, Sclavonic,
Posige, Podravie, Albanie, Sremi) i dodaje:
Et de sexgeneribus Croatorum erant bani in Croatia quos eligebant duodecim tribus Croatorum et de aliis sexgeneracionibus erant comites in comitatibus Croacie51* (Banovi Hrvatske
bili su iz est hrvatskih irih porodica. Njih su birali 12 hrvatskih tribusa. Iz ostalih
est irih porodica bili su knezovi u hrvatskim knetvima).
Na to se navodi est irih obitelji: Kaii, Kukari, Snaii (Snasci), udomirii,
Mogorovid, ubii). Sve je to plod literarnih domiljaja bez povijesne vrijednosti. Veza
izmeu pripisa u Supetarskom kartularu i Qualitera je oita: oba sastavka navode i
tribus i genus (generatio), a prvih est irih porodica Qualitera su identini onima
navedenim u pripisu Supetarskom kartularu. Nije nemogue da je nepoznati sasta
vlja Qualitera poneto znao raanju nove staleke drave u Hrvatskoj, iskombinirao
razne podatke u ne osobito dobro sroeni sastavak te dogaaje koji se na taj sastavak
odnose smjestio u Kolomanovo doba da bi na taj nain pojaao uvjerljivost svojeg
prianja.
Nau pozornost u Qualiteru najvie je privukla njegova tvrdnja da je knez Martin
bio predstavnik ire porodice Karinjana i Lapana. Nju smo povezali s velevanom
ispravom od 28. studenoga 1360.,585 to se odnosi na pitanja nasljedivosti i plemenito
sti prostranog karinskog podruja koje je, ini se, bilo najveim posjedom jedne grane
lapackih plemia. Ti Lapani poeli su se u drugoj polovici 14. st. nazivati Karinjani,
npr. 13. lipnja 1379.586 Vladiha,filiusGeorgii de genere Kirinensium. Upada u oi da se
Lapani ni u jednoj ispravi prije sredine 14. st. nikada ne spominju kao posebna ira
porodica plemia Karinjana, nego uvijek kao lapanski plemii, s eventualnim do
datkom mjesta Karin, npr. Naman se zove 31. prosinca 1360.587filius Petri de Kirini de
genere Lapuch, a neto ranije, 25. srpnja 1355.588 naprosto filius Petri de Lapuch kao pred
stavnik Lapackih (ne i karinskih!) plemia (nobiles de Lapuch).5m Iz toga treba zakljuiti
da su Lapani drali karinske posjede kao nasljednu imovinu, ali ne i kao plemenitu, tj.
osloboenu od poreza. Zato je razumljiva velika elja karinskih Lapana da nekako
584
585
586
587
588
589
N.dj.,230.
CD XV, 69, br. 54.
CD XVI, 28, br. 22.
CDXin,90,br.63.
CD XII, 299, br. 224.
V i CD IV, 59, br. 52 od 8. svibnja 1237.: Georgius de Lapgano de Crino.
127
dokau da su njihovi karinski posjedi oplemenjeni. Prema sauvanom prijepisu is

prave od 28. studenoga 1360. koji je uinio ninski kaptol 28. srpnja 1367.590 na zahtjev
Jakova iz Karma (JacobusfiliusJurislavi de Quirino de genere Lapganorum) kralj Ludovik
obznanjuje da je njegova majka odrala u Zadru sabor na kojem su Naman i drugi
lapaki plemii izjavili "da su uli da su mnogi protivnici (...) kraljici (...) predloili591
da je zemlju zvanu Karin, u kojoj ti plemii prebivaju (in qua iidem nobiles residerent),
pokojni Zvonimir, kralj Hrvata, trajno dodijelio Vuniki, nekom plemiu ire porodice
Lapac (de genere Lapuch) zajedno sa svojom keri Klaudijom pa kako je taj Vunika
umro bez potomaka, reena zemlja Karin pripala je i prela po pravu na kralja i tako
ne pripada nikako reenim plemiima". Naman i drugi naprotiv tvrde za sebe da su
oni Vunikini pravi nasljednici (veri heredes et successores) te da su zemlju Karin jo od
Zvonimira pravom i zakonitom zastarom (iusta et legitima prescriptione precedente) mirno
drali te mole da im se ta zemlja ponovno potvrdi kao trajan posjed (de novo perpetrare). Kraljica majka sasluala je prisenike koji su potvrdili navode Namana i drugova
pa Ludovik odluuje:
prefatam terram Karin (...) nobilibus de Lapuch (...) sub mere et sincere nobilitatis titulo
perpetuamus (reenu zemlju Karin potvrujemo u trajno vlasnitvo lapakim plemii
ma pod naslovom prave i iskrene plemenitosti).
Navedena isprava sadri neke pravne neuvjerljivosti.592 Ipak, ona je, ini se, u
prijepisu ninskog kaptola od 28. srpnja 1367. god., odigrala svoju ulogu u priznava
nju "plemenitosti" prostranog posjeda jedne grane lapanskih plemia.
590
591
592
CD XIV, 69,42.
Nonnuli obllocutores propukassent.
Prije svega upada u oi da postupak u Zadru pred kraljicom Elizabetom, majkom kralja Ludovika,
pokreu sami lapanski plemii, koji dre Karin, za razliku od drugih postupaka koji su se u isto vrijeme
vodili u Zadru pred istom kraljicom, a u kojima su nastupali tuitelj i tueni. To bi se moglo opravdati
time to se lapaki plemii iz Karina protive tvrdnji nepoznatih prijavitelja da karinska zemlja pripada
kralju. Ipak, dok se u drugim ispravama postupcima pred kraljicom navodi da je kraljica morala
svoj boravak u Zadru prekinuti te da ga je nakon toga preuzeo sam Ludovik, koji se u to vrijeme
nalazio u Zagrebu (CD XIII, 79, br. 60 od 21. prosinca 1360. i 86, br. 62 od 28. prosinca 1360.), dotle se u
ispravi od 28. studenoga 1360. nakon izjave prisenika pred kraljicom da je zemlja Karin nasljedna
zemlja Lapana postupak na nain, koji se poblie ne objanjava, prekida pa sam Ludovik donosi
odluku sasluavi istinite izjave naprijed reenih prisenika (auditis et perceptis prefatorum iumtorum
veriicis assertionibus). Gdje i kada je Ludovik sasluao prisenike? Nije li udno da lapaki plemii iz
Karina trae jedno (potvrdu da je karinska zemlja njihova djedovina) a da Ludovik daje drugo, i to
mnogo vie (potvruje "plemenitost" karinske zemlje)? Uostalom, je li doista tono da su Kokiane
sastavni dio prostranih karinskih zemalja, kako bi to proizlazilo iz Ludovikova dispoziva. On naime
daje terram Karin (...) villas et possessiones in eodem scitas (...) excepta possessione Kocligiane, tj. zemlju
Karin s imanjima i posjedima koji lee u njoj, osim posjeda Kokiane. Nisu li moda Lapani iz Karina,
u prvom redu sam Naman, sami sastavili ispravu Karinu, sluei se pri tome podacima iz isprave
sporu izmeu Namana i samostana sv. Krevana? I jo neto. Prema ispravama od 21. i 28. prosinca
1360. Ludovik je imenovao "povjerenstvo" od 22 prisenika koja je trebalo ispitati Ludovikova prava
u hrvatskom kraljevstvu (viginti duos iuratos pro cxequendis iuribus nostris regalibus in regno Croacie per
nos deputatos - prema ispravi od 21. prosinca), dok se u ispravi od 28. studenoga govori povjerenstvu
128
Kako je dakle karinska grana Lapana postala plemenitom irom porodicom oku
pljenom oko plemenite karinske zemlje tek poslije 1360. god., a njezini se lanovi tek
poslije toga poeli nazivati degenere Kirinensium ili slino, a ne vie samo de genere Lapcanorum - to je i literarni sastavak poznat od Barade pod Imenom Qualiter u kojem
se spominje ira porodica Lapana-Karinjana nastao takoer u drugoj polovici 14. st.
Iz upravo ralanjene isprave od 28. studenoga 1360. god. vidljivo je jo neto.
Naime, Lapani nisu traili, a kralj nije donio odluku, da bi Lapani pripadali "ustanovi
12 irih porodica". Kad bi postojala takva navodna pripadnost Lapana nekom poseb
no privilegiranom sloju hrvatskih plemia, ona bi u Ludovikovoj presudi svakako
morala biti istaknuta, inae bi se Lapani izvrgli opasnosti da Karin uivaju u svojst
vu plemia s nekim manjim pravom od navodno osobito uglednog i posebnog prava
"ustanove 12 porodica". Ali, Lapani nisu ni pomiljali da se pozovu na takvo poseb
no pravo, naprosto zato, to takvo pravo nije ni postojalo. Njima je bilo posve dovolj
no da im kralj potvrdi da Karin posjeduju nasljednim plemikim pravom.
Ipak, u upravo spomenutoj Ludovikovoj ispravi izriito je iskljueno pitanje pra
va na posjed Kokicane, jer se tome vodio odvojeni spor izmeu Lapanina Nama
na i samostana sv. Krevana. Kokianima je 21. prosinca 1360.593 kralj Ludovik donio
presudu, kojom je potvrdio pravo samostanu, i to, meu ostalim, na osnovi isprave
iz koje je bilo vidljivo da je Lapanin Jurislav jo sredinom 13. stoljea Kokicane zapisao
(legasset) samostanu. Za pitanje, koje se ovdje analizira, od interesa je u prvom redu
iskaz 22 prisenika, koji su priznali pravo samostana na Kokicane, ali su ujedno
potvrdili da je Naman "oduvijek bio plemiem (quod idem Nasman in Lapuch nobilis
esset etfuisset ab antiquo). Da je pripadnost "ustanova 12 irih porodica" oznaavala
neto drugo, neto vie i bolje od "obinog" plemstva, ovaj bi iskaz bio jak udarac
drutvenom poloaju Lapanina Namana, a to nije bila intencija prisenika, ve
upravo obratno.
Moda bi na prvi pogled moglo uditi da se pojavljuje jo jedan termin: veri, pri
mi et naturales regni Croatie nobiles kojem je ve bilo rijei. Naime, u sporu nekih Glaod 24 prisenika, koje je Ludovik uputio da titi njegova prava. Povjerenstvo je imalo sigurno 22
lana, jer je isprava od 28. prosinca 1360. sauvana u originalu pa i taj podatak slabi uvjerljivost i
pouzdanost isprave od 28. studenoga, sauvane tek u prijepisu ninskog kaptola. Dodajmo da je sama
potvrda ninskog kaptola snabdjevena ovom vie nego udnom klauzulom koja dolazi nakon prijepisa
Ludovikove potvrde pod novim peatom od 19. prosinca 1364.: Nos (...) legitimis petitionibus predidi
Jacobi (...) benigno inclinati ut tenemur, predictas litteras nostras siiscriptiomks
(...) tmnscribifecimus
adcautehm
(mi smo, dobrostivo skloni zakonitim zahtjevima reena Jakova, kao to smo obvezni(?), dali prepisati
radi sigurnosti naprijed reene nae potvrde). To bi trebala biti klauzula ninskog kaptola, samo to je
nerazumljivo sastavljena, jer se rijei "kao to smo obvezni" mogu razumjeti tek po potvrdi ninskog
kaptola od 2. prosinca 1360. (CD , 73, br.56). Osim toga ta je klauzula tako sastavljena kao da potjee
- o d kralja (?)!
593
S druge strane, treba priznati da bi trebalo imati mnogo hrabrosti za izradu lane isprave iz 1360. god.
i njezinu uporabu poslije 1367. god. jo za ivota monog kralja Ludovika. Problem bi trebalo
podrobnije prouiti.
CDXni,79,br.60.
129
moana protiv Jakova Subia, viteza kralja Ludovika iz Zadra, kojem je sauvana is
prava od 15. studenoga 1361.,594 oni tvrde da su oduvijek posjedovali sporne zemlje
na podruju utvrde Ostrovica "kao pravi plemii" (tanquam veri nobiles) i pozivaju se,
uz ostalo, na ispravu kralja Ladislava iz 1273. god. kojom ih je u odnosu na te nekret
nine ukljuio u sloj hrvatskih plemia (Croatorum nobilium) i priznao im sva prava koja
uivaju veri, primi et naturales regni Croatie nobiles. U literaturi se razvila diskusija
vjerodostojnosti tradiranog teksta Ladislavove isprave.595 Bez obzira, hoemo li pri
hvatiti sumnje u vjerodostojnost regesta isprave iz 1273., priopenog u ispravi iz 1361.
god. ili ne - mi smo 1983. god. dokazivali da nema opravdanih razloga sumnjati u taj
regest596- identini termin nalazimo i u drugoj u izvorniku sauvanoj ispravi Ladislava
iz 1273. god., kojom su uinjena plemenitim neka zemljita (nobilitavimus predio) u
Gariu i Garenici u Slavoniji. Kralj Ladislav u toj ispravi odreuje da neke tamonje
zemlje koje su neko pripadale tvravrtim jobagionima i predijalcima nemaju vie to
svojstvo (pripadnost tvravi), ve e ih ubudue obdareni (upan Ruh) i njegovi na
sljednici uivati "kao pravi, prvi i prirodni plemii Slavonije" (sicut veri, primi et natu
rales Sclavonie nobiles)?97 Ovo je, usput reeno, dobar primjer koristi i ak nunosti
paralelnog istraivanja hrvatskih i slavonskih institucija.
Ukratko, Glamoani za sebe naprosto tvrde da su hrvatski plemii, samo pri tome
upotrebljavaju terminologiju iz isprave kojom je njihov rod proglaen plemiima 1273.
god. ili, drugim rijeima, pravi, prvi i prirodni hrvatski plemii isto je to i hrvatski
plemii uope i hrvatski plemii dvanaestero irih porodica.
Ovdje je mjesto da poveemo prethodna istraivanja s rezultatima do kojih smo
doli u ovome dijelu naega rada. Arpadovii i Anuvinci samo su neke hrvatske
porodice obdarili punim plemstvom. Svima ostalim dodijeljen je poloaj jobagiona
castri. To je ve i prije naih istraivanja 1 poznato (to je tvrdila npr. i N. Klai 1958.
god.). Na pitanje, kome su ugarsko-hrvatski vladari dodjeljivali rang jobagiona castri,
ini se da je odgovor nedvojben: to su u pravilu bili lanovi vojniko-graniarskih
utvrda-opina koje su postojale ve otprije u doba hrvatske drave narodnih vladara,
594
595
596
597
CDXm,185,br.l27.
Hauptmann u svojim dvjema raspravama objanjavao je problem na dva oprena naina, prvi put
da ti plemii "nisu morali biti ba lanovi dvanaestero plemena" (HAUPTMANN 1942,99), a drugi
put da su samo pripadnici dvanaest plemena prvi, pravi i prirodni plemii (HAUPTMANN 1950,
114). Hauptmann je uz to jo i sumnjao u punu autentinost Ladislavove isprave iz 1273. god., osobito
na zakljuni dio tradiranog teksta (HAUPTMANN 1942,99), po kojem se proglaavaju nevaljanim
sve do tada izdane isprave u vezi sa spornim zemljama. N. Klai je uinila korak dalje i smatrala
Ladislavovu ispravu za krivotvorinu nastalu neposredno prije parnice iz 1360. god. (KLAI N. 1956,
95) te dokazivala da su Glamoani eljeli uvjeriti kraljicu da u Hrvatskoj postoji jo jedna vrsta plemstva,
veri, primi et naturales regni Croatie nobiles, pa da zato ni ne trae da im se prizna plemenitost "plemia
dvanaest plemena" (KLAI N.1958,156.). Uostalom, i neki drugi autori vie su ili manje skeptini
prema Ladislavovoj ispravi (MAND1, 192).
MARGETI1983,114.
CD VI, 39, br. 35 (19. svibnja 1273.).
130
ili drugim rijeima, rije je didiima. To je ujedno objanjenje neobine injenice da

