PROF.

DR KAPLAN BUROVI
- akademik -

BUROVII
- porodina istorija -

2008
PERAST
B U R O V I I
- porodina istorija 1

Redaktori:
Milorad BUROVI,
Safet RESULBEGOVI,
Neboja BUROVI
Korektori:
Svetlana RESULBEGOVI,
Arnela BUROVI
Naser RESULBEGOVI
Tehniki urednik:
Anton BUROVI

Sva prava su rezervisana

od Izdavake kue.

IZDAVKA KUA B A L K A N
tamparija ERE - Ulcinj, 2008.

PREDGOVOR

Od svetski poznatog pera, akademika prof. dr Kaplana Resulbegovia Burovia, jo 1994. godine stavljena je
u ruke italaca knjiga RESULBEGOVII PORODINA ISTORIJA. Tada mu neki itaoci rekoe: Profesore,
Vae pleme snom mrtvijem spava !
Resulbegovii (i ne samo oni!), do tada, stvarno su snom mrtvijem spavali. Tim njihovim snom, zloinaki su
manipulisali ne samo njihovi neprijatelji, ve i neprijatelji naroda i domovine nae, koji nam je zapalie na sve strane
i na sve mogue naine. Upravo videi to svojim oima, vatru koja je prodirala ljudske ivote, i staro i mlado, sve
pozitivne tekovine naroda naega, a i oseajui to zlo duboko, kao niko drugi, na svojoj apri i na apri svoje dece,
profesor Burovi smelo preduzima mere da probudi i pleme i narod svoj, da ih osvesti i uini dostojnim sinovima
svojih slavnih predaka, kojima se samo mogu ponositi.
I eto, ne samo njegovi Resulbegovii, ve svi muslimani nae domovine, irom Balkana, itajui tu knjigu i
sluajui komentare, uskomeae se, poee i sami da buncaju, apuu, govore, komentariu: probudie se iz njihovog
vekovnog mrtvog sna. Mnogi od njih poee da razmiljaju, pa i da diskutiraju o znaajnim problemima te knjige, a
neki i da piu. Progovorie preko svih medija, i preko radio-televizije, i preko interneta. Napisali su i objavili ne samo
obine lanke, recenzije, studije, ve i itave knjige: pro i protiv, na naem i na stranim jezicima. Jedan komentator
dela ovog Burovia pie u glavnom listu Crne Gore da njegove knjige izazivaju buru. Posle ovoga, vie mu niko nije
rekao da njegovo pleme snom mrtvijem spava. Naprotiv.
Ali, uskomeae se i nemuslimanska braa Resulbegovia.
Sred Podgorice jedan pravoslavac ree autoru: Porodinu istoriju Resulbegovia nemaju ne samo kraljevske porodice Crne Gore, ve ni one Balkana!
Dok jedan drugi, pretei mu preko telefona, kae: ta e slika Njegoa u vaoj radnoj sobi?! Njego nije va,
on je na!
Ta knjiga, kako moete videti, sadri samo istoriju Resulbegovia, jednog ogranka veleslavne porodice Burovia. U toj knjizi se posveuje samo jedno poglavlje Buroviima, stablu ove velike porodice, sa vie grana. Oni, koji
granu Resulbegovia uporedie sa porodinom istorijom kraljevskih porodica Balkana, ta li e sada rei, itajui ovu
novu knjigu naeg Akademika: BUROVII PORODINA ISTORIJA, koju imate u ruke, a u kojoj je ovaj akademik
akademskom strpljivou, skrupulozno i akribijom zabio sondu svojih naunih istraivanja do najdublih korena.
U novoj knjizi imamo i prethodnu, ali ispravljenu i dopunjenu. Dopunjena je znaajnim novim otkriima i podacima, tako da je i samo ona udvostruena.
Istorija katolikih, pravoslavnih i muslimanskih Burovia, onih koji su kroz bure i vekove sauvali prezime
Burovi, a koja se dodaje prethodnom izdanju, uetvorostruila ju je, pa i upetostruila obimom, multificirajui i njen
dokumentarni, nauni i ideoloki znaaj. To je i jedan od razloga to je autor objavljuje pod novim naslovom.
Nema sumnje da e ova knjiga multificirati i uskomeanje, buncanje i reagovanje, komentare za i protiv. A mi
znamo da se samo za dobrim konjem praina vije.
Imamo posla sa jednom jako znaajnom porodicom naeg naroda, koja je odigrala jako znaajne uloge u naoj nacionalnoj istoriji, pa i u istoriji Balkana. Istorija Crnogoraca i Crne Gore, pa i ostalih balkanskih naroda, vie
se ne moe pisati bez imena ovih Burovia.
Neke linosti ove porodice odigrale su znaajne uloge i u istoriji drugih, nebalkanskih naroda, posebno u njihovoj nauci, umetnosti i sportu. Prezime Burovi danas je prisutno u svim oblastima ivota, i to - na elu lista i tabela.
Njeni dostojni sinovi, poto su se nahranili, nadojili i nadahnuli, poto su uzeli potstrek u krilu svog naroda, vili su se
i na nebu drugih naroda, proslavljajui tako ne samo sebe i svoju porodicu, ve i svoj narod, uvek u slubi pozitivnih
stremljenja oveanstva.
Akademik Burovi nije prvi koji se zauzeo istorijom ove porodice. Ona je pala u oi mnogima, pa su o njoj i
pisali mnogi. Evo da vam spominjemo neke:
Defterdarevi, Ibrahim-beg: STARE LISTINE PORODICE RESULBEGOVI, glasnik Zemaljskog muzeja
BiH, IX, Sarajevo 1897. Kako vidite, ova je studija obavljena pre PSR, jo u XIX veku.
U listi ovih posebno zasluuje da se spomene Hercegovac Mustafa Busuladi, koji je jo pre DSR objavio tri
zamane studije o ovoj porodici, od kojih su dve tampane i kao zasebna izdanja, separati.
Godine 1984. Radio-Sarajevo je posvetilo svoju ekskluzivnu emisiju od punih dva sata samo Resulbegoviima
Hercegovine. Treba znati da oni, Resulbegovii Hercegovine (Trebinja), ne pretstavljaju ni peti deo Burovia. Oni su
jedna grana, a Burovii su koreni i stablo sa vie drugih grana.
Posebno su se inspirisali da govore, piu i objavlju lanke, studije, pa i zasebne knjige o ovoj porodici, poto je
na Akademik objavio 1994. godine njegovu pomenutu knjigu.
I pored bogate literature, napisati ovakvu knjigu nije bila laka stvar. Ne samo to nijednu knjigu nije lako
napisati, posebno ove prirode, ve i zato to je napisana (i objavljena!) u posebno tekim okolnostima i za autora i za
narod. Protiv ove knjige, jo 1993. godine, im se saznalo da je autor sprema, mobilisali su se ne samo neprijatelji
naeg naroda, ve i fundamentalistiki nastrojeni pravoslavci, katolici i muslimani naeg naroda, pa i mnogi
Resulbegovii (Ulcinja i Trebinja). A sada, kad saznae da se priprema novo dopunjeno izdanje, mobilizirali su se i
Burovii (katoliki, pravoslavni i muslimanski fundamentalisti). Tako, ne samo to autoru nije pruena nikakva pomo
(svaka ast nekim izuzecima!), ve su mu uinjenje i svakakve smetnje, otvorena, oigledna sabotiranja, to se tu i
tamo ogleda i na stranicama prvog i ovog novog izdanja.
Nesalomljiv duhom, na se Akademik uhvatio u kotac sa svima. Nita manje ve sa pet drava, pa i sa samim

sobom! Pripretili su mu i smru! Opevali su mu preko interneta i opelo!! Izvrili su na njega i nekoliko atentata!!! A
on svidirajui i samu smrt nastavlja svojim putem, nastavlja svoje stvaranje, svoje delo, za koje su mu zahvalni svi
svesni savremenici, a posebno e mu biti zahvalni budui narataji, pokolenja. Ovaj je Burovi, javno, preko medija,
ve uporeen sa Meom Selimoviem, Skenderom Kulenoviem i Emirom Kusturicom, najznaajnijim muslimanima
jugoslovenske stvarnosti, koji su ispovedali naunu istinu i tako mnogo doprineli narodu svome i domovini.
Napisati jednu ovakvu knjigu treba pre svega imati hrabrost, a zatim i strpljenje da se prelistaju arhivska dokumenta. Treba imati strpljenje da se cunja po lancima, studijama i vietomnim knjigama. Preko svega treba imati
irok horizont znanja, promuurnost da se ita izmeu redova, da se nanjui to nije doreeno, to je preutano. Treba imati talenat da se povee to je isprekidano, da se na reeno nadovee nedoreeno, da se dopuni to je ostavljeno prazno. Treba imati izuzetno jako pero, i - na kraju vanredno snanu stvaralaku fantaziju, invenciju. Sve je to
u ovoj knjizi manifestirao akademik Burovi, sa stranice na stranici, sa smelou heroja i vanredno snaznom invencijom pravog genija.
esto, nemogunost da ispravimo nae greke i da nadoknadimo izgubljeno vreme, ono to smo propustili,
grize nas svakodnevno i boli sve vie i vie, trovajui nam i telo i duu. Preko svih to boli autora ove istorije, koji
duboko saosjea sa svojim legendarnim, epski proslavljenim precima, romantiki nadahnutim, kao i sa svojim savremenicima, globaliziranim, prozaino banaliziranim, sasvim pragmatiki nastrojenim. Upravo kao kakav Gandi, pre
svega porodini, a zatim i nita manje nacionalni, crnogorski, jugoslovenski i sveslovenski, on poziva za nacionalno
buenje i za duhovno rekreiranje, uzdizanje, za obrazovanje jedne nove svesti i za katarzu srca, za vaskrsenje due i
hitno mobiliziranje svih postojeih potencijalnih snaga porodice i drutva protiv porodinog rastrojstva i drutvenog
razaranja, protiv nacionalnih i internacionalnih drutveno-politikih zabluda i stramputicama, kojima smo svesno ili
nesvesno poli, uzdiui lini interes nad porodinim i nacionalnim, banalni egoizam nad nesvakidanjim altruizmom, nisku sebinos nad uzvienu humanost. On poziva za svesniji i humaniji ivot, koji se moe realizirati zdravin
obrazovanjem, poev od porodinog pa, preko kolskog, do drutvenog, nacionalnog i internacionalnog. Suprotstavljajui se racionalistikoj i mehanistikoj civlizaciji plastike i kompjutera, pragmatinoj, bolesnoj civilizaciji krvavog
Kapitala i mranog Hobsovog LEVIJATANA, koji veli da je ovek oveku vuk, da nita nema ni u prolosti ni u budunosti, da je sav smisao ivota samo u sadanjosti, on sasvim nauno konstatira potpuni, totalni krah postojee
klasne kulture Kapitala, klasne civilizacije nejednakosti, izrabljivanja i zloina, antihumanizma, militirajui ovako
smelo za novo drutveno ustrojsvto, za novu besklasnu kulturu Rada, besklasnu civilizaciju ravnopravnosti, bez izrabljivanja i zloina, bez kolapsa, sudara i krvi, razaranja, a za jedan sasvim novi, suptilni humanizam, koji ne
poznaje granica, pa ni vere i nacije, nita to ljude deli i razdvaja, polarizira na suprotne krajnosti, nita to raa i
izaziva surevnjivost, to huka jedne protiv drugih.
Jo u prvom izdanju, ovom knjigom Akademik Burovi je probudio, digao na noge, nacionalno i drutveno
osvestio, pa i duevno preporodio, obogatio i oplemenio ne samo njegove Burovie-Resulbegovie, koji e je sigurno
prihvatiti kao svoju BIBLIJU i KURAN, ve i sve nas eks-Jugoslovene, bez razlike na nau versku podvojenost, nacionalnu i klasnu pripadnost, posebno za one koji se jo nisu probudili iz njihovog mrtvog srednjevekovnog sna i
dozvoljavaju sebi da ih lini, porodini i nacionalni neprijatelji vuku za nos. Zato i kaemo da je ovo jedna knjiga od
posebne vanosti, jedna vanredna knjiga jednog vanrednog oveka, izuzetno talentiranog stvaraoca, genijalno snanog naunika i svojevrsnog, titanskog rodoljuba par excellence.
Jednom prilikom Aklademik Burovi je rekao: Kamo sree da su svi Srbi odnaroeni kao ja! Mi kaemo:
Kamo sree da smo jednu ovakvu knjigu imali bar pre 100 godina, ako ne i pre 2-3 veka. Istorija naa bi bila sasvim
drukcija, a mi i pokolenja dostojniji sinovi naih veleslavnih predaka.
Burovii, bez razlike da li danas nose to prezime ili su ga promenili, jesu jedna od najplemenitih porodica Crne
Gore i Balkana. itanjem ove knjige oni e postati jo plemenitiji. I ne samo oni! Ko god proita ovu knjigu, proirie
svoj horizont znanja i neminovno e osetiti jedan snaan potstrek plemenitosti.
Akademik, prof. dr Kaplan Burovi, poznat kao balkanolog i, posebno kao albanolog, od sveta ve proglaen
za grand homme i optepriznat za famous dissident and historian, ovim novim izdanjem ove zaista svete knjige, vio
se kao niko drugi u sam vrh nae nauke i nae savremene aktuelnosti, svesti i stremljenja.
Savo ZMAJEVI

PRVI DIO

BUROVII CRNE GORE

I. PERAST
- Prva postojbina Burovia

Prva poznata postojbina Burovia je Perast, grad crnogorskog primorja, u unutranjem dijelu Boke Kotorske,
ispod planine-brda Sveti Ilija, "utoen u goloj stijeni" - kako kae na Stjepan Mitrov Ljubia, naspram Verigama, tjesnac od 350 metara irine i 235 metara duine.
Taj se tjesnac zove Verige, zato to su u stara vremena, svako vee, debelim verigama kopali obije njene obale, da tako njima sprijee ulazak gusarskim laama. Na knjievnjik Simo Matavulj kae: "Koliko je puta u tom klancu
odjeknuo ubojni pokli, vrisak srpskog roblja i vika divljih barbareza (ocinjskih i barskih gusara)!"
Upravitelji Kotora predlagali su mletakoj vladi, da se jedna laka laa dri u Kotoru za odbranu tog poloaja.
Misli se da su tu lau Bokelji opremili mnogo prije: jo god. 1431. dukala Frana Foscari-ja daje Kotoru pravo da bira
za natkomita jednoga od plemstva s platom od 25 dukata mjeseno. Natkomit (sopracomito) imao je dunost da opremi galiju za odbranu, da upravlja njome i da dri red u zaljevu. Peratani su davali svoje ljude za tu galiju, 20 njih.
Desno od Perasta, prema zapadu, na jedno 4 km je grad Risan, a lijevo, prema jugo-istoku, na jedno 14 km je

Kotor.
Ovo je tzv. Unutranji, ili Risansko-perako-kotorski zaliv Boke.
Stjepan Mitrov Ljubia kae: Risan je davao nekad ime cijelome zalijevu, dok mu ga ne ugrabi Kotor. A to
znai da se u stara vremena Boka nazivala Risanski zaton (Sinus Rhizonicus), dok su se Bokeli zvali Rinjani (Rhizunitae). Ime BOKA KOTORSKA (Boca di Cataro) je novo, iz vremena romaniziranja stanovnitva i na naem jeziku znaci usta, ue Kotora.
U Poljeini Perasta, iza brda-planine Sveti Ilija (ili Sv. Krst), sjevero-zapadno, nalaze se crnogorska sela krevitih Krivoija, a sjevero-istono - nita manje krevita oblast Cuce. Sjeverozapadno od Krivoija prostire se naa veleslavna i gorda Hercegovina, stare slave, tvrda srca i tvrde glave.
Ispret Perasta, im se preu Verige, otvara se Srednji dio Boke ili tzv. Tivatski zaliv, sa gradovima i selima Joice, Bijela i enovii, sve u desno, a Tivat - u lijevo.
Odmah zatim, im se prema zapadu pree Kumborski moreuz - izlazi se u Vanjski dio Boke, ili Hercegnovski
zaliv, gdje se u desno nalaze Zelenika, Herceg Novi i Igalo, a u lijevo, naspram njih - poluostrvo Lutica sa naseljem
Rosa, ostrvo anji (ili anjica, danas Mamula) i poluostrvo Prevlaka, gdje je 1219. godine na Sveti Sava osnovao
episkopiju, kao prvobitnu Zetsku, a kasnije Crnogorsku (Cetinjsku).
Krevita Prevlaka, sa Otrim Rtom, Mamulom i selom Mirite, ini vrata, ulaz u Boku Kotorsku, klju srca Crne Gore. Kad se preu ova vrata i izae iz Boke, pred naim oima se plavi iroko, beskrajno prostranstvo Jadranskog
mora, naa ravna, tena livada, kako ju je nazvao na kralj i pjesnik Nikola Petrovi-Njego.
Svuda po svijetu puina je asocijacija za slobodu i sigurnost. Posebno kod nas, Bokelja, koji smo se istovjetili
sa morem i njegovom nam puinom odiu plua i sva naa bit. Jedna naa narodna pjesma kae :
Crna Goro da ti nije mora,
ne bi znala oklen svie zora.
Kad izaemo iz Boke, desno i sjevero-zapadno, nalazi se Dalmacija
nae Hrvatske po krvi i biti, sa najbliim gradom - staroslavnim, monumentalnim i velelijepim Dubrovnikom, koji od ulaza u Boku nema do nekoliko
milja. Lijevo i jugoistono od Boke - prostire se nae pitomo zimzeljeno crnogorsko primorje sa gradovima, koji se reaju jedan za drugim kao biseri
na erdanu: Budva, Sveti Stefan, Petrovac, Sutomore, Bar i Ulcinj, svi jedan
ljepi od drugoga.
Nie od Ulcinja je pogranina mutna rijeka Bojana, a preko nje movare i gudure maglovite Albanije. Jo nie - antika Grka sa Krfom i
bezbrojnim drugim ostrvima, sa Vidom, nezaboravnom plavom grobnicom
nae vojske.
Naspram ulaza u Boku, na drugoj strani Jadranskog mora, prostire se
nevidljiva Italija. Idui Dalmacijom i hrvatskim primorjem prema sjeverozapadu Jadrana, a kad se pree slovenako primorje (Kopar, Izola) i grad
Trst, stie se u Veneciju - Mletke, centar i glavni grad nekadanje Mletake Republike, nekadanje gospodarice Jadranskim morem, koja se drukije nazivala i Republika Svetoga Marka.
Sva je Boka okruena brdima i planinama, koja se sputaju prema moru kao stado ovaca na izvoru. To sputanje, pogotovo u gornji dio Boke, tako je divlje, da i koze, na mnoga mjesta, ne mogu proi. Na padinama tih vrleti nalaze se sela i zaseoci: krajem XIX vijeka bilo je 5 gradova i 121 selo sa 8030 kua, od kojih - 2000 pustih. Mjetana se
brojalo oko 35000, a od njih, polovina mukih, ivjeli su izvan zaviaja.1)
Surovost okruenja, kamenih, surih, ali velianstvenih vrleti, koje kao da hoe da uzlete k nebu, sa pitominom
samog uskog primorskog pojasa, vonjaka i kua sred zeljenila, graevina, antikih utvrenja, kula-straarnica i kulakua, ini veliki kontrast Boke. Slavni italijanski istoriar esare Kantu pisao je da ba zbog te neverovatne suprotnosti izmeu velike pitomine i velike divljine, ta irina bokeljskog zatona nadmauje Bosfor, jedno od najveih prirodnih ljepota na prelazu iz Azije u Evropu.
Zbog njene pitomine i vanredne prirodne ljepote, na poznati pjesnik i rodoljub Aleksa anti rekao je za nju:
Naa mila Boko, nevjesto Jadrana,
pokrivena nebom ko od plave svile....
Jedan od pomenutih glavnih pet bisera na ogrlici ove nevjeste, mogue i najljepi, jeste Perast, prva poznata
pra-postojbina svih Burovia, koja se postire izmeu Risna i Don jeg Orahovca, zapremajui 1196 hektara povrine.
Sastoji se od grada Perasta i odlomaka uri-Kostanjica i Strp-Livci. Obradive zemlje ima sasvim malo: (21 h.) prema
Orahovcu i vrtova (610 h.). Oko Perasta, prema Crnoj Gori, Risnu i Orahovcu, sve je goli kr (420 h.).U najsrenija
vremena nije imao vie od 3.000 stanovnika.
Perast je grad antike, burne i slavne prolosti, dostojno svakog divljenja. Osnovan je negdje u IV vijeku p.n.e.
od prastarih Grka, koji su kao kolonisti stigli tu svojim laama, pa su podigli na obalama naeg Jadrana i mnoga druga

naselja, gradove i utvrenja, i nazvali ih po svom jeziku. Mogue je da je sagraen upravo od Grka Sicilije, jer je
tiranin Dionisije Sirakuski poslao prve svoje koloniste da tu izgrade tvravu i nastane se 2). Pretendiranje da ime grada
potie od imena ilirskog plemena Perusti je neosnovano, a i pretendiranje Peratanina Jurja Balovia da su ga sagradili Parteni, u vreme rata Cezara i Pompeja. Upravo od Livija i Julija Cezara su i potekle ove prepostavke: oni su
prvi pisali da je Perast naseljen jo prije Hrista od jednog ogranka Ilira, zvani Pirusti, i da se po njima nazvao Perast3).
Albanski etimolog Preljoc Margiljaj pie: Profesor Z. Majani u knjizi Kraj etrurske misterije - oslanjajui se na
miljenje G.Alesto ime Perue (grada u Italiji) dovodi u vezu sa Perastom (Perustae u ilirskoj Dalmaciji). Majani
kae dalje: Mogu dodati dalje da je korijen ove rijei peru, moda etrurskog porijekla peras, kao i albanskog pru
(rijeno tlo = prrua). Koliko je sada poznato, pored Perasta nema rijeke, sem divljih potoka u sezoni kinih
padavina.4)
Orbini kae da su protjerani Trojanci naselili Boku5), kao i Rim, a to znai nekoliko vjekova prije dolaska Ilira
u te krajeve. Sigurno da je Boka bila nastanjena jednim autohtonim ivljem, koje je prethodilo ne samo Trojancima,
ve i prastarim Pelazgima.
Kau da su sa Pelazgima doli na Balkan i proto Srbi, ili Serboni, kako su se tada nazivali. Poslije Pelazga na
Balkan dolaze prastari Grci, koji su poznati po svojim kolonijama, izgraenim ne samo na obale Jadrana, ve i po ostalim obalama Sredozemlja. Tako neki vele da je Sicilija (Magna Grecia) mati-otadbina prastarih neslovenskih Bokelja, jer je kko tekosmo- meu prvim tiranin Dionisije Sirakuzki poslao svoje ljude da tu grade kolonije.
Tit Livije spominje Boku u varvarsku Iliriju (Illyris barbara). injenica je da su Iliri bili jako zaostala plemena,
koja su stalno prelazila iz jedne oblasti u drugu, pa zato nisu gradili ni kue, kamoli utvrenja i gradove. Oni nisu stigli
ni do svog pisma, a bez pisma nema civilizacije. Iliri, koje spominje Tit Livije, bili su grcizirani. Ako su se i zvali
tako, Ilirima, oni nisu imali svoju civilizaciju. Njihova civilizacija je bila grka, jer su grki govorili, pisali i ivjeli.
Poslije Grka vremenom su se nastanili u Boku, pa i u Perast, i pripadnici drugih naroda, koji su stigli tu iz unutranjosti zemlje, kao robovi, najamnici, trgovci, zanatlije i radnici. Svi su se oni, htjeli ne htjeli, svijesno ili nesvijesno, postepeno potinili grcizaciji. Sa njima i Iliri, koji su naputali svoja plemena i integrirali se u ivot gradova.
Tako, kad su grad okupirali Rimljani, negdje u II vijeku p.n.e., stanovnitvo Perasta je bilo jedna mjeavina
svakakvih naroda, ali je meu njima vladala grka pismenost, grki jezik i grka kultura.
Poslije okupacije njih ubrzo zamjenjuju latinska pismenost, latinski jezik i latinska kultura, koje e, nakon pada Rimske Imperije, u meusobnoj borbi, zamjeniti italijanski i slovenski jezik, italijanska i slovenska kultura, latinica
i irilica, djelimino u zavisnosti sa konfesijom njegovih graana, koji su se poveli za vjerom, poto nacionalne svijesti u ta vremena jo nije bilo.
Znaenje imena Perasta treba da traimo u klasinom grkom jeziku, a ne gdje su ga traili nai indoktrinirani
romantiari6), posebno ne gdje ga to trae nai osvjedoeni neprijatelji.
Boka se u istoriji po prvi put spominje oko 229. godine p.n.e, u vrijeme ratovanja kraljice Teute protiv Rimljana. Neki kau da je Teuta, poslije mira sa Rimljanima, proivjela svoje posljednje dane u Risnu, poto su Rimljani
168. godine podvrgli pod svoju vlast svu Iliriju.
Od sredine XI vijeka kroz Perast je prolazila granica razdvajanja dveju hrianskih vjera: katolika i pravoslavna.
Sloveni dolaze u Perast negdje krajem V vijeka n.e., poetkom VI v. Zna se da su Sloveni 548. godine n.e. uli
u mnogo vei i utvreniji grad Jadrana - Durrhachium, pa nema sumnje da su prije toga uli i u Perast.
Prije Slovena kroz Perast su prole varvarske horde Gota, Gala, Sarmata, Alana, Markomana, Huna, Avara, koje su ga oplakale, poruile, opustoile i izgorjele. Iako je koji od starosjedelaca grada preivio ova varvarska pustoenja, oni su morali biti u tako malom i sasvim beznaajnom broju prema pridolim Slovenima, da su se bez sumnje
odmah pretopili u njih, uzeli njihov jezik i obiaje i tako, za vrlo kratko vrijeme, nestali. I ne samo u Perastu. Za itavu
Boku Kotorsku turski putopisac Ben Idrissi kae da su njeni stanovnici Sloveni.7)
Nema sumnje da su Sloveni stigli u Perast ne samo kao ratnici, ve i kao stoari i zemloradnici. Oni dolaze tu
sa svojim porodicama, enama i djecom, ne da plakaju, da rue, are i pale, ve da tu ive. Prirodno je da su zato
zasukli rukave i poeli da iznova diu grad, kao i na sve strane opustoenog Balkana.
Po S. Nakienoviu (str. 290) prvo naselje srpsko je dvanaest plemena, koja su se po narodnom predanju u
tamnoj davnini ovamo naselila. To su: estokrilii, Stoiii, Miovilovii, Studeni, Smiloevii, Vukaevii, Miokovii,
Dentali, Cismaj, Silopi, Bratica i Peroevii. Sigurno da imamo posla sa 12 bratstava plemena Stoiia, jer 12
plemena nisu mogla da se smjeste ni u itavoj Boki, kamoli na malom prostoru Perasta.
Poto tu nije bilo uslova za ekstenzivno stoarstvo i zemloradnju, ponajmanje za intenzivno, ova bratstva
odmah su poela da se bave i ribarstvom, pa i pomorstvom, obraujui ovako nau ravnu, tenu livadu. Savo
Nakienovi pie: Koliko je pak pomorstvo u Boki razvijeno bilo, dokaz je najbolje taj, to su ve 809. pomorci
bokeki sastavili svoje drutvo, pod imenom bokeka mrnarica, kojoj je cilj bio uzajamno potpomaganje u svim
potrebama i nezgodama, koliko porodinim, toliko domovinskim i vjerskim. (Cit.djelo, str. 257.)
Pomenuti Ben Idrissi, za stanovnike Boke kae da su poznati ratnici i putnici. Imaju mnogo laa 8), dok naa
eruditivna gospoa Dragana Radoj-i, koja je prostudirala Boku kao nijedna druga ena prije nje, pie :
Bokokotorski zaliv oduvijek je, zahvaljujui svojim fiziko-hemijskim i bio-ekolokim karakteristikama imao oko 60
vrsta ribe .9)
Sigurno je da su Sloveni Perasta, prvih vjekova svog opstanka u tom gradu, dijelili sudbinu ostalih Slovena
Boke, Crne Gore i itavog Balkana. U VIII vijeku oni primaju hrianstvo, a narednih vjekova ulaze u sastav tadanjih

slovenskih dravnih tvorevina. U X vijeku vizantijski temat Dalmacija obuhvatae i Boku Kotorsku i zvao se Duklja.
U to vrijeme uspostavila se vlast srpskog velikog upana aslava (931-960). Njen glavni grad je bio Skadar. Dukljanske vladaoce Vizantinci nazivahu "knezovima Dalmatinaca". Tako ih naziva i Ana Komnina. Poslije aslava Dukljom je upravljao Vladimir, a za njim - Jovan Vladimir (X-XI), koga poetkom XI vijeka napade makedonski car
Samoilo i opustoi mu svu zemlju. Tom prilikom opustoena je i Boka Kotorska. Godine 1005. Samoilo povede sa
sobom u ropstvo i kneza Vladimira. U Prespi se u njega zaljubi Kosara, Samoilova kerka, te ga ovaj pusti iz zatvora i
vrati na prijesto Duklje. Samoilov sinovac Vladimir, godine 1015., na vratima crkve u Prespi, ubi Jovana Vladimira.
Tada se die trebinjski upan Dragomir, stric Vladimira, i poe vojskom da prisajedini svojoj dravi Boku10), ali ga
ubie na putu. Zetom, kako se poe nazivati Crna Gora, zavladae Vladislavljevii, kralj Mihailo, pa Bodin, sve do
pred kraj XII vijeka.
Sauvan je dokumenat o priznanju Kotoru svojevrsnog suvereniteta nad prilazima Boke od Molunata do Trata (iri pojas sjeverno i juno od ulaza u Boku). Ugovorom, sklopljen na Prevlaci 1167. godine, omiki knez Nikola
Kai se obavezao da e to potovati sve do u deveto koljeno. Dvije decenije kasnije, tanije 1180. godine, Zetom
zavladae Nemanjii. Tada je njom (i Bokom) vladao sin Stevana Nemanje - Vukan, sigurno preko domaih knezova,
barona i grofova. itava Boka je postala glavna srpska luka. Tako je i Perast, kao integralni dio Boke, uao u sastav
srpske drave Nemanjia.
Od tih domaih kneeva Perasta mora da je bio i jedan Burovi, kome je upravo Stevan Nemanja dodijelio, sigurno za posebne vojne zasluge, titulu grofa.
Poto se raspala carevina Nemanjia, godine 1367. Crna Gora pada u ruke velmoe ura Balia, zatim u ruke Vukaina Mrnjavevia. Njenu sudbinu dijeli i Boka. Bokelji se tada digoe na ustanak protiv svojeglavih velmoa i oslobodie se i Balia i Mrnjavevia. Tada su oni proglasili svoju nezavisnost.
Godine 1379 Mleani osvoje Kotor, ali ga ne zadrae dugo. Ubrzo e Kotor i Boka prei u ruke Maara (Ungri). Poslije kosovske pogibije, tanije 1420. godine, Boka se dobrovoljno predade Mleiima, da bi se sauvala od
turskog okupatora Balkana. Pod mletakom upravom Boka e biti sve do 1797. godine, kada su je okupirali Austrijanci.
Biskup Pavao Butorac pie: Godine se 1560. (20.I.) po prvi put u Zelenoj knjizi spominju poglavice bratstva
ili kazada (Perasta). Tu dolaze imena Stoji, ilopi, Bratii (Bratica), Bronza i Kokolja...dvanaest prvaka bratstva
(Perasta): Nikola Bratica, kapetan bratstva ilopi; Marko Mari (Mri, Mra), sudac bratstva Smiloevia; Tomo
Buro (Burovi), sudac bratstva Stojia (pie se Stoii)....11)
Po njemu i ZELENOJ KNJIZI 12 bratstava plemena Stojia su: Burovii, iljopi, Bratiii, Kokolja, Marii
(Mri, Mra), Smilojevii, Bujovii, Palaviini, Nikodea, Andriii, Puhalo i sami Stojii. Ovim bratstvima su se
kasnije pridodala jo dva druga: Tomiii i Lovrenevii 12), koji su isto tako iz plemena Stojia, ogranak bratstva Burovia, o emu emo govoriti u nastavku opirnije.
Nema sumnje da ovo plemensko ustrojstvo Perasta nije iz 1560. godine. Ono vue svoje korijene jo od dolaska Slovena tamo. Kao slovensko pleme Stojii su i zauzeli Perast i nastanili se tu. Kasnije su se iz tog plemena istakla i formirala pomenuta bratstva. Vladimir D. Jovievi pie: "Svaki starjeina plemena do tada je bio u neku ruku
vladalac te administrativno-geografske jedinice, bio je sudija, a u ratu voa".13)
U pravno-istorijskoj nauci, a naroito u istoriji o crnogorskom drutvu, ove zajednice e se definisati kao plemenske zajednice, naroito poslije pada Zete 1499, pa sve do kraja XVIII vijeka. U zajednice naih primorskih gradova, pa i Perasta, nemamo ba istu manifestaciju kao i po selima Crne Gore. Jo prije pada Zete, po gradovima, bar
poglavice plemena i bratstava, oito su se diferencirali po svom bogatstvu i kulturnom razvoju. Kako rekosmo, jo u
XII v. u Perastu imamo prvog grofa, a vitezovi, zvani kavalieri, sigurno su i od ranije. Grofovi iz bratstva Burovia i
vitezovi iz ostalih bratstava nisu se isticali samo po svom zvanju i poloaju u dravnoj upravi grada, ve i po svom
ekonomskom poloaju, po imustvu, pa i po svom kulturnom razvoju. Nova klasna diferencija stanovnitva Perasta je
doneta iz pra-postojbine, jo samom invazijom Slovena na Balkan. Sigurno da je na njen razvoj uticala i antika diferencija starosjedelaca, romanskog i vizantijskog drutva, pa i prekomorski razvoj gradova susjedne Italije, posebno
Venecije. Tako se po gradovima rano poela raspadati plemenska zajednica. O tome nam govori i "universa", koja e
se formirati u Perastu i dii svoj glas posebno u XVIII vijeku.
Smru cara Duana i raspadom srpskog carstva, Kotor je pao pod zatitu Ljudevita Anujskog, ne gubei
autonomiju. Mirom u Torinu 1381. godine Kotor je vraen Ugarskoj. Od 1385 do 1391. godine Kotor priznaje vlast
bosanskog kralja Tvrtka I, a zatim postaje zasebna republika, da bi se 1420. godine stavio pod zatitu Venecije.
Sudbinu Kotora dijelio je i Perast, koji je bio sastavni dio te Kotorske Republike.
Tako je i Perast 1420. godine potpao pod vlast Mletake Republike, ali ne za dugo. Ve 1482. godine, iz Hercegovakog sandaka, pod komandom Ajaz-bega, turske horde prodree u Boku Kotorsku sa kopna, dok je turska flota
upala sa mora. Tom je prilikom sva Boka potpala pod tursku vlast i stenjala sve do 1538, kada se mjesno stanovnitvo
diglo na ustanak, a sa mora im pritekoe u pomo panska, papska i mletaka mornarica.
U ovim borbama za odbranu slobode, a zatim i za osloenje od turskog ropstva, posebno su se istakli Peratani,
na elu sa njihovim grofom Jovanom Buroviem.
Tako se u veem dijelu Boke, pa i u Perastu, opet uspostavi vlast Mleana.
Za vrijeme vladavine Mletake Republike Perast je uivao punu slobodu: imao je svoju samoupravu, Veliko i
Tajno (Malo) vijee, svog kapetana, svoju suvozemnu vojsku i svoju mornaricu, svoje gradopazitelje, vojvode, sudije.
tavie, Perast je imao i svoja poslanstva (konzularne pretstavnike) na sva ostrva Levanta i, za prenos robe, nije plaao

Mletcima carinu.
Godine 1745. spominje se kapetan Perasta Ivan Burovi, koji prenosi svojim brodom gvoe i mukete, a ne
plaa carinu. Petar Crassan, peraki konsul u Cefaloniji, obavjetava o tome 2. septembra 1745. u Mletke. Tada mletaka vlada, 5. novembra te godine, donosi dukal, kojim se ukida Peratanima povlastica izuzetka od carine na tu robu.
Istovremeno se ukida i ustanova perakih konsulata na sve otoke Levanta. 14)
Jedna od glavnih obaveza Peratana prema Mletcima bila je da se bore za njih kad god i gdje god je Republika
Svetoga Marka ratovala. Za vrijeme rata Peratani su dali Mletakoj republici 500 naoruanih vojnika i 12 zastavnika
(branioca zastave Mletake Republike). Vojnici su se borili pod komandom svojih vojvoda na kopnu, a na brodovima
pod komandom svojih kapetana, koji su esto ili u rat za Mletaku Republiku i svojim linim brodovima i linim borcima, kao na primjer Vicko Burovic, svojim fregadunom zvani "Madonna del Scarpello". Oslanjajui se na njihovu
prokuanu vjernost, pomorsku i ratniku vjetinu, mletaki senat je povjerio Peratanima ne rijetko i komandovanje
ratnih brodova Republike. Koliko za primjer spominjemo Ivana Mazovia, koji je 1668. godine, za vrijeme opsade
grada Kandije, komandovao ratnim brodom "Giove Fulminante", Ivan Bronza je komandovao ratnim brod "Costanza
Guerriera", dok je Vicenzo Burovi bio komandant modernog ratnog broda Mletake Republike u ratne dane 1797,
kad je Austro-Ugarska napada i ukida.
Pomenuti zastavnici birani su po jedan iz svakog bratstva i imali su za dunost da na glavnom ratnom brodu
glavnog zapovijednika flote uvaju ratnu zastavu Mletake Republike, da je brane i, ako ustreba, i da ginu pod njom
svi redom. I ginuli su, a u ruke neprijatelja nisu je pustili. Ne samo roenom hrabrou, ve i gordou, posebnim ponosom za tako veliku ast, oni nisu ni tedjeli, niti alili svoje ivote za odbranu te zastave, koju su neprijatelji najvie
i napadali, pa i oblivali vatrom iz artiljeriskih oruja. Biti pod tom zastavom znailo je biti na meti neprijatelja. Upravo
zato je Mletaka Republika svoju zastavu, a to znai svoju ast, ostavljala u ruke Peratana, jer im niko nije bio vjerniji i sigurniji od njih, ni sami Mljeani, djeca onih koji su vladali tom republikom. Ovi su zastavnici bili pod direktnom komandom vrhovnog zapovjednika, obino samog duda, ma da su imali i svog perakog kapetana, jedan od njih
12-toro. esto je ovaj kapetan, komandant ovih zastavnika, bio vojvoda iz bratstva Burovi. Biti zastavnik tada se
smatralo za posebnu i jako veliku ast, a i plaalo se dobro.
Poast perakim zastavnicima posebice je dola do izraaja u sveanoj pogrebnoj povorci prilikom sahrane
mletakog duda Franceska Morosinija u Naupliji, u Grkoj 1694. godine. Meu brojnim odabranim zvaninicima, vitezovima Sv. Marka, oficirima, plemiima i diplomatskim pretstavnicima, peraki zastavnici su kao gonfalonieri
imali osobito istaknuto mjesto, na elo sa njihovim kapetanom Nikolom Buroviem.
Savo Nakienovi pie da su ovu dunost zastavnika Peratani vrili i prema Caru Duanu, da su i njegovu
zastavu uvali oni u ratnim okrajima. (Str. 531).
Poto su skoro u svakom ratu Peratani plaali svojim glavama uvanje te zastave, god. 1594 ovlaste poslanika
optine Tripu Zuanova Sei (Sechia) da zatrai u Mletcima da ih oslobode davanja dvanaestoro zastavnika za vrhovnoga pomorskog zapovjednika Jakova Foscani-ja, jer su ve 20 ljudi davali za kotorsku galiju. Senat ih oslobodi
svojom naredbom od 12. septembra te godine, ali se to nije potovalo, pa su Peratani nastavljali da daju u svakom ratu tih 12 zastavnika. Bili su i zainteresirani za to, poto je svaki od njih dobijao mjeseno po 5 dukata, dok je njihov
kapetan primao 8 dukata. A to su tada bile velike pare.
Druga obaveza Peratana prema Mletcima (za vrijeme mira i rata) bila je da prenose njihovu potu u Carigrad. I
to je bilo skopano sa opasnostima, ne samo za vrijeme rata, ve i za vrijeme mira, jer su ih turski pirati (pa i uskoki)
stalno napadali da bi im oduzeli upravo tu potu.
Trea obaveza: za vrijeme mira Peratani su uvali granicu Mletake Republike prema Turskoj i Crnoj Gori u
njihovom prijedjelu. Godine 1630, kotorski rektor i providur Jeronim Loredan povjerio je Peratanima vrenje nadzora
u cijelome zalivu i vani do Molunata nad izvozom hrane iz Boke, da se ne bi ko usudio da izveze to, osobito meso i
sir, bez rektorove dozvole, ne samo da Boka ne ostane bez potrebnih sredstava za ivot, ve i da bi on prikupio carinu
na robu koja se izvozila.
Bokeli su jo od poetka XV vijeka, dukalom Frana Foscari-ja od 1431. godine, opremali jednu galiju, zvana
"Kotorska galija" ("galia katarina"), koja je straarila i uvala Boku od neprijatelja. U poetku mornari te galije bili
su Peratani. Jednom odlukom Vijea Desetorice, iz god. 1512. (19.V.) odreuje se da su duni opremiti kotorsku galiju ne samo Peratani, nego i svi drugi iz kotorskog podruja. Tako su poeli na toj galiji da slue i drugi, pogotovo Grbljani. Godine 1594., peraki zbor odluuje da se trai od Mletaka 400 dukata od godinje perake provizije za vicentinske blagajne, te da se to razdijeli meu ljude oznaene za oruanu kotorsku galiju: samo njen kapetan (sopracomito)
imao je platu 25 dukata mjeseno. Do tada su Peratani drali na svoj troak strau na kopnu i moru, na otoiu sv. Jurja, na Lutici, u Perastu i drugdje. Peratani su oruanim brodovima i znatnim brojem svojih ljudi redovno uvali
strau i od Uskoka, koji su bili u slubi Austro-ugarske monarhije i borili se ne samo protiv Turaka, ve - esto - i
protiv Mleana, to znai i protiv Peratana i Bokelja uopte.
Perast je bio na jezivom poloaju. Sa sjeverne strane - turski Risan, a s jugoistoka, izmeu Perasta i Kotora turski Orahovac, primorsko selo risanskog emata, tada sa 80 kua i 170 oruanika. Iznad samog Perasta, selo Glogovac bilo je isto tako u turske ruke. Tako je bio prikljeten sa svih strana turskom teritorijom i turskim oruanim silama.
I Verige su bile u neprijateljskim rukama. Jedna mletaka vijest iz XVI vijeka istie da je turska granica uz sami
Perast.
Perast je bio ostrvce slobode i nezavisnosti, kao Cetinje sa okolnim nahijama. Bio je i koljijevka, koja je odnjihala tolike junake i znaajne ljude, kojima se danas ponose ne samo Peratani, ve i sva domovina Crna Gora, pa i

druge zemlje Balkana i Evrope, u iju su istoriju uli ovi vrli Peratani svojim junatvom i umom, talentom, posebnim sposobnostima i zaslugama.
Zastavom i krstom Svetoga Marka Prast je prkosio zastavi i polumjesecu Turske Imperije.
Zato su Peratani bez prekida straarili po zalivu oruanim laama i po obali na opasnim poloajima. Posebno
su straarili na poloaju Sv. Krsta, iznad grada, jer je sva poleina Perasta bila u turske ruke. Tu e se kasnije, poslije
krvane 1624. godine, izgraditi katio, tvrava.
Peratani su sluili Mletakoj Republici kao gusari, pa i kao pirati, na moru. Oni su se hvatali u kotac sa najveim turskim gusarima i piratima tog vremena, naroito sa ulcinjskim. Protiv Ulcinja, gdje su se od 1571. godine
ugnjezdili tuniski i alirski gusari, pretvarajui ga u placdarm za svoje inkursije po Jadranu, Peratani su vodili i prave
ratove, u sastavu mletake vojne mornarice a i samostalno. Jedan pjesnik je ovako pjevao za Bokelje uopte, a sigurno
je imao u vidu prije svega Peratane:
Oraa, kopaa ubija polje.
Junaka, etnike, klanci i gore;
pametan gine od glavobolje,
Bokeljskog sina prodire more...
Bokelji su se tako i toliko slili sa morem, da su se i njihove ene bavile pomorstvom, esto su plovile brodovima kao pravi mornari, pa i kao kapetani broda. 15)
Jo od polovine XVI vijeka optina je imala od republike godinju proviziju za ratnike zasluge, koja joj je
02.XII. 1688. godine, odlukom senata, poviena na 350 dukata "e da uslijed ove neprekidne panje budu jo spremniji i ustraju u uobiajenoj vjernosti i privrenosti". Ove su se pare djelile meu onima iz "universe", kako se nazivao
prosti, siromani sloj stanovnitva u Perastu.
U poetku, jo prije ulaza u sastav drave Nemanjia, u Perast se formiralo Vijee, u koje su ulazili samo pretstavnici 12 bratstava plemena Stojia, po jedan iz svakog bratstva ili kazade - kue, odaka, kako bismo rekli danas,
svi ravnopravni po pravima i obavezama, dunostima. Tako je to bilo plemensko vijee, koje je biralo kneza, poglavicu plemena, a kasnije - kapetana. Butorac pie: pretstavnici svih dvanaestoro kua, iz kojih se rekrutovalo domae
plemstvo, nosilac su sve vlasti i svih asti u mjestu.16)
Kapetan se birao na dvije godine, naravno iz redova plemstva, a imao je i svog zamjenika, isto tako plemia.
Da bi se neko izabrao za kapetana, nije bilo dovoljno da bude samo plemi, pripadnik jednog od 12 bratstava, kazada:
trebao je da se prethodno izabere i vri dunost vojvode, pa i suca. Bila je praksa, da nije mogao biti kapetan, tko
prije nije bio sudac, ni sudac, ako nije bio vojvoda (luogotenente) - pie P.Butorac.17)
Na ovaj nain kapetani grada ne samo to nisu mogli biti mladi, ve su morali imati i dobrog iskustva u svim
poslovima i poduhvatima graana, to su sigurno sticali godinama i linim angaovanjem u vojne i dravne poslove
svoga grada.
Za vrijeme rata Vijee je biralo vojvodu, koji je komandovao Peratanima u vojnim operacijama. On je sigurno bio jedan od najhrabrijih i najiskusnijih plemia Perasta.
I suci su bili plemii, i prokuratori, pa i opati. Svi su se oni birali u Vijeu 12-torice pretstavnika plemstva. Na
ovaj nain Perast je bio neka vrsta republike, kojom je vladala autokratska plemika oligarhija, a pod sizerenitetom
Mletake Republike, koja je imala manje-vie isti karakter.
Ulazom i drugih u to stanovnitvo grada, stranaca, onih koji nisu bili pripadnici plemena Stojii, koji nisu pripadali nijednom od 12 pomenuta bratstva, koji nisu bili kazade - odak porodice, a i irenjem demokratskih principa,
pokazala se potreba da se formira i jedno drugo vijee, koje se nazvalo Veliko Vijee. U njemu su birani vieni graani, bez obzira na njihovu plemensku, vjersku i nacionalnu pripadnost, bez obzira to nisu bili kazade, odak porodice, ma da su u njemu ulazili i istaknuti plemii, birani od naroda. Tada se preanje vijee nazvalo Malo ili Tajno
Vijee i, kao i do tada, bilo je rezervisano samo za pretstavnike 12 pomenuta bratstva.
Malo (Tajno) Vijee otstupilo je izvesne poslove Velikom Vijeu. Ipak, odluke Velikog Vijea nisu stupile na
snagu bez prihvatanja, ratifikacije, od Malog Vijea. Ovako je Malo Vijece u stvari bio vrhovni organ vlasti grada Perasta. Ono je nastavilo da bira kapetana, vojvode, suce, i da odluuje o najvanijim problemima grada i stanovnitva.
U Velikom Vijeu diskutiralo se o svim problemima grada, pa su tu birani i pojedini nii pretstavnici Perasta,
svakakvi slubenici, klerikalci, popovi pojedinih crkava, ali ne i opat, upnik i njegov zamjenik. Ovu je kompetenciju
do kasno zadralo za sebe Malo Vijee.
Malo (Tajno) Vijee, kako rekosmo, biralo je svake druge godine kapetana grada, koji je u miru bio vrhovni
vladar Perasta, a u ratu vrhovni komandant oruanih snaga. Istovremeno je biran i njegov zamjenik.
Nema sumnje da poslije pada Perasta pod vlast Mletake republike, vojne inove i plemike titule dijelilo je u
ovom gradu Maggior Consiglio (Veliko Vijee) i Senat Mletake Republike. Tako, sem starog plemstva iz vremena
Nemanjia, na elu sa Buroviima, koji su priznati kao takvi i od Mletake Republike, formira se i novo plemstvo, u
koje ulaze ne samo Peratani, ve i doljaci iz okolnih pokrajina, pa i iz Italije. Najpoznatija skorojevika plemika porodica iz ovog novog vremena u Perastu je porodica Zmajevi.
Zbog oskudice u zemlji, panjacima i umama, jo od samog poetka svog ivota u Perastu, stanovnici su se
bavili poglavito pomorstvom, nastavljajui ovako antiku tradiciju grada. Svojim brodovima oni prenose koe, pelin,
lovor, katradinu (suvo meso), ulje, vino i svu drugu robu, na sve obale Jadrana, pa i Sredozemlja. Najvanija im

10

bijahu pristanita Carigrada, Nikolajevo, Atina, Venecija, enova, i uopte Levant. U Perastu su bili razvijeni i zanati,
ne samo graenje brodova, ve i pravljenje ice za muzike instrumente, koje nisu zaostajale za uvenim rimskim
Corde Rommane. Peratani se bave i trovino na Jadranu. Posebno oni ivo trguju sa Albanijom, sa primorskim
gradovima i pristanitima Dra, Batova i Valona, gdje kupuju so i ita, kao i druge poljoprivredne i stoarske
proizvode, kako za svoje potrebe, tako i za preprodaju po ostalim gradovima Jadrana i Levanta.
Nakon Kiparskog rata, ulcinjski gusari su omeli tu trgovinu. Zato su Peratani u njima nali svoje zaklete neprijatelje. Ovi im bez prekida, kroz XVII i XVIII vijek, ometaju slobodno brodarenje i trgovaki prevoz po arbanakom
primorju. Zato su stalno ratovali. Tako estokih i tako estih oruanih sukoba na moru Peratani nisu imali ni s kim
drugim.
Godine 1614. Bolica spominje u svom opisu skadarskog sandakata, kako skadarskim jezerom plove barke i
fregate na tri jedra, to ih ulcinjski gusari kradu Peratanima i Kotoranima u Albaniji. A sredinom XVII vijeka ulcinjski gusari dadu povoda, da mletaka flota blokira Perast. Tada je u Senatu Mletake Republike pretstavljen prijedlog da se peraka optina razmetne. Porta i Mleci se zbog toga sukobie i malne zarate.
U ranom srednjem vijeku, posebno poslije izbijanja Turaka na Jadransko more, pomorci Perasta poinju da se
bave i gusarenjem, pa i piraterijom.
Ulcinjani i Peratani su bili krvni dumani. Kroz svo vrijeme mletakog gospodstva reaju se sukobi, to ih izazivaju sad jedna sad druga strana. Ulcinjani se tue 1666 perakim kapetanima Vicku Mazaroviu i Matiji tukanoviu, kako neki iz Perasta kre mir, koji vlada meu njima ve 23 godine. U to vrijeme patrun Marko Pavlievi pozvao
je na vjeru pod bijelom zastavom jednu barku u arbanakim vodama, pa ju je potopio, a ljude zarobio. Tada Ulcinjani
pozovu Peratane da uspostave i uvaju dobre odnose. Sauvan je dokumenat, isprava, po kojoj je uspostavljen mir
izmeu Peratana i Ulcinjana, negdje g. 1643. Ali ve g. 1645 (20.III.) piu Peratani preko svoga nuncija Tome Ciga
optemu providuru Vendraminu i tue mu se na Ulcinjane, kako su zarobili tri perake fregate pune ita na povratku iz
Albanije. Poslali su svoje starjeine u Ulcinj za posredovanje, ali bez uspjeha. teta je iznosila 2.000 dukata. Opet se
uglavio mir izmeu Peratana i Ulcinjana, pod Mocenigom i pod Molinom, ali sve uzalud. Trvenja, arkanja, sukobi,
dvoboji, ubistva i zarobljavanja, otimanje, paljenje i potapanje brodova se nastavlja. Biskup P. Butorac pie: Ulcinjani Peratane nemilosrdno oteuju, a Peratani Ulcinjane nemilosrdno gone. Posebno ih je gonio kapetan Nikola
Burovi, koji je za to imao i line, porodine razloge. U sastav ulcinjskih gusara i pirata, vie negoli domae stanovnitvo, bili su Turci, Alirani i Tuniani, koji su se u Ulcinj nastanili poslije pada ovog grada u turske ruke.
Peratani su imali esta okapanja na moru i sa Barbarezima (stanovnici Barbarije ili Berberije, Tunisa, Bizerte i
Kartage) sjeverno-afrikog primorja, kao i sa italijanskim poturicama, pa i sa Uskocima Sinja, ma da su sa ovim
poslje-dnjima i saraivali ponekad protiv Turaka.
Skoro kao sa Ulcinjanima, Perastani su se borili i sa Novljanima, sve do dana osloboenja Herceg Novog od
tur-skog ropsva. Posebno su sa novljanskim Turcima djelili megdane, ne manje i sa svojom islamiziranom braom.
Tako su gusari i pirati Perasta postali strah i trepet za turskog okupatora Jadrana, pa i ire, i Sredozemlja.
Godine 1571., nakon pobjede kod Lepanta, gdje su zarobili i uvenog panskog knjievnika Servantesa, a poto
su uvrstili Herceg Novi i osvojili Ulcinj i Bar, Turci napadaju i Perast. Pod vodstvom svog kapetana Peratani organizuju odbranu i odbiju najezdu nadmonih Turaka. Kau da ih je bilo 6.500. Ova pobjeda Peratana imala je veliki
odjek u svijetu, koji se toliko oduevio sa njima, da je i uveni junak tog vremena ban Petar Zrinjski poslao na dar
Peratanima poasnu sablju, koja se do kasno uvala u Gradskoj vijenici. Stogodinjicu te pobjede Peratani slave
kao svoju najveu sveanost, pored Frainade, koja se slavi svake godine 22 jula.
U noi izmeu 23. i 24. juna 1624. godine nenadano uskoe u Perast 13 galija (po nekima 16 ili 17) iz
Berberije, pune ljutih pirata. Sa njima su bili i ulcinjski pirati, a ili su im na ruku i oni Herceg Novog, pa i vlasti. Oni
opustoe Perast, opljakaju opatsku crkvu sv. Jurja, svetite Gospe od krpjela na ostrvima i crkvu sv. Nikole u gradu.
Odvedu mnotvo svijeta u roblje, do 400, meu njima mnogo enskoga svijeta, pa i nejake dobi. Za njima se upuste u
potjeru 23 panjolska broda do Dubrovnika, ali bezuspjeno.
Da bi ih utjeili dooe odmah u Perast apostolski posjetilac Oktavijan Garzadoro i zadarski nadbiskup. Stie
im i nekakva materijalna pomo iz Mletaka, jer se Peratani odluie da se iselje iz Boke. To se sigurno nije svidjelo
mletakim vlastima, jer su Peratani bili njihovi uvijek spremni i najsigurniji vojnici da se bore na bilo kojem frontu za
Republiku Svetoga Marka. Zato su se mletake vlasti upregle da ih ubijede da ostanu tu gdje su, a sa motivacijom: "jer
na drugome mjestu, koje ne bi bilo Perast, vi ne biste bili Peratani, i s imenom bi se izgubio ujedno i spomen i ast
odlinih djela i junatva vaih prea i vas samih, to vas dri kod drugoga naroda u cijeni i dobru glasu, a kod nas
vas ini mnogo zaslune i drage".18)
Tada peraka optina, potaknuta ovom tekom nesreom, o svome troku sagradi iznad grada tvravu Sv. Krsta.
U ta vremena svi su se primorci bavili gusarenjem i piraterijom, koliko na svoju ruku i u svoju korist, toliko i
organizovani od dravnih vlasti i u sastavu regularnih vojno-pomorskih snaga. Takav je bio duh vremena, a determinirano je to i ekonomskom situacijom, pa i tenjom za dobrijem pljijenom. Tako se gusarenju i pirateriji privikoe i
nai Peratani, pa su istom mjerom uzvraali turskim gusarima i piratima, novljanskim i risanskim, onima iz Berberije,
poturicama sa italijanskih obala, pa i Uskocima.
Godine 1654., Peratani se opet hvataju u kotac sa Turcima i opet izvojevae sjajnu pobjedu. Ovom prilikom
otee Turcima i zastavu, koja se isto tako, do nedavna, uvala u istoj Vijenici. Tu je bilo i drugih znamenitosti, kao
mletaka zastava, koju je Perast dobio u znak priznanja za vjernost i hrabrost, jedna originalna slika ruskog cara Petra

11

Velikog i dr.
Perast je sluio Mletakoj Republici i kao placdarm, kao hoa, za hajduke i hajduke ete, koje su s vremena na
vrijeme upadale na turskoj i dubrovakoj teritoriji za odmazdu i pljakanje, kao i za borbu za osloboenje od turskog
ropstva.
Od Kandijskog rata, Boka Kotorska, posebno Perast, postaje glavna hajduka baza. Od tada poinje i ratno
saveznitvo Mleana sa hercegovakim i, u manjem broju, crnogorskim plemenima, koje traje sve do prvih decenija
XVIII vijeka. Na Grahovo su se, n.pr., 18. jula 1695. godine skupili kneevi i harambae Nikia, Drobnjaka i Grahova, gdje stiu i pisma plemena Kua, Pipera i Bjelopavlia, kojima su traili prihvatanje suvereniteta Mletake Republike i sastanak za to svih plemenskih glavara. Tom prilikom Nikii su traili da na taj sastanak pozovu i hajduke
Herceg Novog i Risna.19)
Iz ovih plemena stalno su regrutovani hajduci, koji su organizovani u druine, ete, pa su iz Boke, kao baze,
odlazili da etuju po turskoj teritoriji. Vanredni providur u Kotoru vodio je vojno-politike akcije vezane za djelovanje
hajduka. Njihovi upadi na susjedne turske teritorije bili su brojni, skoro svakodnevni. Hajduci su morali za to da trae
dozvolu od mletakih vlasti. Oni su bili vjeti ratnici kako na kopnu tako i na moru. Neki od njih posjedovali su i vlastite brodove, koje je po potrebi koristio i kotorski providur, umjesto mletakih ratnih brodova.
Peratani su bili jataci najznaajnijih hajduka Bosne i Hercegovine, pa i Crne Gore, koji su provodili zimu na
teritoriji Perasta ne samo lino i sa svojim porodicama, ve i sa svojim etama. Njihove oruane snage su dostigle i do
700 boraca. Oni su se i borili rame uz rame sa perakim hajducima, pa i pod komandom Peratana, posebno perakih
vojvoda. Mnogi su se od njih i oenili Peratankama. P.Butorac pie: "Hajduci se upoznadu poblie s obiteljskim duhom, s perakim shvatanjima.
Godine 1671, na Veliki etvrtak, osiljeni hajduci pokuali su da izvre prevrat u Perastu, da smijene domau
upravu i da preuzmu vlast u svoje ruke. Urota je otkrivena, voe odmah uhapene, a zatim svi, sa enama i djecom,
preseljeni u Istru, koja je bila pod mletaku vlast.
Simo Matavulj pie: "Peratani su od vajkada bili prosveeni..." U XVI vijeku Peratani imaju u svom gradu
pomorsku akademiju, u kojoj su se uile i vojne znanosti. Nema sumnje da su najmanje jo tada imali i svoju osnovnu kolu, jer nije mogla akademija da prethodi osnovnoj koli. Ali se zna pouzdano da su u Perastu od 1638. godine
Franjevci drali osnovnu kolu "u kui darovanoj im u ovu svrhu od obitelji Mazarovi". Djeca boljih porodica, u
stara vremena, uili su pomorstvo u Vemeciji, Jakinu, Livornu, docnije u Livornu, Marselju, Kardifu. Uz pomorski
zanat, oni su uili strani jezik, itanje, pisanje i osnovna znanja. Siromaniji su uili na brodovima Peratana, kao
maliani od 12-14 godina.
Srednje kole imuni Peratani su pohaali po seminarima pri biskupijama, posebno u Italiji, u zavodu Urbano
Kongregacije za propagandu vjere (Colle-gii Urbani de Propaganda fide) i na Ilirskom kolegiumu u Loreto. Vie
studije obino su pohaali u Rimu i Loreto. Zavod svetog Jeronima u Rimu, osnovan 1453, sluio je za usavravanje
svetenika iz junoslovenskih zemalja, za koje je upotrebljavan naziv Iliri. Ovaj su zavod pohaali i zavrili mnogi
Peratani, razumije se plemii, pa su dali hrianstvu ne samo mnoge obrazovane ljude, popove i opate, upnike, ve
i biskupe, pa i jednog papu: Siksta V, iz porodice Svilanova, iz Kruevice. Posebno su se istakli kao biskupi Burovii
i Zmajevii, a i druge perake porodice.
Biskup Pavao Butorac kae da se u Perastu "Pisalo obino irilicom (bosanicom). Smatrala se bosanica za
narodno pismo i blago. Ali je zato svijest o pripadnosti velikomu slavenskomu stablu bila snano razvijena. Ta osobina u Peratana, nemalo doprinije, da se ba u ovo doba kita odlinih strunjaka iz ovoga grada namjeri u slubi
velike Rusije, kad je car Petar Veliki rastvorio njena vrata zapadnoj kulturi".20)
Kako se zna, Peratani su, na poziv ruskog cara Petra Velikog, organizovali rusku flotu i osnovali prvu rusku
pomorsku akademiju. Svoja osnovna pomorska znanja mnogi su ruski mladii nauili u Perast i od Peratana. A i
mnogi su se Peratani istakli u ruskoj vojci i proslavili se na sve strane svijeta. Meu najveim prijateljima Rusa
spominje se kapetan Trifun IV Burovi. U itavoj Boki, posebno u Perastu, ruski uticaj je bio vidliv jo od vremena.
V. Jovievi pie: "Hrianski Bog i ruski car su veliine koje su Crnogorci u svakoj prilici potovali".21)
Kao u itavoj Boki, tako i u Perastu, imamo znaajan razvoj domae kulture, dosta obrazovanih ljudi, pa i
visoko obrazovanih, tovie i doktora nauka, posebno teologa. Najvaniji spomenici baroknog stila (XVII-XVIII
vijek) na teritoriji Crne Gore nalaze se u Boki Kotorskoj, pa i u Perastu, kao to su u ovom gradiu zvonik upne
crkve, crkva Sv. Anta, pa palate imunih porodica: Burovia (poruene) i Bujovia, Zmajevia. Barokno slikarstvo
Crne Gore pretstavlja se radovima Peratanina Tripa Kukolje, Antuna Mazarovia i Giantonio Lazzai-Vukovi. Isto
tako i knjievnost baroka Crne Gore pretstavljaju Peratani Andrija Zmajevi, Luka i Nikola Burovi, zatim dr Ivan
Kruala, svi uvedeni u LEKSIKON crnogorske kulture Nikole Rackovia.
Godine 1687. Peratani, predvoeni od njihovog grofa Ivana Burovia, napadaju Turke u Risan i Herceg Novi, oslobaaju te gradove i mariraju sa ostalim ustanicima za osloboenje Hercegovine. Tada Peratani ne samo to
zavladae Herceg Novim, ve i nastanjuju taj grad, formiraju novsko plemstvo, aristokraciju, posebno Burovii. Oni
formiraju i novsku mornaricu, obuavaju Novljane pomorstvu i prenose im svoja iskustva i navike.
I poslije Morejskog rata Peratani nastavljaju borbu kao gusari i pirati, a i kao uskoci i hajduci, protiv Turskog
okupatora Balkana, do posljednjeg dana, iako im sada Novljani preuzimaju prednost, ali predvoeni od Peratana, koji
su se u Herceg Novi preselili i ustalili kao njegovi stanovnici.

12

Od pamtivijeka, pa sve do 1797, kada Perast sa svom Bokom pada pod vlast Austrije, njime su faktiki vladali
Burovii, kao vojvode, suci, posebno kao kapetani, koje su samo s vremena na vrijeme smenjivali kapetani iz ostalih
bratstava. Burovii su stvorili itavu dinastiju perakih kapetana. Tako su, izmeu ostalih, dokumentirani kao kapetani Perasta ovi Burovii: Jovan, Tomislav (Tomo), Nikola I, Ivan I, Ivan II, Vicko I, Grgur I, Nikola IV, Grgur II,
Trifon II, Trifon IV, Matija i dr. Neki su od njih bili kapetani u nekoliko smjena.
Sredinom XVIII vijeka, slobodoljubive, demokratske ideje, koje su poele da krue Evropom sa prvim sveskama Enciklopedije, jo 1751. dospjee sprva u Mletke. Iako su tamonje vlasti odmah preduzele mjere da ih ugue,
slobodoljubivi francuski duh je vejao na sve strane, pa su ga udisali i bokeljski mornari, koji su ulazili i izlazili iz
Mletaka poslom i bez posla. Tako je dospio i u Perast jo poetkom XVIII vijeka. P.Butorac kae: "Neki istaknuti ljudi
iz ovoga kraja, pa neka su pred svijet izali na glas kao avanturisti poput budvanskih Zanovia, bijahu djeca francuske kulture svoga vremena. Taj je utjecaj prilazio amo to preko Mletaka to izravno preko pomoraca, koji su s
francuskim mornarima dolazili u dodir" po sredozemnim lukama.22)
U Perastu, pripadnici drugog reda gradskog puanstva, nazvani "universa", poee se komeati i traiti pristup
u optinske poslove i poasti. Pripadnici prvoga reda, zvani "opina", a to znai domae plemstvo, nisu dozvolili popovima "universe" da postanu ni najobiniji kapelani. Poslije duge borbe, "universa" tek 1761. uspje da svog sveenika neplemia postavi u slubi Gospina kapelana.
Godine 1766, peraki kapetan konte Josip Vickovi, u jednom svom pismu tui se na nemire, koje prouzrokuju
poglavice "universe" Frano Rupi, Toma Krilovi, Ivan Kosovi i Petar Ercegovi. On moli za pomo u Mlecima,
"jer nam prijeti neizbjena propast". Te godine, prilikom biranja kapetana, "opina" pozva na oruje kmetove, koji su
orujen u ruci uvali red u mjestu, dok su se asti izabrale po obiaju. Krsto Burovi je taj koji je smirio situaciju.
Na dan 22. kolovoza 1797. korveta "Austria", praena od eskadre ratnih brodova, zadueni od cara Franja II
Habzburkog da okupiraju Dalmaciju i Boku, usidri se pod Lepetane, naspram Perasta. Njom je komandovao baron
Matija Rukavina, inae Lianin. Baron Rukavina nije smio poi ni koraka dalje prema Perastu, jer se na vrh tvrave
Sv. Krst vila mletaka zastava, a topovi Perasta, ne samo sa tvrave, ve i sa brodova, svi su bili upereni prema Verigama i baronovoj okupatorskoj floti.
Sutradan, kapetan Perasta konte Josip Viskovi, u pratnji dva optinska zastavnika i jednog suca, ue u dvoranu, gdje se nalazila bojna zastava (Bandiera di Campanga). Konte Viskovi je uze i predade u ruke zastavnicima,
koji odmah krenue na trg pred upnu crkvu. Pratio ih je vojvoda sa 12 zastavnika, zatim narod. Svi tronuti, zaplakani.
Oni podigoe zastavu na stijeg, a kapetan je snimi. U isti as spusti se i zastava Svetoga Marka s tvrave uz 21 topovskih hitaca. Sa dva vaela, oboruana za uvanje mjesta, ispalie po 11 hitaca. Tako i svi trgovaki brodovi, koji su
se nali taj dan u luci Perasta. Zastave poloie na srebrni posluavnik, a vojvoda ih prihvati. Kad su stigli u crkvu sv.

13

Nikole, primi ih opat sa svetenstvom i odvede na glavni rtvenik. Tada kapetan Perasta konte Josip Viskovi, na domaem narodnom jeziku, odra govor, koji zapoe ovako: "U ovom prigorkome asu, koji razdira srce nae; u
ovome najposljednjemu izjadanju...Izjadajmo se, brao, izjadajmo se...izjadajmo nau alost".
Samo poslije ukopa mletake zastave, baron Rukavina posla dva via asnika na ostrvo Gospe od krpjela, gdje
prime izjavu perake optine da se pokoravaju, ali sve u utnji, kao zaliveni, a ne kao neka mjesta Boke, koja su im
priredila sveani doek i raskone bankete.
Perast s jo nekim optinama Boke, nastavio je da se opire austrijskoj okupaciji. Posebno opiranje su manifestirali Burovii, koji e se u ovoj bjesomunoj borbi porodino istrijebiti iz Perasta i Boke Kotorske do jednoga.
Nakon ukidanja Mletake Republike, Perast, kao i sva Boka, potpao je pod vlast Austro-ugarske monarhije.
Posle zajednike borbe protiv Francuza 1813. godine u Dobroti (kraj Perasta) formirana je crnogorsko-bokeljska
komisija, koja se sastojala od po devet predstavnika, na elu sa Petrom I Petroviem Njegoom, a koja je imala ulogu vlade dve ujedinjene provincije.23)
Jo 13. juna 1848., na svojoj uvenoj Pranjskoj skuptini, Bokelji su jasno i glasno stavili do znanja banu Jelaiu: Najprva i najsvetija dunost to je javiti pred svijetom da mi Dalmatinci nijesmo, no Bokelji!
Vasko Kosti pie: Bokelji su se svojom voljom, ne jednom sjedinjavali sa Crnom Gorom, a postoje mnogi
dokazi da se velika veina Bokelja uvijek kroz istoriju izjanjavala kao Srbi, ak i nemali broj katolika. To to su se u
SFRJ svi katolici poeli izjanjavati kao Hrvati, ak i Italijani, esi itd. a pravoslavci kao Crnogorci, Srbi, Jugosloveni, neopredjeljeni, pa i kao Bokelji, posledica je antisrpske politike u Boki.24)
Pa i biskup Butorac, velikohrvatskih aspiracija, fino je objasnio da Boka ni na koji nain, ak ni geografski, nije podrazumijevana pod Dalmacijom, ni u vizantijsko, ni u rimsko doba. Prvi put se Boka pominje zajedno sa
Dalmacijom u vrijeme vladavine Nemanjia, kad su to bile srpske primorske zemlje. Za vrijeme Mletake Republike
geografski su bile razdvojene Dubrovakom Republikom i Otomanskim Carstvom .25)
Za vrijeme Prvog svijetskog rata Peratani uzimaju aktivno uee u ustancima i borbama, koje su bokeljski
mornari razvili protiv okupatora. Mnogi od njih, poto su prigrlili novu drutvenu svijest, istakli su se i kao borci za
najnoviji pozitivni razvoj Boke, Crne Gore, Jugoslavije i Balkana uopte.
Godnine 1918., kao i sva Crna Gora sa Bokom, i Perast ulazi u sastav Jugosllavije, zatim u sastav Zetske Banovine i, poslije Drugod svijetskog rata - od 1945. godine - u sastav Republike Crne Gore, kojoj pripada prirodno, istorijski, etniki, geografski i u svakom drugom pogledu. Tu bratski ive, u potpunoj slozi i primjernoj harmoniji pravoslavci, katolici i muslimani, bili oni Srbo-Crnogorci, Bosanci ili Hrvati.
Grad Perast se dijeli na dva kvarta: Peni i Poovo. Dijeli ih Ballotta, veliki mramorni stub, pred crkvom
Sv.Nikola, koji je, po predanju, donet sa razvala hrama Hefesta. Glavne ulice Perasta su: Velika ulica, koja vodi na
tvravu sv. Krst; Mala ulica, koja vodi do pravoslavne crkve RO. Bogorodice: Ulica sv. Krst, koja vodi zavjetnoj
istoimenoj crkvi, kao i neke druge manje ulice i uliice, srednjevjekovne, uske, strme i mrane.
Pravoslavnima je parohijalna crkva sv. Gospoa (R.Bogorodice), a katolicima sv. Nikole. Pravoslavni imaju
sveasnost Mali Gospoin-dan, a katolici Gospa (15. avgust).
Perastu pripada i jedan mali dio sela Glogovac, gdje se nalazi crkva sv. Jovana Krstitelja, sa jednim oltarom, i
sa ikonama koje je izradio slikar Salgheti-Drioli iz Zadra.

Perast ima Arhiv bive optine sa dokumentima iz XVI-XIX vijeka, Zaviajni muzej i Nadupni arhiv. Cio
Perast je proglaen za grad muzej. Na njegovoj teritoriji niko ne smije da gradi nita novo. Mogu se samo renovirati
nekadanje graevine. A on je pun niza istorijskih graevina, kao i privatnih zdanja, koja su prava remek-djela
jadranske gotike. Ima zgrada i na dva i tri sprata, koje sada stoje puste i prazne. Mnoge od njih su samo djelimino
nastanjene. Meu najljepim zgradama istiu se palate Smecchia, Burovia, Martinovia, Balovia i Viskovia, kao i
ona biskupa Zmajevia. Veinu zgrada, mjetani, koji se samo preko ljeta bave turizmom, pretvorili su u male privatne
pansione, hotele, prenoita.
Vjeno obasjan suncem i sasvim pitomom klimom, Perast je privlaio i privlai turiste sa svih strana svijeta.
Nekadanji mornari sada se poglavito bave ugostiteljstvom i turizmom: ekaju i ispraaju goste. Ali samo preko ljeta. A Perast bi mogao da razvije turizam i preko zime.
U moru, pokraj obale Perasta, nalaze se dva ostrvca: Svetoga Jurja (danas se naziva Svetog ora), sa istoimenom crkvom i samostanom iz X vijeka, i uveno vetako ostrvce Gospe od krpjela, kojoj je posveena zavjetna
crkva na njemu. Kratku istoriju ova dva ostrva donosimo na kraju knjige.

14

Ostrva Gospe od krpjela i Svetoga ora

Perast ima puno znaajnih linosti, koji su slava i ponos ne samo grada svog i domovine Crne Gore, ve i Balkana, pa i ire, Italije, Grke i Rusije. to vie, i preko okeana. Meu njima su i oni iz porodice Burovi. Koliko za
primjer spominjemo: Jovana, Ivana, Luku, Nikolu, Ernesta, Vicenca, Jozefinu.
Ovaj grad, koji je za vrijeme svog procvata imao i preko 3.000 stanovnika, godine 1913. imao je 930
stanovnika, dok poslije PSR spao je na svega nekoliko stotina. Dan-danas Perast ne prihvaa sebe, jer se njegovi
intelektualci jo uvijek ne snalaze i ne znaju da prokre put k novom procvatu.
Perastu nedostaje jedna vrsta rodoljubiva ruka.

MONUMENTI KULTURE PERASTA

Burna istorija Perasta ispunila je svoje stranice znaajnim ljudima, koji su znaajni ne samo za Perast, ve i za
itavu Crnu Goru, pa i ire. Oni su od vremena uli u istoriji i enciklopediji Crne Gore (eks-Jugoslavije).
Ova burna istorija ispunila je i grad svakojakim monumentima istorije, kulture i kulteva svojih podanika.
U Perastu postoji pravoslavna parohijska crkva Rodestvo Bogorodice, koja je sagraena 1757, a popravljena
1864. Okolo nje je lijepa avlija i groblje.
U muzeju Perasta bila je sablja Zmaj Ognjenog Vuka, koju je Petar Zrinjski darovao kapetanu Perasta Trifonu
Buroviu 1654. S jedne strane te sablje pie:
Sveti Nikola iskorieni pomochiu krepkom neprijateglia, te aiso mogliu gresenom rabu Boxiemu W-ku
Sciepanovich-u, a na drugoj strani: Sveti Gospodine koi nastoiu nauditi meni pobiuchiech mene. Memento mei
Domine.
Zatim sablja Don Karla Gonzage, puka Mehmet-age Rizvanagia, puka lovica Ljudovita XVII, pokriva
svileni za postelju, izvezen od Marije-Antoanete, i svilena koulja Ljudevita XVII, koja je jo prije PSR preneta u
Paris da se tamo uva.
Znamenita je starina kanun Zelenko, dar Mletake Republike, da se mladii peraki ue u topnitvu.
Arhiv Perasta, kao i crkveni, uvaju mnoga pisma, rukopise, slike i medalje starih Peratana.
Godine 1571., nakon pobjede kod Lepanta, gdje su zarobili i uvenog panskog knjievnika Servantesa, a poto
su uvrstili Herceg Novi i osvojili Ulcinj i Bar, Turci napadaju i Perast. Pod vodstvom svog kapetana Peratani organizuju odbranu i odbiju najezdu nadmonih Turaka. Kau da ih je bilo 6.500. Ova pobjeda Peratana imala je veliki
odjek u svijetu, koji se toliko oduevio sa njima, da je i uveni junak tog vremena ban Petar Zrinjski poslao na dar
Peratanima poasnu sablju, koja se do kasno uvala u Gradskoj vijenici. Stogodinjicu te pobjede Peratani slave
kao svoju najveu sveanost, pored Frainade, koja se slavi svake godine 22 jula.

15

Godine 1654., Peratani se opet hvataju u kotac sa Turcima i opet izvojevae sjajnu pobjedu. Ovom prilikom
otee Turcima i zastavu, koja se isto tako, do nedavna, uvala u istoj Vijenici. Tu je bilo i drugih znamenitosti, kao
mletaka zastava, koju je Perast dobio u znak priznanja za vjernost i hrabrost, jedna originalna slika ruskog cara Petra
Velikog i dr.
Perast ima Arhiv bive optine sa dokumentima iz XVI-XIX vijeka, Zaviajni muzej i Nadupni arhiv. Cio
Perast je proglaen za grad muzej. Na njegovoj teritoriji niko ne smije da gradi nita novo. Mogu se samo renovirati
nekadanje graevine. A on je pun niza istorijskih graevina, kao i privatnih zdanja, koja su prava remek-djela
jadranske gotike. Ima zgrada i na dva i tri sprata, koje sada stoje puste i prazne. Mnoge od njih su samo djelimino
nastanjene. Meu najljepim zgradama istiu se palate Smecchia, Burovia, Martinovia, Balovia i Viskovia, kao i
ona biskupa Zmajevia.

Grb Perasta

16

_________________
1) Matavulj, Simo: BOKA I BOKELJI, na sajtu Projekat Rastko: www.rastko.org.yu, str. 5.
2) CORNER Fl.: CHATARUS DALMATIAE CIVITAS IN ECCLESIASTICO ATQUE CIVILI STATU HISTORICIS
DOCUMENTIS ILLUSTRATA, Patavii, Typ. Sem. 1759, str. 1.
3) Citiram prema NAKIENOVI Savo: BOKA antropogeografska studija, Beograd 1913, str. 198: STORIA DI PERASTO od
Franja konta Viskovia: Perastae, gens illyr. Finitimam partem Illyr. Vantant ili ad Cacsarem legatos mittunt obsidesque dant.
4) MARGILJAJ, Preljoc: ILIRI GOVORE ALBANSKIM ALBANCI GOVORE ILIRSKIM JEZIKOM, Podgorica 2002, str. 101.
5) ORBINI: IL REGNO DEGLI SLAVI, Pesaro Concordia 1601, str. 808.
6) BUTORAC, Pavao: BOKA...., str. 99-100, pie: "U kakvoj je vezi s gradom Perastom Perasta, lokalitet u Krajini (skadarskoj), unutar i
nedaleko jugoslovenske dravne granice, nije poznato. Mogao bi taj naziv biti u vezi sa starim ilirskim Pirustima, koji su boravili u Dukainu, kao i
samo ime grada Perasta, u starini sva je prilika kolonije piruanskih iseljenika." Jedan kvart Skadra naziva se dan-danas PERASH (ita se Pera),
koje sigurno nema veze ni sa Pirustima, niti sa Perastom, jer potie od srpskog osobnog imena PETAR>PERO>PERA. Lokalitet Perasta u Krajini
ima veze sa Perastom, jer su ga formirali Peratani, koji su se tamo iselili iz Perasta u srednjem vijeku, da bi izbjegli krvnu osvetu.
7) Prema D.MANDIU : CRVENA HRVATSKA, drugo izdanje, sv. I, 1972, str. 296.
8) Idem: str. 296.
9) RADOJI, Dragana: Ribarstvo u Boki Kotorskoj od XIX vijeka do naih dana, BOKA 15-16, Herceg Novi, 1984, str. 193-235.
10) KOMAR, dr Goran: str. 27.
11) BUTORAC, Pavao: RAZVITAK I USTROJ PERAKE OPTINE, Perast 1998, str. 55.
12) Iden: str. 115.
13) JOVIEVI, Vladimir D.: TOKOVI CRNOGORSKE DRAVNOSTI,- Podgorica 2002, str. 35.
14) BUTORAC, Pavao: cit. djelo, str. 45.
15) RADOJII, dr. Dragana: cit. djelo, str. 145.
16) BUTORAC, Pavao: BOKA, str. 62.
17) BUTORAC, Pavao: c.d., str. 131.
18) BUTORAC, Pavao: BOKA 17. i 18. STOLEA, str. 29.
19) KOVIJANI Risto i STJEPEVI Ivo: Hajduci u Boki do morejskog rata (1684-1699), ISTORIJKI ZAPISI 1, Cetinje, 1954, str.
670-671.
20) BUTORAC, Pavao: ZMAJEVII, str. 23-24.
21) JOVIEVI, Vladimir: c.d., str. 74.
22) BUTORAC, Pavao: BOKA, str. 177.
23) BELOICA Vojislav M.: PREVLAKA HERCEGNOVSKA, Beograd 2004, str. 89.
24) KOSTI, Vasko: POLITIKA EKSPRES, Beograd, 18.IV.1990.
25) KOSTI, Vasko, citiram po BELOICA, Vojislav M.: PREVLAKA HERCEGNOVSKA, Beograd 2004, str. 66.

17

II. PORIJEKLO BUROVIA

12 BRATSTAVA PLEMENA STOJII:
1. STOJII

5. KOKOLJI

9. PALAVIINI

2. BUROVII

6. MARII

10. NIKODEA

3. ILJOPI

7. SMILOJEVII

11. ANDRIII

4. BRATICA

8. BUJOVII

12. PUHALO

Nema ni najmanje sumnje da Burovii vode porijeklo od slovenskih plemena, koja su se nastanila u Boki Kotorskoj jo u V-VI vijeku n.e., a dolazei iz Hercegovine i Crne Gore. Ovo nam prije svega svjedoi njihov slovenski
jezik, zatim njihovo prezime i, na kraju - ZELENA KNJIGA. Preko svega - svjedoi nam ovo i njihova slovenska
svijest, imena njihove djece, njihova slovenska gordost i rodoljublje, njihova bit.
Burovii su od pamtivijeka govorili slovenski. Tim jezikom govore i dan-danas. Nema sumnje da su pojedinci
nauili i koji strani jezik, posebno italijanski. Jedan od nijih danas zna devet stranih jezika, pa iako ne ivi ni u Perastu niti na teritoriji slovenstva, ve tamo, preko mora, preko dolina i planima, u inostranstvo, ne izjavljuje sebe nikako drukije, ve za Slovena, za Bokelja i Srbo-Crnogorca.
Poetkom XVII vijeka Burovi Mehmet-aga (Rizvanagi), iako musliman, pie ne samo slovenskim
srpskohrvatskim jezikom, ve i irilicom. Krajem XVII vijeka jedan drugi Burovi - Sabit-Mehmet-paa
Resulbegovi - pie pismo grofu Ivanu Buroviu na srpsko-hrvatski jezik. Vidite to pismo: donosimo ga u
Dokumenta. Grof ita i razumije pismo napisano na taj jezik bez prevodioca. O emu nam govori ovo, ako ne da je
domai jezik Burovia bio upravo taj, srpskohrvatski?! A domai jezik je baza nacionalne pripadnosti, pogotovo u
ovim sluajevima, kada se ne zna da se na ognjitu ikada govorilo drukije.
Srpsko-hrvatski jezik Burovii nisu nauili u koli, jer u ta vremena, u tim krajevima, nije bilo kola ni na
stranim jezicima, kamoli na srpsko-hrvatskom. Pa i kad su otvorene prve kole, bile su na stranim jezicima, a ne na
srpsko-hrvatskom. Nisu nauili ovaj jezik ni preko dravne administracije, jer se tada dravna administracija vodila
na stranim jezicima, na italijanskom i njemakom. Nema ni najmanje sumnje da su srpsko-hrvatski jezik Burovii sisali samo sa majinim mlijekom.
Do danas ne znamo da je ma ko porekao ovo nae miljenje, izuzev muslimanskog fundamentaliste erba
Rastodera, koji preko falsifikovane etimologie prezimena Burovi, toboe od italijanskog apelativa burro = buter,
maslac, uini nam ih Italijanima.
Prezime Burovia je isto tako jedan nepobitan dokaz njihove slovenske nacionalne pripadnosti. Svi oni, koji
su tretirali etimologiju prezimena BUROVI sloili su se da ta rije vodi porijeklo od srpsko-hravatskog apelativa
BURA = oluja, najsnaniji i najopasniji vjetar na Jadranskom moru, koji die valove i razbija brodove . Oni kau
da su Burovii tako prozvani od svojih sugraana, poto su se istakli kao hrabri i vjeti mornari, koji su se kroz vjekove po morima hvatali u kotac sa burom. Jedan od prvih istoriara porodice Burovi, Hercegovac Mustafa Busuladi, poznat i kao muslimanski fundamentalista, pie da su oni od velevremena ratovali na moru 1). injenica je
da su Burovii bili mornari, i to izvrsni, pa i kapetani brodova (kasnije i vii oficiri, majori, pukovnici i admirali!), da
su dizali i sputali jedra ne samo po Jadranskom, ve i po Sredozemnom moru, pa i po okeanima. injenica je i to da
su vitlali na palubi tih brodova ne samo vesla, ve i sablje, i da su se kao pomorci prouli i proslavili, priznati kao
takvi ne samo od svojih sugraana, ve i dalje. Zato mislimo da su sasvim ispravno izveli etimologiju prezimena
BUROVI od apelativa bura .
Dodajemo ovde da se i jedno slovensko pleme, koje je ivjelo izgleda upravo negdje na obali Jadrana, zvalo
Buri ili Bure2). Nali smo to kod Robert Gordon Latham: THE NATURAL HISTORY OF THE VARIETIES OF
MAN, John Van Voorst, London 1850, str. 538. Pa i danas neki Dalmatinci nose to Bure kao svoje prezime, a i Burovii su esto svoje prezime skraivali u BURO.
Kako smo afirmirali ovo prezime u albanskoj sredini, albanski ovinisti i rasisti, u njihovom suludom nasrtaju
protivu nas, sa njihovom kupom gluposti - kako se izrazio jedan Makedonac preko interneta - odmah su izveli etimologiju prezimena BUROVI od njihovog apelativa burr, burri = ovjek, junak , ne pruajui nam za to
nikakvo obrazloenje. Treba da znate da ovi Albanci i za Tokio, glavni grad Japana, kau da je albanska rije, pa i da
su oni osnovali to naselje! Falsifikati i besmisljice albanskih naunika sad su pozati cijelom svijetu. Sa njima se

18

ujedinio i pomenuti erbo Rastoder, koji prezime Burovia izvodi od it. burro = maslac, krobyx), toboe su se
pretci Burovia bavili trgovinom maslaca, kroba. Nit su Burovii govorili italijanski, niti su tako govorili Peratani.
Da su se bavili tom trgovinom, nazvali bi se po maslacu, ili krovu. A kako naglasismo, za njih se zna da su se bavili
burom, a ne trgovino maslaca, kroba.
to se tie Albanaca, evo im savremeni vajcarski knjievnik Peter Burri, za koga nam jo nisu rekli da mu
prezime potie od njihovog apelativa burri. Njihova etimologija je oito falsifikovana i tendenciozna, kao to je
to i etimologija .Rastodera.
U ZELENOJ KNJIZI, koja datira od 20. januara 1560, spominju se 12 prvaka, poglavica, bratstva Perasta.
Meu njima se spominje i Tomo Buro (Burovi), sudac bratstva Stojia3). Ovo znai da su Burovii bratstvo plemena Stojii. Od ovog plemena samo su neki od njih sauvali plemensko ime kao prezime, dok su se ostali saplemenici, nazvali ili po imenu svog prvaka, poglavice, ili po onome ime se njihov poglavica istakao, te su tako formirali dvanajest bratstava tog plemena. Prema tome, sva su 12 bratstva Perasta proizala od Stojia, pa i Burovii. A
ovo znai da su se nekada, njihovi pretci, nazivali Stojii. Po svemu izgleda da su Burovii bili najblie i
najznaajnije bratstvo, jer su u Malom vijeu esto pretstavljali Stojie, pa i ostala bratstva. Neki su se istaknuti
Burovii i sahranjivali sa grbom Stojia.
Simo Matavulj, koji spominje ovih 12 bratstava i plemike domove, u njegovom pravoslavnom hodoau kae da su "najznatniji" bili Vickovii i Balovii. Vickovii i Balovii su poznate porodice Perasta, al ne kao Burovii.
Ulogu Burovia u istoriji Perasta nije odigrala nijedna druga porodica. Simo Matavulj - izgleda - ne simpatizira ih,
rekli bismo, iz vie razloga.
Ovo nam dokazuje i jedna druga injenica: Nakon ZELENE KNJIGE, na 12 bratstava plemena Stojii Perasta dodala su se jo dva nova: Tomislavljevii i Lovrenii. Oba ova bratstva su izala od bratstva Burovii. Tomislavljevii (ili Tomii-Tomiii) su sinovi Toma BURO (Burovia), a Lovrenii (ili Lovrijenii) su sinovi Lovrena BURO (Burovia).
Obiteljsko se ime Stoji javlja g. 1553: Luka Stjepanov Radonja Stoji, LV I, 34. A ovo znai prije pomenute ZELENE KNJIGE. Sreemo ga i meu onim Peratanima koji su se 1571. borili protiv Turaka u Bitci kod Lepanta. Proslavili su se zastavnik Krsto Andrijin Stoji, zatim jo poetkom XVII stolea (godine 1617) i prije kapetan Marko Krstov Stoji (LV I, 112), pa i poetkom XVIII vijeka.
Nema sumnje da su Stojii bili slovensko pleme, to nam svjedoe imena pomenutih: Krsto, posebno Radonja, koja su isto slovenska. To nam svjedoe i bratstva, koja su proizala iz plemena Stojia. Ne samo Burovii,
ve i ostali njihovi sapljemenici, sva 12 bratstva. Kako njihovim prezimenima: Burovii, iljopi, Bratiii, Kokolja,
Marii (Mri, Mra), Smilojevii, Bujovii, Palaviini, Nikodea, Andriii, Puhalo i sami Srojii, tako i etimologijom njihovog plemenskog imena.
Po naem miljenju plemensko ime STOJI potie od isto slovenskog linog imena STOJAN, hipokoristino STOJKO, STOJA, i od ovog - STOJI. Ime Stojko emo sresti kod Burovia Bosne, tako se zvao sin Anton(ija) III. A Stjepan se zvao upravo brat pomenutog Antona.
Porijeklo Burovia od Stojia je neosporno. Ne samo to nam to kae ZELENA KNJIGA i Pavao Butorac,
ve to nam to kae i injenica da je, jo poetkom XVI vijeka, jedan Burovi (pomenuti Tomo) zastupao bratstvo
Stojia kao sudac u Malom Vijeu Perasta. A ovo, sa druge strane, ne samo to nam dokazuje da su oni slovenskog
nacionalnog porijekla, ve i obara pomenutu isto politiku, ovinistiko-rasistiku etimologiju neprijateljski nama
raspoloenih Albanaca i erba Rastodera, koji, bez ikakvih dokumenata, injenica i argumenata, pretendira da
Burovii ne pripadaju grupi od 12 perakih polemici bratstava.XY)
Da su Burovii slovenskog drevnoga est svjedoi nam, pored reenog, i njihova slovenska svijest, njihova
slovenska gordost i rodoljublje, njihova bit, njihova imena. Od kad su uli u istoriju Burovii su se uvijek samopregorno borili na strani slovenskih naroda Balkana, rame uz rame sa ostalim Slovenima, ne samo u svom Perastu i u
svojoj Boki, ne samo u svojoj Crnoj Gori, ve i preko njenih granica. Oni su na strai slobode svog Perasta, pa i na
elu Slovena, koji mariraju na okupirani Risan i Herceg Novi. Oni su u prvoj liniji fronta za osloboene Hercegovine, Bosne, Srbije i Crne Gore, pa i Hrvatske, od turskog okupatora, u prvoj liniji i za osloboenje od austro-ugarskog okupatora. A sa njima i njihove ene, supruge i keri. Sjetite se samo mlade Burovike odvedene od Tuniana u
ropstvo! Sjetite se Grofice Jelene i Grofice Frane! Pa Hajrije, Duanke i Natke Burovi! Nisu se borili samo mukarci Burovia, ve i njihove ene i keri!
Slovenski duh Burovia najljepe je izrazio pjesnik i arhimandrit Dionisije Mikovi, koji je umro u manastiru
Banja (Risan) poetkom XX vijeka:
Oj Sloveni ljubimo se,
budunosti radi svoje,

19

ljubimo se da nam duman

'Vjena pamjat' ne zapoje...
Burovii se bore i u Rusiji. A kao u Rusiji, borili su se i na sve etiri strane svijeta, kao slobodoljubivi i kao
internacionalisti. Borili su se i za osloboenje Venecije i itave Italije od austrijskog okupatora. Sjetite se kapetana
Ivana Burovia iz 1848. godine u ustanku Venecijanaca! Burovii su se borili i u Grkoj, za slobodu i nezavisnost
Grke. Sjetite se kapetana Nikole Burovia! Burovii se bore i u Albaniji, rame uz rame sa Albancima, smjelije i
samopregornije i od samih Albanaca, ali ne sa albanskim imenom: bore se kao Burovii, kao Jugosloveni i Crnogorci, gordi i ponosni to su tog porijekla!4)
Nacionalna svijest Burovia je sasvim jasna i onda kad ona meu ostalim Balkancima hramlje, ili i ne postoji.
Nacionalna gordost im je na sjajnoj visini i za divljenje, za da im se zavidi. Rodoljublje - suptilno. Sva njihova bit je
kroz vjekove bila isto slovenska, pa su zato i doprineli kao rijetko koja druga porodica Perasta i Crne Gore, kako na
polju istorije, tako i na polju prosvijete i kulture, nauke i umjetnosti.
Hriani moji pravoslavni! Ustajte za krst asni, ne dajte se buntovnicima! Drite se junaki i udrite se s
neprijateljem dok ne doem s vojskom! - pie i poziva svoju hriansku brau jedan od ovih Burovia u ime ruskog cara .
Golognjate azijatske! - naziva s prezrenjem Turke, okupatore njegove domovine, jedan drugi Burovi.
Pika vam materina albanska socijal-faistika i ovinistika bagro! - pie iz zatvora jedan Burovi predsjedniku Republike Albanije, koji ga na ivo dere, traei od njega da se odrekne svoje slovenske nacionalnosti i da
se izjavi za Albanca.
Na kraju vidite i njihova lina imena, koja su isto slovenska: Anelina, Bajna, Bisera-Biserka, Bojan- Bojanka, Boro-Bora, Borko-Borka, Borislav-Borislava, Boidar, Draga-Dragan-Dragica, Duan, Duanka, uro, ore,
Jela-Jelica, Jelen-Jelena, Javor-Javorka, Ljubomir, Milan-Milanka-Milka-Milina, Milo-Milo, Nada-Nadan, Radonja,
Slavko-Slavka, Stanislav, Tomislav, Vedran-Vedrana, Vesna, Zdravko-Zdravka, Zelenko, Zlatan-Zlatana, Zoran,
Zoja (od Zora) i dr. O emu svjedoe ova tako lijepa isto slovenska imena ?!
O njihovoj slovenskoj biti svjedoi i njihova istorija.

20

______________
1)BUSULADI, Mustafa: OSMAN PAA RESULBEGOVI, c. d., str. 3.
2) DERETI, dr Jovan I.: SRBI - NAROD I RASA, Banja Luka 1998, str. 363.
3) BUTORAC, Pavao: cit.djelo, str. 55.
4) Opirnije o ovome vidite moje djelo na albanskom jeziku RESULBEGOVIQT DHE SHQIPTART
(RESULBEGOVII I ALBANCI), eneva 2003.

21

Prvi zajameni Burovi bio je Tomislav, kratko zvani Tomo, sudac bratstva Stojia u Perastu, koji se spominje u ZELENOJ KNJIZI iz 1560. On je savremenik grofa Jovana I Burovia, mogue i njegov mlai brat.
U poetku sa prezimenom Stoji, kao pripadnici tog plemena, Burovii su se sigurno istakli u ivotu i svim
ratnim poduhvatima svog plemena, pre i iznad svega posebnom hrabrou, vitlajui sablu sa bojita na bojite. Zatim
su se istakli i vitlajui veslo, diui i sputajui jedra svojih brodova, hvatajui se u kotac sa burom, protiv koje su
sred puine Jadrana i Sredozemnog mora esto izvojevali pobjede i vraali u mirnu Boku svoje brodove, svoje mornare i svoje glave. Kako je opte priznato, od kad se tretiraju u literaturi, oni su po buri i prozvani Burovii. I sigurno
su kao takvi prvi Stojii, koji se na ovaj nain razlikuju od ostalih svojih saplemenika i stvaraju svoju kazadu, kuu,
odak, pa i bratstvo, ne od imena kojeg lana svoje porodice, kazade, kao ostali, ve od jedne njihove zajednike karakteristike, od njihove odlike, po kojoj su se istakli i razlikovali ne kao pojedinci, ve kao grupa.

22

Kao takvi, razumljivo je to su od pamtivijeka bili odabrani od svojih saplemenika za voe i vojvode, za kneeve i poglavare plemena, zatim i za sudije, pa i za kapetane Perasta. Sasvim je razumljivo to su ih i drugi priznali
kao takve, pa su ih udostojili i titulom grofa.
Meu svim bratstvima plemena Stojii, Burovii su bili najpoznatiji, i najpotovaniji, pa su kao takvi pretstavljali ne samo svoje bratstvo, svoju kazadu, ve i ostala bratstva, ostale kazade, u prvom redu Stojie, a zatim,
koliko za primjer, spominjemo bratstvo Bratica, pa Zmajevie.
Burovii su se neretko prezivali i kratko BURO, uobiajeno ovo i sa mnogim drugim prezimenima ne samo u
Perastu i Boki, ve i meu svim Slovenima. Sa ovim prezimenom emo ih nai esto i po raznim dokumentima. Tu i
tamo, oni koji su ih tako zabiljeili, uz BURO su ponekad dodali u zagradama i BUROVI. Sreemo ih, naroito u
Grkoj, i sa skraenicom BURE, koja je dola kao posljedica njihovog prilagoavanja sredini, kao to e i u Albaniji
jedan njihov sin, svoje prezime RESULBEGOVI, prilagoditi sredini u RESULI.
U borbama Nemanjia za ujedinjenje slovenskih plemena i stvaranje srpske drave, Burovii su se prisajedinili njima, priznali njihovu vlast i borili se u njihovim redovima. Istiui se vjernou i hrabrou (karakteristike ove
koje e manifestirati sa koljena na koljeno!), sigurno su proizvedeni u vitezove i barone, a jedan od njih je proglaen
i za grofa, plemika titula ova koja je via od barona.
Godine 1994, poto je proitao moju knjigu RESULBEGOVII, knjievnik Veselin Rakevi ree mi u Podgorici: Proitao sam negdje, sada se ne sjeam gdje, da je prvom Buroviu titulu grofa dodijelio lino Stevan Nemanja, poslije jedne bitke u Zahumlju . Ovo znai da Burovii nose titulu grofa jo iz XII vijeka, jo prije grofa Jovana, koji ju je sigurno nasljedio od svoga oca, kao i svi ostali Burovii. Titula grofa bila je nasljedna. Keri Burovia su se zvale groficama. Isto tako i njihove ene, supruge, bez obzira na njihovo porijeklo.
Bilo kako bilo, injenica je neosporna da su Burovii plemika, pa i grofovska porodica, jer se kao takvi
spominju po svim dokumentima Perasta i Boke Kotorske svog vremena, u arhivana Kotora, Dubrovnika i Venecije,
gdje ih nikako drukije ne biljee do samo conte. Kao grofovska, plemika porodica, oni se spominju i po mnogim
drugim dokumentima evropskim, pa i svijetskim. Koliko za primjer spominjemo LISTA DE APELLIDOS CON
ESCUDO HERALDICO E HISTORIA.
Kao kazada, Burovii su imali svoju kulu, ili kako se danas nazivaju ove kule - ardak. To je bila tvrda kamena zgrada, koja je sluila ne samo za stanovanje, ve i za odbranu, neto kao mali zamak. Takvih je bilo devet u
Perastu, rasporeenih na taj nain da se iz njih branio cio grad sa svih strana. Po Butorcu kula Burovia se nalazila
gdje je sada ardak Burovina, na sjeverozapad od kue Luia. Tu je ivio peraki kapetan Trifun Burovi i otuda
branio Perast 1654. godni, kad ga napadoe Turci.
Kao grofovi, Burovii su imali i svoj grb, ali su esto upotrebljavali i grb svog plemena Stojii, ne samo zato
to su pripadali tom plemenu, ve i zato to su esto pretstavljali to pleme. Taj grb se uva dan-danas na nadgrobnoj
ploi kapetana Nikole Burovia, u crkvi na ostrvcu Sv. ore. Donosimo ga u poglavlje Dokumenta.
Grb Burovia sauvan nam je u grbu Matije II Burovia-Zmajevia. Otuda smo ga izveli na naslovnoj strani
ove knjige. On pretstavlja dva lava, koji dre prestolje.
Burovii su priznati kao grofovi i od Mletake Republike, koja je pojedinim Buroviima dodjelivala i inove
(jedan je Burovi dostigao i in-titulu admirala!), pa ih proizvodila i u vitezove (cavalieri), barone, sve u zavisnosti
sa njihovim uslugama, koje su inili Mletakoj Republici, i zaslugama za tu zemlju. Dr Radojii pie da su Mleani
poslije Morejskih ratova priznali titulu konte trojici Burovia.1)
I poslije Morejskih ratova Burovii su nastavili da se bore za stvar Mletake Republike i Italije. Tako, 1848, u
borbama Mleana protiv Austrijske okupacije, sreemo i Ivana Burovia sa inom kapetana, koji hapsi i sprovodi u
zatvor Albanca Pako Vasu, budui turski paa i guvernator Libana, pa i slavan albanski pjesnik. 2)
Da su Burovii plemika grofovska porodica svjedoi nam i pomenuta LISTA DE APELLIDOS CON ESCUDO HERALDICO E HISTORIA, gdje nam se spominju dva Burovia, jedan sa prezimenom BUROVICH i drugi sa
BUROVITS. Vidite na sajtu interneta ovu listu: naziv sajta na internetu je istovetan sa pomenutom listom.
Od kad se pleme Stojii razdijelilo na bratstva i stvorilo svoje plemensko vijee za drutvenu i dravnu upravu Perastom, Burovii, kao i sva druga bratstva, neprekidno imaju svog pretstavnika u to Vijee, kasnije zvano
Tajno ili Malo Vijee, koje je bilo vrhovni organ vlasti uz kapetana, za razliku od Velikog Vijea, koje je kasnije
stvoreno i u koje su ulazili glasanjem izabrani graani, sigurno istaknuti meu ostalim graanima.
Za razliku od ostalih bratstava, Burovii su i povlaeni. U Velikom Vijeu oni stalno imaju svoje od graana
izabrane pretstavnike, dok u Malom Vijeu, ne samo to pretstavljaju svoje bratstvo, ve esto pretstavljaju i ostala
bratstva, pa kako rekosmo - i bratstvo Stojia. Kako se vidi u ZELENOJ KNJIZI, Tomislav (Tomo) Burovi je
sredinom XVI vijeka sudac bratstva Stojia.
Sredinom XVIII vijeka ugasila se muka loza bratstva Bratica. Tako je mjesto ovog bratstva u Vijeu ostalo
prazno. Poto je trebalo da se sauva potpun broj pretstavnika-poglavica dvanajest kua-bratstava u optinskom
zboru, Matija Burovi se obraa Malom Vijeu sa molbom da se za ispranjeno mjesto poglavice za kazadu Bratice

23

odabere ili on, ili ma ko od njegovih sinova. Vijee udovolji njegovoj molbi i za predstavnika bratstva Bratica izabere njegovog brata Trifona (Tripa) Burovia, ali sa zahtjevom da se ovaj u budue proziva Burovi-Bratica3). Butorac pie: Tako je nastao spoj obitelji Burovi Bratica g. 1696. (LV II, 92), gdje se razbira, da je jedan ogranak
Burovia, koji inae spadaju u Stojie, pokuao da ojaa prvotnu kuu bratstva Bratica i samo bratstvo, meu svim
najslabije.4)
Burovii su naslijedili ne samo bratstvo Bratica, ve i jednu od najznaajnijih plemikih porodica Perasta Zmajevie. Oni su Zmajeviima davali za nevjeste svoje keri, pa kada se muka loza ove porodice ugasila, naslijedili su je. Oni koji su naslijedili Zmajevie pridali su svom prezimenu i prezime Zmajevi. To je sin grofa Stanislava
(Matija II) i njegovi sljedbenici.
Sredinom XVI vijeka Milo, najmlai sin grofa Jovana I Burovia, pobjegao je kod Turaka u Herceg Novi,
islamizirao se i tu osnovao novu granu Burovia, muslimaniziranih, koji e se sredinom XVII vijeka granati u Rizvanagie, Sulejmanagie i Resulbegovie, a kasnije i u druge.
Muslimaniziranje Miloa i posebno njegovo isticanje kao kapetan Herceg Novog, jedne mnogo vee oblasti
od Perasta, sa mnogo veim brojem stanovnitva i bogatstvima, preko svega u stalnom napadu na Perast, izgleda da
je primoralo sinove Tomislava Burovia (Miloev stric) da se po ocu nazivaju TOMISLAVLJEVII (i Tomii), a
sinove Lovrena (Miloev bratued) da se nazovu LOVRENI, odnosno Lovrijeni.
Krajem XVII vijeka, grof Ivan I Burovi sa svojim bratom grofom Jovanom III, i Boidarom (Boo), sin njegovog brata ura, kao i njihovi sinovi, nastanie se za stalno u Herceg Novi i tako e osnovati novu granu hercegnovskih hrianskih Burovia. Ovi e ovdje osnovati dinastiju guvernera, koja e vladati Herceg Novim i okolinom
od njenog osloboenja od turskog ropstva 1687. godine, pa sve do 1797., kada cijela Boka i Herceg Novi padaju pod
vlast Austrio-Ugarske carevine.
Burovii Perasta stalno se biraju u Veliko Vijee, dok u Malo (Tajno) Vijee oni su obavezni pretstavnici
svog bratstva, delegirani. Kapetani grada Perasta birani su iz svih bratstava, ali su najee Burovii. Iz do sada istraenih dokumenata konstatirali smo da su iz ove porodice bili kapetani:
Grof Jovan I - poetak XVI vijeka.
Grof Tomislav (Tomo)- sredina XVI vijeka.
Luka I - 1579 (13.III.)-1580.
Jovan II - kraj XVI - poetak XVII vijeka.
Nikola I - vie puta, pa i 1641-1642.
Grgur I - 1647-1648.
Vicko I - sredinom XVII vijeka
Trifun II 1655-1656

Ivan I - druga polovina XVII vijeka.

Grgur II, sin Vicka I,vie puta, pa i 1711-12.
Nikola IV, vie puta, pa i 1725-1726.
Ivan II - 1745-1746.
Trifun IV (Tripo) - 1755-1756.
Matija I - 1765-1766
Ivan III - 1793-1794

Ovoj listi treba dodati i kapetane iz ogranaka ove porodice: Lovrenii i Tomislavljevii, koji su isto tako bili
lanovi Malog Vea, pa i vojvode, sudije i kapetani.
Kao kneevi, vojvode, sudije i kapetani Perasta Burovii su stalno predvodili Peratane u svim ratnim operacijama, kako u odbrani grada, tako i u pohodima. A i oni koji nisu bili kneevi i kapetani, borili su se rame uz rame
sa ostalim Peratanima, prije svega za odbranu svog grada, a zatim i u napadima, za osloboenje ostalih gradova Boke, Crne Gore i Hercegovine, Hrvatske, kasnije i Jugoslavije, od svakojakih okupatora. Poglavito su se borili protiv
turskog okupatora, a ne manje i protiv austro-ugarskog, zatim protiv italijanskog i njemakog. U borbama protiv turskog okupatora Burovie sreemo i u redovima austro-ugarske vojske, posebno u redovima mletake i crnogorske
vojske, pa i jugoslovenske.
Od kad su Burovii uli u istoriju, Boka Kotorska i itav Jadran, pa i Mediteran, okarakterisan je estim ratovima izmeu dvije velike sile, Mletake Republike i Osmanskog carstva, koje su nastojale i utrkivale se svim sredstvima da na svoju stranu privuku Bokelje, posebno Burovie, koji su nad Bokeljima, naroito nad ratobornim Peratanima, imali snaan uticaj i vodili ih za sobom. Spomenuemo samo glavnije ratove, u kojima su Burovii uzeli
uee na elo Peratana, ili rame uz rame sa njima:
Ratovi Nemanjia, u kojima Burovii zasluuju titulu grofa.
Ratovi crnogorskih vladara, kneeva i kraljeva za ujedinjenje i konsolidovanje crnogorske drave pod imenom Dukla, zatim Zeta i, na kraju, Crna Gora, u kojima se Burovii afirmiraju kao vitezovi, vojvode i kapetani Perasta.

24

Ratovi Mletake Republike, u kojima se Burovii afirmiraju kao luogotenente (vojvode), pa i kao guverneri
(sopra intendente), pukovnici i admirali. Ovdje treba da spomenemo rat od 1482. godine, kada Turci okupiraju Boku,
i rat od 1538., kada panci i Mleii oslobaaju Boku od turskog ropstva. U ovim ratovima je sigurno uzeo aktivno
uese grof Jovan I Burovi, sa svojom braom i svojim sinovima, posebno najmlai - Milo, zvani i Mio.
Rat Turske od 1539. godine za povratak Boke. I u ovom ratu su uzeli uee Burovii, posebno grof Jovan I
sa svojim sinovima. Pobjeda Turaka je bila katastrofalna za Burovie: Milo se poturio, islamizirao. Ovako je, poslije ovog rata, za jedan dio Burovia poeo jedan novi, drukiji ivot od onog koji su vodili do tada. Milo Burovi,
kao renegat svoje porodice i svog naroda, zadao je prvu crnu mrlju na istom bijelom obrazu Burovia. Od njega,
sem hriani, kako su bili do tada, Burovii e biti i muslimani. Kao muslimani, oni e se boriti pod turskom zastavom i protiv svoje brae, protiv Burovia hriana. U jednom svom djelu, jedan Burovi pie: Resulbegovii (ovako
e se nazvati islamizirani Burovii!-KB) s pravom proklinju crnu 1539. godinu i turskog admirala Hajrudina Barbarosu. Da nije bilo te godine i tog admirala, tog drugog pada Herceg Novog u turske ruke, oni se vjerski ne bi odvojili od svoje hrianske brae i ne bi pretrpjeli sve ono to su pretrpjeli i ostali muslimanizirani hriani - Srbi,
Bosanci, Hercegovci, Makedonci, Crnogorci i Hrvati, koji su se, povodei se za vjerom, stavili u slubu okupatora i
suprotstavili se svom narodu i svojoj domovini.5)
Kiparski rat (1570-1573). Mleani napadaju Herceg Novi, ali bez rezultata. Ne samo pod zidine Herceg Novog, ve i u bitci kod Lepanta, uz Mleane se bore i Peratani, koji izvojevae sjajnu pobjedu nad Turcima. U ovom
ratu Burovii su na obje strane: muslimanizirani Burovii su na strani Turaka, a hrianski - na strani svoje hrianske brae. Tako se sada oni bore jedni protiv drugih. Tako sada braa iste krvi vade oi jedni drugima, a u interesu
okupatora domovine, u interesu feudalne gospode.
Rat u Patrovie 1588. godine.
Trinaestogodinji rat 1593-1606, najvaniji od turskih ratova.
Upad pirata Berberije (Tunisa) u Perast, u noi, izmeu 23 i 24. juna 1624, sa 16-17 galija, a u savezu sa
piratima Bizerte i Kartage. Tom prilikom oni su oplakali grad, kue, crkve, opustoili sve i odveli sobom u ropstvo
mnogo naroda, meu njima i mnogo enskog svijeta, pa i nejake dobi: 415 dua. Meu njima je bila i jedna djevojka
iz porodice Burovi, za koju kau da je, sa dvije keri Marka Cigo, pretrpela najgoru sudbinu. I ovom su se prilikom
braa Burovii nali na frontu jedan protiv drugog. Ovaj piratski napad na Perast lino je pomagao zapovijednik Herceg Novog, Mehmet Rizvanagi - Burovi, bezdrugo zajedno sa njegovim Turcima i muslimaniziranim Slovenima
grada i okoline. alosno stanje ropkinja opisuje Julija Cesena u pismu iz Tunisa od 15. jula 1631. Ropkinje su ekale da se otkupe. Ako ucjena nije stigla na vrijeme, silili bi ropkinje da okrenu vjerom pa bi takve pale rtvom kakvog bega. Tako spominje Cesena imena nekih nesretnica, veinom djevojaka, i od boljih kua, to su se u oaju poturile: jedna Burovia i dvije keri Marka Cigova.6)
Kandijski rat (1645-1669). Pred sm rat, Venecija je bila neosporni gospodar Jadrana, ma da su joj velike
neprilike stvarali ulcinjski i novski gusari. Republika Sv. Marka raspolagala je sa neznatim vojnim snagama u Dalmaciji. Njenu glavnu odbranbenu snagu inilo je domae stanovnitvo i to onaj dio naeg stanovnitva koji je pobjegao ispod turskog zuluma i traio sklonite na teritoriji Mletake Republike. Nai su krajevi u to vrijem bili podjeleni
tursko-mletakom granicom. U ovom ratu Peratani se opet hvataju u kotac sa Turcima. Mada je iz ovog rata Venecija izala poraena i Dalmacija poela da ekonomski propada, Peratani opet izvojevae sjajnu pobjedu 1654. godine. I u ovom ratu se Burovii bore na oba fronta, jedni protiv drugih.
Rat od 15. aprila 1654. Mehmet-aga Rizvanagi sa regularnim turskim vojnim snagama napada Perast da ga
zauzme, u jedno vrijeme kad tamo nema skoro nijednog mukarca sposobnog da ga brani, jer su bili na moru. Odbranie ga starci i starice, sa enama i djecom.
Beki rat 1683. Turska je pola na Be (Vijena) sa muslimaniziranim Balkancima, u ijim se redovima bore i
muslimanizirani Burovii Herceg Novog, dok ih hrianski Burovii, kao saveznici Austrije, napadaju s lea. U redovima Turaka se bore Resul-beg Sulejmanagi (Burovi) sa svojim sinovima: admiralom turske flote Arslan-beg
Resulbegoviem (Burovi) i kapetanom Herceg Novog Osman-begom Resulbegoviem (Burovi). Protiv Turaka se
bore grof Ante Burovi sa svojim sinovima (uro, Ivan, Jovan, Josip), zatim njegov brat Vicko Burovi i sinovi
ovoga.
Prvi morejski rat (1684-1699). Mletaka Republika, iako nespremna, potstaknuta porazom Turaka pod Beom i morlakim oslobaanjem dalmatinske Zagore, ulazi u savez sa Poljskom i Austrijom (Sveta liga). Ona postie
znaajne vojne uspjehe zahvaljujui borbenim sposobnostima Morlaka, kao i turskih i mletakih podanika, koji su
sainjavali narodnu vojsku. Ova se vojska borila pod komandom svojih starjeina. Peratani i mnogi poznati hajduci
(pa i Morlaci) borili su se pod komandom grofa Ivana Burovia, koga je dud mletaki nekoliko mjeseci pred poetak rata imenovao na elo Peratana i hajduka. Uspjenom ishodu rata doprinelo je njihovo shvatanje ove borbe kao
oslobodilakog rata7). Karlovakim mirom 1699. godine zavrio se Prvi morejski rat porazom Turske. Tom prilikom
izvreno je najvee teritorijalno proirenje Venecije u Dalmaciji, pa je veliki dio naeg naroda potpao pod vlast Mle-

25

ana. Istovremeno, na narod preko Save i Dunava i u Lici, oslobaajui se turskog ropstva, potpada pod austrijsku
vlast.
Drugi morejski rat ili Tursko-mletaki rat (1714-1718) je zahvatio i nae krajeve, pa i Herceg Novi. I u
ovom ratu Burovii uzimaju aktivno uee, posebno grof Ivan Burovi, koji je sada guverner Herceg Novog, glavni
oslonac Mletaka u tom ratu. Ovlaen od Mletake Republike on organizira hajduke ete u Herceg Novi i ubacuje
ih na tursku teritoriju, najee prethodei im i sm, na elu njih i itavih vojnih jedinica, koje vode prave borbe,
frontalne, protiv turske vojske i baibozuka, koji su obino pratili regularne vojne snage na frontovima.
Ratovi protiv Austro-ugarske. Kad je Austro-ugarska okupirala Boku 1797. godine i likvidirala Mletaku
Republiku, pa i Dubrovaku, Burovii su im se suprotstavili. Meu prvima je Ivan V Lovreni, jedan od praunuka
grofa Lovrena Burovia, koga, kao lana Malog Vea, 1797. godine to Vee predlae da se u ime plemstva pridrui
lanovima universe, koji e otii kod austrijskog generala barona Matije Rukavine, da mu predaju Perast i izjave
podlonost peraske optine, na to on nije pristao (BUTORAC, Pavao: BOKA, str. 217). I Ivan VI Burovi, koji je
do dana ulaska austro-ugarskih trupa u Herceg Novi bio governer tog grada, odupreo se predaji. Okupatori pokuavaju da ga privole, a preko Vladike sa Cetinja, ali uzalud. Godine 1802. oni ga smjenjuju sa poloaja gradonaelnika
Herceg Novog, dok e druge Burovie i hapsiti, pa i streljati. Sluaj grofice Frane Burovi8), svjedoi nam da su se i
enska eljad Burovia borila protiv okupatora domovine. Poslije pada Boke u ruke Austrijanaca, nijedan Burovi,
pa ni njihove ene, nisu se pokorili okupatoru. Sluaj kapetana Ivana VII Burovia, koji se 1848. godine bori protiv
austrijske okupacije u Veneciji, svjedoi da su se ovi Burovii borili protiv okupatora i na drugim bojitima, a ne samo na svome. Oni se bore ne samo u Mletke, Veneciji, ve i irom Italije, Hrvatske, pa i u Grkoj, Turskoj, Albaniji.
Njih sreemo i u redove Garibaldinaca. Na internetu, sajt ARCHIVO DI STATO DI VENEZIA: archivi.beniculturali.it, spominju se Buiovich (iz Perasta) i Burovich (iz Castelnovog Herceg Novi), koji su se borili na strani Italijana protiv austro-ugarskog okupatora.
Zbog otvorenog neprijateljstva prema okupatoru, Burovii su se proganjali, hapsili i ubijali, strijeljali, doslovno istrijebili. Nad njima se vrio pravi fiziki genocid.
Austro-Ugarska je drala Boku u svoj posjed sve do 1918. godine. U ovoj bjesomunoj borbi na ivot i smrt,
koja je trajala skoro vijek i po, Burovii su se potpuno istrijebili ne samo iz njihove prve postojbine - Perasta, ve i iz
Herceg Novog, iz itave Boke. Godina 1918. nije zatekla u Boki Kotorskoj ni jednog jedinog Burovia. Ni ensko
eljade. Svi su pobijeni, streljani ili istrijebljeni po zatvorima, izuzev onih koji su uspjeli da pobjegnu. Sledstveno,
danas u Boki nema ni jedne ive due od Burovia. Ni ena!
Poslednjih dana saznah da, sem onih hrianskih Burovia, koji su prebjegli za Italiju i za Grku, neki hrianski Burovii uspjeli su da se iz Boke sklone i u tadanju Crnu Goru, odakle su dospjeli i u Pe, na Kosovo. Godine
1943., Krsto Burovi, iz Pei, streljan je od albanskih faistikih okupatora zbog njegovog rodoljublja, zato to se
nije pomirio sa okupacijom Kosova.
Oni Burovii, koji su uspjeli da pobjegnu preko mora, osnovali su tamo, u Italiji, novu granu Burovia, italijansku. To su poglavito sledbenici grofa Matije II Burovia, koji svom prezimenu dodaju i ono de Zmajevi.
Ova grana hrianskih Burovia treba da se istrai, posebno ona koja je pola za Grku.
Treba istai da su se za vrijeme austro-ugarske okupacije mnogi bokeljski plemii pokorili, pa su se stavili i u
slubi okupatora, pravili karijeru i kao njeni generali.
Kao jedna od najistaknutih, najuticajnih, najuglednih, najpotenih i najbogatih porodica, Burovii su uvijek
bili oslonac svojim sugraanima za sve i svata, ne samo katolicima, ve i pravoslavnima, pa i muslimanima. A kao
suci u Perastu i kao guverneri u Herceg Novi, oni su skoro besprekidno djelili i pravdu u ovim gradovima, pa i ire.
Koliko za primjer spominjemo:
Luka Burovi je 13.III.1579 meu petoricom odlinijeh Peratana, koji su jamili svojim dobrima pred
sucima i lanovima Tajnog Vijea, da e Filip Duplovi ispuniti svoje obaveze. 9)
Dvije keri Burovia - Anelina i Margarita, koje su se odrekle svog zemljita u prilog crkve, graena 1606.
godine u Perastu.10)
Kapetan Nikola I Burovi trai od suda u Perastu da mu kazni sinove Vicka i Grgura zato to su ugrabili
Turinu brod, a poslije nekoliko godina trai da mu ponovo kazne sina Grgura za ubistvo jednog turskog podanika iz
Risna, da bi tako ouvao mir na granici sa Turskom Imperijom.
Kapetan Perasta Trifun II Burovi 1655. godine vadi sablju u Perastu na Marka Krstova Perojevia, zbog
njegovog nekorektnog dranja prema cijeloj opini, pa ga htjede i ubiti, da se Marko nije povukao u more, a i sablja
mu se slomila, zbog ega se i bacio u more.11)
Drugi kapetan Perasta, Grgur II, sin grofa Vicka I Burovia, koji je vodio sa sobom kao sekundante svoja
dva sestriia, Matiju i Vicka Zmajevia, pozove 1711. godine na dvoboj perakog plemia (do tada je bio i kapetan
grada!) Vicka Bujovia, zbog njegovih zlodjela prema Peratanima, povredu asti i dostojanstva. I ubi ga. Mleani su
odmah raspisali nagradu za one koji e ih za odmazdu ubiti. Iste godine Grgur je ubijen u Ulcinju, gdje se bee

26

sklonio pred dravnom potjerom.

I ne samo za svoje sugraane! Na Burovie su se oslanjali i stanovnici ostalih gradova i pokrajina. Koliko za
primjer spominjemo:
Petar Burovi, biskup u Baru: maja 1636. godine Patroviani piu mu pismo i mole ga da posreduje kod perakog kapetana i Vijea, da se sklopi savez ili sporazum izmeu Patroviana, Budvana, Krtoljana i Peratana za
zajedniku odbranu od nasilja Ulcinjana, kao i da u njihovo ime trai zatitu od mletake vlade. Petar Burovi se
zauzeo za tu stvar kao glavni pokreta projekta tog sporazuma. Tako je na barskom alu, 16. jula 1636. sklopljen
famozni ugovor etiri optina: Perasta, Patrovia, Budve i Sv. Mihovilja (Krtoli), koje se po istoriarima cijeni kao
djelo Petra Burovia.12)
Grof Ivan I Burovi: Jo 1720. godine, zadarski nadbiskup Vicko Zmajevi borio se da protjera iz Dalmacije
pravoslavnog arhimadrita Stefana Ljubibratia, episkop srpski za Dalmaciju (kostajniko-zrinjskopoljsku eparhiju).
Vie puta su donoene odluke u Veneciji o njegovom progonstvu. Cijenei njegove ratne i druge zasluge (u Drugom
morejskom ratu iz godina 1714-1718. borili su se rame uz rame protiv Turaka), grof Ivan Burovi ga uzima u svoju
zatitu, pa se zato obratio i vanrednom providuru u Zadru Alvizo Mocenigo. Tako je Mocenigo, koji e kasnije postati dud Venecije, odluke Mletakog Senata o progonstvu Ljubibratia odbijao da izvri.
Negdje godine 1700. na grofa Ivana Burovia se poziva i Sabit-Mehmed-paa Resulbegovi da mu uzme u
zatitu njegove muslimane i da im pomogne u njihovim poslovima u Boki.
Kako smo ve naglasili, poslije austro-ugarske okupavije Boke, Burovii su bili prinueni da je napuste. Nijednog od njih vie neete nai tamo. Svi oni, koji su se spasili austrougarske sablje i kuruma, rasprtili su se kao
sovini pilii po svijetu, ne samo po Evropi, ve i po ostalim kontinentima. Tako se danas oni srecu u SAD, u Argentini, ile, u Aziji, pa i u Australiji. Sve ete to vidjeti u Azbunom registru, pored njihovih imena, a ovdje navodim one ija imena nisam mogao nai:
1. Sajt: POLITECHNIKA LUBELSKA: Autorartykulu: ernec M.V.; Jaremek P. Tytul artykulu: Uzaganena mode kikisnad' ocinki resursu burovich dolit ta efectivnosti burinja. Tytul czasopisma: Problemi Tribologid'.
Rok Wydania: 2000. Kazyk: ukrainski. Nr. czasopisma: 2. Strony: s. 10-15. lanak objavljen na ukrajinskom jeziku
u asopisu PROBLEMI TRIBOLOGID Br. 2, godina 2000, str. 10-15. Pie o jednom Buroviu koji je tamo stigao.
2. Sajt: FINDING AID B3 TO: spominje se jedan Burovich (3) na listi FINDING AID-B3.TO GENERAL
INDEX ZU DEN SIEBMACHERSCHEN WAPPENBCHERN 1605-1957 (GISW)
3. Jedan Burovi, iz Hrvatske, obreo se u Argentini, mogue i u ile. Vidite sajt APELLIDOS CROATAS. O
njemu mogue je da zna to Joza Vrliak: joza@studiacroatica.com, kome smo se obratili mesaom preko interneta,
ali nam se nije odazvao.
4. U Argentini smo nali, preko interneta R.BUROVICH-a, kao suautora sa mnogim drugim ljekarima u djelu CONTRIBUCION AL ESTUDIO DEL PARASITISMO GASTROINTESTINAL EN GUANACOS Y LLAMAS.
Argentina. Caceta Veterinaria XL - XLIV (374) 958-960.
5. F. Burovi, prouo se u San Francisko (Kalifornija) kao naunik, kolega slavnog amerikog naunika M.A.
Vaksmana.
6. U internet izdanju MONTENEGRIN ETHNIC ASSOCIATION OF AUSTRALIA nali smo da i tamo,
u Australiji, ima Burovia.
7. Company Burovic East Siberia: www.rice.edu
8. Na sajtu membres.lycos.fr/: devra se dfaire lui aussi du Croate Burovic. Une tche qui ne semble pas audessus des moyens du Cahmpion d'Euvrope en titre sur les pau...
9. Burovic - neuropatolog: www.jneuropath.com
10. Burovic: www.rochadekppenheim.de - naucnik
11."Burovic" doo...Ruling of the Federal Ministry of Finances...Cantonal Office of....
12. Burovic - neuro-oncology: www.ingentacomnect.com
13. Burovic - Monange: www.earlham.edu
14. Burovic - Hrvat u Latinskoj Americi: www.studiacroatika.com
15. Burovic : www.chesscenter.com
U istoriji Burovia imamo 7 znaajne, istorijske pojave:
1. a) Djeca Tomislava (Tomo) Burovia, sigurno stric Miloa Burovia, nazvae se po ocu u poetku Tomiii, Tomovii, a zatim Tomislavljevii.
b) Djeca Lovrena, sigurno unuci grofa Jovana I Burovia od drugog sina, kako Pavao Butorac pie, jo za ivota svog oca poee da se prozivaju Lovreni, odnosno Lovrijeni.
2. Tomislavljevii i Lovrijenii su se vremenom formirali kao posebna bratstva, pa su imali u Malom Vijeu

27

svog posebnog pretstavnika13), tako da se od tada to Vijee sastojalo ne od 12 pretstavnika, ve od 14.

3. Sredinom XVI vijeka Milo, sin grofa Jovana I Burovia, ode kod Turaka u Herceg Novi i pree u islam.
Od njega potiu svi Burovii muslimani, zatim i oni koji su promjenili to prezime i nazvali se Rizvanagii, Sulejmanagii, Resulbegovii, Dizdarevii, Defterdarevii, Osmanpaii i Kapetanovii.
4. Godine 1687, im je osloboen Herceg Novi, jedan dio Burovia (katolika) prelazi iz Perasta u taj grad,
gdje formiraju svoju drugu postojbinu.
5. Poslije austrougarske okupacije Boke, od okupatora je nad Buroviima izvren fiziki genocid i tako su
totalno istrijebljeni iz tih krajeva. Oni koji su uspjeli da se spase bjekstvom, rasprtie se na sve strane svijeta,
uglavnom odoe za Italiju, gdje i danas ive, poglavito u Veneciji, Piacenci i Cazarsa della Delicia. Neki su otili za
Grku, a jedan dio i u Kneevinu Crnu Goru, pa odatle u Bosnu i Srbiju, pa i na Kosovo.
6. Neki su se Burovii, od starine prozivali kratko BURO, pa i BURE. Drugi su nastavili da uvaju prezime
svojih pradjedova. A neke, koji su napustili to prezime, sreemo ih danas sa novim prezimenima. Dok neki od ovih
dodaju tom prezimenu i staroslavnu skraenicu: Dimko Franetovi-BURE.
7. Neki su Burovii, u specifinim okolnostima dodali svom prezimenu i jedno drugo prezime: tako imamo
prezime Burovi-BRATICA, kao i Burovi-ZMAJEVI.
Bratica su poznati plemii iz Perasta, jedno od 12 bratstava Stojia. Poto je izumrla muka grana te porodice, odlukom Malog Vijea rijeeno je da tu porodicu zastupaju Burovii, ali pod uslovom da svom prezimenu dodaju i prezime Bratica. Ta je ast pripala kapetanu Trifunu IV, sinu Nikole IV Buroviu, pa su se on i njegovi sljedbenici poeli prezivati Burovi-BRATICA.
Ovaj fenomen nam suerie misao da je bratstvo Bratica proizalo ne direktno od Stojia, ve od Burovia.
Ovako je mogue proizalo i koje drugo bratstvo ovog plemena. injenica je da su Burovii u bratstvu Bratica imali
svoje najvee prijatelje i privrenike du itave njihove istorije. Poslije njih e doi prijateljstvo sa tukanoviima,
isto tako pljemika porodica iz Perasta, pa i sa Zmajeviima.
Zmajevii su porijeklom iz Krivoija, selo Njegui, Katunska Nahija. Kao pravoslavni oni silaze u Kotor,
negdje sredinom XVI vijeka, gdje su mesari i trgovci koom i tekstilom, pa zakupci carine u Herceg Novi. Poto im
ivot nije iao u Kotor, jedan od njih se oenio kerkom jednog Burovia, konvertirao se u katolianstvo i preao
porodino u Perast. Tu im se daje prilika da se koluju i da se afirmiraju, pa su uspjeli da postanu i veliki crkveni
dostojanstvenici, biskupi i nadbiskupi, nastavljajui tijesne porodine veze sa Buroviima, koji su ih svestrano podrali i pomagali. Oni su se posebno istakli kao biskupska porodica i jedna od najintelektualnijih u Boki Kotorskoj i
itavoj Crnoj Gori njihovog vremena.
Kad je izumrla muka grana Zmajevia, Burovii su nasljedili sve to su stekli Zmajevii kroz vjekove, pa i
njihovo prezime, koje su dodali svom prezimenu. To je ve pomenuti Matija II, sin grofa Stanislava Ivana Burovia,
guverner Herceg Novog.

