ANATOMIJA UHA I FIZIOLOGIJA SLUHA

SADRAJ
UVOD.........................................................................................................................................2
1.

ANATOMIJA UHA.............................................................................................................3
1.1.

1.1.1.

Auricula.................................................................................................................4

1.1.2.

Meatus acuticus externus......................................................................................4

1.1.3.

Membrana tympani/tympanica.............................................................................5

1.2.

SREDNJE UHO...........................................................................................................5

1.2.1.

Cavitas tympanica.................................................................................................6

1.2.2.

Ossicula auditus/auditoria.....................................................................................7

1.2.3.

Antrum mastoidem................................................................................................7

1.2.4.

Tuba auditiva/auditoria (Eustahijeva tuba)...........................................................7

1.3.

2.

VANJSKO UHO..........................................................................................................3

UNUTRANJE UHO..................................................................................................8

1.3.1.

Labyrinthus osseus................................................................................................8

1.3.2.

Labyrinthus membranaceus................................................................................10

1.3.3.

Meatus acusticus internus...................................................................................11

FIZIOLOGIJA SLUHA.....................................................................................................11
2.1.

Zvuni podraaj..........................................................................................................11

2.2.

Putovi prenoenja zvuka do unutranjeg uha.............................................................12

2.2.1.

Provodni aparat sluha..........................................................................................12

2.2.2.

Perceptivni aparat sluha......................................................................................13

ZAKLJUAK...........................................................................................................................14
LITERATURA..........................................................................................................................15

UVOD
Uho (organum auditus) je periferni organ sluha i ravnotee koji je postavljen sa
temporalne strane lubanje. Vei dio uha (dvije treine) su u temporalnoj kosti dok je manji dio
(jedna treina) izvan nje.
ulo sluha ovjeka predstavlja prirodni sustav senzora koji omoguava percepciju
zvunih pojava iz okoline. Po svojim akustikim osobinama ulo sluha je prilagoeno prijemu
zvuka u zraku, jer je zrak ovjekovo prirodno okruenje. Zajedno sa vokalnim traktom, ulo
sluha ini sustav za komunikaciju ljudi pomou zvuka kao nositelja informacija.
Meutim, ulo sluha ne igra samo ulogu u komunikaciji ve slui i kao sustav za
upozorenje i orijentaciju. Ui registriraju zvune (mehanike) valove i pretvaraju ih u
elektrine signale, koji se alju u centralne strukture gdje se ti signali procesuiraju uvjetno
reeno, deifriraju, te tako nastaje osjet sluha. Uloga uha kao organa osjeta sluha nije samo
da registrira zvukove, ve i da ih lokalizira (uloga u orijentaciji). Uho moe registrirati
lokaciju odakle zvuk dolazi.
ulo sluha kod ovjeka se moe podijeliti na dvije funkcionalne cjeline na fiziki i
na psiholoki dio. Fiziki dio ini sve ono to se anatomski svrstava u osjet sluha. To su dva
uha, ivani putevi i centri u kori velikog mozga. Psiholoki dio ini nematerijalna sfera
psiholoke reakcije na fiziku pobudu koja kao rezultat daje zvunu sliku u svijesti sluatelja.
U funkcionalnom smislu fiziki dio ula sluha posreduje izmeu zvunog polja i svijesti.
Uho je graeno od tri dijela, vanjskog, srednjeg i unutranjeg uha i sva ova tri dijela su
funkcionalno povezana.

1. ANATOMIJA UHA
Uho je parni organ sluha koji je graen od vanjskog (auris externa), srednjeg (auris
media) i unutranjeg uha (auris interna).

Slika 1. Anatomija uha (izvor: www.elanguages.com)

1.1. VANJSKO UHO

Vanjsko uho (auris externa) ine una koljka (auricula) i vanjski sluni hodnik
(meatus acusticus externus). Ove dvije strukture zaduene su za primanje i slanje zvunih
valova prema strukturama srednjeg uha.

1.1.1.Auricula

Auricula je koni, veliinom i oblikom varirajui, nabor oblika lijevka. Fukcija une
koljke je hvatanje zvunih valova putem udubljenja i izboenja uke, te njihovo
reflektiranje u smjeru vanjskog zvukovoda.
Potporu une koljke ini elastina hrskavica (cartilago auricularis). Hrskavica une
koljke je pomou dva usjeka incisura terminalis medijalno i incisura intertragica lateralno,
podijeljena na dva dijela. Vei dio pripada auriculi, a manji je podijeljen na dva dijela, a to su
lamina tragi i cartilago meatus acustici exsterni. Ova dva dijela, vei i manji, su povezana
pomou isthmus cartilaginis auris. Na veem dijelu koji ini osnovu za unu koljku nalazimo
na prednjem dijelu helixa (luni nabor du ruba uke) jedno izboenje oznaeno kao spina
helicis. Una koljka je podijeljena sa crus helicis kojem na medijalnoj strani odgovara sulcus
cruris helicis. Od prethodno pomenutih incisura, prva, incisura terminalis odjeljuje hrskavicu
aurikule od hrskavice vanjskog slunog hodnika, a druga, incisura intertragica odjeljuje
hrskavice tragusa i antitragusa (izboine oko incisurae intertragicae). Od hrskavinih
elemenata treba pomenuti i laminu tragi koja predstavlja osnovu tragusa. Ova hrskavica se
medijalno nastavlja u hrskavicu meatusa acusticusa externusa. Spomenute hrskavice su
povezane ligamentima sa susjednim strukturama.