u kontinentalnom zaleu Zadra ne nalazimo kasnije sloj didia. Oni su priznati od
nove vlasti kao relativno povlateni sloj jobagiona castri. Didii se na zadarskom po
druju pojavljuju samo na otocima, kamo su po naem miljenju doli u drugoj polo
vici 11. stoljea nakon to je osnovan regnum Croatiae et Dalmatke. Nova ugarsko-hrvatska vlast nije imala razloga da na otocima stvar sloj jobagiona castri pa su tamonji
didii ostali kao donekle povlateni sloj priznat od davnine i tijekom stoljea pretvo
rili se, ini se, u obine slobodne seljake, s odreenim uglednijim i donekle odvoje
nim drutvenim poloajem.
3. DRUTVENI SLOJEVI U DALMATINSKIM GRADOVIMA
Nastanak srednjovjekovne gradske opine, komune, i evolucija protostalekih
odnosa u dalmatinskim gradovima razlikovali su se od nastanka zapadnoeuropskih
gradskih komuna i njihove diferencijacije drutvenih slojeva utoliko, stoje nazonost
Bizanta bila jaka sve do prve polovice 11. stoljea. tome smo na osnovi naih
istraivanja iz 1975. god. pisali i u ovome radu. (Vidi odsjek III.) Iz toga slijedi da se
vii, vladajui sloj dalmatinske gradske opine obrazovao dobrim dijelom iz vladajueg sloja dalmatinskih gradova u doba Bizanta, i to tribuna, tj. slubujuih i
odsluenih vojnih i civilnih zapovjednika gradskih etvrti u Zadru, dok je u drugim
dalmatinskim gradovima, gdje je bizantski utjecaj bio manje izraen, situadja manje
transparentna. Ali i tamo je bizantska vlast u Dalmaciji u drugoj polovici 12. stoljea
imala nedvojbeno svoj udio u stvaranju vladajueg sloja, osobito u Splitu. nekom
antikom drutvenom sloju, koji bi se kao nekim udom zadrao u ranosrednjovjekovnom drutvu ne moe biti ni govora. Na to smo dovoljno jasno ukazali u naim
radovima kontinuitetu u gradskih opina od kasne antike do ranog srednjeg vije
ka,598 odgovornosti kurijala u kasnom rimskom carstvu,599 razvoju slube defensora do Justinijana,600 kasnoantikom kolonatu,601 Dalmaciji u 6. stoljeu602 itd., pa
s te strane problem drutvenih slojeva u ranosrednjovjekovrtim gradskim opinama
smatramo zakljuenim.
Ipak vrij edi uzeti u obzir nekoliko novijih radova.
Tako je N. Klai603 istakla zapaanje da se u notarskim spisima "bilo koje dalma
tinske komune i XIV st."604 lanovi patricijata ili vlastela "ne nazivaju nobiles" i da
598
599
600
601
602
603
604
MARGETI 1975,34-40.
MARGETI 1985b,419id.
MARGETI 1985,95id.
MARGETI 1986,285 id.
MARGETI 1997,205id.
N. KLAI 1976,157-164.
N.dj.,157.
131
"bez obzira na to, jesu li se nazivali plemiima ili nisu, u svim se dalmatinskim gra
dovima postepeno kako se stvara opinska uprava izdvaja sloj vlastele, vijenika koji
dre vlast u svojim rukama".6051 drugi su nai autori upozorili na to, da se iz samog
naziva nobiles ne moe donositi bilo kakav zakljuak pripadnosti neke osobe upra
vo stalekom sloju plemia. Ipak, kada je objanjavala izdvajanje vlastele u odvojeni
stale N. Klai je naglasila da poslije 1358. god. svi najvaniji opinski inovnici u
Dubrovniku "trebaju biti nobiles homines nativi Ragusii" iz ega je izvela zakljuak da
se u to vrijeme ti dunosnici "smatraju plemiima",606 (kurziv N. Klai), dakle, da pri
padaju plemikom staleu, ako smo dobro razumjeli misao nae uvaene po
vjesniarke. Ali, ako naziv plemi nije odluujui za pripadnost plemikom staleu,
po emu se stale plemia odvajao od ostalog stanovnitva? Isto tako, prema analizi
drutvenih odnosa u Splitu prema statutu iz 1312. god. trojica sudaca, 6 vijenika,
advokati i egzaminatori mogu biti samo plemii (kurziv N. Klai) (nobiles). I ovdje vrijedi
ista primjedba: kako se poetkom 14. stoljea znalo tko je plemi, a tko nije, ako naziv
plemi nije vaan? A kada N. Klai istie da je Rab "jedina dalmatinska komuna u
kojoj puani (populres) sudjeluju u vlasti ve u XIV st.",607 onda je to u suprotnosti s
njezinom tvrdnjom da se ve iz Splitskog statuta iz 1312. god. vidi "svjesno nastoja
nje vlastele da iz vijea izbace puane".608
Unato tim naim primjedbama ne moe se porei da je N. Klai dobro uoila
problem "plemia" dalmatinskih gradskih opina. Nije ga dodue, ini nam se, us
pjela rijeiti, ali ve je sama injenica postavljanja problema vana.
Ve idue, 1977. god., Raukar609 se iscrpno pozabavio drutvenim odnosima u
Zadru u 14. stoljeu i tom problemu posvetio sveobuhvatnu monografiju (324 strani
ca). U tom se radu Raukar osvrnuo i na ranije razdoblje i na ostale dalmatinske ko
mune. Upozorio je, da su se iz sloja maiores ranosrednjovjekovnih izvora postupno
izdvajale najmonije obitelji "koje s najvie opravdanja moemo nazvati patricijatom"
(kurziv Raukar).610 Od 12. stoljea dalje sve se vie izdvaja patricijat u povodu orga
niziranja Velikog vijea (consilium generale). Dodue u 13. i veem dijelu 14. st. lan tih
vijea (consiliarius) nije isto to i nobilis, ali je oita tendencija da se to vijee pretvori u
consilium nobilium.611 Pitanje "jesu li puani mogli biti primljeni u Vijee? vie je for
malne, nego stvarne prirode, jer je patricijat i prije stalekog oblikovanja vijea imao
stvarnu vlast u komuni".612 Od sredine 14. st. "plemii i puani su dvije jasno odije605
N.dj.,164.
N.dj.,158.
N.dj.,162.
N.dj.,159.
606
607
608
609
RAUKAR 1977.
610
N.dj.,53.
N.dj.,54.
N.dj.,55.
611
6,2
132
ljene grupe zadarskog puanstva". Kako je Raukar monografiju posvetio u prvom