_______________
1) RADOJII, Dragana: cit. djelo, str. 82 (bez broja).
2) VASA, Pashko: VEPRA, tom I (Dnevnik iz zatvora), Tirana 1983.
3) BUTORAC, Pavao: cit. djelo, str 119.
4) U nastavku Butorac kae da je Tripo IV Burovi izabran da pretstavlja bratstvo Bratica u Malom Vijeu 1756. godine, to nam izgleda
ispravnije, jer se i njegov sin Vicko II spominje sa prezimenom Burovi-Bratica 1794.
5) BUROVI, Kaplan: RESULBEGOVII - PORODINA ISTORIJA, eneva 1994, str. 26.
6) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 315.
7) STANOJEVI, Gligor. JUGOSLOVENSKE ZEMLJE U MLETAKO TURSKIM RATOVIMA XVI-XVIII VEKA, Beograd,
1970, str. 312-426; Isti: DALMACIJA U DOBA MOREJSKOG RATA 1684-1699, Beograd, 1962, str. 48-56.
8) Grofica Frane Burovi spominje se u jednom dokumentu, koji se uva u Arhiv Herceg Novog (arhivski fond Optine Herceg Novi,
godina 1882, 27.II, br. dje. prot 116). Neki Vaso, kako stoji u potpisu, javlja Optini da grofica Frane Burovi ivi ispod njega i da pali vatru, a
nema kamina (ognjita), pa kako on ima iznad dvije sobe, u kojima su ufficiali, i u njima vojne uniforme vrijednosti od 3000 forinti, to moli da
se ista opomene da to ne radi. Grofica je pozvana od vlasti i nareeno joj je da ne pali vatru kad nema ognjita.
9) BUTORAC, Pavao: KULTURNA, cit. djelo, str. 60.
10) Iden: str. 153.
11) Iden: str. 81.
12) Iden: str.23 i 76.
13) Iden: str. 115)

28

IV. FIZIKE, PSIHIKE I GENETESKE KARAKTERISTIKE BUROVIA

Fizike karakteristike Burovia su one koje karakteriu i sve
ostale Slovene, posebno one jadranskog primorja. Oni su visoki ili, kako kae Simo Matavulj - stasiti, krni, vitka tijela,
crnomanjasti, crne kose, obino smeih oiju, pitoma lica i
pogleda. Razumije se da, mijeajui se sa mediterancima,
vremenom su se pojedinci udalili od svojih izvorno slovenskih, generalnih fizikih karakteristika. Tako da danas oni
vie prilie mediteranskom tipu ljudi.
Burovii su i energini, istrajni, uporni, gostoljubivi,
junaci, vrlo paljivi u odnosu sa izvanjcima. Ali su i kievljivi (precjenjuju sebe). Od tuinaca najvie cijene Italijane
(katolici), Ruse (pravoslavni) i Turke (muslimani).
Preko svega oni su iskreni. Vole istinu i pravdu. Neistina ih nervira, proto je ne podnose. Pogotovo su nepomirlivi sa nepravdom. I onda kad se ona ini drugima.
Naroito kad ima i tetne posledice.
Oni ne poznaju ravnodunost. Ne znaju da zatvaraju
oi i da se prave gluvima. Sve to nije u redu, uzbuuje ih,
nervira ih, mobilizira ih da joj se suprotstave.
A kad se neemu suprotstave, tada ne pitaju za protivnika. Oni znaju da se suprotstave i vladarima zemlje, kraljevima, imperatorima. Pa i kad su u bukagije okovani, po
zatvorskim elijama. Kad se sudare sa neistinom, sa nepravdom, Burovii se tako nerviraju, tako usplahire i ogore, da
je bolje otvoriti im put. U svojoj usplahirenosti oni su spremni da isuu i ma, da vade i revolver, pa da i tako, tim putem rijeavaju probleme.
Branei istinu Burovii su spremni da se okrenu i protiv svoga brata. Za njih je istina iznad svega. Jedan od
njih je objavio i knjigu pod naslovom ISTINA IZNAD SVEGA! A zatim i jedno otvoreno pismo pod naslovom
SVE ZA ISTINU, ISTINU NI ZA TO!
Ne pamte zlo i spremni su da svojim neprijateljima oproste sve, pa i najgore zloine: samo ako cediraju, otstupe i priznaju svoju krivicu, svoj zloin. U suprotnom postaju agresivni, pa i osvetoljubivi. Spremni su da neprijatelja
gone do na kraj svijeta, do groba. Sa mrtvima i nemonim ne bakljaju se.
U borbi sa svojim neprijateljina ne upotrebljavaju lai i intrige, falsifikate. Bore se samo injenicama, dokumentima, istinom. I onda kada vide da neprijatelji upotrebljavaju protiv njih sve i svata.
Osvetu Burovii ne prenose na djecu. Ograniavaju se samo na onoga koji im je uinio zlo. Sa djecom zloinaca spremni su i da se zagrle kao prijatelji, pa i da se srode. Karakteristina je njihova krvna osveta sa porodicom
Kurtagi, iz itluka, Sjenica, u Srbiji.
Datu rije oni e uvijek odrati, pa i na svoju tetu. "asna rije!" - je njihova sveta zakletva, koju nikada
nee pregaziti, ili: "Tako mi vjere! Tako mi Krsta! A kod Burovia muslimana: Tako mi dina i imana!"
Burovii dre do svog i porodinog dostojanstva. Gordi su i ponosni to su Burovii, sljedbenici slavnih grofova i prouvenih linosti, koji su ostavili za sobom lijepo ime, znaajne uspomene, ako ne i djela kojima su uli u
istoriju svoga grada, svoje pokrajine i svoje domovine.
Po prirodi su radoznali i inteligentni, naklonjeni knjizi i studiranju, posebno pomorskom i vojnom pozivu, ali i
umjetnosti, poeziji i nauci, sportu, ili - kako kae S.Matavulj - "umni i vrlo reiti"1). Dobri su znalci stranih jezika,
koje brzo prihvataju, savlauju i govore ih bolje i od onih kojima su ti jezici maternji.
Obino su dugovjeni. Nije mali broj Burovia koji su premaili i 100-tu godinu. Obino svi doive 70-tu,
ako ne poginu na kojem ratitu.
Odani su ljubavi, ali uvijek ednoj, istoj i potenoj. Jedan od njih, poto je svojim ivotom dokazao to,
spjevao je i ovu pjesmu:
arku ljubav zalud trai vani,
Strasno ljube samo Burovani!2)
Burovi ne samo to nikada nee pregnuti za ast drugoga, nee dirnuti u tuu porodicu, ve e isui i ma da

29

brani ast i dostojanstvo drugih.

Imamo puno Burovia koji se nisu enili: oni su umrli nevini u svojoj 30-toj ili i 40-toj godini ivota, pa i
stariji, ne probajui ljubav nijedne ene.
Nema Burovia koji je razveo svoju enu. Ni onda kad mu nije rodila nasljednika, ni onda kad mu nije rodila
nijedno dijete. Pa i u sluaju da ostane udovac, on se obino vie ne eni. Izuzetak ine muslimanizirani Burovii,
kojima to vjera dozvoljava, pa je jedan od njih uzeo za enu i udovu svoga brata. Drugi se enio etiri puta, ostavljajui prethodnu enu zato to mu nije rodila nasljednika. Nasljednik je velika stvar za Burovia. Oni se za njega i ene. Kod muslimana smo imali i takvih Burovia koji su drali i hareme, po 10 i vie ema, sto nas ne treba iznenaditi, jer je i jedan Srbin pravoslavne vjere vojvoda Milenko Stojkovi - imao svoj harem.
I enska eljad su im takva. Burovike su lijepa struka, bujne kose, lica sjetnog izraza, uredne i iste, smjele i
spremne da se bore uz mukarce. Glavne vrline su im pobonost, vjerne prema svom muu, plodne i njene prema
porodu, a gaje i ljubav prema rodbini. Karakterie ih radinost, neumornost, strpljivost i tedljivost, pa i ono to S.Matavulj kae za sve Bokeljke - zamjeraju im "to se pri udaji vie povode za razumom nego za srcem". 3)
Ne pamti se da je koja Burovika izneverila svog mua. Pa ni da se razvela od njega. I onda kad joj suprug
nije bio dostojan. U veini sluajeva, i kad su im poginuli ili umrli muevi, pa ih ostavili i mlade, pa i bez djece, one
su ostale sa njihovim roditeljima, ili se vraale u svoj roditeljski dom i tu ekale svoju smrt, uvajui svoju ast i svoje dostojanstvo. One dre do asti i dostojanstva svog supruga, bio on iv ili pokojnik, kao i do svog. Praksa je upravo to dokazala: ko uva i dri do svog dostojanstva, taj uva i dri i do dostojanstva drugih, pogotovo svojih najbljiih.
Genetike karakteristike Burovia su plodonosne i muke. Ako su im ene u ispravnom zdravstvenom stanju,
onda im one raaju djecu, obino muku, ali i ensku. Uvijek po jedno i sasvim zdravo. Kod Burovia se ne pamte
blizanci. Ni andikapi. enska eljad su im isto tako plodonosna. I one najvie raaju muku djecu. Ana, kerka
Trifuna II Burovia, rodila je sedam (7) sinova Matiji A.Baloviu. Ne pamti se da je koja Burovika bila nerotkinja.
U vezi sa mukom djecom, jedan je Burovi napisao pripovjetku o svojima, gdje kae da je njegov ukun djed
imao tri sina i nijednu kerku. Njegov djed je isto tako imao tri sina i nijednu kerku. Pa i njegov otac je imao tri sina
i nijednu kerku. Sm on ima tri sina i nijednu kerku. Njegov stariji sin ima tri sina i nijednu kerku. Drugi sin mu
istao tako ima tri sina i nijednu kerku. Trei sin mu ima dva sina, nijednu kerku i enu u drugom stanju, pa iz Njemake pie autoru pripovijetke: I tree dijete e sigurno biti sin, jer mi Burovii ne znamo da pravimo ensku
djecu! U ovoj pripovijetci ima mnogo istine i sasvim malo umjetnikog doterivanja.
Jednom drugom Buroviu, moete ga nai u Azbunom registru, rodila mu je ena jedno za drugim tri kerke.
Nijedno muko. Kad se primakao eni da napravi etvrto dijete, sa nadom da e ispasti muko, ena mu kae:
-Mii se! Mii se! Ti zna sve da pravi, samo ne i muku djecu!
-Nije istina!- odgovori joj on.- Moja je majka rodila estoro muke djece, dok je tvoja majka rodila petoro enske djece i nijedno muko. Tvoja je krivica to nemamo muku djecu, jer lii na svoju majku!
Ove fizike, psihike i genetske karakteristike Burovia sreemo i kod njihovih muslimaskih roaka, kod Rizvanagia, Sulejmanagia, Resulbegovia, Osmanpaia, Defterdarevia, Dizdarevia, Kapetanovia. Pri ovome ne
treba da smetnemo s uma da nema ume bez zvijeri, niti kue bez WC-a. Burovii su inili sve da u njihovim umama bude to manje zvijeri i da im WC ne bazde, bar da drugima ne smetaju, ponajmanje da im ne zagore ivot.
Zato to su se ponajvie bavili dravnim poslovima, a bili i jako skrupulozni, seriozni u braku, njihovo ivotno geslo bilo je: Izdaja drave i iznevjera supruge, ne oprata se!
Njihovom zdravom duhu i odgoju doprinjelo je i to to su nevjeste za svoje sinove birali iz poznatih plemikih porodica mjesta i inostranstva, poglavito iz Crne Gore, Hrvatske (Dalmacije) i Italije. I svoje su keri udavali
u plemike porodice. Ponajee su se sroavali sa Zmajeviima, jedna od najpoznatijih plemikih porodica Perasta i
itave Crne Gore, ije e prezime jedni Burovii dodati svom prezimenu, poto se ugasila porodica Zmajevi. Nita
manje oni su se sroavali i sa Baloviima, Mazareviima, Martinoviima, pogotovo sa tukanoviima.

________________
1) MATAVULJ, Simo: cit. djelo, str. 168.
2) Misli se na Burovie.- RED.
3) MATAVULJ, Simo: cit. djelo, str. 169.

30

V. DOPRINOSI BUROVIA
Burovii su prije svega doprineli u istoriji svog mjesta Perasta, zatim Herceg Novog i itave Boke Kotorske,
Trebinja, Ulcinja, pa i u istoriji itave Crne Gore, posebno u istoriji Bosne i Hercegovine, Mletake Republike i itave Italije, Hrvatske, Albanije i Grke, ne manje i u istoriji Srbije i srpstva, pa i Rusije. Poznat je njihov doprinos u
istoriji Turske carevine, itavog Balkana. Burovii su dali znaajan doprinos i u istoriji drugih naroda Evrope, pa i u
istoriji Azije, Afrike, ta vie i u istoriji amerikog kontinenta.
Njihov doprinos u istoriji, sabljom i krvlju svojom, svojim ivotima, od posebne je vanosti za Perast i Herceg Novi, za itavu Boku, za Budvu, Ulcinj i itavu Crnu Goru. Zato se oni i spominju s potovanjem kako u istoriji
pomenutih gradova, Boke, tako i u istoriji Crne Gore. Bez njihovog imena istorija ovih predjela Balkana ne moe se
pisati, niti zamisliti. Posebno istorija Perasta i Herceg Novog, Trebinja, Budve i Ulcinja.
Burovii su dali Perastu itavu dinastiju gradskih kapetana, a Herceg Novom (i Budvi) - dinastiju guvernera.
Meu njima najpoznatiji su kapetani: Nikola I (vie puta, pa i 1641-1642), Grgur I (1647-1648), Vicko I (sredinom
XVII vijeka), Trifun II (1655-1656), Ivan I (druga polovina XVII vijeka), Grgur II (sin Vicka I Burovia,vie puta, pa i 1711), Nikola IV (vie puta, pa i 1717-1718 + 1725-1726), Ivan II (1745-1746), Trifun IV (1755-1756),
Matija I (1765-1766) i Ivan III (1793-1794).
Guverneri su bili u Herceg Novi: Grof Ivan I Burovi (od 1687. godine sve do svoje smrti 1731), Grof Luka
IV (prvi sin Ivana I: od 1730. do 1735), Grof Stanislav (drugi sin Ivana I: od 1735. godine sve do svoje smrti, negdje 1760), Matija II (sin Stanislava: od 1760. godine do austro-ugarske okupacije Boke 1797).
Na Brau i u Budvi imamo ove guvernere: Grof Jovan III Burovi (od kraja XVII vijeka sve do svoje smrti),
Grof Ivan III (sin Jovana III: od smrti svoga oca sve do svoje smrti), Grof Ernest (sin Ivana III: od smrti svoga oca
sve do okupacije Mletake Republike od Austro-Ugarske monarhije 1797).
U Trebinje i Carini bio je guverner Nikola IV Burovi (u toku Morejskih ratova).
Tako su Jovan II sa svojim nasljednicima bili guverneri u Hrvatskoj (Bra). Za Hrvatsku, posebno za Senj,
borili su se i drugi Burovii, konkretno Ivan I, Nikola IV.
I za osloboenje Hercegovine ovi su Burovii doprinijeli mnogo. Meu njima spominjemo Ivana I, ura i
Nikolu IV, koji je kako rekosmo - jedno vrijeme bio i guverner Trebinja i Carine.
Lili su krv i za oslobodjenje Grke, posebno Nikola IV.
Ponajvie oni su dali i doprinijeli Veneciji i Italiji. Za Veneciju i Italiju oni su lili krv i polagali svoje ivote
kao za svoju domovinu. Ne samo oni Burovii koji se tamo nastanie za stalno, a kojima emo posvetiti posebno poglavlje, ve i oni koji su ivjeli u Perast i Herceg Novi.
Burovii Perasta dali su i katolianstvu 2 biskupa (Petra i Josipa - In. Ante Castellani) i bezbroj opata, popova. Oni su i ambasadori, posrednici izmeu komunitadi, gradova i oblasti, izmeu drava i naroda, za primirja, mir i
za ratne saveze.
Poznati kao ratnici i mornari, Burovii su nita manje bili skloni i prema intelektualnom radu, prema knjievnosti, umjetnosti i nauci. Njihovom bibliotekom se ponosila i ponosi ne samo Boka, ve i itava Crna Gora. U jedno
vrijeme kada se u Boki i itavoj Crnoj Gori pismeni ljudi broje na prste, Burovii su ne samo pismeni, ve i visoko
obrazovani, pa i njihove keri. U jedno vrijeme kada su se knjige uvale samo po manastirima i crkvama, seminarima, kada su se privezivale lancima i zatvarale se katancima, Burovii imaju i svoju kunu biblioteku, primjer bez
precedana u Boki i itavoj Crnoj Gori tog vremena. A kada je ovoj njihovoj biblioteci poetkom XVIII vijeka pridodata i biblioteka poznatih biskupa i intelektualaca Zmajevia, tada je ona postala najvea privatna biblioteka u Boki i
Crnoj Gori, u Dalmaciji i na svim obalama Jadrana, pa se zato s pravom ponose njome ne samo Burovii, ve i svi
Bokelji, i svi Crnogorci. U jedno vrijeme kad su drugi bili nepismeni i nisu znali to je knjiga, Burovii su pisali i
objavljivali knjige.
Ovi su Burovii dali Perastu i Boki, pa i Crnoj Gori znaajne knjievnike. Jozefina Burovi je prva Peratanka, prva Bokeljka i prva Crnogorka koja izlazi pred svijetom svojom knjigom pjesama i proze. Ili ima Boka i Crna
Gora koju drugu svoju ker, koja je prije nje objavila svoju knjigu?! Sem nje, kao pisci-knjievnici poznati su i sljedei Burovii: Kapetan Nikola IV, Jelisaveta Ivana I Burovia, Don Luka III i Grof Ivan VIII. Neki su od njih
uvedeni i u LEKSIKON crnpgorske kulture kao pretstavnici crnogorskog baroka.
Iz krila ovih Burovia izali su i istaknuti dobrotvori, donatori, graditeli crkava i humanisti, usvojivai sirotana. Oni poklanjaju zemlju za graenje crkava (Anelina i Margarita), pa i sami grade crkve. Kao takav poznat je
ve pomenuti Nikola IV Burovi.
Grgur II Burovi usvaja muslimansko siroe, od koga stvara vrlog sina Perasta i Crne Gore dr Ivan Krualu.
Doprinos ovih Burovia je neosporan i znaajan, za to su im domovina i narod uvijek bili i jesu zahvalni, a
od nadlenih se oekuje i nuno, zvanino priznanje.

31

VI. VJERSKA PODJELA BUROVIA

Simo Matavulj pie: "Po veri tri etvrtine (Bokelja) su pravoslavni, a po narodnosti svi su Srbi" 1). Burovii
Perasta su bili svi redom katolici.
S. Matavulj nastavlja: "Peratani su vazda bili vatreni katolici, ali i svesni Srbi. To tvrde njihove "bugartice"
(starinske pesme) koje je skupio i u svet pustio Bogii. Te pesme mahom veliaju nae stare vladaoce i junake:
Duana, Lazara, Miloa, ura Smederevca itd." 2)
Iako vatreni katolici, jedan se Burovi meu prvima muslimanizirao. Drugi je preao u pravoslavlje. Tako
danas kod Burovia sreemo sve tri vjere Balkana.
Burovii katolike vjere dre za svog porodinog sveca Sv. Nikolu, koji je istovremeno svetac svih mornara,
pa se razumije zato mu se klanjaju i mole ovi Burovii.
Burovii pravoslavne vjere dre za svog porodinog sveca Sv. Savu.
Muslimani se klanjaju Muhamedu.
Vjera nije nikada spreavala Burovie da se ene djevojkom jedne druge vjere. Pa i da svoje kerke daju
ovjeku druge vjere. Posebno to pada u oi u posljednje vrijeme.
Burovii vjeruju, ali nisu fanatici, ponajmanje fundamentalisti. Vjerski fundamentalizam za njih je tu, neprihvatljiv.
Burovii potuju ne samo svoju vjeru, ve i vjeru drugih.
Jedan je Burovi spjevao ove stihove:
Ko tuu veru ne potuje,
Ni svojoj mnogo ne veruje.3)
Kod Burovia imamo i ovaj vjerski sluaj: Djed (musliman) oenio se katolitkinjom. Njihov sin, da ne bi drao vjersku stranu ni oca ni majke, konvertirao se u pravoslavnog. Kerka ovog pravoslavca udala se za katolika i
prela je u katolianstvo, a sin on mu se oenio muslimankom i - izjavio se za ateistu.
Vjera je istorijska kategorija, koju svako, po svojoj voli i u svako vrijeme, moe da promjeni. Ono to se ne
mijenja (bez prethodne promjene svijesti!) jeste nacionalnost. Nova drutvena svijest i nauka svakog dana i svakog
asa vodi ljude ka internacionalizmu i ateizmu.

VJERA AKADEMIKA BUROVIA

Pitali Akademika Burovia koje je vjere. U prvi mah pomisli da se poali, kako je to obino inio, ali poto su
to bili seriozni ljudi, naunici, akademici, ree im sa najveom ozbiljnou:
-Moji su pra-prastari bili bezbonici, pagani, i molili su se Perunu. Kad ono nai preci primie hrianstvo,
preli su u hrianstvo i moji preci. A kad se odjelie hriani na katolike i pravoslavne, da bi bogu i Isusu Hristu bili
ugodni svi, jedni se izjavie za katolianstvo a drugi za pravoslavlje, pa i jedni i drugi ljube krst, mole se Isusu i
istom bogu. Kad ono dooe Turci u nae krajeve, moji saznae da bog, sem Isusa, ima jo jednog svog pretstavnika
na zemlji Muhameda, pa se neki od mojih predaka odjelie od hrianstva i poee se moliti istom bogu, ali preko
Muhameda. Tako su sada moji Burovii i katolici, i pravoslavni, i muhamedanci, ili muslimani. Za koje se god
budem opredelio, dve druge vjerske partije e mi zamjeriti, jer bi svaka htjela da budem njen. Zato, da se ne bih
zamjerio nijednima, ja sam se opredjelio za onu vjeru koju ima i bog. Poto se svi mole bogu i bog je jedan za sve,
mislim da u ih ovako zadovoljiti, jer u preko boje vjere pripasti svima.
-A koje je vjere Bog?- upitae ga.
-E-e, za to obratite se bogu!- ree im Akademik.

32

_______________
1) MATAVULJ, Simo : c.djelo, str. 5.
2) Idem: str. 3-4.
3) RESULBEGOVI, Kaplan : MORSKI VALOVI,- eneva 1994, str. 44.

33

GROF JOVAN I

Za grofa Jovana Burovia, zvani hipokoristino JOZO, znamo po

onome to o njemu kae u njegovoj istorijskoj studiji o Resulbegoviima Herecegovac Mustafa Busuladi, konkretno - da on od
velevrema ratovae na moru.1)
Nema sumnje da je roen u Perastu, negdje krajem XV
vijeka, mogue upravo kada je Perast pao pod vlast Turaka, 1482.
godine. Kako mu se zvao otac ne znamo, ali je sigurno da je grofovsku titulu naslijedio od njega, pa ju je i opravdao vitlanjem sablje po
bojitima Mletake Republike, koja mu je tu titulu, sigurno poto se
istakao kao vitez i junak u njenoj slubi, konfirmirala kasnije, poto
se Perast oslobodio turske okupacije i ponovo doao pod vlast Mleana. To su ovi uinili, kako vidimo iz dokumentata, i sa njegovim
nasljednicima, sa svim Buroviima, njihovim kerima i enama. U
XIX vijeku, po arhivskim dokumentima, spominje se grofica Frane
Burovi, a Jozefina Burovi-Zmajevi, na frontespisu svoje knjige
pie da je kontesa (grofica).
Grof Jovan je svoju mladost proveo pod turskom okupacijom,
kojoj se sigurno nije pokorio. Ne samo to se nije islamizirao, ve se
i borio protiv turskog okupatora i njegove vjere. Mogue je da je
jedno vrijeme, kad je poodrastao, proveo i kao emigrant u Mletcima,
da je kao uskok upadao na tursku teritoriju, ili da je iz Perasta
etovao kao hajduk i vojvoda, harambaa.
Vie je nego sigurno da se grof Jovan borio ne samo na moru, kao regrutiran mornar, mogue i kao kapetan
broda, pa i kao gusar-pirat, ve i na kopnu, u redove suvozemne vojske Mletake Republika, pa i kao samostalan borac, vojvoda i hajduk.
Nema ni najmanje sumnje da je 1538. godine, na elo Peratana, uzeo aktivno uee u ustanku Bokelja protiv turske okupacije. Te godine zastavu slobode nad Perastom vihorila je njegova desnica. On je uzeo uee i u
borbama za oslobodjenie Herceg Novog, kao i naredne godine u odbrani tog grada od turskog napada.
Grof Jovan sigurno je imao i brae i sestara, ali ih mi ne poznajemo. Misljenja smo da je Tomislav (Tomo)
Burovi, koji se spominje u ZELENOJ KNJIZI kao sudac bratstva Stojia, njegov mlai brat. Ako i nije, sigurno je
da mu je bliski roak, mogue brat od strica.
Sigurno je da su se 1538. godine borili uz njega i njegovi sinovi, pa i Milo. Poslije novog pada Herceg
Novog u turske ruke, njegov najmlai sin, pomenuti Milo, poao je kod Turaka i islamizirao se zajedno sa svojim
sinom Ristom. Od njih je proizai slavna porodica Resulbegovia.
Za vrijeme mletake uprave Perastom 1538-1539. miljenja smo da je grof Jovan bio kapetan Perasta, kao to
su bili kapetani i njegovi preci, kao to e biti kapetani i njegovi sljedbenici.
Mugue je da se ubio pri odbrani H.Novog od Turaka, koji ga 1539. godine ponovo osvojie.
Ne znamo kako mu se zvala ena, ali je vie nego sigurno da je sa njom imao djece. Busuladi kae da je
imao tri sina. Pretpostavljamo da su mu se zvali: Luka I, drugome jo nismo otkrili ime i trei - Milo. Dva, Luka i
Milo, su dokumentirani. Za najmlaeg, Miloa, i Mustafa Busuladi pie da je bio sin grofa Jovana.

_______________
1)BUSULADI, Mustafa: OSMAN PAA RESULBEGOVI, separat iz GAJRETOVA KALENDARA ZA GODINU 1939,
Sarajevo 1938, str. 3.

34

GROF TOMISLAV

U ZELENOJ KNJIZI, koja datira od 20. januara 1560, spominju se 12 prvaka, poglavica bratstva Perasta,
lanovi Malog ili Tajnog Vijea. Meu njima se spominje i Tomo Buro (Burovi), sudac bratstva Stojia1). Tomo je
sigurno skraenica, jer mu je pravo ime vjerovatno bilo Tomislav, kako to obino biva kod Slovena Balkana, koji kako vidimo - skrauju ne samo imena, ve i prezimena. Da imamo posla sa Tomislavom, a ne sa Tomom, svjedoi
nam i prezime njegovih sinova, koji su se prema svom ocu prozvali Tomislavljevii.
Nema sumnje da se grof Tomislav rodio u Perastu i da je mogue bio najmlai brat grofa Jovana I Burovia,
koji u to vrijeme nije bio iv, jer se ili ubio pod zidine Herceg Novog, branei ga od Turka, ili ubrzo poslije toga
umro.
Miljenja smo da se ovaj Burovi rodio negdje oko 1505. godine i da je 1560., kada se spominje kao sudac i
lan Malog Vijea, imao oko 55 godina, ako ne i vie.
Budui da je 1538. godine bio sposoban za rat, sigurno je uzeo uea u bokeljskom ustanku za osloboenje
od Turaka, pa se borio i pod zidine grada Herceg Novi. Naredne godine on se bori i za odbranu Herceg Novog od
Turaka, koji ga ponovo osvojie.
Poto mu se u borbama oko Herceg Novog ubio stariji brat, pomenuti grof Jovan I, Tomislav je sigurno pretstavljao u Malom Vijeu bratstvo Burovia, pa - kako vidjesmo i iz ZELENE KNJIGE - bio je i sudac bratstva
Stojia. Sigurno da Stojie on nije mogao da pretstavlja, ako nije bio meu najuglednijim graanima Perasta i ako
prethodno nije pretstavljao Burovie u tom Vijeu.
Po principima rada Malog Vijea, on nije mogao biti sudac, ako prethodno nije bio vojvoda. A ovo nam suerie da je narednih godina sigurno bio i kapetan grada Perasta.
Da je bio i grof nema ni najmanje sumnje, poto je grofovska titula bila nasljedna, a Burovii su je imali jo
od vremena Stevana Nemanje.
Godine 1571. grof Tomislav je imao oko 65. godina. Kao istaknuti Peratanin, mogue i kao kapetan, sigurno
je uestvovao i u Kiparskom ratu (1571-1573), poto su Peratani bili obavezni da sa odreenim brojem ratnika uzmu uee uz Mletaku Republiku u svim njenim ratovima, na kopnu i na moru.
Kako se zna, Kiparski rat se zavrio pobjedom Mleana i njihovih saveznika. Ipak, Turci su u tom ratu osvojili Ulcinj i Bar, pa su zarobili i poznatog panskog pisca Servantesa, koga e jedno vrijeme drati u zatvoru grada

35

Ulcinja. Ovaj je rat mnogo kotao i Mletke, pa i Peratane. Mnogi su od njih ubijeni, drugi ranjeni, ko lake, ko tee.
Nastradali su im i mnogi brodovi, koje su im Turci topovima spalili i potopili. Grof Tomislav se sigurno naao na
nekom od nastradalih brodova. Na ovo nas navodi injenica da se poslije Kiparskog rata nigdje vie ne spominje.
Njegovi sinovi, izgleda jo prije smrti svoga oca, poeli su po njemu da se nazivaju i prezivaju TomiiTomiii i Tomislavljevii. Mogue je na ovo uticalo islamiziranje njihovog brata od strica - Miloa, koji se tu
nadomak - u Herceg Novi, sa prezimenom Burovi, proslavio pod turskom zastavom, pa i borbama protiv svojih Peratana i hrianskih Burovia. Nema sumnje da su se Burovii osjeali uvreeni i posramljeni njegovim gestom. To
se vidi i u sluaju sinova Lovrena Burovia, koji e isto tako promjeniti svoje prezime u Lovreni.
Tomislavljevii i Lovrenii e se odijeliti od Burovia i kao zasebno bratstvo, pa e u Malom Vijeu imati i
svog zasebnog pretstavnika.
Do danas smo identifikovali neke Tomie-Tomiie-Tomislavljevie, ali ne i kojeg sina grofa Tomislava.

________________
1) BUTORAC, Pavao: c.d., str. 55.

36

KAPETAN LUKA I
Miljenja smo da je Luka bio najstariji sin grofa Jovana I Burovia. Nema sumnje da se rodio u Perastu, mogue oko 1510. godine i da je uestvovao 1538. u ratu kako za osloboenje Boke Kotorske od turskog ropstva, tako i
naredne godine za odbranu Herceg Novog od Turaka, koji ga nanovo osvojie.
Godine 1579 (13.III.) grof Luka je meu petoricom odlinijeh Peratana koji zajamie svim svojim dobrima, i to pred sucima i lanovima Tajnog Vijea, da e Filip Duplovi ispuniti svoje obaveze 1). Ovo nam svjedoi da
je do tada bio iv i u dobrom stanju, fizikom, umnom i ekonomskom, pa da je i stekao dobar ugled meu svojim
graanima, dok su ga uvrstili medju pet odlinijeh Peratana.
elimo naglasiti da i usmeno jamenje vodi za sobom odgovornost, kamoli pismeno i pred sudom. Sjetite se
da je otac argentiskog knjievnika Ernesto Sabato (roen 1911.) izgubio vodenicu zbog jednog takvog jamenja, na
koje se usmeno obavezao.
Vie je nego sigurno da je grofa Luku islamiziranje njegovog najmlaeg brata Miloa teko pogodilo, ne samo
duevno, ve i materijalno. Odlazei kod Turaka Milo je bezdrugo poneo sa sobom sve vrijedno i dragocjeno to su
imali kod kue. Preko svega odneo je sa sobom ast i dostojanstvo svoje porodice, koja je do tog dana bila najstarija i
najistaknutija, najpotovanija plemika porodica Perasta. Sem toga on je odmah poslije toga napao sa Turcima Perast
i oteo brai Risan sa svim selima koja pripadaju tom gradu. I pored toga izgleda da je grof Luka brzo prihvatio sebe i
ekonomski i moralno, jer - kako vidjesmo - on izbija u gradu meu najznaajnije ljude.
Nema sumnje da je grof Luka nasljijedio svog oca i bratstvo na svim poloajima Perasta. Bio je pretstavnik
Burovia u Tajnom Vijeu, pa vojvoda i sudac, na kraju i kapetan grada.
Kao kapetan grada Perasta sigurno je 1571. godine uestvovao svojim brodom u Kiparskom ratu. Peratani su
bili obavezni Mletakoj Republici da im u sluaju rata slue u borbama sa 500 ratnika. Kapetan Luka se sigurno
borio protiv Turaka i na kopnu, posebno u hajdukim etama, koje su polazile iz Perasta i krstarile po Hercegovini.
Bio je i oenjen, pa je imao i djece. Do sada smo identifikovali samo imena sinova: Trifon I, Jovan II i Petar.
Za drugog sina mislimo da mu se zvao Jovan, polazei od injenice da su Burovii uvali ime svoga oca i po tradiciji
davali ga prvom svom sinu, koji im se rodio poslije oeve smrti. Sigurno da je imao i kerke, ali ih do danas jo
nismo identificirali.

________________

37

1) BUTORAC, Pavao: RAZVITAK, str. 60.

GROF JOVAN II
Za ovog Jovana pretpostavljamo da je drugi sin grofa Luke I Burovia. Sigurno je roen u Perastu, negdje oko
1540-te godine, odmah poslije smrti svog djede.
Kao Burovi i unuk veleslavnog grofa Jovana I, koji je vitlao sablju i velevremenom ratovae na moru, to je
sigurno inio i njegov otac grof Luka I, i Jovan II dizao je i spustao jedra svog broda u Boki, pa je vitlao i sabljom s
bojita na bojite.
U Malom Vijeu Perasta pretstavljao je bratstvo Burovia, bio je vojvoda, sudac i kapetan grada.
Polazei od toga da su Peratani uzeli uea u Kiparskom ratu 1571. godine, mogue je da se i on, pored
svog oca, borio tamo na strani Mleana, pa i na elu kojeg odreda Peratana, ili i kao kapetan, mogue vlastitog
broda. Po dogovoru sa Mletakom Republikom, koja ih je uzela u svoju zatitu, Peratani su bili obavezni da uvaju
granicu prema Turskoj i da se u sluaju rata bore uz nju sa odreenim brojem ratnika, na kopnu i na moru.
U Kiparskom ratu Mletaka Republika je izala pobjednik, ali uz velike tete, gubitke. Ogromne tete su
pretrpjeli u tom ratu i Peratani. Poto se otac grofa Jovana vratio iz rata zdravo i dobro (vidi Luka I), pretpostavljamo da se sa njim vratio i grof Jovan, jer su sigurno bili na istom brodu.
U toku Kiparskog rata, godine 1571. padaju pod vlast Turske Ulcinj i Bar, koji su do tada bili mletaki
posjedi. Tu su se sada uselili gusari Sjeverne Afrike, Tunisa (Berberije), Alira, Maroka i Libije (Tripolitanci). Od
tada, ta dva grada, posebno Ulcinj, postaju baze turskog gusarenja i piraterije po Jadranskom moru. Oni e se
naroito sudariti sa perakim gusarima, protiv kojih vode prave pomorske bitke i ratove.
U ovim gusarskim bitkama protiv ulcinjskih gusara grof Jovan je meu prvim Peratanima i Bokeljima koji se
angaovao svojim brodom i svojom sabljom, dok e se njegov mlai brat Petar proslaviti kao glavna linost u organizovanju Bokelja i graana crnogorskog primorja za zajedniku borbu protiv ulcinjskih gusara-pirata.
Od djece, koju je ostavio iza sebe, identificirali smo troje: sina Nikolu I, i dvije kerke - Anelinu i Margaritu.
Grof Jovan je uveo Zmajevie u Perast, u katolianstvo i u plemstvo grada. Po svemu izgleda da je u jednom
pomorskom boju sa Turcima zamalo imao poginuti. On je uskoio na turski brod i poeo da mlati Turke sabljom, ali
ga 4-5 njih opkole i pribiju na kraj broda. Jedan Zmajevi, koga je unajmio na svom brodu kao mornara i ratnika, kad
vide to, uskoi na turski brod i pritee mu u pomoc. Tako zajedno likvidiraju Turke i otmu im brod.
Taj dan oni su popili krv jedan-drugog. Tako su se pobratimili i ne pomiljajui na to da jedan pripada katolikoj a drugi pravoslavnoj vjeri. Njih je ujedinjavala zajednika slovenska krv, zajedniki slovenski jezik i zajednika
borba protiv zajednikog neprijatelja i okupatora domovine i naroda.
Kad su se vratili u Perast, sili su sa broda i poli da se pomolje bogu za svoj spas i poneenu pobjedu. Tada
oni primjetie da im se staze razioe: Burovi ode u katoliku crkvu Sv. Nikole (Sveti Nikola je bio zatitnik perakih pomoraca, a i porodina slava ovih Burovia!), dok Zmajevi ode u pravoslavnu crkvu. im su izali iz crkve,
Burovi uhvati za lijevo krilo Zmajevia i odvede ga svojoj kuli, poasti ga i zdogovore se da ne budu samo pobratimi, ve i neto vie, da se srode. On mu ponudi za enu kerku svoga brata, grofa Trifuna I, koja je bila dorasla za
to. Zmajevi pristade, ali...da bi sklopio brak sa njom - trebalo se pokrstiti sa tri prsta, kao katolici, i da prihvati za to
blagoslov katolikog popa, da se vjenaju u katolikoj crkvi. Tako se ovaj Zmajevi konvertirao u katolika i oenio
kerkom grofa Trifuna I Burovia, pa je napustio i Kotor i nastanio se za stalno u Perast, gdje mu grof Trifun ustupi
jednu od svojih kua. Tu je ovaj Zmajevi doveo iz Kotora i svog brata, kome grof Jovan dade za enu svoju najstariju kerku, Anelinu, im je dorasla. Tako su uli u Perast Zmajevii, pod okriljem i zatitom Burovia, koji su
tada bili najmonija plemika porodica tog grada. Poslije sroivanja i konvertiranja u katolianstvo Zmajevii su se
povezali sa Buroviima jako prisno, pobratimstvom i stalnim novim sroivanjima. Kao to su uzimali od Burovia
nevjeste, i davali su njima svoje kerke. Ovo prijateljstvo sauvali su kroz vjekove, kako emo vidjeti u nastavku - i
poto e se porodica Zmajevi ugasiti.
Grof Jovan II Burovi ostavio je iza sebe sina Nikolu I i kerke Anelinu i Margaritu, koje su izgleda nastradale u ratnoj nesrei 1624. godine.

38

BISKUP PETAR I
Petar je trei sin grofa Luke I Burovia. Roen je u Perastu oko 1545. godine. Poto je zavrio osnovno i srednje obrazovanje u Perastu i Zadru, otac ga poslao za vie studije u Propagandni zavod u Rimu. Tu dostie doktorat
filozofije i teologije. Nakon svrenih nauka imenova ga mletaki senat, na prijedlog perake optine, a po svome patronatskom pravu, za opata starodrevne opatije sv. Jurja na otoiu kraj Perasta. S time je bila zdruena, kako pie
P.Butorac, i sluba upnika u gradu. Zatim je sluio i po ostalim mjestima Boke i van Boke. Nakon mnogih zasluga
u svom radu kao obian pop i upnik, Vatikan ga imenuje i za biskupa. Na toj dunosti ga zaredio u upskoj crkvi
Sv. Nikole u Perastu tadanji kotorski biskup. Kao biskup Petar je sluio u Baru, mogue i u Zadru.
I kao obian svetenik, posebno kao opat i biskup, zauzeo se za probleme svog kraja i ire domovine - Crne
Gore, koja je tada stenjala pod turskim ropstvom, izuzev malog dijela oko Cetinja, koji nikada nije priznao vlast
sultana i Turske Imperije.
Za vrijeme njegovog slubovanja kao barski biskup, turski pirati sjeverne Afrike, potpomognuti piratima Ulcinja i Herceg Novog, godine 1624. upadoe iznenada, nou, u Boku Kotorsku, napadoe njegov rodni Perast i
uinie pusto. Meu ubijenima nalazila se i Anelina, starija kerka njegovog brata, grofa Jovana II. A meu 415
mladih ena i djevojaka, koje su pirati odveli u zarobljenitvo, nalazila se i Margarita, mlaa kerka njegovog brata.
Ovo je duevno jako pogodilo biskupa Petra, pa se ivo zauzeo ne samo za otkup nesrenih, ve i za zatitu Perasta i
ostalih krajeva njegove domovine od slinih napada i pustoenja.
Zato se angaovao da ujedini svoju brau, svijestan da se samo tako mogu odupreti neprijatelju i braniti svoj
ivot i svoju ast.
Sultan Murat IV, poslije zloina turskih pirata od 1624, smjeni sa poloaja novskog kapetana Mehmeta II Rizvanagia sa njegovim umjerenim bratom Sulejman-agom, a Peratanima dade pravo i dozvolu da smiju iz albanskih
pristanita Dra, Batova, Valona i drugih, izvoziti uz privolu mjesnih starjeina pretiak ita, naravno - uz naplatu
odreene carine, ali bez ikakve smetnje sa strane turskih carinskih inovnika. I pored toga turski pirati, posebno oni
Ulcinja, nastavili su sa svojim zloinima protiv Peratana i drugih Crnogoraca. Zato, u maju 1636. piu Patroviani
Perataninu biskupu Petru Buroviu i mole ga da posreduje kod perakog kapetana i Vijea, da se sklopi savez ili
sporazum izmeu Patroviana, Budvana, Krtoljana i Peratana za zajedniku odbranu od nasilja Ulcinjana, kao i da
u njihovo ime trai zatitu od mletake vlade. Petar Burovi se zauzeo za tu stvar kao glavni pokreta projekta tog
sporazuma . On lino razgovara sa perakim kapetanom Nikolom I Buroviem, sin njegovog brata, pa sa glavarima
Patrovia, Budve i Krtola, a pie o tome i dudu u Mletke i papi u Vatikanu. Nakon njihove saglasnosti i svih
nunih priprema, pod njegovim pokroviteljstvom se sastaju pretstavnici svih pomenutih krajeva na barskome alu,
gdje je 16. jula 1636. godine sklopljen famozni ugovor etiri optina: Perasta, Patrovia, Budve i Sv. Mihovilja (Krtoli sa Prevlakom i okolinom). Po istoriarima ovaj se ugovor cijeni kao djelo Petra Burovia.1)
Sigurno da ovo nije ni prvo ni posljednje humano i rodoljubivo djelo ovog biskupa iz plemenite i rodoljubive
porodice Burovia. Koliko za primjer spominjemo i pokuaj uspostavljanja mira izmeu pomenute etiri optine i
Ulcinja, iste te godine. Na uu Bojane, puna tri dana su ekali biskup Petar Burovi sa izaslanicima Perasta, Budve,
Patrovia i Sv. Mihovilja da se sastanu sa ulcinjskim Turcima, koji su silom prijeili te optine da ne trguju slobodno, kako je bilo od pamtivijeka i kako je to i sm sultan turski Murat IV naredio. Najzad se sporazum uglavio na
osnovu trgovake solidarnosti.

39

Biskup Petar se bavio i pisanjem, ali od njegovih rukopisa jo nismo uspjeli da otkrijemo nijedan, a ima ih bez
sumnje u arhivi Vatikana, bar njegove relacije upuene Papi, koje su sigurno znaajne za istoriju Crne Gore uopte, a
Boke i crnogorskog primorja posebno.
Umro je u dubokoj starosti, u Baru, na elo Barske Biskupije.

________________
1) BUTORAC, Pavao: c.d., str.23 i 76.

40

KAPETAN NIKOLA I

Nikola, ili kako su ga kratko zvali Niko, sin je grofa Jovana II

Burovia. Rodio se u Perastu, druga polovina XVI vijeka, mogue oko 1560. ili koju godinu kasnije. Istakao se meu
svojim sugraanima, pa i u svijetu kao pomorac na glasu u domaoj i stranoj slubi.1) Vie je nego sigurno da je
imao svoj brod i da se njime nije bavio samo prenosom robe i trgovinom, ve i ratnim operacijama, pa se kao i
njegovi preci istakao vitlajui sablju po bojitima na kopnu i na moru. Butorac ga spominje kao zapovjednika broda i
kao slavno ime2). Na istom mjestu kae nam da je u jednom gusarskom sukobu izgubio svoj vael u borbi sa
engleskim brodovima.
Bio je vojvoda i sudac, pa je u Malom Vijeu pretstavljao i bratstvo Burovia, a esto je biran i za kapetana
Perasta. Kao kapetan Perasta spominje se u dokumenta, pa i 1. listopada 1641-1642. godine3), ali je sigurno bio kapetan i prije, posebno 1624, pa i ranije. Polazei od ovoga, iako vie nije bio mlad, sigurno je pored svojih sinova
uestvovao na palubi kojeg broda i u Kandijskom ratu.
Godine 1612. kada su njegovi Peratani oteli Turinu iz Herceg Novog brod, nekakvom Husein-agi Hajduroviu, on nareuje sud u Perastu da kazni ne samo otimae broda, ve i dva njegova mlaa sina, koji su u toj otmici
saraivali sa otimaima. Ovo nam svjedoi prije svega da su se Peratani bavili i piraterijom, ali svojeglavo, jer se
vlasti sa time obino nisu sloile. Sa druge strane ovo nam svjedoi da je kapetan Nikola Burovi bio skrupulozan
ovjek. Kanjavajui i svoje sinove, i to tee negoli ostale, on je pokazao Peratanima da je nepristrasan i da e kazniti svakoga ko prekri zakone dravnog i drutvenog ureivana grada. Godine 1628. on e opet narediti da mu kazne
drugod sina, Grgura, koji je ubio Turina iz Risna za vrijeme mira sa turskom stranom.
Nikola je bio miroljubiv, preko svega ljubitelj pravde i istine. On je stalno nastojao da na granici sa Turskom
odri mir. Sa kapetanima Herceg Novog Rizvan-agom Buroviem i njegovim sinom Sulejman-agom Rizvanagiem
(unuk Miloa-Mehmeta Burovia), odravao je prijateljske veze. Zato je i svom sinu Grguru naredio da se pobratimi
sa dizdarom i kapetanom Risna Mehmed-agom Rizvanagiem, stariji brat pomenutog Sulejman-age, nekadanji
kapetan Herceg Novog.
Godine 1642, bio je tada peraki kapetan, Nikola je pozvao opti zbor Peratana i svima objavio da ive u
miru sa risanskim muslimanima, a pod prijetnjom najteih kazna: za svaku tetu odgovarae svako za sve4). Sa kapetanom Herceg Novog Sulejman-agom Rizvanagiem, 1648. godine, u jeku Kandijskog rata, on je uspostavio vjeru
da naizmjence uvaju mir na granici.5)
Za vrijeme njegovog kapetanovanja Perastom, desi se iznenadni upad pirata iz Berberije (Tunisa), koji u savezu sa piratima Bizerte, Kartage i Ulcinja, pa i uz pomo muslimana Herceg Novog, sa 16-17 galija napadoe Perast
nou, izmeu 23-24. juna 1624. Tom su prilikom opljakali i opustoili grad, pa i crkve. Odveli su sa sobom i 415

41

dua, mnogo enskog svijeta, pa i nejake djece. Sa ostalim graanima Perasta tada su postradali i njegovi, kerke i
obije sestre, Anelina i Margarita. Mogue da mu se ubio i koji od sinova. Svi su porobleni ekali da ih kapetan
Nikola otkupi, a pobijeni i obesaeni u tom napadu - da ih osveti. Nije ni najmanje sluajno to se kapetan Nikola
Burovi spominje u dokumenta tog vremena kao pomorac na glasu, jer je na elu Peratana, sa svojim i njihovim
brodovima, sm i u grupi, krstario Sredozemnim morem u domaoj i stranoj slubi, izmeu ostalog i da se osveti berberskim piratima za zloin koji su uinili nad njegovim gradom i stanovnitvom.
Sve dok su ga drale noge nije ispustio sablju iz ruke. Smirio se samo kad su mu tijelo pokrile teke, ljute rane, koje mu nisu dozvoljavale vie ni da se penje na palubi broda, kamoli i da vitla sablju.
Umro je u dubokoj starosti i ostavio za sobom tri sina: Ante I, Grgur I i Vicko I.

_______________
1) BUTORAC, Pavao: KULTURNA POVIJEST GRADA PERASTA, Perast 1999., str. 89, njegovo se ime spominje 1650. godine u
listi POMORCI NA GLASU U DOMAOJ I STRANOJ SLUBI.
2) Iden: str. 85.
3) Iden: str. 303.
4) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 35.
5) Iden: str. 47.

42

Sin Trifuna IV je VICKO III

VICKO II je sin Anta I

43

KAPETAN GRGUR I
Grgur je drugi sin kapetana Nikole I Burovia. Roen u Perastu negdje oko 1585. godine. Kao obino svi Peratani i on je vrlo mlad uao u more i otplovio brodom, vaspitajui se ovako na palubi broda, pored svog oca, koji se
vie bavio ratom i gusarenjem, negoli prenosom robe i trgovinom.
Jo vrlo mlad istakao se kao vjet mornar, smio gusar i nemilosrdan hajduk, pa i pirat, manifestirajui jako uznemireni duh. Bio je ratoboran i prilino kvrgav, istaknuti junaina, eljan megdana i okraja sa neprijateljem, pa je
vitlao sablju po mnogim bojevima i van boja, dozvolom i bez dozvole, ne pokoravajui se ni ocu, kapetanu grada,
koga je vie puta stavljao u neprilici. im je poodrastao, imao je i svoj brod, kojim je komandovao kao nezavisan
kapetan.
Ovu je narav naslijedio od oca, koji je imao vie volje i razuma, pa je uspio da je obuzdava u sebi. Uticale su
na tu njegovu narav i okolnosti: posebno piratski napad na Perast 1624, pa je 1628. ubio i jednog turskog graanina
iz Risna, izgleda sasvim nevinog: svetio se za sestre i tetke, ubijene i otete od Turaka, kako je nazivao sve muslimane, pa i svoje roake, posebno Berbere Tunizije.
Godine 1612. peraki kapetan Marko Kristov-Stoji, sa Tomom Cigo, Vickom Perovim (u godine 1593-94 i
1609-10 bio je kapetan Perasta), Ivanom Luticom, Grgurom Buroviem i njegovim mladim bratom Vickom Buroviem, oteli su fregatu Husein-agi Hajduroviu iz Herceg Novog. Novski kapetan Mehmet-aga Rizvanagi (Burovi), uzimajui u zatitu svog graanina i dravljanina, poali se zato sudiji u Perastu, svom roaku Nikoli I Buroviu, sa kojim je odravao prijateljske veze. Ovaj pozove odmah sud da ispita stvar i njegovom linom naredbom sud
je osudio tom prilikom T.Ciga, kao glavni krivac u otmici, da plati 25 talira, I.Luticu, kao sukrivca i druga Burovia
- 20 talira, V.Perova i kapetana M.Krstova - po 10 talira, a svoje sinove - po 55 talira. Uz to je i fregata vraena
vlasniku u Herceg Novi.1)
Godine 1628., radi umorstva pomenutog Rinjanina (L VI, 129), Grgur je opet bio osuen na globu. To je traio od suda u Perastu lino njegov otac, kapetan Nikola I, a da bi smirio muslimane u Herceg Novom, sa kojima nije
htio arkanje i rata. Da bi ga koliko-toliko smirio, otac mu nareuje da se pobratimi sa Turinom, pomenutim
Mehmed-agom Rizvanagiem, koji je sa dunosti kapetana Herceg Novog, za kaznu, premjeten na dunost dizdara
Risna. Za ovo bratimljeje Nikolu je mnogo pomagao i novski kapetan Sulejman-aga Rizvanagi, mlai brat Mehmetage, koji je tako, preko pobratimstva, elio da zauzda svog starijeg brata, poznat kao vrsni junak i megdandija, koji
je stalno snijevao da zavlada ne samo Risnom, ve i Perastom, svim krajevima koji su nekada pripadali njegovom
djedi - Milou-Mehmetu Buroviu. Budui i on kvrgav nita manje od Grgura, obe su strane imale od njih stalno
neprilika.
Mehmet-aga prihvati prelog svog mlaeg brata, ali Grgur-delija ne prihvati oev predlog. Tada je njegov otac
izveo na pobratimljenje Grgurovog starijeg sina - Trifuna II.
Vremenom Grgur se promijenio, smirio i postao ne samo sasvim uredan graanin, ve i primjeran, pa ga godine 1641. Malo Vijee bira i za suca. A ovo znai da je prethodno bio i vojvoda, da je vodio Peratane i u ratnim
pohodima. Tako ti, ratoborni ljudi, uvijek su bili najprikladniji za ratne poduhvate, pa su i imenovani na elu ratnika.
Nema sumnje da je u Malom Vijeu bio i pretstavnik bratstva Burovia. Godine 1647-1648., zbog njegovih posebnih
zasluga i sposobnosti Grgur se bira i za kapetana Perasta.2)
U Kandijskom ratu (1645-1669) Grgur uzima aktivno uee sa svojim brodom na moru, pa i svojim konjen
na kopnu. U noi od 17. marta 1648. kad je postradala mletaka flota od oluje na alima Psare (ostrvo i grad na sjevero-istoku Hiosa, Grka), naao se u toj nesrei i kapetan Grgur. Osamnaest galija osta razlupano, a devet ih se izgubi. Propadne i galija vrhovnog zapovjednika Iv. Krstitelja (Giambattista) Grimani-ja, pa i on sam poginu. Tom
prilikom grdno postradae i peraki zastavnici njegove galije. estoricu more proguta, drugi se - kao po udu - spase,
zahvaljujui Grguru Buroviu, koji ih je svojim brodom pikupio po moru i vratio u Perast.
A kad Foscolovi pokuaji protiv Ljea, Skadra i Bara ostae jalovi, Grgur ga nagovori da napadnu na Risan.
Tako godine 1649. Peratani navale na Risan i, uz pomo mletake flote, nakon 11 dana opsade i junake odbrane
Turaka na elo sa Mehmet-agom Rizvanagiem, najzad ga zauzee, a uz posebne zasluge Grgura Burovia.
Na dan 15. aprila 1654, kada Turci na elo sa Mehmet-agom Rizvanagiem napadoe Perast, Grgur je bio
svojim brodom, kao i svi Peratani sposobni za rat, na moru. Svoj ivot Grgur je zavrio u Kandijskom ratu, mogue
upravo 1669. Po onome to je o njemu pisao P.Butorac, Grgur je ostavio iza sebe dva sina: Trifun II i Nikola III. Po
Butorcu ispada ja je Grgur imao i tri kerke, od kojih se jedna zvala Ana. Mislimo da su to djeca njegovog sina
Trifuna II. Mnogi spominju kao Grgurovog sina i slavnog guvernera Ivana I, ali mi mislimo da je to greka, jer je
Ivan bio sin Anta Burovia, stariji brat Grgura I.
________________
1) BUTORAC, Pavao: RAZVITAK I USTROJ PERAKE OPTINE, Perast 1998, str. 143.

44

2) Iden: str. 148.

KAPETAN VICKO I
Vicko je trei sin grofa Nikole I Burovia. Rodio se u Perastu negdje 1595, odrastao i vaspitao se na palubi
oevog broda, ee na palubi broda svog starijeg brata Grgura I, poznat po svojim okrajima na moru i na kopnu, pa
je manje-vie njegovu narav i primio, ma da je u tom pogledu dosta naslijedio i genima svoga oca.
Da se od malena borio rame uz rame sa svojim ratobornim bratom vidimo i po presudi Perakog suda, koji ga
1612. godine osuuje da plati globu od 55 talira, to je u grupi, a pod vodstvom kapetana Marka Krstova-Stojia i
brata Grgura Burovia, oteo fregatu Husein-agi Hajduroviu iz Herceg Novog.
Izgleda da je i u odmaklim godinama nastavio hajduenje i gusarenje, pa i pirateriju, poto nam P.Butorac pie o njemu: Osman-aga Sulejmanagi, hercegnovski kapetan, tui se u Januaru iste godine (1680) kapetanu Matou Matoeviu na Vicka Burovia i druinu, to na Kamenarima ubie jednog ovjeka i u more bacie, a drugomu
desnicu odsjekoe, dok su radili oko vinograda Osmanage Ibrahimagia, a doli su s broda ispod Lepetana 1). Kako
kae Butorac u nastavku, novski kapetan Osman-beg Resulbegovi (Butorac ga pogreno pie Osman-aga Sulejmanagi, jer se ovom Osmanu zvao otac Sulejmanagic !) pripretio je tada Peratanima: ...poem vidimo da vami e Peratanom sasma karv novska oslaala...svetiemo nae sramote...
Vicko je pretstavljao u Malom Vijeu bratstvo Burovia, pa je vie puta bio vojvoda, sudac i kapetan grada.
On uzima aktivno uee u Kandijskom ratu, uz oca, brau i Peratane redom. Imao je svoj lini brod, fregadunu nazvanu "Madonna del Scarpello", na kojoj je 1690. imenovao za kapetana jednog Matoevia, poto je tada sigurno
bio u dubokoj starosti. Tada je njegov fregadun vozio vino i groe.
Ma da u dubokoj starosti, on uzima aktivno uee i u borbama za osloboenje Herceg Novog, sada i sa svojim sinovima. Bio je altletskog tijela, jakih nogu i vrstih miica, pa se zarekao da nee umrijeti na postelji, ve u ratnim okrajima. Od njega se izgleda bojala i sama smrt. Kao bijesne turske megdandije, koji su mu se sklanjali, ni ona se nije smjela suoiti sa njim, pa mu se krajem vijeka kriom uunjala u posteli i uzela ga u snu.
Ostavio je iza sebe etiri sinova i nekoliko keri. Identificirali smo mu sve sinove: Nikola IV, Grgur II, Luka
II i Ivan II. Od keri smo identificirali samo Jelenu I, koja se udala za Krsta Zmajevia, brat nadbiskupa Andije
Zmajevia.
Vicko je voleo i potovao bratueda, grofa Ivana I Burovia, vie od ma koga drugo na svijetu. On je esto i
ratovao rame uz rame sa njim. Jednom mu je prilikom Grof Ivan spasio ivot stavljajui sebe u opasnost da pogine.
Kad je 1687. Grof Ivan poao u rat za osloboenje Risna i Herceg Novog, iako u godinama, Vicko je poao sa njim,
pa je sa sobom poveo i sve svoje sinove dorasle za rat. Po osloboenju Risna i Herceg Novog, poto ga vie noge
nisu drale, vratio se svojoj kui u Perast, ali je zakleo svoje sinove da se do kraja ivota bore uz Grofa Ivana i da mu
budu telesni uvari, pa - ako ustreba - i da svoje ivote daju za njega. I oni su ga posluali, pa i Luka, koji je bio
svetenik.
Kad se kod manastira Tvrdoa ubio uro, brat Grofa Ivana, u Perast je stigla vijest da se ubio sm Grof Ivan.
Tog dana se Vicku po posljednji put porodila ena. On daje novoroenetu ime Ivan, da bi ga odmah oivio.

45

__________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, str. 97.

KAPETAN TRIFUN II
Trifun je stariji sin kapetana Grgura I Burovia. Rodio se u Perastu, poetkom XVII vijeka, negdje oko 1610.
godine. Vaspitao se na palubi broda svoga oca, ali se nije istakao ni krvgavou njegovom, niti junatvom. Bio je
mirne naravi, uzdrljiv i odmeren u svemu. Nikad niko nije mogao da mu po izrazu lica sazna ta misli. Mogue je
na tu njegovu narav uticala rana smrt mlaeg brata, Nikole III, ali je mogue uticalo i to to je bio jedinac u svoga
oca, zaduen krvlju tolikih junaka, koje je ubio na dvoboju i van dvoboja. Iz dana u dan oekivao je da ga ubiju oni
kojima je krv duan njegov otac, a koga nisu mogli da ga za osvetu ubiju.
Kao i otac mu, bavio se pomorstvom. Kad ga pozvala Mletaka Republika razvio je na jarbolu svog broda i
gusarsku zastavu, a pokatkat i piratsku.
Imao je oko 35 godina kad ga djed pozva i naredu mu da se pobratimi sa Mehmet-agom Rizvanagiem,
nekadanjim kapetanom Hercegnovog, a sada kapetanom Risna, kako su zvali dizdara tog grada. Mehmet-agu su svi
zvali Turinom, ali je on znao da je taj "Turin" ne samo Sloven, ve i njegov roak, Burovi, iji je djed ostavio
vjeru svojih roditelja i konvertirao se u muslimana. Mehmet-agu su i mrzeli svi, jer je bio kvrgav, uvijek spreman na
svau, pa da isue i ma. A bio je i vrstan junak. Koliko su ga mrzeli kao "Turina", toliko su mu se divili kao junaku
od megdana.
Trifun se stalno bojao dvoboja izmeu svog oca i Mehmet-age. A oekivao je taj dvoboj od malena i, mada je
bio siguran u junatvo sog oca, koji je na tolikim mejdanima izaao pobjednik, opet se bojao tog dvoboja. im mu
djed ree da upravo zato hoe to pobratimstvo, da izbjegne dvoboj Grgura sa "Turinom", Trifun odmah pristade.
Kau da, kad je Grgur saznao za to pobratimstvo, pozvao je svog sina Trifuna na dvoboj. Na odreeno mjesto
Trifun mu izvede oca, kapetana Nikolu, i ree mu:
-To pobratimstvo je djelo tvog oca. Evo ti ga! Djeli dvoboj sa njim, a ne samnom. Mene ostavi na miru da
djelim dvoboje sa mojom djecom.
Od kad se pobratimio sa Mehmet-agom, ne samo da su prestali dvoboji ovog "Turina" sa Peratanima, ve su
prestali i dvoboji ostalih. Mehmet-aga je obuzdao i sebe i svoje megdandije. A i brat njegov, kapetan Nerceg Novog

46

Sulejman-aga, radio je na tome da na granici izmeu Perasta i njegove kapetanije bude mira i sigurnosti.
Kao pobratimi, oni su i posjeivali jedan drugog. Mehmet-aga mu je doao kod kue, u Perast, za aicu rakije i na slave, za porodinu slavu Sv. Nikole, za Uskrst i za imendan, Svetoga Trifuna. I Trifun je iao svom pobratimu u Herceg Novi, kod kue, na kavu, pa i za Bajram, za Ramazan.
Predanje i narodne pjesme govore da se Mehmet-aga, u kui Trifuna, sastajao i sa nekom svojom ljubavnicom, sigurno Peratankom.
U meuvremenu je poeo i Kandijski rat. Kao obino, Peratani su se popeli na svoje brodove, digli jedra i
razvili ratne zastave. Pozdravljeni topovskom palbom iz tvrave i sa paluba trgovakih brodova, izali su iz Boke na
more, da sa mletakom flotom napadnu Turke.
U veleslavnoj pobjedi nad Turcima 1654. godine Trifun je odigrao glavnu ulogu kao vojvoda Perasta. Borio
se maem u ruci, prsa u prsa, probadajui turskog bajraktara, kome otima ratnu zastavu i postavlja je u Vijenici
Perasta kao vanredan ratni trofej, kojim su se negovi graani ponosili i ponose se dan-danas.
U ovom ratu on se sukobio i sa svojim muslimanskim roakom, pobatimon Mehmet-agom Rizvanagiem.
Trifun, koji je znao da ga doeka kao prijatelja, znao je da ga doeka i kao njeprijatelja. Kao prijatelju mu je izneo
au rakije, a kao neprijatelju - kurum iz puke. Tako, kad se Mehmet-aga spustio sa svojom etom niz Velinie i
napao Perast, Grgur ga zgodi iz puke i na mjestu ubi. Uzme mu i ma, koji je bio skupocjen, okien srebrom i
zlatom.
Jedna od etiri epskih pjesama, koje je zabiljeio Nikola IV Burovi u njegovoj svesci, govori upravo za Tripa
- "kapetana slavnoga Perasta", koji sa starcima, enama i djecom odbija Turski napad i ubija svog pobratima. Ivan
Kruala spjevao je poemu SPJEVANJE DOGAAJA BOJA PERAKOG NA 15 SVIBNJA 1654. Pjevao je o
kapetanu Tripo i nadbiskup Andrija Zmajevi (Pjesme o boju 15.V.1654. u Perastu), pa i Ivan Trnski. Dvije pjesme o
ovom boju objelodanio je i dr. Valtazar Bogii u zbirci NARODNE PJESME, Beograd 1878. Svugdje je glavna
linost "kapetan slavnoga Perasta" Trifun Burovi.
+Sablja Petra Zrinskog!!!!
Godine 1655. Trifun je izabran za kapetana Perasta. To vidimo iz svih napisa o njemu. A ima ih puno. Poto
je smjenjen sa te dunosti, godine 1656. Tifun je imenovan za prokuratora Perasta.
Ne znamo kad i kako je zavrio. Ostavio je iza sebe sina Nikolu V i tri kerke. Najstarija kierka zvala mu se
Ana. Nju je udao za Matiju A. Balovia, plemi iz Kotora, kome je Ana rodila sedam (7) sinova.

47

GROFICA JELENA
(1645-1711)

Jelena je jedna od kerki grofa Vicka I Burovia, unuka veleslavnog Nikole I,

sestra Nikole IV, Grgura II, Luke II i Ivana II, svi istaknute linosti ne samo u porodici Burovia, ve i u istoriji
Perasta i Boke, u istoriji Crne Gore i Hercegovine, u istoriji Mletake Republike i Italije, pa i u istoriji Grke.
Roena u Perastu negdje oko 1645. godine1), ona se vaspitala u epskom i herojskom duhu borbe i
samoportvovanja za ast i ponos svoje veleslavne grofovske porodice, kojoj je pripadala po krvi i dui, koja ga
rodila, hranila i podigla, odgojila i obrazovala, koja ga i udala za grofa Krsta Zmajevia, u jednoj od najpoznatijih
plemikih porodica Perasta i itave Boke, itave Crne Gore i Jadranskog primorja.
Grof Krsto Zmajevi (1622-1692), vojvoda, sudac i kapetan Perasta, bio je stariji brat veleslavnog nadbiskupa
barskog i primasa srpskog Andrije Zmajevia. Sabljom u ruci, na palubi broda i na sedlu konja, on se borio na svim
frontovima gdje su njegovi Peratani lili krv i polagali svoje ivote, koliko na altar slobode i demokratije svog
Perasta, svoje Boke i svoje Crne Gore, toliko i na altar hrianstva uopte i katolianstva posebno, pa i na altar
Mletake Republike i Italije. Biskup Pavao Butorac pie o njemu: "Brat Andrijin Krsto bijae peraki kapetan ili
naelnik. Vrlo ugledan. Vjet trgovini, moru i mau".2)
Grof Vicko Burovi ale Andriju, sve o svom troku, u Rim, na visoke studije, gdje se diplomirao i doktorirao
na teologiji, pa kad se vratio u Perast pomogao mu da se odabere za opata starodrevne opatije Sv. Jurja, na ostrvcu
Svetoga ora, ime je faktiki postao upnik Perasta. Poslije nekoliko godina, preko svojih prijatelja u Vatikanu,
grof Vicko uredi stvar da ga Papa Aleksandar VII imenuje budvanskim apostolskim vikarom i povjerenikom Svete
Stolice, dok godine 1671. on privoli Papu Klementa X da ga imenuje za barskog nadbiskupa i primasa srpskog.
Ovako je Andrija uao u sveteno-plemiki red Peratana, pa se i poloaj njegovog brata Krsta pojaao u gradu, te se
iste godine bira za kapetana grada, za to su i njega podrali svi Burovii. Po drugi put Krsta e izabrati za kapetana
1679-1680. godine.
Grofica Jelena se udala za Krsta Zmajevia onako kako su se udavale tada sve kerke plemikih porodica, bez
ljubavi, po zahtjevu i nareenju svog oca. Bez obzira na to, kao i sve keri Perasta, i ona je bila dobra i dostojna
ena, vjerna svom muu i porodici u koju je ula kao nevjesta, kojoj je rodila 6 sinova i nekoliko kerki. I odgojila je
tu djecu sa vanrednom panjom i ljubavlju, kao i sve druge majke Perasta, pa su zato oni i postali gordost svoje
porodice i ponos svog grada, itave Boke i domovine Crne Gore. Odgojila ih je vie sama negoli sa suprugom svojim, koji je vie etovao i spavao kao hajduk kod svojih jataka, negoli kod svoje kue. Godine 1692. Krsto je i
ubijen. Naravno da je Jelena uvijek uz sebe imala i svoju brau, koji su ga pomogli za sve, posebno djevera,
nadbiskupa Andriju Zmajevia (1624-1694), koji se starao za djecu svoga brata Krsta (1626-1690), jer je meu
njima, najstarijeg, Vicka (Kome je Krsto dao ime svog tasta u znak zahvalnosti i odanosti), izabrao za svog
zamjenika na svim dotadanjim dunostima i svetenikim zvanjima, pa ga zato blagovremeno alje u visoke kole, u
Propagandni zavod u Rimu, gdje i ovaj postie doktorat filozofije i teologije.
Godinu dana poslije strieve smrti (1695) Vicko e zapoeti svoju sveteniku karijeru upravo ondje gdje ju
je zapoeo i njegov veleslavni stric Andrija, u opatiji Sv. Jurja, a zahvaljujui Buroviima, koji su ga snano

48

podrali, pa su intervenirali i za njega kod Pape Klementa XI da ga 1701. godine podigne na barsku nadbiskupsku
stolicu, povjeravajui mu ovako zadau apostolskog posjetioca za Albaniju, Makedoniju i Srbiju, kao i upravu
budvanske biskupije. Burovii mu dovedoe u upskoj crkvi Sv. Nikole u Perastu i kotorskog biskupa Marina Draga
da ga zaredi uz velianstvenu prigodnu sveanost. Svojom djelatnou kao nadbiskup Vicko Zmajevi (1670-1745)
e nadmaiti i svog uvenog strica nadbiskupa Andriju Zmajevia, pa e tako postati gordost i ponos itave Boke i
Crne Gore, kao jedan od vrlih sinova vjere, naroda i domovine.
Istovremeno sa Vickom, Burovii su se postarali i za ostalu djecu svoje sestre Jelene, pa su ih poslali po seminarima da se koluju sa svojom djecom i djecom ostalih plemia Perasta, a drali su ih i pored sebe na palubama
svojih brodova, kao i na bojitima, gdje su ukrtali svoje sablje sa neprijateljima vjere, naroda i domovine. Posebnu
je naklonost Burovia uivao grof Matija Zmajevi (1680-1735), koji je vitlao sablju nita gore od svojih ujaka
Burovia, a vitlao je i mozgom kao rijetko koji Bokelj njegovog vremena, istiui se svojom bistrinom i daljekovidnou. Burovii interveniu kod svojih prijatelja tukanovia da daju Matiji za nevjestu svoju kerku, pa ga tako i
preko nje privezuju za sebe, predosjeajui da e ovaj Zmajevi postati jedna od najistaknutijih linosti Perasta i Boke, pa i ire. Grofica Jelena Burovi, kao i sve druge Burovike, raala je vitezove, koji su se kao zmajevi vili na
nebu Perasta i Boke za posebnu veliku ast svoje porodice i itave domovine Crne Gore, pa i ire.
Pomenuti Pavao Butorac, oslanjajui se na opis dogaaja od strane Marka Martinovia, tada optinski sudac u
Perastu, pie: "Godine 1710, paovae u Perastu knez Vicko Bujovi (roen 1666. godine,-KB), odvjetak odlina roda. ovjek od glasa. Mlad, sran, neustraiv, mejdandija, zulumar. Kad je saveznika vojska mletaka, papinska,
malteka i toskanska 1687. za etrnaestogodinjeg rata (1684. do 1699.) opsedala trvdi turski grad Herceg Novi,
Bujovi - kao zapovjednik jakih perakih odreda - bje Osmanliji strah i trepet. Kako i ne bi! Pred same tri godine
(23. V. 1684.) to golobrado osanaestogodinje momce odnije pobjedu u dvoboju s uvenim hercegnovskim kapetanom Osmanagom Ibrahimagiem. Dognao ga Osmanaga kraj Kamenara na uzan komad morskoga ala, Krvnicu.
Ali ga Bujovi u zadnjem trenu probode, kad ve bje u skranjoj opasnosti, da u moru zaglavi. Ma je agin jo u kui
perakih kneeva Vickovia. Pri zauzeu Trebinja g. 1695, jurnuv bijesno na Turke izgubi konja. S tri oruana broda
i 350 ljudi zae u krvavu borbu s tripolitanskim gusarima. O svom troku ogradi brod i udari na gusare. Zato ga
Mletaka Republika, skupa s mukim potomcima, obdari naslovom i au kneza (conte) i komburskim feudom (28.
III. 1704.).
Neki turski zapovjednik povjeri za vrijeme rata svoju ker perakom kapetanu Krstu Zmajeviu (kapetanovao
1681.), ocu nadbiskupa Vicka i Matije. Odgoji ju on kao svoju. Nu knez je osramoti i odvede u Dubrovnik. Iz Dubrovnika ga izagnaju uz globu od 2.000 dukata, jer izbatina jednog plemia, koji je imao odnoaje s njome.
Nakon Krstove smrti okopa se knez oko udovice (Jelene). Postie da je njezinim novcem - tada je Vicko bio u
Rimu na naucima - dao sagraditi brod "Sveti Krst" (Santa Croce). Na brod postavi dva sina udoviina (bilo ih je
vie, etiri). Nu nije im rauna nikad davao. Na to ga prisili Vicko, kad se vrati s nauka (oko 1692./3.). Pod Draem
su ti rauni ureeni. Knez dade djeci pismenu obavezu, da im duguje vie od 5.000 dukata. Kad je ta laa bila
prispjela pod Dra, knez dade izvijesiti francusku zastavu i znak (fiamola) dogovoreno s francuskim konzulom, da
uzima njegovom pomou prednost pri ukrcavanju tereta. Nasta velika raspra izmeu drugih brodovlasnika. Ovi se
pismeno obrate carigradskome bailu protiv Bujovia. Bailo, pretstavnik Republike kod Visoke Porte, po njegovoj
elji uredi stvar. Meutim se bjee pojavio pred Draem neki tripolitanski gusar. Kad bie krcate ladje "Santa
Croce" i "Argo Fidele", izau iz luke. Zahvati ih oluja. "A.Fidele" propade. "S.Croce" povrati se pod Dra. Nato
napadnu gusari i potope iz topova lau s svom robom i momadi. Pogiboe i djeca Zmajevia. Propade i Bujovieva
obveznica. Sad usplamtje mrnja izmeu Bujovia i Zmajevia.
Knez ne mirovae. Da se lako dopadne bogata plijena, a ujedno upropasti naprednu kuu Tripa tukanovia,
odvana junaka, patruna jedne tartane, nagovori Tripova sina Marka, da s tartanom nenadno nasrne na neku tursku
polaku pod Draem, punu dragocjene robe. Sporazumjee se za diobu plijena. tukanovi navali sa oruanom tartanom obno. Poubija nekoliko Turaka. Odvue polaku u Otranto. Kad u to kotorski providur, da pobijesni. Pohita u
Perast i odrijeito naloi: svi e Peratani u potragu za polakom. Branili se utaman da otiu samo sukrivci. Bujovi
morade da odjedri svojim brodom. Svaki je patrun morao da dade po jednoga mornara na svoj troak (2-3 cekina).
Preostale mornare, do 40 ih, i trokove priskrbit e opina. U Otrantu nau polaku. Tekom ju mukom odvuku u
Mletke. Sad ue u stvar i holandaski konzul Pulimeno, koji bijae u vezu s Turcima s polake. Navali na Bujovia i
stade da svim silama nagovara Turke da preduzmu korake u Carigradu, ne bi li dolo do kakva sukoba, makar i oruana, izmeu Porte i Mletaka. U doba je mirno konzul malo prihoda ubirao. Tako e dud unititi dvije porodice,
tukanovia i Bujovia. Imetak e pod dravnu zapljenu. Pogubit e Bujovia. Nu knez bjee silno spretan. On sprijei sukob dviju vlasti. Upropasti tukanovie. Sebe prikaza u takvu svjetlu, jer je tobo otiao u potragu za polakom,
da mu senat za nagradu dodijeli 755 dukata za tobonje trokove u preduzeu. Nasta razdor izmeu tukanovia,
najblie svojte Zmajevieve, i Bujovia...
Govorae se o knezu da ima nedoputene veze s jednom svojom lijepom slukinjom. Da se opere pred svije-

49

tom, htjede ju dati za enu nekome klesaru. Nu ovaj ju ne htjede, jer sumnjae o njenu potenju, pa se zarui sa sestrom brae Fiamenghi. Da mu se osveti, nagovori knez srana mladia Zambelu da navali na nj. Ovaj to uini. Miljae da je radnik skrivio to i opini. Tad bijae Bujovi kapetan. Nato oboruani Fiamenghi naskoe na Zambelu.
Rane ga. Pobjegnu s klesare u Dubrovnik. Kuu im drugi zapreme. Bujovi se desi zatim u Dubrovniku. Napane ga
jedan brat Fiamenghi i lako rani. Knez posla etiri oboruana ovjeka u Dubrovnik, te ovi ubiju mlaega Fiamenghi. Nu jednoga od njih ulove gospoda dubrovaka i objese. Jo prije toga neki kneev bravo, kako mu rane gospodara, napadne na drugoga svaka Fiamengovih u Perast i smrtno ga rani. Tako upropasti knez kuu Fiamengovu, a
svadi se sa Zambelom.
I sve mu je divno uspijevalo.
Zadjene se i s Nikoliima i s njihovim srodnicima Marinoviima. Govorkalo se da je potkupio za 60 cekina
nekoga Rinjanina da ubije jednoga Nikolia. Prui se tomu i prilika. Doe do dvoboja izmeu Nikolia Marinovia i Rinjana, jer se bjehu porjekali. Nato saeka mnogobrojna rodbina tih kua Rinjane, kad se vraahu iz Kotora. Ubiju ih etvoricu. Meu njima i nekoga odlinijega, Daju. Kad se Rinjani namjere na neke pravedne ljude iz
Perasta, Peratani dignu na oruje. Zau u Risan. U boju ubiju jednog Rinjanina, a trojicu rane. I sam Mocenigo,
opi providur, morade s vojskom u Boku da umiri ta dva mjesta. Tad je Bujovi bio peraki kapetan. Knez bje
kapetanom 1694. Opet potvren 1696. Ponovo izabran 1704. i potvren 1706.
Po starom perakom zakonu ne smijae kapetan da bez dozvole zbora potroi vie od 5 malih dukata. Knez
Bujovi zatrai kao kapetan vie puta as veih as manjih svota od sina Marka Martinovia, poznata slavna pomorca, tadanjeg opinskog prokuratora i blagajnika. Njega je radi njegove besprekidne izonosti zamjenjivao sin mu
klerik, jer se opinske vlasti uvahu u plemikim kuama. Mladi neiskusan davao mu novac. Ne htjede knez kasnije
ita da prizna. A tako ni predati raun. Zahtijevahu od Martinovia da on plati.
Po zauzeu Herceg Novog (1687) Bujovi i Zuane Mazarovi odu u Mletke kao izaslanici. Trait e za Peratane u ime steenih zasluga hercegnovsko podruje. Dud ga i udijeli, da se jednako porazdijeli izmeu 12 kazada
(kua)...Knez ti isposlova da mu kazada Stojia, to imae malo porodica, bude udruena s kazadom Bratica. Potom
se domogne vrlo finom politikom, neto nagovorom neto malim novcem svih zemalja obiju kazada. Nu ni to mu ne bi
dosta. On pregnu da se dalje proiri, kao kapetan znadijae nai najmanju izliku, da opinu uplete u to pitanje posjeda. Oteo bi zemlju za se u ime opine. Tako opravi Zuane Lovreneviu. On nikako ne htijae da mu svoj komad ustupi. Knez uplete protiv njega opinske stvari. ak da mu je ponio i kormilo s broda (vaela). Da se oslobode te tiranije, Lovrenevia ena sa svojom majkom i malim djetetom odu u kneevu kuu. Zamole ga da kumuje djetetu na
krstu. Otjera ih knez. Nato mu Lovrenevi, pod silu, zemljite ustupi. Govorae bez prestanka, da kad bi ko pitao
kneeve potomke, kako su postali kneevi, ne bi drugo mogli da odgovore, nego: tako ini tko moe, i dosta...
Nalazi se u perakoj opini prijepis iz Zlatne Knjige pravih Naslovnika Magistrata nad Feudima, potpisan od
tajnika Andrije Riepola, o imenovanju Vicka Bujovia pok. Stjepana i njegovih sinova Ivana, Krila i Stijepa za kneeve (conte) i feudatare feuda Kombura (120 polja). Senat ga odlikova tim naslovom zavazda pozitivnom odlukom
18. oujka 1704. Dade mu i plemiki feud (Feudo Nobile, Retto e Legale). Sve to i za zakonito muko potomstvo. U
priznanje vrhovna mletakoga gospodstva poklonit e godinje hercegnovskomu providuru dvije svijee od bijela voska, od dvije libre svaka, raene na dan sv. Marka.
Kneeva se ena, Turkinja porijeklom, vladala vrlo slobodno. Svak ju prezirae. Knez meutim svojom bahatou svakomu dodija. Pa ga svrgnu sa kapetanske asti. Poslae mu u palau logotenenta da mu uzme zapovjedniki
tap i opinski ma. Jo se u opini uva portret kneev. Obuen je sav u oklop. Ponosita dranja. Bezobziran. Snanih poteza u licu. Oi odaju neodvisnu i strastvenu duu. Jednom napane knez u crkvi opata Zambelu, prijetei mu
se umorstvom. Napadne i nadbiskupa Vicka Zmajevia, vrijeajuci mu moral. Nasta stoga velika uzbuna, nakog ega
ga svrgnu.
Sad knez stade da pomalo skuplja oko sebe i svoje palae naoruane brave. I turske srodnike svoje ene. Bujovii dograde nakon zauzea Herceg Novoga na kraju Penia krasnu palau u slogu mletake renesanse. Donedavno je bila vlasnitvo kneevske obitelji Vickovia. Isposlova knez od izvanrednog providura, da se talijanski vojnici iz katela sv. Krsta (bilo je tu i Njemaca) uklone, a mjesto njih da dou njegovi bravi. Pod kuom drae brodove Ulcinjana, zakletih perakih dumana. Privue i neke ugledne mjetane, njih oko 47. Pa posla tobo na ime
opine u Mletke pritubu, potpisanu od etrdesetisedmorice, na opata Zambelu. On je, veli, kamen spoticanje; neka
ga uklone. Nadbiskupa (Vicka Zmajevia) tui u Rim, u ime grada Perasta. Tako ostali dio mjesta ivljae u pretekoj i tjeskobnoj neizvjesnosti.
Jo kao kapetan radio je sve na svoju ruku. Osobito je znaajno, da bi bez prekida znao da od zbora izmami
opinski novac, a katkada i crkveni. A sve tako fino udesivi, kao da se radi o javnoj potrebi. Tako ee uvjeri lanove zbora, da treba slati odaslanstva u Mletke. Novac je dakako u svoje svrhe ulagao, a raune nikome ne davao.
Dosjete se napokon ljudi. Pa kad zaiska 200 dukata, da u Mletke nabavi jedno veliko zvono, uskrate mu ih. Rovarenjem malne omrazi Perast nunciju, biva, pretstavniku opinskih interesa u Mlecima, Negri-ju, da nije opina izrav-

50

nala njegovu pogrjeku. Proti volji i bez znanja opine ode u Kotor u providurovu kancelariju i dade skinuti Fausta
Negri-ja sa asti perakoga nuncija. Novoga je kapetana, svoga nasljednika (Grgura II Burovia,- KB), i suce prezirao. Oni bijahu potpuno nemoni pred zulumom, to ga on sa svojim ljudima injae na seljanima i njihovu posjedu.
Izmeu ostaloga, uze knez u zatitu nekoga postolara i sulonicu mu. Boravljahu oni u nekoj kuici tukanovieva vlasnitva. Nanjui na vrijeme da e iz Kotora biti poslata straa od providura da odvede sablanjivceNajprije ih zakloni u neku kuicu tik svoje palae. Na sam dan, kad je imala da doe straa, ukloni se u Kotor, kao da nije
njegov posao. Kako se straa pojavi, zakloni se postolar u kuu. Uzalud panduri na nalog perakoga kapetana htjedoe u kuu. Kneevi se bravi silom opru. enu nau u nekoj kui tik palae, jer nije navrijeme umakla...
Neki Manoli, nastanjen u Perastu, ukrca na svoj brod robe od preko 20.000 dukata u Drau. Robu trgovaca
rasproda, a fregadun potopi. To tako uzmuti Peratane, da ga htjedoe ubiti. On pobjee na Rijeku. Knez, tad kapetan, pozva ga tajno u Boku i uzme pod svoju zatitu za svotu od 250 cekina, uglavljenu s Manolijem. etae Manoli
po Perastu bez smetnje...
Peraka opina branijae po izriitu nalogu providurovu Ulcinjanima, da robu prodaju pod Perastom. Da se
neredi ne izazivlju. Kad jednom tako odalee Ulcinjane, uzme ih knez u zatitu i dovede pod palau. Peratani, osobito oni u upravi, uskomeaju se. Navale na jednoga kneeva roaka, to se desi na trgu sv. Nikole. Nu taj umae u
svoju kuu. Sin kneev, koji je taj sukob motrio, dojavi to ocu. Knez smjesta ode naoruan s dva svoja brava Dubrovanima, koji mu bijahu podanici, i sa sinom. Svi pod orujem. Pridrue im se na putu dva roaka i jedan pandur iz
katela. Na pjaci stade da izazivlje mjesto i upravnike. Peratani se, meu njima i neki tukanovii, priblie, naoruani samo bodeima, kako se tad uvijek nosilo. Nasta kavga. Pa kreevo. Poginu Bujovi s dva Dubrovanina. Ubojice se sklone u Dubrovnik".3)
U Splitu, 8. maja 1710, od optega providura proglaena je presuda, kojom - za ubistvo Vicka Bujovia osueni su kapetan Perasta Grgur II Burovi (brat Jelene), nadbiskup Vicko Zmajevi i Matija Zmajevi (sinovi Jelene), Zuane Tripa tukanovia, ime Mata Zambele, Boo iroevi, Luka Nikole Vuievia, Matija Nikoli,
Zuane Nikoli, Niko Zuana Marinovia, Matija Nika Petrovia i Matija ilopi.
Meu njima glavni je bio Grgur II Burovi, koji je - kao novoimenovani kapetan Perasta - poao sa svojim
ljudima da mu oduzme zapovjedniki tap i optinski ma i da ga rijei svih dunosti vlasti u Perastu, zatim da ga
uhapsi, a - ako ustreba - i da isue sablju na njega, imajui pored sebe dobro naoruane sestriie Matiju Zmajevia i
biskupa Vicka Zmajevia, kao i ostale privrenike, posebno tukanovie, duevno i rodbinski povezani sa Buroviima i Zmajevima. Kad je poeo oruani sukob i pucnjava, kapetan Burovi je eks-kapenu Perasta Bujoviu zadao
smrtni udarac sabljom, svetei ovako sve Perastane za sva njegova zlodjela, kao i 4 svoja sestriina Zmajevie
opljakani i ubijeni od njega.
Poto su odmah pobjegli, za njima su mletake vlasti izdale potjernice.
Nadbiskup Vicko Zmajevi sklonio se u Kotoru, u kui viteza Bue, gdje su stigli ljudi ubijenog Bujovia i
kroz prozor pucali na njega, urliui da e ubiti 18 neprijatelja za osvetu njihovog kneza. Poto nisu uspjeli da ga
ubiju u prvom napadu, intervenisao je vitez Bua i biskup Kotora, pa i Papa iz Rima, te je nadbiskup Vicko Zmajevi
osloboen osude i vraen na svoju dunost barskog nadbiskupa, a poslije nekoliko godina prelazi na dunost zadarskog nadbiskupa.
Matija se iz Dubrovnika, zajedno sa ujakom Grgurom Buroviem, prebacio odmah u Ulcinj. Tu je Grgur ostao kod svojih roaka Resulbegovia, maskiran kao musliman, dok se Matija prebacio odmah brodom u Carigrad, gdje
se povezao sa ruskim poslanikom Tolstojem. Ovaj ga primi odmah u rusku slubu sa inom kapetana. Naredne godine Turska objavi rat Rusiji i odmah uhapsi tuskog ambasadora Tolstoja zajedno sa Matijom. Bacie ih u zloglasni zatvor Sedam Kula, odakle je malo ko izvukao ivu glavu. Kad to dou majka Jelena, kao majki Jugovia, i njoj prepue srce od zalosti, u prolee 1711.
Sahranjena je na groblju Perasta pored svog mua Krsta Zmajevia.
Matija je izvukao ivu glavu iz Sedam Kula i odmah dospio u Karlovim Varima, gdje se sastaje sa ruskim carem Petrom Velikim, kome gradi Junu, Crnomorsku flotu, pa ga 1725. godine dekoriu medaljom Aleksandra Nevskog, najvea medala Rusije toga vremena, a 1727. ga unapreuju sa titule viceadmirala u titulu adrmirala ruske flote. Tamo, u Rusiji je i umro, eljan svoga Perasta i svih Peratana, posebno svoje najstarije kerke Marijete, koja se
njegovom preporukom udala za grofa Stanislava, sina veleslavnog guvernatora Herceg Novog grofa Ivana Burovia. Svojim testamentom on je zavetao keri svojoj i njenom sinu sve to je imao, svoje i svih Zmajevia, poto je
bio poslednji mukarac te porodice, umro bez mukog nasljednika. Njegov brat, nadbiskup Vicko Zmajevi, kao sveteno lice, nije se enio.
Dve druge kerke Matije Zmajevia zatvorile su se u jedan manastir Boke kao kaluerice, aljei za ocem i
preminulom slavom plemenite porodice Zmajevi.
_________________

51

1) BUTORAC, Pavao: BOKA, str. 255-256, pie da je vjenana 1665, "podatak uklopljen u prvu knj. krtenih opat. nad. arh. u Per." Po
tome smo i izveli da je roena negdje oko 1645, jer je tada morala imatri oko 20 godina. Ali je Butorac naziva Helena i kae da je kerka kap.
Mateja tukanovia, to sigurno nije istina, jer grofa Grgura Burovia, na drugom mjestu naziva ujakom Vicka i Matije, djece Jelene. tukanovii
su udali svoju kerku Helenu u Zmajevie, ali ne za Krsta, vec za njegovog sina Matiju Zmajevia.
2) BUTORAC, Pavao: ZMAJEVII, c.d. str. 20.
3) Iden: str. 55-65.

KAPETAN GRGUR II
Grgur je drugi sin kapetana Vicka I Burovia. Roen je u Perastu u drugoj polovini XVII vijeka, mogue
1650. Odrastao je i vaspitao se na palubi broda svoga oca, pa je od malenih nogu opasao sablju i borio se ne samo
protiv turskog okupatora svoje domovine, ve i protiv drugih, pa i protiv Engleza.
Godine 1691. izgubio je svoj vael u borbi sa dva engleska broda, a u gusarskom sukobu. 1) Tom prilikom
umalo je poginuo. Spasio se smrti zahvaljujui pomrini i snanim miicama, koje su ga plivanjen iznele na obalu.
U Drugom Kandijsko ratu borio se po Hercegovini rame uz rame sa svojim bratom od strica Grofom Ivanom
I, guverner Herceg Novog. Poto se istakao u tim borbama kao vojvoda Peratana, oni ga izabrae i za kapetana
grada.
Grgur je bio oenjen, ali mu je ena bila nerotkinja. Katoliki Burovii nisu mijenjali ene nerotkinje, kako su
to inili njihovi muslimanski i pravoslavni roaci, to emo vidjeti u istoriji ovih. Ali su zato adoptirali, posvajali
tuu djecu. Tako je Grgur posinio jedno muslimansko dijete, koje je dopalo u njegove ruke u selu Mistra, na
Peloponezu, u Groj, gdje se borio uz Grke protiv turskih okupatora. On je to dijete preveo u hrianstvo i nazvao ga
Ivan2). Poslao ga i na kolovanje u Italiji, gdje zavrava teologiju u Padovi, pa se tamo i doktorirao. Kad se vratio sa
studija, zahvaljujui Grguru imenovan je za perakog opata. Pod imenom dr Ivan Kruala proslavio se i kao
pjesnik, pa je ostavio u Perastu lijepo ime, kao to su ostavili lijepo ime i Zmajevii, isto tako adoptirani u
katolianstvo od Burovia, koji su ih uveli i u red perakog plemstva. Ivan Kruala je spjevao o Buroviima poznatu
poemu Peraki boj, pa je uveden i u LEKSIKON crnogorske kulture.
Grgur je vie puta izabran za kapetana Perasta. Posljednji put 1710: posle nekoliko dana probo je maem
svrgnutog kapetana Vicka Bujovia, koji bjee dozlogrdio graanima svojim nemoralnim ponaanjem, zulumima i
nasilnitvom. Zato Malo Vijee odlui da ga svrgne sa vlasti i na njegovo mjesto bi
izabran Grgur, koji odmah poe sa optinskim straarima reda u kuu svrgnutog kapetana
da mu oduzme optinski ma i zapovjedniki tap. Svrgnuti kapetan se tome odupro i
svojim ljudima zapoeo boj.
Iako su dvoboji bili zabranjeni3), kapetan Grgur ga pozva na medgan junaki da
tako jednom za svagda ras- isti sa njim, osveti i oslobodi grad njegovih bestidnosti,
njegovog zuluma i nasilnitva. Poto je ubio nasilnika, zaje- dno sa svojim sestriiima,
Matijom i Vickom Zmajeviem (biskup), dali su se u bijeg, da ne bi pali u ruke mletakih
vlasti.
Za njima je odmah raspisana poternica: ko ih uhvati unutar teritorije imao je 2.000
dukata nagrade, a van teritorije - 3.000. Grgur sa Matijom sklonie se u Ulcinj, kod Resul-

52

begovia, roaka Burovia. Poto su ih otkrili, Matija pobjee za Carigrad, a Gurgur nastavi da maskiran kao
musliman ivi u Ulcinju, ali ga opet jedan Albanac iz Ulcinja otkri i iznenada ubi.
im se to prou, Novlani su digli jedra svojih brodova da pou na Ulcinj i da os-vete Grgura Burovia. Tada
je guverner Herceg Novog bio grof Ivan Burovi, pomenuti Grgurov brat od strica. Generalni providur za Dalmaciju
i Albaniju hitno zamoli providura Herceg Novog da pozove Novljane, posebno upravu topalske komunitade, da se
uzdre od bilo kakve osvete protiv Ulcinjana, koji su ubili Grgura Burovia, jer e se u suprotnom protiv njih
preduzeti naotrije mjere. Zamoljeni i od guvernera grofa Ivana Burovia, oni se povukoe, izjavljujui javno,
posebno Topla, da su oni samo izvrili nareenje duda Mletake Republike i da e se kadtad osvetiti Ulcinjanima. 4)
Nije proao ni mjesec dana, glava Ulcinjanina, koji je ubio kapetana Perasta Grgura Burovia, nabita na
kolac, izneta je vrh glavne kapije novske tvrave, na Kanli kuli (krv-ava kula), poto su je njegovi roaci
Resulbegovii predali lino grofu Ivanu Buroviu.
Kako rekosmo, kapetan Grgur nije ostavio nasljednika, ni muko, ni ensko. Tako se njegova grana ugasila.

_________________
1) BUTORAC, Pavao: KULTURNA POVIJEST..., c.d. str. 71.
2) BUTORAC, Pavao: ZMAJEVII, cit. djelo, str. 23.
3) Jo 1680. godine, opti providur Jeronim Conrado izdao je proglas da se zabranjuju dvoboji pod prijetnjom robije, galije, izgona, pa i
ivota. Ovaj je dekret preveden na "ilirski" i izvjeen na vrata crkava svuda po Boki, posebno u Kotoru, Perastu, Pranju i po drugim okolnim
mjestima.
4) PEJOVI, M.Crni: Popis kapetana, cit. stud., str. 384, i RADOJII: cit. djelo, str. 176.

PJESNIK NIKOLA IV
(1655-1737)
Nikola ili Niko, kako su ga kratko zvali, bio je trei sin grofa Vicka I Burovia. Rodio se negdje oko 1655, u
Perastu, gdje je odrastao i vaspitao se kao i ostala djeca ove porodice, pri domaoj koli, zatim u Italiji, u zavodu
Loreto, pa i u Rimu, gdje zavrava vie studije i bio jako obrazovan, to emo vidjeti i iz njegovog ivota. Od malih
nogu on je isto tako i na moru, gdje se na palubi broda bori uz oca i brau, a esto i uz brata od strica - grofa Ivana I.
Oslanjajui se na njegovu biografiju, sastavljenu od Miloslava Pantia1), Nikola je vei dio svog ivota proveo
kao pomorski kapetan. Zapovijedao je na brodovima svojih sugraana (1683 na patau "Gospa od krpjela" Tripa
tukanovia, koja je prevozila penicu. 1701. na jednu drugu patau, koja je sa trgovakom robom ila od Draa za
Veneciju, kako pie Panti - "i jo mnogo puta takoe"). Plovidbu je obavljao i svojim brodovima, jednom malom
fregatom i jednim gripom.
Kao ratnik borio se sa Turcima, i ak je dobio komandu nad manjim vojnim odredima 1685. kod Korona u
Moreji (Grkoj), 1686. kod Mozdona, opet u Moreji, 1687. kod osloboenja Risna i Herceg Novog, zatim u Hercegovini. Negdje 1691, u gusarskom sukobu sa Englezima, Nikola Burovi je izgubio svoj vael, kojim se jo tada proslavio kao zapovjednik broda i kao slavno ime2). A naredne, 1692. godine, on se bori i za odbranu Cetinja i Crne
Gore, kad ga optina kao porunika posla tamo sa snanom etom ratnika. Sem na crnogorskom frontu, na Istoku je
ratovao pod komandom duda Franesko Morosinijem: bio je komandant 12 odabranih Perastana, koji su uvali mletaku zastavu. Prilikom sahrane duda u Naupliji, u Grkoj 1694. godine, meu brojnim odabranim zvaninicima, vitezovima Sv. Marka, oficirima, plemiima i diplomatskim pretstavnicima, peraki zastavnici su kao gonfalonieri
imali osobito istaknuto mjesto, na elo sa njihovim kapetanom Nikolom Buroviem.
Grof Nikola borio se i o svom troku, sa svojim brodom. Butorac pie: I borio se junaki uz prekomorce!
Izvanredni providur Nikola Erico Drugi 12. januara 1692 (tj. 1693) odaje priznanje ovom Buroviu za junako dra-

53

nje u borbama voenim do toga vremena.3)

Godine 1694. opet je na bojnom polju kod Trebinja i na Klobuku. Zbog pokazanog junatva i posebnih sposobnosti u vladanju sa masama, godine 1695, opti providur Danijel Dolfin imenovao ga guvernerom Carine i Trebinja, s platom od 20 dukata mjeseno, a senat potvrdi to imenovanje u novembru. 4)
Kao Trebinjski guverner, za dvije godine obnovi kulu na svoj troak. Na granici je drao pouzdanike i zaveo
takvu sigurnost u onome kraju, da je trebinjsko puanstvo od malena broja poraslo na 4.000. Sauvano je jedno pismo Guvernera Nikole upueno Dubrovakoj vladi iz Trebinja 23. marta 1697. godine5), u kome je rije o nekoj stoci,
koju su stanovnicima upe Dubrovake bili opljakali trojica lopova iz Korjenia, pa su Dubrovani uhapsili Vuia
Tomovog, osumnjien kao njihov saradnik. Guverner Nikola je odmah djelovao da se pljakai zastrae i razjure a
stoka vrati upljanima. Ovim pismom on se zalae kod Dubrovana da mu puste iz tamnice nedunog mladia Vuia, koji mu je po svemu bio roak.
U Drugom morejskom ratu on ponovo polazi u rat pored Grofa Ivana, pa je esto bio komandant njegove
garde, a jo ee vojvoda Peratana. Na elo Peratana on ide u pomo i Sinju 1715. godine, kad ga opsjednue Turci. A kad Crnogorci opet napadoe Tursku da oslobode Bar i Ulcinj, kapetan Nikola Burovi poao je u rat sa 120
Peratana i borio se junaki rame uz rame sa svojom braom Crnogorcima, dokazujui im da i oni, primorci, znaju da
vitlaju sablju po bojitima na kopnu nita gore od njih, brana i planinaca 6). Tako godine 1717. on je u opsjedanju
Bara, a 1718. napada i Ulcinj, uvijek na elo svojih Peratana. Butorac kae za njega da se Uopte junatvom istakao u mnogim bitkama7), dok ga narod slavio u svojim junakim pjesmama, o emu e biti govora u produetku biografije ovog izuzetnog Burovia.
U rodnome gradu zauzimao je i odgovorne javne funkcije ili je primao naroite poasti: po nekoliko puta je
bio vojvoda, jedan od "sua" i, opet vie puta, kapetan optine, a esto su mu povjerovane i specijalne dunosti u
izgradnji crkava, kao i za njihovo opremanje. Godine 1718. nalazio se na mjestu prokuratora svetita Gospe od krpjela. Tom je prilikom predloio da se u ast Bogorodice naini mramorni oltar u crkvi Gospe od krpjela, to je
usvojeno.
U Malom Vijeu on je esto pretstavljao bratstvo Burovia. Kao kapetana Perasta bjelei nam ga P.Butorac
1717-1718. godine, zatim opet 1725-26.8) Nema sumnje da je bio kapetan Perasta i u Prvom morejskom ratu, kada je
na elo Peratana napadao Turke po Hercegovini i Crnoj Gori.
Kapetan Nikola Burovi je demostrirao ne samo posebno junatvo, ve i posebne sposobnosti u komandovanju vojnim jedinicama. Isto tako on je pokazao i posebne sposobnosti u vladanju narodom. Bio je mudar i dalekovidan, a imao je i potreban takt u odnosu sa ljudima. Zato su ga svi voleli i potovali, to se vidi i po onome to su pisali o njemu, a i po onome kako su ga tretirali vlastodrci u Mletke. Poto su ga proglasili guvernerom Carine i Trebinja, Mleani su mu dodjelili i titulu grofa, konta, inae - nasljeenu.
Iako je toliko mnogo uinio za osloboenje Herceg Novog, on nije napustio rodni Perast, jer ga sve vezivalo
za taj grad: tu je zasnovao porodicu, tu je imao svoju kuu i tu je, u porodinoj grobnici na ostrvu Sveti ore, naao i konani mir, godine 1737.
M.Panti, pozivajui se na perake matine knjige, kae: "vidi se da je imao ker Luciju (koja je umrla ve 16.
marta 1682) i sinove Tripuna (Trifone e Vicenzo), roenog 21. januara 1683, drugoga Tripuna (Trifon Zuane e
Bartolomeo), roenog 25. avgusta 1686, i Luku III (Luca e Cristofalo), roenog 15. septembra 1695" 9). Miljenja
smo da je Luka bio prvi sin, roen negdje oko 1677, zatim Matija I, roen negdje oko 1680, dok mu se drugi Trifun
rodio negdje oko 1700. godine. A 1705. godine rodio mu se sin Krsto.
Na str. 46 njegovog djela, M.Panti pie: "Prva peraka zbirka narodne poezije, i istovremeno prva zbirka narodne poezije meu Jugoslovenima, nastala je neto pre 1697. godine, a moe biti i upravo tada; ta je godina ispisana
nad tekstom njenog pretposlednjeg lista. Poto joj sada nedostaje est listova na poetku, ne moe se rei kako joj je
glasio naslov, ako ga je bilo, a samo se posrednim putem da izvestiti ko ju je nainio; lako moe biti da je sve to bilo
naznaeno na natpisnom listu. Peratanin koji ju je nainio dugo je bio nepoznat, ali sada to vie nije. Neko vreme, i
ak veoma dugo, iznoeno je, s vrlo malo uverenja, tvrenje da je to bio erudita i pesnik Andrija Zmajevi, ali kada
su se stvari razvidele paljivije, pokazalo se da ono nije opravdano. Sudei po rukopisu pisara, a i po nekim unutranjim momentima zbirke, njenog tvorca raspoznajemo u Nikoli Buroviu (oko 1655-1737), pomorskom kapetanu,
ratniku i brodovlasniku iz Perasta, koji je u slobodnim asovima prepisivao dubrovaku i domau poeziju, a pomalo
je i sam bio pesnik...Osnovne namere Nikole Burovia, koje su ga vodile pri radu na ovoj zbirci, jasno se vide ve iz
samoga njenoga sklopa: na devedeset listova formata etvrtine, na kojima je preteno pisano u dva stupca, on je
eleo da okupi tekstove svih vrsta usmene poezije koje je znao, kao da ih je namenjivao svakoj potrebi tadanjeg
ivota. Prvo su dolazile pesme dugoga metra, koje smo navikli da zovemo bugarticama, a koje je on nazivao bugarkama: to su pesme epske i junake u prvome redu, a ton im je izrazito aloban. Za njima su dolazile sasvim kratke i
obino veoma lepe lirske pesme, koje se o svetkovinama ili u slinim prilikama pevaju napijajui nekome u ast;
zvali su ih poasnicama, i jedne su bile namenjene mukarcima (poasnice muke), dok je druga njihova grupa bila

54

za enski svet (poasnice enske). U sledeem odeljku ove zbirke Peratanin je ispisao pesme koje se pevaju prilikom plesa u kolu (popijevke od kola), a zavrni deo odredio je za deseterake pesme, o junacima i njihovim megdanima, o njihovim tamnovanjima i o njihovim enidbama. Pojedine od svih tih pesama bile su proizvod drugih sredina i u Perast su dospele idui specifinim, ne svaki put uolivim, i tavie i ne uvek jasnim putevima svoga kretanja; ostale su bile lokalnog postanja i govorile su o dogaajima koji su za pozornicu imali Perast i njegovo najblie
susedstvo. Burovi, koji je sainio ovu zbirku, morao je sluati i jedne i druge i, zahvaljujui njegovim zapisima, a ne
nekim rukopisima iz kojih bi bile vaene, one su ulazile u njegovu zbirku. Ne smatrajui svoje prikupljanje dovrenim, on je izmeu odeljaka ostavljao bele listove za naknadna upisivanja, a kako mu se to zbog neeg nije dalo da
uini, kasniji vlasnici rukopisa stavljali su na njih svoje zapise, ili unosili svakojake tekstove, crtee grbova i jednostavne igre perom. Ne bi se moglo rei da je Nikola Burovi imao do kraja odreene predstave o usmenoj poeziji, nit
da su mu bile u svemu jasne razlike koje tu poeziju odvajaju od poezije pisane i umetnike. To se da zakljuiti po
mnogo emu. Prvo je od toga to je on ovlanim i lakim intervencijama jednu od njih pretvarao u onu drugu, kad mu
je to trebalo. Budui da su se u njegovo vreme bugartice ve mnogo ree mogle uti u ovim stranama, jer su sve
vie uzmicale pred pesmama u desetercu, a kako je eleo da ih ima, on je deset krupnih fragmenata iz OSMANA
Diva Gundulia mirno i bez ustezanja preobrazio u bugartice. Uinio je to na taj nain to je dva Gundulieva osmerca shvatio kao jedan bugartiki stih, i to je na odreenim mestima, najpre posle prvog, a onda i posle svakog
drugog tako dobijenog stiha, dometao pripeve koje bugartice imaju gotovo po pravilu. Tekst dubrovakog pesnika
uzimao je doslovno, ili ga je ponegde skraivao i jo ee, iz neshvatanja ili nepanje, i kvario; a pripeve je morao
da smisli sam. U dva ili tri sluaja on je ovakvim "bugarticama" dodavao zavretke koji su drali ton te vrste poezije
ili su bili u skladu da sadrinom preuzetog Gundulievog odeljka. Tako je pesmi o Sunanici i Ljubdragu, iz osmog
pevanja OSMANA, dopisao stihove:
A teko si junaku u zla dobra eka'ui,
mila druinice,
u zlu dobra eka'ui, u tue se uzda'ui,
a pesmu sainjenu prema prvom pevanju Gundulievog eposa zakljuio je linim obraanjem Bogu:
i jot, Boe, unaprijeda visi svetu vjeru tvoju,
milostivi Boe,
da su kleti nevernici krstjanima pod nogama.
Na potpuno isti nain peraki zapisiva je od odue umjetnike pesme o turskoj opsadi Bea 1683. godine, iji
je autor ostao nepoznat, nainio "bugarticu", u kojoj se isuvie upadljivo razaznaje njeno nenarodno poreklo (Bugarka od Bea, grada cesarova). Slian postupak primenio je i na poznatu eklogu ("Razgovor pastirijerski") poznobaroknog dubrovakog pesnika Ignjata urevica PIR RUMENKE U MILJENA, shvativi ono to u toj eklozi
govori "stari pastijer" Radmio, zatim "skup vila", "skup pastira", satir prvi i ostali kao nekakve posebne "popijevke
od kola". Ali to isto je on inio i sa mnogim tekstovima anonimno stvarane gradske poezije, poluumetnike, polunarodne, koja se pevala obino po svadbama, mladoenji i mladi, njihovoj bliskoj rodbini ili drugim "pirnicima", ili se
pak upuivala na svetkovinama prireivanim redovnicima kada kazuju prvu misu i svetenicima kada se zareuju.
Tim tekstovima, u vie ili manje pogoenom tonu, jeziku i ritmu narodnih pesama, iskazuju se estitke i upravljaju
najlepe ele, ili se opevaju lepota i vrline mladenaca, a gdekad se daje i nekakva stilizovana istorijica njihove ljubavi. Koliko su takvi sastavi raeni bez pretenzija i s namerom da slue u vie prilika, a ne samo u jednoj, vidi se po
tome to se lina imena svih osoba kojima se oni namenjuju redovno zamenjuju takicama, ne zato da bi se ona
sakrila od nepoznatih, ve da bi se na odnosnim mestima drugi put mogla staviti bilo koja druga i eventualna nova.
Do kraja tako, uostalom peraki sakuplja uinio je u tekstovima autentinih narodnih poskoica i ostalih lirskih
pesama.
Uz pravo obilje tekstova anonimne gradske lirike pisanih uvek da bi bili pevani, i to na neke melodije koje su
odavno nepoznate, a koje su svakako bile uvane dugom tradicijom, u ovoj zbirci, zahvaljujui Nikoli Buroviu, sauvalo se i sto trideset pravih narodnih pesama, u obliku koji su one imale krajem XVII veka...Ali da ak i nije, na
osnovu rukopisa, Nikola Burovi identifikovan kao tvorac ove zbirke, na vezu sa njim upuivala bi i okolnost da je
ona jedno vreme bila vlasnitvo perakog svetenika i pravnika Luke Burovia, koji je bio njegov sin i kome je ona
pripadala po nasleu. Na njenim praznim listovima Luka Burovi je kasnije i sam ubeleavao poneto: jednom je to
prepis nekakvog dokumenta koji se ticao njega lino, drugi put su to etiri narodne pesme ili, jo pre, dosta veto
imitiranje njihove. Sve te pesme imaju za predmet dogaaje iz ivota ili istorije Perasta, ali su im povodi ili junaci
preteno iz "kue Burovia"; jedna je svadbena pesma, za neije venanje, puna blagoslova i najlepih elja upuenih

55

"vjerenicama", po tonu i izrazu slina narodnim prigodicama i od one vrste kakve su se tada izmiljale i pevale u
Dubrovniku; jednoj je junak Tripo Burovi, koji je "kapetan slavnoga Perasta" i odbija turski napad pod vostvom
Rizvanagia-age; preostale dve slave samoga Nika Burovia, oca Lukinog, i njegova junatva u vreme "kad Morozin
Koruna postupi". U prvoj od dve poslednje pesme, na primer, Burovieva junatva opisuje Korunkinja Fate u "knjizi" koju iz Novoga alje istome Niku Buroviu:
Ti ne mare ni smrti, ni truda,
neg pred svijem hitar letijae
na mirove od tvrdoga grada;
Bog ti vinji snagu i sreu dade,
er najprvi u gradu uljeze,
maem sijee od Koruna Turke,
tursko mnotvo pod ma obraae...
Ali Buroviima se upuuje najvie hvale i u pesmama koje su u ovoj zbirci pisane rukom Nikole Burovia;
njihovo umetniko postanje jo je oiglednije, i lako moe biti da im je Niko Burovi i autor, a ne samo prepisiva.
U etiri takve pesme slave se junaki podvizi "kavalijera" Ivana Burovia, koji je za ono to je uinio dobio dve kolajne, jednu od mletakog senata, drugu od generala; nekoliko stihova od tih pesama saima ovako te slavne Burovieve podvige:
ti si ime vjeno stekao od kavalijera
er si dudu ti podao lijepa Trebinja,
i popali i porobi ravna Ljubinja
i dovede sve junake od Ljubomira,
i opuse s tvoga straha Hercegovina.
O Burovievom interesovanju za dubrovaku poeziju prethodnog i njegovog vremena svedoi primerak izdanja Palmotieve KRISTIJADE iz 1670. godine, koji je bio njegovo vlasnitvo, i jo vie opsean zbornik njegovih
prepisa iz dela Ignjata urevia (PESNI RAZLIKE i poetak prepeva ENEIDE) Dona Palmotia (BISERNICA i
ELENA UGRABLJENA), Frana Bobaljevia (SKAZOVANJE TVOJE UEENE) i nepoznatih prevodilaca Ovidijevih heroida. U tom je rukopisu i aljiva pesma, koju je njemu u pohvalu pisao u Mletke prijatelj i Peratanin opat
Antun Zambela (Zambeli), pod naslovom POKLON S SRANIJEM POZDRAVOM PRIDRAGOMU I PRILJUBELJIVOM PRIJATELJU GOSPODINU NIKU BUROVIU, VLADAOCU PERAKOMU, gdje izmeu ostalog
kae:
O stupor, o mirum, nije majka mila
Tantae molis virum na svijetu rodila
Nee Illyri sinus ljepi cvijet porodi
Aiut caeli sodus taki zrak izvodi
Ut protulit tandem Burovic Nika,
Hominem sic grandem ki je peraka dika.
Ceo Helikon podigao se da proslavi Burovia...uz gromke hvale, upuujui perakom kapetanu i svoje dobre
elje za povratak i dalji srean nastavak njegove vladavine: "Procede, prospera, et regna, sors mola recede, ivi ljeta eljna". "- zavrava M.Panti svoje izlaganje o pjesniku Nikoli Buroviu.10)
Ova pjesma Zambelia, koju je autor iz Venecije poslao u Perast na adresu Nikole Burovia, napisana je u
makaronskom stilu: prva polovina stiha na latinskom i druga na srpskohrvatskom.
Od pjesnikih pokuaja samoga Nikole Burovia zna se za prigodicu kojom se odazvao na vijest o premetanju Vicka Zmajevia sa barske na stolicu zadarske nadbiskupije. Ta Burovieva "pjesan", pod naslovom U POHAVALU PRESVIJETLOGA I PRIPOTOVANOGA GOSPODINA VICKA ZMAJEVIA ARKIBISKUPA ZADARSKOG, GOSPODIIA PERAKOGA, GODITA 1713, ima 17 strofa u osmercima. Po M.Pantiu ne izdvaja
se nekim naroitim svojstvima iz kruga ostaloga prigodnoga pjesnitva, koje se, ni mnogo bolje ni mnogo loije,
njegovalo u obilju tada u nas, kako u Perastu, tako i svuda po Primorju. Sam njen autor, aljui Zmajeviu te svoje
"pjesni", priznavao je skromno da su one "zlo sloene". Ali vanije od poezije njemu je bilo da iskae njima Zmajeviu "kreposti" i da mu oda hvale neizreene", a isto tako i da mu uputi svoja estitanja najljepe elje i izraze svoje
"ljuvezni", koje mestimice dobijaju i autobiografske crte:

56

Tebi, tebi od djeteta

pravi sluga vijek sam bio,
tebi, tebi dok je svijeta
sluiti sam odluio.
M.Panti pie da je najvie ivopisnih momenata o Guverneru Nikoli izneo u njegovom djelu Gracije Brajkovi, a zasnovanim na podacima iz perakih arhiva. Brajkovi je prvi koji objavljuje pjesmu N.Burovia, posveenu
nadbiskupu zadarskom V.Zmajeviu, u listu SLUBA BOJA, Makarska, XVI, 1976, 2, uz iroka objanjenja i vane napomene. Tu je i snimak naslovne strane pomenute knjige, sa Burovievim potpisom-ekslibrisom (Ad titulum
servitutis atque ad usum domini Nicolai Burovich domusque illius). Zatim je Brajkovi, u saradnji sa M.Miloeviem, pretampao tu pjesmu u antologiju POEZIJA BAROKA. 11)
Iz svega izloenog izvodimo zakljuak da je Nikola Burovi, kao ovjek i visoki intelektualac, bio jedan od
najistaknutijih Burovia Perasta, da se svojim ivotom, borbom za slobodu i pjesnikim stvaranjem izvio i meu najistaknutijim Peratanima, Bokeljima i Crnogorcima svoga vremena, pa da je uao i u istoriju Hercegovine, Hrvatske i
Grke. Zastupljen je u antologiji Gracije Brajkovia i Miloa Miloevia Poezija baroka (Podgorica, 1976). U
Bogiievoj biblioteci u Cavtatu uva se njegova rukopisna zbirka pjesama (bugartice, poasnice, doskoice i dr.).
Njegovi prepisi dokumeneta i djela uvaju se u Arhivu JAZU u Zagrebu i Nadbiskupskom arhivu u Perastu. Uveden
je u LEKSIKON crnogorske kulture. Ostavio je iza sebe ovu djecu: Luka III, Matija I, kerku Luciju, kapetana
Tifuna IV Burovica-BRATICU i Krsta I. Sin Trifun III umro mu je nedorastao.

_________________
1) PANTI, Milosav: KNJIEVNOST NA TLU CRNE GORE I BOKE KOTORSKE OD XVI DO XVIII VEKA, Podgorica 1990.
(Citiram sa interneta: http://www.rastko.org.yu /rastko-cg/umjetnost/mpantic -XVI-XVIII_c.html), str 46.
2) BUTORAC, Pavao: KULTURNA POVIJEST GRADA PERASTA, Perast 1999., str. 85.
3) EROVI, Petar .: Nekoliko akata iz XVII i XVIII v. o zaslugama i odlikovanjima Peratana, GODINJAK POMORSKOG
MUZEJA u Kotoru, XI, 1964, str. 198-200.
4) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 134.
5) Historijski arhiv u Dubrovniku: PREPISKA 2125, 147.
6) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 150.
7) Iden: str. 134.
8) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 134; pa i u knjizi RAZVITAK, cit. djelo, str. 136; zatim na str. 159 i na str. 193.
9) PANTI, Milosav: cit. djelo, str.71, fusnota 293.
10) Iden: str. 46-74.
11) EROVI, Petar .: cit. djelo, str. 198-200.

KAPETAN IVAN II
Ivan je etvrti sin grofa Vicka I Burovia. Rodio se u Perastu na dan kada je tamo stigla vijest da se Grof Ivan
I ubio kod Trebinja pri odbrani manastira Tvrdoe. To se desilo negdje 1694. godine. Kako se kasnije ispostavilo,
branei manastir ubio se Ivanov brat, Grof ura. Ivan i ura bili su sinovi grofa Anta I Burovia, a ovaj - brat
Grofa Vicka I.
Grof Ivan II je odrastao i vaspitao se u Perastu, gdje je njegov otac nastavio slavnu tradiciju Burovia, zatim

57

po biskupskim seminarrima, pa i u Italiji. Od oca je naslijedio brod. Vrlo mlad uzeo je u svoje ruke kormilo i upravlao ga kao iskusan kapetan. Sigurno je vitlao i sablju, ali se proslavio na moru kao kapetan broda. I sauvana dokumenta tog vremena kao takvog ga spominju. Bio je i kapetan Perasta.
Kapetan Ivan se bavio, na prvi izgled trgovinom, ali je, kako se iz dokumenata vidi, u stvari prenosio svojim
brodom jednu specijalnu robu, koja je sluila vojsci i hajducima za njihove ratne pothvate. On je prenosio brodom
gvoe i mukete. Pri tome nije plaao ni carinu, bazirajui se na povlasticu, kojom je Mletaka Republika iskljuila
Peratane od svake carine, a za njihove posebne zasluge u slubi Republike.
Jednom prilikom primjeti to Petar Crassan, peraki konsul u Cefaloniji, i odmah, 2. septembra 1745. godine
obavijesti o tome nadlene organe u Mletke. Tada Senat, 5. maja 1746. godine, donosi dukalu, po kojoj se prekida
povlastica Peratana o izuzimanju od carine na tu vrstu robe. 1)
Tom prilikom, istim dukalom, ukinuta je i ustanova perakih konsulata na sve otoke u Levantu. Ovo je bila
zasluga Petra Krasana, koji, umjesto da slui interesima svog Perasta, sluio je interesima Venecije, a na tetu svojih
graana.
Ne znamo kako je zavrio ivot Grof Ivan i koga je ostavio iza sebe. Butorac spominje jednog Tripa Iv. Burovia, ali mi mislimo da je to sin Nikole IV Burovia, poto je stariji od Grofa Ivana II, ili istog uzrasta.

_________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 45.

KAPETAN MATIJA I
Matija je drugi sin veleslavnog grofa Nikole IV Burovia, nekadanjeg guvernera Carine i Trebinja, vie puta

58

i kapetan Perasta, poznat i kao pjesnik. Rodio se u Perastu oko 1680, pa se i vaspitavao kao i svi drugi Burovii, koliko po seminarima, vie na palubi broda.
Iz dokumenata, koje nam navodi Pavao Butorac, godine 1735. Matija je zasuen u Tunisu. Kako se tamo obreo - ne znamo, ali se moe zamisliti: bez sumnje su ga Tuniani uhvatili ivog u kavoj bitci na moru.
Butorac kae da je odmah osloboen na otplatu, koju su sigurno platili njegovi, otac ili braa.
Godine 1756 preminula je u Perastu posljednja muka glava bratstva Bratica. U svojim istorijskim zapisima o
Perastu, Butorac pie: Poto je trebalo sauvati potpun broj poglavica dvanaestoro kua u Malom opinskom zboru, Matija se Burovi obraa 1756. spomenicom na Malo vijee, da za ispranjeno mjesto poglavice za kazadu Bratice odaberu ili njega ili koga od njegovih sinova...Mali zbor ili vijee udovolji molbi i to tako da se ta kua ubudue
zove Burovi-Bratica. Bio je izabran brat mu Tripo Burovi... 1)
Butorac nam na neka mjesta zamjenjuje tu godinu godinom 1696. to mislimo da je greka, jer te godine Matija je bio sasvim mlad.
Iz gornjeg citata vidimo da je Matija bio jedan od vienijih graana Perasta, im je oekivao da njega izaberu
da u Malom Vijeu pretstavlja bratsvo Bratica. On je sigurno preao preko titule vojvode i suca, pa je sigurno bio i
kapetan Perasta.
Ne znamo kad, gdje i kako je zavrio.
Iz gornjeg citata vidimo da je bio oenjen i da je imao vie sinova. Do danas jo nismo identificirali ime nijednog od njegovih sinova.

_________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 119.

59

KAPETAN TRIFUN IV
Trifun, kratko zvani Tripo, ali i Trifon Zuane e Bartolomeo, etvrti sin je veleslavnog kapetana, guvernera i
pjesnika Nikole IV Burovia. Roen je u Perastu 1695. godine. Butorac ga na jednom mjestu (1735. godine) spominje kao Tripo Iv. Burovi. Ono Iv. je gorespomenuto dubliranje linog imena, a ne ime oca. Ovo nam potvruje injenica to su se potomci Ivana Burovia prozvali BUROVICI- ZMAJEVICI, dok e se ovaj Trifun prozvati Burovi-Bratica. Ni sin Ivana II ne moe biti, jer ako nije stariji od njega, vrnjak mu je.
Prema tome zakljuujemo da ono Iv. Butorca pretstavlja uobiajene njegove lapsus calami. U vezi sa Trifunom, Butorac ima i drugih greaka: na jednom ga mjestu premjesta za itav vijek unazad, u XVII vijek, i suprotstavlja ga Mehmedu Rizvanagiu, kontaminirajui ga ovako sa Grgurom I i njegovim sinom Trifunom II. Ovakve
greke sa njim inili su i drugi: Panti pie da je roen 25. avgusta 1686.
Trifun je nastavio tradiciju svoga slavnog oca. Po zavrenoj osnovnoj koli u Perastu, nastavio je kolovanje
pri liceu u Loreto, a zatim i vie studije u Rimu. On je bio ugledan graanin Perasta. U Malom Vijeu, sem bratstvo
Bratica, esto je pretstabljao i svoje bratstvo, Burovie, a poto ga 1755-56. godine vidimo na poloaj kapetana, onda
je sigurno bio i vojvoda, pa i sudac.
Godine 1747, pod zapovjednitvom mletakih vojskovoa Capello i Grimanija, kod mjesta Cisme (esme),
Peratani su zaepili tursku artileriju i zapljijenili Turcima 25 aika (omanje transportne lae). To su postigli pod zapovjednistvom kap. Marka Perovia. Zato ovaj, za junaka djela, dobi od mletakih vlasti osobitih pisanih priznanica
i novanu nagradu od 4 dukata mjeseno, a kasnije jo 4 drugih, svega 8. Tako Marko prisvoji sebi svu zaslugu za
pobjedu, na teku tetu i uvredu cijele optine, koja je i u ovoj tekoj prigodi, po uzoru svojih predaka, dala oitih
dokaza hrabrosti i vjernosti. Zato optina Perasta 1. novembra 1755. intervenie u Mletke i isposlova da se dokinu
nagrade Peroviu, jer je cijela optina stekla zasluge za tu pobjedu. Marko se na to poali, pa mu Mletci opet vrate i
priznaju sve zasluge. Tada ga Trifun Burovi, poto je bio kapetan grada, pozove na dvoboj.
Cio dan su se sablama u ruci ganjali po ulicama Perasta, borei se na ivot i smrt, kao pravi krvnici, a na oigled graana, koji su sve to mirno posmatrali. Kad se slomi sablja Marku, Trifun ga htjede ubiti, ali Marko uskoi u
more. Tada mu Trifun ree: Proen ti bio ivot, jer more je majka sviju nas, pa se u krilu majke nijedno dijete ne
ubija!1) Idue godine Malo Vijee e ga zaduiti da pretstavlja bratstvo Bratica, poto je umrla poslednja muka
glava tog bratstva. Tom se prilikom, kao uslov, od njega zahtijeva da svom prezimenu Burovi doda i prezime
Bratica, to su inila i njegova djeca. Tako ovi Burovii, pored svog glasa, od 1756. godine imaju u Malom Vijeu i
glas bratstva Bratica. Upotreba prezimena Bratica od njegovih nasljednika svjedoi nam da su i oni pretstavljali to
bratstvo u Malom Vijeu. Da su se i njegova djeca tako prozivala, vidimo po njegovom sinu Vicku Buroviu-Bratica, koga nam Butorac spominje 1794. kao pretstavnika bratstva Bratica u Malom Veu.
Kada je ruski car poslao u Boku sa misijom grofa Marka Ivelia, potpukovnik ruski, inae Rinjanin, grof
Trifun, u svojstvu kapetana Perasta, doekao ga sa poastima. Butorac nam kae da je Trifun bio pristaa ruske politike2). U jednoj drugoj knjizi P.Butorac pie: "Tada su ak i knjievnici teili Rusiji Petra Velikoga i velikome djelu
ruske obnove. Sveslovenska se misao zarana javi...Prvi joj dade oduka u pjesmi Dubrovanin Gunduli u prvoj polovini XVII stoljea. Kako je u njegovo vrijeme Poljska bila najjaa slovenska drava, pjesnik je svojim Osmanom
pozivao Poljsku na osloboenje junih Slovena ispod turskog gospodstva...Neto kasnije okrenut e se sveslovenska
misao na ruski kalup. Rusofilstvo e postati obiljeje svih istaknutih pobornika slavenske uzajamnosti... Besmrtni je
Jurje Kriani, prvi panslavist, visoko shvatio sa stajalita politikog i povjesnoga i vjerskoga ideju slavenske
uzajamnosti, bavei se crkvenim i politikim ivotom Rusije i njenim odnosima s ostalim slavenstvom i irei misao
crkvenog jedinstva. Za svoje spise stvorio ak i poseban slovenski jezik na podlozi crkvenoslovenskog, ruskoga i
hrvatskoga jezika. U drugoj polovini XVII stolea Splianin Kavanjin s Dubrovaninom Gradiem i Rusiem pozivlju se i oslanjaju na cara Petra Velikog. Kai je u svom slovinstvu i slovinskome jeziku potraio ideju jezinog jedinstva i povjesne zajednice svih junih Slovena, dok su tomu pojmu Dubrovani dali ire politiko znaenje..." 3)
Identificirali smo mu sina Vicka III, ijim je imenom vaskrsnuo svog slavnog djedu, koji je upravo tih godina umro u
dubokoj starosti. Po Butorcu Trifun je imao i tri keri 4), ali smo miljenja da je to jedan od onih njegovih uobiajenih

60

lapsusa. Ovo ne iskljuuje da je i on imao koju kerku, jer su i Burovii, kao i svi drugi, pravili i kerke, a ne samo
mukarce, ma da su uveni vie po mukoj djeci.
Po svemu, njegov sin Grof Vicko Burovi, sa svojim sinovima, poslije austro-ugarske okupacije Boke, preao je na Cetinje. Tamo su se svi konvertirali u pravoslavlje i tako postali zaetnici jedne druge grupe Burovia, pravoslavnih, sa kojima emo se sresti u ajnice, kod Viegrada.
________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 62 i str. 81.
2) Iden: str. 204 i 205.
3) BUTORAC, Pavao: ZMAJEVII, cit. djelo, str. 49-50.
4) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str 65.

