rapko orman

PREKO
DESET
GORA

JADI NE VUJADINE
(1982)

DJEVOJKA JE SVOJE OI KLELA

ovo bih oko
i ovo
oko
u trnje crno
da uvijek imaju
trnja u oku
ovo bih oko
i ovo
oko
u vir duboko
u nebo visoko
da im se od vitla
i nebesa
oko zanebesa
ovo bih oko
i ovo
oko
u eljust vuju
vukoloko
kada nisu
to sam htjela
ne vidjela
ne vidjela

BUSIJA
u meni nebilje
i otrovne
trave
iz mene glas
za ljute
rane
gluha je moja no
za vuji zub*
i lisiji
rep
u mojoj gori
zelengora
ne raste
sve pasje jezike
i goroveze
zmije su grizle
(a)
ljut ijed ti je
oslad
i zimorad
i sve bilje
(pa)
mlai
6

zaliz
i mauranu
za ljutu ranu
eto ti i vile

--------------------*vuji zub, lisiji rep, pasji jezik, zelengora, gorovez, oslad,

zimorad,zaliz i maurana - narodni nazivi ljekovitog bilja

BIJELI DVORI
u gori zelenoj
dan bijeli
na grani
pod granom grano
dragi
kamen

UVIJEK NEKO VIJEE

juer
danas
i sutra
i dane
i noi
i jutra
bdjelo je
mrklo je
zorno je
vijealo vijee
a da je oka sklopilo
dok ti je
za poetak
i ruke
i noge
i oko
popilo
a za kraj
izvijealo je vijee
jal e pognut glavu
jal umrijee

POELI
poeli da priam
u rog e ti kamen
poeli da molim
neu
niti znam
poeli da kunem
ojadiu grad
poeli da odajem
odae se sam
poeli da jauem
utnja je moj glas
poeli da nestanem
sree te moje oi
poeli me u pepeo
grob ti je u meni
poeli

10

GLAS ISPOD UTNJE

sve
to je bilo
bio je nemir
i neu dopustiti
da se srui
u meni
sve
to u rei
zadaviu
u sebi
sve
to bi iz mene
izdajom bi glasalo
o glasu ispod utnje
kamenu duguje
na kraju je
ostalo
samo da
pljunem

11

KULA
nebo visoko
a kamen mrtav
za sve kletve
ljudi neljudi
vrijeme nevrijeme
uzaludna uzdanja
u sve
molitve
kolo kameno
u mom struku
za sve
lobanje
i pirove
od kletve
od molitve
od kamena
tee je
moje
pamenje

12

OD VIDIKA DO POVIKA
(1985)

SVEM MIRU SVIJETA

treba smrtno vrijeme

od smrti
oteti
u grlu bezglasa
glas
zagrliti
laserom sunca
sjene
otapati
svem miru svijeta
rijei
pomiriti
(pa)
neka dan
neka rad
neka ivot
neka vode
kolo vode
ja
znam da jesu
znam da sad
15

i
da
e

znam
sigurno
kazaljke ove
svakome mjeriti

16

KARIJATIDE KLESARI
uvukli ste svoje prste
u na korijen
unijeli ste svoju matu
u na izgled
uklesali svoj um
u na neum
ponirete u se
kroz nau genezu
divite se sebi
kroz nas
utite o naem
teretu
izmeu zemlje i svoda
gledate mirno
nae glave
protiv tee
vi
vi

17

PJESNIK KUA
kad pjesnik kuu gradi
ni jedna rije
nije kamen
ni zemlja nije
jedan kroz jedan
(djedovi groba
ne daju
od sebe)
ni jedna banka
ne daje
kredite
a pjesnik kuu gradi
i
u kuu ugrauje
sto pragova
sto prozora
sto balkona
i
sve
na sto strana svijeta
pa
mu kua sva od sunca
sva bez doba
i ovjeku okrenuta

18

kolo neko usred kue

elja neka usred srca
pjesma glasna
pa
do
neba

19

TRAIM
traim jedan oblak
vranci vjetra najezde
traim jedno nebo
oko se zanebesa
traim jednu zoru
o danu mi govore
traim jednu vatru
grijala je druge
traim jednu rije
jezik mi se pokae
traim jednu utnju
povici u mene
ljudi

20

KAD STARA PRIA

mir ljudi
kad stara pria
sjeanja tamu
na vidik izvuku
vatra od prsta i prua plane
glad se sakrije
da je komije ne vide
jedna glava a sto muka
preko glave
jedna dua a u dui
sve je dui
sve iz srca
i sve oko
pa u oko
pa duboko
stara pria
a kosa i ita rastu
kad proe rat
doe mir
mir ljudi
kad stara pria
opet zime zebu u nogama
otac izae
pa stara ue
u muku glavu kue
lahko teko
ruke i hljeb razlama
i eka da se janje ojanji
21

kukuruz ozrni
i djeca stanu
na noge
kad stara pria
pukne san
i svijet zabijeli
djeca odrastu
i odu
rijei se u osamu povuku
i no
dugo svanjiva
a stara eka
da se vrata otvore
i suze poteku

22

SA MOJE RIJEKE
sa moje rijeke
otekle ruke
u bijele daleke vode
uz moju rijeku
na mom kamenom polju
vjetar se talasa njiva
poelio
na mojoj rijeci
etiri mlina
sa etiri kola
ito preivaju
vrtilo se
mlinsko kolo
vrtoglavo
tvrdoglavo
vrtilo se
i stalo
moda malo
posustalo
moda malo
ali stalo
sa moje rijeke
san moje rijeke
razli se na sve strane

23

i osta rijeka
bez sna
bez vatre
bez sebe
a voda jo tee

24

OZBILJNA PJESMA
naui bebu da ne bude beba
kad plae da zna kad plae
nije ova no za pla
i nije pla
za san
naui bebu kad gue
da zna kako gue
podstanari moraju
tiho tiho
naui bebu da ne bude beba
kad je sama da zna
da je sama
nije ovo mjesto za dvoje
za troje
naui bebu kad raste da tiho raste
i kad die da die tie
podstanari moraju
tiho tiho
naui bebu na mrak i na memlu
nek u snu grli
toplinu rodne kue
i nek zna
podstanari moraju
tiho tiho
25

DJED

pomrijee moji vrnjaci

meni je ostalo
da se
nadam

VILIN KONJIC
da mi je smrt dala
jo pola dana
ne znam taj vijek
u to bih
stratio

SMRT PIJETLA
strano me ukoka
ne nije koka
nije koka

26

IG IVE RANE
(1996)

PROPLAMSAJ
u i
jednom kad
trenutku rat svri
bljeska svoga uma ja u biti isti
luak vano ree ostali nee

29

KALEM HADI JUSUFA LIVNJAKA

pod prste ruke drvca stoljetna stavljam
savijam i brojim ruka se u aku stisne
davno li bjee jusufe puno li bajrama proe
trag kalema nadivi pisca poruke donese do nas
pa jamano znamo dua je nala spasa
kalem i molitva smirie pet puta ezan na dan
pourite na namaz pourite na spas
davno li bjee jusufe plod elje u srcu zarudi
hurma nauma u dui dozri odlika lika preli u odluku
dodirnut kamen svetita udahnut miris zemzema
toj elji ivot podesi grijeni siromah jusuf
sin muhamedov roen u kasabi livnu
mujezin zaviajne lala-paine damije
pa duda-daferove u upanj potoku
toj elji napor namijeni
pet puta ezan na dan za plau od dvanaest aki
tom doda dobit od sitne slobodne trgovine
tako dok ne sabra osamnaest hiljada aki
pa na put krenu skromno iz kasabe ispraen
oko se svijeta nagleda uho se besjeda naslua
kud proo to dojmio i pojmio zapisa
godinu dana nakon umoran al miran s puta se vrati
kad s minareta zaui ezan pourite na namaz
pourite na spas kasaba zakljui
jusufov glas
30

davno li bjee jusufe trag kalema pisca nadivi

danas se s minareta prodorno steru stereo ezani
pet puta na dan vrte se vrpce ejtanski izumi
tobe ja rabbi ni ake ne bi
(1989)

31

MOLITVA DO NEBA NIJE DOPRLA

pred sruenom damijom (urinicom)

dua dobrotvora rajske je bae davno nastanila

uitak bi joj se pomutio kad bi uzviena saznala
ta je zora jakim raspuknuem otkrila
s visine se prosuo stas i ljepota minareta
puko erdan bisera sasula ogrlica
plam kandilja s glasom mujezina utrno
praina prekrila stoljea pala zadubina
od lijepog bruenog kamena nasta lomna gomila
iroka zjapa u oku duboka u dui rana
gavran je u preletu graknuo stresle se grane topole
barbari i ejtani pijani pod ruku kolo vode
sad je posve jasno molitva do neba nije doprla
da je usliana jamano ova no se ne bi dogodila
(1994)

32

KUA U PLAMENU
no plamsa
jutro patrljkom dimnjaka
bode nebo

33

ZANOS PALIKUA
no urami plamen
to je ta igra svjetla i mraka
druica slikara zanos palikua
kugla plamena prsne ko razbijen val
pokulja hulja zublja zalie obale noi
zapljusne nebo ugasi zvijezde
pa se s visine srui na kuni prag
tu zduno gori glavinja gasne
na kraju ostane garav zid
i nebo

34

HEMINGVEJ VARIJACIJE

(?)

poslije svake sruene zgrade grad je manji

iza svake spaljene kue mrak je vei
zemlja se ljudskim tijelom hrani
i ta rei kome rei
apnem panija zmije faizma oko mene gmiu
pisnem bosna a ve me kao laokonta udavi steu
evrope (ni)je manje erneste
hoe da me u nju vode
a evropa mi je dola
evo dovde

35

MIR PTICAMA
ponekad nou u mene ulete sirote ptice
prekriju grane srca okite kronje due
prostrem im dragu volju podesim itava sebe
slugu pokorna na usluzi slasnu hranu i pie
hou da se zbliim sprijateljim upitomim
traim lijepu rije tetoim ih pjevam
osmijehom mazim okom milujem gladim
ugaam koliko mogu ako (jo) ta treba
bit e mi drago izvolite molim
dakako ako elite to prenijeti ili rei
uz va glas sterem panju i tiinu
iz perja ptice istegnu vrat i uglas sloe
smrt ratu mir pticama
(slian slogan kao da sam negdje uo)
kada su patnice odletjele iz mene
dugo sam kao molitvu ponavljao zanesen
mir pticama mir pticama

36

JAVU SNOM BUDIM

ponekad nou u mene uvuku se kradom djeca
mjesto radosti graje unesu utnju i sjetu
pa se i ja rastuim rije skinem sa jezika
i sluam svu no tue hladna jesenja kia
djeca su vidim pokisla promrzla uurena
usnom im suim kosu u prste huem ljubim
dajem tople napitke suho rublje vatru
postavljam vruu veeru raspremam postelje iste
oima pipam lica odgonetam donesenu tajnu
djeca se polahko otkravljuju udno me gledaju
ute
i ba kad mi je rije u propnju htjela da iskoi
straan prasak propara otvore mojih ula
prenem se i oslunem je li san ili java
granate su ludo padale cijela se bosna tresla
a djeca a djeca vrisnem

37

RIJE KOJU ZABRANJUJEM

ponekad nou u mene ue lik ene
neujno na prstima pipa ice da potegne
krik potom u meni duboko odjekuje
mene su silovali mene su silovali
dotakni mi obraz kae ena i reci je li crn
tjeim je da nije da crn obraz imaju
oni koje je odbijala a nije mogla ni molbom
ni molitvom ni suzom ni prezirom
(ne znam ta eni jo preostaje)
iz noi prijete neki strani glasovi kazaljke
sahata pokreu vrijeme puke pucaju
rat jo nisu ubili kaem a tako dugo biju
rat stvarno treba ubiti u elo mu pucati u elo
ena u meni plae i ja joj dlanom s lica
skidam zrnca suza i kunem se da rije koju ne moe
i koju nee neu nikad izgovoriti
(znam da ona razara treba je iz jezika izbaciti
glavu joj zmijsku stui da ne ujeda
da ne sike da se u duu ne uvlai)
okupiu oko sebe djeake neka zapamte mladie
ljude svih dobi pakosne (enske) jezike
i narediti strogo da joj vrata ne otvore
da je preko jezika vie nikad ne prevale
daleko joj konak sikter
kunem se eni da u to uiniti
i da e me svi posluati
(izgovaram ove rijei samouvjereno sigurno kao
da je naredba ve izvrena uinak vidljiv uveliko)
pucanj koji ujem tie me se naravno
38

ali se ne bojim navika je iz mene strah

istjerala ravnoduje uselila
(ono se lake nosi ali uspavljuje strae opreza
pa manje titi)
ovo je no kaem eni a ti gledaj u svitanje
iz noi se ono bolje vidi iza noi i doe
gledaj u svitanje to i no ak ini

39

SVOJE UDO SVIJETA

proizvoai konzerva rekordno prebacuju
proizvodni plan
viak ko prerod ita humanitarci u bosnu alju
kao i riu i grah ulje i mlijeko u prahu
(bosna je i tako neto to svijet nee a ima)
gladna se usta upinju da ne lipsaju pred klanje
grobari se ljute kasapi frku
bijes granatirano bljuju
ko im to kvari posao ko mrsi raune
a konzerve pristiu morem zrakom drumom
sa svih strana svijeta mnoe se limene kutije
na raznim jezicima piu ribe u ulju
sadrajno keze preklane ivotinje
planina limenih konzerva udesna narasta
nasuprot trenutku pamenja carstvu zaborava
nalae bosni kad se vihor stia
da joj kostur razuen sklopi konzervira
smjesti u reljef i u karte svijeta
kao svoje udo
edo podlaca hulja licemjera
(bosna je i tako neto to svijet hoe i ima)
poslije jasno slijede turistiki prospekti
kolor fotosi i spotovi video i tv kanali
i sve to taban planete kaklji i golica
jamano e potom svijet na ibret pokuljati
u zemlju bosnu na visove lima
(s njih ve vidik puca do narednog rata)
tu moe zblanut zjene kljukati i mozak
da pukne il ene
(bosna i tako svoje udo svijeta ima)
40

MOLITVA

boe svemogui gospodaru svjetova

u oblake suze iznad bosne podigni
kii se ozebli veselimo kao cigani
kad ona pada ne padaju granate
a sunce nam boe milostivi
za neka bolja sauvaj vremena
daleko ga odavde odmakni i skloni
jer bi demoni i na njeg pucali
amin gospodaru amen gospodine

41

KOLA
skica za portret o.p.

tvoj cijeli ivot oko kole se vrti

izvan kole ne zna kako bi bez kole
(kola ti je sudbina ivotna orbita)
u koli si koli bio puno odan
po svrenoj koli radio u koli
(zajam bespovratan za nove kole dao)
u koli i izvan kole ivot te je kolao
nakolan i prekolan bio puno puta
(sve to pripisuje dobrom kunom odgoju)
kola ti je drvo ivota fundament a ti njegov list
kad ti stablo (s)lome jasno i list klone
(misli ti nastanjuju samo neduni ljudi)
kola ti je sudbina ivotna orbita
u kolu su te priveli goloruka bez tita
(taj dan u tvom mjestu nazvae danom pobune)
u koli si dozivao bune i bundije
u oko se slili krivci bez krivice
(na usporedbu povijest nije bila spremna)
kad si iziao iz kole udaljili su te od kole
tvoj rad u koli tetio bi koli
sad si izvan kole no i to je kola

42

DRUGI IN
salihu crnom mri
glumcu amateru

ostali su u prvom inu carevi kraljevi kapetani

ostali kao i ostali u igri u glasu pamenja u pljesku
priznajmo znali su vjeto svoju kou na te obui
iznova pod njom odivjeti ivot
potom tiho otii
ostali su kaem oni i ostali u prvom inu
ti si s hrabrou pustolova odluno krenuo u drugi
mjesto radnje je novo vrijeme dogaanja ovo
sadraj se ivi i igra bez teksta
za tobom su iz prvog ina ostale ae otrova i bola
tihu jeku u nesnu rane due diu
kocka je baena ti si s nadom preao prag
nebom zaplovio u svijet jednog kinog jutra
zastor je dignut in drugi poeo
mizanscen se tka od tkiva ivota
winnipeg ah winnipeg
livno, 12.12.1995.

43

SJAJ I SJENA

kroz oko duga s repom pijetla proe

(ko to kalja boje u zrcalu muti)
u ljepoti cvijeta procvjetaju zjene
(ko to jesen doziva dan u oblak oblai)
plavetnilu neba bigliu bulbuli
(kom to gavran grake u stranoj oluji)
sjaj svjetluca bljeti u svome obilju
(kog to sjena liska oma tmine stee)
voe svijeta svijetu slatke rijei zbore
(koga to prodiru ponori i pomori)
igra od iskona plete se i titra

44

SVLAK GOLE KOE

(1999)

KORIJEN
teka vremena kau
idi idi
kamo
kako
duboko me ile
u tlo uilile
nit mogu da se otrgnem
nit da krenem

47

HISTORIJA
traara i vraara
vukodlak i mag
zajae za vrat pije
modinu grize mozak
golu kou svlai
prznica
svaa se sama sa sobom
u ovaj dan unosi prste
vue u prolost
stoljea mranih prnje buca
kao da se u njima kriju
kljui budunosti
amonijakalna
bazdi na izbu
rat i krv
eh da mogu ravnoduan
rei fuj
ta me se tie
demoni omamljeni
oko mene
zuje

48

RAZGLEDNICE
na mom stolu
staklom pritisnute
ute razglednice
ute i bljete
be oslo roterdam
hag vinipeg london
istambul tokholm
svaki dan gledam
te razglednice
i kao da vidim za stolom
okupljenu porodicu
svi sjede na svom mjestu
samo ja stojim
i gledam
ne mogu se nagledati

49

NJENO DIRAJ DIRKE

merimi kljuo

znam za plam jula

tulipane i suncokrete
za van goghova platna
zlatna polja ita
znam za razinu prostrtu
ispod mora
znam za roterdam boorn 172
ne znam kako umi
apat i drhat
na vjetru vjetrenjaa
bilo kako bije
kad ga zapljusne sliv
to budi zaspala ula
mjesec uti li il uti
lije li u pjesmu opoj
neki drukiji sevdah
dodirni dirke njenim
prstima merima
uglas sloi glas harmonike
i srca
dah bosne nek talasa
i na talasima hladnih mora
njeno diraj dirke
od apata do bola
(5. 8. 1997)

50

ZLATNO DOBA LAI

rat je kraljevstvo lai
zlatno doba u cvatu
lana zlatna ita
lano drago kamenje
lani sjaj krune
la ima ralo i ralje
brlog i okot za pohod
to joj na put stane oblae
obloge lai stisnu istinu
upnu iz sve snage
da joj istisnu duu
kad istina ustukne sukne la
razapne mree isplete spletke
mase ponese zaludi svijet
rat je carstvo lai
zlatno doba u zrenju
kad se la obrne (p)ostane al
to je taj prelomni momenat
svod je dotaknut
letvica preskoena
i la pada pada
zlatno doba lai
ulazi u mir i umire
51

PRESVLAK RIJEI BUMERANG

rijei svlae ratnu odjeu
areno odbacuju perje
kosmate iaju se
eljaju i glade
silaze meke s usana
civiliziraju se
uljuuju
dobar znak napokon
a sve do juer mahnito
pljuvane i ispaljivane
gaale u glavu
sad okukom rijeke
teku u drugom smjeru
jezik presvuen
rane duboke lie

52

SUMNJA LI OVJEK
leim na podu
u dan jutro zalo
rasteem kimu
bolu glavu otkidam
besparica me kljuca
od koga pozajmiti
kuno zvonce zatrese
otvaram i pozivam
prijatelja unutra
on u urbi s vrata
moli pozajmicu
kad je otiao
djetli prokljuca
sumnja li ovjek
u moju rije
(26. 11. 1997)

53

NARANASTA SVJETLOST
prelazim preko pijace
kia jesenja lije
tandovi pokislo perje
mokre gajbe narana
bojom svojom svijetle
svijetli i lampa djetinjstva
odsjaji ko vrijee puu
uz naranu i majinu ruku
kia uporno lije
munja oblak sjecka
zatvaram latice sjeanja
tiho da odsjaji ostanu njeni
mokre gajbe narana
i dalje svijetle

54

NA TRONU TRAVA
prui pipke mraka
zgrua zatrpa
uvijek iznad
ispod sklopljene oi
drevne razvaline troje
trava zna ta radi
u dosluhu je s vremenom
iz dubine jede zemlju
gloe kosti
naputenu kuu
zaboravom posipa
pusta mezarja ravna
ljuta na ljutoj rani
kad potare put
u propanj se propne
kooperi
pobjedniki likuje
cvjetovima mae
vjetar u valovima
zanosno ziba
jesen usisa u se
pijana oboli od utice

55

od dodira zimske studi

svehne
u travnju na tron krene
mlada i zelena

56

SVLAK GOLE KOE

arulje oiju are
vidim sa arom ti svlae
od glave do pete kou
svjetlosti svici trnu
malo kozmiko sazvijee
ila kucavica
zanos dozvan iz snova
potraja znatno
kasnije kad minu plima
jutro puhnu u jedra
opojne sumaglice
zjena irom otvori dveri
umjesto suze kanu udes
sa kraja prie
u svlaku
ispod zguljene koe
lika svoga otkrie
golu nutrinu

57

58

GLAS OBOJEN SLIKOM

(2000)

APELES IZA SLIKE

na tvoju sliku sa groem
ptice su slijetale i zobale
trgale zrnje i grozdove
kljucale kljunovima
a onda se vidno zbunjene
vraale na okolna stabla
da li su ptiju glad ovom
varkom utaile
ili je glad eluca rasla
odgovori majstore
za odgovor sam spremio pohvale
i pokude
no ti uti kao sve si rekao
i nita vie
iza slike si znam ja ispred i ne znam
da li nas ona spaja ili razdvaja
ti i dalje uti kua moje strpljenje
uho tvoje budno oekuje moju rije
reci mi kako da iz slike izaem
oko nas tiina duge kose rasplie
kalma poput plamena lie listove loze
ti uti ja utim
61

kad se sudare rogovi utnje

rika jelena umom odjekne

62

APELES ISPRED SLIKE

slika je izmeu nas samo je uloga nova
ti si ispred i ima rije
ja iza napet ekam da se oglasi
no ti uti kua moje strpljenje
iva nemira naglo mi raste
svodim je na mjeru smirom
utnji tvojoj traim uzroke i krivce
naglas ih sebi govorim brojim u sebi dvojbe
moda je za to kriva moja elja
moda oi jo sliku piju
moda je rije zaglavila
moda zub jeziku smeta
moda se jo nije upalila lampica sjealica
moda i moda moda i moda
uo si glas moj reci odgovor pravi
no ti uti kao sve si rekao
i nita vie
ti si doista udan zagonetan tip
ne znam ta me s tobom
kroz stoljea poveza
jedino znam
kad sklonim sliku izmeu nas
ostanem sam
63