redu 15. stoljeu, tj. konanoj stalekoj diobi gradskog drutva u to doba, on se nije
podrobnije uputao u osnovno pitanje ranijih razdoblja: ako se npr. u 14. stoljeu bez
ikakve dvojbe tono znalo koje su obitelji patricijske, a koje ostalih slojeva (puana),
po kojem se kriteriju to znalo? To oito nije bogatstvo, a ni sudjelovanje u Ve
likom vijeu, a, dakako, ni sam naziv nobilis.
Raukar613 je svojim istraivanjima u 1980.-1981. god. dao nove impulse istraivanju
komunalnih drutva u Dalmaciji u 14. stoljeu. Uz ostalo, on je dao instruktivan pre
gled historiografije od Lucija do N. Klai.614 Tema je njegova istraivanja 14. stoljee
pa se ranijim razdobljima nije potanje bavio. Isto vrijedi i za Raukarovo istraivanje
sustava vladanja u Splitu u 14. stoljeu.615
Budak616 je 1994. god. problem postavio u vremenske okvire prvih stoljea Hr
vatske (do dolaska Arpadovia). Po njemu korijeni drutvene strukture u dalmatin
skim gradovima seu daleko u prolost "iz nikad sasvim presahlog vrela antikog
svijeta" jer je antiki patricijat" nesumnjivo u izvjesnoj mjeri preivio krizna stoljea
srednjeg vijeka".617 Primjeri ranosrednjovjekovnog protopatricijata bili bi po Budaku
vidljivi u Splitu (Veliki Sever) i u Zadru (Madijevci). Oni dokazuju da je "dio ra
nosrednjovjekovnog patricijata svakako imao zbiljske korijene u kasnoj antici.618 Ove
Budakove tvrdnje nedovoljno su obrazloene. Nije jasno na koji to antiki patricijat
Budak misli. Moda ne bi bilo loe da je Budak uzeo u obzir naa viegodinja
istraivanja kasnom rimskom carstvu, Justinijanovoj Dalmaciji i ranobizantskim
oblicima organizacije drutva i gradskih opina. Rado bismo prihvatili diskusiju
naim tezama. Bilo bi nam drago da moemo prodiskutirati i Budakovo stajalite, ali
ono je toliko nejasno, da ne znamo kako njemu diskutirati. Svakako se ne bismo
mogli sloiti s tezom da je "antiki patricijat (...) preivio krizna stoljea ranog sred
njeg vijeka, kojima izvori uglavnom ute", jer se mnoge elemente ranosrednjovjekovnih dalmatinskih gradskih opina moe razmjerno uspjeno interpretirati uzima
jui u obzir ono to inae znamo bizantskoj gradskoj opini. Ne preostaje drugo,
nego nadati se da e Budak svoja stajalita neto opirnije argumentirati pa bi se na
temelju toga mogla povesti diskusija.
Raukar619 se 1997. god. vratio na problem drutvenih slojeva u ranosrednjovjekovnim dalmatinskim komunama. Po njemu se ranosrednjovjekovni grad oslanjao
613
614
615
616
617
618
619
RAUKAR 1980-1981,139-204.
N. dj., 140-148.
RAUKAR 1984,87-103.
BUDAK 1994.
N.dj.,153.
N.dj.,154.
RAUKAR 1997.
133
na "drutvenu batinu kasne antike620 koja je jedan od oslonaca gradova u protokomunalnoj epohi. Zajednica ljudi u l i . stoljeu iskazuje se izriajima kao "sav puk, vei
i manji" i si. Ulogu zajednice svih graana preuzima u 13. st. vijee (consilium) s tono
utvrenim brojem lanova.621 Ve krajem 12. stoljea zadarska vrela daju uglednijim
graanima naziv plemi (kurziv Raukar) (nobiles), a u sredini i drugoj polovici 14. sto
ljea lanovima vijea u veini gradova bivaju samo om graani (kurziv Raukar) (cives)
komune koji su tom pravnom nazivu najvioj razini mogli dodati i staleki naziv
plemii (kurziv Raukar) (nobiles cives) tako da je proces okupljanja ljudi na vrhu druta
va konano zavren, jer je na elu komune skupina ljudVobitelji s tono odreenim
drutvenim i stalekim poloajem: staleki krug je napokon zatvoren.622
Smatramo da problem evoludje razlikovanja patridja od puana nisu uspjeli rijeiti
ni pravni povjesniari, npr. Beuc u povodu istraivanja osorske623 odnosno zadarske624
komune, Cvitani u povodu istraivanja korulanske,625 dubrovake626 i splitske627 i
Margeti u povodu istraivanja krke628 i rapske629 komune.
Problem ostaje otvorenim. Nuno je sprovesti dodatne ralambe koje svojim
obimom premauju okvire ovoga rada.
VI. UMJESTO ZAKLJUKA
Predloeni pokuaj sinteze naih dugogodinjih istraivanja hrvatske rane po
vijesti s jedne i evolucije strukture drutva istoga razdoblja s druge strane, pokazao
se, smatramo, korisnim.
1. Za najranije se doba istraivanje usredotoilo u prvom redu na nain, na koji
su Avari i Slaveni osvojili podruja u kojima danas ive Hrvati, s osobitim obzirom na
vijesti Pseudo-Mauricija i Lava Mudroga vojnikim i drutvenim znaajkama Slave
na. Analize su pokazale da se vladajui sloj drutva sastojao od dvije komponente,
sloja Slavena-ratnika i sloja Hrovata-ratnika, a da podreeni sloj stanovnitva nije bio
amorfna masa, ve u znatnoj mjeri diferenciran. Zbog nedostatka izvornih podata
ka, u radu se pokualo osvijetliti tu diferendjadju na osnovi ralambe analognih srod
nih drutvenih struktura u prvom redu kod Langobarda i Avara.
620
621
622
N.dj.,188.
N. dj., 189.
N . dj., 200-201.
623
BEUC 1953.
624
BEUC 1954.
625 CVITANI 2002.

626 CVITANI 1990.
627
CVITANI 1998.
628
M A R G E T I - S T R I , 62-73.
629
MARGETI 2001,34-42.
134
2. S obzirom na to da je Bizant kao jedna od vodeih europskih velesila imao na

ranije hrvatsko drutvo vrlo znaajna utjecaj, bilo je nuno ispitati domete tog utje
caja. Pri tome je jedan od nezaobilaznih imbenika analize okolnost, da dalmatinski
gradovi u 7. i 8. stoljeu nisu bili pod bizantskim vrhovnitvom, ve su u sklopu "avarsko-slavenske konfederacije" priznavali nadreenost slavenske komponente te kon
federacije. Pri analizi problema kontinuiteta antike i ranog srednjeg vijeka na naim
podrujima mora se uzeti u obzir da je Justinijan nakon unitenja ostrogotske drave
uveo u rimsku Dalmaciju vojnu upravu, a nije obnovio provincijsko ureenje, nada
lje, da u 7. i 8. stoljeu stvarnom suverenitetu Bizanta nad Dalmacijom ne moe biti
govora, a da se nakon toga moe govoriti samo utjecaju dravne i lokalne organiza
cije i strukture drutva u Bizantu, u prvom redu tribuna, vojnog elementa u dalma
tinskim gradovima.
Kostreniev pokuaj objanjavanja drutvenih slojeva u Vinodolu preko navod
no analognog ureenja bizantskih opina prema Zemljoradnikom zakonu bio je
zastario ve u vrijeme pisanja njegova prijedloga. Vinodolsku opinu - a ne samo nju
- treba interpretirati na osnovi prouavanja evolucije opina "barbarskih" naroda, pri
emu treba uzeti u obzir vojniko-graniarski karakter nekih od uh opina, koji dola
zi do izraaja u sloju permana i odgovarajue arimanske vojniko-graniarske
langobardske strukture u Furlaniji i arimana u Istri.
3. Analize su pokazale da je tijekom 9. stoljea dolo do borbe dvaju vodeih slojeva
hrvatskog drutva, u kojoj je nakon nekoliko burnih izmjena vladara hrvatska kom
ponenta vladajueg sloja pobijedila slavensku.
Ralambe su, nadalje, razrijeile dugogodinju diskusiju oko june granice Hr
vatske u doba narodnih vladara. Ona se do sredine 11. stoljea nalazila na Cetini, da
bi u doba regnum Croatiae et Dalmatiae (druga polovica 11. stoljea) Neretvanska oblast
bila integrirana u Hrvatsku, tako da je poglavar te oblasti postao vrlo visoki dunosnik
hrvatske drave (dux Marianorum odnosno Morsticus, koncem 11. stoljea ak rex).
Posjet bana Petra (poglavara podruja priblino dananje Like) "kralju" Slavcu pot
kraj 11. stoljea ukazuje na to da su neko vrijeme nakon navale Ladislava, ugarskog
kralja, na Hrvatsku, hrvatske snage organizirale otpor protiv ugarskih snaga i da je
na elu tog otpora bio upravo taj ban, koji se spominje u bitci na Petrovoj gori kao
zadnji hrvatski kralj.
U doba integracije Neretvanske oblasti u Hrvatsku Poljica prestaju biti graniar
sko podruje pa se one organiziraju kao upanija. Daljnja posljedica tog novog
poloaja Poljica sastoji se u tome da didi, dotadanji vojniko-graniarski sloj gube
svoju funkciju i postupno se pretvaraju u slobodno seljatvo.
I prema nekadanjoj granici Hrvatske prema Splitu i Trogiru, gradovima Bizantske
Dalmacije, postojali su didii, kao vojniko-graniarski sloj u Ostrogu. I on je pripa
janjem Splita Hrvatskoj izgubio svoj razlog postojanja. Kasnije je imao traginu sud
binu, neusporedivo loiju od Poljica.
135
Rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, . 487 (2003), str, 1-150
Na irem podruju oko Biograda nalazilo se sredite hrvatske drave, gdje je hr