DRUGI DIO
BUROVII MUSLIMANI
I. HERCEG NOVI
- Prva postojbina
Prva postojbina muslimaniziranih Burovia je Herceg Novi. Sredinom XVI vijeka oni dolaze iz Perasta u ovaj grad kao hrianski Burovii, kao katolici,
koji se tu muslimaniziraju i ive pod turskom zastavom. To je bio Milo, zvani Mio, sin grofa Jovana Burovia. Sigurno je doao tu sa enom i djecom, jer drukije mu Turci ne bi vjerovali.
Prvi Burovii, koji su se rodili u Herceg Novi
sredinom XVI vijeka, jesu potomci grofa Miloa
Burovia, poslije islamiziranja zvani Mehmet-aga
Burovi.
Burovii muslimani ivjeli su u Herceg Novi
skoro pun vijek i po, od 1550. godine sve do 1687.
Zatim su se, poslije pada grada u Mletake ruke,
iselili za Ulcinj i Hercegovinu, Bosnu, Srbiju, Crnu
Goru i ko zna gdje drugo.
Njihova prva postojbina, grad Herceg Novi,
bio je tada drugo mjesto po vanosti u Hercegovini i
u Boki Kotorskoj, a neki kau i prvo. Utemeljen na
padini brda, koja se blago sputaju u topalskom zatonu, naspram ulaza u Boki i ostrvu Mamula, naspram
poluostrvima Prevlaka i Lutica, Herceg Novi ima sjajan izgled sa mora. Na Prevlaci se nalazi crkva svetih
Arhanela, zadubina Stevana Nemanje. Tu je na Sveti Sava odredio sjedite Zetske eparhije.
Herceg Novi ima najpogodniju mikroklimu, jer je sa sjevera zatien masivom Orjena (1982 m) i njegovim
uzvienjima Dobroticom (1570 m) i Radostakom (1446 m), koji spreavaju prodor hladnih vazdunih masa sa sjevera. Slavni Njego je u Herceg Novi svrio svoje srednje obrazovanje, pa mu je i pjevao sa posebnom ljubavlju i
odanou :
Novi grade, sjedi na kraj mora
i valove broji niz puinu,
Kao starac na kamen sjedei
to nabraja svoje brojanice.
Ovaj grad zasnovao je i sazidao bosanski kralj Tvrtko I godine 1382., da bi izaao na more, proizvodio so i
Dubrovanima stvorio mjesto glavne trgovake konkurencije. Kralj Tvrtko, 2.XII.1382. godine, pie Dubrovanina:

61

Za vrijeme ovoga moga boravka nae mi kraljevstvo u Primorju, u upi draevakoj pogodno mjesto za podizanje grada. I tada prizvah u pomoc Gospoda Boga i svetog velikog muenika i arhiakona Stefana, kao to i gore
rekoh. I u ime njegovo sazidah grad na reenome mjestu i dadoh mu ime Sv. Stefan. I tu bjee reklo kraljevstvo mi
da u postaviti slanicu i da bude trg za prodaju soli.1)
U XV vijeku ovaj grad dopada pod vlast Hercega Stjepana Vukia, po kojemu je dobio i ime. Tako se poslije imena Sveti Stefan ustalilo novo ime Herceg Novi.
Na stogodinjici svog zidanja, 1482., Turci sultana Bajazita II, pod komandom Ajaz-bega, hercegovaki
sandakbeg (1478-1483), koji je iznenada prodro svojim hordama iz Hercegovine u Boku Kotorsku, a sa mora su mu
pritekli u pomoc turski admirali sa svojom flotom, otimaju ga Vlatku, sinu i nasljedniku Stjepana Vukia, sa svim
ostalim gradovima Boke i crnogorskog primorja, izuzev Bara i Ulcinja. Njihova se vlast tada prostirala sve do samih
vrata Dubrovnika, koji je u ta vremena bio nezavisna pomorska republika, kao i Venecija.
Tom prilikom Turci su uvrstili Herceg Novi sa nekoliko impozantnih tvrava i 1485. godine obrazovali Novski kadiluk u okviru Hercegovakog sandaka. Pored Novog, itave Boke, Draevice, u sastav ovog kadiluka ulaze i
nahije: Trebinje, Popovo, Zubci, Donji Vlasi, Ljubomir, Klobuk ili Vrm, Riani, Rudine, Onogot, Nikic, Donja
Moraa, Gornja Moraa, Bjelopavlii, Rovci, a moda i jo neke druge. Tako je Novki kadiluk zapremao prostor koji
po povrini nije bio nita manji od dananje Republike Crne Gore.
Ma da je upravni centar Novskog kadiluka bio Herceg Novi, kadija je izgleda imao svoje sjedite u Ljubomiru.
U prvoj fazi turske okupacije (1482-1538) Novskim kadilukom vladali su pridoli Turci, jer se mjesno plemstvo jo nije potinilo okupatoru. Budui po veliini drugi grad u Hercegovakom sandaku, ovdje je povremeno i
sjedite sandak-bega Hercegovine.
Poslije pet i po decenija, konkretno 1538, panci, koji su bili u ratu sa Turskom, iznenada prodree jednom
svojom pomorskom eskadrilom u Jadran i opkolie sa mora Herceg Novi, zajedno sa papskom i mletakom mornaricom, dok ga pobunjeni hriani iz okolnih gradova i sela opkolie sa kopna. Meu njima su se posebno istakli Peratani i, meu ovima, lanovi porodice Burovi, istaknuti kao vojvode i kapetani Perasta.
Mletakom je flotom komandovao lino admiral Andrija Dorija, proslavljen u mnogim pomorskim bitkama,
dok je Bokelima i hercegovako-crnogorskim hajducima komandovao grof Jovan Burovi, koji je od velevremena
ratovao na moru protiv turskog okupatora i njihovog polumjeseca, a za krst asni i slobodu zlatnu. On je u to vrijeme
bio kapetan Perasta i, kao takav, bi izabran i za vojvodu, komandant vojnih snaga kapetanije.
Ustvari ovaj je napad djelo napoljskog vicekralja Fernando Gonzaga, koji je lino komandovao svim vojnim
snagama.
Po sultanovom nareenju krenuo je u pomo gradu hercegovaki sandakbeg Bali-beg, ali je zakasnio, jer su
ga u meuvremenu, 27. oktobra, zauzeli hrianski saveznici. Turski namjesnik se pokazao nesposobnim da ga odbrani, a i pod noge mu je gorjelo, jer se pobunjeno mjesno stanovnitvo borilo herojski za vjeru i svoju slobodu.
Tom prilikom hrianski saveznici zauzimaju ne samo Herceg Novi, ve i Risan, Perast i Kotor, itavu Boku
Kotorsku i od turaka do tada okupirano crnogorsko primorje.
U ovaj rat uzeli su aktivno uee svi Bokelji, posebno ratoborni Peratani, na elu sa svojim proslavljenim
grofom Jovanom Buroviem, uz koga su i svi peraki vitezovi, pa i sva tri njegova sina, zatim braa i roaci.
panci su tada opljakali Herceg Novi i u grad smjestili vojnu posadu od 4.000 ljudi, pod komandom plemia
ovani Sarmento, koga na ovaj pohod prati brat Petar Sarmento. Upravu grada i okoline povjerie Don Ferante
Gonzagi, Kastilijanac. Zajedno sa pancima smjestili su se u grad i 2000 austrijskih vojnika.
Ovom prilikom panci dograuju Herceg Novi, dodajui mu tvravu zvanu Spanjola, koju nisu stigli da je
dovre.
Naredne 1539, nakon 10 mjeseci panske okupacije, turski kapudan-paa (admiral) Hajrudin Barbarosa, demostrira u Boki snagu svoje ogromne flote i, poslije nekoliko nedjelja uporne borbe, uz pomo hercegovakog sandakbega Husrev-bega i Ahmet-pae Hercegovia, kasnijeg osvajaa Ulcinja, za koga se misli da je islamizirani sin
hercega Vukia - Kosae, Herceg Novi se opet, po drugi put, okupira od Turaka, koji na gradskim zidinama diu
svoju zelenu zastavu muslimanstva sa polumjesecom i osnovnim geslom, napisanim na arapskom jeziku: La-ila-he
-il-la-lah. Muhameden resul-u-lah. = Nema boga, sem Alaha. Muhamed je njegov resul (izaslanik) i svetac. U
njihovim e rukama ovaj put ostati za punih 148 godina. Tako je Herceg Novi bio pod Turcima punih 204 godina.
Turska je tada bila na vrhuncu svoje moi i, pod komandom sultana Sulejmana Zakonodavca (1520-1566), juriala
prema centralnoj Evropi i Vijeni (Beu).
Ovako Turci, iz okupirane Bosne i Hercegovine, ponovo izaoe na more. Do tada oni su na Jadran izlazili
samo u njegovom junom dijelu, ispod rijeke Bojane, tamo - u okupiranoj Prevalitaniji, gdje je i prestonica dukljansko-zetskih kraljeva, Skadar, oblast ova koja e se kasnije nazvati Albanijom.
Preko Herceg Novog, Bosna i Hercegovina je pomorskim putem odravala vezu sa Stambolom. A zabila se tu

62

i kao klin u jo neosvojenim zemljama Dubrovake i Mletake Republike, koje su bile trn u oku turskog sultana.
Nakon povlaenja panaca iz Herceg Novog ostadoe tu zapovjednici panske posade Ferante Gonzaga,
Petar i ovani Sarmento, Ario Marelo i Rinaldo Mendoca sa 50 panskih vojnika, koji sigurno nisu mogli da se
izvuku iz obrua. Oni su, kao i njihove porodice, sahranjeni kod katolike crkve Sv. Ane. U toj crkvi i danas se nalazi ploa na grobu porodice Gonzaga.2)
Ovom prilikom jedinstvena geografska cjelina Boke podjelena je izmeu dvije dijametralne kulture, dva
sasvim razliita svijeta, Istok i Zapad. Sjeverozapadni dio Boke, sa Herceg Novim i okolnim selima, bio je u turskim
rukama, dok je pod mletaku vlast bio predio Kotorskog i Tivatskog zaliva, kao i poluostrvo Lutica.
Odmah poslije druge okupacije Herceg Novog, domae plemstvo, a i obina raja, poelo se islamizirati koliko
pod pritiskom turskih vlasti, dabina, toliko i svojevoljno, da bi sauvali batine i privilegije, ili da bi se oslobodili
tekih turkih dabina, haraa u krvi i drugo. Ovaj put je islamizacija bila masivna, tako da je u gradu i u varoi, krajem XVI vijeka, bilo svega 74 hriana.3)
Tada su u Herceg Novi stigli i Burovii, koji se islamiziraju i vladaju gradom i okolinom.
Poslije druge turske okupacije Herceg Novi se u mnogome izmijenio. Dolaskom Turaka a i muslimaniziranjem mjesnog stanovnitva, izgradnjom damija i teea, hamama i divana, visokih zidova oko kua, on je poprimio
orijentalni karakter i postao prava turska kasaba. Otvaraju se kole i iri se arapska pismenost, orijentalna kultura.
Za svo vrijeme vladanja Burovia Herceg Novim, posebno za vrijeme kapetanovanja Resul-bega BuroviaSulejmanagia, u ovom gradu su izvrene velike promjene, ne samo zbog ekonomskog uspona kapetanije, ve i zato
to je sva Turska imperija do taba bila u svom usponu. A zbog priprema za polazak na Be Turska je forsirala razvoj
Herceg Novog, kao njene najznaajnije pomorske luke na ovom dijelu Jadrana. Pod komandom Miloa-Mehmeta
Burovia Turci grade fuste i brigantine u Herceg Novi i razvijaju ne samo trgovaku, ve i ratnu mornaricu.
Godine 1572. Mleani nanovo pokuavaju da uzmu Herceg Novi, ali ga muslimanizirani Burovi brani junaki i odbija njihov napad. Svom dizdaru, nekakav Hasan-beg, nareuje da ogradi tvravu Vrbanj na kumbrovskom
rtu, da tako kontrolie plovidbu kroz kanal.
Po svjedoenju Evlije elebije, grad je utvren snanim zidovima i novim utvrenjima, koja su bila sastavljena od dveju meusobno povezanih cjelina: Donjeg ili Starog i Gornjeg ili Novog grada. Donji grad se nalazio na
samoj obali mora. Iz njega se izlazilo i ulazilo na tri kapije. Imao je i pet razvijenih i dobro naseljenih mahala. U
arsiji ima 300 duana i u njima svih vrsta robe. Gornji grad je uglavnom bio vojno utvrenje sa itnim hambarima, cisternama, skladitima za municiju i drugim objektima za potrebe vojske. Na obali vode Tople odrava se panaur, koji se zove panaur Dajnica. Na obali potoka Topla, kod kue hadi Husan-age, nalazi se jedno divno stablo
datule. elebija pie da je u gradu bilo sedam osnovnih kola, dvije medrese, pet esama, 46 damija i 47 mesdida.4)
Potpuna prevlast orijentalne kulture u gradu vrila je znatan uticaj i na selo, ma da se u toj sredini teko prihvatala, jer je bila potpuno tua narodu. Za neprihvatanje orijentalne kulture posebna zasluga pripada kleru i manastiru Savina.
Tako su do kraja XVII vijeka na prostoru bokokotorskog zaliva bitisale dvije potpuno razliite i dijametralno
suprotne kulture, kao i dvije, odnosno etiri konfesije: dvije hrianske (pravoslavna i katolika) i dvije muslimanske
(suniti i bektainci). Parafrazirajui (odnosno menjajui smijer konstatacije!) gospou Mariju Crni Pejovi, mogli
bismo rei: Hercegnovski kraj, promjenom gospodara, doivljava globalne promjene, tolike promjene da bi se moglo rei da se jedino nije izmijenila konfiguracija zemljita i klima .
Pod turskom zastavom, u poetku od Burovia, a zatim i od njihovih sljedbenika Rizvanagia, Sulejmanagia
i Resulbegovia, tvrava je renovirana i dograena. Dodate su joj nove utvrde, a izgraene su i mnoge kule.
Tvrava ovog grada je opkoljena zidom, djelimino sauvan i danas, sa ije morske strane se nalazi pomorska
utvrda. Sa kopnene strane isto tako ima utvrde. Naoruana tekim topovima, ona je ovako inila jedan od jako
utvrenih punktova turske odbrane, a i placdarm za dalja osvajanja. U to vrijeme Turci su se grozniavo pripremali
za napad na Be, pa dovravaju izgradnju Spanjolke i dodaju gradu i neka nova utvrenja.
Herceg Novi je pretstavljao znaajno suvozemno i pomorsko uporite za turskog okupatora. Turci ga pretvaraju u kadiluk, i to u centar kadiluka, koji je zapremao morsku obalu od mletakih posjeda u Boki (Lutica, Tivat,
Kotor, Perast), pa sve do Prevlake, posjed Dubrovake Republike; od mora pa u unutranjost Hercegovine, sve do
Trebinja.
Od kraja XVI ili poetka XVII vijeka (neki navode godinu 1606.) organizovana je Novska kapetanija, pa je
zapovjednitvo nad svim trvravama, suvozemnom vojskom i pomorskim snagama bilo u rukama novskog kapetana.
Novska je kapetanija zapremala iroko prostranstvo i mnoge gradove. I samo Trebinje je bilo u sastav ove kapetanije.
Po povrinini Novska Kapetanija nije bila manja od dananje Republike Crne Gore.
Od 1606. godine kadilukom je vladao kapetan, koga je imenovao sultan i bio je nasljedan. Kapetana je obino
nasljeivao njegov stariji sin. U drugoj fazi turske okupacije (1539-1687) Novskim kadilukom su vladali muslimani-

63

zirani Burovii, koji formiraju dinastiju kapetana: Milo-Mehmed-aga I Burovi - Rizvan-aga Burovi - Mehmedaga II Rizvanagi - Sulejman-aga I Rizvanagi - Daut-aga Sulejmanagi - Resul-beg I Sulejmanagi - i Osman-beg
Resulbegovi.
Sinovi i keri Miloa-Mehmed-age I prvi su Burovii koji se raaju na teritoriji Herceg Novog. Ovime ovaj
grad postaje i druga postojbina Burovia (muslimaniziranih), kao i prva postojbina njihovog prvog ogranka, nazvan
Rizvanagi, zatim drugog ogranka - nazvan Sulejmanagi, i treeg ogranka - nazvan Resulbegovi.
U tvravi Herceg Novog se smjestio jak turski garnizon, a u luci trgovaka i ratna flota. Na elo ratne flote je
admiral, ili - kako su ga Turci zvali - kapudan-paa. Poslednji turski kapudan-paa u Herceg Novom bio je Arslanbeg Resulbegovi, najstariji sin pomenutog kapetana Resul-bega I Sulejmanagia, praunuk grofa Miloa-Mehmeta
Burovia.
Osnovna dunost ovog kadiluka-kapetanije bila je da se uva i brani granica prema Crnoj Gori, Mletakoj Republici, Dubrovakoj Republici i Austrijskom Carstvu, pa da se sa njene teritorije prave upadi pojedinaca, kao i inkursije eta, za plakanje i destabilizaciju tih pograninih oblasti, za koje se ciljalo da se to prije okupiraju i prisajedine Turskoj imperiji. Naravno - i da se ubira hara i ostale dabine. U ovaj grad, za vrijeme turske uprave sklonili
su se esto i gusari-pirati raznih strana, fuste gusara sa Santa Maure, Ulcinja, Berberije i dr.
U vrijeme vladanja Herceg Novim muslimaniziranih Burovia, ovom je gradu dodjelena i jedna od najznaajnijih dunosti: pripremanje pohoda na Vijenu, prijestolnicu Austrijskog Carstva. Iz luke Herceg Novog trebala je
da poe u rat turska flota, iji je zadatak bio da okupira Jadranske obale i da preko tih obala snabdjeva hranom i ratnim materijalom suvozemnu vojsku, koja je, pod linom komandom sultana, triumfalno marirala preko Balkana,
prodrla u samu Austriju, a zatim i opkolila Vijenu, koja je danonono grmela i tresla se iz temela od snanih topova,
ija su crna drijela bljuvala usijanu gvozdenu vatru sa gradskih zidina na opsaivae, a i sa opsaivakih pozicija lila unutar gradskih zidina, nad krovovima kua i vila, palata - nita manju plamenu vatru. Iz dana u dan Vijena je
oekivala svoj pad, sve dok joj Poljaci ne pritekoe u pomo na elu sa veleslavnim vojvodom Jan Sobjeski, koji 12.
septembra 1683. godine, napadom sa lea, slomi mo i kimu Turske imperije, gurnuvi je ovako u istorijski sunovrat, od kojega vie nikada nee prihvatiti sebe.
Mletaka Republika se nikada nije pomirila sa suvozemnim cijepanjem Boke od njenih posjeda u Dalmaciji,
pogotovo ne sa izlaskom Turske na more u tom dijelu Jadrana. Herceg Novi je bio turski straar, koji je kontrolisao
svaki ulazak i izlazak iz Boke. U svako vrijeme Turska je mogla da zatvori Boku i da je tako izolira od ostalog svijeta, pa i da je nanovo okupira. Sem toga, turska flota na Jadranu konkurisala je mletackoj trgovackoj floti. Zato su
Mleani stalno mislili i sanjali da izbiju Turke iz Boke, pa i sa Jadrana, a sa njom da likvidiraju i Dubrovaku
Republiku, koja joj je isto tako smetala i konkurisala.
Za napade na Tursku Mleani su upotrebljavali kao povod tursku pirateriju. A istina je da je sredinom XVII
vijeka H-Novo ne samo ima svoje pirate, vec je i jatak pirata drugih gradova Turske Imperije. Medju njima glavni su
bili berberski piratri (Mavri), zatim ulcinjski pirati. Sjetite se samo godine 1624., kad su ovi pirati iskoristili i luku HNovog da napadnu na Perast.
Poslije fatalnog sloma Turske imperije pod zidine Vijene, Mletaka se Republika osili i poe na put ostvarenja svojih vjekovnih snova. Nastojanjem pape Inoentija XI, u Linzu se uglavi "Sveta liga" 5. marta 1684 izmeu
Mletaka, Leopolda (Austrije) i Poljske. Tako izbi Prvi morejski rat (1684-1699).
U jesen 1687. godine Mleani, uz snanu saradnju mjetana, u prvom redu hrianskih Burovia Perasta, udarie Tursku upravo u Herceg Novi i, jednom za svagda, oslobodie ovaj grad naeg primorja od turskog ropstva.
U Herceg Novi muslimanizirani Burovii (Burovii, Rizvanagii, Sulejmanagii i Resulbegovii) imaju grob
svoga ukun-djede, grofa Miloa-Mehmet-age Burovia, zatim i grob svoga pra-djede - Rista-Rizvan-age Burovia,
pa i svojih djedova - Mehmet-age II Rizvanagia i Sulejman-age I Rizvanagia, kao i svog oca Resul-bega Sulejmanagia, sigurno u dvoritu kakve damije, koja je sada preureena u crkvu. Grob njihovog pra-pradjede - veleslavnog
grofa Jovana Burovia - sigurno je u Perastu, u dvoritu kakve crkve, ako ne i unutar crkve na ostrvu Sveti ore,
gdje se nalazi i grob veleslavnog kapetana, guvernera i pjesnika Nikole Burovia.

64

_______________
1) MIKLOI, Franc: MONUMENTA SERBICA SPECTANTA HISTORIAM SERBIAE, BOSNAE, TAGUSII, Be 1858, str.
201.
2) T.POPOVIC: HERCEG NOVI..., str. 41-42.
3) PEJOVI, Marija Crnic: PRILOG PROUAVANJU DRUTVENIH PRILIKA BAROKNOG DOBA U HERCEGNOVSKOM
KRAJU, poseban otisak iz GODINJAKA XXXIX-XL Pomorskog muzeja, Kotor 1991-1992., str. 101.
4) ELEBIJA: PUTOPIS, Sarajevo, 1973, str. 438-439.

II. ISTORIJA BUROVIA MUSLIMANA

Kako se zna, odmah poslije pada Skadra pod Turcima (1479), do tada glavni grad Crne Gore, iz onog dijela
jo nepokorene domovine, iz abljaka - nova privremena prestonica - najmlai sin vladara Crne Gore Ivana Crnojevia, Stania, ode u Stambol, gdje mijenja vjeru i ujedinjuje se sa Turcima. Istoriari su se podjelili: jedni kau da ga
je poslao sm otac, a drugi - da je pobjegao i svojevoljno se muslimanizirao, da bi se kao musliman vratio i vladao
Crnom Gorom. injenica je da se on odmah poslije toga, sa novim imenom Skender-beg, vratio u Skadar i vladao tu
pod turskom zastavom dok je bio iv.

65

Jo 1420. godine, itava Boka, pa i Perast, priznali su vlast Mletake Republike, da bi se tako zatitili od turske neobuzdane najezde na Balkanu, pa i u njihovom neposrednom susjedstvu.
Grof Jovan Burovi tada jo nije bio doao na ovaj svijet, ali 1480. godine, kada je Stania-Skender-beg Crnojevi ovladao Skadrom pod turskom zastavom, ne samo to je bio doao na ovaj svijet, ve - iako malen - u njegovom Perastu sigurno je neto nauo o Stanii-Skender-begu. Pogotovo jer su Peratani (a sa njima i on!) poeli tada i
borbe na Jadranu protiv Turaka, koji su tamo, prema jugu, na albanskim obalama, izbili na more, a poto su razbili
ura Kastriotu - Skenderbega, ujaka Stanie-Skendeg-bega Crnojevia. Poslije dvije godine, 1482., Turci e izbiti i
u njegovoj Boki Kotorskoj, zauzevi Herceg Novi i itavu Boku, pa i njegov Perast. On je svjedok i pada itave Crne
Gore pod turskom okupacijom, izuzev primorja (od ua Bojane do Bara!), koje se stavilo pod upravu Mletake Republike, da bi se tako zatitilo od turske invazije. On je svjedok i prelaska u islam vladajue porodice Bosne her-

66

cega Stjepan Vuki Kosaa, ili njegovog sina Vlatka, iji se unuk, pod imenom Ahmet-beg Hercegovi borio
pokraj Turaka za okupiranje Ulcinja, pa je njemu i predat ovaj grad.
Vie je nego sigurno da su Turci, poto su po drugi put osvojili 1539. godine Herceg Novi, razbjenjeni od
onoga to im se 10 mjeseci desilo, vrili osvetu nad stanovnitvom, koje je pozdravilo pance i ujedinilo sa njima za
vrijeme njihove kratke vladavine gradom. Oni su vrili i krvavi pritisak nad njima da se muslimaniziraju, pogotovo
na plemstvo, jer su samo tako mogli biti sigurni od jednog njihovog novog ujedinjenja sa istim ili nekim novim
hrianskim napadaem. Preko muslimanske vjere Turci su privezivali mjetane za sebe i tako osigurali svoju
vladavinu u osvojenim krajevima.
Novi pad grada pod Turcima sigurno je razoarao i graane i seljake. Na ovo razoaranje je uticalo i sve vee
irenje Turaka na Balkanu, pad Crne Gore i uvrivanje njihove vlasti u Bosni i Hercegovini, neposrednoj poleini
Herceg Novog. Zato su neki, gubei nadu za neko novo osloboenje, poli putem muslimaniziranja, da bi tako
zatitili sebe od turskog zuluma, dabina. Pogotovo su to uinili oni, koji su, zbog uea u ustanku od 1538. godine,
stavljeni pred alternativu da se muslimaniziraju ili da ih objese. Prvi su pokleknuli plemii. U Herceg Novi se
muslimanizirao i panski plemi Petar Sarmento sa mnogim drugim zarobljenim pancima.
Tako je poelo muslimaniziranje ne samo onih u pokorenim krajevima Boke Kotorske, ve i onih iz susjednih
jo neokupiranih krajeva, gdje su svakodnevno strepili od napada Turaka i njihove okupacije. Kao Stania Ivana
Crnojevia poli su kod Turaka i muslimanizirali se i neki sinovi plemia Boke, meu njima i Milo, najmlai sin
grofa Jovana Burovia, koji je izgleda poginuo u ratu protiv Turaka 1539. Milo ode kod turskog namjesnika u Herceg Novi i pree u islam. Desilo se to negdje oko 1545.
Prvi Burovii, koji su se rodili u Herceg Novi sredinom XVI vijeka, jesu potomci grofa Miloa Burovia,
poslije islamiziranja zvani Mehmet-aga Burovi.
Ovi su Burovii promijenili samo svoja imena, a ne i prezime, jer im to nisu ni traili turski okupatori domovine njihove. Promena slovenskih imena sa arapskim imenima bio je in muslimaniziranja, in promjene vjere, znak
pripadnosti muslimaskoj vjeri. Uz to, sigurno, oni vie nisu pohadali crkve, ve damije. I bogu se nisu klanjali po
hrianskom ritualu, ve po muslimanskom. Manje-vie je promenjena i njihova nonja, a ene su pokrivene zarom i
feredom, pa se vie nisu pojavljivale ni u drutvo mukaraca. One su iskljuene iz javnog ivota i pretvorene u fabrike za raanje djece, unutar zidina kue svoga gospodara, kao prave robinje.
Jezik sigurno nisu promjenili. I smi Turci nisu govorili arapskim jezikom, koji je bio jezik KUR'ANA i damije, ve svojim - turskim. Tako su i nai muslimani sauvali svoj slovenski jezik. Sa okupatorom ih je vezivala samo vjera i ekonomski interesi, dok ih je sve drugo dijelilo i razlikovalo. Ipak, budui u slubi turskog okupatora,
mukarci su poeli da ue ne samo turski, ve - po kolama - i arapski, pa i persiski. ene, koje su se bavile kunim
poslovima i vaspitanjem djece, nisu imale potrebu ni za turski, kamoli i za arapski ili persiski jezik. A ako je koja od
njih i dola u porodici Burovia nekim stranim jezikom, za kratko vrijeme je nauila slovenski jezik ognjita i sredine, pa se i ponaala kao i sve druge ene Burovia.
Posredno, preko Mehmet-age Rizvanagia, koji je istorijska linost, saznajemo da se jedan sin Miloa-Mehmeta Burovia zvao Rizvan. Mogue je da mu se ovaj sin rodio u Perast i da se tamo zvao Risto, pa se muslimanizirao zajedno sa svojim ocem.
Mislimo da je Rizvan, koji je sigurno naslijedio svog oca na poloaj novskog kapetana, tanije - na poloaj
kadije i vojnog upravnika Novskim kadilukom, imao tri sina: Mehmed-agu II, Sulejman-agu I i Jusuf-agu I. Prvome,
koji mu se sigurno rodio nakom Kritskog rata (1571-1575), kako vidite - dao je ime svog oca, koji mu se bez sumnje
ubio u tom ratu, a Mehmet se sigurno odmah poslije toga rodio.
Rizvan-aga, sin Mehmet-age I Burovia, sigurno se prozivao Burovi, kao i otac mu. Ali njegovi sinovi, Mehmet-aga II, Sulejman-aga I i Jusuf-aga I, poto su kao muslimani zazirali od tog hrianskog prezimena, poeli su
da se, po imenu svog oca Rizvan-age, prozivaju RIZVANAGII.
Nema sumnje da je Mehmet-aga I Burovi imao i kojeg drugog sina, to nam svjedoe dananji Burovii muslimanske vjere, koji nastavljaju da dre svoje staroslavno prezime - BUROVI. Oni sigurno nisu sljedbenici ni
Rizvan-age, ni od njegovih sinova Mehmet-age II Rizvanagia, Sulejman-age I Rizvanagia, pa niti od Jufusa I Rizvanagia. Oni su direktni sljedbenici grofa Miloa-Mehmeta Burovia, pa - gordi na svoje grofovsko porijeklo uvali su sa ponosom svoje staroslavno prezime ne samo u Herceg Novom, ve i svugdje po svijetu, kuda su se rasprtili nakon pada Herceg Novog u mletake ruke.
A da je ovaj Mehmet-aga II Rizvanagi unuk Mehemt-age I Burovia vidi se ne samo po njegovom imenu,
ve i po tome to je na poloaj novskog kapetana naslijedio Burovie (oca Rizvan-agu i djeda Mehmet-agu I). Sa
druge strane to se vidi i po injenici to ga na poloaj novskog kapetana, poto je pao u nemilost kod sultana, naslijedio njegov brat Sulejman-aga I Rizvanagi, a ovoga e naslijediti stariji sin Daut-aga, koji se po svome ocu prozvao
Sulejmanagi. Poto e pasti u nemilost kod sultana i ovaj, nasljijedie ga roeni brat Resul-beg Sulejmanagi, od
koga potiu svi Resulbegovii, za koje je danas nedvosmisljeno dokazano da su potomci grofa Miloa Burovia. Na-

67

sljedno pravo na kapetaniju i svijest Resulbegovia da su roaci Burovia Perasta, injenica je i osnova naeg pretendiranja da od Miloa-Mehmeta I Burovia, preko Mehmeta II Rizvanagia i Resul-bega I Sulejmanagia, oca svih
Resulbegovia, do svih onih koji e se nazvati Resulbegoviima, imamo roake, koji prenose svoje gene i istu krv,
neprekidnu porodinu tradiciju, sa kojena na koljeno, sve do dananjih dana.
U vezi krvi i gena, naglaavam da su ovi muslimani vie Slloveni (Srbi, Hrvati, Crnogorci i Makedonci), negoli njihova braa katolike i pravoslavne vjere. Kako se zna, njihove su ene raale sinove svojih muema, u jedno
vrijeme kad su ene katolika i pravoslavnih Slovena silovane od aga i begova (pravo prve brane noi!), kao i od
svakojakih Turaka-okupatora, koji, kad god su prolazili kroz sela, posebno kao vojnici, silovali su ene i erke raje.
Bar tako pie Vuk Karadi, a sljedei njega i mr. ivko V. Markovi.
Muslimanizirani Burovii (Burovii, Rizvanagii, Sulejmanagii i Resulbegovii) ivjeli su u Herceg Novi
skoro pun vijek i po, od 1540. godine. Zatim su se 1687. godine, poslije pada grada u Mletake ruke, iselili za Hercegovinu, Bosnu, Crnu Goru (Ulcinj, Plav i Gusinje) i Srbiju (Raka-Sandak, Metohija), pa i ko zna gdje drugo.
O muslimaniziranju Miloa Burovia postoje nekoliko legendi, koje emo spomenuti kad budemo izloili njegovu biografiju. Ovdje istiemo da je muslimaniziranje Miloa, najmlaeg sina grofa Jovana Burovia, neosporna injenica. Tako, ovim inom ovog renegata svoje porodice i svog naroda, znai - muslimaniziranjem mladog grofa Miloa, Burovii nisu vie samo hriani, ve i muslimani.
Na dan muslimaniziranja, po obiaju Turaka, Milou su promjenili ime u Mehmet, to se dokazuje ne samo
poznatom turskom praksom da se, pri preimenovanju muslimaniziranih, ili prevodi na turski njegovo ime, ili sauva
prvo slovo njihovog hrianskog i-mena, ve i injenicom da se u to vrijeme, u dokumenta o Herceg Novom
spominje turski vladar tog grada sa imenom Mehmet, kao i injenica to se kod sledbenika ovog Miloa-Mehmeta
sauvalo to ime kao najee, skoro sa jednog kolena na drugo, sve dok je trajala uspomena na njega. Kasnije,
uvanje tog imena je nastavljeno i po porodinoj tradiciji. Do danas, u ovoj porodici, imano nita manje ve preko 20
dokumentiranih Mehmeta.
Rekosmo da se Stania Crnojevi nazvao Skender-beg. Dodajemo da se i Miodrag Sokolovi nazvao Mehmet. O ovom Mehmetu, ne samo to je Ivo Andri napisao svoje glavno djelo, ve je i jedna pravoslavna srpska ki
rekla: "Mehmet-paa Sokolovi...koga je narod u Boki Kotorskoj i Hercegovini zvao "Srpska Majka". Ima li lepeg
epiteta koji je ikad jedan narod dao nekom vladaru i ima li vee titule koju neko moe poneti, jer to je titula data iz
ljubavi i zahvalnosti".1)
Milo-Mehmet nije promjenio svoje prezime. Nastavio je da se preziva Burovi, jer Turcima to nije smetalo, a
ni njemu, pogotovo jer su se Turci obino oslovljavali samo po imenu, pa su se tako svi istovjetili samo kao muslimani, bez nacionalnih obiljeja, to je bilo u interesu turske vladajue klase, koja je preko muslimanske vjere vrila i
turciziranje pokorenih naroda.
Prema Vladimiru Skariu prelazak na muslimansku vjeru krtenog Burovia mogao se dogoditi u prvoj polovini XVII vijeka, ako ne i prije2), a to znai prije pada Herceg Novog u Mletake ruke 1687. Mi mislimo da se to
dogodilo odmah ili nekoliko godina poslije drugog pada Herceg Novog u turske ruke 1539, poto je u tom ratu grof
Jovan I Burovi poginuo i sinovi mu se zavadili oko diobe njegovog nasljedstva, ili uplaili turske najezde. To vrijeme nam izlazi i iz uporeenja pokoljenja: grof Ivan I Burovi (? - 1730) - guverner Herceg Novog, savremenik je
Osman-pae Resulbegovia (? - 1730) - eks kapetan Herceg Novog, aktuelno kapetan Trebinja.
Poto se muslimanizirao, Milo-Mehmet je sigurno baen na bojitu protiv svoje hrianske brae, da tako dokae da se vie ne osjea hrianinom, da je sada odan sultanu i muslimanstvu. Tako se on prije svega bori protiv sog
brata, grofa Luke I Burovia, i otima mu Risan sa svim selima koja pripadaju tom gradu, pa i oblast Krivoije, u poleini Perasta. Ovako Turci, poto su 1539. godine po drugi put upali u prednji, zapadni dio Boke Kotorske, sada ulaze kroz Verige i u gornji, istoni dio, to e jednog dana vrlo skupo platiti svi Peratani.
Risan, koji je od VI vijeka nove ere imao svoju biskupsku stolicu, spadao je u Hercegovaki sandakat. Od
XVII vijeka smatran je za jaku tvravu, po poloaju neosvojiva. Po Marijanu Bolici brojio je tada oko 200 hrianskih
i muslimanskih kua i davao je pod oruje 250 ratnika. Za Risan su se vodile neprekidne borbe izmeu Peratana i
Turaka, pa je stalno prelazio iz ruke u ruku.
Poslije ove pobjede muslimaniziranog Burovia, sultan mu dodjeluje titulu age, stavlja ga na elu Novskog
kadiluka kao vojni komandant, mogue da mu je dodjelio i titulu kadije, da bi tako potstakao i ostale plemie da se
muslimaniziraju. Sigurno mu je tom prilikom dodjelio i kakav vojni in, najmanje in bimbae, majora, ako ne i
pae.
Na elu muslimana Novskog kadiluka, Mehmet-aga leti na prvi poziv turskog sultana, bosanskog vezira i hercegovakog sandakbega, sa bojita na bojite Balkana, Evrope i Azije, Afrike. Istoriari kau da se borio i protiv
Rusije, i u Kazan, i u Erzerumski vilajet Turske imperije. Na jednom od tih bojita je i poginuo.
Po Skariu, od muslimaniziranog Mehmeta Burovia imamo samo jednog sina - Sulejman-agu. Poslije 10 godina intenzivnog istraivanja nali smo Burovie muslimanske vjere ne samo u Jugoslaviji, ve i irom svijeta. Imate

68

ih na internetu - vidite ih! Mi smo ih uneli u opti registar ove istorije.

Skari ima pravo kad kae da je Sulejman-aga potomak Miloa-Mehmeta Burovia, ali ne i kad kae da je
njegov sin. Na bazi naeg istraivanja izlazi nam da je Sulejman-aga bio unuk Mehmeta Burovia, a da se sin ovog
Mehmeta zvao Rizvan, sigurno muslimanizirani Risto Burovi. Tako ispada da je Sulejman-aga bio sin Rista-Rizvana Burovia i da se po oevom imenu prozvao RIZVANAGI. Sulejman-aga imao je i starijeg brata, veleslavnog
kapetana Herceg Novog i Risna Mehmet-agu Rizvanagia.
Sinovi Sulejman-age Rizvanagia prozvali su se po njegovom imenu SULEJMANAGII. Ovo je drugi ogranak muslimanizirane porodice BUROVI.
Sem Rista-Rizvana, Mehmet-aga Burovi je sigurno imao i jo kojeg drugog sina, koji je - kao i Risto-Rizvan
- sauvao oevo prezime Burovi. Ali, za razliku od sljedbenika Rista-Rizvana, koji su napustili oevo i djedino prezime Burovi, sinovi drugog sina Miloa-Mehmeta Burovia, gordi na svoje plemiko porijeklo od slavnih grofova
Perasta, sauvali su kroz vjekove staroslavno prezime Burovi, pa se i dan danas tako prezivaju, to moete vidjeti i
na internetu, gdje su nam se pretstavili mnogi muslimani sa prezimenom Burovi, svi roaci hrianskih Burovia.
Oni aktuelno ive ne samo u Hercegovini i Bosni, ve i u Crnoj Gori, Srbiji (Raka-Sandak, Metohija, Kosovo), u
Makedoniji, Turskoj, Francuskoj, u Rusiji, Izraelu, pa i u Kaliforniji, u Argentini (Amerika).
Kako vidimo iz njihove istorije, sljedbenici Mehmet-age I Burovia nastavili su borbu svoga oca da osvoje
bar one predjele Boke, koji su pripadali njihovom djedi - grofu Jovanu Buroviu, smatrajui ih svojim zakonskim
nasljeem.
Razlog to su neki Burovii promenili prezime moe se traiti prije svega u produbljivanju muslimanske svijesti i slabljenju porodine tradicije, slabljenju sjeanja na svoje hriansko porijeklo i na svoje slavne pretke. Ovome
je sigurno predhodilo i slabljenje sjeanja samog Rista-Rizvana Burovia, koji je odrastao i vaspitao se u muslimanskoj sredini, pa se nije postarao da porodinu tradiciju prenese i na svoje sinove.
Sa druge strane i poloaj u turskoj vojsci i dravnoj hijerarhiji, stremljenje ka sve veoj afirmaciji i sve veem
usponu u tadanjoj drutvenoj ljestvici, uinio je svoje. Pri tome treba imati u predvid i pojaana aktivnost njihovih
hrianskih roaka Burovia iz Perasta u borbi protiv Turske imperije.
Kako smo ve naglasili, u ovo vrijeme Peratani su izvojevali vie pobjeda nad Turcima i u samolj Boki:
Tako,na dan sv Vita 1545. Na Kumboru znamenita je bilabitka izmeu Pe5ratana i hercegnovskih Turaka, gdje ih
Peratani, iako ih izdae Kotorani, pobjedie. Zato sultan Selim II 1570. alje vojsku na Perast, ali ju Peratani
odbie. Posebno se Peratani (meu njima u prvom redu Burovii!) odlikuju u Kiparskom ratu (1571-1573) i u
Kandijskom ratu (1645-1669). Sjetite se samo njihovih sjajnih pobjeda 1571. i 1654. godine, u kojima su Burovii
odigrali glavne uloge kao vojvode i kapetani brodova, pa i kao kapetani samog Perasta! 1612. godine Peratani
otimaju fregatu Husein-agi Hajduroviu iz Hercegnovog, za to su bili obvinuti i kanjeni dva Burovia, Grgur I i
njegov brat Vicko I. Grgur e poslije toga ubiti i jednog turskog podanika iz Risna, to je jo vie komplikovao
poloaj muslimaniziranih Burovia u Herceg Novom. Poslije svega ovoga vie je nego sigurno da su ovi htjeli da
raskinu svaku vezu sa ovakvim svojim roacima, pa su zato i promjenili prezime.
A kad su jednom promjenili prezime, nije im bilo teko da ga promjene i po drugi i trei put, jer neustalena
prezimena, bez tradicije i slave, menjaju se lako.
I pored toga, kako smo ve naglasili, mnogi su od njih (iako muslimani!) do dana dananjeg sauvali prezime
svojih hrianskih pradjedova iz Perasta, pa su i proslavili to prezime kao dostojni Burovii.
Za vladavine Miloa-Mehmeta Burovia Novskim kadilukom, u Sutorini je izgraena pravoslavna crkva Sv.
Nikola, zatim u enovie, pod istim imenom, u lijebe, isto tako pod istim imenom, i u Kruevice (Bjelske) crkva
Sv. Arhanela Mihailo; dok za vladavine njegovog sina Rizvan-age Burovia u Sutorini su izgraene pravoslavne
crkve Rodenstvo Jovanovo (1600) i Sv. ora, u Kameno crkva Sv. Stefana, u Kruevice (Bjelske) crkve Sv. Jovana i Sv. Nikole. U kompleksu pravoslanog manastira Savina izgraena je katolika crkva Sv. Ana (1606). Pod vladavinom novskog kapetana Daut-age Sulejmanagia (Burovi) izgraena je u Sutorini pravoslavna crkva Sv. ore
(1650). Sve ovo svjedoi o relativnoj vjerskoj toleranciji muslimanskih Burovia prema svojoj hrianskoj brai.
Daut-aga Sulejmanagi imao je svoje nasljednike, koji su se 1687. godine, poslije osloboenja Herceg Novog
od Peratana, kao i uopte uzev svi drugi muslimani, iselili iz grada i okoline. Sledstveno, sa njima su se iselili i Burovii-muslimani, i Rizvanagii, i Resulbegovii.
Rizvanagii i Sulejmanagii su otili u Hercegovinu. Tamo ih treba potraiti. Tamo, u Hercegovini, u Starom
Slanu, Trebinju, Mostaru, pa i u Bosni, mogue i dalje, pa i u Turskoj, treba traivi njihove sljedbenike, koji sigurno
nastavljaju da se prozivaju Rizvanagii (Rizvanbegovii?!) i Sulejmanagii, ako u meuvemenu nisu promjenili i ta
prezimena.
Burovii-muslimani, mislimo na one koji su sauvali prezime Burovi, u poetku su otili u Crnu Goru, u
Plav i Gusinje, a zatim i dale, u Bosnu i Raku-Sandak, Srbiju.
Sve treba da potraimo tamo i da ih uvedemo u ovu istoriju. A za ovo treba i oni sami da se postaraju i da do-

69

prinesu, da uine sve to mogu.

Resulbegovii su djelimino otili za Crnu Goru (Ulcinj), djelimino za Hercegovinu (Trebinje), a djelimino
i za Tursku (Carigrad, Azija).
Ovo je istorija islamiziranih Burovia, danas poznati sa prezimenima Burovi, Rizvanagi, Sulejmanagi i
Resulbegovi.
Aktuelno je pitanje kod nas i kod svih balkanskih naroda: Da li su odgovorna i djeca muslimaniziranih roditela za njihovo ujedinjenje sa muslimanima i turskim okupatorom domovine? Ovo su mi pitanje postavili 1995. i iz
Redakcije Radio-Televizije Beograda nekoliko asova prije prikazivanja dugometranog dokumentarnog filma o meni i mom stvaranju. Izjavih im kako sam to ve bio izjavio i preko tampe:
Oni, koji su se muslimanizirali za vrijeme turske okupacije, pa i moj Milo Burovi, sin grofa Jovana Burovia, j e s u , jer se nisu ograniili samo na muslimaniziranje, ve su sa muslimanskim okupatorom domovine
(Turcima) inili jedan jedinstveni front protiv svoje hrianske brae, ujedinili su se sa njima i borili se za istu stvar.
Oni, koji su se rodili kao muslimani i ive kao Srbi, Crnogorci, Makedonci, Bosanci, Hercegovci i Hrvati, ili kao
Jugosloveni, pa i oni koji se izjavljuju za nacionalno neopredeljene muslimane, nisu izdajnici. Ni po jednom zakonu
se krivica roditelja ne prenosi na djecu. Naprotiv, krivica djece se prenosi na roditelje, jer su oni krivi to ih nisu
vaspitali kako treba. to se tie onih muslimana, koji bi htjeli da nam stvore neku novu muslimansku naciju, mislim
da su na pogrenom putu. Pogotovo su na pogrenom putu oni koji su se priklonili drugim nacijama, koji su se izjavili za Turke ili Albance i zajedno sa njima se bore protiv svog, naeg naroda. Dunost nam je da ih razjasnimo,
osvijestimo, i kao zabludjelu djecu da ih vratimo svojoj majci.3)
Na drugo pitanje: Da li treba da se vrate ne samo svojoj naciji, ve i vjeri svojih predaka, pravoslavlju ili katolianstvu?, odgovorio sam:
Ko to eli, moe i da uini. Moja su se djeca vratila hrianstvu, pa i sin moje kerke 4). Linog sam miljenja
da to ne treba da traimo od njih, iako se grki primjer pokazao svrsishodnim. Oni mogu biti istovremeno i muslimani i dobri Srbi, Crnogorci, Makedonci, Bosanci, Hercegovci, Hrvati, pogotovo mogu biti i poeljno je da budu Jugosloveni. Ne zaboravite da iz dana u dan raste broj ateista po cijelom svijetu, pa i kod nas. Ateisti Lola Ribar, Boko Strugar, ikica Jovanovi, Hristjan Todorov-Karpo, Boris Ziherl i slini (posebno istiem Devdeta Resulbegovia, Demala Bijedia, Hajra Kapetanovia, Aliju Sirotanovia, Meu Selimovia, Skendera Kulenovia, Emira
Kusturicu i dr.), bili su najvei Jugosloveni svog vremena, najvei Srbi, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Makedonci
i Hrvati. Ne zaboravite da su muslimana, ateistu Kaplana Resulbegovia, deset puta ivog odrali nai neprijatelji,
traei od njega da se odrekne svoje jugoslovenske (crnogorske) nacionalnosti, pa to nije uinio. Vjera je istorijska
kategorija i bez nacionalnog karaktera. Biti hrianin, pravoslavan ili katolik, ne znai da si i Srbin, ili Crnogorac,
Bosanac, Hercegovac, Makedonac i Hrvat. Hriani (pravoslavni) su i Grci i Rumuni, i Albanci i Vlasi. Katolici su
Italijani, Francuzi, Njemci, panci. Ne zaboravite mudru rije naeg naroda: Brat je mio koje vjere bio. Ama brat! Nebrat - sigurno ne! Ne zaboravite Njegoa koji kae: Ne pita se ko se kako krsti, ve ija mu krvca grije
prsi! Ne zaboravite i prepaenog Ulcinjanina, koji vam je rekao i kae vam: Ne pita se ko kakvu krv ima, ve ko
pravdu daje radnicima! Htjeli ne htjeli mi, svialo nam se ili ne svialo, dijalektiki razvoj drutva je tvrdoglava
injenica i on ini svoje...5)
Naglaavam da za vrijeme turske okupacije Balkana nismo imali borbu naroda protiv naroda, ve borbu jedne
vjere protiv druge, borbu muslimana protiv hriana i hriana protiv muslimana, iza koje se krila borba feudalne
klase protiv kmetova, robova, hrianske i muslimanske raje.
A feudalci su bili ne samo Turci, ve i Sloveni (Srbi, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Makedonci, Hrvati),
kao to su i kmetovi bili ne samo Srbi, Crnogorci, Bosanci, Hercegovci, Makedonci i Hrvati, ve i Turci.
Sloveni su doli na Balkan kao pagani. Oni u VIII vijeku primaju hrianstvo. Kako su primili hrianstvo
mogli su primiti i islam, da su ga turski okupatori doneli na Balkan prije rimskih okupatora, koji nam donee hrianstvo.
Prema tome, borei se za svoju vjeru, i hrianski Sloveni i muslimanski Sloveni borili su se za svoj opstanak,
borili su se za svoju kuu i svoju domovinu: prvi oslanjajui se na hrianske sile, koje su prieljkivale i spremale
novu okupaciju Balkana, a drugi oslanjajui se na muslimansku Tursku imperiju, koja je ve bila okupirala Balkan.
I jedni i drugi su imali pravo.
I jedni i drugi nisu imali pravo.
Takvo je vrijeme bilo i tako se tada radilo, mislilo, osjealo i ivjelo. Tako su se tada i borili, svako za svoje, a
svi jedan protiv drugog. Brat protiv brata i sestra protiv sestre. Vadili su oi i kidali glave.
I Njego kae:
Zlo initi od zla branei se

70

tu zloinstva nema nikakvoga.

Vremena se stalno mijenjaju. U koherenciji sa njima mijenjaju se i nae koncepcije, naa shvatanja i nai stavovi. Suditi o proteklim vremenima sa dananjih pozicija je nemogue i neispravno. Sve treba staviti u okvir svog
vremena i samo sa pozicija tog vremena gledati, rasuivati i suditi o zbivanjima, injenicama i ljudima, linostima i
njihovim stavovima, njihovim nastojanjima, stremljenjima, kao i o njihovoj borbi, njihovom ivotu.
Burovii muslimani dijele se u dvije glavne grupe: Burovii koji su sauvali to prezime, pa i dan-danas nastavljaju da se tako prozivaju, i Burovii koji su promjenili to prezime, pa se danas prozivaju drukcije, to ne znai da
vie nisu Burovii. Ljudi mogu promjeniti i vjeru, pa i nacionalnost, to vie i boju koe, ali ne i krv. Po krvi, a krv je
sutina svakog ljudskog stvorenja, Burovii koji nam se danas ne prozivaju vie tako - ostali su i jesu isto toliko
Burovii, koliko i svi oni koji su sauvali prezime svojih staroslavnih pradjedova iz Perasta, isto toliko koliko i oni
koji nam se danas prezivaju Tomiii, Tomovii, Tomislavljevii, ili Lovrenii.
Burovii muslimani, koji su promjenili prezime, dijele se po njihovom prezimenu na: Rizvanagie, Sulejmanagie, Resulbegovie, Dizdarevie, Osmanpaie, Kapetanovie i Defterdarevie.
A i hrianski Burovii nisu monolitni ni u kom pogljedu. I oni su se podjelili ne samo prema promjenjenom
prezimenu, ve i po vjeri. Danas imamo Burovie katolike i Burovie pravoslavne vjere. Tako, aktuelno, Burovii
su katolici, muslimani i pravoslavni. A svi potiu od jednog pra-pradjede, iji se grob nalazi u Perastu, bez krsta i polumjeseca, jer se nije molio ni Isusu Hristu, niti Muhametu, ve Perunu: on je bio paganin, mnogoboac.
U ovoj istoriji svima emo posvetiti posebnu panju i posebno poglavlje.
Prvi Burovii muslimani, koji su sauvali ovo prezime, su Burovii Herceg Novog, Grof Milo-Mehmet Burovi i njegovi sinovi, od kojih za sada poznajemo samo Rista-Rizvana Burovia, iji su se sinovi, po njemu, prozvali RIZVANAGII.

__________________
1) S.G.B. u lanku HRABRA KERKA, revija SRPSKI GLAS BOKE Br. 4, Kotor, novembar 2006, str.10.
2) SKARI, Vladimir: cit. djelo, str. 27.
3) BUROVI, Kaplan: Istina iznad svega - intervju sa akademikom prof. dr Kaplanom Buroviem povodom njegove 60-te godinjice
roenja,- godinjak ULCINJ God. I, Br. 1, Ulcinj 1994, str. 7. Isto tako i u mom djelu ISTINA IZNAD SVEGA, eneva 2001, str. 55-56. Vidi i
djelo CRNOGORSKO PITANJE, Podgorica 2004.
4) Moja su se djeca rodila kao ateisti i vaspitana su tako ne samo u porodici, ve i u koli, u drutvu, svuda, poto je vjera u Albaniji bila
zabranjena. Godine 1991., kad sam izaao iz zatvora, odveo sam ih da vide i damiju i tee, i katoliku i pravoslavu crku, ne govorei im nita o
vjeri naih predaka. Sin mi je tada imao 30, a kerka 28 godina. Poto su se razmislili, kerka mi je pola u Katedralnoj katolikoj crkvi eneve i
pokrstila se uz sjajnu, velianstvenu sveanost. Dan-danas se pitam: ta ju je na to navelo?! Zov njenih pradjedova, njenih sestara, Aneline i
Margarite Burovi?! Naglaavam ovdje da je i svom jedinom sinu, prilikom krtenja, dala ime Luka - po svojoj voli, bez ikakvog znanja da su ovo
ime nosili prije njega i mnogi Burovii, istaknuti kao kapetani Perasta, pa i kao katoliki svetenici. I ja, mom drugom sinu dao sam ime Anton
(Ante), ne znajui nita da se tako zvao otac veleslavnog grofa Ivana Burovia, ne znajui nita da u porodici imamo i biskupa Anta Burovia.
5) Iden: cit. djela, str. 7, odnosno str. 56.

71

III. DOPRINOS BUROVIA MUSLIMANA

Iako ih dovoljno ne poznajemo, moemo slobodno rei da su muslimanizirani Burovii doprineli mnogo u kulturi svoje porodice i svog naroda, svoje postojbine i svoje domovine, pa i dalje - u kulturi Balkana, Evrope i ovjeanstva. I ne samo oni, koji su sauvali prezime Burovi, ve i njihova grana poznata pod prezimenom Rizvanagi,
druga grana - Sulejmanagi, posebno trea grana - poznata pod imenom Resulbegovi, kao i ogranci ove grane Dizdarevii, Osmanpaii, Defterdarevii, Kapetanovii.
Meu ovim Buroviima muslimanske vjere, u Herceg Novi, a koji od njih i van Herceg Novog, posebno su se
istakli:
Milo-Mehmet I Burovi - grof i komandant Novskog kadiluka, otac svih Burovia muslimana.
Risto-Rizvan Burovi - sin Miloa-Mehmeta I, miroljubivi komandant Novskog kadiluka, otac svih Rizvanagia.
Mehmet-aga II Rizvanagi prvi sin Rizvana Burovia, ratoborni kapetan Herceg Novog, pa dizdar i kapetan Risna i Trebinja, savjetnik hercegovakog i bosanskog pae.
Sulejman-aga I Rizvanagi drugi sin Rizvana Burovia, miroljubivi kapetan Herceg Novog.
Jusuf-aga I Rizvanagi treci sin Rizvana Burovia, dizdar Risna i Trebinja.
Daut-aga Sulejmanagi prvi sin Sulejman-age I Rizvanagia, kapetan Herceg Novog, osvjedoeni prijatelj
Dubrovana i hriana uopte.
Resul-beg I Sulejmanagi drugi sin Sulejman-age Rizvanagia, kapetan Herceg Novog.
Arslan-beg I Resulbegovi prvi sin Resul-bega I Sulejmanagia, kapudan-paa (admiral) turske flote, otac
svih Resulbegovia Ulcinja.
Osman-paa I Resulbegovi drugi sin Resul-bega I Sulejmanagia, kapetan Herceg Novog, otac svih Resulbegovia Trebinja i Hercegovine.
Hasan-beg I Resulbegovi treci sin Resul-bega I Sulejmanagia, hadija i dizdar Trebinjske tvrave.
Sabit-Mehmet-paa III Resulbegovi prvi sin Salih-bega I Resulbegovia, vekil (zamjenik) trebinjskog
kapetana.
Van Herceg Novog, u Hercegovini, Bosni, Crnoj Gori, Srbiji, u Evropi i po drugim kontinentima, istakli su
se, izmeu ostalih, ovi Burovii muslimanske vjere:
Sabit-paa III Resulbegovi - otac svih Kapetanovia, paa sa dvije tuge, beglerbeg i sandakbeg, saveznik
Napoleona Bonaparte, borio se za osloboenje Hercegovine od turskog ropstva i demostrirao krajnje, najvie potovanje i najveu odanost prema svojoj hrianskoj brai.
Hasan-paa IV Resulbegovi - zamjenik hercegovakog vezira, jedna od najslavnijih linosti Hercegovine,
prvi kritiar Njegoevog GORSKOG VIJENCA.
Arslan-beg V Resulbegovi - turski bimbaa (major) i crnogorski vojvoda (general), naelnik grada Ulcinja,
zatim pretsjednik suda u Ulcinju, koji je primorao Knjaza Nikolu da mijenja Zakonik Crne Gore.
Selim-beg Resulbegovi - major crnogorske vojske, senator Kralja Nikole i poslanik u Jugoslovenskom parlamenta, spasilac Crnogoraca Ulcinja od faistikog pogroma.
Hanadi Burovi naunik.
azim Resulbegovi komunistiki militant Ulcinja i komesar partizanske ete.
Devdet Resulbegovi - pukovnik JNA iz Ulcinja, specijalni jugoslovenski ambasador.
Demala Resulbegovi - pretsavnik ena Crne Gore iz Ulcinja, militant za emancipaciju muslimanki.
Hajro Burovi komunistiki militant Sandaka i jedan od prvih disidenata, protivnika socijal-faistikog
terora Josipa Broza Tita.
Hajrija Burovi 14-godinja partizanka.
Nijaz Dizdarevi - specijalni ambasador FNR Jugoslavije u Albaniji, kasnije i lan Predsjedniva SFR Jugoslavije.
Hajro Kapetanovi, vii jugoslovenski dravnik, istaknuta drutveno-poliitika linost Hercegovine.
Kaplan Resulbegovi-Burovi, akademik, knjievnik i naunik svjetskog glasa.
uajp Resulbegovi, doktor, proslavljen irom Jugoslavije za ljeenje steriliteta.

72

Dervo Burovi, slavni guslar iz Petera, osnivac "itluke kole" ili "duhovne akademije".
Zeno Burovi, vrstan guslar "itluke kole.
Beir Burovi, filmograf svjetskog glasa, njegova fotografija JEDAN DIO ISTINE, u Junu 1978, na Meunarodnom festivalu filma u Karlovim Varima (Karlsbad), dobila je Prvu nagradu - GUERNICA.
Ismet Burovi, poznat u BiH kao ahista, lan SK Sarajevo, dobitnik na mnogim svjetskim prvenstvima.
Fatima Burovi, naunik.
Nermina Burovi - 2004 istaknuta sportistkinja Francuske i pretsjednik Coordinatrics et Animatrics Qualit u
Besanon.
Sabrina Burovi - sportistkinja Francuske, proslavila se na svijetskom prvenstvu 2004.
Luka Resulbegovi - sportista, 2000 godine zauzeo drugo i tree mjesto na kanotanom prvenstvu
vajcarske.
ahin Burovi - muziar i kompozitor, proslavljen u Izraelu.
Treba znati da su ovi islamizirani Burovii uveli i fotelje u svojoj kui, kada njihova hrianska braa jo nisu
bili stigli da uvedu i najobiniji krevet. Mr ivko V. Markovi pie: Prvi krevet u Srbiji se naao u kui Jevrema
Obrenovia, Miloevog brata i abakog gradonaelnika, tek 30-tih godina 19. veka.

73

KADIJA MEHMET-AGA I BUROVI

Mehmet je sin Peratanina grofa Jovana I Burovia. Rodio se u Perastu, mogue oko 1510. godine, gdje je krten
imenom Milo, pa je tim imenom i registriran u crkvene knige tog grada. Kratko su ga zvali Mio.
Godine 1538. uzeo je aktivno uee u Bokeljskom ustanku protiv turskog ropstva, pokraj svog oca i svoje brae. Tom
je prilikom osloboena itava Boka, pa i Perast.
Idue godine Turci opet napadaju na Herceg Novi. Grof Jovan Burovi se odazvao mletakom pozivu i sa svojim
Peratanima pritekao im je u pomo, svjestan da se borbom za Herceg Novi bori i za slobodu Perasta i itave Boke. On opet
vodi u rat sa sobom i svoje sinove.
U borbama 1539. godine za odbranu Herceg Novog padaju na bojnom polju grof Jovan i njegov drugi sin. Prvi sin
Luka I i trei Milo I uspjee da se izvuku iz turskog obrua i da se ivi vrate svojoj kui i Perastu.
Poslije neuspjele borbe za odbranu Herceg Novog izmeu dva brata Burovia, kako misle neki istoriari, pukla je svaa oko diobe oeve ostavtine, pa je najmlai, Milo, poao kod Turaka u Herceg Novi i muslimanizirao se. Po drugima, kao
to se Stania, sin gospodara Crne Gove Ivana Crnojevia, muslimanizirao da bi sauvao poloaj gospodara Crne Gore i pod
turskom zastavom, tako je to uinio i mladi Milo Burovi.
Prelazei u islam Milo se nazvao Mehmet.
Sultan ga odmah alje u boj protiv roenog brata Luke I Burovia, stavljajui ga na elu znaajnih turskih regularnih
vojnih snaga i baibozuka. To se desilo na dan sv. Vita 1545. na Kumboru, gdje se razvila znamenita bitka izmeu Peratana i
hercegnovskih Turaka. Uz Peratane su bili i Kotorani, ali ovi izdae, povukoe se sa bojnog polja. I pored toga, Peratani
pobjedie. Grof Luka Burovi, na elu Peratana, odbrani ne samo Perast, ve i Risan. Tako se dva brata, jedan musliman i
drugi hrianin, kolju i krvare jedan protiv drugog, na prvi pogled za oevo nasljedstvo, a u stvari za okupatora domovine i
naroda svog: grof Luka za mletakog duda, a Mehmet za turskog sultana.
Ma da nije uspio da otme svome bratu Perast, Mehmet se vraa iz boja kao pobjednik, poto je uao u Risan i
opljakao ga.
Sultan mu odmah dodjeljuje titulu age i imenuje za vojnog i civilnog komandanta Novskog kadiluka, kome je sjedite
bilo u Herceg Novom.
Godine 1570. Sultan Selim II mu opet nareuje da napadne Risan i Perast, ali ga Peratani opet odbie. Ipak on je
izvojevao i izvesne pobjede. Pisajedinio je Novskom kadiluku Risan sa svom okolinom, pa i oblast Krivoije u poleini
Perasta.
U to vrijeme, u sastav ovog kadiluka ulaze i nahije: Trebinje, Popovo, Zubci, Donji Vlasi, Ljubomir, Klobuk ili Vrm,
Riani, Rudine, Onogot, Niki, Donja Moraa, Gornja Moraa, Bjelopavlii, Rovci, Risan, Krivoije, a moda i jo neke
druge. Tako je Novki kadiluk zapremao prostor koji po povrini nije bio nita manji od dananje Republike Crne Gore.

74

Tursko carstvo bilo je podjeljeno na provincije, odnosno na paaluke (ejalete), a ove na sandake. Osnovna vojnoupravna teritorijalna jedinica bila je nahija. Nekoliko nahija je inilo kadiluk, a nekoliko kadiluka inilo je sandak. Vie
sandaka inilo je jedan paaluk, na ijem je elu stajao vezir, obino paa (general), koji je bio pod direktnim
zapovjednitvom sultana. Na elu sandaka stajao je sandakbeg, isto tako paa, i on pod direktnim zapovjednitvom sultana,
ali i pod zapovjednitvom vezira. Njegova uloga bila je da upravlja civilnim stanovnitvom i vojnim snagama sandaka, tj. da
bude glavni administrator i vrhovni zapovjednik. Kadilucima su upravljali kadije, pod iju su vlast bile nahijske stareine,
obino dizdari. U rukama kadija je bila i sudska vlast, pa se u naem narodu udomaila izreka: Kadija te tui, kadija ti sudi!,
to je izraavalo sutinu vlasti turkskog okupatora. Vezir, sandakbeg i kadija imenovani su direktno od sultana i za sve su bili
odgovorni direktno sultanu. Nii vojni i civilni slubenici imenovani su od kadija, ali ih je potvrivao na te dunosti
sandakbeg, odnosno vezir, pa nerijetko i sultan. Kadija je sudio prema islamskom vjerskom zakonu erijatu i prema
osmanlijskom kanonu, tj. sultanovim ukazima sa zakonskom snagom.
Kao kadija Mehmet-aga je vodio muslimane svog kadiluka na svim bojitima gdje ga zvao sultan turski, vezir bosanski, pa i sandakbeg hercegovaki, pod iju je komandu spadao. Prema Mustafi Busuladiu, jednom od prvih istoriara ove
porodice, Mehmet-aga se borio ne samo po bojitima Balkana, ve i Evrope, u Rusiji i Aziji, gdje je vodio i svoje sinove.
O muslimaniziranju Miloa Burovia postoje nekoliko legendi, od kojih emo spomenuti samo jednu, najrasprostranjeniju:
Kad su Turci 1539. napali Herceg Novi, Jovan Burovi je odmah pritekao Novljanima u pomo sa svojim Peratanima, pa je poveo sa sobom i svoja tri sina. Turci uhvate ivog Miloa, koji je izaao na dvoboj nekom Turinu. Ovaj mu ubi
konja i Milo pade. Zbog tekog oklopa nije mogao da odmah ustane. Paa, koji je zapovijedao napadon na grad, baci Miloa
u zindan (zatvor), traei od njegovog oca teak otkup. Konak ovog pae bio je u Trebinju. U podrumu tog konaka nalazio se
zindan. Zatoenici, meu kojima je mogue bio i pomenuti Petar Sarmento, svakodnevno su izlazili u dvorite na ist
vazduh. Iza muebaka haremluka gledala ih je paina ker, njegovo jedino dijete. Gledajui iz dana u dan Miloa (mogue
Petra!), ona se zaljubi u njega i ree to svojoj majci.
U meuvremenu, poto mu otkup nije stigao, paa se spremao da pogubi Miloa (odnosno Petra). Upravo na dan njegovog vjeanja ena mu otkri ljubav njihove kerke i ree mu da e ona ubiti sebe, ako on objesi Miloa (= Petra).
Tada paa pozove Miloa (= Petra) i ostavi mu da bira: ili da se oeni njegovom kerkom, ili da poe na vjeanje. Da
bi se oenio painom kerkom trebao je prethodno da promjeni vjeru, da se muslimanizira. Izmedju ivota i smrti Milo (Petar) izabra ivot.
Tako se po ovoj legendi (kontaminirana mogue sa biografijom Petra Sarmenta!) muslimanizirao ovaj sin grofa Jovana Burovia, uzeo ime Resul, vremenom postao beg, pa su se toboe po njemu njegovi potomci prozvali Resulbegovii.
Ova legenda uva se u predanje kod samih Resulbegovia. Mi smo je vie puta uli od oca i mog kolovanog starijeg
brata1), kao i od roaka Ali-bega Resulbegovia. Majka je esto dodavala ovoj legendi da je Miloev otac bio siromani pop, te
nije imao ime da otplati otkup i oslobodi svog sina. Kako se zna, katoliki popovi se ne ene, ali to moja majka nije znala.
Kako vidite, ova legenda ima neto slino sa sudbinom od muslimana, Berbera Tunisa, zarobljene kerke Burovia,
grofice Margarite, o emu smo pisali, kao i sa izvjetajem Rinalda Mendoca o mulsimaniziranju Petra Sarmenta, o emu
emo govoriti potanko u poglavlju o Resulbegoviima. Ono to je dodala moja majka, pomenuti pop, sigurno je kontaminiranje sa popom Velimrom Lumbardiem iz Herceg Novog, o kome emo isto tako govoriti u poglavlju o Resulbegoviima.
Tako ova legenda ima neto realnog, poklapa se sa nekim istorijskim injenicama, a ima i kontaminiranja, pa i fantazije.
I izlaganje Mustafe Busuladia o Resulbegoviima ima neto slinog sa pomenutom legendom2), to je kod njega sigurno dostiglo ili od Resulbegovia Trebinja, koje je lino poznavao, ili od njegovih roditelja i roaka, koji su bili u srodstvu
sa Resulbegoviima Trebinja.
Po njemu, koji se oslanja na neobjavljene bjeleke ukri-bega Resulbegovia, Resulbegovii vuku svoje porijeklo od
bokokotorskog grofa Jovana Burovia, koji je ostavio iza sebe tri sina. Najmladji, Milo, zvani Mio, zbog porodinih razmirica, ode u Istanbul, gdje primi islam i uze sebi ime Mehmet, dobi neko vojno zvanje i, kasnije, u vojnoj misiji, bi poslan u
Erzerumski vilajet. Tom prilikom dao je sebi ime Resul, po emu su se njegovi potomci prozvali Resulbegovii.
Kasnije, uvijek po Busuladiu, Resul-beg poginu u blizini Kazana, u doba ruske carice Katarine. Iza sebe je ostavio
tri sina: Arslana, Osmana i Salka, koji se poslije oeve pogibije vratie u Istanbul, gdje su nagraeni od sultana za svoje i oeve
zasluge. Najstariji sin Arslan-beg dobi begluk u Ulcinju, gdje mu i danas ive potomci. Drugi sin, Osman-beg, bi postavljen
zapovjednikom Herceg Novog, gdje je bio kapetan sve do pada ovog grada u mletake ruke 1687. godine.3)
Tako, istorijska injenica je da je grof Jovan Burovi imao tri sina i da mu se najmlai zvao Milo. Istorijska je injenica i da se ovaj Milo muslimanizirao. Mogue je da su se braa i posvaali prilikom diobe oevog nasljedstva i da je Milo,
nezadovoljan braom, otiao u Istanbul ili u Herceg Novi, primio islam i borio se za sultana.
Prije bismo rekli da se sa njime desilo isto ono to i sa Staniom, sinom Ivana Crnojevia, kao i sa mnogim drugim
sinovima balkanskih plemia.
Ali sigurno nije istina da se Milo nazvao Resul (kao i ono to uz to slijedi u legendi!), jer su Turci imali obiaj da od
imena hriana, prilikom njihovog muslimaniziranja, sauvaju prvi glas-slovo. Tako su, kako vidjesmo, od Stanie Crnojevia

75

napravili Skender-bega Crnojevia, a od Miodraga Sokolovia, napravise Mehmeta Sokolovia. Ponajmanje moe biti istina
da je Milo, poto je jednom promjenio ime u Mehmet, opet promjenio i ovo ime u Resul !
Poto se muslimanizirao Milo-Mio Burovi nazvao se Mehmet, to se dokazuje ne samo pomenutom turskom
praksom, ve i injenicom da se u dokumenta o Herceg Novom i Perastu spominje kapetan Herceg Novog imenom Mehmet,
koji je sigurno bio njegov unuk, kako emo vidjeti u daljem izlaganju. Sem toga, ime Mehmet se sauvalo kod muslimaniziranih Burovia kao najee, skoro sa jednog kolena na drugo, sve dok je trajala uspomena na njega, a zatim i po tradiciji.
Ovo se ime do sada ponavlja 23 puta, to nije sluaj ni sa imenom Luj u dinastiji Burbona Francuske, niti sa imenom Mehmet
u dinastiji Osmanlija Turske. Sa druge strane, ime Resul je vrlo-vrlo rijetko, sreemo ga samo tri puta.
Milo-Mio nije imao razloga da poslije imena Mehmet uzme jo jedno drugo ime (Resul), ma da se to ne iskljuuje,
jer kod muslimana i dan-danas sreemo udvojena imena: Mehmet-Read se zvao jedan od turskih sultana, a Sabit-Mehmet se
zvao i jedan od sledbenika upravo ovog Miloa Burovia. Ali ovaj in se vri obino pri roenju. U konkretnom sluaju, sa
Miloem (=Mehmed-Resul), vie je mogue da je predanje pomjealo ime njegovog prasinovca Resul-bega Sulejmanagia sa
njegovim, poto su i Osman-beg i Arslan-beg i Salih bili sinovi Resul-bega, ali Sulejmanagia, a ne Miloa-Mehmeta Burovia.
Poto se muslimanizirao, Milo-Mehmet je sigurno bio po bojitima, gdje ga slao sultan, pa i u Erzerumski vilajet, i u
blizini Kazana, gdje je mogue i poginuo, ili umro. Ali je vie nego sigurno da se on prije svega borio da uzme Mleanima
njegov Risan, pa i Perast, i da se kao kapetan smjestio i ivio u gradu Herceg Novi.
Navod Busuladia da je Resul-beg (Milo Burovi) poginuo kod Kazana ima jednu kontaminiranu istinu. Resul-beg
je poginuo pod Beom 1683. godine. Ali to nije Milo Burovi, ve njegov prasinovac.
Istorijska je injenica i Arslan-beg Resulbegovi Ulcinjski, i Osman-beg Resulbegovi Herceg Novog, pa i Salko (Salih). Istorijska je injenica i da je Osman-beg Resulbegovi bio posljednji novski kapetan, i da je nasljijedio nekog Mehmetbega, ali ne u Erzerumskom vilajetu, ni u Herceg Novi, ve u Trebinju. I taj Mehmet-beg (Sabit-Mehmed-beg!), koji je isto
tako sigurno bio Resulbegovi, nije bio njegov otac, ve sin njegovog brata Saliha, o kome e biti govora u nastavku. Stavih u
navodnike rije naslijedio, jer ga nije nasljijedio: kako emo vidjeti, Sabit-Mehmed-beg Resulbegovic zamijenio je na toj
dunosti svog strica Osman-bega Resulbegovia, poto je ovaj bio na dalekim bojitima i, kad se vratio, opet je zauzeo svoje
mjesto trebinjskog kapetana.
Kako emo izloiti u nastavku, istorijska je injenica da je Osman-beg naslijedio svog oca Resul-bega Sulejmanagia
na poloaj novskog kapetana, godine 1683., poto je i ovaj poginuo, ali - kako smo ve naglasili - ne kraj Kazana u Rusiji, ve
pod zidine Bea u Austriji.
Ma da je, kako rekosmo, istorijska linost pomenuti Arslan-beg Resulbegovi Ulcinjski, on je ivio punih 200 godina
posljije Osman-bega Resulbegovia Hercegnovskog. Prema tome i ne moe biti njegov brat. Ali je istorijska istina da je i Osman-beg imao brata sa imenom Arslan-beg, koji je ivio u Herceg Novi sve do pada ovog grada u mletake ruke 1687. A kad
je pao Herceg Novi u mletake ruke, upravo mjesec dana prije, ovaj se Arslan-beg preselio u Ulcinj, gdje je od sultana dobio i
begluk u oblinjem selu Bratica i postao ukundjed Arslan-bega Resul- begovia Ulcinjskog, koga je Busuladi kontaminirao sa Arslan-begom Resulbegoviem Hercegnovskog.
I ne samo njega! Busuladi je, kako vidjeste, kontaminirao i druge linosti ove istorije, pa i dogaaje, injenice, periode, to e iz naeg izlaganja u nastavku postati mnogo jasnije, a to moete vidjeti i na genealokom stablu ove porodice.
Legenda o Resulbegoviima i izlaganje Mustafe Busuladia su i vremenski u opreci. Jedna stoji na samom poetku dogaaja,
negdje u sredini XVI vijeka (mogue 1540), dok je druga iz kraja XVII vijeka, negdje 1683, kada je Osman-beg Resulbegovi
stupio na dunost novskog kapetana. Iz svega ovoga izvodimo zakljuak da je Milo-Mio, sin grofa Jovana Burovia iz Perasta, primio islam i da od njega potiu svi muslimanizirani Burovii. Znaci - on je praotac svih Burovia muslimanske vjere.
Milo-Mehmet, i posljije muslimaniziranja, nastavio je da nosi prezime Burovi, jer je sigurno bio gord na to prezime i
ponosio se slavnom prolou svojih pradjedova, posebno titulom grofa, nasleenu po obiaju od svog oca. Suprotno se desilo
sa Skenderbegom Kastriot, nacionalni heroj Albanaca, koji je poslije muslimaniziranja zapostavio prezime svojih predaka, poto se stidio njihovog porekla od kastriota (= zanatlije koji su se bavili kopljenjem svinja, junaca i konja).
U poetku, odmah poslije muslimaniziranja, sultan je Mehmeta Burovia stavio na elo njegove vojske i poslao ga u
rat protiv svoje brae, da im oduzme i Risan i Perast. Izgleda da je u tim pohodima Mehmet djelimino uspio, poto upravo u
to vrijeme , kako smo ve naglasili, Turci iznova zauzimaju Risan i oblast Krivoije, u poledini Perasta. Bez sumnje da je
Mehmet Burovi napadao i Perast, ali bez uspjeha. Istorija Perasta, kako smo vidjeli, puna je turskih napada iz tog vremena.
Mehmet Burovi, poto se muslimanizirao i ujedinio sa Turcima, svim silama nastojava da uzme u posjed sve teritorije kojima
je vladao njegov otac grof Jovan Burovi, smatrajui ih svojim zakonskim nasljedstvom. To e initi i njegovi sinovi, roeni
kao muslimani i istovjeteni sa turskim okupatorom svoje domovine.
Sultan je, po obiaju i potrebi, isprobao vjernost svog novog podanika i na drugim frontovima, po Balkanu, Evropi i
van Evrope, po Aziji i Africi. Ali ne i u pomenutom Erzerumu i kod Kazana. Rastoder!!! Iako se Milo-Mehmet sigurno
istakao na tim bojitima, kako emo vidjeti iz oslovlavanja njegovih potomaka, izgleda da mu nije priznao ni plemiku titulu
bega, kamoli da mu je dodjelio i koji vii vojni in. Nije ga udostojio ni titulom pae. Najvie to je postigao u slubi

76

okupatora ovaj renegat svog naroda i svoje domovine jeste poloaj mjesnog vladara u Herceg Novi i nad kadilukom koji je
zapremao. Izvodimo ovo iz injenice to se u turska dokumenta tog vremena kapetani Herceg Novog (svi iz ove porodice!)
spominju upravo titulom age. U prilog naeg miljenja ide i injenica to se i njegov unuk Mehmet Rizvanagi, pa i praunuk
Daut-aga Sulejmanagi, spominju u dokumenta tog vremena na dunos kapetana Herceg Novog sa titulom age. Titulu bega
postii e samo njegov praunuk Resul-beg Sulejmanagi.
Iz uobiajene prakse sultana znamo da je djeci plemia Balkana, koja su se muslimanizirala i stavila u njegovoj slubi,
odmah dodjelivao titulu bega. Zato to nije uinio i u ovom sluaju - ne znamo. Po svemu izgleda da je i Mehmet Burovi,
kao uopte svi Burovii, bio kvrgav i svojeglav, da se mnogo nije pokoravao sultanu. Zato se i sultan ustezao da ga odmah
prizna za bega. Tu svojeglavost Milo je demostrirao jo u samom Perastu (ako je istina da se posvaao sa braom i zato
odbjegao kod Turaka!), a i u Herceg Novom, gdje, iako je promjenio vjeru, ostaje svojeglav, to e demostrirati, kako emo u
produetku vidjeti, i njegov praunuk Daut-aga, pa i njegov pra-praunuk Osman-beg, kao i mnogi drugi Burovii, sve do
dananjih dana. Sjetite se samo Tripa Burovia, koji 1755 vadi sablju na svog podanika! Sjetite se kapetana Grgura Burovia,
koji zabija sablju u grudi svom zemljaku i graaninu, plemiu i kapetanu Perasta Vicku Bujoviu! Sjetite se svetenika i
pjesnika Luke Burovia, koji se suprotstavio i optem providuru Frano Grimani, pa i senatskom dekretu od 26. marta 1755!
Sjetite se i onog Burovia dananjih dana, koji je, okovan u gvoe i beton najmonstruoznijeg zatvora na svijetu, pisao pretsjedniku drave tog zatvora: PIKA VAM MATERINA, ALBANSKA SOCIJAL-FAISTIKA I OVINISTIKA BAGRO! !!!
Kadija Milo-Mehmet Burovi je poginuo u Kritskom ratu (1571-1575).
Bio je oenjen jo u Perastu i sigurno je poveo sa sobom kod Turaka i svoju porodicu, drukije mu Turci ne bi povjerovali. Mogue je da se u Herceg Novi oenio i po drugi, pa i po trei put, poto mu je to muslimanska vjera dozvoljavala.
Kako emo vidjeti u nastavku, njegovi su sledbenici drali i hareme. Iz dokumenata vidimo da je imao i nekoliko sinova. Tako
on postaje praotac svih Burovia muslimana. Polazei od injenice to se na poloaj novskog kapetana spominje u dokumenta njegov unuk Mehmet-aga Rizvanagi, mislimo da ga na dunost vladara novskog kadiluka naslijedio sin Risto, koji se
pri muslimaniziranju sigurno nazvao Rizvan.
________________
1) Godine 1994., kad sam ovu legendu objavio u sklopu knjige RESULBEGOVII - PORODINA ISTORIJA, koju sam tom bratu
posvetio, on je bio iv.
2) BUSULADI, Mustafa: OSMAN PAA RESULBEGOVI, cit. djelo, str. 3.
3) Iden: str. 3.

KAPETAN RIZVAN-AGA
Sin Miloa-Mehmeta Burovia, najstariji, sigurno roen u Perastu negdje oko 1540. godine i krten imenom
Risto. Posto ga otac poveo kod Turaka i muslimanizirao se za sebe, muslimanizirao mu se i sin. Tom su mu prilikom
dali ime Rizvan.
Nastavio je da dri prezime svoga oca Burovi, to svjedoi da je kod njega muslimanska svijest bila povrna
i da se jo uvijek osjeao gordim to pripada toj tako znaajnoj i uvenoj, slavnoj perakoj porodici.
Jo kao mladi uzeo je uee pored svog oca u svim ratnim okrajima njegovog vremena, pa ga i naslijedio
na poloaj kadije Novskog kadiluka, sigurno negdje poslije Kritskog rata (1575), u kojemu e mu poginuti otac.
Rizvan-aga je bio miroljubiv, pa je izbjegavao sudare sa svojim susjedima, posebno sa Peratanima, ali su ga
mnogo napastvovali uskoci iz Sinja. Godine 1576. uskoci uhate peratansku fregatu, koja je iz Carigrada nosila potu
sultana za Mletke. U vezi sa ovim uskomea se Herceg Novi, jer je sultan taio rauna i ovima. Kadija Rizvan-aga je
imao velike glavobolje.
Godine 1591, mletaki zapovjednik protiv uskoka, koji su opljakali kotorsku fregatu sa pismom sultana za
duda, ubije 11-toro njih i glave im izloi u Mletcima na "kamenu izgnanstva" - (la pietra del bando).
Tada su Peratani drali na svoj troak strau dano-nono na kopnu i moru, na otoiu sv. Jurja, na Lutici, u
Perastu i drugdje. Isto tako i Rizvan-aga. Situacija je bila napeta. Iz dana u dan se oekivalo da pone rat.
U godinama 1593-1606, usplamte veliki trinaestogodinji rat, najvaniji od turskih ratova. izmeu Porte i cara
Rudolfa (Austrija).
U ovom ratu Mleani i Dubrovani zadrali su neutralost. Uskoci, koji su se borili na strani Austrije, nisu te-

77

djeli ni mletake, niti dubrovake teritorije.

U travnju 1603. uskoci napadnu sa 22 oruane barke na Herceg Novi, zau u predgraa, opustoe ih, ubiju
mnoge, a mnoge zarobe, odnesu neprocjenjiv plijen, ponajvie Dubrovanima.
Brzo im hercegnovski Turci odvrate. Poetkom prosinca oni izaoe iz Herceg Novoga jaui, da uhvate neke
robove, to im izmakoe, pa se namjere na grupu uskoka, njih do 60, gdje pljakaju kroz tursko. Pobiju ih, a glave
im donesu u Herceg Novi uz zvukove trubalja, gajdi i bubnjeva.
Idue 1604. godine, u kolovozu, ponovo e Uskoci napasti Herceg Novi. Sa 100-tinu brodova opljakae
grad. Bosanski paa tada optui Dubrovnik sa saradnju sa uskocima, poto su sa teritorije Dubrovake Republike
napadali. Preduze i mjere protiv Dubrovnika, a uskoci opet 1605., u srpnju, napadaju Herceg Novi, pljakaju i ubijaju. Tada se i Mletaka Republika pobuni protiv uskoka i obrati se nunciju kod carigradskog dvora. Uskoci na to odgovore pljenei 3.000 dukata sa jedne fregate, to je ila za Kotor, potkraj godine 1609, ili poetkom 1610.
Okupiran na strani uskoka, kadija Rizvan-aga je nastojao da na strani Mletaka (Perasta) odri mir. Kao Burovi nije nikada skidao oi od Perasta, gdje mu se nalazio grob njegovog djede i pradjedova redom. Mogue da mu je
i otac na samrti ostavio u amanet da povrati pod svoju vlast sve one teritorije, kojima je nekada vladao njegov djed grof Jovan Burovi, ali je on izgleda bio miroljubiv, a i na drugoj strani, kod Peratana, u to vrijeme se naao na vlast
jedan isto tako miroljubiv kapetan - Nikola Burovi, pa su se tako esto sporazumijevali i sauvali svoje podanike od
rata i krvarenja.
Vjerujemo da se za vrijeme njegovog kapetanovanja desio incident od 1612. godine, kada dva sina perakog
kapetana Nikole I Burovia ugrabie fregatu novskom graaninu. Sporazumom imeu Rizvan-age i Nikole Burovia
probljem je rijeen mirnim putem.
Vodei miroljubivu politiku nijedan od incidenata nije iskoristio za napad na Perast.
Za vrijeme njegove vladavine novskim kadilukom izvreno je preimenovanje administrativnih jedinica Turske
imperije. Negdje 1606. godine Novski kadiluk se preimenuje u kapetaniju, a njegov vladar kapetanom. Ovo ne znai
da je sada Rizvan-aga dobio in kapetana. Kapetan je titula, a ne in. Kao kapetan on je mogao biti i bez ikakvog ina. A mogao je biti i paa (general). Kako emo vidjeti u nastavku, kapetani Trebinjske kapetanije skoro su svi bili
pae.
Kao i upravnici kadiluka, i upravnici kapetanijama bili su vojna lica i nasljedni. Kapetana je obino naslijedio
njegov najstariji sin. A ako nije imao sina da ga naslijedi, onda ga nasljeivao njegov brat, ili bratued.
Rizvan-aga je bio prvi novski kapetan. Novska je kapetanija zapremala i Trebinje. Ona je bila u sastavu Hercegovakog sandaka.
Za vladavine Rizvan-age Burovia Novskom kapetanijom, u blizini Herceg Novog, u Sutorini, izgraene su
pravoslane crkve Rodenstvo Jovanovo (1600) i Sv. ora, u Kameno crkva Sv. Stefana, u Kruevice (Bjelske) crkve Sv. Jovana i Sv. Nikole. U kompleksu pravoslanog manastira Savina izgraena je katolika crkva Sv. Ana
(1606).
Graenje novih crkava je bilo zabranjeno fermanima turskih sultana, pa i obnavljanje nekadanjih crkava.
Hrianima su pravljene svakojake smetnje, da ih ne bi ni obnovili, kamoli da izdrade i novu crkvu. Popustljivost ovog Burovia svjedoi nam da on nije zaboravio da mu se grob djede nalazi u dvoritu jedne crkve, tamo u Perastu, pa
da mu se i otac krstio i molio bogu kao hrianin. Vjerski su koreni duboki kod svih ljudi, a kod ovih, muslimaniziranih Burovia, pogotovo, jer su im se sa vjerskim korenima isprepleli i koreni njihovog plemikog porijekla i dostojanstva, na koje nisu mogli biti ravnoduni sve dok ih turski sultan nije priznao kao takve u novoj, muslimanskoj
sredini.
Sve ovo o emu svjedoi, ako ne o njegovoj krvnoj vezi sa hrianskim Buroviima Perasta, kao i sa svim hrianima Boke Kotorske i cijeloga svijeta.
Ako ne za vrijeme uprave ovim kadilukom njegovog oca Mehmet-age I, onda sigurno za vrijeme uprave Rista-Rizvan-age Burovica izgraena je u Herceg Novi i damija Sultana Mehmeta II.
Kako je zavrio svoj ivot Rizvan-aga ne znamo.
Poslije svoje smrti ostavio je iza sebe bar tri dokumentirana sina: Mehmeta II, Sulejmana I i Jusufa I.
Prvome, kako vidite, dao je ime svog oca, obiaj ovaj koji se nasljeuje sa kolena na koleno kod svih Burovia, kako kod ovih, muslimaniziranih, tako i kod onih koji su sauvali hriansku vjeru svojih pradjedova. I ovo
svjedoi o sauvanoj porodinoj tradiciji kod ovog Burovia.
Mogue da je i prije njega imao kojeg sina, koji mu se u ratnim okrajima ubio, pa je tako doao red na Mehmeta II da ga naslijedi na poloaj novskog kapetana. Ovaj e se po svom ocu nazvati Rizvanagi. A isto tako i njegova dva mlaa sina.
Tako je Risto-Rizvan Burovi praotac svih Rizvanagia.

78

79

TREI DIO
RIZVANAGII BOKE
I. HERCEG NOVI
- Prva postojbina Rizvanagia
Kad smo govorili o muslimaniziranju Burovia, pisali smo i o Herceg Novom. Onome to smo tamo rekli o
ovom gradu, nemamo to da novoga dodamo. Zato vidite tamo drugi dio ove studije.
Herceg Novi je prva postojbina svih muslimaniziranih Burovia. Prema tome on je i prva postojbina njihovog
ogranka - zvani RIZVANAGI. Ovdje su roeni prvi Rizvanagii. Odavde su se rasprtili na sve strane svijeta.
Teko tome ko zaboravi svoju prvu postojbinu!
Tua zemlja tuga pregolema!
II. ISTORIJA RIZVANAGIA
Kako smo ve vidjeli, Rizvanagii Herceg Novog vode porijeklo od muslimaniziranih Burovia tog mjesta.
Iz istorije muslimaniziranih Burovia vidjesmo da se sin Grofa Miloa-Mehmeta I Burovia, Risto, prilikom
muslimaniziranja nazvao Rizvan. On je nastavio da se proziva Burovi, kao i otac mu, ali njegovi sinovi, sigurno
zazirui od tog hrianskog prezimena, a i sticajem okolnosti, po imenu svog oca Rizvan-age prozvali su se RIZVANAGII, obina stvar i praksa kod svih ljudi i naroda, posebno kod onih koji jo nisu stvorili tradiciju svog prezimena.
Znai, u drugom kolenu, a to su unuci grofa Miloa-Mehmeta I Burovia, uinie promjenu prezimena, ali
ne ba svi.
Raspolaemo sa dokumentima o tome.
Grof Milo-Mehmet I Burovi nije imao samo jednog sina - Rista-Rizvana, ve i kojeg drugog. Aku su potomci Rista-Rizvan-age Burovia promjenili prezime i nazvali se po njemu RIZVANAGII, potomci ostalih sinova
Miloa-Mehmeta I Burovia, sinovi i unuci ovoga, iako i oni muslimani, nastavili su da se prozivaju po prezimenu
svog oca i djede - Burovii, to nam nepobitno svedoe dananji Burovii muslimanske vjere.
Znai, jedan dio nasljednika Miloa-Mehmeta I Burovia nastavio je da se proziva Burovi, uvajui to prezime iz pasa u pas sa ponosom sve do dananjih dana. Sigurno, gordi na svoje plemiko, grofovsko porijeklo, oni nisu
prihvatili promjenu svog staroslavnog prezimena, kako su to uinili njihovi roaci - potomci Rizvan-age Burovia.
Razlog ove promjene kod sinova Rizvan-age Burovia mislim da treba traiti u neprekidnom neprijateljstvu
Burovia Perasta sa Turcima Herceg Novog. Sinovi Rizvan-age Burovia nisu se osjeali lagodno u muslimanskoj
sredini sa prezimenom Burovi, poto su hrianski Burovii Perasta bili zakleti neprijatelji Turske carevine i Turaka
uopte: a pod Turcima su se podrazumevali svi muslimani. U ogorenoj borbi muslimana protiv hriana, Burovii
Herceg Novog, kao muslimani, imali su i problema sa muslimanima svoje sredine, pogotovo zato to nisu bili obini
muslimani i graani, ve i pretstavnici vlasti, pa i vojni komandanti. Oni su u ime sultana vladali Novskim kadilukom. Oni su oteli Peratanima grad Risan na elo sa Miloem-Mehmetom Buroviem, ali su ga na elo sa njegovim
sinom Ristom-Rizvan-agom Buroviem izgubili: zahvaljujui neprekidnoj borbi i hrabrosti hrianskih Burovia Perasta, Risan se opet vratio pod mletaku zastavu. Ogoren, Rizvan-aga Burovi se opet uputa u novi rat protiv svojih
hrianskih rodaka Burovia i otima im Risan. Ovom prilikom izgleda da je i poginuo. Mogue je da su se upravo tada, njegovi sinovi, nasljeujui svog oca kao kapetani grada Herceg Novog i svekolike oblasti, kapetanije, i izjavili
za Rizvanagie, ne samo po obiaju (u ta vremena djeca su obino uzimala za prezime ime svog oca!), ve - kako
naglasismo - i zbog okolnosti nastale u borbi sa svojim hrianskim roacima iz Perasta, meu kojima se kao megdandija posebno istakao kvrgavi Grgur Burovi, koji im sred Risna ubi ovjeka.
Oni e nastaviti borbu svoga oca, posebno najstariji sin mu Mehmet-aga II, koji e naslijediti oca na poloaj
kapetana Herceg Novog i istai se svojim posebnim ratobornim duhom, nista manje kvrgav od pomenutog Grgura.
Prvi Rizvanagii roeni su u Herceg Novi. Tu im je tresnula glava o zemlju i otvorile su im se oi, progledali
su i prouli, progovorili i prohodali. Njihov praotac je grof Milo-Mehmet-aga I Burovi, koji je tu stigao iz Perasta,
kao hrianin, zajedno sa svojom porodicom, enom i djecom. Otac im je Risto-Rizvan-aga Burovi, sin spomenutog
Mehmeta I.
Rizvan-aga Burovi je imao tri sina, bar toliko smo mu ih identificirali do sada: Mehmet-aga II, Sulejman-aga

80

I i Jusuf-aga I. Svi su se ovi zvali Rizvanagii. Bar ih tim prezimenom sreemo u dokumenta tog vremena.
Sva tri sina Rizvan-age Burovia ivjeli su i umrli sa prezimenom Rizvanagi.
Sinovi Sulejman-age Rizvanagia, po ocu, prozvali su se SULEJMANAGII.
Istovremeno, sinovi Mehmet-age II Rizvanagia i Jusuf-age I Rizvanagia, mislimo da su nastavili sa prezimenom svog oca - Rizvanagi. Bar sinovi Mehmet-age II, ako ne i oni Jusuf-age I.
Mehmet-aga II se afirmirao kao junak od megdana, kao veliki vojskovoa, pa i kao savjetnik hercegovakog i
bosanskog pae, to vie i kao spretan diplomata. Sljedstveno - njegovi sinovi nisu imali zato da promjene to prezime. Ono je ve ovjenano slavom i potovanjem ne samo u Novskoj kapetaniji, ve i ire, u sandaku Hercegovime,
pa i u paaluku Bosne, ako ne i u granicama Turske imperije, kuda je jurio na svom atu sa isukanom sabljom njihov
neobuzdani otac, slavni megdandja Mehmet-aga Rizvanagi, strah i trepet za sve, kako za hriane, tako i za
musliane.
Poslije osloboenja Herceg Novog od turskog ropstva, zajedno sa svim ostalim muslimanima grada i okoline,
iselili su se za Hercegovinu i Rizvanagii. Tamo, u slubi sultana, oni e nastaviti borbu za ivot i dostojanstvo, kao i
svi drugi muslimani, pa e se i proslaviti, postae ne samo vii oficiri turske vojske, ve - mogue - i begovi, pae i
veziri. Mogue su tada promjenili opet prezime (Kao sinovi Sulejman-age, koji se prozvae po ocu Sulejmanagii!) i
nazvali su se RIZVANBEGOVII. U ovome nisam ni najmanje izrian. Naprotiv - kaem da to treba islijediti, prostudirati i dokazati. Ali apriori kaem: Rizvanbegovii Hercegovine, pa i sm veleslavni hercegovaki vezir Ali-paa, do dana kad ga sultan ustoliio u Mostaru na poloaj hercegovakog vezira, u dokumenta nam figurira kao Aliaga, pa i sa prezimenom Rizvanagi.
Okolnosti mi ne dozvoljavaju da isledim ovu granu Burovia. Nadam se da e moji potomci to uiniti, mogue i sami Rizvanagii.
Meu Rizvanagiima Herceg Novog proslavio se posebno kapetan Mehmet-aga Rizvanagi, koji je spjevan
ne samo u vie narodnih pjesama, ve i u jednom umjetnikom spjevu.

81

KAPETAN MEHMET-AGA II
Kadiju Herceg Novog Mehmet-agu I Burovia, poslije smrti, sigurno ga naslijedio na taj poloaj najstariji sin
Risto-Rizvan-aga Burovi, za koga pretpostavljamo da je imao tri sina: Mehmeta II, Sulejmana I i Jusufa I. Sva tri
su, kako emo vidjeti u nastavku, istorijski dokumentirani.
Da je Mehmet II sin Rizvan-age Burovia vidi se prije svega po njegovom imenu: on nosi ime svog djede
Mehmet-age I Burovia. Zatim, iz dokumenata o Herceg Novom i Perastu, on je dokumentiran kao kapetan Herceg
Novog. A kapetan ovog grada mogao je biti samo ako je naslijedio svoga oca Rista-Rizvana Burovia, sina Mehmetage I Burovia.
Jo jedna injenica: Mehmet-aga Rizvanagi, kako ete vidjeti u nastavku iz dokumenata, ne samo da je govorio srpsko-hrvatski jezik, ve je i pisao irilicom, kojom su na ovim prostorima vladali samo Sloveni i to - samo
oni iz plemikih porodica, jer je prosti puk bio nepismen.
Isto tako iz dokumenata vidimo da i njega na dunost kapetana Herceg Novog nasljeuju mulsimanizirani Burovii, to je bilo mogue samo ako su bili roaci, i to sasvim bliski: ako ne djeca njegova, onda braa.
I na kraju: Mehmet-aga Rizvanagi se pobratimio sa Buroviima Perasta, upravo zato to je bio i on Burovi:
drukije ga Burovii ne bi prihvatili za svog brata i da nije bio krvnik hriana.
Iz ve navedenih razloga, svi sinovi Rizvan-age Burovia promjenili su prezime. Oni su se po svom ocu prozvali RIZVANAGII.
Miljenja sam da se Mehmet-aga II rodio u Herceg Novom, negdje pred sami kraj XVI vijeka, oko 1590-te,
mogue koju godinu ranije ili kasnije, i da je uzeo aktivno uee 1624. godine u napadu berberskih gusara-pirata na
Perast. U protiv-napadu Peratani su oteli Turcima Risan. Upravo zato on je bio smijenjen od sultana Murata IV
(1623-1640) i na tu dunost, novskog kapetana, imenuje se njegov mlai brat Sulejman-aga, poto u to vrijeme, ako
je Mehmet-aga i imao nasljednika, taj mora da je bio sasvim mali, pa ga sigurno nije mogao nasljijediti na dunost
kapetana.
Ratoboran, Mehmet-aga se nije pomirio sa sudbinom. Nastavio je jurenje sabljom u ruci sa ratita na ratite,
uvijek u prvim redovima. Tako, u jednom novom okraju sa Peratanima, on oduzima njima Risan i sultan ga odman
imenuje dizdarom, komandantom grada, koji se puki zvao i kapetan, pa je kao kapetan Risna preao i u neka dokumenta tog vremena, utoliko prije to je i bio nekada kapetan Herceg Novog, pa su svi nastavili i dalje da ga nazivaju
kapetanom. A mogue je da je imao i in jusbae - kapetana.
Risan je po prvi put pao u turske ruke 1483. i u poetku 1484. godine. Osvojio ga Hadi-beg, sandak
trikonski. Poslije toga ovaj grad je stalno prelazio iz ruke Turaka u ruke Peratana i obratno. Po svim istoriarima, u
XVII vijeku, kada ga osvojio Mehmet-aga Rizvanagi, Risan je bio jaka tvrava, bar se takvim smatrala.
Mehmet-aga je po svemu bio i uviavan vojskovoa, bistar i pametan, jer se u dokumenta spominje kao
savjetnik hercegovakog vezira i bosanskog pae. P. Butorac pie: "U perakom opinskom arhivu ima svega 19
pisama Mehmet- age Rizvanagia, u ovo doba pa sve do perakog boja (15. svibnja 1654.) dizdara ili kapetana
risanske tvrave, a god. 1643. i nazora (upravljaa) hercegnovskoga i risanskoga. Mehmedov je zamjenik i u njegovu
odsustvu upravlja risanskoga emata ili okruga Ibrahimaga. Pisma su Mehmedova zanimljiva i vrlo vana za
razumijevanje razloga, to navedoe Turke da udare na Perast godine 1654. Ali su i vrlo znaajna za odnose Perasta
i Risna u ovo doba. Odaju i spretna diplomata. Pisana su irilicom".1)
Poslije stravinog napada sjeverno-afrikih pirata na Perast 1624., poto se Peratani ne iseljie, stalno su
traili od Mletaka da osvoje Risan od Turaka, kako bi bili sigurni u Perastu. To su uinili i 1649, pa Mleani
napadoe Risan i uz pomo Peratana, koje je predvodio njihov kapetan Grgur Burovi, osvojie ga. Tada se iz Risna
dizdar Mehmet-aga povukao u Trebinje, reorganizovao vojsku, prikupio nove snage i opet napada Risan i osvaja ga.
Tada i Grgur Burovi, opet uz pomoMleana, napadaju na Risan, osvoji ga i uini pokolj nad muslimanima.
Kako smo ve pisali, Grgur je bio poznat po njegovoj ratobornosti i nepomirlivosti sa muslimanima. Ova dva
ratoborna susjeda bila su za nesreu svojih podanika, jer su se stalno arkali orujem i bili po megdanima. Zato se
otac Grgura, nekadanji kapetan Perasta Nikola Burovi, sporazume sa bratom Mehmet-age, kapetanom Herceg
Novog Sulejman-agom Rizvanagiem, da se ove dve kvrgave glave pobratime i tako dokraje megdane i ratovanja,
pa da nastave da u budue ive u miru. Jo dok je bio kapetan Perasta Nikola Burovi je sazvao optii zbor i svima
objavio da ive u miru sa risanskim Turcima, a pod prijetnjom najteih kazni: za svaku tetu odgovarae svatko za
sve2). Pa i 1648, kad je kapetan Perasta njegov sin Grgur, a Kandijski rat u najveem jeku, Nikola nastavlja da
odrava prijateljske veze sa Sulejman-agom, kojim je uspostavio vjeru da naizmjenice uvaju mir na granici.3)
Poslije ovoga, iako su Peratani u posljednjem okraju uinili pokolj u Risnu, na molbu Grgura Burovia
Mehmet-aga oprata sve svim Buroviima i Peratanima, pa im daje i slobodan prolaz na tursko podruje, osim osmorici i sinovima Bucia - jer su im krvnici.4)

82

Istovremeno i Grgur Burovi otputa svojim kuama sa galije neke zarobljene ljude Sulejman-age, novskog
kapetana, za to mu se ovaj srdano zahvaljuje.5)
Mogue je razlog bratimljenja bio dublji. Zna se da Grgur nikada nije pristao na to pobratimstvo. Zato su
Mehmet-agi na bratimljenje izveli drugog Burovia. Risan je bio permanentna jabuka razdora izmeu Peratana i
Novljana.
Godine 1653 Risan je opet u Mletake ruke.
Iako zbratimljen sa Buroviima, Mehmet-aga misli samo kako da povrati Risan. Pavao Butorac pie: Ali
Paa engi je 1654. godine hercegovaki sandak. On posla Mehmed-agu Rizvanagia da kupi po Vlakoj zemlji
pai hara za opremu vojske. Rizvanagi je osobito bio kivan na Peratane, to ga Mleanima satjerae u zagorje iz
Risna, gdje bijae poglavica i dizdar. Paa se kretao izmeu Rtka, Riana, Banjana i Onogota. Raja je nudila pai
100.000 groa. On zaiska 150.000. Tuna raja to nije mogla da plati....6)
Podvlaimo rijei: Rizvanagi je osobito bio kivan na Peratane, to ga Mleanima satjerae u zagorje iz
Risna, gdje bijae poglavica i dizdar, jer emo se opet vratiti na njih.
Rije je o Trebinju, gdje je Mehmet-aga, kao dizdar tog mjestaca stacionirao svoje trupe i ekao pogodnu
priliku da ponovo uskoi u njegov Risan.
U iznenadnom napadu Maja 1654. godine Mehmet-aga je opet povratio Risan. Poslije tog uspjeha Ali Paa
engi naredi Mehmet-agi da udari i na Perast.
15. maja 1654, u jeku Kandijskog rata, Turci iz Herceg Novog, na elo sa dizdarom Risna Mehmet-agom Rizvanagiem napadnu Perast, koji su branili 80-100 branilaca i vojnika, preteno starci i ene, jer su mukarci, sposobni za rat, bili na moru.
Sem hajduka, sklonjenih u Perastu, odakle su stalno upadali na teritoriji Turske imperije radi dvoboja, ubijanja i pljake, povod za turski napad na Perast je i to su te godine ovi napali Popovo (koje je bilo u turskim rukama),
gdje pohvataju roblja i otmu zastavu turskog zapovjednika. Osokoleni engievim uspjehom kod Knina, Turci sada
hoe da se obraunaju i sa Peratanima.
Mehmet-aga je okupio oko sebe 5-7.000 ljudi i poveo ih u rat protiv Peratana. Sa njime su i njegova braa,
pa i kapetan Herceg Novog Sulejman-aga Rizvanagi, koji se, i pored svoje miroljubive politike, morao odazvati
sandakbegu i sultanu da poe u Kandijski rat. Sa njim su i ulcinjski gusari, na elo sa alirskim gusarom Mustaj
Reizom.
Do tridesetak perakih brodova sa mornarima i vitezovima nalo se tada izmeu Korule i Molunata, jer zbog
protivnih vjetrova, za nesreu, nisu mogli stii u Perast na vrijeme. aka branilaca, na elo sa tadanjim svojim
kapetano Trifunom Buroviem, za mnogo sati izdrala je teku borbu sa Turcima.
Mletaki providur Jeronim Loredan nije pourio da iz Kotora poalje jau pomo, ni onda kad su Turci bili
ve udarili na Perast.
U etvrtak, 14. maja 1654, na sm Spasov dan, Turci pooe iz Risna.
Mehmet-aga, koji je komandovao napadom, nou posla bega Ahagia da se spusti s Glogovca i da tako, sa
istoka, napadne Perast. Lino, sa najain odredom, uao je u Perast sa sjevernog kraja, preko Penia, da ovako
olaka plijen i oteti kuu pobratima Trifuna Burovia, vrebajui osobito njegove tri keri. Puka je pjesma iskitila
prianja o boju otmicom Burovevih keri, to nije istina.
Jo je bila no, kada u tri sata ispred petka, turskog svetog dana, zaurlaju Mehmet-agini ratnici i udare u
tambure u znak napada. Oni zau u grad i popale oko 36 kua. Izmeu ostalih i kuu Trifuna Burovia, kapetana
Perasta.
Napad s kopna na Perast poduprli su i hercegnovski Turci s mora. Do devet ormanica, pod vodstvom Mustaj
Reiza i Ulcinjana. Oni napadoe najprije selo Lepetane u Verigama, zatim dva oruana mletaka broda, koji se
odmah dadoe u bijeg prema Perastu.
Oko deset sat, kad je stigla mletaka vojna pomo, boj je bio svren.
Pavao Butorac pie: u boju zaglavi do 18 vienih Turaka. Pogibe i Mehmet-aga, uvaen savjetnik hercegovakoga i bosanskoga pae i poglavit pokreta turskoga napada na Perast. Pobratim ga Burovi zgodi iz puke pod
narandom, iznad kue Ferazine...Aga povika pobratima, da mu Peratani glavu ne otsijeku, ali Krsto i Lovro Kolovii dotre...Krsto mu odrubi glavu, a Burovi digne ma. Za nj mu nudie agini potomci visoku ucjenu, ali je on
odbi. Ma je snabdijen srebrom po narodnomu. Nakon njegove smrti, sin mu ga Nikola darova opini u znak odanosti. Ovoga maa vie nema. Mehmed-agina se puka uva jo u kui kontova Viskovia. Bijae nekad svojina Kolovia, pa Banovia. Po Mazarovievu rukopisu (str. 23-24) Mehmed-agu je puka zgrabila iz ardaka Mara (Maro)
Krilova, kod sv. Ivana. Luka ga Marovi ranjena uhvati kraj Spile, a Kolovi mu odrubi glavu.7)
Ivan Kruala je spjevao u 13-tercu poemu SPIEVANJE DOGAAJA BOJA PERAKOGA NA 15 SVIBNJA 1654, tampana u drugoj 100-godinjici boja. Butorac pie: Pjesmu Ivana Kruala su do u najnovije vrijeme
pjevali peraki mladii prigodom frainade (frascinata ital. znai povlaenje, dovlaenje), kad se dovlai svake

83

godine 22 srpnja kamenje pod Gospin otoi, da se nabaci na podlogu grebenasta dna.8)
Autor spjeva spominje kako se jedna turska eta spustila niz Velinie u Perast. U spjevu se govori kako u kui
Tripa Burovia nije bilo ni Tripa niti ljubavnice mu (Mehmet-age!), niti triju keri Tripa.
Boj Perasta protiv Mehmet-age Rizvanagia i njegova pogibija opjevan je i u vie narodnih pjesama u Perastu. Dvije pjesme je objelodanio dr. Valtazar Bogii u zbirci NARODNE PJESME, Beograd 1878., str. 162 i 165.
O Mehmet-agi je pisao u svom romanu GROFICA MARGARITA i Kaplan Burovi.
U osmercu opjevao je boj Peratana i Mehmet-age i barski nadbiskup Andrija Zmajevi. P.Butorac pie: "Pjesmu hvale uvelike. Bila je u posjedu kue Smea; sad je u Jugoslovenskoj akademiji u Zagrebu".9)
Na dunost dizdara Risna Mehmet-agu e naslijediti njegov najmlai brat Jusuf-aga Rizvanagi, to nam svjedoi da su mu sinovi bili jo uvijek sasvim nedorasli.
Kako se iz izloenog vidi, Mehmet-aga nije umro bez nasljednika. Treba istraiti njegove potomke, ne samo
sa prezimenom RIZVANAGI, ve i RIZVANBEGOVI.

_________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA U 17. i 18 STOLJEU, politiki pregled, Perast 2000, str. 35.
2) Iden: str. 35.
3) Iden: str. 47.
4) Iden: str. 37.
5) Iden: str. 85.
6) Iden: str. 49.

84

7) Iden: str. 59.

8) Iden: str. 66.
9) BUTORAC, Pavao: ZMAJEVII, c.d., str. 23.

KAPETAN SULEJMAN-AGA I
Skari ima pravo kad kae da je Sulejman-aga potomak Miloa-Mehmeta Burovia, ali ne i kad kae da je
njegov sin1). Na bazi naeg istraivanja izlazi nam da je Sulejman-aga bio unuk Miloa-Mehmeta Burovia, a da se
sin ovoga zvao Rizvan, sigurno muslimanizirani Risto Burovi. Tako ispada da je Sulejman-aga bio sin Rizvan-age
Burovia i da se po oevom imenu prozvao Rizvanagi. Roen u Herceg Novom, negdje oko 1600. godine, Sulejman-aga je odrastao i vaspitao se kao sin novskog kadije i kapetana.
Nema sumnje da je Sulejman naslijedio od svog miroljubivog oca strpljivost, umjerenost i miroljublje. Mogue je i uestvovao u tadanjim ratnim okrajima, ali nije bio tako revnostan ratnik, ponajmanje kao njegov brat Mehmet-aga. Vie se istakao miroljubljem. Zato, kad je pao u nemilost kod sultana njegov pomenuti brat, kapetan Mehmet II Rizvanagi, sultan imenuje za kapetana Herceg Novog Sulejman-agu. To se desilo negdje odmah poslije napada berberskih pirata na Perast, 1624. godine, za to je dobar dio odgovornosti snosio i tadanji kapetan Herceg Novog, koji je zato i kanjen otrstranjenjem sa tog poloaja.
Kapetan Sulejman-aga uinio je sve da bi sauvao mir na granici sa Perastom i svojom hrianskom braom.
Poto je pobratimio svog starijeg brata Mehmet-agu sa kapetanom Perasta Trifunom II Buroviem, on 1648. godine
pie mu i pismo, kojim mu kae da je uhvatio vjeru sa popom Radulom da naizmjence uvaju mir. 2)
Pod vladavinom Sulejman-age Novskom kapetanijom, jo u toku Kandijsko rata, izgraena je u Sutorini pravoslavna crkva Sv. ore (1650). Sve ovo svjedoi o relativnoj vjerskoj toleranciji ovog muslimaniziranog Burovia
prema svojoj hrianskoj brai, koji ovim svojim gestom dokazuje da je bio dostojan sin svoga oca Rizvan-age, za
koga se ve zna da je kao novski kadija i kapetan dozvolio gradnju mnogih crkava.
Biti na elu jedne kapetanije nije bila mala
stvar. Kako emo vidjeti i iz daljeg izlaganja, to je
bila visoka i jako odgovorna dunost. Kapetan je
bio vrhovni vojni i civilni upravnik na itavoj povjerenoj teritoriji. Svi ostali slubenici i vojni dostojanstvenici kapetanije bili su pod njegovu komandu. A Novska kapetanija, kako vidjesmo, bila je
prostrana, sa izmjeanim stanovnitvom etiri vjera:
dvije hrianske (pravoslavna i katolika) i dvije
muslimanske (suniti i bektainci). Sve etiri meusobno zakrvavljene. Usto i na granici sa etiri hrianske drave, najneprijateljski raspoloene: Crna
Gora, Mletaka Republika, Dubrovaka Republika i
Austrijsko Carstvo. Sve etiri su zabijale nos u unutranje poslove kapetanije i svakako nastojale da je
destabiliziraju, da mute vode i da diu raju na ustanak, kad god su sami polazili u rat protiv Turske
imperije i kad nisu polazili, posebno Dubrovnik.
Iz raspoloivih dokumenta nam izlazi da je
Sulejman-aga imao dva sina:Daut-agu i Resulbega I
Oba ova sina, po njegovom imenu prozvali
su se SULEJMANAGII. Tako nam izlazi da je
Sulejman-aga Rizvanagi praotac svih Sulejmanagia Herceg Novog i njihovih sljedbenika gdje god
se nalaze danas po svijetu.
Godine 1657. na elu Novske kapetanije sreemo njegovog sina Daut-agu. Po svemu izgleda da je Sulejman-

85

aga u to vrijeme ili umro, ili ubijen u kakvom ratnom okraju: 1645. godine poeo je Kandijsi rat i Sulejman-aga je
sa svojim Novljanima sigurno morao da se odazove sultanovom pozivu. U tom ratu on je poveo i svog mlaeg sina
Resul-bega.
Kako smo to naglasili, godine 1654. Peratani su izvojevali sjajnu pobjedu nad Turcima, pa postoji mogunost da je u toj borbi, pored svog brata Mehmeta II, poginuo i novski kapetan Sulejman-aga, jer se poslije te bitke,
kao novski kapetan, spominje Daut-aga Sulemajagi, najstariji sin Suleman-age.
Savo Nakienovi pie: Blizu manastira Savine je ardak Soliman Agia, gdje je vlada mletaka smjestila
bila vladiku Savatija, sa kaluerima.3) Nema sumnje da je rije o nekom od sinova Sulejman-age Rizvanagia, koji
su se po njemu prozvali Sulejmanagii. Mogue je to bio ardak Daut-age Sulejmanagia. Ne iskljuuje se
mogunost da jet o bio ardaj i Resul-bega Sulejmanagia, mlai brat Daut-age.

___________________
1) SKARI, Vladislav: TREBINJE U XVIII VIJEKU, Sarajevo 1933, str. 27-28. Separat iz GLASNIKA ZEMALJSKOG MUZEJA.
2) BUTORAC, Pavao: BOKA U 17. i 18 STOLJEU, cit. djelo, str. 47.
3) NAKIENOVI, Savo: cit. djelo, str 500.

DIZDAR JUSUF-AGA I
Za postojanje Jusuf-age I Rizvanagia saznajemo od istoriara Pavao Butorac, koji ga spominje u svom djelu
kao brata Mehmet-age II Rizvanagia.1)
Poto je Mehmet-agu II Rizvanagia, na poloaj novskog kapetana, nasljijedio Sulejman-aga I, zakljuujemo
da je on bio prvi sin Rizvan-age, a Jusuf-aga I - trei.
Nema sumnje da se i Jusuf, kao sin Rista-Rizvan-age Burovia, rodio u Hereg Novi, mogue u prvoj deceniji
XVII vijeka. Polazei od injenjice da su mu oba starija brata, pomenuti vladari Novske kapetanije, bili obrazovani, i
to visoko obrazovani i istaknuti intelektualci, sigurno je i on stekao obrazovanje njegovog vremena.
Jusuf-aga je najee ivio u Rismu, poto je tamo, kako nam to kae Butorac, imao i svoje posjede. U Risnu
je Jusuf-aga esto bio i vekil svog brata, na dunost dizdara grada, ili i kapetana, kako se po nekim dokumentiva
spominje zapovjednik tog grada.
Poslije smrti Mehmet-age, 1654. godine, po svemu izgleda da je poloaj upravnika Risnom sultan povjerio
Jusuf-agi, tako da je on bio i zvanini dizdar tog grada, i to jedno dugo vrijeme, mogue sve do svoje smrti.
Iz jednog dokumenta saznajemo da je ovaj Jusuf-aga Rizvanagi, sa poloaja upravnika Risna, krivo izvijestio
Bolicu, da se Turci spremaju na Split, a ovaj - sa svoje strane - zaveo tako u bludnju Loredana.
Risan je esto prelazio iz ruke Turaka u ruke Mleana, i obratno, pa su se oko njega uvijek vodile borbe izmeu Turaka i Peratana, koji su Risan smatrali dio svoje teritorije.
Kad god bi Peratani zavladali Risnom, i Jusuf-aga, kao njegov pokojni brat Mehmet-aga, povlaio se sa svojim odredom vojnika u zagorje iz Risna, gdje bijae poglavica i dizdar. Kako smo naglasili, ovo zagorje bilo je
Trebinje. Godine 1664. i 1665. spominje se u Trebinje - kao kapetan - neki Jusuf. Tako akademik Vojislav Kora
pie da prvi podaci o Trebinju pod turskom vlau su iz 1664. i 1665. godine. Sljedstveno on, kao prvog poznatog
vladara Trebinja belei ovog Jusufa, koji je bez sumnje na Jusuf-aga Rizvanagi. A ovo znai da je 1664-1665. godine Jusuf-aga bio kapetan Trebinja, odnosno dizdar, jer tada Trebinje nije imalo svog kapetana.
Ovo se potvruje i injenicom to je upravo tada, godine 1664. i 1665, Risan opet dopao pod mletaku vlast
Peratana i dizdar Risna, Jusuf-aga Rizvanagi, kako smo to ve naglasili, morao se povui sa svojim odredom voj-

86

nika u poleinu grada, a to je bilo - Trebinje. Mi mislimo da je tadanji kapetan grada Herceg Novog Resul-beg
Sulejmanagi imenovao svog strica Jusuf-agu Rizvanagia na dunost dizdara Trebinja, dok ponovo ne zavladaju
Risnom, kako je to inio u svoje vrijeme i Mehmet-aga Rizvanagi.
8. prosinca 1670 Jusuf-aga, sa 6.000 Turaka pokua da uzme Risan, ali Peratani ga odbiju i prinude na uzmak u Trebinje, uz velike gubitke. U ovom boju Peratani su pomognuti mnogo i od hajduka, koji su Risan pretvorili
u svoj ratniki kamp, sou, bazu i placdarm. Uzeo je uee sa sabljom u ruci i nadbiskup Andrija Zmajevi, koji je o
ovom boju ostavio i svoje pismeno svjedoanstvo.
9. maja 1671. godine, dizdar Trebina Jusuf-aga opet pokua da zauzme Risan, ali bezuspjeno. U tom okraju
Turci su opet nastradali. Peratane opet pomau hajduci, ali ovaj put i sa neprijateljskim ciljevima: oni su se spremali
da uzmu u svoje ruke vlast ne samo u Risnu, ve i u Perastu.
U ovoj situaciji, da bi likvidirao hajduke, koji mu svojim upadina nisu davali mira, Jusuf-aga nahuka Portu
na njih, pa ova zatrai od sinjorije u Mletke da se hajduci uklone iz Risna. Ovo iskoriste peraka gospoda da se oslobode hajduka, kojih je bilo oko 1500. Tako se oni povukoe iz Risna u Perast, a zatim - mletakim laama - i u Istru
(dananja Hrvatska).2)
Ne znamo kako je zavrio svoj ivot dizdar Jusuf-aga, niti koga je ostavio iza sebe. Izgleda da je doivio duboku starost i da je ostavio iza sebe sina, koji ga sigurno naslijedio na poloaj dizdara Risna i Trebinja. U dokumenta
smo nali jednog Biljalja, koji je 1687. godine bio dizdar Trebinja. Mogue je ovaj sin Jusufa I Rizvanagia, ali mislimo da postoji vea mogunost da je bio njegov unuk, poto je ovaj Biljalj savremenik novskog kapetana Osmanbega Resulbegovia.
Kad su Mleani sa Bokelima opsedali Hercegnovi, od svih koje je pozvao u pomo kapetan Osman-beg Resulbegovi, samo mu se dizdar Trebinja Biljalj odazvao i tu je poginuo, pod zidine Herceg Novog, u pokuaju da pritekne u pomo svom roaku.
Vie je nego sigurno da su sljedbenici Jusuf-age nastavili da se prozivaju Rizvanagii i da su preivjeli sudbinu ostalih Rizvanagia, sljedbenika njegovog najstarijeg brata - Mehmet-age II.

____________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 64.
2) Iden: str. 95.

87

ETVRTI DIO
SULEJMANAGII
I. HERCEG NOVI
- Prva postojbina Sulejmanagia Sulejmanagii se po prvi put pojavljuju u istoriji na teritoriji Herceg Novog, i to u gradu, pa zato kaemo da je
taj grad i njihova prva postojbina, koljevka, koja ih je odnjihala.
Mi smo o Herceg Novom pisali u drugom dijelu ove istorije, u vezi sa prvom postojbinom muslimaniziranih
Burovia, u koje spadaju i Sulejmanagii, kao njihov ogranak.
Nije potrebno da ovdje o Herceg Novom ponovimo ono to je ve reeno tamo.
Ovdje samo naglaavamo da je Herceg Novi prva postojbina Sulejmanagia, jer su se sa ovim prezimenom
ovdje, u ovom gradu, po prvi put pojavil. Tu im je roen njihov praotac i tu su im sahranjeni njihovi pradjedovi.
II. ISTORIJA SULEJMANAGIA
Oni koji su itali sa panjom ovu istoriju, sigurno ve znaju da su Sulejmanagii jedan ogranak novljanske
porodice Rizvanagi. A Rizvanagii - ogranak novljanske porodice Burovi. Tako izlazi da su i Sulejmanagii,
ustvari, Burovii.
Konkretno imamo ovo stablo: Milo-Mehmet-aga I Burovi ima sina Rista-Rizvan-agu Burovia, a ovaj sinove Mehmet-aga II, Sulejman-aga I i Jusuf-aga I.
Sinovi Rista-Rizvan-age Burovia ostavili su prezime svoga oca i prozvali su se po njegovom imenu Rizvanagii.
Sljedstveno: Sulejman-aga I se prozivao R i z v a n a g i .
Iz dokumenata saznajemo da je on imao dva sina: Daut-agu i Resul-bega I.
Sinovi Sulejman-age I Rizvanagia naputaju prezime svog oca i, po njegovom imenu, prozvali su se Sulejmanagii. Prirodna i sasvim poznata stvar svugdje po svijetu, gdje se prezimena jo nisu ustalila. Njegove sinove
nije vezivalo nita sa skorojevikim prezimenom Rizvanagi. Naprotiv: budui da je njihov stric Mehmet-aga II Rizvanagi bio veliki megdandija i beljadija, pa i veliki enskaro, kako to izlazi iz narodnih pjesama o njemu, imali
su od tog prezimena i nepriljika, tekoa. Vjerujemo da je ovo jedan od razloga to se oni priklanjaju imenu svog oca
i po njemu su se prozvali Sulejmanagii. Mogue je u ovome odigrao svoju ulogu i dobar glas koji je uivao njihov
otac kako u Herceg Novom, tako i kod Mletaka, kod Peratana, a posebno i kod sandakbega u Hercegovini, mogue
i kod vezira u Bosni, pa i kod sultana u Istanbolu.
Svojim radom, znojem, Sulejmanagii su doprineli da se Herceg Novi i okolina koliko-toliko izmijene, izgrade i dograde. Tako su doprineli i u njegovom ekonomskom razvoju.
Posebno Sulejmanagii doprinose u istoriji ovog grada i okoline. Oni su kapetani grada i oblasti, to znai vrhovna vlast, pretstavnici hercegovakog pae, sandakbega, pa i samog sultana turskog, koji ih je imenovao ili ratificirao na taj poloaj.
Pod vodstvom Sulejmanagia gradani Herceg Novog i itave kapetanije grade svoj ivot, rade, proizvode, pa
uzimaju i udjela u svim ratovima kapetanije i Turske imperije.
Znaajna injenica za njih je to su prvi muslimanizirani Burovii koji manifestiraju svoju odanost prema svojoj hrianskoj brai.
U borbi Turaka protiv Dubrovake Republike, kako emo vidjeti iz dokumenata, oni e se i rtvovati za od-

88

branu Republike, dokazujui ovako da su im blii i drai bili njihova hrianska i slovenska braa, Dubrovani, od
muslimana i Turaka, koji su doli tu iz Azije kao okupatori i zulumari.
Sa druge strane, u borbi Turaka protiv Perake kapetanije, za svo vrijeme njihovog kapetanovanja Herceg Novim, nemamo znaajnih sudara i okraja. Naprotiv, imamo relativno mirno razdoblje. Kapetan Herceg Novog Sulejman-aga I je taj koji e prihvatiti insistiranje da se pobratime njegov kvrgavi brat Mehmet-aga II sa kvrgavim
roakom, kapetanom Perasta Grgurom Buroviem, i da tako prestanu sa kavgama i mejdanima, krvarenjima, pa da
otponu mirnu saradnju, dobrosusjedstvo. Sulejman-aga je taj koji sklapa i ugovor sa kapetanom Perasta Nikolom I
Buroviem da zajedniki uvaju granicu i da dozvole prijelaz graana na jednoj i drugoj strani svojim poslovima. U
to vrijeme i kapetan Perasta Grgur Burovi vraa Sulejman-agi zarobljene Turke.
Ovi Sulejmanagii su odigrali znaajnu ulogu ne samo u istoriji Herceg Novog, ve i Turske imperije. Pod
vladavinom Sulejman-age Novskom kapetanijom, jo u toku Kandijskog rata, izgraena je u Sutorini pravoslavna
crkva Sv. ore (1650). Sve ovo svjedoi o relativnoj vjerskoj toleranciji muslimanskih Burovia prema svojoj hrianskoj brai, posebno ovog Sulejman-age, koji ovim svojim gestom dokazuje da je bio dostojan sin svoga oca
Rizvan-age, za koga se ve zna da je kao novski kadija i kapetan dozvolio gradnju mnogih crkava.
Poslije pada Herceg Novog u Mletake ruke, 1687. godine, i Sulejmanagii, kao skoro i sve druge muslimanske porodice ovog grada i okoline, iselie se ko za Ulcinj, a ko za Hercegovinu, poglavito u Trebinje, pa i za Bosnu i
ko zna gdje drugo.
Meu Sulejmanagie Herceg Novog proslavio se posebno sm kapetan Sulejman-aga I, pa oba njegova sina:
Daut-aga Sulejmanagi i, posebno, Resul-beg I Sulejmanagi, koji e postati i otac jedne nove porodice RESULBEGOVI.

89

SULEJMAN < Suleman

KAPETAN DAUT-AGA I
Daut je najstariji sin Sulejman-age Rizvanagia-Burovia. Roen je u Herceg Novom, negdje poetkom XVII
vijeka, mogue oko 1620, poto ga 1657. godine sreemo na dunost kapetana Herceg Novog, a po njegovom postupku, upravo iz te godine, zakljuujemo da je bio zreo ovjek. Tada je morao da ima oko 40 godina.
Kaemo da je bio najstariji sin Sulejman-age, poto je svoga oca naslijedio na poloaj kapetana, dunost ova
koja je po turskim zakonima tog vremena prelazila obino sa oca na najstarijeg sina, izuzev posebnih sluajeva.
Da je Daut-aga bio kapetan Novske kapetanije, vidi se iz jednog pisma, koje nam navodi V.Skari 1). A potvruje nam to i injenica to u ratu od 1657. godine on vodi i komanduje Novljanima, vojnim snagama novske kapetanije.
Godine 1645. poeo je Kandijski rat. Njegov otac, kapetan novske kapetanije, pozvan od sultana polazi u rat

90

na elu vojnih snaga novske kapetanije, uzimajui sa sobom i svog mlaeg sina Resula, a ostavljajui kao svog vekila na elu novske kapetanije svog starijeg sina Daut-agu.
U Kandijskom ratu, upravo 1654. godine, Peratani su izvojevali sjajnu pobjedu nad Turcima. Burovii su u
toj borbi odigrali glavnu ulogu, kao vojvode i vitezovi, a grof Trifun Burovi i kao kapetan Perasta. U toku ratnih
operacija poginuo je Mehmet-aga II Rizvanagi - dizdar-kapetan Risna, mogue i njegov brat Sulejman-aga Rizvanagi, novski kapetan.
Tada sultan imenuje na dunost kapetana Herceg Novog Daut-agu, najstarijeg sina Sulejman-age, koji je i do
tada bio na elu kapetanije, samo kao vekil svog oca.
Daut se sigurno od ranije istakao u slubi sultana, dok mu je ovaj dodjelio titulu age i priznao ga za kapetana
Novske kapetanije.
Poetkom marta 1657. godine za novog sultanovog namjesnika u Bosni postavljen je Sejdi-Ahmet-paa, koji
je uivao visoki ugled. Bio je poznat kao energian i odluan, nemilosrdan. Istovremeno i kao gramziv. Bezobzirno
je nastojao da se to prije obogati. Sa oko 6.000 ljudi on je krenuo na Hercegovinu pljakajui je na sve strane. U
Trnovcima, kod Bilee, izaao mu je u susret kapetan Daut-aga, vodei 200 nefera iz hercegnovske kapetanije. On se
nije sloio sa painim pljakanjima. Suprotstavio mu se i pismom izvijestio Dubrovnik o painim namjerama da prodre u upu dubrovaku da je opljaka i pustoi. Naravno da su Dubrovani odmah preduzeli mjere da se odbrane. I
Sejdi-Ahmet-paa odmah raportira o tome sultanu, izraavajui mu svoje negodovanje i nepovjerenje prema Dautagi. Tada je sultan skinuo Daut-agu sa dunosti kapetana i imenovao na tu dunost njegovog brata Resul-bega.
Evo jedan pasa iz tog pisma, upueno Dubrovanima: I mi, hodei iz Trebinjafermasmo se na brdo sa
svijem naijem Novljanom i nijesmo nikomu dali od naijeh Novljana da vi u upu uljegnuzato nam toliko doe
alost u srce nae kroz zlo i zulum koji se ini u upia pake se, nakon toga, u Trebinju malo se ne pobismo s reenom vojskom.
Sigurno da ovako nije mogao da pie jedan Turin, okupator. Ne kaemo ovo samo zbog jezika, ve i zbog
oitog bratskog saosjeanja ovog Sulejmanagia, posebno zbog njegovog stava prema turskom zlu i zulumu, koji se
ini u njegovoj domovini.
Sejdi-Ahmet-paa, kao i svi Turci redom, sigurno nije pljakao po Hercegovini Turke i muslimane, ve hriane, sirotinju raju. Suprotstavljanje Daut-age nije bio izraz samo njegove asti, njegovog potovanja zakona i odredbi sultana, ve i njegovog bratskog saosjeanja sa hrianskom rajom, za koju je dobro znao da su mu braa po krvi.
Da je Daut-aga odmah smjenjen sa te dunosti, svjedoi nam Evlija elebija, koji ga lino poznavao, jer je 1664. godine konaio kod njega, u Starom Slanu, i spominje nam ga kao emina tog mjesta. 2)
Upozorenje Dubrovana o zlim namjerama Sejdi-Ahmet-pae svjedoi nam da je Daut-aga bio pozitivno raspoloen prema Dubrovakoj Republici, koja je za svoju samostalnost plaala turskom sultanu 15.000 dukata godinjeg hara. Kako emo vidjeti u produetku, sinovi njegovog brata e na teritoriji Dubrovake Republike imati i svoja imanja, posjede. Po svemu izgleda da su muslimanizirani Burovii odravali posebne prijateljske veze sa Dubrovanima. Oni su podravali jedni-druge.
Pavao Butorac nam spominje Daut-agu kao kapetana Herceg Novog i 1676.3) Mogue je te godine bio vekil
svog brata Resul-bega. Navodno, Daut-aga je pisao pismo kapetanu Perasta Matou Matoeviu, kojim mu trai povratak 35 goveda, koja su odvukli sa turske teritorije peraki hajduci nekom Draku Ogrizoviu.
Nema sumnje da kapetan Daut-aga, ako nije imao i harem, bio je oenjen i imao je djece, pa i muke. Sulejmanagii, koji se 1687. godine iseljavaju iz Herceg Novog, sigurno su njegovi sinovi, ako ne i koji mlai brat (izuzev
Resul-bega!) sa svojim sinovima. Naalost, do danas nemamo nikakvih drugih podataka.
_____________
1) SKARI Vladimir: c.studija, str. 27-28.
2) ELEBIJA, Evlija: PUTOPIS, knjiga II, str. 212.
3) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 97.

KAPETAN RESUL-BEG I
Resul-beg Sulejmanagi je drugi sin kapetada Sulejman-age I Rizvanagia. Rodio se u Herceg Novom, negdje
u prvoj polovini XVII vijeka, mogue oko 1625. godine, poto mu se drugi sin, Osman-beg, 1673. godine spominje
kao orbadija novskih janiara. Tada je Osman-beg imao najmanje 25 godina, a otac njegov - oko 50.
Resul je prvi poznati Burovi koga je sultan udostojio sa titulom BEGA. Plemie i njihovu djecu, po njihovom muslimaniziranju, sultan je obino odmah priznao za begove, to izgleda nije sluaj i sa muslimaniziranim Miloem, sinom grofa Jovana Burovia, o emu smo ve izloili razloge u poglavlju o kadiji Mehmet-agi I Buroviu.
Resul-beg je uzeo uee pored oca u Kandijskom ratu 1645-1669. Po ubistvu oca on nastavlja ratovanje. Sultan ga sigurno jo u toku rata priznao za bega, pa se poeo nazivati Resul-begom.
Kako emo vidjeti iz jednog pisma, koje Osman-paa Resulbegovi, pomenuti sin Resul-bega, pie Dubrova-

91

nima, titula bega je data Resul-agi Sulejmanagiu posebnim beratom sultana1). Od tada je Resul priznat za bega, pa
mu je time automatski priznato i plemiko porijeklo.
Godine 1657., poto je sultan skinuo Daut-agu sa dunosti kapetana Herceg Novog, imenuje na tu dunost
njegovog brata Resul-bega Sulejmanagia, kojom ga prilikom povlai sa ratita i vraa u Herceg Novi.
Resul-beg se sigurno istakao u slubi sultana, prvenstveno na bojnom polju, ne samo u Kandijskom ratu, ve mogue - i u Erzerumu, pa i kod Kazana u Rusiji, ime je zasluio ne samo titulu bega, ve i koji vii vojni in, ako
ne i titulu pae. Na putu sa ratita za Herceg Novi, Resul-beg se sigurno zaustavio u Istanbul, da se pokloni sultanu.
Sada se setite svega onoga to je pisao Mustafa Busuladi u njegovoj istoriji o Resulbegoviima, za MiloaMehmeta-Resula Burovia i za njegove sinove, koji se poslije smrti svog oca kod Kazana vraaju u Istanbul i, nagraeni od sultana, imenuju se na elu Novske kapetanije. Kako vidite, on je kontaminirao imena i vremena.
Da je Resul-beg imenovan na dunost kapetana Novske kapetanije zakljuujemo ne po onome to o njemu kae M.Busuladi, ve bazirajui se na injenicu da se 1687. gonine, na elu Novske kapetanije, kao njen kapetan, nalazi njegov pomenuti sin - Osman-beg.
Poto se, kako rekosmo, 1673. godine Osman-beg spominje kao orbadija novskih janiara, znai da on nije
naslijedio strica Daut-agu. Poloaj novskog kapetana od 1657. godine, kada je sa te dunosti skinut Daut-aga, do
1673. godine, kada se Osman-beg spominje kao orbadija novskih janiara, nije mogao ostati prazan. Na poloaj
Novskog kapetana nije mogao doi ni stariji sin Resul-bega, Arslan-beg, ne samo to je 1657. bio jo isuvie mlad za
tu dunost, ve i zato to, da je on imenovan na tu dunost, onda 1687. ne bismo sreli na dunost novskog kapetana
Osman-bega, ve njegovog brata, Arslan-bega.
Kada je 1664. godine posjetio emina Daut-agu u Novom Slanom, Evlija elebija je posjetio i novskog kapetana Resul-bega, samo ne u Herceg Novom, ve u njegovom konaku u Ljubomiru. U njegovim spomenutim putnim biljekama, elebija pie da je u sarajima gradskog kapetana napravljen tako veliki banket da se to ne moe opisati. Dobio je tu i poklon, kao i Suhrab Mehmed-paa i Praali Mustafa-paa, koji su pozvani na taj banket zajedno sa
njim.2)
Mislimo da i ovaj banket, sa tako visokim gostima, svjedoi da je Resul-beg ve bio ne samo kapetan te oblasti, ve i paa.
Za vrijeme kapetanovanja Resul-bega Herceg Novim u ovom gradu su izvrene velike promjene, ne samo
zbog ekonomskog uspona kapetanije, ve i zato to se Turska pripremala za polazak na Be. Po svjedoenju Evlije
elebije, grad je utvren snanim zidovima i novim utvrenjima, koja su bila sastavljena od dveju meusobno povezanih cjelina: Donjeg ili Starog i Gornjeg ili Novog grada. Donji grad se nalazio na samoj obali mora. Iz njega se
izlazilo i ulazilo na tri kapije. Imao je i pet razvijenih i dobro naseljenih mahala. U arsiji ima 300 duana i u
njima svih vrsta robe. Gornji grad je uglavnom bio vojno utvrenje sa itnim hambarima, cisternama, skladitima
za municiju i drugim objektima za potrebe vojske. Na obali vode Tople odrava se panaur, koji se zove panaur
Dajnica. Na obali potoka Topla, kod kue hadi Husam-age, nalazi se jedno divno stablo datule. elebija pie da je
u gradu bilo sedam osnovnih kola, dvije medrese, pet esama, 46 damija i 47 mesdida.3)
Za vladavine Resul-bega Novskom kapetanijom hriani Ratievine su htjeli da izgrade crkvu Sv. Vrai, pa su
se za to obratili molbom kapetanu krajine. Ovaj im je dozvolio, poto se za to savjetovao i sa sandak-begom Topalpaom. Turci obino nisu dozvoljavali hrianima da grade crkve u mjesta nastanjena sa muslimanima. Pa i u mjesta
gdje su hiriani bili stoprocento stanovnitvo, trebale su posebne molbe i dozvole, preko toga da plate i svakojake
dabine, mito, da bi im se dozvolilo to.
Resul-beg je po svemu poginuo na bojnom polju, i to pod zidine Bea, 12. septembra 1683, u ratnim operacijama tog dana, a branei sultana, koji ga pozvao sa svim vojnim snagama njegove kapetanije. Poto je sa njim bio u
rat i njegov najstariji sin, Arslan-beg, kao vekila na poloaj novskog kapetana, kao i obino, ostavio je drugog sina,
Osman-bega, koji e ga - poto se Resul-beg nije vratio sa bojita - i nasljijediti.
Ve smo spomenuli dva njegova sina: Arslan-bega I i Osman-bega I. Iz dokumenata tog vremena vidimo da
je imao jo dva druga mlaa sina: Hasan-bega I i Salih-bega I.
Sinovi kapetana Resul-bega Sulejmanagia, od dana kada im je otac proizveden u bega, zbog gordosti za ovo
plemiko zvanje, vie se nee prezivati kao i njihov otac, SULEJMANAGI, ve RESULBEGOVI. Ova gordost
se sasvim jasno vidi iz pomenutog pisma Osman-pae Resulbegovia, koje donosimo u poglavlju Dokumenta. Nema
sumnje da su izmedju AGE i BEGA izabrali ovu drugu titulu, poto je bila via u hijerarhiji turskog feudalnog drutva, a po tadanjim turskim zakonima ona je bila i nasljedna, pa su se od tada begovima mogli nazvati i oni, njegovi
sinovi.
Begovi su bili na vrhu drutvene ljestvice u Turskoj imperiji. Za njima su dolazile age, zatim obini ljudi (koji
su se obino oslovljavali po svom zanimanju) i, na kraju te ljestvice, bila je sirotinja raja, skoro sasvim obespravljena.
I samo ime RESUL je privlanije od imena SULEJMAN. Na arpskom jeziku RESUL znai boji izasla-

92

nik. Po KUR'ANU pejgamer Muhamet je Resul-u-lah.

