Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 26

Geodetski premer 1

6. METODE SNIMANJA DETALJA


Nain prikupljanja terenskih podataka na osnovu kojih se izrauju planovi, naziva se metoda snimanja
detalja. Snimanje detalja odnosno nepokretnosti u okviru geodetskog premera za dravne potrebe
podrazumeva primenu:
fotogrametrijske,
polarne,
ortogonalne metode snimanja i
metode globalnog pozicioniranja (GPS).

6.1 POLARNA METODA SNIMANJA DETALJA


Sutina polarne metode snimanja je da se za take detalja odrede po1arne koordinate, polarni ugao i . i
polarno rastojanje Si (slika 6.1-1).

Slika 6.1-1 Polarna metoda snimanja


Za polarnu osu se usvaja pravac poligonske strane. Za pol se usvaja poligonska taka (stanica) snimanja.
Polarni uglovi i se mere pomou merila ugla-teodolita, a polarna rastojanja Si mogu se odrediti na
vie naina:
runom ili poljskom pantljikom,
optikim daljinomerima i
elektrooptikim daljinomerima.
Prvobitno je kod polarnog snimanja korien optiki daljinomer, a danas se sve vie koriste elektrooptiki
daljinomeri (totalne stanice). Pantljike se vie ne koriste za merenje polarnog rastojanja.
Za sve detaljne take snimljene polarnom metodom odreuju se i visinske razlike u odnosu na stanicu. Na
osnovu njih se mogu sraunati visine detaljnih taaka, a pomou njih se prikazuje teren u visinskom
pogledu (vertikalna predstava terena).

6.1.1 POSTUPAK I ORGANIZACIJA RADA PRI POLARNOM SNIMANJU


Radnu grupu za snimanje detalja polarnom metodom sainjavaju dva struna lica i potreban broj (24) radnika-figuranta. Jedan strunjak vodi skicu snimanja i rukovodi radom radne grupe. Drugi
strunjak je operater za instrumentom i pomonik u radnoj grupi.
Ostali lanovi radne grupe moraju pratiti dinamiku koju namee voa grupe, broj figuranata mora biti
optimalan. Dok se itaju podaci na jednoj letvi (optiki daljinomer) odnosno prizmi (elektrooptiki

Geodetski premer 1
daljinomer), ostali figuranti imaju vremena da postave sledeu letvu ili prizmu za snimanje.

Posao rukovodioca radne grupe je sledei:


Dok pomonik grupe centrie instrument, uzima vezu za okolne poligonske take i priprema se za
merenje, dotle rukovodilac radne grupe obilazi i skicira teren koji e se sa te stanice snimati.
Kada pone snimanje rukovodilac vodi sa sobom radnika (figuranta), odabira detaljne take koje e se
snimati i pokazuje mu mesta gde e drati letvu.
Za svaku snimljenu detaljnu taku, na skici, detalja odmah iscrtava tuem topografsku oznaku i upie
odgovarajui broj. Detaljne take se numeriu brojevima od 1 do 999 pa opet ispoetka.
Meri duinu frontova i njihove vrednosti upisuje na liniji fronta zaokruene do na decimetar. Front se
izmeri tek poto su snimljene njegove krajnje take a odmah se zatim linija fronta iscrta na skici
crnim tusem.
Na taj nain e na skici detaljnog snimanja, biti iscrtan samo onaj detalj koji je snimljen. Ovakav nain
skiciranja odmah jasno i pregledno omoguuje uvid u to ta je snimljeno i ta jo treba snimiti . Time e se
izbei praznine ili preklapanja snimljenog detalja.
Posao pomonika grupe je sledeci:
Odmah po dolasku na stanicu, u zapisnik (slika 6.1-2) za polarno snimanje detalja upisuje: brojeve i
topografske oznake stanice i vizurnih taaka, datum snimanja i broj skice detalja na kojoj se iscrtava
snimani detalj, crta situaciju ukopane belege na stanici, zapisuje podatke vezane za instrument (vrstu i
broj instrumenta), podatke o vremenu (oblano, sunano,...), datum merenja, ime operatera i
zapisniara i dr.
Centrie instrument, mehur libele na alhidadi dovodi da vrhuni, meri i u zapisnik upisuje, visinu
instrumenta do na centimetar. Visina instrumenta se meri pomou rune pantljike ili "dvometra" od
gornje povri belege do obrtne ose (prekreta) durbina. Uporedo sa merenjem visine instrumenta meri
se i visina gornje povri belege iznad terena (odnosno dubina gornje povrsi belege ispod terena) i
ta se vrednost upisuje na skici situacije belege.
Dok pomonik grupe unosi napred navedene podatke u zapisnik snimanja dotle radnici figuranti
postavljaju prizme (znake, letve) na okolne take geodetske osnove (poligonske, trigonometrijske) na
koje e se uzeti orijentacija.
Orijentacijom se uspostavlja veza izmeu mree za snimanje detalja (poligonske, linijske) i snimanog
detalja. Bez ove veze bilo bi nemogue kartirati snimljeni detalj odnosno izraditi plan snimljenog
terena. Za orijentaciju je dovoljno vizirati samo jednu taku, medjutim, zbog kontrole zahteva se da se
viziraju dve ili vie taaka. Najbolje vidljivu taku treba vizirati prvu i to se naziva "poetna vizura".
Posle zavrenog snimanja ponovo se vizira ova taka, oitaju se svi podaci kao i na poetku i to se naziva
"zavrna vizura". Podaci poetne i zavrne vizure treba da se slau u granicama koje su propisane
(dozvoljene). Ako se razlikuju vie nego to je dozvoljeno znai da se instrument pomerio i u takvim
sluajevima snimanje sa te stanice treba ponoviti sa veom panjom.
Prilikom viziranja poetne vizure oitava se: horizontalni limb i svi podaci na letvi i instrumentu koji su
potrebni za odreivanje duine i visinske razlike. Koji e se sve podaci oitavati u cilju odreivanja
duina i visinskih razlika zavisi od vrste instrumenta.

Geodetski premer 1

Slika 6.1-2 Zapisnici za polarno snimanje


Kada se koristi elektro-optiki daljinomer (totalna stanica) na poetnoj vizuri postavlja se tap sa prizmom
reflektorom u vertikalan poloaj pomou centrine libele, ita se:
podela horizontalnog i vertikalnog limba do na sekundu, i
meri se duina do na centimetar.
Isti podaci itaju se i u drugom poloaju durbina. Podaci na ostalim poligonskim takama itaju se takoe

Geodetski premer 1
na poetku ali samo u prvom poloaju durbina.