PAZARNI DAN
vladi marjanoviu

danas je pazarni dan i zamisli

nijednog konja za prodaju
nekad u svoje doba ive si na platno izvodio
topot galop propanj uzdah rijei i slike
konjska snaga caruje a konja nigdje
ulicom i sada prolaze ivi modeli svetaca
(dokono tromo bez ara pomamnih drijebaca)
mogli bi ui u boje u malter pobono urasti
tako stasiti momci iroka plea i ruke
(iz njih bi u tvoje doba varcarke sisale snagu)
uz dim i vrisak muzike itav bi ivot proveli
velika volovska kola ekala bi prazna u polju
da sunce za goru zae da no sijeno pokrije
novo jutro kad svane dan u san moe uvesti
evo me ponad grada mir se ko miris iri
tu treba zastati jutru oi otvoriti
sunce namamiti na sjene i kue sa tvojih platana
nad rijeku nadnijeti i traiti biser kapi u slapu
no i te nam kapi naiskap oka izmiu
bistrica i kruica nisu bistre i pitke ko nekada
da se s rakijom piju da poslije razgale okrijepe
zalud je pregrt sklapati i dlanove u vodu uvlaiti
ni za ribe zamisli za ribe nisu iste ni zrane
a ti si ribe volio i ribnjak vilenski gradio
da se oi odmore na zlatnom peraju i krljuti
s kojih se boje rasiplju kad se sa suncem poljube
64

(i te nam kapi kaem naiskap oka izmiu)

danas je pazarni dan otvaram bocu rakije
zalivam suho grlo mijeam boje i malter
dah mrtve prirode zbori
molim minutu utnje

65

LETI ANELE
fra anelu kaiu

ruitelji nemaju srca ni milosti

sva e stara zdanja do temelja sruiti
zato ispred njih leti anele
razapni tafelaj prenesi na platna
u crtee i akvarele
duu spasi
leti anele
grad ovaj dugo e te pamtiti

66

MAG TUMA PTIJEG LETA

hasanu ljubuniu

ima neka nit vezana za krilo ptice

ptica naravno leti svijetli mata
kad arobnim letom napuni zjene
ruka vjeto povue nit
dadne joj do znanja
da sleti na bijelo polje
razapeta platna
igrom ponesena opijena snena
sigurnom rukom (s)voena
zanosna upitomljena
maginom sjenom krila
prekrije polje
(moda je to huma ptica
iz sufijske poezije)
kad se zavjese krila sklone
izrone ljudi i prostori
udesne boje
i
brian glas zvaa opominjaa
kad poubijate sve moje ptice
i moje snove
ta ete onda

67

SVJEDOK I SLIKE
u ateljeu age pivia

svjedoiti odgovorno mogu kako su nastale ove slike

dolazio sam esto meu razapeta platna
upijao mirise sobe udisao boje
ovdje sve s bjeline poinje isto na isto
ko bijeli papir preda mnom
ko platno na erefu sestre vezilje
u bjelini se prostire bojno polje polje za boje
u polje iroko ulazi slikar bjelinu kroz boje provlai
kakav li e vez izvesti kako li iz boja izai
bjelina se bojama blago daje nestaje
na njoj se proplanak pali livade mirisom kite
vrbe i vidici pucaju nebo zaviajno kaplje
i sve je mirno sve mirno
kad se grad na platna propne kadrovi djetinjstva
izrone
sokaci avlije penderi doksati minareti tornjevi
rijeka obale obaljuje litice oblak kaklje
kad se otvore slike jo jedno polje u oko ue
konji u propnju u trku lepravi vileni
od zuja motora sklonjeni od ome rauna sauvani
dolazio sam esto meu razapeta platna
otvarale se slike ko listovi romana
srce se punilo i raslo od dodira i mira
68

ODSJAJI ISPOD MLINA

vatroslavu kuliu

u usta mlinskih kamenova padala su zrna ita

pod mlinom u sudaru s kaikama pjenuala voda
iz zimskih povoja/jaja (pro)kljuvalo pile proljea
u mlinarovom mlinu lila se pjesma i rakija
stari mlinar mladina dobio prvog unuka
kroz mlinske glibe voda se bijesno obarala ruila
vrtoglavo vrtei etiri mlinska kamena
djetinji pla se gubio u omahama
rijeka u trku plela crijeva valova
um je punio ui i ae uz tutanj mlinskih kola
male lae misli odnosila voda
(odavde do mora za njih rijeka je uvijek plovna)
zrake djedovih zjena padale su na elo unuka
uperci sunca na valove udan sliv pretakanja
kasnije kada je unuk izrastao u slikara
valovi i sunce bljeskali su na njegovim platnima
grau za ovu pjesmu kazivala moja
s ljubavlju pjesnika zapisala ova ruka

69

MLINAROV SIN
prid skulpturama jakova brdara

sino su opet mesari u vodu criva bacali

i drobove krava a voda ko voda
svata nanese pa nanos blokira mlinsko kolo
ujutro mlinarov sin ulazi u vodu
vrbovo granje s kaika mlinskih sklanja
klupka criva sue kroz prste
pobono provlai klizavu preu
a criva dugaka dugaka
od starih grka do grkljana
prolaze kroz njegove ruke
i pazi iz ruku izlaze neki novi likovi
neki novi oblici iz utrobe ispod mlina
mlinarov sin trai konjske gnjate
pa meso obmata pod gnjate kopito stavlja
i tek kad se konj prid mlinom oglasi
mlinarov sin iz vode izlazi
vrie ita sa njega skida
potom ga dugo po sapima tape
i rukom pipa
kada u mlin mlade cure navrate
mlinarov sin na njih oko baca
u glinu zavlai ruke i
akt stvara

70

DJECA ULICE
pred slikom romana petrovia

i tako nekako kao da mi gledaju u lice

s ulice djeca neka i tako nekako kao
ubogo da mole il potajno prijete
za hudu sudbu i izgon iz svog
malog svijeta
djeca su tu da okom im pipam oko
nije to varka stvorena
potezom majstorskog kista
na njihovom licu kao da se
ulice svijeta dotiu i kao da se
susreu ova i ona vremena
()
gledam i gledam
jedno po jedno to lice
a usnule lampice sjealice
pale se nad minulim slikama
i vrabac djetinjstva prene
krila razvije razmota
ja se prosto djeaki zbunim
pa ne znam jesu li ovo moji drugari
iz snova ili iz ivota
svejedno je li jedno ili drugo snovi ili java
neto se tako u meni kri i odlama
pa mi pod grlo cvil silni procvili
71

ne bi li debili debeli dembeli

u huci u buci u trci
zastali i vidjeli
ko rida i jeca
ne nije u pitanju pjesnik
u pitanju su djeca
slikar se davno umorio i legao da mirno poiva
svijet bijeli oku otvara lice i iri vidike
ulica se u svijet naglo produava
na njoj djeca rastu djeca ulice
i tako nekako kao da su
sa ove slike

72

SVITAK PJESNIKA KRANJEVIA

(dolazak u livno 1886)

saonice u snijeg polau ine

vranci bosanci nozdrve ire
dah sue brk ledi mrk pogled
uprt u svitak bijeli
vlasi misli prebire pjesnik
valovi vjetra ko vali mora
na dohvat oka puca kasaba
mjesto prognanika drznika sanjara
pogled zasijee buru zub kami
srce zazebe damar zaljulja
nemirnu duu bundije
grlatog nepomira
i
napokon evo ga
pjesnik se u zgrenu ruku preli
pred njim se otvara zemljopis zamak zabaeni
za pamtivijek za opameenja
a kad saonice u ariju uoe
zaas se glas pronese
da je doao novi uitelj trgovake kole
i pjesnik
potom bura zaurla na vrbe na ljude
varo se uuri i
sklopi
73

STOL SLAVKA GOTOVCA

stol je tvoja os sidro u luci more tiho mirno
ponekad kad zapue bura i burno i burno naravno
stol kae gdje si tajnica i govornica pouzdana
u zenit odvede dan u svako doba godine
stol se nalazi u kutu (i nikom na putu)
s velikog stakla esto slete krilca sunca
na stol ko na pamet padnu zlatni kljui sjeanja
pospu zrnca ivota jednostavna topla
ispred je bata i kad ljeto iznese stolove
stol tvoj izie sjenom se kronje zaodjene
za njim ti sjedi i die ist zrak
(kad je ve takav die zrak ist)
ljudi dolaze za tvoj stol i on ih prima za se
u mir uvodi ako su nemirni glasu otvara slavine
pa curi mlaz svjetla dana pa prosto tee rije
kad ljudi odu od stola stol zauti a potom
s njihovim likom u knjige novi listovi uu

74

SITNI SATI NESANICE

(2001)

DOZIVANJE PJESME
dugo ve nisam
napisao pjesmu
o konopcu
(zatega izmeu kia)
visi sua
pred konicom stiha
roje se pele rijei
kora ipka puca
zrnca jedra na vidik
iznose krv zrelu
venama pluta splav
strpljiva lovca
vrebam
uzalud
mrdnem prstom
u nebo
odlete krila
ne da ptica
da ruka njeno
pero takne

77

RAANJE PJESME
sjedim na rubu jutra
kroz prozor lahor
gura miris ljeta
razbijam glavu kako da osmislim dan
nit iste misli nit iste rijei
nit istog djela
ime da napadnem zlo
dragi Zaratustra
pjevam da ne poludim
(ako i taj pjev ludost nije)
preda mnom prostrta Perzija
Hafiz Sadi kaligrafija
ilim iz mate
traim jedno zrnce u poplavi pijeska
boju za boju glasa
slovo za tit
pustinja ee edan palme list
zuji roj rijei
ptica krilom plete stihove u letu
dugo dozivam je magijom mamim
pruam ruku
da sleti

78

ZAARANI KRUG
esto me pritisnu nevolje
(uostalom kao i mnoge ljude)
zaklecaju koljena
jasika ubrza titraje
zaveljaj istresem na papir
vaga Arhimeda
u meni
precizno pokae
koliko stih uroni u duu
toliko otjecanjem
olaka breme
od pjesama se ne ivi
kae ena barometar
vrijeme ne mari za vers
pod tabanom pjesnika
ue pehlivana
njie
odluim da zavazda
odloim pero
na nie etae
na kljune sfere ivota
misao usmjerim
ta se desi

79

misao se natopi nedaama

na goloj nizbrdici snijega
naraste zavaljana gruda
zuj zebnje nesanice
nastani san
nemira snajper stjera
uza zid
kuda kamo
isuem pero ma svoj
isturim tit
vitlam

80

DEMONSTRIRAM DIOGENA
iak sunca u zenitu
palim svijeu
demonstriram Diogena
uz svijeu on je
kao to je poznato
traio ovjeka
ja se naginjem nad Bosnom
u njenim vodama
traim zlatnu ribicu
tri elje arke da mi
ispuni
prva mrnju u korijenu
nek munje spre
druga neprijateljstva sjeme
nek se zatre
trea ljudi ove zemlje
bogati nek budu
i sretni
kad je svijea
kao zvijezda repatica
put svoj plameni prela
svanulo je u meni
nit ovjeka
nit zlatne ribice
81

DEMONSTRIRAM NASRUDINA
velika carevina
aman
zajaem magarca i krenem
drumovima bijelim
demonstriram Nasrudina
prouavao sam dugo njegovo djelo
u svakoj zgodi i u nezgodi svakoj
znam ta se dogodi
neka mala prevara
vjeta podvala ereta
sitna kraa nestaluk
iskrice duha
ala i smijeh
jaem od varoi do varoi
znam u kojoj jo ivo
ive njegovi zasadi
razgovaram s ljudima
mnogi utljivi zabrinuti
tuni ak
neki se u trku samo obazru na me
neki me fotoaparatom pokupe
neki tapu i mene i magarca
neki misle da nas snima
skrivena kamera
82

neki tvrde da sam poblesavio

eno
ja se trudim u elji upinjem
da bar neto bude
kao u hodinoj prii
nita ne bi isto
umoran od drumova i gradova
gazei rijeke i potoke do grla
kui stigoh
edan i bez magarca
duh Nasrudinov se
iznad mene smjekao

83

DEMONSTRIRAM DEMOSTENA
proljee lae zime
daleko odmakle od obale
vonj podrumske vlage
podiu kovitlaci vjetra
sa spisa
rijei se osipaju kao
zrnca suncokreta
sa spomenika slijeu golubovi
i zoblju
na razgovor mora stati
u naslov pjesme
piljak pod jezik
dan i no govora vjebe
pljusak vokala zaodjenut
umom
prema nepcu i nebu
glas hrli i soko
krila me njihova nose
na visove retorike
hou da te izbliza zaustim
Demostene
jezikom liznem umijee
evo me napokon stajem
na postolje ela
znam da u s ove visine
razvihoriti glasa strune
84

rijei e jamano prokljuati

i mase i mase
pogled puca niz vis
podnoje ee
preda mnom udan neki demos
Demostene
odlazi
ostavlja polja pusta
sit svake prie

85

SAN O GANDIJU
ponekad u san doe mi Gandi
tih i miran
uzbudi me njegov dolazak zbuni
jezik mi se zapetlja
rojevi rijei polegnu u konicu
umukne zvuk
kako zapoeti razgovor
o emu
moda krenuti od indoevropskih
jezika
ah to je tako daleko daleko
moda poi od pohoda
Aleksandra Makedonskog na Indiju
i pohodi su davni daleki
trista i kusur godina
udaljeni od nove ere
moda priati o Gandijevoj Indiji
pa se lijepo ispriati ovjeku
za sva zla koja su barbari
ovog kontinenta nanijeli
njegovoj siromanoj zemlji
vidi Gandi moju zbunjenost
osjea dileme zvrk
koji me u vrtnji dri
u mjestu

86

s jezika njegova
oekujem rije
pacifik uti
na kraju kada sam odluio
da u muk zvuk ukljuim
istupi Gandi
na umornu glavu moju
oinski brino poloi
ruku isposnika
venama vlage u meni
mlaz sunca potee
rui jerihonskoj
poljupci kie
iza sna
krepak
javom hodim

87

OBRII SUZE PANDORA

emu grinja savjesti
tuna ljepotice Pandora
pla emu
izbaci vlagu iz glave
ne daj da iznutra
potapa ljepotu
kutija to tvojom je zovu
izum je Zeusov
i nalog
da se snese na zemlju
i bez nje
mnoga legla zla
svijet ima
milijunima sijaa
posao cvjeta
kutija tvoja
u usporedbi s njima
jedva je na repu
maijeg kalja
i nije nevano rei
poslije pranjenja
u njoj je ostala nada

88

sijai drski danas

i nju ubijaju
obrii suze Pandora
ta nije ivot
samo kutija

89

PRAZNA OBEANJA
svaka rije imala je svoju boju
sve neke divne boje to
oi pune i rastu
svaki slog imao je svoj zvuk
sve neki zanosni tonovi
sve neki skladni akordi
kroz otvor njenost
toe
svako slovo slovilo je o proljeu
i cvijeu
sve neka nova proljea
sve neki novi mirisi
sve je treptalo u zraku
u svlaku
samo da se uzme
kad se pijesak slova
sasuo na drugu stranu
klepsidre
balone rijei odnijele
vode i vjetri
iz ruiaste izmaglice
zanosa
po licu pljusnu
naslov pjesme

90

BOSANSKI TORNI PSI

PATETINO
ni lave morskih pasa
vie nije senzacija
unato ja bih
stihom da zavijaju autentini
bosanski torni psi
lave da odjekuje megafonima
planina
jazbine da se tresu
nek uju vuci
nek znaju
da po Bosni ovaca klanje
vie nije samo puka
vuija formalnost
odlue li se pak vuci
da se i dalje vuku
oko torova
moraju da raunaju
i na zube u svojoj koi
iza ugriza jasno
rane peku
i bole
istina u horu tornjaka
jo ima puno nesuglasja
kakofonije kako to kau
glazbe znalci
91

ulau se ogromni napori

da nestanu
lavei da se sjate
dotle vuci
pamet u glavu
tornjajte se od torova
gubite se
mar
nemate anse

92

FATUM
A.Taliu

ti ima
Sanski Most
i
Sanicu
ja
poruene mostove
i
nesanicu

93

AHOVSKA PARTIJA IVOTA

jutro na Novu 95.

debele bale bijelca

zatrpale zemlju
poljem glamokim bura
zajahala pomamne drijepce
iz poreta bukovina bukvalno
otvorila baranu vatru
po takvom kijametu ko bi
oekivao gosta
a on je doao
koat i kosmat
za njim jo dvojica
Fehko Lutvica imao je
62o maraka
traili su jo
psovke su pljutale
i prijetnje
ake i izme
pod grlo potom no
u jednom trenutku
krvnik na vitrini
opazi ah
rtvi ponudi igru ivota
izgubi li partiju
gubi i glavu
94

Fehko je igrao
nije imao kud
pobijediti ili izgubiti
biti ili ne biti
veliko hamletovsko pitanje
pod elom malog ovjeka
u svakom ishodu
slutio je
smrt je neizbjena
pa
kad ve mora skonati
bolje kao pobjednik
potezi koji su slijedili
vodili su protivnika u mat
da ne bi one dvojice
slutnje bi se ostvarile
Fehko Lutvica jo die
ljutog protivnika
sad u miru poziva
na partiju aha
na kahvu
na pratanje

95

SAGA O KEANU I
HANSENU
Hansen Ger Kristian nije lice
iz Andersenove bajke
doao je stvaran iz Danske
u glamoko selo Dragnji
u ljeto
ljeta gospodnjeg 2ooo.
njegov domain i prijatelj
Sulejman zvani Kean
na zgaritu rodne kue
podie novu
Hansen je doao da pomogne
i tu pamet stane
kao da je mata Andersenova
drumovima prognanika
odvela Keana do Danske
u dramu njegova ivota
kao sunca zraku
uvela novo lice
Hansen pera stakala pa farmer
ima farmu plemenitih zeeva
kada sam na ranu meu zeevima
kae Kean
priini mi se da je oko mene
96

moje nekadanje stado

ovce pasu janjci skakuu
liu mi dlanove
bleje
srce se napuni naraste
Hansen voli bosansku kuhinju
(zasluga supruga Enise i Inge)
kapljice ljivovice
opijaju ga pejsai i vidici
kada se na Cincar popne i pogleda
njegove krilate oi lete
i iznad nizina Danske
Kean i Hansen dva jarana
kuu u Dragnjiu grade

97

BLIC U DEVET
devet je sati
jutro
smjena godinjih doba
zaposleni su na svom
radnom mjestu
u ovoj zemlji
na alost
takvih je tako malo
ispred ambasada redovi
guva
srea se trai
s one strane
planete
uenici su u kolskim klupama
dobivaju jutarnje
porcije pouke
u njihove male glave
ulijevaju se velike rijeke
junake prolosti
vojnici su uveliko
u ratu
uvjebavaju opsadu gradova
ruenje mostova
unitavanje ive sile

98

komisija za traenje nestalih

lica
otkopava masovne grobnice
iz jama paklenih naziva
izvlai ostatke
smrskanih tijela
gladni biskaju kontejnere
zar nije srea to neki
imaju na pretek
politiari se pripremaju
za predizborne nastupe
posebnu panju obraaju
na didaskalije
ovdje
(o blagostanju je rije)
razvedriti lice
svaki slog smijekom zasladiti
po dui poeati glasae
radnici u Bihau
prekinuli trajk glau
invalidi deblokirali put
Zenica Sarajevo
devet je sati
jutro
doba godinjih smjena

99

vremenska prognoza glasi

iza sunca kia
iza kie sunce

100

SAGA O KAHVI
nikad noga moja nije stala
na vrelo tlo Etiopije
nit ruka dotakla kahve grm
u prapostojbini njegovoj
pokrajini Kafio
plod biljke presjeen utap
Turci donijee na Balkan
u Bosni dobi tri imena
srodna i bliska
kao njezini jezici
Zeus nije znao
za taj napitak
ja znam
ispijam svako jutro
gutam svaki dan
ne mogu se potuiti na uslugu
konobari profesionalni
donose
i kahvu i kavu i kafu
biljeim to sa zadovoljstvom
iznova snujem
san o nadi

101

ponegdje jo istina
oven
otro oine okom
zubima krine
ovena kao ejtana
izbacim naglavake iz prie
potom
kako i treba
u miru meraim
pijem

102

MAJSTOR I KRUKA
I. Muliu

amfiteatar tla
gledalite kue i bae
parterom agori bistra rijeka
na uskoj terasi padine
izrasla kruka
proljee pospe beharom
plodovima medenim zasladi
ljeto
pod njom u hladu
snovao majstor
gdje da sagradi
obuarsku radnju
dua je htjela tu
pod krukom
stablo smetalo
naumu graditelja
sjea sauvaj Boe
kao da bi sjekao
grane due
nakon duga snovanja
otpoe gradnja
neobino zdanje ubrzo ugleda
103

svjetlo dana
i gledaj
stablo ostalo usred radionice
kronja iznad krova
suncu mae
uvijek sam volio ovdje doi
svaki put kad svratim
vidim
majstor sjedi u (svojoj) radionici
pod krukom
kuje ije lijepi
kruka s njim avrlja
jezikom biljke

104

MAJKA I MOLITVA
umom neko ivahna
i tijelom
odluna i uporna
majka moja
uila me sure i dove
nakon toga
duga stanka zavlada
sad je starica uplovila
u devedeset i treu
iza nje
na vodi ispisana
doba ula i uma
mene uveliko zasule sijede
sjedim o utnju naslonjen
razuma znanog blijesak
ekam
estica pele po elu mile
listam listove sjeanja
sure i dove dozivam
Boga molim
da me sauva
105

duga vijeka
godinu dana nakon
iznad majina mezara
aptao je zrak
umila Szymborska:
ivot, makar i dug,
uvijek e biti kratak

106

RAZGOVOR UGODNI
starac Mustafa
prijatelja moga otac
pita me iji sam
kako se zovem
odgovor moj
zaari njegove oi
znam ja stare Ormane
znam ti dedu Arifa
kakav ovjek
kakva snaga
svake srijede na atu
doi na pazar
naroda vako
uz jedan kantar
slui dva momka
i kolac
Arif zasue rukav
isprui desnu i kae
mjeri
kantardija o ruku vjea
kantar i vreu
mjeri i preko
ezdeset oka

107

kakva je to snaga bila

ponavlja Mustafa
ja se posve uozbiljim
napuem ko pa kaem
dedo je imao trinaest unuka
snagu njegovu naslijedio je
samo jedan
kaiprstom pokaem
da sam to ja
starac upire pogled
u moju tanku mravu ruku
i puca od smijeha

108

PAKOST

kost
pa
kost

109

NITA SVATA
na ulici u etnji
u prolazu na ledini
sretnu me znanci
pozdrave zastanu pitaju
ta ima
nita kaem nita
iz navike nita kaem
nita
nita kau i oni
koraknem dalje
pitanje isto
svata kaem svata
tek tako da nije nita
svata kaem
oho ba fino
smijee se znanci
spremni da uju svata
priam svata
priaju nita
dokoni kratimo vrijeme
potom poemo mirno
svako na svoju stranu
110

odnesu svata
ponesem nita
ne znam je li svata svata
nita nije ba nita
stvarno nije

111

AKVAREL
stojim na obali rijeke
pogled zaronio
u jednu misao
u vodi slika
akvarel
udi sa mnom
da se stopi
plavet pluta
ptica na nebu
krilca sunca
miluje melek
krilate lete
moje oi