Razlog promjene prezimena od Burovi na Rizvanagi, zatin i na Sulejmanagi, naglasili smo na svome mjestu. Ovdje naglaavamo da jedan od raloga promjene prezimena od Sulejmanagi na Resulbegovi, pored navedenog, jeste i injenica to prezime Sulejmanagi nije stiglo da se ustali i da stvori neku tvrdu tradiciju, a to nam sa
druge strane dokazuje da je to prezime bilo novo, proizalo naputanjem jednog drugog prezimena, konkretno prezimena Rizvanagi, koje isto tako nije stvorilo neku tradiciju.
Vladimir Skari kaze da od Resul-bega Sulejmanagia potiu svi Resulbegovii4). Tako je ovaj Resul-beg, sin
Sulejman-age Rizvanagia i unuk grofa Miloa Burovia (zvani Mehmet-aga I), postao praotac i kum svih Resulbegovia.

__________________
1) KORA, V: TREBINJE, cit. djelo, knjiga II, dio 1, str. 254.
2) ELEBIJA, Evlija: PUTOPIS, cit. djelo, str. 189.
3) Iden: str. 438-439.
4) SKARI, Vladimir: cit. studija, str. 27-28.

93

PETI DIO
RESULBEGOVII HERCEG NOVOG
I. HERCEG NOVI
- Prva postojbina Resulbegovia O Herceg Novom smo ve pisali kao o prvoj postojbini muslimaniziranih Burovia, pa i njihovih ogranaka:
Rizvanagia i Sulejmanagia. Izneli smo dosta detaljno i jasno istoriju tog grada, kao i ulogu koju su u toj istoriji
odigrali muslimanizirani Burovii-Rizvanagii-Sulejmanagii.
Herceg Novi je i prva postojbina Resulbegovia.
Tu su se rodili, podigli i prohodali prvi Resulbegovii koje poznaje istorija. Tu su se vaspitali, zadojili i mljijekom i vodom Herceg Novog, divne Draevice, gutali okom plavu puinu Jadrana i nadahnjivali se slavnom prolou svojih pradjedova, koji su na suvom jurili konje i vitlali sabljom, dok su na moru vitlali i sablju i veslo, dizali i
sputali jedra svojih brodova, pa su tako iz godine u godinu i iz decenije u deceniju dograivali istoriju ovog grada
crnogorskog primorja, izvanredan i po ljepoti i po istoriji.
Resulbegovii se ubrajaju meu najznaajnije nosioce istorije ovog grada za skoro itav jedan vijek. Oni su
glavne linosti glavne bitke, koja se odigrala pod zidine Herceg Novog. Istorija ovog grada, ni prije 1687. godine, pa
ni kasnije, ne pamti jednu takvu bitku, jedan takav herojski juri na zidine grada pod zastavom Burovia, i jedan
takav jo herojskiji otpor tadanjih vlastodraca - Resulbegovia. Htjeli ne htjeli, naunici e jednog dana biti prinueni da priznaju da su najslavniju stranicu srednjovjekovne istorije Herceg Novog napisali upravo Resulbegovii i
njihovi roaci - hrianski Burovii.
Bez imena Osman-pae Resulbegovia i grofa Ivana Burovia ne moe se vie pisati objektivna istorija Herceg Novog. Bez njihovih imena ona se moe samo falsifikovati i potiniti antinaunim i antinarodnim tendencijama
onih koji su zatrovani vjerskim fundamentalizmom.
Otstranjivanjem pravoslavne fundamentalne nastrojenosti, nadamo se da e se u novoj istoriji Herceg Novog
spomenuti ne samo katoliki Burovii, ve i muslimaski: u tom okviru i Rizvanagii, Sulejmanagii, posebo Resulbegovii.
Veleslavni Osman-paa Resulbegovi, kapetan Herceg Novog, i grof Ivan Burovi, veleslavni oslobodilac i
prvi guverner Herceg Novog, jedan naspram drugog, na obali mora, negdje kod kule Forte Mare (Torrione, che
riguarda la marina), ili kod Bastiona Mezzaluna, odavno su zasluili da im se podignu spomenici.
II. PORIJEKLO RESULBEGOVIA
Iz do sada izloenog vidi se sasvi jasno da Resulbegovii vode porijeklo od Resul-bega Sulejmanagia, a ovaj
od Sulejman-age Rizvanagia, to znai: pradjedovi Resulbegovia su Burovii Perasta. Tamo, u Perastu je njihova
prapostojbina. Na katolikom groblju Perasta poivaju njihovi pradjedovi.
Sem pomenutog V.Skaria to su rekli i svi drugi, koji su se bavili porijeklom Resulbegovia. Koliko za primjer spominjem prije svega ukri-bega Resulbegovia, koji se bavio istraivanjem porijekla svoje porodice ne samo
studiranjem literature, ve i putovanjem 1264. godine po hidri u Perast i Herceg Novi, gdje se raspituje za svoje
pradjedove. Pop Lumbardi iz Herceg Novog, koristei se dokumentima koja je uvao u svojoj crkvi, diktirao mu je
u pero imena njegovih predaka sve do grofa Jovana Burovia, porijeklom iz Perasta 1), gdje su mu pokazali i knjige
roenih iz vremena islamiziranja sina grofa Jovana Burovia. Zatim dr Safet-beg Baagi2), koji je dobar poznavalac
ove porodice, poznavao je lino najistaknute Resulbegovie svog vremana; pa St R. Deli 3), pa Mustafu Busuladi4),
pa Andrija Luburi5). Kod A. Luburia imamo tamparsku greku: pie da su Burovii porijeklom od Resulbegovia.
Ovu njegovu greku preneli su u svoje tekstove i svi oni koji su citirali njega, pa i biskup Pavao Butorac 6), koji je
proao kroz svoje ruke pomenute knjige roenih u Perastu tog vremena.
ukri-beg Resulbegovi, koji se - kako rekosmo - bavio istraivanjem porijekla i istorijom svoje porodice, pored raznih neobjavljenih biljeaka na srpsko-hrvatskom, turskom, arapskom i italijanskom jeziku, uvao je rodoslovlje porodice Resulbegovi, koju je sm sastavio, poinjui od grofa Jovana Burovia i njegovog islamiziranog sina
Miloa.7)
Pozivajui se na svoje prethodnike, M. Busuladi, koji je lino poznavao Resulbegovie svog vremena (Trebinja) i raspolagao pomenutim biljekama ukri-bega Resulbegovia, dolazi do zakljuka:

94

Drimo da je najispravnija ova (verzija) po kojoj su Resulbegovii potomci bokokotorskog grofa Burovia.8)
U poslednje vrijeme i jedan Sarajlija, mogue hoda, preko muslimanskog vjerskog lista PREPOROD, pie da
su Resulbegovii porijeklom od Burovia.9)
Svi koji su do sada pretendirali da su Resulbegovii porijeklom od Burovia Perasta uzeli su to kao neospornu
injenicu, pa se zato nisu potrudili niime da nam to i dokau. U meuvremenu, posebno poslije austroguarske okupacije Bosne i Hercegovine, preteno sa isto politikim tendencijama, ponikle su razne hipoteze o porijeklu Resulbegovia.
Razmotriemo ih pojedinano.

_________________
1) BUSULADI, Mustafa: OSMAN PAA RESULBEGOVI, Sarajevo, 1938, str. 3.
2) BAAGI, dr Safet-beg: KRATKA UPUTA U PROLOST BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo, 1900, str. 88.
3) DELI, St. R.: Petrov manastir kod Trebinja, GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, Sarajevo, 1913, str. 131.
4) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, c.st., str. 101, kol I.
5) LUBURI, Andrija: ORLOVII I NJIHOVA ULOGA U CRNOGORSKOM BADNJEM VEERU 1710. GODINE, Beograd
1934, str. 57.
6) BUTORAC, Pavao: KULTURNA POVIJEST GRADA PERASTA, Perast 1999, str. 100.
7) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, c.st., str. 102, kol. I.
8) BUSULADI, Mustafa: OSMAN PAA, cit. djelo, str. 3.
9) BEZ AUTORA: Osman paa Resulbegovi, list PREPOROD, Sarajevo, 2002.

1. Hipoteza o porijeklu od Petra Sarmenta

Kako smo ve naglasili, godine 1538. panci, na elu sa admiralom Andrija Dorija, napadaju Herceg Novi i
zauzimaju ga. Kada se admiral Dorija vratio u paniju, u Hercegnovi je ostavio vojnu posadu od 4000 ljudi pod komandom Ferante Gonzaga i ovani Sarmenta, koga na ovaj pohod prati brat Petar. Poslije 10 mjeseci Turci opet
zauzee Herceg Novi. Nakon povlaenja panaca iz grada ostadoe tu zapovjednici panske posade Ferante Gonzaga, Petar i ovani Sarmento, Ario Marelo i Rinaldo Mendoca sa 50 panskih vojnika, koji sigurno nisu mogli da
se izvuku iz obrua. Oni su, kao i njihove porodice, sahranjivani kod katolike crkve Sv. Ane. U toj crkvi i danas se
nalazi ploa na grobu porodice Gonzaga.1)
Rinaldo Mendoca se kasnije izvukao iz turskog ropstva i godine 1558. podneo Andriji Doriju u enovi izvjetaj o stanju hriana u Herceg Novom nakon pada u turske ruke. U tom izvjetaju se kae da se pomenuti Petar, nakon predaje grada, zaljubio u jednu lijepu Turkinju, zvana Fatima. Ona je bila iz neke ugledne kue i iskreno voljela
Petra. Nakon nekoliko sastanaka, svakako tajnih, zateknu ih zajedno njezina braa. Tako je na kraju Petar bio prinuen da primi muslimansku vjeru i da se nazove Resul, te da uzme i vjena Fatimu za enu. 2)
Amel Koja, sigurno Bosanac muslimanske vjere, koji aktuelno ivi u Melburn-Australija, pie:
Selam....Poto se bavim historijom, ja u vam dati neke podatke o porodicama iz Bosne i Sandaka odakle
su porijeklom....Resulbegovii: Poznata hercegovaka plemika porodica. Resulbegovie moemo svrstat meu Rizvanbegovie, Redepaie, Baagie, engie, Kapetanovie (iz Ljubukog), Lakiie, Vujakovie (dananji Kapetanovii iz Mostara) i druge. Za Resulbegovie imaju dvije verzije i to da su porijeklom od pomorskog bokokotorskog kapetana Joza Burovia koji je primio islam, pa mu je prvobitno ime bilo Mehmed a onda Resul ili druga verzija da su porijeklom od sina zarobljenog Spanskog kapetana Sarmenta. Mnogi historiari uzimaju ovu drugu tvrdnju, jer se po tradiciji a i po dokumentima javlja 40 godina nakon zarobljavanja Sarmenta, Resul-aga kao dizdar
Hercego Novog i to 1579 godine. Potomak Resul-age, Osman-paa Resulbegovi je nakon pada Herceg Novog, prebjegao u TrebinjeUlcinjski Resulbegovii su porijeklom od istog pretka kao i Trebinjskih Resulbegovia, samo to
su se ovi naselili u Ulcinj poslije pada Herceg Novog 1687 godine i tamo su ostaliu Ulcinju, ali se danas nazivaju
Albancima, iako znaju svoje (nealbansko) porijeklo.
Resulovii iz Trebinja su porijeklom iz panije, smatra se da su potomci Muhamedove (s.a.w.) erke Fatime i
Hazreti Alije (r.a.), mada se ta tvrdnja ne moe zasigurno prihvatit. Resulovii danas, nakon agresije, veinom ive u

95

Sarajevu. 3)
Ne iskljuuje se mogunost da se Petar Sarmento stvarno mulsimanizirao, ali se iskluuje mogunost da od
njega potiu Resulbegovii. Izvolite argumenta :
a) Po turskom obiaju, kad se ko poturio, dato mu je tursko ime, koje poinje istim slovom kao i njegovo netursko ime. Tako PETAR nije mogao da se nazove RESUL.
b) Da se Petar (ili njegov sin!), pretpostavimo, i nazvao Resul, ne bi imao prezime Resulbegovi, ve bi se
zvao Sarmento, posto Turci nisu mijenjali i prezimena poturica.
c) Petar je iz 1538. godine (sredina XVI vijeka), dok je Resul-beg Sulejmanagi iz 1625. godine (gotovo
sredina XVII vijeka). Znai iz jednog vijeka kasnije, poslije izvjetaja Rinalda Mendoce. A oni, koji nose prezime
Resulbegovi, izlaze na istorijsku pozornicu skoro vijek ipo kasnije.
Mi imamo i drugih argumenata, ali mislimo da su i ova tri dovoljni da pobijemo istovetnost Petra Sarmeta (ili
njegovog sina!) sa Resul-begom Sulejmangiem.
ARGUMENTUM NON NUMERANDUM, PONDERANTUM!
Naglaavamo da su svi seriozni naunici, oni koji se bave naukom, a ne politikom, prihvatili nae argumente,
kojima se - kako vidite - nedvosmisleno dokazuje da Petar Sarmento nema nikakve veze sa Resulbegoviima.
Ali, ako nema veze sa Resulbegovicima, Petar Sarmento (moguce njegov sin) ne iskljucuje se da ima veze sa
RESULOVIIMA, koji su isto tako porijeklom iz Herceg Novog i pamte da su dalekim etnikim poreklom panci,
pa i od pramajke Fatime, koja je mogue ista sa od Rinalda Mendoce pomenutom ljubavnicom njegovog Petra
Sarmenta.

____________________
1) POPOVI, Tomo: HERCEG NOVI - ISTORIJSKE BILJEKE, knjiga I, Herceg Novi, 1924, str. 41-42.
2) Iden: str. 65.
3) KOJA, Amel: Sajt SANDZAK: www.sandzak24.net, 05. jula 2004.

2. Hipoteza o porijeklu od Hercega Stjepana

Poslije smrti kralja Stjepana Tvrtka I, u Bosni i Hercegovini oivljavaju centrifugalna prieljkivanja vlastele, to
dovodi do znatnog slabljenja dravnog jedinstva. Meu ovom vlastelom istiu se: vojvoda Sandalj Hrani u Humu, Hrvoje
Vuki od Vrbasa do Sane i dalmatinske granice, a u istonoj Bosni do Drine, kao i u Trebinju i Konav- lju, moni feudalac
Pavle Radenovi.
Slavni vojvoda Vlatko Vukovi, 27. avgusta 1388. godine, kod Bilee, pobjedio je turskog beglerbega Rumelije Lala
ahin-pau, islamizirani Albanac i krvavi handar sultana u borbi protiv balkanskih naroda i hrianstva. Poslije nekoliko
mjeseci, vojvoda Vukovi, na elu bosanske vojske, opet e ukrstiti svoju sablju sa Lala ahin- paom, ovaj put na Kosovskom boju, 1389. godine. Poslije ovog krvavog boja on je umro i nasledio ga Sandalj Hrani (1392-1435). Osvajajui nove
oblasti Sandalj Hrani je uspio da postane jedan od najmonijih feudalaca. On je odravao veze sa bosanskim kraljevima, ali
dosta nesigurne i labilne. Vidjei da se Turci primiu Bosni i da njihov uticaj i dalje raste, on se sve vie priklanja njima, sve
do svoje smrti 15. marta 1435. godine.
Sandalja Hrania je naslijedio sinovac Stjepan Vuki (1435-1466), sin Vukca Hrania i brat Teodore, udata za vlastelina Radoslava Radenovia, sin pomenutog Pavla Radenovia, koji je poginuo avgusta 1415. godine kao rtva jedne zavjere,
u koju su bili umjeani kralj Ostoja i vojvoda Sandalj Hrani. Stjepan Vuki dobio je titulu HERCEGA i nazvao se herceg
Stjepan Vuki - Kosaa.
Kako smo ve naglasili, bosanski kralj Stjepan Tvrtko I sagradio je 1382. godine novi grad, u upi Draevica, na obali
mora, u Boki Kotorskoj, koji se u poetku nazvao Sveti Stefan. Poslije smrti kralja Tvrtka upa Draevica je dospjela pod
vlast vojvode Sandalja Hrania. A nakon smrti ovoga pada u ruke hercega Stjepana Vukia - Kosae. Sa upon je dospio u
njegove ruke i grad Sveti Stefan, koji se od tada, po njegovoj tituli nazvao Herceg Novi, jer je ovaj tu imao i svoje dvore,
svoje glavno sjedite. Herceg Novi je bio kao prijestolnica njegove prostrane oblasti, koja e se isto tako, po njemu i njegovoj
tituli nazvati Hercegovina, to znai zemlja hercega Stjepana Vukia Kosae .
Godine 1420., Boka i crnogorsko primorje prihvaa mletaku vlast, da bi se spasila turske okupacije. Pred turskom
neobuzdanom najezdom, herceg Stjepan Vuki - Kosaa, da bi sauvao svoju vlast u Hercegovini, priklanja se Turskoj,
priznaje svoju vazalnu zavisnost od sultana. Njega nasljeuje na vlast najstariji sin Vlatko, koji se oslanja vie na Mletke
negoli na Tursku. Njegov mlai brat Stefan, nezadovoljan politikim obrtom na skromnim ostacima Hercegovine, otiao je
na Portu, primio islam i uskoro postao vjerni sultanov saradnik pod imenom Ahmet Hercegovi1). Na elo turske vojske on
napada i osvaja Hercegovinu, pa e dospeti i do zidina Ulcinja i od mletakog namjesnika lino e primiti kljueve grada, koji

96

mu se predao posle 8 dana odbrane, godine 1571.

Od XVII vijeka, kako emo vidjeti u nastavku, Resulbegovii su se proslavili u Herceg Novom i u itavoj Hercegovini
kao moni feudalni vladari. O njima govore bezbrojna dokumenta turskih, dubrovakih i mletakih ariva. O njima pjevaju i
hrianski i muslimanski guslavi. U jednoj od tih pjesama o veleslavnom Osman-pai Resulbegoviu kae se: Osman-paa
on je iz Novoga...2). A budui da je iz Novoga bio i herceg Stjepan Vuki - Kosaa, to su neki doli do zakljuka da su ovi
Resulbegovii, kao nasljednici vlasti u Herceg Novom i u skoro itavoj Hercegovini, genealoki sledbenici hercega Stjepana
Vukia Kosae, sigurno od najmlaeg sina Stefana-Ahmeta.
Sem hipoteze, jednostavnog nasluivanja, do danas niko nam nije pruio nikakav dokaz o tome.
Da su Resulbegovii sledbenici hercega Stjepana Vukia - Kosae, vie je nego sigurno da bi se o tome sauvala
kakava biljeka bar na krajiku kakvog dokumenta, kakve crkvene hrisovulje. Pa i u turska dokumenta bi se o tome neto
sauvalo, posebno u arivi Dubrovake Republike, gdje su sauvana tolika druga dokumenta o Buroviima, Resulbegoviima
i Kosai. Preko svega o tome bi se sauvalo i sjeanje samih Resulbegovia. U porodinoj tradiciji Resulbegovia ne samo da
nema ni pomena o njihovom porijeklu od hercega Stjepana Vukia - Kosae, ve naprotiv - sauvana je i dokumentirana
uspomena o jednom drugom porijeklu, o prijeklu od Burovia.
Da su Resulbegovii sledbenici hercega Stjepana Vukia - Kosae, u toj porodici se to ne bi zaboravilo. Naprotiv,
kroz vjekove bi se busali u prsa za to porijeklo, pa bi kao takvi i pretendirali na prijesto Hercegovine. Kako emo vidjeti iz
dokumenata kojima raspolaemo, Resulbegovii su se busali u prsa za porijeklo od Burovia, pa su i pretendirali da su
zakonski sljedbenici na neke druge posjede, druge oblasti, a ne na hercegovake.
Resulbegovii su bili i sadakbegovi Hercegovine, ali - kad je dolo vrijeme da postanu i veziri Hercegovine - sa poloaja vekila (zamjenika) hercegovakog vezira, oni ustupaju to mjesto jednoj drugoj feudalnoj porodici Hercegovine, mire se
sa odlukom sultana da na poloaj hercegovakog vezira doe Ali-paa Rizvanbegovi, koji je i kao beg i kao paa (u odnosu
na Resulbegovie!) bio skorojevi, bez skoro nikakve porodine tradicije, ako ne potie od Rizvanagia Herceg Novog.
Preko svega, islamizirani sljedbenici hercega Stjepana Vukia Kosae prozvali su se Hercegovii, a ne Burovii, niti
Rizvanagii, pa ni Sulejmanagii. Bar tako se misli. Mi mislimo da Ahmet-paa Hercegovi nema veze sa hercegom
Stjepanom Vukiem Kosaom, niti sa njegovim mlaim sinom Hercegom Stefanom.3)
Ne samo mi, koji smo otkrili i raspolaemo sa nepobitnim dokumenta o jednom drugom porijeklu Resulbegovia, ve
i drugi istoriari, pa i pomenuti M. Busuladi, miljenja su da je hipoteza o porijeklu Resulbegovia od hercega Stjepana
Vukia - Kosae neosnovana.

___________________
1) REDAKCIJA ZA ISTORIJU CRNE GORE: ISTORIJA CRNE GORE, tom II, knj. 2., Titograd 1970, str. 295.
2) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, c.st., str. 101, kol. I; KORA, Vojislav J.: TREBINJE - ISTORIJSKI PREGLED, knjiga
II, dio 2, Trebinje 1871, str. 411.
3) BUROVI, Kaplan: MIKROLOGIJA?????

3. Hipoteza o turskom porijeklu

Ovo je sasvim tendenciozna hipoteza, prije svega muslimanskih fundamentalista, a zatim i austrijskih okupatora, koji su htjeli da odvoje Resulbegovie od svog slovenskog naroda, pa - preko istaknutih linosti ove porodice da prisvoje i istoriju Herceg Novog i Ulcinja, posebno istoriju Hercegovine njihovog vremena. Naroito su insistirali
na ovu hipotezu austrijski okupatori Bosne i Hercegovine, koji su preko tursko-muslimanskih porodica htjeli da osiguraju svoju vlast u ovim isto slovenskim krajevima, kako su to inili do njih i turski okupatori. U poslednje vrijeme insistiraju na to i nai albanski neprijatelji, kad vide da im se ne prihvaa njihovo pretendiranje da su Resulbegovii i muslimani redom Albanci.
Govorei istinu, i na guslar nejednom naziva Resulbegovie Turcima. Treba znati da se pod tim imenom, ne
samo od guslara, ve i od Njegoa, esto podrazumjevaju nai muslimani. U ta vremena su postavljeni znaci jednaenja izmeu muslimana i Turaka. A kako znamo, biti musliman ne znai biti i Turin. Musliman je bio i Mehmet-paa
Sokolovi, ali je u isto vrijeme bio i brat srpskog hrianina, ipsissimus patrijarha Peke patrijarije Arsenija Sokolovia. Ako je Mehmet-paa Sokolovi bio po nacionalnosti Turin, onda mora da je bio Turin i patrijarh Arsenije Sokolovi, jer ih je ista majka i sa istim ovjekom rodila. A poto patrijarh Arsenije sigurno nije bio Turin, onda sigurno nije bio Turin ni Mehmet-paa. Ovo je najosnovnija logika stvari i injenica. I pored toga, oni koje hoe da mute

97

nae vode, da bi po njima lovili glupake, koje zatim vuku za nos gdje im to treba, prave se kao da je ne shvaaju.
Nenauni, isto politiki i sasvim zlonamjerni karakter hipoteze o turskom porijeklu Resulbegovia je flagrantan, potpuno oigledan. Pogotovo je to postao u poslednje vrijeme u praksi pomenutih Albanaca.
Resulbegovii su viestruko i svestrano dokazali svojim svakodnevnim ivotom i radom, svojim jezikom i
svojom istorijom, preko svega svojom krvlju i svojim ivotima, da nemaju nita zajednikog sa Turcima. To nam je
dokazao prije svih Mehmet-aga Rizvanagi, a irilicom svojih pisama, posebno Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi
svojim pismom iz kraja XVII vijeka, preko kojeg je izjavio sebe roakom Burovia. To nam je dokazao hadi
Hasan-beg Resulbegovi svojim pismima, napisanim poetkom XVIII vijeka bosanicom, koju je - u ta vremena
totalne nepismenosti - upotrebljavala samo visoko obrazovana aica Slovena. To nam je dokazao Adem-beg Resulbegovi, koji na poziv Boka Zotovia da se pridrui hercegovakim ustanicima protiv turskog okupatora, kae mu:
Boko, kad bi znali da vi doista tako mislite (da e u novostvorenoj dravi muslimani biti ravnopravni sa hrianima!- KB), tako mi Boga i onoga svijeta ja bih prvi uzjahao hata i istrgao sablju na ove golognjate azijatske...
GOLOGNJATE AZIJATSKE! Ove rijei nije nikada izustio nijedan Turin, niti e ih ikada izustiti! Ove
je rijei izustio i mogao je izustiti samo jedan jako svijestan Hercegovac, jedan Sloven, koji je svojim oima vidio
zloine koje su te golognjate azijatske inile nad njegovim narodom.
Brat ovog Adem-bega, slavni kapetan Trebinja Hasan-beg IV Resulbegovi, 1831. godine, pozivajui hriane Hercegovine u rat protiv turskih feudalaca i okupatora, a za krst asni i Svetoga Jovana , pie proklamaciju:
Hriani moji pravoslavni! Ustajte za krst asni, ne dajte se buntovnicima! Drite se junaki i udrite se s
neprijateljem dok ne doem s vojskom!
Eto kakvi su Turci ovi Resulbegovii! Njihovu iskristaliziranu slovensku nacionalnu svijest mogli bi im zavidjeti i danas, poslije dva vijeka, mnogi hrianski Srbi, Crnogorci i Makedonci, pa i hriani ostalih balkanskih
naroda. Posebno muslimani !

4. Hipoteza o porijeklu od Albanaca

Ovo je najnovija i, u isto vrijeme, najabsurdnija hipoteza, ili - kako se izrazio jedan Makedonac preko interneta - kup gluposti Albanaca.
Albanski ekstremni nacionalisti, danas poznati u svijetu po svom najprljavijem ovinizmu i najslepijem rasizmu, od kad su stupili na sceni istorije pretendiraju da su svi muslimani Balkana po nacionalnosti Albanci. Toboe, na
Balkanu, Turci su islamizirali samo njih, Albance, a ne i ostale narode. A poto su Resulbegovii muslimani, to su
onda pretendirali i za njih da su Albanci, dodue - u utnji. Tako oni pretendiraju da su Albanci i svi stanovnici Bosne i Hercegovine.
Akademik prof. dr Kaplan Resulbegovi, poto se afirmirao u Albaniji kao knjievnik i naunik, suprotstavio
se falsifikovanju istorije od strane albanskih akademika i indoktriniranju Albanaca mitovima, legendama i drugim
izmiljotinama, ime su ih ti naunici hukali protiv svih naroda na svijetu, posebno protiv svojih susjeda. Svojom knjigom RESULBEGOVII - PORODINA ISTORIJA, koju je 1994. godine objavio u enevi na naem
jeziku, dokazujui injenicama, argumentima i dokumentima, da su Resulbegovii slovenskog drevnoga est, dodaje uz to i
Ko drukije kae,
Klevee i lae,
Osjetiti nau e pest!
Na tu njegovu knjigu Albanci mu odgovorie 1995. godine njihovom knjigom na albanskom jeziku RESULBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T ULQINIT (= RESULBEGOVCI I ISTORIJSKI DOGAAJI ULCINJA), kojom sasvim kontraverznim i kontradiktornim izjavama pretendiraju da su Resulbegovii Albanci, pa i Turci,
panci, Cigani, samo slovenskog drevnoga est nikako. Dodue, piui da su Resulbegovii Albanci, autori te knjige
priznaju da ovo njihovo pretendiranje nije jo dokazano. U njihovoj sljijeposti, vidjei da za sve Resulbegovie ne
mogu vie da pretendiraju da su Albanci, da bi bar jedan dio njih prigrabili za sebe, oni odvajaju Resulbegovie
Ulcinja od Resulbegovia Trebinja i Herceg Novog, toboe su dvije zasebne porodice.
Prvi koji kategorino lansira pretendiranje o albanskoj nacionalnosti Resulbegovia je Albanac iz Ulcinja Brisku Bahrija1), koji je za to instruiran i ovlaen od SDB-a (dojueranja jugoslovenska UDB-a), a u saradnji sa al-

98

banskom tajnom politikom policijom SIGURIMI. Obe ove dravne organizacije bile su i jesu slijepo impenjirane
protiv Akademika Resulbegovia, poto su se svakojakim zloinima protiv njega i njegove porodice iskompromitirali i ne misle da prekinu tim zloinima, iako su sasvim svjesni o ogromnoj teti, koju ine naunoj istini i samom narodu svom. rtvujui interese naroda svog, oni nastavljaju svoju bjesomunu i slijepu borbu protiv Akademika Resulbegovia i dan danas, prvi otrovani titoizmom i pravoslavnim fundamentalizmom, a drugi enverizmom i poznatim
antislovenskim ovinizmom i rasizmom.
Poslije Brisku Bahrije oglasio se veliko-albanskim pretendiranjem i jedan ulcinjski Resulbegovi, koji se nije
zadovoljio albaniziranjem svog prezimena, ve je albanizirao prezimena i svim drugim Resulbegoviima, ne samo
Ulcinjskim, ve i onima Herceg Novog i Trebinja.2)
Hipotezu Albanaca o albanskom porijeklu Resulbegovia pobio je nauno Goran Resulbegovi svojom knjigom3), kojoj nemamo to da dodamo, sem ovo:
U besomunoj borbi protiv Akademika Resulbegovia, jugoslovenska UDB-a sa albanskim SIGURIMI-em,
prije Brisku Bahrije i Resulbegovi Sarija, lansirali su Albanca iz Ulcinja Ali Llunji-a, koji, da bi odbio od Akademika Resulbegovia njegove albanske simpatizere i da bi ga tako izolirali, uinili bezopasnim za UDB-u i SIGURIMI, lansira istinu:
Vet Tofik-begu flet se Resulbegoviqt jan nga Trebinja, e jo shqiptar.
(Sam Tofik-beg Resulbegovi govori da su Resulbegovii iz Trebinja, a ne Albanci.)4)
Za ove protuhe, kad im treba da se bore protiv Akademika Resulbegovia, da odbiju od njega Albance (koji
ga cijene i oboavaju kao knjievnika i heroja, Mandelu Jugoslavije i Albanije, kao borca protiv socijal-faistikog
terora Josipa Broza Tita i Envera Hode!) Resulbegovii su iz Trebinja, nisu Albanci. A kad treba da ovim Resulbegoviima naduju ifru Albanaca u Jugoslaviju onda Resulbegovii nisu ni iz Trebinja, ni Sloveni: po njima nam
ispadoe autohtoni Ulcinjani i Albanci!
Istine radi, naglaavamo da ima i Albanaca koji su iskreno rekli ne samo usmeno, ve i pismeno, da su Resulbegovii Ulcinja braa Resulbegovia Trebinja i Herceg Novog, jedna te ista porodica, i da su otuda doli u Ulcinj. Nisu svi Albanci kao Bahri Brisku, kao to nisu ni svi Resulbegovii Ulcinja kao Sarija.
Isto tako, istine radi, naglaavamo da su falsifikovanju porekla Resulbegovia, bar ovih Ulcinja, njihovom
opredeljenju kao Albanci, jako mnogo doprineli i pravoslavni Crnogorci Ulcinja, koji su crnogorsku nacionalnost
akaparisali samo za sebe, pa ne prihvatajui nijednog muslimana za Crnogorca, nisu prihvatili ni Resulbegovie.
Meu njima se posebno istakao dr. Gojko Desnica, nauni savjetnik Arheolokog instituta u Beogradu, koji nam i
pismeno, preko njegove knige, proglaava Resulbegovie za Albance5). Trebalo je da doe iz emigracije
Resulbegovi Kaplan 1993. godine, da kae i dokae svima da oni nisu Albanci, da su Crnogorci nita manje od onih
pravoslavne vjere, da bi se prvo poljuljanu u tim antinacionalnim ubjeenjima sami Resulbegovii Ulcinja, a zatim i
njihova braa, pravoslavni Crnogorci. On je ovome posebno doprinio 1994., kada je objavio knjigu
RESULBEGOVII PORODINA ISTORIJA, kojom je definitivo dokazao dokumentima da su Resulbegovii
slovenskog drevnoga est i tako doprinio ne samo za njih, ve i za mnoge druge muslimanske porodice Ulcinja, Crne
Gore i ivave Jugoslavije, kao i za nemuslimanske porodice, da se osvijeste svoje nacionalne pripadnosti, svog
slovenskog nacionalnog porijekla.
Naglaavamo da, kad je neki hoda, tamo u Sarajevo, u islamskom listu PREPOROD, rekao da Resulbegovii vode porijeklo od Burovia Perasta, u Ulcinju su mnogi izjavili izvinjenje Akademiku Resulbegoviu, to su mu
se suprotstavili, njemu i njegovoj tezi da su Resulbegovii porijeklom od Burovia, dok su albanski ekstremni nacionalisti i ovinisti, rasisti, pohitali da taj list sakriju od oiju Ulcinjana, posebno od Resulbegovia, i da ga unite. Sa
druge strane mobilisali su se da laima, klevetama i falsifikatima sataniziraju Akademika Resulbegovia, koj je u
meuvremenu i slubeno promjenio svoje prezime u BUROVI, pokazujui svojim roacima i svim drugim
muslimanima put rjeenja postojeeg problema.

________________
1) BRISKU, Bahrija: Kapllan Result kan qen dhe mbeten agjent t UDB-s,- list JEHONA, Br. 10, Tirana, maj 1993, str. 2.
2) RESULBEGU, Sari: RESULEBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T ULQINIT, Ulcinj 1995.
3) RESULBEGOVI, Goran: ISTINA O RESULBEGOVIIMA, Ulcinj 1996. Dok su svi ovu knjigu nastojali da pokriju utnjom, u
posljednje vrijeme je nala svoj dostojni odjek u srpskim internetskim novinama ISTINA God. III, Br. 123, Be, 19. avgust 2007.
4) LLUNJI, Ali: PROZA E KALLUSHIT NPR FAQET E JETS S RE 1954-1958,- asopis JETA E RE, God. LXII, Br. 5,
Pritina, maj 1991, str. 601.
5) DESNICA, dr Gojko: ISTORIJA I POREKLO STANOVNITVA ULCINJA, Beograd 1990, str. 394.

99

5. Teza o porijeklu od grofa Burovia

Naglasismo ve da su tezu o porijeklu Resulbegovia od perake plemike porodice Burovia postavili drugi,
a ne mi, ali da do danas jo niko od njih nije nam donio nijedan konkretan dokumenat, pa ni ubjedliv argumenat o
tome. Jo u izdanju od 1994. godine ove istorije mi smo naveli naa argumenta na bazi kojih smo doli do ubjeenja
da su Resulbegovii genealoki sledbenici Burovia, jedan njihov ogranak, zapravo ogranak porodice Sulejmanagi,
koja je - kako smo ve to vidjeli - direktan ogranak porodice Rizvanagi, a ova - ogranak porodice Burovi. Evo da
opet ponovimo ta dokumenta-argumenta:
a) Pismo Sabit-Mehmet-pae Resulbegovia, vekil trebinjskog kapetana, upueno krajem XVII vijeka grofu
Ivanu I Buroviu, guverneru Herceg Novog. Evo da ga citiramo u potpunosti:
Piem ja Sabit Mehmed paa mome starome prijatelju i roaku (Podvukao - KB) Lui i Ivanu Buroviu,
zapovjednike novskome v(ele) d(rago) p(ozdravljenije) a potom kako doe pop Zubac Jeremije Lali...molim za
prijateljstvo da mi poalje ove ljude s tvojim (!) knjigom u Kotor k eneralu da im uini pravdu i da im to naplati i
da si zdravo.1)
Da je ovaj Sabit Mehmed paa (kod nas MEHMET-PAA III) - Resulbegovi, vidi se iz dokumenta od 2.
februara 1702. godine tog KATASTRA, gde se govori o primirju sklopljenom u Risnu povodom stalnih arkanja na
granici Turske i Mletake Republike (Novske oblasti, pod vlau guvernera grofa Ivana Burovia). U tom dokumentu doslovno pie: Za primirje se ima zahvaliti saradnji protopopa Jovana Ivelia iz Risna i Mule Mehmeda ehovia i Sadi Mehmed pae Resulbegovia .
SADI je sigurno SABIT.
Kako vidite, Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi naziva grofa Ivana I Burovia ne samo prijateljem, ve i R O
A K O M.
Od dana kada je Milo, sin grofa Jovana I Burovia, izbjegao iz Perasta u Herceg Novi i islamizirao se (pri
emu je uzeo ime Mehmet!), do dana tog istorijskog pisma, prolo je oko 150 godina. Za ovih 150 godina, budui da
su muslimanizirani Burovii (pa i lino Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi!) bili u stalnom kontaktu sa ovim svojim
hrianskim roacima, vie je nego sigurno da Resulbegovii, ne samo to nisu zaboravili svoje porijeklo, ve da su i
stalno, iz godine u godinu, htjeli ne htjeli, tretirali to i u svojim svakodnevnim razgovorima, poto su svakodnevno i
imali posla upravo sa ovim svojim hrianskim roacima, koji su im svakodnevno zadavali i tako mnogo briga i glavobolja, teke nedae, da su najzad bili prinueni da napuste i svoju postojbinu Herceg Novi i da je predaju, poslije
krvavog okraja na bojnom polju sa njima. I grad i kuu svoju, roditeljsko i pradjedovsko ognjite. Upravo onom s t
r a n o m Buroviu, protiv koga su se digli ne samo oni, sa svojim sultanom, ve i hrianski panski kralj, pa i
austrijski car.
Kako smo ve naglasili, Sabit-Mehmet-paa je i sm uzeo uee sa sabljom u ruci u odbrani Herceg Novog
od stranog Burovia, pa je lino uestvovao i u predaji grada.
A kako vidite, on nosi i islamizirano ime tog Miloa Burovia. Pa nije ni prvi! Vie je nego sigurno da su
Sabit-Mehmet-pai jo u mladim danima rekli roditelji da su mu to ime dali po pradjedu, koji se isto tako - Mehmet nazvao prilikom prelaska iz hrianstva u islam, jer mu je pravo ime bilo MILO. A taj je Milo bio roak onih
Burovia iz Perasta, roak onog stranog Ivana Burovia.
Prema tome, kad ovaj Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi kae da su mu Burovii ROACI, nema zato da mu
to ne vjerujemo i mi. Pogotovo kad znamo da fundamentalistiki musliman, i kad sasvim dobro zna da mu je roak
jedan hrianin, uinie sve da porekne svoju krvnu vezu sa njim, ako ne i da dokae da je direktni izdanak ipsissimus pejgambera Muhameta. Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi ne samo to ne porie svoju krvnu vezu sa hrianskim Buroviem, ve je i potencira. I to ne samo usmeno, ve i preko jednog pisma, preko jednog dokumenta, koji e
ostati za vjek i vjekova da svjedoi tu krvnu vezu.
I ne samo krvnu vezu!
On svjedoi da su nai muslimani prije dva vijeka, pod tuskom okupacijom, bili pametniji, uljudniji, pa i vei
patrioti, rodoljubi, od ovih dananjih. Treba znati da je Sabit-Mehmet-pai Resulbegoviu, njegov roak upravo
ovaj grof Ivan I Burovi - u ratnom okraju, ubio oca.
Pismo Sabit-Mehmet-pae Resulbegovia je jedan verodostojan i sasvim jasan dokumenat, nepobitan dokaz o
porijeklu Resulbegovia od Burovia. Da im nisu Burovii ROACI, ovi Resulbegovii ih sigurno ne bi tako
nazvali.

100

b) Pismo Osman-pae Resulbegovia, trebinjski kapetan, upueno avgusta 1719. godine grofu Ivanu I
Buroviu u Herceg Novi.
Osman-paa pie grofu Buroviu, iji su hajduci zapljenili neko brano, koje je na 18 konja prenoeno u Trebinje, gdje je vladala oskudica, glad. Resulbegovi se obraa Buroviu ba kao roak roaku - sa TI 2). Vidite original pisma, koji donosimo u poglavlju Dokumenta.
Treba znati da su prije koji dan prekinute ratne operacije Drugog morejskog rata izmeu ova dva krvavo zavaena ratnika, koji se bore jedan protiv drugog ne samo na bazi ekonomskih interesa, ve i na bazi vjerske podvojenosti i nepomirljivosti. Treba znati da je upravo ovaj Osman-paa, sa poloaja kapetana Herceg Novog, prije nekoliko
godina pisao hrianskom Buroviu, kapetanu Perasta, da im je oslaala novska muslimanka krv i da e se svetitit.
Treba znati da su se itav mjesec borili i krvarili jedan sa drugim za Herceg Novi, koji najzad zauzee hrianski
Burovii.
I poslije svega ovoga - oslovljavanje sa TI.
Oslovljavanje na TI svjedoi nam da ova dva ratnika nisu bili samo neprijatelji, dijametralno i krajnje antagonistiki nastrojeni, ve istovremeno i - po neemu - jako bliski jedan-drugome, prisni, skoro istovetni. Kako moete
vidjeti iz tog pisma, i grof Ivan Burovi je pisao Osman-pai Resulbegoviu, vjerovatno na isti nain, sa TI.
Ova prisnost nam svjedoi ono to nam je bratanac Osman-pae, pomenuti Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi,
rekao u svom pismu od prije dvadeset godina - da su ROACI: i to tako svijesni roaci da oigledno ale to se moraju boriti jedan protiv drugog.
Najelementarna logika nam kae da, kad je znao Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi da je roak sa grofom Ivanom Buroviem, utoliko prije je to trebao da zna njegov stric - Osman-paa Resulbegovi, koji je vremenski blii
Grofu Buroviu, pa je imao i vie posla sa njim, od Sabit-Mehmet-pae Resulebgovia. Mogue je da je Sabit-Mehmet-paa upravo od njega, od tog strica i saznao da su sa Buroviima Perasta roaci.
c) Prije Osman-pae i njegove brae niko se nije nazivao Resulbegovi. Ni njihov otac! Ovo je prvo koleno
Resulbegovia. Prema tome, ovo je jedna nova porodica, tek formirana. A nove porodice nemaju tradiciju. Upravo
zato su i nove. I pored toga, Osman-paa Resulbegovi pie Dubrovanima da je on porodica od odakluka 3), to
na turskom jeziku znai stara porodica, porodica sa temeljom i krovom, sa ognjitem (odakom), poznata porodica,
uvena i istaknuta, sa slavnom tradicijom. Kako je to mogue, ako nije istina?! Pa bar Dubrovani znaju koje su
odak porodice Herceg Novog i Trebinja! Oni sigurno poznaju sasvim dobro Resulbegovie i - ako ovi nisu odakporodica, kako im se mogu Resulbegovii busati u prsa za nekakav odakluk?!
Kako razumjeti pretendiranje Osman-pae na odakluk njegove porodice?!
Zar nam ovo ne svjedoi da Resulbegovii (iako novo prezime!) nisu i nova porodica, ve odak-porodica,
koja svoj odakluk zasniva na odakluk porodice Sulejmanagi, a ova - na odakluk porodice Rizvanagi i - ova - na
odakluk veleslavne plemike porodice Burovi. Sjetite se istorije Burovia: da je ova porodica od pamtivijeka
odak-porodica, ili - kako se tada govorilo u Perastu - kazada-porodica.
Osman-paa Resulbegovi se upravo na porodicu Burovi poziva i pretendira za svoj odakluk, poto sigurno
zna da Resulbegovii, kao nezavisna porodica od Burovia (do juer nisu bili ni begovi!), ne mogu pretendirati za
nekakav odakluk. A kad uzmemo u obzir da je i njegov bratanic, Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi bio svijestan da
su im Burovii Perasta roaci, onda treba da vjerujemo da je i Osman-paa (koji je najmanje jedno 30 godina stariji
od njega, za itavo jedno koleno!) bio jasan tog svog porijekla, to je ispoljio preko pretendiranja na odakluk svoje
porodice.
Odakluk na koji pretendira Osman-paa Resulbegovi svjedoi nam o porijeklu ovih Resulbegovia od
kazada-odak porodice Burovia.
A i sami Dubrovani ih tako - odak porodicom nazivaju, to se vidi iz vie dokumenata Dubrovake
arhive.
) Naglaavamo da je sjeanje o porijeklu Resulbegovia od Burovia bila iva i meu Buroviima Perasta,
to se dokazuje prije svega injenicom da ni Grof Ivan ni ma koji drugi od njih ne samo to to nikada nigdje nisu
porekli (kako smo vidjeli promjenili su i prezime, ali ne i da ih poreknu: Tomiii i Lovrijenii!), ve su ih i oni
priznavali za svoje roake: Grof Stanislav, sin Grofa Ivana Burovia, priznaje da su Resulbegovii porijeklom od
njih, Burovia, da su im roaci. Evo kako konkretno pie jedan Burovi (i to musliman!): Jo u 18 vijeku Stanislav
Burovi, obraajui se Ibrahim-pai (Resulbegoviu, sin Osman-pae!-KB), naziva ga roakom4)
Pa i dr Goran Komar pie: "Ivan Burovi...Budui rodbinski vezan sa veoma istaknutim protagonistima s obje
strane granice i u obje religije...5) (Podvukao - KB) Ovo potvruje nae pretendiranje da su i Burovii bili svijesni
rodbinskih veza sa Resulbegoviima. A ovo su rekli i drugi istraivai, posebno Akademik Kora.

101

d) Burovii muslimanske vjere. Kako emo vidjeti u nastavku, oni koji nose dan-danas prezime Burovi nisu
samo katolici i pravoslavni, ve i muslimani, pa se dobro sjeaju i da su porijeklom iz Crne Gore. A ovo nam svjedoi da su se Burovii hrianske vjere muslimanizirali. Prirodno je da su neki od njih zadrali prezime svojih pradjedova, a neki konkretno Resulbegovii promjenili kako smo to ve vidjeli.
Istorijski razvoj porodice Resulbegovi, koji smo izloili u prethodnim poglavljima, posebno navedeni dokumenti i argumenti, mislim da nam sasvim jasno i nepobitno dokazuju da su Resulbegovii muslimanski sljedbenici
onih veleslavnih grofova perake plemike kazada-odak porodice Burovi. Sa ovime su se sada sloili i svi drugi
naunici, koji su se bavili istorijom ove porodice. Koliko za primjer, sem pomenutog Akademika Koraa, evo da
spomenemo i Olgu irojevi6), a citiraemo i Sanju Milenkovi:
A famous family from Trebinje, Resulbegovic, that played an important role in the history of Trebinje and
Ljubinje originates from Jozo Burovic from Herceg Novi (professor Sefik Pasics claim). His sons name was Miso
and he converted to Islam and got the name Mehmed, then Resul and that is how surname Resulbegovic
appeared. In the 18th century, Stanislav Burovic when addressing to Ibrahim-Pasha calls him my cousin.7)
Kako vidite, sa ovom tezom se sloio i profesor efik Pai, musliman, kao i drugi muslimani, pa i hode, a
meu njima, kako vidjesmo, i musliman Hanadi Burovi. Naravno da od muslimanskih fundamentalista, pa bili oni i
Resulbegovii, ne oekujemo da se sloe sa nama. Otpora razumu bie uvijek.

_______________
1) STANOJEVI, Dr. Gligor: KATASTAR IZ 1704. GODINE (BADOEROV). Na internetu je dat 2004. godine. Kao Dokument Br.
12 tu se navodi pismo Sabit-Mehmet-pae Resulbegovia.
2) HAJDARHODI, Hamdija: Neki podaci o stanju na Dubrovako-hercegovakoj granici poslije karlovakog mira, GLASNIK
ARHIVA - VII, Sarajevo, 1967, str. 217.
3) KORA, Vojislav: TREBINJE, cit. djelo, str. 254.
4) BUROVI, Hanadi: POLOAJ HERCEGOVINE POD TURSKOM, 19. maj 2007, sajt MEUKANTONALNA FARMACEUTSKA KOMORA BiH: www.trebinje.info.
5) KOMAR, dr Goran: KUTI - selo u Boki Kotorskoj, 2002. Naao sam ga na internetu. Poslije objavljivanja ove knjige Doktor Komar
se javio Akademiku Buroviu, pa je napisao o ovoj knjizi jako lijep prikaz, objavljen na sajtu NOVINAR, Minhen-Njemaka,.????

102

6) IROJEVI, Olga: Otpori razumu, list REPUBLIKA Br. 266-267, uzeli smo sa sajta.
7) MILENKOVI, Sanja: Position of Herzegovina under the Turkish Rule, sajt TREBINJE 2007.

III. ISTORIJA NOVSKIH RESULBEGOVIA

103

Kako vidite iz rodoslovlja, praotac svih Resulbegovia je Resul-beg I Sulejmanagi. Njegovi su sinovi ti koji
su poeli da se, po njegovom imenu, prozivaju Resulbegovii. Sa njima se raa porodica Resulbegovi, na tlu Herceg
Novog, koje ovako postaje njihova prva postojbina, dok im je prapostojbina - drevni i veleslavni Perast.
Resul-beg I Sulejmanagi nasljijedio je poloaj kapetana Herceg Novog od svog brata Daut-age Sulejmanagia, koji je smenjen sa tog poloaja zato to je pao u nemilost kod sultana.
Njega e na taj poloaj naslijediti drugi sin - Osman-beg I Resulbegovi, koji ga i prije smrti zamjenjivao kad-

104

god je Resul-beg morao da se udali iz grada, bilo kojim poslom ili i zbog ratnih operacija.
Koji je razlog to Resul-bega ne nasljeuje prvi sin - Arslan-beg I Resulbegovi, kako je to bilo uobiajeno po
turskim zakonima tog vremena? Arslan-beg je u to vrijeme bio dostigao poloaj kapudan-pae (admirala) turske flote, koji je bio vii i vaniji od poloaja kapetana grada, pa je imao i vie prihoda. Tako nije bio zainteresiran za taj
poloaj, pa ga zato i ustupio svom bratu.
Bazu ivota Resulbegovia u Herceg Novom zasnovao je njihov ukundjed Milo-Mehmet I Burovi sa svojim sinom Ristom-Rizvanom Buroviem. Oni su dobili od turskih vlasti, kupili ili podigli tu svoje kue, koje su zatim dogradili, obnovli, pa i gradili nove, naredna pokoljenja muslimaniziranih Burovia. Iz dokumenata vidimo da su
Resulbegovii imali svoje dvorove upravo unutar tvrave Herceg Novog, kule i konake. Evlija elebija spominje i
Husan, zapravo Hasan-bega Resulbegovia. Ali oni su gradili za sebe i van grada, po selima i iflucima njihovim,
posebno u Starom Slanom.
U Starom Slanom svi su Resulbegovii imali svoja dobra, selita, ifluke, kao i stambene zgrade, kule i konake, podignute tu mogue i od njihovog oca Resul-bega Sulejmanagia, ije saraje u Ljubinju pominje i Evlija elebija. Naroito je tamo, u Starom Slanom, mnogo gradio Osman-beg, koji je bio sklon udobnom i raskonom ivotu.
Kau da je njegova kula bila na devet bojeva i da u Starom Slanom nijedna druga kula nije se mogla ni uporediti sa
njegovom. Resulbegovii (i Sulejmanagii!) u Starom Slanom su obino doekivali posebno znaajne ljude, prijatelje i goste. Tako e Daut-aga Sulejmanagi doekati tamo i pomenutog elebiju, a Resul-beg e u Ljubinju doekati
Suhrab Mehmet-pau, Praali Mustafa-pau, pa i elebiju, kojima e prirediti velianstven banket.
Zimu, kada Herceg Novi sa mora bije bura a sa kopna smrzava hladni severac, Resulbegovii su obino provodili u Starom Slanom, gdje im je bilo ljepe i ugodnije.
Nastavlajui tradiciju svojih pradjedova - Burovia iz Perasta, Resulbegovii su se aktivno bavili i pomorstvom, pa su imali i svoje brodove. Kako emo vidjeti u nastavku, jedan od njih se istakao tako mnogo u pomorskom
zanatu, da ga sultan udostojio ne samo inom kapetan ratnog broda, ve ga proizveo i u admirala flote.
U vrijeme vladanja Resulbegovia Herceg Novim, ovom je gradu dodjelena i jedna od najznaajnijih dunosti: pripremanje pohoda na Vijenu, prijestolnicu Austrijskog Carstva. Iz luke Herceg Novog trebala je da poe u rat
turska flota, iji je zadatak bio da okupira Jadranske obale i da preko tih obala snabdije hranom i ratnim materijalom
suvozemnu vojsku, koja je, pod linom komandom sultana, triumfalno marirala preko Balkana, prodrla u samu
Austriju, a zatim i opkolila Vijenu, koja je grmela i tresla se iz temela od snanih turkih topova i iz dana u dan oekivala svoj pad.
Osman-beg Resulbegovi e vladati Herceg Novim, kao kapetan, sve do posljednjeg dana, 3. oktobra 1687.
godine, kada e grad predati, poslije krvave odbrane, Mleanima i svom hrianskom roaku - grofu Ivanu Buroviu.
Tako on je posljednji turski kapetan Herceg Novog i posljednji turski vlastodrac tog grada.
Resulbegovii Herceg Novog su autori najslavnije stranice u istoriji ovog grada. Herojsku odbranu, koju su
oni svojim grudima uinili ovom gradu, svom rodnom mjestu, nije uinio niko nigdje na svijetu, posebno ne na Balkanu. Ni prijestolnice drava se tako nisu branile. Napustie Turci i Mostar i Sarajevo, napustie i Beograd, Skadar i
Skople, napustie i Tiranu, Buda-Pest, Bukuret, Atinu i Sofiju, ali u odbrani nijednog od pomentih gradova nee
proliti toliko krvi i nee manifestirati takvo junato.
Zato?
Izlazei iz Herceg Novog, majke, sestre i ene branilaca grada, cjeljivale su pragove svojih kua i plakale su,
to se nije zbilo u nijednom od pomenutih gradova i velegradova, prijestolnica.
Zato?
Muslimani su bili i branioci Herceg Novog, kao i oni pomenutih gradova. Junaci su bili i jedni i drugi. Ali su
se i razlikovali po neemu.
Branioci Hereceg Novog, u prvom redu Resulbegovii, bili su muslimani, ali i Sloveni. Herceg Novi je bio
njihova gruda, njihova kua i ognjite, njihov odak, njihov ivot. Tu si imali ne samo grobove svojih roditelja, ve i
svojih djedova, pradjedova, ukundjedova, od pamtivijeka. Tu su imali svoj ponos i svoju gordost.
Svugdje po svijetu drukije se voli i brani svoja gruda, svoja kua, kojom nas vee sve i svata, i drukije tua
gruda, tua kua, kojom nas nita ne vezuje. I pjesnik Aleksa anti, sin upravo ove grude, rei e:
Ostajte ovdje, sunce tueg neba,
Nee vas grijat, ko to ovo grije.
Grki su tamo zalogaji hljeba,
Gdje svoga nema i gdje batac nije.
Resul-beg I Sulejmanagi, sem Arslan-bega I i Osman-bega I, imao je jo dva mlaa sina: Hasan I i Salih I. I
ovi su se, po njegovom imenu, prozvali Resulbegovii.

105

Svi su oni odigrali znaajne uloge ne samo u istoriji svoje porodice, ve i u istoriji Herceg Novog, pa i dalje Hercegovine, to emo vidjeti u nastavku.
Svojom biografijom neki od ovih Resulbegovia ne pripadaju samo Herceg Novom, ve i Ulcinju, posebno
Hercegovini i Trebinju. Zbog toga bi trebalo da njihove biografije dijelimo u dva dijela, ali - zbog lakeg razumjevanja - tretiraemo ih samo na jednom mjestu, ili ovdje, u Herceg Novom, ili tamo, gdje e se iseliti i odigrati vaniju
ulogu, izuzev Osman-bega Resulbegovia, koji je tako velik, da ga cijelog ne zaprema ni Herceg Novi, pa ni Trebinje. Zato smo prinueni da prvu polovinu njegove biografije damo Herceg Novom a drugu - Trebinju. Na taj nain,
vjerujemo, nee nam se naljutiti ni Novljani, niti Trebinjci.
Ovo je kratka istorija Resulbegovia Herceg Novog.
Poslije osloboenja Herceg Novog, 1687. godine, i Resulbegovii su, sa skoro svim muslimanima tog grada i
okoline, napustili te krajeve i preselili se neki u Ulcinj, a drugi u Trebinje, gdje emo ih u nastavku ove istorije sljijediti.
U istoriji Resulbegovia Herceg Novog tretiraemo kao znaajne linosti kapetana Osman-bega I (Osmanpaa I), dizdara hadi-Hasan-bega I i Sabit-Mehmet-pau III.

OSMAN-PAA I

106

Biografiju Osman-pae Resulbegovia napisao je Hercegovac Mustafa

Busuladi pod naslovom OSMAN PAA RESULBEGOVI, Sarajevo 1938. On je tu studiju poslao za tampanje u sarajevskom kalendaru GAJRET, i objavljena je tamo, ali poslije godinu dana, 1939. Upravo zato to su oni iz redakcije tog kalendara kasnili sa objavljivanjem, autor je tampa kao zasebnu knjigu-brouru. Busuladi je pisao
o Osman-pai i prije toga, u njegovoj studiji Resulbegovii, objavljena u asopisu NOVI BEHAR God. IX, Broj 7-8, nastavlja se u broju
9-11, i zavrava se u broju 12, Sarajevo 15. oktobra 1937. godine.
O Osman-pai su pisali i mnogi drugi istoriari, meu kojima
posebno spominjemo renomiranog, potovanog i jako cijenjenog Vojislava J. Koraa (1911-1969), koji je sa naunom akribijom i posebnim kompetencijama istoriara i akademika pisao i o ostalim Resulbegoviima u njegovoj poznatoj tetralogiji TREBINJE, objavljena u
Trebinju 1966. i 1971. godine.
U ovom poglavlju nae studije nemamo za cilj da damo kompletnu biografiju Osman-pae. Jedno takvo djelo nazire se u buduim
naim planovima. Sada dajemo ukratko podatke iz njegove biografije,
da bi itaoci ovog djela saznali ko je on i kakvu je ulogu odigrao prije
svega u istoriji Resulbegovia, a zatim i u istoriji svog naroda.
Osman-paa je drugi sin kapetana Resul-bega I Sulejmanagia,
praunuk Miloa-Mehmeta I Burovia. Rodio se u Herceg Novom, negdje oko 1640. I narodna pjesma kae: Osma-paa on je iz Novoga.
U dokumenta tog vremena, po prvi put, spominje se 26. juna
1673, imenom Osman-aga, a kao orbadija novskih janiara1). Izgleda da se negdje u to vrijeme, njegov otac, kapetan Herceg Novog, istakao u ratnim operacijama sultana, pa mu ovaj priznaje titulu pljemia BEGA, koja je nasledna. Tako se po imenu svog oca i Osman-aga, kao i sva njegova braa, prozvao Resulbegovi.
Sljedstveno, on je Resulbegovi Br. 2 u ovoj porodici. Resulbegovi Br. 1 je njegov stariji brat admiral Arslanbeg.
Poto mu otac, na elo Novljana, esto iae u rat, Osman-beg ga uvijek zamjenjivao na toj dunosti i faktiki
se i spremao da ga naslijedi.
Iako je bio vekil, mnogi ga istoriari spominju kao kapetana. Iako je bio beg i Resulbegovi, mnogi nastavljaju da ga nazivaju aga i Sulejmanagi. Konkretno i Pavao Butorac:
Osman-aga Sulejmanagi, hercegnovski kapetan, tui se u sijenju iste godine (1680) kapetanu Matou Matoeviu na Vicka Burovia i druinu, to na Kamenarima jednoga ovjeka ubie i u more bacie, a drugomu desnicu
odsjekoe, dok su radili oko vinograda Osmanage Ibrahimagia, a doli su s broda ispod Lepetana. 2)
Kako kae Butorac u nastavku, novski vice-kapetan Osman-beg Resulbegovi pripretio je tada Peratanima:
...poem vidimo da vami e Peratanom sasma karv novska oslaala... svetiemo nae sramote...
Osman-beg se istakao i kao glasovit megdandija. Godine 1674, Mato Matoevi, peraki kapetan, pozvao ga
na dvoboj i ovaj mu je odmah izaao. Poslije deset godina i on pozva na dvoboj Vicka Bujovia, poto mu druina
ovoga osramoti lae. etiri godina ranije (1680), kotorski providur Alviz Foscarini zabrani dvoboje izmeu Peratana i Turaka pod prijetnjom galije, izgona, tamnice, pa i ivota. I pored toga, Vicko se odazva pozivu za dvoboj pa
poe Osman-begu u susret sa 12 Peratana sekundanata, a i ovaj sa svojoh 12 Novlana. Ovaj se dvoboj zametnu u
dva navrata: 1675 i 23. maja 1684. Osman-beg ga teko ranio, ali ga na zlo Peratana ne ubi.
Nastojanjem velikoga vezira Kara-Mustafe 1683. godine izbi rat izmeu Turske (sultan Mehmet IV) i Austrije
(cara Leopolda I). Turci doprijee do Bea i opkolie ga.
U Bekom ratu Osman-beg nije uzeo direktog uea, jer ga otac ostavio u Herceg Novi kao svog vekilja. Ali
je za taj rat uinio sve pripreme i pomagao oca i brau, koja su se za rat spremala, pa su i poli. Kapetan Resul-beg je
poveo sa sobom oba mlaa sina, Hasan-bega i Salih-bega, dok je najstariji, sa turskom flotom, blokirao Jadransku
obalu i dopremao turskom sultanu hranu i municiju.
Velikog vezira porazi ispod Bea poljski kralj Jan Sobjeski.
12. septembra 1683, u opkoljenju Vijene (Bea), u ratnim operacijama tog dana, kapetan Resul-beg Sulejmanagi se teko ranio branei sultana. Poslije nekoliko asova izdahnuo je. Na dunost kapetana Herceg Novog

107

imenuje se njegov sin Osman-beg Resulbegovi.

Osman-beg stupa na tu dunost u vrlo sloenoj situaciji, ali ne i bez iskustva. On je sav svoj dotadanji ivot
proveo u oficirskoj uniformi. Izgleda da je dostigao i in bimbae, a - zamjenjujui esto svog oca na dunost kapetana - on se i isprakticirao poslovima kapetanije.
Poslije neuspjelog napada na Be i fatalnog sloma, koji je tu turska ratna maina pretrpjela, sva je Turska imperija poela da se kotrlja nizbrdo. Njen dotadanji uspon je prijeao zenit. To se odraava svugdje i po njenim vilajetima, paalucima, sandacima, kapetanijama i kasabama. To se odraava i u kapetaniji Herceg Novog, ma da kapetan
Osman-beg ini sve da odri i duh i red preanji.
Na granici svoje kapetanije on ima nita manje ve etiri drave, sve etiri hrianske: Austrougarska monarhija, Republika Mletaka, Republika Dubrovnik i Crna Gora. Preko svega i Kapetaniju Perasta. I samo ova posljednja bila je dovoljna da mu muti vode i huka hriane, destabilizirajui ovako unutranju situaciju njegove kapetanije
Nije se osuilo mastilo na dokumenta o miru u vezi Bekog rata, a Sveta liga zapoinje novi rat protiv Turske
imperije. Tako Osman-beg u jeku jednog rata zapoinje svoje kapetanovanje i u jeku drugog rata ga nastavlja.
Za napad na Herceg Novi vrene su pripreme vie godina.
Saveznici su odmah, sa raznih strana, poeli arkanja i napade na Tursku. Oni pozivaju na ustanak i pokorene
narode, da ih kao obino upotrijebe i kao povod za rat, a i kao svog saveznika u poljeini neprijatelja. Ovako je poeo tzv. Prvi morejski rat (1684 - 1699).
Za ovo su Mleani jo 1684. godine vratili iz Istre i Dalmacije u Boku, poglavito u Perast, brojne hajduke sa
njihovim porodicama, a na elu sa slavnim hajdukim harambaom Bajom Pivljaninom, da bi ih u novom ratu, Morejskom, upotrijebili u borbama protiv Turske.
Tomo Popovi pie da je u to vrijeme najsnaniji ekonomski pomorski grad u Boki bio Perast, pa je bilo i za
oekivanje da Peratani budu zainteresirani da hercegnovski kraj, odnosno da ulazak u zaliv, ne bude u rukama Turaka. Sledstveno je i njihov doprinos u osloboenju grada bio znatan. Meu Peratanima, najznaajniji doprinos dala je
porodica Burovia, a meu njima posebno grof. Ivan Burovi. 3)
Na prvi poziv Mleana svi su se Bokelji, posebno Peratani, digli na ustanak. Kod grofa Ivana Burovia u Perastu okupie se hajduci sa svih strana Balkana. Prethodili su im poznati harambae kao veleslavni Bajo Pivljanin,
slavni Jankovi Stojan, pa Miho Kolumbara, Milo Lepiri, Boo Luci, Petar Jankovi (rodom iz Kumbora),
Nikola Vukov (iz Joica), Stefan Popovi (iz hercegnovskog kraja), Vuk Ivanovi i Lazar Mireti (iz Trebinja),
Peria Mandi i drugi. Sa njima su doli u Perast i njihove ete. Neki od njih, jo ranije, bio je sklonjen na teritoriji
Dubrovnika, ali ih otuda izvukao i smjestio u Perast grof Ivan Burovi. Tako je Perast postao centar bokeljskih, hercegovakih i crnogorskih hajduka. Tu su se vjebali i spremali za Morejski rat pod posebnim staranjem grofa Iva- na
Burovia.
U jesen 1684. godine, mletaka flota, pod komandom Petra Valijeria ue u Boku i napade Risan sa mora, dok
je grov Ivan Burovi, na elo Peratana, napade sa kopna. Poslije nekoliko ljutih okraja, Biljalj-aga Rizvanagi
dizdar Risna povue se prema Trebinju sa svojim trupama i Mleani zauzee grad.
Tada Mleani pokuae udar i na Herceg Novi, ali im se otuda odupree muslimani Novog na elo sa svojim
kapetanom Osman-begom Resulbegoviem.
Stariji brat Osman-bega, kapudan-paa Arslan-beg, poe sa turskom flotom u protiv-napad, dok ga Biljaljaga, sa svojim snagama, podra sa kopna. Poslije krvavih okraja na moru i na kopnu, Turci povratie Risan.
U februaru ili martu 1685. harambae iz Perasta, sa oko 130 hajduka, prebacie se na teritoriju bosanskog paaluka. U Zubcima napadaju Turke, gdje zarobie dva Turcina sa 70 konja penice i drugih sitnica, upuenih u Dubrovnik. Zatim nastavljaju put za Cavtat i otuda usmjeravaju napad prema Trebinju, gdje su zapalili selo Glavsko i
oteli neto stoke.4)
Slinih upada bilo je i u drugim krajevima, pa i prema Crnoj Gori, gdje je prvih dana maja 1685. godine, na
Vrtijelci, poginuo u borbi protiv Turaka Bajo Pivljanin. Sa njim su poginuli i mnogi hajduci i Crnogorci, koji su se
suprotstavili napadu Turaka i mjetana iz Skadra na njihovu domovinu. Na elu turskog napada bio je na poturenjak iz Ulcinja Sulejman-paa Mali, tada Skadarski sandakbeg. Poto je tu razbio Crnogorce i hajduke, koji su pritekli u pomo vladaru Crne gore, Sulejman-paa je uao na Cetinje, gdje je ostao 4 dana, sa eljom da najzad vidi itavu Crnu Goru potinjenu. Poto to nije postigao, za osvetu, spalio je Ljubotinje, Graane, Bjelou, Ugnje, Oinie,
Trnovo i samo Cetinje.
Lino grof. Ivan Burovi, 1686. godine, za osvetu Baja Pivljanina, napada Turke na moru svojom marcijalom. Tom prilikom je na ulcinjskoj obali zaplijenio pet turskih laa, krcatih soli.
Sulejman-paa e preduzeti novi pohod na Crnogorce i 1692. godine. Opet prodire do Cetinja, pa - za
odmazdu - srui cetinjski manastir.
Iste 1686., Grof Ivan, sa svojim bratom urem i sa nekakvim Grilom (mogue je bio Grgur, sin Vicka I, strica Grofa Ivana!) uhvatie se u kotac na moru sa jednim negropontskim gusarom i njegovim Turcima. Borbom prsa

108

u persa, sa sabljama, izvojili su pobjedu nad njima, to je privuklo posebnu panju mletakih vlasti na njega. Tada ga
generalni providur za Dalmaciju i Albaniju Jeronim Korner, sa sjeditem u Zadru, postavlja na elu Bokelja i hajduka i ovlauju ga da napadne Turke na svim frontovima, na moru i na kopnu. Ovlaenjem mletakih vlasti grof
Burovi ne samo to organizuje i komanduje svim narodnim snagama (i Morlacima!) u borbi protiv turskog okupatora, ve i lino uzima uee u borbama na kopnu i na moru.
Organizovani od njega, senjski uskoci, 1687. godine, sa harambaom Stojanom Jankoviem, prodrli su do
Mostara i popalili Podhum, Dabovinu i Rajevinu5). Hajduki harambaa Peria Mandi, sa 700 Dubrovana i 80 hajduka, iste godine kani na Caftat da otuda udari na Trebinje.6)
Bosanski paa Atlagi, da izbjegne opasno vojevanje po Ugarskoj, s jakom vojskom opsjedne Sinj prvih dana
travnja 1687. i za 24 dana bio ga iz topova i napadao, ali uzaludno. Tada opti providur Jeronim Korner pozove Ivana Burovia i njegove hajduke pa pou u pomo Sinju, to primora pau Atlagia da se povue.
Poto je pridobio za sebe stanovnike Crne Gore, Brda i Hercegovine, naroito u kraju oko Trebinja i Popova,
uz generalnog providura za Dalmaciju, Jerolima Kornera, grof Ivan Burovi 3. avgusta 1687. iskrcao se sa svojim
gusarima u Slanom. Bilo je tu oko 5000 ratnika, veim dijelom naih hajduka. Preavi preko Dubrovake teritorije
oni upadaju u Popovo, gdje osvojie nekoliko sela. Poslije ovog uspjeha providur Korner se povukao i ostavio na bojnom polju grofa Burovia sa oko 1000 hajduka i gusara.
Kapetan Herceg Novog Osman-beg Resulbegovi je odmah pohitao u Popovo sa svojim vojnicima i ukrstio
sablje sa hajducima i gusarima grofa Burovia. Budui u veem broju i sa bolje organizovanim snagama, hrianski
Burovi potue muslimaniziranog Burovia 9. avgusta 1687. Osman-beg se spasio zahvaljujui brzim nogama svog
konja, dok ga razbjenjeni roak gonio sve dok mu konj ne posrne. A izgleda da ga na to primorae i rijei Osmanbega: Pokoljenja te nee slaviti za ubijstvo svog roaka, ve za osloboenje domovine!
Iz izvjetaja Jeronima Kornera saznajemo da se oekivalo vee uee hercegovakih i crnogorskih plemena u
ovim borbama, to potvruje i jedno od pisama Visariona Bajice providuru: da e ne samo crnogorska, nego i sva
druga plemena, to su potinjena u vjerskom pogledu, biti gotova da s orujem budu uz Republiku kada mletaka
vojska napadne Herceg Novi .
Generalni providur Jeronim Korner, poto je izvrio sve pripreme i provocirao Turke sa hajducima i gusarima
na moru i u svim pograninim mjestima, pripremio se za opti, frontalni napad na Tursku, upravo na moru, u zoni
Herceg Novog. Zato on okuplja u avgustu 1687. godine mletaku flotu na Hvaru. Poslije poraza Turaka kod Siska,
ova se flota sa Hvara uputila Koruli i Mljetu i tako se pribliava Turskoj granici i Herceg Novom.
Dubrovaka Republika Svetoga Vlaha, videi u Mletaku Republiku Svetoga Marka svog neprijatelja, odmah
obavjetava o svemu Osman-bega Resulbegovia, pa mu dostavlja i municiju, namirnice, sve to mu treba za odbranu. Oni mu dostavljaju i dan napada saveznika na Herceg Novi.
Osman-beg se zdogovori sa svojim starijim bratom Arslan-begom, kapudan-paa turske flote, da sa brodovljem izae iz Boke, da tako ova flota ne padne u ruke Mleana i da se od njih ne uniti, a i da s lea napadne mletaku flotu i pomogne odbranu Hercegnovog. Sa druge strane, na palubama ovih brodova, on pope sve one koji bi mu
bili na teret pri odbrani grada, starce i starice, ene, djecu, koliko su mogli da prime ti brodovi.
Istovremeno Osman-beg vri optu mobilizaciju svih koji su sposobni za rat i uvodi u grad namirnice i naoruanje. Uveo je u tvravu i nekoliko stotina vojnika-najamnika, preteno Albanaca iz Albanije, pa je obavijestio i sandakbega u Mostar, i vezira u Sarajevo, i sultana u Istanbul.
Generalni mletaki providur za Dalmaciju Jeronim Korner, poto je izvrio sve pripreme i provocirao Turke
sa hajducima i gusarima na moru i u svim pograninim mjestima, posljednjeg dana avgusta, navee, nareuje pokret.
I mletaka flota, u sastavu od 150 brodova naoruanih do jedara, mornarima, pjeadincima i konjicom, topovima
svih kalibara, izae iz luke Polaa na Mljetu i krenu u borbeni raspored prema Boki. Providur Korner povede na
Herceg Novi vojsku od 10 do 12.000 ljudi, oko 2200 plaenika iz Dalmacije, 1000 probranih Morlaka (Vlasi) pod
komandom Bernardo Barbaro-a, 400 pionira sa dalmatinskih ostrva, 250 artiljeraca, 200 konjanika, 1000 pjeaka iz
Venecije i isto toliko sa galija. Od artiljerije Mleani su raspolagali sa preko 20 ariljerijskih oruja teeg kalibra, pored topova sa ratnih brodova, koji su mogli dejstvovati sa kopna i sa mora. U Zadru providur ukrca ete dobrovoljaca
na 120 laa svake veliine. Pridrui se ovoj vojsci jedan odred maltekih brodova i 300 ratnika, vitezova, brodovlje i
ratnici iz enove, pa i Firentinci, to ih posla veliki vojvoda toskanski, pa papinske (Inocentij XI) galije pod
Herbsteinnom, koje su se Mleanima i Malteanima prikljuile pod Korulom.
U ponedeljak, 1. septembra 1687. godine ova flota je doplovila pod Rose, prema Herceg Novome, i blokirala
ulaz-izlaz iz Boke.
Svim ovim snagama suprotstavio se kapetan Osman-beg Resulbegovi sa ono malo vojnika to je imao u tvravi, sa svojim sinovima, dva mlaa brata i njihovim sinovima.
Ovako, i ovaj put, suprotstavie se braa jedni drugima: hriani muslimanima i muslimani hrianima. Dva
najistaknutija Burovia tog vremena, kapetan Osman-beg i grof Ivan, ukrstie sablje i uhvatie se u kotac na ivot i

109

smrt. Obojica su se borili za svoju zemlju i svoju vjeru, za svoja ognjita, za svoju slobodu i za svoj ivot, na to su
obojica imali ista prava. I obojica su se borili pod tuom zastavom i za tue interese, sa kojima su im bili skopani i
lini interesi, pa i interesi naroda koji su pretstavljali. Drukije nisu ni mogli. Takva su vremena bila. Njego kae:
Krst nositi vama je sueno strane borbe S SVOJIM i s tuinom!
U noi 1. septembra, im je sinjaliziran da je saveznika flota prispjela pred ulaz u Boku i blokirala ga, grof
Ivan Burovi, sa 360 odabranih Peratana, napada Tursku Imperiju u Risan, oslobaa ga i prodire do Zelenike.
Biljalj-aga Rizvanagi opet se povlai sa svojim trupama u Trebinje, dok pred Peratanima Burovia, koji
usiljenim marom nadiru prema Herceg Novom, isprei se svojim trupama mladi oficir Sabit-Mehmet-beg, bratanac
Osman-bega Resulbegovia.
Tako je poeo Prvi morejski rat (1684-1699), u kome najveu teinu na ovim prostorima dri na svoja plea
upravo kapetan Herceg Novog Osman-beg Resulbegovi.
U utorak, 2. septembra, poslije podna, flota ulazi u Boku i do mraka zauzima borbeni poloaj, pred sma utvrenja grada, sa cijevima svojih lakih i teih topova uporenim na novsku tvravu, na vrh koje je Osman-beg Resulbhegovi vihorio tursku zastavu.
Navee 2. septembra, lino grof Ivan Burovi, na Kumboru, doekuje mletakog providura Jeronima Kornera,
koji tu iskrcava sa brodova peadiju i konjicu, zahvaljujui Buroviu i njegovim Peratanima, to mu tu oistie teren i uinie oslonac.
Sutradan je Herceg Novi osvanuo opkoljen.
Istog dana, dok mletaka mornarica opseda Herceg Novi sa mora, sa Buroviem se ujedinjuju svi hriani
okolnih sela, kojima on zatvara obru Herceg Novog sa kopna. Tada komandu nad odredom Peratana grof Burovi
predaje junakom kapetanu Perasta Ivanu Mazaroviu, dok lino komanduje svim domaim snagama, koje su
opsjele Herceg Novi sa kopna, presjeaju tako gradu svaku kopnenu vezu. Snage Burovia napadaju Turke u grad i u
pozadini. Njegove megdandije, pa i on sm, izazivaju Turke i poturene Novljane na dvoboje.
Istoriari, koji su opisali opsadu Herceg Novog, kau da su se saveznike snage iskrcale iza jednog grebena
na rtu Kumbora, i da su im pri tome uskoili u pomo Peratani. Tu su Turci, pod komandom mladog Sabit-Mehmet-bega Resulbegovia dali estok otpor, pa su se saveznici iskrcali kod Zelenike. Poto su saveznici poli prema
Zelenici, Grof Ivan Burovi, sa svojim Peratanima i okolnim narodom zauze na juris urevo brdo, kraj Sutorine. I
dok su se ovi okraji razvili na istonoj strani fronta, sa zapadne strane napadoe Turke Crnogorci sa 300 ljudi. 7)
Butorac pie: Po mletakom piscu plemiu Nikoli Berenzaniju stajahu Peratani ispred Herceg Novog s lijeve strane u nekim razvaljenim kuama tik do morskoga katela. Tu se radi sigurno o katelu, u mletako doba
zvanu Fortemare. K Peratanima prebjegnu dva Arbanasa molei za slobodu i ivot, s izjavom da e mnogi Turci
napustiti tvravu, ako im se zajami slobodan prolaz kuama. Jednoga od te dvojice otposla Kornaro s jednim Perataninom u tvravu. Broj je turskih izbjeglica iznosio do 220 oboruanih ljudi, s obiteljima. Kad je Kornaro traio
od opsjednutih da predadu grad, ovi nikako ne pristanu, dopae se odvano sa zidina odupru. Tad se uveliko istaknu
Peratani8). Tako je propao ovaj pokuaj da im se predajom Albanaca preda i Donji grad, koji su oni branili iz svoje
kule.
Na teritoriji Novske kapetanije, potstaknuti koliko od Mletake Republike i Austrije, toliko i od crnogorskog
vladike sa Cetinja, diu se na opti ustanak i hercegovako-crnogorska plemena. Za ovo je mnogo doprinio Ivan Burovi.
Na dan 10. septembra nikiki vojvoda Vukain Gavrilovi pritie u pomo Grofu Ivanu sa njegovim Nikianima, koji prodree ak do Trebinja i Tvrdoe9). Tako je Osman-beg opkoljen u Herceg Novi ne samo sa mora, ve
i sa kopna. Sve veze sa poljeinom su mu prekinute. Dok je on otuda iz dana u dan oekivao pomo, sa mora mu se
javi brat Arslan-beg, koji se usidrio u Ulcinj i u uu Bojane, pa je otuda napadao s lea Mleane.
O estini borbi oko Herceg Novog govori injenica da ni jedna kua u gradu nije ostala itava, dok su gradske
zidine bile polusruene. Teki topovi napadaa preorali su granatama grad na svaki korak, stvarajui utisak da se nad
njim sruilo i samo nebo. I pored toga Osman-beg Resulbegovi se ne predaje.
Simo Matavulj pie: "Za etiri veka, oko Novoga, prolilo se toliko krvi hrianske i turske, da bi se njom mogla ispisati sva njegova povest po njegovim bedemima".
Borbe oko Herceg Novog traju danima i nedjeljama, dano-nono, pun mjesec dana.
Iz dana u dan vojne snage Osman-bega su se topile, malaksale. Mnoge su mu vojne stareine i junaci ubijeni
na dvobojima, dok su mu vojnici ginuli jedan za drugim na bedemima grada, koliko ustreljani od napadaa, jo vie
masakrirani od topovskih granata. Bezbroj njih su mu leali pred oi teko ranjeni, nesposobni za dalje ratovanje.
Svaki as su mu umirali, koliko od rana, toliko i od zarazne boljesti, koja obuhvati opsjednuti grad. Piu da su

110

Osman-begu, u odbrani Herceg Novog, poginuli oko 300 ratnika. Na drugoj strani, u napadu na Herceg Novi poginulo je oko 200 ratnika, od kojih je samo Peratana poginulo 42.
Iako je iz dana u dan oekiva pomo sa kopna, ni sultan, ni vezir, pa ni sadakbeg mu ne pritekoe u pomo.
I pored toga on je nastavio otpor. Ni pomiljao nije na predaju. Stalno se nadao pomoi bar od sandakbega,
ako ne i od sultana ili od bosanskog vezira.
Hercegovaki Topal-paa, koji je sa oko 4000 vojnika htio i pokuao da mu pritekne u pomo, iznenada je
napadnut i opkoljen u blizini Herceg Novog od grofa Ivana Burovia i njegovih Bokelja, hajduka, Morlaka i Crnogoraca. Poslije krvavog otpora, Topal-paa jedva je izvukao ivu glavu.10)
I Butorac pie: I pri napadu Husein Topal-painih eta iz Hercegovine, kome je bila nakana da omete opsadu i opsjednutima olaka odbranu, Peratani s Crnogorcima udare na neprijatelja s boka i unesu zabunu u tursku
vojsku, pa se paa povue.11)
U borbama protiv Topal-pae su se posebno istakli Morlaci (Vlasi). Paa je izgubio u okrajima 700 ljudi, 12
zastava i mnogo oruja.12)
Kako odbranu grada, tako i napad na njega, ometale su mnogo i neprestane kie. Izgledalo je kao da i nebo
plae to se brat bori protiv brata, to brat brata kolje i vadi mu oi.
Slabu stranu odbrane inila je i najamnika vojska, koja je bila glavni dio turske odbrane. Uz to je ove vojnike
zahvatila i bolest, pa i oajanje zbog nedolaska novih vojnika da ih smijene na ratitu, kao i zbog nedostatka municije
i novca.
I pored toga Resulbegovi se ne predaje.
29. septembra, u ishod sunca, jedna bomba pade u kulu, gdje je bila sprema za municiju (Torrione della Munitione), i ubije 200 osoba. Oko 19 sati uinjen je opti juri s mora (galije) i s kopna, gdje poginue, izmedu ostalih, i dva malteka viteza. Sa njima i grof Ante, otac grofa Ivana Burovia. I pored toga juri nije donio eljeni uspjeh, jer ga odbie opsaeni.
Vjerovatno bi ove borbe trajale i due, da 230 Albanaca-najamnika, umorni dugim borbama, desetkovani neprekidnim kanonadama topova sa kopna i sa mora, bez izgleda na pomo ni sa koje strane, bez izgleda da e im
Turci platiti to su im ve dugovali, a oslanjajui se na tvrdu rije Grofa Burovia, pristadoe na novanu nagradu,
koju im ovaj ponudi. Tako oni - con l'Hamo d'oro - tj na zlatnu udicu, dakle mitom, kako pie Sekulovi, napustie svoja borbena mjesta12), izdadoe Osman-bega Resulbegovia, i, u noi imeu 30. septembra i 1. oktobra
1687. godine, predali su Grofu Buroviu Abainu kulu kraj mora (Torrione, che riguarda la marina), odakle ovaj
prodire u Donji grad.13)
U sam osvit zore, 1. oktobra, Burovi razvi nad kulom mletaku zastavu, pa otuda osu Gornji grad vatrom iz
topova.
Kad vide Osman-beg nad Donjim gradom mletaku zastavu, pomrai mu se vid. Izdaja Albanaca pogodi
duevno ovog junakog komandanta grada i odbrane. Zato, videi da je dalja odbrana uzaludna, 2. oktobra 1687.
godine posla kod grofa Ivana Burovia Sabit-Mehmet-bega Resulbegovia da ugovori predaju grada.
Grof Ivan Burovi odra zadanu rije Albancima. Neke od njih poznavao je od ranie, u samom Perastu, gdje
su se ispred turskog zuluma bili sklonili posredovanjem barskog nadbiskupa Vicka Zmajevia. On ih je popeo na
svoje brodove i prebacio ih na tursku teritoriju, gdje su mu zatraili.
Svi istoriari ovog rata priznaju da su opsaeni dali ilav otpor i pokazali vjetinu i hrabrost, koju osvaja nije
oekivao. Posebno se istie Osman-beg, njegov najmladji brat Sali-beg i sin ovoga - Sabit-Mehmet-beg. U borbama
za odbranu grada poginuli su mnogi Turci, a i nai muslimani, koji su se borili na strani Turaka. Ne dospjevi ni do
vrata tvrave Herceg Novog, poginuo je i trebinjski dizdar Biljalj-aga, koji je sa malim snagama pritekao u pomo
opsednutima. Kako rekosmo, on je izgleda bio unuk Jusuf-age Rizvanagia, a ovaj stric Resul-bega Sulejmanagia,
oca Osman-bega Resulbegovia.
Poginuli su mnogi i na drugoj strani, posebno Peratani, hajduci i Morlaci, koji nisu pitali za smrt.
Sabit-Mehmet-beg ponudi svom hrianskom roaku grofu Ivanu predaju pod asnom pogodbom da mogu
slobodno, sa orujem i linim stvarima, napustiti grad i to poslije est ili etiri dana. Burovi prihvati uslove predaje,
ali ne i rok. On im je traio da se odmah predaju. Tako 2. oktobra 1687. godine izaoe kroz severna vrata grada prvi
vojni odredi, zatim oko 2500 muslimanskih ena i djece 16) (Butorac navodi broj od 2.22017)), pa ranjeni vojnici, pa
opet regularne trupe, sve pod svojim orujem. Izlazei iz grada ene su briznule u pla i cjelivale zidine grada i vrata.
Butorac pie: Osman-beg je izaao iz grada pod orujem i s prtljagom na plea 15) . U toj dugoj povorki, on
je bio posljednji, kao to su posljednji napustali brodove, kad su se topili u more, njegovi slavni pretci, proslavljeni
kao kapetani. Pokraj njega je bio nerazdvojni bratued, mladi, hrabri Sabit-Mehmet-beg, koji je nosio klju grada na
vrh bajoneta svoje puke.
Poto izaoe kroz vrata Herceg Novog, Osman-beg Resulbegovi skide klju grada sa bajoteta svog bratueda i, po ugovoru, predade ga za to odreenom mletakom oficiru markizu dal Borro.14)

111

Pokraj mletakog markiza ekao ga njegov roak grof Ivan Burovi, koji mu se odmah baci oko vrata, zagrli
ga i poljubi.
- Bez obzira na ovaj rat i ovo krvoprolie, mi smo bili i ostajemo braa!- ree mu hrianski Burovi.
- Daj Boe da svi to prije postanemo svijesni toga!- odgovori mu muslimaski Burovi uz stisak ruke.
Osman-beg Resulbegovi i grof Ivan Burovi nisu bili samo veliki ratnici i veliki neprijatelji jedan-drugog,
ve i veliki ljudi svog vremena, pa i veliki rodoljubi.
Istog dana, u blizini Herceg Novog, stigoe nita manje ve tri pae sa svojim vojskama. Zemlja se tresla pod
kopitima njihovih ratnih konja, dok se praina dizala za njima, pokrivajui nebo i sunce. Videi da se grad predao,
nijedan od njih se ne usudi da napadne. Oni samo prihvatie Osman-bega i njegove ratnike.
I Sulejman Mali, iz Skadra, poao je u pomo Osman-begu Resulbegoviu, ali kad je stigao na Njeguima,
uje da je Herceg Novi pao, pa se vrati.
(Nastavlja se u Sedmi dio - Resulbegovii Trebinja)

______________
1) SAMARDI, R...: VELIKI VEK DUBROVNIKA,- Beograd 1962, str. 458.
2) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 97.
3) POPOVI, Tomo K.: HERCEG NOVI - istorijske biljeke 1382-1797, Herceg Novi, 1924, str. 83, 96.
4) MILOEVIC M.: Pomen o Baju Pivljaninu, ISTORIJSKI ZAPISI, Br. 1, Cetinej 1954, str. 191-192.
5) KREEVLJAKOVI, H.: ESNAFI I OBRT U STAROM SARAJEVU, Sarajevo 1958, str. 76.
6) KORA, Vojislav: cit.djelo, str. 121.
7) BUTORAC, Pavao: cit.djelo, str. 119.
8) Iden: str. 118.
9) MIJUKOVI, S.: Pleme Nikii u Morejskom ratu (1684-1699), ISTORIJSKI ZAPISI Br. 1, Cetinje, 1954, str. 9.
10) A.FIGURI: TREBINJE NEKADA I DANAS, Ljubljana 1930, str. 34.
11) BUTORAC, Pavao: cit.djelo, str. 119.
12) Iden: str. 121.
13) Iden: str. 120.
14) S.MUSI: IZVJETAJI, cit.djelo, str. 93.
15) BUTORAC, Pavao: cit.djelo, str. 121.
16) PEJOVI, Marija Crni: PRILOG, cit.djelo, str. 101
17) BUTORAC, Pavao: cit.djelo, str. 121.

112

DIZDAR HADI HASAN-BEG I

Hadi Husan-aga, koga nam spominje u Herceg Novi Evlija elebija, sa njegovom kulom i sa jednim divnim stablom datule 1) pred kuom, nije niko drugi do hadi Hasan-beg Resulbegovi, jedan od najkulturnijih ljudi
svoga vremena u Herceg Novi, koji se do kasno smatrao i za prvog zajamenog Resulbegovia 2), poto mu se nalo
ime u jednom dokumentu iz 1714. godine, a u tom stupnju istorijskih istraivanja jo se nije nailo na nekog drugog
Resulbegovia po dokumetima vremena. Kako emo vidjeti, u jednom drugom dokumentu iz kraja XVII vijeka, mogue iz godine 1695., sa prezimenom Resulbegovi srest emo Sabit-Mehmet-pau, registriran u ovoj knjizi imenom
MEHMET III.
Hasan-beg je trei sin Resul-bega I Sulejmanagia. Ovo je i miljenje Vl. Koraa3). On se, kao i ostala njegova braa, po imenu svog oca, prozvao Resulbegovi. Znai, on je Resulbegovi Br. 3 na ovom svijetu.
Rodio se u Herceg Novom, negdje u prvoj polovini XVII vijeka. Tu je zavrio mejteb i rudiju, pa je vie studije nastavio u Istanbul. Bio je i u hadiluk. Kao i svi drugi koji su posjetili abu, Muhamedov grob - nazvao se
Hadi Hasan-beg. On je prvi hadija*) iz ove porodice, a vjerujemo i prvi poznati klerikalac.
U vrijeme napada Mleana i grofa Ivana Burovia na Herceg Novi, Hasan-beg je imao oko 50 godina, bio je i
oenjen i sa odraslim sinovima. On je sigurno uzeo uee u odbrani grada sa braom i sa svima drugima. Poto se
Herceg Novi predao, Hasan-beg je sa svojom porodicom preao u Trebinje, pa se tamo spominje i kao dizdar grada,
upravo u pismu od 1126 po hidri (1714), prije 1. februara, koje je svojeruno napisao i poslao Dubrovanima radi
nekog Jovana Grgia, koji je zbog nasilja utekao iz hercegovakog sandaka u upu dubrovaku i dao nekakvom
Petru Kuluku dva konja za prehranu. To je pismo sauvano u dubrovakoj arhivi. Po prvi put je objavljeno od ira
Truhelka.3)
I jezik ovog pisma je srpsko-hrvatski, kao i onaj kojim je pisao i Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi njegovo
famozno pismo od prije oko 15 godina.
Interesantno je u ovom pismu bosanica (stara irilska azbuka Bosne), koju su upotrebljavali u ta vremena
samo kolovani Sloveni, obino pljemii. Ona se nije uila po turskim kolama, a neturske, pod turskom okupacijom,
nisu postojale ni za vlastelu, kamoli i za raju. Ona se uila samo po manastirima, koje Hadi Hasan-beg, kao musliman, sigurno nije pohaao. Zato se postavlja pitanje gdje je ovaj musliman nauio to pismo? Sigurno kod kue, gdje
se prenosilo od oca na sina, nasljijeeno u ovoj muslimanskoj porodici jo od njihovog hrianskog pretka Miloa
Burovia, koji je sigurno to pismo nauio u nekoj koli pri kakvom manastiru i prenio ga svojim potomcima. Setite
se da je ovom irilico pisao svoja pisma i njegov unuk, novski kapetan Mehmet-aga Rizvanagi.
U dokumenta on se spominje 1714. godine kao dizdar Trebinja, ali je vie nego sigurno da je dizdar Trebinja
od onog dana - 1687. godine - kada je pod zidine Herceg Novog, nastojavajui da mu pritekne u pomo, poginuo
trebinjski dizdar Bilal-aga, za koga mislimo da je bio unuk trebinjskog dizdara Jusuf-age Rizvanagia. Na taj poloaj
Hasan-bega je sigurno predloio brat Osman-beg Resulbegovi, kapetan Novske kapetanije, poslije pada Herceg
Novog i imenovanja na polozaj trebinjskog kapetana.
Dizdar znai kastelan, uvar utvrenog grada. To je znaajan poloaj i in u turskoj vojnoj hijerarhiji. Dizdari
su bili age i begovi vieg ranga, oficiri. Oni su uvali tvravu, oruje, municiju, svu opremu za vojsku, zatim ishranu
i zatvorenike. Muslimanizirani Burovii, u prvom redu Rizvanagii, prvi su poznati dizdari Trebinja. Sjetite se
Mehmet-age II Rizvanagia i njegovog brata Jusuf-age I Rizvanagia. Sigurno je Rizvanagi bio i poznati trebinjski
dizdar Biljalj-aga.
Dok je dospio na taj poloaj, Hasan-beg Resulbegovi sigurno se istakao u ratnim okrajima, pa ga sultan proizveo u koji vojni in. Mogue je bio i bimbaa. Po tome to ga posjetio kod kue i Evlija elebija, jasno je da je bio
istaknuta linost. On je jo prije pada Herceg Novog u mletake ruke bio u hadiluk, pa se proslavio i kao jedan od
najveih intelektualaca svog vremena u Herceg Novom. Njegovi su se sinovi jo tada izgleda prozvali po njemu
Hadihasanovii.
Tako, po naem miljenju, muslimanizirani Burovii su prvi poznati dizdari Trebinja, jo od poetka XVII
vijeka, mogue i prije Mehmet-age II Rizvanagia, koji se kao takav i spominje u prvoj polovini XVII vijeka.
Po Korau, prvi poznati dizdar Trebinjske tvrdjave (Ban-Vira) bio je neki Hajdar-aga, koji se u tom svojstvu
pominje prije 1711. godine. U avgustu iste godine pominje se neki dizdar Hasan. Svi su istoriari miljenja da se radi o Hasan-begu Resulbegoviu. to vie, oni misle da su od 1712. pa sve do 1835. godine svi dizdari Trebinja Resulbegovii.
Mi smo miljenja da je pomenuti Hajdar-aga neki od sinova hadi Hasan-bega Resulbegovia, koji je na taj
poloaj zamjenjivao oca svog, dok je ovaj bio sa vojskom na kojem frontu.
20. septembra 1718. godine Hasan-beg Resulbegovi se spominje kao vekil svog brata Osman-pae Resul-

113

begovia na poloaj trebinjskog kapetana, koji je u to vrijeme sigurno otiao na koje ratite, pa je sve poslove povjerio svom bratu, dizdaru Trebinja. Kao zamjenik Osman-pae on pie pismo Dubrovanima u vezi neke stoke, koju
su hajduci oteli na teritoriji trebinjske kapetanije i prodali tamo.
Hadi Hasan-beg I Resulbegovi se spominje kao dizdar Trebinja sve do 1731, kada je izgleda umro. Na dunost dizdara Trebinja, poto su mu sinovi bili na dalekom ratitu, smjenio ga Hasan-beg II Resulbegovi, sin Osmanpae I, koji e taj poloaj ustupiti Osman-begu II Resulbegoviu, najstarijem sinu hadi Hasan-bega I, im se vratio
sa ratita.
Do kasno se u Trebinju jedna od tabija nazivala Tabija Hadihasanovia, kao i jedna mahala grada. Mora da
je tu, u tom kvartu grada i u toj tabiji, stanovao Hasan-beg sa svojim sinovima i unucima. Kako se zna, po tabijama
su stanovali dizdari, defterdari i ostali upravljai grada, poto su tabije bile kamene utvrde, kule, osigurane topovima
i jakom straom.
Dizdar hadi Hasan-beg Resulbegovi, koliko se zna, ostavio je iza sebe tri sina: Osman-bega II, Husein-bega
I i Hajdar-bega I. Oni su se u Trebinju, po oevom zvanju dizdar, prozvali DIZDAREVII. Po svemu, neki su
zadrali i prezime HADIHASANOVII, kojim su stigli u Trebinje iz Herceg Novog. Ovo prije svega svjedoi da
se prezime Resulbegovi jo nije ustalilo kod ovih Burovia, jo se nije afirmiralo i proulo, proslavilo do te mjere,
da bar nosioci tog prezimena budu gordi, ponosni to pripadaju toj porodici. Slava ove porodice je tek u formiranju.
Dizdar hadi Hasan-beg sa svojom braom, sinovima i bratuedima, su prvi Resulbegovii. Kako ve rekosmo, po
redu, on je Resulbegovi Br. 3. Trei Resulbegovi koji je gradio kulu slave i ponosa ove porodice.
Naravno da je za promenu prezimena od njegovih sinova uticalo i to to je Osman-paa Resulbegovi, zajedno sa svim svojim sinovima, osuen na smrt, pa se u to vrijeme malo ko usudio da kae da je Resulbegovi, boe
sauvaj da je i u kakvoj rodbinskoj vezi sa Osman-paom.
A mogu je i jedan drugi razlog: jo za ivota, dizdara hadi Hasan-bega poeli su da ga na toj dunosti
zamjenjuju njegovi sinovi. On je vidio svojim ocima da su najvii poloaj u Trebinju, kapetanski, uzeli u svoje ruke
sinovi njegovog brata Osman-pae Resulbegovia, koje e nasljijediti njihovi sinovi i ovako stvoriti dinastiju kapetana Trebinja. Siguran da njegovi sinovi nee nikada dospjeti na poloaj kapetana grada, mislio je da im osigura u najmanju ruku poloaj dizdara. Tako je on, mogie, zamislio (i ostvario!) ideju nasljedne dinastije dizdara. A da ne bi
palo u oi graana, posebno sultana, da su Resulbegovii okupirali u Trebinju sve rukovodee poloaje, jo za njegova ivota sinovi mu se prozivaju Dizdarevii (pa i Hadihasnovi!), dok e se, mogue iz istih razloga, drugi
Resulbegovii prozvali Osmanpaii, Kapetanovii i Defterdarevii.
Bilo kako bilo, ovaj dizdar hadi Hasan-beg Resulbegovi je praotac svih DIZDAREVIA Trebinja, pa i
HADIHASANOVIA Trebinja i Herceg Novog.

________________
1) ELEBIJA, Evlija: PUTOPIS, Sarajevo 1973, str. 438-439.
2) SKARI, Vladimir: cit. studija, str. 28.
3) KORA, Vladimir: cit.djelo, str. 193.
4) TRUHELKO, dr iro: Nekoliko mladih pisama bosanske gospode pisanih bosanicom,- GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA,
Sarajevo 1914, str. 448.
*) HADIJA - titula koju pridaju svom imenu samo oni koji su bili u Meku i posjetili abu, grob Muhameta, autora KUR'ANA i osni-

114

vaa islamske vjere.

MEHMET-PAA III
Mehmet-paa III, poznat u dokumenta sa imenon Sabit-Mehmet, sin je Salih-bega I Resulbegovia. Slavni
Osman-paa I bio mu je stric. Rodio se u Herceg Novom, negdje oko 1665. godine, gdje je i odrastao, zavrio ondanje kole, koje e nastaviti u Istanbulu. Jo vrlo mlad istie se u vojnim akcijama posebnom smjelou i hrabrou.
Naroito u odbrani grada Herceg Novog 1687. On se borio rame uz rame sa svojim ocem i stricom, pa se i istakao. A
kad se grad predao, nastavlja ratovanje i za odbranu Hercegovine.
Postavih mu godinu rodjenja 1665-tu, posto ga 1700. sreemo kao pau: tada je morao imati najmanje oko 35
godina, ma da je mogao biti i mlai.
U Morejskom ratu, godine 1690 poginuo mu je otac, i to od ruke grofa Ivana Burovia, u dvoboju, pa ga stric
sigurno odmah povukao sa bojita i poslao u Istanbul na dalje kolovanje, odakle mu se vraa titulom pae, jer je i tamo vie vitlao sablju po bojitim, negoli to je sluao predavanja po auditorijumima tadanjih kola.
Njegovo ime Sabit-Mehmet svjedoi nam da se kod Resulbegovia Herceg Novog sauvala uspomena na
pradjeda svog Mehmet-agu - Miloa Burovia. Kako emo vidjeti i iz daljeg izlaganja, upravo je Sabit-Mehmet-paa
taj koji nam je ostavio istorijsku injenicu, dokumenat, da su Resulbegovii roaci sa Buroviima.
Uz oca i strica on se borio, kako rekosmo, i u Junoj Hercegovini, branei je od grofa Ivana Burovia, koji je
sa mletakim i ostalim saveznicima napadao i samo Trebinje, da bi ih oslobodio od turskog ropstva. Borio se i na ostalim bojitima Turske imperije, gdje god ga zvao sultan.
injenice su neosporne da se on istakao po tim bojitima i sabljom i umom, pa ga sultan unaprijedio iz jednog
ina u drugi, i to u vrlo kratkim vremenskim razmacima, sve dok ga krajem XVII vijeka, kako rekosmo, ne sreemo
sa titulom pae. Nema sumnje da je on postao paom koju godinu prije.
Sabit-Mehmet-paa je esto bio vekil svog strica, slavnog Osman-pae, na poloaj kapetana Trebinja. Tako,
kao zamjenik kapetana, a poto na novoj granici izmeu Mletake Republike (oblast Herceg Novog pod upravom
guvernera grofa Ivana Burovia) i Turske imamo stalno arkanja, Sabit-Mehmet-paa uestvuje u primirju od 2.
februara 1702, koje je sklopljeno u Risnu. U dokumentu tog primirja pie: Za primirje se ima zahvaliti saradnji
protopopa Jovana Ivelia iz Risna i Mule Mehmeda ehovia i Sadi Memed pae Resulbegovia.1)
Nema ni najmanje sumnje da je SADI na SABIT. Ovo nam dokazuje njegovo pismo, napisano svojeruno
koju godinu ranije, gdje pie:
Piem ja Sabit Mehmed paa mome starome prijatelju i roaku (sic!) Luidj i Ivanu Buroviu, zapovjednike
novskome...2)
Iz ovog pisma vidimo da su ovi Resulbegovii ne samo prijatelji Burovia, ve i ROACI. Mislimo da je
ovo pismo jedan nepobitan dokumenat o porijeklu Resulbegovia od Burovia i da poslije otkria ovog pisma svaka
dalja diskusija o porijeklu Resulbegovia je izlina. Za ovaj dokumenat prije svega ima da zahvalimo njegovom autoru, koji ga napisao, a zatim i onima koji su ga sauvali i objelodanili.
Poslije oeve pogibije u Morejskom ratu i kolovanja u Istanbolu, Sabit-Mehmet-paa je imenovan od sultana
na razne dunosti van Hercegovine i u samoj Hervegovini, posebno u Trebinje.
Kako vidjeste, on je i prije 1700. godine na poloaj kapetana Trebinja, sigurno kao vekil.
Godine 1710-1712. dokumenta ga opet spominju na poloaj kapetana Trebinja. Sigurno je i tada bio samo
vekil svog strica Osman-pae, koji se u to vrijeme nalazio na frontu u Rusiji. Kako se zna, Sultan Ahmet III, godine
1711. objavio je rat Rusiji i uze joj Azov.
Godine 1714. i 1719. spominje se i kao dizdar Trebinja. Opet je bio vekil svog strica dizdara hai Hasan-bega
Resulbegovia.
Iz dokumenta o primirju, sklopljenom u Risnu 1702, vidimo da je bio uticajna linost, miroljubiv i potovan
ne samo od muslimana, ve i od hriana. Busuladi smatra da je Sabit-paa nakon Osman-pae (...) najznamenitiji

115

Resulbegovi .3)
Ne znamo kako je zavrio i gdje je preminuo. Ostavio je iza sebe sina Salih-bega IV, koji se sigurno rodio
poslije pogibije Salih-bega I, oca Sabit-Mehmet-pae. Po tradiciji, za uspomenu na oca, Sabit-paa daje svom sinu
ime svog oca. A ovo nam svjedoi da je Sabit-Mehmet paa sin Salih-bega I.
Sem Salih-bega IV mogue je da je Sabit-paa imao i kojeg drugog sina, pa i kerke, ali o njima za sada ne
znamo nita.
____________________
1) STANOJEVI, dr Gligor : KATASTAR IZ 1704. GODINE (BADOEROV). Na internetu, odakle citiramo, dato je 2004. godine.
2) Iden: Dokumenat Br. 12 kod dr G. Stanojevica.
3) BUSULADI, Mustafa : Resulbegovii, NOVI BEHAR, br. 9-11, str. 156.

ESTI DIO
116

HRIANSKI BUROVII HERCEG NOVOG

I. HERCEG NOVI
- Druga postojbina (hrianskih) Burovia Iz prve, stare postojbine, Perasta, sredinom XVI vijeka, negdje oko 1545. godine, seli se i nastanjuje u Herceg
Novi prvi lan porodice Burovi - hrianin Milo, sin grofa Jovana I Burovia, od koga potiu svi Burovii muslimani (Burovii, Rizvanagii, Sulejmanagii i Resulbegovii - Hadihasanovii). Govorei o njima mi smo govorili i
o njihovoj novoj postojbini, o gradu Herceg Novi, kad i kako je osnovan, od koga, ukratko istoriju ovog, po veliini,
drugog grada Boke Kotorske, koji uz to ima i poseban poloaj prema ulazu u Boku, kao njen vjeni, budni straar
prema Jadranskom moru i beskrajnoj puini. Preko njega se Herceg Novi vezuje sa bliskim i najudaljenim svijetom,
sa Dalmacijom (tada Mletaka Republika), Italijom, Albanijom (tada Turska), Grkom (isto tako Turska), Sjevernom
Afrikom, Azijom i svim drugim zemljama Mediterana, preko svega sa Dubrovakom Republikom, kojom je imao i
suvozemni kontakt.
Sve do 1687. godine, kako smo naglasili u poglavlju o muslimanskim Buroviima Herceg Novog, taj grad je
bio sastavni dio Turske Imperije. Kao takav administrativno je inio zaseban kadiluk, kasnije kapetanija, a u sastavu
sandaka Hercegovine i ejaleta-paaluka Bosne. Njime su vladali muslimanizirani Burovii - Rizvanagii, Sulejmanagii i Resulbegovii, muslimanska braa perakih Burovia, koji su u Herceg Novom osnovali svoju dinastiju nasljednih kapetana i paa.
Odmah poslije poraza Turske imperije pod zidine Vijene (Bea), 12. septembra 1683. godine, stvorena je tzv.
Sveta Liga (marta 1684.), u koju je, pored Austrije i Poljske, ula i Mletaka Republika. Mleani su u poslednjem
ratu sa Turcima izgubili znaajno uporite Kretu, pa su sada nastojali da taj gubitak nadoknade na raun Dubrovnika
i ostalih naih krajeva, pogotovo onih koji su bili pod turskom vlau. Nakon pada Budina (1686) Habzburgovci
snuju Bosnu i Hercegovinu. Zato Mleani, bojei se da Herceg Novi ne padne u njihove ruke, napadaju ovaj grad da
ga zgrabe za sebe. Ali to nije bila laka stvar. Osman-beg Resulbegovi ga utvrdio, jer su ga Dubrovani blagovremeno stavili na znanje za pripreme Mleana. Herceg Novi se sastojao iz dva dijela: prvi dio - Donji grad, vei, pored
mora i, drugi dio - Gornji, manji, unutranji, odvojen od prvog vinogradima. Po opisu turskog pisca Evlije elebije,
koji ga posjetio 1664, Herceg Novi je imao troja vrata: veliku kapiju na sjever, put Sutorine; drugu - na istok, put
Trnovice, i treu - na zapad, obalska kapija, tzv Jalijska. Ispred svake je bio pokretan most od dasaka. Pred velikom
kapijom je Kanli-kula (krvava kula), a na jugoistok Begova kula. Na zapadu je, vrh obale, kula Abaza-pae s mnogo
topova, a iza nje iroka kula. Na kulama je 130 topova. U unutranjosti varoi, u Gornjem i Donjem gradu, ima mnogo kua i stanovnika. arija je vrlo iva, a u pristanitu moe stati nekoliko stotina laa. Herceg Novi je tada bio
upravno sredite hercegovakog sandaka. Imao je dva zapovjednika: napose za Donji i napose za Gornji grad. Po
elebiji tada je tu bilo 1900 oruanih vojnika, ponajvie arnauti (najamnici), Bosanci i Hrvati sa tijesnim odijelom.
Kako smo naglasili u prethodnom poglavlju, i pored herojske odbrane muslimana, na elo sa kapetanom grada
Osman-begom Resulbegoviem, Herceg Novi se 2. oktobra 1687. godine predao.
U borbama za osloboenje Herceg Novog, pored Ivana Burovia, njegovog oca, brae ura, Jovana i Josipa,
strica i strievia, posebno Nikole Burovia(!) istakli su se Krsto Zmajevi, Tripo tukanovi, Ivan Mazarovi,
Nikola Milosali, Jovan Palikua, Vicko Bujovi i mnogi drugi.
Posljije pada Herceg Novog ratne operacije se nastavljaju sa jo veom estinom na svim frontovima. Na elu
mjetana Crnogoraca i Morlaka iz Dalmacije, isukanom sabljom, sa bojita na bojite juri Grof Burovi na ratnom
konju, mrki vranac to mu ga poklonio lino mletaki dud. U korak ga prate, kao lina garda, dva brata, strievi i
strievii, pobratimi. Burovi hoe da oslobodi itavu Hercegovinu, posebno Staro Slano i Trebinje, sada glavna
uporita Turaka u ovom dijelu njihove beskrajne carevine.
Mletaki senat imenuje grofa Ivana Burovia za guvernera Herceg Novog i svih osloboenih teritorija. Njemu
se daju sve ratne kompetencije, da organizuje i napada.
Tada sultan imenuje za bosanskog namjesnika Daltaban Mustafa-pau, koji je i do tada vodio uspjene borte
protiv Mleana. Njegovim dolaskom sa ogromim vojnim snagama, u itavoj Hercegovini se situacija mijenja. Iz
defanzive Turci prelaze u ofanzivu. U ovakvoj situaciji doao je i kraj petnajestogodinjem Prvom morejskom ratu.
Uskoro se, 26. januara 1699. godine, potpisao i Karlovaki mir, kojim se Mleanima nareuje da napuste itavu
Hercegovinu. Zadrali su samo Herceg Novi i Gabelu. Sutorina, sa jednim dijelom zaliva u Igalu, kod samog Herceg
Novog, opet je ostavljena Turskoj i Trebinjskoj kapetaniji. Sem ovog izlaska na ovom dijelu Jadrana, Turska je u ovo
vrijeme zadrala i drugi izlaz - u Neum Kleku.
Karlovakim mirom prekinute su ratne operacije i izvreno je razgranienje izmeu Turaka i Mletaka. Stvore-

117

na je tzv. linija Grimani, potpisivanjem dokumenta 14. februara 1701. godine. Venecija se tada morala odrei svojih novo-osvojenih teritorija u Hercegovini.
Zato su Mleani nastavili borbu, odnosno - poslije malog prividnog zatija - uli su u Drugi morejski rat.
Jo u toku Prvog morejskog rata, pod direktnim staranjem guvernera Ivana Burovia, obnavljaju se ve
postojee kule, fortifikacije, Forte Mare, na samoj obali mora, bastion Mezzaluna (Citadela) i Kanli kula, koje su
meusobno bile povezane gradskim bedemima, zatim Spanjolka, Peraka vrata, Sahat kula, pa i ostala gradska
vrata.
Guverner Burovi, za vrijeme prividnog primirja, imao je za dunost da se brine o svim poslovima njegove
gubernije, pa i o novodoseljenom stanovnitvu, kao i da organizuje ete od 50 ljudi, da ih vjeba, naorua i snabdje
svim potrebnim sredstvima, pa da im na elu imenuje i harambae, koji e ih predvoditi u ratnim operacijama. Na
elu ovih eta on esto imenuje i svoje roake, posebno svoju brau, ura i Jovana, a neretko upada na elu tih
hajdukih druina i sm. Iako guverner, on ne isputa ma iz ruke.
Ove su druine hajduka imale posebnu misiju i zadatke, preteno za diversiju i
destabiliziranje turske uprave u Hercegovini, gdje je trebalo odrati borbeni duh i nadu
hriana sve dok ne otpone novi Morejski rat.
A kad je poeo Drugi morejski rat, Grof Burovi lino marira na elu oruanih
snaga, koje munjevito prodiru na teritoriji Hercegovine, zauzimajui gradove jedan za
drugim. Guverner Burovi ulae naroite napore za dalja osvajanja u hercegnovskom
zaleu, sve dublje i dublje u Hercegovini, za to mobilizira sve raspoloive vojne snage,
pa se pobrinuo da za to pridobije i crnogorska plemena. Tako ovaj Burovi skoro i ne
silazi sa sedla svog konja. On je koliko u samom gradu Herceg Novi, na elu vlasti,
uprave, administracije, toliko i na vojnim popritima, u borbama, gdje svojim linim
primjerom potstie ratnike na smjelost i samopregor. Vrijedi zabeleiti da je 1703.
godine, bosanski vezir Redep-paa ehi krenuo sa vojskom na Hercegovinu i prodro
do Drobnjaka. Tu ga pobunjeni Hercegovci i Crnogorci doekae zajedno sa Peratanima
i Morlacima Burovia i u krvavom okraju porazie ga do nogu. Ubijen je i sm Redeppaa, pa i njegov brat.
U ovim borbana, poto mu se ubio otac za osloboenje Herceg Novog, ubi mu se
i brat uro, branei manastir Tvrdou kod Trebinja. Poslije ura ubie mu se i mnogi
roaci.
Grof Ivan Burovi, od kad je uzeo u svoje ruke vlast u Herceg Novi, pomagao je
mnogo ne samo obine pravoslavce, ve i pravoslavno svetenstvo, posebno one koji su
se borili rame uz rame sa njim, kao to je bio vladika Savatije Ljubibrati. Kad je
poruen manastir Tvrdoa, on je prikupio u Herceg Novi sve kaluere, pa im je dozvoHajduk
lio da otvaraju i grade nove crkve. A kad je nadbiskup zadarski Andrija Zmajevi poeo
da persekutira i proganja Vladiku Savatija, Grof Ivan je intervenisao ne samo kod nadbiskupa Zmajeiva da prekine to, ve i
kod samog duda. Njegovom intervencijom Senat u Mletke, godine 1695, priznaje Vladiku Savatija za episkopa Novskog i
primasa cijele Dalmacije. Ali poslije smrti Vladike Savatija, nadbiskup Zmajevi je nastavio rovarenja protiv njegovog zamjenika Stefana Ljubibratia, neak Vladike Savatija, i ovaj biva protjeran iz svoje episkopije.
Treba znati da je nadbiskup Andrija Zmajevi porijeklom pravoslavni Crnogorac iz Krivoija.
Poarevakim mirom, od 15. septembra 1718. do 6. oktobra 1721. godine, definitivno su razgranieni prostori u
Dalmaciji. Nova Linija Mocenigo protezala se u duini od 500 km sa 339 graninika. Ila je od Nehaja kod Sutomora do
Zvonigrada. Mletakom predstavniku, generalnom providuru Mocenigo nije uspjelo da granine piramide postavi na sat hoda
od hercegnovske tvrave, ve su ostale udalene pola sata hoda. Time nije pomjerena udaljenost ka Dubrovniku, pa ni
izmjenjena sjeverna granica Boke, osim to su Boki, odnosno Mletakoj Republici, pripojene Krivoije. Turcima u Boki ostaje
izlaz na more od rta Kobile do Sutorine, koja je takoe ostala pod Turci- ma. Jo Karlovakim mirom iz 1699. godine Turska
ostaje u svom ranijem posjedu samo u uskom koridoru uz gra- nicu Dubrovake Republike: Sutorina, vinje, Njivice, uplje i
Prevlaka. Tako su bili onemogueni neposredni kontakti i eventualni sukobi izmeu dva rivala: Dubrovnika i Venecije.
Mleani su uspostavili vlast samo nad Herceg Novim i, zahvaljujui borbama grofa Ivana Burovia i njegovih Peratana, nad
Gabelom, koju je on oduzeo Turcima.
Oblast pod upravom guvernera grofa Ivana Burovia obuhvatala je naselja Herceg Novi, Topla (sa dananjim Igalom),
Mojde, Ratievinu, Suepan, Trebesin, Pode, Kameno, Mokrinje, lijebe, Sasovice, Kute, Kumbor, e- novie, Baoie,
Bijelu, Kruevice i Joice. Ova teritorija gotovo u cjelini se poklapa sa srednjevjekovnom upom Draevicom ili dananjom
hercegnovskom optinom.

118

Sjedite guvernera i providura bilo je u Herceg Novi.