Kada se pri snimanju koristi optiki daljinomer (Rajhenbahov daljinomer) na poetnoj vizuri se u
prvom poloaju durbina ita:
Podela na letvi sa sve tri crte konanice do na milimetar ( l0 , lgornja crta , ldonja crta ). Kao to je poznato,
donja crta se nameta na izabrano okruglo itanje,
Vertikalni limb se ita do na vrednost nonijusovog podatka.
Horizontalni limb do na jedan minut (1).
Ovi podaci se oitavaju i u drugom poloaju durbina, stim to se donja crta konanice nameta na isto
itanje kao u prvom poloaju durbina.
Kada je poligonska strana dua od 100 m, podela na letvi nije dovoljno jasna pa se letva ne oitava svim
crticama konanice, nego se samo srednjom crtom konanice navizira isto itanje na letvi u oba poloaja
durbina (obino 2 m), i oita podela vertikalnog limba. Zbir itanja moe da se razlikuje od 360o (odnosno
180o ) najvie do tri vrednosti nonijusovog podatka.
Kada se pri snimanju koristi autoredukcioni optiki daljinomer a poligonske strane nisu due od 100 m,
orijentacija (veza) se uzima samo u prvom poloaju durbina. Pri tome se ita:
podela horizontalnog limba,
podela letve nultom krivom l0 , krivom za duine lS i krivom za visinske razlike lH .
Poto se itanje podele letve vri samo u prvom poloaju durbina, letva se dva puta ita na razliitim
mestima, kako bi se obezbedila dva merenja.
Kada je opaana "poetna vizura" pristupa se snimanju detalja. Snimanje detalja, tj. itanje na detaljnim
takama obavlja se samo u prvom poloaju durbina.
Kod optikih daljinomera, podela na letvi se oitava do na milimetar, a pravci (horizontalni limb i
vertikalni limb) do na jedan minut (1'). Kada figuranti postavljaju letve na detaljne take javljaju "letva",
a kada operator oita letvu javlja "gotovo". im je figurantu javljeno da je izvreno itanje na letvi odmah
okree letvu tako da njena podela ne bude okrenuta ka instrumentu. Podela letve okree se ka operatoru
(instrumentu) neposredno pre oitavanja, kako ne bi nastala zabuna kada se radi sa vie letava. Samo
podela jedne letve moe da bude okrenuta ka instrumentu, i to dok traje itanje.
Kada se koristi elektro-optiki daljinomer (totalna stanica) komunikacija izmeu operatera i voe grupe sa
figurantima mora se ostvarivati pomou radio veze (motorole) zbog moguih velikih duina vizura. Ako
se snima sa dve prizme samo jedna od njih moe biti okrenuta ka instrumentu. Ovo radi toga da ne bi
dolo do zabune ime bi se unele greke u podatke snimanja.
Snimanju detalja jedne katastarske optine prethodi razvijanje, postavljanje i raunanje geodetske osnove
(poligonske mree) za snimanje detalja.

6.1.2 PROVERA SNIMANJA I STABILNOST INSTRUMENTA


Kako je ve poznato, brojevi detaljnih taaka na skici detaljnog snimanja i u zapisniku moraju biti
potpuno usaglaeni. Zato se pri snimanju vri povremena provera i kontrola usaglaenosti brojeva
detaljnih taaka. Kontrola se sastoji u tome da se posle svakih 5-10 snimljenih detaljnih taaka vri
uporeenje njihovih brojeva. Ako se brojevi na skici i u zapisniku slau snimanje se nastavlja, u
protivnom se moraju otkriti razlozi zbog kojih je dolo do neslaganja, ipraviti numeraciju pa tek onda

Geodetski premer 1
nastaviti sa merenjem.

Na kraju snimanja sa jedne stanice mora se kontrolisati stabilnost instrumenta, odnosno da nije
instrumenat promenio svoj poloaj van dozvoljenog opsega. U tom cilju potrebno je vizirati taku
poetnog pravca, izvriti sva itanja podela letve i uglova u prvom poloaju durbina, kao na poetnoj
vizuri, i ta itanja uneti u zapisnik, to ini zavrnu vizuru. Pri tome ponovo se meri visina instrumenta
i upisuje u zapisnik.
Najvea dozvoljena razlika itanja podele horizontalnog limba izmeu poetne i zavrne vizure, moe
iznositi 4- kod snimanja obinim ili autoredukcionim tahimetrom. Ako se snima preciznom
tahimetrijom, ova razlika ne sme preci 2.
Najvea dozvoljena razlika kod itanja podele vertikalnog limba na poetnoj i zavrnoj vizuri ne
sme prei 3.
Ako su razlike iznad dozvoljenih, snimanje sa te stanice treba ponoviti.
Kada sa neke stanice treba snimiti veliki broj detaljnih taaka (preko 100), preporuuje se da se na svakih
40-50 snimljenih taaka proveri itanje horizontalnog limba na poetnoj taki. Ako je razlika vea od
dozvoljene, onda se ponovo snimaju samo one detaljne take koje su snimljene nakon to je izvrena
poslednja kontrola.

6.1.3 RAUNANJE KOORDINATA TAAKA SNIMLJENIH POLARNOM METODOM


Za raunanje koordinata taaka snimljenih polarnom metodom potrebno (slika 6.1.3-1) je obezbediti:
date veliine:
koordinete u projekciji AYA , X A , BYB , X B , C YC , X C ,
visine: H A , H B , H C
merene veliine: horizontalne pravce prema datim takama pBA , pBC
horizontalni pravac prema taki detalja pBi
zenitno odstojanje Z
horizontalnu duinu S B i
visinu instrumenta i
visinu signala (itanje na letvi srednjom crtom) l .

Slika 6.1.3-1 Snimanje detalja polarnom metodom

Geodetski premer 1
Postupak raunanja:
1) Raunanje ugla za orijentaciju.

Slika 6.1.3-2 Ugao za orijentaciju


Ugao za orijentaciju ili orijentacioni ( oB ) ugao je ugao izmeu nule limba i pravca paralelnog sa Xosom. Na slici 6.1.3-2, oznaen je pravac paralelan sa X-osom dravnog koordinatnog sistema. Ugao
za orijentaciju sa take B rauna se iz opaanih pravaca pBA , pBC , kao:
oB ' p BA BA
oB ' ' p BC CB
o ' o ' '
oB B B
2

(6.1.3-1)

2) Raunanje direkcionog ugla detaljne take:

Slika 6.1.3-3 Direkcioni ugao detaljne take i


i
B

n p Bi oB

(6.1.3-2)

3) Raunanje koordinata detaljne take i u projekciji:


X i X B S Bi cos nBi
Yi YB S Bi sin nBi

gde su merena veliine:


S B i -duine redukovane u ravan dravnog koordinatnog sistema

(6.1.3-3)

Geodetski premer 1
nBi - direkcioni ugao detaljne take.

4) Raunanje visine detaljne take i

Slika 6.1.3-4 Raunanje visine detaljne take

H i H B h H B S B i ctgZ i l

(6.1.3-4)

Podaci snimanja unose se u ZAPISNIK ZA POLARNO SNIMANJE DETALJA, sobzirom na vrstu


instrumenta koja se koristi u procesu snimanja.

6.2 ORTOGONALNA METODA SNIMANJA DETALJA


Kod ortogonalne metode snimanja za svaku detaljnu taku odreuju se pravougle koordinate X i Y u
odnosu na lokalni pravougli koordinatni sistem (slika 6.2-1). Pravougli koordinatni sistem definiu:
X-osa pravac neke poligonske strane ili linije za snimanje i
Y-osa upravna na x-osu u poetnoj tacki.

Slika 6.2-1 Ortogonalna metoda snimanja


Vrednosti apscisa X oitavaju se na poljskoj pantljici razvuenoj po pravcu X-ose (linije za snimanje), a
vrednosti ordinata Y - mere se runom pantljikom od podnoja upravne do detaljne take koja se snima.
Na osnovu podataka snimanja detalja ortogonalnom metodom (apscisa i ordinata) moe se snimljeni detalj
kartirati i crtati u eljenoj razmeri. Ovi podaci pruaju informaciju o objektima i njihovom
razmetaju u horizontalnom pogledu. Za visinsku predstavu terena snimljenog ortogonalnom
metodom, mora se sprovesti detaljni nivelman.
Ortogonalna metoda po tanosti odgovara zahtevima koji se trae pri snimanju gradova (apscise i ordinate
itaju se do na centimetar). Osim toga, ona je vrlo "elastina" tj. lako se moe prii detalju koji se snima.