112

DAH NA OGLEDALU
i
tako
hodim ivotom
svjedoci dah na ogledalu
zapis na vodi
u
pjesme oi su moje
iskapale
i
noi sipke sonate
sitni
sati
nesanice
o
kako dugo
ekam
da
svane

113

114

ALBUM VIDNIH POLJA

(2oo4)

BOJNO ILI BOJENO

boj je zavren
raziite se ratnici
ostavite me na miru
meni su potrebni majstori
sliku da mi vrate
umjesto bojno
ja hou polje bojeno
za duu i za
oi
raziite se ratnici
vratite polje polju

117

NOGE
kuda sve nisu ile
gdje sve nisu dole
ta sve s nogu nisu inile
(kroile na Mjesec
uspele na stan snijega/Himalaje
popele na glavu
stale nogom za vrat)
iza njih ostaju tragovi
utisnuto stopalo
u tlo vremena
bez nogu zamislit se ne moe
toak historije
u ratu nisu samo pjeadija
u ljubavi jo niko nije
zabiljeio sve pridjeve
koji s njima pletu ogrlicu
(o kako bi to bio
krasan zapis
izdaan vrt iz botanike)
a glagola tek
koliko li se oko njih
vrzma i
mota

118

sa rukama su u kontra ritmu

lijeva-desna desna-lijeva
rukama zavide
nogoljub nogopis nogovet
ne poznaju zemaljski jezici
nikad ne zna gdje e te
odnijeti
ni kamo stremi njihov
korak
preko praga (i tamo i amo)
u stih u tople ruke
u polja njenosti
hajde da ih u tom smjeru
vode putokazi
munine i gorine
i nogama je
preko glave

119

U GALERIJI
u galeriji moga prijatelja
nakit unikatni
suveniri
i slike
mlada njegova kerka
s osmijehom Mona Lize
arm i dra
do/daje svemu
ljepotom izloaka opijen
dohodim do nje
uz smijeak pitam
ta bi lopov najradije
odnio iz galerije
od slike do slike
lete oi djevojake
odgovor utemeljen trae
priskoim u pomo
s izrazom ozbiljna ovjeka
(siguran da izlobi
ne oduzimam
ni gram ljepote)
kaem uvjerljivo
120

tebe djevojko
tebe
tu nema dileme
djevojka se smije

121

NEKI KOLSKI PRIMJERI

nekada smo gradili kole
sa puno stakla
puno sunca
djeci vidici da se ire
potom smo
u ratu
(to nam je u krvi)
kole sveli na razvaline
i logore
danas smo kole
vratili djeci
a djece nema

122

SLIKA
H. Gradaeviu

kad sklopim oi
vidim
konj se u trku rui
ti s mrtva
na iva skae
jae i
kidie

123

SAN NA JEZIKU JAVE

iznebuha ko vrea
ispade preda me bivi
radni kolega
sanjao sam te kae
pruajui mi ruku
osjetih na sebi
pipke istraivaa
na licu sondau
za oslonce sna
ta nanese san
pitam reda radi
sanjam oprosti
zna da nisam zlurad
da si obolio od neke
teke bolesti
lijeka joj vele
ima u Americi
kao dobrom ovjeku
za skupo lijeenje u snu
skupljamo novane priloge
ti se potom pakira
i ide

124

smijeei se kolegin san

prevodim na jezik jave
teka bolest jamim
besparica to je
lijeka joj zbilja
ima u Americi
samo
nit se pakiram
niti idem

125

SAGA IZ BOEMA
u kafiu Boem
(nekad su tu bili
i posteri Tina)
sjedim s prijateljima
u skladu sa naim
zrelim godinama
ozbiljno dakle
(a kako drukije)
bistrimo vode sporta
i politike
za na stol
sa naunicom na pupku
i krpicama po mjeri
godina i trenda
dolazi djevojka
ko slika lijepa
meu dugim prstima
(sjajem okovanim)
dri cigaretu
uz smijeak
(zubi su joj dva niza bisera)
utivo s isprikom
moli da pripali

126

prekidamo priu
gledamo se meusobno
ispitivaki
oekujui da bar jedan od nas
brzinom kauboja
potegne iz depa
ali
ao nam je djevojko
kaemo
svi smo nepuai
da za ovim stolom sjedi
est djevojaka / ena
sigurno ne bi ostala
bez vatre
djevojka rastee usne
smijekom nas asti
istoga dana kupio sam - upalja

127

SUSRET NA MOSTU
tri lijepe ivahne ene
prooe mimo mene
i stadoe
jedna se okrenu
izusti glasno moje ime
u susret poe
rukujemo se na mostu
kao generali
(preivjeli smo rat
ivom glavom svjedoimo
da smo pobjednici)
dugo se nismo vidjeli
dugo
sjeam se dobro tog
lica i lika
iz davne nae mladosti
(neu ga sad opisivati
opisi rasteu radnju
usporavaju priu)
fotorobot za njene pedesete
tada da sam radio
potpuno sam siguran
128

da bih postupio ovako

zadrao ljepotu
izvjesno zatamnio sjaj u oku
ucrtao poneku boru
dodao na teini
sve druge tragove vremena
vjeto bih sakrio
ispod
uinak vjerna slika ene
koja sada stoji
preda mnom
poslije susreta na mostu
pokuavam u svom sjeanju
nai njezino ime
uzalud
stari se stari moj

129

MAJKA
roena poetkom stoljea
kroz ivot
hodila dugim trnovitim
stazama
usput raala djecu
bolesti bolovala
tri teka rata preko glave
preturila
a smrti tek
smrti najbliih
u godini za koju nismo znali
kojem stoljeu pripada
tajanstveni znak / glas neki
najavi joj odlazak
naveer u postelji
kahvu poeljela
potom
traila naoale
(one smee velike)
iznemoglo tijelo podigla
na lakte
pa nas djecu svoju
netremice gledala
neka vas Bog uva
rekla je

130

u zoru
kad me je iz sna
zvonce kuno prenulo
znao sam ta je
tri ljeta poslije
na mezaru
rahla se zemlja slegla
podiem niane
ispod imena i prezimena
ispisane godine roenja
i smrti
izmeu njih
umjesto ivota
povuena crta

131

AMANET
sestra je bila tkalja na glasu
ilime tkala arene
boju do boje slagala
u ruha djevojaka
mnoge je kue
ukrasila zlatnim rukama
u svoje ruho
kako i prilii djevojci
umijee je utkala
i ljubav
od vjenanja zakasnjelog
smrt je bila bra
za uspomene i rahmet
majka je rasporedila
platna vezena sestrama
meni vunena tkanja
uvao sam amanet
uvao uspomenu
za lijepa vremena
provjetravao
na balkonu

132

za runa sloene
motrio na ormaru
plaio sam se moljaca
oni znam
neumoljivo melju
krzno i vunu
posluao sam savjete
listove lavande sapune
kamfor
i druga zatitna oruja
uperio protiv
dobro se straa drala
i dugo
jednog proljetnog dana
kad sam razastro tkanja
ostao sam skamenjen

133

SAGA O NANI KANI

za Lanu

nana Kana zvana Behka

prognanica od Foe
u sarajevskoj Ferhadiji
prodaje ljekobilje
za svaku bolest ima travu
uz travu rije
smirenu blagu
iz zaveljaja preda se
kesice razne razastre
i oi ivahne
kada je neko upita
kako je i kako ivi
Gospodaru svjetova
zahvaljuje
i dobro dobro kae
samo ponekad
i ne svakome
ispria svoju ivotnu priu
oive tada njeni mili i dragi
toplinom pospe
rodna kua

134

s nanom Kanom ivi

preivjeli sin
u glavi njegovoj
umjesto u cijevi zlikovca
zaglavio metak
nanu
prodavaicu s ulice
sklanjaju policajci
kad oni odu
nana Kana razvee zaveljaj
za jednu marku
jednu kesicu daje
i
dvoja usta hrani

135

TUBALICA (SA TRI LICA)

razumijem te vileni ate
brate ree pjesnik
na pragu starog mlina
ti po vjetru
mlin po vodi
ja na listu
piem slovo/tubalicu
vjetar u grivi ne ivi vie
kroz badanj voda ne mrmori
mori mora versa duu
ti po vjetru
mlin po vodi
ja na listu
putam slovo/tubalicu

136

S KRAJA SVIJETA

s kraja svijeta ovjek

poput uitelja zemljopisa
uze tap
pa nam
zabrinut al sabran
kao na prokletstvo
po/kaza
ovdje je kraj svijeta
a
ovdje ja
moe da me zapljusne
i bezazlen val
pa
da me izgura
da me nema

137

KRAJ ?
u mome kraju
uz putove stare
steru se groblja
jedno veliko gradsko
s niana izdano alje
poljupce suncu
u doba davno
kad je sve bilo
jednostavno i prosto
narod ga nazva
KRAJ
zamislite KRAJ
tu se svaka pria
zavrava
i ova strofa na kraju
ostaje suvina

138

DOBRO NEMA VEZE

(2009)

PJESMA MOJA
usud je htio da piem pjesme
otkucaje s njima ravna srce
ako pouzdano i ne znam ta hou
znam ta neu i ta
ne volim
neu onako kako drugi hoe
obrasce ne volim
za razlike ne uzimam samo nijanse
tok moj moj romor
kaiprsta moga otisak
natovarene zbiljom ivota
s obje noge na zemlji
stoje moje pjesme
(koliko ivota u versu
toliko misli o ivotu)
proza u njima otvara
lirska vrata naracije
iza svakog slova mudrosti
glavom i bradom stoje sijede
iz strofa kao iz stripova
iskau slike
mjera / uhoda ispotiha baci oko
izdaleka mjerka
teke metafore rime zvuk jak
igru rijei (i) saltomortale
ostavio sam na obalama mladosti
141

(rojevi varnica gasnu u sjeanju)

sa zaviajne rijeke
ponio (sam) kaplje bistre pitke
s rijeke potjee i koloplet
mate sna i ubora
blaga i susretljiva
pjesma moja ima lik ovjeka
(odraz vidan due otisci isti)
trenutke radosti odslikava
valere bola
i sve to se stere izmeu
polja i polja polja i polja
ja pjesmu tako osjeam i nosim
takvu je hou
pa eto svilena gajtana
eto satare
evo glava na panj

142

NA PJESME KAMATE
H. Elezoviu

u starom kamenom gradu

razorenom hramu kulture
i stihovlja
pjesnik Hamo
podigao kredit da objavi
novu zbirku poezije
banka je dakako zaraunala
kamate zelenake
drava na ime poreza
izvukla svaku petu novanicu
(prethodno je usput reeno
do gola oiala njegovu mirovinu)
sa sofre njenih fondova
subjektu ove pjesme
ne pade ni mrva
(o sofri i mrvi narod je mudro zborio)
ostatak iz kese pjesnik istrese
izdavau
tako se rodila zbirka
Zmijama sam otrov pozajmljivo
kritiari su zapisali da je njena pojava
veliki doprinos beha knjievnosti
eh sad zamislite pjesnika
koji za bagatelu
143

pro/daje zbirku versa

da bar donekle pokrije
tiraa malog nemale trokove
za takvu robu ne mare parajlije
(iskustvo vlastite koe)
potencijalnim muterijama
uzalud e izvrati depove
a pjesnik je svaku rije
u golom kupao znoju
u svako slovo stiha mozak izlio
i duu
danas i ovdje na alost
divlji prsti materije
vratove duha steu / dave

144

OTKUD PISCU FRIIDER

za Admirala M.

otvori friider zaviri

kai ta ima
nita
up bez blaga
danima zjapi prazan
nasuan sanja izdanost zemlje
puninu obilja
pun ili prazan
dobri moj kolega
biti ili ne biti
dragi moj Hamlete
ivot ili smrt
dilema vjena
i pitanje
no pustimo visove filozofije
(vrebaju nas pipci patetike
izlizane zuje fraze)
pustimo vjenost
otkud piscu friider
pitanje je sad
otkud

145

ZAVRNUTE UI
izabrane saksije pjesama
kao mirise u cvjetnom vrtu
zasadila je Jozefina Dautbegovi
u Razliite ljubavi
tu knjigu jedini primjerak
pokazala mi je poetesa
u Sarajevu
i obeala
poslije knjievne veeri u Mostaru
u posveti je zapisala
Obeanje je obeanje
potom srdano poklonila
stih po stih pjesmu po pjesmu
kod kue itam u miru
niu se prizori iz ivota
liju Plivini slapovi misli
domovina u koferu mirie
majinom duicom
kao biljeg
(vatreni peat Amera farmera
vodeni ig vrijedne novanice)
listovima blistavih pjesama
zavrem ui
(svojim uenicima zbog njih
146

esto odrim lekciju

oitam bukvicu)
nakon nekoliko dana
ponovo se laam knjige
provjeravam prve dojmove
ispravljam svoje brzoplete
propuste
s posebnom panjom prebirem
neobiljeene stranice
na kraju drugog itanja
cijela knjiga ima
zavrnute ui

147

BUDUNOST
ona je ispred nas
nedostina neuhvatljiva
izmie kao duga
ekamo je ona je nada
unaprijed je oblaimo u svijetlo ruho
u toplo uukavamo
u ruiasto
obino nas iznevjeri
ne doe
ili ako i doe
nije to ona iz nae mate
ne moemo je prepoznati
nema blagostanja ni raskoi
drukija je u detaljima
u sjaju i ljepoti
ne bljeti
mnogi s pravom kau
da to i nije budunost
kad nam s vidika nestane
okreemo se unazad
izvlaimo ladice sjeanja
razgremo listamo
a to je ve znak
da sunce naeg neba
ar gubi
148

i sjaj
naginje prema zapadu
samo je pojedinci ive
ne znam da li u njoj uivaju
i jesu li sretni

149

NOVE ATLANTIDE
s tjemena nae planete
stiu slike koje
znanstvenike uznemiruju
i svijet plae
pucaju avovi
ogromne litice leda
odlamaju se i stropotavaju
uz prasak nebeski
i pljusak
morem plutaju sante goleme
u bijelim odijelima
brodari / medvjedi polarni
poziraju
o kako im se ljulja pod nogama
iz dana u dan na sjeveru
(i jugu)
leda je manje
u crnim prognozama
vodostaj raste
i prijeti potopom
hoe li opet
nakon milenijskih odmaka
arheolozi i pustolovi tragati
150

za izgubljenim Atlantidama
hoe li i njihove znanstvene teze
stajati na klimavim nogama
od kojih li e krhotina
nae civilizacije
sklapati sliice mozaika
vriti rekonstrukciju
ili e i do njih
doprijeti samo legende i mitovi
prie bez pokria

151

REKLAMA RINOSA
od mene Rinosa pa do poetka
tvoje ere
proteklo je vie stoljea
nego uzvodno od tebe
do te velike
povijesne
vododijelnice vremena
ako ne zna zbog ega se glasam
eto ti ruevine grada Memfisa
pa vidi na stupu kamenom
ta pie
Ovdje ivim ja Rinos
sa otoka Krete
po milosti bogova nadaren sam
sposobnou
da najbre i najtanije
tumaim snove svakojake
i to po veoma
umjerenoj cijeni
od Rinosa do danas
dobra reklama mami
snagom magneta privlai
mnoge muterije
navali narode navali
sanjaj da e biti bolje
152

a Rinos e
kako on to ve zna i umije
tebe radi i zarad djece tvoje
(za male pare za bagatelu)
ugraditi lijepo u svitanje
u mirnije i vedrije
dakako
sanjaj draga blagostanje
sanjaj
svaku rije Rinosa
ja plaam
bez kredita i jamaca
jedino jo to mogu

153

AVA
koliko lijepih ena ima ovo ime
(i manje lijepih i runih naravno)
koliko mukaraca zadrhti kad se ono izgovori
ita se slijeva nadesno
anagram daje isto
kad kaem AVA uvijek preda me
iz velikog bljeska ekrana
iskoi
neodoljiva diva
dara raskonog i ari
u svom procvatu bila je san mladia
model ljepote
ar unosila u ile i matu
no ovaj trenutak nije za dozivna sjeanja
niti za lamentaciju
oi se istina lijepe za AVU
AVA u nominativu
na tlocrtu
pogledajte kako se veliko V uvuklo / usjeklo
izmeu dva velika A
(AVA)
oslonac ravnomjeran s obje strane
mladi izmeu dvije vatre
dvije dragane
koje u svakom momentu ele
da unutarnje crte svoje spoje s njim
za sebe veu
154

usree
AVA
pogledajte taj sklad
sredinji kamen na zidanom luku
to grli obale
rijeka u kojoj se vjeno brka i izlae
neto mu vano
mrmori / ape

155

NA OBALI RIJEKE
stojim na obali
kroz zjene rijeka
sanjivo tee
vane misli odnosi
voda
a mogle su ukrasit pjesmu
ivot osvijetlit
osvjetlat obraz
sve tee sve se mijenja
kae filozof / panta rhei
brzaci rijeke / ivota
struu obale klisure
sutjeska suava prolaze
stiska
iza tjesnaca
kao sunce iza kie
bljesne ravnica
ravnica u svom vidokrugu ravna
ima vremena za sve
sve mirom umiri
nikud ne uri
to ne znai da vode njene stoje
i da se ne kreu
156

gledaj dokle su mene / tebe donijele

i kud nas nose

157

ZANOSNA PJESMA
prvom unuku

upirem pogled
na prste propinjem
da elje moje
zvijezda s neba dotakne
i utisne im lik svoj
i sjaj
prvi krak elje
za sreu veem
neka ti ona pod korak
ilime stere
drugi krak
stavljam na krila leptira
kroz igru matu
i snove
djetinjstvo nek lepra
krak trei otvara
slavine blagih glagola
svijetom da po/teku
ljubav i dobrota
u carstvu tom snujem
odrastanje tvoje
i zrenje
etvrti krak pak
kroz moje vrijeme vodi
158

bude li ikad uzvodno hodio

(do izvora do korijena)
pazi da te s/umornog stabla
grana gorine
ne gane
peti krak popuni sam
kucaj ga srcem
posipaj pameu
(i)
put tvoj nek ima
vlastiti znak
12. 3. 2005.

159

SUSRET NA CESTI
cestom prema zapadu
prai peugeot 2o6
na posao nosi mene i kolegu
s juga prema sjeveru
dva vuka
sijeku polje livanjsko
jutro jesenje na sebi nose
i glad vuju
u zadatku iz matematike
nepoznanice bi se odnosile
na mjesto i vrijeme polaska
vukova i vozila
brzinu kretanja
duljinu prijeenog puta
susret na cesti
na sva ta pitanja
rjeenje zadatka dalo bi
precizne odgovore
i hladne
izostali bi izrazi
iznenaenja na licu
kad smo vukove
ugledali pa stali
ar koji do divljenja
160

razgara sliku u oku

srea to su na kraju
i vuci siti
i glave na broju
u svojoj divljoj pameti
sigurno su neke dojmove
i vukovi ponijeli
kakve
moemo samo zamiljati

161

SLIICE OD ORAHA
iz vonjaka prognanikih
i baa
orahe
ostavljene sirote
posijekli su i odvezli
ratni profiteri
iza njih razvaline
grane razbacane
i panjevi
u nove godove
kapat e godine
i godine
dok mladi orasi
hlad stari
pod kronje
vrate

162

SLIKA
djeak iz Gaze
ije su djetinjstvo pogazile
i razorile
gusjenice i granate
u paklenoj zemlji svojoj
pred svojom pasjom kuicom
protiv uasa
koji vjeno traje
die ruku
na tenkove armade
strane smrtonosne
puca
iz prake

163

MEULJUDSKI ODNOSI
za Admira Z.

o unapreenju meuljudskih
odnosa
u bivem socijalistikom
potroeni su
planinski vijenci rijei
odtampane ume papira
u ovom sadanjem
bujaju crne kronike
sliku meuljudskih
iznosi mladi
iz svog okruenja
jednim okom veli
gledam na monitor
svog kompjutora
i radim
drugo oko
je
na
strai
motri da mi neko
iza
ne zabode no
u lea

164

MALI OVJEK
to je taj mali ovjek
mali izdrljivi bosanski konj
bua bosanska hraniteljica
mrav u mravinjaku
vidljiv a nevidljiv
stalno u oporu
uvijek mnoina
pogledaj taj prijelaz preko vode
kamen od kamena na korak
podmetnuta plea malog ovjeka
samo koracaj i eto te
na drugoj obali
sve bitke i sve pobjede
iznio je na svojim ramenima
samo su voe lopue
za svoju slavu slavoluke gradili
i trijumfalne kapije
a mali ovjek svjetina
ima dlanove nek pljee
i nek se divi visosti
i klanja
tron je toboe
u ime malog ovjeka inio sve
za malog ovjeka
mali ovjek ima san
on uvijek iznova sanja
165

da e biti bolje
samo ne zna kada

166

MALO
malo na umu malo na jeziku
malo u krvi
malo je izmeu nita i mnogo
malo izmeu nita i neto
malo lai malo istine
malo ljubavi malo dobrote
malo smijeha
malo je kie u oblaku
ovog dana
malo tuge
malo buba u glavi
malo danas malo sutra
udaljavamo se od roenja
od kue od ljudi od sebe
malo pomalo
a tako malo ovjeku treba
da bude sretan
i tako malo da se poklizne
ugane nogu sleti u provaliju
proe il zaglavi kost u grlu
izgubi rije koja bi povela za ruku
izvela na svijetle staze ivota
o kako je to malo veliko
o kako je to malo blizu i daleko
tek malo je zakaio letvicu u preskoku
167

nedostajalo je ono malo na tlu

u zaletu
ono malo u vremenu
tek malo ga dijelilo od svjetskog rekorda
od ugleda i slave
od ostvarenja sna
tek malo je falilo za glavni zgoditak
za jackpot
nekima je uvijek malo
malo u oku
malo u srcu
malo zemlje u grobu

168

KONOPAC
ne moete rei
da sam ja repa bez korijena
pogledajte gdje mi je jedan
a gdje drugi kraj
Gordijevim vorom mjerio sam
veliinu pameti
(sve dok me zbog nemoi
Aleksandra Makedonskog
ne isijee ma)
na jarbole podizao jedra i zastave
putniku i prosjaku torbu
drao o ramenu
na samaru jahao
rukom kauboja nabacivao
na rogove i vratove
penjao se na visove
potezao osvajao
svjedok sam oaja
svjedok smrtnih muka
uvijek sam se pitao kuda i kako
izmigolji dua
(Jesenjin je prethodno svoju
ostavio u pjesmama)
kad stegnem vrat i ivot podveem
kao vreu
ne moete rei da danas
169

moete bez mene

budete li me omalovaavali
odrijeit u sve svoje uzlove
niz valove i vjetrove pustiti
plovne objekte
zategnuti odnose
ispreden iz bilja
ponosim se svojim rodom
i domovinom planetom
pruam se s kraja na kraj svijeta