Iz oblasti koje su povraene Turskoj, u strahu od turske odmazde zbog saradnje sa Mleiima, narod masovno bjei u
zalee Herceg Novog, na teritoriji koja je priznata Mletakoj Republici.
Grof Ivan Burovi, kao guverner Herceg Novog i osloboenih teritorija, od samog poetka rata imao je za dunost da
se brine o svim poslovima njegove gubernije, pa i o novodoseljenom stanovnitvu. Pojedincima, koji su stekli zasluge u
borbama oko Herceg Novog i u Hercegovini, a bili su zasluni i za doseljavanje velikog broja poro- dica u hercegnovski kraj,
za to su Mleani bili jako zainteresirani, Venecija je, pored poklanjanja znatnih nekre- tnina, davala i odreene titule, koje su
za sobom povlaile odgovornost, ali su donosile i znatne privilegije. Tako je Milo Vojnovi dobio in kolunela. Pojedini
lanovi ove porodice su pored svoga imena biljeili i titulu serdar.
Na elu sela nalazio se harambaa. Pod komandom harambae moglo je biti nekoliko sela, koja su zajedniki inila
bajrak. Dukalom od 1718. godine hercegnovska krajina je bila podjelena na est bajraka.
Svako selo imalo je svog kneza, harambau, serdara i kolonela teritorije. Dr Radojii kae svi su oni bili podinjeni
nadintendantu, koji je bio iz porodice Burovi.1)
Od naselja Herceg Novog posebno se izdvaja Topla, koja, po jednom dokumentu, koji je izaao iz ruke Ivana
Burovia, postaje "jezgro okupljanja i sabiranja etnikih Srba u Draevici", sredite otpora mletakim vlastima.2)
Najvii predstavnik mletakih vlasti u hercegnovskom kraju bio je providur, sa sjeditem u gradu. On je bio podinjen
vanrednom providuru u Kotoru, a ovaj generalnom providuru za Dalmaciju i Albaniju, sa sjeditem u Za- dru. Svi oni bili su
podreeni dudu i Senatu u Veneciji. Pored ovih postojali su i drugi organi vlasti, koji su svi zajedno inili hijerarhiju vlasti u
sistemu Mletake uprave.
Dukalom od 14. jula 1718. godine bilo je odreeno da narod hercegnovskog kraja moe birati svoju lokalnu upravu,
koja se sastojala od kapetana, etiri sua i kancelara, dok su organi vrhovne vlasti, kao providur, guverner, komandant grada,
admiral luke i dr. imenovani od Senata Venecije ili Velikog Vijea. Tako se za guvernera imenuje Grof Ivan Burovi. Za
komandanta grada, jo 1. oktobra 1687. godine, radi izvanrednih zasluga postavljen je Pavle Konstandini. Pri komandi grada,
za raunoispitivaa, postavljen je Frano Jankovi iz Kotora. Dekretom zdrav- stvenog magistrata iz Venecije 18. februara
1689. godine postavljen je za ljekara u gradu Nikola Brankodoro. Du- nost apotekara i bolniara, odmah po osvajanju
grada, obavljali su fratri kapuini. Od 1700. godine, kada je sagraen lazaret, obavlja se u Herceg Novi karantin pomoraca,
putnika i robe. Za prvog zakletog tumaa ilirskog jezika, kako se tada zvao srpsko-hrvatski, postavljen je 1693. godine Ivan
Palina iz Herceg Novoga. Kapetan luke pominje se prvi put 1698. godine, a 1701. godine, razvojem trgovine i pomorstva,
ovo zvanje podignuto je na stepen admirala3). Te je godine (1709) odlukom Senata, za admirala postavljen Peratanin Vicko
Bronza, iz poznate perake plemike porodice, kojega je 1709. naslijedio na toj dunosti sin.4)
Od dana osloboenja, za to su Peratani na elu sa Buroviima dali poseban doprinos, Herceg Novi je u istoriji
sjeverozapadne Boke Kotorske odigrao presudnu istorijsku, etniku i drutveno politiku ulogu u XVIII vije- ku5). Kako se
izrazio i Jovan Cviji, podruje Herceg Novog je postalo metanastazika oblast. Skoro svi muslimani ove oblasti iselie se u
tadanje pokrajine Turske Imperije, u Hercegovinu i Bosnu, u okupiranu Crnu Goru - Ulcinj, neki odoe i za Albaniju, pa i u
sm Istanbull, dok se u opustoenom gradu i po selima naselie novi stanovnici, hilja- dama njih, iskljuivo hriani,
pravoslavni i katolici, Hercegovci i Crnogorci, pa i Italijani, koji dooe kao slubeni- ci, nie i vie administrativno osoblje,
vojska, oficiri i providuri, svetena lica i mali broj ljekara i advokata, skoro svi sa svojim porodicama, skoro svi sa obeju obala
Jadrana, sa teritorija Mletake Republike, koja je pobunjeno stanov- nitvo Boke svestrano pomogla u ratu, materijalno i
vojniki.
U novoj sredini oni zatiu neznatan broj starosjedelaca iste vjere, sa kojima su zajedno, bez obzira na prirodne i
drutvene faktore, preivljavali adaptivne procese. Zatekli su tu i nekoliko muslimanskih porodica, koje nisu htjele da napuste
svoje kue i posjede. Ovi su se muslimani dobrovoljno vratili u predjanju vjeru svojih predaka, pravo- slavnu ili katoliku. A
bilo je i takvih koji su do kasno sauvali muslimansku vjeru, to se jasno vidi iz nekih doku- menata po njihovim
muslimanskim imenima. Na teritoriji Herceg Novog, pored Slovena i Italijana, imamo i Vlaha (Morlaci), i Jevreja, koji su
se tu nastanili jo za vrijeme turske okupacije, a neki su prispjeli i kasnije. Tako se jo na samom poetku novog ivota ove
oblasti stvorio jedan etniki i vjerski amalgam.
Simo Matavulj pie: "Mesto je lepo, zdravo, gotovo sve obraslo u pitomom prorau. Stanovnici su na glasu kao estiti
ljudi i Srbi".6)
Priroda je obdarila oblast Herceg Novog tako blagom klimom, da su je njeni stanovnici nazvali i TOPLA. Ivoevi J.
Vaso pie: Nijedno ime ne bi joj bolje pristajalo...Mora da su je tako nazvali ljudi koji su iz hladnih krajeva doli i nastanili
se ovdje u zaklon...Sav je ovaj kraj pun prirodne poezije i muzike umova.7)
Klima Boke Kotorske je mediteranska, sa prosjenom godinjom temperaturom oko 16C. Zimi najee du- va bura,
u poroljee i jesen jugo, a ljeti maestral. Sa rasporedom vjetrova, koji duvaju u toku godine, u vezi su i pa- davine, koje su
najee u obliku kie.
Zbog pogodnih klimatskih uslova u Boki uspjeva mediteranska vegetacija sa obiljem zimzelenog bilja, dok na viim
poloajima prostire se listopadna vegetacija, koja pripada submediteranskom podruju. Od kulturnih biljaka uspjevaju

119

maslina, vinova loza, smokva, a na mjestima zatienim od udara bure uspjeva i limun, naranda i man- darina. Takoe
uspjeva i hrast, lovor, ipak (nar), primorski bor, empres, palma, banana, oleander, biberovo drvo, agava, mimoza, kaktusi i
drugo bilje koje trai blagu klimu.
Obilne kishe, mogue najvee na Balkanu, koje padaju nad brdskim predjelima Boke, donose u zaliv bogate sastojke
za razvoj plangtona (riblje hrane). Zbog toga je zaliv, s obzirom na ograniene morske povrine, relativno bogat ribom.
Najnovija istraivanja su pokazala da tu ivi 61 vrsta riba.
Dr Radojii naglaava da je cilj zauzimanja Herceg Novog od strane Mleana u sebi sadrao dvije osnovne
komponente, ekonomsku i politiku. Zauzeem Herceg Novog stvorena je ekonomska i politika teritorijalna cjelina Boke,
naravno pod vlast Venecije. Ovim inom ona se nadala oslabiti dominaciju susjednog Dubrovnika, kao jakog ekonomskog
suparnika, koji je od XIV vijeka, kada se oslobodio mletake dominacije, bio njen stalni konkurent. Sluei se lukavstvom i
politikim spletkama, Dubrovani su na sve mogue naine pomagali Turcima prilikom bor- bi oko Herceg Novog, pa i u
produetku, du oba morejska rata. Koristili su se injenicom da je ugovorom izmeu Austrije i Venecije bilo predvieno da
e Venecija prisajediniti svojoj vlasti samo zemlje koje ponovo osvoji u Dal- maciji. Meutim treba rei da Herceg Novi
nikada do tada nije pripadao Dalmaciji, ve Bosni i Hercegovini. Dub- rovani su vrili uticaj i na narod u junoj Hercegovini,
koji je stao na strani Mleana, irei vijesti da e ti krajevi pripasti Austriji.8)
Zbog vie svojih pogodnosti, kao to su poloaj, zalee i okruenje, Mleani su itavoj Boki Kotorskoj uopte i Herceg
Novom posebno, pridali veliki znaaj, jer joj je bila namjenjena uloga posrednika u ekonomskoj trgovini izmeu Crne Gore,
Albanije i Venecije. Novska skela je bila nosilac te trgovine. Mletake vlasti su smatrale da ova skela moe da zamjeni
splitsku, iji je promet opadao zbog potekoa u trgovini sa Bosnom. Jedan od osnovnih, ali ne i isticanih razloga njenog
osnivanja, bila je i njena politika uloga, to jest elja da se konkurie vjeitom suparniku na moru - Dubrovniku. Zato Mleani
usidravaju tu ne samo svoje brodove i brodove Bokelja, meu kojima je prvi bio Boidar, sin grofa ura Burovia, ve jo
1689, odobrenjem Senata grade u Herceg Novom i 4 manja plovna objekta.9)
Novska skela bila je prirodni i ekonomski izlaz na moru ire regije, koja je bila pod turskom vlau. Od prve polovine
XVIII vijeka trgovci Herceg Novog idu ne samo do Sarajeva, ve i do Beograda i Smedereva. Tako je Ilija Bjelopavli 1728.
godine iz Smedereva dovezao 20 konja ikre, koje nije uspio rastovariti u Herceg Novi, jer ga je Trebinjski Osman-paa
Resulbegovi prisilio da robu odvede u Dubrovnik.
Stalnim uplitanjem Dubrovnika, rad Novske skele je ometan i dovoen do zatvaranja, ak i itavu deceniju. Nita
manje ometao je rad ove skele i Ulcinj sa svojim gusarima i piratima, kao i sa svojom trgovakom flotom, koja je drala u
svoje ruke gotovo svu pomorsku trgovinu u gotovo svim lukama June Crne Gore i Albanije.
Kako rekosmo, jo u toku rata sve novoosloboene oblasti Mletaka Republika je stavila pod vlast grofa Ivana I
Burovia, koga imenuje guvernerom, dok za providura imenuju Mleanina Jeronima Dona. I polsije smrti Grofa Ivana,
negdje 1731. godine, oblau Herceg Novog nastavili su da vladaju Burovii kao mletaki guverneri, to nam potvuje i
Doktor Radojii, koja doslovno pie: Burovii su bili na vlasti.....10)
Ratna razaranja ostavila su za sobom pusto, pa je iz osnova trebalo pokrenuti kompletan ivot u ovom kraju, kako
ekonomski, tako i administrativno. Pokretanje svih aktivnosti generalni providur Korner i mletaki Senat pre- pustio je grofu
Ivanu Buroviu, koji za ovo, da ga pomognu, dovodi iz Perasta ne samo svoju brau i roake, ve i mnoge druge Peratane.
On se odmah pobrinuo za naseljavanje i smjetaj novih podanika, za podjelu i obradu zemlje, za dovoz sjemena iz Venecije,
za stvaranje novske trgovake (pa i ratne) flote, lazareta. Godine 1689. u luci Herceg Novog se registriraju prva etiri broda,
od kojih jedan pripada Bou Buroviu, sinu pokojnog Grofa ura. Svoja prva pomorska krtenja Novljani su doivjeli na
perakim brodovima.
Grof Burovi se posebno zauzima za organizaciju vlasti, zdravstvene slube, vojske i hajdukih eta, kojima e
doivotno nastaviti svoju borbu protiv Turaka.
Pored jednog dijela Burovia i drugih doljaka, pogotovo iz June Hercegovine, u Herceg Novi i okolna sela nastanili
su se posebno Peratani. Zahvaljujui grofu Ivanu Buroviu i njegovim vanrednim zaslugama za Mletaku Republiku, jo
1687. godine, odmah po osloboenju Herceg Novog, generalni providur za Dalmaciju J.Korner dodi- jelio je njegovim
Peratanima itava sela, meu kojima spominjemo Kumbor, enovii, Baoii, Bijela i Joice, koje neete nai u Katastru iz
1702. g. Ovaj dio hercegnovske optine dobili su Peratani za vanrednu pomo koju su pru- ili Mleanima u Morejskim
ratovima, to nam dokazuje i dokumenat od 9.XII.1687. g., kojim generalni providur za Dalmaciju Jeronim Korner daje sve
zemlje od Morinja do Kumbora Peratanima, sem nekih koje su ve ranije dobili.11)
Samo od Morinja do Kumbora Peratani dobijaju 2200 kampa zemlje, izuzev zemlje koju su jo ranije posje- dovali, i
125 kampa u Bjeloj, koje je dato porodici Bolica. Treba znati da je hercegnovski kraj, po Katastru iz 1704. godine imao
ukupno 4290 kampa, 1 kvarat i 135 tavola oranica, vinograda i livada. I samo po ovom podatku moe- mo vidjeti ulogu ovog
grofa Burovia za svoje Peratane i ulogu Peratana u ekonomiji i ivotu novoosloboene hercegnovske oblasti.
Peratani, u prvom redu Burovii, osnivai su i plemstva i aristokarcije Herceg Novog. Oni su i uitelji pomo- rstva za
mornare ovog grada, pa i svakojaki majstori.
Svi ovi doljaci u Herceg Novi odranije su se bavili ili poeli da se bave sada svakojakim profesijama, pa ih sreemo

120

tokom XVIII vijeka kao brodovlasnike, trgovce, zemljoradnike, poljoprivrednike, ribare, mornare, slubena i svetena lica,
ljekare, advokate i zanatlije. Graanstvo je predstavljalo vladajui drutveni sloj. Dr Dragana Radojii kae da pljemstva
gotovo da nije bilo, izuzimajui Peratane, koji su imali svoje posjede u ovom kraju.12)
Meu pljemiima Perasta, koji su se nastanili u ovom kraju, prvo mjesto zauzimaju Burovii, na elu sa njiho- vim
Grofom Ivanom. Dr Radojii vie puta u njenoj doktorskoj disertaciji spominje da su Burovii jedini klasini, tradicionalni
pljemii Herceg Novog. Svi ostali pljemii su skorojevii, proizvedeni u vitezove i pljemie od Senata u Mletcima, pa i od
ruskog cara, poslije 1687. godine. Nasuprot ovome, Simo Matavulj pie da je Novi odnjihao Vojnovie, Stratimirovie,
Gorakue i Burovie13). Kako vidite, ne samo to se pravi kao da ne zna da su Burovii stigli u Herceg Novi odnjihani
vjekovima prije u Perastu, ve ih i ovdje postavlja iza Vojnovia, Stratimirovia i Gorakue, koji su u odnosu na Burovie skorojevii.
Providur Korner nareuje guverneru Ivanu Buroviu da se posebno pobrine za hajduke, koji su uzeli uee u ratu.
Burovi im dodjeljuje zemlju za obraivanje i svim mogunostima nastoji da ih pomogne, kako bi se stabilizi- rali i povezali
sa ostalim hajducima, pa da jo ee nastave borbu s Turcima. Pomenutom Ivanoviu i Miretiu, koji su predvodili 160
hrabrih boraca, dodjeljene su bile dvije kule i po 50 kampa zemlje, zato to su se meu prvima potinili vlasti Mletake
Republike.
Bivi hajduci i pastiri, doavsi na obali mora, brzo se uklapaju, bez obzira na razliitu polnu, starosnu i drutvenosocijalnu strukturu, u dugogodinje procese kulturnih uticaja Istoka i Zapada. Svoj kapital, steknut u toku rata, ulau u
pomorsku i kopnenu trgovinu. Sa njima i Burovii, pogotovo kapetan broda Boidar i jedan od vrhovnih aristokrata Jovan III
Burovi. Ratniki duh i samoportvovanje ovih Peratana mletaka vlast je nastavila da koristi za svoje ciljeve, ali njihova
svijest i nacionalna pripadnost sve vie se isticala i potvrivala kroz borbu za osloboe- nje i odravanje svoje samouprave.
Hercegnovski kraj, decenijama prije njegovog zauzimanja od Mleana, imao je za njih ne samo politiki, ve i
privredni znaaj. Providur Jerolamo Korner, u svojim prvim izvjetajima poslije zauzea grada, istie da je to zna- ajna
tvrava Glavni grad Hercegovine, sklonite gusara sa bogatom i plodnom okolinom i sa velikim prednostima.14)
Kako se izraava dr Radojii, novonaseljeno stanovnitvo iz hercegovakog zalea, svoj nain ivota i svoje
nacionalno bice, odravalo je i razvijalo u novim drutvenim i politikim prilikama, irei svoje horizonte, razvi- jajui
privredu, naroito pomorsku, uz snanu organizaciju pravoslavne crkve, prihvatajui kulturne uticaje Istoka i Zapada. Etnike,
drutvene, kulturno-istorijske i socijalne prilike, u ovoj oblasti, samostalno organizovanoj narodnoj optini, pod kontrolom i
vrhovnom vlasti Mletake republike tokom XVIII vijeka, uz odigravanje akulturacijskih procesa, dalo je svoj snaan odraz do
dananjih dana.
Herceg Novi sada trguje ne samo sa svim mjestima Boke i crnogorskog primorja, ve i sa Dalmacijom i Alba- nijom,
posebno sa svojim zaljeem, Hercegovinom, Bosnom, pa i dublje, do Beograda i Smedereva. Nekadanji hajduci pretvorie se
u trgovce, pa i u vlasnike brodova, i u mornare. Trgovaka djelatnost zauzela je najznaajnije mjesto u privrednom ivotu
ovog kraja. U globalnom politikom, drutvenom i kulturnom ivotu Herceg Novog najznaajnije mjesto pripadalo je
pomorcima, odnosno trgovcima. Oni su se bavili najunosnijim zanimanjem i bili najbogatiji i najuticajniji sloj stanovnitva.
Meu vlasnicima brodova kao to su Nikola Magazinovi, Andrija Gorakua, Vojin Vojnovi, Aleksandar Palikua, Vulo
Balabui, spominje se i jedan Burovi, koji je ivio u Toploj i plovio do Budve, Korule i Venecije sa svojom tartanelom.15)
Teite mletake uvozne trgovine iz balkanskih zemalja odmah se pomjera sa sjevernog na juni Jadran. Splitska skela
gubi svoj dotadanji znaaj, jer je sada zamjenjuje novska, koja iz godine u godinu dobija sve vei znaaj. I ne samo Splitska
luka: itava Dalmacija poinje da opada, pa i Dubrovaka Republika, kojoj konkurie Her- ceg Novi, to se jasno vidi iz albi
Dubrovana, upuene na adresu Turskih vlasti, posebno na adresu Osman-pae Resulbegovia, sada kapetan Trebinja, kao i
ostalih Resulbegovia, njegovih sljedbenika i nasljednika. Turske vlasti, na molbu Dubrovana, u vie navrata su donosile
zvanine ekonomsko-administrativne mjere na tetu Herceg Novog, to je ometao vei razvoj ovog grada. I pored toga,
novska skela se razvija i napreduje. Dodue nikada nije doivjela znaajniji ekonomski uspon, jer je vie bila mletaki politiki
centar, negoli stjeite trgovine. U to vrijeme je i sama Venecija poela da opada. Italijanski istoriari obiljeavaju XVIII vijek
Venecije kao vrijeme opadanja njene moi.16)
U to vrijeme dolazi i do obnove i izgradnje novih sakralnih objekata, za iju izgradnju i ukraavanje, pripadnici obje
konfesije dobrovoljno su ulagali svoj steeni kapital, reprezentirajui ovako javnosti svoje bogatstvo. Time su oni sticali
drutveni ugled i potovanje. Meu njima se istiu Burovii, koji imaju i svoje, line crkve i crkvice, kapele. Tako se na
ruevinama damija grade: pravoslavna crkva Sv. ora na Toploj i neke katolike, kao i mnogi drugi sakralni objekti.
Takoe, na razvalinama jedne damije, u samoj trvavi, odmah po zauzimanju grada, mletake vlasti dozvolie da otponu i
izgradnju parohijske katolike crkve, posveena Sv. Jerolimu, na iji je dan grof Ivan Burovi sa svojim junacima uao u
osloboeni Herceg Novi. Ovu je crkvu posvetio nadbiskup barski i primarius srpski Andija Zmajevi. Tom prilikom peraki
pjesnik (sada i Hercegenovski!) Luka III Burovi spjeva mu pjesmu:
A Girolamo Santo
la piu grande moschea

121

dal Zmajevich Andrea

fa cosacrare.
Ve godine 1690, na ovom podruju je bilo 17 crkava, 1702. godine - 21, a 1704 - 30. Za vrijeme vladavine Grofa
Burovia obnavlja se i manastir Savina sa dvije crkve, dok se velika crkva poela graditi 1777.
Lino Ivan Burovi smjeta se u dvorove Osman-bega Resulbegovia, koje preureuje i oni su danas poznati kao
dvorovi Ivana Burovia, pa se u istoriji ovoga grada spominju kao znaajna stara graevina, kao dvorac Ivana Burovia
(Vidi LEKSIKON CRNOGORSKE KULTURE, Podgorica 2009, glas HERCEG-NOVI).
Grof Burovi prihvaa i izbjegle kaluere iz manastira Tvrdoa, kraj Trebinja. Kalueri, zajedno sa njihovim
mitropolitom Savatijem Ljubibratiem (zahumski episkop), poto su uzeli aktivno uee u borbama protiv Turaka, pa i u
napadu na Herceg Novi, posebno poto im je u ratnim operacijama sruen njihov manastir, bili su prinueni da trae sklonite
na osloboenoj novskoj teritoriji, gdje su naili na topao prijem i puno razumjevanje katolika Grofa Burovia, koji ih je
srdano doekao i pomogao da se smjeste i srede na teritoriji njegove gubernije. Poloaj pravoslavnih, na ovim prostorima
krajem XVII i u XVIII vijeku, sudei po dosada objavljenoj dokumentaciji, bio je neto povoljniji nego pravoslavnih u
srednjoj i sjevernoj Dalmaciji, kae dr. Radojii17). A sve se to postiglo zahvaljujui Buroviima i, u prvom redu, lino
guverneru Grofu Ivanu, kao i popu-pjesniku Luki II Buroviu, lini sekretar Grofa Ivana.
Za hercegnovski kraj, novom promjenom gospodara, slobodno moemo ponoviti rijei Marije Crni Pejovi, da je
doivio globalne promjene, tolike promjene da bi se moglo rei da se jedino nije izmijenila konfiguracija zemljita i klima.
Prije svega izmjenjen je sastav stanovnitva, zatim itav politiki, ekonomsko-drutveni ivot, kao i urbani prostor, pa su ak
promjene vidlive i u pejsau, jer su nestala muslimanska vitka minareta, koja su sada zamjenili zvonici hrianskih crkava.
Nije se vie sa minareta uo ezan, poziv muezina za molitvu, koji je jeio hrianima kou. Sada se na sve strane razdavao
blagi i dragi zvuk crkvenih zvona, koji ih je smirivao i uspokojavao.
I jeca zvono
bono,
Po kru drhe zvuk...
S uzdahom tuge
duge,
Ubogi moli puk.
Posebnu panju Grof Burovi poklanja rjeavanju egzistencijalnih pitanja izbjeglica iz Hercegovine, koji su se
hiljadama doseljavali u njegove oblasti. On doprinosi da pravoslavni imaju ne samo svoje crkve i manastire, ve i svog
episkopa. On se bori i za sprskog episkopa za Dalmaciju (kostajniko-zrinskopoljsku eparhiju), pravoslavnog arhimadrita Stefana Ljubibratia.
Uz svestranu podrku ovog Burovia, 1695. godine Vladika Savatije priznaje se od mletake vlade za episkopa novoosloboenih krajeva. Goran Z.Komar pie: Biskup Marin Drago, koji je radio za stvar unije pravoslavnih sa katolicima,
pokuao je da za to pridobije i guvernera Ivana Burovia. Ali kad je vidio da se pravoslavni elemenat u Novom ojaao,
Biskup Drago se uznemiri, pa se obraa opatu Zmajeviu i moli ga neka preko svoga roaka Burovia sprei ovo zlo.
Burovi mu ovdje nije izaao u susret. Naprotiv, podrao je pravoslavno sveten- stvo i kad je biskup Zmajevi zapoeo svoju
borbu protiv njih.
Godine 1725. Grof Burovi se lino zauzeo i u sporu Topljana sa njihovim protivnicima iz Kamena.
Neka naselja su obrazovala i svoje optine, komunitade. Tako je Topla, dukalom Mletakog duda Kornera od 14. jula
1718. godine dobila pravo da osnuje svoju nezavisnu optinu-komunitad, pa je izmeu svojih graana birala svake godine
serdara, kasnije kapetana, etiri sudije i kancelara-pisara. Dobila je i pravo da slobodno, kao i do sada ivi u svojoj
pravoslavnoj vjeri Greco - Serviano, a da ih niko za to ne smije uznemiravati i da mogu popra- vljati svoje crkve i manastire
kad god nau za potrebno. Sva korespondencija ove optine vrena je na narodnom jeziku i irilinim pismom. Dr Radojii
pie: Na prostoru topaljske komunitadi u XVIII vijeku, na elu krajine, bio je serdar, koji je bio podinjen nadintendentu, koji
je bio iz porodice Burovi.18) Sve ove povlastice rezultat su bor- be koju su vodili ovi ljudi protiv turskog okupatora, kao i
znak zahvalnosti mletakih vlasti za njihovo uee u tim borbama na strani Mletake Republike. Za ove povlastice, istim
dukalom, stanovnici optine Topla, bili su obavezni da svojim ivotima uvijek, u svakom trenutku, kada se zato ukazala
potreba, brane granice na poziv mletakih vlasti. Po tom dukalu samo Topla je bila duna da die na oruje 500 boraca.
Sjedite topalske optine bilo je u crkvi Sv. Spasa. Znaaj ove optine za cjelokupno srpstvo na Dalmatinskoj obali,
pod Mletakom vlasti, jeste u injenici da je jedno vrijeme, na Toploj, bilo sjedite Stefana Ljubibratia mi- tropolita i
primasa cijele Dalmacije.19)
U vezi spora meu Topljanima i njihovih protivnika iz Kamena, Dr Radijii pie:
U ovom sporu posredovao je guverner Ivan Burovi, koji je traio od providura Herceg Novoga da i on in- tervenie.

122

Istom prilikom Burovi se obratio i vanrednom providuru objanjavajui da su Topljani, ove godine, promjenili obiaj i hoe
da ponovo izaberu kapetana iz parte Topla, to je parta Kameno smatrala uvredom. Dese- tak dana kasnije Burovi se
ponovo obraa vanrednom providuru naglaavajui da su Topljani vrlo vjeto i ener- gino nastupili protiv opozicije parte
Kameno. Posebno je istakao da su na strani Topljana crkvena lica i to arhi- mandrid i tri kaluera, koji su proglasili anatemu
za one koji bi se protivili izboru kapetana iz optine. Burovi je uspio nagovoriti opoziciju - glavare Kamenoga, Poda i lijeba
da upute prestavku vanrednom providuru, protiv up- rave topaljske komunitadi, to je i uinjeno. Tako su se kod vanrednog
providura nali konte Vasilije Kneevi a nome di tutta la craina di Cnovo com posta in cinque Centur, si forma il corpo
dell' intiera communita. Toplu je predstavljao gospodin Antonio Nikievi, Mojde serdar Nikola Kecovi, Bijelu kapetan
Nikola Zlokov, Kameno su-a Jovo Delin, dok je Kute predstavljao zaslueni konte Boo Oegovi. Svi oni imali su punomo
da zastupaju in-terese svojih parti. Tada je mletaka vlast, bazirajui se na dukal od 14. jula 1718. godine, potvrdila da je
varo To-pla centar komunitadi, ali i da svi djelovi imaju jednaka prava i povlastice date pomenutim dukalom. Savjetovao im
je da sve nesuglasice, koje bi nastale u radu komunitadi, rjeavaju zajedno sa vanrednim providurom, a sve u skladu sa
pomenutim dukalom.20)
Avgusta 1797. godine austrijska vojska zaposjela je itavu Boku, pa i hercegnovski kraj. Oni vladaju do 1806. Poslije
nje dolaze Rusi (1806-1807), Francuzi (1807-1814), pa ponovo, 1814. godine, Austrijanci. U vrijeme francu- ske vladavine
definitivno se ustalio naziv optina Herceg Novog, koji je ostao sve do dananjih dana. Tada nestaju i funkcije guvernera,
kapetana i sudija, a na mjesto njih uvodi se funkcija podeste (naelnika) i savjet optine, koji u stvari vri ulogu sua ili
optinskih vijea iz XIX vijeka i kasnije.
Austrijski okupator je doekan od Bokelja pukom. Kako u prvom, tako i u drugom napadu. Rusi su u Boki Kotorskoj
doekani kao oslobodioci. Zato su svi Bokelji, posebno Burovii, koji su od vajkada imali veze sa njima, pristali uz njih, pa su
zgrabili i oruje da se bore rame uz rame protiv zajednikog neprijatelja.
Francuzi su doekani kao okupatori. Izmeu njih i Ruso-Crnogoraca (Bokelja) bilo je i krvavih okraja. Aus- trijanske
novine KRALJSKI DALMATIN piu da su Francuzi postupili dobro sa zarobljenim ruskim vojnicima, dok sa zarobljenim
Crnogorcima i Bokeljima bili su okrutni i od njih retko koji je ostao iv prilikom zarobljavanja.21)
Meu ovim nepokornim Bokeljima posebno mjesto pripada Buroviima, koje Francuzi pozdravljaju iz grla topovskih
cijevi, ruei njihov sjajni dvorac i paljei njihovu jedinstvenu biblioteku, koju mogue nije imao ni sm njihov vladar.
Posebno su se okrutno ponjeli sa Bokeljima austro-ugarski okupatori i to naroito sa Buroviima, koji su im se nepomirlivo
suprotstavili.
Zbog posebnog otpora, koji su dali austrijskim okupatorima, Burovii e se svi do jednog istrijebiti, tako da danas u
Perastu i Herceg Novom, pa ni ma gdje drugo u Boki, nema vie apsolutno ni jednog jedinog Burovia.

_______________
1) RADOJII, dr Dragana: KRAJINA NOVSKA U SUDARU SVJETOVA, Beograd 1994, str. 71, u fusnoti 48.
2) KOMAR, dr Goran: cit. djelo.
3) M.ZLOKOVI: MLETAKA UPRAVA...., str. 29.
4) Iden: str. 11.
5) RADOJII, dr Dragana: c.djelo, str. 1.
6) MATAVULJ, Simo: cit. djelo,- str. 3.
7) IVOEVI J. Vaso: Herceg Novi u domaoj beletristici XIX i XX vijeka, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti Boke 13-14,
Herceg Novi, 1982, str. 23.
8) MUSI, Sran: Izvjestaji iz 1703. godine o stanju hercegnovskih tvrava, Boka 17, Herceg Novi, 1985, str. 9. Citiram po
RADOJICIC, Dr. Dragana: KRAJINA NOVSKA...c.d., str. 20-21.
9) RADOJII, dr Dragana: c.djelo, str. 141.
10) Iden, str. 71.
11) PEJOVI, Marija Crni: NEKI PODACI O SAKRALNIM SPOMENICIMA KULTURE U HERVEGOVSKOJ OPTINI OD
KRAJA XVII VIJEKA DO DANAS, separat iz asopisa BOKA Beograd, str. 18; Herceg Novi, 1986, str. 157.
12) RADOJII, dr. Dragana: cit.djelo, str. 45.
13) MATAVULJ, Simo: cit. djelo,- str. 3.
14) MUSI, S: IZVJESTAJI...., c.d., str. 81.
15) RADOJII, dr. Dragana: cit.djelo, tabela 4, str. 162, bez broja.
16) LANE C. Frederic: STORIA DI VENECIA, Eniaudi, Torino, 1978, str. 490-491.
17) RADOJII, dr. Dragana: cit.djelo, str. 235.
18) Iden : str. 71, u fusnoti 48.
19) JAOV, Marko: VENECIJA I SRBI U DALMACIJI U XVIII VIJEKU, Beograd, 1984, str. 23.
20) RADOJII, dr Dragana: cit.djelo, str. 39-40.
21) KOMAR, dr. Goran: PLANINSKA SELA DRAEVICE, fusnota 266.

123

II. ISTORIJA BUROVIA (HRIANA) HERCEG NOVOG

124

Ante Br. ? ima najmladjeg sina VICKA II. (Ante I nemogue! Ante II pop!!!)

125

Godine 1687., odmah poslije osloboenja Herceg novog od turskog ropstva, nastanjuju se tu novi Burovii,
ovaj put hrianski, koji ga ine svojom drugom postojbinom. U poetku u Herceg Novi imamo samo tri porodice
Burovia, sigurno grof Ivan sa dva njegova brata, urom i Jovanom III, sa ukupno 11 lanova. Prema popisu od
1792. godine u H.Novi bilo je 5 porodica Burovia, koje su ukupno brojile 50 lanova: samo je jedna imala 15 lanova. Godine 1795. dvije su porodice Burovia imale po 8 lanova. 1)
Od ovih Burovia 6-7 su bili zvanino priznati od Mleana kao konti-grofovi, jedan je bio svetenik i jedan
kapetan, vlasnik broda. Mnogi od ovih Burovia Herceg Novog proizvedeni su od Mletake Republike u vitezove, a
nekoliko njih su bili i sopraintendente, guverneri. Poev sa grofom Ivanom I Burovien, koga nasleuju sinovi, oni
su guverneri Herceg Novog od 1687, pa sve dok je ovaj grad bio pod vlast Mletake Republike, dok nije pao u ruke
Austro-ugarske monarhije, koja okupira i ukida Mletaku Republiku kao zasebnu dravu. A ovo znai da su Burovii
formirali svoju dinastiju guvernera u ovom gradu. I ne samo u Herceg Novi!
Brat grofa Ivana Burovia, grof Jovan, du ratova Mletake Repulike protiv Turske Imperije, borio se rame uz
rame sa Grofom Ivanom, istiui se u ratnim okrajima kao malo ko drugi. Mleani su to zapazili i odali mu duno
priznanje jo u toku ratnih operacija. Poslije rata, oni ga imenuju za guvernatora ostrva Bra (Hrvatska) i grada Budva (Crna Gora). Nakon njegove smrti, na tu je dunost imenovan njegov sin i, poslije ovoga, njegov unuk. Tako su i
na Brau i u Budvi vladali dinastino ovi Burovii, koji su sigurno nasljeivali svoje roditelje ne po nekom nasljednom pravu, kao kapetani Herceg Novog i Trebinja (to emo vidjeti u nastavku!), ve zato to su demostrirali svoje
vanredne sposobnosti, to su prije toga uini znaajne usluge Republici Svetoga Marka i zaduili je da im pokae tu
panju i tu poast, za to su se bezdrugo i njihovi roditelji postarali kolovanjem i vaspitanjem, koje su im dali.
Tako imamo u Herceg Novi ove guvernere:
1. Grof Ivan I Burovi - od 1687. godine sve do svoje smrti 1731.
2. Grof Luka IV drugi sin Ivana I: od 1730. do 1735.
3. Grof Stanislav trei sin Ivana I: od 1735. godine do svoje smrti, negdje 1775.
4. Grof Matija II sin Stanislava: od 1775. godine sve do oko 1790.
5. Grof Ivan VI sin Luke IV: od oko 1790. Godine do 1802.
6. Grof Alojzije mogue sin Grgura III: od 1802. godine do 1806.
Na Brau i u Budvi imamo ove guvernere:
1. Grof Jovan III Burovi od kraja XVII vijeka sve do svoje smrti.
2. Grof Ivan III, sin Jovana III: od smrti svoga oca sve do svoje smrti.
3. Grof Ernest, sin Ivana III: od smrti svoga oca sve do okupacije Mletake Republike od Austro-Ugarske
monarhije.
U Trebinje :
1. Nikola IV Burovi u toku Morejskih ratova bio je guverner Trebinja i Carine.
U Zadar :
1.Grof Ivan VI sin Luke IV Burovia: negdje od 1780. godine do oko 1790.
Grof Ivan I je prvi hrianski Burovi i Peratanin koji se porodino nastanio u Herceg Novi. Za njim su se tu
nastanili odmah njegova dva brata, Grof Jovan III i Grof ura, a za njima i neki drugi Burovii. Tako ovaj grad, koji je jo od 1545. godine prva postojbina muslimaniziranih Burovia, postade i druga postojbina njihovih roaka hrianskih Burovia.
Guverner grof Ivan I Burovi se porodino smjeta unutar gradskih zidina, gdje se smjeta i providur, kapetan
grada, admiral luke, upnik i secrestano della parochia, kao i crkva Sv. Jerolima, pa i samostan kapuina. Drugi se
Burovii smjetaju van zidina grada, pa i u Toploj.
Kako smo vidjeli iz nove istorije Herceg Novog, svi Burovii, posebno grof Ivan kao guverner, odigrali su
najznaajnije uloge u istoriji ovog grada. Oni su i osnivai plemstva, aristokracije, posebno dobroinitelji, koji prihvataju doljake iz Perasta i emigrante svih krajeva Hercegovine, odaju im duno potovanje, priznaju ratne zasluge,
smjetaju ih i brinu se za njihovo sreivanje i stabiliziranje na teritoriji Herceg Novog.
Prvi hrianski Burovi, koji se rodio u Herceg Novom, mislimo da je sin grofa Ivana I, Ante II, pa drugi sin
Luka IV, pa kerka, zatim i njegov trei sin Stanislav. Sa njima je ovaj grad postao druga postojbina hrianskih
Burovia. Budui da se Ante II nije enio, poao u svjetenike, istorija Burovia Herceg Novog poinje sa grofom
Lukom IV i Stanislavom, koji su se rodili u Herceg Novi i tu stvorili svoje porodice.
U istoriji Burovia Herceg Novog ugrauju se i neki Burovii Perasta, koji su se preselili tu iz svoje prve

126

postojbine, pa su u istoriji ovoga grada odigrali i znaajne uloge. Prvi meu njima je grof Ante I Burovi, koji je i
poginuo borei se za osloboenje Herceg Novog, pa je na groblju ovog grada i sahranjen, moda ne mnogo daleko
od groba njegovog muslimaniziranog roaka Miloa-Mehmeta Burovia. Zatim je ura Burovi, koji je isto tako
dao svoj ivot za osloboenje Herceg Novog i Hercegovine, posebno grof Ivan I Burovi, neustraivi borac i heroj u
borbi za osloboenje Herceg Novog, koji e se imenovati prvim doivotnim guvernerom i uiniti tako mnogo za ovaj
grad da se malo ko drugi moe uporediti sa njim.
U istoriji Burovia Herceg Novog se ugrauje i brat Grofa Ivana I, Grof Jovan III (sa svojim nasljednicima !),
pa i Grof Boidar, sin ura Burovia, koji su se tu enili, stvorili svoju porodicu i odigrali znaajne uloge u istoriji
ovoga grada, pa je mogue da je njegov sin Grof Alojzije, koji e se 1802. godine imenovati od austrijskog okupatora za gradonaelnika Herceg Novog.
Grof Jovan III, sa svojim sinom i unukom, iz Herceg Novog je poao na Bra i u Budvu na dunost guvernera. Pa i ako su tamo slubovali, svoju su kuu imali u Herceg Novi. Dodue, oni su imali svoje kue, pa i ogromna
imanja, i na Brau, posebno u Budvi.
Posebnu e ulogu odigrati u istoriji Burovia Grof Stanislav, kao i u istoriji Heceg Novog. Poslije smrti svog
brata Luke IV, on ga naslijedio na poloaj novskog guvernera. Pa i sin ovoga, Grof Matija II, koji je isto tako naslijedio poloaj novskog guvernera od svog oca.
Naglaavamo da su ovi Burovii, jo u svojoj staroj postojbini, u Perastu, uspostavili jako prisne veze sa
jednom od najzanajnijih plemikih porodica Perasta - Zmajeviima, poznati posebno po svojoj dinastiji svetenika,
biskupa i nadbiskupa. Zmajevii su najradije uzimali za svoje nevjeste keri Burovia. Sem toga, ove dvije porodice
su se tako tijesno srodile i borbom rame uz rame protiv zajednikih unutranjih i spoljnih neprijatelja naroda i svoje
porodice, pa i svjetenikim pozivom, popovima, opatima i biskupima, da su se od pamtivijeka smatrali kao jedna
jedinstvena porodica.
P.Butorac kae da su konti Burovii batinici Zmajevia. 2)
Ne svi. Sve to je pripadalo Zmajeviima, preko svoje supruge (kerke admirala Matije Zmajevia) naslijedio
je trei sin Grofa Ivana, Grof Stanislav, guverner Herceg Novog, i njegovi sinovi. Od tog dana njegovi sljedbenici
dodali su svom prezimenu Burovi i prezime Zmajevi. Tako emo ih po dokumentima sresti sa prezimenom
BUROVI-ZMAJEVI.
Skoro isto tako Burovii su se povezali i sa tukanoviima, plemika porodica iz Perasta, koja se borila rame
uz rame sa Buroviima na svim frontovima, pa i porodinim. I sa njima su se Burovii srodili, dajui im svoje kerke
za nevjeste i uzimajui njihove kerke.
Burovii su se istakli ne samo u borbi za osloboenje Herceg Novog od turskog ropstva, ve i u borbi za
osloboenje od austrijskog ropstva, posebno unuci guvernera Ivana I i Jovana III Burovia. Kako se zna, izuzev jako
retkih pojedinaca, svi su se katoliki Bokelji priklonili austrijskom okupatoru i od prvog dana okupacije 1797.
godine stavili mu se u slubi. Samo su se Burovii sa svojom pravoslavnom braom suprotstavili toj okupaciji, vjerni
svojoj bokeljskoj samoupravi i Mletakoj Republici: njih emo sresti i 1848. godine u Veneciji rame uz rame sa
pobunjenim Italijanima!3) U ovoj borbi, kao i Burovii Perasta, oni su prosto istrijebljeni od okupatora. Nad njima je
izvren pravi fiziki genocid. Spasili su se smrti samo oni, koji su se prije okupacije 1797. godine nali na studije u
Italiji i oni koji su uspjeli da se popnu na koji brod i da pobjegnu u inostranstvo, ili su se uhvatili brda i planina, pa su
izbjegli u Crnju Goru i Srbiju, zatim u Rusiju.
Piui ove redove, naoh na internetu i Krsta Burovia iz Pei, zatim i Vasilija Burovia, to nam svjedoi
da su se neki Burovii spasili austrijskog terora i genocida bjekstvom u osloboenu Crnu Goru, odakle su stigli i u
spski Pe (Kosovo). Odmah sam ih potraio i naao u ajnie (BiH), pa sam o njima dodao ovoj istoriji poglavlje
BUROVII BOSNE.
Grana katolikih Burovia Herceg Novog i Perasta produila je svoj ivot u jednoj drugoj postojbini, tamo preko mora, u Italiji, gdje smo ih potraili, ali - naalost jo nismo uspjeli da stupimo u kontakt sa njima, iako smo
preduzeli nekolika putovanja po Italiji (Padova, Piacenca, Venecija i Casarsa della Delicia), gdje naosmo njihov
poznati dvorac, uvena Palata Burovia, ali bez ive due. Sa interneta pobrali smo sve to smo tamo nali i
pretstavili u poglavlje BUROVII ITALIJE.
Jedan dio ovih Burovia spasili su se austro-ugarskog genocida i bjekstvom u Grku, gdje smo ih isto tako
potraili, uli u trag vile Sofije Burovi na ostrvu Krf, ali naalost i sa njima jo nismo stupili u kontakt. Izgleda
da i oni trae nas: tragove smo otkrili na sajtu Universiteta Atine, gdje je manifestirana panja i potovanje za
Akademika Brovia, iz Ulcinja, i njegova nauna otkria.
Danas u Herceg Novi vie nema Burovia. Simo Matavulj, za posljednje Burovie Boke, pie: "Danas ima
Burovia koji prose, a poznavao sam jednog kuia kotorskog koji bee postao carinski straar".4)
Znai, Burovii su pristali i da prose, ali nikako da se stave u slubi okupatora.
Koliko smo mogli da shvatimo sa interneta, van svoje domovine, tamo gdje su se sklonili, ovi su Burovii o-

127

pet prihvatili sebe, posebno u Italiji, gdje su se proslavili kao grofovi, konstruktivni graani, pa i kao slavni naunici.
Kod svih Burovia postoji ivo interesovanje za svoju staru postojbinu, Crnu Goru, Boku Kotorsku, Perast i
Herceg Novi. Oni povremeno preduzimaju putovanje, svraaju tu, posjete grobove svojih predaka i naprave koju
fotografiju, koju zatim uvaju sa neutoljivom nostalgijom za svoju prapostojbinu i pradomovinu.
Jo uvijek ivi kod njih uspomena i predanje o njihovim veleslavnim pretcima, kapetanima i grofovima,
guvernerima, koji su dizali i sputali jedra svojih brodova i vitlali sabljom s bojita na bojite.
A i u Boki ivi uspomena na njih. Ne samo stari, ve i mladi, im im spomenete Burovie, oni e vam s
posebnim potovanje govoriti o njima, kao da su tu, prisutni.
Piem ovo iz linog iskustva. U ljeto 2004, upravo dan pred Frainadu, stigoh u Perast, ovaj put snabdjen dokumentima da sam zajameni Burovi. im mi vidjee paso, oko mene se okupie i stari i mladi, pa i dom Sreko
Maji, koji mi iz crkve izne odmah staroslavne knjige roenih i umrlih jo iz XVI vijeka. Po starom obiaju mjesta
svi me nazvae grofom i potrae gore-dole da mi nau prenoite, da mi rezerviu restorant, sto, barku kojom u
ploviti na Frainadu sutradan i ljude koji e mi pomoi za misiju, koja me dovela tu, u prastaroj postojbini mojih prapradjedova. Poseban utisak mi uini jedan sledbenik stare perake plemike porodice Bronza. Poto mi ne naoe ni
sobu, ni leaja, rekoh im u ali da u provesti no na obali mora, nogama u vodi, jer treba da se tako prvo priestim,
da bi me Perast prihvatio. On odmah ree: Nikako! Vi ste ve prieeni i blagosloveni onime to ste pisali o
Buroviima i Perastu! Ako ne naemo sobu za vas, ja u vam ustupiti moj krevet!
Dananji Peratani su novi ljudi, sasvim novi, ali koji ni stare dobre obiaje svojih pradjedova, posebno
tradicionalno gostoprimstvo, nisu zaboravili.
Nisu zaboravili ni staroslavne Burovie.
I nee ih zaboraviti!

_________________
1) RADOJII: cit. djelo, str. 82 (bez broja).
2) BUTORAC, Pavao: BOKA.., cit.djelo, str. 299.
3) VASO Pasha: VEPRA, cit. djelo.
4) MATAVULJ, Simo: cit. djelo, str. 3.

128

III. POSJEDI BUROVIA

Gerolamo Korner, generalni providur Dalmacije i Albanije, nakon zaposjedanja Herceg Novog od Mletake
Republike, 1690. izdaje dekret o osnivanju zemljinog kadastra u osloboenim krajevima Boke i June Hercegovine.
Taj kadastar iz 1690. godine uva se u novskom arhivu. U tom kadastru su registrirani i posjedi Burovia, koji su
meu najznaajnima. Gospoa Marija Crni Pejovi poslala nam je iz Herceg Novog potom izvod iz tog kadastra,
gdje su registrirani posjedi samo grofa Ivana Burovia. Vidite izvod!

IZVOD IZ KADASTRA
Herceg Novog, izraenog 1690. godine od strane mletake vlasti, koja je zaposjela hercegnovski kraj
1687. godine
Zuane BUROVI: lanova porodice 2
Posjeduje:
U selu Mokrinje

Mojde
Kameno
lijebi
Suepan
Ubli
Topla
Kuti
Ratievina
Meljina
....Sutorina
SVEGA

zemlje perteghe

62
200
120
6
116
44
80
60
124
146
296
64
33
5,5
10
200
240
30
150

1986,5

zemlje campi

vinograda cam.

per.

28,5
1
1,5
1
1
1,5
2,5
1
1,5
2,5
2,5
2
1,5
1

8
4,5
48,5
5,5
16,5
73.0

0,5

130

140

1,5
28
5,5
5,5
0,5
44,5

40
320
166
40
836

Imena sela su transkribovana na naem jeziku, a mjere su date u originalu. Ovo je najvei posjed u rukama jednog ovjeka, ija porodica ima svega dva
lana.

Naglaavamo jo jednom da je ovo posjed samo grofa Ivana Burovia, i to 1690. godine. Pavao Butorac pie: kavalir Ivo
Burovi, guvernator novskog podruja, za vojnike zasluge, 9.VII.1701. godine, (dobija) senatskim dekretom 207 kanapa
(zemljita) u novskoj krajini (Burovina).1) U jednom drugom djelu, isti ovaj istoriar pie: Burovina se jo i danas zove njegov
negdanji posjed. Njemu (grofu Ivanu.-KB) je pripadala i kua, gdje je u novije doba biskupski konvikt sestara Sv. Kria2). Dr
Komar pie da je krajem XVII vijeka izraena posebna knjiga zemljinih posjeda Ivana Burovia
U Burovini, koja je zapremala sela Kuti, lijebi, Kameno i Podi, Burovii su imali i drugih posjeda, pa se ta oblast po
njima i prozvala tako. Savo Nakienovi pie: U Burovini se vidi kula Baja Pivljanina (str. 428). Kako se zna, veleslavni

129

hajduk Bajo Pivljanin bio je prisan prijatelj Ivana Burovia, vlasnika Burovine.
Pored svoje kule sred Perasta i irokih imanja po okolnim selima, pored imanja u Risnu i selima koja su pripadala ovom
gradu, grof Ivan Burovi nasleuje kule Resulbegovia u Herceg Novom, gdje gradi i nove kule. On je imao i ljetnjikovac na
Drain rtu, prikladnu zgradu uz more, koja postoji jo i danas.3)
1704. godine uinjen je novi kadastar, nazvan BADOEROV, po imenu kotorskog providura Ferigo Badoer, za ije je
uprave Bokom dovren. U tom kadastru spominju se Ivan Burovi, Jovan Burovi i drugi Burovii, kao zemljoposjednici
ogromnih povrina kampova, kvarta i tivolija u selima lijebi i Mokrinje, kao i drugdje.
Konkretno tamo pie da u selu lijebi samo mletaki guverner Ivan Burovich posjeduje vie od pet kampa zemlje (u
produzetku pie 8 kampa), 2 kvarta i 196 tivolija.
Pored imena Giovani Burovich pie da posjeduje 41 kampa zemlje i 202 tivolija. Na jednom drugom mjestu o njemu pie
da je cavalier. Kavalier Giovani Burovich veinu svojih posjeda izgleda da je imao u selu Mokrinje. U ovom selu kae se da
cavalier Giovani ima 11 kampa zemlje, 3 kvarta i 117 tivolija. U ovom se selu nalazi i toponim Burovi livada, koji spominje ne
samo Sima Matavulj, ve i dr Goran Komar.
U Peniima, kraj kue Luia, postoji Buroviev otok (iula od Burovia).4)
Pavao Butorac pie: -Kapela Gospe od Ruarija, ukusno graena, na uzvienom brijegu, s krasnim oktogo- nalnim
baroknim zvonikom, obzidana jakim zidom, sprijeda s terasom, kud se prolazi u gornji dio Zmajevieve palae. Kapelu je
podigao za svoj mauzolej g. 1678. nadbiskup Andrija Zmajevi, koji tu i poiva (+ 1694), u grobnici s ploicom od zelena
mramora, na kojoj je uklesan obiteljski grb, kao i na crkvenim vratima. Po izumru muke loze Zmajevia pripala je ova crkvica
hercegnovskim Buroviima.5)
Burovii, sljedbenici Guvernera Ivana, 1832. godine imali su svoje batine i u Budvi6). Pogotovo su imali i imaju dandanas u Italiji. Na sajtu: TESTO ININERARIO 4 pie: Di fronte a noi, dall altra parte della strada, si estendono i Prati
Burovich, zona verde attrezzata sia per pedoni che per ciclisti. Mislimo da je to u gradu Cordovado. Tako pie u djelu
G.Pauletto, S.Supino: IN BICICLETTA TRA VENETO E FRIULI, Edicielo Editore.
8. januara 1730. godine, na tazbinu ko. Ivana Ant. Burovia preputa i dariva crkvu sv. Petra u Bijeloj, njemu i brai mu,
pod uvijetom da, ako bi pala u ruke raskoljnika ili u ije druge izvan njihove kue, opina opet stie svoje prijanje patronatsko
pravo...7). Crkva, poto je bila skoro sruena, darovana je ovima da bi je uredili za slubu boju, to su Burovii odmah i uradili.8)
Kako smo ve naglasili, sljedbenici grofa Stanislava, sina grofa Ivana Burovia, nasljedili su sve to su imali Zmajevii,
pokretno i njepokretno, njihovu monumentalnu kulu u Perastu i divan dvorac u Bijeloj, lijepu kapelu i biblioteku. Oni su od
Zmajevia nasljedili i uvenu kapelu Gospe od Ruaja.
Meni su kazali da Burovii imaju svoje posjede i u Zadar (Hrvatska). A na ostrvu Krf (Grka) da imaju vilu, na ija vrata
se nalazi bronzana ploa imenom Sofije Burovi. Preko interneta smo saznali da Burovii Italije su isto tako u dobrom
ekonomskom stanju. Iz dokumenata saznajemo da su Burovii imali svoje posjede i na ostrvu Bra, kao i u Budvi.
Marija Crni-Pejovi pie: Najupeatljiviji primjer (velikoposjednika u hercegnovskom kraju) je onaj Ivana
Burovia...On je imao svega dva lana porodice, a na njegovo ime uknjieno je u ovom kadastru 1986,5 pertega zemlje, 132
kampa zemlje, 44,5 vinograda i 830 pertega ostale zemlje. Nasuprot njemu, primjera radi, Vujica Petro- vi imao je 6 lanova
porodice, a dobio je 0,5 kampa i 240 pertega zemlje9). Rije je samo o grofu Ivanu Buroviu. Ako se tim posjedima pridodaju i
posjedi ostalih Burovia, posebno ako im se pridodaju i njihovi posjedi u Perastu i Risnu, pa i van Boke, onda moete zamisliti
posjede ove porodice. Cio novski kraj imao je, po kadastru iz 1704. godine ukupno 4290 kampa, 1 kvart i 135 tavola oranica,
vinograda i livada. Vie od polovine ovog zemljita bilo je u rukama Burovia.
Porodica Burovi, u XVIII vijeku, bila je najbogatija u Boki Kotorskoj, pa i u Crnoj Gori, mogue i na itavom
Jadranskom primorju.
Svi ti zemljini posjedi, vonjaci, vinogradi, kue i palate, dvorci i vile, crkve i crkvice, kapele, u ijim su rukama danas?
Ko ivi tu i ko ih koristi? Kako su ih posvojili? Dom Sreko Maji ne znade mi rei ni gdje su u Perastu grobovi Burovia, jer su i
njih od vremena prisvojili drugi. Dragana (koja radi u Muzeju Perasta) jula 2004. godine ree mi da u palati Burovia u Bjeloj ivi
neki Uro Zlokovi. Za Zlokovie kae i Pavao Burorac da su sada posjednici lijepog ljetnjikovca kraj mora, pokraj crkve Sv.
Petra, koji je pripadao Buroviima.10)
O svemu ovome treba da se sami Burovii zainteresuju, raspitaju, na licu mjesta i pri nadlenim organima.
Kad ve spomenusmo kmetia Vujicu Petrovia, koga nam spominje radi uporeenja M.Crni-Pejovi, citira- mo, isto
tako radi uporeenja, i Sima Matavulja: "Poloaj kmetia takoe bee (u Boki) bolji nego u Bosni i Dubrov- niku. To se moe
suditi uporedivi usmena predanja teaka konavoskih i bokeljskih; prvi i danas s mrnjopm spomi- nju svoje "gospodare" sve s
reda, a drugi se samo zlo seaju novskih Burovia".11)
Burovii uopte, a posebno novski, bili su feudalna gospoda prvog reda. Kao i svi feudalci na svijetu izrab- ljivali su
kmetove, ali - kako vidite - u uporeenju sa drugima, nisu bili ba kao oni krvopije. Treba uz to znati da je Vujicu Petrovia i
njemu sline uinio posjednikom zemlje i kuita upravo grof Ivan Burovi, svojom krvlju i svojim ivotom, bezbroj puta
stavljen u opasnost da pogine, letei sa ratita na ratite, isukanom sabljom i svojom smru u zenici svojih oiju, a da oslobodi
Vujicu Petrovia od turkog jarma, jer za sebe je bio slobodan i u Perastu. A i od ega da ivi je imao, jer je bio i vlasnik linog

130

broda.
________________
1) BUTORAC, Pavao: cit. djelo, str. 204.
2) BUTORAC, Pavao: BOKA..., str. 125.
3) Iden: str. 299.
4) Iden: str. 120. I kod MATAVULJ, Simo: "BUROVIA LIVADA".
5) Iden: str. 162.
6) Jefto M.MILOVI, Jefto M.: PETAR II PETROVI NJEGO, knjiga 2, Niki 1993, str. 235.
7) BUTORAC, Pavao: cit.djelo, str. 232.
8) Iden: str. 299.
9) PEJOVI, Marija Crni: PRVI KATASTAR HERCEGNOVSKOG KRAJA IZ 1690. GODINE, rad u rukopisu, citiramo po
RADOJII dr Dragana: c.d., str. 91.
10) BUTORAC, Pavao : cit.djelo, str. 299.
11) S.MATAVULJ, Simo: cit.djelo, str 3.

IV. DOPRINOS BUROVIA HERCEG NOVOG

Centar prosvjete i umjetnosti na prostoru Herceg Novog bio je manastir Savina, koji potie iz XI vijeka (po
predanju iz 1030. godine). To je itav crkveni kompleks, koji se sastoji od: male crkve Sv. Gospoa, velike crkve Sv.
Gospoa (koja je od 1778. godine), crkve Sv. Sava (po predanju sagradio je lino Sv.Sava) i katolika crkva Sv. Ana,
koja je od 1604. Po predanju to je bila pravoslavna crkva Sv. Petka, ali su je kasnije preuzeli katolici.
U manastir Savina uili su i primali osnovna znanja pismenosti i nauka tog vremena odabrani sinovi plemia
iz itave Boke Kotorske i Hercegovine, koji su zatim nastavljali kolovanje po raznim kolama zemlje i inostranstva.
Po katolikim crkvama mjesta uila su katolika djeca, koja su isto tako odabrana. Po zavravanju ovih
osnovnih kola, oni su nastavljali kolovanje ili u Zadar, pri biskupiji, ili u Italiji. Po ovim katolikim crkvama,
samostanima i seminarima, uila su i djeca iz porodice Burovi.
U Italiji (Venecija) radio je i seminar za pravoslavnu djecu.
U Italiji, na poznatim universitetima, obrazovani su i mnogi Burovii, koji e se kao visoki intelektualci afirmirati ne samo u svojoj sredini, u Perast i Herceg Novi, ve i u itavoj Boki Kotorskoj, domovini Crnoj Gori, pa i u
Dalmaciji, u Veneciji i Italiji.
Dolaskom kaluera iz manastira Tvrdoa krajem XVII vijeka, koji su donijeli umjetnine, uz one dobijene
donatorstvom, riznica manastira Savina postala je jedna od veoma vrijednih i bogatih. U riznici ovog manastira su
izukrtani kulturni uticaji domai, levantinski i ruski, i to ne samo u djelima koja pripadaju crkvenom slikarstvu, ve
su prisutni i na mnogim predmetima primjenjene umjetnosti, posebno na sasuima i na crkvenim utvarama i tekstilu.
Medakovi smatra da je manastir Savina u XVIII vijeku izrastao u prvorazredno duhovno sredite srpsko-crnogorskog naroda. Za razvoj ovog manastira, sem samopregora pravoslavnih monaha i popova (Savatija i Stefana Ljubibratia), kao i sveg pravoslavlja Herceg Novog, odigrao je i tolerantan odnos katolika i mletakih vlasti, u prvom
redu posebno zauzimanje smog guvernera grofa Ivana Burovia.
Brojni novski zlatari i vjete zanatlije bili su pravi umjetnici u izradi raznih predmeta, koji se i danas uvaju u
riznici Savine: diptih Ilije Jovanovia-Telembaka iz 1731, krst ora Radia-Kuevia, panagija nepoznatog zlatara,
razne crkvene utvare i drugo.
Po nareenju episkopa Vikentija Kraljevia, a po elji naroda, 28. februara 1812. godine, u Toploj, kraj Herceg Novog, otvorena je prva kola na srpsko-hrvatskom jerziku ovog mjesta, gdje e mitropolit i gospodar Crne Gore
Petar I poslati svoga bratania Rada Tomova da tu stekne svoja osnovna znanja. Ovdje e budui nacionalni pjesnik
Crne Gore Petar II Petrovi- Njego uiti pune tri godine.
Hercegnovski kraj ima puno vila i palata iz srednjeg vijeka, posebno iz XVIII. Meu njima se istie dvorac
Ivana Burovia, palata plemike porodice Zmajevi, odnosno Burovi, sa monumentalnim stepenitem kakvo nije
imala nijedna zgrada u Boki1). I P. erovi pie da najljepe stepenice u Boki imala je velianstvena palaa perake
obitelji Zmajevia, a kasnije Burovia, koja se nalazila u Bijeloj.2) Ovome treba dodati i staru zgradu optine
perake iz 1730 (u Bijeloj), koja je djelo Burovia.
Na Toploj se uzdizala impozantna graevina, kako je don Niko Lukovi definie, dvorac Burovia, koja je
vjerovatno bila sa obiljejima baroka.3)
U Bijeloj privlai panju pomenuta Kapela Gospe od Ruarija, koja je, poto je izumrla muka loza Zmaje-

131

via, pripala hercegnovskim Buroviima.

Ovako su hercegnovski Burovii doprinijeli ne samo u gradnji i uljepavanju Herceg Novog i okoline, ve su
dali i jedan poseban doprinos u bogatstvu porodice Burovi uopte, koja - upravo sa njihovim posjedima u hercegnovskom kraju - postaje najbogatija porodica Herceg Novog i Perasta, pa i itave Boke, ako ne i Crne Gore.
Dok se u Kotoru, Perastu i Dobroti razvijala i knjievnost, iz poznatih razloga to nije bilo mogue u hercegnovskom kraju. Tada je broj pismenih ljudi bio mali, dok su se knjige uvale gotovo iskljuivo u crkvama i manastirima. O privatnim bibliotekama u ovom kraju toga doba ne bi mogli nita rei. U ta vremena izuzetak ini biblioteka grofa Ivana Burovia, koju su nasljijedili njegovi sinovi i unuci. Ova biblioteka, u dobrom dijelu nasljeena od
Zmajevia, pogotovo od biskupa Vicka Zmajevia, bila je najbogatija u svoje doba u Dalmaciji 4). I ne samo u
Dalmaciji, ve i u Crnoj Gori, posebno u Boki. Jednu takvu biblioteku nisu imale ni najvee plemike porodice tog
vremena Balkana, Evrope i svijeta. Kad su 1807. godine napali Francuzi Hercegnovi, bombardirali su iz topova i
spalili prekrasni dvorac Burovia. Tom prilikom, u tom dvorcu, izgorjela je i bibliotreka Burovia. U toj biblioteci su
izgorjeli i mnogi rukopisi, izmeu ostalih i rukopisi djela teologa i biskupa Josipa Burovia, pjesnika Luke III Burovia, pjesnikinje Jelisavete Burovi, mogue i drugih, posebno skoro sva znaajna dokumenta.
I pored skuenih okolnosti, nije mali broj Novljana koji su se afirmirali kao linosti, drutveno-politike, nauke i kulture svoga grada i ire, Crne Gore i Balkana, pa i Evrope. Koliko za primjer spominjemo knjievnika Ivo
Vojnovi i brata mu Lujo, naunik i politiar. Zatim poznati disident i ruski pisac Aleksandar Vojnovi, koji je
potomak novskih Vojnovia. ore ukovi, iz Baoia, bio je poznat matematiar i naunik. Roer Bokovi, iz
Tople, isto tako naunik, a Marko Car - knjievnik. Meu njima su i Burovii, prije pomenutih 7 guvernera, zatim
pjesnik Luka III, pjesnikinja Jelisaveta, knjievnici Ivan Stanislav Burovi, pa Jozefina Burovi, teolog i biskup
Josip Burovi.
Ali ono to je najvaznije i od presudnog znaaja to je doprinos ovih Burovia za osloboenje Herceg Novog, sa kojim se ne moe uporediti doprinos nijedne druge porodice, jer je bio ne samo izuzetan, ve i decizivan. Isto
tako i njihov doprinos za ekonomski i kulturni razvoj.
Ne treba da skinemio s uma da se Herceg Novi razvijao izmeu dva jaka urbana centra, Dubrovnika i Kotora,
koji su oduvijek sa ljubomorom gledali na razvoj ovoga kraja i svakako nastojali da sprijee njegov uspon, kako u
ekonomskom, tako i u kulturnom pogledu.

132

________________
1) PEJOVI, Marija Crni: PRILOG..., str. 107.
2) EROVI, P. Bijela u Boki Kotorskoj, SPOMENIK, SANU CV, Beograd 1956, str. 181.
3) PEJOVI, Marija Crni: cit. djelo, str 107.
4) BUTORAC, Pavao: BOKA KOTORSKA...., str. 125; BRAJKOVI, G.: O bibliotekama u Perastu, ZBORNIK, Cetinje 1986.

133

GROF ANTE I
Ime grofa Anta, kao oca grofa Ivana Burovia, slavnog guvernera Herceg Novog, otkrili smo u jednom djelu
biskupa Pavao Butorac, koji - izmeu ostalog - pie: ko. Ivan Ant. Burovi.1)
Grof Ante se rodio u Perastu, negdje poetkom 1600. On je sin miroljubivog perakog kapetana Nikole I
Burovia. kolovao se u Italiji, pa je svojom miroljubivou liio na oca i bio suta suprotnost svog brata Grgura I.
Kao takav, nije uzimao uea u sporovima i bitkama, pa se rijetko i spominje u dokumenta.
Upravo zato nema sumnje da je i on pretstavljao u Malom Vijeu bratstvo Burovia, pa je bio i vojvoda i
sudac i kapetan Perasta.
I pored svoje miroljubivosti, kao i svi drugi Peratani sposobni za rat, i on je uestvovao u svim ratnim
pohodima svog grada, posebno kad ga i pretstavljao kao kapetan. Tako se Grof Ante bori u Prvom morejskom ratu sa
svim svojim sinovima. Pored svog sina, veleslavnog Grofa Ivana, on napada na Risan i uestvuje u opsjedanju
Herceg Novog.
Kad mu iz Italije dolazi najmlai sin Josip, seminarista, on moli Grofa Ivana, tada komandant nad svim
teritorijalnim ratnim snagama, da mu ga udalji sa poprita, da bi mu bar on ostao u ivotu. Za sebe i ostala tri sina,
koji su se borili uz njega, bio je siguran da nee izvesti ivu glavu, to mu je svakodnevno zajamila neprekidna
grmljavina topova sa jedne i druge strane zaraenih.
Grof Ivan alje Josipa u glavni stab austrijskog vojvode Badenskog.
Sutradan, u borbama za osloboenje Herceg Novog, grof Ante pada borei se junaki protiv turskog okupatora. Tako i ovaj Burovi proli svoju krv, pa dade i ivot svoj za stvar domovine i naroda. Junaki e dati svoju krv i
svoj ivot i njegov najstariji sin ura, nekoliko godina kasnije, a u borbama oko manastira Tvrdoa, kraj Trebinja.
Grof Ante je sahranjen na groblju Herceg Novog. On je prvi hrianski Burovi koji se tu sahranjuje. Zato ga
i tretiramo u ovom poglavlju, jer inae, po roenju i ivotu i on pripada Perastu.
Imao je etiri sina: najstariji ura, pa Ivan I, Jovan III i najmlai - Josip. Mogue je da je imao i koju
kerku, ali im imena jo nismo otkrili.
Kao i svi drugi Burovii, Grof Ante je bio prosvijetoljubiv. On je sve svoje sinove slao u kole, pa i u Italiju,
gdje su primili visoko obrazovanje. Najmladji sin, Josip, postae mu i biskup, pa e se, po imenu svoga oca, prilikom
zareena, nazvati Ing. Ante CASTELI (v).

___________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 232.

134

GROF IVAN I
Ivan je drugi sin grofa Anta I Burovia. Za ovo se oslanjamo na djelo biskupa Pavao Butorac, koji ga u jednom svom djelu bjelei: ko. Ivan Ant. Burovic. Isti ovaj Butorac pie da je Zuane Burovic Grgurov sin1), pa su to
od njega prepisali i mnogi drugi. Grgur I bio je stric Ivana. Ovakvih
greaka kod ovog biskupa ima puno, pa nije za uenje da se koja od
njih promakla i kod nas, ma da smo nastojali da piemo sa krajnjom
naunom akribijom, pa i u sluajevima pretpostavki.
Da mu se otac zvao Ante (a ne Grgur!) oslanjamo se i na injenicu to je Grof Ivan svom prvom sinu, koji mu se rodio posljije oeve
smrti, dao ime Ante. Pa i njegov brat Josip, kad se zaredio, uzeo je ime
svog oca - Ante. Preko svega tu je i peraka knjiga roenih.
Po perakoj matinoj knjizi, Grof Ivan se rodio u Perastu 30
avgusta 1634. godine. Kao i sva ostala djeca ove porodice, sigurno je i
on zavrio Ilirski kolegium u Loretu, a zatim i visoke studije u Italiji, ali
se nije odao nekom intelektualnom pozivu, ve se opredijelio za tradicionalni vojni i mornarski poziv svojih predaka. Po prirodi nije liio ni
najmanje svome miroljubivom ocu. Naprotiv, liio je na strica Grgura I.
Jo u sasvim mladim danima vitlao je sablom i jurio konja, dizao jedra i
plovio morima, pa je sasvim mlad uestvovao sabljom u ruci i u ratnim
okrajima, dvobojima, istiui se svojom posebnom smjelou. Bio je
neustrasiv i spretan, bistar i uviavan, atletski razvijen, pravi din, a i
lijep, aneoskog lica, a ne grdosija kao njegov rodjak Dino. Sabljom je
vitlao virtuozno. Imao je i otro oko i, gdje je svojom kuburom nianio,
tu je i pogaao. On je svojom kuburom streljao i ptice u ljetu. Upravo
zato to je bio uznemirene prirode i jurio iz boja u boj, do kasno nije ni
pomiljao na enidbu, na porodicu. A i koja se djevojka usuivala da se
uda za njega. Iz dana u dan se oekivalo da ga vrate u Perast, ako ne
mrtvog, a ono teko ranjenog. Videi ga takvog, i sm otac mu je izgleda opredijelio tradicionalni vojni poziv svojih
predaka, dok je za intelektualni rad odredio svog najmladjeg sina Josipa.
im je poeo Morejski rat, 1684. godine, grof Ivan juri sa jednog bojita na drugo, sa mletakim regularnim
jedinicama, u sastavu kontingenta Peratana, koji su bili duni da dadu Republici Sv. Marka u ratnim danima 500
boraca. Posebno se bori u sastavu hajdukih eta, koje su polazile na ratite iz Perasta. On se borio rame uz rame i sa
uvenim harambaom Bajom Pivljaninom, pa je uestvovao i u boju na Vrtijelci, protiv skadarskih Turaka, koji tu
ubie Baja Pivljanina. On je i sm predvodio hajduke, posebno poslije pogibije Baja Pivljanina, pa i Morlake (Vlase),
kasnije imenovan za to i od samih mletakih vlasti.
Iz dokumenata vidimo da je Grof Ivan, 1686. godine, da bi osvetio Baja Pivljanina, svojom marcijalom, napao
Ulcinjane, vjeite protivnike Peratana, i zaplijenio im u njihovim vodama pet brodova, krcati solu2). U ovom okraju
prati ga stariji brat uro, stric Vicko sa svojim sinom Nikolom, i nekakav Grilo (mogue je da je to bio njegov stric
Grgur). Poslije nekoliko dana on se opet hvata u kotac na moru sa jednim negropontiskim gusarom i njegovim
Turcima i opet je izvojevao pobjedu, borbom prsa u prsa, sa sabljama, on sa 12 druga, a protivnik sa oko 200 ratnika.
Ova pobjeda privukla je posebnu panju mletakih vlasti na njega. Tada ga, konkretno 8.VII.1687. godine, generalni
providur za Dalmaciju i Albaniju Jeronim Korner, sa sjeditem u Zadru, poziva da se hitno vrati u Boku i postavlja
ga na elu Bokelja i hajduka3), ovlaujui ga da napadne Turke na svim frontovima, na moru i na kopnu, poto je
upravo tada poeo i Prvi Morejski rat4). Ovlaenjem mletakih vlasti Burovi ne samo to organizuje i komanduje
svim narodnim snagama (i Morlacima!) u borbi protiv turskog okupatora, ve i lino uzima uee u borbama na
kopnu i na moru.
Organizovani od njega, 1687, senjski uskoci, sa harambaom Stojanom Jankoviem, prodrli su do Mostara i
popalili Podhum, Dabovinu i Rajevinu. Hajduki harambaa Peria Mandi, sa 700 Dubrovana i 80 hajduka, iste
godine kani na Caftat da otuda udari na Trebinje. Poto je pridobio za sebe stanovnike Crne Gore, Brda i Hercegovine, naroito u kraju oko Trebinja i Popova, uz generalnog providura za Dalmaciju Jerolima Kornera, grof Ivan Burovi 3. avgusta 1687. iskrcao se sa svojim gusarima u Slanom. Bilo je tu oko 5000 ratnika, veim dijelom naih hajduka. Preavi preko Dubrovake teritorije, oni upadaju u Popovo, gdje osvojie nekoliko sela. Poslije ovog uspjeha
providur Korner se povukao i ostavio na bojnom polu grofa Burovia sa oko 1000 hajduka i gusara.
Kapetan Herceg Novog Osman-beg je odmah pohitao u Popovo sa svojim vojnicima i ukrstio sablje sa hajducima i gusarima grofa Burovia. Budui u veem broju i sa bolje organizovanim snagama, hrianski Burovi potue

135

muslimaniziranog Burovia 9. avgusta 1687. Osman-beg se spasio zahvaljujui brzim nogama svog konja, dok ga
razbjenjeni roak gonio sve dok mu konj ne posrne. A izgleda da ga na to primorae i rijeci Osman-bega: Pokoljenja te nee slaviti za ubijstvo svog rojaka, ve za osloboenje domovine!
esto se pie, pa i kod biskupa Pavao Butorca: kad se u Perastu proulo kolovoza 1687., da se opi providur Cornaro s flotom pribliio da zauzme Novi, a vojvoda Vicko Bujovi lei s osamnaest rana, izaberu 18. kolovoza
(da ih predvodi u rat!- KB) zamjenika Zuana Burovia...5)
Iz dokumenata vidimo da grof Ivan nije izabran, ponajmanje 18. kolovoza 1687., ve je nekoliko mjeseca
ranije, poslije izvojevanih pobjeda na moru i na kopnu, imenovan od Senata Mletake Republike na elu svih onih,
koji su iz Boke Kotorske poli u Prvi morejski rat protiv Turske. Dr Radojii pie: Gotovo sigurni da e Herceg
Novi pasti u njihove ruke, Mleani su sedam mjeseci prije osvajanja grada postavili Ivana Burovia, iz Perasta, za
guvernera Herceg Novoga i okoline.6)
Poto je vojvoda Perasta Vicko Bujovi bio teko ranjen (najteu mu je ranu zadao u dvoboju Osman-beg Resulbegovi), njegovom zamjeniku Ivanu Buroviu je i po pravilu pripadalo da predvodi Peratane u rat.
U noi 1. septembra 1687. godine, na elu 360 odabranih Peratana, on iznenada napada Risan i oslobaa ga
od Turaka. Sutradan on je dospio sa svojim ustanicima do Zelenike, oslobodio je i tako stvorio mogunost vojnim
snagama Mletake Republike da se tu, isti dan, iskrcaju sa brodova. Tako je pjeadija i konjanica, mletaka i svih
onih koji su joj pritekli u pomo u tom ratu, prela na kopno. Zajedno sa mletakom mornaricom tu su stigli kroz
Verige i mornari Perasta, koji su sa svojim brodovima pritekli u pomo Mleanima.
Tog dana, samo poslije nekoliko sati, dok je Herceg Novi bio opkolen sa mora, grof Ivan ga sa Peratanima i
hajducima opkolio sa kopna i tako presjekao gradu sve veze. Njegov roak Osman-beg Resulbegovi brani se kao
lav iz opkoljenog grada, ekajui da mu turski sultan pritekne u pomo.
Uz grofa Ivana, u napad na Herceg Novi, bore se i njegov otac Ante, pa i oba brata: ura i Jovan. Poslije nekoliko dana stie mu iz Italije i najmlai brat - Josip, koji je napustio teoloke studije i pohitao da se i on svrsta u
borbene redove svojih zemljaka. Na molbu oca, da bi bar tog brata spasio od smrti, grof Ivan alje mladog Josipa u
stab vojvode Ludovika Badenskog, koji je pobjedonosno marirao na elu austrijske vojske prema Beogradu.
Poto je likvidirao trebinjskog Biljalj-agu, koji je pritekao opkoljenima u pomo, iznenada je napao i opkolio
Husein Topal-pau, sandakbeg Hercegovine, koji je isto tako nastojao da pritekne opkoljenima u pomo sa oko
4000 vojnika i vie hiljada bosansko-hercegovakih baibozuka. Poslije krvavog okraja, turski paa jedva je izvukao
ivu glavu.7)
P.Butorac pie: Ivan Burovi se bio srano ponio i pri iskrcavanju savezne vojske za opsadu Herceg Novoga
i potjeri Topal-pae. Peratani su se o svome troku izdravali za svega ratovanja.8)
U borbama za Herceg Novi grofu Ivanu Buroviu ubio se otac Ante, a ranjen mu je i stric Vicko, dok sin ovoga, Nikola, koji se istie ne samo hrabrou, ve i umom, imenuje se od Mleana za guvernera Carine i Trebinja.
U opsadi Herceg Novog Grof Ivan je odigrao glavnu ulogu. Njegova je zasluga to su se albanski najamnici
ubjedili da izdaju Osman-bega Resulbegovia. Butorac pie: Burovi je podmitio Arbanase da izau iz Herceg
Novog i na svom ih je brodu dao prevesti u Albaniju.9)
Da nije bilo ove izdaje, Osman-begu Resulbegoviu 4-5 paa turskog sultana bi mu stigli u pomo i ishod
borbe za Herceg Novi bi mogue bio sasvim drukiji.
2. oktobra 1687. godine, poslije mjesec dana otpora, Osman-beg Resulbegovi, upravo zbog izdaje Albanaca,
bi prinuen da preda grad svom hrianskom roaku grofu Ivanu Buroviu, koji zajedno sa Mleanima ulazi triumfalno u osloboeni Herceg Novi.
Mjesec dana po osloboenju grada (2. novembra 1687) nadzornikom i upravnikom hercegovakog teritorija, od generalnog providura Jeronima Kornera slubeno je proglaen grof Ivan Burovi, u znak priznanja za njegovu samopregornu borbu za osloboenje grada i okoline, a i za njegovu mudrost u organizovanju i voenju ratnih
operacija, kao i za posebnu hrabrost i bezbrojna samoportvovanja pokazana na bojitu, ime je zaduio Mleane i
svoje zemljake. Odluku za njegovo imenovanje na tu dunost potvrdio je kasnije u Zadru novi generalni providur za
Dalmaciju i Albaniju Aleksandro Molino. Tom prilikom ovaj je pridodao njegovom nadzoru i sve jo neosvojene
krajeve, a za koje su se nadali iz dana u dan da ih osvoje. 10)
Odluku generalnog providura usvojie odmah i Senat Mletake Republike, koji e ga proglasiti i za conte veneto (1703). Tako je ovaj Burovi, pod mletakom zastavom, jo u toku rata postao vrhovni vladar Herceg Novog i
okoline. Naravno da je njegovo imenovanje ratifikovano i od Velikog Vijea (Maggior Consiglio) Venecije, u iju je
nadlenost i bilo imenovanje guvernera, kao i samog duda.
Mletaka ga Republika nagrauje i sa dvije kolajne: jedna od mletakog senata, a druga od samog generala.
Ivanu Buroviu su od vremena Mleani dali titulu kavaliera (viteza) i konfirmirali titulu grofa (conte), a u
toku rata, konkretno 1703. za njegove bezbrojne primjere junatva na ratitima, dodali su mu i ugledan mletaki naslov conte veneto. Dr Radojii kae da su titulu kavaliera nosili samo Burovi Ivan i Milosali Nikola. Dr

136

Radojii kae i to da se ta titula morala dobiti od viih mletakih vlasti. Posebno se od viih mletakih vlasti
dobijala tutula konta-plemia. Gospoa Radojii pie da se titula konta-plemia dobijala dekretom Senata11). U
nastavku ona naglaava da je titulu grofa, poslije Morejskih ratova, Senat dodijelio trojici Burovia 12). A to su: Ivan
I, njegov brat Jovan III i sin njegovog strica Vicka I Nikola IV.
Butorac pie: senatskim dekretom 12. svibnja 1703. Ivan Burovi bi zauvijek poaen naslovom konta, a
tako i njegovi zakoniti naslijednici.13)
Znai: grofovska titula je bila nasljedna.
U toku Prvog morejskog rata grof Ivan Burovi je ne samo na elu narodnih snaga, ustanika i hajduka, Morlaka, ve komanduje i regularnim trupama mletake vojske, koje mu Republika stavlja na raspolaganje za realiziranje
odreenih ratnih ciljeva. Izmeu ostalih sluajeva, on je i na elo 800 regularnih trupa Mletake Republike, koje su
1688. poslate na Cetinje, da bi potvrdile mletaku vlast na tom prostoru, a i da bi branile Crnu Goru od provala Turaka i sprijeili mogue priklanjanje nekih crnogorskih plemena Turcima. Kako se zna, brani crnogorski su nerado
pristali uz Mleane sve do osloboenja Herceg Novog, iako je Grof Burovi uporno radio na tome da ih pridobije za
rat. Godine 1688, znai poslije osloboenja Herceg Novog, na optem crnogorskom zboru na Cetinju odlueno je da
se crnogorska plemena stave pod zatitu i vlast Mletake Republike. Mletaka posada, pod komandom Grofa Burovia, odrala se na Cetinje sve do 1692. godine. Tada je, pod pritiskom viestrukih napada skadarskog pae Sulejmana Malog, cetinjsko uporite naputeno. Turci ga zauzimaju i spaljuju, a crnogorska plemena ponovo prisiljavaju
na pokornost.
Grof Burovi je istovremeno bio i na elo cetinjskog garnizona, i na elo Herceg Novog, kao njegov guverner. Kao guverneru Herceg Novog Senat mu nareuje da zauzme celu Hercegovinu i da marira prema Sarajevu.
Zato se Grof Burovi povezuje i sa slavnim austrijskim vojskovoom, princom Ludovikom Badenskim, koji
je pobjedonosno vodio austrijsku vojsku protiv Turaka, napao Beograd i, 6. septembra 1688. godine, zauzeo ga. Odmah poslije toga on je poao u pravcu Kosova, pa i u pravcu Sarajeva i Hercegovine da bi se sastao sa vojnim
snagama grofa Burovia, koji je jo od 1687. godine, u glavni stab ovog princa, imao i svog najmlaeg brata, seminaristu Josipa Burovia, kasnije, kao biskup, poznat pod imenom In. Ante Castelli. Kako emo vidjeti iz kasnijeg
izlaganja i dokumenata, ovaj mladi Burovi, pod komandom princa Badenskog borio se ne samo krstom, ve i
sabljom, pa je dopao i u tursko ropstvo.
Do dana stupanja na dunost guvernera Herceg Novog grof Ivan Burovi je pripadao istoriji Perasta i Burovia tog grada. Od tog dana on pripada istoriji Herceg Novog i Buroviima ovog grada. Zato se njegova biografija
treba podijeliti u dva dijela: peraka perioda ivota i herecegnovska perioda.
U drugoj periodi njegovog ivota, jedna od mnogih dunosti, pored uprave gradom i osloboenim teritorijama, bila je organizovanje hajdukih eta za djelovanje u neprijateljskoj pozadini.
U martu 1688. godine, jedna eta hajduka, organizovana od Burovia, a na elu sa harambaom Kolumbarom,
kree iz Herceg Novog i prodire do Klobuka, gdje je posjekla i zarobila nekoliko istaknutih Turaka.
U avgustu 1688, hercegovaka i crnogorska plemena, uz pomo Mleana, a na elu sa Buroviem, prodiru do
Bojanjeg Brda, iznad Korjenia. Pod jakim napadom ustanika Turci se povukoe prema Klobuku.
Poto je princ Ludvig Badenski zauzeo Beograd i poao prema Sarajevu, da se sretne sa grofom Ivanom Buroviem,
mletaka vlada stavlja svoje snage na raspolaganje Buroviu i 7. oktobra mu nareuje da krene na Hercegovinu, da zauzme
itluk, Popovo, Trebinje i Mostar, pa da i on nastavi mariranje prema Sarajevu u susret princu Badenskom.
Krajem novembra Burovi snano napada Trebinje, podmee eksplozivnu minu pod jednu od trebinjskih kula, koja se
napola srui. Poslije ovoga vri se napad na tvravu, koja ostaje neosvojena krivicom mletakog pukovnika Da io (Shio), a i
zbog junake odbrane Osman-pae Resulbegovia.
Pukovnik Da io odustao je od daljeg napada i naredio svojim snagama povlaenje. Napad na Trebinje izvrili su
zajedniki Mleani, Hercegovci i Crnogorci (Nikiani) pod optom komandom providura Herceg Novog Perinija i guvernera
grofa Ivana Burovia.
I dok krvari na frontu Hercegovine, krajem kolovoza 1689, izvanredni kotorski providur Petar Duodo pozva
hercegnovskog guvernera Burovia, da s njegovim ljudima poe na granicu, jer je skadarski paa Sulejman Mali opet upao u
Crmnicu, a jedno tursko odjeljenje dopre pod Sveti Stefan.14)
Iste 1689. godine, pod komandom generalnog providura Aleksando Molini, koji je na toj dunosti zamjenio J.Kornera,
Mleani iznova napadaju na Trebinje, opet sa Bokeljima, Hercegovcima i Crnogorcima. U oktobru, poslije uzastopnih napada,
prisilili su Turke da ga napuste. Tako se i Trebinje oslobaa, ali ono ne ostade dugo u ruke guvernera Nikole Burovia i
Mleana, jer ga Turci nanovo zauzee.15)
Te godine, Grof Burovi otkriva kugu u Trebinju i odmah o tome izjetava mletake vlasti, pa i sm preduzima hitne
mjere, ime je spasio svoju vojsku i obezbijedio dalji produetak rata.
Idue 1690. godine napadi na Trebinje se nastavljaju. Trebinjska tvrava se napada u dva maha. To se ponavlja i 1691.
Akademik Vladislav Kora pie: Na elu svih mletakih napada na Trebinje stajao je Ivan Burovi.16)

137

P.Butorac pie: Kad Turci udare na itluk, sabravi ete s raznih strana, do 20.000, pod paom bosanskim i
hercegovakim, Frano Viskovi...na elu sranih ratnika jurnu na poloaj, odbi neprijatelja takvom silom, da unije zabunu u
turske redove. Turci...ko udesom gonjeni sunue natrag...Tako bi spasen itluk....Kod itluka se istae i Ivan Burovi na elu
hajduka i drugih teritorijalaca.17)
Mletaki dokumenti iz ovog perioda govore o krvavim borbama koje su se razvile oko Trebinja. U izvjetaju
generalnog providura A. Molino od 21. decembra 1691. godine kae se da se grof Ivan Burovic proslavio u mnogim
poznatim okrajima ne samo pri osvajanju kula u Trebinju, nego i pri njegovoj predaji, uprkos toliko jakoj turskoj vojsci i
samom pai hercegovakom, ostavi ga (Trebinje) plijenom poara, koji je vidio prije nego je izaao iz onoga kraja, koji je
konano opustoen od toliko upada, koje je sreno predvodio (Ivan Burovi) u izvrenju naih nareenja. Naposlijetku je
zapalio sela Volujac i Gomiljane sa svim kuama i dvjema kulama, koje su pod neprijateljem zadavale velikih neprilika
toliko vanoj stanici u Carinama, zasluivi za tako uspjean nastavljen rat da mu se uveaju poasti i da mu se iskae
dostojna zahvalnost i priznanje za djela poinjena pod ovom upravom.18)
Za izuzetne zasluge, koje je pokazao u ovome ratu, pomenuti generalni providur je 1691. godine Grofa Ivana
imenovao za sopra intendanta Herceg Novoga (sopraintendante e governatore dell teritorio de Castelnovo). Naravno da je i
ovo imenovanje odmah ratificirano od Senata i Velikog Vijea Venecije.
Pod komandom grofa Ivana Burovia 1692. godine pojaani su napadi Mleana na Hercegovinu. Mletake jedinice i
nai hajduci uspjeli su da zauzmu Carinu i spremali su se za napad na Trebinje, ali prvi pokuaj Burovia propada, jer mu je
dao odluan otpor njegov roak Osman-paa Resulbegovi, koji je u meuvremenu, za ratne zasluge, proglaen od sultana za
pau (generala) i imenovan kapetanom Trebinja.
Krajem te godine, a uz pomo nezadovoljnih seljaka, Mleani su pokuali da pridobiju Popovo i njegovo stanovnitvo, koje se alilo da su im ba tada hajduci, na povratku sa ratita, poharali i popalili sva sela. Grof Ivan Burovi, koji
se upravo u to vrijeme nalazio u Popovu, suprotstavio se toj optubi tvrdei da su opljakane od njegovih hajduka samo dvije
kue nekih Dubrovana, koji su se nalazili u popovskoj kuli, koja je sluila za tursku odbranu19). Kako se zna, Dubrovani su u
tom ratu drali stranu Turske.
Idue 1693. godine hajduci Ivana Burovia su i dalje vrlo aktivni. Njihove akcije, naroito u blizini Dubrovnika,
nastavljene su skoro istim intenzitetom. U februaru mjesecu Morlaci (kako se esto nazivaju svi hajduci Burovia, iako je
meu njima bilo i drugih!) upali su u Popopo, opljakali ga i poveli sa sobom dosta porodica. Ovo, kao i neke druge hajduke
akcije, do kojih je dolo u aprilu te godine, od kojih je prilino stradalo domae stanovnitvo, bili su povod za jednu snanu
intervenciju panskog kralja, koji je traio od svog poslanika Borgomanera da se zauz- me kod austrijskog cara radi
spreavanja hajdukih napada, a ako treba - kako navodi akademik Kora - onda i da se ti Burovievi hajduci kazne20).
Kao odgovor na ovo Grof Burovi, u junu, alje jedan jak odred hajduka sa zadat- kom da osvoje Klobuk. Akcija je ostala bez
rezultata zbog snanog otpora trebinjskog kapetana Osman-pae Resulbegovia, ali se od tada Ivan Burovi ne naziva drugije
do samo strani Burovi, ne samo od Turaka, ve i od krala panije i cara Austrije. Dr Goran Komar pie: Kad su
Francuzi ugledali sopraintendenta Burovia, spopala ih je zebnja. Ovaj Burovi je postao strah i trepet za sve.
Pred kraj 1693. godine stanovnitvo Ljubomira i Zagore se dogovorilo sa Mleanima za njihov prelaz na stranu
Republike Sv. Marka. Odreen je bio i dan njihovog prelaska, pa je imenovan i guvernator Ivan Burovi sa 400 svojih ljudi da
ih prihvati i zatiti, ali je i ovaj pokuaj propao, ovog puta zbog Dubrovana, koji su izvijestili o tome trebinjskog kapetana i
ovaj je odmah preduzeo mjere odbrane.21)
Predosjeajui skoro potpisivanje mira, poetkom 1694. godine, Mleani su svim snagama nastojali da osvoje to vei
dio turske teritorije u zaleu Dubrovnika i da tako zagospodare podrujem, koje bi im u daljim planovima borbe protiv
Dubrovnika, kao glavne mete, pretstavljao znaajan punkt. Oni razvijaju ivu aktivnost oslanjajui se na Ivana Burovia i
njegove hajduke, koji su imali za cilj osloboenje svoje domovine od turskog okupatora, a ne mletake antidubrovake
planove i stremljenja.
U prvoj polovini te godine, zahvaljujui Grofu Buroviu, Klobuk pada u mletake ruke. U junu, predvoeni od
Burovia, Mleani i hajduci nastavljaju napade i prodiru dolinom Neretve. Osvajaju Gabelu, ali su u daljem nadiranju niz
Popovo, prema Ljubinju i Stocu, bili suzbijeni od Osman-pae Resulbegovia.
eljei da vrate Gabelu, koja je bila vano uporite, hitno se bacaju u protivnapad bosanski namjesnik Sulejman-paa
Blagajac, Mehmed-paa Kora, kliki sandakbeg Smail-paa i Redep-paa Nevesinjac. Turska interven- cija ostaje bez
uspjeha, jer Grof Burovi, na elu svojih hajduka i Mleana, brani Gabelu kao svoju kuu.
Grof Burovi se odluuje i za protivnapad, svijestan da je to najbolja odbrana ve osloboenih krajeva. Kao posljedica
toga reaju se njegovi novi uspjesi na bojitu. On napada i oslobaa od Turaka trebinjske kule, pa i samo Trebinje, centar
kapetanije. Zatim i Popovo. Akademik Kora pie: Trebinje i Popovo...osvojio ih je providur (Kotora) Aloizi Marcelo uz
pomo Burovia22). Po R.Samardiu, u mletakoj vlasti su se sada nalazili Niki, Pi- va, itluk, Trebinje, Popovo,
Zaablje23). Sve ove oblasti Senat Mletake republike stavlja pod upravu guvernera grofa Ivana Burovia i njegovog roaka
Nikole Burovia, koga isto tako imenuju guvernerom Trebinja i Carine. Tako su ova dva Burovia tih godina vladali jednom
teritorijom koja je mogue bila i ira od dananje Republike Crne Gore. Oni i Crnoj Gori pritekoe u pomo, posebno 1694,

138

kad su opet branili Cetinje od skadarskog vezira Sulejman-pae.

Pored Trebinja nalazio se staroslavni manastir Tvrdoa, preko kojeg je naa pravoslavna crkva u ovom kraju, pa i
dalje, odigrala vrlo znaajnu kulturno-prosvjetnu i rodoljubivu ulogu. Vladike i kalueri ovog manastira su jedan od aktivnih
inilaca u oslobodilakom pokretu Hercegovine. U periodu koji razmatramo oni imaju nesumnjivu i vidnu ulogu u
organizaciji otpora i borbi protiv Turaka. Manastir je postao za nae ljude privlano mjesto i najpogodniji centar priprema za
borbu, a za Turke - opasno zarite slobodoljubivih ideja i nadahnua raje. Zato su Turci nastojali da ga unite pod svaku
cijenu. Meu stareinama manastira Trvdoe, koji su se istakli u akcijama protiv turskog okupatora, znaajno mjesto
zauzimaju hercegovaki vladika Sveti Vasilije Ostroki (1615-1671), zatim mitropolit Arsenije, pa vladika Simeon
Ljubibrati, koji iz Tvrdoe odrava najprisnije veze sa grofom Iva- nom Buroviem i pomae ga u njegovoj borbi za
osloboenje Hercegovine. Vladika Ljubibrati, vidjei kako i pop Luka Burovi (strievi Grofa Ivana) vitla sablju vie negoli
to pokazuje i poziva ljude da ljube krst, vadi ispod svo- je vladianske odede ma, pa i on juria uz grofa na bojno polje. A
za njim, razumije se, i ostali popovi i kalueri. Tako se ovaj vladika borio maem vie puta kod Gackog, Knina i Trebinja.
Aktivnost bratstva manastira Tvrdoa na strani narodnog pokreta za osloboenje i veze sa stranim Buroviem nisu
mogle da ostanu tajna za Turke. eljei da zaustave i prekinu tu aktivnost, a naroito da na taj nain istrgnu iz ruku Mleana
taj vazni punkt u samoj blizini Trebinja, Turci su manastir (verovatno 1693. godine) napali i privremeno ga zauzeli. Odmah su
ga utvrdili i pretvorili u pravu tvravu. Vladika Savatije, sa kaluerima i mnogim poro- dicama, preao je na slobodnu
teritoriju Herceg Novog, kod Grofa Burovia, koji ga doekuje sa dunim potovanjem i stara se za njegov smjetaj i
spokojstvo, kao i za sve njegove kaluere, pa i za porodice izbjeglih Hercegovaca, koji na teritoriji njegove gubernije dolaze
hiljadama i trae zatitu, hljeba i krova. Zbrinjavajui njiho- ve porodice, sposobnim mukim glavama Grof Burovi je
popunjavao redove svojih hajdukih eta i vodio ih u rat za osloboenje njihovih domova.
Sljedee godine, poto se dobro pripremio za rat, Ivan Burovi vodi mletake snage, svoje hajduke i kaluere na
Turke. Pod njihovim jakim pritiskom Turci su morali da se povuku u trebinjsku tvravu i da napuste manastir. Tako je Tvrdo
osloboen zahvaljujui slavnom Buroviu, koji iz godine u godinu postaje sve vie strah i trepet za Turke.
Odluni da likvidiraju ovo zarite slobode po svaku cijenu, Turci se ne mire sa gubitkom i odmah se pripremaju za
novi napad. Odbranu manastira preuzimaju Ivan Burovi i kotorski providur A.Marcelo. Ubrzo dolazi do snanog okraja, u
kome se Turci pokazuju znatno jaim, jer sem svojih snaga i najamnika, u redove njihove vojske se bore i domaci muslimani,
Hercegovci, kojima je ta zemlja isto toliko domovima i draga, koliko i burovievim hrianima. Na elu njih je trebinjski
kapetan Osman-paa Resulbegovi sa svojom braom i roacima, pa i sa sinom svoga brata Salih-bega, neobuzdanim
junakom Sabit-Mehmet-begom Resulbegoviem, kome sultan upravo tih dana dodjeljuje titulu pae.
Videi da ne mogu braniti manastir, po nareenju providura Marcela, Mleani su 1694. godine podmetnuli lagum i
razorili ga24). Kad su poslednji kalueri napustili manastir, a Turci se pripremali za odluni napad, eksplo- dirala je podmetnuta
mina i sve odnijela u vazduh.
Tu je Ivanu Buroviu poginuo brat ura.
Vijest o pogibiji grofa ura Burovia, dok je stigla u Herceg Novi, preinaena je kao da je poginuo sm grof Ivan.
alost je obuhvatila sve, kako Bokelje i Hercegovce, tako i Mleane. Upravo u toj alosti porodila se ena grofa Vicka
Burovia, strica grofa Ivana. Ubjeen da mu je bratued Ivan poginuo na bojitu, kod Tvrdoe, on svom novoreenom sinu
daje ime Ivan, da bi ga ovako odmah vaskrsnuo.
Dolaskom Daltaban-Mustafa-pae za bosanskog namjesnika, koji je i do tada vodio uspjene borte protiv Mleana, u
itavoj Hercegovini se situacija mijenja. Iz defanzive Turci prelaze u ofanzivu. U ovakvoj situaciji doao je i kraj
petnajestogodinjem Prvom morejskom ratu. Uskoro se, 26. januara 1699. godine potpisao i Karlovaki mir, kojim se
Mleanima nareuje da napuste itavu Hercegovinu. Zadrali su samo Herceg Novi i Gabelu.
Evakuacija ovih krajeva od strane Mleana nije ila bez tekoa. Ona se razvlaila pune dvije godine. Tek 21. januara
1701. dolo je do definitivnog naputanja teritorije Trebinja i Popova. U meuvremenu Ivan Burovi razvija iroku aktivnost
za odbranu osloboenih teritorija. On se nikako ne miri da one opet preu u turske ruke. I pored toga prinuen je da se povue
i da eka ljepe dane. U to vrijeme on se aktivno bavi evakuacijom i sreivanjem izbjegli- kih porodica, koje nisu smjele da
se opet stave pod tursku vlast, jer su bile sigurne da e se Turci svijetiti nad njima za sve svoje poraze, posebno za njihovu
saradnju sa Buroviem i Mleanima.
U to vrijeme se i Grof Burovi bio oenio, pa je postao i otac, rodio mu se sin Anton. Tako je bio prinuen da se bavi i
svojim porodinim poslovima i problemima, ne zaboravljajui ni dravne, koji su mu uvijek bili prei.
Jo odmah poslije osloboenja Herceg Novog on je prvi Peratanin koji porodino prelazi u ovaj grad i smjeta se tu za
stalno. Tako Herceg Novi postaje druga postojbina hrianskih Burovia. Guvernator grof Ivan I Burovi se porodino
smjeta unutar gradskih zidina, gdje se smjeta i providur, kapetan grada, admiral luke, upnik i secrestano della parochia,
kao i crkva Sv. Jerolima, pa i samostan kapuina. Nikome drugo nije dozvoljeno da se useli unutar gradskih zidina.
Odmah po zakljuenju Karlovakog mira stie Grofu Buroviu iz Trebinja istorijsko pismo Sabit-Mehmed-pae
Resulbegovia, kojim ga ovaj naziva prijateljem i roakom, to svjedoi da su se u to vrijeme uspostavili normalni
mirnodobski odnosi meu Buroviima razliitih vjera, ali ne i izmedju Turske i Mletake Republike.

139

Guverner Burovi nastavlja da naoruava, da vjeba i da alje na teritoriji Turske svoje hajduke, da ubijaju i grabe sve
to mogu, pa i ljude. Preko svega ovaj se Burovi zauzeo smjetanjem na teritoriji Herceg Novog svojih Peratana i hajduka,
koji su se borili uz njega.
Sva osloboena teritorija, odlukom senata, nalazila se pod njeguvu vlast. Pored jednog dijela Burovia i drugih
doljaka, pogotovo iz june Hercegovine, u Herceg Novi i okolna sela nastanili su se posebno Peratani. Zahvaljujui Grofu
Ivanu i njegovim vanrednim zaslugama za Mletaku Republiku, jo 1687. godine, odmah po osloenju Herceg Novog,
generalni providur za Dalmaciju J.Korner dodijelio je njegovim Peratanima itava sela, meu koji- ma spominjemo Kumbor,
enovie, Baoii, Bijela i Joice, koje neete nai u katastru iz 1702. g. Ovaj dio herceg- novske optine dobili su Peratani
za vanrednu pomo koju su pruili Mleanima u Morejskim ratovima, to nam dokazuje i dokumenat od 9.XII.1687. g., kojim
generalni providur za Dalmaciju Jeronim Korner daje sve zemlje od Morinja do Kumbora Peratanima, sem nekih koje su ve
ranije dobili.25)
Samo od Morinja do Kumbora Peratani dobijaju 2200 kampa zemlje, izuzev zemlje koju su jo ranije posjedovali, i
125 kampa u Bjeloj, koje je dato porodici Bolica. Treba znati da je hercegnovski kraj, po katastru iz 1704. godine imao
ukupno 4290 kampa, 1 kvarat i 135 tavola oranica, vinograda i livada. I samo po ovom podatku moemo vidjeti ulogu Grofa
Burovia za svoje Peratane i ulogu Peratana u ekonomiji i ivotu novoosloboene herceg- novske oblasti.
Peratani su osnivai plemstva i aristokarcije Herceg Novog. U prvom redu to su bili Burovii na elo sa svojim

140

Grofom Ivanom. Peratani su i uitelji pomorstva za mornare ovog grada, pa i svakojaki majstori. Opet su i to prvenstveno bili
Burovii.
Ratna razaranja ostavila su za sobom pusto, pa je iz osnova trebalo pokrenuti kompletan ivot u ovom kraju, kako
ekonomski, tako i administrativno. Pokretanje svih aktivnosti generalni providur Korner i mletaki Senat prepustili su grofu
Ivanu Buroviu, koji za ovo, da ga pomognu, dovodi iz Perasta ne samo svoju brau i roake, ve i ostale Peratane.
Obnavlaju se ve postojee kule, fortifikacije, Forte Mare, na samoj obali mora, bastion Mezzaluna (Citadela) i Kanli
kula, koje su meusobno bile povezane gradskim bedemima, zatim Spanjolka, Peraka vrata, Sahat kula, pa i ostala gradska
vrata.
Tako ga 1711. godine vidimo prema Risnu, gdje uestvuje u utrvivanju granice, a i u pripremama za novi Drugi
morejski rat, koji e ubrzo poeti.
U Drugom morejskom ratu (1714-1718) grof Ivan Burovi, iako vie nije mlad, ponovo je uzjahao svog ratnog konja,
koga mu je poklonio lino dud Mletake Republike, i ponovo vitla sablju na elu hajduka i Peratana, Novljana i
Hercegovaca, Morlaka i Mleana.
Butorac pie: Poetkom Drugog morejskog rata (1714-1718) hercegovski teritorijalci zauzmu Zupce i tako se
mletaka granica proiri. Zatim, kad Turci bez uspjeha opsednu Sinj g. 1715., odu pod zapovijed viteza herceg- novskog
sopraintendenta Ivana Burovia na granicu. Tako se poslue mleani zgodnom prilikom, da ovi teritorijalci pod vanrednim
kotorskim providurom Sebastijanom Vendraminom izvedu strateku diversiju. Ovim zaokretom napa- dnu na trebinjski i
korjeniki kraj, popale to i opustoe, i pogube neto Turaka. Dopru i do tvrave Kljua pustoei, priskoe i u kotorski kraj,
kad ga Turci ugroze.26)
Niu se novi ratni uspjesi sve do novog Poarevakog mira od 15. septembra 1718. godine.
Trebae jo dvije godine pregovora i posla da se konano 6. oktobra 1721. godine definitivno izvri razgranienje
izmeu Turske i Mletake Republike u Dalmaciji.
Oblast pod upravom guvernera grofa Ivana Burovia obuhvatala je naselja Herceg Novi, Topla (sa dananjim Igalom),
Mojde, Ratievinu, Suepan, Trebesin, Pode, Kameno, Mokrinje, lijebe, Sasovice, Kute, Kumbor, e- novii, Baoii,
Bijela, Kruevice i Joice. Ova teritorija gotovo u cjelini se poklapa sa srednjevjekovnom upom Draevicom ili dananjom
hercegnovskom optinom. U sastav teritorije pod vlast grofa Ivana Burovia nalazio se i Risan sa svim selima koja mu
pripadaju, pa i Perast.
Sjedite guvernera i providura bilo je u Herceg Novi.
U aprilu 1719. godine kapetan Trebinja Osman-paa Resulbegovi pie pismo grofu Ivanu, iz kojeg vidimo da su se
meu roacima opet uspostavili dobri odnosi.
Od prekida ratnih operacija Grof Burovi se poglavito bavio unutranjim administrativno-ekonomskim, pravnim i
vojno-pograninim problemima svoje gubernije. On posreduje u sporu meu optinama i meu ljudima, pogotovo izmeu
pojedinaca i Mletake Republike. Kao takve spominjemo njegovo posredovanje izmedju Topljana i njihovih protivnika iz
Kamena, zatim izmeu pravoslavnog arhimadrita Stefana Ljubibratia, episkop srpski za Dalmaciju (kostajnikozrinjskopoljsku eparhiju) i zadarskog nadbiskupa Andrije, zatim i Vicka Zmajevia. Kako se ve zna, nadbiskup se borio da
ga protjera iz Dalmacije. Vie puta su donoene i odluke u Veneciji o njegovom progonstvu. Grof Burovi, cijenei njegove
ratne zasluge (u Drugom morejskom ratu borili su se rame uz rame protiv Turaka), uzima ga u svoju zatitu, pa se zato obratio
i generalnom providuru u Zadru Alvizo Mocenigo. Tako je Mocenigo, koji e kasnije postati dud Venecije, odluke
mletakog Senata o progonstvu Ljubibratia odbijao da izvri.
I ne samo arhimadrita. Grof Burovi je uzeo u svoju zatitu i najobinijeg pravoslavca. On nije pravio vjersku
diskriminaciju. Za njega su svi bili boja stvorenja. Kako pred bogom, tako i pred njim, oni su bili ravnopravni. Zah- valjujui
njemu, pravoslavni hercegnovskog kraja uivali su vie prava negoli drugi pravoslavni na teritoriji Mletake Republike. Oni
obnavljaju svoje stare poruene crkve, grade nove crkve, pa rue i naputene damije da bi na njihovo mjesto gradili crkve.
Ono to je najvanije, Grof Burovi se postarao da se oni snabdevaju zemljitem, da izgrade kue i da srede svoj ivot.
Grof Ivan Burovi je linost koja se najvie cijenila i nagraivala od Mleana. Odmah poslije zauzea Herceg Novog,
njemu se predaju u lino vlasnitvo kue i konaci porodice Resulbegovi, koja je do tog dana bila vladajua porodica Herceg
Novog i itave te turske kapetanije. Izgleda da su i Mleani bili svijesni da su Resulbegovii roaci Burovia, pa su zato ove i
smatrali zakonskim nasljednicima tih kua. Po kadastru 1690. godine Grof Burovi je i najvei zemljini posjednik u oblast
Herceg Novog.
Marija Crni-Pejovi pie: Najupeatljiviji primjer (velikoposjednika u hercegnovskom kraju) je onaj Ivana
Burovia...On je imao svega dva lana porodice (1690. godine!-KB), a na njegovo ime uknjieno je u ovom kadastru 1986,5
pertega zemlje, 132 kampa zemlje, 44,5 vinograda i 830 pertega ostale zemlje. Nasuprot njemu, primjera radi, Vujica
Petrovi imao je 6 lanova porodice, a dobio je 0,5 kampa i 240 pertega zemlje.
Pavao Butorac pie: kavalir Ivo Burovi, guvernator novskog podruja, za vojnike zasluge, 9.VII. 1701. godine,
(dobija) senatskim dekretom 207 kanapa (zemljita) u novskoj krajini (Burovina).
Pored svoje kule sred Perasta i irokih imanja po okolnim selima, pored imanja u Risnu i selima koja su pripadala

141

ovom gradu, grof Ivan Burovi u Herceg Novom gradi i nove kule. On je imao i ljetnjikovac na Drain rtu, prikladnu zgradu
uz more, koja postoji jo i danas.
1704. godine uinjen je novi kadastar, nazvan BADOEROV, po imenu kotorskog providura Ferigo Badoer, za ije je
uprave Bokom dovren. U tom kadastru spominju se Ivan Burovi, Jovan Burovi i drugi Burovii, kao zemljoposjednici
ogromnih povrina kampova, kvarta i tivolija u selima lijebi i Mokrinje, kao i drugde.
Konkretno tamo pie da u selu lijebi samo mletaki guverner Ivan Burovi posjeduje vie od pet kampa zemlje (u
produetku pie 8 kampa), 2 kvarta i 196 tivolija.
Porodica Burovi, u XVIII vijeku, bila je najbogatija u Boki Kotorskoj, pa i u Crnoj Gori, mogue i na itavom
Jadranskom primorju. Meu Buroviima najbogatiji je bio Grof Ivan I, guvernerr hercegnovskog kraja, koji je bio jako vjeran
Mletakoj Republici, sa posebnim ratnim zaslugama, dostojanstven i istrajan, postojan i nepopustljiv kada su bili u pitanju
vojni interesi, ratni, ekonomski i politiki, njegove porodice, njegovog naroda i Mletake Republike.
Umro je 1730. godine u Mlecima, gdje mu je u crkvi S. Giovanni in Bragora brat Vicko podigao nadgrobnu
plou27. Do 8. januara je sigurno bio iv, jer je tada optina Herceg Novog poklonila njemu i njegovoj brai crkvu Sv. Petra.
Optina i uinila taj poklom grofu Ivanu Buroviu, da bi ga braa i sinovi sahranili tu i sauvali tu crkvu kao njegov mauzolej.
Tako je ovaj Burovi, jedna od najznaajnijih linosti ove porodice, Perasta, Herceg Novog i cijele Boke Kotorske,
vladao hercegnovskim krajem kao mletaki guverner punih 43 godine. Odmah poslije njegove smrti na tu dunost se imenuje
njegov drugi sin Grof Luka IV, koga e naslijediti na tu dunost Grof Stanislav, trei sin Grofa Ivana.
Grof Ivan se enio kasno, poslije osloboenja Herceg Novog. Ovo zakljuujemo po Kadastru od 1692. u kojemu
porodica njegova ima samo dva lana, grofa Ivana i njegovu mladu suprugu. Do danas smo mu identifikovali tri sina i jednu
kerku - Jelisavetu.
Najstariji mu se sin zvao Ante III. Njime je vaskrsnuo svog pokojnog oca, kako obino ine svi Burovii.
Kerku Jelisavetu, koja se bavila knjievnou, udao je za Marka Zmajevia, koji je umro ne ostavivi iza sebe poroda.
O Ivanu Buroviu postoji bogata literatura, kako nauna, istorijska, tako i umjetnika. Nikola IV, sin njegovog strica
Vicka I, spjevao je o njemu nekoliko poema, od kojih su poemu Pohvala kavaliru Ivanu Buroviu uvrstili i po
antologijama.28)

________________
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, str. 137.
2) Iden: str. 113.
3) MILOEVI, M.: Prilike u Boki Kotorskoj tokom priprema za osloboenje Herceg-Novog od Turaka (1684-1687), ISTORIJSKI
ZAPISI, god. XIX, knjiga XXIII, sv. 1, Titograd, 1966, str. 18-19.
4) Butorac pogreno navodi da je grof Ivan Burovi imenovan na elo Peratana poto je tadanji kapetan Perasta Vicko Bujovi bio
teko ranjen i nije mogao da ih predvodi. Dr Dragana Radojii kae da je grof Burovi imenovan od Mleana na tu dunost est mjeseci prije
poetka borbe za Herceg Novi.
5) BUTORAC : cit. djelo, str. 175.
6) RADOJII, dr Dragana: cit.djelo, str. 27.
7) A.FIGURI: TREBINJE NEKADA I DANAS, Ljubljana 1930, str. 34.
8) BUTORAC: BOKA, c.d., str. 136.
9) Iden: str. 136.
10) EROVI, P.: Nekoliko mletakih dokumenata iz XVII i XVIII vijeka, ISTORIJSKI ZAPISI Br.2, Cetinje, 1960, str. 300-310.
11) Ovo smo zakljuili iz skice STRUKTURA VLASTI U MLETAKOJ REPUBLICI, koju nam gospoa Radojii donosi na str. 40
njene citirane disertacije. Na str. 74 pie da se titula konta-plemia dobijala dekretom Senata.
12) RADOJII, dr Dragana: cit. djelo, str. 82, bez broja,
13) BUTORAC : BOKA, cit. djelo, str. 136.
14) Iden: str. 133.
15) LJUBI, S.: O odnoajih meu Republikom Mletakom i Dubrovakom, od poetka XVI stoljea do njihove propasti, Rad
JAZU, Zagreb, 188, str. 80.
16) KORA, Vladislav J.: TREBINJE - ISTORIJSKI PREGLED, knjiga II, dio 1, Trebinje 1971, str. 137.
17) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 135.
18) EROVI, P.: cit.studija, str. 310.
19) LJUBI, S.: cit.studija, str. 101.
20) KORA, Vladislav J.: cit.djelo, str. 138.
21) LJUBI, S.: cit.studija, str. 107.
22) KORA, Vl: cit.djelo, str. 140.
23) SAMARDI, R.: VELIKI VEK DUBROVNIKA, Beograd, 1962, str. 537.
24) OROVI, Vl.: Hercegovaki manastiri I, GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, 1912, str. 512. Neprijateljski raspoloeni pravoslavni fondamentalisti prema Buroviima uopte, a prema Grofu Ivanu posebno (to moete vidjeti i u izdanju TURISTIKI VODI, Novi Sad
2006, gdje se govori o Boki a ime Burovia nigdje ne spominje!) nastojavaju da ruenje manastira Tvrdoe prikau kao namjerno antipravoslavno
djelo pomenutog Burovia, to sigurno nije istina
25) PEJOVI, Marija Crni: NEKI PODACI O SAKRALNIM SPOMENICIMA KULTURE U HERVEGOVSKOJ OPTINI OD
KRAJA XVII VIJEKA DO DANAS, separat iz asopisa BOKA Br. 18, Herceg Novi, 1986, str. 157.
26) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 150.

142

27 HBL, sv. II, str. 458; L. orali - B. Niki, In memoriam aeternam: nadgrobni spomenici Hrvata u Mlecima, Kolo. asopis
Matice hrvatske, god. X, br. 1, proljee 2000, str. 24-25.
28) POEZIJA BAROKA XVII i XVIII vijek - priredili Gracija Brajkovi i Milo Miloevi, Titograd, 1976, str. 339-342.

GUVERNER JOVAN III

Miljenja smo da je trei sin Anta I Burovia i mlai brat veleslavnog guvernera Herceg Novog, Grofa Ivana
I. Roen u Perastu oko 1665. godine.
On se kao mladi borio na moru uz svog brata Ivana, posebno za osloboenje Herceg Novog, u oba Morejska
rata, rame uz rame sa svojim ocem, do njegovog ubistva, pogotovo sa bratom Ivanom, kome je bio i tjelohranitel.
Tako se istakao u borbenim okrajima. O njegovom ueu u borbama za Trebinje i manastir Tvrdoa, pa i za zasebne zasluge, pie i Vl. orovi, koji ga spominje kao Burovia s mosta kod Trebinja1). Zato su ga Mleani jo u toku rata, odmah po zauzeu Herceg Novog, proglasili za cavaliera (viteza), a kasnije su mu slubeno priznali i titulu
grofa.
Dr Dragana Radojii, kako smo vidjeli, kae da je mletaki Senat slubeno priznao titulu konte - grofa trojici
Burovia. Nema sumnje da je jedan od njih bio i Jovan III, ne samo to je bio brat osvjedoenog grofa Ivana I, ne samo to mu se u borbama za osloboenje Herceg Novog ubio otac, a u Morejskim ratovima i najstariji brat ura, ne
samo zato to je bio brat biskupa Josipa, ve i zato to se grofovski ponaao i na bojitu i poslije boja. On je imao
posebne ratne zasluge za Mletaku Republiku, jer je na svim bojitima vitlao sablju kao junak i pravi vitez, pratei
svog brata, ve proslavljenog heroja tolikih bitaka, tolikih pobjeda, koji je uz to bio postao strah i trepet za turskog
neprijatelja Republike Svetoga Marka, pa i za panskog krala i austrougarskog cara.
Upravo zbog ratnih zasluga Mleani, ne samo to Jovanu priznaju titulu viteza i grofa, ve ga i izdano nagrauju. Grof Jovan Burovi, poslije guvernera Ivana Burovia, najvie je nagraena osoba u Herceg Novom. O tome
nam govore njegovi zemljini posjedi.
Sa imenom Giovanni, ponekat i kratko Gio, uvijek kao cavaliere, on se spominje u mnoga dokumenta. U
KATASTAR IZ 1704, GODINE za njega se kae da samo u selu Mokrinje ima 11 kampa zemlje, 3 kvarta i 117 tivolia. U jednom drugom mjestu tog kadastra pie da ima 41 kampa zemlje i 202 tivolija. I V.J.Kora ga spominje u njegovim akademskim studijama i knjigama.2)
Negdje godine 1700. grof Jovan III Burovi se imenuje od Senata za guvernera Braa i Budve. Burovii i
Peratani uopte imaju posebnih zasluga za Budvu i Patrovie. Kotorski rektor i providur Andrija Gabriel, jo godine 1588. je pisao kako su Peratani junaki odbranili Patrovie od mnotva Turaka iz Bara, Ulcinja i Skadra. 3)
O njegovoj aktivnosti kao guverner Braa i Budve govori bogata prepiska sa Duborovakom Republikom.
Marija Crni Pejovi kae da se u Dubrovakom arhivu, u svesci 43, iz godina 1703-4-5-6, nalaze njegova pisma.
Grof Jovan ima tamo pisama i iz godine 1741-2-3, sveska 58. Dok u svesci 65 ima pisama iz godine 1755.4)
Nema sumnje da se jo vie pisama i relacija iz pera Grofa Jovana nalaze u Arhivi Mletake Republike, to
treba istraiti.
Pisma iz 1755. godine svjedoe da je bar do tada bio iv. Sljedstveno i ovaj je Burovi doivio 90-tu godinu
ivota, ako ne i vie.
Uz guvernera Ivana I, Grof Jovan III je drugi Burovi koji se nastanio u Herceg Novi odmah po osloboenu
od Turaka i, sigurno, meu prvim Peratanima, koji naputaju svoj grad i nastanjuju se za stalno na teritoriji Herceg
Novog. On je u Herceg Novi imao svoju kuu i batine, kao jedan od Peratana koga su Mleani, poslije Grofa Ivana, najvie nagradili za usluge i samoportvovanja u slubi Republike Svetoga Marka.
Grof Jovan je stekao ogromna imanja i na Brau, pa i u Budvi, posebno njegov sin Ivan III, koji e ga nakon
smrti naslijediti na poloaj guvernera.
Umro je poslije godine 1755, mogue u Brau, ali je sigurno sahranjen u Herceg Novi, u porodinoj crkvi
Svetoga Petra.
Za sobom je ostavio sina Ivana III, koji ga naslijedio na poloaj guvernera Braa i Budve.

143

______________________
1) OROVI, V.: Hercegovaki manastiri I, GLASNIK ZEMPALSKOG MUZEJA, 1912, str. 512.
2) KORA, V.J : TREBINJE, knjiga II, prvi dio, Trebinje 1971, str. 161.
3) Butorac, Pavao: BOKA u 17. i 18 ST, str. 12.
4) PEJOVI, Marija Crni : HERCEG NOVI U DUBROVAKOM ARHIVU, separat iz asopisa BOKA Br. 13-14, Herceg Novi,
1962.

BUROVIC, Josip: TRG ROBOVA top.,- nalazio se u tvrdjavi Ulcinja, ispred Kule Balsica, ogradjen kazamatima
(voltovima) revelina. Na ulazu ima rampu revelina, a spram nje visoki zid Bolani, iz mletackog doba. Ovdje su
ulcinjski gusari-pirati preprodavali svoje robove. Ovdje su preprodavani kao robovi i Servantes, i buduci biskup
crnogorski, Bokelj Josip Burovic.

BISKUP JOSIP
Miljenja smo da je Josip bio najmlai sin grofa Anta Burovia i da se rodio u Perastu, negdje oko 1670. Za ovo se
oslanjamo na injenicu to se, prilikom stupanja u red katolikog svetenstva, prozvao Ante, uzimajui ovako za svoje
sveteno ime naziv svoga oca, koji je u to vrijeme ve bio preminuo, ubijen na bojitima za osloboene Herceg Novog.
U odnosu na pravoslavno stanovnitvo, rimokatolici Boke Kotorske pod mletakom vlau bili su u boljem poloaju u
mnogim aspektima, pa i u prosvjetnom. Njihova djeca imala su mogunost da se obrazuju u biskupskim seminarima, odakle
su najsposobniji bili upuivani na dalje kolovanje u papske kolegijume u Italiji, gdje su sticali veoma iroko obrazovanje.1)
Poto su mu se sva tri starija sina odali tradicionalnom vojnom pozivu Burovia, Grof Ante najmlaeg sina ajle u
seminar, na studije. Josip se isticao i posebnom bistrinom, pa su se svi nadali da e se afirmirati u Perastu kao intelektualac.
Josip nije prvi Burovi koji se alje na studije, predodreen svetenikom pozivu. I prije njega mnogi su se Burovii
odali tom pozivu, studirali teologiju, zapopili su se i sluili po crkvama svog mjiesta, u Perastu i u Boki, pa i van nje. Bili su
obini popovi i opati, pa su dospjeli i na visoke poloaje crkvene hijerarhije. Petar Burovi, kako smo naglasili, uspio je da
postane i biskup.
Otac Josipa, Grof Ante, i sva tri njegova starija brata, ura, Ivan i Jovan, odazvali su se pozivu Mletake Republike,
pa su se svrstali u borake redove i poli u rat protiv turskog okupatora svoje domovine. Oni podoe na Risan i Herceg Novi.
im je uo to, seminarista Josip Burovi naputa studije i prvim brodom stie pod zidine opkoljeng grada Herceg
Novi, gdje odmah potrai sablju da se i on bori uz oca i svoju brau.
Kad ga vide otac Ante, kome su na bojitima oko grada ve lili krv sva tri sina (bez ikakve nade da e izvui ivu
glavu!), zamoli Ivana da mu otstrani Josipa sa bojnog poprita, da bi mu bar on ostao u ivotu. Tu se nala i njegova majka,
koja za to preklinje sina Ivana i samog Josipa, koji se nikako ne skrasi da ostavi sablju i da se vrati u Italiju na studije.
Videi da ga niko, ni preklinjanja majke nee ubijediti, Grof Ivan posla Josipa u tab slavnog austrijskog princa Ludovika Badenskog, koji je pobjedonosno vodio austrijsku vojsku protiv Turaka. Mislio je da e pored princa Badenskog biti siguran i da mu se tu nee nita loe desiti. Tako smiri i oca i majku, a zadovolji i Josipa.
Pod komandom princa Badenskog Josip Burovi se borio ne samo krstom, ve i sabljom, i to u prve redove. Poetkom
septembra 1688. godine Austrijanci napadaju Beograd. Iako su nadmoni i napreduju, na frontu gdje se nalazio Josip Burovi,
pretrpeli su neuspjeh. Turci iznenada prodree u pozadinu Austrijanaca i zarobie mnoge austrijske vojnike, meu njima i
Josipa Burovia, koji je u jednoj ruci drao krst, a u drugoj sablju.
Dana 6. septembra 1688. Beograd je zauzet od Austrijanaca. Princ Ludovik Badenski nastavlja juri prema Sarajevu,
gdje je oekivao da se sastane sa vojskom grofa Ivana Burovia, eljan da se lino upozna s njim.
Josip Burovi, svezanih ruku, putuje za Podgoricu, a odavde za Ulcinj. Tada je u ulcinjskoj tvrdjavi postojao Trg
robova, ispred Kule Balsica, ogradjen kazamatima (voltovima) revelina. Na ulazu je imao rampu revelina, a spram nje
visoki zid Bolani, iz mletackog doba. Ovdje su ulcinjski gusari-pirati preprodavali svoje robove. Ovdje je
preprodavan kao rob i Servantes, kasnije procuveni spanski pisac. Ovdje je prodat i Josip Burovic. Njegovom srecom
taj dan je na trg izasao i jedan Resulbegovic. Cim saznade da da mu se rodjak prodaje za 10 cekina, hitno ga kupi i
odvede kuci.
U Ulcinju je Josip, prigomom bajrama, najvee truske sveanosti, postavljen ispred damije i prisiljen da digne prst
desne ruke, u znak da se privoljio vjeri Muhameta. On je u dui iskreno zazirao od nje, ali ga njegovi roaci Resulbegovii
posavjetovae da uini to da bi spasio ivot od fundamentalistikih muslimana, koji su zbog poraza na frontovima prema
hrianstvu bili razbjenjeni.
Nakon dvije godine, poto se situacija neto smirila, uz pomo Resulbegovia Josip je uspio da pobjegne iz Ulcinja i
vratio se u osloboeni Herceg Novi, gdje uje da mu se otac ubio u ratnim okrajima za osloboenje grada.2)
Grof Ivan Burovi, sada guverner Herceg Novog, odmah ga alje za Italiju da nastavi studije. Po zavretku studija,
Josip je slubovao u svom rodnom mjestu sve do dana kada je pozvan u Vatikan i rukopoloen za biskupa. Tom prilikom je
promjenio svoje roeno ime i prezime, pa je u istoriji katolike crkve poznat kao In. Ante Castelli.

144

Josip je bio kotorski biskup od 1744. do 1761, kada je izgleda preminuo. Radi zdravlja, poto je bio delikatan, rezidirao
je u Perastu i ivio u oevoj kui, pod starateljstvom svojih roaka.
Vie puta, slubeno, iao je u Rim i Vatikan. Godine 1747, na povratku iz Rima, bio je sprijeen da putuje za neko
vrijeme zbog sporova izmeu ulcinjskih Turaka i Peratana, pa je plovidba - kako kae - bila "vrlo opasna", pogotovo jer su
ga ulcinjski Turci poznavali iz vremena kad je bio tamo u zatoenitvo, pa mu je pretila opasnost da opet padne u njihove
ruke.
Biskup Josip se bavio i pisanjem, ali je i njegove rukopise podrla vatra, koja je 1807. godine sagorela famoz- nu
biblioteku Burovia u Herceg Novi. Po njemu, Perast je u to vrijeme bio najuglednije i najnapaenije mjesto u cijeloj
biskupiji : "totius diecesis potiori, ac frequentiori loco",- kako pie u jednom od njegovih napisa.

____________________
1) JAOV, M.: VENECIJA I SRBI U DALMACIJI U XVIII VEKU, Beograd, 1984, str. 117.
1) BUTORAC, Pavao: BOKA, cit. djelo, str. 321.

PJESNIK LUKA III

Luka je najstariji sin kapetana, guvernera i pjesnika Nikole IV Burovia. Rodio se u Perastu 15. septembra
16751). Po zavretku osnovnog obrazovanja u rodnom mjestu, studirao je pravne studije u Ilirskom zavodu u LoretuIltalija, zatim i u Rimu, gdje je "postigao i doktorat" 2), pa je poznat i kao pravnik, ali se, po povratku u domovinu,
zaredio i posvetio svetenikom pozivu. Tom su mu prilikom, po obiaju, dali novo ime Kristofalo.
Kad je izbio Prvi morejski rat, zajedno sa Josipom, brat od strica, Luka napusta kolovanje i vraa se u domovinu, pa sabljom u ruci, iako vrlo mlad, hoe da se bori za osloboenje Herceg Novog i Hercegovine, ali ga otac
Nikola nasilno pope na brod i vrati u kolu. Kad je zavrio studije, vie nije sluao oca, pa se pod orujem uvrstio u
linu gardu guvernera Grofa Ivana, koji mu bjee brat od strica. On postaje tjelohtanitelj Grofa Ivana I, ne samo na
ratnim popritima, ve i u kancelariji ovog u Herceg Novi, dok je vrio njegove dunosti kao guverner. Poslije rata
on se jo tesnije vee uz svog roaka, pa postaje i njegov lini sekretar, esto ga i zamjenjivao, ma da je istovremeno
vrio i sveteniku dunost, sluio je kao upnik u Dobroti i Lepetane.
Kao lini sekretar Guvernera Ivana dostigao je do tog ugleda u zemlji i inostranstvu, da su skoro svi mislili da
guverner grof Ivan Burovi, bez saglasnosti popa Luke Burovia, ne ini ama nita. Upravo zato, i vekil kapetana
Trebinja Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi, u njegovom pismu od kraja XVII vijeka, umjesto da pie grofu Ivanu,
obraa se Luki (naziva ga Luii) i pozdravlja ga sa istim potovanjem kao i samog guvernera3). Tako imamo utisak
da je sa Grofom Ivanom bio suvladar.
U Drugom morejskom ratu Luka se bori rame uz rame sa guvernerom grofom Ivanom Buroviem, drei u
lijevoj ruci krst, a u desnoj sablju. Tako se on bori i za osloboenje pravoslavnog manastira Trvdoa, pa i za njegovu
odbranu od turske najezde, istiui se u svim ratnim operacijama vie sabljom negoli krstom. Ne znajui da je
svetenik, Mletaki Senat ga proizveo u viteza i poslao mu specijalnu sablju, to je on odmah vratio i zamolio ih da
mu umjesto sablje, poto mu je dovoljna ona to nosi, poalju neki specijalni krst.
Godine 1717. Antun Zambela se odrie opatije. Lukin otac, kapetan Perasta Nikola IV Burovi, sabere Malo
Vijee 27. februara za imenovanje nasljednika. Butorac pie: 27. veljae sabere zbor, zapravo Vijee Manje i Tajno
vijee, dakle samu opinu, za imenovanje nasljednika. Bilo je est kandidata, a glasalo se kuglicama. Na prvom
izboru dobili su Vicko Mazarovi i Luka Burovi: oba po 44 glasa ZA, a po 32 PROTIV. Na drugom izboru obojica
dobiju po 43 glasa ZA, a po 33 PROTIV. Tek na treem izboru Mazarovi dobija 46 glasa ZA, a 30 protiv, dok
Burovi dobi 44 glasa ZA i 32 PROTIV. Tako se izabra opatom Perasta Mazarovi.4)
Kad je na proljee 1754. godine opat Herceg Novog Marko Martinovi morao da se prestavi pred providura
Frano Grimanija u Zadar, u sporu to je izbio izmeu njega i optine radi jednog dijela funkcija u crkvi Svetoga Pet-

145

ra, obavljenih na latinskom jeziku, umjesto na ilirskom (= slovenskom) jeziku, kao njegov zamjenik u upi spominje se 15. travnja Luka Burovi. On ga zamjenjivao i travnja 1755. godine.
Luka Burovi se i sm suprotstavljao optem providuru F.Grimani, kad god je mislio da njegove odluke nisu
u skladu i u saglasnosti sa ustaljenim pravima Bokelja, kojima su Mleani iz godine u godinu nastojavali da suze ta
prava. On se suprotstavlja i senatskom dekretu od 26. marta 1755. godine. U svemu ga podravao njegov imenjak
Luka Novakovi.5)
Pop Luka se bavio i pisanjem, posebno poezijom, za to je bio poznat kao pjesnik, itav vijek prije Petra II
Petrovia Njegoa. Biskup Pavao Butorac kae da je svoje pjesme stvarao po dubrovakom uzoru, dok Vanda
Babi pie da u XVII vijeku svojim desetercima javlja se Luka Burovi upravo u vrijeme kad su taj stih njegovali
hrvatski prosvjetiteli6). Miroslav Panti govori o nekakvoj epskoj pjesmi u desetercu Luke Burovia, koja je tampana u knjizi POEZIJA BAROKA, str. 95-97 (vidite napomenu br. 298).
Luka je spasio i svesku svoga oca sa pjesmama, koje je ovaj sakupio od naroda jedan vijek prije Vuka Karadia, a djelimino ih i sam pisao, pa je danas i on poznat kao pjesnik Crne Gore iz XVII vijeka. U toj sversci pisao
je i Luka svoje pjesme. Od oca on je naslijedio i lijepu biblioteku, u kojoj su bile, izmeu ostalih i ove knjige: Gunduliev OSMAN, Palmotieva KRISTIJADA, zatim BISERNICA i ELENA UGRABLJENA, Bobaljevieva
SKAZOVANJE TVOJE UEENE, urevieve zbirke PIR RUMENKE U MILJENE i PJESNI RAZLIKE,
pa Ovidijeva ENEJIDA i dr.
Ovom bokeljskom piscu mnogi rukopisi su uniteni prilikom zloinakog spaljivanaja biblioteke Burovia
zajedno sa njihovim dvorcem u Herceg Novom. Ono to se spasilo treba istraiti i prostudirati objektivno, ocjeniti
njihovu vrijednost i postaviti na zasluno mjesto, koje im pripada bar u kulturnom i umjetnikom stvaranju njegove
porodice, Herceg Novog i Boke, ako ne i itave Crne Gore, koja - zahvaena bezumnim pravoslavnim fondamentalizmom - zanemarila je i zatomila skoro sve to nema peat pravoslavalja. Svaka ast M.Miloeviu, G.Brajkoviu i
M. Pantiu, koji sigurno kao konstruktivni graani svog naroda nisu se pomirili sa time.
O Luki Buroviu postoje mnoga dokumenta po arhivama, jer je imao veliku prepisku sa vlastima u Veneciji,
Zadru, Kotoru i Dubrovniku. Gospoa Pejovi, koja je pretresla Dubrovaki arhiv, otkrila je vie njegovih pisama, a
sa italijaniziranim imenom Luigi. Tako ona navodi svesku 133, iz godine 1698, gdje kae da ima dokumenata-prepiska sa Luigi Buroviem. Zatim navodi i svesku 136, iz godine 1701, gdje opet kae da sadri prepisku Luigi Burovia.8)
Pjesnik Luka Burovi umro je 18. oktobra 1755. godine, u Herceg Novi, jer optina toga dana prihvaa molbu
Krsta Burovia da se izvri elja njegovog pokojnog brata Luke Burovia, koji je bio odabrao crkvu Sv. Nikole za
ukop.7)
Luka Burovi je pretstavnik baroka u crnogorskoj kulturi. Zastupljen je u antologiji Gracije Brajkovia i
Miloa Miloevia Poezija baroka (Podgorica, 1976). Uveden je i u LEKSIKON crnogorske kulture. .

146

______________
1) Miroslav Panti pie da su M.Miloevi i Gracija Brajkovi, u njihovoj knjizi POEZIJA BAROKA, napisali da je Luka roen 1695.
godine. Mi smatramo da je to neka tamparska greka, jer se Luka krajem XVII vijeka spominje uz Grofa Ivana Burovia kao istaknuta i jako
potovana linost, tako da je tada imao najmanje 30 godina. Vidite : MILOEVI, Milo - BRAJKOVI, Gracija: POEZIJA BAROKA XVII I
XVIII VIJEKA. Antologija. Titograd, 1978. (Citiram sa interneta).
2) PANTI, Miroslav: KNJIEVNOST NA TLU CRNE GORE I BOKE KOTORSKE OD XVI DO XVIII VEKA, Podgorica 1990,
str. 71, (Citiram sa interneta).
3) STANOJEVI, dr Gligor: KATASTAR IZ 1704. GODINE (BADOEROV), Dokumenat Br. 12.
4) BUTORAC, Pavao: RAZVITAK, cit. djelo, str. 136.
5) Iden : str. 171.
6) BABI, Vanda: HRVATSKA KNJIEVNA TRADICIJA KOD STARIJIH BOKELJSKIH PISACA, ovo smo djelo nali na
internetu 22. juna 2005.
7) BUTORAC, Pavao: cit. djelo, str. 382.
8) PEJOVI, Marija Crni: HERCEG NOVI U DUBROVAKOM ARHIVU, separat iz asopisa BOKA Br. 13-14, Herceg Novi,
1962.

147

GUVERNER LUKA IV

Luka IV je drugi sin grofa i guvernera Ivana I Burovia. Roen u Herceg Novi oko 1695., vaspitao se u Italiji,
sigurno po tamonjim seminarimi i u kojem od poznatih instituta, gdje su se kolovali i vaspitavali i ostali Burovii.
On je bio visoko obrazovan i jako inteligentan, umeren u svemu i roen za dravnika.
Poto se Grofu Ivanu prvi sin zaredio, postao svetenik, on je polagao svoje najvee nade u Luku i spremao ga
za svog nasljednika, za to su ga pomagali i Mleani, koji su Luku esto upotrebljavali i u svojoj diplomatskoj slubi,
kao pretstavnika i ambasadora.
Kao mladi Luka uzima uee u Drugom morejskom ratu i, za pokazanu hrabrost Mleani ga proizvode u
viteza. Kasnije su mu slubeno priznali i titulu grofa, pa su ga proizveli i u sopraintendante.
Poslije smrti svoga oca 1731, smjenjuje ga na dunost guvernera Herceg Novog, ali samo za kratko vrijeme,
do 1735. Te je godine izgleda umro.
Bio je oenjen i ostavio je iza sebe sina Ivana VI, vrlo mladog, nedoraslog. Tako, na dunost guvernera Herceg Novog naslijedio ga mlai brat Stanislav.
U meuvremenu je Ivan VI porastao. Mletake ga vlasti priznaju za grofa (konte) i jedno ga vrijeme upotrebljavaju u diplomatskoj slubi, kao i oca mu. Zatim ga imenuju za generalnog guvernera u Zadar 1). Posto je Matija II
Burovi-Zmajevi (najstariji sin grofa Stanislava) umro na dunost guvernera Herceg Novog sa nedoraslim sinovima, Mletake vlasti imenuju na tu dunost Ivana VI.
Luka IV mogue je imao i koju kerku, ali im do sada jo nismo otkrili imena.

___________________
1)HRABAK, Bogumil: HERCEG NOVI U DOBA PROPASTI MLETAKE REPUBLIKE I NAPOLEONOVIH RATOVA
Elektronska biblioteka kulture i tradicije BOKE.

148

GUVERNER STANISLAV
Stanislav je trei sin grofa Ivana I Burovia, roen u Herceg Novi, negdje oko 1700. godine. Srednje kolovanje i vie studije zavrio je u Italiji, u Rimu i Napoli.
Po povratku sa studija, a misljei da e Luka, njegov stariji brat, naslijediti oev poloaj novskog guvernera,
on se vie vezivao za centralne vlasti u Mletcima, pa je tamo izgradio i kuu, kupovao imanja i stabilizirao se porodicno. Izgleda da se specijalizirao za vojnu slubu, jer su mu Mleani dodjelili i in pukovnika 1), to znai da je jedno vrijeme upravljao nekim ratnikm brodom. Da nije preao u civilnu slubu kao nadintendent (guverner), sigurno bi
ga proizveli i za admirala.
10. februara 1726. godine Stanislav je sklopio brak u Perestu sa Marijetom, kerkom Helene tukanovi i Matije Zmajevia, Peratanin, inae ruski admiral.
Admiral Matija, jo od 1710. godine, bio je u emigraciji, u Rusiji, dok je njegova supruga, sa tri kerke, bez
si- na, ivjela u Perastu. Za nju su se starali ne samo njeni tukanovii, ija je kerka bila, ve i Burovii, koji su bili
usko povezani sa tukanoviima i Zmajeviima, to smo naglasili u poglavlju o grofici Jeleni Burovi, svekrvi Helene. Posebno se za nju starao njen (grofice Jelene) ever Vicko Zmajevi, barski nadbiskup, zatim i zadarski.
Odmah poslije udaje Marijete za Grofa Stanislava, dvije njene mlae sestre pole su u manastir, a njihova
majka prela je iz Perasta u Herceg Novi da ivi u kui zeta, Grofa Stanislava, koji se od tog dana starao za nju kao
za svoju majku.
Admiral Matija Zmajevi umro je 1735. godine u Rusiji. On je bio poslednji oenjeni Zmajevi. Svi su drugi
pomrli (ili poginuli!), izuzev pomenutog Vicka Zmajevia, koji - kao sveteno lice - nije se enio, pa nije imao ni
poroda i nasljednika. Tako se ova slavna plemika porodica Perasta, smru admirala Matije Zmajevia, ugasila.
M.Vukeli pie: " Kako Zmajevi nije imao mukog potomka, to je svojom oporukom, sainjenom u Tavrovu
(Rusija) 1726-e godine, oznaio univerzalnim naslednikom sina svoje erke Marije, pod uslovom da primi prezime
obeju porodica i da se prozove Burovi - Zmajevi i jo da u svoj peat unese grbove obeju porodica. Ova porodica
je sagradila navedenu palatu u Bijeloj na mestu gde se ranije dizala Turska kula i kua kraj crkvice Sv. Petra. Kada
je porodica Burovi - Zmajevi zapala u teke finansijske tekoe, prodala je palatu brai Bogdanu i Jovu Zlokoviu,
bivim brodovlasnicima iz Bijele. U ovoj palati dva puta je letovao Crnogorski knez Nikola sa porodicom. Danas se
u palati nalazi osmogodinja kola."2)
Kako naglasismo u biografiji pjesnika, kapetana Perasta i guvernera Trebinja i Carine Nikole IV, Burovii su,
od vremena, imali znaajnu biblioteku, jer su nasljedno, sa pokoljenja u pokoljenje bili intelektualci, pa su imali i
vie popova i opata, upnika, ta vie i dva biskupa, koji su se bavili knjigama, itali i studirali, pa i lino pisali,
stvarali. Kad je umro nadbiskup Vicko Zmajevi, i ovaj je ostavio testamentom sinu grofice Marijete Zmajevi sve
to je imao, pokretno i nepokretno. Izmeu ostalog, ostavio mu je i njegovu linu biblioteku, nasljeenu od svog
strica nadbiskupa Andrije Zmajevia i obogaenu novim knjigama, koje je vremenom lino prikupio u njoj. Zajedno
sa bibliotekom njegovog djede Guvernera Ivana I, koju je i Grof Stanislav obogatio svojim knjigama, ova je biblioteka postala najvea ne samo u Boki i Crnoj Gori, ve i najvea privatna biblioteka na obije obale Jadrana, ime se
opravdano gorde svi Burovii, Bokeli i uopte Crnogorci. Ona je bila znak i odraz civilizacije i kulture. Kao takvu
zavidjeli su nam je svi, pa i Francuzi Napoleona Bonaparte, koji i pored svoje svijetski afirmirane kulture spalie
nam je 1806. godine hitcima iz njihovih topova, koji su inae rasprostirali po svijetu, posebno u Evropi, svoju novu,
buruasku kulturu i civilizaciju.
Zajedno sa bibliotekom spalie nam i dvorac, koji je kasnije renoviran.
Sinovi Grofa Stanislava, Matija II i Grgur III, izvrie zavjet svog slavnog djede po majci, admirala Matije
Zmajevia: dodali su svom prezimenu Burovi i prezime ZMAJEVI, to i dan-danas ine svi njihovi nasljednici, ne
samo sinovi, ve i kerke (pa i poslije udaje !), gordi to su sljedbenici dveju najslavnijih porodica svog zaviaja.
Godine 1731. umro je grof Ivan I Burovi, otac Grofa Stanislava. Na njegovo mjestio guvernera Herceg

149

Novog Mletaki senat odmah imenuje Luku IV, drugi sin Ivana I, poto mu se prvi zaredio. Nakon pet godina Luka
je umro. Posljije smrti Luke, poto njegov sin Ivan VI bjee nedorastao, na poloaj novskog guvernera dolazi Stanislav, koji ovom prilikom naputa svoju dotadanju slubu u Mletakoj vojnoj mornarici.
Na dunost guvernera Stanislav je bio sve do svoje smrti, negdje 1775. godine. U neka se dokumenta spominje 1771. i 1772, to znai da je jo bio iv i na toj dunosti. Tako, u dokumentu od 2. oktobra 1771, on pie da je na
jednom brodu ruske sredozemne flote admirala Aleksandra Orlova bilo dvadesetak i vie Bokelja. Grof Stnislav je
izgleda odravao prisne odnose sa Rusima, pa je i svojim Novljanima, kao i svim Bokeljima, dozvoljavao da se ukrcaju na ruske brodove, gdje su zaraivali svoj nasuni hleb. A i Rusi su mu, kao zetu svog admirala Matije Zmajevia, izgleda bili naklonjeni.
Na poloaj guvernera Herceg Novog, odlukom Mletakog senata, naslijedio ga njegov stariji sin Matija II.
Grof Stanislav je bio guverner Herceg Novog u vrijeme kada je u Trebinje i Hercegovinom vladao kao sandakbeg Ibrahim-paa I Resulbegovi, sin veleslavnog Osman-pae Resulbegovia. Kao vladari susednih pokrajina,
oni su korespondirali meusobno. Sauvana su neka pisma. O jednom od tih pisama Hanadi Burovi nam kae: Jo
u 18 vijeku Stanislav Burovi, obraajui se Ibrahim-pai, naziva ga roakom3), to nam svjedoi njegovu visoku
nacionalnu svijest, a i injenicu da se i meu Buroviima Boke uvalo sjeanje na porijeklo Resulbegovia od njih.
Grof Stanislav je, sem pomenutih sinova, imao i kerke, ali do danas nismo uspjeli da identificiramo njihova
imena.