Geodetski premer 1
8
Zato se uglavnom koristi kod snimanja gradova i naseljenih mesta, za planove razmere 1:500 i 1:1000,
kao i za krupnije razmere, kada se za to ukae potreba.

6.2.1 OPREMA, POSTUPAK I ORGANIZACIJA RADA PRI


ORTOGONALNOM SNIMANJU
Opremu za izvoenje ortogonalne metode snimanja detalja ine:
dve znake,
poljska pantljika,
runa pantljika,
prizma (trostrana ili petostrana),
obini visak,
skica,
pribor za crtanje,
zapisnik merenja.
Ekipu pri ortogonalnoj metodi snimanja sainjavaju dva struna lica i dva ili tri figuranta.
Posao rukovodioca radne grupe je sledei:
Dok pomonik grupe, sa figurantima priprema pribor za snimanje, dotle rukovodilac grupe obilazi
teren koji e se snimiti i skicira detalj olovkom.
Kada pone snimanje odabira take detalja koje e se snimiti i pokazuje figurantu gde treba postaviti
znaku.
Odmah zatim na skici tu taku ispuni tuem a njenu ordinatu crta tuem crtkastom linijom.
Poto mu pomonik, za snimljenu detaljnu taku, saopti vrednosti apscise i ordinate, upisuje te
vrednosti. Apscisnu vrednost u pravcu ordinate sa suprotne strane od apscisne linije, a vrednost
ordinate na sredini crtkaste linije kojom je naznaena ordinata take, sve u smeru snimanja detalja.
Da bi se ordinate razlikovale od drugih linija, za svaku ordinatu stavlja se znak upravnosti u odnosu
na linlju za snimanje (slika 6.2.1-1).
Meri duine frontova i njihove vrednosti upisuje na samim linijama frontova

Slika 6.2.1-1 Detalj snimljen ortogonalnom metodom


Redosled odabiranja taaka moe biti takav da se take snimaju onako kako im rastu apscise, tj. as sa
leve as sa desne strane od linije za snimanje, ili da se sa neke pantljike prvo snime sve take sa jedne, a
zatim sa druge strane pantljike. Za izbor taaka i organizaciju rada na terenu odgovoran je rukovodilac
radne grupe.
Kako se vidi na detaljnoj skici, svaka snimljena detaljna taka, svaki izmereni front ili snimljen
objekat, izvlai se uporedo sa snimanjem, crnim tuem. Prema tome, skica detalja, koja je u poetku
bila nacrtana olovkom, polako se popunjava crnim tuem. Tako se odmah vidi ta je snimljeno a ta tek

Geodetski premer 1
treba da se snima.

Posao pomonika grupe sa figurantima je sledei:


Pre poetka snimanja signalie znakama krajnje take linije za snimanje.
Razvlai poljsku pantljiku po pravcu linije za snimanje vodei rauna da podela na pantljici raste u
smeru snimanja. Sve vreme dok traje snimanje sa jedne pantljike, ona mora stajati nepomina i
dobro zategnuta. Pantljika se zatee i uvruje pomou kanapa i gvozdenih klinova za zatezanje
duine oko 30 cm. Klinovi se pobijaju u zemlju 5-10 cm iza pantljike, malo ukoso, tako da kada se
pantljika zatee, kanap se sputa ka zemlji i ne moe se smai sa klina (slika 6.2.1-2). Poto je
pantljika razvuena, vezuje se za klinove pomou kanapa vodei rauna da se poetak pantljike
poklapa sa poetnom takom linije, a kraj pantljike se odmah obeleava pomou klinca brojaa.
Na terenu sa asfaltnom podlogom, gde nije mogue pobiti klinove za zatezanje u podlogu, oni se
opterete teretom (ciglama, i si.) dovoljne teine da pantljiku dre dobro zategnutom.

Slika 6.2.1-2 Zatezanje pantljike


Kada pone snimanje, za svaku detaljnu taku sputa upravnu na liniju za snimanje, koristei pri tome
u prizmi lik dalje znake, oitava njenu apscisnu vrednost na poljskoj pantljici do na centimetar,
saoptava je rukovodiocu grupe, a zatim meri duinu ordinate, takoe do na centimetar. Apscisne
vrednosti oitavaju se na pantljici koja je postavljena koso po terenu, pa su i apscise merene koso po
terenu, dok se vrednosti ordinate mere horizontalno pomou rune pantljike. Kada izmeu krajeva
ordinate postoji visinska razlika, tada se jedan kraj pantljike mora izdii kako bi se pantljika dovela
u horizontalan poloaj. U tom stuaju projektovanje poetka pantljike ili oitavanje pantljike vri se
pomou viska. Izuzetno, kod velikih visinskih razlika, moe se ordinata izmeriti koso po terenu ali
se to mora na skici naznaiti.

Poto je zavreno snimanje detalja sa prve poloene pantljike, upaju se klinovi za zatezanje i pantljika se
premeta po pravcu linije za snimanje, tako da se njen poetak poklapa sa krajem prethodne pantljike.
Zatim se primenjuje isti postupak kao kod prethodne pantljike stim to se apscise uveavaju za iznos
prethodne pantljike.
Snimanje detalja, na opisani nain, nastavlja se sve do kraja linije za snimanje. Na kraju se oitava
apscisna vrednost krajnje take linije za snimanje. Meutim, ovim nije zavreno snimanje sa te linije.
Potrebno je sada izvriti merenje duine linije nazad, pa zatim uporediti rezultate merenja napred i
nazad (pri snimanju). Ako se njihove vrednosti nalaze u granicama dozvoljenih odstupanja, snimanje se
smatra zavrenim.
Na terenima razreda A, B i C dozvoljena odstupanja razlike merenja napred-nazad uzimaju se kao za
teren prve kategorije: I 0.0070 S .

Geodetski premer 1

10

6.3 SNIMANJA DETALJA PRIMENOM METODE GLOBALNOG


POZICIONIRANJA
Snimanje detalja primenom globalnog pozicionog sistema (GPS) podrazumeva:
uspostavljanje geodetske osnove za snimanje detalja i
odreivanje koordinata taaka detalja.