170

KIE
neto su se na ovo ljeto okomile kie
liju po tjemenu i ramenima
ispod tankih majica kvase
lea i grudi
mali rukavci se odvoje
pa niz pojas gola tijela
kao suze niz lice
skliznu u plitke hlaice djevojaka
dok one bez kiobrana
pretravaju ulicu i kikou
i vrite
vozai ih netedimice prskaju
gumama automobila
pri tom mangupski dobacuju
i keze face
takvi prizori postali su maniri
na ulicama provincija
djevojke ne ostaju dune
punim im glasom spominju
i oca i majku
i sve po spisku
prije cure nisu bile ovakve
govori starija ena
u prolazu

171

ne znam je li pri tome mislila

kako nikad goliavije
po kii nisu hodile
(i ne samo kii)
ili na psovku koju bi
kao i djevojke
istresao svaki normalan mukarac
u ovim momentima psovka tjei
smanjuje napone / nagone bijesa
logina postaje i prirodna
ba tako nekako
kao i sunce koje se evo
iza oblaka pomalja

172

U SALONU LJEPOTE
u malom salonu ljepote
tri frizerke mlade
sa smjekom uljepavaju
novogodinje frizure dama
s one strane stakla
kia dira tipke lirike
note blage svira
za stolom uz vrata
gospoa sjedi
i ja
kua asti
aj kapuino i okolada
ekanje krate
vitki prsti djevojaki
klize kroz kose
razigrano lepravo
te prste ba njih unosim u stih
prste sviraca unijeli su drugi
prije mene prije nove ere
(uj kako dobuju po bubnju
antikog versa)
svakoj dami pri odlasku
u frizuru zadijevam
cvjetove ukrasnih pridjeva
173

uz veliko hvala
svaka se ljubazno smjeka
ova divna uloga
trai puno mjere i takta
promai cilj
ako se igra nametljivo usiljeno
kad sam iziao u no
kia se beumno plela
s ulinim snopljem svjetiljaka

174

U TRAMVAJU
ena zrelih tridesetih
ustaje sa stolice tramvajske
(i) kae
izvolite
gledam oko sebe
(i) ne znam
kome ustupa mjesto
sutradan
opet u tramvaju
studentica ljupka mlada
podie se sa sjedita
(i) kae
izvolite
bijela brada i ja
mjerimo se pogledima
s lica itamo godine
u sluaju naem
samo one odluuju
ko e sjest na stolicu
kad je bijela brada
pokretom ruke
meni prednost dala
neto me malice
taknu

175

RAZGOVOR S UNUKOM
kad se telefon / mobitel oglasi
unuka moja
svilena zraka sunca
prua ruice dohvaa glas
iz udne sprave
esto se to dogodi
i kad ja pozovem
tada joj na uhu
dre slualicu
s usana mojih
za djeju probavu
poteku rijei zaslaene
blage
ona s jezika puta
goluba gugutana
da gue zrakom
i leti
od guguta se
lice neba razvedri
svijet proljepa

176

IZ KNJIGE SNIMANJA
Ciganka ulazi u tramvaj
zaveljaj areni
objesila o vratu
s prvog sjedita
ustaje dama
uglaena lijepa
daje joj mjesto
Ciganka sjeda na stolicu
razmie krpe zaveljaja
iz njih oi garave vire
i lice
izgled jasno otkriva
kojem pripada soju
koje je dobi djeak
pitam
iz usta majke doznajem
da je vrnjak mog unuka
tog dana nisam
kupio novine

177

TERS
u rjeniku stranih rijei
ova rije je nabusita
drska opaka zloudna
u svijesti mojoj ona je konkretna
ovjekolika
ima munje u oima
bi u ruci koji fijue
ima lice kiselo puno
ljutnje zlovolje
i katapult ima
bijes iz njeg izbacuje
zagauje okolinu
ters ko barut naglo plane
stalno ima trun u oku
ulj na nozi
zmiju na jeziku
naotren zub
prevedite ovu rije
na sve jezike svijeta
izgovorite je onako kako se
u njima glasa
pogledajte joj gabarite
vidite dokle baca
(ta zapaate)

178

ni jedna nije tako sveobuhvatna

i potpuna
ni jedna nije tako suglasna
srdita i otresita
ni jedna se ne bi tako s udima
bosanskim srodila
stoljeima je tu
u svom na svom
posve domaa
(a znamo da je ters
iz turskog jezika)

179

DOBRO NEMA VEZE

o slikaru livanjskom boemu
mogla bi se napisati knjiga
sadrajna zanimljiva
dobro nema veze govorio je
u svim prilikama
dobro nema veze i kad je dobro
dobro nema veze
i kad nije dobro
jeo je (i) sirovu nekuhanu hranu
dobro nema veze
od alkoholizma lijeio se
u bolnici na Rabu
dobro nema veze
toplim bojama po podu stana
slikao ilim
da njime ugrije cvokot zime
u ratu
slikara boema odveli su
na crtu razgranienja
dobro nema veze
razmijenili s robljem
s druge strane
iza rata priali su
da ivi u Vojvodini
poslije se pronio glas
180

da je nastanio nebeske prostore

(Boe usliaj
kist mu u ruke
u vjenosti nagradi izobiljem
boja i platna)
o slikaru livanjskom boemu
mogla bi se napisati knjiga
sadrajna zanimljiva
ja evo piem samo pjesmu
i to ovakvu
dobro nema veze

181

KLOARI NA PIJACI
iz svojih mranih brloga
s jutrom izmigolje na pijacu
i tu poinju novi stari dan
dareljivi su ljudi ovog grada
neto milostinje nakapa
neto se sitno skuca
da se zalije grlo
gledao sam mnogo puta
kako oronuli sjede
na niskom zidu pijace
boca hoda od usta do usta
kap po kap solidarno povlae
da dulje traje
nikad im nisam vidio
zalogaj u ustima
svaka pijaca ima
svoje kloare
kao to ima svoje tandove
i svoje bilo
peat ivota na licu nose
puno je tragova duboka oranja
puno patnje
puno taloga sa dna

182

poslije rata
u ovaj grad
skitnice se slile i prosjaci
dolaze i odlaze
vrte oko pijace
dareljivi su ljudi ovog mjesta
neto milodara nakapa
neto se sitno skuca
pa se zalije grlo

183

POPLAVA KAFIA
iza rata po Bosni
prosuli se kafii
u mjestu mom malom
pljute na sve strane
kud god kroim
iz njih treti muzika
ljeti stolovi iziu
na ulice i trgove
u ljetne bae
grad prokljua
u zraku se melodije sudaraju
odzvanjaju akordi
noi pretvaraju u dan
vlasnici kafia
novonastali bogatuni
esto mijenjaju poslugu
na minku interijera
novac izdano troe
bljeska sve i sja
kupa se u glamuru
iza rata u domaji
jezik engleski osvaja prostore
(kao nekada turski i njemaki)
kafii koji u svom nazivu
184

engleski zaobiu
nisu u trendu
(mnogi ne znaju
ni ta nazivi znae
nit da ih pravilno
napiu i izgovore)
svijeta nezaposlena
i kafia nigdje vie
na svijetu

185

KINEZI DOLAZE
i suvie je lijepa ova zemlja
i suvie privlana
i gostoljubiva
da bi poslije progona i odlaska
rodnih izdanaka
ostala pusta
majke kineske
one iste iz Paviljona ena
Pearl Buck
porodile su mravinjake sinova
mravi kad se razmile
mogu naseliti
itav svijet
(treba li vei jamac
da zemljica Bosna uzalud
vapiti nee
za stopom ljudskom
i rukom)
Kinezi dolaze
pogledaj kako putaju korijen
u plodno tlo nae
u gradovima veim ve imaju
svoje kvartove
trgovine kineske niu
na sve strane
dizajn robe
186

i cijena
lijepe se za plitke depove
sirotinje bosanske
posluaj kako klize
rijei nae
s njihova jezika
dolaze Kinezi
rasa kojoj su veliki umovi
prorekli budunost
u zemlji ovoj
za njih je ve poela

187

SAGA O STVARIMA
preseljavao sam mnogo puta
seljakao iz kue u kuu
potezao vukao
svaki put
po mjeri nove
prekrajao sam stare
i nabavljao druge nune stvari
nakon svake selidbe
mnoge stvari postanu suvine
podrum i tavan nasele
kontejnere i deponije
zbog pomanjkanja prostora
ponekad i delikatnosti darivanja
ja sam ih najee
iznosio iz kue
koristei moje slabe strane
neke su se kriom
i sa malo izmijenjenim likom
u uspomene vraale
prilazio sam im s nevjericom
(vidi kakvi su ljudi
vidi kakva vremena)
provjeravao identitet

188

pipnem ih prstima
osjetim jesu
dotaknem okom
vidim jesu
oslunem utnju njihovu
kau se jesu
potom poteku rijei
(sezame otvori sjeanja)
glagoljamo priamo
Boe kako se o svemu
ljudski ispriamo
kasnije kad stvari odu
ne znam u zanosu
jesam li ja stvarno
avrljao s njima
ili su me u snu pohodila
neka mlada stara vremena

189

STARI I NOVI STANARI

stari stanari zgrada
negoduju i gunaju
novi vlasnici
renoviraju stanove
(rue se i zidaju zidovi
parket stari para
preureuju kupatila
smanjuju i proiruju hodnici
prekrajaju sobe
balkoni ograuju
uz stepenite uznosi materijal
i namjetaj)
u svako doba dana
(kakav kuni red
kakvi bakrai)
tutnje koraci
udaraju ekii
builice zvrje
zvrndaju maine / strojevi
kako u miru uspavati klince
otkunjati poslijepodne
ivce smiriti
kako odgledati svoju teve emisiju
razgovarati s ukuanima
kupovina i zamjena stanova
190

(edo rata)
nikad ovako nije
bila u trendu
stari stanari zgrada
negoduju i gunaju
Boga mole da se
na njihovom ulazu
nikad vie ne pojavi novi
stanar

191

CIJENA PUEVA
poslije kie pohrle puevi
iznesu se iz ljutura i
kao gliste lijepe po tlu
plaze i pruaju nabreklo tijelo
i rogove
sakupljai pueva znaju
kad je ulov najbolji
i kad se nee uzalud pentrati
po kliskim sluzavim stijenama
ima li pueva u tvom mjestu
i kolika im je cijena
pita me pjesnik iz Krajine
pueva ima kaem
i sakupljaa ima
puevi su domai
sakupljai najee dolaze
iz susjedne Dalmacije
(tamo su puevi na cijeni)
nerijetko rodne etve
odnose preko granice
za cijenu mjerenu novcem
ne pitaj ne znam
znam samo da su neki Sinjani
u Livnu mom Livornu
iznad izvora Bistrice
192

pueve s visoke litice

platili ivotom
pjesnik iz Krajine
i sam sakuplja pueva
misli da se alim
ili ga moda plaim da pueve
pusti na miru
smijeei se veli
da sam neozbiljan
a ja sam
kako to zbilja nalae
govorio ozbiljno

193

KOROV IZ MOJE BAE

nekad to bjee
vrt ogledni iz botanike
lijehe i gredice ko lekcije
ko tijela iz geometrije
luk crveni i luk bijeli salate mrkva
perun grah kupus krompiri tikve
ruka i panja
ni traga od travice
ni klice od korova
danas je baa
razbucana frizura
koprive iak zova
pelin metvica ipurak glog
znane i neznane biljke
samonikle
i sve to ne mazi
oko ljudsko i ruka
pomini plot susjedne bae
gricka je i smanjuje
na putu do nje esto
raunica je prepreka
kad odem naberem ljekovita bilja
(drim se uputa fitoterapeuta / vidara)
i vidam rane i godine
u asovima kad bol mine
194

piem pjesme pune naracije

naracija me podsjea na korov
iz moje bae
plijeve je i upaju
iz vrtova lirike
u mojim pjesmama ima
sigurno utoite

195

PETICIJA ZA SMRT STABLA

ima jedan park
u parku stablo
pod stablom klupa
(tako bi poeo ljubi
potekla njena bajkovita
pria)
pjesnik romantik iao bi jo dalje
proirio scenografiju
po parku prosuo mirise
na kronju sveo ptice i cvrkute
klupi ostavio ljubav i poljupce
stihovi ovi na alost
nemaju takve poticaje
to vie nije park u kojem se strofe
zavodnice svlae
(zli jezici e rei da traim runo u lijepom)
to nije neko stablo koje u meni raste iz mladosti
to nije neka posebna klupa
ima takvih na sve strane
pjesma ova nikla je iz bola
stablo s poetka prie
duboko je ganulo proljee
potreslo moje tiho predveerje
196

od zemlje do kronje stajalo je golo

svjea bijela utroba bez kore
oderan jarac
izvoai radova / derai
da ne bi bilo tajni
na ive rane stabla
upisali su svoja imena
novi zlotvori potom
tom uasnom inu
dodavali su svoje potpise
tako je nastala peticija
za smrt stabla

197

NE BRE OD IVOTA
na ulicama Sarajeva
itam slogan
NE BRE OD IVOTA!
lijep tako sadrajan
i lapidaran
zapeo mi za oko
zalijepio za mozak
poelio sam da ljepota dragulja
pretraje trenutak
jednog slogana
da ivot u pjesmi produi
elja rukave zasuka
konstrukciju lirskog zdanja
podizao sam oko njega
mukotrpno gradio
i dugo
kad sam pomislio
da je posao okonan
crv u glavi proradi
nisam li ja
na lea trkaeg grla
natovario samar
pobjedniku ivotnih utrka
198

ispleo vijenac od trnja

osvajau zlatne u maratonu
podmetnuo take
snaga crva ubrzo
cijelo zdanje stropota
kad sam iz blata i kala
izvukao dragulj
na svjetlo dana
on punim sjajem zablista
potpun i savren

199

DEFINITIVNO I TOTALNO
definitivno sam odluio
tandemu iz naslova
otvoriti stih
obje su se rijei
totalno ufurale u govor
mladih osoba
obje zavladale medijima
a znano je ko uza se
mlade ima
i medije u rukama
taj ima mo
bez procedure administrativne
zastoja i zavrzlama
prelaze granice
prostiru se po predjelima jezika
bive drave
(kako je tek ona
totalno propala)
i svuda im je kao
kod svoje kue
totalno i definitivno
dobili su svojih pet minuta
stalno su u trendu
definitivno je puhnuo vjetar u jedra
totalno se podigla magla
200

definitivno je doao do pameti

totalno se predala srei
definitivno je sve otkaeno
totalno ludo
definitivno i totalno
ne donose odluke brzopleto
(pogledaj ta im je
sve prethodilo)
klju u bravi one okreu
stavljaju taku na i
sada i ovdje
u eri nagle ekspanzije
izlizane klize s jezika
na sve strane dobacuju
ini mi se da vie onako
nisu od rijei

201

MAGLI JE DRUGA PRIA

u osnovnoj i srednjoj
mladac iz ove prie
nije uio koja je najvia beha planina
nije znao ni gdje se nalazi
ni po emu je dobila ime
to gradivo jednostavno
nije bilo u kolskom programu
njegovog kantona
(izvan programa tek bi ponekad
tumarao kartom svoje zemlje)
studentsko logorovanje 2005
odvelo ga je do Gorada
na Drinu hladnu i plahu
u programu rafting
splavarenje na rijenim brzacima
izvan programa
profesor je odluio da svoje studente
kao na Olimp
popne na vrh Maglia
po dolasku sa logorovanja
mladi s oduevljenjem pria
o draima raftinga
umijeu jahanja valova
udaru u podvodne stijene
ispadanju iz amca
202

plivanju
Magli je druga pria kae
ljepotu vidika umanjuju strahovi
njih mora imati svaki ovjek
koji prvi put na strane visove stane
u bezdan pogleda
u stanu na komodi sa cvijeem
kao poasni eksponat kao amulet
dri nogometne patike
u njima je nu opreme
osvojio vrh planine i drave
Magli je sasvim druga pria
kae sa strahopotovanjem
i nauena lekcija

203

PERO I NJUH
na ulici ovoga ljeta
nakon nekoliko poratnih
sretnem isljednika slube sigurnosti /
dravne bezbjednosti
u onoj bivoj
on pozdravlja prvo pero Livna
ja njuh tajnog agenta oko sokolovo
(pri takvu pozdravu
vazda smo se smijali)
iz kratka razgovora saznajem
da mu je dobro u velikom gradu
i da i dalje radi svoj posao
on zna (zato je njuh)
da sam posao ekao godinama
ta sada radim
gdje sam na slubi
i da jo uvijek piem pjesme
nakon susreta postavljam stvari
na svoje mjesto
u stvari vidim
kako nismo ni svjesni
da obojica Sizifa guramo
kotrljamo
on profesionalno i revno
204

nadzire razvaline drave

ja
u dui nosim
krhke stabljike stihova
kupam u goloj vodi
(a)
u ovoj dravi niko
ozbiljno ne dri do drave
i
nikom nije do pjesme

205

LJETO EZDESETO
sva minula ljeta
skupila se u jedno miholjsko
s kine kabanice jesen je
prosula sjeme sjete
ptice selice pjev su ugnijezdile
u sjeanja
plah i hitar korak
ostao je na putu iza lea
drvo ivota jo nije doseglo
vrak Panieve omorike
ima tu jo uzbrdice da se penje
bit e tu jo nizbrdice da se pada
alarmne signale tijelu
alju tjelesne strae
udari srani i modani
rodnu etvu anju
kad bih voljom Uzvienog
u ovom asu
napustio zemni svijet
znam ta bi se prialo pred
svjeim slovom osmrtnice
mogao je jo ne okusi starosti
govorili bi stariji od mene
rano ode prerano
mrsili bi vrnjaci saaljivo
206

mislei na sebe
prijatelji bi minuti rije dali
da oduti
starih nam je pun kufer
ponavljali bi mladi
i dosta
ene Nausikaje bile bi ravnodune
uzdahe izgubljene ljubavi
nedosanjane snove
plam mladosti
sve to nebeskim putem
uvelo je sunce u smiraj
iz usta zlobnika
razumije se
izluine neu izvlaiti
kao u predsoblju besvijesti
tipnem se za uho
ugrizem za jezik i kaem
ta ja to bulaznim ta buncam
smrt je i tako vazda
izmeu jake i ije
(duboki naklon narodnoj mudrosti)
spremna da skoi u svakom trenu
da epa
sve dotle valja oslukivati bilo
i biti sretan to bije

207

SRCE JE DUA
Ako je i infarkt, od srca je.
(grafit)

uvijek se to dogaalo drugima

sada na alost tebi srce moje
stislo u grudima steglo
nije li voda neto runo nanijela
kao amanet kao dar sa izvora
nije li neki um doumio iz krvotoka predaka
ta li se to u moje posude umovlakom pretakalo
pa me snalo
zanosno srce moje u aru je kucalo
u aru se opeklo
ostali oiljci
kao sa priguenog nosaa zvuka
uti boja moga glasa
ne pijem ne puim
etam svakodnevno
masne zalogaje odmiem oima
teina malo ispod s visinom ne ravna
da srce ne bi takla mrnji sam govorio mar
srce je dua srce je dua
ponavljam nek se eho nastani / utisne u vijuge
mozga
moda se tu ve naziru neka zrnca
objanjenja
208

mada se razumom / rijeju ne moe dokuiti svaka

tajna
srce je dua srce je dua odzvanja
spuva due priznajem upijala je sve
gorine izofrenog vremena
otopine bola naslage tuge
kap po kap mrak po mrak
oaju i lamentaciji na oi ni na um ne dam
znam stihovi pjesme ove ne stoje
na znanstvenim nogama
srce moje jest jasika
treperi i na uzdah i na daak
(duboko u meni stih / refren odzvanja)
Livno / Tuzla, 3. 3 3. 4. 2009.

209

DRAL OD PAPIRA
Aliji Kebi

MOST dral od papira

imao je mona krila i letio na sve
strane svijeta
s peatom lirske ruke urednika
obiljeio je epohu
u fazi tvoje kratke i ozbiljne bolesti
opsjedala me stara
japanska legenda
to slovi
hiljadu dralova
napravljenih od papira
donosi ozdravljenje
dakle ivot
ja nisam tebi tako visoko podizao letvicu
traio sam najbliu spasonosnu
stepenicu na kojoj bi se naao
lijek iz legende
ozdravljenje nije dolo
trebalo je napraviti
jo jednog drala od papira
jo jednog
sad vidim tugo avaj
da je to bilo mnogo
210

i previe
letvica ostade nedostina iznad glave
iznad ivota
legendarnog drala od papira
u tvom maniru
napravit e ruke prijatelja
ti si ga u stvari ve ispisao
svojim ivotom
(21. 1. 2008)

211

LEGENDA O ZAKOPANOM BLAGU

Fikretu Ibrahimpaiu Fii

znao si uitelju pronai put

do tajnih odaja skrivenog
blaga
znao da on vodi
kroz aktivna stanja glagola
uio (nas) kako ovjek
u jednom moe
odivjeti dva
kako se iz kanda sna
otima java
kucao si danonono
na sva zakljuana vrata
(sezame otvori se)
skucao veliko blago
zavijen velom tajne
jedan njegov dio
ostavio (si) tragaima
iz buduih stoljea
ije li ruke eka to blago
koje zakopa svojima
odgovor tvoj je odgovor mudraca
zagonetan golica
vijuge mozga mazi
podgrijava legendu
212

blago moe pronai

samo ovjek ista srca
koji e znati gdje trai
i koji e cijeniti ono
to bude pronaao
potom si se ista srca
stopio sa sjajem zvijezda
odjezdio u legendu

213

NEKROLOG
rudar rudaru

etrdeset godina
bio si krtica
ukopavao se
duboko
pod zemlju
i nikad nisi rekao
da ti je crna
zemlja teka
nee ni sada
(znam te brate)
garant
sretno

214

KAD BIH SE PONOVO RODIO

prvi ovjek
kad bih se ponovo rodio
i sto puta rodio
poelio bih u novom ivotu
isti ovaj ivot
od njega ni za dlaku
ni za jotu ne bih odstupio
nita ba nita mijenjao
drugi ovjek
kad bih se ponovo rodio
i trista puta rodio
iz ovog ivota
ni za ivu glavu
ne bih nita ponio
nita ba nita ponovio
novi stari ivot
primio bih kao kaznu
osudu na teku robiju
Sizifov kamen
trei ovjek
stajao je izmeu njih
i smjekao se

215

216

PJESMOVITA PROZA IVOTA

(2011)

VODENI KRUGOVI PJESME

i
tako
teku rijeke
(tvoje i moje rijeke)
teku i pritoke
(moje i tvoje pritoke)
donose i pronose svoje vode
nekada tihe i bistre
nekada mutne i plahe
u trku pokupe oblake gorske
bijes i buku
(iz njih jo bije drhtaj lanjske zime
i razlijeva se tuga jeseni)
pa hue nemirne u nama
u venama
rijeka znam hoe da bude
rijeka/pjesma
uvijek pitka uvijek ista
lirika
(od jeke ili od muke poludi
pukne)
pritoke u nju neumorno istau
svoje tankove
mute vode koje su i same
u hravim haljama
umoru njenom dodaju
tamnu gamu
219

kao posebna pritoka

proza ivota
nesebina i izdana kakva jest
utjee u vode moje rijeke
u vodene krugove
kao godine u godove
utiskuje rije po rije
priu po priu
u poetskom zanosu
(u formi stiha/pjesme)
sve se to s vodom proima
agori tee
16. 2. 2011.