150

Palata Zmajevia Burovia u Bijeloj

________________
1) Sajt IZ HRVATSKE VOJNE POVIJESTI: www.hrcak.srce.hr. Spominje se kao otac Grgura, kao pukovnik i kao nadintendent
(guvernator).
2)VUKELI, M.: PALATA BUROVIA-ZMAJEVI. Tekst mi je dostavljen internetom od Neboje Burovia, iz Beograda, bez oznake
organa gdje je tampan.
3)BUROVI, Hanadi: POLOAJ HERCEGOVINE POD TURSKOM, na sajtu MEUKANTONALNA FARMACEUTIKA
KOMORA BiH: www.trebinje.info.

151

GUVERNER IVAN III

Ivan je sin slavnog grofa i guvernera Braa (Hrvatska) i Budve Jovana III Burovia. Roen je u Herceg Novi
negdje poetkom XVIII vijeka, mogue oko 1725.
Nakon osnovnog obrazovanja u Herceg Novi, kolovao se u Italiji, gdje je stekao visoko vojno obrazovanje i
dugo bio u slubi ratne mornarice Mletake Republike. Mleani su ga za odanost i vojne zasluge proizveli u viteza, a
kasnije su mu priznali i grofovsku titulu, koju je Senat, mnogo godina prije, priznao slubeno i njegovom ocu. Ima
podataka da je dospio i do zvanja admirala ratnog broda.
U jednom ratnom okraju teko je ranjen, pa poto vie nije bio za tu slubu, osloboen je i pomagao je oca u
poslovima guvernera i uprvljanja porodinim imanjima.
Nakon smrti oca, Mleani ga imenuju njegovim nasljednikom na poloaj guvernera Braa i Budve.
Iz dokumenata izlazi da je na Brau i u Budvi (a i u Boki) imao ogromna bogatstva, imanja, zemljine posjede, koje je naslijedio djelimino od oca, a djelimino privredio i sam. Imao je i svoj lini brod.
On je vladao na Brau i u Budvi sve dok ta mjesta nisu okupirali 1797. godine Austrijanci.
Za vrijeme dok je on vladao tim krajevima uspostavio je jako prisno prijateljstvo sa cetinjskim vladikama,
posebno sa Petrom I Petroviem Njegoem, koji je vie boravio kod njega, u Budvi, negoli na Cetinje. Posebno kad
mu je prijetila kakva opasnost od Turaka, Vladika se odmah sklanjao kod guvernera Budve i bio pod njegovom
zatitom.
Mirom zakljuenim u Kompoformiju 1797. godine izmedju Francuske i Austrije, Boka Kotorska je pripala
Austriji, koja zvanino ukida Mletaku Republiku i alje svoje trupe da zaposjednu sve njene teritorije, pa i posjede
kojima je vladao sin Grofa Ivana, guverner Braa i Budve Ernest.
Tada Grof Ivan hita na Bra da ga brani, a u Budvi poziva mitropolita crnogordskog Vladiku Petra I da je
prisajedini Crnoj Gori i, sa guvernerom Ernestom, brane zajedno od novog okupatora. Vladika ga posluao i sa
svojih 5-6.000 ljudi spustio se sa Cetinja u Budvi, dok mu je guverner Ernest otvorio vrata i poeljeo dobrodolicu.
Zajednikim snagama oni su pokuali da se odupru austro-ugarskoj okupaciji, ali bezuspjeno. Kad je stigla u
zaliv Budve flota austrijskog generala Matije Rukavine, Vladika se morao povui sa svim svojim borcima. Sa njim
su se povukli na Cetinje i oba sina Grofa Ivana, kao i kerka Sofija, koji tamo nastavljaju borbu svog oca za
osloboenje Boke i Crnogorskog primorja u sastav oruanih snaga Vladike Petra I.
U meuvremenu Grof Ivan se sa Dalmatincima borio na Brau, gdje ga Austrijanci uhvate ivog i Baron
Rukavina ga streljao.
Proganjan i zlostavljen od austrijskog okupatora, i njegov mlai sin Jovan, poslije nekoliko godina pao je u
ruke okupatora i streljan, dok je grofica Sofija uspjela da pobjegne jednim brodom za Grku, zajedno sa njegovom
suprugom i njihovim malim siniem Ivanom VII. Prilikom njihovog bjegstva, Austrijanci uhvate Groficu Franicu,
kerku Jovana IV, koja je na mjestu uhapena i svakako muena i zlostavljena, o emu raspolaemo i dokumenta.
Vidite u Azbuni registar, kod imena FRANICA.
Poto su stigli u Grku, grofica Sofija se stabilizirala na ostrvu Krf, pa je tu, u periferiji grada, svojim sredstvima izgradila divnu vilu, koja postoji i danas. Na kapiji te vile je prikovana bronzana ploa sa njenim imenom.
im je poodrastao, grof Ivan VII je nastavio borbu svog djede i svog oca za osloboenje domovine. Istovremeno on se prikljuuje i borbi grkog naroda za osloboenje od turskog ropstva, organizujui za ovu borbu i ostale
Bokelje, od kojih su se neki posebno istakli u toj borbi, pa ih biljei i grka nacionalna istorija.
Stariji sin Ernesto nastavio je borbu protiv austro-ugarskog okupatora, ali e i on pasti u njihove ruke i zavriti
u zatvor.
Burovii Grke, o kojima treba pisati posebno poglavlje, spominju se skraenim prezimenom BURE, prilagoeno ovako grkoj sredini.

152

GUVERNER MATIJA II
Matija je prvi poznati sin grofa Stanislava Burovia i unuk veleslavnog grofa i guvernera Herceg Novog
Ivana I.
Majka mu se zvala Marijeta. Bila je kerka veleslavnog ruskog admirala Matije Zmajevia, poznati peraki
plemi, ije mu je ime i dao otac Grof Stanislav, a u znak potovanja i zahvalnosti prema svom tastu, koji je Matiji,
jo dok nije bio roen, zavetao u nasljedstvo sve to je imao. Matija se rodio u Herceg Novi, negdje oko 1735.
godine, mogue odmah poslije smrti svog djede po majci, koji nije ostavio za sobom mukog naslj-ednika i sa njime
se ugasila muka loza Zmajevia.
Instruiran od oca, Matija je od malena poeo da se proziva Burovi-Zmajevi, ispunjavajui ovako elju i
zavjet pokojnog admirala Matije Zmajevia, majinog oca i dobrotvora. Od njega ovo e udvojeno prezime nositi i
svi drugi Burovii, njegovi nasljedni-ci, i po tome lako ih prepoznajemo i razlikujeme od ostalih Burovia.
U vezi zavjeta svog djede po majci, Matija je izradio i novi grb svoje porodice, u kome je ukrstio poznate
karakteristine oznake grba Burovia sa isto tako poznatim karakteristinim oznakama grba Zmaje-via.
Matija se kolovao sprva, kao i svi Burovii, u rodnom mjestu, zatim po kolama i universitetima Italije, gdje
je stekao solidno obrazovanje i vratio se u Herceg Novi, gdje ga otac spremao da ga naslijedi na poloaj novskog
guvernera.
Negdje oko godine 1770. umro je guverner Stanislav. Mleani odmah imenuju na tu duznost Matiju, koga su
od vremena, za vojne zasluge proizveli u viteza, a priznali su mu i titulu grofa.
Poslije jedno 20 godina vladanja Herceg Novim, preminuo je i Grof Matija, koga je na tu duznost trebao da
naslijedi njegov najstariji sin. Posto je ovaj bio zauzet ratnim operacijama, bio je kmandant ratnog broda Mletacke
Republike, Senat imenuje na duznost guvernera Ivana VI, kome je i pripadalo to mjesto kao sin guvernjera Luke IV.
Matija je bio oenjen i ostavio za sobom nekoliko sinova i keri, to nam dokazuju svi oni Burovii, koji nose
prezime Burovi-Zmajevi. Oni su se spasili austrijskog genocida bjekstvom u Italiju.
Mislimo da je njegov sin Vicenzo II Burovi-Zmajevi, koji se istakao kao zapovjednik modernog ratnog broda Mletake Republike i kao admiral.

Grb Burovia - Zmajevia

153

GUVERNER IVAN VI
Ivan VI je sin Grofa Luke IV, guvernera Herceg Novog. Roen je u Herceg Novi, koju godinu pred smrt
svoga oca. Za njega se starao stric Grof Stanislav, koji ga alje u Italiju na kolovanje. Tamo on zavrava i visoke
studije, istiui se svojom bistrinom a i dostojanstvenim plemikim dranjem. Zato ga Mletake vlasti proizvode u
viteza, pa mu slubeno priznaju i tutulu grofa (konte), zadravajui ga jedno vrijeme u svojoj diplomatskoj slubi.
Kad mu je umro otac, Ivan je bio nedorastao, pa ga nije mogao nasljijediti na dunost guvernera Herceg Novog. Zato Mletaki senat, na tu dunost, imenuje njegovog strica Grofa Stanislava.
Kad mu je ovaj stric umro, mogao ga naslijediti na poloaj guvernera, jer je u meuvremenu odrastao, zavrio
studije, pa je u diplomatskoj slubi Mletake republike postigao i dobro iskustvo, ali u meuvremenu on bjee
imenovan na duost generalnog guvernera Mletake republike u Zadar1), dunost ova koja je bila znaajnija od one
guvernera Herceg Novog. Zato on prepusta dunost guvernera Herceg Novog svom strieviu Matiji II BuroviZmajevi, sinu grofa Stanislava Burovia.
Kad je Matija umro, poto je najstariji sin ovoga Vicenco bio nedorastao, Mletake vlasti imenuju Grofa
Ivana na poloaj svog pokojnog oca, guvernera Herceg Novog. Tako se ovaj vraa iz Zadra u Herceg Novi.
Iz dokumenata vidimo da 17. jula 1797. godine, kad su u Herceg Novom izbile neke neprilike, Ivan je na elo
grada kao guverner. Vec 26. avgusta 1797, sa 17 ratnih i 8 transportnih laa, stigao je iz Zadra i pristao u Jazu, na
granici Grblja i Budve, austrijski general Matija, poznat kao Baron Rukavina.
Guverner Ivan Burovi nije imao dovoljno pomorskih snaga da mu se suprotstavi. Ne Mletaka Republika,
ve ni njegov roak Vincenco Burovi, admiral i komandant modernog ratnog brota, nisu se odazvali njegovom pozivu za pomo. Mletaka Republika je tada bila u rastrojstvu. Na sve njene teritorije napala je mona austrijska ratna
mainerija, dok Be zvanino izjavljuje da se ukida Mletaka Republika, da ona vie ne postoji i da se sve njene teritorije prisajedinjuju Habzburkoj monarhiji.
Predala se i Dubrovaka Republika, koja se isto tako ukida.
I pored toga Baron Rukavina se ne usuuje da ulazi u Boku. Ne samo zato to nema povjerenja u guvernera
Herceg Novog, za koga su mu javili da je od vremena napunio sve topove tvrave i samo eka da se austrijska flota
pojavi na ulazu u Boku, ve i zato to je znao iz istorije da se ovi Burovii ne libe uhvatiti u kotac i sa samim Habzburskim carem. On je sasvim dobro znao da je guverner Grof Ivan VI unuk stranog Grofa Ivana I Burovia, koji je
digao protiv njegovog cara prije jednog vijeka ne samo svoje Bokelje i Crnogorce, ne samo svu raju Hercegovine,
ve i Morlake Dalmacije. Ovaj put Baron Rukavina je oekivao da ovaj novi Burovi digne protiv njega sve Slovene
Austrijske monarhije, pa i muslimane Hercegovine, mogue i itavu Bosnu. Zato alje kod njega Vladiku Cetinjskog
da ga nagovori da preda Herceg Novi i Boku bez arkanja i krvi.
U znak zahvalnosti to mu Guverner Ivan dozvoli da mirno ue u Boku i uzme vlast nad njom, Baron Rukavina ga ne skina sa dunosti guvernera: samo to ga sada nazva na njemakom jeziku gradonaelnikom.
Poslije pet godina, upravo 1802, zapoveu iz Bea, Grof Ivan predaje dunost gradonaelnika svom roaku
Alojzije Buroviu.2)
Za Grofa Ivana VI ne znamo kako je zavrio svoj ivot, ali mislimo da je za sobom ostavio bar sina Nibala.
Njegovi sinovi, poslije definitive okupacije Boke, stigli su u Italiju, gdje i dan-danas ive njihovi slijedbenici.

___________________
1) HRABAK, Bogumil: HERCEG NOVI U DOBA PROPASTI MLETAKE REPUBLIKE I NAPOLEONOVIH RATOVA Elektronska biblioteka kulture i tradicije BOKE. Ovaj autor pie da je Ivan VI, sin Luke IV Burovia, prije 1797. godine bio austrijski generalni
konzul u Albaniji. U to vrijeme Austrija nije imala svog generalnog konzula u Albaniji, a i Burovii, tradicionalno vezani za Mletaku Republiku, nisu sluili Austriji.
2) Iden: Bogumil Hrabak se za ovo oslanja na D.KLEN M.STRI: PISMA PETRA I PETROVIA NJEGOA, Zagreb 1990, str.
43.

154

GUVERNER ERNEST
Ernest je najstariji sin grofa i guvernera Braa i Budve Ivana III Burovia, unuk slavnog Grofa Jovana III. Rodio se u
Herceg Novom negdje oko 1755. godine. kolovao se u Italiji i stekao visoko obrazovanje, pa se vratio svojoj domovini i dugo
vremena sluio uz oca, doivotnog guvernera Braa i Budve.
Poto se istakao svojim posebnim sposobnostima, Mletaki senat ga upotrebio vie puta kao svog ambasadora u razne
diplomatske slube, a zatim ga, jo za ivota njegovog oca, koji je zbog dobijenih rana u ratu bio bolestan, imenovao na poloaj
guvernera ostrva Bra i grada Budva, koji su tada bili pod vlast Mletake Republike.
Iz dokumenata konstatiramo da je ovaj Burovi proirio prostrane posjede i bogatstva ove porodice na Brau i u Budvi.
Poto mu je otac bio u odmaklim godinama, usto i teko ranjen, faktiki od vremena je Grof Ernesto vladao Braem i
Budvom. Pred austro-ugarskom okupacijom njega Mletaki senat i slubeno imenuje guvernerom.
Godine 1797, Austrijanci okupiraju Mletaku Republiku sa svim njenim teritorijama, pa i Boku, Bra, Budvu. Njen
imperator, posebnim ukazom, ukida tu republiku i njihove teritorije prisajedinjuje svojoj imperiji, dok Barona Rukavinu alje sa
ratnim brodovima da tamo uspostavi njegovu vlast.
Grof Ivan, sa oba svoja sina suprotstavio se austro-ugarskoj okupaciji i pozvao Vladiku Petra I da prisajedini Budvu Crnoj
Gori. I dok je on lino branio Bra, Ernesto je sa Vladikom i mlaim bratom pokuao da odbrani Budvu.
Videi da ne mogu odoljeti vojnoj maini Austro-ugarske monarhije, Ernesto se povlai na Cetinje zajedno sa Vladikom,
bratom, enama i djecom.
Kao to je do tada on titio Vladiku, sada je Vladika titio njega. Staro prijateljstvo svog oca sa Vladikom, Grof Ernesto je
produbio sluei mu kao to je sluio i mletakom dudu.
Kad su u Dalmaciju i Boku prispjeli Francuzi Napoleona Bonaparte, nastojao se da nae zajedniki jezik sa njima, pa ga
ovi vrate na dunost guvernera Budve, mogue i Braa. On je bio izvrstan diplomata i u slubi Mletake Republike, kamoli u
slubi sebe i svoje porodice. Mnogo ga u tome pomagalo i poznavanje francuskog jezika. A Francuzi su ga izgleda poznavali i od
ranije, kada je sa misijom ambasadora Mletake Republike bio u Pariz. Ovi su Francuzi saraivali i sa njegovim muslimanskim
roako Sabit-paom Resulbegoviem.
Poslije mira u Pounu, poetkom marta 1806, ruska flota sa preko 30 brodova, uplovila je u Jadransko more i zauzela
Boku. Francuzi se povlae, iako su kod Klobuka, zajedno sa Sabit-paom Resulbegoviem izvojevali pobjedu nad udruenim
Ruso-Crnogorcima.
Po svemu izgleda da je Grof Ernesto i sa Rusima naao zajedniki jezik, iako ruski nije znao. U tome su ga sigurno
mnogo pomagali sinovi njegovog roaka Trifuna IV Burovia, Vicko II i njegovi sinovi. Kako se zna, Grof Trifun je od vremena
bio ruski simpatizer i pristalica, pa je to ostavio u nasljedstvo i sinovima. Sa njima se Grof Ernest zbliio ne samo kao sa svojim
roacima iz Perasta i neprijateljima Austrougarske Monarhije, ve i kao sa izgnanicima, koji su se isto tako bili sklonili na Cetinje
za svo vrijeme austrougarske okupacije. Rusi su ga ostavili na poloaj guvernera Budve, jer su to traili i sami graani, sigurno
naueni i zadovoljni sa vladavinom ovog Burovia. Nesumnjivo da je za to doprinio mnogo i njegov prijatelj Vladika crnogorski.
Poslije krvave bitke kod Pojsi Ajlaua (dananji Bagrationovsk) 8. februara 1807, kad je Bonaparta izgubio oko
20.000 vojnika, i kod Fridlanda (Kalinjingradska oblast) 14. juna, kad su Rusi izgubili 16.000 vojnika, a Francuzi samo 7.000,
Rusija i Poljska su potpisale sa Francuskom mir u Tilzitu 7. jula. Ovim mirom Boka Kotorska je predata Francuskoj. Tada Grof
Ernesto poziva Vladiku Petra I da posedne Budvu. Sa njegovim Crnogorcima ovaj odmah krenu tamo. Poslije oruanog sukoba
sa Francuzima 21. Septembra, Crnogorci zauzese ne samo Budvu, ve i tvrdjavu Trojice kod Kotora, pa i Herceg Novi.
Ubrzo su bili primorani da se povuku.
Kad su po drugi put okupirali Boku i Budvu Austrijanci, uspjeli su da uhvate i uhapse Grofa Ernesta. Od tog dana on je
neprekidno po austrijskim zatvorima, gdje su uinili sve da ga pridobiju za svoju politiku, jer je bio jako sposoban, poznat, pa i
voljen od naroda. Uzaludna su bila sva obeanja, pa i obeanje da e ga vratiti na poloaj guvernera Braa i Budve.
U pismu od 8. marta 1832, godine, koje austrougarski slubenik Mikele Martineli alje iz Kotora Guber- nijalnom
Predsjednitvu, spominje se Ernesto Burovi, kao sopraintendente territe, ed amm.re del Comune Bra- ich1). Na strani 235
Jefto Milovi, autor knjige, kae da je ovaj Burovi nekada imao svoju teritoriju i u Budvi.
U istoj knjizi, pismo od 8. maja 1832, koje Mikele Martineli pie Josipu Vikarhauzeru, spominje se jedan Burovi kao
sopraintendente2). Nema sumnje da je rije o istoj osobi, o Grofu Ernestu, koji se tada nalazio u zatvoru.
Iz ovih pisama konstatiramo da je grof Ernest Burovi do 1832. godine bio iv i jak, da je jo uvijek, do posljednjeg daha,

155

nastavio da se suprotstavlja okupatoru domovine i naroda svog.

Po svemu, kako i mnogi drugi, i on je umro u zatvor.
Bio je oenjen i imao poroda, ali njegovoj djeci jo nismo uspjeli da otkrijemo ni imena.
_______________
1) MILOVI, Jefto M.: PETAR II PETROVI NJEGO, knjiga 2, Niki 1993, str. 84.
2) Iden: str. 160.

156

SEDMI DIO

RESULBEGOVII HERCEGOVINE
I. TREBINJE
- Druga postojbina Resulbegovia Hercegovine -

Resulbegovii, roeni u Herceg Novom, imaju Trebinje kao svoju drugu postojbinu. Njihova prva postojbina je
Herceg Novi, a pra-postojbina Perast.
Istoriju Trebinja je napisao akademik prof. Vojislav J. Kora, na koga se oslanjamo skoro za sve to navodimo ovdje.

157

Prema jednoj verziji, Srbi su zauzeli krajeve Travunije od 630-640. godine, pa su odmah u savezu sa Neretljanima stali da uznemiravaju rimske naseljenike u Epidaurusu (Dubrovnik). Tada je stvorena tzv kneevina (upanija) Travunija, koja se - prema V. Klajiu - sastojala samo iz dva dijela: Trebinjske upe (Terbunitarum regio) i Konavlja (Canalitarum regio). Sjedite upana bilo je Trebinje.
Kao utvrena mjesta u Travuniji se spominju: Trebinje, Urmo (Verm, Verma, Vermo, Verno), Risan (Risnium, Ressena), Lukavete (nepoznato) i Zetlivi (takodje nepoznato).
Prvi poznati Trebinjski upan zvao se Bela. Kao takvoga ga spominje car Konstantin. Vrlo vjerovatno, vrijeme Beline vladavine u Travuniji pada u prvu polovinu IX vijeka. Poslije upana Bele u Travunuji vlada njegov sin
Krajina, koga Porfirogenit spominje oko 850. godine. Kao i ranije, Travunija je priznavala vrhovnu vlast Srbije.
U poglavlju Trebinje u dravi Nemanjia Akademik Kora pie da su se unutranje prilike u Rakoj brzo
konsolidovale pa je upan Nemanja 1186. godine zauzeo Duklju i Travuniju. Travunija je sada postala sastavni dio
drave Nemanjia i u njenom sklopu e ostati neto vie od dvije stotine godina.
U poetku Nemanja samodravno vladae svim srpskim zemljama, koje su se zvale: Diokletija, Dalmatia,
Travunija. Zatim je Zetu i Travuniju dao na vladanje svome sinu Vukanu. Stevan Prvovjenani se 1217. godine u
Mljetakoj poveli titulie kao namjestni gospodin vse Srpske zemlje i Diokletije i Dalmacije i Travunije i Hlmske
zemlje. Kasnije nosi naziv: vjenani prvi kralj vse srpskije zemlje Dioklije i Travunije i Dalmacije i Zahumlja. U
registru pape Honorija III, marta 1220. godine, uneeno je: Stefan Boijom milou krunisani kralj sve Srbije,
Duklje, Travunije, Dalmacije i Huma.
U poglavlju Trebinje u bosanskoj dravi Akademik Kora navodi da Trebinje od 1377. godine postaje
sastavni dio Bosne. Opisujui dogaaje tog vremena, Kora istie da se ban Tvrtko, 1377. godine, u Mileevu proglasio i krunisao za kralja Srbljem i Bosni i Primorju i zapadnih stranam.
Proirivi se na Trebinje, Konavlje i Draevicu i doavi na taj nain u dodir sa Kotorom, koji je bio u mletakim rukama i ugroavan od Dubrovnika, Tvrtko je intervenisao u njegovu korist i tom prilikom zabranio svojim
podanicima da idu u Dubrovnik i da tamo nose meso, sir i druge ivotne namirnice. U elji da se oslobodi nezgoda
koje bi za Bosnu mogli da imaju Kotor i Dubrovnik, odnosno trgovinske veze Bosne preko njih, kralj Tvrtko je 1381.
poeo i sa zidanjem svoje luke u Draevici, a 1385. je od Maarske dobio Kotor.
Tvrtko je jedan dio svoje vojske, pod komandom Vlatka Vukovia, u kojoj se nalazio i Ivan Horvat, poslao u
pomo knezu Lazaru na Kosovo 1389. godine. Kralj Tvrtko je umro 1391. ostavljajui iza sebe snanu i monu
dravu.
Procenjujui tano stanje u Bosni, Dubrovani su odmah poslije Tvrtkove smrti stupili u pregovore sa
popovskim gospodarima Sankoviima, koji im prodaju Konavlje. Zbog toga vojvoda Vlatko Vukovi i knez Pavle
Radenovi upadaju u zemlju Sankovia, zarobe oba brata, a njihovu zemlju su podjelili izmeu sebe. Pavle Radenovi je tada dobio Trebinje i Konavlje. Tako Konavlji postaju kamen spoticanja i ratova izmeu Dubrovnika i
Pavlovia. U toku 1417. godine Pavloviima je uspjelo da potisnu iz Konavlja ete Sandalja Hrania i tom prilikom
su itav kraj opljakali i popalili. Godine 1419. Sandalj, a 1427. i Radoslav Pavlovi, prodaju svoje djelove Konavlja
Dubrovniku.
Godine 1451. dolazi do promjene na turskom dvoru. Stjepan Vuki navali na Konavlje i zauze ih. Dubrovani preduzimaju niz akcija. U januaru 1452. dolo je do intervencije sultana Mehmeda II i Konavlji su vraeni Dubrovniku, dok Bosna i Hercegovina priznaju vlast sultana, a herceg Stjepan Vuki - Kosaa porodino prelazi u
islam.
Tako je Trebinje palo u ruke Turaka prvih dana 1466. godine. Tada je ono bilo centralno uporite tog podruja. Poslije pada Trebinja, jedno za drugim, pala su i ostala manja uporita: Popovo, Klobuk i, 1482. godine, Herceg
Novi. Ovime je itava Hercegovina definitivno okupirana od Turaka.
Zauzevi Bosnu i Hercegovinu, Turci su formirali bosanski paaluk, koji je administrativno podjeljen u ove
sandake: bosanski, hercegovaki, zvorniki, kliki, liki i bihaki. Na elu paaluka stajao je vezir, a na elu sandaka sandakbeg.
Hercegovaki sandakbeg stolovao je sprva u Draevu, a docnije u Trebinju, pa u Mostaru.
Kao prvi sandakbeg u Trebinje, po mnogim istoriarima Hercegovine, bio je Osman-paa Resulbegovi.
Njegovi e sinovi i unuci biti sandakbegovi Zvornika, Klisa, Bihaa i Mostara, a jedan e se izviti za pretendenta na
poloaj monarha nezavisne Hercegovine, dok e drugi Resulbegovi faktiki vriti dunost vezira Hercegovine.
U ovom djelu Hercegovine turska administracija je u poetku formirala kadiluk sa centrom u Herceg Novom.
Trebinje, iako je bilo jedno od najstarijih hercegovakih naselja, pripadalo je tom kadiluku. A kad se formirala kapetanija Herceg Novog, opet Trebinje, kao naselje i nahija, administrativno pripada toj kapetaniji, pa su njome upravljali iz Herceg Novog muslimanizirani Burovii-Rizvanagii (Sulejmanagii-Resulbegovii).
Nai istoriari, piui o Trebinju pod turskom vlau, esto ga nazivaju kapetanijom jo iz 1664. godine. Kako
rekosmo, Trebinje je bilo sastavni dio kadiluka Herceg Novog i, kad se ovaj kadiluk administrativno preuredio kao

158

kapetanija (1606), opet je pripadalo ovoj kapetaniji. A ovo znai da je Trebinje bilo jedna nahija i kasaba, i to mala, u
kojoj je stacioniran jedan mali odred turske vojske i, na elo tog odreda i turske administracije kasabe, bio je dizdar.
Dizdar je pretstavljao i civilnu i vojnu vlast. On je bio komandant kasabe. Kao i u sluaju Risna, mogue da su
komanadanta kasabe zvali i kapetanom, ali to on faktiki nije bio. Setite se Mehmet-age Rizvanagia i njegovog
brata Jusuf-age, koji su bili samo dizdari Risna, ali - kao komandanti te kasabe - obino su se od puka nazivali i
kapetanima, pa je to prelo i u pisana dokumenta vremena.
Da je Trebinje bilo pod vlast kapetana Herceg Novog dokazuje nam i injenica to, od svih pozvanih u pomo
od kapetana Osman-bega Resulbegovia za odbranu grada, samo mu se dizdar Trebinja Biljalj-aga odazvao. Za ovo
imamo i jednu drugu injenicu.
Prvi podaci o Trebinju pod turskom vlau su iz 1664. i 1665. godine. Akademik Kora, kao prvog poznatog
vladara Trebinja belei nekakvog Jusufa, za koga kae da je bio kapetan Trebinja negdje 1664. ili 1665. godine.
Ko je ovaj Jusuf?
Godine 1664. i 1665. Risan je dopao pod mletaku vlast Peratana i dizdar Risna, Jusuf-aga Rizvanagi,
kako smo to ve naglasili, morao se povjui sa svojim odredom vojnika u poleinu grada, a to je bilo - Trebinje. Mi
mislimo da je tadanji kapetan grada Herceg Novog Resul-beg Sulejmanagi imenovao svog strica Jusuf-agu Rizvanagia na dunost dizdara Trebinja, dok ponovo ne zavladaju Risnom. Kako smo ve videli, u Trebinje se povlaio
i njegov stariji brat Mehmet-aga Rizvanagi, kad god su ga Peratani istisli iz Risna, pa se ponovo vraao u Risan,
im je uspio da zavlada njime. Sjetite se istoriara P.Butorca: Rizvanagi je osobito bio kivan na Peratane, to ga
Mleanima satjerae u zagorje iz Risna, gdje bijae poglavica i dizdar.
Sigurno je da su Trebinjem, u poetku turkse okupacije, vladali turski namjesnici. Muslimaniziranjem domaeg plemstva i vlast nad ovim gradom je prela u njihove ruke. Kao prvi domai vladaoci Trebinjem spominju se
Burovii, konkretno Mehmet-aga II Rizvanagi i njegov brat Jusuf-aga I Rizvanagi. Oni su bili dizdari Trebinja.
Kao dizdar Trebinja se spominje i Biljalj-aga, za koga smo ve rekli da smo miljena da je unuk Jusuf-age I Rizvanagia.
Kako smo naglasili, Trebinjem je nekoliko godina (u toku Prvog morejskog rata) vladao kao mletaki guverner i Nikola IV Burovi.
Otcepljenjem Herceg Novog od Turske imperije 1687. godine, vojni centar preostalog dijela kapetanije
Herceg Novog postaje Staro Slano, odakle se prua otpor grofu Ivanu Buroviu i njegovom savezniku Mletakoj
Republici. Iz Starog Slana Osman-beg Resulbegovi, poto je rigrupisao i reorganizirao vojne snage, brani Staro
Slano, Trebinje i ostale gradove Hercegovine.
im je zakljuen Karlovaki mir 1699, Trebinje se proglaava za centar preostalog dijela Novske kapetanije i
sva se ta oblast izmeu Crne Gore, Mletake Republike, Dubrovake Republike i Austrije, konstituie kao zasebna
kapetanija. Njen znaaj sada, u sistemu turske odbrane, odjednom raste. Ona ima vaan zadatak da, na ovom jako
osjetljivom djelu turske teritorije i u neposrednom susjedstvu mletakog podruja, bude branilac turske vlasti i
gospodstva.
Poslije Karlovakog mira, sve kapetanije uz austro-ugarsku (hrvatsku) i mletaku (dalmatinsku) granicu,
posebno trebinjska, dobijaju vanredan znaaj. Vojniki organizovane i sa kapetanom na elu, one su imale za
dunost da uvaju tursku granicu od neprijatelja danju i nou i puteve od hajduka i razbojnika 1). Upravo u ovo vrijeme trebinjskom kapetanijom vladaju Resulbegovii ne samjo kao kapetani, ve i kao dizdari, defterdari, muhafizi i
kadije. Oni su usredsredili u svoje ruke i vojnu i civiljnu vlast.
I ne samo Trebinjem. Resulbergovii Trebinja e vladati i Biljeom, Mostarom, Zvornikom, Travnikom,
Klisom, ne samo kao kapetani, ve i kao sandakbegovi. Iz nekih biljeaka sa interneta vidimo da je jedan trebinjski
Resulbegovi ubio bana Budae (eki plemi), koji je sigurno vladao negdje u Hrvatskoj, na granici sa Turskom.
Isti je Resulbegovi ubio, sigurno na dvoboju i dva biljeka kneza Milievia: Miana i Miluna. 2)
Sa imenom porodice Resulbegovi posebno se vee ekonomski i drutveno-politiki razvitak trebinjskog grada i okoline, kao i svih institucija koje su ostale iz vremena turske vladavine. Neposredna blizina Dubrovnika, ivo
zainteresovanog za Trebinje, snano je uticala na razvoj ovog grada i njegovog stanovnitva. Poto se tu umjeae
Austrijanci i Mleani, za koje je Trebinje imalo izuzetan znaaj, ono se pretvori u poprite izukrtanih politikih
stremljenja i kombinacija, pa i krvavih suprotstavljanja, sukoba, okraja i borbi. Sa druge strane, neposredno
susjedstvo Crne Gore, sve vie nemirne i ratoborne, slobodoljubive, nije moglo da ostane bez uticaja na ivot i dalju
ulogu Trebinja i ovog kraja. Pod uticajem ovih faktora krenuo je razvoj Trebinja i njegove okoline, od beznaajnog i
malog mjestaca, u poetku turske uprave, u pravcu stvaranja jednog jakog pograninog turskog utvrenja i podruja
strateki vrlo vanog, od privredno nerazvijenog do snanog trgovakog i ekonomskog oslonca, od naizgled mirnog
do buntovnog kraja, u kome e se snano zaljeprati zastava slobode i u kome e turska uprava dobiti jedan od
najsnanijih udaraca.

159

Sa ekonomskim razvojem imamo i kulturni razvoj Trebinja, koji se takoe vee sa imenom porodice Resulbegovi. Osman-paa Resulbegovi se istie ne samo kao graditelj, ve i kao prosvetitelj. On ne samo da gradi tvravu, kule i damije, ve pri damijama otvara i mejtepe, rudije, pa i medresu. Pored mnogih kulturnih spomenika
Trebinja, sa imenom porodice Resulbegovi su vezani letnja kua Osman-pae u Bregovima, nekoliko damija, Stari
Grad (tvrava) sa masivnim bedemima i interesantnom arhitekturom i dr.
Treba posebno istai da se upravo ovdje, u Trebinju i okolini, u Hercegovini, u toku ustanka i borbe protiv
turskog okupatora, poeo razvijati i kaliti duh bratstva i jedinstva hrianskih i muslimanskih Slovena, koji se pod
komandom Hasan-bega Resulbegovia, rame uz rame bore protiv reakcionarnih muslimanskih domaih i stranih
feudalaca. Sa Omer-begom Resulbegoviem i Adem-begom Resulbegoviem oni e se zdrueni boriti i protiv turskog okupatora, koje je Adem-beg, uvijek spreman da isue sablju na njih, sa prezrenjem nazivao golognjate
azijatske.3)
Trebinjski muslimani, sa njima i Resulbegovii, uzeli su vrlo ivog uea i u otporu austrougarskoj okupaciji, pa i u narodnooslobodilakoj borbi naroda Jugoslavije.
Iz krila Resulbegovia Trebinja izali su mnogi poznati ljudi, koji su odigrali ne samo znaajnu ulogu u
istoriji ovog grada i okoline, ve i u istoriji itave Hercegovine, pa i Bosne, kao npr. Osman-paa, Ibrahim-paa,
Sabit-paa, Hasan-beg. Za vrijeme turske okupacije neki su poljetjeli i u vee visine, pa su dobili opteturski karakter, i to najpozitivniji za njihovo vrijeme (Haki-beg Resulbegovi), dok su se za vrijeme Stare i Nove Jugoslavije,
kao konstruktivni graani, neki Resulbegovii Trebinja afirmirali i na sveoptem jugoslovenskom nivou, kao Nijaz
Defterdarevi, Hajro Kapetanovi i njegov sin.
O ovim Resulbegoviima Trebinja mi emo govoriti posebno, dok sve ostale moete nai u Azbunom
registru.

________________
1) KREEVLJAKOVI, H....: KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo 1954, str. 13.
2) KOJA, Amel: FORUM BONJATVO: http://www.sandzak24.net, str. 3.
3) KORA, prof. Vojislav J.: cit. djelo, str. 10.

160

II. ISTORIJA RESULBEGOVIA HERCEGOVINE

Posljije pada u mletake ruke Herceg Novog i Risna, u oktobru 1687. godine, ako ne sve, najvei dio
muslimanskih porodica iselile su se i nastanile u Trebinju i okolini. Meu najpoznatijim porodicama, koje su se
iselile, jesu: Resulbegovii, Agbabii, Alekovii, Alijagii, Begovii, Bijedii, Cvijetii, Durakovii, Erkoevii,
Galijatovii, Hadihasanovii (Resulbegovii,- KB), Hadovii, Kadii, Koe, Kurtovii, Omanovii, Omeragici,
Salahovii, Spahovii, ahovii i ehovii. Bezdrugo da su se iselili i roaci Resulbegovia - muslimanski Burovii,
Rizvanagii i Sulejmanagii.
Kako smo ve rekli, jo u avgustu te godine, prije opsade Herceg Novog, na elu sa Arslan-begom Resulbegoviem iselili su se brodovima iz tog grada i mnoge druge porodice, ali oni su poli za Ulcinj.
Mustafa Busuladi kae:
Od doseljenih porodica istakli su se Resulbegovii, jedna od najuglednijih begovskih porodica u Hercegovini. Iz ove porodice bilo je nekoliko paa, dizdara, kapetana, mihafiza i kadija. lanovi ove porodice bili su diz-

161

dari (kastelani) trebinjske tvrave, zvane Stari Grad, i nasledni kapetani u trebinjskoj kapetaniji sve do ukinua kapetanija.1)
Resulbegovii su bili i ajani Ljubinjskog kadiluka, komandanti Starog Slanog, pae i sandakbegovi u Herce- govini i
Bosni, visoki dravni dostojanstvenici Turske imperije u Istanbulu i u Maloj Aziji, Arabiji, Jemenu, zatim su bili mualimi i
muderizi, poslije ukinua kapetanija bili su kajmekami, kasnije gradonaelnici, poslanici lokalne, republike i savezne,
jugoslovenske skuptine.
urevi Martin pie da se meu glasovite begove u Hercegovini ubrajaju Resulbegovii iz Trebinja, Rizvanbegovii iz Stoca, Gavrankapetanovii iz Poitelja, Kapetanovii iz Vitine kod Ljubukog, Baagii i Ljubovii iz
Nevesinja:
To je bila najvia aristokracija u Hercegovini prije Omer-pae. Oni su se enili izmeu sebe, pa su gotovo svi u rodu
jedan s drugim.2)
U oktobru 1687. godine, na elu sa Osman-begom, svi se Resulbegovii nastanie u Starom Slanom, u blizini
Trebinja. Ne samo njegova porodica, ve i porodice njegova dva mlaa brata, Hasan-bega i Salih-bega, pa i njegov ostareli
stric Daut-aga Sulejmanagi sa svojim sinovima, pa i sinovi strieva njegovog oca, Mehmet-age II Rizvan- agia, Jusuf-age I,
Biljalj-age.
Koji je razlog to se oni nastanie ba tu, a ne u Trebinju? U Starom Slanom Osman-beg, pa i ostali Resulbegovii,
imali su svoja dobra, ifluke, kao i stambene zgrade, kule i konake, podignute tu mnogo godina prije. Osmanbegova kula je
bila najvia u Starom Slanom, na devet bojeva. I dan-danas, ruevine tih kula i konaka vide se jasno na tom mjestu. Kako smo
naglasili u prethodnom izlaganju, Resulbegovii su, za vrijeme ivota u Herceg No- vom, obino zimovali u Starom Slanom.
Tako im se ugodnost, preseljavanjem iz Herceg Nnovog u Starom Slanom, nije poremetiila toliko mnogo. Gospodski su
ivjeli u Herceg Novom, gospodski su nastavili da ive i u Starom Slanom, sa istim slugama i kmetovima, iako im je zemlja
gorela pod nogama, jer se sirotinja raja pobunila i latila oruja sa svoje osloboenje.
U Starom Slanom Resulbegovii e provesti samo nekoliko godina, dok sultan nije proglasio Trebinje za novi centar
preostalog dijela nekadanje kapetanije Herceg Novog. im se Trebinje proglasilo za centar - i Osman-beg se preselio tamo
porodino, poto ga sultan opet priznaje za kapetana novoimenovane trebinjske kapetanije. A za njegove zasluge u herojskoj
odbrani Herceg Novog, kao i za nastavljenu borbu za odbranu June Hercegovine, dodje- ljuje mu i titulu pae.
Neki istoriari su miljenja da mu je titula pae dodjelena kasnije, poslije 1700. godine. Ako imamo predvid da je titulu
pae sultan prije 1700. godine dao Sabit-Mehmet-begu, sin Osman-begovog najmlaeg brata Salih-bega, onda nam nee biti
teko da prihvatimo da je Osman-beg, sa tolikim zaslugama, proizveden u pau prije Sabit-Mehmet-bega, koji sigurno nije
imao njegove zasluge, pa ni sposobnosti.
Za Osman-paom u Trebinju e se useljiti i ostali Resulbegovii, kojima e Osman-paa povjeriti sve vanije poloaje
civilne i vojne vlasti, prije svega brai i svojim sinovima, a zatim i ostalim bliskim roacima.
Tako, nosioci turske centralne vlasti u trebinjskoj kapetaniji bili su uvijek, od samog poetka, domai feudalci,
konkretno Resulbegovii, koji e nasljedno vladati Trebinjem i itavom tom kapetanijom sve do dana pada pod austrougarsku vlast. Poslednji kapetan i poslednji kajmekam Trebinja iz porodice Resulbegovia je. tovie, i pod austro-ugarsku
vlast, sada kao gradonaelnici, oni e nastaviti da vladaju sve do kraja Prvog svijetskog rata. Pa i pod jugoslovensku vlast.
Pripadnici porodice Resulbegovi, poev od Osman-bega Resulbegovia, kao kapetani Trebinja, formiraju svoju pravu
naslednu dinastiju vlastodraca, kapetana i paa. Naslednu dinastiju oni su formirali i kao dizdari grada, jo prije proklamisanja
Trebinja za kapetaniju, zatim i kao defterdari, pa i kao kadije i muhafizi. Sva uprava grada i kapetanije bila je usredsreena u
njihove ruke. Iz Trebinja oni ire svoju vlast i nad itavom Hercegovinom, pa i nad Bosnom, kao sandakbegovi, pa i kao
veziri. Hercegovinu oni su se spremali da je, pod svojom vlau, proglase i za zasebnu, nezavisnu dravu. Iz decenije u
deceniju, posebno iz vijeka u vijek, porastom njihovog bogatstva i moi, rasle su i njihove ambicije. Meu njima,
najambiciozniji su bili Sabit-paa i Hasan-paa IV, poznat kao Hasan-beg.
Evo liste poznatih, dokumentiranih dizdara trebinjske tvrave - Ban-Vira, koju je sastavio akademik prof. Vojislav
Jovana Kora:
Hajdar-aga - prije 1711. godine
Hasan-aga - dizdar od Ban-Vira.
Hasan-aga - dizdar, oba se pominju u avgustu 1711.
Hasan-aga - dizdar 1714. godine.
Mehmed-aga - dizdar 1714. godine.
Osman-aga - dizdar 1714. godine.
Husein-aga - dizdar 1714. godine.
Ahmed (ili Mehmed) - dizdar 1719. godine.

Mustafa-aga - dizdar 1730. godine.

Hasan-aga Resulbegovi - do 1731. godine.
Salih-aga - 1732. godine.
Mehmed-aga - 1764. godine.
Osman-aga 1775. godine
Husein-aga - 1775. godine.
Ali-aga - 1812. i 1813. godine.
Ahmed - 1829. godine.3)

162

Hajdar-aga je sigurno najstariji sin hadi Hasan-bega Resulbegovia.

Hasan-aga je ve poznati hadi Hasan-beg Resulbegovi, brat Osman-pae, koji je stupio na dunost dizdara Trebinja
1687. godine, kada je ubijen trebinjski dizdar Biljalj-aga. Polazei od ovoga i rekosmo da je Hajdar-aga sin ovoga. On je u
stvari 1711. godine zamjenjivao svog oca na tu dunost. Od kad je zakljuen Karlovaki mir i Trebinje proglaeno sjeditem
preostalog djela kapetanije Herceg Novog, Hasan-beg je neprekidno vladao kao dizdar sve do svoje smrti 1731. Svi oni, koji
se u meuvremenu spominju kao dizdari Trebinja, bili su samo njegovi vekili, u najveem sluaju njegovi sinovi (pomenuti
Hajdar, zatim Osman i Husein) ili roaci. Istoriari su hadi Hasan-begovog sina Osman-bega konfondirali sa bratom hadi
Hasan-bega Osman-paom.
Mehmed-aga (iz 1714. godine) nije niko drugi do poznati Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi, sin Salih-bega I, a ovaj
najmlai brat dizdara hadi Hasan-bega Resulbegovia.
Ahmet (ili Mehmed) - opet nije niko drugi do pomenuti Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi.
Mustafa-aga je sin Omer-bega, a ovaj sin Osman-pae Resulbegovia.
Salih-aga nije niko drugi do Salih-beg II Resulbegovi, koji e se tu i tamo izjavljivati i za Osmanpaia, jer je bio sin
Osman-pae. On je esto zamjenjivao i kapetana Trebinja, svog brata Ibrahim-pau.
Mehmed-aga iz 1764. je Mehmet VI Resulbegovi, sin Salih-bega IV, unuk Mehmet-pae III.
Osman-aga, dizdar Trebinja iz 1775. godine, etvrti je sin je Arslan-bega IV Resulbegovia, a ovaj - sin Ibrahim-pae
I.
Husein-aga, dizdar Trebinja iz 1775.godine, unuk je Husein-bega Dizdarevia, sina dizdara hadi Hasan-bega
Resulbegovia.
Ali-aga, dizdar Trebinja iz 1812. i 1813. godine, pravo mu je ime bilo Muhamed-Ali (kod nas registriran kao Mehmet
IV), drugi sin je Arslan-pae IV Resulbegovia (a ovaj sin pomenutog Ibrahim-pae I). Ovaj Muhamed-Ali, nakon
slubovanja kao dizdar, bio je i kapetan Trebinja.
Za Ahmeda se zna da je Resulbegovi. Poto je jedno vrijeme bio dizdar Trebinja, imenovan je od sultana i za
kapetana Trebinja, pa su neki istoriari mislili da je bio i poslednji kapetan ovog grada.
U dizdare Trebinja treba ukljuiti i Mehmet-agu II Rizvanagia, pa i njegovog brata Jusuf-agu I Rizvanagia sa,
mogue, unukom Biljalj-agom, koji su iz perioda Novske kapetanije, prije 1700-te godine.
Kako se zna, Mehmet-aga II, sin Rizvan-age Burovia, bio je kapetan Herceg Novog, zatim dizdar Risna, pa kad su ga
istisli Peratani iz Risna, bio je dizdar Trebinja, dok se ponovo nije vratio u Risan kao dizdar, na koju je dunost 1654. godine i
poginuo.
Jusuf-agu Rizvanagia, kako ete vidjeti u nastavku, V.J.Kora spominje na dunost kapetana Trebinja 1664. Kako se
zna, te godine Trebinje nije bilo kapetanija, pa nije moglo da ima ni kapetana. Kao i njegov brat, Jusuf-aga je bio dizdar
Trebinja.
Biljalj-aga je dokumentiran kao dizdar Trebinja sve do 1687, kada je ubijen pod zidine Herceg Novog.
Ovako, ova tri Rizvanagia ispadaju da su prvi poznati dizdari Trebinja.
Sem njih, dizdari Trebinja bili su i neki drugi Resulbegovii. Koliko za primjer spominjemo Mehmet-pau V (181213).
Kako vidite, Resulbegovii su formirali u Trebinje dinastiju nasljednih dizdara i, kao dizdari, sigurno su tu vladali jo
od XVI vijeka, kada su Burovii Hercegnovog, kao kadije i kapetani, sa Miloem-Mehmetom Buroviem i njegovim
nasljednicima, uzeli vlast u svoje ruke u toj kapetaniji.
Evo i liste poznatih i dokumentiranih kapetana trebinjske kapetanije, koju je sastavio pomenuti V.J. Kora:
Jusuf - 1664. ili 1665. godine.
Kasum - 1701. godine.
Osman Begovi - maj 1701 - 1710. godine.
Mehmed-aga - 1710 - 1712. godine.
Osman-aga Resulbegovi- 1712-1716. god.
Ibrahim - 1719 - 1726. godine.
Osman - kapetan - 1722. godine.
Ibrahim - 1730. i 1731. godine.
Jahja - 1728. i 1729. godine.
Zahir - 1729. godine.

Salih - kao vekil 1738. godine.

Sulejman - 1735 - 1750. godine.
Hasan - kao vekil (1756 - KB).
Hasan - 1758. godine.
Jusuf - 1761 - 1765. godine.
Hasan Osmanpai - 1765 - 1772. godine.
Jusuf - 1772 - 1791. godine.
Mustafa - 1815. i 1818. godine.
Adem - 1829. godine.4)

Kako smo naglasili ve, kapetan Jusuf iz 1664. godine (Jusuf-aga Rizvanagi!), nije kapetan, ve dizdar.
Kasuma jo nismo identifikovali, ali je mogue da je to drugi sin Osman-pae, ili sin kojeg njegovog brata,
koji je te godine smjenio Osman-pau kao vekil, poto je ovaj bio na ratitu. Iz dokumenata se vidi jasno da je

163

Osman-pau smjenio kao vekil jo 1699. i 1700. godine Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi, sin njegovog brata Salihbega I. Bez saglasnosti Osman-pae niko nije imenovan za njegovog vekila. A poto je Osman-paa bio na snazi i
imao ljude iz svoje porodice sposobne da ga smjene privremeno na dunost kapetana, nemogue je da je ovaj Kasum
iz neke druge porodice.
Osman Begovi nije niko drugi do sm Osman-paa (Osman-beg), koji se vratio sa ratita i zauzeo svoje
mjesto kao kapetan Trebinja. Kako vidite iz ove liste, Osman-pau nastavljaju hroniari i istoriari da ga pogreno
nazivaju i Osman-agom, to se ogleda i po raznim dokumentima, kojima se do sada nije prilo kritiki. Godine 1711.
Sultan opet obavljuje rat Rusiji i poziva Osman-pau Resulbegovia da poe sa vojskom na front, zato ovaj (Osman
Begovi) te godine opet izostaje sa liste trebinjskih kapetana, jer ga na tu dunost smjenjuje njegov bratued
Mehmet-aga (Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi).
Osman - kapetan iz 1722. godine je sm Osman-paa, koga - kako vidite - ne oslovljavaju ni begom, kamoli i
paom, iako se pouzdano zna da je u to vrijeme bio ne samo beg, ve i paa.
Ibrahim iz godina 1719 - 1726. i iz godina 1730 - 1731. jeste dobro poznati Ibrahim-paa I Resulbegovi, prvi
sin Osman-pae.
Jahja je sigurno neki Resulbegovi, ili sin Osman-pae, ili sin kojeg njegovog sina. Najvie mogunosti ima
da je jedan od onih sinova Osman-pae, koga su sultanovi ljudi uspjeli da uhvate, poto ga sultan osudio na smrt
zajedno sa ocem i ostalom braom. Tako je likvidiran i ne zna se koga je ostavio iza sebe. On je tih godina bio vekil
svog oca (odnosno svog brata Ibrahima) na dunost trebinjskog kapetana, jer nije mogao doi ni kao vekil kapetana
Trebinja neko drugi, u jedno vrijeme kad su Resulbegovii sa svojim paama (i ve isprobanim kapetanima !) bili na
vrhunci svoje moi.
Zahir je sigurno neki od sultanovih ljudi, koji je imenovan na dunost trebinjskog kapetana poto je Osmanpaa sa svim svojim sinovima osuen na smrt. Mogue da je on i ekzekutirao sinove Osman-pae, one koje je uspio
da uhvati.
Mehmet-aga je ve dobro poznati Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi, sin Salih-bega I, koji je zamjenjivao
Osman-pau na dunost kapetana i 1699-1700. godine.
Salih je dobro poznati Salih II Resulbegovi, peti sin Osman-pae, koji je na dunost kapetana Trebinja esto
zamjenjivao svog brata Ibrahim-pau I, pa i Sulejman-pau II, sina Ibrahim-pae I.
Sulejman iz godina 1735 - 1750. je dobro poznati Sulejman-paa II Resulbegovi.
Hasan iz godina 1756. i 1758, sa Hasanom Osmanpaiem iz godina 1765 - 1772. je ista linost. To je trei
sin Osman-pae I Resulbegovia, koji se po ocu prozvao Osmanpai.
Jusuf iz 1761. sa Jusufom iz 1772. godine je ista linost. To je maloletni sin Sulejman-pae II Resulbegovia,
koga su trebinjski ajani htjeli da svrgnu sa poloaja kapetana Trebinja, pa ga spasio oev stric Hasan-beg II Resulbegovi-Osmanpai, koji ga smjenio na toj dunosti sve dok nije odrastao i osposobio se da sm vlada.
Mustafa iz 1815. godine je Mustafa-paa III Resulbegovi, drugi sin Sulejman-pae II i brat pomenutog Jusufbega, trebinjskog kapetana.
Adem je poznati Resulbegovi, koji se izrazio sa prezrenjem protiv turskog okupatora Hercegovine kao niko
drugi do njega: golognjate azijatske.
Kako vidite, po Korau, Adem-beg Resulbegovi je posljednji trebinjski kapetan, poto su 1836. godine u
Turskoj carevini ukinute kapetanije i ta je dunost prela na kajmekame. Dodue on kae: ne zna se da li je ovaj
Adem-beg bio poslednji ili je poslije njega bilo jo tebinjskih kapetana.5)
M.Busuladi kae da je Mustafa-pau Resulbegovia, na dunost trebinjskog kapetana, naslijedio Sabit-paa
Resulbegovic6). U nastavku on kae da je trebinjski kapetan bio i Salih-paa Resulbegovi i da je njega zamjenio na
toj dunosti ne sin Ahmet-beg, ve Ibrahim-paa, sin Arslan-bega Resulbegovia. Tek poslije ovoga doao je na tu
dunost pomenuti Mustafa-paa Resulbegovi (1815. godine). Iza njega se pominju kao trebinjski kapetani Arslanbegovi sinovi Mehmed-Alija i Jusuf (umro 1226. po hidri). Prije smrti kapetana Jusuf-bega Resulbegovia kapetansku ast vri Salih-pain sin Ahmet-beg Resulbegovi, koga e na toj dunosti naslijediti roak Mehmet VI Resulbegovi (poznat pod imenom Sabit-Mehmet-paa).
Po Busuladiu poslednji trebinjski kapetan bio je Ibrahim-pain sin - veleslavni Hasan-beg Resulbegovi.
Za sve ovo, Busuladi kae da se oslanja na dokumenta, fermane, bujruldije, koje je sakupio Sabit-beg Resulbegovi, sin Muhamet-bega, unuk kapetana Ahmed-bega, praunuk Sabit-pae.
Prema tome, listi kapetana trebinjske kapetanije treba da se dodaju i ovi kapetani:
Arslan-paa IV poslije 1737. godine.
Salih-paa VI - po smrti Jusufa 1791. god.
Sabit-paa III (po drugi put do 1807. god.)
Mustafa-paa II- kod Koraa je pogre.godinom.

Sulejman-paa IV do 1811. godine.

Ibrahim-paa II do 1813.
Mehmet-paa V godine 1813-14.
Jusuf-beg III do 1820

164

Mustafa-paa III - 1815. i 1818. godine.

Mehmet-Ali-beg (Mehmet-paa VI)
Sabit-Mehmet-paa 1829.

Ahmet-beg 1820-1830.
Adem-beg 1830-1. Kod V.K. sa pogre. godinom.
Hasan-beg - do ukinua kapetanija.

A treba da se izbaci iz liste Koraa pomenuti kapetan Jusuf-aga Rizvanagi.

Tako, od 12 kapetana te liste, 11 su Resulbegovii. Ako se ovoj listi dodaju i 13 kapetana iz nae liste, ispada da je dinastija kapetana Resulbegovia brojila 24 kapetana.
Treba znati da su Burovii-Rizvanagii-Sulejmanagii-Resulbegovii bili i kapetani novske kapetanije, pa su
iz Herceg Novog vladali i Trebinjem. tovie, oni su u Trebinje iz Herceg Novog imenovali i dizdare, vojne komandante te kasabe, kao to su ve dokumentirani Mehemet-aga Rizvanagi, njegov brat Jusuf-aga, unug ovoga Biljaljaga, bezsumnje i sin. Sigurno, sem njih, kapetani Herceg Novog su imenovali u Trebinje i mnoge druge dizdare,
razumije se - uvijek iz svoje porodice.
Ako se ovima dodaju i kapetani Herceg Novog, posebno ako se dodaju i kajmekami Trebinja do kraja turske
vladavine ovim prostorima i, preko svega, ako se dodaju i kajmekami Ulcinja iz porodice Resulbegovi, moete
zamisliti koju ifru dostie njihov broj. Ne vjerujemo da je u istoriji Turske imperije jo koja druga porodica izvela iz
svog krila jednu tako veliku dinastiju kapetana-kajmekama.
A ako ovoj listi kapetana-kajmekama dodamo i listu kapetana Perasta, guvernere Herceg Novog, Braa i Budve, Zadra, Trebinja, Carine, pa gradonaelnike i presjednike Trebinja i Ulcinja, moete zamisliti koju e ifru dospjeti njihov broj. Ta ifra vjerujemo da je jedinstvena i u svijetu. Nijedna dinastija u nijednoj zemlji svijeta, pa ni
dinastija Burbona Francuske, ni kraljevska dinastija Engleske, ni dinastija Romanov Rusije, ne moe se uporediti sa
dinastijom kapetana-kajmekama-guvernera-gradonaelnika i presjednika iz porodice Burovi-Resulbegovi.
Uzimajui u obzir da su Burovii-Resulbegovii stupili na vlast u Herceg Novi kao kadije-kapetani negdje jo
od 1545. godine i vladali Trebinjem sve do 1880. godine, kada je Hercegovina potpada pod vlast Austro-Ugarske
monarhije, ispada nam da su Resulbegovii vladali Trebinjem i itavom Junom Hercegovinom punih 330 godina,
razumije se - pod turskom zastavom. Kao gradonaelnici oni e nastaviti da vladaju Trebinjem i pod zastavom
Austro-Ugarske monarhije. Ne vjerujemo da je ijedna dinastija na Balkanu vladala due, pa ni Nemanjii.
Kapetani ove porodice obino su bili i pae. Tako su Resulbegovii Trebinja stvorili i pravu dinastiju paagenerala. Evo i njihova lista:
8. Salih-paa, unuk Sulejman-pae I.
9. Ibrahim-paa II,bratanac Ibrahim-pae I.
10. Hamdi-paa, praunuk Arslan-bega IV, a ovaj sin
Ibrahim-pae I.
11. Hasan-paa IV, sin Ibrahim-pae II.
12. Ibrahim-paa III, sin Hasan-pae IV.
13. Mehmet-paa VI (Sabit-Mehmet-paa), unuk
Mehmet-pae III.

1. Osman-paa.
2. Mehmet-paa III (Sabit-Mehmet-paa)sin Salihbega
3. Ibrahim-paa I, sin Osman-pae.
4. Sulejman-paa II, sin Ibrahim-pae I.
5. Arslan-paa IV, sin Ibrahim-pae I.
6. Mustafa-paa, sin Sulejman-pae I.
7. Sabit-paa, sin Mustafa-pae.

Sigurno da ovo nisu sve pae iz porodice trebinjskih Resulbegovia. Ima i drugih. Treba ih samo istraiti,
pronai.
Ovoliko - 13 paa - ne vjerujemo da je ijedna porodica Balkana izvela iz svog krila. Kamoli i vie ! Ni paa,
ni vojvoda, ni generala.
Ni kraljevske porodice, iako - kako narod kae - kome je otac bog, lako mu je postati svetac. Bog nikada nije
bio otac Resulbegovia, pa ni u linosti sultana. Kako ete vidjeti, sultan im je skidao i glave, pa i za nita, toboe
zato to su izgradili pod svojim imenom lijepu damiju od one koju su izgradili pod njegovim. Vidjeete to u
biografiji Osman-pae i njegovih sinovima.
Resulbegovii Trebinja su dali Hercegovini i nekoliko sandakbegova. Evo im imena:
1. Osman-paa I
2. Ibrahim-paa I
3. Sulejman-paa II
4. Sabit-paa III (bejlerbeg)

5. Ibrahim-paa II
6. Mehmet-paa V
7. Hasan-paa IV
8. Ibrahim-paa III

Resulbegovii su imali jake konkurente, koji se nisu prezali da se i niskostima bore protiv njih. Pa ipak, u
borbi sa bezbrojnim suparnicima, konkurentima i protivnicima, oni su uspjeli da se probiju i afirmiu, to nam
dokazuje i svjedoi za njihovu posebnu bistrinu, umnost, dalekovidost, za posebnu nadarenost, sposobnost, ilavost i

165

upornost, nepokoljeblivost, ustrajnost i spremnost da se, za ostvarenje svojih ivotnih ciljeva uporno bore, pa - ako
ustreba - i da se rtvuju. Sigurno da su sve ovo Resulbegovii naslijedili u gene od svojih pradjedova Burovia, koji
su vjekovima prije njih demostrirali sve te osobine, sve te vrline. Kroz vjekove Burovii su akumulirali i demostrirali
posebnu vitalnost.
Kao pae Resulbegovii su bili i sandakbegovi, i veziri, pa su vladali ne samo u Trebinju i Hercegovini, ve i
u Bosni, i u Skadru (sada Albanija).
Sve do povlaenja Turske iz Bosne i Hercegovine, Resulbegovii su bili kapetani i kajmekami grada Trebinje.
I na dan ulaska novog austro-ugarskog okupatora Hercegovine i Trebinja, na elo grada, kao njen kajmekam, jeste
Mehmet XI Resulbegovi-Defterdarevi.
Husnija Kamberovi pie da su Resulbegovii vladali u Trebinju i za vrijeme austro-ugarske okupacije, obavljajui dunost gradonaelnika7). Tako su za vrijeme te okupacije bili gradonaelnici Abdurahman-beg Resulbegovi
i ukri-beg Resulbegovi.
Pa i za vrijeme stare Jugoslavije, opet su u Trebinju Resulbegovii gradonaelnici : Iljaz-beg Resulbegovi.
Iz Trebinja Resulbegovii su se jo za vrijeme turske okupacije rasprtili na sve strane Hercegovine, pa i irom Bosne, kao po svojoj batini. Neki su dospjeli i u Istanbul, u Maloj Aziji, pa i na samom dnu Arabijskog poluostrva, u Jemen. Najvie su se preseljavali u Mostar, koji je jo tada bio centar Hercegovine. Ipak je gro Resulbegovia, znai njihov najvei dio, ostao u Trebinju.
Poslije austro-ugarske okupacije, posebno posljije formiranja Jugoslavije i naroito u posljednje vrijeme, u
toku vjerskog i graanskog rata u Bosni i Hercegovini, oni su se rasprtili na sve strane svijeta. U Trebinju je sada
izgleda samo Etref-beg Resulbegovi, poto se vratio iz emigracije u Ulcinj.
Kod Resulbegovia Trebinja imamo dvije pojave, koje ne sreemo i kod njihovih roaka - Resulbegovia
Ulcinja.
1. Jedan njihov dio je napustio prezime Resulbegovi i sada se prozivaju Dizdarevii, Osmanpaii, Defterdarevii i Kapetanovii, tako da su stvorili posebne porodice i posebna bratstva.
2. Resulbegovii Trebinja, poto su se mnogo udalili izmeu sebe, poeli su i da se sroavaju (ene) sa svojim
roakama, razumije se - oni iz jednog bratstva sa onima iz drugog.
Naglaavamo da smo gornju Genealogiju Resulbegovia Trebinja, kao i loze koje e sljijediti u nastavku
ove studije, sastavili bazirajui se na GENEALOGIJU RESULBEGOVIA TREBINJA prof. ing. efik Hadovia8), koja je izgraena od njega bazirajui se na genealogiju ukri-bega Resulbegovia, gradonaelnika Trebinja za
vrijeme austro-ugarske okupacije.

____________________
1) BUSULADIC, Mustafa: Resulbegovii, c.stud. Str. 101, kol. 2.
2) UREVI, Martin: MEMOARI S BALKANA (1858-1879), Sarajevo 1997, str. 28-29.
3) KORA, J. Vojislav: cit. djelo, str. 271-272.
4) Iden: str. 271.
5) Iden: c.d., str. 260.
6) BUSULADIC, Mustafa: c.stud., str. 155, kol. II.
7) KAMBEROVI, Husnija BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878. DO 1918. GODINE,Zagreb-Sarajevo 2003, str. 427.
8) HADOVI, prof. ing. efik: GENEALOGIJA RESULBEGOVIA TREBINJA, rukopis, fotokopija se uva u arivi Kaplana
Burovia, u enevi.

166

III. ZEMLJINI POSJEDI RESULBEGOVIA TREBINJA

Resulbegovii Trebinja, kao genetski sljedbenici Sulejmanagia, kapetana Herceg Novog, nisu poeli svoj
ivot od kaike, je su od svog oca, djede i pradjede, nasljijedili ne malo imanja i bogatsva. Oni su zatim i sami,
budui na elu Novske kapetanije, uiarili mnogo nekretnina i blaga. Tako su jo u Herceg Novom, ako ne najbogatija porodica tog grada, sigurno meu najbogatijim. Oni su jo tada posjedovali nekoliko ifluka i selita ne samo u
okolini Herceg Novog i Risna, ve i u Junoj Hercegovini, posebno u Starom Slanom, pa i u Trebinju, Divaru, gdje
je Osman-beg Resulbegovi izgradio i damiju. Prvi Resulbegovii, jo kao vlastodrci Herceg Novog nasljijedili su
od oca malikanu u Stonu, slanicu, koju je zatim otkupio Osman-paa Resulbegovi. Za vrijeme njegovog kapetanovanja u Herceg Novi izgleda da je ona bila njegov glavni izvor prihoda.
Poslije pada Herceg Novog u ruke Mleana, Resulbegovii - kao i svi muslimani, koji se iselie iz Herceg
Novog i Risma - izgubili su sve to su imali u tim mjestima. Spasilo im se samo ono to im se nalazilo van granica
teritorije koju su zaposjeli Mleani. A to nije bilo malo. Zatim, poto su im neka braa poginula u ratu ne ostavivi za
sobom nasljednika, sve to su sauvali poslije Prvog morejskog rata, razdjelili su meusobno samo Osman-paa sa
bratom hadi Hasan-begom i bratuedom Sabit-Mehmet-paom, sin Salih-bega I Resulbegovia. U njihove ruke je
dopao i onaj dio koji je pripadao njihovom najstarijem bratu, Arslan-begu I Resulbegoviu, poto je ovaj poao i
stabilizirao se u Ulcinju.
Jo u toku rata, Osman-beg i njegov brat hadi Hasan-beg, sa svojim sinovima, pa i njihov sinovac SabitMehmet-beg, poeli su da mnoe svoja bogatstva. Posebno poslije rata.
Hadi Hasan-beg postaje ne samo doivotni dizdar Trebinja, ve i nasljedni. On je sa tog poloaja zgrtao
ogromna bogatsva, koja su zatim umnoili njegovi sinovi i unuci, praunuci.
Posebno su zgrtali bogatsva Osman-paa i Sabit-Mehmet-paa.
Osman-begu, im ga sultan proglasio za pau, dao mu je u posjed veliku malikanu na dubrovakoj skeli, koja
mu je donosila godinje preko 100.000 aki. Ali je njegova najznaajnija malikana bila u okolini Nevesinja, zvana
malikana vlakih resmova, koja postaje njegov glavni izvor prihoda. Sem njih on je imao malikane i u okolini
Zaablja, kao i na prolazima od Gabele do Gacka. Nasljijedio je i pomenutu Stonsku slanicu.
Poto je postao kapetan Trebinja, njegovi ifluci i selita, iz godine u godinu su se mnoili. Ili mu ih je darivao sultan za posebne usluge, koje mu je ovaj inio na ratitima, ili ih je kupovao. Pokoji mu je doao i u priji nevjesta njegovih mnogobrojnih sinova, mogue i koje njegove haremske hurije. Resulbegovii, kako ete vidjeti i iz
njihovih biografija, uzimali su nevjeste samo iz najbogatijij porodica Bosne i Hercegovine, a sa njima i dobre prije.
Kako emo vidjeti u nastavku - i davali su svojim kerkama isto tako dobre prije.
Resulbegovii Trebinja, po Avdu Sueski - gospodarili su najveim brojem rajetinskih glava1). Ne u Trebinju, ve u itavoj Hercegovini, nema te porodice koja je imala u posjed vie malikana, ifluka, selita, kmetovskih i
rajetinskih glava. Oni su bili najvei zemljoposjednici i feudalci Hercegovine. Meu njima prednjaio je Osmanpaa, pa i njegovi sinovi, dostojni sljedbenici novskog i trebinjskog kapetana, koji su - kako bi rekao Branko Radievi - maem bili i maem sjekli, maem sebi blago tekli.
Evo i tabele kmetskih selita trebinjskih Resulbegovia, koju je sastavio i objavio Husnija Kamberovi :
KMETSKA SELITA PORODICE RESULBEGOVI
( po Husniji Kamberoviu, str. 428 )

Kotar
ukupan broj selista
Poznata povrsina
Poznato samo ime kmeta
______________________________________________________________________________________________
Bilea
173
173
.
Duvno
168
168
.
Gacko
26
26
.
Konjic
2
2
.
Ljubinje
144
144
.
Nevesinje
64
64
.
Stolac
80
80
.
Trebinje
361
361
Ukupno
1.018
1.018

167

Kamberovi pie: Zemljini posjedi porodice Resulbegovi nalazili su se najznaajnijim dijelom na podruju
kotareva Trebinje, Biljea i Gacko te, neto manje, na prostoru kotareva Stolac i Nevesinje, dok su posjede u kotaru
Duvno, koje se poetkom 20 stoljea navode kao vlasnitvo Resulbegovia, dobili u miraz zahvaljujui enidbenim
vezama. Meu pripadnicima ove porodice najvei su posjed imali: Osman-paa, Sabit-paa, Ahmet-beg i Hasan-beg.
U selu Baljcima i okolini Ahmet-beg je imao 300 kua. To je sve kasnije pripalo Crnoj Gori. Krajem Prvog svijetskog rata porodica Resulbegovi posjedovala je preko 1.000 kmetskih selita pa je - prema tome - spadala u vrh
zemljoposjednike elite.2)
Seid-begovi nasljednici posjedovali su 1918. ukupno 174 kmetska selita, zatim nasljednici Abdurahmanbega 156 kmetska selita i nasljednici Muhamet-bega 135 kmetska selita, dok je Ethem-beg (Hamzi-begov sin)
posjedovao 89 kmetska selita.3)
Kad je Hamzi-beg udao svoju kerku Nafiju za Hercegovca Sulejman-bega Ceria, dao joj je u priju 16 selita u Ljubomiru i 27 selita u Zomjesju4), bezdrugo i zlatnog nakita od nekoliko kilograma, pa i dragulja i zlatom
izvezene odjede u velikoj vrijednosti.
Do danas ne vjerujemo da je iko drugi u Hercegovini napravio veu svadbu i dao svojoj kerki veu priju.
Ovako se nisu udavale ni kerke Kralja Nikole Petrovia Crne Gore, pa ni one kraljevskih dinastija Obrenovia i
Karaorevica Srbije.

_________________
1) SUESKA, Avdo: PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU I ISTORIJU JUGOSLOVENSKIH NARODA XVIII-XIX
VIJEKA, Sarejevo 1960, str. 136.
2) KAMBEROVI, Husnija: cit. djelo, str. 427.
3) Iden: str. 428.
4) Iden: str. 428.

168

IV. DOPRINOS RESULBEGOVIA TREBINJA

Doprinos Resulbegovia Trebinja je od velikog znaaja ne samo u okviru njihove porodice, Resulbegovia i
Burovia uopte, ve i u okviru njihovog Trebinja, njihove Hercegovine, pa i Bosne, Crne Gore, posebno u istoriji
Turske, kao i u istoriji mnogih drugih zemalja i naroda.
lanovi ove porodice su odigrali znaajne uloge prije svega u istoriji Otomanskog carstva, borei se kao i svi
Turci za sultana, Tursku i turski narod, kao za svog imperatora, kao za svoju domovinu i svoj narod. U jednom stadiju njihovog intelektualnog razvoja i njihove svijesti, njihovih vjerskih i nacionalnih koncepcija, oni su se istovijetili
sa turskim okupatorom svoje domovine i svog naroda, bili nosioci i predstavnici turskih vlasti, pa su se i borili na
njihovoj strani po svim frontovima, gdje su zvani i gdje nisu zvani od turskog sultana, kao i njihovi hrianski roaci
u Boki Kotorskoj (Perast i Herceg Novi), koji su se borili za Mletaku Republiku.
Upravo polazei od ovakvih muslimana nae domovine, na je narod i stvorio s punoim pravom - izreku
poturica gori od Turina ! .
Upravo polazei od ovakvih muslimana, nai su se hriani distancirali od svoje muslimanizirane brae i nisu
ih vie smatrali za Srbe i Crnogorce, pa ni za Bokelje, Hercegovce i Bosance. Oni su ih smatrali za Turke, pa su ih
tako Turcima i nazivali. tavie i Njego!
Mi smo 1951. godine, u Sjevero-zapadnom djelu Crne Gore, kao i u Hercegovini, sluali hrianskog guslara
kako gudi epske pjesme o naim Resulbegoviima, nazivajui mi ih Turcima. Kad smo mu rekli da Resulbegovii
nisu Turci, da su i oni Srbi, Crnogorci, Hercegovci, isto toliko koliko i on, ree nam: A ne, ako su oni Srbi, onda ja
nisam Srbin!
Doprinos naih muslimana na strani turskog okupatora domovine i naroda naeg, posebno doprinos Resulbegovia, bio je tako velik, da je na narod imao pravo to ih je ispisao iz liste Srbo-Crnogoraca. Ali su upravo ovi
muslimani, meu njima posebno Resulbegovii, bili ti koji su prvi shvatili da je brat mio, koje vjere bio.
Resulbegovii, kao to su prednjaili u svojoj revnosti prema turskom okupatoru, prednjaili su ne samo muslimanima, ve i hrianima u svojoj revnosti prema domovini i narodu svom, srpsko-crnogorskom, bosanskom.
U jedno vrijeme kad su hrianski Srbo-Crnogorci bez i njamanjeg zora prodavali svoju domovinu i svoj
narod, dobrovoljno slali u lonicu (harem) sultana i svoje kerke, kad su i Velikom Karaoru krvniki rubili glavu i
slali je na tanjir turskom sultanu, jednog su Resulbegovica 10 puta na ivo odrali kopilad ovih Turaka, zakljeti neprijatelji domovine i naroda naeg, traei od njega da porekne srpstvo, traei od njega da se ujedini sa njima protiv
srpsko-crnogorskog naroda i domovine Jugoslavije, pa im se ipak nije predao: okovan u gvoe i beton najmonstruoznijeg zatvora na svijetu, bez ikakve nade da e izvui ivu glavu, istrajao je kao Jugosloven, kao Srbo-Crnogorac,
kao sin svoje domovine i svog naroda.
U jedno vrijeme kad hrianski Srbo-Crnogorci jo uvijek dre njihova muslimanska imena, nametnuta od
turskog okupatora, jedan od ovih Resulbegovia naputa to prezime i vraa se pradjedovskom hrianskom
prezimenu BUROVI, pruajui ovako sjajan primjer svima, ne samo muslimanma, ve i hrianima.
U jedno vrijeme kad hrianski Srbo-Crnogorci nastavljaju da stavljaju svojoj djeci tua imena, nesrpska i
nehrianska, Resulbegovii, pa i njihove kerke, stavie svojoj djeci isto srpsko-crnogorska imena Duan i Duanka, afirmirajui se ovako kao najvei Srbo-Crnogorci svog vremena.
I dok se Resulbegovii ene sa hranskim Srbo-Crnogorkama i hoe da se integriraju u nacionalni ivot svoje domovine i svog naroda, hrianski Srbo-Crnogorci ne samo to ne ine to (ne ene se muslimankama!), ve i na
svaki nain i svim moguim sredstvima sabotiraju djelo ovih Resulbegovia i diskriminiraju ih. A kao njih i ostale
muslimane.
I jedna i druga vjerska strana naeg naroda imala je svoje izrode, ali je neosporno imala i svoje heroje.
Iako u slubi okupatora domovine i naroda svog, Resulbegovii su i u tim okolnostima ostavili asno ime velikih ljudi, jer su se i u toj sredini borili na strani progresa i dijalekrikog razvoja drutva. U Istanbulu, centru Turske
Imperije, Hamdi-paa Resulbegovi se bori na stani reformatora Mithat-pae, jednog od najveih sinova turskog
naroda. Ovim se Resulbegoviima mi ponosimo i treba da se ponosimo, jer gdje god se borili na strani progresa, pa
i na kraju svijeta borimo se i za svoj narod.
Posebno treba da se ponosimo onim Resulbegoviima, koji su se ujedinli sa svojim narodom i borili se za osloboenje od turskog okupatora domovine nae, pa i od drugih okupatora.
Lako je bilo raji da se lati oruja i da se digne protiv turskog okupatora, jer u toj borbi nije imala to da izgubi,
sem svojih okova. Teko je bilo Adem-begu Resulbegoviu, jedan od najveih bogataa Hercegovine, da se lati oruja i da se digne protiv svog turskog saveznika, jer mu je ta borba bilo pobjedon, bilo porazom - pretila da ga sroza

169

na prosjaki tap. Od te borbe Adem-beg nije imao to dobro da oekuje. I pored toga, on se ujedini sa svojim narodom i die se protiv golognjata azijatskih. Resulbegovii su se i porodino tamanili, istrijebili, u borbi protiv turskog okupatora domovine srpsko-crnogorske, hercegovake, bosanske. Koliko za primjer spominjemo Omer- bega
III Resulbegovia. Sjetite se malene Ajkune (od 2 godine!) i njenog malenog brata Omera IV Resulbegovia (od 5
godina!), koje su Turci streljali u Trebinje 1875, jer su im se roditeli ujedinili sa hrianskim ustanicima.
Kao Adem-beg i Omer-beg, ujedinili su se sa svojim srpsko-crnogorskim narodom i mnogi drugi Resulbegovii, ostavljajui za sobom najsjajnije ime u istoriji Hercegovine. Koliko za primjer spominemo Sabit-pau Resulbegovia, koji je snovao i radio na tome da oslobodi Hercegovinu od turskog ropstva i da je proglasi zasebnom dravom. Spominjemo i Hasan-bega Resulbegovia, najmarkantnija linost Hercegovine njegovog vremena, prvi najozbiljniji kritiar Njegoevog GORSKOG VIJENCA. Posebne zasluge ima veleslavni Osman-paa Resulbegovi,
najvei vojskovoa, upravnik, graditelj i dobrotvor Hercegovine.
Ne samo istorija Trebinja, ve ni istorija Hercegovine ne moe se pisati bez njihovih imena. Pa ni istorija Bosne i Crne Gore! Bez imena Hasan-bega Resulbegovia i biografija Njegoa je nepotpuna!
Resulbegovii Trebinja doprin'jeli su i u istoriji Jugoslavije. Neki su od njih doprin'jeli i u istoriji Albanije, pa
i u istoriji Jemena, na kraju Arabijskog poluostrva. tovie, i u istoriji Sudana, na Afrikom kontinentu.
Evo nekoliko kapitalnih graevina Trebinja, koja su djelo ovih Resulbegovia:
1. Letnjikovac u Bregovima
2. Cisterna u Zasadu
3. Tvrava Ban-Vir
4. Natpis vie gradskih vrata
5. Atik damija (Sultana Ahmeda III). Datum izgradnje ove damije (po hidri 1132) uklesam je na erefetu
minareta. To nam svjedoe i Osman-paina pisma: 25. aprila 1719. on moli Dubrovane da mu u nedjelju, iza urevdana, poalju dva majstora klainara i da mu grade damiju. Dubrovani mu uvaie molbu, te im on odgovara i
zahvaljuje pismom od 22. maja 1719. Prema ovome Atik damija, nazvana i Stara damija, pa i Careva damija, poela je da se gradi u mjesecu maju 1719. i sagraena je iste godine.
6. Osman-paina damija. Poslije osam godina, naime 1728, ili neto prije, isto tako u Kastelu Trebinja,
Osman-paa gradi drugu damiju, ovaj put na svoje ime, te se i dan-danas zove Osman-paina damija. Ova damija
nema nikakva natpisa. Busuladi dri da je sagraena neto prije 1142 (1729), poto je nakon njene izgradnje
Osman-paa optuen kod sultana.1) Po Korau ispada da je izgraena prije marta 1728. 2)
Mnogi misle da ova Osman-paina damija spada meu prve u Hercegovini3). Ona je vea i mnogo ljepa od
prethodne, Atik damije. Prostrana je i svijetla. Zidovi i mihrab (ovalno udubljenje u damiji gdje imam klanja)
ukraeni su divnim crteima, koji pretstavljaju zasebno umjetniko djelo. Predvorje damije je natkriveno jednom
kupolom, dok je itava damija pokrivena eternitom. Ima lijepo vitko minare.
Osman-paina damija je 1910. godine temeljno renovirana. U avgustu 1932. i julu 1938. godine ponovo je
popravljena. Inicijator poslednjeg renoviranja je Ahmed ef. ehovi. Njegovom inicijativom, svakako prihodima
vakufa, podignuti su duani u Biljekoj (kasnije Paievoj) ulici.
Olga irojevi pie:
Damija Osman-pae Resulbegovia (1726) skrnavljena je i oteena u vie navrata jo pre poetka rata, a
na dan svetog Save 1993. sravnjena je sa zemljom (uz damiju, istu sudbinu doivele su jo i kola i vakufska
zgrada). Nije se ustuknulo ni pred mrtvima, sravnjena su sa zemljom sva turbeta, pa ak i sahat-kula, koja se
uzdizala kraj damije. ..Protiv ruenja damija UNESCO se oglasio tek 1997. godine, kada su ve sve bile unitene
(M. Omerdi, Prilozi izuavanju genocida nad Bonjacima 19921995, Sarajevo 1999, str. 2631, 143144). Na
predlog Karlosa Vestendorpa da se obnovi Ferhadija tome se, pre tri godine, suprotstavio tadanji gradonaelnik ore Umievi tvrdnjom da ona Srbe podsea na najcrnje dane ropstva, a damija nije ni nacionalni spomenik bonjakog naroda budui da Bonjaci nisu potomci turskih velikaa koji su vladali Bosnom 500 godina (DANAS,
14. 04. 1998).
Ferhad-paa, poslednji bosanski sandak-beg i prvi beglerbeg (15741588), iz uvene porodice Sokolovia (iz
istoimenog sela kod Rudog) I Resulbegovii u Trebinju potiu, kazuje sauvano predanje, iz domae sredine,
tanije iz Boke Kotorske, od grofova Burovia. A za ruskog istoriara i konzula u Bosni Aleksandra Giljferdinga
(1859) Resulbegovii su domaa muslimanska aristokratija, odnosno domae plemstvo koje je stoleima nasledno upravljalo Hercegovinom i Bosnom.
U toku ceremonije obeleavanja poetka rekonstrukcije Osman-paine damije u Trebinju (5. maja) organizovana masa napala je predstavnike meunarodne zajednice i medija. Bilo je i povreenih. Slino se dogodilo u Banjaluci, gde su lokalni Srbi pokuali da spree polaganje kamena temeljca za Ferhad-painu damiju.

170

Srpske vlasti, danas, bar ne javno, ne osporavaju vie pravo Bonjacima na ponovnu izgradnju unitenih bogomolja. Ali, orgijanje ekstremista u Trebinju najotrije je osudilo samo Srpsko graansko vijee iz Sarajeva, dok
je rukovodstvo Narodne skuptine RS samo pozvalo graane RS na punu toleranciju i meusobno uvaavanje
(DANAS, 8. 05. 2001).
Toliko. Osude nasilja (koje se, valjda, moglo i spreiti) i aljenja nema. A od strane srpske pravoslavne
crkve ve odavno odjekuje muk.4)
Koliko da se zna, gospoa Olga irojevi je Srpkinja, i to pravoslavna.
Meu poznatim imamina Osman-paine damije pominje se Jusuf ef. Fetahagi (umro 1921), jedan od potomaka Osman-paine kerke, udate za Abdul Fetaha, zatim Salih ef. Pervagi.
Osman-paa je gradio damije i van Trebinja, po itavoj Hercegovini.
7. Vakuf-zadubina. Za ove dvije damije Osman-paa je uvakufio (poklonio) nekoliko duana, pa je po tome
cijeli vakuf u Trebinju prozvan po njegovom imen5). Vakufnama (zadubinska povelja, isprava o vakuvljenju) nije
sauvana. Prvih dana poslije okupacije (1878) ovaj je vakuf davao prihod od oko 1.000 forinata, a 1937. i preko
100.000 dinara6). Najpoznatije mutevelije (upravnici) ovog vakufa jesu: Abdurahman-beg Resulbegovi, Jusuf-beg
Defterdarevi i Ahmed ef. ehovi.
Osman-paa je poznat i priznat kao najvei dobrotvor Hercegovine.
I ne samo on. Safet-beg Resulbegovi poklonio je siroadima Turske nekoliko miliona dolara, sve to je privredio du njegovog ivota, sasvim svijestan da nije Turin, ve Hercegovac, Srbo-Crnogorac.
8. Osman-paina medresa. Bila je smjetena u zgradi njegove damije i sluila je kao rasadnik islamske nauke. Ona je davala Hercegovimi - kako se figurativno izraava Busuladi - lijepu kitu ljudi koji su radili za vjeru i
narod.
Od poznatih muderiza (nastavnika, profesora), koji su drali predavanja na ovoj medresi, pominjemo: Salih
ef. Zupevia, Mula Hasan ef. Cvijeti (umro 1854) i Salih ef. Pervagi, koji je vrio, kako rekosmo, i imamsku
dunost u Osman-painoj damiji.
9. Mekteb. U istoj zgradi sa medresom bio je i mekteb, koji je kasnije pretvoren u privatan stan, a koji je
otvorio Osman-paa Resulbegovi.
Ovi su Resulbegovii dali Herceg Novom, Trebinju i itavoj Hercegovini prve uitelje, prve hode i hadije, u
jedno vrijeme kad ih tamo niko nije ni zamislio, kad ih drugi Balkanci nisu imali. Sjetite se samo hadi Hasan-bega
Resulbegovia.
Ovi su Resulbegovii izveli iz svog krila veleslavnog Sabit-pau Resulbegovia, beglerbega Hercegovine,
koji je osvijetlio obraz svim muslimanima svoje Hercegovine, Balkana i itavog svijeta, dokazujui Francuzima Napoleona da jesmo muslimani, ali ne i fundamentalisti. Sjetite se njegove sablje, koja je spasila ivote pravoslavnih
Crnogoraca i Rusa, zarobljenih kod Klobuka !
Akademik, prof. dr Vojslav J. Kora kae : Za dalju gradnju i dovrenje (Trebinja) svakako je najvie zasluga imao Osman-paa, osniva porodice Resulbegovia, i grad je, u osnovnim elementima kako je sauvan sve do danas, u prvom redu njegovo djelo .
I ne samo grad Trebinje ! Djelo ovih Resulbegovia je mnogo tota pozitivnog u istoriji itave Hercegovine.
Zato i ponavljamo da se njena istorija, ako hoemo da o njoj kaemo istinu, vie ne moe pisati bez njihovog imena.
Resulbegovii Trebinja ostavili su potomcima i svoju poslovicu: Nema vee planine od kunoga praga .

___________________
1) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, str. 9
2) KORA, Vojislav: cit. djelo, str. 242.
3) BUSULADI, Mustfa: cit.djelo, str. 9.
4) IROJEVI, Olga: Otpori razumu, list REPUBLIKA, Br. 266-267, uzeli smo sa sajta.
5) BUSULADI, Mustfa: cit.djelo, str. 9.
6) Iden: str. 9.

171

V. OGRANCI PORODICE RESULBEGOVI TREBINJA

Ibrahim-beg Defterdarevi (sin Salih-bega V Resulbegovia), piui o razliitom poimanju porodice, kae:
(...) narod je nazivao porodicu : Resulbegovia fis ili soj (lat. gens), a pojedine ogranke kuama (lat. familia)
toga fisa ili soja .1)
Resulbegovii Trebinja su se brzo namnoili, obina stvar kod primitivnih naroda uopte, a kod muslimana
posebno. Mnoenje je bilo jedna vrsta samoodbrane, da bi se preivjelo, ne samo u okviru porodice, ve i u okviru
naroda, pa i u biosveri. Ovom mnoenju su ili na ruku prije svega porodini geni: Resulbegovii su pravili vie muku djecu, stvar ova koju su nasljijedili od svojih pradjedova Burovia, a zatim i povlaena ekonomska i politika
situacija. Oni su oduvijek bili u dobrom ekonomskom stanju, pa i na vlasti.
Mnoei se, sigurno, oni su se i udaljavali jedan od drugog, otuivali. I dok je kod nekih Burovia Perasta
promjena vjere, islamiziranje Miloa-Mehmeta, izazvalo revoltiranje, a ovo revoltiranje - promjenu prezimena, kod
Resulbegovia Trebinja imamo promjenu prezimena nekih od njih zbog udaljavanja. Dodue ovo nije razlog kod
svih onih to promjenie prezime.
Pomenuti ogranci od Ibrahim-bega esto su uzimali za prezime ime starjeine kue. Tako su se prema svom
ocu hadi Hasan-begu Resulbegoviu, jo u Herceg Novi njegovi sinovi poeli da se prozivaju HADIHASANOVII, a u Trebinju potomci Rifat-bega, Adem-bega i drugih, nazvae se RIFATBEGOVII, ADEMBEGOVII i td.
Neki su se od ovih vraali na staro prezime Resulbegovi, ali su neki i zadrali to novo prezime, pa se dan-danas prezivaju po ocu ili po zanimanju oca OSMANPAII, DIZDAREVII, KAPETANOVII, DEFTERDAREVII i td.
Mi smo pokuali da prikupimo sva ova nova prezimena Resulbegovia i da iznesemo i njihovu posebnu istoriju, koju zbog nedostataka dokumenata i podataka izlaemo ovdje kao odjeljak poglavlja o Resulbegoviima
Hercegovine.
Oni koji e nastaviti ovaj posao, nadam se da e ih odijeliti u posebo poglavlje.

1. DIZDAREVII
Praotac svih Dizdarevia Trebinja je dizdar hadi Hasan-beg I Resulbegovi, roen u Herceg Novom. On je
sve do svoje smrti 1731. godine bio dizdar grada Trebinja, na kojoj su ga dunosti naslijedili njegova tri sina: Hajdar
I, Osman II i Husein I. Po zvanju dizdar, vojni upravnik grada, a poto im je to bio i otac, oni su se prozvali
DIZDAREVII. Tako Dizdarevii imaju tri oca: Hajdara I, Osman II i Huseina I.
Naravno da je za promenu prezimena od ovih sinova jednog Resulbegovia, i to uvenog i potovanog od
svih jo u Herceg Novom, posebno u Trebinje, uticalo i to to je njihov veleslavni stric Osman-paa Resulbegovi,
zajedno sa svim svojim sinovima, osuen od sultana na smrt, pa se u to vrijeme malo ko usudio da kae da je Resulbegovi i van Trebinja, boe sauvaj da je i u kakvoj rodbinskoj vezi sa Osman-paom. Ali je mogue i ono drugo,
to smo ve naglasili u poglavlju o dizdaru hadi Hasan-begu Resulbegoviu, a u vezi stvaranja dinastije dizdara grada Trebinje.
Naglaavamo da su se sinovi hadi Hasan-bega Resulbegovia jo u Herceg Novom prozvali po ocu HADIHASANOVII, pa su se tim prezimenom naseljili i u Trebinje. Po njima je jedan kvart Trebinja nazvan Mahala
Hadihasanovia. Ali, kako rekosmo, oni e to prezime napustiti, nazvae se opet Resulbegovii, a zatim Dizdarevii.
Iz Trebinja Dizdarevii su se rasprostrli svukuda po Hercegovini i Bosni, pa i dalje, jo za vrijeme turske
okupacije i posebno poslije osloboena Hercegovine. I svuda su se istakli kao konstruktivni graani svoje domovine
i drugih zemalja, pa su postigli i visoke poloaje u drutvernoj ljestvici svoje sredine i svog vremena.

172

Koliko za primjer spominjem posljednjeg kajmekama Trebinja Mehmet Dizdarevia, koji se esto nazivao
Resulbegovi, iako je prijelo vie od jednog vijeka to su njegovi pradjedovi promenili to prezime. Zatim Nijaz
Dizdarevi, koga e Jugoslovenska vlada poslati u Albaniju kao svog specijalnog ambasadora, a kasnije e biti izabran i za lana Predsjednitva SFRJ.
2. OSMANPAII
Prvi koji je poeo da se preziva Osmanpai bio je sandakbeg Ibrahim-paa I, najstariji sin Osman-pae
Resulbegovia. Sigurno da se on prozvao tako gord to je sin veleslavnog Osman-pae, koji je stekao tako veliku
slavu ne samo legendarnom odbranom Herceg Novog i June Hercegovine, ve i tu - u njegovoj novoj kapetaniji,
Trebinje, pa i irom Turske Imperije, kuda se borio junaki.
Za njegovim primjerom su se poveli i braa Hasan-beg II, kapetan i muselin Trebinja, pa i Salih-beg II,
najmlai sin Osman-pae. Ali nijedan od njih nije zadrao to prezime za stalno. Oni su se istovremeno prezivali i
Resulbegovii, pa su se ovako Resulbegovii prozivali i njihovi sinovi, potomci.
Salih-beg III, sin pomenutog Hasan-bega II, upotrebio je prezime Osmanpai stalno, bez prekida, ostavljajui
potpunom zaboravu staroslavno prezime Resulbegovi. Tako i njegovi potomci. Stoga kaemo da je on otac svih
Osmanpaia Trebinja, Hercegovine, Bosne, pa i dalje, kud su se rasprtili u borbi za ivot.
Na alost, u naem Registru mi nemamo drugih Osmanpaia, jer ih jo nismo otkrili.

3. KAPETANOVII
GENEALOGIJA KAPETANOVIA
OSMAN-PAA I RESULBEGOVI

IBRAHIM I

SULEJMAN II

_______________
JUSUF III

MUSTAFA II

SABIT III

SALIH VII

JUSUF VII
Sabit III Resulbegovi, paa sa dvije tuge, sin Mustafa-pae II Resulbegovia i unuk Sulejman-pae II Resulbegovia, praunuk veleslavnog Osman-pae I, bio je dva puta kapetan Trebinja, prije oca i poslije njegove smrti. Za-

173

tim je bio i sandakbeg Hercegovine, koju je Namjeravao da otcijepi od Turske Imperije i da je proglasi nezavisnom
dravom. U nekim bojevima po Hercegovini saradnik je Napoleona.
Pored prezimena Resulbegovi, Sabit-paa se esto potpisivao i KAPETANOVI, ne samo pri poslednjem
njegovom kapetanovanju, ve jo pri prvom, to su prihvatili od njega i njegovi sinovi, pa i sljedbenici ovih. Tako se
odjelila od Resulbegovia grana Kapetanovia, koji su se prouli pogotovo u Vitini i Mostaru, ali i po itavoj Hercegovini, pa i u Bosni, Crnoj Gori, Srbiji.
Za ovu promjenu prezimena mislimo da je od presudnog znaaja persekutiranje od strane sultana Sabit-pae i
njegovih sinova, koji su ovako nastojali da zatrave trag njihovog porijekla od Sabit-pae Resulbegovia, branioca
hrianskih Crnogoraca i Rusa.
Imamo podataka da su se neki od ovih Kapetanovia, kasnije, preimenovali u VUJAKOVIE.1)
Sem pomenutog Sabit-pae, oca svih Kapetanovia, prouli su se i mnogi drugi Kapetanovii, kojima se dii
ne samo njihova porodica, ve i domovina.
Koliko za primjer spominjemo visokog jugoslovenskog dravnika Hajra Kapetanovia i njegovog sina.
__________________
1) KOJA, Amel: Sajt SANDZAK: www.sandzak24.net, 05. jula 2004.

4. DEFTERDAREVII
GENEALOGIJA DEFTERDAREVIA
OSMAN-PAA I RESULBEGOVI

OMER I

MUSTAFA I

OMER II

_________________
MUSTAFA III

SALIH VI

OMER III

_____________________
MUSTAFA IV

SALIH VIII

___________________________
OMER IV

MEHMET XI IBRAHIM VI

174

JUSUF IX

MEHMET XII

ABIDA III

DUAN II
Salih-beg VII Resulbegovi, drugi sin Omer-pae III Resulbegovia, roen je u Trebinju, u XVIII vijeku. Kad
je odrastao i zavrio kolovanje, preao je porodino u Travnik, gdje je imenovan na dunost defterdara travnikog
vezira.
Defterdar vezira bio je ef finansija paaluka, neto kao ministar finansija.
Zbog uea u Hercegovakom ustanku od 1875. godine na strani svog naroda, pobunjenih hriana, uhvaen
je i streljan zajedno sa ocem, majkom, sestrom od 2 godina i bratom Mustafom od 5 godina. Ostavio je iza sebe
nekoliko sinova, koji su uspjeli da se skriju.
Po osloboenju Hercegovine od turskog ropstva i prisajedinjenju Austro-Ugarskoj Monarhiji, njegovi su se
sinovi prozvali DEFTERDAREVII2), da bi zatravili svoje porijeklo od Resulbegovia, a po ocu svome, defterdaru
travnikog vezira.
Tako je Salih-beg Resulbegovi pra-otac svih Defterdarevia Travnika i Trebinja, odakle su se rasprostranili
po itavoj Hercegovini i Bosni.
Ovi Defterdarevii esto su pored svog novog prezimena dodavali i staro - Resulbegovi, ne samo da se ne bi
zaboravilo njihovo porijeklo, ve i zato to su bili gordi na to porijeklo.
Meu Defterdareviima istakli su se Muhamet-beg (kod nas MEHMET XI), posljednji kajmekam Trebinja,
zatim njegov sin pjesnik Muhamet-Rudija (MEHMET XII), pa Ibrahim-beg Defterdarevi, Aziz Defterdarevi
i drugi.

175

_______________
1) DEFTERDAREVI, Ibrahim-beg: STARE LISTINE PORODICE RESULBEGOVI, glasnik Zemaljskog muzeja BiH, IX,
Sarajevo 1897, str. 193.
2) BUSULADZI, Mustafa: Resulbegovici, cit. djelo, str. 155, kol. II.

VI. ZNAMENITI RESULBEGOVII HERCEGOVINE

OSMAN-PAA I
(Nastavak iz petog dijela Resulbegovii Herceg Novog)
Svoju studiju o Osman-pai Resulbegoviu istoriar Mustafa Busuladi poinje rijeima: U nizu hercegovakih dobrotvora, koji svojim djelima ostavie neumrlu uspomenu, prvo mjesto zauzima pored Karaozbega Osman-paa Resulbegovi.1)
Prvi dio Osman-paine biografije mi smo izloili
u poglavlju o Resulbegoviima Herceg Novog. Drugi
dio nastavljamo ovdje.
Turci se nisu pomirili sa gubitkom Herceg Novog i okoline, koji 1687. godine oslobodi grof Ivan
Burovi sa svojim saveznicima. Zato sultan, poto je imenovao Osman-bega zapovjednikom Starog Slanoga i
okoline, nareuje mu da brani to mjesto i da nastavi borbu za ponovno zauzimanje Herceg Novog.
Na elu turske vojske, sastavljene u najveem
broju od muslimaniziranih Hercegovaca, Osman-beg
brani Staro Slano, koje oajno napadaju Burovievi
gusari, hajduci, Morlaci, a sa njima i Mleani. Hrianski roak Osman-bega, sada imenovan od Mletake Republike
za guvernera Herceg Novog i svih oblasti June Hercegovine, osloboene i jo neosloboene, cila da to prije zauzme to tursko utvrenje, koje mu je glavna prepreka na putu za Trebinje, pa i za Mostar.
Tada je Staro Slano bila najvanija strateka taka Turske carevine u toj oblasti. Neposredno pored njega nalazila se tursko-dalmatinska granica. Preko Starog Slana prolazila je cesta za Mostar i Dubrovnik, pa i za Trebinje.

176

im se smjestio tu, utaborio svoje vojne snage, Osman-beg je Staro Slano uvstio i pripremio za rat. Snabdio
kule vojnicima, hranom i orujem. Vrio mobilizaciju stanovnitva i popunio redove svojih snaga. Pozvao je i dobrovoljce, naoruao ih i vjebao za ratne operacije.
Od poetka mletako-turskog ili Morejskog rata (1684-1699) Staro Slano je bilo izloeno stalnim napadima
Mleana, gusara, hajduka i Morlaka, koje najee predvodi lino grof Ivan Burovi. Preko Starog Slana oni su ciljali k Mostaru, centru Hercegovakog sandaka, pa i dalje - prema Sarajevu, u kojem je pravcu ve marirao na elu
austro-ugarskih vojnih snaga slavni austrijski pric Ludovik Badenski, koji e zauzeti Beograd, gdje se bori uz njega i
Josip Burovi, brat Grofa Ivana, budui biskup.
Osman-beg brani Staro Slano danonono i oajniki, kao to je branio i Herceg Novi. On je svijestan znaaja
tog utvrenja u sistemu turske odbrane june Hercegovine, kao i stratekih planova njegovog hrianskog roaka.
Zato se oko Starog Slana vre krvavi okraji. Jedan ga Burovi napada, a drugi, muslimanizirani, ga brani. Ma da su
obojica esto na frontu, gdje se krv lije i gine, nikada se ne suoavaju. Oni su svijesni svoje krvne veze. Svaki se od
njih bori za svoja prava i ubjeenja, iskonska i sveta, ali nijedan od njih nee da lije i krv svog roaka, jer krvna je
veza dublja i znaajnija od vjerskih predrasuda i ubjeenja. Ne kae uzalud na narod da krv nije voda. Poslije
vie od sto godina, Veliki Njego e rei:
Ne pita se ko se kako krsti,
No ija mu krvca grije prsi,
ije l'ga je zadojilo ml'jeko.
Osman-beg je, kako smo to ve istakli, vie puta izaao na megdan hrianima, ali nikada nijednom Buroviu.
A istina je da ga ni Burovii nikada nisu izazvali na megdan. Poto se ustoliio u Trebinje, kako saznajemo iz
dokumenata - Trebinjski aga Resulbegovi ubio je dvojicu: bana Budau i nekakvog Miloievia.
Grof Ivan, poto je zaobilaznim putem, preko planinskih goleti Krivoija, prodreo do Trebinja, da bi nastavio
svoje mariranje prema Mostaru, bjesomuno napada Staro Slano, koje je skoro opkoljio sa svih strana. Ne manje
bjesomuno odupire mu se i Osman-beg, koji ovdje nije kao u Hercegnovom, jer ima vezu sa Mostarom u poleini.
I ovdje Osman-beg se ne bori samo protiv Grofa Ivana i njegovih gusara i hajduka. On ima na frontu protiv
sebe i najistaknutije hajduke harambae i njihove ete, kao to su Miho Kolumbara, Milo Lepiri, Boo Luci,
Peria Mandi, pa uskoke voe kao to su Ilija Smiljani i Stojan Jankovi, nikiki vojvoda Vukain, pa i
pobunjeni narod, raju i kmetove. Preko svega on ima prema sebi i najpoznatije mletake vojskovoe, guvernere i
providure, kao to su Perini, Jeronimo Kornar, Aleksandar Molino, pukovnik Da io, pa i uvenog kotorskog providura Aloizi Marcela i druge.
Kud mu gori na frontu, Osman-begu gori i pod nogama. Popovci su mu se pobunili i ujedinili sa Grofom Ivanom. Odrati se u toj situaciji nije mu bilo lako. I pored toga ne da Starog Slana. Borba se ovdje ne vodi danima i
nedjeljama, pa ni mjesecima. Oko St. Slana krv se lije godinama.
Na elu svoje voske Osman-beg esto izlazi iz utvrenja i napada gdje se to od njega trai. Tako je napao i
Trebinje, pa ga oduzeo Grofu Ivanu. O estini borbi oko Trebinja, posebno za manastir Tvrdou, govore toliko ubijenih na obije strane. Meu ubijenima je i ura Burovi, brat Grofa Ivana.
Tada Osman-begu pritiu u pomo i bosanski namjesnik Sulejman-paa Blagajac, Mehmed-paa Kora, kliki
sandakbeg Smail-paa i Redep-paa Nevesinjac. Na kraju mu dolazi u pomo i uveni Daltaban Mustafa-paa. Kad
kola pou niz brdo, svi pritiu da pomognu.
Godinu dana prije zakljuenja mira, 1698, Mleani su, uz pomo pobunjenih Popovljana, napali Staro Slano u
namjeri da otuda prodru i opet oslobode Trebinje i manastir Tvrdou. Na elu svih ujedinjenih snaga nalazio se lino
Ivan Burovi, isproban vojskovoa, strah i trepet za Turke.
Osman-beg je organizovao odbranu i sa oko 200 vojnika regularne vojske izaao je iz tvrave i uputio prema
Carini. Pred vojskom je alaj-bajrak nosio njegov najmlai brat Salih-beg. Kod Obrda humskog doeka ga Grof Ivan i
tu se razvi krvavi boj.
im je vidio svoje roake na elu turske vojske, Grof Ivan se povue u pozadinu svojih snaga i komandu nad
vojskom prepusti mletakom oficiru.
Pred postrojenu vojsku za boj, kao obino, izadje Osman-beg i pozva na dvoboj mletakog komandanta.
Poslije nekoliko zveketa sabljama, Osman-beg probode mletakog komandanta i obije vojske pooe na juri jedna
prema drugoj.
Sva dokumenta govore i istoriari tvrde da su te godine, nedaleko od Carine, saveznici pretrpjeli teak poraz.
Mleani i pobunjenici su se povukli u neredu. Roaci su se, stojei na njihovim konjima, gledali preko durbina.
Poslije ove bitke Osman-beg se vratio u Staro Slano, a svog brata Salih-bega, sa neto malo vojnika, posla u
Popovo polje da umiri pobunjene Popovce i protjera otuda Mleane, Morlake i hajduke.

177

U meuvremenu Popovci su se pribrali od pretrpenog poraza kod Carine, organizovali se i dali odluan otpor.
Kod Veliana se zametnula krvava bitka. Popovce predvodi lino Grof Ivan Burovi, koji zna da je Osman-beg u
Starom Slanom, ali ne zna da je na elu turske vojske jedan drugi Resulbegovi. Tek poslije bitke on saznaje da je tu,
pored nekoliko turskih vojnika, ubijen i Salih-beg Resulbegovi. Potujui njegovu vjeru dade nareenje da ga
zakopaju po turskom obiaju.
Tamo se i danas nalazi mezar (raka), poznata pod imenom Turinov grob, jer su hriani Hercegovine i
itavog Balkana pogreno nazivali Turcima i svoju muslimansku brau.
Pod komandom novog bosanskog namjesnika Daltaban Mustafa-pae, Osman-beg je sa svojim vojnicima
krenuo u protivnapad i situacije se promjenila u itavoj Hercegovini. Pobunjeno stanovnitvo se umirilo, a Mleani i
Morlaci grofa Ivana Burovia, zajedno sa gusarima i hajducima, uskocima, prinueni su Karlovakim mirom (1699)
da napuste teritoriju Hercegovine. Ivanu Buroviu, pod mletakom zastavom i kao guverneru Herceg Novog, ostade
samo taj grad sa uskom okolinom i Gabelom.
Nema sumnje da se u ovim dogaajima i borbama Osman-beg istakao vie puta ne samo junatvom, smjelou i odanou prema sultanu, ve i posebnim sposobnostima u rukovoenju ratnim operacijama. Daltaban Mustafapaa je sigurno o tome odmah raportirao sultanu. Iste godine, 1699, kau da je Osman-beg, fermanom od samog sultana Ahmeda III, proizveden u pau i imenovan kapetanom Trebinjske kapetanije. Zatim i miri-muhafizom. Mi mislimo da mu je titula pae dodjeljena ranije, mogue jo 1690.
V.J.Kora pie: postavljanjem Osman-age Resulbegovia za miri-muhafiza prestaju este promjene na ovom
poloaju kao karakteristika za sav dosadanji period. On je dunost miri-muhafiza vrio neto vie od pune tri godine, sve do imenovanja za miri-miran-muhafiza.2)
Ovako pie i M.Busuladi, koji je disponirao pomenuti ferman. 3)
im je stupio na dunost trebinjskog kapetana (mogue i hercegovakog sandakbega!), njemu estitaju taj
novi poloaj Dubrovani. Tom prilikom, u pismu Dubrovanima, Osman-paa opisuje ovako svoje kapetanovanje:
...u naijem rukama to imamo berat od odakluka, s kojijem sve ove drave i carevi suditi (podanike) jesu
franki (opunomoeni, slobodni) i preporuili su se nami svi suditi, koji su u naem odakluku, da ih mi imamo
teftiiti (nadzirati, istrage voditi) i proces initi, i ako bi koju gode krivicu uinili, vi znate da ih moemo pedepsti
(kazniti).4)
Od sada, kao jako visokog turskog dostojanstvenika, Dubrovani e u svoja dokumenta nazivati Osman-pau
PRESIDENTE.
Zvanje miri-miran-muhafiz nam suerie da je bez sumnje u to vrijeme Osman-paa Resulbegovi bio i hercegovaki sandakbeg, ije je sjedite tada bilo u Trebinju. Ovako se izraavaju istoriari 5). Da je bio sandakbeg
Hercegovine tvrde i H.abanovi, A.Figuri i V.Kora 6). tavie, Figuri misli da je Osman-paa Resulbegovi bio
prvi sandakbeg Hercegovine.
Preseljavanjem u Trebinje, Osman-paa odmah preduzima izgradnju svojih dvorova u Bregovima, luksuznih i
prostranih, gdje se nastanio sa svojom porodicom i devet sinova, od kojih su neki ve bili oenjeni i sa djecom. Od
taga na narodni pjeva pjeva:
Bregovi gdje stanuju begovi.
Da je Osman-beg od 1690. godine paa, dovoljna je injenica da se njegov sinovac Sabit-Mehmed-beg spominje po dokumentima kao paa jo od 1699. godine. Izgleda da je Daltaban Mustafa-paa, raportirajui sultanu o Osman-begu, raportirao i o posebnim junatvima i sposobnostima njegovog sinovca, kome se prije godinu dana ubio
otac u Popovo polje, borei se za Tursku i sultana, pa ih je sultan obojicu istim fermanom proglasio za pae. Nemogue je i zamisliti da je Sabit-Mehmed-beg proglaen za pau prije svog strica Osman-bega.
I jedna druga injenica: Godine 1707. Osman-paa poziva u Trebinje na dogovor sa njim riansko-nikikog
vojvodu Jezdimira Drakuljevia sa jo 12 kmetova iz Nikia, upe i Riana. Vojvoda Drakuljevi je donio razne
berate i fermane da bi uredio svoje odnose prema turskoj upravi u vezi sa nekim novim nametima. Iako su doli po
pozivu i na vjeru, Turci su ih sve iznenada nou pohvatali i posjekli, tjela im bacili u Trebinjicu, a dokumenta spalili. Da nije bio kapetan Trebinjske kapetanije i punomoan, sandakbeg, Osman-paa to ne bi mogao ni smio da
uini.7)
U vremenu od 1. oktobra 1710. do 31. maja 1712. Osman-paa je bio na udaljenom bojitu, sigurno u Rusiji,
koja je u novembru 1710. godine ula u rat protiv Turske, pa ga na dunost Trebinjskog kapetana smjenjuje bratued,
pomenuti Sabit-Mehmed-paa, koji ga smjenjivao na taj poloaj i 1699-1700, kada je Osman-paa izgleda otiao u
Karlovcima, kao lan turske komisije za sklapanje mira.

178

Osman-paa zadnji put se spominje kao kapetan Trebinja 4. decembra 1715. Po Korau on je bio na toj
dunosti sve do juna 1716, kada ga smjenjuje sin Ibrahim-paa. Poslije nekoliko godina spominje se opet kao trebinjski kapetan (20. marta 1722), ali sada on samo smjenjuje na toj dunosti svog sina, koji je u ratnom pohodu.
Ovaj se paa esto spominje u pismima upravljenim Dubrovanima. Konkretno on se spominje u pismu od
25. aprila, pa i u pismu od 22. maja 1719. godine, te u jo nekoliko drugih pisama bez datuma. U jednom od tih pisama, a u vezi pomoi koju su Dubrovani pruili ahu Spahoviu i zubakom knezu protiv hajduka, on pie:
to nam piete da su vai pomagali ahu i knezu zubakom na Konavljam i valja da su pomagali, zato valja
jedan drugijem da pomoemo, da bi se namirili i vai i nai...
Osman-paa je nastojao da odri to ljepe odnose sa Dubrovanima jer je tamo imao svoja imanja. Sem toga,
sva mu je trgovina ila preko Dubrovake Republike i otuda su mu priticali najvaniji prihodi. I Dubrovani su ga
posebno potovali. Oni su na sve mogue naine nastojali da ga odobrovolje, da s njim nau zajedniki jezik i da
tako likvidiraju sporove. Tako, kad je jednom prilikom Osman-paa doao kao gost u jednu pograninu tvravu, kod
turskog komesara za razgraniavanje, i silazio u Konavlje, dubrovaka vlada mu je stavila na raspolaganje kuu i
poslugu8). Oni su ga nekoliko puta pozvali i u posetu Dubrovniku, ali ih Osman-paa nije udostojio.
Jednom prilikom Dubrovani su poslali svog kurira Joza Markovia da se poali hercegovakom sandakbegu
Omer-pai na Osman-pau Resulbegovia i njegove postupke. Markovi je od Omer-pae dobio pismo za Osmanpau u kojemu je bilo nareeno o slobodnom prolazu dubrovakih kurira, o njihovoj sigurnosti i udobnosti. Prilikom susreta Markovia sa Osman-paom, ovaj mu kae: Pasja vjero, to e ove priporuke i bujurunturije od pae?
Koji ja imam strah od pae? to me zavaate s njim? Ako je on paa onamo, ja sam ovdi beg! Zatim je naredio da
Markovia bace u tamnicu najgoru, di je dro sunje i tu me dro vas dan, paka pod veer izveo me i stavio na bolje
mjesto, di jesam noio - pie Markovi. Ujutro ga ipak pustio i Markovi kae: I svak se zaudio ondi ko ga zna
kako sam mu skapulio od njegove ruke.9)
Osman-paa je nastojao da dri to ljepe odnose posebno sa svojim roakom Ivanom Buroviem, guvernerom Herceg Novog i Gabele. Tako, na teritoriji Herceg Novog on otvara skele za trgovinu, pa - na tetu Dubrovnika,
a na korist svog roaka Grofa Ivana - dobavlja iz Novog i Risna sir i vunu10), zbog ega je imao otre sukobe sa
Dubrovanima, pogotovo kad je otvorio skele u graninim selima Stravi i Dubi, pa i u Konavlima.
Kad je zaplijenila jedna grupa hajduka neko brano na 18 konja, koje je prenoeno u Trebinje, gdje je tada
vladala oskudica, Osman paa pie Ivanu Buroviu:
Ti mi pisa da je mir i ja ne samo dignu topove, nego jote i mae puke raji, a ti ni dignu topove ni oruje
raji, neg eto tvoji ljudi uinie onu stvar. Zato ako je mir, ini sve taman tako, ako nije, pii mi, da znam.11)
Dubrovani ine sve da zavade ova dva roaka i da se zatvore skele na teritoriji Herceg Novog. Godine 1719.
Osman-paa propisuje nove takse za prelaz robe, koe, kordovana, gvodja, svinja, ita, konja, vune, stoke, tekstila i
kolonijalne robe iz Dubrovnika u Hercegovinu. Sukobi se izotravaju i Dubrovani se, ne videi izlaza iz situacije,
1721. godine odluuju na jedan od najteih koraka protiv Osman-pae: da ga ubiju i da zatrae od Porte ruenje svih
kula, u kojima su se straari pretvorili u umrukdije (carinare)12). Ali do toga ne doe.
Godine 1714. kapetan Osman-paa javlja narodu da je stigao ferman iz Istanbula za popravak i utvrenje BanVira. Pomo se trai od kadiluka Ljubinje, Cernica i Novska Bekija. Oni e poslati zidare i erahore (graevinski
radnik koji radi pod nadzorom majstora). U junu 1715. Osman-paa moli Dubrovane da mu poalju 40-50 erahora i
5-10 klaara i kamenara koji cepaju (lome) kamen. Hrana i plaa dae im se potpuno. 13)
Ban-Vir se utvruje kao specijalna odbranbena ispostava prema Mletakoj Republici, poto je izgubljen
Herceg Novi. Pad Herceg Novog je uzrok naglog razvoja Trebinja.
Po nareenju Osman-pae, oko zidina tvrave Ban-Vir iskopava se hendek (arapov), gdje je doveo vodu iz
Trebinjice i tako okruio grad. Ovaj je hendek dugo bio jedan od najveih atrakcija grada. Zasipanje hendeka je
pocelo 1910. i konano je zasut 1932. godine.
Isroriari su miljenja da za igradnju Ban-Vira svakako najvie zasluga je imao Osman-paa, osniva porodice Resulbegovi, i grad je u osnovnim elementima kako je sauvan sve do danas, u prvom redu njegovo djelo.14)
Kao miri-miran-muhafiz, Osman-paa je zaduen da uvijek bude spreman za eventualni napad od Mleana,
kao i da dri u pokornos povjereni narod, koji se nikada i nikako nije mirio sa turskom okupacijom. Pod njegov
nadzor su tri kadiluka: Novska Bekija, Cernice i Ljubinje.
Godine 1721. Osman-paa je iao u Ljubinje da gradi damiju15). Iste godine, po sultanovoj zapovjesti,
sagradio je u Ljubinje tvravu.16)

179

Kada je kapudan Mustafa-paa htio da gradi damiju u Poitelju godine 1723, zamolio je Osman-pau da mu
nadzire gradnju. Istovremeno on gradi i svoj najnoviji saraj (dvor) u Ljubinju, u Ban-Viru konak, a u Bregove - nove
letnje dvorove.
U Ban-Viru stanuje sa porodicom samo preko zime. Ljeto provodi u Bregovima i u Starom Slanom. U ovo
vrijeme Osman-paa sigurno ima i svoj harem, kao i sve pae tog vremena.
Dvije godine kasnije, 1725, dobio je od Porte zapovijest da iznova gradi palanku u ljubinjskoj kasabi.17)
Osman-paa se proslavio kao graditelj i dobrotvor ne samo u Trebinju, ve i na itavom prostranstvu Hercegovine. Tako su njegovom zaslugom dograene i ojaane tvrave u Humu (iznad Pridvoraca), u Gomiljanima, na
Drijenu, na Bjelin Dolu (danas Hum), u Lugu itd.
U jednom pismu Dubrovanima javlja da je odredio 15 ljudi u planinama da uvaju put od hajduka i da niko
ne prenosi robu u Herceg Novi, poto je uvijek bio za dobre odnose sa Dubrovnikom, koji je neprijateljski raspoloen prema Mletakoj Republici.
Busuladic pie: Za vrijeme svog kapetanovanja i paovanja Trebinjom i okolinom Osman-paa je svojim
dobrotvornim djelima ostavio neumrlo ime u povijesti ovog grada ijem je procvatu najvie doprinio. Ono to je
Gazi Husrev beg za Sarajevo, Osman-paa je za Trebinje.18)
Postoje dokumenta koja nedvosmisleno, sasvim jasno i nepobitno dokazuju da je Osman-paa sagradio u
Trebinju dvije najvee i najljepe damije, podigao je bedem oko Staroga Grada, tri tabije, kule, mnoge duane i
privatne zgrade.
Za vrijeme njegove vladavine Stari Grad je utvren tabijama atovia, Landrovia, Salahovia i Hadihasanovia. Sem navedenih pominje se i Osman-paina tabija, kao i jedna druga velika tabija19). Svaka tabija je imala
svoju strau i posadu. Osman-paina je imala 17 azeba (vojnika)20), dok je velika tabija, po Skariu, imala 25 vojnika21). Za vrijeme rata posada je poveana. Na Hadihasanovia tabiji bili su smjeteni topovi, koji su pucali prilikom Ramazana i drugih muslimanskih sveanosti.
U tabijama su stanovali dizdar i kapetan.
Od kula, koje je podigao Osman-paa, pominju se Hendekska, Divanhanska i etvrtasta kula u Ihisaru (kako
je nazvan Ban-Vir), kod sadanje gimanzije, slina Gazi Husrev-begovoj kod njegove damije u Sarajevu. U kuli je
bio smjeten sat, koji se vidio sa istone i zapadne strane. Sat je funksionisao do austrijske okupacije (1878), kada je
dignut. Ne zna se taan datum gradnje te sahat-kule, ali se u narodu o Osman-pai kao dobrotvoru i graditelju pjeva:
Osman-paa on je iz Novoga.
On je gradu temelj udario,
U gradu kulu nainio
I u kulu sahat dobavio,
Iz Mletaka za trista dukata.
U Zasadu, pokraj same ceste, Osman-paa je sagradio i jednu drugu kulu, ije se ruevine i danas vide. Kula
je imala odbrambeni karakter, kao i Birindi kula, koja se nalazi iza Draindola, u neposrednoj blizini dubrovake
ceste.
U blizini kule u Zasadu, Osman-paa je iskopao jednu cisternu (atrnju). Ovaj hairat (dobrotvorno djelo), nakon skoro tri vijeka, slui svojoj svrsi i dan-danas, pa Hercegovci blagoslove Osman-pau kao svog dobrotvora.22)
Uz pomenude dvije damije u Trebinju, Osman-paa je sagradio medresu, mekteb, divan-hanu, ders-hanu,
menzil-hanu (svratite), sahat-kulu, konak i dvije druge kule. Radi zatite graana podignuta su dva emera (tunela)
oko 20 metara dugaka, koji i danas djelimino postoje. Ovi su tuneli, u ratno doba, sluili kao skrovita za starce,
ene i djecu. Na ulazu su imali gvozdena vrata.
Iza Staroga Grada, na etiri mjesta, bio je izlaz na Trebinjicu, i to: mala vrata i Ihesar, juni ulaz i ulaz
kod mekteba. Na ulazu kod mekteba stajale su lae, koje su sluile kao prevozno sredstvo izmeu Staroga Grada,
Polica i Divara. Osman-paa je jo 1721. godine poruio u Dubrovniku jednu barku, u koju je moglo da stane 2.000
oka materijala i ije je dno bilo iroko.
U Osman-paino doba Trebinje naglo raste. I ne samo grad, ve i okolina napreduje u ekonomskom i drutvenom pogledu. Raste i broj stanovnika. U Trebinju su se namnoile mahale. Na porast broja stanovnika uticao je i
sliv izbjeglica iz Herceg Novog i Risna. Tako se jedna mahala Trebinja nazvala Risanska mahala. Jedna druga se
nazvala Hadihasanova, sigurno po imenu Osman-painog brata, kao i tabija, u kojoj je on, kao dizdar Trebinja,
sigurno stanovao.
O graevinskoj djelatnosti Osman-pae svjedoi jedan hudet (sudska presuda) erijatskog suda u Ljubinju,
izdan u junu ili julu 1746. godine (u dumadel ahiri godini 1159), koji je pisan na turskom jeziku, a arapskim slovima. Donosimo ga u poglavlju Dokumenta.

180

Kad je radi vee sigurnosti Trebinja sagradio 1721. godine vanjsku tvravu i bedem oko Starog Grada, kako
se to vidi iz pomenutog hudeta, Osman-paa je vie gradskih vrata postavio sledei natpis:
Obradujte se pravovjerni, jer e doi pomo od Boga i skora pobjeda.
U ime Boga ovu tvravu izgradi 1134 miri-miran trebinjski muhafiz Hazreti Osman paa.
Prvi dio natpisa je na srpsko-hrvatskom jeziku, a drugi na turskom23).
Prema tome, moemo rei da se prvi dio odnosi na nosioce tog jezika, a drugi na nosioce turskog jezika. O
kakvoj je skoroj pobjedi snivao ovaj paa svijestan svog slovenskog porijekla, koji je svojim oima vidio hriansku
raju kako se laa oruja da protjera sa svojih ognjita one, koje e jedan drugi Resulbegovi, njegov pra-pra unuk, sa
prezrenjem nazvati GOLOGNJATE AZIJATSKE?!
Ko su ti pravovjerni, kojima se obraa i kurai ih da e stii skora pobjeda?!?!
O emu nam svjedoi ovaj natpis, njegov jezik, obraanje i bodrenje na skoru pobjedu?!?!?!
Kako ete vidjeti u nastavku, sultan je skidao glave paama i za najbeznaajnije stvari. Smjelost da se natpis
grada pie na srpsko-hrvatskom jeziku je bez presedana. Pogotovo to obraanje i bodrenje za skoru pobjedu. Osmanpaa je bio musliman, ali ne i Turin. On je bio Sloven, Hercegovac, pa i patriota. Ne zaboravite da je godina 1721va!!! Te godine ni hriani, ni svoje ime, pa ni u potaji, nisu pisali na srpsko-hrvatskom jeziku! Boe sauvaj i kakvo
obraanje pravovjernima za skoru pobjedu! Tih godina, tako neto nisu se usudili da uine ni popovi, pa ni vladike.
Ni na vrata svojih crkava i manastira nisu se usudili da tako neto napiu!
Godine 1719. Osman-paa je sagradio damiju na ime sultana Ahmeda III, u Kastelu (Starom Gradu) Trebinja. Ona je poznata pod imenom Stara damija, Arik damija ili Careva damija.
Poslije osam godina, naime 1728. ili neto prije, isto tako u Kastelu Trebinja, Osman-paa gradi drugu damiju, ovaj put na svoje ime, te se i dan-danas zove Osman-paina damija. Ona je ljepa i mnogo vea od prethodne.
Obije damije Osman-paa je izgradio svojim parama. Zatim je za njih uvakufio (poklonio) nekoliko duana,
pa je po tome cijeli vakuf (zadubina) u Trebinju prozvan po njegovom imenu 24). Vakufnama (zadubinska povelja,
isprava o vakufljenju) nije se sauvala.
Prvih dana poslije okupacije (1878) ovaj je vakuf davao prihod oko 1.000 forinta, a 1937. i preko 100.000
dinara.25)
Po izgradnji svoje damije, budui i u dubokoj starosti, Osman-paa se povukao u miran ivot, sav srean,
okruen mnogobrojnim unucima i praunucima, kao i graanima Trebinja, koji su ga potovali i cijenili, bili mu
zahvalni za sva znaajna djela i dobra koja je uinio Trebinju i Hercegovini. Poslednje dane svog ivota provodio je
u Bregovima, kraj Trebinjice, pecajui ribu i igrajui se sa malianima svojih sinova i svojih unuka.
Kau da zavidnici, koji su ga jo od mladosti pratili na svaki korak i spletkarili protiv njega, ne ostavie ga da
umre u tom miru i spokojstvu, koje je stekao ne samo svojim znojem, ve i krvlju. im je izgraena i poela da
funksionie nova damija, Osman-paa je optuen u Istanbulu da je napravio damiju ljepu od sultanove i da je
naredio da se u hudbi spominje njegovo ime. Kao odgovor na ovo stie iz Istanbula specijalni izaslanik sa sultanovim
fermanom, kojim se skida sa poloaja kapetana Trebinja sin Osman-pae Resulbegovia Ibrahim-paa i na njegovo
mjesto se imenuje nekakav Zahir, koji je sigurno doao u Trebinje zajedno sa izaslanikom, da bi odmah preuzeo tu
dunost. Istim fermanom Osman-pai se oduzima poloaj mutesarifa, pa i malikana vlakih resmova iz Nevesinja i
okoline (glavni izvor prihoda Osman-pae), koja se daje Ali-agi ariu iz Stoca, mogue glavni intrigant protiv
Osman-pae. Preko svega, toboe zbog izdaje (habest-i zuhur sebep ile) Osman-pau i njegovih devet sinova sultan
osuuje na smrt. Zajedno sa sinovima on se poziva da se pretstavi pred sultanom u Istanbulu.
U njegovom romanu FANOLA (Pritina 1956, drugo izdanje eneva 2001), knjievnik Kaplan Burovi
opisuje jednog drugog pau, koji se isto ovako osuuje od sultana na smrt toboe habest-i zuhur sebep ile, a ustvari
da bi se opljakao, da mu se oduzme sve to je stekao u toku ivota, znojem i krvlju, uvijek u slubi sultana.
Ali ovdje, kod Osman-pae imamo i nesto drugo: Obradujte se pravovjerni, jer e doi pomo od Boga i
skora pobjeda.
Vie je nego sigurno da sultan i njegovi ljudi nisu mogli da javno optue Osman-pau za taj natpis i za
njegovo znaenje, jer bi to sluilo suprotnom smjeru, za potpirivanje tih pravovjernika da se angauju za skoru pobjedu i da jo vie volje, cijene i potuju Osman-pau, da ga proglase za patriotu, za ehita. Zato pravi razlog hapenja i
likvidiranja maskiraju toboe veom ljepotom njegove damije od sultanove.
Ipak nisu izostavili ono habest-i zuhur sebep ile, koje nam otkriva pravi smisao njegovog likvidiranja.
Poslije skoro tri vijeka, u Tirani (Albanija) e se likvidirati jedan potomak ovog Osman-pae. I za likvidiranje
ovoga uinjeno je jedno slino maskiranje, pa i jedno slino autodemaskiranje. Kanjavaju ga toboe za neprijateljsku propagandu, a u presudi priznajun da je u Albaniji pretstvavljao politiku i ideoloku diversiju.

181

Osman-paa sakri djecu kod nekog svog kmeta u Zagori (6 km od Trebinja), pa sa svojim zetom Abdul
Fetahom (njegovi su potomci Fetahovii, nastanjeni u Mostaima) ode u Istanbul da moli od sultana Ahmeda III
pomilovanje. Poto to nije postigao, Osman-paa Resulbegovi je pogubljen javno, pred sultanom, 1730. godine,
zajedno sa svojim zetom.
Odmah poslije toga izdahnuo je i sm sultan.
Mustafa Busuladi kae:
Osman-paa spada u najvee vakife i dobrotvore Hercegovine. U znak sjeanja i zahvalnosti neumrlom
vakifu, svake se godine, uz Ramazan, ui hatma u novoj damiji za njegovu duu.26)
Vladislav Skari pie za Osman-pau: Bio je vrlo vrijedan i energian ovjek. U prepisci izmedju Dubrovana i trebinjske gospode najvie ima njegovih pisama; ima ih vie od stotine. Na svakom poloaju, koji je zauzimao,
interesovao se i brinuo za sve. I narod i podlone mu age drao je vrlo strogo. Sa Dubrovanima je podravao prijateljske veze, ali je znao i energino progovoriti s njima, kada je mislio, da su mu uinili to krivo...27)
Kako rekosmo, Osman-paa je imao devet sinova i nekoliko kerke. Od njegovih sinova identificirali smo:
sandakbega Ibrahim-pau I, kapetana Trebinja Kasuma, Omer I - trebinjski dizdar, kapetan i miri-miran Hasan II,
Arslan II - vekil svog brata Ibrahim-pae I, Jahja I i Salih II, isto tako esto vekil svog brata Ibrahim-pae I.
Od kerki zna se da je jednu, mogue najstariju, udao za Abdula, sina Fetaha, iz Mostaa.
O Osman-pai postoji bogata literatura, koju smo ve djelimino citirali.
_________________
1) BUSULADI, Mustafa: c.stud., str. 11.
2) KORA: c.d. str. 262.
3) BUSULADI: cit. djelo, str.4.
4) KORA: cit, djelo, str. 254.
5) PRELOG, dr Milan: POVIJEST BOSNE U DOBA OSMANLIJA,- dio II, str. 164, Sarajevo (bez godine).
6) KORA: cit.djelo, str. 26, biljeka 18.
7) Iden: str. 169.
8) HAJDARHODI, H.: Trebinje i ostala Hercegovina za vrijeme tzv. Drugog morejskog rata, asopis NAE MORE, Br. 5-6,
Dubrovnik 1965, str. 217.

