Professional Documents
Culture Documents
Geodetski Premer - Metode Snimanja 09-10
Geodetski Premer - Metode Snimanja 09-10
Geodetski premer 1
daljinomer), ostali figuranti imaju vremena da postave sledeu letvu ili prizmu za snimanje.
Geodetski premer 1
Geodetski premer 1
na poetku ali samo u prvom poloaju durbina.
Kada se pri snimanju koristi optiki daljinomer (Rajhenbahov daljinomer) na poetnoj vizuri se u
prvom poloaju durbina ita:
Podela na letvi sa sve tri crte konanice do na milimetar ( l0 , lgornja crta , ldonja crta ). Kao to je poznato,
donja crta se nameta na izabrano okruglo itanje,
Vertikalni limb se ita do na vrednost nonijusovog podatka.
Horizontalni limb do na jedan minut (1).
Ovi podaci se oitavaju i u drugom poloaju durbina, stim to se donja crta konanice nameta na isto
itanje kao u prvom poloaju durbina.
Kada je poligonska strana dua od 100 m, podela na letvi nije dovoljno jasna pa se letva ne oitava svim
crticama konanice, nego se samo srednjom crtom konanice navizira isto itanje na letvi u oba poloaja
durbina (obino 2 m), i oita podela vertikalnog limba. Zbir itanja moe da se razlikuje od 360o (odnosno
180o ) najvie do tri vrednosti nonijusovog podatka.
Kada se pri snimanju koristi autoredukcioni optiki daljinomer a poligonske strane nisu due od 100 m,
orijentacija (veza) se uzima samo u prvom poloaju durbina. Pri tome se ita:
podela horizontalnog limba,
podela letve nultom krivom l0 , krivom za duine lS i krivom za visinske razlike lH .
Poto se itanje podele letve vri samo u prvom poloaju durbina, letva se dva puta ita na razliitim
mestima, kako bi se obezbedila dva merenja.
Kada je opaana "poetna vizura" pristupa se snimanju detalja. Snimanje detalja, tj. itanje na detaljnim
takama obavlja se samo u prvom poloaju durbina.
Kod optikih daljinomera, podela na letvi se oitava do na milimetar, a pravci (horizontalni limb i
vertikalni limb) do na jedan minut (1'). Kada figuranti postavljaju letve na detaljne take javljaju "letva",
a kada operator oita letvu javlja "gotovo". im je figurantu javljeno da je izvreno itanje na letvi odmah
okree letvu tako da njena podela ne bude okrenuta ka instrumentu. Podela letve okree se ka operatoru
(instrumentu) neposredno pre oitavanja, kako ne bi nastala zabuna kada se radi sa vie letava. Samo
podela jedne letve moe da bude okrenuta ka instrumentu, i to dok traje itanje.
Kada se koristi elektro-optiki daljinomer (totalna stanica) komunikacija izmeu operatera i voe grupe sa
figurantima mora se ostvarivati pomou radio veze (motorole) zbog moguih velikih duina vizura. Ako
se snima sa dve prizme samo jedna od njih moe biti okrenuta ka instrumentu. Ovo radi toga da ne bi
dolo do zabune ime bi se unele greke u podatke snimanja.
Snimanju detalja jedne katastarske optine prethodi razvijanje, postavljanje i raunanje geodetske osnove
(poligonske mree) za snimanje detalja.
Geodetski premer 1
nastaviti sa merenjem.
Na kraju snimanja sa jedne stanice mora se kontrolisati stabilnost instrumenta, odnosno da nije
instrumenat promenio svoj poloaj van dozvoljenog opsega. U tom cilju potrebno je vizirati taku
poetnog pravca, izvriti sva itanja podela letve i uglova u prvom poloaju durbina, kao na poetnoj
vizuri, i ta itanja uneti u zapisnik, to ini zavrnu vizuru. Pri tome ponovo se meri visina instrumenta
i upisuje u zapisnik.
Najvea dozvoljena razlika itanja podele horizontalnog limba izmeu poetne i zavrne vizure, moe
iznositi 4- kod snimanja obinim ili autoredukcionim tahimetrom. Ako se snima preciznom
tahimetrijom, ova razlika ne sme preci 2.
Najvea dozvoljena razlika kod itanja podele vertikalnog limba na poetnoj i zavrnoj vizuri ne
sme prei 3.
Ako su razlike iznad dozvoljenih, snimanje sa te stanice treba ponoviti.