220

OGLAS
ljupke njene stabljike rijei
uzgajam u svom vrtu
blagorodno sjeme
blagodaran plod
(ist humus ist zrak
ist izvor ist plam)
ne prodajem cijene nema
za malo srca i malo due
mijenjam

221

RADOST PISANJA*
u doba mog cvjetanja
draga Wislawa Szymborska
nisam zapazio tvoju poeziju
da jesam imao bih uzor
bila bi mi uiteljica
planula bi ljubav
sjedio bih u sigurnosti pod tvojim
lirskim irokim kronjama
uivao i pisao
u sjeni
voen tvojom rukom
propinjao bih se na prste
dohvaao visoke grane pjesme
i s njih brao slatke plodove
radost pisanja
ili bih kao tvoja napisana srna
pio napisanu vodu
koja njezinu njukicu
odrazi kao indigo
ali nisam te tada zapazio poeteso
iako si ve bila dobacila
do izabranih pjesama
nisam
je li to srea ili nesrea ne znam
ko zna kakva bi krila
222

ponijela cvrkute mog versa

ostao sam sam sa malo srca
i malo due ogoljen
na bijelu danu
na brisanom prostoru
na suncu
bez sjene
ali radost pisanja Wislawa
nije ni mene zaobila
govori mi to kao i tebi
svaka rije
kad uka po papiru
22.8.2010.

* Naslov i stihovi u kurzivu preuzeti od Szymborske

223

DOBACI MEA
iznesi pjesme iz sebe
prenesi ih u drugo u tree lice
kae glas u meni
tu e ovrsnuti
tu e se prije osamostaliti
nee biti toliko intimne
toliko line tvoje
a
intime i tvojine
nee im opet nedostajati
posluam glas u sebi
eksperimentiram
na lica iza sebe prenosim stihove
umjesto ja stoji ti
govori / pie on
ta je pjesnik time dobio
iznio je pjesme iz sebe
ali nije sebe iz pjesama
pa mu sve to opet
doe na isto
Poslao je svoju rije
u tuim ustima
dobaci Mea

224

SVILA
na ulice veih gradova
ve stigli zeleni kukuruzi
mladi mlijeni slatki
klipovi na glavi izlau
svilene uperke
iz lonca tople vode
ulina prodavaica
klijetima vadi kuhane
(negdje na ognjitu djetinjstva
pucketaju peeni)
i prodaje za jednu marku
na njenom licu ima ara
izgleda kao Rilkeova stara
koja na uglu pee marone
kamera (mog) oka zastaje na svili
od nje smo kao djeaci
sukali brkove
svilene snove snovali
matali o odrastanju
izmeu svile i njenosti
uvijek sam stavljao
znak jednakosti
kasnije kad sam odrastao
225

iao sam u kina

filmove indijske unosio u sebe
privlaila me njena
bajkovita pria
egzotina scenografija
kostimi od satena
vatromet i spektakli
bujnih boja Indije
iz tih filmova
i danas pred mojim oima
saspe se svila
zauti sleti
kao niz bedra Ramajane
u stihovima Enesa Kievia
1.7.2010.

226

TRAVE I ZVIJEZDE
rijeka proljea miluje zelene
obale svibnja
neodoljive livade polja nepregledna
stojim u travi
mlijei
zurim u cvjetove arene
gledam svjetove bilja
onako kako je Sidran
nou na selu
gledao nebo puno zvijezda
i priznao iskreno
da nita ba nita
ne razumije
sve trave oko mene
samo su trave
bezimene kao i mirijade zvijezda
meu njima traim travku
koja bi mogla biti Danica
odreujem one koje bi na tlocrtu
oznaile Mala i Velika kola
Kumovu slamu
Malog i Velikog medvjeda
Mlijenu stazu
podignem pogled osmatram nebo
gore bih uznio blagodati zemlje
majinu duicu miloduh
227

metvicu kamilicu kadulju

zelenkadu ljubiicu
grmove rua jorgovana jasmina
cvat zove
(ta sve one i dahom streme u nebo)
prije nego to ih sunce spri
il ovjek svoje prste uplete
pa iza njih obino ostane
tuno i pusto
sjedim u travi gledam svjetove bilja
i nita nita ne razumijem
kako Sidran na nebu
tako i ja na zemlji

228

KONJ NA EKRANU
at arapski frke u prvom planu
u drugom ume valovi mora
talasaju
pliakom uz obalu
konj neobuzdan jezdi galopira
kaplje srebra prte uokolo
grlo plemenito zapljuskuju
kvase
na ovaj prizor zirka sunce
u nijanse unosi niti zlatne
konj neobuzdan jezdi galopira
kroz grivu gizdavu struji zanosni vjetar
s puine stihova Gustava Krkleca
dolazi mali gordi val
stapa se s vratom vilenog ata
i s njim srasta
sliku ovu gledam na ekranu
(svog kompjutora)
kad ve dugo ne mogu ivu
stih koji o njoj piem
ne odie skladom i ljepotom
ne spada u istu krvnu grupu s opisnom
pejsanom pjesmom
229

i opisna je danas pod crnim

velom jadikovke
u svijetu ovom prljavom zagaenom
izgubila je istu protuteu
zatvorila se u svoja minula vremena
u sebe
svjesna posve da ovo
za nju nije
14. 7. 2010.

230

UHODE
vidio uo provjerio utvrdio
javlja bazi uhoda
iz istoimenog romana
sitnica moe otkriti noge zmije
lano ime lice lano
budne otroumne lukave
oprezne u svim detaljima
svim bojama premazane
vazda maka na noge
jesu li one ono to jesu
nisu li one ono to nisu
*
pohode prohode uhode
trgovci kupci biznismeni
misionari askete prosjaci
uslune dame nonih salona
kune pomonice odgajateljice
medicinske sestre
konobarice pjevaice plesaice
muziari pjevai cirkusanti
filmai turisti moreplovci
pisci novinari putopisci znanstvenici
sportai svih profila snimatelji studenti
speleolozi planinari alpinisti
231

ljubitelji prirode ekolozi

svjetski putnici avanturisti pustolovi
povjesniari filolozi etnolozi
voajeri fotografi paparaci slikari
dobrovoljci ratnici vojnici zlikovci
olo strana i domaa ogrisci
emigranti robijai ubojice kriminalci
pederi pedofili sadisti
vjerski slubenici slubenici ambasada
predstavnici UN
tuitelji meunarodnih sudova
humanisti mirotvorci
*
je li mirna Bosna ikad bila mirna
nikad joj nije manjkalo
uhoda i zla

232

JAVA JO SPAVA
zbilja se pomalo izvlai
iz zaluenog sna
pomalo kljuca pomalo otima
i evo je migolji mala hrabra kolona
prelazi rijeku ide ovamo
mic po mic
u toj koloni idu samo ene u crnom
majke su to hej
idu da na stratitima uasa
iskau svoj uas nad golom istinom
idu skruene idu ganute
kao to smo i mi decenijama
prelazei rijeku
ili do stratita na brdovitom Balkanu
i znali i bolovali i ivjeli
pjesmu tu naizust
godine prolaze i eka se dugo ve
kad e se pomesti velika avlija
hoe li ispod velike metle
ostati ijedna ista ruka
ijedna ista dua
hoe li majka
s one strane rijeke
iznjedriti svoga
koljenovia Kulenovia
da antejskom snagom stiha
233

mit nebeski napokon

zaljulja prodrma
nita ozbiljno jo ni na pomolu
pod platom velikog zanosnog
ludila
java na alost jo spava
11. juli 2007.

234

NOVO RAUNANJE VREMENA

crna maka rata prela mi preko puta
polje ivota presjekla plaha rijeka
na jednoj obali stanuje
jedna polovina mene
na drugoj tinja ova druga
esto u mislima preplivam rijeku
odlutam u dobra stara vremena
zbog toga mi priiju epitet
tekog nostalgiara
sve odrednice vremena ravnam s ratom
bilo je to prije rata desilo se to u ratu
dogodilo se to odmah poslije rata
od rata naovamo
prole su evo dvije decenije
a poslije onog gorkog
ne doe nita slatko
novo vrijeme novo raunanje vremena
stalno neto raunam
stalno me neto po glavi udara / bije
sretnem ljude na ulici i gledam
preko njihova lica i due
oblak je raskrilio tkanja sjene
no ruan san sjetu bol
i njihov ivot slian je mom
no oni se nekako s njim bolje nose
235

rat je ubojica palikua pljaka

sve svoje glagole prosuo je na nas
u ovoj zemlji
poput njenih vozova i vlakova
sudovi usporeno vozaju razvlae
ruka pravde nee ni stii ni dotaknuti
zloince mnoge
oni e i dalje mirno ivjeti sve
dok im sjene mrtvih ne probude savjest
i voda zloina ne probije branu
vlastite due
tek tada e za njih poeti rat
onaj iznutra sa sobom
(i novo raunanje vremena)

236

ZAJEDNIKI NEKROLOG
pokraj tvornica bive drave
kao pokraj groblja
prolazim tiho skrueno
s blagom dozom sjete
promatram kosture giganata
zamajce socijalistikog preobraaja
i razvoja
koliko je samo revolucionarnog zanosa
energije i ara
u grandiozne temelje poloeno
u megalomanska zdanja
u monumente
u gradovima dimnjaka kau
da su najbolje disali
onda kad je dim
punom parom sukljao
s dimom je izdimila i radnika klasa
i drava
evo ovdje bila je najvea tvornica
vunenih tkanina
eto tu drvni kombinat
eno onaj gigant zvao se bratstvo
sve dok tvorci rata kasapi i zloinci
nisu krvlju ispisali da to nismo
evo ovdje radilo je nekoliko hiljada
237

eno ondje tisue i tisue

s nestankom bive nestali su i gradovi
nazvani po njenim velikanima
(grozim se na mjesta
kojima svako vrijeme mijenja ime
uvijek me podsjete na golubove prevrtae
puzavice ulizice
raundije i iardije
lane rodoljube izdajice ak)
i tvornicama i gigantima i socijalizmu i dravi
i radnikoj klasi piem nekrolog
zajedniki nekrolog nad zajednikom grobnicom
s njima je u pamenje pokopana jedna epoha
s njom i dio tebe/mene/nas

238

METAMORFOZA SVIJESTI
u jednom oku Mauthausen Dahau
Auschwitz Jasenovac
holokaust
u drugom Bejrut Gaza
beskunici Palestine
u mozak zaboden srp upitnika
kako se rtva
preobrazila u krvnika
za rtvu
iskreni treptaji srca
minuta utnje
krvnik mi pred oi iznova vraa
bosansku Guerniku
obrue smrti oko Sarajeva
strijeljanu Srebrenicu
graktanje zloguko
jo dolijee do mene iz epike
iz lirike Edgara Allana Poea
Gavran grake n i k a d v i e
nikad vie
u glavi mojoj te rijei zvee
lano i isprazno
kao nikad
20. 7. 2010.

239

STURBA
sturba / stud+ba / studena voda
rijeka i selo dijele ime
tu sam roen
to je moj zaviaj
to na alost ne moe potvrditi
moj rodni list
mimo volje moje i znanja
u njemu je upisano
susjedno selo vidoi
(mjesne zajednice ime)
s tog temeljnog akta
greka se prenosila
na sva druga akta
istina ja sam svugdje pisao sturba
sturba u molbama
sturba u albama
sturba u zahtjevima
sturba u izjavama
sturba u biografskim podacima
sturba moje malenkosti
sturba svjetlosti
no sva moja pisanija
nije daleko dobacila
ni po emu sturbu
svijetom nije pronijela
240

prodor u svijet sturba je doivjela

preko nedovrenog mesdida
peticija s potpisima
daljih i bliih susjeda
izree mu smrtnu presudu
otrov zmije sasu u ranu ivu
ruenje je obavljeno javno
osmog dana mjeseca ramazana
hidretske 1431.*
o tome su bubali i zujali mediji
mrak je dobacio dalje od svjetlosti

---------------------------* 18. 8. 2010.

241

STRAILA ZA PTICE
stre u mom djetinjstvu
uvaju usjeve sirotinjske
plae ptice izjelice
da ne zoblju klasje
da ne kljucaju klipove
jer
mnoga jo gladna usta
ekaju nestrpljivo
novu etvu
na vjetru ivnu u svojoj ulozi
njiu se klate ute plae
kada se ptice na njih naviknu
i strah svoj odagnaju
gozba krene
ratari tada izvre smjenu strae
postave straila nova
(sad posve ljudima slina)
pa ptice iznova zaziru
krue
na poljima tadanjim
klasali su domai usjevi
jeam ra penica zob kukuruz
obitavale ptice domae
vrane vrake vrapci eve
(siromatvo izbija
i s njihova perja)
242

straila takvih danas

u polju nema
sve manje je usjeva
sve manje ptica
avrljanja i pjeva
kao da su cijela polja
postala straila
ne samo za ptice
4. 7 2010.

243

GOLUBOVI NEKAD I SAD

u svojim mladim godinama
divio sam se golubovima
zavidio im na arobnom letu
ljubomoran bio na ljubav savrenu
uio od njih tajne gukanja
izljeve njenosti
divljenje moje vrhunilo je i
s literaturom koju su oni nastanili
kad bi se sva na jednom mjestu skupila
narasla bi planina knjiga
izduili nebeski visovi stihova
(neto slino dogodilo bi se i u slikarstvu)
dananji golubovi zatvorili su
to poglavlje u meni
okrenuli novu stranicu
vrijeme novo sasijee im krila drai
i ljepote
iz plavetnila svede na ulice trgove
meu ljude
gugutane romantine preobrazi
u vlastitu suprotnost
ljudi jadikuju da se od njih
ne mogu odbraniti
za gnijezda dovlae travke i granice
244

savijaju przne
tragove izmeta svuda ostavljaju
po tavanu po prozoru po autu
po ramenima po glavi po nosu
kud god krene posipaju
prijatelj slikar pokazuje mi svoj izum
o svilenoj niti na balkonu
objeen DVD
bljeska na suncu titra na lahoru
klati se od zamaha krila
razgoni plai
golubovi sadanji bar tako mi se ini
udaljili su se od svog korijena
od uzvienih simbola i
postali ljudima slini

245

IGLA
od kosti do kovine
prela sam put
dug i trnovit
uvijek sam vukla
neke konce za sobom
oni pokazuju labirinte
mog zamrenog hoda
vazda na cijeni
trae me svuda
i u plastu sijena
veu me za deset prsta
koliko sam samo usta na/hranila
ta bi valje bez mene
ta vezilje
kostimografi i modni kreatori
kirurzi i medicina
ta Robinson Crusoe
ta svijet
uvijek pri ruci
pukao av otpalo dugme
u vojsci i politici udarna
igla
neizdrljiva kad sam pod noktima
grozim se kad neko lei
246

na iglama
od mene poinje niz
od igle do aviona
tako sam mala a tako velika
da svijet bez mene
ne moe
da sam ovjek sigurno bih podlegla
ljudskim slabostima
strano bih se uobrazila
i pravila vana
a biznis tek
27. 6. 2010.

247

VRATA
mea izmeu svjetova
razvoe izmeu ostati i otii
stalno u kolu glagola
otvoriti zatvoriti odkrinuti
otkljuati zakljuati
potom kripati krhati
razbiti provaliti
(i jo i jo)
od ega sve nisu sazdana
izmeu kamena i zlata
stere se raskona paleta
boja i materijala
s umijeem majstora
ta rasko bljesne do divljenja
tek u vratima
povijest svijeta ispisana je na vratima
preko vrata moe se pratiti
ljudski hod razvoj civilizacija
pogledaj samo kvake na vratima
brave i kljueve
i sve e ti se samo kazati
svi jezici svijeta imaju vrata
i sve ima vrata
(sezame otvori se)
svjetlost i tmina
248

izvor i ponor
izba i svemirska letjelica
zemlja i nebo
ovaj svijet i onaj
sve vrata otvaraju i zatvaraju
ispod vrata lei prag
vidljiv i nevidljiv
preko njega korak i tamo i amo
pragovi mogu da se vole
pragovi mogu da se ljube
prag kuni nosi se u sebi
i moje srce ima vrata
uvijek su ti irom otvorena
i tvoje srce ima vrata
kucam i ekam da se otvore

249

TJESKOBA STISKA
kad bi samo zavirili
u mravinjake nae administracije
mravi bi prestali mrmljati
o tjeskobi svoje nastambe
pele bi zaledile zujanje
o stranoj stisci konice
kad bi sardine iz konzerve
ive doplivale u crne virove
nae crne kronike
(crnje od crne vrane
od crne vune i crne make)
il kad bi okom dotakle
beskonane spiskove / redove
zavoda za zapoljavanje
jadikovke njihove ne bi bile
tako tjeskobne bezizlazne
kad bi iz svog Stiksa
u mutne vode mrnje nae
Haronova laa doplovila
njene ucviljene duice putnice
laara bi ko Boga molile
da odmah plovilo okrene
i
iz istih stopa
natrag otplove
(a)
250

ta bi tek uinile duice

da su u ovoj kotlini zla
glavu svoju hudu u torbi pronijele
kroz sve krugove logora
i Dantea
igosani igom uasa
mi smo postali otporni i imuni
stiska preko Stiksa
nama nee biti tako tjeskobna
ni teka

251

BAJKA
ivjele tako u malom stanu
tri familije
jedna je imala
(i) troje male djece
rat ih je povezao i zbliio
povremeno s ratnog sektora
dolazio je kui gazdin sin
trebalo je da se okupa naspava
odmori opusti
ali gdje
tjeskoba se opirala smetala
mira nije bilo ni na javi ni u snu
jedanput mladi
s blagom dozom ljutnje
upita oca zato jo dri izbjeglice
to im ne kae da napuste stan
da sele
otac svede sina u upu
jedini kutak gdje je u miru
mogao s njim
o tome razgovarati
obea sinu da e uiniti
sve to mu on predloi
252

treba znam izbaciti porodicu

koja tebi najvie smeta
to je bez sumnje ona s troje djece
i to ratnika dirnu u srce
razorua pokoleba
tek tada shvati da bi se tako djeca
nala na ulici
pod vedrim nebom
oca zamoli da izbjeglice ne dira
i da ih jo bolje pazi
od tada u stanu
nikome nije bilo tijesno
10. 10. 2010.

253

PJESMA O SESTRI
za rasko i izobilje
roena nije
s oskudicom/neimatinom
zna se nositi
zna razgoriti neki ar u sebi
zna da ima i kad nema
uvijek se tako neto nae na stolu
jabuka narana banana
findan mirisne kahve
olja domaeg aja
sok keks lokum
baklava hurmaica
zdjelica sutlijaa
kozji sir kiselo mlijeko
kolut pite koja bi bila zapaena
i na svadbi
i na gozbi gospodskoj
i rije se nae
i rije
ona blaga ljudska
s vedrim i nasmijanim licem
iznad svega
sretna je kad joj gost
pokuca na vrata
i
kad s njim podijeli
254

to to ima
vazda sam se pitao
kako je u malo i krhko tijelo
tako veliko srce stalo
i
gdje li se samo prostire
tako prostrana dua
ko to ima
ima oba carstva
i ovo i ono
ima i kad nema
5. 10. 2010.

255

SAGA O PORODINOM STABLU

vidio sam mnoga porodina stabla
neka su imala debela debla
neka velike razgranate kronje
sa puno grana i granica
neka su opet bila znatno manja
i tanja
nikad se nisam zapitao
na koju to vrstu drvea
zapisivai/crtai rodoslova utiskuju
brojna imena
sada kad o tome razmiljam
misao me vodi do koatih
i kronjatih stabala
lipa oraha klenova kestenova platana
(na jugu bi u ovoj aleji
zasadili i koele)
u porodinom stablu Ibrahima Jelea
istaknuto mjesto imala je kruka
stoljeima je rasla u avliji
pred kuom
svi izdanci njegove velike porodice
imali su poseban odnos prema njoj
meu voem bila je carica
uvijek medena uvijek zrela
(zrela ko kruka)
256

meu drveem bila je

drvo ivota
smisao
u opkoljenom Sarajevu
potraga za drvima
odnijela je Ibrahima
u udaljeni vonjak
tu je zatekao dvojicu mladia
pod velikom krukom
otrili su sjekire
starac ih je zamolio
da kruku ne sijeku
ima i drugog drvea
govorio je
mladii su mu odbrusili
da ih pusti na miru
inae e i on pasti ko kruka
starac se nije dao smesti
inio je sve da kruku spasi
na kraju se posluio varkom
pod maskom narodne izreke
isturio je svoje rijei uvare
zatitare
ko posijee stablo kruke
doivjet e stranu nesreu
257

potom nestao
kad se popodne natrag vraao
grane kruke dugo su mu
mahale

258

SUSRET NA PIJACI
barka ljetnog dana klizi tiho
u luku predveerja
dijagonala kojom idem vodi preko pijace
svi su tandovi sklopljeni
agor zautio zanijemio bruj
na putu susreem oaloenog znanca
moja suut za umrlu enu
pokree suzu u njegovu oku
otvara slavinu bola
pedeset godina kae
ivjeli smo u sretnom braku
sve bilo je ljubav ljubav i sklad
takav brak rijetko se dogodi
jedan na hiljadu jedan na milijun
da nije tako bilo sad bi mi lake bilo
mnogo lake
ovako ni za utjehu ne mogu
sresti ovjeka koji me moe
u potpunosti razumjeti
(jedan na hiljadu jedan na milijun)
i zato je rana due duboka tako
i bolna
pokuavam ga bar na trenutak utjeiti
259

spominjem sabur i molitve

glavu gore
vrijeme to lijei rane
uspomene i unuke
ali
za oaloenog vidim
nije to nikakva utjeha
i shvaam s rijeima ne ide ne ide
nisu s njim na istim valnim duinama
ne dopiru do dubine bola
na njegovo rame utei spustim ruku
ona zna govoriti i to rije ne moe
potapem i krenem
24.8.2010.

260

TOK TIHE PLOVIDBE

sad ima crno na bijelom
sad si umirovljenik / penzioner
u sretnoj zemlji
to je trenutak radosti
tok tihe mirne plovidbe
snova i planova do velikog odmora
domovina u kojoj ivi jo takva nije
jo se valja jeka hladnog vala
jo lebdi neka teina u zraku
jo na krge die
os oko koje se okree
glava tvoja i tvoja zemlja
mala je proizvodna aica
teak je teret koji nosi
golema masa
(neija duga apa
izvukla je blago minulog rada
i odnijela bez traga)
aktivna stanja glagola
u masi gube sva lica jednine
pripazi i motri na svoje ja
zidaj svoje kule u oblacima
261

sjeanja/memoare svoje pii

budi u trendu fotkaj srcem objavi na netu
sa kronje treanja vedrinu neba beri
i poj ptica
etaj odmaraj umorno tijelo
lovi ribu (ahmete abo)
ivi svoj ivot
u ovom toku plovidbe
normalno bi bilo i prirodno
da preda te prostrem sunce i ravnicu
rijeku i lau smiraj vjetrova
ali neu
znam da su vode te metafore
nosile mnoge due pjesnika

262

DAH ZA UZDAH
( 2013)

POVIJEST / PUCA GLAVA

naginje se preko glave
boli glava puca glava
i previe
samo da se ne ponovi
ono ovo ovo ono
gluho bilo ne daj boe
tako burna i zgusnuta i krvava
tako mrana tako gorka
od legenda i mitova tako lana
od divljatva i junatva tako divlja
od drskosti i prkosa drska plaha
zvijer to trga mir balkana
razlijeva se na sve strane
pjeni usred krvotoka
boli glava puca glava
i previe
23.8.2011.