6.3.1. USPOSTAVLJANJE GEODETSKE OSNOVE ZA SNIMANJE DETALJA


PRIMENOM GPS
Uspostavljanje geodetske osnove za snimanje detalja podrazumeva odreivanje poloaja (koordinata)
taaka geodetske osnove u dravnom koordinatnom sistemu ili nekom lokalnom referentnom sistemu.
Geodetsku osnovu za snimanje detalja ine geodetske take koje svojim prostornim rasporedom i
kvalitetom poloaja omoguuju neposredno izvoenje i odravanje dravnog premera na odreenom
prostoru.
Poloaj taaka geodetske osnove za snimanje detalja moe se izraziti u sistemu koordinata na elipsoidu i
sistemu koordinata u ravni. Predstavljanje taaka u sistemu koordinata na elipsoidu vri se pravouglim
pravolinijskim koordinatama X, Y, Z (ili elipsoidnim , , h ). Predstavljanje taaka u sistemu koordinata
u ravni projekcije vri se pravouglim koordinatama y, x.
Kao geodetska osnova za snimanje detalja primenom metode GPS, mogu se odrediti koordinate:
poligonske mree (1. i 2. reda) i
mree orijentacionih taaka.
Uspostavljanje geodetske osnove za snimanje detalja primenom tehnologije globalnog pozicionog sistema
(GPS) podrazumeva:
definisanje geometrijskog oblika i stabilizaciju taaka,
GPS merenje,
odreivanje pravouglih koordinata (na elipsoidu i u ravni projekcije) i
odreivanje visina taaka geodetske osnove.
Tanost geodetske osnove za snimanje detalja izraava se ocenom standardne devijacije horizontalnog i
vertikalnog poloaja taaka, koji se rauna u postupku izravnanja po metodi najmanjih kvadrata, pri emu
su date take u izravnanju take referentne mree Republike Srbije ili take lokalnih referentnih mrea.
Standardna devijacija horizontalnog i vertikalnog poloaja taaka geodetske osnove za snimanje detalja
mora biti manja od graninih vrednosti datih u sledeoj tabeli 6.3.1:
Tabela 6.3.1
Standardna
Standardna
devijacija horizontalnog
devijacija vertikalnog
poloaja
poloaja
Poligonska mrea 1. reda
15 mm
20 mm
Poligonska mrea 2. reda
25 mm
35 mm
Mrea orijentacionih taaka 25 mm
35 mm

6.3.1.1. DEFINISANJE GEOMETRIJSKOG OBLIKA GEODETSKE OSNOVE I


STABILIZACIJA TAAKA
Geometrijski oblik geodetske osnove za snimanje detalja primenom GPS, projektuje se u vidu zatvorenih
figura ili poligona meusobno povezanih taaka (Slika 6.3-1, a, b), koje se oslanjaju na take referentne

Geodetski premer 1
GPS mree.

11

Pri projektovanju geodetske osnove koja e se koristiti za snimanje detalja polarnom metodom
potrebno je pridravati se pravila i uputstava koji vae za projektovanje poligonske mree. Geometrijski
oblik poligonske mree 1. reda projektuje se u vidu zatvorenih figura, koje direktno ili indirektno
ukljuuju take referentne mree. Geometrijski oblik poligonske mree 2. reda projektuje se u vidu
zatvorenih figura ili linija meusobno povezanih taaka, koje se oslanjaju na take poligonske mree 1.
reda ili take referentne GPS mree.
Mesto za stabilizaciju poligonske take bira se tako da istovremeno obezbeuje trajnost belege i
pogodnost za merenja duina, uglova, GPS vektora, kao i pogodnost za snimanje detalja. Trajnost belege
obezbeuje se izborom mesta koje nije podlono znaajnijem pomeranju zbog sleganja, klizita ili nekih
drugih planiranih radova koji bi doveli do unitenja belege. Stabilizacija poligonske take vri se trajnom
belegom kako je opisano u delu Poligonske mree. Za svaku novostabilizovanu poligonsku taku uzima se
opis poloaja sa odmeranjima i upisuje u trigonometrijski obrazac broj 27.
2

4
3

a) A,B -take referentne GPS mree.


Slika 6.3-1

b) Take poligona

6.3.1.2. GPS MERENJE U MREI ZA SNIMANJE DETALJA


U poligonskoj mrei 1. i 2. reda vre se iskljuivo fazna GPS merenja statikom metodom, na dva naina,
i to:
1. odreuju se GPS vektori koji predstavljaju poligonske strane, odnosno vektori izmeu dve
poligonske take ije se koordinate odreuju;
2. za svaku novoodreenu taku odreuju se minimum dva vektora sa razliitih taaka baze.
Maksimalna duina vektora koji se meri ne sme prei 10 km. Odreivanje koordinatnih razlika izmeu
taaka u poligonskoj mrei 1. i 2. reda vri se sa najmanje dva GPS prijemnika i odgovarajuom antenom.
GPS prijemnici moraju biti geodetskog tipa sa mogunou istovremenog prijema signala sa najmanje
osam satelita. GPS merenja planiraju se za vremenske periode koji su pogodni za merenje, odnosno koji
ispunjavaju sledee uslove:
da je mogu prijem signala sa najmanje etiri satelita iji je vertikalni ugao vei od 15 lunih stepeni i
1
da je brojni pokazatelj kvaliteta geometrijskog rasporeda satelita (u daljem tekstu PDOP ) manji od 8.
Pre poetka merenja vri se:
centrisanje antene optikim ili krutim viskom sa podupiraem, maksimalne visine do 2 m;
orijentisanje antene prema severu, busolom;
merenje visine antene, od take na belegi do take na anteni predviene specifikacijom proizvoaa.
1

Poloajni raspored satelita (Position Dillution Of Precision)

Geodetski premer 1

12

Visina antene meri se najmanje dva puta na razliitim mestima, do na milimetar. Interval registracije
satelitskih signala prilikom merenja, postavlja se na najvie 15 vremenskih sekundi, a vertikalni ugao
satelita na najmanje 15.
Duina trajanja sesije, odnosno minimalno vreme istovremenog rada dva ili vie prijemnika zavisi od
vrste i moe biti 10, 15, 20 i vie minuta. Za vreme merenja prate se sledee veliine:
broj satelita,
PDOP i
jaina signala.
Podaci GPS merenja upisuju se u - GPS 1 Zapisnik merenja (Slika 6.3-2).
Za take poligonske mree 1. i 2. reda izrauje se registar geodetske osnove za snimanje detalja. Obrada
GPS merenja zapoinje posle transfera podataka iz prijemnika u raunar i posle ustanovljavanja da su
merenja izvrena pod povoljnim uslovima, sa dovoljnim brojem satelita i dovoljnom jainom signala u
kojima nije dolazilo do prekida. Obrada GPS merenja vri se specijalizovanim komercijalnim softverom.
Prilikom obrade GPS merenja obezbeuje se da autonomne (apsolutne) koordinate poetne take svakog
vektora u referentnom sistemu WGS84 imaju tanost veu od 20 m, kao i da interval registracije i ugao
elevacije satelita (vertikalni satelitski uglovi) budu postavljeni na vrednosti koje su imali tokom merenja.
Izlazni podaci obrade GPS merenja tampaju se na papiru formata A4 i obavezno sadre za svaki obraeni
vektor:
nazive taaka izmeu kojih su odreene koordinatne razlike,
vrednosti koordinatnih razlika u globalnom geocentrinom pravouglom koordinatnom sistemu
(elipsoida WGS84),
ocenu standarda jedinice teine,
kovarijacionu matricu odreenih koordinatnih razlika,
tip reenja, odnosno informaciju o upotrebljenom raunarskom algoritmu.