1.1.2.Meatus acuticus externus

Meatus acusticus externus, vanjski sluni hodnik ili vanjski zvukovod je

fibrokartilaginozni i kotani kanal, zavijen u obliku slova S koji vodi k bubnjiu, a svojim
oblikom pojaava frekvenciju zvunih valova na putu do bubnjia.
Protee se od une koljke do membrane tympani. Poinje na porus acusticus
externusu, a medijalna granica je ve spomenuta membrana tympani. Dijeli se na tri dijela:
lateralni, srednji i medijalni. Lateralni i vei dio srednjeg je fibrokartilaginozan, a ostatak
srednjeg i medijalni dio je kotan. U frontalnoj ravnini meatus se die prema gore, pa se
potom sputa prema dolje formirajui sa membranom tympani otar kut nazvan recessus
meatus acustici externi.
Fibrokartilaginozni dio meatusa gradi cartilago meatus acustici externi i fibrozna ploa
koja ga upotpunjuje. Kotani dio meatusa ini pars tympanica koja ima formu ploe uvinute u
brazdu koja je otvorena prema gore. Ova brazdu sa gornje strane zatvara pars squamosa i
pretvara je u kompletan kanal. Medijalno, pars tympanica zavrava sa sulcus tympanicus u
kojem se hvata nategnuti dio membrane tympani. Pars tympanica je prema naprijed odvojena
od pars petrosa i pars squamosa sa fissurom petrotympanica i fissurom petrosquamosa, a
prema natrag je od pars mastoidea odvojena sa fissurom tympanomastoidea. Meatus je iznutra
obloen koom ispod koje nema masnog tkiva i koja se prema membrani tympani stanjuje.

Koa je vrsto srasla s perihondrijem i periostom, to uzrokuje jaku bol pri upalama
zvukovoda. Oko ulaza u ovaj hodnik i u njegovom membranskom dijelu nalaze se lijezde
znojnice i dlaice, tragi. lijezde koje lue cerumen ukastu unu mast, glandulae
ceruminosae, nalaze se u membranskome i stranjemu gornjemu dijelu kotanog zvukovoda.

1.1.3.Membrana tympani/tympanica

Membrana tympani ili bubni je koni nabor izmeu vanjskog zvukovoda i bubnjita.
Nalazi izmeu meatusa acusticusa externusa i cavitas tympani, tj. odjeljuje vanjsko od
srednjeg uha.
Membrana tympani je izvanredno fina, lako zategnuta i koso prema meatusu
postavljena ovalna sedefasta membrana, koja je uz to povlaenjem prve koice prema unutra
nagnuta u obliku konusa, sa najudubljenijim dijelom zvanim umbo membranae tympanicae.
Sastoji se od dva dijela. Jedan je nategnut i razapet je u sulcus tympanicusu, a nazvan je pars
tensa membranae tympani. Drugi dio je uloen u incisuri tympanici. To je labavi dio oznaen
kao pars flaccida membranae tympani.
Njezin najvei, zategnuti dio (pars tensa) ima tri sloja vanjski epidermalni, srednji
fibrozno-vlaknasti i unutranji sloj koji ini sluznica cavuma. Mnogo manji srpasti dio u
prednje-gornjem rubom dijelu membrane nema ovaj srednji sloj, pa je zato labav (pars
flaccida membranae tympani, membrana Schrapnelli). U prednje-gornjem dijelu bubnjia, sa
unutranje strane, za nju je utkana prva sluna koica eki (malleus), i to svojim dugim
krakom (processus longus). To se izvana gledajui vidi kao stria malleolaris, dok se kratki
krak (processus brevis) izbouje kao trn iznad ovoga. Za prvu koicu je vezana druga nakovanj (incus), a za ovu trea - stremen (stapes), ija je ploica elastinim ligamentima
vezana za ovalni prozor. Tim putem se zvune vibracije prenose na tekuine unutranjeg uha.
Membrana se sastoji iz tri dijela:
stratum cuneatum (vanjski koni dio),
stratum propium (srednji sloj, vlastiti sloj membrane),
stratum mucosum (sluznica koja je nastavak sluznice bubnjita).

1.2. SREDNJE UHO

Auris media ili srednje uho je dio uha koji se nalazi medijalno od bubnjia (membrana
tympani). Sastoji se od zrakom ispunjenih prostora prekrivenih sluznicom. Tri su dijela
srednjeg uha bubnjite (cavum tympani, cavitas tympanica) sa slunim koicama (ossicula
auditus), pneumatski prostori (antrum mastoidem) i una truba (tuba aditiva).