182

_________________
9) Iden: str. 215-216.
10) SKARI: c.d. str. 57.
11) HAJDARHODI: cit.djelo, str. 217.
12) VINAVER, V: DUBROVNIK I TURSKA U XVIII VEKU, Beograd 1960, str. 82.
13) BUSULADI: cit. djelo, str. 6.
14) KORA: cit. djelo, str. 211-212.
15) SKARI: cit. djelo, str. 30.
16) BAAGI: c.d., str. 92.
17) SKARI: cit.djelo, str. 5.
18) BUSULADI: cit.djelo, str. 4.
19) SKARI: cit.djelo, str. 5.
20) BUSULADI: cit.djelo, str. 7.
21) SKARI: cit.djelo, str. 7.
22) BUSULADI: cit.djelo, str. 11.
23) SKARI: cit.djelo, str. 43.
24) BUSULADI: cit.djelo, str. 9.
25) Iden: str. 9.
26) Iden: str. 11.)
27) SKARI: cit.djelo, str. 66.

183

SANDAKBEG IBRAHIM-PAA I
Ibrahim-beg je najstariji sin veleslavnog Osman-pae I Resulbegovia. Roen je u Herceg Novom negdje oko
1660. godine i borio se pored svog oca za odbranu tog grada. U oba Morejska rata on uzima aktivno uee u ratnim
operacijama, uvijek pored svog oca, koga esto zamjenjuje na dunost trebinjskog kapetana.
Po prvi put se u dokumenta pominje kao kapetan 18. januara 1719. Izgleda da je te godine, ili i koju godinu
ranije, Osman-paa abdicirao sa dunosti kapetana Trebinja u korist svog najstarijeg sina, koji je u meuvremenu, za
vojne zasluge, proglaen od sultana i paom.
Na poloaj trebinjskog kapetana Ibrahim-paa je bio sve do 1731. godine, kada ga smjenjuje sin Sulejmanpaa. U meuvremenu, kao vekili, njega su zamjenjivali na toj dunosti i otac i braa, pogotovo Hasan-beg, Salihbeg i Jahja-beg. Ovaj se posljednji 1728. godine i spominje kao kapetan Trebinja.
Godine 1729. njegov otac pada u nemilost kod sultana i osuuje se na smrt sa svim svojim sinovima. Za kapetana Trebinja sultan imenuje nekakvog Zahira, koji je pokuao da pohvati sve sinove Osman-pae i da izvri
nareenje sultana, da ih pogubi. Neke je i uhvatio, pogubio, konkretno Jahja-bega, mogue i Kasem-bega, pa i jedno
dva-tri druga, ali ne i Ibrahim-pau sa ostalim sinovima Osman-pae, koji su se skrili kod svojih kmetova u okolini
Trebinja, dok je Osman-paa, sa zetom Abdul Fetahom otiao u Istanbul na pokajanje sultanu i tamo ubijen.
Poto je pomilovan od sultana, Ibrahim-paa se 18. januara 1731. godine imenuje za miri-miran muhafiza
Trebinja. Kratko vrijeme on je vrio i tu dunost i dunost kapetana Trebinja. Zatim dunost kapetana Trebinja
naputa u korist svoga sina, jer ga sultan iste te godine, 1731, imenuje na dunost hercegovakog sandakbega, kome
je sada sjedite bilo u Mostaru, glavni grad Hercegovine. Tu Ibrahim-paa prelazi porodino, sa svojim dvorom. On
se i kasnije, pa i 1164 (1746) spominje kao kapetan Trebinja, ali je to siguno neka greka. Te godine, zbog bolesti, on
je preao iz Klina u Trebinje, u dvorove izgraene od njegovog oca Osman-pae, gdje se spremao da umire, mogue
otrovan os svojih suparnika.
Za vrijeme njegovog kapetanovanja reali su se nemiri u Hercegovini i u susjednoj Bosni, pogotovo na
crnogorskoj granici prema trebinjskoj kapetaniji. Radi toga je bio u stalnoj prepisci sa crgogorskim Vladikom. Ta pisma imaju svoju vanost ne samo radi pograninih pitanja, vec i za tadanje odnose meu vjerski razdjeljenom jugoslovenskom braom, koju su vladajue klike, vjerski zatrovane, hukale jedne protiv drugih. On je imao prepisku i sa
grofom Stanislavom Ivana Burovia, guverner Herceg Novog, koji ga naziva roakom.
U to doba Crna Gora je bila samo djelimino osloboena od Turaka, samo oko Cetinja, gdje se bez prekida
vila zastava slobode i nezavisnosti, bez obzira to tu slobodu i nezavisnost turski sultani ne priznaju sve do 1880.
Vei dio Crne Gore stenjao je pod turskim ropstvom, kako na jugu Cetinja, prema Albaniji, tako i na istoku i sjeveroistoku, prema Srbiji, takoe porobljenoj od Turaka. Severozapadna Crna Gora bila je u okviru Hercegovine, gdje
je isto tako, zajedno sa itavom Hercegovinom, stenjala pod turskim ropstvom. Primorski gradovi Crne Gore su u
ropstvu Turaka (Ulcinj, Bar), Mleana (Budva, Boka Kotorska), kasnije u ropstvu Austrijanaca.
Dok je Ibrahim-paa kapetanovao u Trebinju, na stolici bosanskog vezira sjedio je Ali-paa Hekimoglu. U
ovo vrijeme Austrijanci napadaju Bosnu. Turska vojska je trpjela poraz za porazom. Ali-paa pozove pod svoj bajrak
sve zavisne kapetane.
Kapetan Ibrahim-paa Resulbegovi, u svojstvu miri-miran-muhafiza trebinjskog, mogue i kao sandakbeg
Hercegovine, odmah mu se odazva i sa svojim Trebinjcima, uvijek spremnim za rat, kree prema Sarajevu i Banja

184

Luci. U odlunoj bitci pod Banja Lukom, koja se izmeu Austrijanaca i Bosanaca odvila 4. avgusta 1737. godine,
Ibrahim-paa se istakao ne samo hrabrou, ve i posebnim sposobnostima vojskovoe, kao dosledan sin svog
slavnog oca. Poslije dobijene bitke, ime se i rat zavrio, Ali-paa je darovao sve istaknute junake, meu kojima na
poseban nain Ibrahim-pau.1)
Za ratne zasluge, odmah poslije bitke kod Banja Luke, sultan odlikuje Ibrahim-pau najviim ordenima Turske imperije i imenuje ga sandakbegom klikog sandaka, koji je izgleda donosio vie godinjih prihoda od hercegovakog. Po svemu on je nastavio da vri i dunost hercegovakog sandakbega. Tada mu i guslar narodni ispjeva
pjesmu:
Od Trebinja pai Ibrahimu
Dade kliki sandak na Krajinu.
Za Ibrahim-pau su guslari spjevali mnoge pjesme, slavei ga kao velikog junaka i dobrog ovjeka, koji je
mudro vladao i proslavio svoje Hercegovce, posebno Trebinjce, irom Bosne i Turske imperije.
U novim okrajima Turske carevine, na ratitima Balkana, Evrope, Azije i Afrike, on se ponovo istie posebnom hrabroku i vanrednim sposobnostima dalekovidog vojskovoe. Za te nove vojne zasluge, 7. jula 1742. godine,
sultan mu dodjeluje nove ordene i titulu mutesarifa, pa ga imenuje i za sandakbega Zvornika, prostraniji i sa vie
godinjih prihoda od klikog sandaka, koji mu nije oduzet. U zvanju zvornikog sandakbega i sa titulom mutesarifa spominje se u aprilu 1743. godine. Poslije tri godine, negdje prije 1. marta 1746, nanovo se spominje kao kliki
sandakbeg. Skari misli da se on nanovo imenovao na tu dunost.2)
Za svo vrijeme njegove vladavine kao hercegovaki, kliki i zvorniki sandakbeg, on se nije odijelio od njegovog Trebinja. Iako roen u Herceg Novi, gdje je i odrastao, on je preko svega volio Trebinje
Kao hercegovaki sandakbeg on je poao sa vojskom u pomo svom roaku Hasan-begu Resulbegoviu,
kajmekam Ulcinjaj, koga bjehu opkolili u tvravi grada pirati Ulcinja sa piratima Tripolisa. Poto je potuen od
pirata, povukao se u Zvornik.
U prolee 1746. godine Ibrahim-paa prelazi iz Zvornika u Klin. Odmah poslije nekoliko dana osjeti se bolesnim. Poto je bio i u godinama, punio devedesetu, pomislio je da mu se blii smrt, pa se zato odmah preselio u
Trebinje, eljei da umre u dvoru izgraenom od oca Osman-pae, na Bregove, a i da bi bio okruen od svojih ljudi,
sigurnih, jer je izgleda posumnajo da su preduzeli njegovo trovanje. Tu, u Trebinje, umro je 1750.
Ibrahim-paa se esto prezivao i Osmanpai, ali nikada nije napustio za definitivno ni prezime Resulbegovi.
Pogotovo to nisu uinili njegovi sinovi, koji su bili gordi na odak prezime Resulbegovi, pa nisu upotrebljavali ni
oevo Osmanpai.
Koliko zmano do sada, ostavio je iza sebe dva sina: Sulejman-pau II i Arslan-pau IV. Oni sainjavaju
glavno porodino stablo trebinjskih Resulbegovia, koje e se granati u dvije jako razvijene loze.
Hamdija Kreevljakovi kae za Ibrahim-pau da izgleda "nije bio onako vrijedan i energian kao Osmanpaa, ali je bio dobar ovjek"3). Vojislav Kora dodaje: "Bio je uven i van Trebinja".4)

____________________
1) KREEVLJAKOVI, Hamdija: Bitka pod Banja Lukom 4.VIII.1737, separatni otisak iz KALENDARA NARODNA UZDANICA
za 1937, Sarajevo, str. 15.
2) SKARI: cit. djelo, str. 15 i 30.
3) KREEVLJAKOVI, Hamdija: Kapetanije - str. 140.
4) KORA, Vojislav: cit. djelo, 256.

185

SANDAKBEG SULEJMAN-PAA II
Sulejman-beg je prvi sin sandakbega Ibrahim-pae
I Resulbegovia, unuk slavnog Osman-pae. Roen je u
Trebinju negdje poetkom XVIII vijeka.
Videi vanredne sposobnosti svog sina, Ibrahimpaa ga od malena drao pored sebe i svesno ga pripremao
da nasljedi i produi slavu i dostojanstvo svoje porodice,
ve proslavljene ne samo u Trebinju i irom Hercegovine,
ve i irom Bosne i Turske imperije. On mu angauje i posebne uitelje, pa i tjelohranitelje. A kad je odrastao, poslao
ga u Istanbul na kolovanje, u specijalnoj Vojnoj akademiji,
gdje su se vaspitali samo sinovi sultana i najviih dravnih
dostojanstvenika.
Istiui se posebnom hrabrou i vojnim sposobnostima ne manje od oca i proslavljenog djede, sultan ga jo
vrlo mladog dekorie medaljom hrabrosti, pa mu dodjeljuje
i in vieg oficira. Jo kao studenta alje ga na razne dunosti, pa i na ratite.
Poetkom 1731. godine on smjenjuje oca na dunost kapetana Trebinja. Tada nije imao vie od 30 godina, a
ve je od sultana proglaen za pau. Kadgod je pratio oca sa vojskom na koje ratite, predvodio je hercegovake trupe. Tada ga na dunost trebinjskog kapetana smjenjivao esto stric Hasan-beg II Osmanpai-Resulbegovi, a i roak
Salih-beg IV Resulbegovi.
Poslije oeve smrti, u jednom dokumentu od 25. novembra 1751. godine, spominje se kao bivi kliki mutesarif1). Nema sumnje da je na dunost klikog sandakbega i mutesarifa imenovan od sultana im mu se otac povukao u Trebinje zbog bolesti. Kora kae da je po oevoj smrti postao paa i dobio kliki sandak na upravu, to
znai da je bio i sandakbeg. I Dubrovani, u pismu od 29. maja 1750. godine, kau mu da im je drago to je "u
dobrom zdravlju doao sa Klisa na odak" 2). U to vrijeme, sigurno povodom smrti svog oca i imenovanja na dunost
klikog sandakbega, on ide i bosanskom veziru u posjetu.
Od kad je stupio na dunost klikog sandakbega, poloaj trebinjskog kapetana ustupio je Hasan-begu
Osmanpaiu (Resulbegoviu).
U jednom dokumentu od 27. januara 1752, on se spominje kao trebinjski paa, ali se istovremeno naziva i
klikim mutesarifom. Ovo znai da je i te godine bio na dunost klikog sandakbega. Na toj se dunosti spominje i
1756. godine. Upravo te godine, na vezirovu zapovijest, Sulejman-paa gradi kulu od kamena u Koritima, izmeu
Biljee i Gacka. Tu je i ranije bila kula, koja je kontrolisala prolaze u tom kraju, ali su je hajduci sa narodom i
etama iz Crne Gore popalili i poruili.
Upravo zbog upada ovih crnogorskih eta, godine 1756, turska vojska, pod komandom vezira Mehmet-pae
(koga zamjenjuje na elu vojske njegov ehaja Osman-paa) polazi iz Bosne na Crgu Goru. U tom su pohodu
uestvovali i Trebinjci i svi Hercegovci. Pozvan je i Sulejman-paa da sa svojom vojskom krene na Crnu Goru. Tada
on, 19. oktobra 1756, javlja Dubrovanima da mu je od vezira dola zapovijest da kupi vojsku iz njegovih gradova i
kasaba i da je vodi na Crnu Goru. Po ratnom planu njegova je vojska trebala da stigne na Gatako polje do 26. oktobra i da se tu sjedini sa bosanskom vojskom. On moli Dubrovane da mu za vojsku poalju 50 oka crnog praha,
200 oka olova i 500 oka pirinca.3)
I pored svih vojnih priprema, do napada na Crnu Goru nje dolo. Vladika Sava, uz podrku guvernera Stanka
Radonjia i ostalih crnogorskih glavara, sporazumio se sa Sulejman-paom i tako uspio da mirnim putem sredi stvari:
pristao je da plati hara i da obustavi napade Crnogoraca na Hercegovinu. Svakako da se na ovome nije ostalo.
Ratoborni vladika Vasilije, po svom povratku iz Rusije, nije prihvatio ovaj sporazum. On se energino suprotstavlja
Sulejman-pai, pozivajui narod na otpor protiv Turaka. Istovremeno i protiv Mleana, koji su u to vrijeme bili prijatelji sa Turcima. Zbog ovoga, krajem novembra iste godine, Turci su nanovo poli na Crnu Goru.
I pored vrlo ilavog otpora Crnogoraca, koji su se borili za svaki kamen svoje drage domovine, turska vojska
je u jaini od oko 40.000 ratnika prodrla do eva i uputila se ka Cetinju. Poslije nekoliko uspjeha, zbog snanih
jesenjih kia, Turci su morali da prekinu ratovanje i da se povuku u svoje gradove.
Poetkom 1757. godine potpisano je primirje u Nikiu, za to je mnogo doprinio i Sulejman-paa, pa je
svakako uticao za primirje kod bosanskog vezira. Crnogorci su opet pristali da plate hara, a obavezali su se i da vie
nee slati svoje ete u "turske" krajeve.

186

Za razliku od Sulejman-pae Ljubinjca, koji je neko vrijeme bio i trebinjski muhafiz, Sulejman-paa
Resulbegovi, koji je istovremenik sa njim, esto se u dokumenta naziva i Sulejman-paa Trebinjac.
Misli se da se prva kavana u Hercegovini javila u Mostaru 1664. godine4). Tada se u Mostaru, protiv kave,
digla velika hajka, pa je ak uporeena, kao porok, sa vinom. Poto je postala neophodna navika ljudi, zaveden je
monopol na prenje i tucenje kave (pod nazivom tahmiz), koji je ukinut u Bosni i Hercegovini tek 1868. godine. 5)
Za puenje duvana, sultan Murat IV (1623-1640) kanjavao je smru.
Sulejman-paa Resulbegovi i puio je duvan i pio je kavu, pa i vino i rakiju, da ne govorimo o drugim stvarima. Dubrovnik mu je jednom prilikom poslao nita manje vec 50 oka kave. 6)
Vodei luksuzan ivot kao nijedan od Resulbegovia do tada, on se esto nalazio u finansijskim nevoljama,
koje je pokuavao da rjeava zajmovima kod Dubrovana, uvijek bazirajui se na prihode sa malikane na dubrovakoj skeli i na stonske slanice, koje su pripadale porodici Resulbegovi od vremena Osman-pae. Da bi dopunio svoje
blagajne on esto udara razne globe stanovnitvu.
Dok je Sulejman-paa bio trebinjski kapetan, neki Alija optui ga u Istanbul da on vara svijet i ini nasilje.
Budui da stvar nije odgovarala istini, Trebinjci poslae u Istanbul mahzar (kolektivna molba, peticija upuena od
naroda) sa potpisima 20 najuglednijih graana, koji opravdae pau. Iza toga doe ferman kojim se Sulejman-paa i
dalje zadrava na istom poloaju.
Tube naroda i njegovih protivnika ne prestae. Godine 1757. nanovo ga tue u Istanbul. Zato ga sultan jedno
vrijeme otstranjuje od dravnih i narodnih poslova. Poto se opet vratio na svoj raniji poloaj, godine 1768. ponovo
se ale na njega. Ovaj put ne bez razloga.
Dubrovaki podanici su ubili na Carini 1768. godine Ali-bega Brakovia, koji im je dodijao. To je izazvalo
prilinu uznemirenost meu trebinjskim muslimanima. Dubrovani su potplatili Sulejman-pau i on se za njih zauzeo, u vezi sa ovim sluajem, kod bosanskog vezira. Ovo iskoriste njegovi protivnici da opet intrigiraju protiv njega
u Istanbul. Tako je zbog toga imao dosta neprilika i sultan ga zato internira u Skoplje.7)
Njegovi su neprijatelji i smiljeno i planski radili da ga udalje sa vlasti u Trebinje. A kad su to postigli, okrenuli su se i protiv njegovog maloletnog sina, Jusuf-bega. Oni su uinili sve da u Trebinje otmu vlast Resulbegoviima, upotrebljavajui za to ne samo smicalice, intrige i lai, klevete, ve i mito.
Sulejman-paa im se energino suprotstavi i, poslije dugih napora i podmiivanja na sve strane, uspio je da se
u maju 1769. godine izvue iz internacije i vrati u Trebinje. Tada mu je sultan dao na upravu Banjaluki kraj.
Sulejman-paa upravlja Banja Lukom kao sandakbeg, ali stanuje u Trebinje, u svojim dvorovima na Bregove, gdje se osjea sigurnijim, a i da bi branio sina od intriga trebinjskih velikana, koji su nastavili svoju borbu za
vlast.
U aprilu mjesecu 1775. godine imenuje se klikim mutesarifom, ali on opet ne izlazi iz Trebinja. Samo kad ga
sultan 1775. godine imenovao muhafizom u Nikiu, u blizini Trebinja, on odlazi tamo. 8)
Poslije kratkog vremena izgleda da je u Nikiu i umro.
Hamdija Kreevljakovi pie za njega: "Kao paa nije ostavio iza sebe lijepu uspomenu. On je bio gramziv za
novcem i u tome je bio pravi antipod svoga oca i djeda".
Drao je i harem, ali je iza sebe ostavio samo dva sina: Jusuf-bega IV i Mustafa-pau III.

_________________
1) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, cit.djelo, str. 154, kol. II.
2) KORA, Vojislav : cit.djelo, str. 256-7.
3) Iden: str. 53.
4) Iden: str. 393.
5) Iden: str. 393.
6) Iden: str. 393.
7) KAPIDI, H.: VEZE DUBROVNIKA I HERCEGOVINE U XVIII VIJEKU, Sarajevo 1939, str. 25.
8) BUSULADI : cit. djelo, str. 155, kol. II.

187

GENEALOGIJA RESULBEGOVIA TREBINJA

- Podloza Jusufa III SULEJMAN II
___________________
JUSUF III

MUSTAFA II

SALIH V

SABIT III

AHMET I

KAPETANOVII

____________________________
ISMAIL I

MEHMET IX

___________
JUSUF VIII

MEKIJA

_____________

RAKIP

MEHMET X

VAHDET I

ZLATAN I

VAHDET II

188

SABIT IV

KAPETAN HASAN-BEG II
Hasan-beg je etvrti poznati sin slavnog Osman-pae Resulbegovia, po kome se esto nazvao i Osmanpai. Rodio
se u Starom Slanom, u burne dane Morejskog rata. Osman-paa, misljei da mu se brat hadi Hasan-beg ubio u ratu,
daje svom sinu njegovo ime, da bi ga tako oivio. Poslije nekoliko dana ispostavilo se da je hadi Hasan-beg iv i
zdrav.
Mladi Hasan-beg je od malih nogu pokazivao posebne sposobnosti. Otac ga alje na kolovanje u Istanbul,
naravno - u Vojnoj akademiji, odakle se vraa sa inom jusbae (kapetana). Starijeg sina Ibrahim-pau i jusbau
Hasan-bega Osman-paa je drao pored sebe skoro u svim svojim ratnim pohodima, kao svoje tjelohranitelje.
Godine 1729, kada sultan osuuje na smrt Osman-pau sa svim njegovim sinovima, novoimenovani kapetan
Trebinja Turin Zahir, poto je ubio pet sinova Osman-pae (Kasum-bega, Omer-bega, Jahja-bega i dva druga), uinio je sve da mu uhvati i ostale, posebno Ibrahim-pau i Hasan-bega, koji je u meuvremenu postigao in bimbae
(majora). Sakrit i branjen od svojih kmetova, on se spasi krvave sablje Turina Zahira i - poto ga novi sultan
pomilovao - vrati se u Trebinje.
Godine 1731. spominje se kao dizdar ovog grada 1). Kako se zna, do tada dizdar Trebinja je bio njegov stric
hadi Hasan-beg, koji je upravo tih dana umro. Sinovi hadi Hasan-bega I, Hajdar I, Osman-beg II i Husein-beg I,
koji su ga esto smjenjivali na dunost dizdara, tada se nisu nali u Trebinje, bili su na dalekom ratitu sa vojskom,
pa zato sandakbeg Ibrahim-paa I Resulbegovi, na poloaj dizdara Trebinja imenuje svog brata bimbau Hasanbega II, sigurno kao vekila najstarijeg sina hadi Hasan-bega I. Kad se Hajdar-beg I Resulbegovi-Dizdarevi vratio
sa ratita i zauzeo poloaj dizdara, koji je naslijedio od oca, bimbau Hasan-bega sultan imenuje za miri-mirana Trebinja2). Sa ovom titulom on e se dosta esto spominjati sve do 2. avgusta 1774. godine. Jedan put, 2. jula 1769,
spominje se kao COMMANDANTE. Nema sumnje da je bio i komandant-kapetan Trebinja, ali kao vekil svojih
roaka. On je na toj dunosti zamjenjivao vrlo esto ne samo svog brata Ibrahim-pau, ve i njegovog sina Sulejmanpau, posebno - kako emo vidjeti - Sulejman-painog sina, mladog Jusuf-bega.
Godine 1746, poto se razboli Ibrahim-paa i doe iz Klisa u Trebinje, na njegov poloaj klikog sandakbega
imenuje se njegov sin Sulejman-paa, koji je do tada bio kapetan Trebinja. Zato, na ispranjeno mjesto kapetana Trebinja, sultan imenuje Hasan-bega, kome je u meuvremenu dodjelio i titulu pae. Kao takav on se spominje u dokumenta od 1756. i 1758. godine, jer je Sulejman-paa imao neprilika, a njegov najstariji sin - Jusuf-beg - jo uvijek
bjee jako mlad da bi ga zamjenio.
Godine 1761, kada se na poloaj kapetana Trebinja imenuje Jusuf-beg, budui jako mlad i nesposoban za taj
posao, u Trebinju poee nemiri. Kako emo vidjeti, ajani (velikai, bogati zemljoposjednici, istaknuti feudalci i
funksioneri lokalne vlasti) Trebinja, poto mu svrgnue i internirae oca, uinie sve ne samo da i njega svrgnu sa poloaja kapetana Trebinja, ve da mu otmu i prihode sa dubrovake malikane i sa stonskih slanica.
U ovo vrijeme u Trebinju se bjee razbuktala borba za vlast. Poloaj trebinjskog kapetana spasie za Resulbegovie i, konkretno, za sina Sulejman-pae, upravo Hasan-beg Resulbegovi, koji je i sm bio jedan od najveih
ajana Trebinja i Hercegovine, ali poten i principijelan.
Podran od vezira bosanskog i od samog sultana, Hasan-beg uze 1765. godine u svoje ruke svu vlast, pa sve
do 1772. godien3) bio je na poloaj trebinjskog kapetana, vie ne kao vekil mladog Jusuf-bega, ve kao ajan, koji je
vladao u njegovo ime, kao njegov regent.
kolovan i jako inteligentan, preko svega odvaan i smio, neustraiv, Hasan-beg je imponovao svima duboko
potovanje. On je bio jako uvaena linost Trebinja, to se jasno vidi i iz bujruldije od 13. oktobra 1765. godine, gdje
mu sultan pie:
"Kapetan trebinjskog grada spada u mladie, pa nema sposobnosti da upravlja poslovima kapetanije (rije je
o Jusuf-begu IV)...Nama su neki pouzdani ljudi javili da si ti, spomenuti bee, sposoban da uopravlja poslovima, a
da je teko vriti naloge i dijeliti pravdu, dok se ne uloi sav trud, da se izvravaju visoki nalozi i valijine bujruldije,
to se izdaju. Stoga e ti odsada biti ajan u spomenutom kadiluku, te e ulagati sav trud, da se vre visoki nalozi i
bujruldije, i od tebe e se pitati i traiti i dobro i zlo, koje se tie spomenutog kadiluka".4)
Hasan-beg vlada Trebinjem najsavjesnije, pa su mu zahvalni i graani i stanovnici kadiluka-kapetanije,
sandakbeg i vezir, pa i sm sultan. Preko sviju zahvalan mu je i bratued Sulejman-paa, posebno njegov sin Jusufbeg, jer im je Hasan-beg spasio poloaj kapetana Trebinja, koji im zamalo ne otee neprijatelji, spremni da im otmu i
imovinu, prava i prinadlenosti.
Jusuf-beg, ivei i radei uz Hasan-bega, pod njegovim posebnim staranjem i panjom, ubrzo se osposobi da i
sm vri tu dunost.

189

Verovatno u vezi sa ovom dunou, Hasan-beg se 12. decembra 1768. godine spominje kao prvi muselin
(upravno-administrativni poverenik vezira) u Trebinju. On e se i kasnije esto spominjati kao muselin.
Potovan od svih, Hasan-beg je umro u Trebinju negdje poslije 1774. godine, u dubokoj starost. Ostavio je iza
sebe sina Salih-bega III, koji je drao za prezime ocev nadimak Osmanpai, pa su se i njegovi potomci samo tako
prezivali, ostavljajui zaboravu pravo prezime svojih pradjedova. Ovako, sin Hasan-bega Resulbegovia je prvi otac
svih Osmanpaia Trebinja, Hercegovine, pa i dalje, kuda su se rasprtrili u borbi za ivot.

________________
1) KORA, Vojislav: cit, djelo, str. 272.
2) Iden: str. 49.
3) Iden: str. 271.
4) Iden: str. 259.

190

KAPETAN JUSUF-BEG III

Jusuf-beg je prvi sin sandakbega Sulejman-pae Resulbegovia. Roen je u Trebinju oko 1745. Dok se njegov djed Ibrahim-paa starao za vaspitanje svoga sina Sulejman-pae, posveujui mu posebnu panju, Sulejmanpaa, koji se odao raskonom ivotu i ejfovima, nije brinuo mnogo za svoju djecu, pa ni za sinove, ni za Jusuf-bega,
koji je po primagenituri bio predodreen da ga naslijedi. Kako smo ve naglasili, za njega se vie starao oev stric
Hasan-beg II Resulbegovi.
Po Korau, Jusuf-beg je stupio na dunost kapetana Trebinja 1761 i vladao je sve do svoje smrti 1791. godine.
Kad je stupio na dunost kapetana, Jusuf-beg nije imao mogue ni 16 godina. Bio je jako mlad i sasvim
neiskusan.
Razlog stupanja na vlast u takvoj dobi bile su neprilike koje su u to vrijeme snale njegovog oca, koji jedno
vrijeme biva otstranjen od sultana sa svih dravnih dunosti, pa i interniran u Skoplje.
Koristei se njegovim neiskustvom, trebinjski begovi, age i ajani otimaju mu odmah prihode sa malikane na
dubrovakoj skeli i sa stonske slanice, pa su pokuali da ga zbace i sa kapetanske dunosti i da na taj poloaj dovedu
svoga ovjeka. Borba se za poloaj kapetana Trebinja vodila nekoliko godina. Mladi Jusuf-beg skoro nije ni shvaao
to se to radi oko njega, emu se cilja, dok mu otac iz internacije nije mogao pritei u pomo.
Tada stupa na scenu Hasan-beg II Resulbegovi-Osmanpai, koji je i prije vie puta smjenjivao na dunost
kapetana Trebinja Sulejman-pau, pa i njegovog oca (svog brata) - Ibrahim-pau. Energian i iskusan vladanju kapetanijom, on odmah organizuje Resulbegovie i njihove prijatelje u Trebinju, koji piu veziru u Sarajevo i trae za kapetana Hasan-bega.
Bujruldijom bosanskog vezira od 13. oktobra 1765. godine, Hasan-beg se imenuje ajanom u trebinjskom
kadiluku, pa i muselinom (zastupnik vezira), te kao takav vri i sve dunosti trebinjskog kapetana, drei pored sebe
mladog Jusuf-bega i starajui se da ga to prije osposobi za tu dunost.
Pod nazorom Hasan-bega i uz njegovu svestranu pomo, Jusuf-beg je napredovao u upravljanju kapetanijom,
osposobio se i polako poeo da preuzima u svoje ruke dunost kapetana. Godine 1772. on potpuno preuzima vlast od
Hasan-bega1). Te godine vidimo ga na elo jednog odreda vojnika kako polazi u rat protiv Rusije, gdje ga pozvao
sultan. Na tom ratitu se pokazao ne samo hrabrim, ve i sposobnim da komanduje vojskom, dostojnim Resulbegoviem. U njegovim ilama poela je da vri krv njegovih veleslavnih predaka.
Kako se vidi iz jedne bujruldije od 31. marta 1773. godine, koja ga titulie plemiem i viim oficirom, odmah
im se vratio sa ruskog bojita on je imenovan i za ajana, pa je poao stopama svojih predaka ne samo kao slubenik,
ve i kao vojskovoa. Nagraen i dekorisan od sultana, on se osmjeli i uze definitivno svu vlast kapetanijie u svoje
ruke, pa i sablju zavitla kao pravi Resulbegovi.
Us svestranu pomo svog velikog i plemenitog strica Hasan-bega, Jusuf-beg je povratio svoja prava i na
malikanu u dubrovakoj skeli i na prihode sa stonske slanice. Godine 1778. i 1779., kao kapetan, kako vidimo iz
jednog dokumenta, on naplauje plate trebinjskih aga i nefera (obinih vojnika) iz prihoda pomenute malikane i stonske slanice. Sigurno je to uinio i mnogo godina prije.
U dokumentima se posljednji put spominje 13. aprila 1791. godine. Izgleda da je negdje u to vrijeme umro.
Ostavio je iza sebe sina - Salih-pau V, koji ga naslijedio na poloaj trebinjskog kapetana.

_____________
1) KORA, Vojislav : cit.djelo, str. 271.

191

SALIH-PAA V
Salih-beg je jedini sin kapetana Jusuf-bega III Resulbegovia, unuk sandakbega Sulejman-pae. Rodio se u
Trebinju negdje oko 1765. godine i kolovao se u Istanbulu, u Vojnoj akademiji, sa sinovima sultana, i odabranim sinovima vezira, paa, begova i ajana Turske imperije.
Godine 1791., poslije smrti svoga oca, Salih-beg dolazi na njegov poloaj kapetana Trebinja.
Da je bio kapetan Trebinja za sada nemamo dokumenata, ali to izlazi iz konstrukcije izraza Mustafe
Busuladia: "Iza sebe (Salih-paa) je ostavio sina Ahmed-bega, ali je kapetanska cast prela na Ibrahim-pau...".1)
Na njegovoj listi trebinjskih kapetana Kora ga nema. Poslije Jusuf-bega IV, Kora rea Mustafa-pau II
Resulbegovia, a to je mlai brat Jusuf-bega IV, znai - stric Salih-bega V. Ali, pored imena Mustafa-pae, Kora
postavlja godinu 1815. A do te godine ko je bio na poloaj Trebinjskog kapetana? itavih 25 godina! Ne samo da je
bio Salih-beg, ve - poslije njega - i neki drugi, koje smo mi ve spomenuli u naem izlaganju. Tek poslije njih e na
taj poloaj doi Mustafa-paa II, ali ne 1815, jer je umro 1800. Paa iz 1815. je Mustafa III, kako emo to vidjeti u
nastavku.
Tako nema sumnje da je Salih-beg bio trebinjski kapetan, ne samo zato to mu je to bio otac, pa je po tradiciji
i trebao da ga na toj dunosti naslijedi, ve zato to je i prije oeve smrti, iako vrlo mlad, postigao vii vojni in,
zatim i titulu pae, koju mu sultan dodjeljuje za posebne zasluge na frontu.
Kao dosljedan Resulbegovi, on je vitlao sablju sa jednog ratita na drugo, misljei da njega ni sablja ne sjee,
ni kurum ne hvata. Ali eto, jednog dana, i njega, kao i mnoge druge, vratie u Trebinje na nosila, mrtvog. Na nekom
ratitu, tamo u Aziji, zgodi i njega kurum neprijateljski posrijed grudi i pade s konja da vie nikada ne ustane i ne
vidi ni Trebinje, niti porodicu.
U Starom gradu Trebinja Salih-paa je posjedovao vie kua. Trebinjci Salih i hadi Osman Solakovi kupili
su od njega nekoliko kua, koje su se nalazile izmeu mekteba (gdje je bio prije Drugog svijetskog rata) i Malih
vrata. Nema sumnje da su ove kue naslijeene, a ne steene od Salih-pae. Ovako se po prvi put dokumentuje da
Resulbegovii Trebinja prodaju neto svoje. Do sada su samo kupovali. Pa ni Sulejman-paa, njegov djed, koji je bio
poznat kao rasipnik, nije nita prodavao.
Salih-paa je poginuo mlad i ostavio iza sebe maloletnog sina Ahmet-bega, koji ga nije mogao naslijediti na
poloaj trebinjskog kapetana. Da se ne bi desilo kao sa Jusuf-begom, kome zamalo otee trebinjski ajani poloaj
trebinjskog kapetana, Resulbegovii se zdogovore i predloe veziru u Sarajevo za kapetana Trebinja Sabit-Mehmetpau Resulbegovia (kod nas je registriran kao MEHMED VI), jednog dalekoh roaka Salih-pae V, a ne Ibrahimpau II, kako to pie Mustava Busladi.
Kako se zna, Salih-paa V imao je i strica - Mustafa-pau II. Zato Resulbegovii nisu predloili njega da ga
naslijedi na poloaj trebinjskog kapetana - ne znamo. Mogue je ovaj tada bio na nekom viem poloaju, sa vie
prihoda.

___________________
1) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii - str 181, kolo. I.

192

MEHMET-PAA VI
Mehmet-beg je jedini sin Salih-bega IV Resulbegovia, koji se 1737. i 1738. godine spominje na dunost
trebinjskog kapetana, kao vekil sandakbega Sulejman-pae II Resulbegovia. Po imenu svog oca, Salih-beg ga
nazvao Sabit-Mehmet, pa ga tim imenom sreemo svugdje po dokumentima. Rodio se u Trebinju negdje oko 1735.
godine i kolovao se u Istanbulu, pa je vrlo mlad postigao i vii oficirki in.
Kora, pozivajui se na H.Kreevljakovia, kae da je 1764. Mehmet-beg nasljedio svoga oca na dunost
dizdara Trebinja. Naime, te je godine Salih-beg umro. A ovo znai da je Mehmet-beg tada imao oko 30 godina, ako
ne i vie.
Imenujui se dizdarom Trebinja, Mehmet-beg prima od sultana, sigurno za posebne zasluge u kojem ratu,
timar u Ralorini od 3.168 akci godinjeg prihoda, to je u to vrijemi bila jedna znaajna suma 1). Kao dizdar sigurno
se istakao po bojitima, pa mu sultan dodjeluje i titulu pae. Sa ovom titullom nam ga spominje Vojislav Kora. 2)
Kao paa, poslije smrti svog rojaka Salih-pae VI, imenuje se na njegovo mjesto, na poloaj trebinjskog
kapetana, poto je sin ovoga, Ahmet-beg, bio vrlo mlad, pa ga nije mogao naslijediti.
Kako smo ve vidjeli, njegov djed Sabit-Mehmet-beg III, bio je 1710-1712. godine vekil svog slavnog strica
Osman-pae Resulbegovia na dunost trebinjskog kapetana. Pa i njegov otac, Salih-beg IV, kako ve rekosmo,
godine 1737. i 1738. bio je vekil sandakbega Sulejman-pae, isto tako na dunost trebinjskog kapetana.
Mehmet-paa VI po redu je trei nasljednik Salih-bega I, najmlai brat Osman-pae, koji stupa na dunost
vladara Trebinja, ali ne vie kao vekil, ve kao kapetan, odabran od samih Resulbegovia i imenovan od bosanskog
vezira, a potvren na tu dunost i od samog sultana. Resulbegovii uinie ovo da im se ne bi ponovilo ono to im se
40 godina prije desi sa Jusuf-begom IV, ocem Salih-pae VI.
Skari ga spominje i kao muselima, pa i sa titullom miri-mirama.
Poto je imao dva imena (Sabit-Mehmet), istoriari ga esto mijeaju sa njegovim roakom Sabit-paom III,
koji je ivio u isto vrijeme. Tu i tamo nazivaju ga Sabit-paom, a ne rijetko i Mehmed-agom.
Ne znamo kada je preminuo ni koga je ostavio iza sebe. Mogue je da se grana Salih-bega I, etvrtog sina
Resul-bega I Sulejmanagia, iz Hercegnovog, ugasila sa njime.
Na dunost kapetana Trebinja nasljijedio ga Sabit-paa III, sin Mustafa-pae II Resulbegovia.

______________
1) KORA, Vojislav: cit. djelo, str. 253.
2) Iden: str. 604.

193

MUSTAFA-PAA II
Mustafa-beg je drugi sin sandakbega Sulejman-pae II Resulbegovia, mlai brat maloletnog kapetana Trebinja Jusuf-bega IV, kome zamalo tebinjski ajani ne oduzee kapetanstvo. Roen je u Trebinju i kolovao se kao
skoro svi sinovi Resulbegovia u Istambulu.
Poslije vojnih pohoda po svim frontovima, gdje ga slao sultan, vraa se u rodni grad kao paa, natovaren
svakojakim odlikovanjima, koja su mu prekrila grudi.
Kad je umro njegov brat Jusuf-beg 1791. godine, Mustafa-paa je bio u Hercegovini. Tako, njegovog maloletog sina Ahmet-bega, mogao je da smijeni i on, a ne rodjak Mehmet-paa VI (Sabit-Mehmet-paa). Ne znamo koji
je razlog to Mustafa-paa ne dolazi na poloaj kapetana Trebinja jo tada. Mogue je bio na nekom drugom, znaajnijem poloaju.
Pa i kad je umro Mehmet-paa VI, opet ne dolazi na poloaj trebinjskog kapetana Mustafa-paa, ve njegov
sin Sabit, veleslavni paa sa dvije elenke i sandakbeg Hercegovine, koji je snivao da otcijepi tu pokrajinu od
Turske i da je proglasi za zasebnu dravu.
Kako smo ve rekli, kad je Sabit-paa imenovan na poloaj sandakbega Hercegovine, na poloaj kapetana
Trebinja dolazi njegov otac.
Mustafa-paa je izgleda na ovom poloaju i umro, negdje 1800. godine, pa za kapetana Trebinja opet, po
drugi put, imenuje se Sabit-paa. I Busuladi kae da je Mustafa-pau, na dunost trebinjskog kapetana, naslijedio
sin Sabit-paa Resulbegovi-Kapetanovi.
Kora spominje Mustafa-pau kao kapetana Trebinja i 1815, pa i 1818. godine, sigurno poveden za Simbischenovom listom od 08. januara 1818, gdje se sa prezimenom Huseinbegovi (sigurno pogreno) biljei kao trebinjski kapetan Mustafa-paa. Pa i iz 1815. godine imamo jedno pismo koje ovaj Mustafa-paa pie svome tastu Dautbegu Redeppaiu sa poloaja kapetana Trebinja. Za ovima se poveo i Busuladi. Ovaj Mustafa-paa, trebinjski
kapetan iz 1815 i 1818. godine, postojao je, ali on nije sin Sulejman-pae II, niti otac Sabit-pae III. Imamo posla sa
jednim drugim Mustafa-paom, sinom Omer-bega II Resulbegovia, koga mi u ovoj knjizi biljeimo kao Mustafapaa III.
Mustafa-paa II nije mogao biti 1815 i 1818. godine trebinjski kapetan iz dva razloga:
1. Nije vie bio iv.
2. I da je bio iv, njegov sin Sabit-paa III, jo 1807. godine, zbog odbrane hriana (Crnogoraca i Rusa) pod
zidine Klobuka, pada u nemilost kod sultana, koji ga suspendira sa svih poloaja i duosti u vojsci i dravnoj administraciji. Upravo zato, odmah poslije smrti svoga oca, 1809. godine, sinovi Sabit-pae se sele za stalno iz Trebinja i
instaliraju se u Mostar, mijenjajui i prezime Resulbegovi u Kapetanovi.
Mustafa-paa ostavio je iza sebe veleslavnog sina Sabit-pau III.

194

BEGLERBEG SABIT-PAA III

Sabit-beg je sin Mustafa-pae II Resulbegovia, unuk Sulejman-pae II. Roen je u Trebinju negdje oko 1745. godine. Vie studije zavrio je u Istanbulu, zajedno sa sinovima sultana i najviih turskih
dostojanstvenika, istiui se uenjem i praksom,
posebno sa svojom smjelou i fizikim sposobnostima. Kau da je sablju vitlao virtuozno, dok u upotrebi kubure nije imao druga. Dan-danas se Resulbegovii odlikuju kao vanredne niandije, to izgleda
imaju u krvi i u porodinoj tradiciji. Sjetite se da je i
sablju i kuburu virtuozno upotrebljavao i grof Ivan
Burovi, guverner Herceg Novog. Jedan e drugi
Resulbegovi, u maju 1956, kao student Universiteta
u Skoplju, uiniti senzaciju u gaanju s pukom.1)
Sem njegovog maternjeg srpsko-hrvatskog jezika, govorio je perfekt i turski, persiski, arapski, grki, francuski, ruski, bugarski i njemaki. Bio je poliglota i imao je irok vidokrug iz vie oblasti nauke i ivota. Sem njegove
vanredne obrazovanosti, njega je posebno krasila i vanredna muka ljepota. Bio je visok, lian i bojan, plavih slovenskih oiju i plave valovite kose. Pravi Herkul.
Zbog njegovih vanrednih sposobnosti sultan ga esto upotrebljavao u diplomatskoj slubi, kao svog izaslanika i specijalnog ambasadora.
Po Mustafi Busuladiu, koji se oslanja na pomenuta dokumenta, Sabit-beg je bio paa sa dvije tuge (elenke).
elenka je bila kita perja, koja se drala na vrh kape ili kacige, nad elom. Ona je bila oznaka painskog dosto- janstva, jer su
samo pae imale pravo da je imaju na kapi. Sandakbeg je nosio jednu elenku, beglerbeg - dvije, vezir - tri, a veliki vezir etiri ili pet, prema zaslugama. Ovo znai da je Sabit-paa bio beglerbeg - vojni i civilni komandant vee oblasti, sastavljene
od vie sandaka. Ne znamo da je u to vrijeme ma koji paa Hercegovine bio sa dvije tuge. Izgleda da je Sabit-paa Resulbegovi prvi.
Sabit-paa je imenovan na mnoge dunosti u Trebinju, Hercegovini i Bosni, mogue i dalje. Po Baagiu, 1789. godine bio je zvorniki mutesarif i muhafiz2). U Zvorniku su vladali mnogi Resulbegovii, kao i u Klisu i Bihau, posebno u
Mostaru. Godine 1791. Sabit-paa postao je miri-miran-muhafiz bihaki3). Izgleda da je na tu dunost imenovan poslije
februara, jer ga u februaru te godine dubrovaki dokumenti spominju kao miri-miran AL PRESIDIO DI BIHAC4). Nakon
dvije godine, 1793, on je hercegovaki muselim5). Po Skariu on se kao muselim spominje i 20. marta 1801. godine.
Kako vidite, ne samo Hercegovina, ve i Bosna, postala je prostranstvo njegovog vladanja, a - kako emo videti u
produetku - i posebnih znaajnih aktivnosti, koje se pruaju u pravcu Istanbula, u samo srce Turskog carstva, pa - i protiv
samog sultana.
Sabit-paa je nasljijedio na poloaj trebinjskog kapetana svog roaka Mehmet-pau VI Resulbegovi (Sabit- Mehmet),
poslije smrti ovoga, negdje 1795-te godine. Na ovaj poloaj on dolazi dva puta: prvi put prije svog oca, Mustafa-pae, a zatim
i poslije njegove smrti, negdje 1800. Zato se i prozvao KAPETANOVI. Njegovi sledbenici, sa ovim novim prezimenom,
proslavie se u Vitini, posebno u Mostaru, centru i glavnom gradu Hercegovine.
Svi koji piu o njemu kau da je bio visoko obrazovan, bistar i sa jako irokom kulturom. Uz to i sa iskristaliziranom
nacionalnom svijeu. On je znao sasvim dobro da nije Turin, ve Hercegovac, Srbo-Crnogorac. Preko svega, on je sasvim
dobro znao da je turski sultan, poslije tolikih znaajnih usluga, koje mu je uinio Osman-paa Resulbegovi, sred Stambola
odrubio glavu ovome u znak zahvalnosti, pa ga i optuio za izdajnika. Osman-paa, ne samo za Resulbegovie, ve i za itavu
Hercegovinu bio je i ostaje hazretlija, ehid, svet i jako potovan. Zato je nemogue da je Sabit-paa zaboravio svog
veleslavnog ukundjeda, Hazretli Osman-pau i krvavi zloin turskog sultana. Mogue da nije shvatio pravi razlog njegovog
likvidiranja, ali je svakodnevno, ulazei i izlazei, itao na vrata svog rodnog grada poruku svoga ukundjede, Osman-pae:
Obradujte se pravovjerni, jer e doi pomo od Boga i skora pobjeda .

195

to je vie rastao, to se vie obrazovao, utoliko je svjesniji bio da je u slubi jednog nezahvanika i kriminalca, zloinca, bezdunika, jednog tueg vladara za njega i njegov porobljeni narod, jednog okupatora. Tako je gledao ne samo u sultana
Selima, pod iju je komandu bio skoro sav svoj vijek, ve i njegovog nasljednika sultana Mahmuda II (1808-1839), koji e i
njemu doi glave.
Oko 40 godina prije njegovog roenja, od Osmanskog carstva se otcijepila i izala kao zasebna drava Maar- ska. U
isto vrije se otcepljuje od Osmanskog carstva i Rumunija. Poee da se otcepljuju i azijatske, pa i afrike ze- mlje. Pa i Ballkan
je poeo da se kree, drma i trese od ustanaka. Be, godine 1774, sklapa traktat sa Crnom Gorom. U 4 lanu tog traktata
pisae:
"Ako se oslobodi od turksog ropstava srpska teritorija, Gornja i Donja Zeta, tvrave Podgorice i abljaka, kao i sva
teritorija do ua Bojane, priznae se Crnogorcima".
Austrijanci su ve otrili sablje da udare na Tursku i da otcijepe Balkan od njenog ropstva. Isto tako i Rusi. A on - ta
da ini?! Da eka skrtenih ruku sa dvije elenke na glavi?! Da eka da drugi rijee sudbinu njegovog naro- da?! On jedan
od vrlih Resulbegovia, Burovia?!
Sve je ovo Sabit-paa znavao sasvim dobro, vidio je svojim oima i osjeao u svojoj dui. Nema sumnje da se u
njegovoj dui rodila misao da otcijepi od turskog ropstva Hercegovinu, ako ne i itavu Bosnu, i da je proglasi za slobodnu i
sovranu zemlju, nezavisnu, kao susjedna Crna Gora. Nema sumnje da u te godine on nije vidio spremniju i sposobniju,
prikladniju osobu od njega samog da uini to djelo, koliko velianstveno, toliko i svijeto, pa i neophodno. Ovo nam potvruju
i njegovi konkretni demari.
Sabit-paa je za ovo poeo dogovore sa veleslavnim skadarskim buntovnikom, vezirom Kara Mahmud-paa Buatljijom.
U Sabit-paino vrijeme pada i Napoleonov pohod na nae dalmatinske krajeve, kao i ukinue drevne Dubrovake Republike, koja gubi svoju vjekovnu samostalnost. General Lauriston zaposjede Dubrovnik 27. maja 1806, a dekretom od 31.
januara 1808. zvanino bi ukinta drevna i veleslavna Dubrovaka Republika. Odlukom od 31. oktobra 1809. godine Dubrovnik sa ostalom Dalmacijom pripojen je novoimenovanoj pokrajini Ilirskoj.
U to vrijeme, bezdrugo i pod uticajem francuske buruaske revolucije, raste vrenje narodnih masa kod nas. Nekakav
Teodosije Noguli (1791-1812), rodom iz Tvrdoe, bio je paroh u Trstu i Dubrovniku, sukobljavao se s turskim vlastima i zato
je esto hapen. Sabit-paa ga ispratio veziru u Travnik i tamo je Teodosije amio u zatvoru dvije godine. Nema sumnje da je
Sabit-paa nauio mnogo to od uhapenog Teodosija.
Za vrijeme svog kapetanovanja Sabit-paa restaurira tvravu Trebinja, dograuje i nadzida bedem za tri metra6). Sigurno ne sluajno. On osjea da e revolucionarni vjetar sa Zapada ubrzo stii i do njegovog Trebinja. Interesantno je da je
upravo ovaj utvriva Trebinja ne samo najnapredniji musliman tog grada, ve i itave Hercegovine tog vremena.
U proljee godine 1782, u Ploama (kvart Dubrovnika), Sabit-paa se sastaje u tajnosti sa Kara Mahmud-paom Buatlijom, crnogorac muslimanske vjere, koji se sticajem okolnosti ukljuio u koloteinu albaniziranja i, u ime sultana, vladao
Skadarskim paalukom. Tu Sabit-paa, koji je inicijator tog sastanka, pregovara sa njim o savezu protiv sultana. Kako se zna,
Kara Mahmud-paa Buatlija je ciljao k samostalnosti Albanije7). Tako i Sabit-paa Resulbegovi cilja samostralnost Hercegovine. Jugoslovenski istoriar Vuk Vinaver kae da je Sabit-paa, na tom sastanku predloio Kara Mahmud-pai da zajedno
uine bunu protiv sultana i da, poslije pobjede, Kara Mahmud- paa proglasi nezavisnost Albanije, a on e proglasiti nezavisnost Hercegovine.
Tom prilikom pae se ne sporazumjee, jer Kara Mahmut-paa se ne osmijeli na taj korak. Zato se Sabit-paa priklanja
i povezuje sa Francuzima Napoleona Bonaparte. Njegov e primjer slijediti drugi albanski buntovnik, tamo u Grkoj i na Jugu
Albanije - Ali-paa Janinski.
I pored toga to se nijesu sporazumjeli, Sabit-paa nije okrenuo lea Kara Mahmud-pai. On je bio siguran da e jednog dana skrasiti na to skadarskog vezira. Zato je nastavio pregovore sa njim i iduih godina, dok ga najzad ne ubjedi. Tako
su se u martu 1786. godine sastali opet, ali ne u Dubrovniku, ve na zajednikoj skuptini u Podgorici, gdje, sem Sabit-pae i
Kara Mahmud-pae, dolazi i crnogorski vladika, pa i bosanski vezir. Ova je skuptina odluila da svi ujedine svoje snage u
borbi protiv turskog ropstva i da za to stvore jedan savez, koji se od savremenika nazva ILIRSKA KONFEDERACIJA.
Na elo crnogorskih i albanskih snaga Konfederacije Kara Mahmud-paa zapoe odmah svoje vojne akcije protiv
sultana. On poe mariranje uz rijeku Drim, a u pravcu Kosova. Hercegovake i bosanske snage trebale su da mariraju u
pravcu Kosova sa sjevera, preko Sandaka. Sve ove snage trebale su da se sretnu i skoncentriu u Pritini, ili u Skoplju, odakle
su planirale zajedniko mariranje protiv vojnih snaga sultana.
im je poeo mariranje Kara Mahmud-paa, svi se fundamentalistiki nastrojeni feudalci Turske digoe protiv njega.
Pod zastavom sultana oni pooe u rat protiv Kara Mahmud-pae, a sultan ga proglasi fermanlijom i nazva ga KARA =
"crni". Protiv Kara Mahmud-pae se digoe i pae Hercegovine, ali ne i Sabit-paa. On se javno izjavio za Kara Mahmudpau, pa je pridobio za sebe i svoje Mostarce, koji su odbili da se bore protiv skadarskog buntovnika.8)

196

Sa Sabit-paom, Hercegovci, posebno Resulbegovii, ulaze u istoriju albanskog naroda, u kojoj e i drugi Resulbegovii odigrati vrlo znaajne i jako pozitivne uloge.
U leto 1222 (1807) rusko-crnogorska vojska, sa pojaanjem iz Boke Kotorske (koju su Rusi jo 1806. godine
oslobodili) izvedoe zajedniki napad na Trebinje. Tada se Sabit-paa nalazio u svojoj letnjoj rezidenciji, u Brego- vima. im
je izvjeten o napadu, uzjahao je ratnog konja i poleteo u Stari grad (Trebinje), uzeo komandu u svoje ruke i otvorio topovsku
palbu na napadae. Poslije toga, na elu svoje vojske, izaao je iz tvrave i izvrio juri. Rusi i Crnogorci, rasterani od
Trebinja, povukli su se preko Polica prema Korjeniima i otuda do Klobuka, koji su opsjedali est mjeseci neprekidno.
Iz Klobuka je davao junaki otpor klobuki dizdar Arslan Begovi. Poslije bezbrojnih otpora i pokuaja da se povee
sa Sabit-paom, dizdar Arslan Begovi je izveo iz tvrave kriom Fazliju Kurtovia, koji dostavlja pismo Sabit-pai.
Sabit-paa odmah sklapa savez sa francuskim marealom Marmonom, koji je u meuvremenu zauzeo Dubrovnik. Na
bazi ugovora, mareal Marmon alje Resulbegoviu neto oruja, nekoliko brdskih topova, pa i jedan odred od oko 1.200
vojnika pod komandom generala Lonea (Launay), koji dolazi u Trebinje i otuda marira na Klobuk, zajedno sa Sabit-paom i
njegovom tursko-hercegovakom vojskom.
Borbe za Klobuk predstavljaju, bez rezerve, jednu od najznaajnijih bitaka voenih na podruju Hercegovine. Opsada
je trajala 6 mjeseci. Crnogorske i ruske jedinice vrile su bijesne jurie jedan za drugim, u elji da to prije rijee borbu u svoju
korist i da se domognu ovog vanog punkta u turskoj odbrani. Jedan ruski oficir je poginuo na samim vratima tvrave, gdje je
stigao da podmetne lagum. Mnogi drugi su ubijeni i ranjeni. I pored toga borba se nastavlja, iz dana u dan sve ee, pogotovo
kad saznae da opsaenim stie u pomo Sabit-paa sa Francuzima.
Odmorene, nahranjene i dobro naoruane hercegovako-francuske snage, udarie u ljea borbama iscrpljene ruskocrnogorske snage. Busuladi kae da se u toj bitci posebno istakao Sabit-paa9), kome lino general Lone estita, dok ga
mareal Marmon poziva u Dubrovnik i u njegovu ast priredjuje sjajnu sveanu veeru.
Naene izmeu dvije vatre, rusko-crnogorske snage napustie opsadu Klobuka uz znaajne gubitke. Mnogi su uhvaeni i ivi. Razbjenjeni muslimanski fundamentalisti htjedoe da zarobljenim hrianima, Rusima i Crnogorcima, otsjeku glave,
poznat tadanji obiaj u ovim sluajevima. Tada je Sabit-paa uskoio sa isukanom sabljom izmeu njih i uzeo u svoju zatitu
sve zaroblenike. Na licu mjesta on je za svaku zarobljenu rusku i crnogorsku glavu platio po dva cekina. Pravoslavni fundamentalistiki istoriari, koji na sve naine pokuavaju da minimiziraju zasluge muslimana, posebno Resulbegovia, kau:
Pred opasnou da e neki fanatici navaliti i poklati ih, intervenisao je Sabit-paa Resulbegovi i omo- guio im
da ih otkupi jedan francuski general, koji ih je odmah pustio na slobodu .10)
Tom prilikom, muslimanski fanatici samo to ga nisu ubili. Zbog ovog njegovog stava oni su se odmah alili sultanu i
Sabit-paa bi smenjen sa dunosti trebinjskog kapetana, pa su protiv njega i njegovih sljedbenika preduzete i druge najotrije
mjere.
Na dunost trebinjskog kapetana i sandakbega Hercegovine nasljijedio ga roak Ibrahim-paa II, sin Arslan-bega IV
Resulbegovia.
Sabit-paa je jedna od najsjajnijih linosti ne samo porodice Resulbegovi, ve i itave Hercegovine. On je osvijetlio
obraz svim muslimanima Hercegovine, pa i Turske Imperije.
Bio je izuzetno inteligentan i savremen ovjek, bio je uen i dosjetljiv11), ovjek svog vremena. M.Busuladi pie da
je nakon Osman-pae (...) najznamenitiji Resulbegovi .12)
O Sabit-pai pisali su i Francuzi, tamo - u Parizu, na njihovom, francuskom jeziku, to treba da isledimo. Akademik
Burovi je o njemu pisao i na albanskom jeziku, jer je ovaj Hercegovac, kako vidjesmo, doprinio i u istoriji albanskog naroda,
to albanski falsifikatori istorije svoga naroda preutkuju.13)
Sabit-paa je umro u Trebinju 1224 (1809). Pokopan je u Mezaristanu, a 1926. su mu posmrtni ostaci ekshumirani i
preneeni na Rastoke. Na nadgrobnom kamenu ima natpis, ciji faksimil donosimo u poglavlju DOKUMENTA ove knjige.
enio se dva puta. Prva mu je ena bila od nevesinjskih Ljubovia. Poto mu je umrla, drugu je enu uzeo od Busuladia. Obije iz krila svog naroda i svoje domovine, sa svojim hercegovakim jezikom i obiajima, to svjedoi o njegovoj visokoj nacionalnoj svijesti i arkom rodoljublju. Otkrili smo ime samo njegvom sinu Salihu VII i unuku Jusufu VI.
Njegovi su se potomci, kako rekosmo, prozvali KAPETANOVII.
________________
1) RESULI, prof. dr. Kapllan: RESULBEGOVIQT DHE SHQIPTART,- eneva 2003, str. 15.
2) BAAGI, S.: ZNAMENITI HRVATI, BONJACI I HERCEGOVCI U TURSKOJ CAREVINI, Zagreb 1931, str. 49.
3) BUSULADI, Mustafa : Resulbegovici, NOVI BEHAR, br. 9-11, str. 155, kol. II.
4) KORA, V. : cit. djelo, str. 264.
5) BAAGI, S. : cit. djelo, str.. 49.
6) BUSULADI, Mustafa: cit. studija, str.156, kol. I.
7) AKADEMIJA NAUKA NSR ALBANIJE : FJALORI ENCIKLOPEDI SHQIPTAR, Tirana 1985, str. 133, kol. I.

197

8) VINAVER, V. : Crna Gora, Skadar i Dubrovnik krajem XVIII veka, ISTORIJSKI ZAPISI Br. 1-2, Cetinje 1955, str. 62.
9) BUSULADI, Mustafa : cit. studija, str. 156, kol I.
10) LUBI Andrija - PEROVI piro: PORIJEKLO I PROLOST DINASTIJE PETROVI, knjiga I, Beograd 1940, str. 239.
11) BUSULADI, Mustafa: cit.s tudija, 156, kol. I.
12) Iden: str. 156, kol. I.
13) RESULI, prof. dr. Kapllan: cit. djelo, str. 15-24.

MUSTAFA-PAA III
Mustafa-beg III sin je Omer-bega II Resulbegovia, a ovaj - sin Mustafa-bega I. Dok je ovaj trei - Mustafabeg I - sin Omer-bega I.
Omer-beg I je bio sin veleslavnog Osman-pae I Resulbegovia, koga sultan osuuje na smrt sa svim svojim
sinovima i pogubio ga javno, sred Istanbula, negdje 1729 ili 1730. godine. Tako je i Omer-beg I, samo zato to je bio
sin Osman-pae, osuen na smrt, uhvaen zajedno sa etri brata od novoimenovanog kapetana Trebinja Turina Zahira, i pogubljen u Trebinju 1729. godine.
Omer-beg I ostavio je iza sebe sina Mustafa-bega, roen u Herceg Novi pred sami pad grada u ruke grofa
Ivana Burovia. Godine 1730, ovaj se Mustafa-beg I spominje kao dizdar Trebinja, na kojoj je dunosti sigurno bio
vekil sinova svog strica - hai Hasan-bega Resulbegovia, koji je upravo te godine umro, a sinovi su mu bili na bojitu. Te godine, upravo im je stupio na dunost dizdara trebinjske tvrave, rodio mu se sin, koga po obiaju i za
uspomenu na svog pokojnog oca - nazvao ga Omer. I ovaj se Omer-beg II spominje kao dizdar Trebinja, sigurno i on
kao vekil sljedbenika hadi Hasan-bega I Resulbegovia, koji su dunost dizdara Trebinja nasljeivali sa koljena na
koljeno.
Omer-beg II ostavio je iza sebe sina, koga je za uspomenu na svog oca nazvao Mustafa. Mi smo ovoga zabiljeili kao Mustafa III, poto smo kao Mustafa II zabiljeili sina Sulejman-pae II Resulbegovia, sa kojim se esto
mijea, jer su ivjeli u isto vrijeme.
Mustafa-beg III rodio se u Trebinju negdje oko 1760. godine i kolovao se u Istanbulu, u Vojnoj akademiji.
Poto ga sultan isprobao po raznim ratitima svoje prostrane imperije i dao mu titulu pae, dozvoljava mu da se vrati
svom rodnom gradu, gdje se eni kerkom ajana Daut-bega Redeppaia.
Godine 1813, Mustafa-paa III nasljeuje na poloaj kapetana Trebinja svoh roaka Ibrahim-pau II Resulbegovia, koji je te godine umro u Sarajevu, na elo vojske, koju je pokrenuo po sultanovom nareenu na Srbiju.
Mustafa-paa se spominje na poloaj kapetana Trebinja i 1815, pa i 1818. godine. Godine 1815, sa poloaja
trebinjskog kapetana on pie pismo svom tastu Daut-begu Redeppaiu, dok ga 08. januara 1818. godine, kao kapetana Trebinja, spominje na svojoj listi Simbischenov : samo se tamo pogreno biljei sa prezimenom Huseinbegovi.
Te je godine izgleda i umro. Na poloaj trebinjskog kapetana nasljijedio ga roak Muhamet-Ali-beg I (kod
nas Mehmet V), drugi sin Arslana-bega IV Resulbegovia i brat Ibrahim-pae II.
Ostavio je iza sebe sina Omer-bega III, koga je ovako nazvao po svome ocu.

198

AHMET-PAA I
Ahmet-beg je sin Salih-pae VI Resulbegovia, unuk Jusuf-bega i praunuk Sulejman-pae II. Roen je u
Trebinju i trebao je da doe na poloaj trebinjskog kapetana posle oeve smrti, ali su mu taj poloaj, kako neki kau,
preoteli sinovi Arslan-bega IV Resulbegovia. Istina je sasvim drukije i mi smo je ve izloili u biografiji Ibrahimpae II Resulbegovia i njegove brae.
Kada je ubijen na bojitu Salih-paa, njegov sin Ahmet-beg bjee sasvim mlad i nesposoban da ga naslijedi.
Poglavari Resulbegovia se skupe i odlue da bosanskom veziru predloe na poloaj trebinjskog kapetana Mehmetpau VI Resulbegovia, roak Salih-pae VI.
Vezir prihvata ovaj predlog i proslijedi ga sultanu, koji isto tako prihvaa Mehmet-pau za kapetana Trebinja.
Mehmet-pau je na poloaj trebinjskog kapetana, poslije njegove smrti, nasljijedio Sabit-paa III Resulbegovi, a ovoga otac Mustafa-paa II, stric Ahmet-begovog oca. Poslije smrti Mustafa-pae II, opet je, sve do 1807,
doao na tu dunost Sabit-paa III, poto je Ahmet-beg jo uvijek bio malen, kasnije i na kolovanje.
Tek poto je suspendovan sa svih dunosto Sabit-paa III, na poloaj kapetana trebinja dolazi sin Arslanbega IV - Ibrahim-paa II, koga na taj poloaj nasljeuje mlai brat - Mehmet-paa V, a ovoga - najmlai brat Jusufbeg III.
Ahmet-beg je odrastao kao siroe, koji nije imao ni strica niti sposobnog ujaka da bi se o njemu starali.
Kapetanovii, sinovi Sabit-pae III Resulbegovia, poslije smrti svoga oca premjestili su se iz Trebinja da
ive u dvorovima svog oca u Mostaru. Oni su uzeli sa sobom i maloga Ahmet-bega, za koga su se postarali roaki
da se koluje i vaspita kako treba. Poslae ga i u Istanbull, u Vojnoj akademiji.
Kao siroe, bez oca i majke, on se mnogo odao vjeri, ali ne manje i vojnoj struci svojih predaka. Po
zavretku Vojne akademije sultan ga isprobao po mnogim ratitima Evrope, Azije i Afrike, dekorisao ga vie puta za
hrabrost i odanost, pa mu je dodjelio i in bimbae (majora).
Kad se vratio u Trebinje, naao je na poloaj svog oca roaka Jusuf-bega III. Zato jedno vrijeme vri
dunost dizdara Trebinja (1829), a kad mu Jusuf-beg oslobodi poloaj kapetana, kao zakonskom nasljedniku, on postaje i kapetan Trebinja. Po Busuladiu Ahmet-beg je doao na poloaj trebinjskog kapetana Prije Jusuf kapetanove
smrti (misli se na pomenutog Jusuf-bega III, sina Arslan-bega!-KB)1), a to znai negdje prije 1226. po hidri, sigurno poslije 1820.
Neki su istoriari mislili da je Ahmet-beg bio posljednji kapetan Trebinja, to nije istina.
U doba Ahmet-begova kapetanovanja, bosanski vezir bio je Ali-Namik-paa (1828-1831). Sauvala se jedna
bujruldija Ali-Namik-pae (koja se nalazi u zaotavtini pokojnog Sabit-bega Resulbegovia)2), upravljena Ahmetbegu. U toj bujruldiji, pisanoj 29 Ramazana 1244, Ali-Namik-paa trai pomo od Ahmet-bega: naime da mu iz trebinjske kapetanije poalje 119 vojnika. U to vrijeme Turska je bila u ratu sa Rusijom, pa je sultan traio pojaanje od
bosanskog vezira. Izgleda da je Ahmet-beg poao lino sa vojskom u pomo Ali-Namik-pai, jer se otuda vraa kao
paa.
Kada je kapetan Husein Gradaevi digao ustanak protiv sultana, od svih hercegovakih velikaa izgleda
da je jedini bio uz njega Ahmet-paa Resulbegovi, koji se na ovaj nain suprotstavio ne samo sultanu, ve i svojim
roacima, naroito Hasan-begu IV Resulbegoviu i Adem-begu Resulbegoviu, koji su ostali vjerni sultanu. Sigurno
je za to uticao na njega roak, sin sandakbega Sabit-pae III, koji je i sm bio protiv sultana, a koji su Ahmet-pau
podigli, kolovali i vaspitali, pa su i ustanku prili meu prvima.
Ahmet-paa je prvi koji je nazvao Husein kapetana Gradaevia "Zmaj od Bosne". Ako je kapetan Husein
Gradaevi bio stvarno Zmaj od Bosne, kapetan Ahmet Resulbegovi je bio desno krilo tog Zmaja.
Kasnije e se u Bosni uspostaviti zlatana medalja ZMAJ OD BOSNE, kojom e se odlikovati i pakistanski
premijer B.Buto, ali ne i Ahmet-paa Resulbegovi, koji je to odljikovanje zasluio meu prvima.
Hamdija Kreevljakovi, u svojoj poznatoj studiji Husein kapetan Gradaevi - zmaj od Bosne veli da je
u ratnim operacijama tog ustanka, kada su njegove ete ratovale u Hercegovini protiv Ali-age Rizvanbegovia i
Smail-age engia, znatniji uspjeh postigao samo Ahmet-paa Resulbegovi, uz dalmatinsku granicu.3)
Vojislav Kora tvrdi da se Husein Gradaevi, i pored pretrpljenog poraza kod Nevesinja 1831. godine,
nije predao. On je neto kasnije, uz pomo Ahmet-pae, uspio da pridobije za sebe jedan dio Hercegovine, pa da po-

199

alje i novu vojsku protiv Ali-age Rizvanbegovia, koji se branio iz utvrenog Stoca. Bosancima su se i tu pridruili
neki Hercegovci, u prvom redu Mostarci Sabit-pae Resulbegovia, njegovi sinovi, a zatim i Ali-agin brat hadi
Hafiz-paa Rizvanbegovi. Zasluga to se ovaj paa Rizvanbegovi okree protiv svoga brata jeste u prvom redu
Ahmet-pae, a i injenica to je kerka hadi Hafiz-pae bila udata za Seit-bega Resulbegovia.4)
Tada je Ahmet-pai stigla u pomoi i bosanska vojska na elu sa Turhan-begom, a sa ciljem da uhvate ive
pet najznaajnija hercegovaka kapetana, koji su se suprotstavili kapetanu Gradaeviu. Meu njima prvi je bio
Hasan-beg Resulbegovi. Poslije izgubljene bitke, veina hercegovakih prvaka, na elo sa Hasan-begom, povukla
se na granicu prema Dubrovniku, pa i u sami grad Dubrovnik. 5)
Iz Dubrovnika Hasan-beg Resulbegovi organizuje borbu protiv ustanika i svog roaka Ahmet-pae, koji se
upravo na tom djelu fronta bori protiv sultana i njegovih pristalica. Hasan-beg stupa u kontakt i sa sultanom, pa brodom i konjem leti u Makedoniju, u Bitolj, gdje se sastaje i sa sultanovim velikim vezirom Mehmet-Raid-paom, sa
kime se dogovara o nastavku rata protiv ustanika.
Poto je potukao pristalice sultana i svog roaka Hasan-bega, koga po drugi put primorava da bjei preko
grabice - u Dubrovnik, jula mjeseca 1931. godine Ahmet-paa kree sa hercegovakom vojskom prema Kosovu, u
namjeri da se ujedini sa vojskom Mustafa-pae Buatljije.
Jo prije toga, Ahmet-paa je poslao svoje ljude u Skadar kod Mustafa-pae da ga pozovu za ujedinjenje sa
bosansko-hercegovakim ustanicima, potsjeajui ovoga na stare veze njihovih porodica, na veze Sabit-pae III Resulbegovia i Kara Mahmut-pae Buatljije. Delegirani od Ahmet-pae se sporazumjee sa skadarskim vezirom da
saeka bosansko-hercegovaku vojsku na Kosovo Polje i da otuda zajedno krenu protiv sultana.
I dok se bosansko-hercegovaka vojska spremala za pohod na Kosovo, Mustafa-paa Buatlija, u elji da
prigrabi za sebe slavu pobjede nad sultanom, pohita svojom vojskom prema Skoplju i u blizini Bitolja sudari se sa
vojskom sultanovog velikog vezira Mehmed-Raid-pae.
Sultanova vojska razbi Mustafa-pau i ovaj se povue u Skoplje, preuredi svoju vojsku i zauze pozicije da
se ponovo sudari sa velikim vezirom, ali ga ovaj opet razbi, i to do nogu. Mustafa-paa pobjee sa bojnog polja prije
svretka boja i zakljua se u skadarskoj tvravi, pa posla svog ovjeka u Be, kod Meterniha, da preko austro-ugarskog cara posreduje kod sultana da mu oprosti.
U ovo vrijeme, na elo svoje hercegovake vojske, Ahmet-paa je krenuo preko Sandaka prema Kosovu.
Zajedno sa Husein Gradaeviem i njegovom bosanskom vojskom, on silazi na Kosovo Polje i odmah se uputa u
boj protiv osiljene turske vojske, koja je poslije dvije uzastopne sjajne pobjede nad skadarskim vezirom Mustafapaom Buatljijom, osnaena moralno i materijalno, marirala triumfalno protiv ustanika.
Na istom bojitu, gdje su Turci 1389. godine izvojili pobjedu nad spskim knezom Lazarom Hrebeljanoviem, Ahmet-paa Resulbegovi, zajedno sa Husein Gradaeviem, do nogu su potukli sultanovog velikog vezira
Mehmet-Raid-pau i njegovu vojsku.
Tom prilikom, poslije toliko vjekova ropstva, srpsko pravoslavno Kosovo bi osloboeno od turskog muslimanskog okupatora, upravo sabljama svoje muslimanske bosansko-hercegovake brae. Za nesreu, a krivicom
Mustafa-pae Buatlije, ta je sloboda bila kratkovjena.
Kako rekosmo, poslije poraza kod Skoplja, Buatlija se kukaviki, kao pokisao mi, zatvorio u tvravu Skadra i nije se odazvao pozivu Resulbegovia i Gradaevia da nastave njihovo triumfalno mariranje protiv turskog
okupatora Balkana. Uzalud ga zvao Resulbegovi da izae iz skadarske tvrave i da im se pridrui. Buatlija je ekao posredstvo austro-ugarskog monarha kod sultana da mu se oprosti uee u ustanak. Albanski pjesnik Ndre
Mjeda pjevao je o ovom Buatliji sa prezrenjem i - prirodno - osudio ga. Albanski istoriari, falsifikujui istoriju, osuuju nas Hercegovce i Bosance, toboe smo mi izdali njihovog Buatliju. 6)
Poslije izdaje Buatlije, Resulbegovi i Gradaevi, sa hercegovako-bosanskom vojskom, i pored postignute pobjede, povlae se sa Kosova prema Bosni i Hercegovini.
Poslije nekoliko izgubljenih bitaka protiv Hasan-bega Resulbegovia, kod Stoca, koji je branio Ali-aga Rizvanbegovi, u noi izmeu 9. i 10. marta 1832. godine odvila se odsudna bitka izmeu ustanika i pristaa sultana.
Ustanici su i ovdje pobeeni. Tu je poginuo i sm Hadi-beg Rizvanbegovi. Poslije ovog boja Ahmet-paa Resulbegovi se dao u bjegstvo ispred svog roaka Hasan-bega Resulbegovia, koji je do sada bjeao vie puta ispred
njega.
U meuvremenu se bosanskoj granici primicao vezir Hamdi-Mahmud-paa sa 30.000 vojnika.
Poslije propasti ustanka kapetana Husein Gradaevia, sigurno je sultan smjenio sa poloaja kapetana
Trebinja Ahmet-pau Resulbegovia i na tu je dunost postavio Adem-bega Resulbegovia.
Ahmet-paa, kao protivnik reformi sultana Mahmuda uhvaen je iv i osuen na smrt, pa i pogubljen, jer se
poslije ovoga vie nigdje ne spominje.

200

U ovom ustanku svi su ostali Resulbegovii bili uz sultana i Ali-agu Rizvanbegovia, sa kojim su se srodili
jo prije ustanka: sestra Ali-age bila je udata za Mehmed-pau V Resulbegovia, a kerka Hasan-bega IV Resulbegovia bila je udata za Rizvan-agu, sina Ali-age Rizvanabegovia.
Ahmet-paa se oenio kerkom Muj-age Arslanagia, koji je bio mudir (upravlja manjeg upravnog podruja) na Arslanagia Mostu i okolini. Ostavio je iza sebe sinove: Ismail-bega I i Mehemt-bega IX, kao i kerku
Mekiju.
Meu Resulbegoviima, poslije Osman-pae, Ahmet-paa je bio najvei posjednik, jedan od najveih ifligara, ne samo Trebinja, ve i u itavoj Hercegovine. Samo u selu Baljacima i okolini Ahmet-paa je imao 300 kua.
Sve je to kasnije pripalo Crnoj Gori.
O Ahmet-pai Resulbegoviu Akademik Burovi je pisao opirno i na albanskom jeziku 7), poto je i u
istoriji albanskog naroda odigrao znaajnu ulogu.

_________________
1) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, cit.stud. str. 181, kol. I.
2) Iden: str. 181, kol. I.
3) KREEVLJAKOVI, Hamdija : Husein kapetan Gradaevi - zmaj od Bosne, str. 132.
4) KAMBEROVI: cit. djelo, str. 196.
5) KORA, Vojislav : cit. djelo, str. 313.
6) BUROVI, Kaplan : ZOV KOSOVA, eneva 2006, str. 12-13.
7) RESULI, prof. dr. Kapllan: RESULBEGOVIQT DHE SHQIPTART,- eneva 2003, str. 25-31.

201

ARSLAN-PAA IV
Arslan-beg je drugi sin sandakbega Ibrahim-pae I, najstarijeg sina veleslavnog Osman-pae I Resulbegovia. Roen je u Trebinju krajem XVII vijeka i kolovao se po ratitima, pratei svog oca iz boja u boj, ne samo kao
njegov tjelohranitelj, ve i kao komandant regularnih vojnih jedninica, tabora peadije i konjice.
Kako smo ve naglasili, godine 1737., Turska Imperija je trpjela poraz za porazom od austrijskih vojskovoa,
koji su je uznemiravali i seriozno napali sa strane Save i Dunava. Bosanski vezir se tada obraa za pomo trebinjskom kapetanu Ibrahim-pai Resulbegoviu, koji mu se odmah odazva i krenu prema Sarajevu zajedno sa oba
svoja sina, Sulejman-begom i Arslan-begom, tada vii oficiri turske vojske.
Odluna bitka izmeu Turaka (Bosanaca i Hervegovaca) sa jedne strane i Austrijanaca, sa druge strane, odvila
se 4. avgusta 1737. godine, pod Banja Lukom.
Na svom djelu fronta Ibrahim-paa je zauzeo centralni dio, dok je na lijevom krilu povjerio komandu Sulejman-begu, a na desnom Arslan-begu.
Poslije izmjene artilerijske palbe, obje su vojske pole na juri jedna prema drugoj i sukobile se sabljama, prsa
u prsa. Poelo je klanje, koje je trajalo satima. Austrijanci su napadali junaki da bi proirili posjede i gospodstvo
svog imperatora, dok su Bosanci i Hercegovci odluno branili svoju rodnu grudu, jer nisu htjeli da jedno ropstvo
(tursko) zamjene drugim (austrijskim). Austrijanci su se borili protiv polumjeseca, a Bosanci i Hercegovci protiv
krsta.
I dok je bosanski vezir Ali-paa na svom djelu fronta strepio za ishod bitke, hercegovaki sandakbeg Ibrahim-paa probi front Austrijanaca i izae im u poleinu, sve zahvaljujui junakom napadu njegovog drugog sina,
bimbae Arslan-bega.
Arslan-beg je prvi, na elu konjice, prodro u poleini njeprijatelja, a Ibrahim-paa odmah poao za njim konjicom i pjeadijom, za kojom su nahrupili, kao obino, i baibozuci bosanski.
Tada se osmjelie i snage Ali-pae, pa jo silnije napadoe na svom djelu fronta, dok su se Austrijanci, vidjei
da su im Turci zali za ljea, morali povui.
Tako je Ibrahim-paa tog dana izvojevao sjajnu pobjedu nad Austrijancima, za to ga ne samo bosanski vezir
Ali-paa izdano nagradio, ve ga nagradio i sm sultan.
Tom prilikom sultan je nagradio i sinove Ibrahim-pae: obojici, i Sulejmanu i Arslanu, dodjeluje tutule pae,
pa i dekoracije, kiti im prsa svakojakim ordenma1), za to su bili preporueni kod sultana od bosanskog vezira, koji je
bio oevidac i divio se njihovoj smjelosti, junatvu i umjenosti, kojom su ova dva brata organizirali i izvrili napad
na Austrijance, komandovali svojim truama, lino vitlali sabljama i izvojevali tu sjajnu pobjedu.
Sultan imenuje Arslan-pau i za kapetana Trebinja, poto je njegov otac otiao na viu dunost sandakbega. Kasnije sultan ga imenuje i na poloaj miri-mirana.
Ubrzo su Arslan-pai dorasli sinovi, pa je svu vojnu slavu prepustio njima, stojei iza njih, u poleini, kao njihov savjetodavac.
Umro je negdje oko 1760. godine, u Trebinju.
Bio je oenjen i ostavio za sobom sinove: Ibrahim-pau II, Mehmed-Ali-bega I (MEHMET V) i Jusuf-bega II.

202

__________________
1)KREEVLJAKOVI: Bitka pod Banja Lukom, cit. djelo, str. 15.

203

SANDAKBEG IBRAHIM-PAA II
Ibrahim-beg je najstariji sin Arslan-pae IV Resulbegovia i unuk slavnog Ibrahim-pae I. Rodio se u Trebinju sredinom XVIII vijeka. kolovao se u Istanbulu i jo u ranoj mladosti se proslavio na bojnom polju. Sljijedei primjer svojih
predaka, on se odlikuje od sultana, koji mu dodjeli i titulu pae i vrati ga sa ratita u njegovu Hercegovinu, gdje je sluio po
raznim mjestima.
Kao i svi ostali Resulbegovii, i Ibrahim-paa je bio sklon raji, hrianima, svestan da su i njegovi pretci bili hriani.
On je nastojao da ih brani od turskog zuluma, pa i od svojih, hercegovakih muslimana, od kojih neki, ako ne gori, nisu bili
nita bolji od samih Turaka. Branio ih je i od pravoslavnih feudalaca, koji, iako pod turskom izmom, esto su napastvovali
svoje suvjernike. Tako mu se 1811. godine, jedan Trebinjac, hrianin, alio na mostarskog vladiku Jeremija. U tubi mu kae
da je "ovi jadni vilajet propanuo", jer "vladike uinie da oru po dva sela s jednijem volovima".1)
Po svemu izgleda da je tada Ibrahim-paa bio sandakbeg Hercegovine i stolovao u Mostaru. Nekoliko godina prije,
upravo 1807, kad je Sabit-paa III pao u nemilost kod sultana, Ibrahim-paa ga nasljeuje ne samo na poloaj kapetana
Trebinja, ve i na poloaj sandakbega Hercegovine.
U bjeljenici br. 124 (koja se nalazi u biblioteci Osman ef. Solakovia - Sarajevo, jedan od pomenutih kupaca kua
Salih-pae Resulbegovia)2), pie da je Ibrahim-paa, sa svojim sinom Hasan-begom IV (koji je tada bio muselim u Gackom),
sa braom Mehmet-begom V (tada dizdar Trebinja) i Jusuf-begom III, sa roakom Mustafa-paom III i ostalim hercegovakim i bosanskim ajanima, udario 1813. godine vojskom na Sarajevo - na Turkoviju. Okraj je bio krvav. Obije vojske
sudarile su se krajnje nemilosrdno, kao da nijesu bile iste vjere. Ibrahim-paa se i ovdje, kao i na prethodnim bojitima, istie
svojom linom hrabrou, a i posebnim sposobnostima dalekovidog vojskovoe: jedan pravi Resulbegovi, koji vojnoj slavi
svojih predaka pridodaje jo jednu slavnu stranicu. Bitka na Turkoviju je ne samo najsjajnija bitka ovog Resulbegovia, ve i
jedna od najsjajnijih bitaka koje su planirali i komandovali pae ove porodice. Mogue da je i jedna od najsjajnijih bitaka
odvijenih u Bosni za vrijeme turskog ropstva. Obije strane su imale mnogo ubijenih i ranjenih, ali Resulbegovi izvojeva
sjajnu pobjedu.
Za ovu pobjedu sultan ga nanovo odlikuje najviim turskim ordenom. Njegov specijalni izaslanik, predajui mu zlatni
orden, prenosi mu nareenje sultana da odmah krene sa vojskom na Srbiju Karaorevia, koji se bjee pobunio i oslobodio
turskog ropstva jedan dio Srbije. Posluan kao uvijek, Ibrahim-paa krenu svoju vojsku na Srbiju.
U Vujoj Luci, kod Sarajeva, gdje je izdao nareenje vojsci da odahne i provede no, odmah poslije veere, iznenada
se razboli i odmah umre. Po svemu izgleda da su ga sarajevski ajani, koje je prije nekoliko mjeseci slomio i do nogu potukao,
za osvetu otrovali.
Na njegovom nadgrobnom nianu (kamenu) stajao je ovaj natpis:

1229
Ovo je datum moje smrti.
Ibrahim paa, sin Arslan begov.
Posmatrae moga groba
Promisli i uzmi za pouku moj poloaj
Obrati se za mene jednom dovom (molitvom)
i ne mrzi me
Tako da ne zaboravi kada doe u moj poloaj
Nakon toga znaj da je ovo datum moje smrti
Uenje ove dove dolazi u moju korist.3)
Na poloaj trebinjskog kapetana dolazi Mustafa-paa III, sin Omer-bega II Resulbegovia, dok komandu nad hercegovakom vojskom i mariranje na Srbiju preuzima sultanovim nareenjem Mehmet-paa V Resulbegovi, mlai brat
Ibrahim-pae II.
Ibrahim-paa je ostavio iza sebe dva odrasla sina, jednog slavnijeg od drugog, veleslavnog Hasan-pau IV, poslednji
kapetan Trebinja i zastupnik vezira Hercegovine, i Adem-pau - koji je nazvao turske okupatore Hercegovine golognjate
azijatske . Obojicu je vodio pored sebe na Turkoviju, pa i svuda drugdje na ratitima, da bi ih osposobio i isprakticirao.

204

______________________
1) KORA, Vojislav : TREBINJE, knjiga II, dio prvi, Trebinje 1971, str. 562.
2) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii cit. stud., str. 181, kol. II. Kod Busuladia, vjerovatno pogreno, pie Osman ef. Sokolovi.
Bjelenica je na turskom jeziku.
3) Iden: str. 181, kol. II. Mustafa Busuladi donosi u njegovoj studiji o Resulbegoviima i faksimil originala na turskom jeziku. Ovaj je
natpis dui, ali je njegov produetak neitljiv. Prevod je uinio M.Busuladi.

MEHMET-PAA V
Muhamet-Ali-beg (kod nas upisan kao MEHMET V) drugi je sin Arslan-pae IV Resulbegovia. Roen je u
Trebinju negdje sredinom XVIII vijeka. Poto je zavrio Vojnu akademiju sultana u Istanbulu, sluio ga jedno vrijeme po Aziji i Africi, kuda je zasluio vii oficirski in.
Godine 1812-13, sreemo ga u Trebinje na dunost dizdara Trebinja. U to vrijeme, njegov stariji brat, Ibrahimpaa II, bio je sandakbeg Hercegovine i kapetan Trebinja. Zajedno sa njim i Mustafa-paom III Resulbegoviem, Mehmet-beg polazi na elo Trebinjaca u vojnu, na Sarajevo - Turkoviju.
Kako smo ve naglasili, u toj slavnoj bitci, jedna od najslavnijih bitaka u Bosni, pobjedie Hercegovci, na elo sa svojim sandakbegom Ibrahim-paom. Za ovu pobjedu Ibrahim-paa ima da zahvali mnogo svom mlaem
bratu, trebinjskom dizdaru Mehmet-begu, koji se u toj bitci istakao kao junak i strateg.
Poslije bitke, stavljen na znanje za ovo, sultan ga odmah dekorise za posebnu hrabrost, daje mu titulu pae i
imenuje ga na visoki vojni poloaj pored sandakbega Hercegovine, Ibrahim-pae.
Godine 1813, na poloaj kapetana Trebinja vidimo da dolazi Mustafa-paa III Resulbegovic, koji zamjenjuje
na tu dunost Ibrahim-pau II.
Mustafa Busuladi pie:
"Izgleda da je Ibrahim-pau naslijedio Mustafa-paa Resulbegovic, koji se 1815. pominje kao trebinjski kapetan. Iza njega se pominju kao trebinjski kapetani Arslanbegovi sinovi: Mehmed Alija 1) i Jusuf..."2)
Kako smo ve naglasili, Ibrahim-paa, nareenjem sultana, odmah poslije pobjede na Turkoviju, poao je
1813. na Srbiju, ali na putu, upravo kad je stigao sa hercegovakom vojskom u Sarajevo, neoekivanio je umro. U
njegovoj vojsci, na elo Trebinjana, nalazio se i njegov brat Mehmet-paa, koji nareenjem sultana - odmah preuzima komandu nad herecegovakom vojskom i nastavlja mariranje prema Beogradu. Po borbama koje je tamo
vodio, on se toliko istakao i proslavio, da su ga savremenici prozvali Biogradlija.
Poto se iz Srbije vratio sa pobjedom, sultan ga izgleda imenovao i na dunost sandakbega Hercegovine. To
nam dokazuje i injenica to on tada preduzima da sagradi cestu iz Trebinja za Dubrovnik, Biljeu, Grab i Ljubinje.
Nakon smrti Mustafa-pae III, godine 1818, vidimo da ga naslijedio na poloaj kapetana Trebinja. Dunost
kapetana Trebinja vrio je kratko vrijeme, jer je ubrzo preminuo.
Umro je u Trebinju i sahranjen je pored ostalih Resulbegovia - u parku. Kada su 1928. godine iz tog parka
premjeteni na Rostoke zemni ostaci Resulbegovia, Sabit-pae III i Ibrahim-pae III (sin Hasan-bega IV), sa njima
su premjeteni tamo i zemni ostaci Muhamet-Ali-pae I (Mehemet-pae V).3)
Poslije njega, na poloaj kapetana Trebinja dolazi njegov mladji brat Jusuf III.
Mehmet-paa se oenio sestrom Ali-bega Rizvanbegovia, tada najvei ajan Stoca i jedan od najveih
zemljinih posjednika Hercegovine, koja mu je rodila sinove: Osmana III i Hakiju I.

________________________
1) Rije je o Muhamet-Aliji (Mehmet V), koga Busuladi spominje kao Mehmed Aliju.
2) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, str. 181, kol. I.
3) Iden: str. 181, kol. I.

205

206

KAPETAN JUSUF-BEG II
Jusuf-beg je trei sin Arslan-pae IV, unuk veleslavnog Ibrahim-pae I Resulbegovia, sandakbega Hercegovine. I njegov stariji brat, Ibrahim-paa II, bio je sandakbeg Hercegovine, pa i istaknuti vojskovodja Turske imperije.
Rodio se u Trebinju i vaspitao se u vojnom duhu svojih predaka. Dostigao je i vii oficirski in, ali nije
proizveden i za pau, ma da se junaki borio na svim frontovima, gdje ga sultan pozivao. On se posebno borio pored
svoje brae - na Turkoviju 1813, kod Sarajeva, pod vostvom Ibrahim-pae II pobjedonosca, i na Srbiju, kod Beograda, pod vostvom svog drugog brata Mehmet-pae V - Biogradlije, koji je uestvovao u guenju Prvog srpskog
ustanka ora Petrovia - Karaora.
Poslije smrti brata Muhamet-Ali-bega (Mehmet-pae V), na poloaj kapetana Trebinja dolazi Jusuf-beg, ali
izgleda da nije dugo vladao kapetanijom, najvie do 1820.
im se vratio u Trebinje iz Vojne akademije Ahmet-beg I Resulbegovi, Jusuf-beg mu odmah ustupa poloaj
kapetana Trebinja, jer je taj poloaj i po zakonu o nasljedstvu pripadao njemu, poto je Ahmet-begov otac Salih-paa
VI, po pravu nasljedstva i bio kapetan Trebinja sve do svoje smrti, kada je svog sina Ahmet-bega ostavio maloljetnim i nesposobnim da vlada kapetanijom, pa su ga drugi zastupali na taj poloaj sve dok nije odrastao.
Za Jusuf-bega nam M.Busuladi kae da je umro jedno deset godina nakon smrti Mehmet-pae - 1236
(1820), ako ne i koju godinu poslije 1820-te1). Mogue da ovdje imamo koju greku u obraunanju godina po hidri
sa sadanjim kalendarom.
Bio je oenjen, ali se ne zna koga je ostavio iza sebe.

________________
1) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, cit. stud., str. 181, kol. I.

207

VEZIR HASAN-PAA IV
Hasan-beg je prvi sin sandakbega Ibrahim-pae II Resulbegovia. Roen u Trebinju oko 1775. godine. Zavrio je vie studije na Universitetu u Istanbulu, drutvene nauke. On je jedan od prvih Resulbegovia koji se ne sprema za vojni poziv, ve za neto drugo.
Dok mu je otac bio iv, bio je mualim (nastavnik mekteba) u Gackom. I pored toga, kad god je Ibrahim-paa
polazio sa vojskom u kakav pohod, vodio je i njega sa sobom, ne samo kao svog savjetnika, ve i kao svog zamjenika i komandanta vojnih jedinica. Tako ga vodi i u pohod na Sarajevo - na Turkoviju, gdje je komandovao jednim
dijelom fronta i izvojevao sjanu pobjedu, za to mu sultan dodjeljuje najvia turska odlikovanja, pa i titulu pae. Tada
se kod njega probudilo pradjedovsko vojno osjeanje i gordost, posebno kad mu poslije nekoliko mjeseci otrovae
oca sarajevski ajani. Tako on naputa posao mualima i odaje se vojnom pozivu.
Na posebnim vojnim dunostima on je ne samo u kapetaniji Trebinja, ve i pri veziru Hercegovine. On
smjenjuje i svog brata Adem-pau na dunost kapetana Trebinja. Faktiki Hasan-paa je poslednji trebinjski kapetan,
jer se 1836. godine ukidaju kapetanije. Poslije toga on se spominje kao muselim - zamjenik vezira u hercegovakom
paaluku.
Poetkom 1817. godine, kada su izvrene nove ozbiljne pripreme da se ve jednom uini kraj pobunama u
Hercegovini, jednim dijelom vojske, koja je operisala prema Grahovu i Cucama, komandovao je Hasan-paa. Tu je
on bio na elu Trebinjaca. Na elu drugog dijela vojske stajao je Daut-beg Redeppai, dok je na elu celokupne
vojske stajao Zulfikar engi. I pored svih priprema, Turci i njihovi muslimanski satrapi, nisu imali uspjeha. Ovo je
ralog to je Hasan-paa pripretio da e opet napasti Grahovljane i cucko selo Trenjevo.
U jesen 1819. godine dolo je do intervencije crnogorskog vladike Petra I Petrovia, a zatim i do pregovora.
Hercegovaka plemena Zupani, Krueviani, Korjeniani, Banjani, Rudinjani, Grahovljani, Pivljani, Drobnjaci, upljani i Poljani Nikia, pristali su da se smire i vrate pod tursku vlast1), pod uslovom da su ravnopravni sa muslimanima, onako kako im je to sultan obeao.
Ovo je situacija koja prethodi pobuni bosanskih feudalaca protiv reformi carevine i sultana Mahmuta, koji se
sabrae u ajansko vijee, odrano u Tuzli 1831. godine. Na tom vijeu oni izabrae za svog vou kapetana Husein
Gradaevia. Sa njima se sloi i kapetan Trebinja Ahmet-paa I Resulbegovi, ali ne i Hasan-paa Resulbegovi sa
svojim bratom Adem-paom.
Ma da i sm feudalac i jedan od najsilnijih ajana Hercegovine, Hasan-paa nije bio za feudalne privilegije. Jo
dok je bio student na Universitetu Istanbula, kod njega bjehu pustile duboke korijene ideje Francuske buruaske
revolucije i Napoleona Bonaparte. Na njega je posebno uticao i njegov veliki roak Sabit-paa III Resulbegovi, do
1807. kapetan Trebinja i sandakbeg Hercegovine, saradnik Napoleona, koji je ciljao da oslobodi Hercegovinu od
turskog ropstva i da je proglasi za nezavisnu dravu. Ove su ideje kruile i u mozgu Hasan-pae, ali je on za to
izabrao jedan drugi put - ne oruani sukob sa sultanom, ve uz sultana protiv domaih feudalaca i njihove samovolje,
diktature i terora.
Hasan-paa, sa bosanskim vezirom Ali-Namik-paom i sa hercegovakim prvacima, stolakim kapetanom
Ali-agom Rizvanbegoviem, gatako-pivskim ajanom Smail-agom engiem, nevesinjskim kapetanom Baagom
Redepagiem, kapetanom Ljubukog Gavran Kapetanoviem i drugim ajanima, opredjeljuju se uz sultana Mahmuda i njegove reforme2). Oni naputaju ajansko vijee i od prvih dana suprotstavljaju se odlukama, koje su donosili
pobunjen bosanski feudalci. Busuladi pie da su Hasan-paa Resulbegovi, sa njegovim pristaama, za inat kapetanu Husein Gradaeviu, stavili turske fesove na glavu i organizovali otpor. 3)
Kapetan Husein Gradaevi alje odmah protiv Hasan-pae i hercegovakih kapetana Turhan-bega Sarajliju
(Mehmet-beg Turhanija), sa nalogom da pohvati i uhapsi svu petoricu hercegovakih kapetana 4). Turhan-bega podrava svojim vojnim snagama Ahmet-paa I Resulbegovi, kapetan Trebinja. Na bojnom polju oni pobie vojsku hercegovakih kapetana i ovi se, poslije poraza, dadoe u bijeg da spase svoje glave. Hasan-paa ode u Dubrovnik, pa
otuda u Bitolj, gdje je ve bio stigao sa turskom vojskom veliki vezir Mehmet-Rait- paa, koji je nareenjem sultana
poao na pobunjenu Bosnu.
Husein-kapetan Gradaevi, poto je pripremio znatnu vojsku, istiui neprestano u prvi plan odbranu islama
i tradicija, kao i ugroena politika prava muslimana5), u julu 1931. godine krenuo je prema Kosovu, sa ciljem da se
tamo sjedini sa vojskom skadarskog velikog feudalca, vezira Mustafa-pae Buatlije, i da onda zajedno udare na
carsku vojsku, koju je predvodio pomenuti veliki sutanov vezir. Ahmet-paa Resulbegovi, koji je blagovremene sve
ugovorio sa skadarskim vezirom, prati ga na elo hercegovake vojske.
Ali dogaaji se nisu odvili po ugovorenom planu izmeu bosansko-hercegovakih velikana i skadarskog, isto
tako pobunjenog vezira protiv reformi sultana Mahmuta. Buatlija, da bi prigrabio za sebe slavu pobjednika nad sultanom, ne izlazi na Kosovo, ve preko Albanije ulazi u Makedoniju i sm, kod Bitolja, napada svu ordiju velikog vezira Mehmet-Raida.

208

Mehmet-Raid razbi vezira Mustafa-pau Buatliju i primora ga na povlaenje prema Skoplju, gdje mu zada i
drugi jo jai udar, te se Buatlija dade u bjekstvo i zatvori se u skadarsku tvravu, oklen je poslao svoje kavaze
austro-ugarskom kancelaru Meternihu, da preko svog cara posreduje kod sultana da mu se oprosti.
U meuvremenu, brojano jaa vojska Husein-kapetana Gradaevia i Ahmet-pae Resulbegovia, 18. jula
1931. godine sie na Kosovo polje i sudari se odmah sa carskom vojskom, koja je triumfalno marirala prema Skadru u poteri za Buatlijom. Tu je carska vojska bila potuena i Kosovo po prvi put osloboeno od Turaka poslije
tragine bitke iz 1389. godine.
Husein-kapetan i Ahmet-paa uzalud su zvali Buatliju da izae iz skadarske tvrave i da im se prikljui, pa
da zajedno nastave mariranje prema Istanbulu i da prisile sultana da se odrekne reformi. Ni poslije sjajne pobjede od
18. jula Buatlija se nije oslobodio traume i straha, koji mu je u dva uzastopna napada zadao sultanov veliki vezir,
onaj isti Mehmet-Raid to se sada i sm dao u bjekstvo, da bi spasio svoju glavu od pobunjenih bosanskih i hercegovakih ajana. Buatlija je iz svog dobrovoljnog zatvora u tvravi Skadra Rozafat nastavio da moli Meterniha i cara
Austro-Ugarske da posreduju za njega kod sultana. Katastrofalni poraz u Babune kod Skoplja, gdje mu se jasno
prikazala smrt, nije mu se skidao s oiju.
Poto ga sultan pomilovao, Buatlija mu se predaje, izdajui ovako svoje suborce - bosansko-hercegovake
feudalce i muslimanske fundamentaliste, sa kojima se dva-tri mjeseca prije zdogovorio za zajedniku akciju protiv
sultanovih reformi.6)
Poslije pobjene na Kosovu, ne vidjei drugog izlaza, Husein-kapetan je stupio u pregovore sa velikim vezirom
Mehmet-Raid-paom, koji mu obea da e intervenisati kod sultana u vezi zahtjeva bosansko-hercegovakih feudalaca. Tada Husein-kapetan naredi povlaenje svoje vojske prema Sandaku i Bosni.
Dok se Husein-kapetan Gradaevi povlaio sa Kosova, u Skoplju se veliki vezir posavetova sa Hasan-paom Resulbegoviem to da se ini i kako da djeluju protiv pobunjenih bosansko-hercegovakih feudalaca.7)
U meuvremenu, zbog pretrpjelog poraza, sultan smjenjuje sa dunosti velikog vezira Mehmet-Rait-pau.
Hasan-paa se odmah vraa u Dubrovnik, odakle prelazi u Metkovie, gdje se sastaje sa bosanskim vezirom
Ali-Namik-paom, koji je iz opkoljenog Travnika pobjegao u Dalmaciju, u stopu progonjen od Husein-kapetana i
Ahmet-pae. Iz Metkovia obojica prelaze u Stolac, kod Ali-age Rizvanbegovia, koji je tu, od samog poetka pobune, bio opkoljen i ekao pomo od bosanskog vezira i Hasan-pae Resulbegovia, kao i od svog brata hadi Hafizpae Rizvanbegovia.
Odman po povratku u Bosni, Husein-kapetan saznaje da su Hercegovci prihvatili u Stolac bosanskog vezira
Ali-Namika i Hasan-pau Resulbegovia. Kivan na njih za ovo, da bi ih kaznio, upuuje odmah na Stolac jedan odred svoje vojske, a sa nadom da konano likvidira to gnijezdo otpora hercegovakih kapetana.
Hercegovaki kapetani su preduzeli sve mjere da bi se to uspjenije oduprli pobunjenicima. Posebne zasluge
za okupljanje sultanovih pristalica u Stolac imali su Hasan-paa Resulbegovi, Ali-aga Rizvanbegovi, kao i sm bosanski vezir Ali-Namik-paa. Stolac je utvren, a i ostala njihova uporita.
U julu 1831. godine dolazi do odlune bitke kod Nevesinja (oko Brnjaka). Tu je bosanska pobunjenika vojska pretrpjela veliki poraz i njen komandant Turhan-beg Sarajlija morao je da bjei sa bojnog polja, da ga ne uhvati
ivog Hasan-paa Resulbegovi, koji je komandovao sultanovim pristalicama i tu, pored hercegovakih muslimana,
okupio je oko sebe i znatan broj hriana, koje je pozvao i digao na oruje da se bore "za asni krst i Svetog Jovana", obeavajui im da e ih sultan, ako pobjede, izjednaiti sa muslimanima. 8)
I pored pretrpjelog poraza Husein-kapetan se ne predaje. On je neto kasnije, uz pomo Ahmet-pae Resulbegovia, uspio da pridobije za sebe jedan dio Hercegovine, u prvom redu sinove pokojnog Sabit-pae Resulbegovia, pa i samog hadi Hafiz-pau, koga je brat Ali-aga Rizvanbegovi od poetka pobune zvao da mu pritekne u
pomo u opkoljenom Stocu. Hadi Hafiz-paa Rizvanbegovi, u posljednji as, ujedinjuje svoje vojne snage sa Ahmet-paom Resulbegoviem i polazi na Stolac, protiv svoga brata Ali-age.
Husein-kapetan, 29. oktobra 1931. godine, alje novu vojsku na utvreni Stolac i Ali-agu Rizvanbegovia, a
pod komandom Ahmet-pae Resulbegovia, koji je, pored hadi Hafiz-pae, imao u svojoj vojsci i mnogo drugih
Hercegovaca, u prvom redu Mostarce.
Prije polaska na Stolac, Ahmet-paa je oistio teren, posebno svoju pozadinu, proganjajui svoje protivnike
do granice Dalmacije i Dubrovnika, gdje su se opet skloniili veina hercegovakih prvaka, pristalica sultana. Sa
njima i Hasan-paa, koji ponovo bjei pred razjarenim roakom, siguran da, ako mu dopadne u ruke, nee imati ni
najmanju milost za njega. Ova dva roaka, za svo vrijeme bune Husein-kapetana u Bosni, proganjali su se kao niko
drugi, kao dva najvea krvnika. Dok je Ahmet-paa bio vjerski nastrojen i konzervativno nadahnut, Hasan-paa se
odlikovao liberalnim duhom svoga vremena i nastrojen ka demokratskim reformama.
U Dubrovnik Hasan-paa, kao uvijek, sklanja se kod jednog svog prijatelja, Hrvat katolike vjere, odakle je
slao po Hercegovini falsifikovane fermane, kao da ih je toboe pisao sm sultan Mahmut, kojima je pozivao hercego-

209

vako stanovnitvo, bez razlike na vjersku pripadnost, da se mobilizira u redove njegove vojske. U jednom takvom
dokumentu kae se:
Hriani moji pravoslavni! Ustajte za krst asni, ne dajte se buntovnicima! Drite se junaki i udrite se sa
neprijateljem dok ne doem s vojskom.
Nikola Pavlovi
- car ruski -9)
Odsudna bitka kod Stoca odvila se 9. i 10. marta 1932. godine. Iako su imali na raspolaganje dosta snaga,
pobunjeni Bosanci i Hercegovci, predvoeni od svojih istaknutih vojskovoa, opet su potueni od sultanovih pristalica, jer je Hasan-paa njegovim falsifikatima, ovaj put ne samo u ime turskog sultana, ve i u ime ruskog cara
- uspio da pridobije za sebe ne samo muslimane, ve i hriane. I dok se Ali-aga Rizvanbegovi branio iz opkoljenog
Stoca, Hasan-paa je napada s lea svog roaka Ahmet-pau i tako mu oteo pobjedu iz ruku.
U bitci kod Stoca poginuo je i hadi Hafiz-paa Rizvanbegovi u dvoboju sa Hasan-paom Resulbegoviem.
Sm Ahmet-paa spasio je glavu bjekstvom u Trebinje, gdje je brzo okupio novu vojsku i opet poao protiv svog
roaka Hasan-pae.
Tih dana, za herojsku odbranu Stoca, Ali-agi Rizvanbegoviu stie ferman od sultana, kojim ga ovaj priznaje
za plemia - za bega, pa mu dodjeljuje i titulu pae. Dekorisan je, nagraen i unaprijeen i Hasan-paa Resulbegovi.
Tom prilikom izgleda da je proglaen sandakbegom Hercegovine.
U aprilu 1932. godine Husein Kapetan alje novu vojsku na Ali-pau Rizvanbegovia, koju sada predvode
Mujaga Zlatarevi i hadi Mehmet-aga Krbeevi. Negdje sredinom aprila ova je vojska stigla do Nevesinja, potukla
Baagu Redepagia i poharala mu imanja. Odavde se pobjedonosni Bosanci upravljaju opet na Stolac, gdje je - kao
uvijek - stojao iza tvrdih zidina do zuba naoruani Ali-paa Rizvanbegovi.
U meuvremenu, da bi osigurao zaljee bosanskoj vojci Husein-kapetana, pa da im se ne desi pod Stocem kao
u martu, Ahmet-paa Resulbegovi, proganja po Hercegovini Hasan-pau Resulbegovia, Smail-agu engia i Baagu Redepagia, koji su se povukli svojim vojskama prema dubrovakoj granici, da bi imali za sebe sigurno zaljee.
Bosanska vojska od oko 12.000 ljudi, u kojoj je bilo Mostaraca, Ljubuaka i Poiteljaca, svi krvniki nadojeni
protiv Ali-pae Rizvanbegovia, stigla je pod Stolac 11. maja 1832. godine i opkolila ga sa svih strana.
Situacija je bila sasvim kritina. Svi su izgledi bili da e ovaj put vojska Husein-kapetana pobjediti i zauzeti
Stolac, to do sada nesalomljivo uporite sultanovih pristalica.
Videi da ne moe probiti front svog roaka Ahmet-pae i da pritekne u pomoc Ali-pai u Stolac, Hasan-paa,
sa jednim malim djelom svoje vojske i bratom Adem-begom nanovo se upuuje prema Bitolju, u susret novom velikom sultanovom veziru Hamdi-Mahmut-pai, koji je dolazio sa oko 30.000 vojnika, da bi pod svaku cijenu slomio
otpor bosanskih feudalaca. Tu, u Bitolju, on se sastaje sa velikim vezirom i dogovori se sa njim o nastavku vojnih
operacija protiv ustanika. I dok se Hasan-paa vraa u Hercegovinu i, sa njenim kapetanima, probija front Ahmetpae, sultanova vojska nastavlja mariranje preko Kosova i Sandaka u pravcu Bosne i Sarajeva. Tu, pred Sarajevom, izaoe joj elom u elo vojske Husein Kapetana.
Kod Pala bosanska ustanika vojska je pretrpjela prvi pozar. Na bojnom polju je komandovao sultanov vezir
Hamdi-Mahmut-paa, koji izvojeva sjanu pobjedu zahvaljujui Hasan-pai Resulbegoviu. Sa svojim hercegovakim
vojnim snagama ovaj je prikovao svog roaka Ahmet-pau i nije mu dozvoljio da pritekne Husein Kapetanu u
pomo.
U Sarajevskom polju bosanskoj ustanikoj vojsci je zadat drugi snani udarac i poraz. Ovaj put vanredne zasluge imao je Ali-paa Rizvanbegovi, koji je u meuvremenu razbio opsadu Stoca, izaao iz tvrave, pa sa vojskom
Hasan-pae Resulbegovia, Smail-age engia i Baage Redepagia, zadao je ustanicima neoekivani udarac kod
Travnika, koji zauzee, pa se otuda, marirajui u susret sultanovom velikom veziru, spustie u sarajevsko polje, gdje
su odmah nemetnuli boj ustanikoj vojsci i zadali joj definitivni poraz.
Posljije ove pobjede, kapetani Hercegovine pobjedonosno ulaze u Sarajevo i tu sveano doekae sultanovog
velikog vezira, koji se do tada odmarao u Pale sa svojom vojskom.
Za nagradu to se nije prikljuila otporu i pobuni bosanskih feudalaca, sultan odmah, posebnim fermanom,
odvaja Hercegovinu od bosanskog paaluka i proglaava je zasebnim paalukom. Glavna zasluga za ovo pripada
Hasan-pai Resulbegoviu, jer je on bio iniciator i promotor tog otpora, jer je on organizovao iroke narodne mase,
pa i hriane, koji su bili u veini, da se dignu protiv feudalaca i feudalne gospode Bosne i Hercegovine, protiv njihovih nastojanja da ouvaju svoje feudalne privilegije i postojee robovsko stanje hriana u Hercegovini.
Hasan-paa, kako emo vidjeti i u nastavku, iskreno se borio za drutveno politike-promjene, gledajui u
proglaenju Hercegovine zasebnim paalukom korak u pravcu realiziranja zamisli Sabit-pae III Resulbegovia o

210

punoj samostalnosti njegove Hercegovine, to je ve od vie godina postalo i njegova opsesija. U tome je Hasan-pasa
gledao ne samo svoju linu sreu i spas, ve i sreu svih Hercegovaca, bez razlike na njihovu vjersku pripadnost.
Hasan-paa, koji je u toku rata vrio dunosti hercegovakog sandakbega, oekivao je da sultan proglasi za
vezira Hercegovine njega, poto je on, do tada, bio najzaslunija i najmarkatnija iva linost zemlje. I svi su bili
spremni na to. Ali, dok je on vrio dunost hercegovakog vezira, Ali-paa Rizvanbegovi je poljetio u Istanbul, gdje
stavlja u pokret sve svoje prijatelje, preko svega svoje zlatnike, da interveniu kod sultana da njega proglasi vezirom.
Siguran da e ga sultan imenovati za vezira Hercegovine, Hasan-paa nije ni sumnjao ta to radi u Istanbulu
Ali-paa.
I dok je Ali-paa podmiivao sve, Hasan-paa realno i praktino ve je vrio dunost hercegovakog vezira,
konsolidovao vlast, sreivao stanje i uspostavljao red i zakonitost, uhapsio i svog roaka Ahmet-pau Resulbegovia
i, na njegovu dunost trebinjskog kapetana, privremeno imenovao svog brata Adem-bega. On nije pomiljao ni da
angauje svoje prijatelje da posreduju za bilo to u njegovu korist kod sultana, ponajmanje da za to i podmiuje koga.
Siguran u svoje vanredne zasluge za sultana, Tursku i Hercegovinu, nije ni posumnjao u to da mu ko moe oteti iz
ruku poloaj vezira.
Sasvim neoekivano za svakog, u Hercegovinu stie vijest da je sultan imenovao vezirom Ali-pau Rizvanbegovia.
Hasan-paa to doekuje hladnokrvno i nastavlja da vlada Herecgovinom kao njegov zamjenik sve do proljea
1933. godine, kada organizuje Ali-pai i svean, dostojan doek. Na dan njegovog povratka iz Istanbula, u Potporimu, kod Mostara, izlazi mu i u susret i sveano ga doekao, zajedno sa narodom, muslimanima i hrianima. Organizovao je da mu na doek izau i mostarski vladika Josif sa svetenstvom.
Ali-paa je uao u Mostar 24. maja i pred narodom je proitao sultanov ferman. U svom govoru, tom prilikom, izmeu ostalog rekao je i ovo:
"Pravom ovjeku, bilo da je musliman ili raja, svejedno, bie uvijek mjesto kod mene...Od ovog dana nitko ne
treba da ide ni caru ni u Stambul; evo vam Stambula - Mostar, a evo vam i cara u Mostaru..."
Hasan-paa je poznavao sasvim dobro Ali-pau. Imao je i jake rodbinske veze sa njim. Njegova kerka bila je
udata za Rizvan-bega Rizvanbegovia, sina Ali-pae; sestra Ali-pae bila je udata za Muhamet-Ali-bega Resulbegovia (kod nas MEHMET VI), dok je kerka brata Ali-pae, pomenutog hadi Hafiz-pae, sada pokojan, bila udata za
Seit-bega Resulbegovia. Znao je Hasan-paa i kako die Ali-paa. On je bio siguran da se sadanji vezir Hercegovine ni najmanje ne razlikuje od bosanskih ajana, protiv kojih se do maloprije borio. Da nije bilo Hasan-pae, koji
ga povukao na svoju stranu, i Ali-paa bi se ujedinio sa njima i borio bi se protiv sultanovih reformi kao i svi ostali.
U Mostaru Ali-paa organizuje svoj dvor i kancelarije paaluka, u kojima rade Murat-beg engi - kao peatnik (sekretar), Haki-beg Resulbegovi (sin njegove sestre) - kao haznadar (blagajnik), Morali Ahmet - kao ehaja, i
Mehmet Pivodi - kao pisar. Pored njih radili su tu i mnogi drugi inovnici. Uz sebe, kao svoje najvee i najvjernije
savjetnike, drao je Hasan-pau Resulbegovia, Smail-agu engia i Baagu Redepagia.
Trebinjskog kapetana Ahmet-pau Resulbegovia osudi na smrt i pogubi ga. Na njegovo mjesto, za trebinjskog kapetana prihvati ve od Hasan-pae postavljenog Adem-bega Resulbegovia.
Tako je Ali-paa svu svoju vlast oslonio na najvee hercegovake feudalce i ajane, nastavljajui da se bori
protiv bosanskih feudalaca, koji - i pored poraza Husein Kapetana - nisu se pomirili sa reformama sultana.
Nije se pomirila ni raja Hercegovine sa svojim bespravnim poloajem, naroito u pograninim krajevima
prema Crnoj Gori (Niki, Grahovo, Zubci i Drobnjaci), gdje su - tamo, preko granice - vidjeli da se njihova braa
tretiraju neto drukcije i bolje. Poto se u njihovom ivotu faktiki nita nije izmjenilo, oni su poeli da prebacuju
Ali-pai da nije odrao svoju rije datu prilikom stupanja na dunost hercegovakog vezira, a o ravnopravnosti hriana sa muslimanima. Grahovo, Nikika upa, Drobnjaci i Saranci pokuali su da se otcijepe i preu pod vlast Crne
Gore. Da bi sprijeio to, Ali-paa je preduzimao energine mjere: hvatao, hapsio, ubijao, djelio nagrade za crnogorske i uskoke glave, kojima je kitio Mostarsku tvravu.
Ovome, kao unosnom poslu, odazvali su se ne samo muslimani, ve i hriani. obani su ak otvarali grobove, vadili mrtve, skidali im glave i nosili ih veziru u Mostar za propisanu nagradu.
To je dalo povoda crnogorskom Vladici, Petru II Petroviu Njegou, da intervenie kod Mostarskog vezira.
Postignut je sporazum o sreenju prilika na granici, ali bez uspjeha. Turci su nastavljali da ubijaju Crnogorce i njihove glave nosili pai. U vezi sa ovim, Vladika Petar II, u martu 1834. godine, pie ruskom konsulu Gagiu u
Dubrovniku:

211

"Uz ovaj isti moj put po brdima sastao sam se sa Hasag-begom Resulbnegoviem i sa sinom vezira hercegovakog, s kojima sam uinio meu Crnogorcima i Hercegovcima mir; no jo nijesam ni na Cetinje doao, i ve su
Turci hercegovaki sa znanjem istog Hasan-bega posjekli na prevaru petoricu Crnogoraca".10)
U to vrijeme Grahovljani su se skoro sasvim odmetnuli. Tu je bilo zborno mjesto hajdukih eta iz svih
krajeva Hercegovine. Odavde su hajduci polazili i krstarili po itavoj Hercegovini, dopirui do Mostara i Konjica.
Turci su za ovo optuivali Vladiku.
U jednom pohodu na njih trebinjski kapetan Adem-beg Resulbegovi se nije pokazao kako su to Turci htjeli.
Umjesto da isue sablju i skine im glave, on ih pomiluje i puta svojim kuama. Ali-paa ga odmah razreava te
dunosti i na njegovo mjesto imenuje Hasan-pau, ne samo da bi ga udalio od sebe, ve i da ga likvidira fiziki.
Oekivao je da e poginuti u sukobu sa Crnogorcima na granici Trebinja. Izmeu njega i Hasan-pae, od samog
poetka njegovog vladanja Hercegovinom, poela su da izbijaju na vidjelo mnoga neslaganja.
Krajem jula 1936. godine Ali-paa krenu s vojskom od oko 2.000 ljudi na crnogorsku granicu. Hasan-pau je
poslao da mu po kapetanijama prikupi i dovodi pojaanja.
U avgustu 1936. godine dolazi do bitke izmeu Turaka i Grahovljana, koje su pomagali njihova braa iz Crne
Gore. Sa Turcima su i muslimani Hercegovine, koje su predvodili Ali-paa, Smail-aga engi i Hasan-paa Resulbegovi. Pobjedie muslimani Hercegovine zahvaljujui u prvom redu posebnom junatvu Smail-age engia, koga
za to sultan imenuje paom.
ime je nagradio Hasan-pau ne znamo, ali je poznato da se te godine ukidaju kapetanije i poslednji trebinjski
kapetan Hasan-paa Resulbegovi, poslije toga, spominje se kao muselin Trebinja. Izmeu njega i Ali-pae sve vie
dolaze do izraaja suprotna stanovita i neslaganja.
Ovime se situacija na granici nije smirila. Intervencijom bosanskog vezira Vedidi-Mehmet-pae 20. oktobra
1938. godine potpisan je na Cetinju ugovor o miru, gdje se Crna Gora tretira kao nezavisna oblast. Ovaj ugovor je
prvi dokumenat o nezavisnosti Crne Gore, a doprinio je tome mnogo i posebno Hasan-paa Resulbegovi, koji je
predvodio tursku delegaciju na Cetinje. I pored ovoga zategnutost se nastavlja. U decembru 1838. godine Ali-paa
zaustavlja vladiine izaslanike u Mostaru i stavlja ih pod strau. Vladika se ali Vedidi-Mehmet-pai i Hasan-pai
Resulbegoviu, kome pie i jedno posebno pismo, gdje mu izmeu ostalog kae: "to se tie Grahovljana, ti zna
lijepo, da je u tome sramotno uinio Ali-paa..."
Hasan-paa intervenie i vezir Ali-paa puta vladiine izaslanike iz zatova, ali tek u maju 1839. godine.
Svijestan da je Smail-aga engi najvie doprinio crnogorskom porazu na Grahovu, Vladika Petar II je neprestalno smiljao kako da mu se osveti. U Drobnjacima, uz pomo Cernogoraca Vladike Petra II, Smail-aga je ubijen 2.
okrobra 1940. godine. Ovo je pogoralo odnose Crne Gore sa Ali-paom.
Tada Ali-paa krenu vojsku da kazni Drobnjake. Zatraio je pomo i od novog bosanskog vezira MehmetNusrev-pae, koji mu se odazvao i poslao 500 Albanaca sa bimbaom Sulejman-begom, 110 vojnika pod komandom
juzbae Orhan-bega i Husein kavaza, pa i 23 topdije s jednim topom, na elu sa juzbaom Mehmet-agom. Zajedno
sa Hercegovcima skupljeno je oko 10.000 ljudi. Sa njima je Ali-paa krenuo na Gacko.
Pored sebe imao je sinove Zulfikar-bega (Hafiz-paa) i Rizvan-bega (Hafiz-paa), pa Smail-agine sinove
Mehmet-bega engia i Ded-agu engia.
U ovom pohodu uestvuje i Hasan-paa Resulbegovi sa oba svoja sina: Ibrahim-paom III i Ahmet-begom
II.
Ali-paa nije uestvovao u boju. On je ostao u pozadini, u Gackom, gdje je lukavo spljetkario protiv svih: i
protiv hriana i protiv muslimana. I protiv Vladike Petra II Njegoa, i protiv Hasan-pae Resulbegovia.
Vrhovnu komandu nad cjelokupnom vojskom on upravo zato predaje Hasan-pai, nadajui se da e u ovom
boju poginuti i tako se rjeiti njega.
Do sudara bosansko-hercegovake vojske sa udruenim Drobnjacima i Crnogorcima dolo je 29. oktobra
1840. godine. Boj se odvio u Tuinama. Hasan-paa je sa konjicom prvi napao, a u stopu za njim su letjeli na svojim
konjima i oba njegova sina, jedan na jednom a drugi na drugom krilu, pazei da im oca ne opkole Crnogorci, koji su
isto tako poljeteli u protiv napad sa svojom konjicom.
Mjetani, koji su se borili za svoju slobodu i svoja prava, poslije nekoliko sati klanja sa svojim neprijateljima,
i pored hrabrog otpora i vie ubijenih Turaka, bili su prinueni da se povuku uz velike gubitke. Turci im zadae teak
poraz i odnijee pobjedu.11)
Tog dana muslimani Hercegovine su posjekli 170 glava i popalili vie sela, oplakali Drobnjake i vratili se u
Gacko da sveano okite grob Smail-age engia sa posjeenim glavama.
U ovom boju Hasan-paa se pokazao na dostojnoj visini svojih predaka, kao vanredan strateg i sposoban vojskovoa, bodrei svoje vojnike linim primjerom, ali i povlaei se odmah u pozadinu, oklen je organizirao napad na

212

onom dijelu fronta gdje je vidio za potrebno. Posebnu panju on je posvetio albanskim najamnicima, za koje je znao
da su spremni na izdaju.
Hasan-paa stalno intervenie za mirenje, pa i za zblienje izmeu vezira Ali-pae i Njegoa. On im organizuje 1842. godine susret u Dubrovnik, gdje se, poslije potpisivanja mira, Njego sprijateljio sa Ali-paom, pa su
pili i krv, pobratimili su se12). Njego je traio prijatelje Crnoj Gori, ali je kucnuo na pogrena vrata.
Pri sastanku oi u oi, samo Ali-paa i Njego, oboje se zdogovorie za fiziku likvidaciju Hasan-pae Resulbegovia. Njego je smiljao da mu se osveti za novi poraz u Drobnjacima, dok je Ali-paa htio da ga se oslobodi,
poto se ni za to nisu slagali. Ali-paa je nastavio svoju vladavinu po starom. Ma da se prividno sloio sa sultanovim reformama, on ih nije sprovodio. Ugnjetavao je narod na sve mogue naine. Sa time se demokratski raspoloeni Hasan-paa Resulbegovi sigurno nije mogao sloiti. I Busuladi pie: "Kasnije je Hasan-beg doao u sukob
sa Ali-paom radi njegove samovolje".13)
Hasan-paa se postepeno distancirao od Ali-pae, o emu je, bez sumnje, izvijestio i sultana. Sigurno je da
nije bio jedini koji se nije sloio sa Ali-paom. Uz njega je bio i Smail-aga engi, o kome se sve vie govorilo da ga
u Drobnjacima ubio pain agent Ferhat Krvavac. Nema sumnje da je Ali-paa poeo da likvidira sve one koji su bili
protiv njegove samovolje. Basuladi pie: "to je Hasan-beg predvidjeo, to se i dogodilo".14)
Prilikom sastanka sa Njegoem u Dubrovniku, Hasan-paa i Njego uprli su oi jedan u drugog i dugo se
gledali u utnji. Svjesni da su braa iste krvi, svaki je od njih mislio za dobro svojih vjernika. Resulbegovi je siguran da mu Vladika i njemu smilja osvijetu ili smrt, kao i nekoliko mjeseci prije Smail-agi engiu. Ali mu ni na
kraj pameti nije bilo da se i Ali-paa zdogovorio za to sa Njegoem.
I poslije ovog mira situacija na granici se nije smirila.
Po ugovorenom planu sa Njegoem, u proljece 1843. godine Ali-paa alje na Cetinje svoje izaslanike, toboe
da opet pregovaraju o miru. U grupi izaslanika, pored Hasan-pae, Ali-paa je imenovao i svoga sina hadi Rizvanpau, zatim Baagu Redepagia, etiri ugledna Nikiana i tri Stoana.
Poto Hasan-paa odbija da uzme uee u tom izaslanstvu, Ali-paa alje kod njega svog sina hadi Rizvanpau, koji je bio oenejn Hasan-painom kerkom Nurijom, da skloni svoga tata da se pridrui izaslanstvu i poe
pod Ostrog u Crnu Goru. Budui da je u tom izaslanstvu bio i sin Ali-pain, Hasan-paa pristade i krenu za Niki,
gdje su se skupili svi izaslanici. Kad tamo, umjesto hadi Rizvan-pae Rizvanbegovia dolazi Ali-pain roak Mustaj-beg Rizvanbegovi, oenjen Behijom, kerkom Abdurahman-bega I Resulbegovia, roak naeg Hasana. Tada
promuurni Hasan-paa opet odbije da uzme uee u to izaslanstvo i ostade u Niki. On je jedini od lanova
izaslanstva koji ne ode pod Ostrog. tovie on otvoreno ree svima: "Budale se vode pod Ostrog, a Haso je jo pametan. Ti Bao, ako mene pita, nee ni kroiti".
Izaslanici Ali-pae odmah su se vratili ispod Ostroga ne susrevi se sa Vladikom crnogorskim, Njegoem. Pri
povratku su ih napali Crnogorci na Bainoj Vodi i ubili etiri Nikiana i dva Stoana. Baaga sa druinom, pukim
sluajem je izvukao ivu glavu. Meu pogubljenim Nikianima bio je i kapetan Mujaga Muovi, jedan od neprijatelja Ali-pae Rizvanbegovia.
Prema jednom pismu Vladike Petra II, krivicu za ovu pogibiju snosi samo Ali-paa, toboe zato to su se
njegovi ljudi uputili na sastanak s namjerom da ubiju Vladiku15). Nema sumnje da Vladika nije mogao oprostiti
Hasan-pai Resulbegoviu to je glavama na Grahovu posjeenih devet Petrovia okitio Trebinjsku tvravu.
Opte je miljenje da su ovo ubijstvo zajedniki izvrili Vladika Petar II i Ali-paa Rizvanbegovi, da bi se
paa na taj nain oslobodio nekih istaknutih ljudi i protivnika, a i Vladika svojih neprijatelja. Ima tvrenja da se jo
na sastanku u Dubrovniku Ali-paa alio Vladici na neke svoje ljude, hercegovake prvake, neprijateljski raspoloene prema njemu, i predloio mu da nau nain da ih se oslobode. On je tada spominjao Hasan-pau Resulbegovia, Ali-bega Ljubovia, Mula-agu Tanovia, Mujagu Muovia, Muka Ljucu i Baagu Redepagia. Hasanpaa je ak bio prvi na listi, kao najopasniji od njih. Ali-paa je predloio Vladici da ih on uputi na pregovore u Crnu
Goru i da ih tamo pobiju Crnogorci.16)
Pored Hasan-pae, osilili su se i neki Nikiani, kao i drugi prvaci. Prema tome svi su miljenja da se ova
pogibija kod Nikia (na Bainoj Vodi) pripremila u sporazumu izmeu Ali-pae i Vladike Petra II. Postoji miljenje
da je Ali-paa rtrvovao i svoga roaka Mustaj-bega Rizvanbegovia da bi postigao eljeni cilj i da ovako prikrije
svoju namjeru.
Po povratku iz Nikia Ali-paa je premjestio Hasan-pau sa poloaja trebinjskog muselina na poloaj muselina u Pljevljima (Taslida), ali on nije otiao tamo. Povukao se u jedan zaseljak kod Trebinja, ekajui bolje dane.
Svakako i da se osvijeti Ali-pai. Muselinom Trebinja Ali-paa imenuje svoga sina Rustem-bega, a sa nadom da
preko njega stekne privrenost Trebinjaca.
U ovo vrijeme (1847) Vladika Petar II objavljuje svoj slavni spjev GORSKI VIJENAC i jedan primjerak alje
na poklon Hasan-pai, koga je cijenio kao intelektualca i bistra ovjeka. im je to proitao, Hasan-paa pie pismo

213

Vladici, u kojemu mu kae, izmeu ostalog: "Ostavi gusle i pjevanje, Vladiko, pa razvij zastavu slobode i okupi nas
na Kosovo, pa ili da se oslobodimo, ili da junaki poginemo!"
Ovo nije jedino pismo koje Hasan-paa pie Velikom Njegou. Do sada su otrkivena i objavljena 12 ovakvih
pisama, koja je pisao Hasan-paa Njegou i Njego njemu, a koja je objelodanio Ibrahim Defterdarevi17).
Poslije smrti sultama Mahmuta (1839), na prijesto Turske imperije dolazi njegov sin Abdul-Medid (18391861). On je nastavio rad na daljem sprovoenju reformi i modernizovanju Turske Imperije. Stupanjem na prijesto
on daje poznatu deklaraciju Hatierif od Gilhane, kojom se, u smislu ve usvojenog zakona Tanzimati hairije (=
Spasonosne uredbe), izmeu ostalog, obeaju sloboda i ravnopravnost svih turskih podanika, bez razlike na vjeru.
Bosanski feudalci su opet dali otpor. Digoe se na bunu. Za razliku od ranije situacije, sad se ovom otporu
pridruila i Hercegovina, na elu sa svojim vezirom Ali-paom Rizvanbegoviem, koji je vie panje posveivao
uvrenju svoje vlasti, nego sprovoenju reformi. Ovako on skide masku i pokaza pred cijelim svijetom svoje pravo
lice.
U poetku vladavine sultana Abdul-Medida, Ali-paa nije sasvim otvoreni neprijatelj reformi. Njegovo neprijateljstvo je tada osujetio samo Hasan-paa Resulbegovi.
Zbog otpora bosanskih i hercegovakih feudalaca, turska vlada nije mogla da sprovede reforme u Bosni i
Hercegovini. Posledica toga su u ovim krajevima stalne bune i pogranina arkanja. tovie, bosansko-hercegovaki
feudalci pripretie sultanu da e opet sii na Kosovo i ukrstiti sablje jo jednom sa njegovom vojskom.
Da bi se dokrajilo sa tim, sultan alje tamo energinog seraskera (vrhovni komandant), ljutog Omer-pau Latasa,
svog najpoznatijeg i najveeg vojskovou, koji do tada nije pretrpeo nijedan poraz. Dok za bosanskog vezira postavlja Hafiz-Mehmet-pau, koji smjenjuje neodlunog vezira Mehmet-Nusrev-pau.
Omer-paa marira prema Sarajevu sa 11 bataljona peadije, jednom modernom poljskom baterijom i neto
konjice. Kao prethodnica njegove armije leti prema Bosni na konju poljski grof Ilinski (poznat medju Turcima imenom Muhamet-Skender-beg).
Omer-paa stigao je u Sarajevo u ljeto 1850. godine i utaborio se na Gorici. Odmah, 12. avgusta, on pozove tu
sve bosansko-hercegovake velikodostojnike, ajane i prvake. Proita im sultanov ferman, po kome se ovlauje da u
Bosni i Hercegovini sprovede Tanzimati hairije. Poslije toga ih raspusti svojim kuama. Zadrao je samo Ali-pau
Rizvanbegovia, da mu ne bi pravio kakve neprilike u Hercegovini, a i kao garanciju da njegovi sinovi izvre postavljene zadatke.
Poslije nekoliko dana izbila je buna u Bosanskoj Krajini. Omer-paa se odmah upuuje tamo. Ali-paa to
iskoriava i juri k njegovom Mostaru, Tamo ga doekalo neprijatno iznenaenje: Mostarci ga optuuju za sve i
proteruju ga iz svog grada.
Poto je lino bio zauzet bunama u Krajini i Posavini, Omer-paa alje u Hercegovinu Muhamet-Skenderbega, svog prvog i najveeg saradnika. Uz Skender-bega je i Hasan-paa Resulbegovi sa bratom Adem-paom i sinovima. On napada i oslobadja tvravu Stolac, kojom je vladao hadi Rizvan-paa Rizvanbegovi, suprug Hasanbegove kerke Nurije. Prema izvjetaju austrijskog konzula Atanackovia, Omer-paa daje u posjed tvravu Stolac
Hasan-pai, kao svom najsigurnijem saradniku u Hercegovini, koji se jo prije ovih dogaaja odrekao Ali-pae, izjavljujui svoju lojalnost prema sultanu i negovim reformama. Austrijski namjesnik u Dalmaciji baron Geraldi izvjetava Be:
"Svi sposobni za oruje u kadiluku Trebinje, na ijem elu se nalazi Hasan-beg Resulbegovi, nekadanji dobropoznati kapetan ovog distrikta, ve su spremni za polazak".18)
Dva dana kasnije Geraldi opet izvjetava: "Sila kojom Omer-paa provaljuje u Hercegovinu nije sama po sebi
dovoljna da ugui ustanak, ali kako e vjerovatno veina tamonjih prvaka, meu kojima i Ali beg Pai iz Ljubukog i uplivni stari Hasan-beg Resulbegovi iz Trebinja, stojati uz njega, a lukavi vezir Ali-Paa jedva e se usuditi da oponira svome gospodaru, to e Omer-pai po skoro za rukom da ustanku stane na kraj i eljenim namjerama Portinim i u Hercegovini prokriti put".19)
Da bi sprijeio povezivanje Hercegovaca s pobunjenicima u Bosni, Skender-beg hita sa svojim snagama za
Konjic i prvi napada pobunjenike. Poslije krvavih bitaka, naterao je protivnika na predaju. Iz Konjica on se odmah
upuuje u Mostar i 10. februara 1851. godine ulazi u grad bez otpora.
Sutradan Skender-beg je primio u audijenciju Ali-paina sina Hafiz-pau i zadrao ga kod sebe. Izvravajui
striktno Omer-paina nareenja, on je odmah pozvao u Mostar i Ali-pau. Organizovao mu je i sjajni doek, ali poslije nekoliko dana (17. februara) - sve se odjednom izmijeni: Ali-paa Rizvanbegovi, zajedno sa svojim sinom
Hafiz-paom, nadjoe se u zatvor.