265

LUDA KUA
hou li ja nee ti
hoe li ti neu ja
hoemo li ja i ti nee on
hoe li on nee ona
hoe li ona nee on
hoe li on i ona nee ono
neemo li mi hoete vi
neete li vi hoemo mi
neemo li mi i vi hoe oni
nee li oni hoe one
nee li one hoe oni
nee li oni i one hoe ona
luda kua naa kua
25.3.2012.

266

VELJAA 2012
veljaa nepredvidiva prevrtljiva
sama meu mukadijom
za dva-tri dana u raspodjeli zakinuta
ljuta pa i kad joj za utjehu
svake etvrte dodijele jo jedan
i evo ba sada u veljai
polarna zima dobaci od sibira
do juga sredozemlja
do afrike
(i arapsko proljee dotae)
visina snijega svuda biljei rekorde
olujni vjetrovi i minusi
do kolapsa su doveli
ivot kontinenta
u bosni ma koliko surova bila
veljaa je bar na trenutak
prekrila entitetske granice
ujedinila ljude
dola kao predah
kao olakanje
(bar na trenutak)
nevrijeme nae svakodnevno
vie i jae pritie i stee
od zime polarne
267

i
godinama traje
8.2.2012.

268

DIVLJI KONJI LIVANJSKI

na izdanom panjaku prostrane visoravni
prionuli ko kosci za travu sonu
treba nagon nalae nahraniti zimsku glad
valja se kao medvjed snagom opasati
pa snijeg i studen lake izdrati / preivjeti
i biti jai od opora vukova
i biti bri od nauma zlotvora
(o kako je sudbina gorka i kruta
o kako je sloboda slatka i teka)
otkud konji ovdje u divljini
kad su jae konjske snage preuzele teret konjski
konji su postali nepotrebni / suvini
ovjek ih bez milosti pusti
da se s divljinom stope i nose
pitomu ud divljom osnae
pod surovi se nebeski krov nad glavom
i koare trone krda nastanie
u krdima zavlada konjski red
uspostavi hijerarhija
zna se uvijek ko je gazda u kui
i ko produava vrstu
ljeta su se s kobilama drijebila

269

vidno desetkovani preivjeli su ratna

i poratna klanja i ubijanja
laso konjokradica i pljakaa
vihore i snjegove munje i gromove
sada su postali turistika atrakcija
mamac za fotografe model za slikare
nadahnue za pjesnike izazov za kamere
reportae o njima obile su svijet
pojedinci i grupe povremeno pokazuju
ljudsku brigu
daju im (na kapaljke) so i nadomjesnu hranu
imaju uvid u njihovo stanje
nekada atovi dini i ponosni
sada divlji konji islueni / suvini
ljudima slini
12. 8. 2011.

270

KOLUTOVI I STIHOVI
kolutovi autentinog
livanjskog sira
kotrljaju se u moje stihove
krike upljikave bljesnu
ko reklama s ekrana
i poput lisne rozete krasuljka
na pladanj pjesme slau
sladokusci / degustatori /
gurmani / stiholjupci
izvolite izvolite
i odmah u
da ne ekam da ne duljim
(znam da se to ovdje od mene
oekuje / trai)
na vidjelo ko na sofru iznijeti
glavne gradivne elemente
napasa se s kamena
dahom krakim napaja
u mlijenu magmu svjeu
iz vimena
vjete ruke majstora
unose ono u emu se umijee ogleda
krije dugo i uva kao kuna tajna
iz tajne se izlegu nijanse

271

s aromom podneblja
prepoznatljiv / izvoran
u mjestu svom ugledan / vaan
u bijelom svijetu poznat / slavan
pjesma ezne udi
da se na njeg ugleda
10. 7. 2011.

272

RIJEKA U VENAMA
drugarima iz djetinjstva

sturba /stud+ba/ studena voda

djetinjstvo nae zapljuskuje
venama ubori tee
na nju s jedne strane motre
vrbe i livade
s druge je prati vijugava crta puta
to zasijeca padine brda
isteui vratove iz djejih godina
naginjali smo se nad vodu
u njeno ogledalo utiskivali svoj lik
voda je bila tiha i duboka
u njoj su plivala jata riba
plaio ih je um naih koraka
i sjenke nae
bjeale su od nas u skrovita
rijeka je bila suza iz kamena
saginjali smo se pili i srkali
s naim odrastanjem rijeka se smanjivala
kao i jata riba
danas je rijeka otekla od sebe
nit sjenke nae nad rijekom
nit (jata) riba u rijeci
273

kao nekada u vodu

mi smo sada zagazili u godine
u naim sjeanjima
ribe se jo uvijek praakaju
dah bistre i pitke rijeke
u na uzdah utjee
26.3.2012.

274

A AJ CIGANI
boe ako bude ponovo stvarao svijet
(pamet u glavu)
i romima dodijeli zemlju
(vodi rauna o njenom okruenju
odmakni od nje nasrtljive / agresivne)
neka svaki ciganin moe rei
ovo je moja zemlja
neka na svojoj zemlji sagradi kuu
i svakome kae
ovo je moja kua
neka na kui ima kuni broj
i adresu
i neka u kui ima kao i do sada
grozd djece
samo da djeca ne budu gladna
i promrzla
(a aj cigani a aj djeco)
legenda kae da si boe
najprije ciganima ponudio zemlju
oni su nesebino odbili
mislei da e tako uiniti i drugi
no drugi su uzeli
(drugi uvijek sve uzmu)
kad su ti se nakon toga s molbom obratili
bilo je kasno zemlje vie nije bilo
sve si razdijelio
kao utjehu i nadoknadu za proputeno
275

dao si im mudrost i sposobnost

da ih one dugim putovima vode
kroz sve zemlje
(a sve su tue i strane)
na tronim kotaima
sa ergama i gladnom djecom
(a aj cigani a aj djeco)
legenda o ciganima kao nijedna druga
ispreplela se sa zbiljom
oivotvorila izjednaila
zastava ciganska iz ivota (je) izvihorila
(zemlja i nebo s kotaem u sredini)
prostranstvo neogranieno za vjena
lutanja i putovanja
boe ako bude ponovo stvarao svijet
i dijelio zemlju
dobro razmisli o ciganima
bi li im dodijeljena zemlja
(kao nama naa mirna a nemirna)
vie sree donijela ili odnijela
14.1.2012.

Na natjeaju u BiH pjesma ula u najui izbor za titulu Vitez

poezije Evropskog pjesnikog turnira u Mariboru 2012.

276

CIGARETE
mnogo se o njima pisalo i pie
iz stihova kao iz ivih usta i plua
kolutovi dima plaviasti i sivi
diu se prema nebu
kada bi se skupili na jedno mjesto
pokuljali bi ko kina para iz kotline
uspinjali uz padine dinare
puno dima ulo je u sve pore poezije
ili se moda poezija uvukla u oblake dima
koluta s njima i plovi
ta bi boemi bez vina i duhana
ta noobdije i ispiuture
ta ispijai kahve
s dimom iz usta jedan pua izbacuje
ako sebi i ovaj gut uskratim
ta mi onda od ivota ostaje
pogledajte samo kako se cigareta uzima
i pali
kako se dri izmeu dva prsta uta
ljubi kao dvousnenici b p m
pogledajte mutikle
od ega su sazdane ime ukraene
a lule tek
(o lu-la o lu-le )
pa nargile
277

u matuljima kraj opatije na trgu marala tita

sjedim u kafiu bez dima
na zidu pokraj mene diskretno upozorenje
puenje nije dozvoljeno
ono se dakako potuje / primjenjuje
nekad sam davno u vijuge uglavio
u pamenje pohranio
uvajte se onih koji su ostavili cigarete
kad su to mogli nema ta ne mogu
zbog toga se i ja ponekad uobrazim
izmatam da sam vaan
u oima svojim porastem
12.1.2012.

278

STARAC I MAAK
u ovoj pjesmi u tronoj kui
ivi starac
ako se izuzme maak ljubimac
onda se uistinu moe rei da ivi sam
poput puzavice samoa se oko njega
obavija i penje
on je kao svoju sjenku nosi
s njom razgovara
iz prisjeanja ponekad iskoe
neoekivana pitanja ozbiljna
neugodna teka
starac se dugo sa samoom doaptava
odgovore prave trae
poneto da ne zaboravi olovci povjeri
zimus na praznoj kutiji lijekova
rukopisom lijepim zapisa
ubi me ova bura
evo dva mjeseca nema juga
drugi put na kutiji zelenog aja
crticama poveza
pozitiv-komparativ-superlativ-imperativ
(zapamene lekcije iz drevne zanatske kole)
s dosadom i osamom vodi bitke
nevidljive teke
279

u bitke ukljui televizor i mobitel

i maka da maka
to toplo bie emotivno i razumno
to utnju ozvui rije ivu pokrene
minula veljaa maka odvede iz kue
minusi i snjegovi duboki zatrpae pute
noima su zavijali seoski psi
maak ve dugo kui ne dolazi
uzalud ga eka gotova veera
(veerajte mene ne ekajte)
starac izgubi svaku nadu u povratak
teka srca sahrani maka u mislima
a potom vrsto odluno
sam sebi zapovjedi
pronai mae lijepo umiljato
(samo da nije ensko i uto)
dresiraj da bude uredno (urednije najurednije)
i isto (istije najistije)
naui ga da zna s ovjekom razgovarati
barem si tu lekciju temeljito savladao
i ponavljao mnogo puta
l4. 3. 212.

280

MOMENTI ISKUENJA
pritie neka teina zraka
nad glavom vise olovne slavine oblaka
sprema se strana kia
takvo vrijeme uzburka nerve
kazaljka strpljenja naglo se pokrene
smisao ivota vrti oko nita
vrijeme je (i) punog mjeseca/utapa
jezere nemiri
iznutra zatee ue tenzija
trenuci su to za mrane misli
razbojstva pljake
ljudi skloni suicidu diu ruku na sebe
oni koji odole takvom iskuenju
kad se pojavi sunce i tjeskoba mine
pljesnu se po koljenu
amanski bogu zahvaljuju
to nisu imali dovoljno hrabrosti/ludosti
to su u borbi sami sa sobom
izili nakraj
utuene (i) teke trenutke iskuenja
valjalo je pretrajati
verati se uskim simsom spasa
balansirati izmeu ponora i obzora
valjalo je preivjeti
i teinu zraka
281

i muninu oblaka
i moru punog mjeseca
i dosta mi je svega
na ramenu iznijeti ivu glavu
9. 6. 2011.

282

GLOGOV CVAT
na red je napokon dola i kuna apoteka
vreice ljekobilja prebirem provjetravam
trijebim sitne natruhe punim bronhije
u bilju traim zdravu boju lica
ne nalazim je svjeinom ne odie
sve je nekako onako bajato ubualo
pahne na stari sjenik iz mladosti
na ofucane frajle
april je jezik junog vjetra kou lie
ljulja halje
neodoljive pupove bilja / tijela gladi
jo nema novog glogovog cvata
da bjelinom p/ospe trn crni
miokard da ojaa
zbog ratnih i poratnih naslaga stresa
srcu valja pomoi
da snagu izgubljenu obnovi / vrati
pregledam sveanj neobjavljenih pjesama
(sreom nevelik broj)
nisu znam za let iznad podignute letvice
skrivene zaboravljene nesvrstane
nisu ni u trendu treeg milenija
i ta mi preostaje

283

da se ne odazovem na pjesniki natjeaj

(trai se neobjavljena pjesma)
ili
da za tu sveanost pjesmovitu
kreiram novu raskonu haljinu
na pisti stiha da zablista
sve edne oi da napoji / nastani
to me ili dri u dilemi
eh da je stiglo vrijeme glogovog cvata
dileme ne bi bilo
grm cijeli poslao bih na natjeaj
5.5. 2011.

Na natjeaju u BiH pjesma ula u najui izbor za titulu

Vitez poezije Evropskog pjesnikog turnira u Mariboru
2011.

284

JABUKE
nisu to ove dananje plantane
zasadi u slubi koke nesilice
ne nisu to ove krhke male
kojima se rukom mogu dohvatiti
i obrati sve grane
nisu to ove jabuke koje ne privlae
ni nestane djeake
u narodnoj lirici
cure su se s jabukama usporeivale
u ljepoti natjecale
jabuke su i od zlata kovane
(ja sam ukro od zlata jabuku
poklonio ljubljenoj djevojci)
ah jabuke jabuke
uvijek slae iz tue bae
druina moja preskakala je ograde
brala i krala
dok su psi uvari ljuti
lajali i trgali
trone halje na nama
o tim jabukama ja pjevam
u mom sjeanju one su sauvale
dah svoj od iskona
285

dah za uzdah
pita od jabuka ispod saa
duom majke mirie
te jabuke i crvi su grizli
i ljubili
na ove dananje
ni oko da bace
l. 3. 2ol2.

286

TRUCA I MERCEDES
iz male pekare
oslikane kruhom i pecivom
izlazi ovjek u plavom kombinezonu
mlad i zdrav puca od snage
pod miku zadjenuo vruu trucu
(ima svoj hljeb u rukama)
klijetima palca i kaiprsta
otkida komade truce
zalae se i slasno jede
kraj crnog mercedesa stoji gospodin
otmjen i bogat
godinama ogrnut i sjedinama
zorno promatra mladia sa trucom
vrti film iz svoje mladosti
u etvrtoj strofi evo mladi i gospodin
stoje licem u lice
i kao po nekom pisanom scenariju
istovremeno izgovaraju
blago vama
blago vama
4.4.2012.

287

IVOT NAS NIJE MAZIO

sestri al/mazi

ivot nas nije mazio

roeni smo u neka teka vremena
ti na pragu ja pri kraju rata
a ba to doba ratno i poratno
za svoje djetinjstvo niko
poelio ne bi
ivjeli smo u skladu
s tim vremenima
od naih oiju
smrt je prerano sklonila
oev lik u mrak
ja ga ni u snu nisam vidio
blaga i krhka odluna i energina
majka je ponijela dvostruki teret
od malih nogu uila nas svemu
mukotrpnom radu poslunosti
skromnosti potenju strpljenju
(sve su to odlike naeg karaktera)
razvijala ljubav bratsku
i sestrinsku
u toj ljubavi ti si imala veliko srce
moje kao tvoje nikad kucalo nije
ista stvar je s duom ista s rukom
288

i one su kod tebe otvorenije

izdanije ire
zato je to tako pitaju nijemi
glasovi u meni
ja na to slijeem ramenima
ili ponekad samo kaem
sestra je sestra
kada se nagnem i zaronim
u dubine te sintagme
ostanem zapanjen
boe koliko blaga i dobrote
u to prostranstvo stane
20.3.2012.

289

MLADOST I STVARNOST
zastajem ispred panoa maturanata
gledam fotke djevojaka i mladia
mladost ko mladost lijepa vedra zanosna
i proljee s njom procvjeta
maturanti prireuju maturalne veeri
prti sve i sve bljeska
haljine sveane frizure odijela
osmijesi i blicevi estitke poljupci
mladost ljupka nasmijana
stvarnost muna tugaljiva
eh da se moe stati i zaspati
poslije se probuditi
u nekom novom svitanju
u zbilji koja ne zna za kal i gorinu
vi mladi ne smijete ni stati ni zaspati
jer
ko bi onda rijeio ovu teku krizu
ko pronaao nadu u beznau
ko zaposlio milijune nezaposlenih
ko s istine zgulio zmijsku kou lai
ko zaveo red i pravdu
ko preuzeo odgovornost za budunost
ko pruio ruku ovjeku
oni to su ovu muku stvorili
290

to sigurno ne mogu i nee

djelo svojih ruku dragovoljno niko
sruio nije
u minulom stoljeu umro je duh
revolucionarnog preobraaja
revolucija je izgubila slovo
razorno/ruilako
p/ostala evolucija
(i ona je za preobrazbu i ona svijet mijenja)
svud uokolo caruje teko nesnosno stanje
imate mladost imate ruke imate pamet
ne dajte da vae vrijeme i va ivot
laovi/lopovi uludo troe i trate
pa vidite ta (vam) rade
7.3. 20l2.

291

ZLATNA GODINJICA MATURE

zlatna godinjica mature
okupi i prozva zlatne slavljenike
radou obasja ive
poast oda mrtvima
(znatan je dio ispao iz stroja)
slavlje je razumljivo usklaeno s godinama
note podeene za ritam hoda
i srca
iz otvorenih slavina potekoe
uspomene / sjeanja
u ii nezaboravnih likova
posebno zablista lik
starog omiljenog profesora
kao zapis na steku
u memorije je uklesana
njegova uvena sentenca
kad dadnem zasluenu jedinicu
i oborim uenika
savjest mi je mirna tri dana
a poslije nemirna
kad dadnem nezasluenu dvojku
savjest mi je nemirna tri dana
a poslije mirna
ne znam ta bi danas
292

pedagoka i ina znanost

rekla o sentenci
dugo se doista dugo trai i eka
jednostavna arobna formula
kako crva u glavi
izbiti iz glave
kako s njim
izai nakraj
ili bi se moda trebalo zapitati
kakva bi to opet bila glava
bez crva u glavi
28. 6. 2011.

293

RIJEI
ta imam osim rijei
nita
ta imam od rijei
nita
kome ih vjetri odnose
nikome
i
nigdje
***
kod toliko rijei
ostadoh bez rijei
(jasika bez aputanja
vodenica bez buke)
tek tada vidjeh
i spoznah
ta mi rijei znae
ostadoh bez rijei
ostadoh bez sebe
13.4.2012.

294

PJESMA ZA SVOJU DUU

pie ovu pjesmu za svoju duu
(moe li dua bez pjesme
die li pjesma bez due)
i zna ona mora biti posebna
savrena iznad
kao svaki majstor
za djelo svog ivota bira grau
pipa je okom mjerka vaga
vonj njen njuka
prstom dobuje po njenom bubnju
oslukuje zvukove
na kraju kae aha to je to
nakon toga slijedi obrada
radovi ugrubo
tee kucka ree
potom s naraslom nadom
polae temeljac svojih elja
podie lirsku konstrukciju
za djelo svog ivota
za svoju duu
iz tebe (iz grudi iz glave)
mic po mic raste zdanje u visine
dobiva raskone konture
(skela skriva lik od radoznala oka)
nakon mukotrpnog rada
295

radove privodi kraju

preostaje izbor palete boja
glazura minka
kad su radovi zavreni
i kad se sklonila skela
zdanje je bljesnulo ko slika s ekrana
tada se iz grla oteo glas aha to je to
kasnije kad su se emocije stiale slegle
i kad si vidio da djelo za svoju duu
nije nadvisilo tvoja druga prethodna djela
iz slavine je procurila voda
nezadovoljstva razoarenja
no odjednom je u glavi
sinula spasonosna misao
nisu li sva tvoja djela
stvarana za svoju duu
20.5.2011.

296

DUGUJEM SVAKOM OVJEKU

kudret-sahat otkucava
posljednje trenutke ivota
valja napustiti
sve prostore smrtnosti
mirno i sabrano
prihvatiti odlazak
njukao sam i slijedio
tragove umjetnosti
u slasti njene neodoljive
unosio jezik i prste
kuao i kusao
ostavljao otiske
ako
prema filozofiji antikoj
umjetnost duguje svakome ovjeku
onda sam i ja sluga njen pokorni
dunik veliki svakome / svima
mogao sam dati mnogo vie
a nisam
na ispraaju zemnih ostataka
u oprotajnoj molitvi
za duu ovog grenika
i vas e pitati
hoete li mu halaliti
hoete li mu halaliti
297

hoete li mu halaliti
vi postupite po nalogu
svijesti svoje i savjesti
u tom asu ja neu moi
nita promijeniti
za spas due
sad samo mogu iskreno / otvoreno
unaprijed priznati
mogao sam dati mnogo vie
ali nisam
18. 11. 2011.

298

PRIKAZI

POEZIJOM PROTIV NESANICE

Rapko Orman: Sitni sati nesanice, Planjax, Teanj,
2001. Godine
Blagodarei poeziji, Rapko Orman, pjesnik iz
Livna, preivio je rat i dobar dio mira. Tek odnedavno,
nakon osam godina ednog ekanja, dobio je posao
seoskog prosvjetara i pisanje poezije vie mu nee biti
glavno zanimanje za golo ivotarenje i preivljavanje.
Imat e kakvu-takvu materijalnu sigurnost i to je jo
vanije, imat e koga uiti kako treba ivjeti i nadvladavati
nedae koje nas svakodnevno prate.
U danima i godinama ratne i poratne nesanice, Orman je
napisao i objavio pet knjiga poezije. Posljednju od njih
pod naslovom Sitni sati nesanice ponudio je na uvid
itateljima s namjerom i eljom da skupa podijele minule i
dolazee nesanice. Pjesme o nesanici otkrivaju nam scile i
haribde kroz koje je pjesnik prolazio borei se poezijom
protiv zla, mrnje, ljudske pakosti i prokletstva koje je
haralo naim prostorima u posljednjem desetljeu i iji su
tragovi jo uvijek dobro vidljivi. Premda je rat okonan
prije est godina, za mnoge mir jo uvijek nije doao.
Mnoge dobre male ljude i nadalje opsjedaju nemirni snovi
i nesanice. U vremenu kada se mnogi vraaju u svoje,
dijelom ili u potpunosti razruene i spaljene domove,
veliki je broj onih koji razmiljaju o odlasku i koji
zauvijek naputaju nae krajeve. Odlaze bilo gdje samo da
nau mir, sigurnost i minimalne uvjete za preivljavanje,
kojih ovdje, naalost, za mnoge nema. Da ima, da im se
ponudi pravo na rad i uskrati pravo na glad to
300

svakodnevno kuca na vrata, ostali bi i gradili ovu zemlju.