Srednje uho je aparat koji prenosi zvune valove iz vanjskog slunog hodnika u
unutranje uho. U cavitasu tympani smjetene su slune koice, povezane zglobovima i
ligamentima, i pokretane sa dva mala miia - m. tensor tympani i m. stapedius. Izmeu
cavitasa tympani i meatus acusticus externusa nalazi se ve spomenuta membrana tympani
koje prima zvune valove i predaje ih slunim koicama.

1.2.1.Cavitas tympanica

Bubnjite je visoki uski prostor koji je dobio naziv po slinosti sa bubnjem, jer mu
vanjski zid ini zategnuta membrana - bubnjite - a sama upljina je cilindrina ili
prizmatina, mada u osnovi nepravilna. Ipak se, vie deskriptivno, a i radi vanih anatomskih
detalja, mogu opisivati njezinih est zidova, kao i sama upljina sa funkcionalnim sustavom
koji ju premouje.
Vanjski zid bubnjita ili lateralni zid (paries membranaceus) ini djelomino
(uglavnom po rubovima) kost (dio ljuske sljepoone kosti), a centralni dio zauzima membrana
- bubnji. Na taj nain je i samo bubnjite anatomski podijeljeno na tri dijela, tj. kata:
Gornji kat (epitympanon, epitypmanum) koji se nalazi iznad gornjeg ruba bubnjia, i u
kojemu se nalaze glava ekia i tijelo nakovnja; njemu pripada recessus
epitympanicus;
Srednji kat (mesotympanon, mesotympanum) koji zauzima srednji dio bubnjita u
visini bubnjia, izmeu bubnjia i promontoriuma;
Donji kat (hypotympanon, hypotympanum) koji ini dio bubnjita ispod donjeg ruba
bubnjia tj. dno bubnjita.
Unutranji ili medijalni zid bubnjita (paries labyrinticus) je ujedno vanjski zid
unutranjeg uha i odvaja srednje od unutranjeg uha. Na njegovoj sredini dominira izboenje
bazalnog zavoja punice (cochlea) zvano promontorium. Iznad njega je ovalni prozor
(fenestra ovalis/vestibuli), a ispod okrugli prozor (fenestra cochleae/rotunda). U prvome se
nalazi treca sluna koica (stapes), dok je drugi prozor slobodan i zatvoren samo tankom
membranom. Gornji zid ili krov (paries tegmentalis) tvori tanka kotana ploica tegmen
tympani. Ona odvaja bubnjite od srednje lubanjske jame i sljepoonog dijela mozga. Prednji
zid (paries caroticus) najveim dijelom zauzima proireni otvor Eustahijeve cijevi (tuba
auditiva) i izboenje karotidne arterije, dok se na stranjem zidu (paries mastoideus) nalazi
ulaz u prvu mastoidnu upljinu (aditus ad antrum mastoideum). Dno bubnjita (paries
jugularis) ini tanka kotana ploica koja ga odvaja od fossae jugularis i bulbusa v. jugularis
superior.
Za zidove ubnjita se veu i kroz njenu upljinu prolaze dva miia srednjeg uha
musculus tensor tympani i musculus stapedius. Njihov zadatak je da svojim kontrakcijama
zateu i oputaju membranu tympani te joj tako omoguavaju vibracije te primanje zvunih
valova. M. stapedius je najmanji popreno-prugasti mii u tijelu a on svojom kontrakcijom
6

olabavi membranu tympani za primanje slabijih zvunih signala. M. tensor tympani svojom
kontrakcijom zatee membranu tympani za primanje jakih zvunih podraaja.

1.2.2.Ossicula auditus/auditoria

U slune koice se svrstavaju

maleus (eki), incus (nakovanj) i stapes
(stremen, uzengija). Ove koice slue kao
aparat za prijenos valova od membrane
tympani na unutranje uho. Meusobno su
povezane zglobovima i ligamentima te su
pokretne. Povezane su sa dva zgloba
art.incundostapedialis
(zglob
izmeu
incusa i stapesa) i art. incundomalearis
(zglob izmeu maleusa i incusa). Osim
toga maleus je manubriumom i lateralnim
processusom uloen u membranu tympani.
Slune koice povezane su sa zidovima
cavitas
tympani
odgovarajuim
ligamentima.
Slika 2. Ossicula auditus (izvor: www.likar.info)

1.2.3.Antrum mastoidem

Antrum je obloen sluznicom bubnjita i otvara se prema naprijed u recessus

epitympanicus. Tanka kotana lamela, produetak prema natrag tegmen tympani, odvaja ga od
srednje lubanjske jame i temporalnog renja mozga. Iz stranjeg zida antruma razvijaju se u
prvoj godini ivota paralelno s razvojem mastoidnog nastavka elije (cellualae mastoideae).
One variraju u obliku, broju i veliini. Kako svi pneumatiki prostori zapoinju iz bubnjita,
tvore s njim zajedniki prostor koji podlijee bolestima.
1.2.4.Tuba auditiva/auditoria (Eustahijeva tuba)