Kada sa neke stanice treba snimiti veliki broj detaljnih taaka (preko 100), preporuuje se da se na svakih
40-50 snimljenih taaka proveri itanje horizontalnog limba na poetnoj taki. Ako je razlika vea od
dozvoljene, onda se ponovo snimaju samo one detaljne take koje su snimljene nakon to je izvrena
poslednja kontrola.
Geodetski premer 1
Postupak raunanja:
1) Raunanje ugla za orijentaciju.
(6.1.3-1)
n p Bi oB
(6.1.3-2)
(6.1.3-3)
Geodetski premer 1
nBi - direkcioni ugao detaljne take.
H i H B h H B S B i ctgZ i l
(6.1.3-4)
Geodetski premer 1
8
Zato se uglavnom koristi kod snimanja gradova i naseljenih mesta, za planove razmere 1:500 i 1:1000,
kao i za krupnije razmere, kada se za to ukae potreba.
Geodetski premer 1
treba da se snima.
Poto je zavreno snimanje detalja sa prve poloene pantljike, upaju se klinovi za zatezanje i pantljika se
premeta po pravcu linije za snimanje, tako da se njen poetak poklapa sa krajem prethodne pantljike.
Zatim se primenjuje isti postupak kao kod prethodne pantljike stim to se apscise uveavaju za iznos
prethodne pantljike.
Snimanje detalja, na opisani nain, nastavlja se sve do kraja linije za snimanje. Na kraju se oitava
apscisna vrednost krajnje take linije za snimanje. Meutim, ovim nije zavreno snimanje sa te linije.
Potrebno je sada izvriti merenje duine linije nazad, pa zatim uporediti rezultate merenja napred i
nazad (pri snimanju). Ako se njihove vrednosti nalaze u granicama dozvoljenih odstupanja, snimanje se
smatra zavrenim.
Na terenima razreda A, B i C dozvoljena odstupanja razlike merenja napred-nazad uzimaju se kao za
teren prve kategorije: I 0.0070 S .
Geodetski premer 1
10
Geodetski premer 1
GPS mree.
11
Pri projektovanju geodetske osnove koja e se koristiti za snimanje detalja polarnom metodom
potrebno je pridravati se pravila i uputstava koji vae za projektovanje poligonske mree. Geometrijski
oblik poligonske mree 1. reda projektuje se u vidu zatvorenih figura, koje direktno ili indirektno
ukljuuju take referentne mree. Geometrijski oblik poligonske mree 2. reda projektuje se u vidu
zatvorenih figura ili linija meusobno povezanih taaka, koje se oslanjaju na take poligonske mree 1.
reda ili take referentne GPS mree.
Mesto za stabilizaciju poligonske take bira se tako da istovremeno obezbeuje trajnost belege i
pogodnost za merenja duina, uglova, GPS vektora, kao i pogodnost za snimanje detalja. Trajnost belege
obezbeuje se izborom mesta koje nije podlono znaajnijem pomeranju zbog sleganja, klizita ili nekih
drugih planiranih radova koji bi doveli do unitenja belege. Stabilizacija poligonske take vri se trajnom
belegom kako je opisano u delu Poligonske mree. Za svaku novostabilizovanu poligonsku taku uzima se
opis poloaja sa odmeranjima i upisuje u trigonometrijski obrazac broj 27.
2
4
3
b) Take poligona
Geodetski premer 1
12
Visina antene meri se najmanje dva puta na razliitim mestima, do na milimetar. Interval registracije
satelitskih signala prilikom merenja, postavlja se na najvie 15 vremenskih sekundi, a vertikalni ugao
satelita na najmanje 15.
Duina trajanja sesije, odnosno minimalno vreme istovremenog rada dva ili vie prijemnika zavisi od
vrste i moe biti 10, 15, 20 i vie minuta. Za vreme merenja prate se sledee veliine:
broj satelita,
PDOP i
jaina signala.
Podaci GPS merenja upisuju se u - GPS 1 Zapisnik merenja (Slika 6.3-2).
Za take poligonske mree 1. i 2. reda izrauje se registar geodetske osnove za snimanje detalja. Obrada
GPS merenja zapoinje posle transfera podataka iz prijemnika u raunar i posle ustanovljavanja da su
merenja izvrena pod povoljnim uslovima, sa dovoljnim brojem satelita i dovoljnom jainom signala u
kojima nije dolazilo do prekida. Obrada GPS merenja vri se specijalizovanim komercijalnim softverom.