vatski kralj imao svoj oslonac na svom territorium regale, koji ga je opskrbljivao vojnici
ma. Kralj im je mnoga zemljita dodijelio kao alodij uz obvezu vojne slube. Kako je
ire biogradsko podruje nestankom regnurm Croatiae et Dalmatiae prestalo imati ranije
znaenje, alodij se pretvorio u slobodnu imovinu.
Oko Zadra je takoer u doba hrvatskih vladara narodne dinastije postojao obru
utvrda, koje su uvale granicu prema tom glavnom gradu Bizantske Dalmacije -jed
inom koji je do sredine 11. stoljea imao bizantsku vojnu posadu. Treba pretpostaviti
da su u tim utvrdama bili smjeteni didii. Otkako je Zadar s ostalim dalmatinskim
gradovima i otocima postao dijelom regnuma Croatiae et Dalmatiae, i ovdje je vojnikograniarski sloj didia izgubio svoj razlog postojanja. Hrvatski je kralj, ipak, smjestio
didie na zadarske otoke pa se njihov zaseban poloaj moe dokumentirati jo sto
ljeima.
Obraen je, konano, i problem dalmatinskih serva i utvreno da je rije vrlo
tankom sloju puanstva s pravima i dunostima vrlo slinim servima na zapadnoj
obali Jadrana.
4. U zadnjem dijelu rada analiziraju se staleki odnosi u Slavoniji poevi od prvih
njihovih nedvojbenih pojava, povezanih s organiziranjem nove samoupravne zajed
nice plemia, jobagiona castri i uope zemljoposjednika s pravom vlasnitva u tzv.
regnum Sclavoniae u 13. stoljeu. Analizira se pravni poloaj a) plemia (najprije zvanih
servientes regis, a kasnije naprosto ndbiles), ije su glavne znaajke oslobaanje od pore
za, tzv. nobilitiranje nekog posjeda i oslobaanje od izravne podreenosti upanu
upanije na ijem podruju plemi ima svoje prebivalite i nobilitirani posjed i b)
jobagiona castri, vezanih vojnom slubom uz neku kraljevsku utvrdu, a dotaknut je i
poloaj graana slobodnih kraljevskih gradova, kmetova i neslobodnih osoba.
Ove analize nune su za razumijevanje staleke situacije u Hrvatskoj, gdje se oko
stotinu godina kasnije pojavljuje tzv. regnum Croatiae sa znaajkama koje u biti odgo
varaju stotinu godina ranije osnovanom regnum Sclavoniae. Kao to se npr. u Slavoniji
prigodom nobilitiranja neke osobe istie da ta osoba dobiva ista prava kao drugi veri,
primi et naturales nobiles Sclavoniae, tako se i u Hrvatskoj pojedinci uzdiu u rang veri,
primi et naturales nobiles regni Croatiae. U najuoj su svezi s tom temeljnom analognom
stalekom pojavom u oba kraljevstva i ralambe koje se odnose na dva druga pita
nja.
Jedno od njih je problem "ustanove" nobiles duodecim generationem regni Croatiae,
koja je spomenuta u tri isprave iz sredine 14. i jednoj ispravi iz sredine 15. stoljea.
Ve je Sufflay dobro uoio da takvoj ustanovi "nema paralele na itavom svijetu".
Pokuavalo se poetak postojanja te ustanove smjestiti u razna razdoblja, npr. u doba
narodnih vladara, Kolomana, prvoj polovici 14. stoljea ili sredini istog stoljea, to je
ve samo po sebi odraz krajnje nejasnoe tog instituta, a nisu uspjeli ni pokuaji da se
pronae iole uvjerljiva differentia specifica u povlasticama lanova te ustanove i "obinih"
136
hrvatskih plemia. Jo 1983. god. utvrdili smo neobino vanu okolnost: nikada ni u
kojoj prilici nijedan dunosnik, kralj ili ban, ne rabi taj izraz, nego u onih nekoliko
osamljenih primjera pojavljivanja naziva te navodne ustanove taj kolokvijalni naziv
rabe iskljuivo stranke ili svjedod, dok u tim istim ispravama nadleni dravni organ
ne koristi taj naziv ni jedan jedini put. Iz toga smo izveli po naem miljenju jedini
mogui zakljuak: ono to pojedine stranke u sporu ffi svjedoci zovu "dvanaest irih
porodica (plemena) Kraljevstva Hrvatske" nije drugo nego kolokvijalni naziv za hr
vatske plemie uope.
Drugo je pitanje, koje je odvelo krivim smjerom nau novu historiografiju poevi
od N. Klai, ukljuivi i pisca ovih redaka, teza da je Ludovik I. uveo marturinu kao
porez na koji su bili obvezani hrvatski plemii. Tek u ovome radu uspjeli smo doka
zati da "plemii", obvezani na marturinu, nisu nitko drugi nego hrvatski jobagioni
castri, koji su oduvijek bili obvezani na ugoavanje kralja i bana (i eventualno kojeg
njihovog dunosnika), ili na plaanje posebne odtete na ime oslobaanja tog ugoa
vanja, odtete, koja se u Ugarskoj, Slavoniji i Hrvatskoj takoer nerijetko nazivala
upravo marturina.
5. U radu je ukratko dotaknuto i pitanje nastanka i razvoja patricijata u dalmatin
skim gradovima. Premda se dosad pokualo povezati nastajanje tog stalea preko
evolucije tribunske asti i utvrdilo spedfine elemente (bizantski suverenitet nad gra
dovima Dalmacije do sredine 11. stoljea i spedfinosti bizantske opine) poetka
razvoja komunalnog ureenja u dalmatinskim gradovima (Margeti) i utvrdilo os
novne znaajke patridjata u razvijenom stalekom drutvu 14. i 15. stoljea (Raukar),
smatramo da je problem evoludje patricijata jo daleko od zadovoljavajueg rjee
nja.
6. U ovome su radu prikazana tek neka od pitanja drutvene strukture hrvatskog
drutva do priblino 14./15. stojea koja smo obradili u naim mnogobrojnim radovi
ma u proteklih 30 godina. Naoj i inozemnoj strunoj publid predloili smo argumentadju i pokuaje rjeenja mnogih problema na, govorei bez imalo pretjerivanja,
stotinama i stotinama stranica naih rasprava, od kojih su neke izdane ponovno kao
zasebne qeline (Iz vinodolske prolosti, 1980.; Histrica et Adriatica, 1983; Rijeka Vino
dol Istra, 1990.; Istra i Kvarner, 1996.; Iz ranije hrvatske povijesti, 1997.; Zagreb i Slavoni
ja, 2000a; Hrvatska i Crkva u srednjem vijeku, 2000b; Prikazi i diskusije, 2002d). Odaziv,
u prvom redu diskusija pojedinih argumenata, nije bio prebogat.
Jedino je Raukar u svom radu iz 2002. istaknuo da historiografija nije nakon Nade
Klai pokazivala vee zanimanje za prouavanje ranoga hrvatskog drutva, uz jedini
izuzetak N,. Budaka u radu elementima drutvenog razvoja ranosrednjovjekovne
Hrvatske prema Kartularu sv. Ivana Biogradskog (RAUKAR 2002., 15). Na drugom je
mjestu Raukar poalio da se nakon N. Klai hrvatska historiografija nije vie istraivaki
u posebnim analitikim radovima bavila pitanjem niega plemstva, a da su rijetki
radovi koji su razmatrali pravno i drutveno ustrojstvo srednjovjekovne Hrvatske
137
zanemarivali staleke razlike (Raukar 2002, 33) i istaknuo da pri tome misli na Kar
bida i na pisca ovih redaka koji, kako Raukar kae, naalost zanemaruju staleku or
ganizaciju drutva i staleke razlike unutar plemstva. Usto je Raukar lapidarno prigo
vorio naem zakljuku da nobiles duodecim generationem regni Croatiae nisu posebna
ustanova i naglasio da se tomu "suprotstavlja isprava parnici cetinskih plemia s
Ivanom Nelipiem 1360. godine" (RAUKAR 2002,57-58). Na tu smo se napomenu
osvrnuli naom diskusijom u bilj. 575 ovoga rada. Vjerujemo daje ovo jedan, dodue
lapidaran, poetak diskusije naim argumentima, to svakako treba pozdraviti.
Smatramo da bez diskusije nema napretka u znanosti.
Literatura
ACTA KEGLEVICHIANA - V Klai, Acta Keglevichiana Annorum 1322-1527, Zagreb,
1917.
AMSI - e memorie della Societa Istriana di Storia Patria, Parenzo.
ANI - M. Ani, Hrvatska u karolinko doba u: Katalog izlobe Hrvati i Karolinzi,
Split, 2001. (separat).
ANTOLJAK - S. Antoljak, Pacta conventa concordia od 1102., Zagreb, 1980.
ASD - Archivio storico per la Dalmazia.
- Centra za historijska istraivanja, Rovinj.
AGNELLUS - Agnelli Liber Ponuficalis, ed. A. Testi Raspora, Rerum Italicarum Scriptores, Bologna, 1924.
AV - Arheoloki vestnik, Ljubljana.
AVENARIUS - Struktur und Organisation der europischen Steppenvlker, SS, XXXV,
1988., 136-156.
BABI - V Babi u: Istorija.
BARADA 1928 - M. Barada, Topografija Porfirogenetove Paganije, SP Nova Serija II,
1-2,1928.
BARADA 1942 - M. Barada, Dalmacija, HE IV
BARADA 1943 - M. Barada, Postanak hrvatskog plemstva, asopis za hrvatsku poviest, 3, Zagreb.
BARADA1951 - M. Barada, Trogirski spomenici, dio , Zapisa sudbenog dvora opine
trogirske, sv. 1 (MSHSM), knj. 46.
BARADA 1952 - M. Barada, Hrvatski vlasteoski feudalizam, Zagreb.
BARADA 1954 - M. Barada, Lapani, Rad, 300.
BARTAL J. Bartal, Glossarium mediae et infimae latinitatis regni Hungariae, Lipsiae,
1901.
BEUC1953 -1. Beuc, Osorska komuna u pravnopovjesnom svijetlu, VDAR, I.
138
BEUC1954 -1. Beuc, Statut zadarske komune iz 1305. godine, VDAR, II.
BEUC -1. Beuc, Povijest institucija dravne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dal
macije, Zagreb, 1985.
BEYERLE - F. Beyerle, Die Gesetze der Langobarden, Weimar, 1947.
BONA -1. Bona, Die Geschichte der Awaren im Lichte archologischen QueEen, SS,
XXX, 1988.
BREHIER - L. Brehier, Les institutions de 1'empire byzantin, 2. izd., Paris, 1970.
BRUNS G. Bruns - A. Pernice - . Lenel, Geschichte und Quellen des rmisches
Rechts, Holtzendorffs' Enzyklopdie der Rechtswissenschaften, 6. izd., 1,1904.
BUDAK 1984 - N. Budak, Pregled literature i objavljenih izvora problemu serva i
famula u srednjovjekovnim drutvima na istonom Jadranu, Radovi IHR 17,534.
BUDAK 1984a - N. Budak, Struktura i uloga obitelji serva i famula u komunalnim
drutvima na istonom Jadranu, SP, 14.
BUDAK 1985 - N. Budak, Servi ranog srednjeg vijeka u Hrvatskoj i Dalmaciji, SR 15.
BUDAK 1990 - N. Budak, Neki elementi drutvenog razvoja ranosrednjovjekovne
Hrvatske na primjerima iz kartulara sv. Ivana Biogradskog, Biogradski zbornik,
1, Zadar.
BUDAK 1994 - N. Budak, Prva stoljea Hrvatske, Zagreb, 1994.
C. - Codex Iustinianus, ed. E Krger, Corpus iuris civilis, ed. stereotypa decima, vol.
secundum, Berolini, 1928.
CCP - Croatica Christiana Periodica, Zagreb.
CD - Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae), Zagreb.
CDB - Codice diplomatico Barese, Bari.
CESSI - R. Cessi - E Bennato, Venetiarum historia vulgo Pietro Iustiniani filio adiudicata, Deputazione di storia patria per le Venezie, Monumenti storici, N. S. vol.
XVIII, Venezia,1964.
CJH - Corpus Juris Hungarici, Budae, 1779.
CODEX GOTHANUS - Codex Gothanus, MGM, SS, rer. Lang.
CS1 - Codex diplomaticus et epistolaris Slovadae, ed. R. Marsina, Bratislava, 1971.
UDA SV DIMETRIJA - Les plus anciens recueiles de miracles de Saint Demetrius, Pa
ris, 1979.
CVLTANI1998 - A. Cvitani, Statut grada Splita, Split.
CVITANI1990 - A. Cvitani, Statut grada Dubrovnika, Uvod, Dubrovnik.
CVITANI 2002 - A. Cvitani, Statut grada i otoka Korule, Korula.
DABINOVI - A. Dabinovi, Kada je Dalmacija pala pod jurisdikciju carigradske patrijarije, Rad 239,1930.
139
DABINOVI 1937. - A. Dabinovi, Prilozi za prouavanje postanka ugovora g. 1102