Tuba auditiva je dijelom kotani (lateralna treina pars ossea tubae auditivae), a
dijelom fibrokartilaginozni kanal (medijalne dvije treine pars cartilaginea) koji spaja
srednje uho i epifarinks. Zapoinje na lateralnom zidu drijela (u pars nasalis drijela s ostium
pharyngeum tubae auditivae), ide gore, natrag i lateralno, te ulazi u semicanalis tubae
auditivae u piramidi temporalne kosti. Na tubi auditivi opisujemo pet dijelova, i to:
Ostium pharyngeum tubae auditivae koji se nalazi na lateralnom zidu epifaringsa iza
conchae nasalis inferior. Hrskavini skelet tube uzrokuje izboenje u farinksu nazvano
torus tubarius.
Pars cartilaginea je drugi dio koji ini hrskavini dio tubae auditivae na kojoj
razlikujemo dvije lamele i to medijalnu i lateralnu. Prostor izmeu dvije lamele
nadopunjava vezivna lamina membranacea koja ini dio lateralnog i donji zid tube. Za
8

laminu membranaceu vee se m. tensor veli palatine koji svojom kontrakcijom otvori
lumen tube.
Isthmus je sueno mjesto koje odgovara vanjskom otvoru semicanalisa tubae
auditivae.
Pars ossea je zapravo semicanalis tubae auditivae koji je dio canalisa
musculotubariusa. Kroz ovaj kanal prolaze tuba auditiva i m. tensor tympani.
Ostium tympanicum tubae auditivae je otvor kojim se tuba otvara u cavitas tympani na
prednjem zidu bubnjita.

Tuba je iznutra obloena sluznicom sa vierednim trepetljikastim epitelom, a u lamini propriji

nalazi se struktura slina drijelnoj tonzili - tonsilla tubaria, i mnogobrojne sluzne lijezde glandullae tubariae.

1.3. UNUTRANJE UHO

Unutranje uho ili auris interna je dio uha u kojem su smjeteni i osjet sluha i osjet
ravnotee (pars acustica i pars vestibularis) te je zato i vrlo sloene grae. Taj, uvjetno reeno,
ureaj za registraciju ravnotee i zvuka, lei u piramidi izmeu srednjeg uha (auris media) i
unutranjeg zvukovoda (meatus acusticus internus).
Specifini osjetni ureaji nalaze se unutar membranoznog labirinta (labyrinthus
membranaceus) koji je ispunjen endolimfom, dok ga izvana oplakuje perilimfa koja se nalazi
u perilimfatiki prostoru (spatium perilymphaticum) i kotanom labirintu (labyrinthus osseus).
Kotani labirint ine tri dijela punica (cochlea), predvorje (vestibulum) i polukruni
kanalii (canales semicirculares). Membranski labirint nalazi se unutar kotanoga. U
predvorju kotanog labirinta nalaze se sacculus i utriculus. . U polukrunim kanalima nalaze
se tri polukrune membranske cijevi, ductus semicirculare, a uzdu punice nalazi se ductus
cochlearis. Svi dijelovi membranskog labirinta meusobno su spojeni.

1.3.1.Labyrinthus osseus

Kotani labirint je smjeten u piramidi sljepoone kosti. ine ga tri dijela, i to cochlea,
koja se nalazi najvie prema naprijed i medijalno, potom vestibulum koji lei u sredini i tri
semicirkularna kanala (canales semicirculares) koji se nalaze najvie straga i lateralno. Unutar
kotanog labirinta nalazi se membranozni labirint kojeg ine ductus cochlearis koji je
smjeten u punici, potom sacculus i utriculus koji su smjeteni u vestibulumu, te tri
semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajuim semicirkularnim kanalima. Izmeu
kotanog i membranoznog labirinta je spomenuti perilimfatiki prostor kojeg ispunjava
perilimfa.

1.3.1.1. Cochlea

Kotana punica ili cochlea je spiralni kanal (canalis spiralis cochleae) koji zavija
slino puevoj koljci. Polazi sa prednje-donjeg zida vestibuluma, te ide prema dolje i
naprijed, a zatim zavija prema gore i natrag dva i po puta pri emu se svaki zavoj suava i
odmakne u lateralnu stranu. Takvim tokom cochlea dobija oblik konusa na kojem se opisuje
bazu (basis cochleae) koja je okrenuta prema medijalno, i vrh (cupula cochleae) koji je
okrenut prema lateralno. Unutranjost konusa kojeg pravi canalis spiralis ispunjava modiolus
koji takoe ima oblik konusa sa bazom prema medijalno i vrhom (apex modioli) sa kojeg
odlazi kotana ploica (lamina modioli). Baza modiolusa projicira se u fundus meatus
acusticus internus u podruju areae cochleae. Naime modiolus je pun kanalia (canales
longitudinales modioli) od kojih svaki odgovara jednom otvoru u tractus spiralis foraminosus.
Ovi kanalii zavravaju na bazi lamine spiralis oseae u kanalu canalis spiralis modioli, a u
kojem je smjeten ganglion spirale cochleae. Canalis spiralis je kotanom ploom (lamina
spiralis ossea) nepotpuno podijeljen na dva dijela - scala vestibuli i scala tympani. Potpunu
podijelu vri ductus cochlearis koji lei u scala media. Lamina spiralis ossea u podruju
kupule zavrava sa hamulus lamine spiralis. Izmeu ovog hamulusa i lamine modioli nalazi se
tzv. helikotrema preko koje komuniciraju scala tympani i scala vestibuli. U bazalnom dijelu
scale tympani nalazi se otvor kojim poinje canaliculus cochleae koji se otvara na donjoj
strani piramide. Kroz ovaj kanali prolazi ductus perilymphaticus.
1.3.1.2. Vestibulum