Prilikom obrade GPS merenja obezbeuje se da autonomne (apsolutne) koordinate poetne take svakog
vektora u referentnom sistemu WGS84 imaju tanost veu od 20 m, kao i da interval registracije i ugao
elevacije satelita (vertikalni satelitski uglovi) budu postavljeni na vrednosti koje su imali tokom merenja.
Izlazni podaci obrade GPS merenja tampaju se na papiru formata A4 i obavezno sadre za svaki obraeni
vektor:
nazive taaka izmeu kojih su odreene koordinatne razlike,
vrednosti koordinatnih razlika u globalnom geocentrinom pravouglom koordinatnom sistemu
(elipsoida WGS84),
ocenu standarda jedinice teine,
kovarijacionu matricu odreenih koordinatnih razlika,
tip reenja, odnosno informaciju o upotrebljenom raunarskom algoritmu.
Slika 6.3-2
Geodetski premer 1
13
izravnanja predstavljaju pravougle koordinate taaka u globalnom geocentrinom pravouglom
koordinatnom sistemu (WGS84), a stohastiki model izravnanja definie kvazidijagonalna blokmatrica
sastavljena od kovarijacionih matrica pojedinih koordinatnih razlika.
Izravnate globalne geocentrine pravougle koordinate transformiu se u dravni koordinatni sistem
pomou parametara transformacije slinosti jedinstveno propisanih za teritoriju Republike Srbije ili
odreenih po metodi najmanjih kvadrata dva skupa koordinata zajednikih taaka kojima se definie
datum poligonske mree 1. i 2. reda.
Rezultati odreivanja pravouglih koordinata primenom tehnike GPS obavezno sadre:
spisak taaka sa poznatim i privremenim koordinatama, izravnatim koordinatama i standardnim
devijacijama izravnatih koordinata,
spisak rezultata merenja, popravaka, izravnatih rezultata merenja, standardne devijacije izravnatih
rezultata merenja, standardizovanih popravaka i pokazatelja unutranje pouzdanosti,
standardnu devijaciju jedinice teine i broj stepeni slobode,
spisak taaka sa koordinatama u oba sistema (WGS84-DKS),
parametre transformacije i odstupanja na zajednikim takama i
tranformisane koordinate poligonskih taaka.
da raspored taaka na osnovu kojih se vri interpolacija mora biti pravilan, odnosno, cela teritorija na
kojoj se odreuje mrea za snimanje detalja mora biti ravnomerno pokrivena datim takama.
Ravnomerna pokrivenost podruja postoji ako spoljanja linija, definisana datim takama, obuhvata
podruje premeravanja i ako je na maksimalno 3 km pokrivena takama sa poznatim visinama. U ostalom
delu teritorije na povrini od 2 x 2 km mora se nalaziti najmanje jedna taka na osnovu koje se vri
interpolacija. Interpolacioni polinom ima oblik:
H = h + A + By +Cx
gde su:
H
- visina take u sistemu dravne nivelmanske mree;
h
- elipsoidna visina, dobijena iz GPS merenja;
y, x
- koordinate taaka u dravnom koordinatnom sistemu;
A, B, C - nepoznati parametri interpolacionog polinoma.
Parametri A, B, C interpolacionog polinoma odreuju se na osnovu taaka sa poznatim visinama u oba
visinska sistema, po metodi najmanjih kvadrata, pri emu je minimalni broj zajednikih taka 4.
Geodetski premer 1
14
predstavu terena, odreuje poloaj u dravnom koordinatnom sistemu ili nekom lokalnom referentnom
sistemu.
Jedna od metoda snimanja jeste i metoda globalnog pozicioniranja (GPS metoda). Detaljna razrada
metode snimanja vri se na osnovu definisane tanosti koordinata detaljnih taaka, sraunatih iz
originalnih merenja za pojedine razmere planova (Tabela 6.3.2), i to:
Tabela 6.3.2
Razmera plana
1:500 1:1000 1:2000 1:2500 1:5000
Standardna devijacija
poloaja graninih taaka parcela [m]
Standardna devijacija
poloaja ostalih detaljnih taaka [m]
Standardna devijacija
visina detaljnih taaka [m]
0,05
0,10
0,15
0,20
0,25
0,08
0,15
0,20
0,25
0,30
0,05
0,10
0,15
0,18
0,30
Detaljno snimanje vri se na osnovu plana snimanja, koji se izrauje prema zadatoj tanosti i koji sadri:
izbor instrumenta i pribora i nain njihovog ispitivanja,
definisanje uslova tanosti i
definisanje podataka za praenje i kontrolu merenja.