(pacta conventa) i trogirske apendikule, Mjesenik, LXIII.
DECRET GRAT - Decretum Gratiani emendatum et notationibus illustratum una cum
glossis Gregorii XII pont. max. iussu editum, Romae, 1582.
DE FRANCISCI P De Frandsd, Storia del diritto romano, III, Milano, 1943.
DELONGA - V. Delonga, Latinski epigrafiki spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hr
vatskoj, Split, 1996.
Doc. - F. Raki, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam fflustrantia, MSHSM,vol.7.
DUBROVAKI STATUT - Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272. Na osnovi
kritikog izdanja latinskog teksta B. Bogiia i K. Jireeka priredili i na hrvatski jezik
preveli A. olji, Z. Sundrica i I. Veseli, Dubrovnik, 2002.
DU CANGE - Ch. Du Cange, Glossarium mediae et infimae latinitatis, Niort, 1888.
EXCERPTA DE LEGATIONIBUS - Excerpta de legationibus, ed. C. de Boor, I, II, Berolini, 1903.
FERLUGA1953 - J. Ferluga, Nie vojno-administrativne jedinice tematskog ureen
ja, ZRVI, II, 1953.
FERLUGA1957 - J. Ferluga, Vrzantiska uprava u Dalmaciji, Beograd.
FERRINI - Edizione critica del NOmoj GewrgikOj, Byzantinische Zeitschrift 7,1898
= Opere, I, Milano, 1929.
GOLDSTEIN -1. Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb, 1995.
GORTAN - V Gortan, Zemljoradniki zakon, Mjesenik LXVI, 1940.
GRAFENAUER - B. Grafenauer, Nekaj vpraanj iz dobe naseljevanja junih Slovencov, Z, Ljubljana, IV, 1950.
GRAFENAUER 1952-1953 - B. Grafenauer, Vpraanje konca Kodjeve vlade v Spodnji
Panoniji, Zgodovinski asopis VI-VII, Ljubljana.
GRAFENAUER 1960 - B. Grafenauer, Zgodnjefevdalna drubena struktura jugo
slavenskih narodov in njen postanek, Z, XIV
GREG. - Gregoriana (coll.) = Libri Extravagantium (E. Friedberg, Quinque compilationes antiquae, Leipzig, 1882.
GREG. TUR. - Gregorii Turonensis Decern libri Historiarum. MGH, SRM, 1.
GUNJACA - S. Gunjaca, Ispravd i dopune starijoj hrvatskoj historiji, I-IV, Zagreb, 19731978.
HARTMANN - L. M. Hartmann, Geschichte Italiens im Mittelalter, 2, Leipzig, 1900.
HAUPTMANN 1942 - Lj. Hauptmann, Podrietlo hrvatskoga plemstva, Rad, 273.
HAUPTMANN 1950 -Lj. Hauptmann, Hrvatsko praplemstvo, Razprave SAZU I, Ljub
ljana.
HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.
HE - Hrvatska enciklopedija, Zagreb.
140
HERKOV - Z. Herkov, Graa za financijsko-pravni rjenik feudalne epohe Hrvatske,

I, , Zagreb, 1956.
HISTORIA DE TRANSLATIONE - Monachi anonymi Httorensis Historia de translatione itd. u: Recueil des historiens de croisades, Historiens occidentaux, Tome
dnquicme, Premire partie, Paris, 1886.
HISTORIA STYRICA - Fra Paolino, Excerpta ex Chronico Jordani. R. M. Muratori,
Antiquitates Italicae Medii Aevi, IV, 1741.
HZ - Historijski zbornik, Zagreb.
INCHIOSTRI - U. Inchiostri, II comune e gli Statuti di Arbe fino
al secolo XIV, ASD, god. V, vol. V, fasc. 56, Roma, 1930.
ISTORIJA - Istorija naroda Jugoslavije, Beograd, 1953.
IVAN AKON - G. Montiralo, Cronache veneziane antichissime, I, Roma, 1890.
IZIDOR - Isidori episcopi Hispalensis Chronica, MGH, AA, 11.
JAFFE - Ph. Jaffe, Regesta pontificum romanorum ab condita ecclesia ad a. 1198,2. izd.
Lwenfeld, Kaltenbrunner, Ewald, Berlin, 1885.-1888.
JAZU - Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.
JUS GRAECO ROMANUM . . Zachariae v. Lingenthal, Jus Graeco-Romanum, II,
Lipsiae, 1857.
JORDANES - Jordanis De Getarum sive Gothorum origine et rebus gestiae, izd. E.
Bertolini, Milano, 1970.
KANDI - Lj. Kandi, Praktikum iz opte istorije drave i prava, Beograd, 1973.
KARLOWA - O. Kariowa, Rmische Rechtsgeschichte, I, Leipzig, 1885.
KATI- L. Kati, Saksonac Gottschalk na dvoru kneza , Zagreb, 1932.
KATII1985 - R. Katii, Die Anfnge des kroatischen Staates u: Die Bayern und ihre
Nachbarn, I, Wien.
KATII 1987 - R. Katic, Filoloka razmatranja uz izvore o zaecima hrvatske drave,
SP,ser.III,16.
KLAI N. 1956 - N. Klai, Plemstvo dvanaestero plemena kraljevine Hrvatske, HZ,
IX.
KLAI N. 1958 - N. Klai, Postanak plemstva "dvanaestero plemena kraljevine Hr
vatske", HZ, XI-XII.
KLAI N. 1960 - N. Klai, Problem Slavca i Neretljanske krajine, Z, XIV, 1960.
KLAI N. 1960a - N. Klai, Stjepan Antoljak, Pobiranje marturine itd., HZ, .
KLAI N. 1965 N. Klai, Diplomatika analiza isprava iz doba hrvatske narodne
dinastije, I, dio, HZ, XVHI.
KLAI N. 1971- N. Klai, Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, Zagreb.
KLAI N. 1971a - N. Klai, Historijska uloga Neretvanske kneevine u stoljetnoj bor
bi za Jadran, Makarski zbornik I.
141
KLAI N. 1976 - N. Klai, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb.