Vestibulum ili predvorje je upljina smjetena izmeu cohleae i semicirkularnih

kanala. Naprijed se otvara punica a straga semicirkularni kanali.
Medijalni zid je prislonjen uz fundus unutranjeg zvukovoda i u njemu se nalaze dvije
udubine recessus sphaericus (za sacculus) i recessus ellipticus (za utriculus). S tog zida
polazi i i kotani kanal, aqueductus vestibuli u kojemu se nalazi ductus endolymphaticus.
Aquedusctus vestibuli zavrava na stranjoj strani piramide (pars petrosa ossis temporalis)
ispod dure. U podruju recessus sphaericus i ellipticus kotani zid je upljikav kao sito
(macula cribrosa superior et media) za prolaz vlakana n.utriculoampularis i n.saccularis.
Lateralni zid je medijalni zid bubnjita i na njemu se nalaze dva otvora fenestra
vestibuli i fenestra cochleae. Fenestra vestibuli je gornji ovalni otvor u koji je uloena baza
stremena. Tu je scala vestibuli kao perilimfatiki prostor punice u direktnom kontkatu s
predvorjem (recessus cochlearis). Fenestra cochleae je donji okrugli otvor koji je u ivoga
ovjeka zatvoren membranom (membrana typmani secundaria).
1.3.1.3. Canales semicirculares ossei

Semicirkularni kanali smjeteni su iza vestibuluma. Ima ih tri - canalis semicircularis

anterior, posterior i lateralis. Svaki od ta tri kanala ima jedan ampularni (crus ampulare) i
neampularni krak (crus simplex). Neampularni krakovi prednjeg i stranjeg kanalia se
spajaju i ine crus commune. Canalis semicircularis anterior smjeten je u frontalnoj ravni, a
na prednjoj strani piramide ini luno izboenje eminencia arcuata. Canalis semicircularis
posterior smjeten je u sagitalnoj ravni. Canalis semicircularis lateralis smjeten je pod kutem
od 30 u odnosu na horizontalnu ravninu, a na medijalnom zidu bubnjita stvara izboenje
prominentia canalis semicircularis lateralis. Otvori semicirkularnih kanala nalaze se u
10

vestibulumu i to na njegovom gornjem i stranjem zidu. Na gornjem zidu su etiri otvora.

Prednji lateralni je ampularni otvor canalis semicircularis anteriora, a prednji medijalni je
otvor za crus commune prednjeg i stranjeg semicirkularnog kanala. Stranji lateralni je
ampularni otvor lateralnog semicirkularnog kanala, a stranji medijalni je neampularni otvor
istog. Na stranjem zidu nalazimo ampularni otvor stranjeg semicirkularnog kanala.

1.3.2.Labyrinthus membranaceus

Membranozni labirint lei u kotanom labirintu od kojega ga odvaja perilimfatiki

prostor ispunjen perilimfom, dok sam membranozni labirint ispunjava endolimfa. ine ga
ductus cochlearis koji je smjeten u punici, zatim sacculus i utriculus koji su smjeteni u
vestibulumu, te tri semicirkularna duktusa koji se nalaze u odgovarajuim kotanim
semicirkularnim kanalima. Iz sakulusa vodi mali ductus reuniens u kanal punice (ductus
cochlearis) koji pripada organima sluha, a od utrikulusa odlaze tri polukruna janalia koji sa
sakulusom ine organ ravnotee.
1.3.2.1. Labyrinthus vestibularis

Organ ravnotee ine tri membranozna polukruna kanalia (ductus semicirculares).