Metoda globalnog pozicioniranja primenjuje se za snimanje detalja na podrujima gde konfiguracija
terena omoguava nesmetan prijem satelitskih signala. Odreivanje taaka detalja metodom globalnog
pozicioniranja vri se primenom:
2
kinematike metode u realnom vremenu (RTK ) i
3
kinematike metode sa naknadnom obradom podataka (PPK )
Odreivanje poloaja detaljne take (u sistemu BAZA-ROVER) vri se sa najmanje dva GPS prijemnika
geodetskog tipa i odgovarajuim antenama. GPS merenja planiraju se za vremenske periode koji su
pogodni za merenja, odnosno koji ispunjavaju sledee uslove:
da je mogu prijem signala sa najmanje etiri satelita iji je vertikalni ugao vei od 15;
da je PDOP manji od 8.
Minimalno trajanje merenja, odnosno, minimalno vreme istovremenog rada dva ili vie prijemnika zavisi
od zahtevane tanosti. Merenja se vre sve dok se ne postigne zadata tanost.
Geodetski premer 1
15
okruenje i parametri transformacije potrebni za prevoenje podataka iz sistema WGS84 u eljeni
koordinatni sistem (npr. DKS). Lokalizacija se vri na osnovu zvanino utvrenih transformacionih
parametara, a ako za podruje premeravanja ne postoje zvanino utvreni transformacioni parametri, vri
se uklapanje u lokalno okruenje. Take lokalizacije moraju biti take geodetske osnove na osnovu kojih
je izvreno ili se vri premeravanje katastarske optine.
Lokalizacija se vri na osnovu skupa taaka za koje postoje koordinate u oba sistema, u sistemu WGS84 i
koordinatnom sistemu u kojem se vri detaljno snimanje. Minimalan broj taaka potreban za uklapanje u
lokalno okruenje je 4, od kojih je jedna kontrolna. Podruje premeravanja mora biti u okviru taaka
lokalizacije. Lokalizacija moe da se izvede na dva naina, i to:
neposredno na terenu - za manja podruja, gde se odreivanje poloaja taaka detalja vri samo sa
jedne bazne take;
u kancelariji, obradom podataka - za vea podruja, kada se odreivanje poloaja taaka detalja vri sa
vie baznih taaka.
Geodetski premer 1
Podaci provere upisuju se u Obrazac broj 8 - GPS 4 Lista provere (Slika 6.3-5)
16
Merenja detaljnih taaka RTK metodom vre se sa jednim ili vie baznih i pokretnih prijemnika.
Merenja detaljnih taaka RTK metodom vre se posle izvrene lokalizacije i kontrolnih merenja. Vreme
merenja moe se ograniiti vremenom stajanja na detaljnoj taki ili poloajnom tanou. Zahtevi u
pogledu tanosti moraju se ispuniti bez obzira na vreme stajanja na taki.
Za primenu RTK metode, osim optih uslova, moraju biti ispunjeni i sledei uslovi:
rastojanja izmeu taaka baze i izmeu taaka baze i taaka ije se koordinate odreuju ne mogu biti
vea od 5 km;
interval registracije mora biti u granicama 2 do 5 sekundi;
duina merenja na detaljnoj taki zavisi od rastojanja do bazne take snimanja, intervala registracije,
broja satelita i njihovog geometrijskog rasporeda, ali ne moe biti manja od vremena potrebnog da se
izvri najmanje 5 registracija.
Ako tokom merenja doe do prekida prijema satelitskih signala, merenja se prekidaju i ponovo se vri
inicijalizacija. Prilikom merenja mora se obezbediti kontrola dobijenih vrednosti, to se postie jednom od
sledee tri metode:
a) odreivanje nepoznate take dva puta pod istim imenom, pri emu se menja visina antene i
prijemnik se reinicijalizuje izmeu merenja;
b) odreivanje nepoznate take sa dve bazne take;
c) merenje frontova izmeu taaka detalja.
Razlike izmeu dvostruko odreenih koordinata nepoznatih taaka za prvu i drugu metodu moraju biti
manje od 4 cm. Razlika izmeu vrednosti merene duine fronta i sraunate iz koordinata mora biti manja
od 7 cm. Za detaljne taake odreene RTK metodom pravi se Obrazac broj 9 Registar snimljenog detalja
(Slika 6.3-6)
Elaborat snimanja detalja primenom RTK metode, obavezno sadri sledeu dokumentaciju:
a) tehniki izvetaj o realizaciji;
b) merenja i raunanja;
c) skice i planove.