KLAI N. 1990 - N. Klai, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb.
KLAI N. 1988 - N. Klai, Vinodol od antikih vremena do knezova krkih i Vinodolskogzakona.
KLAI V. 1897 - V Klai, Hrvatska plemena od . do XVI stoljea, Rad, 130.
KLAI V 1899 - V Klai, Povjest Hrvata, I, Zagreb.
KLAI V 1904 - V. Klai, Marturina, slavonska daa u srednjem vijeku, Rad, 187.
KOS - F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku, I, Ljubljana 1902.
KOSTRENI 1923 - M. Kostreni, Hrvatska pravna povijest, Zagreb.
KOSTRENI 1929 - M. Kostreni, Postanak dalmatinskih sredovjenih gradova,
Siiev zbornik, Zagreb, 1929.
KOSTRENI 1956 - M. Kostreni, Nacrt historije hrvatske drave i hrvatskog pra
va, I, Zagreb, 1956.
KOAK -V Koak, Poloaj Vinodola u hrvatskoj feudalnoj dravi, HZ, XVI, 1963.
KOVACHICH - M. G. Kovachich, Vestigia comitiorum apud Hungaros, Budae, 1790.
KOVACHCIH1798 - M. G. Kovachich, Supplementum ad vestigia comitiorum apud
Hungaros, tomus I., Budae.
KPSTEIN - H. Kpstein, Thessaloniki - Wiege des Nomos Georgikos?, Simposio
Byzantine Makedonia, 323-1430,23 - 31.X.1992., Thessaloniki, 1995.
KRONSTEINER - O. Kronsteiner, Gab es unter den Alpenslawen eine kroatische eth
nische Gruppe?, Wiener Slavistisches Jahrbuch, 24, Wien-Kln-Graz, 1978.
KRGER-vidi C.
KBLER - B. Kubier, v. decurio u: PWREIV, coli. 2319-2352.
LSZLO - Gy. Lszlo, Etudes archeologiques sur l'histoire de la societe des Avars,
Archaeologia Hungarica, Series nova XXXIV, Budapest, 1955.
LAUSI1982 - A. Laui, Prilog prouavanju stalekih razlika i drutveno-gospodarskih odnosa u srednjovjekovnim Poljicama, Radovi 15, ZHP
LAUSI- A. Laui, Postanak i razvitak poljike kneevine, Split, 1991.
LAV MUDRI - Tactica Leonis Philosoph!, izd. J. P. Migne, Patrologiae cursus completus, Series Graeca, Paris, 1863.
LAZZARINI - V Lazzarini, I titoli dei dogi di Venezia, Archivio veneto, N. S. a. II, Tomo
V,Venezia,1903.
LENEL - W Lenel, Die Entstehung der Vorherrschaft Venedigs an der Adria, Strassbourg, 1897.
LEX GUNDOBADA - F. Beyerle, Gesetze der Burgunden, Weimar, 1936.
LEX ROMANA BURG. - Lex Romana Burgundionum sive forma et expositio legum
romanarum, u: Fontes juris romani antejustiniani, ed. J. Baviera, Florentiae, 1909.
LEX RIBUARIA - Lex Ribuaria II, ed. R. Sohm, MGH, Legum Tomus V, Hannoverae,
1875.-1889.
142
LEX VISIGOTHORUM - Leges Visigothorirm anrtiquiores, ed. Zenmir, Hannoverae

et Lipsiae, 18943.
LI. - Liutprand, lang, kralj.
LIPSIC E. E. Lipic, Byzanz und die Slawen, Weimar, 1951.
LOPAI - R. Lopai, Oko Kupe i Korane, Zagreb, 1895.
LOT - F. Lot, La fin du monde antique, 2. izd., Paris, 1968.
LUI - J. Lui, Dva torza, HZ, XVIII, 285-298.
LJUBI - . Ljubi, Listine odnoajih izmeu Junoga Slavenstva i Mletake Repub
like, MSHM.
LJUBI . - . Ljubi, Lige i posobe u starom hrvatskom pravu i njihov odnos pre
ma Poljikom statutu, Rad, 240,1931.
MANDI - O. Mandi, "Pacta conventa" i "dvanaest" hrvatskih bratstava, HZ, XI-XII,
1958.-1959.
MARGETI 1970-1971 - L. Margeti, Neki pravni problemi u vezi s dopisom podbana Mihajla ivkovia od 5.XI.1459., HZ, -
MARGETI 1975 - L. Margeti, Tribuni u srednjovjekovnim dalmatinskim, gradskim
opinama, ZRVI, XVI.
MARGETI 1975a -1. MARGETI, Creske opine u svjetlu isprave od 5. listopada 1283.
i pitanje kontinuiteta gradskih opina, Radovi IHE 7.
MARGETI 1976 - L. Margeti, Znaenje i porijeklo rijei tepija i dad, ZRVI, XVII,
1976.
MARGETI 1977 - L. Margeti, Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata,
ZHZ,8.
MARGETI 1980 - L. Margeti, Iz vinodolske prolosti, Rijeka.
MARGETI 1980a - L. Margeti, Knapi frankapanskih (i Zrinskih) primorskih posje
da, Starine, 58.
MARGETI 1982 - L. Margeti, Histria u dvije vijesti iz prve
polovice VTI. stoljea, A 32.
MARGETI 1982a - L. Margeti, Zemljoradniki zakon (Nomos Georgikos), ZPFR, 3.
MARGETI 1982b - L. Margeti, vijestima Andrije Dandola Dalmaciji u XII sto
ljeu njihovim izvorima, HZ, XXXV
MARGETI 1982-1985 - L. Margeti, Osorski evanelistar, Arheoloka istraivanja na
otocima Cresu i Loinju, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, 7.
MARGETI 1983 - L. Margeti, Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Stvarna prava,
Zagreb.
MARGETI 1983a - L. Margeti, Histrica et Adriatica, Trieste.
MARGETI 1983b - L. Margeti, Marginalije uz rad V Koaka "Pripadnost istone
obale (...)", HZ, XXXVI, 1983. (1984.).
MARGETI 1983c - L. Margeti, Uzmak Bizanta na Krku sredinom XI. stoljea, ZPFR, 4.
143
MARGETI 1984 - L. Margeti, Bizantsko pravo prvokupa i otkupa i njegov utjecaj

na hrvatsko pravo, Starine, 59.
MARGETI 1984b - L. Margeti, Pravni i povijesni aspekti pohoda mletakog duda
Petra II. Orseola u Dalmaciju u 1000. godini, ZPFR, 5.
MARGETI 1985 - L. Margeti, nastanku i razvoju slube defensor civitatis, ZA, 35.
MARGETI 1985b - L. Margeti, Odgovornost kurijala za ubiranje poreza u kasnom
rimskom carstvu, ZPFZ, XXXV
MARGETI 1986 - L. Margeti, Neki pravni problemi kolonata u kasnom rimskom
carstvu, Anali pravnog fakulteta u Beogradu, XXXIV, br. 4.
MARGETI 1986b - L. Margeti, Toparque, tep'ci (topoteretes) et dad en Croatie au
Heme siecle, Revue des etude byzantines, 44, Paris, 1986.
MARGETI 1988 - L. Margeti, Ugovor Mletaka i italskih gradova contra generationes
Sclavorum (840.), HZ, XLI.
MARGETI 1989 - L. Margeti, La Legge Agraria, Rivista di studi Bizantini e Slavi,
Bologna.
MARGETI 1990 - L. Margeti, Rijeka Vinodol Istra, Rijeka.
MARGETI 1991 - L. Margeti, "Provindjalni arhonti" Taktikona Uspenskoga, ZRVL
XXIX-XXX = ZZPZ, 34,1992.
MARGETI 1991a - L. Margeti, dalmatinskim servima (osobito agrarnim), Rad
HAZU, Zagreb.
MARGETI 1992 - L. Margeti, Neka pitanja boravka Langobarda u Sloveniji, AV 43.
MARGETI 1993 - L. Margeti, nekim pitanjima Rianskog placita, ZPFZ, 43.
MARGETI 1994 - L. Margeti, Historia Salonitana i Historia Salonitana Maior - neka
pitanja, HZ, XLVTL Zagreb.
MARGETI 1994b - L. Margeti, Zakon grada Kastva iz 1400., ZZPZ, 36.
MARGETI 1994c - L. Margeti, Pitanja iz najstarije povijesti zagrebake biskupije i
Slavonije, CCP, god. XVIIL br. 34.
MARGETI 1995 - L. Margeti, Neka pitanja etnogeneze Hrvata, Radovi Zavoda za
hrvatsku povijest, 28, Zagreb.
MARGETI 1995a L. Margeti, Einige zustzliche Bemerkungen zu H. Kpstein, (zu
H. Kpstein, Thessalonike - Wiege des Nomos Georgikos?), Symposio Byz. .
324 -1430, Thessalonike.
MARGETI 1995b - L. Margeti, Veprinaki zakon iz 1507., ZZPZ, 37.
MARGETI 1995c - L. Margeti, novopronaenom rukopisu Moenikog statuta,
Annales, 6, Koper.
MARGETI 1995d - L. Margeti, Dravnopravni poloaj Hrvatske u doba Krbavske
bitke, Rad, 471.
MARGETI 1996 - L. Margeti, Regnum Croatiae et Dalmatiae u doba Stjepana ., Ra
144 dovi ZHP, vol. 29.
MARGETI 1996a - L. Margeti, nekim osobitostima povlastice za Krievce (1252.

god.), HZ, XLIX.
MARGETIC 1997 - L. Margeti, Dalmadja u dragoj polovici VI. stoljea i Justinijan,
ZPFZ, 47.
MARGETIC 1997a - L. Margeti, Srednjovjekovno hrvatsko pravo, Obvezno pravo,
Zagreb-Rijeka.
MARGETI 1997b - L. Margeti, Neobjavljeni rukopis Moenikog zakona, Fontes,
3, Zagreb.
MARGETI 1997c - L. Margeti, Veprinaki sudski zapisnici, Opatija.
MARGETI 1998 - L. Margeti, Opa povijest prava i drave, Rijeka.
MARGETI 1999 - L. Margeti, Andautonia (pretea Zagreba) u svjetlu lex Irnitana,
ZPFZ, 49MARGETI 2000 - L. Margeti, interpretaciji nekih vrela hrvatske pravne povijesti
devetog stoljea, ZPFZ 50,183-205.
MARGETI 2000a - L. Margeti, Zagreb i Slavonija, Rijeka.
MARGETI 2000b - L. Margeti, Hrvatska i Crkva u srednjem vijeku, Rijeka.
MARGETI 2001 - L. Margeti, Lo statuta di Arbe, Trieste-Rovigno.
MARGETI 2001a - L. Margeti, Neka pitanja iz starije povijesti sjevernog Jadrana,
CCE48,god.XXV
MARGETI 2002 - L. Margeti, Najnovija literatura tzv. seobi Hrvata, Rad 485.
MARGETI 2002a - L. Margeti, nekim pitanjima starije hrvatske povijesti, Starine,
61, Zagreb.
MARGETI 2002b - L. Margeti, carattere della spedizione Orseoliana in Dalmazia
u: Venezia e la Dalmazia anno , Atti del Convegno di studio, Venezia, 2000.
MARGETI 2002c - L. Margeti, Vinodolska opina i vinodolski kmeti, Rad, 485.
MARGETI 2002d - L. Margeti, Prikazi i diskusije, Split.
MARGETI - APOSTOLOVA - L. Margeti, M. Apostolova Maravelski, Hrvatsko
srednjovjekovno pravo, 2. dopunjeno izdanje, Zagreb, 1999.
MARGETI - MOGU - L. Margeti - M. Mogu, Zakon trsatski, Rijeka, 1991.
MARGETI - STRI - L. Margeti, P Stri, Krki (vrbanski) statut Krk, 1988.
MARINI - M. Marini, Papiri diplomatici, Roma, 1805.
MARIUS - Marius Aventicensis, Chronica, MGH, AA, 11.
MARQUART - J. Marquart, Osterropische und Ostasiatische Strefzuge, Leipzig, 1907.
MARUI - . Marui, Materijalna kultura Istre od 5. do 9. stoljea, Arheoloka
istraivanja u Istri i Hrvatskom primorju, 1, Pula, 1987.
MAYER - E. Mayer, Die dalmatisch-istrische Munizipalverfassung in Mittelalter und
ihre rmischen Grundlagen, ZS GA, Weimar, 1903., preveo U. Inchiostri, AMSI,
XXII, Parenzo, 1907., 347-462.
145
MAYR - H. Mayr, Das dalmatinische Kolonat, Wien, 1911.