Izvodni membranozni kanalii (ductus uticularis i saccularis) povezuju utrikulus i sakulus sa
poetkom izvodnog kanala endolimfe (ductus endolymphaticus)
Sami utriculus i sacculus su ovalni membranozni mjehurii ispunjeni endolimfom.
Oba imaju sivo-bijelu ovalnu mrlju (macula) koja je zapravo zadebljano osjetno polje. Na
macula utriculi zapoinje n.utricularis, a na macula sacculi n.saccularis.
1.3.2.2. Labyrinthus cochlearis

Sluni dio membranoznog labirinta ini prije svega membranozna punica (ductus
cochlearis). To je na oba kraja slijepo zavren kanal ispunjen endolimfom koji lei u kotanoj
punici. Ductusom reuninensom je povezan sa sacculusom. Kao i punica, tvori spiralne
zavoje. Razlikuje se:
Paries vestibularis ductus cochlearis vestibularni dio koji granii sa scom tympani,
Paries externus vanjski zid kroz koji dolaze krvne ile,
Paries tympanicus timpanalni dio koji granii sa scala tympani.
Spinalni ili Cortijev organ (organum spirale cochleae) nalazi se cijelom duinom
ductusa cochlearisa, spinalno oko modiolusa. Graen je kao svaki neuroepitel, od potpornih i
osjetnih stanica (vanjske, unutranje), a iznad osjetnih stanica lebdi pokrovna membrana
(membrana tectoria). Vanostih tih stanica je u nastanku zvuka, tj. podraaja. Naime, pritisak
uzrokovan zvunim valovima prenosi se preko stapesa i scalae vestubuli na ductus cochlearis
i bazalnu membranu i tu izazove maksimalnu amplitudu na odreenom dijelu za odreeni
zvuk. Gibanja izazovu defleksiju stereocilija vanjskih osjetnih stanica. Podraaj vanjskih
osjetnih stanica uzrokuje gibanje tih stanica to dovodi vjerojatno do forsiranog strujanja
endolimfe ispod tektorijalne membrane i defleksije stereocilija unutranjih osjetnih stanica.
11

Tek te stanice, nakon to budu depolarizirane, alju signal preko bazalnih sinapsi na aferentni
dio slunog ivca i djeluju kao kohlearni pojaiva frekvencije.
1.3.3.Meatus acusticus internus

Unutranji zvukovod spaja labirint s endokranijalnom upljinom. To je kotani kanal

koji zapoinje na stranjoj strani piramide sljepoone kosti otvorom porus acusticus internus,
ide lateralno i natrag i zavrava slijepim dnom (fundus meatus acustici interni). Fundus je sa
dva grebena (crista verticalis i crista transversa) podijeljen na etri polja:
Area vestibularis superior za n. utriculoampullaris,
Area vestibularis inferior za n. saccularis,
Area cochleae prednje, donje polje sa spiralni nizom rupica (tractus spiralis
foraminosus) kroz koje prolaze niti n. cochlearisa,
Area n. facialis za n. facialis i n. intermedius
Osim navedenih, kroz unutranji zvukovod prolaze i a. labyrinthi i vv. labyrinthi.

2. FIZIOLOGIJA SLUHA
Organ sluha je bioloki receptor zvuka, senzorni organ postavljen tako da akustike
promjene tlaka i kretanja lestica zraka prikupi, transformira i pretvori u pogodne
bioelektrine potencijale. Oni zatim kao ivani impulsi putuju do odgovarajuih centara u
mozgu, gdje podlijeu procesima analize, integracije i prepoznavanja (identifikacije), kako bi
se pripremili za daljnju svjesnu obradu. To je aktivni proces koji zapoinje jo u vanjskoj
sredini i nastavlja se postupno na cijelom putu u niz mehanikih, kemijskih i elektrinih
efekata kroz sve strukture uka, slune ivce, jezgre, sinapse i centre.
Sa praktinog stajalita itav fenomen sluanja ovisi od tri osnovne karike:
vrste i kvalitete zvunog podraaja (stimulusa);
provodnog (transmisijskog odnosno konduktivnog) aparata koji prenosi i na odreeni
nain transformira zvukove iz vanjske sredine do senzornih elemenata;
perceptornog aparata koji prihvaa zvune signale i pretvara ih u odreene bioloke
ekvivalente pogodne za daljnju neuroloku obradu sve do prelaska u svijest.

2.1. Zvuni podraaj

Specifini akustini stimulus organa sluha je zvuk, koji se moe definirati kao
odreena vrsta oscilatornih promjena tlaka i valovitog kretanja estica materijalne sredine.
Prirodno je da organ sluha ne reagirana sve ove promjene, ve samo na odreene raspone
broja titraja (izraenih kroz frekvenciju zvuka) i na odredjenu veliinu valova, koja
predstavlja jakost zvuka, odnosno efektivni zvuni tlak. U frekventivnom pogledu sluno
12

polje se nalazi izmeu 16 i 20.000 Hz. U pogledu intenziteta moemo uti zvukove u slunom
polju izmeu praga sluha i praga bola. Uho je razliito osjetljivo po pojedinim frekvencijama
zvuka, pa se vrijednost intenziteta zvuka obino ne izraava u apsolutnim, nego u relativnim
logaritamskim odnosima, koji se oznaavaju u decibelima (dB). Tako se normalno prag sluha
nalazi na 0 dB a prag bola izmedju 120 i 130 dB. Ove granice mogu biti razliito pomaknute,
pri emu obino dolazi do suenja slunog polja bilo u pogledu frekvencije ili intenziteta, to
je od velikog znaaja za mogunosti percepcije zvuka i dijagnozu vrste i veliine oteenja
sluha.