Tehniki izvetaj je kratak opis podruja zadatka, namene izvrenih radova, metode merenja, raunanja i
postignutih rezultata.
Deo elaborata koji se odnosi na merenja i raunanja sadri:
Obrazac broj 6 - GPS 2 Zapisnik poloajne lokalizacije;
Obrazac broj 7 - GPS 3 Zapisnik visinske lokalizacije;
Obrazac broj 8 - GPS 4 Lista provere;
Obrazac broj 9 - Registar snimljenog detalja;
originalne podatke o lokalnom uklapanju, kao i prikaz postupka odreivanja visina;
registar baznih taaka;
originalne podatke snimanja detaljnih taaka.
U okviru originalnih podataka snimanja detaljnih taaka obavezno se nalaze i podaci o dvostrukom
snimanju svake take, razlike izmeu duplih koordinata, definitivne vrednosti i ocena postignute tanosti.
Skice i planovi izrauju se prema standardima koji se primenjuju kod terestikih merenja.
Geodetski premer 1
17
Slika 6.3-3
Geodetski premer 1
18
Slika 6.3-4
.
Geodetski premer 1
19
Slika 6.3-5
Slika 6.3-6
Geodetski premer 1
20
Geodetski premer 1
21
Takoe radom u istom sistemu moe se uspostavljati nova geodetska osnova ili odravati i popunjavati
postojea. Rad u mrei (sistem AGROS RTK) sa ciljem odreivanja koordinata geodetske osnove za
snimanje detalja podrazumeva:
definisanje geometrijskog oblika i stabilizaciju taaka,
merenje,
odreivanje pravouglih koordinata (WGS84), i
uklapanje u dravni koordinatni sistem (DKS).
Definisanje geometrijskog oblika i stabilizacija taaka vri se kao to je opisano u delu 6.3.1.1.
Merenje u poligonskoj mrei vri se sa najmanje jednim dvofrekventnim GPS prijemnikom, geodetskog
tipa, sa mogunou istovremenog prijema signala sa najmanje osam satelita. Opaanja se vre u periodu
od 30 s i sa minimum 3 ponavljanja. Minimalno vreme rada uslovljeno je i postizanjem tanosti od 2 cm u
horizontalnom i 3 cm u vertikalnom smislu. Brojni pokazatelj kvaliteta geometrijskog rasporeda satelita
(PDOP), prilikom merenja mora biti manji od 6. Prilikom opaanja antena prijemnika postavlja se na
stativ, pri emu se centriranje vri optikim viskom.
Odreivanje pravouglih koordinata (WGS84) vri se kao aritmetika sredina na osnovu merenja iz 3
ponavljanja i raunaju se u Obrazcu GPS 5 (Slika 6.4-1).
Uklapanje u dravni koordinatni sistem (DKS) kod uspostavljanja nove geodetske osnove za snimanje
detalja, vri se iskljuivo na osnovu zvanino odreenih parametara transformacije predmetne katastarske
optine. Uklapanje u DKS, kod popunjavanja postojee geodetske osnove za snimanje detalja, vri se na
osnovu zvanino odreenih parametara transformacije ili na osnovu dva skupa koordinata (WGS84 DKS). Parametri transformacije, po pravilu, odreuju se za teritoriju katastarske optine. Jedinstveni
parametri transformacije mogu se odrediti i za vie katastarskih optina, ako se na osnovu analize dokae
saglasnost geodetskih osnova.
Slika 6.4-1
Geodetski premer 1
22
Za podruja gde se vri uspostavljanje nove geodetske osnove za snimanje detalja u okviru postojeeg
premera, parametri transformacije odreuju se iskljuivo na osnovu taaka geodetske osnove postojeeg
premera. Posle odreivanja parametara transformacije vre se kontrolna merenja. Kvalitet odreenih
parametara ocenjuje se na osnovu razlika dva skupa koordinata istih taaka, postojeih i novoodreenih.
Razlike moraju biti u granicama tanosti postojeeg premeravanja, odnosno, manje od graninih vrednosti
poloajnih standarda detaljnih taaka.
Ako na odreenim podrujima nije mogue odrediti jedinstvene parametre transformacije koji
zadovoljavaju kriterijume tanosti premera, potrebno je obezbediti optimalno reenje upotrebe sistema
AGROS u predmetnoj katastarskoj optini.