MENANDER - Excerpta de legationibus, II, ed. C. de Boor, Berolini, 1903.
MGH - Monumenta Germaniae Historica.
= Epistolarum (= Ep.) 1.1 i II, Berolini, 1957.
= Scriptores rerum Langobardarum (= SS reg. Lang.).
= Scriptores rerum Merovingiarum (= SRM).
= Autores antiquissimi (= AA).
MHJSM - Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium, Zagreb.
MISCELLANEA - MisceUanea - ur. S. Antoljak, Dravni arhiv Zadar, 1950.-1952.
MSHSM - Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium, JAZU (HAZU),
Zagreb.
MUR.1 - L. A. Muratori, Rerum Italicarum scriptores, T XII, Mediolani, 1728.
MUR.2 - Novo izdanje Mur.1, Bologna, 1942.
NOTE (Lucius) - Note cronologiche e documenti raccolti da Giovanni Lucio Traguriense, Bullettino di archeologia e storia dalmata, VI/4, Spalato, 1883.
NOVAK- G. Novak, Povijest Splita, I, Zagreb, 1957.
NOVAK V 1959 - V Novak, Zadarski kartular samostana Svete Marije, Zagreb.
NOVAK - SKOK- V Novak - E Skok, Supetarski kartular, Zagreb, 1952.
NOV IUST. - Novellae Iustiniani, ed. R. Scholl, Corpus iuris civilis, ed. stereotypa quinta, vol. tertium, Berolini, 1928.
OMAI1978 - V Omai, Topografija katelanskog polja, Split.
OMAI 1986 - V Omai, Povijest Katela, Split.
OMAI 2001 - V Omai, Katela od prapovijesti do poetka XX. stoljea, Katela.
ORIGO - Origo gentis Langobardorum, MGH, SS, rer. Lang., 1878.
OSTROGORSKI 1927 - G. Ostrogorski, Die lndliche Steuergemeinde des byzanti
nischen Reiches im X Jahrhundert, Vierteljahrschrift fr Sozial-und Wirtschafts
geschichte, 20,1920.
OSTROGORSKI 1929 - G. Ostrogorski, Die wirtschaftlichen und sozialen Entwick
lungsgrundlagen des byzantinischen Reiches, Vierteljahrschrift fr Sozial- und
Wirtschaftsgeschichte, 22.
OSTROGORSKI 1948 - G. Ostrogorski, Uticaj Slovena na drutveni preobraaj Vizantije, Istoriski glasnik, Beograd, 1, Vizantija i Sloveni, Beograd, 1970.
OSTROGORSKI 1951 - G. Ostrogorski, Pronija, prilog istoriji feudalizma u Vizantiji i
u junoslavenskim zemljama, Beograd, 1951. = vizantijskom feudalizmu, Beo
grad, 1969., 119-342.
OSTROGORSKI 1958 - G. Ostrogorski, Das byzantinische Kaiserreich in seiner inner
en Struktur, Historia mundi, VI, Bern.
OSTROGORSI 1969 - G. Ostrogorski, Vizantijsko carstvo u svojoj unutarnjoj struk
turi u: Privreda i drutvo u Vizantijskom carstvu, Beograd.
146
L. Margeti: Povezanost strukture hrvatskog druStva i politikih odnosa u srednjem vijeku (do pojave stalea)
OSTROGORSKI 1969a - G. Ostrogorski, Seoska porezna optina u vizantijskom carst

vu u X veku, privreda i drutvo u vizantijskom carstvu, Beograd, 1969.
PASTORELLO - E. Pastorello, Introduzione u: MurA
PAVAO AKON- Pavao akon, Historia Langobardorum, MGH, SS rer. Lang.
POHL - W Pohl, Die Awaren, Mnchen, 1988.
POLJIKI STATUT - V. Jagi, Poljiki statut, MHJSM, IV, 1890..
PRAGA - G. Praga, Storia di Dalmazia, 3. izd., Padova, 1954.
PRAGA 1931 - G. Praga, La traslazione di S. Niccol e i primordi deUe guerre normanne
in Adriatico, ASD, a, VI, vol. XI, 1931.
PROKOP - Prokop, Gotenkriege, izd. O. Veh, Mnchen, 1966.
PSEUDO-MAURICIJE - Das Strategikon des Maurizios, izd. G. T. Dennis - E.
Garnillscheg, Wien, 1981.
PWRE - G. Pauly-Wissova, Realencydopdie der dassischen Altertumswissenschaft,
Stuttgart,1893-1976.
RACKI1881 - F. Raki, Hrvatska prije vieka glede na zemljini obseg i narod, Rad,
56.
RAKI 1884 - E Raki, Nutarnje stanje Hrvatske prije XII. stoljea, Rad, 70.
RAD - Rad JAZU (HAZU), Zagreb.
RADOVI IHP - Radovi Instituta za hrvatsku povijest, Zagreb.
RADOVI ZHP - Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, Zagreb.
RAUKAR 1977 - T. Raukar, Zadar u XV stoljeu, Zagreb.
RAUKAR 1980-1981 - T Raukar, Komunalna drutva u Dalmadjiu XTV stoljeu, HZ,
XXXIII-XXXIV.
RAUKAR 1984 - T. Raukar, "Consilium generale" i sustav vladanja u Splitu u XIV sto
ljeu, HZ, XXXVII.
RAUKAR 1997 - T Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb.
RAUKAR 2002 - T Raukar, Seljak i plemi hrvatskoga srednjovjekovlja, Zagreb.
RITIG - S. Ritig, Povijest i pravo sloventine, Zagreb, 1910.
Ro. - Rothari, lang, kralj.
SCHMIDT - L. Schmidt Die Ostgermanen, 2. izd v Mnchen,1941.
SCHOLL-vidi Nov. lust.
SEECK - . Seeck, Notitia Dignitatum, Berolini, 1876.
SrNDIK - 1 . Sindik, Komunalno ureenje Kotora od druge polovine XII do poetka
XV stolea, Beograd, 1959.
SP - Staroslavenska prosvjeta.
SS - Settimanea di Studio del Centro italiano di Studi sull'alto medioevo, Spoleto.
STATUTA APITULIZAGRABIENSIS - J. K. Tkalac, Statuta capituli Zagrabiensis saec.
XIV, Monumenta historiae episcopatus Zagrabiensis, II, Zagreb, 1874.
147
STROHAL - V Strohal, Pravna povijest dalmatinskih gradova, Dio I, Osnovke razvit