2.2. Putovi prenoenja zvuka do unutranjeg uha

2.2.1.Provodni aparat sluha

Zvuk se prenosi kroz svaku materijalnu sredinu, ali u ovjeka dolaze u obzir praktino
samo dva puta - iz zrane sredine preko srednjeg uha (aero-timpanalni prenos) i prijenos kroz
vrstu sredinu, putem kosti (kotani ili osealni prenos).
Na najvanijem aero-timpanalnom putu prijenosa zvuka razvio se provodni
(konduktivni, transmisijski, prijenosni) aparat sluha. On se sastoji iz vanjskog i srednjeg uha i
ima zadatak kompenzirati gubitak usljed otpora (impedancije) pri prijelazu zvuka iz zrane na
vrstu i tekuu sredinu. Pri tome je zadatak vanjskog uha prikupiti i koncentrirati zvune
valove prema bubnjiu. Ovi uinci su vrlo mali pod uvjetom da je ouvana barem i
djelomino prolaznost zvuka kroz zvukovod, a smetnje nastaju samo kad je on potpuno
zaepljen cerumenom ili stranim tijelom.
Glavni provodni i transformatorni efekti u konduktivnom aparatu sluha nastaju u
srednjem uhu. Taj aparat je za ovu vrstu posebno pripremljen i potrebno je razlikovati
nekoliko efekata. Prvo, struktura bubnjia, kao veoma fina membrana, konusnog oblika i lako
zategnuta, sa vlaknima koja omoguavaju vibriranje u irokom spektru frekvencija, doputa
primanje, praktino bez otpora, svih ujne frekvencija tonova. Drugi je efekt poluge koji
nastaje daljnjim prijenosom zvuka sa bubnjia preko lanca slunih koica. Zahvajujui tome
zvuni tlak je na kraju lanca, tj, na ploici stapesa, oko 1.3 puta vei nego to je bio na
bubnjiu. Trei efekt nastaje koncentracijom zvunih valova sa bubnjia na oko 22 puta
manju povrinu ovalnog prozora, to predstavlja i najvei pojedinani efekt u kompenzaciji
gubitaka na prijelazu zvuka prema unutranjem uhu. U obzir dolaze jo i efekti rezonancije
upljine srednjeg uha, odnosa ovalnog i okruglog prozora i impedance endolabirintne
tekuine. Zbroj ovih efekata daje normalno skoro potpunu kompenzaciju svih gubitaka u
prijenosu zvuka, to je osobito vano za provoenje dubokih tonova, koji se bez ovog sustava
teko mogu uti. Zato se i razni poremeaji u konduktivnom aparatu sluha odraavaju
prvenstveno u oteenju sluha za duboke tonove.

13

Za normalnu funkciju provodnog sustava od velikog je znaaja ne samo integritet i

pominost svih struktura srednjeg uha, ve i prolaznost Eustahijeve tube, ime se izjednaava
tlak zraka s obje strane bubnjia.
U fiziologiji sluha je vana i zatitna funkcija miia srednjeg uha, koji svojom
kontrakcijom dovode do zatezanja bubnjia i ukruenja lanca slunih koica, ime se
smanjuje preveliki prijenos zvune energije, koji bi mogao otetiti sluh.

2.2.2.Perceptivni aparat sluha

Perceptivni aparat sluha poinje od sosjetnog epitela u Cortijevom organu i zavrava

se u akustinim zonama modane kore. Treperenje bazilarne membrane pod djelovanjem
zvunih valova prenosi se na Cortijev organ i njegove osjetne stanice, o emu je ve bilo
govora. Nadalje, dolazi do sloenog procesa transformacije mehanike vibratorne energije
zvunih valova u bioloke elektrokemijske promjene, koje se dalje prenose na ivane
zavretke.
Postavljeno je nekoliko desetaka teorija sluha, koje su pokuavale razjasniti veliku
analizatorsku mo uha u pogledu percepcije frekvencije i intenziteta pojedinih tonova.
Najpoznatija je rezonantna teorija, koju je jo krajem pedestih godina prolog stoljea
postavio Helmholtz. Po njoj se kratke niti na bazi punice reaguju na visoke tonove, dok due
niti pri vrhu vibriraju pod djelovanjem dubokih tonova. Zvuni valovi, nakon prolaska kroz
srednje uho i preko bazalne ploice stapesa, izazivaju promjene tlaka u tekuini neposredno
iza ovalnog prozora. Kako su tekuine nestlaive, to je stvaranje valova u punici mogue
samo ako tlaku i uvlaenju ploice stapesa u ovalnom prozoru odgovara izboenje okruglog
prozora. Pri tome mora doi i do ugibanja bazilarne membrane koja se nalazi izmedju ovih
prozora. Mjesto na kojemu e doi do ovog uganua membrane ovisi o visini tona iji se
valovi prenose na tekuine unutranjeg uha. Visoki tonovi e to izazvati odmah na poetku
punice, usljed toga to su u rezonanciji sa kratkim nitima, dok niski tonovi putuju sve do
vrha punice i tek tu nailaze na vlakna ija im rezonancija odgovara da bi proizveli njihovo
vibriranje. Tako se prostorno tono lokalizira visina svakog tona. Ova teorija je do danas
mnogo puta revidirana i modificirana dobivi nova imena i nazive, ali se osnovni princip
zadrao, to je dokazano mikro-fiziolokim mjerenjima. Tako je utvreno i da krajnje vanjske
osjetne stanice odgovaraju na najtie tonove, a unutranje stanice reagiraju samo na jake. Na
ovaj nain se danas objanjava percepcija tonova po visini i jaini.
I ivana vlakna su strogo specijalizirana za pojedine frekvencije tonova, a njihovi
impulsi se prenose depolarizacijom, s tim to trpe u centralnim putovima, jezgrama i
sinapsama brojne modifikacije. Veina (preko 60%) vlakana prelazi u modanom stablu na
suprotnu stranu, dok manji dio ide do istostranih modanih centara. I tu postoji odgovarajua
lokalizacija pojedinih frekvencija, ali i povezivanje sa brojnim drugim centrima radi
identifikacije znaaja zvuka i stvaranje zvunih slika.