Slika 6.3-2

6.3.1.3. ODREIVANJE PRAVOUGLIH KOORDINATA U MREI ZA SNIMANJE


DETALJA
Odreivanje pravouglih koordinata (sistema WGS84) taaka poligonske mree 1. i 2. reda vri se
iskljuivo izravnanjem po metodi najmanjih kvadrata. Merene veliine u izravnanju su nezavisni vektori.
Kada se u poligonskoj mrei 1. i 2. reda vre samo GPS merenja, parametre funkcionalnog modela

Geodetski premer 1
13
izravnanja predstavljaju pravougle koordinate taaka u globalnom geocentrinom pravouglom
koordinatnom sistemu (WGS84), a stohastiki model izravnanja definie kvazidijagonalna blokmatrica
sastavljena od kovarijacionih matrica pojedinih koordinatnih razlika.
Izravnate globalne geocentrine pravougle koordinate transformiu se u dravni koordinatni sistem
pomou parametara transformacije slinosti jedinstveno propisanih za teritoriju Republike Srbije ili
odreenih po metodi najmanjih kvadrata dva skupa koordinata zajednikih taaka kojima se definie
datum poligonske mree 1. i 2. reda.
Rezultati odreivanja pravouglih koordinata primenom tehnike GPS obavezno sadre:
spisak taaka sa poznatim i privremenim koordinatama, izravnatim koordinatama i standardnim
devijacijama izravnatih koordinata,
spisak rezultata merenja, popravaka, izravnatih rezultata merenja, standardne devijacije izravnatih
rezultata merenja, standardizovanih popravaka i pokazatelja unutranje pouzdanosti,
standardnu devijaciju jedinice teine i broj stepeni slobode,
spisak taaka sa koordinatama u oba sistema (WGS84-DKS),
parametre transformacije i odstupanja na zajednikim takama i
tranformisane koordinate poligonskih taaka.

6.3.1.4. ODREIVANJE VISINA TAAKA U MREI ZA SNIMANJE DETALJA


Odreivanje visina poligonskih taaka vri se aproksimativnom metodom linearnom interpolacijom
izmeu taaka sa poznatim visinama u oba sistema (date take), u sistemu dravne nivelmanske mree i
sistemu elipsoidnih visina sistema WGS84. Visine poligonskih taaka mogu da se odreuju metodom
globalnog pozicioniranja samo ako su ispunjeni sledei uslovi:
da se interpolacija vri iskljuivo na osnovu taaka nivelmanske mree ili taaka geodetske osnove za
snimanje detalja odreenih geometrijskim nivelmanom od taaka nivelmanske mree;

da raspored taaka na osnovu kojih se vri interpolacija mora biti pravilan, odnosno, cela teritorija na
kojoj se odreuje mrea za snimanje detalja mora biti ravnomerno pokrivena datim takama.

Ravnomerna pokrivenost podruja postoji ako spoljanja linija, definisana datim takama, obuhvata
podruje premeravanja i ako je na maksimalno 3 km pokrivena takama sa poznatim visinama. U ostalom
delu teritorije na povrini od 2 x 2 km mora se nalaziti najmanje jedna taka na osnovu koje se vri
interpolacija. Interpolacioni polinom ima oblik:
H = h + A + By +Cx
gde su:
H
- visina take u sistemu dravne nivelmanske mree;
h
- elipsoidna visina, dobijena iz GPS merenja;
y, x
- koordinate taaka u dravnom koordinatnom sistemu;
A, B, C - nepoznati parametri interpolacionog polinoma.
Parametri A, B, C interpolacionog polinoma odreuju se na osnovu taaka sa poznatim visinama u oba
visinska sistema, po metodi najmanjih kvadrata, pri emu je minimalni broj zajednikih taka 4.

6.3.2. ODREIVANJE KOORDINATA TAAKA DETALJA PRIMENOM TEHNIKE


GPS
Snimanje detalja (odreivanje koordinata taaka) podrazumeva merenje, prikupljanje i utvrivanje mernih
i opisnih podataka, kojima se takama koje materijalizuju granine linije, topografske objekte i visinsku

Geodetski premer 1
14
predstavu terena, odreuje poloaj u dravnom koordinatnom sistemu ili nekom lokalnom referentnom
sistemu.
Jedna od metoda snimanja jeste i metoda globalnog pozicioniranja (GPS metoda). Detaljna razrada
metode snimanja vri se na osnovu definisane tanosti koordinata detaljnih taaka, sraunatih iz
originalnih merenja za pojedine razmere planova (Tabela 6.3.2), i to:
Tabela 6.3.2
Razmera plana
1:500 1:1000 1:2000 1:2500 1:5000
Standardna devijacija
poloaja graninih taaka parcela [m]
Standardna devijacija
poloaja ostalih detaljnih taaka [m]
Standardna devijacija
visina detaljnih taaka [m]

0,05

0,10

0,15

0,20

0,25

0,08

0,15

0,20

0,25

0,30

0,05

0,10

0,15

0,18

0,30

Detaljno snimanje vri se na osnovu plana snimanja, koji se izrauje prema zadatoj tanosti i koji sadri:
izbor instrumenta i pribora i nain njihovog ispitivanja,
definisanje uslova tanosti i
definisanje podataka za praenje i kontrolu merenja.
Metoda globalnog pozicioniranja primenjuje se za snimanje detalja na podrujima gde konfiguracija
terena omoguava nesmetan prijem satelitskih signala. Odreivanje taaka detalja metodom globalnog
pozicioniranja vri se primenom:
2
kinematike metode u realnom vremenu (RTK ) i
3
kinematike metode sa naknadnom obradom podataka (PPK )
Odreivanje poloaja detaljne take (u sistemu BAZA-ROVER) vri se sa najmanje dva GPS prijemnika
geodetskog tipa i odgovarajuim antenama. GPS merenja planiraju se za vremenske periode koji su
pogodni za merenja, odnosno koji ispunjavaju sledee uslove:
da je mogu prijem signala sa najmanje etiri satelita iji je vertikalni ugao vei od 15;
da je PDOP manji od 8.
Minimalno trajanje merenja, odnosno, minimalno vreme istovremenog rada dva ili vie prijemnika zavisi
od zahtevane tanosti. Merenja se vre sve dok se ne postigne zadata tanost.

6.3.2.1. KINEMATIKA METODA U REALNOM VREMENU-RTK


Merenje kinematikom metodom u realnom vremenu (RTK metoda u sistemu BAZA-ROVER)
podrazumeva postupak odreivanja horizontalnog i vertikalnog poloaja taaka detalja za potrebe izrade
ili odravanja premera. Pri merenjima koristi se jedan ili vie baznih i jedan ili vie pokretnih prijemnika.
RTK metodom mogu se odrediti koordinate detaljnih taaka ili vriti njihovo obeleavanje na osnovu
projektovanih vrednosti koordinata. Odreivanje koordinata detaljnih taaka obuhvata tri faze, i to:
a) lokalizaciju (poloajna i visinska);
b) kontrolna merenja;
c) snimanje (merenje).
Poloajna lokalizacija je skup radova kojim se odreuju koordinate taaka za uklapanje u lokalno
2
3

Kinematika u realnom vremenu (Real Time Kinematic)


Kinematika sa naknadnom obradom (Post Processing Kinematic)

Geodetski premer 1
15
okruenje i parametri transformacije potrebni za prevoenje podataka iz sistema WGS84 u eljeni
koordinatni sistem (npr. DKS). Lokalizacija se vri na osnovu zvanino utvrenih transformacionih
parametara, a ako za podruje premeravanja ne postoje zvanino utvreni transformacioni parametri, vri
se uklapanje u lokalno okruenje. Take lokalizacije moraju biti take geodetske osnove na osnovu kojih
je izvreno ili se vri premeravanje katastarske optine.
Lokalizacija se vri na osnovu skupa taaka za koje postoje koordinate u oba sistema, u sistemu WGS84 i
koordinatnom sistemu u kojem se vri detaljno snimanje. Minimalan broj taaka potreban za uklapanje u
lokalno okruenje je 4, od kojih je jedna kontrolna. Podruje premeravanja mora biti u okviru taaka
lokalizacije. Lokalizacija moe da se izvede na dva naina, i to:
neposredno na terenu - za manja podruja, gde se odreivanje poloaja taaka detalja vri samo sa
jedne bazne take;

u kancelariji, obradom podataka - za vea podruja, kada se odreivanje poloaja taaka detalja vri sa
vie baznih taaka.