Za podruja gde se geodetska osnova za snimanje detalja odreuje u okviru obnove premera, nain
odreivanja parametara transformacije definie se u skladu sa vrstom premeravanja.
Za potrebe odreivanja parametara transformacije, merenja na takama geodetske osneve se obavljaju u
skladu sa opisanom procedurom merenja (sistem AGROS RTK).
Za podruja gde se vri popunjavanje postojee geodetske osnove za snimanje detalja na kojima ne
postoje zvanino odreeni parametri transformacije, vri se odreivanje privremenih parametara
transformacije. Za odreivanje privremenih parametara transformacije biraju se najblie take geodetske
osnove predmetne katastarske optine na ijoj teritoriji se izvode geodetski radovi.
Odreivanje transformacionih parametara vri se primenom metode najmanjih kvadrata, uz uslov da suma
kvadrata razlika koordinata odreenih u sistemu WGS84 i koordinatnom sistemu premera katastarske
optine u kojoj se vri popunjavanje geodetske osnove, bude minimum. Pokazatelji tanosti su popravke
po koordinatnim osama dobijene iz transformacije.
Geodetski premer 1
Obrazac GPS 25A (Slika 6.4-2);
4) Opis poloaja.
23
Slika 6.4-2
Sadraj tenike dokumentacije pri odreivanju parametara transformacije ine:
1) Projekat;
2) Tehniki izvetaj o realizaciji;
3) Podaci merenja i raunanja:
(1) originalne izlazne listinge merenja koji obavezno sadre:
a. naziv take i vrednosti merenja X,Y,Z koordinata,
b. standardne devijacije merenih veliina,
v. vrednost PDOP prilikom merenja,
g. vremenski period odreivanja koordinata,
d. korisniko ime za pristup sistemu AGROS;
(2) raunanje definitivnih vrednosti koordinata X,Y,Z u globalnom geocentrinom pravouglom
koordinatnom sistemu, Obrazac GPS 5.
(3) izlazna lista odreivanja parametara transformacije, sa obaveznim podatkom o nainu
transformacije i odstupanjima na zajednikim takama;
(4) podaci merenja i raunanja na kontrolnim takama,
(5) tabela odstupanja na kontrolnim takama,
(6) parametri transformacije i spisak koordinata u oba sistema, Obrazac GPS 25a.
Originalni podaci merenja kod odreivanja geodetske osnove i odreivanja parametara transformacije,
obavezno se dostavljaju u digitalnom obliku nadlenoj geodetskoj slubi.
Geodetski premer 1
24
1. lokalizacija (ako ne postoje zvanini parametri transformacije),
2. provera i
3. merenje.
Lokalizacija je skup radova kojim se odreuju take za uklapanje u lokalno okruenje i privremeni
parametri transformacije potrebni za prevoenje podataka iz sistema WGS84 u DKS (eljeni koordinatni
sistem). Lokalizacija se vri po postupku koji je opisan u delu 6.3.2.1
Provera pravouglih koordinata podrazumeva:
kontrolu kvaliteta izvrenog uklapanja,
da li su zauzeti ispravni parametri transformacije,
da li je visina GPS antene dobro izmerena i uneta u pokretni prijemnik,
ispravnost centrisanja i
da li je uspostavljena komunikacija sa kontrolnim centrom.
Kontrolna merenja vre se posle svakog prekida rada, odnosno svaki put pre detaljnog snimanja. Podaci
provere upisuju se u Obrazac GPS 4A Lista provere (Slika 6.4-3).
Merenja detaljnih taaka vre se posle izvrene lokalizacije i kontrolnih merenja. Opaanja se vre sa
zadatom minimalnom tanou od 25 mm u horizontalnom i 35 mm u vertikalnom smislu. Zahtevi u
pogledu tanosti moraju se ispuniti bez obzira na vreme stajanja na taki, a dokaz o postignutoj tanosti
prilae se kao deo dokumentacije.
Kontrola merenih vrednosti postie se dvostrukim merenjem iste take ili merenjem frontova
izmeu taaka detalja.
Slika 6.4-3
Geodetski premer 1
25
Geodetski premer 1
26
SADRAJ
6. METODE SNIMANJA DETALJA ____________________________________________________ 1
6.1 POLARNA METODA SNIMANJA DETALJA ______________________________________________1
6.1.1
6.1.2
6.1.3
10
10
11
12
13
13
14
20
20
22
23
24