14

ZAKLJUAK
Zvuk je vano sredstvo za prijenos informacija, a uho je moan prijemnik takvih
informacija. Organ sluha uho, bioloki je receptor zvuka, senzorni organ postavljen tako da
akustike promjene tlaka i kretanja estica zraka prikupi, transformira i pretvori u pogodne
bioelektrine potencijale. Ima veliku analizatorsku mo uha u pogledu percepcije frekvencije i
intenziteta pojedinih tonova. Sukladno tomu, i struktura, odnosno anatomija takvog ureaja je
kompleksna, tim vie ako u obzir uzmemo da je uho ujedno i osjetilo ravnotee.
Uho je parni organ sluha koji je graen od vanjskog (auris externa), srednjeg (auris
media) i unutranjeg uha (auris interna). Vanjsko uho ine una koljka (auricula) i vanjski
sluni hodnik (meatus acusticus externus). Ove dvije strukture zaduene su za primanje i
slanje zvunih valova prema strukturama srednjeg uha. Srednje uho je dio uha koji se nalazi
medijalno od bubnjia (membrana tympani). Sastoji se od zrakom ispunjenih prostora
prekrivenih sluznicom. Tri su dijela srednjeg uha bubnjite (cavum tympani, cavitas
tympanica) sa slunim koicama (ossicula auditus), pneumatski prostori (antrum mastoidem)
i una truba (tuba aditiva). Srednje uho je aparat koji prenosi zvune valove iz vanjskog
slunog hodnika u unutranje uho. Unutranje uho je dio uha u kojem su smjeteni i osjet
sluha i osjet ravnotee (pars acustica i pars vestibularis) te je zato i vrlo sloene grae. Taj,
uvjetno reeno, ureaj za registraciju ravnotee i zvuka, lei u piramidi izmeu srednjeg uha
(auris media) i unutranjeg zvukovoda (meatus acusticus internus).
Perceptivni aparat sluha poinje od osjetnog epitela u Cortijevom organu i zavrava se
u akustinim zonama modane kore. Treperenje bazilarne membrane pod djelovanjem
zvunih valova prenosi se na Cortijev organ i njegove osjetne stanice, dolazi do sloenog
procesa transformacije mehanike vibratorne energije zvunih valova u bioloke
elektrokemijske promjene, koje se dalje prenose na ivane zavretke, te daljnim putovima na
viim razinama dolazi do integracije podaraaja i informacija te nastanka osjeta sluha.

15

LITERATURA
Fanghnel J, Pera F, Anderhuber F, Nitsch R. (2009). Waldeyerova anatomija ovjeka. Golden
Marketing Tehnika knjiga. Zagreb.
Heever M. (2012). Osnove fizioloke i govorne akustike (predavanja za studente logopedije).
Sveuilite u Zagrebu, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet. Zagreb.
Pickles J.O. (2012). An introduction to the Physiology of Hearing. Emerald Group Publishing
Limited, UK.
Podaci sa internet stranice: Otologija. Klinika anatomija, fiziologija i patofiziologija uva.
http://famona.sezampro.rs/medifiles/otohns/katedra/orl2.pdf
Podaci sa internet stranice: Physiology of Hearing (Klinke, R.)
http://link.springer.com/chapter/10.1007/978-3-662-01128-7_5#page-2
Podaci sa internet stranice: Fiziologija uha. http://zdravlje.eu/2012/03/29/fiziologija-uha/
Podaci sa internet stranice: Osnovni principi rada ula sluha.
http://telekomunikacije.etf.bg.ac.rs/predmeti/te4e/Akustika_09_Osnovni_principi_rada_cula_
sluha.pdf
Podaci sa internet stranice: The anatomy and physiology of the ear and hearing (Alberti, P.W.)
http://www.who.int/occupational_health/publications/noise2.pdf

16