Transformacija koordinata iz WGS84 u eljeni koordinatni sistem vri se na osnovu 3D transformacije.


Dobijeni transformacioni parametri, kao i odstupanja na takama za lokalizaciju ocenjuju se s obzirom na
postojei kvalitet premeravanja. Odstupanja na takama lokalizacije ne smeju prekoraiti vrednosti
definisane tanosti koordinata detaljnih taaka za pojedine razmere (Tabela 6.3.2) Ako se na nekoj taki
pojave odstupanja vea od dozvoljenih, ta se taka iskljuuje, a postupak odreivanja transformacionih
parametara se ponavlja. Take lokalizacije ujedno predstavljaju i bazne take sa kojih e se vriti
premeravanje.
Lokalizacija u visinskom smislu moe da se vri na osnovu istih taaka koje se koriste za poloajnu
lokalizaciju pod uslovom da su im visine odreene sa tanou koja zadovoljava tanost odreivanja
detalja. Lokalizacija u visinskom smislu moe da se vri i na osnovu drugih taaka sa poznatim visinama.
Ako na podruju premeravanja ne postoji dovoljan broj taaka sa poznatim visinama, vri se pojedinano
ili grupno odreivanje visina taaka za lokalizaciju.
Za pojedinano odreivanje visina taaka lokalizacije koriste se iskljuivo nivelmanska merenja. Visine
taaka lokalizacije odreuju se sa najmanje dve poznate take dravne nivelmanske mree. Visinske
razlike odreuju se metodom geometrijskog nivelmana, po postupku tehnikog nivelmana.
Postupak odreivanja visina vie baznih taaka na osnovu nivelmanskih merenja isti je kao i postupak
odreivanja visina repera tehnikog nivelmana.
Podaci lokalizacije upisuju se u Obrazac broj 6 - GPS 2 Zapisnik poloajne lokalizacije (Slika 6.3-3) i
Obrazac broj 7 - GPS 3 Zapisnik visinske lokalizacije (Slika 6.3-4).
Kontrolnim merenjima proverava se:
kvalitet izvrenog uklapanja;
da li je zauzeta ispravna bazna taka;
da li je visina GPS antene dobro izmerena i uneta u bazni i pokretni prijemnik;
ispravnost centrisanja baznog i pokretnog prijemnika;
da li funkcionie radio - komunikaciona veza;
da li su vrednosti standardnih devijacija u granicama deklarisane tanosti instrumenta.
Kontrolna merenja vre se pre detaljnog snimanja. Kontrola se sastoji iz merenja od bazne take do
poznate take geodetske osnove. Koordinate poznate take dobijene iz GPS merenja uporeuju se sa
vaeim koordinatama. Dobijena odstupanja moraju zadovoljiti kriterijume u tabeli 6.3-1.

Geodetski premer 1
Podaci provere upisuju se u Obrazac broj 8 - GPS 4 Lista provere (Slika 6.3-5)

16

Merenja detaljnih taaka RTK metodom vre se sa jednim ili vie baznih i pokretnih prijemnika.
Merenja detaljnih taaka RTK metodom vre se posle izvrene lokalizacije i kontrolnih merenja. Vreme
merenja moe se ograniiti vremenom stajanja na detaljnoj taki ili poloajnom tanou. Zahtevi u
pogledu tanosti moraju se ispuniti bez obzira na vreme stajanja na taki.
Za primenu RTK metode, osim optih uslova, moraju biti ispunjeni i sledei uslovi:
rastojanja izmeu taaka baze i izmeu taaka baze i taaka ije se koordinate odreuju ne mogu biti
vea od 5 km;
interval registracije mora biti u granicama 2 do 5 sekundi;
duina merenja na detaljnoj taki zavisi od rastojanja do bazne take snimanja, intervala registracije,
broja satelita i njihovog geometrijskog rasporeda, ali ne moe biti manja od vremena potrebnog da se
izvri najmanje 5 registracija.
Ako tokom merenja doe do prekida prijema satelitskih signala, merenja se prekidaju i ponovo se vri
inicijalizacija. Prilikom merenja mora se obezbediti kontrola dobijenih vrednosti, to se postie jednom od
sledee tri metode:
a) odreivanje nepoznate take dva puta pod istim imenom, pri emu se menja visina antene i
prijemnik se reinicijalizuje izmeu merenja;
b) odreivanje nepoznate take sa dve bazne take;
c) merenje frontova izmeu taaka detalja.
Razlike izmeu dvostruko odreenih koordinata nepoznatih taaka za prvu i drugu metodu moraju biti
manje od 4 cm. Razlika izmeu vrednosti merene duine fronta i sraunate iz koordinata mora biti manja
od 7 cm. Za detaljne taake odreene RTK metodom pravi se Obrazac broj 9 Registar snimljenog detalja
(Slika 6.3-6)
Elaborat snimanja detalja primenom RTK metode, obavezno sadri sledeu dokumentaciju:
a) tehniki izvetaj o realizaciji;
b) merenja i raunanja;
c) skice i planove.
Tehniki izvetaj je kratak opis podruja zadatka, namene izvrenih radova, metode merenja, raunanja i
postignutih rezultata.
Deo elaborata koji se odnosi na merenja i raunanja sadri:
Obrazac broj 6 - GPS 2 Zapisnik poloajne lokalizacije;
Obrazac broj 7 - GPS 3 Zapisnik visinske lokalizacije;
Obrazac broj 8 - GPS 4 Lista provere;
Obrazac broj 9 - Registar snimljenog detalja;
originalne podatke o lokalnom uklapanju, kao i prikaz postupka odreivanja visina;
registar baznih taaka;
originalne podatke snimanja detaljnih taaka.
U okviru originalnih podataka snimanja detaljnih taaka obavezno se nalaze i podaci o dvostrukom
snimanju svake take, razlike izmeu duplih koordinata, definitivne vrednosti i ocena postignute tanosti.
Skice i planovi izrauju se prema standardima koji se primenjuju kod terestikih merenja.

Geodetski premer 1

17

Slika 6.3-3

Geodetski premer 1

18

Slika 6.3-4
.

Geodetski premer 1

19

Slika 6.3-5

Slika 6.3-6

Geodetski premer 1

20

6.3.2.2. KINEMATIKA METODA SA NAKNADNOM OBRADOM PODATAKA-PPK


Merenja kinematikom metodom sa naknadnom obradom podataka PPK, obavljaju se u cilju
odreivanja detaljnih taaka, sa jednim ili vie baznih i pokretnih prijemnika. Merenja se vre po istom
postupku kao i kod RTK metode. Obrada podataka merenja vri se posle obavljenih terenskih radova. U
okviru tehnike dokumentacije prilae se i dokumentacija obrade podataka.