Ovako, oni odlaze, a nama ostaje gorak okus slobode za
koju su mnogi poloili ivote i dali sve.
Knjigom Sitni sati nesanice Rapko Orman vraa tue
dugove za vlastite nesanice. Pjesnik drukije i ne moe.
Njemu preostaje da okajava grijehe koji su mu krivo
adresirani. Ali poezija i jeste molitva i lijek to otklanja
sve bolesti kojima nas inficira oboljelo drutvo. Poezija
jest eliksir koji vraa snagu i podgrijava nadu. Koji budi
emocije i pokazuje nam puteve izlaska iz materijalne i
duhovne krize i propasti. Tko to zna, ima u rukama
rjeenje problema to ih zadaju ljudi i vrijeme.
U naslovnoj pjesmi Ljudi se negdje skrili Orman svoju
drutvenu i ljudsku poziciju odreuje stihovima:
Kao da su konoplje konopac oko mene splele...
Ljudi se negdje skrili, s one strane oka
Iza zida zova.
Uzalud azimut, uzalud putokazi.
Sa takvom dijagnozom stanja oboljelog drutva pjesnik
zapoinje therapiju pjesmom. On zapravo doziva pjesmu
kao spasonosni lijek podsjeajui nas da: pred konicom
stiha roje se pele rijei.
A stih je med i med je stih. Ljekoviti i dostupni svakome
tko razlikuje pele radilice od trutova kojih je naalost sve
vie i koji su u zla vremena postali trustovi to drmaju
drutvenom zbiljom. U sistemu poremeenih vrijednosti,
301

negacija je izbrisana ispred drutvenih pojava pa je teko

razlikovati nerad od rada, nered od reda, nepotenje od
potenja, neprijatelja od prijatelja. Unato injenici da
postoje povijesna svjetska i ljudska mjerila. Ali, u loem
vremenu, utezi zahraju pa je oznake na njima teko
razlikovati.
S tim saznanjem Rapko Orman eka svoju pticu pjevicu i
proljee u kome e ptica gnijezdo sviti i izlei neke nove
ptie. Misao je to pjesnikova iz koje se raaju i u svijet
izlijeu nove pjesme otvorenih krila, spremne za put u
visine i daljine. Prema suncu i prema mjestu njegova
zalaska.
U danu kada pjesnik odlui ne pisati pjesmu, pred njim je
prostrta vedrina Vesne Parun. Pred njime blista
pjesma kao to blista ista ljetna svjetlost. Kada ga pritisnu
nevolje kao one o kojima pjeva u pjesmi Zaarani
krug i tada pronae rjeenje, koristei se naunim
spoznajama.
Zaveljaj istresem na papir
Vaga Arhimeda u meni precizno pokae
Koliko stih uroni u duu
Toliko otjecanjem olaka breme.
No, kako pjesnik ne moe bez pjesme, narednih dana on
ponovo isue pero, ma svoj, isturi tit i s njima vitla dok
se ne rodi nova pjesma. A nove pjesme raaju se kao
stabljike na itnim poljima, kao listovi na proljetnim
granama, kao misli nakon zrelog sna.

302

Za Rapka Ormana pjesme su iva bia sa kojima

razgovara kada ga pohodi samoa. S kojima putuje u
poznate i nepoznate predjele i koje mu pokazuju puteve
izlaska iz komarnih stanja nestabilnog duha. Pjesme su
sukus bitka, njegov emocionalni saetak iz koga se raa
ljubav kao neupitna planetarna vrijednost. Pjesnik to
neprijeporno stanje duha i tijela ponajbolje iskazuje
stihom: Pjesme su ivi svjedoci da jo ivim.
U jednom od osam poglavlja knjige pod pragmatinim
naslovom Demonstriram, Orman na poetian nain
demonstrira velikane uma i njihova povijesna otkria.
Tako, primjerice, traei ovjeka u snu demonstrira
Diogena, ali na kraju pjesme ne nalazi niti ovjeka niti
zlatnu ribicu. Nalazi svijeu koja je na kraju sna dogorjela
kao zvijezda repatica. U traganju za demosom pjesnik
demonstrira Demostena putujui na krilima retorike.
Rijei na kraju kljuaju u pjesmu, a demos odlazi sit svake
prie, ostavljajui pusta polja i pjesnika zagledanoga u
daljine. Demosten mu je, retoriki gledano, otkrio
problem, ali ga nije rijeio.
Na buduim je generacijama da trae rjeenja i da se nose
s demosom u sebi i oko sebe. A demos je u biti jasan i
nerjeiv.
U ciklusima Listam album i San i saga Orman
promilja aktualno stanje i dogaanja koja obiljeavaju
poratne godine. Iz tih ciklusa, kao izuzetno uspjele, treba
izdvojiti pjesme s naslovima: Saga o Keanu i
Hansenu, San o Gandiju, Majstor i kruka,
Majka i molitva, Vokacija i vokali i Fatum. Za
303

ovo kratko kazivanje o knjizi, kao dokaz zrelog

Ormanovog pjevanja izdvajam stihove iz potonje pjesme,
koji jezikom opore stvarnosti govore o nama i naim
sudbinama. U tim stihovima, obraajui se Taliu, Orman
u svoj pjesniki sanovnik zapisuje:
Ti ima Sanski Most i Sanicu.
Ja poruene mostove i nesanicu.
Zato i naslov Sitni sati nesanice najavljuje mogunost
sna kada se mostovi vrate na obale koje su spajali
ljubavlju i ljudskim razumijevanjem. Svoj pjesniki
doprinos obnovi mostova i mostovanju Rapko Orman je
ovjerio stihovima koji oznaavaju vrijeme u kome se
Dobro asnim sredstvima borilo protiv neastivoga zla. I
izborilo za budunost pjesme i onih koji u pjesmi nalaze
smisao ivljenja. U tome je sadrana prava vrijednost
knjige Sitni sati nesanice.
Ivo Mijo Andri

Napomena:
Tekst objavljen u asopisu Most, br. 152-153 (63-64), 2002. god.

304

BLAGA KADRIRANOST MEDITACIJE

Rapko Orman: ALBUM VIDNIH POLJA,
Autorovo izdanje, 2004., Livno
Objavivi vie zbirki poezije, koje su po duhu osobene i
izrazom samosvojne, Rapko Orman je na sebe skrenuo
panju kritike i italaca i u najnovijoj zbirci Album vidnih
polja on razvija navedenu osobenost i samosvojnost. Ta
osobenost se ogleda u blagoj lirskoj naraciji, ija su
unutranja jezgra moderno spektrirana. Emocionalni
zametak pjesme zdruen je sa spoznajnim, to poveava
njenu vrijednosnu skalu.
Jedna od privlanosti ove zbirke lei u pjesnikovom
njegovanju teze. Ona se temelji na doivljajnoj
slojevitosti, a ne na nekom drugom naelu koje bi pjesmu
svelo na svjedoeu ulogu. I takav vid poezije je
prihvatljiv ako je svjedoenje u vlasti kreacije. A to ovdje
jeste. to ini autor? On oslukuje skrivene zone svoga
bia, bez naglaene egzaltiranosti. Njega iskljuivo zanima
diskretno saopteno raspoloenje, sa skladnim metrikim
mjerama koje ga prate sustopice. Pored skladne metrike, tu
su i slike koje pomau stihu da dobije puno zaobljenje.
Oigledno je da je tome mnogo doprinijelo i pjesnikovo
iskustvo koje se sticalo godinama.
Struktura pjesama zamiljena je tako da objedini
kreacijske postulacije mekeg tonaliteta. Emocionalnoj
komponenti pridruena je blago kadrirana meditacija. Ona
je po svojoj prirodi dijalokog tipa. Tu mislimo na sponu
305

izmeu pjesnika i predmeta pjesme. Dakako, u Ormanovoj

poeziji nai emo i prisustvo depresivnih emocija, u
kojima nije mimoien ni vapaj: Umjesto bojno/ ja hou
polje bojeno/za duu i za/oi.
Veoma je vano istai da pjesmu izrie subjekt. On
modeluje stanje pjesnikove retrospekcije, zalazi u njene
lavirinte, brinui se da otuda izvue to vie srnih
(saznajnih) odrednica. Njegova muza podjednako obitava
u snovienju i u postojeoj realnosti, ostvarujui u objema
visok stepen fiksacije. U navedenim fenomenima poeta
skida veo sa njih, elei tim nainom da dopre do dubljih
doivljajnih okosnica. Jer, tamo, u skrivenim dubinama,
razlistava se svijest o postojanju. Ponekad i sa mitskim
znaenjem (pjesma Magnet). Mitsko je po pravilu
trajue. Mitom se razobliava zlo, iako nam se ini da je
udaljeno. Mit stvara mogunosti za pribiranje snage da se
u nevoljama istraje. Sa pravom na vidik i boju, ta dva
najdragocjenija ovjekova imetka.
Ormanova poezija posjeduje dramsku tenzinost. U
prolaznosti ivota, kvrga je premnogo. One se ne mogu
preutati. Skoro svaka pjesma sadri podsjetu na munine
ivota. Na njihov kobini fon. Poeta ih hvata kad su osione
i u naletu. Protivstavlja im blagost meditacije. U njoj je
izgleda mo subjekta djejestvenija.
Svaka od Ormanovih pjesama u podtekstu sadri poruku.
Ona se emanira kao imaginativan postulat. Zato se trajnije
urezuje u pamenje. Tome svakako nemali ulog daje
smiren i odmjeren jezik. On uspjeno nivelira doivljajne
tonuse, ne gubei iz vida lirski dominat. On u sutini
306

zasniva pjesmu. Iznutra je dubi i filtrira. ak i u pjesmama

fabulacijske ravni, sa radnjom. Jedna od takvih je pjesma
Buka/Tiina, u kojoj poeta kroz groteskni oblik reljefira
tu napast u urbanoj sredini.
U Ormanovim pjesmama nai emo neto i od leerne
igre. Nju pjesnik ostvaruje putem jezika, ali i putem
dosjetilakih caka. One su podesne za sjenenje
neurotizovanog gradskog svijeta, u kome je sve manje
prilika za uspostavljanje meusobnih bliskosti.
U ovoj zbirci ima i poetinih sanjarija, koje su uobiajene
kod pjesnika neoromantine orijentacije. Njih Orman
difuzuje kao protivteu ivotnim tamninama, koristei pri
tom neku vrstu kritike optike. On pripada onom soju
pjesnika koji miri modernost i tradiciju. Tu mislimo na
rabljenje poetskih ideja, pa i na formu koja je
promjenljivog tipa. Nekada elegijske umilnosti, a
nekada hermetizovanog sklopa. I u slobodnoj formi mogu
je hermetizam i redukovanost izraza. To je vidno u
ciklusima Neki kolski primjeri i Piljak u cipeli. Poeta
koristi i aluziju kao oblik poetske recepcije. Zavisno od
teme koju recepcira. Ako se temom akcentuju neke
ivotne nesuvislosti, aluzijom je lake iskazati njihov
identitet.
Rei emo da se Ormanova poezija najvema bavi
krhkou ovjeka i prolaznou svijeta. Teme su doista
krucijalne i nameu onome ko ih eksploatie nemale
dileme. Ne samo u pogledu izbora njihove transformacije,
nego i u pogledu njihovog semantikog konteksta. Orman
ih uzima iz svakodnevlja, unosei u njih vidan misaoni
307

diskurs. I to je najvanije, on takav svoj pjev preputa

finom vezu imaginacije. Srodnu onom kakav je koristio A.
B. imi u pjesmama simbolikog znaenja. Orman
uspjeno slijedi slina traganja za smislom pjesme i njenih
dubinskih osnova.
arko urovi

Napomena:
Tekst objavljen u asopisu Most, br. 204 (115 nova serija),
novembar/studeni 2006.

308

TRIVIJALIZACIJA I ZBILJA U POEZIJI RAPKA

ORMANA

(Rapko Orman, Dobro nema veze, Planjax,

Teanj, 2009. God.)
Ako je suditi prema poeziji Rapka Ormana, rat je ini se,
kao pjesnika tema posve nestao iz poezije poratnih
bonjakih pjesnika. Heroika rata je ini se iezla i
ponitena
u poeziji. Oigledno nije vie aktuelno
ratnopoetsko, crno-bijelo polariziranje zbilje kakvu trai
takva ljudska tragedija, niti je govor ideolokog rakursa
postojan izvan takvog politikog konteksta, pa i kad se
radi o pokuaju duhovnog otpora ratu, kao naroite vrste
poetskog govora umjetnika u ratu. No, ratna zbilja danas,
u naoj poeziji, zauzima poziciju platna na kome se
iscrtava ljudska drama egzistencije u kojoj se propitiva
smisao i sutina vjenih ovjekovih tajni. Poezija Rapka
Ormana, u ovoj zbirci traga za poetskim nijansama
svakodnevnog ivota u prepoznatljivim realnim
prostorima zbilje (tramvaj, pijaca, ulica, salon ljepote,
kola) iz perspektive ovjeka, koji se suoava sa
trivijalnim ali i krucijalnim stvarima njegove stavarnosti
bez ideoloki vane i drutveno angairane poezije.
Njegova poezija nastoji da prati one pravce savremene
poezije koje teorija nominira kao poetiku subkulturnih
fenomena, to u postmodernoj estetici znai izmjenu
mjesta oficijelnih i rubnih poetika. To rezultira istim
takvim postupkom u rokiranju knjievnih/vladajuih
kraljevskih anrova, pa e umjesto romana i drame u prvi
plan naglo izbiti zanimanje za putopis, dokument, hroniku
309

i dnevnik kao, do jue, rubne/marginalne knjievne vrste.

Ova se poezija hrani i tvori iz neposrednog ivotnog
iskustva ali i iz mukotrpnog promiljanja historijske
pozicije i uloge ovjeka u njoj, na tragu makovske i
selimovievske matrice razumijevanja historijskog
subjekta i objekta/rtve.
to je taj mali ovjek
mali izdrljivi bosanski konj
bua bosanska hraniteljica
mrav u mravinjaku
vidljiv a nevidljiv
stalno u oporu
uvijek mnoina. (Mali ovjek, str. 53)
Osim to se radi o bjelodanom prevrednovanju historije i
pretvaranju historijske istine (epske) u ortodoksnu la,
gdje se kao u novohistorijskom romanu historija vri na
ovjeku/objektu i gdje on nije nikakav subjekt, ovdje se
jasno prezire i odbacuje kolektivni/oporativni princip
uea u historijskim zbivanjima. Odricanje smisla
zajednici i kolektivnom identitetu, kada kolektiv postaje
opor, legitimira gubitak vjere u zajednicu i osudu onoga
zvjerskog u ovjeku. To je znaajan odmak od ratnog
diskursa poezije i znaajno pomjeranje od tradicionalno
shvaene historije nacionalnih pobjeda i trijumfa. Taj mali
ovjek, pjeva dalje Orman, je sam sve bitke i sve
pobjede/iznio na svojim ramenima a ne kolektiv ili to je
jo poraznije voe lopue koji su za svoju slavu
slavoluke gradili. Ovaj princip redefiniranja historijske
istine vidjeli smo ve u Suievim pripovijetkama i
romanima, gdje historija nije prostor aksiomatinih i
310

nepromjenljivih vrijednosti, ve samo prostor za priu

koja traga za autentinim vrijednostima. To se traganje u
Ormanovoj poeziji kontekstualizira u jednom nesklonom i
nesavrenom svijetu paradoksa i destrukcije, gdje se samo
jo podhranjuje iluzija o smislenosti i cjelovitosti
ovjekovog postojanja u takvom okruenju. Tako se
njegova poezija prepoznaje na tragu Selimovievog,
Dizdarevog i Suievog dijaloga sa historijom koji
detronizira i destruira mitsku matricu historijskog, ali se i
kontekstualizira u tokove savremenog pjesnitva,
pjesnikim postupkom koji, u krajnjem, potire smisao
historije shvaene na tradicionalan nain.
Ironijom i groteskom, tipinim stilistikim oblicima
postmoderne poetike, pjesnik sugerira rasap autentinih
egzistencijalnih vrijednosti ovjeka ali i historijskog
smisla.
on uvijek iznova sanja
da e biti bolje
samo ne zna kada. (Mali ovjek)
Ormanov mali ovjek (kako to negordo zvui) ivi
izglobljenu egzistenciju, koja odbacuje proklamirane
drutvene vrijednosti, na nain gordog podnoenja sudbine
rtve pred historijskim zlom i sa identinom gorinom
Dizdarevog Gorina. To je isti onaj usud pred
neminovnou limesa historijskog usuda, koji se podnosi
na nain smjehovnog principa, kako ga vidi Mihail Bahtin,
kada predmet u daljinskoj slici ne moe biti smijean pa ga
treba dovesti u zonu grubog kontakta, gdje se moe
pogledati sa svih strana i analizirati do smijeha. Smijeh

311

oslobaa i razgoni strah i nelagodu pred nerijeivim i

nepoznatim.
U poeziji Rapka Ormana prisutan je postupak
trivijalizacije, ukrtanje trivijalnog i ozbiljnog, kada se
sudara svakodnevna, povrna zbilja sluajnih susreta na
ulici, tramvaju, pijaci, na jednoj, sa slojevitou i
semantikom ljudske egzistencije, na drugoj strani. Otuda u
ovoj poeziji irok tematski raspon poetizacije
svakodnevnih/trivijalnih odnosno nepoetskih, pojavnih
stvari (maak, kloari, tajkuni, ptiija gripa, konj pred
veterinrskim fakultetom, peugeot 206, slikar-boem itd.)
koji odjednom postaju poetski vrijedni motivi nasuprot,
tradicionalno shvaenih, velikih i sudbonosnih tema. Na
taj se nain pjesnik poigrava ozbiljnom poetikom
stvarajui asocijativne veze i znaenja na jednoj novoj
rubnoj osnovi. Trivijalna haotina zbilja stalno se
samjerava sa pjesnikom refleksijom o svojoj i ulozi
ovjekovoj openito, a ova poezija samo deifrira tu
zbilju.
Ovu poeziju karakterizira ono to bismo mogli nazvati
razaranje/razbijanje lirskog subjekta na vie gledita. Jo
je Mihail Bahtin, govorei o Dostojevskom, otkrio jednu
narativnu poziciju koju je nazvao polifonija/vieglasje u
kojoj preovladava pluralitet samostalnih glasova od koji
svaki izraava posebnu svijest. Dogaaji koji tvore
unutarnji svijet knjievnog djela nikad nisu izloeni sami
po sebi ve uvijek sa neke gledine take, pa prema
Todorovu dva vienja istog dogaaja ine ga dvama
razliitim dogaajima. Tako se jedinstveni, tradicionalni
lirski subjekt pluralizira, rastae na niz razliitih gledita
istog pitanja i, naravno, decentrira snagom vieglasja. U
pjesmi Kad bih se ponovo rodio takav je postupak
312

realiziran razbijanjem subjekta na tri glasa (prvi ovjek,

drugi ovjek, trei ovjek) gdje, na hipotetiki postavljeno
pitanje o sudbini ovjeka u virtuelnom ivotu, svi
odgovaraju razliito. Prvi ne bi nita mijenjao iz
iskustvenog/doivljenog, drugi bi odbacio upravo to
ivotno iskustvo, a trei stajao je izmeu njih/ i smjekao
se mudro zakljuuje pjesnik, a njegov smijeh, zapravo,
potie vieglasje.
I kako je prema razumijevanju svijeta savremenih pjesnika
svijet naseljen suvie velikom koliinom zla da bi mu se
metamorfoziralo, kako pie Enver Kazaz govorei o
mladim pjesnicima, tako je i Rapko Orman prilino
oistio svoju poeziju takvog stilistikog uljepavanja,
izbjegavajui te elemente bez kojih se tradicionalna
poezija nije mogla zamisliti, doprinio demetaforizaciji
poetskog jezika. Ormanu je posve blizak upravo direkni
poetski govor zbog ega je njegova poezija prilino
dehermetizirana i gotovo transparentna. Ipak, uvijek
pravilo ima i izuzetaka, pa se pjesma Korov iz moje bae
pokazuje upravo kao jedna prepoznatljiva metafora, jer
gotovo je nemogue pjesniku izbjei usud drutvenog i
ivotnog konteksta. Njegov se angaman u tradicionalnom
smislu, sklanja u sigurnost alegorijskog govora ali na
posve originalan i osoben nain simbolike vrta/bae.
nekad to bijae
vrt ogledni iz botanike
lijehe i gredice ko lekcije
ko tijela iz geometrije.
Da bi se takvoj slici bae, kao djelia ureenog i
uljuenog svemira, antitetiki suprostavila stvarnost
313

ovovremene bae obesmiljene i obezvrijeene do bola

i rezignacije, pa je danas baa/ razbucana frizura/koprive
iak zova... a pomini plot susjedne bae/ gricka je i
smanjuje. (Korov iz moje bae) Tako se Orman
predstavlja i kao moderan ali i kao i tradicionalan pjesnik
sa onim karakteristinim baladinim tonom pjesnika, koji
sve vidi ali tu historijsku neminovnost, ovjeka kao
vjenog gubitnika, uzdie na nivo stoikog podnoenja
sudbine u svijetu historijskog zla i ope nesklonosti ivota.
Alija Piri

Napomena:
Tekst objavljen u Osloboenju / KUN /, 19. 8. 2010.

314

Rapko Orman Pjesmovita proza ivota

ili
Dobro je biti ovjek
Orman, Rapko: Pjesmovita proza ivota.
autor; Livno, 2011.

Naklada:

Autor ulogu pjesme podreuje upozorenjima na uljudbu,

na smisao i toleranciju u odnosima ljudi, koristei se
metodom krugova od bliega i poznatog (kao to su
fenomeni prirode, to je samo kulisa), a onda gradi kroz
temu ideju kojom eli pokazati odnose ispraznosti koje bi
ovjek trebao znati prevladati kako bi izbjegao stresne i
mune situacije u koje ga odvodi rjeavanje novonastalih
problema: i / tako / teku rijeke (tvoje i moje rijeke) / teku
i pritoke / (moje i tvoje pritoke) / donose i pronose svoje
vode(Vodeni krugovi pjesme, str.7.). Ova prolaznost,
prolaznost je svega oko nas, ali, to nije razlogom ostati
izvan gibljivosti, nego pronai smisao kako bi se
oplemenilo sve ono to utjee na bolju protonost, ba kao
rijeka koja protjee. Vrijeme nema granicu. U vremenu
ovjek ograniava sebe, priznaje poraz prije kraja, dok,
tajna je ivota u vjeitoj borbi. Ta borba treba biti
snoljiva sebi i svom subratu, ovjeku, ivim biima koja
zasluuju ivjeti, ali i neivim elementima koji nas
okruuju i ine ugodu svojom postojanou, i ne samo
ugodu, nego su skupnost nas samih. Tajna ljudskog i
boanskog sporazuma izvan i u volji bitka, ine sam ivot:
sve se to u vodama proima (Vodeni krugovi pjesme,
str.8.).