ka pravne povijesti dalmatinskih gradova, Zagreb, 1913.
SZENTPETERY - J. Szentpetery, Archelogische Studien zur Schicht der Waffentrger
des Awarentums im Karpate, Acta archeologica Academiae scientiarum Hungar
ian Budapest, I, XLV, 1993.; II, XLVT, 1994.
SUPETARSKI KARTULAR - V Novak - E Skok, Supetarski kartular, Zagreb, 1952.
II1914 - F. ii, Prirunik izvora hrvatske historije, Dio I., Zagreb.
II 1917 - F. ii, Geschichte der Kroaten, Zagreb.
II1925 - F. ii, Povijest Hrvata u doba narodnih vladara, Zagreb.
SUFFLAY 1915 - M. Sufflay, Zu den ltesten kroatisch-ungarischen Beziehungen,
Ungarische Rundschau, IV, Budapest.
SUFFLAY 1925 - M. Sufflay, Srbi i Arbanasi, Beograd.
SUFFLAY 1930 - M. Sufflay, Hrvati u sredovjenom viru, Sveslavenski zbornik
tisuugodinjici hrvatskoga kraljevstva, Zagreb.
TAKTIKA LAVA MUDROG - Tactica Leonis Philosophi, izd. J. R Migne, Patrologiae
cursus completus, Series Graeca, 107, Paris, 1863.
TEOFILAKT - de Boor, Thephylacti Simocattae historiae, ed. C. de Boor, Lipsiae,
1887.
- F. Raki, Thomas archidiaconus: Historia Salonitana, MSHSM, vol. XXVI,
Zagrabiae, 1894.
TOMAI - N. Tomai, Temelji dravnoga prava hrvatskoga kraljevstva, VZA, XI,
1910.
TRIE - S. Verbczy, Opus tripartitum juris consuetudinarii inclyti regni Hungariae u:
Corpus juris hungarid, Budae, 1779., 1-120.
VDAR - Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci.
VIJ - Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije, Beograd.
VLTAE - Vitae Romanorum Pontificum, izd. L. M. Muratori RIS 3, Mediolani, 1723.
Z - Zgodovinski asopis, Ljubljana.
ZHZ - Zbornik Historijskog zavoda JAZU.
ZPFZ - Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu.
ZPFR - Zbornik Pravnog fakulteta u Rijeci.
ZRVI - Zbornik radova Vizantolokog instituta, Beograd.
ZS GA - Zeitung der Savigny-Stiftung fr Rechtsgeschichte, Germanistische Abtei
lung.
ZZPZ - Zbornik Zavoda za povijesne znanosti HAZU, Zadar.
A - iva antika, Skopje.
148
RIASSUNTO
La dipendenza della struttura della societa croata dalle relazioni politine
durante il Medioevo (fino al periodo degli ordini)
Questo saggio rappresenta una specie di sintesi deirisultatiottenuti dali'autore nei lavori
precedent! e di quelli ai quali e arrivato durante una nuova indagine delle fonti.
1. Per quanto riguarda il primo periodo della vita degli Slavi e dei Croati nell'area della
Dalmazia romana, l'autore prende in considerazione le notizie date da due manuali militari
bizantini, cioe dallo Strategicon, scritto da un autore anonimo al principio del secolo VII e dalla Tattica dell'imperatore bizantino Leone il Saggio, scritta nei primi anni del secolo IX.
Lo strato governante della popolazione insediatasi nell'Alto Medio Evo in Dalmazia, era
composto da due elementi, dei quali il piu forte per un certo periodo era quello degli Slavi,
che, dopo un'accanita lotta nei secolo IX dovette cedere il predominio all'altro, quello dei Cro
ati, guidato dalla dinastia che deve il nome al suo primo regnante, al possente duca Trpimir,
vissuto verso la meta del secolo IX. predominio di questa casa dur fino alia fine del secolo
XI, quando il regnum Croatiaeet Dalmatiae venne invaso dagli Ungari guidati prima dal re Ladislao e poi dal re Colomanno, il quale divenne il primo re del nuovo stato che a partire dal 1102
comprendeva non solo l'Ungheria, ma anche la Croazia.
2. Siccome fino alia met del secolo XI Bisanzio era stato uno dei piu forti stati d'Europa
che, oltre alia sua innegabile presenza, aveva tra l'alrro dei forti interessi nei territori ad est
deiTAdriatico, l'autore si sofferma con insistenza sul problema dei vari lati dell'influenza bizanna e arriva alia conclusione che l'organizzazione dei piccoli comuni rurali croati non era
stata influenzata dagli analoghi comuni bizantini. Si deve soprattutto escludere qualsiasi nesso con i comuni descritti neUa nota Legge Agraria bizantina. I piccoli comuni rurali croati erano stati spessissimo organizzati come centri militari di confine, caratterizzati nei nord del paese
dai permani, che corrispondono agli arimani longobardi in Furlania e parzialmente in Istria (dai
quali, pare, traggono anche il loro nome) - e a sud dai didii ("ereditieri"). I primi difendevano
i confini della Croazia dai potenti vicini germanici d'oltre Monte Maggiore, mentre i secondi
avevano l'identico compito da svolgere lungo il fiume Cetina a sud di Spalato fino a quando,
verso la meta del secolo XI, il confine venne spostato piu a sud. Questi didii vivevano a sud di
Spalato nella contrada di Poljica, dove ancora molto piu tardi, durante il governo veneziano,
avevano conservato una forte individualita e un'autonomia abbastanza estesa.
3. Uno dei piu discussi problemi nella storiografia croata la nascita e l'evoluzione
dell'istituzione ndbilium duodecim generationum regni Croatiae, Dai suoi primi tentativi in poi, la
moderna storiografia croata discute ostinatamente su tutti gli aspetti di questa istituzione, so
prattutto sul momento della sua comparizione e sul contenuto dei privilegi dei membri della
stessa che li distinguerebbero dai privilegi di altri nobili croati. Siccome l'esistenza di questa
istituzione documentata solamente da tre documenti scritti verso la met del secolo XIV e da
uno della met del secolo XV, e che inoltre non menzionata ne prima ne dopo, i vari autori
che si sono occupati del problema hanno proposto teorie piu svariate sul momento della sua
nascita, collocandola tra il secolo VTI e la met del secolo XIV! L'autore del saggio presente ha
proposto gi vent'anni fa una semplice soluzione di questa quaestio vexata della storiografia
149
croata. Egli parte dalla constatazione che nelle rarissime menzioni di questa istituzione neanche
una volta le autorit (il re ungaro-croato, il bano croato) adoperano, ne ufficialmente ne in
altro modo, questo sintagma (nobiles duoecim ecc), uato soltanto dai contendenti e dai testimoni. In questi rarissimi casi il procedimento sempre lo stesso: l'attore chiede all'autorit di
riconoscergli la posizione giuridica di membro dei nobiles duoecim ecc. (ed i testimoni lo confermano), e nella sentenza 1'autorit competente concede (o respinge) soltanto la posizione
giuridica di nobile croato. Da questa circostanza l'autore deduce che il sintagma nobiles duo
ecim ecc. altro non che una mera usanza colloquiale della popolazione croata nel secolo XIV
per designare la posizione giuridica del nobile croato, o, in altri termini, non mai esistita una
categoria speciale di nobili croati chiamati nobiles duoecim ecc.: questi nobiles sono proprio nobili
croati, come invariabilmente vengono denominati dalle autorit.
4. Circa mezzo secolo fa, una dei migliori storici croati, N. Klai, ha affermato che l'imposta
chiamata marturina (che si pagava in pelli di martora) - contributo che siversava nel regno
ungaro-croato esclusivamente nella Slavonia medievale e che m abolita nel 1351 da Lodovico
I - era stata introdotta nella Croazia medievale (comprendente a quei tempi l'odierna Lika ed
i territori piu a sud). Secondo la N. Klai, questa imposta gravava sulle terre dei nobili proprio
nel periodo nel quale Lodovico I permise alia nobilt croata di organizzarsi come corpo nobiliare (regnum Croatiae). Questa tesi dell'illustre autrice stata quasi unanimemente accettata
dagli autori croati, incluso l'autore di questo saggio. Rinnovando le ricerche riguardanti ques
to problema, l'autore riuscito a provare che si tratta di un malinteso. Nel caso della marturina
"croata" si tratta di un'altra imposta, che porta la stessa denominazione, versata dalla nobilt
inferiore, cioe dai (nobiles) iobagiones castri, che gi durante il regno dei re ungaro-croati della
stirpe Arpadiana difendevano i confini (sostituendo i didii del periodo della Croazia del XI
secolo). Questi iobagiones castri avevano l'obbligo molto ingombrante di dare alloggio al re ed
al bano se questi si trovavano nei paraggi, ma potevano liberarsi di questo obbligo pagando
l'imposta chiamata appunto marturina. Dunque, Lodovico I non aveva introdotto in Croazia
l'imposta chiamata marturina, che avrebbe gravato la nobilt, ma continuava ad esigere dalla
bassa nobilt, cioe dagli iobagiones castri quella imposta che gi versavano in precedenza.
150

Margetić - Povezanost

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Margetić - Povezanost

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Lujo Margeti

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Izvorni znanstveni lanak

POVEZANOST STRUKTURE HRVATSKOG DRUTVA I

problematika drutvenih odnosa u Poljidma). Smatramo da su rezultati naih dosa

/ b o g opsenosti problematike bili smo prisiljeni ograniiti se samo na najvanije

565. umire Justinijan,

TEOFILAKT VII, 15. Drukije tumaenje KOS 1,171, br. 132.

ugroena. Do slavenskog osvajanja Dalmacije dolo je najvjerojatnije tek nakon to

svemu tome podrobno MARGETI 1977, bilj. 151,62-65,62-65.

sti u irem podunavskom podruju. Nemogue je ne povezati to s drugom injeni

Podrobnosti u MARGETI 1983a, 148-152.

Nakon smrti Kuvrata-Krovata Veliko bugarsko carstvo doivljava teke trenutke.

(XI, 1,1-85) Perzijanci

(XVIII, 110-141) Saraceni

(XVIII, 40-76) Turci (= Maari),

(XVIII, 78-98) Franci i Langobardi

(XI, 3,1-46) Franci, Langobardi,

(XI, 4, 1 -224) Slaveni i Avari

(XVIII, 79, 99-108) Slaveni

U zagradama broj knjige i poglavlja, a kod Pseudo-Mauricija i retci.

TAKTIKA LAVA M U D R O G A XVIII, 42.

tome podrobnije MARGETI 2000,186 i d; ISTI 1995,28.

pobjede prepustili gepidsku zemlju. Kunimund trai pomo od Bizanta i ponovo

GREG. TUR., 174-177 (IV, 42).

23 godina nakon dolaska Langobarda u najstroem sreditu langobardske vlasti i

MARIUS, ad. a. 569.

Vrijedi usporediti vijesti Pseudo-Mauricija i Lava Mudroga drutvenom ure

PSEUDO-MAURICIJE XI, 4 (12).

N. dj. XVIII, 101.

koja nisu bila toliko izloena pljakakim pohodima od 5. do 8. stoljea. Za naa su

BEYERLE, 409,435; MARGETI1988,63-64. Napominjemo da Rotarijev edikt citiramo Ro., zakone

Dosta dobru sliku hijerarhijskih odnosa u Langobarda daje naknada za ubojstvo,

Langobardsko je drutvo, dakle, bilo diferencirano tako da se vladajui sloj dije

nom plemenu, da je to nepotrebno dalje elaborirati. to se pak tie zatite linosti,

Pojednostavljeno reeno, ugarski plemii i svi graani svih kraljevskih slobodnih

no romanizirano, a autonomija tih gradova razvila bi se iz biskupove vlasti nad gra

STROHAL, 1-108,280-323. problematici podrobnije u MARGETI 1975 i MARGETI 1975a.

Na alost je Baradin prilog prekratak da bi mogao obuhvatiti sloenu problematiku.

nema vijesti ni u crkvenoj organizaciji. Prvi poznati biskup nakon dvjestogodinje

skladu s tadanjim shvaanjem bizantske drave postale sastavnim dijelom dravne

CD 1,137-138, br. 108 = Doc. 101-103, br. 86.

CD 1,68-69, br. 50 = Doc. 42, br. 33.

bila potpuna: u Ravenibi se stanovnitvo dijelilo na 12 dijelova, u Zadru na 6; podje

Iz ovih se podataka dadu izvesti ovi zakljua:128

propis po kojem je biskup vrio arbitrau u sporovima, u kojima su se obje stranke

1,4,7 (KRGER, 40).

Originalni grki tekst glasi: tu lamprotLtw tAj '"pare. ..aj.

KARLOWA, 898; DE FRANCISCI, 154.

C D I, 45, br. 31 = Doc. 21-23, br. 17.

138 p , - e m a KLAIC N . 1965,173 isprava je krivotvorina m o d a s kraja 12. st.

C D 1,137, br. 108,1075. god. = Doc. 101-103, br. 66.

u odnosu na stanovnitvo neke opine povezano s plaanjem tributa upravo je takva

Drugim rijeima, analiza isprave iz 1018. god. pokazala nam je da je graanstvo

Posebno za Dalmaciju Kostreni istie da je rodovsko-plemensko ustrojstvo dolo

znai da je ona vlasnik, to vie to i Kostreni tvrdi da su opinska vijea pazila

Zemljoradniki zakon po svom je sadraju bizantsko pravo. On ini daljnju kariku

Od ostalih brojnih odredaba spomenuli smo jo i odredbe po kojima seljak, koji

opreznim koritenjem nekih injenica i okolnosti moe ponuditi zadovoljavajui

njegov sin na zemlji i u vojnoj obvezi. Jo u Vinodolskom zakonu propisano je da u

i Bugare, ali oni su se smjestili na podrujima sjeverno i istono od dananjih hrvatskih

MGH, Epist. 2 (10, ep. 15).

Ali upravo u to vrijeme dolazi do neobine i vane paralelne pojave naziva Hr

CD 1,4, br. 3 = Doc. 3-6, br. 2