6.4 GEODETSO SNIMANJE UNUTAR PERMANENTNE GPS MREE


Na teritoriji Republike Srbije razvijena je i uspostavljena permanentna GPS mrea, kao Aktivna
Geodetska Referentna Osnova (AGROS). AGROS je sistem koji ine:
permanetne GPS stanice i
kontrolni centar za prijem i distribuciju podataka.
Permanentne stanice rasporeene su relativno pravilno po teritoriji Republike Srbije na prosenom
meusobnom rastojanju od 70 km. AGROS se realizuje kroz tri osnovna servisa Tabela 6.4.1
Tabela 6.4.1
Br. Opis
Servis
Tanost
(m)
1
pozicioniranje primenom
AGROS PP
0,01
statike metode
2
pozicioniranje primenom
AGROS RTK
0,02-0,03
kinematike metode
2
pozicioniranje primenom
AGROS DGPS 0,5-3,0
diferencijalne metode
Korienjem AGROS servisa odreuju se koordinate taaka u sistemu WGS84.
Primena sistema AGROS omoguena je u:
osnovnim geodetskim radovima i
premeru nepokretnosti.
U osnovnim geodetskim radovima mogu se povezivanjem na mreu AGROS odrediti koordinate taaka
pri realizaciji i odravanju svih referentnih mrea u Srbiji. Shodno vrsti radova i zahtevanoj tanosti
pozicioniranje se vri upotrebom sva tri opisana servisa.
U okviru premera nepokretnosti, povezivanje na mreu AGROS, podrazumeva upotrebu kinematike
metode tj. servisa AGROS RTK. Ovaj servis se koristi za odreivanje:
koordinata taaka geodetske osnove za snimanje detalja i
koordinata taaka detalja.

6.4.1 USPOSTAVLJANJE GEODETSKE OSNOVE ZA SNIMANJE


DETALJA PRIMENOM PERMANENTNE GPS MREE
Uspostavljanje geodetske osnove za snimanje detalja, kao to je pomenuto u delu 6.3.1 podrazumeva skup
svih radova kojima se geodetskim takama te osnove odreuje poloaj u DKS ili nekom lokalnom
referentnom sistemu. Pod geodetskom osnovom za snimanje detalja, koja se moe realizovati radom
unutar permanentne GPS mree (sistem AGROS RTK) podrazumeva se:
poligonska mrea i
mrea orijentacionih taaka.

Geodetski premer 1

21

Takoe radom u istom sistemu moe se uspostavljati nova geodetska osnova ili odravati i popunjavati
postojea. Rad u mrei (sistem AGROS RTK) sa ciljem odreivanja koordinata geodetske osnove za
snimanje detalja podrazumeva:
definisanje geometrijskog oblika i stabilizaciju taaka,
merenje,
odreivanje pravouglih koordinata (WGS84), i
uklapanje u dravni koordinatni sistem (DKS).
Definisanje geometrijskog oblika i stabilizacija taaka vri se kao to je opisano u delu 6.3.1.1.
Merenje u poligonskoj mrei vri se sa najmanje jednim dvofrekventnim GPS prijemnikom, geodetskog
tipa, sa mogunou istovremenog prijema signala sa najmanje osam satelita. Opaanja se vre u periodu
od 30 s i sa minimum 3 ponavljanja. Minimalno vreme rada uslovljeno je i postizanjem tanosti od 2 cm u
horizontalnom i 3 cm u vertikalnom smislu. Brojni pokazatelj kvaliteta geometrijskog rasporeda satelita
(PDOP), prilikom merenja mora biti manji od 6. Prilikom opaanja antena prijemnika postavlja se na
stativ, pri emu se centriranje vri optikim viskom.
Odreivanje pravouglih koordinata (WGS84) vri se kao aritmetika sredina na osnovu merenja iz 3
ponavljanja i raunaju se u Obrazcu GPS 5 (Slika 6.4-1).
Uklapanje u dravni koordinatni sistem (DKS) kod uspostavljanja nove geodetske osnove za snimanje
detalja, vri se iskljuivo na osnovu zvanino odreenih parametara transformacije predmetne katastarske
optine. Uklapanje u DKS, kod popunjavanja postojee geodetske osnove za snimanje detalja, vri se na
osnovu zvanino odreenih parametara transformacije ili na osnovu dva skupa koordinata (WGS84 DKS). Parametri transformacije, po pravilu, odreuju se za teritoriju katastarske optine. Jedinstveni
parametri transformacije mogu se odrediti i za vie katastarskih optina, ako se na osnovu analize dokae
saglasnost geodetskih osnova.

Slika 6.4-1

Geodetski premer 1
22
Za podruja gde se vri uspostavljanje nove geodetske osnove za snimanje detalja u okviru postojeeg
premera, parametri transformacije odreuju se iskljuivo na osnovu taaka geodetske osnove postojeeg
premera. Posle odreivanja parametara transformacije vre se kontrolna merenja. Kvalitet odreenih
parametara ocenjuje se na osnovu razlika dva skupa koordinata istih taaka, postojeih i novoodreenih.
Razlike moraju biti u granicama tanosti postojeeg premeravanja, odnosno, manje od graninih vrednosti
poloajnih standarda detaljnih taaka.
Ako na odreenim podrujima nije mogue odrediti jedinstvene parametre transformacije koji
zadovoljavaju kriterijume tanosti premera, potrebno je obezbediti optimalno reenje upotrebe sistema
AGROS u predmetnoj katastarskoj optini.
Za podruja gde se geodetska osnova za snimanje detalja odreuje u okviru obnove premera, nain
odreivanja parametara transformacije definie se u skladu sa vrstom premeravanja.
Za potrebe odreivanja parametara transformacije, merenja na takama geodetske osneve se obavljaju u
skladu sa opisanom procedurom merenja (sistem AGROS RTK).
Za podruja gde se vri popunjavanje postojee geodetske osnove za snimanje detalja na kojima ne
postoje zvanino odreeni parametri transformacije, vri se odreivanje privremenih parametara
transformacije. Za odreivanje privremenih parametara transformacije biraju se najblie take geodetske
osnove predmetne katastarske optine na ijoj teritoriji se izvode geodetski radovi.
Odreivanje transformacionih parametara vri se primenom metode najmanjih kvadrata, uz uslov da suma
kvadrata razlika koordinata odreenih u sistemu WGS84 i koordinatnom sistemu premera katastarske
optine u kojoj se vri popunjavanje geodetske osnove, bude minimum. Pokazatelji tanosti su popravke
po koordinatnim osama dobijene iz transformacije.

6.4.1.1 SARDAJ TEHNIKE DOKUMENTACIJE KOD ODREIVANJA


GEODETSKE OSNOVE ZA SNIMANJE DETALJA PRIMENOM PERMANENTNE
GPS MREE
Tehnika dokumentacija se izrauje za:
snimanje geodetske osnove i
odreivanje parametre transformacije.
Sadraj tenike dokumentacije pri uspostavljanju nove geodetske osnove ine:
1) Projekat;
2) Tehniki izvetaj o realizovanoj mrei;
3) Podaci merenja i raunanja:
(1) originalne izlazne listinge merenja koji sadre:
a. naziv take i vrednosti merenja X,Y,Z,
b. standardne devijacije merenih veliina,
v. vrednost PDOP prilikom merenja,
g. vremenski period odreivanja koordinata,
d. korisniko ime za pristup sistemu AGROS,
(2) raunanje definitivnih vrednosti koordinata X,Y,Z u globalnom geocentrinom pravouglom
koordinatnom sistemu, Obrazac GPS 5.
(3) raunanje definitivnih koordinata u DKS na osnovu zvanino odreenih parametara
transformacije,
(4) definitivan spisak koordinata u DKS i definitivan spisak koordinata u sistemu WGS84,

Geodetski premer 1
Obrazac GPS 25A (Slika 6.4-2);
4) Opis poloaja.