315

Iz svake pjesme izbija poruka humanosti, briga za

psihiko stanje i snagu u ovjeku, a evo naglaenosti u
pjesmi Oglas: ljupke njene stabljike rijei / uzgajam u
svom vrtu / blagorodno sjeme / blagodaran plod // (ist
humus ist zrak / ist izvor ist plam) // ne prodajem
cijene nema / za malo srca i malo due / mijenjam (Oglas,
str.9.). Vanost i vrijednost komunikacije je odavno
shvaena, ali, koliko koristimo taj uinak u odnosima
meu nama? Oblikujui idejnu vodilju rijei kao pticu, u
razliitim varijacijama, onda njezinu preobrazbu
(sintaksinu sposobnost rijei) pronalazimo u cilju
poznatog literarnog predloka: galeb Jonathan stremi u
visine. (Krila rijei, str.11.). Stremi rije novim
uspostavama odnosa jer je njezina energetska mo iva,
sposobna putovati i prenositi poruke i bez nae volje. Taj
energetski uinak emocionalne inteligencije usud je
neskrivenosti poruka koje elimo uvati kao tajnu, nau
vjenu vrijednost, ali, misao je odaslana ne samo naem
sustavu umnih sposobnosti, biljee je i drugi, tako da i
najvee tajne budu prepoznate i prenijete na velike
udaljenosti a da sami nismo niti svjesni injenice kako
smo, upravo mi, bili oni koji smo prokazali tajnu:
uostalom zar sve pjesme ne pjevaju / o svom tvorcu.
(Raanje pjesme, str.12.). Raa ih ovaj pjesnik kao dar od
sebe k nama, oslobaa svoj komunikacijsko-energetski
sustav koji je osnova njegove komunikacije, dodirna toka
s izvanjskim.
Pisati, izgraivati pjesniki jezik, ostvariti pjesniku
komunikaciju putem senzibilizirajueg uinka pjesme, na
obostranu radost onoga koji pie i onoga koji ita,
sposobnost je darovitih, onih koji imaju uroeni nain
316

prijenosa energije misli kroz prostore. Tako ih razumijemo

na marginama, razumijemo ih izmeu redova, itamo
njihove misli, uspostavljamo novi, svoj jezik, tepamo
svoje rijei neposrednim razgovorima iz napisanoga: u
doba mog cvjetanja / draga Wislawa Szymborska / nisam
zapazio tvoju poeziju / da jesam imao bih uzor / bila bi mi
uiteljica(Radost pisanja, str.14.). Ta radost dri sve
silnice u magnetnom okupu rijei koje se nemaju
mogunost izgovoriti, nego se moraju biljeiti, a onda
potreba za komunikacijom ostvaruje mogunost dijaloga,
jer se uobliuje u vidu knjige i kao takva tei svoj jezik
pokazati, pokazati svu njegovu zrelost, rasko, preobrazbu
i korjenitost, napose, pripadnost odreenom idiomu u
kojemu se osjea u krilu majke: iznesi pjesme iz sebe /
prenesi ih u drugo u tree lice / kae glas u meni. (Dobaci
Mea, str.16.).
Rijei trae uporite, opravdanje za svoje znaenje, pa i
ono preneseno znaenje, jednostavno, rije mora biti
vrsta u svojoj opravdanosti, ali i podatna oblicima
preobrazbe: kao niz bedra Ramajane / u stihovima Enesa
Kievia. (Svila, str. 20.). Razgoliuje pjesnik teme u
nadi vieg smisla, to mu i uspijeva. Iskustvo je na
njegovoj strani, itanje samoe odlika, zapamenost
genetska preddispozicija, samo da se sve to poklopi kroz
ideju i temi nema spasa, ona se dovodi do cilja kako bi
iskrila ljepotom. Ljepota traje, teko je rei koliko, ali
traje, a elja svakog pjesnika je da traje u vjenosti, da se
oplouje i nadrasta vrijeme: rijekom su od tada prohujale
/ vode i godine / ljepota se ne da / hoe da ivi / da traje.
(Pjesnici u modnoj konfekciji, str.30.). Navika da pjesnici
budu nekonvencionalni u svim segmentima, osim u ljepoti
317

pisanja, odvukla je pjesnike izvan domaaja shvatljivih

normi, te im poesto pripisuju samo bohemiju kao usud i
nain, ali, muku i ljepotu pisanja razmatraju samo nakon
smrti, zavlae prste u pjesnike rane uvjeravajui i druge i
sebe kako su bili pretea drutva i vremena u kojemu su
ivjeli. Na tom tragu je i Rapko Orman, pjesnik koji
upozorava na stanje poinjui od bliega k daljem. Kod
njega je to oito, jer su sve pjesme poele od onoga danas
i sad, a onda razvija temu u irinu kako bi ideju
otrjenjenja ili humanih gesta doveo do ina uzvienoga,
plemenitoga, onoga to uljudba mora imati u svom
umnom i djelotvornom obliku. Tako on pretvara raunanje
vremena u smislenu metaforu borbe ovjeka sa samim
sobom, sa svojom savjeu od koje nitko nije pobjegao: u
ovoj zemlji / poput njenih vozova i vlakova / sudovi
usporeno vozaju razvlae / ruka pravde nee ni stii ni
dotaknuti / zloince mnoge / oni e i dalje mirno ivjeti
sve / dok im sjene mrtvih ne probude savjest / i voda
zloina ne probije branu / vlastite due // tek tada e za
njih poeti rat / onaj iznutra sa sobom // (i novo raunanje
vremena). (Novo raunanje vremena, str.34.). A kako
poinje pjesma, svojim prvim krugom: pokraj tvornica
bive drave / kao pokraj groblja / prolazim tiho skrueno /
s blagom dozom sjete / promatram kosture giganata
(Zajedniki nekrolog, str. 35.);a zavrava zadnjim krugom
koji se gubi u tragu nae znatielje, ukapa se u nju,
oplemenjuje spoznajom i novim iskustvom koje dolazi
itanjem, htjeli mi to ili ne: s njima je u pamenje
pokopana jedna epoha / s njom i dio tebe/mene/nas.
(Zajedniki nekrolog, str. 36.).

318

Iskoristivi temu kako bi realizirao ideju, pjesnik koristi

nekonvencionalan nain pisanja, suvremen u onoj mjeri u
kojoj se suvremenost trenutka prihvati kao takva, jer i u
preobrazbi pjesnikih formi ovdje ne nalazimo
novokovanice (recimo, pjesnitvo Pere Pavlovia), ali
nalazimo jednostavan nain protoka misli od raanja,
poticaja da se kroz temu ostvari ideja novog i drukijeg
iskustva, a to je osnovna odlika ovog pjesnitva. Tu
pjesnik pokazuje svu svoju snagu intelektualne otrice,
pjesnikoga nadahnua i umijea da obino oplemeni do
uzdignua iznad prosjenosti, da mu da snagu i smisao na
ijem primjeru moemo upoznati i stei novo korisno
iskustvo. Zbog toga pjesnitvo i postoji. To je njegova
sveta zadaa, njegova mo djelovanja na svijest itatelja
kojom priznaje otkrie novog i usvaja ga kao takvog. U
takvu metamorfozu ulazi i pjesniki ostvaraj istoga
naslova (Metamorfoza svijesti, str.37.): graktanje zloguko
iz epike / jo dolijee do mene / iz lirike Edgara Allana
Poea / Gavran grake nikad vie / nikad vie // u mojoj
glavi te rijei zvee / lano i isprazno // kao nikad.
Ponekada, nikad ima svoju distancnu nedokuivost koju
uporno elimo podastrijeti kao dokaz istine do koje nam je
stalo. To uvijek nije mogue i sva naa upornost ne nalazi
valjano uporite. Ostajemo dosljedni i tvrdimo injenicom
u svim moguim trenutcima i nainima priopavanja,
pisano ili usmeno, ali ne vrijedi. Promijeniti jednom
zabiljeenu netonu injenicu, mnogo je tee nego ju
prihvatiti kao takvu. Povijest to najbolje poznaje.
Bjesomuno umnoavanje neistine postaje istina, injenica
neoborivoga postojanja: no sva moja pisanija / nije
daleko dobacila / ni po emu sturbu / svijetom nije

319

pronijela /./ mrak je dobacio dalje od svjetlosti.

(Sturba, str. 41.-42.).
Socijalnu i demografsku sliku pjesnik osjea s lirskom
tugom krajobraza (Straila za ptice, str. 47.). Opisom
straila u poljima ita, poinje svoje opetovanje o neem
to je sadanjost prihvatila kao urbani nain ivljenja, a
onaj iskonski, prirodno ljudski i blizak odnosima biljaka i
ovjeka, blizak suivotu i potivanju svih elemenata
prostora oko sebe, ostavlja na milost i nemilost divljem i
otpornijem, ostavlja bez usjeva koji su nekada krasili
prostrana livanjska polja: na poljima tadanjim / klasali
su domai usjevi - / jeam ra penica zob kukuruz /
obitavale ptice domae - / vrane vrake vrapci eve /
(siromatvo izbija / i s njihova perja) / straila takvih danas
/ u polju nema / sve manje je usjeva / sve manje ptica /
avrljanja i pjeva // kao da su cijela polja / postala straila
// ne samo za ptice. (Straila za ptice, str. 47.-48.).
Nije potrebito, ali je istinito kako postoje kritiari svih
odnosa i svega to se kree, svake promjene i postupka
ljudskog, ili neljudskoga, ali postoje u svakom mjestu
neovisno od veliine. Oni sve znaju, oni o svemu imaju
vrijednosne norme u koje nitko ne vjeruje, ali ih saslua,
jer i oni nekada pogode cilj. Nema one teme koju ne
poznaju, koju ne obrazloe na sebi svojstven nain:
kritiari su tu oko nas / (zamjerala zakerala) / susreemo
ih svakodnevno / ma isuu u svakom trenu / otricu
okrenu prema svemu / (kritiari ope prakse) / i ovjeku i
bogu i avlu. (Kritiari ope prakse, str. 55.).

320

Stvarima i ivotinjama pjesnici su oduvijek znali dati

univerzalan smisao kroz poruku. Tako je pjesnitvo
oduvijek proroansko, nedokuivo i predmetom uenja.
U takvom tematskom suportu su: Muica, Tele, Igla,
Stolica, Vrata, u kojima se opredmeuje duboki smisao
poruke: i moje srce ima vrata / uvijek su ti irom
otvorena // i tvoje srce ima vrata / kucam i ekam da se
otvore. (Vrata, str. 68.). Jednostavnost je najvee
bogatstvo ovog pjevanja, gdje iz motivskih, tematskih i
idejnih vodilja oplemenjuje smisao kako bi ideja zablistala
estetsko-idejnim i stilskim obiljejima. Takva protonost
ostavlja vidljiv trag na itateljevom zadovoljstvu, on
vjeruje pjesniku, prepoznaje svoje iskustvo i stjee novo:
kad bi samo zavirili / u mravinjake nae administracije /
mravi bi prestali mrmljati / o tjeskobi svoje nastambe /
pele bi zaledile zujanje / o stranoj stisci konice.
(Tjeskoba stiska, str. 71.).
Duboko
osvijeten,
socijaliziran
i
analitiki
neprikosnoven, autor progovara o vladavini onih koji jesu,
koji bi trebali i koji jesu upravo zato kako bi narodu bilo
bolje. To su pjesme: Tjeskoba stiska, aki dom, I tako
neto mislim, Doek visokog gosta, Predizborna. A narod
u svojim eljama sputan i ostavljen na milost i nemilost
njihovim osobnim preokupacijama, samo nemono gleda
u svjetlost njihovih prozora: dragi moj narode / pozivam
te jo jednom i molim / izai na izbore / u znaajnom
broju u velikom / pui (u) vuvuzele / kad su one cijeli
svijet / pobijedile u Africi / mogu i nae rivale // evo
uveliko ja puem i zujim / pui i zuji i ti. (Predizborna,
str. 80.).
321

Na odnose u obitelji, svoj peat utisnuo je i Domovinski

rat, ali, dobri i uljudno posloeni odnosi u hijerarhiji
obitelji rjeavaju problem uljuenom odlukom, kako tuu
nevolju treba gledati kao svoju, kako treba biti popustljiv,
kako se treba ponaati kao da ti je sve to radost zbog
alosti onoga drugog, koji nema gdje, zbog djece koja su
budunost nas samih: treba znam izbaciti porodicu / koja
tebi najvie smeta / to je bez sumnje ona s troje djece // i to
ratnika dirnu u srce / razorua pokoleba // tek tada shvati
da bi se tako djeca / nala na ulici / pod vedrim nebom //
oca zamoli da izbjeglice ne dira / i da ih jo bolje pazi // od
tada u stanu / nikome nije bilo tijesno. (Bajka, str. 84.).
Jedan, gotovo bizaran dogaaj, moe prouzroiti
nesvakidanje odnose, odnose koji dobiju sasvim drugu
konotaciju od one koja u stvarnosti jest. Posuditi auto nije
problem niti neki viteki in, ali, mnogi usputni
promatrai, akteri, mogu zakljuiti sasvim drukije odnose
ili, da se desilo ono to uokvire u svoju uobrazilju.
Vidjevi njih dvoje na benzinskoj postaji kako se nateu
oko plaanja goriva, slubenik na benzinskoj crpki, u
predveerje, zakljuuje kako se desilo neto sasvim drugo
(Pria sa benzinske, str. 85.-86.): sasvim diskretno uz
smijeak / podsjeti me kako smo se / proli put / gospoica
i ja otimali i utrkivali / ko e platiti gorivo.
Vjena tema je i nanos odnosa koje nai ljudi ponesu
sobom u inozemstvo kao slijed antropolokih sloboda, ali,
tamo negdje, u Njemakoj ili, na zapadu, takva ponaanja
su sasvim drukije prihvaena, sasvim drukije
vrednovana, stavljena pod lupu kulturalnih odnosa jednog
naroda koji ne vodi brigu o okoliu, nego se ponaa s
322

nagonima koji ga potiu na aktivnosti: na obali

planinskog potoka / stanovao na zemljak / potok pun riba
/ zemljak jedanput ne odoli ulovi / dvije potoarke /
(susjedi Nijemci nisu mu nita rekli) / no ubrzo je stigla
policija. (Pria i pritoke, str. 93.). Epilog je poznat, ali,
tko bi to uinio u naoj zemlji. Neko bi ga upozorio, ali, u
Njemakoj ne. Prolaze utei, kao tajno, ali djeluju
ubrzano i javno. Tko je prijavio, nije bitno. Ovdje se mi
zgraamo na inu uljudbe, jer, trebalo bi upozoriti kako se
djelo ne bi desilo. U Njemakoj dopuste djelo, a onda
slijede kazne. Dva naroda, dva odnosa uljudbe! Upravo
cijela ova zbirka, veinom lijepe naracije obinosti
pretvara u suvisli pjesniki uradak vrijedan pozornosti,
vrijedan da se zamislimo nad sobom i promijenimo ili
uspostavimo nove, uljudbene granice i njihove plemenite
mogunosti. Zato pjesnik putuje pod svjetlom Diogenove
svijee traei smisao, traei, gdje je tu ovjek? Zato
ovjek ovjeku nije ovjek, nego vuk, kako bi rekao
filozof Thomas Hobbes ili, ovjek nije tvorevina
okolnosti; okolnosti su tvorevina ovjeka. . (Herman
Hesse: Stepski vuk). Ovaj drugi, Hesseov zakljuak je
primjereniji odnosima koje nam postavi ova zbirka
pjesama, veoma zrelija i odmaklija od one koju imam u
svojoj privatnoj knjinici (Jadi NE Vujadine, 1982.), a
koju mi sam autor darova u Livnu te godine (ini mi se), a
to je razumljivo, to je prirodno s procesom pjesnikovog
ivotnog, intelektualnog, emocionalnog, iskustvenoga
zrenja: u ovom toku plovidbe / normalno bi bilo i
prirodno / da preda te prostrem sunce i ravnicu / rijeku i
lau smiraj vjetrova // ali neu // znam da su vode te
metafore / nosile mnoge due pjesnika. ( Tok tihe
plovidbe, str. 106.).
323

Zakljuimo, kod Ormana, ivot je pjesma, pjesma je ivot;

u pjesnikom preobraenju, sam ivot; odvojiv od
pjesnitva je proza koju treba opjesmiti, i, on to ini,
postavlja granice i pronalazi najjednostavnija rjeenja.
Obina i ljudska, a to je oduvijek bilo najtee: biti
poetian i jednostavan. Ovom zbirkom pjesama Orman je
potvrdio svoju dugogodinju opravdanost pjesnikih
kreacija, a njegova emocionalna inteligencija poprima
obrise najuljudbenijih odnosa, humanih gesta u slubi
ovjeka.
Knin, 12. kolovoza 2011.
Fabijan Lovri

Napomena:
Tekst objavljen u Motritima br. 64-65

324

BILJEKA O AUTORU
Rapko Orman roen je 1945. godine u Sturbi kod Livna.
Radio u livanjskoj prosvjeti i kulturi.
Od ljeta 1993. do jeseni 2001. bez posla.
U oujku/martu 2010. odlazi u mirovinu.
ivi u Livnu.
Zbirke poezije:
Jadi NE Vujadine, Opinska zajednica kulture, Livno,
1982.
Od vidika do povika, Opinska zajednica kulture, Livno,
1985.
ig ive rane, Islamski centar, Mostar,1996.
Svlak gole koe, Kujundi, Lukavac, 1999.
Glas obojen slikom, Planjax, Teanj, 2000.
Sitni sati nesanice, Planjax, Teanj, 2001.
Album vidnih polja, Autor, Livno, 2004.
Dobro nema veze, Planjax, Teanj, 2009.
Pjesmovita proza ivota, Autor, Livno, 2011.
Dah za uzdah, Print GS, Travnik, 2013.
Monografija:
Blago pod kupolom livanjske
potkupolne damije, Planjax, Teanj, 1999.
Magistar kompozicije i dirigent Aldo Kezi uglazbio je
brojne Ormanove pjesme.

325

NAPOMENA PRIREIVAA
Nakon deset objavljenih zbirki na red je napokon doao i
prvi izbor pjesama Rapke Ormana.
Kriterij za izbor u prvom planu bio je idejno-estetski,
odnosno umjetniki nivo pjesama, a tek potom teme,
motivi i dr. Na neke pjesme ukazali su i kritiari (prikazi,
recenzije), to je prireiva (ne uvijek) uvaio i otvorio
im vrata ove knjige. Za neke pjesme prireiva / autor
vre je i emotivnije vezan, pa se, moda, ponekad i
nesvjesno, i ta veza u ovaj izbor uplela.
Izbor obuhvaa sve zbirke ovog autora. Zbirke su u ovoj
knjizi poredane kronoloki, tj. redoslijedom kojim su se i
pojavljivale. Redoslijed je, uz dva-tri odstupanja, potovan
i pri navoenju pjesama onako kako su poredane u
zbirkama. U pojedinim pjesmama vrene su neznatne
intervencije ili je , kod pjesama bez naslova, stavljen
naslov (Uvijek neko vijee, Poeli, Glas ispod utnje, Kad
stara pria pjesme iz prve i druge zbirke).
Zadran je i grafiki oblik pjesama jer je i po njemu (prva
i druga zbirka) ovaj pjesnik bio osobit i prepoznatljiv.
Autor

326

SADRAJ
JADI NE VUJADINE
Djevojka je svoje oi klela
Busija
Bijeli dvori
Uvijek neko vijee ?
Poeli
Glas ispod utnje
Kula
OD VIDIKA DO POVIKA
Svem miru svijeta
Karijatide klesari
Pjesnik kua
Traim
Kad stara pria
Sa moje rijeke
Ozbiljna pjesma
Djed
Vilin konjic
Smrt pijetla
IG IVE RANE
Proplamsaj
327

Kalem hadi Jusufa Livnjaka

Molitva do neba nije doprla
Kua u plamenu
Zanos palikua
-Hemingvej varijacije
Mir pticama
Javu snom budim
Rije koju zabranjujem
Svoje udo svijeta
Molitva
kola
Drugi in
Sjaj i sjena

(?)

(?)

SVLAK GOLE KOE

Korijen
Historija
Razglednice
Njeno diraj dirke
Zlatno doba lai
Presvlak rijei bumerang
Sumnja li ovjek
Naranasta svjetlost
Na tronu trava
Svlak gole koe
GLAS OBOJEN SLIKOM
Apeles iza slike
Apeles ispred slike
Pazarni dan
328

Leti Anele
Mag tuma ptijeg leta
Svjedok i slike
Odsjaji ispod mlina
Mlinarov sin
Djeca ulice
Svitak pjesnika Kranjevia
Stol Slavka Gotovca
SITNI SATI NESANICE
Dozivanje pjesme
Raanje pjesme
Zaarani krug
Demonstriram Diogena
Demonstriram Nasrudina
Demonstriram Demostena
San o Gandiju
Obrii suze Pandora
Prazna obeanja
Bosanski torni psi patetino
Fatum
ahovska partija ivota
Saga o Keanu i Hansenu
Blic u devet
Saga o kahvi
Majstor i kruka
Majka i molitva
Razgovor ugodni
Pakost
Nita svata
Akvarel
329

Dah na ogledalu
ALBUM VIDNIH POLJA
Bojno ili bojeno
Noge
U galeriji
Neki kolski primjeri
Slika
San na jeziku jave
Saga iz Boema
Susret na mostu
Majka
Amanet
Saga o nani Kani
Tubalica (sa tri lica)
S kraja svijeta
Kraj
DOBRO NEMA VEZE
Pjesma moja
Na pjesme kamate
Otkud piscu friider
Zavrnute ui
Budunost
Nove Atlantide
Reklama Rinosa
Ava
Na obali rijeke
Zanosna pjesma
Susret na cesti
330

Sliice od oraha
Slika
Meuljudski odnosi
Mali ovjek
Malo
Konopac
Kie
U salonu ljepote
U tramvaju
Razgovor s unukom
Iz knjige snimanja
Ters
Dobro nema veze
Kloari na pijaci
Poplava kafia
Kinezi dolaze
Saga o stvarima
Stari i novi stanari
Cijena pueva
Korov iz moje bae
Peticija za smrt stabla
Ne bre od ivota
Definitivno i totalno
Magli je druga pria
Pero i njuh
Ljeto ezdeseto
Srce je dua
dral od papira
Legenda o zakopanom blagu
Nekrolog
Kad bih se ponovo rodio

331

PJESMOVITA PROZA IVOTA

Vodeni krugovi pjesme
Oglas
Radost pisanja
Dobaci Mea
Svila
Trave i zvijezde
Konj na ekranu
Uhode
Java jo spava
Novo raunanje vremena
Zajedniki nekrolog
Metamorfoza svijesti
Sturba
Straila za ptice
Golubovi nekad i sad
Igla
Vrata
Tjeskoba stiska
Bajka
Pjesma o sestri
Saga o porodinom stablu
Susret na pijaci
Tok tihe plovidbe
DAH ZA UZDAH
Povijest / puca glava
Luda kua
332

Veljaa 2012
Divlji konji livanjski
Kolutovi i stihovi
Rijeka u venama
A aj Cigani
Cigarete
Starac i maak
Momenti iskuenja
Glogov cvat
Jabuke
truca i mercedes
ivot nas nije mazio
Mladost i stvarnost
Zlatna godinjica mature
Rijei
Pjesma za svoju duu
Dugujem svakom ovjeku
Prikazi
Biljeka o autoru
Napomena prireivaa

333

OVO IZBRISATI!

Jadi NE Vujadine (1982).

48 - 7-1

Od vidika do povika (1985).

51 10

ig ive rane (1996).

37 14-1

Svlak gole koe (1999).

55 - 10

Glas obojen slikom (2000).

48 - 11

Sitni sati nesanice (2001).

41 - 22

Album vidnih polja (2004).

42 12 -2

Dobro nema veze (2009).

60 - 42

Pjesmovita proza ivota (2011). 50 - 23

Dah za uzdah (2013).

334

50 19-1
------------------------482 170-5

OVO IZBRISATI !

MOGUI NASLOVI:
PREKO DESET GORA
IZBOR
?
VODA VODENOG IGA
NITI VODENOG IGA
IZABRANE SAKSIJE PJESAMA
IZABRANE SAKSIJE VERSA
IZABRANE VAZE VERSA
SVATA KAEM SVATA
BRZACI RIJEKE IVOTA
OBRII SUZE PANDORA
TU NA U
GLASOVI ISPOD UTNJE
TRAIM JEDNU RIJE

335