23

Slika 6.4-2
Sadraj tenike dokumentacije pri odreivanju parametara transformacije ine:
1) Projekat;
2) Tehniki izvetaj o realizaciji;
3) Podaci merenja i raunanja:
(1) originalne izlazne listinge merenja koji obavezno sadre:
a. naziv take i vrednosti merenja X,Y,Z koordinata,
b. standardne devijacije merenih veliina,
v. vrednost PDOP prilikom merenja,
g. vremenski period odreivanja koordinata,
d. korisniko ime za pristup sistemu AGROS;
(2) raunanje definitivnih vrednosti koordinata X,Y,Z u globalnom geocentrinom pravouglom
koordinatnom sistemu, Obrazac GPS 5.
(3) izlazna lista odreivanja parametara transformacije, sa obaveznim podatkom o nainu
transformacije i odstupanjima na zajednikim takama;
(4) podaci merenja i raunanja na kontrolnim takama,
(5) tabela odstupanja na kontrolnim takama,
(6) parametri transformacije i spisak koordinata u oba sistema, Obrazac GPS 25a.
Originalni podaci merenja kod odreivanja geodetske osnove i odreivanja parametara transformacije,
obavezno se dostavljaju u digitalnom obliku nadlenoj geodetskoj slubi.

6.4.2 ODREIVANJE TAAKA DETALJA PRIMENOM PERMANENTNE


GPS MREE
Odreivanje taaka detalja upotrebom permanentne GPS mree vri se upotrebom kinematike metode
(servis AGROS RTK).
Pravougle koordinate detaljnih taaka odreuju se kroz tri faze:

Geodetski premer 1
24
1. lokalizacija (ako ne postoje zvanini parametri transformacije),
2. provera i
3. merenje.
Lokalizacija je skup radova kojim se odreuju take za uklapanje u lokalno okruenje i privremeni
parametri transformacije potrebni za prevoenje podataka iz sistema WGS84 u DKS (eljeni koordinatni
sistem). Lokalizacija se vri po postupku koji je opisan u delu 6.3.2.1
Provera pravouglih koordinata podrazumeva:
kontrolu kvaliteta izvrenog uklapanja,
da li su zauzeti ispravni parametri transformacije,
da li je visina GPS antene dobro izmerena i uneta u pokretni prijemnik,
ispravnost centrisanja i
da li je uspostavljena komunikacija sa kontrolnim centrom.
Kontrolna merenja vre se posle svakog prekida rada, odnosno svaki put pre detaljnog snimanja. Podaci
provere upisuju se u Obrazac GPS 4A Lista provere (Slika 6.4-3).
Merenja detaljnih taaka vre se posle izvrene lokalizacije i kontrolnih merenja. Opaanja se vre sa
zadatom minimalnom tanou od 25 mm u horizontalnom i 35 mm u vertikalnom smislu. Zahtevi u
pogledu tanosti moraju se ispuniti bez obzira na vreme stajanja na taki, a dokaz o postignutoj tanosti
prilae se kao deo dokumentacije.
Kontrola merenih vrednosti postie se dvostrukim merenjem iste take ili merenjem frontova
izmeu taaka detalja.

Slika 6.4-3

6.4.2.1 SADRAJ TEHNIKE DOKUMENTACIJE KOD ODREIVANJA TAAKA

Geodetski premer 1

DETALJA PRIMENOM PERMANENTNE GPS MREE


Elaborat snimanja detalja primenom kinematike metode (servis AGROS RTK) sadri:
tehniki izvetaj o realizaciji,
merenja i raunanja i
skice i planove.
Deo elaborata koji se odnosi na merenja i raunanja, sadri:
1) Zapisnik poloajne lokalizacije, Obrazac GPS 2A;
2) Zapisnik visinske lokalizacije, Obrazac GPS 3A;
3) Obrazac GPS 4A, Lista provere;
4) Registar snimljenog detalja;
5) Originalne izlazne liste o lokalnom uklapanju;
6) Koordinate taaka lokalizacije u oba sistema;
7) Originalne podatke snimanja detaljne take sa postignutom tanou.

25

Geodetski premer 1

26

SADRAJ
6. METODE SNIMANJA DETALJA ____________________________________________________ 1
6.1 POLARNA METODA SNIMANJA DETALJA ______________________________________________1
6.1.1
6.1.2
6.1.3

POSTUPAK I ORGANIZACIJA RADA PRI POLARNOM SNIMANJU __________________________ 1


PROVERA SNIMANJA I STABILNOST INSTRUMENTA _____________________________________ 4
RAUNANJE KOORDINATA TAAKA SNIMLJENIH POLARNOM METODOM _______________ 5

6.2 ORTOGONALNA METODA SNIMANJA DETALJA ________________________________________7


6.2.1 OPREMA, POSTUPAK I ORGANIZACIJA RADA PRI ORTOGONALNOM SNIMANJU_____________ 8

6.3 SNIMANJA DETALJA PRIMENOM METODE GLOBALNOG POZICIONIRANJA ___________10


6.3.1. USPOSTAVLJANJE GEODETSKE OSNOVE ZA SNIMANJE DETALJA PRIMENOM GPS ________
6.3.1.1. DEFINISANJE GEOMETRIJSKOG OBLIKA GEODETSKE OSNOVE I STABILIZACIJA TAAKA __
6.3.1.2. GPS MERENJE U MREI ZA SNIMANJE DETALJA ________________________________________
6.3.1.3. ODREIVANJE PRAVOUGLIH KOORDINATA U MREI ZA SNIMANJE DETALJA_____________
6.3.1.4. ODREIVANJE VISINA TAAKA U MREI ZA SNIMANJE DETALJA________________________
6.3.2. ODREIVANJE KOORDINATA TAAKA DETALJA PRIMENOM TEHNIKE GPS_______________
6.3.2.1. KINEMATIKA METODA U REALNOM VREMENU-RTK___________________________________
6.3.2.2. KINEMATIKA METODA SA NAKNADNOM OBRADOM PODATAKA-PPK___________________

10
10
11
12
13
13
14
20

6.4 GEODETSO SNIMANJE UNUTAR PERMANENTNE GPS MREE__________________________20


6.4.1 USPOSTAVLJANJE GEODETSKE OSNOVE ZA SNIMANJE DETALJA PRIMENOM
PERMANENTNE GPS MREE __________________________________________________________________
6.4.1.1 SARDAJ TEHNIKE DOKUMENTACIJE KOD ODREIVANJA GEODETSKE OSNOVE ZA
SNIMANJE DETALJA PRIMENOM PERMANENTNE GPS MREE __________________________________
6.4.2 ODREIVANJE TAAKA DETALJA PRIMENOM PERMANENTNE GPS MREE________________
6.4.2.1 SADRAJ TEHNIKE DOKUMENTACIJE KOD ODREIVANJA TAAKA DETALJA PRIMENOM
PERMANENTNE GPS MREE _________________________________________________________________

20
22
23
24

You might also like