214

Odmah stie u Mostar i Omer-paa, koji svu blagajnu povjeri Hasan-pai Resulbegoviu, stavljajui mu u
dunost "da tijem komendira".20)
Zbog novih pobuna u Krajini, Omer-paa je morao da se najhitnije vrati tamo. Zato organizuje odmah vojni
sud i predaje mu Ali-pau na suenje. Na elo tog suda imenuje Hasan-pau Resulbegovia.
Kao protivnik sprovoenja Tanzimata u Bosni i Hercegovini, Ali-paa Rizvanbegovi je osuen da "prati
Omer-pau kroz Bosnu jaui na mravu kljusetu, koje je njegov sin Hafiz-paa morao za ular voditi" - pie Ahmet
Muratbegovi21). Hamdija Kapidi dodaje da je Ali-paa jahao "okrenut glavom sapima sa repom u ruci".22)
Krajem marta 1851. godine Ali-paa Rizvanbegovi je ubijen u Dobrinji, kod Banja Luke, a po nareenju
Omer-pae, koji je zato zaduio jednog "Ciganina ili Anadolca". Ovaj mu je nou sasuo dva zrna olova i glavu. Tako
ga hak Hasan-pae Resulbegovia i mnogih drugih nevinih ljudi, koje je iznevjerio i pogubio, najzad stie.
Poto je svrgnut sa poloaja hercegovakog vezira Ali-paa, govorilo se da e sultan tu dunost povjeriti Skender-begu ili "uvenom starom" Hasan-pai Resulbegoviu. Omer-paa Latas je to rijeio drukije. U Mostaru je
ostavio jedan tabor nizama pod komandom Ibrahim-pae Resulbegovia i za pomonika mu odredio oca - Hasanpau.
Hercegovaki se paaluk ukida i Hercegovina se opet prisajedinjuje Bosni kao sandak. To je zasluga Alipae Rizvanbegovia za Hercegovinu i Hercegovce. Dok je Hasan-paa Resulbegovi pregorevao da od Hercegovine
napravi slobodnu i zasebnu, nezavisnu dravu, Ali-paa Rizvanbegovi je, svojim terorom, vraa natrag, pod vlast
sultana i sarajevskih vezira.
injenica je da je Hercegovakim paalukom, u poetku, sve do maja 1833. godine, kada se iz Istanbula
vratio Ali-paa, vladao Hasan-paa u svojstvu vezira. Isto tako injenica je da je i posljednje svoje dane ovaj paaluk
proveo pod vlast Hasan-pae Resulbegovia, od 12. avgusta 1850. godine, kada se faktiki hapsi Ali-paa, pa sve dok
nije stigao sultanov ferman o njegovom ukidanju, negdje krajem 1851. godine, kada je Hasan-paa ve umro. to
znai Hasan-paa Resulbegovi je preminuo faktiki kao vezir Hercegovakog paaluka. Ovo nam potrvuje Mustafa Busuladi, koji pie da, poslije svrgnua sa vlasti Ali-pae Rizvanbegovia, Hasan-beg Resulbegovi "vodi
glavnu rije u Hercegovini".
Hercegovakim sandakom opet vladaju Resulbegovii. Poslije ukidanja paaluka, prvi hercegovaki sandakbeg bio je Hasan-pain sin Ibrahim-paa III.
Zloglasni Omer-paa Latas, od svih bosansko-hercegovakih velikaa, koji su se istakli u javnom ivotu, samo je dvojicu potedio: Hasan-pau Resulbegovia i Dervi-bega Teskeredia, kae nam M.Busuladi, prvi istoriar ove porodice. U njegovoj studiji o Resulbegoviima pie da je Hasan-paa bio najmarkantnija politika linost
Hercegovine u prvoj polovini XIX vijeka 23). I prije i poslije Busuladia, linost Hasan-pae Resulbegovia su
tretirali u svojim studijama, pa i u posebnim knjigama, mnoga pera, ne samo naa, jugoslovenska, ve i strana. O
ovom Resulbegoviu postoji vrlo bogata literatura i na stranim jezicima, to treba istraiti i posvetiti joj jednu posebnu studiju, jer je ovaj Resulbegovi to zasluio. Domovina Hercegovina mu je to duna. Ako ona to ne uini, uiniemo mi - njegovi dostojni sljedbenici - Resulbegovii i Burovii, ne samo kao dug prema njemu, ve i kao dug
prema naoj domovini, koja se s njim ponosila i treba da se ponosi, jer je stvarno bio i ostao jedna od njenih najveih
istorijskih linosti. Bez Hasan-pae Resulbegovia, koji je sudio i vezira Hercegovine, ne moe se pisati istorija ove
zemlje.
Demokratski raspoloen, Hasan-paa je u narodu bio vrlo popularan. Istakao se mudrou i dosjetljivou. O
njemu krue mnoge anegdote, koje se prepriavaju na sve strane Hercegovine, pa i dalje. Ljetnje su mu rezidencije
bile u Bregovima i na Starom Slanu, gdje je za sebe izgradio nove konake, iji se ostaci i danas vide.
Hasan-paa je posjedovao slanicu u Sutorini, koja je sa dijelom zaliva u Igalu (kod Herceg Novog) pripala
Trebinju i Hercegovini i poslije razgranienja, nakon pada Herceg Novog u ruke Mletaka i Burovia.
Kada su majstori na Slanom gradili konake, Hasan-paa ih je sa lulom u ustima nadgledao. Djeci, koja su se
nalazila oko graevina, zapovijedi da mu donesu vatre da zapali lulu. Svi odmah potrae. Kad su dola do vatre,
nala su se u neprilici. Poto nisu imali maice, nijesu znala kako da odnesu pai ar da zapali lulu. Jedno dijete nae
izlaz: na svoj dlan stavi pepeo, pa onda ar - i poslui pau. Hasan-paa ga pogleda i ree mu: "Vala, sinko, neka
dobro zna: s tobom e sultan i Stambol imati posla! Mnogo e im beljaja nanijeti!"
To se i ostrvarilo. Dijete se zvalo Luka Vukalovi, kasnije hercegovaki istaknuti hajduk, pa voa i glavni
junak Hercegovakog ustanka iz 1875. godine.
Hasan-paa se oenio kerkom Mujage Serdarovia, iz Ljubinja. Iza sebe je ostavio dva sina (Ibrahim-pau III
i Ahmet-bega II) i dvije kerke (Devahiru I i Nuriju I). Prva se udala u Gacko, za Tahir-bega, sina Smail-age engia, a druga u Stolac, za hadi Rizvan-pau, sina Ali-pae Rizvanbegovia.
Umro je u Trebinju 1851. godine, u dubokoj starosti, na dunost pomonika svog sina, sandakbega Ibrahimpae III, ali mnogi misle da ga otrovao Omer-paa Latas, koji je imao nareenje od sultana da fiziki likvidira staro

215

feudalno plemstvo Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihov stav prema reformama, kao to je to sultan uradio i po
ostalim zemljama njegove imperije.
Hasan-pain mezar sravnjen je sa zemljom kada su gradski mezaristani iza austrijske okupacije pretvoreni u
park.

______________
1) LUBURI Andrija - PEROVI Spiro: PORIJEKLO I PROLOST DINASTIJE PETROVI, I, Beograd 1940, str. 263-267.
2) KNEZOVI, fra Oton: Ali-paa Rizvanbegovi - Stoevi, hercegovaki vezir 1832-1851, GLASNIK ZEMALJSKO MUZEJA,
Sarajevo 1928, str. 24.
3) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, NOVI BEHAR, br. 12, cit. stud. str. 182, kol. I
4) Iden: str. 182, kol I.
5) KORA, Vojislav: cit. djelo, str. 321.
6) UNIVERSITETI SHTETROR I TIRANS - Instituti i Historis dhe i Gjuhsis: HISTORIA E SHQIPRIS, dio I, Tirana 1959,
str. 485-486.
7) BUSULADI, Mustafa: cit. stud., str. 182, kol. I.
8) URI, H.: Ali-paa Rizvanbegovi - Stoevi,- GODINJICA NIKOLE UPIA, knj. XLVI, Beograd 1937, str. 211-2.
9) Iden: str. 212.
10) UKI, P.: Petar Petrovi II i Ali-paa Stoevi,- ZAPISI XXIII, Cetinje 1935, str. 201.
11) URI, H.: cit. stud., str. 228-9.
12) JOVIEVI, B.: cit. djelo, str. 149.
13) BUSULADI, Mustafa: cit. stud., str. 182.
14) Iden: str 182.
15) UKI, P.: cit. studija, str. 21.
16) MAGOVEVI, J: Jo neto o odnosima Vladike Rada i Ali-pae Stoevia, cit, stud., str. 66.
17) DEFTERDAREVI, Ibrahim-beg: STARE LISTINE PORODICE RESULBEGOVI, glasnik Zemaljskog muzeja BiH, IX,
Sarajevo 1897, str. 193.
18) II, F.: BOSNA I HERCEGOVINA ZA VREME VEZIROVANJA OMER-PAE LATASA (1850-1852), Beograd 1938, str.
116.
19) BAAGI, S: c.stud. 251; URI, H: c.stud., str. 245.
20) BAAGI, S.: cit.stud., str, 251.
21) MURATBEGOVI, Ahmet: OMER-PAA LATAS U BOSNI, Zagreb 1944, str. 82-3.
22) KAPIDI, Hamdija: OMER-PAA LATAS U BOSNI,- KALENDAR GAJRET za 1938, Sarajevo 1938, str. 54.
23) BUSULADI, Mustafa: cit. studija, str. 182.

216

ADEM-PAA I
Adem-beg je drugi sin sandakbega Ibrahim-pae II Resulbegovia. Rodio se u Trebinju negdje oko 1780.
godine. kolovan je u Istanbulu, pri Vojnoj akademiji i vratio se svom Trebinju i Hercegovini pun elana i nadahnua,
koja su ulila mladim oficirima nova vremena, posebno Napoleon i Francuska buruaska revolucija.
Na Adem-begovo vaspitanje uticao je mnogo i njegov veliki roak Sabit-paa III Resulbegovi, pa je zahvaljui ovome, a i svom starijem bratu veleslavnom Hasan-pai IV, postao jedan od nacionalno najsvjesnijih muslimana svoga vremena. Kao rijetko ko u to vrijeme on je svijesan da biti musliman ne znai biti i Turin. On sasvim
dobro zna da su mu hriani Hercegovine braa po krvi i nacionalnosti, da je i on Hercegovac isto toliko koliko i
svaki drugi hrianin i da ih od njih razdvaja samo vjera, nametnuta od okupatora.
Njegov otac, Ibrahim-paa, drao je pri sebi oba sina i vodio ih sa sobom u sve svoje vojne pohode, spremajui ih tako za tradicionalni porodini vojni poziv. Sa inom juzbae Adem-beg e uestvovati pored oca i u slavnom pohodu na Sarajevo - Turkoviju, gdje se istakao i sultan ga odlikovao za hrabrost, pa ga i unaprijedio u in
bimbae.
Za vrijeme ustanka kapetana Husein Gradaevia, zajedno sa svojim bratom Hasan-paom, opredeljio se na
strani sultana, pa se borio i protiv svog roaka, tadanjeg kapetana Trebinja Ahmet-pae I Resulbegovia, koji se
opredeljio za ustanak i Husein Kapetana Gradaevia. Sa braom Resulbegovi, Hasanom i Ademom, ujedinjuju se
etiri najznaajnija kapetana Hercegovine, meu njima i Ali-aga Rizvanbegovi, sa kojim su bili sroeni jo od prije
mnogo godina.
Bimbaa Adem-beg uestvuje skoro u svim bitkama svoga brata Hasan-pae, prati ga dva puta u Bitolj, gdje
se ovaj sreo sa sultanovim velikim vezirom, pa i u bitci na sarajevskom polju 1832. godine, gdje je definitivno
poraen Husein Kapetan Gradaevi, a bimbaa Adem-beg odlikovan i proglaen za pau.
Dolaskom na vlast Ali-pae Rizvanbegovia u svojstvu vezira Hercegovine, njemu se povjerava poloaj
trebinjskog kapetana, koji je do tada drao njegov roak - Ahmet-paa I Resulbegovi, desno krilo Husein Kapetana.
Kako smo ve rekli, Ahmet-paa je uhapen od Hasan-pae i osuen od vezira Ali-pae na smrt.
Mostarski vezir Ali-paa Rizvanbegovi od samog poetka svoje vladavine poeo je da skree sa poloaja
pristalice sultanovih reformi u jednog apsolutnog vladara, koji e se suprotstaviti sultanovim reformama, posebno
reformama njegovog sina Abdul-Medida (1839-1861). Poto se mnogi nisu sloili sa njim, u prvom redu Hasanpaa Resulbegovi, Ali-paa je poeo da likvidira svoje protivnike i fiziki.
Tako 1834.godine Ali-paa nareuje Adem-pai da, kao kapetan Trebinja, poe sa vojskom u pohod na
Grahovljane, koji su postali jataci hajduka Hercegovine i Crne Gore. Nadao se da e tamo Adem-paa ostaviti svoju
glavu, kao to se to desilo i mnogim drugim kapetanima, pa i Smail-agi engiu.
Adem-paa ode, ali se i vrati iv i zdrav. Tada ga Ali-paa suspenduje sa dunosti trebinjskog kapetana, toboe zato to se pokazao prema pobunjenicima blag, nije isukao sablju na njih po turskom obiaju, ve ih je pomilovao
i pustio svojim kuama. Da bi to maskirao, a i da bi udaljio sa centralne vlasti paaluka Hasan-pau, dunost kapetana Trebinja Ali-paa prenosi na ovoga.
Od tada Adem-paa se povukao na svoje imanje u Bregovima i ekao da mu doe dan. Uskoro e se za njim
povui sa vlasti i Hasan-paa, ekajui i on da mu doe dan. I doe im eljeni i tako dugo oekivani dan.
Bosansko-hercegovaki feudalci se opet pobunie protiv reformi sultana. Ovaj put Ali-paa izae protiv reformi otvoreno i meu prvima, dok se Resulbegovii opet izjavie za reforme i sultana, ovaj put bez izuzetka.
I dok ljuti sultanov serasker Omer-paa Latas, sa sultanovim fermanom u ruci, marira sa vojskom prema Bosni i Sarajevu, Hasan-paa Resulbegovi sa svojim bratom Adem-paom i sinovima, roacima i svim svojim privrenicima, leti na konju u susret prethodnici sultanovog seraskera - Muhamet-Skender-bega. Od prvog dana njihovog
susreta u Sarajevo, oba e ova Resulbegovia postati njapovjerljiviji ljudi i Muhamet-Skender-bega i samog Omerpae Latasa.
Zajedno sa Skender-begom Adem-paa ide u Konjic i razbija tamo pobunjenike. Zatim se vraa u Mostar i sa
Skender-begom hapsi Ali-pau i njegovog sina Hafiz-pau.
U to vrijeme stie u Mostar i Omer-paa Latas, koji odmah organizuje suenje Ali-pai i njegovom sinu. Svi
istoriari piu da su u sastav ovog suda "izmeu ostalih uli Hasan-beg Resulbegovi i novoimenovani trebinjski muselim Adem-beg Resulbegovi".1)
U itavoj Hercegovini Omer-paa Latas nije moga da nae dostojnije sudije da sude hercegovakog vezira.
Imenovanjem za trebinjskog muselima Adem-paa postaje zastupnik vezira u tom gradu i u itavoj Hercegovini. Poto je ovako doivio punu satisfakciju za sve to je lino i porodino pretrpio od samovolje Ali-pae,
Adem-paa je poao u hadiluk i povukao se sa svih dravnih poslova. Od tada za sve Trebinjane i Hercegovce on je
samo Hadi Adem-beg.

217

I pored reformi sultana Abdul-Medida, situacija u Hercegovimi se ne mijenja mnogo. Tlaenje i eksploatacija se nastavljaju. Nastavlja se i vjersa diskriminacija. Kao posljedica svega toga raste i nezadovoljstvo svih, posebno hriana, koji su bili najeksploatirani i najdiskriminirani dio stanovnitva. Zato se oni i spremaju za novi ustanak
protiv turskog okupatora, a za definitivno osloboenje svoje domovine.
Meu hrianima Hercegovine, Mio Ljubibrati je bio jedan od najpoznatijih ustanikih voa. On se tada
nalazio u Beogradu, kao emigrant, i bio povjerenik srpske vlade upravo za organizovanje ustanka. Istovremeno on je
bio i jedan od aktivnih pobornika saradnje izmeu hriana i muslimana, naroito pri kraju vlade kneza Mihaila
Obrenovia.
"Ercegovaki i bosanski Turci mrze Osmanlije,- kae on u jedno pismu Matiji Banu,- ali nisu smjeli nita da
preduzmu protiv njih, jer se boje hriana da ne budu protiv njih, kao to su bili 1850-51. godine. I zato se vrlo polako irila misao izmirenja, i to u poetku samo kod nekih begova i aga."
Govorei o svom konkretnom radu u ovom pravcu, on kae u svom memoarskom spisu iz 1883. godine, koji
je pisao za Toma Orahovca:
"Jo 1861. godine povedoh rije sa Ahmetom Kavziem iz Trebinja. Ovaj Turin je bio kum sa Lukom Vukaloviem. Ahmeta sam privolio za ovu stvar i on se zaree da e svakom prilikom govoriti o ovom izmirenju s
trebinjskim Turcima. 1862. godine govorio sam o ovoj stvari sa mnogim Turcima u Mostaru...1863. godine govorio
sam o ovome Avdiji Cvijetiu i Adem begu Resulbegoviu. Svi su ovi Turci bili voljni da se doe do sporazuma".2)
Ljubibrati je preao u Hercegovinu 1866. godine sa zadatkom da izvri sve potrebne pripreme za podizanje
ustanka, ali i da svakako obezbijedi i saradnju sa muslimanima. Govorei o tomje, on kae da se
"misao izmirenja meu hrianimja i Turcima bosansko-hercegovakim gajila u Biogradu od 1848. godine,
ali je (bila) Ljubibratiem ivo pokrenuta 1866. godine. Tada, odlazei iz Biograda u Ercegovinu, on je uvjeravao u
mogunosti toga izmirenja prvog ministra Iliju Garaanina, koji mu preporui da na tome ivo radi dodajui da e
Srbija pristati na svaku moguu koncesiju u tome pogledu i dati turskim stanovnicima sva jemstva".3)
im je stigao na Grahovo, Ljubibrati je poslao Miloa Andrijia do Boka Zotovia s preporukom da se odmah povee s Adem-begom Resulbegoviem. Zotovi je to uinio i o svemu izvijestio Ljubibratia. Adem-beg se
plaio osvete i kazao Zotoviu:
"Boko, kad bi znali da vi doista tako mislite, tako mi Boga i onoga svijeta, ja bih prvi uzjahao hata i istrgao
sablju na ove golognjate azijatske, ali se bojim da mi ti ne udari s lea".
Zotovi ga uvjeravao u iskrenost sporazuma i onda je Adem-beg odgovorio:
"Boko, neka mi raja ne uzme ivot, neka mi ne dirne u din (vjeru), hrz (ast) i obraz. Ona e mi oteti imanje,
pa e me dotjerati da budem drvar i vodar. A ja to neu biti. Volim po sto puta poginuti. Nego kad bi htio beg Miloev sin (koji alje topove, puke i debanu na Cetinje i talumi Crnogorce) da nam ujami imanje i da smo serbez
Bogu se moliti po naem zakonu, mi bi dragovoljno pristali uz njega".4)
Akciju Ljubibratia u traenju dodira sa bosansko-hercegovakim muslimanima prekinuli su za izvjesno
vrijeme smjenjivanje Garaanina i smrt Kneza Mihaila.
U ovo vrijeme inicijativa za zbratimljenje prelazi na stranu begova. Oni trae ujedinjenje sa Srbijom, ali pod
uslovom da ona ostane vazalna prema sultanu i "da se ifluci, zemlje i nepokretnost aga ne otimaju niti silom niti sa
dozvoljenjem carskim, no oni sami da ih mogu svojevoljno prodati i ove njine zemlje da im budu osigurane i kmetovi
da daju agama po starom tj. kao to i prije 30 godina davahu devetak, bez ikakva kuluenja".
Bosanski trgovac i ustaniki voa iz kasnijeg perioda Jovo Erceg Skobla je uvjeravao srpsku vladu u potrebu
saradnje sa bosanskim i hercegovakim plemstvom. U oktobru 1870. godine on je sastavio jednu listu "Bonjaka
muslimanskih, koji su u narodu vrlo poznati i uvaeni, a koji su naoj strani dosta naklonjeni i lako se za nju zadobiti mogu"5). Nema sumnje da su u toj listi i Resulbegovii, pogotovo Adem-beg i Omer-beg.
Godine 1872. Ljubibrati je nastavio sa ranijom akcijom. to ipak nije dolo do uspjeha, ma da je nekoliko
begova (etvorica iz Bosne i trojica iz Hercegovine) pristalo da pou u Beograd i da im knez Milan Obrenovi pot-

218

vrdi da e im se uvati imovina i "da e biti muhamedanci u svemu ravni sa hrianima", Ljubibrati baca krivicu na
Srbiju, odnosno na predsjednika vlade Jovana Marinovia. 6)
I pored toga, Resulbegovii su sa narodom svojim hercegovakim i uz hercegovaki ustanak. Nad njima e se
i turski okupatori svetiti za uee u tom ustanku, pa e ih istrijebiti lino i porodino, sa enom i djecom maloletnom. Kako emo u produetku vidjeti, iz redova Resulbegovia e izai i vojvode, pa e biti odlikovani i medaljama, poveljama i drugim najviim odlikovanjima datog vremena za rodoljublje i borbu za optu stvar naega naroda
i nae domovine.
Ne znamo kad i kako je umro Adem-beg. Poto ga Jovo Erceg Skoblja uveo u njegovoj listi od 1870. Godine,
znai da je jo bio iv i da je umro negdje poslije te godine. Iza sebe je ostavio tri sina: Jusuf-bega V, Muhamet-bega
(kod nas MEHMET VIII) i Sulejman-bega III.

________________
1) KORA, Vojislav: cit. djelo, str. 328.
2) LJUBIBRATI, S - KRUEVAC, T.: Prilozi za prouavanje hercegovakih ustanaka 1875-1878,- GODINJAK ISTORIJSKOG
DRUTVA BiH, X, Sarajevo 1959, str. 207-208.
3) EKMEKI, M.: Nacionalna politika Srbije prema Bosni i Hercegovini i agrarno pitanje,- GODINJAK ISTORIJSKOG
DRUTVA BiH, Sarajevo 1959, str. 207-208.
4) LJUBIBRATI, S.: cit. stud. str. 201.
(5) EKMEKI, M.: c. stud. str. 211-212.).
6) LUBIBRATI, S - KRUEVAC, T.: cit. stud. str. 212-203.

219

SANDAKBEG IBRAHIM-PAA IV
Ibrahim-beg je prvi sin hercegovakog vezira Hasan-pae IV Resulbegovia, koji je od sandaka, zavisnog od
Bosne, uinio Hercegovinu zasebnim paalukom i faktiki bio njen prvi vezir, sve dok na taj poloaj nije doao Alipaa Rizvanbegovi, koga e jedno vrijeme zamjenjivati, a zatim e ga i osuditi za sva njegova zla djela i samovoljne
postupke na tetu naroda i vlasti, paaluka.
Rodio se u Trebinju negdje oko 1813. godine, kad mu je umro djed, ije e ime naslijediti. Zavrio je Visoku
vojnu akademiju u Istanbulu, posveujui se ovako i on tradicionalnoj profesiji svih Resulbegovia, dostojnih sinova
svojih pradjedova Burovia. Po zavrenoj Akademiji vraa se u Trebinje i prati svog oca na svakom vojnom koraku,
pogotovo na bojita. Brzo se istie i jo 1840. odlikovan je od sultana i proglaen za pau.
U oktobru 1840. godine, zajedno sa svojim mladjim bratom Ahmet-begom i ocem, marira s vojskom u
kaznenoj ekspediciji protiv Drobnjaka. Pored njega su i sinovi pokojnog Smail-age engia, sigurno i Tahir-beg,
oenjen njegovom sestrom Devahirom. Glavama posjeenih Drobnjaka i Crnogoraca oni okitie po tadanjem
obiaju grob Smail-age engia, ubijen u Drobnjake malo prije.
Za vrijeme vladavine Hercegovinom Ali-pae Rizvanbegovia, kao i ostali Resulbegovii, pa i otac mu Hasanpaa, i on je otstranjen sa vlasti od vezira, koji nije imao poverenja u Resulbegovie, posebno poto se
kompromitovao u atentatu na Hasan-pau Resulbegovia. Tada se Ibrahim-paa zauzeo obezbeenjem ivota svog
oca, koji se povukao sa vlasti i ekao svoj dan da se osveti Ali-pai Rizvanbegoviu za izdaju.
im je saznao da je Omer-paa Latas krenuo na Bosnu i Hercegovinu trupama sultana, zajedno sa ocem i
svojim roacima, on je meu prvima koji mu leti na svom konju u susret, sastaju se u Sarajevo i, na elu Hercegovaca, ovlaen od Omer-pae, vraa se u Mostar i uzima u svoje ruke svu vlast. Faktiki on je tada vrio dunost
hercegovakog vezira, poto je Ali-paa Rizvanbegovi suspendovan sa tog poloaj, pa i uhapen.
U meuvremenu Ali-paa koristi pohod Omer-pae Latasa na pobunjenu Krajinu i Posavinu, bjei iz Sarajeva
i njegovih uvara, pa juri k Mostaru, da tamo organizuje oruani otpor protiv sultana i njegovog izaslanika. On stie
u Mostar, ali mu se tamo suprotstavi Ibrahim-paa Resulbegovi, koji ga optui za zloine, die Mostarce protiv
njega i protjera ga iz grada, jer mu bjee sramota da digne i ruku na njega, pa da ga ubije ili uhapsi, poto je bio
svekrv njegove sestre Nurije, udate za Rizvan-pau Rizvanbegovia.
Tada dolaze u Mostar Muhamet-Skender-beg (grof Ilinski) sa Adem-paom Resulbegoviem, hapse Ali-pau i
njegovog sina Hafiz-pau i predaju ga Ibrahim-pai za uvanje. Ubrzo stie tamo i Omer-paa Latas, koji predaje
Ali-pau brai Resulbegoviima da mu sude, Ibrahim-painom ocu Hasan-pai i stricu Adem-pai.
Omer-paa Latas imenuje glavnim komandantom vojnih snaga stacioniranih u Mostaru Ibrahim-pau, povjeravajui mu ovako vlast nad Hercegovinom. Za savjetnika mu postavlja oca, Hasan-pau. Faktiki, sve do dana ukinua Hercegovakog paaluka, na dunost vezira je bio Ibrahim-paa. Pa i poslije toga, on je nastavio da vri dunost
sandakbega Hercegovine.
Pod stare dane Ibrahim-paa se povukao u Trebinje, na posjede svog oca i pradjedova. Umro je u mjesecu
redepu 1285 (1868). godine. Zemni su mu ostaci preneti iz parka na Rostoke. Sauvan je natpis njegovog nadgrobnog kamena, koji objavljuje u origionalu Mustafa Busuladi u svojoj studiji o Resulbegoviima, od nas vie
puta citirana.
Ibrahim-paa je ostavio iza sebe sina Hamzi-bega, iji direktni potomci i danas ive. Ostavio je i kerku Hatu,
koja se udala za Fazli-bega, sina Hadi Haki-bega Resulbegovia. Udaljenost izumeu pojedinih grana Resulbegovia je postala tolika, da su se oni poeli i eniti svojim dalekim roakinjama.

220

BIMBAA AHMED-BEG II
Ahmet-beg je drugi sin hercegovakog vezira Hasan-pae IV Resulbegovia. Roen je u Trebinju oko 1815.
kolovao se u Istanbulu za vojni poziv i borio se uz oca na svim njegovim bojitima.
U oktobru 1840. godine, zajedno sa svojim starijim bratom Ibrahim-paom i ocem, marira s vojskom u
kaznenoj ekspediciji protiv Drobnjaka, gdje se istie posebnim junatvom, pa mu sultan daje in bimbae (majora),
dok ga hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi persekutira svakako, pa se i on, sa ocem i bratom povukao sa svih
dunosti i ekao bolje dane.
U dane kad na Bosnu i Hercegovinu marira sultanov serasker Omer-paa Latas da gui pobunu bosanskih i
hercegovakih feudalaca protiv sultanovih reformi, i on je sa ocem, bratom i ostalim roacima pohitao u susret
sultanovom visokom izaslaniku, pa se rame uz rame sa njim bori protiv pobunjenika, sa jednog bojita na drugo.
Pogoen oevom enigmatinom smru (izgleda da je namirisao da je i ovoga, kao mnoge druge, otrovao
Omer-paa Latas!), povukao se u dvorovima svog oca u Bregovima, gdje doekuje ruskog izaslanika Aleksandra
Gilferdinga, koji e pisati o njemu i o ostalim Resulbegoviima Hercegovine.
Tu, u tim dvorovima je i umro, negdje oko 1870.
Bio je oenjen i ostavio je iza sebe djecu: Raid I, Halid i Duda.
Sa njegovim sinovima, koji nisu ostavili iza sebe poroda mukog, gasi se ova grana famozmog Hasan-pae IV
Resulbegovia, koga e naslijediti samo Hamzi-beg - sin Ibrahim-pae III.
Na mjestu gdje je bio mutvag u dvorovima, godine 1875, poto mu je umro najmladji sin Halid, tadanji
trebinjski kadija Jahja efendija izgradio je hamam. Za igradnju ovog hamama pomenuti efendija je potroio 16.000
groa, koje je uzeo iz jetimske ostavtine. Hamam je sluio za javnu upotrebu sve do 1877. godine. Imao je dvije
prostorije. Za kupanje se plaalo dva groa. Kao hamamdije spominju se Arif atovi i uro Vukievi. Mjesena
plata iznosila im je 120 groa.

221

OMER-PAA III
Stavljanjem Omer-bega III na mjesto sina Ibrahim-pae I, mislimo da je M.Busuladi konfondovao rodoslovlje. Ibrahim-paa I je imao samo dva sina: Sulejman-pau II i Arslan-pau IV. Kao otac Mustafe IV (zvani Mustajbeg) i Saliha VIII, Omer-beg je sin Mustafa-pae III Resulbegovia, ije je ime i stavio svom najstarijem sinu. Kako
moete vidjeti, u ovoj grani Resulbegovia, poev od Omera I, sina veleslavnog Osman-pae, imamo najizmjenino
reanje imena sa oca na sina: Omer I - Mustafa I - Omer II - Mustafa III - Omer III - Mustafa IV - Omer IV.
Omer-beg se rodio u Trebinju negdje oko 1810. godine. Mjegov otac je naslijedio na poloaj trebinjskog kapetana, negdje 1813, svog rodjaka Ibrahim-pau II Resulbegovia, koji je te godine umro. Poslije pet godina i Mustafa-paa umire. Omer-beg ostaje vrlo mlad bez oca, ali se za njega staraju najblii rodjaci. Majka mu je bila kerka
poznatog ajana Hercegovine Daut-bega Redeppaia.
Omer-beg se kolovao u Istanbulu, u Vojnoj akademiji, gdje se nadahnuo idejama Francuske buruaske revolucije. Za ratne zasluge po frontovima Turske imperije sultan mu je dodjelio titulu pae. Jedno je vrijeme ivio u Istanbulu, pa se vratio u Hercegovinu, zajedno sa Omer-paom Latasom, a sa zadatkom da smiri Bosnu i Hercegovinu
i da primora tamonje feudalce da prihvate sultanove reforme.
Zajedno sa svim Resulbegoviima on aktivno uzima uee u guenju ustanka i sprovoenju reformi. Bio je
jedan od najpovjerljivijih generala Omer-pae Latasa, kao i Hasan-paa IV Resulbegovi.
Jedno je vrijeme sluio u Mostaru, pored Ibrahim-pae III Resulbegovia, zatim se povukao u Trebinje, gdje
se oenio i stvorio porodicu.
Nema sumnje da je u listi "Bonjaka muslimanskih, koji su u narodu vrlo poznati i uvaeni, a koji su naoj
strani dosta naklonjeni i lako se za nju zadobiti mogu" 1), sastavljene od ustanikog voe Jovo Erceg Skobla, pored
Adem-bega Resulbegovia i Omer-paa Resulbegovi. On je meu prvim muslimanima Hercegovine, koji se odazvao pozivu hrianske brae i digao se 1875. godine na ustanak sa svojim sinovima i unucima, kao i bliskim, a protiv turskog okupatora.
Uhvaen od Turaka, streljan je porodino, sa enom i djecom, ne samo odraslim sinovima (Mustafa IV i Salih
VIII), ve i maloljetnim, od kojih je jedno, kau, bilo i ensko (Ajkuna I) od 2 godine, a drugo (Omer IV) od 5
godina.
Iza njega su ostali samo unuci, sinovi Saliha V, koji je roen u Trebinju, odakle je, po zavretku kolovanja u
Istanbulu, preao porodino u Travnik, imenovan na dunost defterdara travnikog vezira. Tamo je osnovao i
porodicu. im ga otac pozvao, on je pohitao u Trebinje, gdje je njegov najstariji sin Mehmet XI bio kajmekam grada.
Ujedinio se odmah sa ustanicima, ali ga uhvatie Turci i, kako rekosmo, streljali su ga. Porodica mu se spasila
zahvaljujui injenici to je bila u Travnik i pod zatitom tamonjeg vezira. Spasio mu se i sin Mehmet XI, koji se
utaborio sa svojim vojnicima u tvrdjavi Trebinja i nije se predao sve dok nisu prispjeli Austrijanci.
Sinovi Saliha V prozvali su se DEFTERDAREVII, da bi zatravili svoje porijeklo od Resulbegovia. Tako je
on otac svih Defterdarevica Travnika i Trebinja, odakle su se rasprostranili po itavoj Hercegovini, Bosni i Turskoj
imperiji.
Ovi Defterdarevii, po osloboenju od turskog ropstva, esto su pored svog novog prezimena dodavali i staro
- Resulbegovi, ne samo da se ne bi zaboravilo njihovo porijeklo, ve i zato to su bili gordi na to porijeklo. Meu
njima poznati su nam kajmekami MEHMET XI, Ibrahim-beg V i Jusuf-beg VI.
Jusuf VI se vratio iz Travnika u Trebinje, gdje je smjenio na dunost mutevelije (upravnika) Vakufa Osmanpae Abdurahman-bega I Resulbegovia.

__________________
1) EKMEKI: cit. studija, str. 211-212.

222

MINISTAR HAKI-BEG I
Haki-beg je drugi sin Muhamet-Ali-bega I Resulbegovia (kod nas registriran kao MEHMET IV), koji je bio
oenjen sestrom Ali-pae Rizvanbegovia, kasnije vezir Hercegovakog paaluka. Rodio se u Trebinju negdje oko
1800. Zavrio vie teoloke studije u Istanbul i bio u hadiluk, pa se esto po dokumentima spominje i kao Hadi
Haki-beg. Ujak Ali-paa Rizvanbegovi, im je stupio na dunost hercegovakog vezira, povlai ga za sobom u
Mostar kao najpovjerlivijeg ovjeka i imenuje ga svojim haznadarom (blagajnikom, faktiki - ministrom finansija),
dunost ova koju je vrio sve do dana svrgnua sa vlasti vezira Ali-pae.
Ovaj je Resulbegovi sagradio i modernizovao, pa i uredio sa sasvim modernim namjetajem, foteljama, konake u Bregovima, na desnoj obali Trebinjice.
U njegovo vrijeme plamtio je Hercegovaki ustanak pod vodstvom Luke Vukalovia. Busuladi pie: Kad
su ustae poeli pljakati i paliti muslimanska sela u trebinjskoj okolini, sudarie se 11. decembra 1857, kod
Orahovca, sa trebinjskim muslimanima, koje je predvodio Hadi Haki-beg. 1)
Ruski izaslanik, koji je posjetio Balkan, pa i bimbau Ahmet-bega II Resulbegovia, u njegovom Trebinju,
posjetio je i Haki-bega Resulbegovia u Mostaru i opisuje nam ga kao velikog fanatika i "hrianskog krvopiju".2)
Mustafa Busuladi, nasuprot, kae: Svojim radom i dijelima Hadi Haki-beg je u narodu ostavio lijepu
uspomenu .3)
Hadi Haki-beg je umro u Mostaru negdje pred Hercegovaki ustanak 1875. godine. enio vie puta. Jedna
mu je ena bila iz porodice engi. Poslednji put uzeo je za enu udovicu Kulovi (majka Esad efendi Kulovia).
Nakon smrti ostavio je iza sebe etiri sina i jednu kerku: Abdurahman I, Fazlija, Sejdija, Vasfija I i Hamid-paa.
Njegova kerka Vasfija udala se u Fou, u porodici Sijeria.

________________
1) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovii, c.d., str. 103, kol. I
2) GILFERDING, Aleksandar: PUTOVANJE..., cit. djelo, str. 40.
3) BUSULADI, Mustafa: cit.djelo, str. 103, kol. II.

223

HAMID-PAA
Hamid-beg je najmlai, etvrti sin Hadi Haki-bega I Resulbegovia, ministra finansija vezira Ali-pae Rizvanbegovia. Izgleda da je roen u Mostaru oko 1840, pa je tu i odrastao, na dvoru hercegovakog vezira Ali-pae.
Majka njegovog oca bila je vezirova sestra.
U sasvim ranoj mladosti, jo dok mu je oev ujak Ali-paa Rizvanbegovi bio hercegovaki vezir, otiao je u
Istanbul, gdje je studirao i postao asnik (oficir) u turskoj vojsci.
Sigurno se borio gdje ga sultan traio, po frontovima Azije, Afrike i Rusije, pa se kao i ostali Resulbegovii
istakao vitlajui sabljom i predvodei tabore turske vojske. Tako je za vojne zasluge dobio i titulu pae i grudi pokrio
svakojakim odlikovanjima.
Istoriari, koji su se bavili njegovom biografijom, kau da je bio napredan ovjek i prijatelj jednog od
najznaajnijih Turaka svoga vremena, veleslavnog turskog prosvetitelja i reformatora Mithat-pae, koji se borio za
modernizaciju i oksidentalizaciju Turske imperije. Tako Mehmet emsikadi pie da je Hamdi-paa bio meu etiri
najvia sultanova slubenika. I Mustafa Memi ga spominje kao visokog dravnog funcionera u Istanbulu1), koji
je odigrao jednu od prvih uloga u moderniziranju Turske2), uz njene najbolje sinove, a to nam svjedoi da su se
Resulbegovii svuda, gdje ih je vjetar ivota i sudbine bacio, isticali kao vanredno pozitivne linosti istorije tih
naroda. Sem njega, to e ponoviti i drugi pripadnici ove porodice u istoriji drugih naroda, konkretno i u istoriji
albanskog naroda.
Kao i sm Mithat-paa, i on e ubrzo nastradati i pasti kao rtva i protivnik apsolutizma sultana AbdulHamida, koji ga namjerno alje u Jemen, na krahnjem jugu Arabijskog poluostrva, gdje je izbila pobuna mjetana.
Ne u borbi protiv njih, ve kurumom iza ljea, pada na jednom bojitu i vraaju ga mrtvog u Istanbul, gdje je
sahranjen.
Bio je oenjen sa kerkom jedne istaknute linosti Turske imperije, i on blizak Mithat-pai. Ostavio je iza sebe samo jednog sina - Nuri-bega, koji je umro u Turskoj, izgleda i ne videi rodno mjesto i domovinu svoga oca, pa
se tamo mogue i izgubio.
Nuri-begu, do danas, nismo mogli da mu naemo potomke.
O Hamid-pai Akademik Burovi je napisao i objavio pripovijetku HERCEGOVAKO NEBO, godinjak
ULCINJ God. I, Br. 1, Ulcinj 1964.

__________________
1)MEMI, Mustafa: PLAV I GUSINJE U PROLOSTI, Beograd 1989, str. 181.
2)Iden: str. 151.

224

KAJMEKAM RAKIP-BEG
Rakip-beg je drugi sin Ismail-bega I Resulbegovica, unuk kapetana Trebinja Ahmet-pae I. Rodjen u Trebinju, negdje poetkom XIX vijeka. Zavrio visoke studije u Istanbul, zahvaljujui svom roaku Hasan-pasi IV, i
vratio se u svoj rodni grad, gdje je slubovao na raznim dunostima.
Kako se zna, 1836. godine, poslije pobune bosansko-hercegovakih feudalaca i ukidanja kapetanija u Hercegovini, uspostavljanjem Hercegovakog Paaluka, uspostavljeno je zvanje kajmekama. Kajmekam je bio isto to i
kapetan, jedna vrsta gradonaelnika.
Husnija Kamberovi kae da su i kajmekami Trebinja bili Resulbegovii 1), to nam potvruje injenica da su
stvarno na toj dunosti bili jedan za drugim Resulbegovii, poev sa Hasan-begom Resulbegoviem i njegovim sinovima, pa sve do Rakip-bega i Muhamet-bega Resulbegovia-Defterdarevia (Mehmet-bega XI), koji e ga zamjeniti
na toj dunosti i biti posljednji kajmekam Trebinja.
Rakip-beg je na dunost kajmekama Trebinja i umro.
Ne znamo koga je ostavio iza sebe

___________________
1)KAMBEROVI, Husnija: cit. djelo, str. 427.

225

KAJMEKAM MEHMET-BEG XI
Muhamed-beg (kod nas registriran kao MEHMET XI) prezivao se Defterdarevi, to znai da je potomak, sin
Salih-bega VIII Resulbegovia - defterdara travnikog vezira. Sigurno se i rodio u Travniku i osnovno obrazovanje
stekao tamo. Mogue i srednje. Studije je nastavio u Istanbulu.
Poto je nekoliko godina slubovao u svom rodnom gradu na raznim dunostima, sultan ga imenuje kajmekamom Trebinja, gdje ga njegovi roaci Resulbegovii, kao sina Salih-bega Resulbgovia, prihvataju vrlo rado.
Kau da je bio uman i umjeren u svemu. Na ovu dunost Mehmet-beg XI zamijenio je svog roaka Rakipbega Resulbegovia, koji je u to vrijeme bio preminuo.
Godine 1875, kada je poeo Hercegovaki ustanak, njegov djed Omer-paa se prikljuio ustanicima, pa je
pozvao i svog sina Salih-bega, da se i on prikljui ustanicima, da bi se rame uz rame sa hrianima borili za osloboenje njihove zajednike domovine od turskog ropstva. Vie nego li za njegovu puku, Omer-paa se nadao da e
Salih-beg privoleti i svog sina, trebinjskog kajmekame, da se i on, sa vojnom jedinicom, koja je bila pod njegovu
komandu, prisajedini ustanicima.
Poto je u toj jedinici bilo ne samo obinih vojnika turske nacionalnosti, pa i oficira, Mehmet-beg nije mogao
da je stavi u slubi ustanika, ali ju je neutralizirao, zatvorivi je u tvravi Trebinja, toboe da brane tvravu i Trebinje.
U meuvremenu, turske operativne jedinice, koje su krstarile po Hercegovini protiv ustanika, uhvate mu
djedu, babu, strica i oca, i sve postreljaju.
Poslije ovoga, svi sinovi Salih-bega Resulbegovia poeli su da se prezivaju DEFTERDAREVII, da bi se
tako maskirali i branili od tursko-muslimanske odmazde za ujedinjenje njihovog djede, strica i oca sa hrianskim
ustanicima.
Godine 1878, kada je austrijska vojska prodrla u Bosnu i Hercegovinu, Mehmet-beg je jo uvijek bio na elu
Trebinja kao kajmekam, vrhovni dravni pretstavnik tog mjesta i te oblasti. Tako je on posljednji kajmekam Trebinja. Poslije njega, austro-ugarski okupator e vrhovnog pretstavnika vlasti u gradu nazvati gradonaelnikom.
Mehmet-beg je predao grad austrijskom generalu Babiu, koji je svojom vojskom stigao tamo bez ikakve
borbe, jer je - uslijed opteg ustanka u Hercegovini - pobjedu nad Turcima izvojevao narod, Hercegovci, predvoeni
od Petra Karaorevia, budueg kralja Srbije, i njihovi crnogorski saveznici, koje je pobjedonosno predvodio u
oslobodilaki rat njihov Knjaz Nikola, budui kralj Crne Gore.
Natpis vie gradskih vrata, gdje je graditeljTrebinja veleslavni Osman-paa Resulbegovi napisao poetkom
XVIII vijeka, znai skoro prije 200 godina, na srpsko-hrvatskom jeziku OBRADUJTE SE PRAVOVJERNI, JER
E DOI POMO OD BOGA I SKORA POBJEDA, general Babi je odmah skinuo, ali niti ga slomio, niti ga bacio. On je bio ne samo Sloven, ve i Trebinjanin, pa je sasvim dobro poznavao taj jezik i smisao rijei tog natpisa.
Svijestan i istorijskog znaaja tog natpisa ne samo za Trebinje, ve za itavu Hercegovinu, on poziva kajmekama
Mehmet-bega, za koga je isto tako znao da je Resulbegovi, i predaje mu natpis da ga uva 2), siguran da ga bolje od
njega niko drugi nee ni cijeniti ni uvati. I uvao ga ovaj Resulbegovi-Defterdarevi sve do svoje smrti. Gdje se
deo poslije smrti Mehmet-bega, ne znamo.
Prepis ovog natpisa naen je u Rudijinoj bilenici. Objelodanio ga Stevan Deli u NASTAVNOM VJESNIKU.25)
Kao obrazovan ovjek, kajmekam Mehmet-beg bio je sasvim svijestan da je Resulbegovi, pa se i ponosio
tim svojim porijeklom. tovie, on je esto svom prezimenu Defterdarevi dodavao i prezime Resulbegovi.
Mehmet-beg je umro u Trebinju, negdje oko 1880. Po Busuladiu njegov se mezar nalazio na Rostoke sa
sljedecim natpisom :

Izgleda da je njegov sin pjesnik Muharem II, poznat pod pseudonimom Muhamed Rudija.
Nikola Buconji zabiljeio je jednu zanimljivu priu o Mehmet-begu (Muhamet-begu) u njegovoj knjizi
POVIJEST USTANKA, Mostar 1911, strana 96-97.
____________________
2)BUSULADI , Mustafa: OSMAN PAA RESULBEGOVI, cit.djelo, str. 7.

226

PJESNIK MUHAREM-BEG II
(Muhamet-Rudija)
Muharem, dok je nosio prezime Defterdarevi, mora da je potomak Salih-bega V Resulbegovia, defterdara
travnikog vezira. Miljenja smo da je upravo njegov unuk, sin trebinjskog kajmekama Muhamet-bega V (Mehmet
XI).
U istoriografiji je poznat pod pseudonimom Muhamed Rudija. Neki ga, sigurno pogreno, nazivaju i
Mehmet Reid.
Rodio se u Trebinju 1825. Visoke studije zavrio je u Istanbulu. Jo kao student, sigurno u poetku na
turskom i arapskom jeziku, poeo je da pie i objavljuje svoje napise, posebno pjesme, pa se kao pjesnik i proslavio.
Izgleda da je prvi pjesnik grane Defterdarevia, pa i Resulbegovia, jer su se Burovii, kako smo to ve naglasili,
proslavili kao pjesnici jo u XVII-XVIII vijeku, posebno Lukom Buroviem, Nikolom Buroviem, Jelisavetom
Burovi, pa i Jozefinom Burovi-Zmajevi, od kojih Muhamet-Rudija nasljeuje svoju pjesniku ilu.
O Muhamet-Rudiji kao pjesniku prvi je pisao Mustafa Busuladi, i to posebnu studiju - ivot i knjievni
rad Muhameta Rudije, koja je objavljena u kalendaru NARODNA UZDANICA, God. IV, Sarajevo 1936, str.
98. Zatim su pisali prof. dr Lamija Hadiosmanovi1), pa prof. dr Emina Memija2) i drugi.
Prof. Memija, u njenoj citiranoj studiji kae da je Muhamet Rudija najplodniji alhamijado pisacOn je
ujedno, u ukupnoj naoj knjievnosti, autor najobimnijeg opusa o Ehli bejtu (str. 244).
Na Muharem je napisao dva mevluda, dva mirada (jedan kao poseban spjev) mevludsku dovu u prozi, dva
vefata: VEFATINNEBIJI SALLALLAHU ALEJHI VE SELAM (Smrt Poslanika, neka je na njega Boji
blagoslov i spas) i VEFATI FATIMETUZZEHRA RADIJALLAHU ANHA (Smrt svijetle Fatime, neka je Bog
zadovoljan njome), dvije didaktike pjesme: BOSNEVI BAGDAD HANUMENDE HIKEJESI (Prie na
bosanskom o bagdadskoj gospodi) i HIAJA ISLAM JAHUDI (Pria o Jevreju koji je primio islam), te
BOSNEVI LISAN ILE AHLAK MUHAMMED RESULULLAH (Na bosanskom jeziku o naravi Muhameda), pa
izuzetno misaone rasprave: LEVAIH UL-HIKEM (Slike mudrosti) i MISBAH UL-IDH (Svjetionik tumaenja).
Kako vidite i po naslovima, on je u uporedjenju sa ostalim Ehli bejt pjesnicima svoga vremena, najplodniji divanski
pjesnik.
Ali, on se ne istie samo po tome. Njegove pjesme, posveene odreenim linostima vremena, i posebno
njegove gazele natopljene (su) tesavvufom i ujedinjene jedinstvenim kredom, kojima je poetsko ruho proeto
ritmikom melodinou i transcedentalnim idelalima kae prof. Hadiosmanovi u njenoj citiranoj studiji (str.
237).
Evo jedan citat iz njegove MIRADIJE:
Svijetlo predveerje noi Mirada, krasno je!
Ta no prozrana, poput bajramskog jutra je.
Je li zbilja tama noi, il ambrom buhurdar napunjen?!
Je li njen miris preuzeo ovaj svijet?
Prof. Hadiosmanovi pie: Istanano Reidovo pero uspelo je da nam doara linost ija je svijetlost
osloboena od natruha. Tu je na prvom mjestu glas asti i istaknute duhovne vrijednosti, koje djeluju snagom
proienja. Tu se osjea amalgam svijetlosti, koji, ustvari, zrai nadduhovnost. Jednom rijeju, kod oba ova
pjesnika Bonjaka (misli na naeg Muharema i Arifa Hikmet-bega Stoevia,- KB) otvara se jedan civilizacijski krug
iskazan u umjetnosti stiha. (Iden, str. 240)
U uporedjenju sa njegovim najistaknutijim savremenicima, ve pomenutim Arif Hikmet-bega Stoevia i jo
nepomenutim od nas Sabita Uianina, Muharem-beg se istie i njegovim srpsko-hrvatskim jezikom (nazvan
bosanski), na kojemu je pjevao i pisao. Do njega svi su pjevali ili arapskim, ili turskim jezikom. Primjer naeg
Muharem-bega slijedie divanski pjesnici Salih Jaovi, Alija Sadikovi i Seid Zenunovi, a kao guslar Devro
Burovi sa njegovim bratom i drugima.
U poetku svog stvaranja, ugledajui se na svoje prethodnike, i na je Muharrem-beg pisao na turskom i
arapskom jeziku. Neke pjesme iz njegove MIRADIJE preveli su dr air Sikiri i prof. Lamija Hadiosmanovi.
Njegovo knjievno stvaranje treba da se istrai i prostudira, pa sve pozitivno da se sauva i stavi u ruke
naroda i pokoljenja, posebno u ruke pripadnika ove porodice, kojoj e sigurno sluiti za pozitivan odgoj i rodoljubivo
nadahnue svoje djece.
Do danas jo nismo saznali neto konkretnije o njegovom ivotu, pa ne znamo ni koga je ostavio iza sebe, ako
mu nije sin Aziz Defterdarevi, koji se isto tako bavio pisanjem. Umro je u Bosni 1905.

227

_________________
1) HADIOSMANOVI, prof. dr Lamija: Ehli bejt u pjesnikom djelu Arifa Hikmet-bega Stoevia i
Mehmeda Reida, u djelu EHLI BEJT U BOSNI I HEREGOVINI, zbornik radova Meunarodnog simpoziuma
o Ehli bejtu , odranog 25. i 26. maja 2002. godine u Sarajevu, Sarajevo, 2003.
2) MEMI, prof. dr Emin: Ehli bejt u BH almahijadu, u djelu EHLI BEJT U BOSNI I HEREGOVINI,
zbornik radova Meunarodnog simpoziuma o Ehli bejtu , odranog 25. i 26. maja 2002. godine u Sarajevu,
Sarajevo, 2003.

228

GRADONAELNIK ABDURAHMAN-BEG I
Abdurahman-beg je prvi sin Haki-bega Resulbegovia, ministra finansija Hercegovakog paaluka. Sa vezirom Ali-paa Rizvanbegovi bio je u srodstvu: Abdurahman-begov djed, Mehmet V, bio je oenjen sestrom Ali-pae
Rizvanbegovia.
Rodio se oko 1840. godine u Mostaru, gdje je primio osnovno i srednje obrazovanje, pa su ga roditelji poslali
u Istanbul na vie studije. Na Universitetu Istanbula studirao je pravne nauke.
Kad se vratio sa studija, jedno je vrijeme bio kadija u Trebinju, zatim mutevelija vakufa Osman-pae Resulbegovia. Na toj ga dunosti zatie austro-ugarska okupacija Bosne i Hercegovine.
Austro-Ugarska Imperija, koja je skoro jedan vijek prije Bosne i Hercegovine okupirala Boku Kotorsku, iako
hrianska zemlja, pa i katolika, proganjala je katolike Burovie do njihovog totalnog istrebljenja, pa ih je i istrijebila iz Boke Kotorske, kako smo to vidjeli u njihovoj istoriji, a zato to se nisu pomirili sa austro-ugarskom
okupacijom, budui su bili vjerni svojoj tradicionalnoj slobodi i Mletakoj Republici, za iju su se slobodu borili i
tamo - u Veneciji.
Za razliku od katolikih Burovia, muslimanske Resulbegovie Austro-Ugarska nije proganjala. Naprotiv podrala ih je, pa im je, kao i turski okupator, povjerila vlast i upravu Trebinja, a nekima od njih i po ostalim
gradovima Hercegovine i Bosne. Tako Abdurahman-bega, brata Hamid-pae, imenuju i za gradonaelnika Trebinja.
Znajui da su Resulbegovii jedna od najuticajnijih porodica Bosne i Hercegovine, tretirali su ih dobro, nastojavajui
ovako da ih pridobiju za sebe, pa da preko njih ostvare i ovijekovjee svoju okupatorsku politiku na ovom dijelu
Balkana.
Abdurahim-beg je prvi gradonaelnik Trebinja pod austro-ugarskom okupacijom. Na toj dunosti, kako ete
vidjeti, nasljijedie ga i ostali Resulbegovii. Tako, smjena okupatora, za ove Resulbegovie nije znaila mnogo,
ponajmanje kakvu nesreu. Samo to su sada, umjesto turskog jezika, poeli da govore njemaki i, umjesto da idu u
Istanbul za vie studije, ili su u Be, ma da sada imaju i u Sarajevu Universitet, pa i na svom srpsko-hrvatskom
maternjem jeziku.
enio se dva puta. Prva mu se ena zvala erifa, kerka Nevesinjca Ahmet-bega Baagia i Nafize engi,
unuka uvenog Smail-age engia. Sa njom ima djecu: Hasan IV, Behija I i Vasfija III. Druga mu se ena zvala
Nailja, iz porodice atovia. Sa njom ima djecu: Haki II, Ismail II, Asim, Habiba II, Demila, Nefiza, Halima, Atija i
Abida I.
Umro je u Trebinju 1912. godine.
Thalloczy u svom Popisu spominje ga sa imenom Avdi Rahman-beg.

229

GRADONAELNIK UKRI-BEG
ukri-beg je prvi sin Mehmet-bega IX Resulbegovica. Roen u Trebinju negdje pred kraj turske okupacije
Hercegovine i poetka nove, austro-ugarske okupacije. Zavrio je visoke studije u Sarajevu.
Austro-ugarski okupator, da bi ovjekovjeio svoju vlast u Bosni i Hercegovini, favorizirao je muslimane, posebno
Resulbegovie, nastojavajui ovako da ih pridobije za sebe, pa da preko njih ostvari i realizira svoju okupa- torsku politiku na
ovom dijelu Balkana.
U tom smjeru, austro-ugarski okupator je uinio sve da pomuti nacionalnu svijest muslimana Bosne i Herce- govine,
da ih pretstavi kao Turke, i da ih tako otcijepi od svoje slovenske brae Bosanaca i Hercegovaca (od pravo- slavnih i
katolikih Srba, Hrvata i Crnogorca). Zato oni prikazuju Resulbegovie kao Turke, pa im kao takvima po- vjeravaju i vlast, da
bi preko njih pridobili za sebe i ostale muslimane tih krajeva, pa da ih i suprotstave slobo- doljubivim hrianima.
Poslije okupacije, austro-ugarske vlasti ukidaju tursko zvanje kajmekama za upravnika grada i uspostavlaju novo
zvanje, na njemackom jeziku, koje su mjetani, prevodei to na svoj jezik, nazvali gradonaelnik.
I eto, prvi i poslednji gradonaelnici Trebinja, kao i za vrijeme turske okupacije, bie Resulbegovii.
im je zavrio studije, na tu e dunost austro-ugarski car Franc-Jozef imenovati ukri-bega, koga je na au- ditorijima
Universiteta u Sarajevu nastojao da vaspita i odgoji kako je to njemu trebalo. ukri-beg je na toj dunosti naslijedio svog
roaka Abdurahman-bega I Resulbegovia. Izgleda da je ukri-beg bio i poslednji austro-ugarski gradonaelnik Trebinja.
Upoznavi se sa austro-ugarskom tezom o porijeklu Resulbegovia od Turaka, okupatora Hercegovine, koja se
suprotstavlja tradicionalno i oralno nasljijeenoj istini o njihovom porijeklu od grofa Jovana Burovia iz Boke Kotorske, a
svijestan i cilja austrougarskih okupatora, iako u njihovoj slubi kao gradonaelnik Trebinja, ukri-beg alje kriom jednog
svog roaka u Boku Kotorsku, u Herceg Novi i u Perast (izgleda da je to bio muderiz Sabit-beg V Resulbegovi), da se
upozna sa svojim tamonjim hrianskim roacima i da mu prikupi podatke o porijeklu svoje porodice. Na alost on tamo ne
nalazi vie nijednog Burovia, jer su ih austro-ugarski okupatori ve bili istrijebili.
Da nije ovo istrebljivanje Burovia Boke imalo upravo i ovaj cilj ?! Da se prekine svaka veza Resulbegovia sa njima,
pa da nam se ovi prikau kao Turci?!
Izaslanik gradonaelnika Sukri-bega u Boku, poto tamo nije naao nijednog ivog Burovia, kucnuo je na vrata
crkava i samostana, traei ih ovako po grobovima i crkvenim knjigama. On se obraa popovima, meu njima i popu
Lumbardiu u Hercegnovi, koji mu iznosi crkveme knjige roenih i umrlih, i tako ga upoznao sa dokumentima i sa predanjem
da su Resulbegovii roaci Burovia iz Perasta.
Tim podacima ukri-beg sastavlja prvo rodoslovlje porodice Resulbegovi i pie istinitu istoriju o njima. Toj istoriji on
pridaje i sakupljena dokumenta, ali mu austro-ugarske vlasti ne dozvoljavaju da to objavi. Tada on poinje da propagandira
istinu oralno. Bila je vanredna srea ne samo za Resulbegovie, ve za itavu Bosnu i Hercegovinu, pa i za itav Balkan, to je
iz njedra ove porodice izaao visoki intelektualac ukri-beg, koji se zauzeo istorijom i nacionalnim porijeklom svoje porodice,
pa je uzeo smjelost da to i propagandira na sve strane, suprotstavljajui se ovako austro-ugarskom okupatoru i njegovim
antibosansko-hercegovaim ciljevima.
Mustafa Busuladi, prvi biograf porodice Resulbegovi, koji je poznavao lino ukri-bega, pie:
"Muhametbegov sin g. ukribeg Resulbegovi, bivi trebinjski gradonaelnik, sastavio je genealogiju njihove
porodice, koju mi je ustupio. Radi toga i ovom prilikom, izriem mu zahvalnost"1).
U drugoj studiji, o Osman-pai Resulbegoviu, M.Busuladi pie: "O porijeklu Resulbegovia postoji vie verzija.
Drimo da je najispravnija ona po kojoj su Resulbegovii potomci boko-kotorskog grofa Burovia. U prilog ove verzije pored ostaloga - idu i podaci iz dosad neobjavljenih biljeaka g. ukri bega Resulbegovia. Ove je podatke u pero diktirao
oko 1264 po H. pop Lumbardi iz Herceg Novog jednom lanu kue Resulbegovi prilikom njegova boravka u Herceg
Novom. Po tim biljekama Resulbegovii vuku lozu od Joza Burovia iz Herceg Novoga, koji "velevremena ratovae na
moru". Iza sebe je ostavio tri sina, od kojih najmlai Mie, radi porodinih razmirica, ode u Carigrad, gdje primi Islam i uze
sebi ime Mehmed".2)

230

Ne znamo dali je ukri-beg uspio da objavi to od njegovih biljeaka, bar poslije osloboenja od austro- ugarskog
ropstva. Izgleda da je poslije PSR bio ili u dubokoj starosti, ili fiziki slomljen, dok je te biljeke ustupio M.Busuladiu.
Po svemu ukri-beg se nije enio. Tako izlazi iz genealogije, koju imam na raspoloenju, a koja je nastavak njegove
genealogije, sastavljena od prof. ing. efika Hadovia iz Trebinja, uz pomo Vasvije Resulbegovi.
Ne znamo ni kad je umro, ali je 1937. godine, kada je M.Busuladi objavi njegovu istoriju Resulbegovia, sigurno
jo bio iv.
____________________
1) BUSULADI, Mustafa: Resulbegovici, cit. stud., str. 181, kol. II.
2) BUSULADI, Mustafa: OSMAN-PAA RESULBEGOVI, cit. djelo, str. 3.

MUDERIZ SABIT-BEG V
Sabit-beg je drugi sin Muhamet-bega VI Resulbegovica (kod nas MEHMET XV). Roen u Trebinju, negdje
sredinom XIX vijeka, gdje je zavrio mekteb i rudiju (srednja kola). Zatim je otiao na vie studije u Istanbulu, pa
je u Sultan Fatihovoj damiji sluao predavanja poznatog istanbulskog naunika Abdul-Ljatifa Batumije.
Bio je odlian student i diplomirao je na Universitetu u Istanbulu erijatsko (specijalno nasljedno) pravo.
Nakon devetogodinjeg boravka u Istanbulu dobi idare i 1904. se vrati u rodno mjesto. Neko vrijeme je
djelovao u Trebinju kao muderiz i vjerouitelj u Trgovakoj koli. Dugo je bio prevodilac sa turkog jezika na kotarskom sudu, pa je pouavao i neke mladie, koji su upisani na vie islamske kole. Poznavao je odlino sve orijentalne jezike i literaturu.
Struka mu bjee tefir i erijatsko (specijalno nasljedno) pravo, ali je bio i rentijer.
Sabit-beg je bio jedan od najistaknutijih intelektualaca Trebinja svog vremena. Sakupljao je svakakva dokumenta, posebno ona iz periode vladavine Turske imperije, razne fermane i bujruldije. Izgleda da je on bio taj koga je
gradonaelnik Trebinja ukri-beg Resulbegovi poslao u Boku Kotorsku da mu prikupi podatke o Buroviima.
Njemu zahvaljuje Mustafa Busuladi to su pronaeni i sauvani mnogi podaci o Resulbegoviima, koje e ovaj po
prvi put objaviti u njegovoj studiji o Resulbegoviima. Poto ga poznavao lino, on pie za njega:
Po rodu beg, Sabitbeg je u ivotu bio demokrata. Umro je 1. marta 1937. S njim je zakopana riznica znanja i
plemenitosti.1)
U njegovim studijama o Resulbegoviima M.Busuladi se silno oslanjao na dokumenta, fermane, bujruldije,
koje je sakupio Sabit-beg i stavio mu ih na raspolaganje. Busuladi pie:
" Rahmetli Sabit-begu ima se zahvaliti da su sauvani i pronaeni mnogi podaci prvi put objavljeni u ovoj
studiji...2)
Poto je doivio i osloboenje od austro-ugarskog ropstva, ne znamo dali je i sm to objavio. Neki drugi Resulbegovii prethodili su mu u tome, pa su jo i za vrijeme austro-ugarske okupacije uspjeli da poneto objave, kao
to je primjer Ibrahim-bega Defterdarevia-Resulbegovia.
Sabit-beg je ostavio iza sebe sina Vahdeta i est kerki.
_____________________
1) BUSULADI, Mustafa : Resulbegovii, cit. stud., str. 181, kol. II.
2) Iden: str. 181, kol. II.

231

GRADONAELNIK ILJAZ-BEG II
Iljaz-beg je jedini sin Agan-bega Resulbegovia i Begane, kerka Sulejman-bega III Resulbegovia, iz Trebinja. Tako je ovaj beg - Resulbegovi ne samo po ocu, ve i po majci. A dokazae i svojim ivotom da je stvarno bio
Resulbegovi na kvadrat, ili 100-procentni, 100% Resulbegovi.
Roen je u Trebinju 1890. godine, to znai da nije lino upoznao tursku okupaciju svoje domovine. Vaspitao
se pod austro-ugarskom okupacijom i studirao na Universitetu u Sarajevu.
Jedno je vrijeme radio na raznim poslovima, zatim, pred DSR, bira se za gradonaelnika Trebinja. Tada je bio
navrio 40-tu godinu ivota i ve stekao dobar glas i autoritet u toj sredini.
Poslije PSR, Bosna i Hercegovina, zahvaljujui srpskom oruju, oslobodile su se austro-ugarskog ropstva i
ujedinile se u zajedniku dravu Jugoslaviju. U ovoj zajednici, pred zakonom, muslimani su bili ravnopravni sa
hrianima, pa su kraljevske vlasti Karaorevia podravale pojedine Resulbegovie Trebinja i Ulcinja, da bi preko
njih stvorile utisak stvarne ravnopravnosti muslimana sa hrianima. Ustvari te ravnopravnosti nije bilo. A nije je
moglo ni biti, jer u tadanjoj Jugoslaviji nisu bili ravnopravni ni siromani hriani sa bogatim. tovie, jedan je
bogati musliman bio favoriziran u odnosu na siromanog hrianina. Vjerska i nacionalna diskriminacija je bila
oigledna. Ona se podinjavala klasnoj diskriminaciji, koja je determinirala drutveno-politiki ivot zemlje.
Tako su Resulbegovii opet bili u Trebinju gradonaelnici, pa i na drugim manje vanim poloajima.
Svesni svog slovenskog porijekla, Resulbegovii su u Jugoslaviji, uopte uzev, igrali pozitivne uloge. Iljazbeg je taj, koji - kao graanin i gradonaelnik - podrava knjievnika Mila Duia da se sred Trebinja podigne
spomenik nacionalnom pjesniku Crnogoraca i svih Jugoslovena - Petru Petroviu II - Njegou.
Pavle Rudovi, iz Ulcinja, ree mi u ljeto 1995. godine da je beogradski list NOVOSTI (maj-juni 1995) objavio lanak o Iljaz-begu, gdje se pie da je on spasio Njegoev bronzani spomenik u Trebinju, od ustaa, koji su ga
sruili odmah po kapitulaciji Kraljevine Jugoslavije, im su oni uzeli vlast u svoje ruke. Ustae su se spremale da
Njegoev spomenik prebace u Uice i da ga tamo pretope. Tada im se isprijeio Iljaz-beg, oteo im spomenik i sauvao ga kod svoje kue sve do dana osloboenja, kada ga predaje novim jugoslovenskim vlastima, koje ga opet
postavie na njegovo mjesto. Ovo je bio jedan ne samo izrazito rodoljubiv in ovog Resulbegovia, ve i nesumnjivo
herojski. Da nije bio poznata linost, uz to i iz jedne od porodica Hercegovine, koja je i neprijateljskim okupatorima
zemlje ulivala potovanje, ustae bi ga masakrirali.
Bilo je u Trebinje i Crnogoraca pravoslavne vjere, poznati i za junatvo i patriotizam, ali se niko od njih nije
usudio da to uini. Nije ovo ni prvi ni posljednji sluaj da ovi Resulbegovii istupaju na elo znaajnih zbivanja u
Jugoslaviji, zasjenjujui sve druge.
Iljaz-beg se oenio Adilom, kerkom Hrostan-bega iz Nevesinja. Sa njom ima sina efketa I. Poto mu je ta
ena umrla, oenio se Vasvijom III, kerkom Abdurahman-bega I Resulbegovia, koja mu je rodila petoro djece:
Arzija, Eref, Samija I, Razija i Enver I.
Njegov najmladji sin, Enver, u posljednjoj etvrti XX vijeka, posetio je svoje roake u Ulcinju, pa je i samo
svojim upoznavanjem sa njima, posebno knjigama o Resulbegoviima, koje im je ostavio, uticao na njih da se
nacionalno osvijeste.
Iljaz-beg je umro u Trebinju 1960. godine i sahranjen uz zaslueno potovanje od svih, kako od muslimana,
tako i od hriana.

232

OSMI DIO
RESULBEGOVII ULCINJA
I. ULCINJ
- Trea postojbina Resulbegovia
Pra-postojbina svih Resulbegovia je Perast. Njiova prva postojbina, gdje su se pojavili u istoriji tim
prezimenon, je Herceg Novi, odakle su se iselili i poli
jedan dio za Ulcinj, a drugi dio za Trebinje. Tako je Ulinj, faktiki, njihova trea postojbina.
Ulcinj, grad crnogorskog primorja, na samom
njeovom junom predjelu, danas se prostire priblino na
198 (selo Freskanjel) i 1923 (Stari Ulcinj - ostrvo
Krue) istone geografske duine, ukrtavajui se sa
4150 (Mala Ada) i 425 (Mali Kozjak) sjeverne geografske irine. Danas povrina Optine Ulcinj ima 255
km2.
Sm grad, tvrava, kau da se nekada prostirao
neto sjevernije od mjesta gdje se prostire danas. Kod
pomenutog ostrva Krue, na dnu mora, vide se i razvaline grada, koji je tu potonuo poslije zemljotresa, za
koji se misli da se desio 1376. godine, jer se otada poelo spominjati to mjesto imenom Dulcigno Vechio (=
Stari Ulcinj)1). Ali postoji mogunost da se katastrofa
desila i 1444, poto se te godine registrirao jedan straan
zemljotres u te strane. Mogue je da su bila i dva zemljotresa, onaj iz 1376. godine, kada je Ulcinj poruen i stanovnitvo se preseljilo onde gdje je danas ovaj grad, pa i
1444, kada je Stari Ulcinj sasvim poruen, pa i potonuo u more. Ipak je vise moguce da se taj zemljotres desio negde
pocetkom VI veka nase ere.
Aleksandrijski geograf iz drugog vijeka n.e. Klaud Ptolomej, u njegovom poznatom djelu GEOGRAPHIA,
odredio je Ulcinju ove koordinacije: 45 i 4130.2)
Kao primorsko mjesto, sa bogatom okolinom, pitomom sredozemnom klimom, Ulcinj je imao vrlo pogodne
uslove za ivot i ekonomski razvoj. Uz to ima i prikladnu strateko-geografsku poziciju, kuda su od prastarih vremena prolazili svi putevi i veze predjela dananje Crne Gore i Hercegovine za dananju Albaniju i Grku. Jo od prastarih vremena, kroz ovu teritoriju, prohujali su razni narodi, prolazni plakai i vjekovni okupatori. Prirodna bogatstva Ulcinja i blaga klima privlaili su sve njih i njihova stremljenja. Tako su u istoriji ove oblasti i ovog grada ostavili svoje tragove mnogi narodi, poev od prastarih Pelazga, Protosrba, Traana, antikih Grka, Ilira, Kelta, koji
pripadaju staroj eri, pa sve do pretposljednjih novih doljaka, koji pripadaju novoj eri, kao to su Rimljani, Huni, Avari, Markomani, Goti, Ostrogoti. Najnoviji doljaci, koji pripadaju srednjem vijeku i dan-danas imaju svoje pretstavnike u gradu i okolini, jesu Sloveni (Crnogorci), za njima dolaze Vlasi, Romi, Cigani, novi Grci, Turci, Arabljani, Albanci, Italijani, Njemci i drugi.
Opte je miljenje da su drevni Ulcinj, onaj kod ostrva Krue, osnovali u V vijeku prije nae ere antiki Grci
iz Kolkidika, a za vrijeme osnivanja grkih kolonija na podruju jugo-zapadnog Balkana. O doseljenju Kolhiana
govori se u spjevu Apolonija Rodoskog iz III vijeka prije nae ere. Prvi koji spominje Ulcinj je Gaj Plinije Sekundi
(Major), rimski istoriar iz prvog vijeka n.e., koji u svom djelu NATURALIS HISTORIE doslovno kae: Olcinium
quod ante Colchinium dictum est, a Colhis conditum3). to znai: Olcinium, ranije nazvan Kolchinium, izgraen
je od Kolha.
On misli da su Kolhi ilirsko pleme, ali to nije istina, to nam dokazuje pomenuti Apolodor, koji kae: to se
tie Kolha, koji su poslati da proganjaju brodove (Argonauta), a koji nisu mogli da ih stignu, neki su se smjestili na
planine Keraune; drugi, baeni na obale Ilirije, smjestili su se na ostrva Apsirditi; neki drugi su stigli do ostrva
Fajaka, gdje su nali Argonaute.4) Po svemu ovome vidi se da imamo posla sa Grcima, a ne sa Ilirima, koji nisu
gradili gradove ni na svojoj teritoriji, kamoli i kolonije. Ova injenica ne smeta albanskim naunicima da uznastoje

233

na tome da su i Kolhi bili ilirsko pleme (poto pretendiraju i za sebe da su genealoki sljedbenici Ilira!), jer za njih
nije vana nauna istina, poto su politiku stavili u prvi plan.5)
Za izgradnju Ulcinja Plinije kae da je kralj Kolha Aeta poslao svog sina Aspereta da proganja Argonaute.
Ovaj je uao sa njegovim brodom u Jadransko more i ovdje, u borbi sa njima, ubijen je. Poslije ubijstva Aspereta,
njegovi pratioci nisu htjeli da se vie vrate u svoj zaviaj. Zato, na obali Jadranskog mora, izgradie novi grad, koji
nazvae po svom imenu KOLHIN ili KOLHION. I dobro poznati istoriar Ivan Jastrebov, po raznim autorima, pie
da su prvi stanovnici Ulcinja bili Kolhi: jedno njihovo pleme on nazina Aetima, po imenu kralja Kolha, koji spominje i Plinije.6)
Gojko Vukevi pie :
Ejet, Ajet, ime legendarnog vladara Kolhiana. Ujedno i najstarije ime koje znamo sa Kavkaza. Da ovo nije
samo legendarno ime, saznajemo od Ariana (IV v. st. e.), koji saoptava, kada je doao u Kolhidu da je ime Ajeta
bilo savremeno ime Kolhiana. A i Strabon pie : ...a to ime u domorodaca postoji kao narodno . Kod savremenih
sjeveroalbanaca ovo ime se javlja u obliku Ajet, Jeto, eto.7)
Iz ovoga izvodimo zakljuak da Kolhi nisu bili ilirsko pleme i da u
legendi o Aetu i njegovom sinu Asperetu ima istine. Sigurno da u vezivanju kolhianskog imena Aeta sa albanskim Ajet, Jeto, eto, nema istine,
jer Ajet je kod Albanaca tursko-arapsko ime, od ajet = pasus, dio
KURANA, dok Jeto i eto kod Albanaca potiu od slovenskog ANELKO.8)
Albanski naunici, poto pretendiraju za svoj narod da vodi porijeklo od Ilira, pretendiraju i za Ulcinj da su ga toboe izgradili Iliri - "albanski pradjedovi", za to nam do danas nisu pruili nikakve dokaze. Koliko za primjer navodim Brisku Bahriju9), Riza Rexha, Margiljaj Preljoc,
Nedipi Reat i sijaset drugih.
U tek izgraenom gradu Kolhin govorilo se grki i vladala je grka
kultura, to nam opet svjedoi da su Kolhi bili Grci. U tvravi Starog grada naen je i jedan od najstarijih natpisa posveen boginji Artemidi Elafavoli. Natpis je uklesan na ari - postolju rtvenika, poklonu zajednice kamenorezaca boginji Artemidi. Na njemu pie grki: TO KOINON TON LATOMON
APTEI (D) I TI ELAFAVOLOI (= Zajednica kamenorezaca podie Artemidi Elafa- voli). U gradu su naeni jo
mnogi drugi predmeti materijalne kulture, koji potvruju osnivanje grada u V vijeku prije nae ere: izmeu ostalih tu
su i mnogi fragmenti crvenofiguralne keramike, bijelih lekita, kao i kameja, gdje se predstavlja boginja Atine sa
kacigom.
Grko pleme Kolhi ivjelo je u predjelu oko dananjeg grkog grada Solun: dan-danas se poluostrovo na istoku Soluna, koje mi nazivamo Sveta Gora, na grkom jeziku naziva Kolhidik ili Kolkidik. Ovi su Grci sigurno osnivai i kolonije nazvane Kolhida na istonim obalama Crnog Mora, a mogue i naseobine Kolh na obalama Amerikog kontinenta, Meksikansko more. Kolhi su bili izvrsni pomorci, pa su kao takvi sigurno i inspiratori onih koji su
stvorili legende o slavnim Argonautima.
Po grkim dokumentima ime grada Ulcinj nalazimo sa imenima KOLHIN, KOLHION ili KOLHINION, ULKINION, HELKINION. Sufiks -ION je grki i slui za graenje toponima. Ovo znai da je starogrko ime grada
Ulcinja izgraeno od imena osnivaa ovog grada, koji su se zvali Kolhi, pa su sigurno po svom etnikom imenu
nazvali i svoj grad, to je sasvim prirodna stvar. Tako e se i po keltskom plemenu Albani nazvati mjesto ALBANOPOLIS (u Srednjoj Albaniji), koje su sigurno oni izgradili i imenovali tako.
U vrijeme izgradnje Ulcinja i drugih grkih kolonija, na ovim obalama Jadrana ivjeli su Iliri, koji su stigli tu
iz srednje Evrope negdje u VIII vijeku p.n.e. Odmah poslije izgradnje Ulcinja, sa Britanskih ostrva stiu u ove
krajeve i Kelti. Vremenom, mogue je da su iz okoline Ulcinja prodirali u grad i Iliri i Kelti, ali je on stalno bio u
ruke Grka, pa je tu vladao grki jezik i grka kultura. I oni negrci koji su na razne naine prodirali u grad, vremenom
su se grcizirali, trako da je Ulcinj od samog poetka imao isto grki karakter i bio nastanjen preteno grkim stanovnitvom sve do drugog vijeka pre nove ere, kada ga okupiraju Rimljani, koji vre romaniziranje ne samo stanovnitva grada, ve i okoline, pa ih i Tit Livije spominje kao OLCINIATAS.
Arabski putopisac i geografa Al-Idrizi (? - 1165), u njegovom djelu KITABI RUDJAR, koje je iz 1153.
godine, stanovnike Ulcinja naziva LABIQIS, ali - kako smo ve naglasili - ovdje imamo posla ne sa ilirskim plemenom LABEATE (kako pretendiraju Albanci, Ushaku Ruzhdi10) i Rexha Riza11)), ve sa crnogorskim bratstvom
LABI-LABOVI12).

234

Kako su Iliri nazivali ovaj grad - ne znamo, jer oni su bili nepismeni i do danas nije otkriveno nita napisano
na ilirskom jeziku. Nema sumnje da su Iliri nazivali Ulcinj na svom jeziku, ali bazirajui se na grki koren toponima
KOLHION.
Po rimskim dokumentima vremena ime grada je COLCHINIUM (III vijek p.n.e.) i OLCINIUM, to znai da
su ovi okupatori uzeli koren starogrkog imena i dodali mu svoj sufiks -IUM, koji im je sluio za izgradnju toponima. Pod ovim imenom nam ga spominje Plinije Stariji, u pomenutom djelu NATURALIS HISTORIAE, kao i Tit
Livije.13)
Rimski konzul Lucije Aneli, koji je potinio ove krajeve i stigao u Skadar 167. godine p.n.e., oblast Ulcinja
naziva OLCINIATE14).
Romansko stanovnitvo Ulcinja nazivalo ga DOLCINIUM, DULCINIUM, DOLCHIN, DULCIGNO, to je
sigurno proizalo od rimskog naziva. U TABULA PEUTINGERIANA, ed. Miller Itineraria Romana, negdje u prvoj
polovini III vijeka n.e., ime Ulcinja figurira VICINIUM; u djelu COSMOGRAPHIA Anonima Ravene, kraj VII vijeka, ili poetak VIII vijeka, figurira BICCINIUM i BICINION; kod Konstantina Porfirogeneta nalazimo ga sa
imenom HELCYNIO15); u dokumentima papa nalazimo ga sa oblikom ULCINI (1076), ULCIGNIUM, DULCINIUM (1089), LICCIN (1101), DULCIGNUM (1149), OCIN (1216) dok ga u moneti, koju je kovao grad, nalazimo u
obliku DULCINO.
Arabski putopisac Idrizi, stanovnike Ulcinja (sredina XII vijeka) naziva DULUGINA i LABIIS 16), dok ih je
mnogo vjekova prije njega pomenuti Tit Livije nazivao OLCINIATAS, znai ni grki, ni ilirski, pa ni kelski.
Na jednom bakrorezu iz XVI vijeka pie: DULCIGNO IN DALMATIA17), dok ga na gravurama XVI-XVII
vijeka sreemo sa oblicima DULCIGNO i DOLCIGNO. Na geografskoj mapi PROVINCA DI ALBANIA Atlanta
Komocia (Comozio) godine 1571, nalazimo ga sa oblikom DELCIGNO.
Srednjevekovni Ulcinj se spominje sa imenima ULCINIUM, DULCINIUM, DULCIGNUM, OLCINIUM,
OLSIGNUM, ULCINI, LICINIUM, LICCINI i OCIN. 18)
Oblici ULCINI, LICCIN i OCIN su nesumnjivo slovensko-crnogorski. Iz srednjevjekovnih dokumenata rezultira nam da su Sloveni nazivali ovaj grad ULCINI, ULJCINJ, LbCINb, LICINI (1102), OCIN (1216) i OCINJ.
Prije pada Ulcinja u turske ruke, po Ushaku Ruzhdiji, spominjao se i sa oblicima CLENINIUM, COLLELIUM i COLESIS19). Ovaj Albanac nigdje nam ne kae kako su ga njegovi Albanci nazvali u ta vremena.
Padom Ulcinja u ruke Rimljana, prekinut je dali razvoj grkog jezika i grke kulture ovog grada. Kao i u svim
drugim gradovima njihove imperije, i u Ulcinju Rimljani su uspostavili svoj jezik i svoju kulturu, pa su i stanovnitvo grada i okoline postepeno totalno romanizirali.
Diobom Rimske imperije od Diokleciana godine 395, Ulcinj je pripao rimskoj provinciji zvana Prevalitanija,
pa je tako potpao pod upravu Istone vizantijske imperije. Tada je, u neposrednoj blizini Ulcinja, u Skadru, bio centar prevalitanske crkve, oklen se u ovim prostorima irio hristjanizam. Ulcinj je prirodno potpao u nadlenost tog
centra i bio jedan od prvih gradova ije se stanovnitvo totalno hristjaniziralo jo prije ove Dioklecijanove podjele
Imperije. Ima podataka da, kad je rimski konsul Emilianus Paulus (Sveti Pavle) poao na Balkan da iri hrianstvo
u II vijeku pre nae ere, u Durrhachiumu je naao hransku crkvu, to znai da se hrianstvo irilo u Prevalitaniji
jo prije Svetoga Pavla. Ako se herianstvo irilo jo prije Svetoga Pavla u Drau, kako danas nazivamo Durrhachium, nema sumnje da je negdje u to vreme poelo da se iri hrianstvo i u Ulcinju, koje nije mnogo daleko od
Draa.
Poslije definitivne podjele istone i zapadne crkve (1054), godine 1077, osonovana je Barska biskupija. Pod
njenom jurisdikcijom bili su episkopi Ulcinja, Skadra, Drivasta i asa, koji postadoe snani propagandisti katolicizma u ovim predjelima, pa uspjee da za izvjesno vrijeme prevedu u katolicizam i krala Crne Gore sa svim stanovnicima.
Du IV i V vijeka n.e. i Ulcinj su opustoili varvarski narodi, koji preplavie Balkan. Pa i 1242. godine Ulcinj
napadaju Mongoli, koji su tom prilikom razorili svu njegovu okolinu, posebno Sva.
Krajem V, ili poetkom VI vijeka n.e., u Ulcinj stiu Sloveni, pradjedovi dananjih Crnogoraca. Oni su 548.
Godine, na jugu Ulcinja, prodrli i u jo vei i utvreniji grad Durrachium (koji nazvae Dra; Albanci e ga nazvati
Durrs), pa je logino da su mnogo godina prije uli i u Ulcinj, poto su preko Ulcinja i Kosova, dolinom rijeke
Drim, prodirali prema Drau. Jedan je dio ovih Slovena ve zauzeo i Solum, pa su i otuda prodirali prema ostalim
primorskim gradovima Balkana, koje je du VI vijeka preplavljeno od slovenskog stanovnitva. U svakom sluaju
nema ni najmanje sumnje da je Ulcinj u VI vijeku n.e. bio u ruke Slovena-Crnogoraca, koji ostatke romanskog
stanovnitva grada i okoline poinju da sloveniziraju i asimiliraju. Istoriari antike tvrde da u VI vijeku n.e. Ilira vie
nije bilo na Balkanu, poto su jedan dobar dio njih ili pobijeni od varvarskih plemena, koja opustoie Balkan du
preanjih vijekova, ili su ih odveli sa sobom kao robove. Sasvim mali ostaci Ilira, koji su se po umama i vrletima
spasili varvarske najezde, u toku VI vijeka n.e. asimilirani su od Slovena20), pa su antiki hroniari i istoriari poeli
da po imenima ilirskih plemena nazivaju Slovene, koji su se nastanili na prostorima gdje su do tada ivjeli Iliri. Tako

235

su Tribalima nazivali Srbe. tovie i itavo Balkansko poluostrvo nazvae Ilirsko poluostrvo, podrazumjevajui
pod ovim imenom Slovensko poluostrvo.
U Crnoj Gori Iliri su asimilirani od Crnogoraca. U ilama dananjih Crnogoraca, koji ne pretendiraju da su
sljedbenici Ilira, ima vie ilirske krvi negoli u ilama Albanaca, koji nam se busaju u prsa da su sljedbenici IIlira. U
ilama Albanaca moemo slobodno reci da nema ni kapi ilirske krvi, jer - kad su doli dananji Albanci na Balkan u ovim prostorima vie nije bilo Ilira.
U jednom materijalu iz IX vijeka Ulcinj se spominje kao luka pod imenom VICINIUM21). Tu se kae da
stanovnici ovog grada su pagani, to znai Sloveni, jer u to vrijeme mogue - ovi jo nisu bili primili hrianstvo.
Ovo nam svjedoi da tu vie nije bilo ni Grka, ni romaskog stanovnitva (Italijana, Vlaha, Ilira), poto su svi preanji stanovnici ovih krajeva jo u II vijeku prije n.e. bili pokrteni. Prema tome, pomenuti stanovnici Ulcinja LABIIS, ako ih i ne uzmemo za pomenuto crnogorsko bratstvo, nisu bili Iliri, ve Sloveni-Crnogorci, koje su strani
istoriari nazivali po imenima ilirskih plemena.
Nema ni najmanje sumnje da su Sloveni uzeli ime grada Ulcinja od predjanjeg stanovnitva, a to znai od
Romana, koji su tu ivjeli ne samo do dolaska Slovena, ve i poslije toga, u simbiozi sa Slovenima, kojima su, sem
imena grada, dali i mnogo to drugo, kao to su mnogo ega i uzeli od njih, da su se - upravo zbog toga - i slovenizirali.
Znai, tokom VI-X vijeka n.e. antiki stanovnici grada Ulcinja i okoline - romansko stanovnitvo - ivei u
simbiozi sa doljacima, pradjedovima dananjih Crnogoraca, budui da su bili u manjini, postepeno su se asimilirali
od ovih, poslovenizirali su se.
Sloveni-Crnogorci su uspostavili u Ulcinj i svoju vlast, najmanje od VIII vijeka. Bar, Ulcinj i Skadar, du srednjeg vijeka sastavni su dio dravnih tvorevina Crnogoraca. U drugoj polovini X vijeka tu vlada Crnogorac Vladimir, koga nasljeuje njegov sin Jovan. Ovaj Jovan je priznat od vizantijskih vlasti za bazileusa (= kralja) Duklje,
dok e ga kasnije vizantijska crkva proglasiti i za sveca - sveti Jovan Vladimir.22)
Za vrijeme vladavine Dukljom crnogorskog bazileusa Jovana Vladimira, Ulcinj igra znaajnu ulogu u istoriji
te drave. Jovan Vladimir, iz njegove rodne Krajine, preseljava svoju prijestolnicu u Skadar, gdje u to vrijeme nema
ni pomena o dananjim Albancima.
Godine 997, makedonski car Samoilo, pree svojom vojskom rijeku Bojana i napade Ulcinj, koji je branio
pomenuti crnogorski bazileus. Poslije njegove smrti 1016. godine Dukljom e vladati njegova supruga Kosara, kerka Cara Samoila, pa njeni nasljednici - kraljevi Mihailo i Bodin.
Godine 1183. Stevan Nemanja zauzima Skadar, Ulcinj i Bar, kojima, kao i itavom Crnom Gorom (tada zvana Zeta), u njegovo ime vlada njegov najstariji sin Vukan. Kao sastavni dio Rake, Ulcinj ima izvesnu samoupravu,
autonomiju, svoj peat, pa i svoju monetu i kovnicu novca. Ima i pisarnicu i pisara, koji pie na slovenskom jeziku.
Krajem VII vijeka n.e., sa padina Karpata i Beskida, iz dananje Rumunije, silaze na Balkan Albanci, koji
zajedno sa mongolskim Bugarima khana Asparuha prelaze Dunav i nastanjuju se u Trakiji, dananja Bugarska. U
IX vijeku oni prelaze iz Bugarske u Prevalitaniju, pokrajina Mat (dananja Srednja Albanija!), gdje asimiliraju keltsko pleme Arbanoi i, njihovo ime, usvajaju za svoje nacionalno ime 23). Poto su se ovdje namnoili enormnim
raanjima i neprirodnim putem (asimiliriranjem ostataka drugih naroda, u prvom redu pomenutih Albanoa, zatim
Vlaha i Slovena), odatle se u narednim vjekovima prostiru po itavoj dananjoj Albaniji, a poslije turske okupacije i
po predjelima susjednih zemalja, u Crnoj Gori, Srbiji (Kosovo i Metohija) Makedoniji i Grkoj. Pojedini Albanci,
individualno ili i sa svojim porodicama, poeli su da prodiru u okolinu Ulcinja, a kasnije i u sam grad, negdje u XIV
vijeku. Do tada, izuzimajui sasvim mali broj romaskih porodica, Ulcinj je bio isto crnogorski grad.
U Ulcinj su ivjeli i vladari Crne Gore i Srbije, pa su tu premjetali i svoju prijestolnicu. Tako su tu imali svoju prijestolnicu unuk Nemanjin ura (1252), zatim od 1281 Marija, sestra Jelene Anujske, dok je od 1282-1309
vladala Ulcinjem sama Jelena Anujska, udova kralja Uroa24), pa i Jelena Nemanji (1357) - udova srpskog Cara
Duana. uradj II Stratimirovi-Bali proglaava Ulcinj za prestonicu njegove Zete, pa je tu i sahranjen. Tu e
imati prestonicu i njegov sin Bala III, pa e tu umrijeti i Balina majla Jelena Hrebeljanovi, kerka srpskog Cara
Lazara.
U njihovo vrijeme grad i okolina doivjeli su poseban procvat. Jelena Hrebeljanovi je i prvi poznati knjievnik iz Ulcinja. Ona je autor djela GORIKI ZBORNIK, koji datira od prije 1442. godine. Rukopis ovog djela uva
se danas u Arhivi Srpske akademije nauka i umjetnosti u Beogradu.
Misli se da su negdje 1362. nad Ulcinjem uspostavili svoju vlast Balii, koji vladaju i itavom Zetom. Balii su slavizirani Vlasi, koji su kao ratnici-pronijari imali prilike da se probiju u redove plemstva, pa ak i velikaa.
ura I Bali bio je oenjen Oliverom, kerkom Makedonca Vukaina, koga je srpski vladar car Uro uzeo sebi za
suvladara i dodjelio mu titulu kralja. Tada Ulcinj dobiva poseban politiki znaaj. Iz doba njihove vladavine sauvala
se impozantna Kula Balia u gornjem dijelu Staroga grada, tvrave. ura II Statimirovi-Bali (1385-1403),
koji je sebe nazivao "gospodar svoj Zeti i Primorju", bio je vazal srpskog vladara Lazara Hrebeljanovia, pa i nje-

236

gov zet. Bio je oenjen njegovom kerkom, "gospoom Lenom" (Jelenom), a Vuk Brankovi mu je bio paenog. Kao
takav on uzima uee sa svojim Crnogorcima i na Boj na Kosovo 1389. godine. Kako ve rekosmo, posljednjih
godina svog ivota imao je i prestolnicu svoju u Ulcinju, pa je tu i umro i sahranjen. Njegova udovica preudala se za
Sandala Hrania, bosanskog velmou. Na prijesto ga naslijedio sin Bala III, koji nije imao mukog nasljednika.
Njegove kerke udale su se: Jelena za Stefana Vukia Kosau, od koga se mislilo da poticu Resulbegovii, a Teodora za bosanskog velmou Petra Vojsalia. Bala III, pred smrt poao je na dvor svog ujaka, despota srpskog Stefana
Lazarevia, prenio na njega sva svoja prava, smatrajui da e jedino on biti u stanju da se odupre mletakom pritisku
na Zetskom primorju. Uskoro po dolasku na despotov dvor, 28. aprila 1421. god., Bala III je umro.
im su saznali za smrt Bale III, Mleani su pohitali da uzmu u svoj posjed njegovu dravu. Predstavnici Ulcinja predali su grad 15. maja 1421. godine Mleaninu akomo Dandolo.
Stefan Lazarevi pozove sve svoje vazale i poe u rat protiv Mleana da uzme u posjed Zetu Balia. Njegov
vazal bio je i Ivan (Jovan) Kastriota, vladar Kroje, koji mu se odazvao i poao u boj sa svim svojim sinovima, pa i
malim orem, buduim nacionalnim herojen Albanaca. Tako se Ulcinj opet vraa pod srpsku zastavu.
U periodi vladavine Ulcinjem crnogorskih i srpskih vladara, pored ekonomskog procvata, u Ulcinj su sagraene mnoge crkve i hramovi, a u okolini i manastiri. Sagraen je i Sva sa nekoliko stotina hramova. Pod same zidine
grada Ulcinja sagraen je manastir Sv. Arhandjela, zadubina ura II Stratimirovia-Balia. Sauvana je u Ulcinj i
jedna renesansna crkva iz 1510. godine, dok ispred junog ulaza u grad nalaze se temelji pravoslavne Bogorodine
crkve, iz XII vijeka, koju su kasnije pretvorili u katoliku crkvu Sv. Marka. U njenoj blizini se nalazila katedralna
crkva Sv. Marije iz XII vijeka, a kod samog ulaza u Stari grad, nad ulcinjskom lukom, nalazila se crkva Sv. Katarine,
gdje je sahranjen ura II Stratimirovi-Bali.
Balina majka Jelena, pomenuta kerka srpskog vladara Lazara Hrebeljanovia, poslije smrti svog drugog
mua Sandala Hrania, vratila se u Ulcinj i obnovila srpske pravoslavne crkve, rasute po obalama i ostrvima Skadarskog jezera. Tako je obnovila zaputenu crkvu Sv. ora na skadarskom ostrvcu Gorica i podigla novu Bogorodinu
crkvu, gdje je eljela da je poslije smrti sahrane. Za staratelja svoje zadubine, Bogorodice Brezavike, odredila je
pred smrt (1442) Balinu kerku Jelenu, svoju unuku, enu bosanskog vojvode Stefana Vukia. Uz Jelenu je ivjela
njena sestra Olivera, koju su svi zvali "Despina", a koja je mladost provela u haremu sultana Bajazita I. Kako se zna,
njen otac Bala predao ju je sultanu jo 1420. godine, a za svoje osloboenje iz zatoenitva u Turskoj. Ona je rodila
Bajazitu prijestolonasljednika Murata II.
Poslije smrti Stefana Lazarevia, na srpski prijesto dolazi ura Brankovi. Mleani opet zagospodarie Ulcinjem i drali su ga sve do pada ovog grada u turske ruke 1571.
Veliko Vijee Mletake Republike imenovalo je na elu Ulcinja povremeno kneza i kapetana svake druge godine, koga je u duim razdobljima smjenjivao obini potestat (naelnik) ili rektor. Poslije ovih, najvaniji mletaki
funksioner bio je zapovjednik tvrave, kastelan, koji je u Ulcinju bio domai ovjek 25). Poznati vladari Ulcinja bili su
kapetan grada Mleanin Johani Bolani i kastelan Crnogorac Nikola Radovan, koga je na toj dunosti smjenio Niko
Herman - vojvoda Pamaliota. U kancelarijama Skadra i Kotora, pored latinskih notara, bio je zaposlen i po jedan
srpski pisar, koji je stranom rektoru i njegovim ljudima sluio i kao tumac26). Nema sumnje da su ovog pisara imali i
graani Ulcinja.
Za vrijeme mletake vladavine Ulcinjem, posebno poto su Turci zauzeli Skadar (1479), sandakbeg ovog
grada je vie puta napadao Ulcinj da bi ga okupirao. Upotrebljavao je kao povod i sklanjanje tu jedne njegove
robinje. Godine 1537. godine okolina Ulcinja je mizerno opljakana i razorena, spaljena od ovih Turaka. Godine
1552, pretstavnici Ulcinja odoe u Mletke da se tamo ale za turske zloine. 27)
U ljeto 1571, poslije pomorske bitke sa mletakom flotom kod Lepanta, jedna eskadrila turske flote ue u
Jadransko more i ustremi se na Ulcinj i Bar. Istovremeno alirsko-tuniski gusari, na elo sa njihovim kraljem Ulud
Alijom, kao saveznici Turaka, blokirali su ulaze u rijeke Drim i Bojana. Krajem jula 1571, turska flota, pod
komandom Ferhat-pae napade Ulcinj. Sa mora su ga pomagali pomenuti alirsko-tuniski gusari, dok ga sa kopna
podrao svojim napadom na Ulcinj skadarski sandakbeg. U pomo Turaka stie iz Hercegovine i Ahmet-paa
Hercegovi, osvaja Herceg Novog, za koga se misli da je islamizirani sin hercega Vukia - Kosae.
Poslije 8 dana krvavih bojeva, poetkom avgusta 1571, mletaki garnizon od 800 Italijana i francuskih
hugenota, na elo sa generalom Serra Martinengo, predao se. Ovom prilikom Turci su zauzeli i Sva.
Mletakom generalu i njegovim vojnicima Turci dozvolie da se vrate u Mletke, dok nad stanovnitvom grada
napravie pokolj. Sve muko i staro su poklali, dok su ene i djecu rasprodali kao robove po tritima Balkana, Azije
i Afrike. Kau da su 30 kaluerica, ne vidjei za sebe spasa, a poto nisu htjele da padnu u ruke Turaka, skoile sa
zidina tvrave i udavile se u more.
Nastojei da prikau sebe da su od davnina stanovnici Ulcinja, pa i autohtoni, albanski su naunici falsifikovali istoriju Ulcinja, pa izmeu ostalog negiraju i pokolj stanovnika ovog grada od strane Turaka. Ali ima i

237

takvih koji tu i tamo ne mogu prelaziti utke preko istorijske istine. Meu njima je i prof. Maksut D. Hadibrahimi,
koji doslovno pie:
Turci su ostavili slobodne samo Venecijance da odu u Raguzu, dok su nad Ulcinjanima uinili pokolj. Jedan
dio graana su pobili i drugi dio, zajedno sa enama i djecom, pretvorie u robove, zatim su spalili grad.28)
ene i djecu ne samo sto su pretvorili u robove, ve su ih i rasprodali po tritima Balkana, Azije i Afrike,
tako da u grad nije ostalo od njih ive due.
Poslije nekoliko dana Bar se predao skadarskom sandakbegu bez borbe.
Oba ova grada Turci su administrativno pripojili Skadarskom sandaku, koji je imao 6 kasaba. Jedna od tih
kasaba bio je Ulcinj.
Dok su opsjedali Ulcinj, Turci su opljakali, spalili i poruili do temelja grad Sva, u kome je bilo onolikio
crkava koliko godina ima dana. Od tog dana Sva vie nije prihvatio sebe, pa je i dan-danas mrtav grad.
Turci, kako se zna, imali su obiaj da novoosvojene gradove nazivaju onako kako su ih nazivali stanovnici,
koji su tu ivjeli. Tako su i Ulcinj nazvali - u saglasnosti sa njihovom fonetikom -YLKIN. A ovo znai da su naziv
ovog grada uzeli od njegovog slovenskog stanovnitva, kao to su to uinili skoro sto godina prije i sa Skadrom, koji
su po slovenskom SKADAR nazvali YSKYDAR, dodajui prefiks Y- kao i kod drugih gradova: PE > YPEK,
SKOPJE > YSKYP. Sigurno su ovo uinili i sa imenom grada ULCINJ, uzimajui njegov oblik LbCINb > YLKIN.
Turski nazivi Ulcinja i Skadra svjedoe da su ovi gradovi do dolaska Turaka tu bili nastanjeni u veini sa slovenskim
stanovnitvom, praedovima dananjih Crnogoraca. Ovo nam svjedoi i italijanski istoriar tog vremena Marino
Barlezio29), koga Albanci dre za svog - Albanca, pa i savrenemi kanadski naunik dr Robert Elsie, inae deklarisani prijatelj Albanaca.
Odmah poslije turske okupacije, u opustoeni i sasvim prazni grad, stacioniran je turski garnizon sa svojim
oficirskim kadrom i njihovim porodicama, koje su doveli tu po svretku ratnih operacija. Sa njima su se useljili i 400
alirsko-tuniskih gusara-pirata, koji isto tako dovedoe tu i svoje porodice, ene i djecu
Za njima, postepeno, poto se smirila situacija i novim graanima Ulcinja ukazae se svakojake potrebe, prodirali su u Ulcinj iz okoline Crnogorci pravoslavne i katolike vjere, a posebno oni koji su se u meuvremenu islamizirali. Ipak grad nastavlja da ima isto orijentalni, turki karakter okupatora, jer se samo turski i govorilo, a pomalo i
arapski jezik alirsko-tuniskih gusara-pirata.
I iz Srednje i June Albanije prodirali su u ovaj grad Albanci, to nam nedvosmisljeno dokazuje njihov jezik,
izgovor, koji ne pripada sjeverozapadnom izgovoru albanskog jezika, kako bi trebalo da bude, kad bi oni bili iz te
oblasti, ve pripada izgovoru Srednje Albanije (Elbasan), pomjean sa izgovorom June Albanije, to smo dokazali
naom ve poznatom dijalektolokom studijom.30)
I ne samo izgovor! To nam dokazuju i njihova prezimena, to smo opet argumentirali novom studijom o
prezimenima muslimana Ulcinja.31)
To nam dokazuje i sjeanje ovih Albanaca, koji dobro pamte da su njihovi pretci doli tu iz Albanije, pa i iz
Turske.32)
To nam dokazuje i njihova plemenska pripadnost: svi oni pripadaju plemenima koja svoju kuriju imaju u
Albaniji.33)
I pored snanog priliva Albanaca, koji se uz to i enormno mnoe, pa i albaniziraju Crnogorce muslimanske i
katolike vjere, grad nastavlja da ima isto orijentalni, turski karakter.
I pored orijentalnog, turskog karaktera grada, mjesno stanovnitvo, Crnogorci, nastavljaju da grad nazivaju po
svome, kao i ranije - ULCINJ.
Iz albanske dokumentacije poslije turske okupacije Ulcinja vidimo da su oni ovaj grad nazivali ULQUN (albanski Ulcinjanin hafiz Ali oka, zvani Ulqinaku) i YLKIN: Albanci ga nazivaju YLQYN ili YLQIN - pie
ideolog albanskog preporoda Sami Fraeri34), to znai da su to ime uzeli od Turaka, kao to su od Turaka uzeli i
imena mnogih drugih gradova Crne Gore, Srbije, Makedonije i Grke. A ovo je sasvim razumljivo, kad se ima u
predvid da su oni dolazili u ove krajeve preteno poslije turske okupacije, sem toga i preteno kao muslimani, pa je
prirodno da su od turskih muslimana i uzimali imena gradova.
Oblici YLQYN ili YLKIN za ime ovog grada kod Albanaca neosporna je injenica da su oni tu stigli poslije
Turaka. Sa druge strane, oblik ULCINJ za ime grada kod Crnogoraca, injenica je da su ovi, i pored njihovog
istrebljenja iz grada dolaskom Turaka, sauvali u okolini svoj naziv grada, pa su ga tako nazivali i poto su se opet
naseljili tu.
Vremenom, sigurno i pod uticajem slovenskog mjesnog stanovnitva, Albanci su YLKIN transformirali u
ULQUN i ULQIN, to je mnogo blie slovenskom nazivu, pa je mogue da su se kod Albanaca jedno vrijeme
kontaminirala dva naina izgovora imena ovog grada: slovenski i turski, sve dok nije pobjedio i u njihovom jeziku

238

slovenski oblik. A da u albanskom obliku imena grada ULQIN imamo crnogorski oblik imena ovog grada ULCINJ ocigledno je. Ova pobjeda crnogorskog oblika se desila negdje krajem XVII vijeka, za to Ulcinjani treba da zahvale
svojoj brai iz Herceg Novog, o emu emo govoriti u nastavku.
Kontaminiranje srpskog oblika imena grada Ulcinja sa turskim oblikom, u izgovoru Albanaca, dokazuje i jednu drugu injenicu: kontaminiranje crnogorskog etnikog elementa sa albanskim etnikim elementom, odnosno albaniziranje Crnogoraca, koji sigurno prelazei na albansku etniku stranu, nosili su tamo, pokraj mnogih rijei iz
srpskog jezika, i sam oblik imena grada Ulcinja.
Ovo je kratka istorija grada i njegovog imena, bez koje se ne moe sa sigurnou suditi o etimologiji. Oni koji
su do danas govorili i pisali o etimologiji imena grada ULCINJA nisu uzeli u obzir ni istoriju grada i njegovih stanovnika, niti istoriju njegovog imena, to je bezdrugo i uticalo na njih da pou etimolokim stramputicama. Sigurno
da su u odreivanju etimologije imena grada Ulcinja uticale i politike strasti, ambicije, koje su evidentne kod onih
stranaca koji su se preokupirali tom etimologijom, posebno kod Albanaca.
Meu prvima koji se preokupirao etimologijom imena ULCINJ bio je austrijski zamjenik konsula u Janini,
Johannes Georg von Hahn (1811-1869), koji se bavio i etimologijom, iako u toj oblasti ne samo to nije ni primirisao, ve nije ni poznavao jezik stanovnitva gradova i oblasti kojima je pokuao da odredi etimologiju. Kao eksponent kolonijalne austrougarske politike, koja je smjerala da upotrebi Albance kao topovsko meso za svoje kolonijalne ciljeve, on je prigrlio pelazgomaniju i nastojao da njom indoktrinira i Albance. U ovoj koloteini on izvodi iz
albanskog jezika sve njegove etimologije Balkana. Tako i ime ULCINJA izvodi od albanske rijei ujk = vuk .
Kako vidite i samo iz ove etimologije, on se povodio za spoljanju zvunost i slinost uporeenih elemenata, ne uzimajui u obzir apsolutno nita drugo. Sledstveno, njegove su etimologije, bez izuzetka (!), nenaune i, kao takve,
kasnije, oborene od onih koji su se ozbiljno bavili etimologijom.
Zbog niskog stepena razvoja etimolokih studija u to vrijeme, tada su se svi naunici sloili sa etimologijama
Von Hahna, pa i na Ljubomir Bulatovi Ibrijski35). Zajedno sa njime tumaili su to tako i svi drugi nai naunici. Posebno su se sloili sa ovom etimologijom Albanci, koji - i poto su nauno oborene etimologije Von Hahna nastavljaju da uznastoje na njima i dan-danas, pravei se kao da ne znaju za one svijetske naunike, koji su ih oborili.
Koliko za primjer spomenuu samo toponim DARDANIJA (dananje KOSOVO), kojemu je Von Hahn izveo etimologiju od albanske rijei dardh = kruka . Ima jedan vijek to je eski akademiki prof. dr Kostandin Jireek
otkrio da se Dardanija nazvala tako ne po albanskim kukama, ve po bogu DARDANOS, kojemu su se klanjali Dardanci. Sa njim su se sloili svi naunici svijeta, pa i jedan Albanac, akademik prof. dr Mark Krasnii, dok se svi
drugi albanski naunici , pa i najvei meu njima, akademik prof. dr Erem abej, prave kao da ne znaju za
etimologiju akademika K.Jireeka. Tako oni nastavljaju da udaraju u bubnjeve DARDANIJA = albanska kruka.
A kad se tako ponaa najvei albanski etimolog svih vremena, moe se zamisliti to ine drugi Albanci, priipetlje
kao pomenuti Brisku Bahrija i tutti quanti.36)
Miljenje da je etimologija ULCINJA kod albanske rijei ujk vlada i u kolskim tekstovima Albanije (pa i
kod nas!), kojima se vaspitavaju djeca. Preko svega, ovog miljenja je i pomenuti albanski naunik Erem abej37), pa to miljenje prenosi i propagandira i na dr Pavle Mijovi38), to odmah prihvataju Albanci pa nam ga i
citiraju ovako: "E. abej i G.Majer naglaavaju da ime OLCHINIUM dolazi iz indoevropske baze ULKUOS"39),
pretendirajui da su ga izgradili njihovi pradjedovi. U sklopu moje pomenute studije NAREJE ULCINJA, kojom
sam branio drugu diplomu na Universitetu u Tirani 1969. godine, ja sam mogue prvi koji se protivio jednaenju
ULCINJ = ujk - vuk 40). Tamo sam prije svega dokazao da u V vijeku p.n.e., kada je izgraen i tako nazvan
Ulcinj, Albanci ne samo da nisu bili tamo, ve nisu bili ni u Albaniji, ni na Balkanu, pa ni u Evropi. Oni su tada bili
negdje tamo - u Indiji. Prema tome, nisu mogli da krste grad, koji je bio hiljade i hiljade kilometara udaljen od
njihovog prebivalita, koga nisu vidjeli ni ocima, pa nisu ni znali da postoji.
Sa druge strane rije ujk nije albanska. Ovu su rije oni uzeli iz jezika Junih Slovena (Srba, Bugara ili
Crnogoraca), negdje u IX-X vijeku nove ere. Sa jednim apelativom koji je uao u njihov jezik u IX-X vijeku n.e.,
sigurno da nisu mogli da krste grad Ulcinj u V vijeku p.n.e.
U pomenutoj studiji kaem doslovno:
to se tie etimologije od apelativa UJK treba da naglasimo da i albanski izgovor u Ulcinju ne prihvaa ovu
etimologiju, jer se u ovom nareju stara grupa LK (ULK) u nijednom sluaju nije sauvala i niti je dala LQ
(ULQIN). Suprotno, u svim sluajevima, u ovom izgovoru, dala je JK (UJK, BUJK), to znai da se suglasnik L ne
uva, stvar koja se ne dogaa kod albanskog oblika ULQIN, jer tu - kako vidite - uva se.41)
A ovo znai da ime grada ULCINJ ne potie od albanskog apelativa ujk = vuk. Ime grada ULCINJ potie
od grke rijei KOLHIN, kako su se zvali njegovi graditeli-osnivai. to znai ova rije na starogrkom jeziku,
treba istraiti. Sa ovom etimologijom, kako saznajem sada, sloio se i veliki savremeni njemaki naunik Hans

239

Krahe, koga Albanci poznaju sasvim dobro i citiraju ga kad god im se svia ono to je on rekao, kao to znaju i da
ute o svemu to on pie a njima se ne svia.
Upinjanje Albanaca na etimologije Von Hahna nema nikakav nauni karakter. Ono je isto politikog karaktera. Preko tih nenaunih etimologija oni smjeraju da dokau da su jugoslovenske (crnogorske, srpske, makedonske,
hrvatske) i grke teritorije - njihove, albanske.
Za opirnije o etimologiji toponima ULCINJ vidite moju istoimenu studiju u mojoj knjizi objavljenoj pod naslovom DARDANIJA. 42)
Ali da se vratimo istoriji Ulcinja.
Alirski i tuniski gusari-pirati, od prvog dana svog instaliranja u Ulcinj, pretvorili su ovaj grad u svoju gusarsko-piratsku bazu, republiku, kneevinu, kraljevinu, za njihove izlete po Jadranskom i Sredozemnom moru, kuda
su krstarili, napadali brodovlje svojih protivnika, pljakali i ubijali, da su tim svojim zanimanjem uznemirili sve, pa
su postali i strah i trepet. Knjaz Nikola, u ULCINJSKOM KOLU ovako pjeva o njima:
Od Avlona pa do Senja
i od Senja do Mletaka,
da unosi strah i uas,
jedrae nam laa laka.

s kraja u kraj iskljuivo

u podruja samo naa.
Koliko smo silnog blaga
i pljenova i robova
iskrcali pod Ulcinjem
iz naijeh mi brodova!...

Naeg smjelog krmanoe

drala je ruka jaka
upravljene put zvonika
venedikog svetog Marka;

Dobitnici svud na more,

ondje smo se veselili,
i na Pristan veslom ohu
mletaku smo dijelili.

pa kad savez uinismo

c Barbarijom i s Alirom,
gorde Mletke nuahu nas
s darovima i sa mirom.

Jo da nije Boke bilo

i njenijeh kapetana,
sva istona od Adrije
hae biti naa strana.

Sva Adrija drala se

kao vode jedna aa

Poto su oni bili jedna vrsta avangarde turskih osvajanja u bazenu Sredozemlja, sultani Turske Carevine ne
samo da ih nisu spreavali u tim njihovim zloinima, ve su im dali punu slobodu, pa su ih esto i pozivali da se
njihovim brodovima pridrue vojnim pomorskim snagama Turske i da napadaju as ovu i as onu zemlju. Tako su
ovi gusari-pirati postepeno potisli u Ulcinju i sa vlasti Turke. Oni uzimaju svu vlast u svoje ruke, pretvaraju Ulcinj u
placdarm za svoje gusarsko-piratske ekskurzije i napade na moru i na kopnu, na primorske gradove. Ogorene borbe
oni su vodili posebno sa peratanskim gusarima-piratima, kapetanima, o emu smo ve pisali u poglavlju o Buroviima Perasta. Ulcinjski pirati su uzeli uee i u napadu berberskih pirata na Perast 1624. godine.
Ovi su pirati otvorili u Ulcinju i trg za preprodaju roblja. Ovdje je prodat 1575. godine i poznati panski pisac
Servantes sa njegovim bratom, koje je pri povratku u paniju uhvatio zloglasni tuniski gusar-pirat arnaut (mercenar)
Mami.
U XVII vijeku u Ulcinj turske vlasti interniraju iz Izmira i poznatog izraelskog mesiju Sabetaj Cevi (16261676), gdje je bio prinuen da promjeni ime u Mehmet-efendija, jer ga njegovim nemuslimanskim imenom fundamentalistiki nastrojeni Turci i Arabljani ne bi primili u grad.
Meu ulcinjskim gusarima-piratima, kao reizi, voe, glavari, najpoznatiji su bili: Ulud Alija, koji se poslije
Bitke kod Lepanta imenuje od sultana Selima II za admirala turske flote, a kasnije, za zasluge u slubi sultana,
imenuje se i za kralja Alira. Zatim Lika Ceno, Husein Rala, Hadi Alija, Hajdar i Mustafa Karamindo, Hadi Beto
uli, Adem Stavro, Hajdar Vio, Ali Korza i drugi. Zloglasni afriki pirat Ali Hoda, jedno dugo vrijeme, do 1733.
godine, sklonio se od svojih gonitelja u Ulcinj. Strani ulcinjski pirat kapetan Ramadan, 1673, zajedno sa 22 lanova
ekipaa njegove fuste, ubijen je u borbi protiv kapetana Mletake Republike Gulfin, kod ostrva Dugi Otok. Veina
ulcinjskih gusara-pirata padali su od maa perakih gusara-pirata, kao to su se i ovi, veinom, ubijali od ulcinjskih
gusara-pirata.
Sultan je, nolens-volens, ulcinjskim gusarima-piratima predao svu vlast u gradu. Pa i kad je katkat pokuao da
im oduzme tu vlast, oni su mu se odupirali. Nejednom oni su svoje oruje okretali i protiv turskih vlastodraca u toj
zoni, pa i protiv samog sultana, to sam nastojao da umjetniki prikaem u mom romanu FANOL43). Tako, u Ulcinju

240

su jedno vrijeme faktiki vladali gusarsko-piratske voe, reizi i age. Sem pomenutog Ulud Alije, sultan e krajem
XVII vijeka proglasiti za kapudan-pau, admirala turske flote, i gusarskog reiza Sulejman-agu Malog. Ovaj je jedno
vrijeme vladao Ulcinjem kao svojom kraljevinom, pa je zadao Mleanima mnogo briga, da su oni raspisali i veliku
nagradu za njegovu glavu, dok ga sultan, upravo zato, odlikuje i unapredjuje - imenuje ga i na dunost sandakbega u
Skadru.
Albanski falsifikatori istorije proglasili su afrikanske alirsko-tunike gusare-pirate za svoje, toboe su bili
Albanci po nacionalnosti. Ne zato to ne znaju ko su oni bili ustvari, ve zato to je to u brazdi njihovih politikih
ambicija i pretendiranja na ovaj crnogorski grad.
Godine 1669. Ulcinj je posetio poznati turski putopisac Evlija elebija, koji - izmeu ostalog - pie da
Ulcinjani, sa njihovim brodovima "grabe, pljakaju i pustoe morsku obalu neprijatelja. Donosei mnoga blaga i
odabrane robove vraaju se u Ulcinj kao pobjednici i daju sandakbegu deseti dio pljake..."
Krajem XVII vijeka u Ulcinju se posebno istie pomenuti gusarsko-piratski reiz Sulejman-aga Mali, koji je
izgleda bio muslimanizirani Crnogorac, to zakljuujemo po njegovom prezimenu. On je svojim brodom prouzrokovao Mleanima mnoge tegobe, pa su za njegovu glavu raspisali veliku nagradu. Upravo tada, krajem 1684. godine,
za posebne zasluge u slubi Turske imperije, sa poloaja kajmekama Ulcinja sultan ga imenuje na poloaj skadarskog sandakbega.
Zbog njihovih zloina na moru i kopnu, mletake su se vlasti stalno alile sultanu na ulcinjske gusare-pirate.
Nejednom oni su preduzeli i prave ratove protiv njih i Ulcinja, kao njihovog gnijezda. Lino biskup Petar Burovi,
kako smo naglasili, dana 16. jula 1637. godine organizuje savez Peratana, Patorviana, Budvljana i Krtolana, koji
sklopie famozni ugovor etiri optine crnogorskog primorja za odbranu od Turaka, ulcinjskih pirata, dok Mleani
trae od velikih sila tog vremena da Ulcinj pripoje svojoj Republici, da bi likvidirali pirateriju ovog grada. Zato preduzimaju i oruane napade na grad, posebno 1689. godine, kada su Turci pretrpjeli poraz, i 1718. godine, kada su
obije strane pretrpjele velike gubitke. Tada, Ulcinjani, zahvaljujui svom kajmekamu Jahja-pai Resulbegoviu, pa
i gusarskim reizima, uspjeli su da odbrane svoj grad i da odbiju mletako-peraku flotu od zidina i obala grada, kao i
crnogorsku vojsku, koja je sila sa planina i napala Ulcinj s kopna.
Prvih godina turske okupacije, jezik ovog grada bio je turski i arapski. Oni su bili i jedini stanovnici Ulcinja.
Narednih godina, iz okoline poeli su da prodiru u grad njihove sluge i bahevani, naroito zanatlije, pekari, kasapi,
nalbani-kovai, krojai-terzije, samardije, zidari, stolari, kolari, alvadije, svakakvi trgovci, mornari, argati, stoari,
ratari i drugi. Svi su oni bili Crnogorci, ali u veini islamizirani. Pa i oni koji su uli u grad kao hriani, maskirali su
se, pa - vremenom, u najveem sluaju - isljamizirali su se, jer su se samo kao takvi tolerisali od vladajue islamske
klike tursko-arapskih aga i begova. Do kasno, pa i poslije osloboenja Ulcinja od turskih okupatora, u tvravu grada
Ulcinja nisu dozvoljavali nijednom hrianinu da se useli. Mogue i danas. Oni su se mogli instalirati samo van
zidina tvrave, gdje su isto tako bili izloeni zlostavljanju sve dok se ne bi islamizirali.
Iza Crnogoraca u ovaj grad su se uunjali na sve mogue naine i Albanci. Neki kao turski mercenari a drugi i
kao najobiniji ljudi, kao to su se to uunjali i po ostalim primorkim gradovima. Njihov jezik je injenica da oni
nisu mjetani u Ulcinju i okolini prije turske okupacije ovog grada. Kako ve rekosmo, ono malo Albanaca, koji su
prodrli u Ulcinj prije turske okupacije, pobijeno je od Turaka zajedno sa Crnogorcima na dan pada Ulcinja u turske
ruke, ili su rasprodati po trgovima roblja Balkana, Azije i Afrike.
I ne samo u grad. I u okolini Ulcinja, po selima, Albanci su doljaci poslije turske okupacije. Prvih decenija
bili su beznaajno malo, pa se skoro nisu ni primjeivali, nisu padali u oi. Kasnije je njihov broj poeo da raste,
koliko enormnim mnoenjem, toliko i novodoljim, pa i asimiliranjem koje su inili crnogorskim muslimanima i
katolicima.
U XVI i u prvoj polovini XVII vijeka jo uvijek ovaj crnogorsko-albanski elemenat je u manjini. Zato gradom
vlada turski i arapski jezik. Oni koji nisu bili svojom nacionalnou pripadnici tih jezika, konktretno Crnogorci i
Albanci, ako nisu znali turski ili arapski, na svom nacionalnom jeziku mogli su samo da apuu. Pogotovo su morali
da se pritaje, da se ne uju ivi i da kriju svoju nemuslimansku vjersku pripadnost Crnogorci, za to su sebi i svojoj
djeci, pored svojih pravih "hrianskih" imena, stavljali i maskirajui dublant - "muslimansko" ime, koje se zatim
pretvorilo u prezime, pa dan-danas imamo na sve strane Crne Gore Aligrudie, Baanovie, Baie, Begovie,
Beirovie, Bekovie, Hadie, Ramadanovie, Redie, Paie, abane i druge, koji - i pored ovih "muslimanskih"
prezimena - niti su danas i niti su ikada bili muslimani, ve su oduvijek pripadali hrianstvu.
Hrvatski naunik Petar Skok, dobro poznat Albancima, jer je doprineo mnogo u albanologiji, pa ga zato i
cijene, pie: "Ulcinj je na poetku bio romansko mjesto. Za vrijeme srpske uprave i Zetske, postalo je slovensko. Kao
takav, godine 1571. prelazi pod tursku upravu i du njihove vladavine istovremeno se albanizira. I tako dijeli sudbinu Slovena u Albaniji".44)
Ima istine u ovome ali i neistine. Ma da su Turci posljednjih decenija svoje vladavine favorizirali albaniziranje Ulcinja, on jo nije bio albaniziran.

241

Godine 1687. dolaze u Ulcinj Novljani, Crnogorci muslimanske vjere, koji su napustili Herceg Novi, osloboen te godine od Crnogoraca (uz pomo Mleana !), na elu kojih stoji grof Ivan Burovi, iz Perasta. Mjesec dana
prije pada Herceg Novog u ruke Mleana, kapudan-paa Arslan-beg I Resulbegovi, brat kapetana Herceg Novog,
izlazi iz hercegnovske luke sa vojnim i sa svim civilnim brodovima. On kree prema Baru i Ulcinju, koji su od prije
sto i nekoliko godina ve bili u turske ruke. Na brodove je popeo sve one koji bi na bilo koji nain ometali novskog
kapetana Osman-begu I Resulbegoviu da brani grad. Svi se ovi brodovi usidrie jednog dana mjeseca avgusta 1687.
godine pod zidine grada Ulcinj.
Tako je u Ulcinj, te godine, stiglo 2500 Novljana45), preteno mornari, koji su poveli sa sobom i svoje porodice, ene i djecu. U prvom redu bile su porodice kapudan-pae Arslan-bega Resulbegovia i njegova tri sina, pa i
najbliih njegovih roaka i prijatelja, zatim porodice kapetana brodova, vlasnika brodova, pa i vlastele Herceg Novog, koja je znala da uiva blagodeti Turske imperije, ali ne i da se za nju bori i rtvuje. Broj ovih Novljana nije bio
malen u odnosu na mjetane, koji nisu bili vie od 2000 stanovnika. Zato i njihov uticaj u Ulcinju bio je snaan u
mnogim aspektima. Moemo slobodno rei da se njihovim dolaskom karakter grada sasvim izmijenio.
Prije svega, poto ih tvrava nije zapremala sve, jedan njihov dobar dio se nastanjuje pod grad, u dananjem
Pristanu i Potoku, pa i na brdu Meterize, gdje su ve bile nekoliko desetina porodica, preteno hrianskih Crnogoraca. Tako je poeo da se razvije varo grada Ulcinja i njegove mahale. Novljani od prvog dana oivljavaju
crnogorski Ulcinj i njihov jezik. Iako je grad opet imao orijentalni karakter (to vie, moemo rei da je dolaskom
Novljana orijentalni karakter grada i pojaan u duhovnom smislu!), njihovim dolaskom menja se nacionalni karakter
grada. Nad turskim i arapskim jezikom, koji se do tada sluao na svakom koraku, nadvladao je srpski, jer su se i
mjetani, videi Novljane kako slobodno govore srpski, osmjelili pa poeli i oni da glasno govore ovim jezikom, ne
samo isljamizirani, ve i hrianski. Dolaskom Novlana oni nisu srpski samo aputali, ve i pjevali. Kako se zna,
Novljani su u njihovom gradu govorili samo srpski, jer drugi i nisu znali, izuzev onih koji su bili u vojnoj i administrativnoj slubi turskog okupatora. Tako Ulcinj, iako nastavlja da ima orijentalan karakter, etniki se mijenja. Tursko-arapski elemenat doljaka iz Azije i Afrike sada je u manjini, dok crnogorski elemenat, dodue islamske vjere,
nadvlauje, on je u veini. I dok je Skadar u to vrijeme jo uvijek bio hrianski centar, katoliko-pravoslavni, Ulcinj
se istie kao islamski centar ove oblasti Turske imperije. I dok Skadar u to vrijeme poinje da gubi slovenskocrnogorski karakter, jer je poeo da preovlauje albanski elemenat, u Ulcinju, kako rekosmo, preovladao je crnogorski elemenat i crnogorski (srpski) jezik.
Novljani su oivjeli sve privredne grane Ulcinja, posebno njegovo pomorstvo. Oni dograuju tvravu, grade
varo, grade i brodovlje, razvijaju ekonomiju, trgovinu i veze sa svijetom46).
Razvijaju i prosvijetu i kulturu. Do tada je Ulcinj bio jedna sasvim mala tursko-arapska tvrava, mjesto stacioniranja turskog garnizona, iji su se civili bavili skoro iskljuivo gusarenjem i piraterijom, jer su od toga i ivjeli.
Ovaj grad, koji je do tada ivotario, vie pod gusarskom negoli pod turskom zastavom, odjednom se promjenio u svemu i svaemu. Doivio je pravi ekonomski, drutveno-etniki i kulturni bum. Njegovi istoriari su istakli da
je "slijedio novi preobraaj"47) grada. Pa i albanski falsifikatori istorije ovoga mjesta prinuenu su da priznaju da u
ovom periodu, poslije dolaska Novljana i pod upravom porodice Resulbegovi (to oni preutkuju!), Ulcinj je po
prvi put doivio svoj najvei ekonomski i kulturni uspon48). Priznajui to, oni namjerno preutkuju decizivnu ulogu
Novljana u tom privrednom usponu Ulcinja, iako znaju sasvim dobro da Bar, koji je na 25 km od Ulcinja i ima
mnogo prikladniju luku i ziratnije polje, nije doivio taj uspon upravo zato to tamo ne primie Novlane.
Novljani su ti koji obnovie ekonomiju grada i okoline, potstaknue zapostavljenu zemljoradnju, ratarstvo i
stoarstvo, zanate, trgovinu, transport, naroito pomorstvo, i tako preobrazie grad i okolinu. U Ulcinj se sada grade i
brodovi vie tonae, kojima se plovilo na sve strane Jadranskog i Sredozemnog mora. U poetku XVIII vijeka ulcinjska se flota sastojala od 250-300 plovnih sredstava, velikih i malih, sa jednim ekipaom od 4000-5000 mornara.
Tako, Ulcinjani se vie ne bave samo gusarstvom i piraterijom, ve i transportom robe i ljudi iz ulcinjske luke
u svim lukama Jadrana i Sredozemlja, i obratno. Lae Ulcinjana se usidravaju poglavito u glavnom gradu Turske
Carevine - Istanbul i slue vezama ovog grada sa svim drugim lukama Sredozemlja. Iz Ulcinja, kroz rijeku Bojanu se
plovilo i u Skadarsko jezero, pa su se tako povezivali sa morem i svijetom Rijeka Crnojevia, abljak, Vranina, Virpazar, Plavnica i Skadar, centar sandaka i paaluka.
Oivio je i karavanski transport. Iz Ulcinja su polazili karavani robe i ljudi, preko Skadra, za Prizren, Skoplje,
Bitolj - Makedoniju, za grcki Solun i turski Istanbul, ili - na drugoj strani - za Bar, Virpazar, Cetinje, za Podgoricu,
Niki, Trebinje Hercegovinu. Drugi su karavanski putevi vodili preko Podgorice za Bijelo Polje, Novi Pazar i
Beograd - za Srbiju, ili za Pe, Pritinu, Ni, Sofiju - Bugarsku. Da bi karavani bez smetnje prelazili rijeku Bojanu,
jo u XVI vijegu izgraen je most na Bojani.
Pod vlast Resulbegovia Ulcinj je napredovao kako u ekonomskom, tako i u drutveno-kulturnom pogledu.
On je doivio pravi preobraaj ne samo unutar zidina tvrave, ve i u podgradu, u varo, pa i po selima. Pod mudrom
upravom Resulbegovia dokrajuje se piraterija i razvija pomorski transport i trgovina, poljoprivreda, stoarstvo,

242

karavanski saobraaj sa unutranjou, zanati. Posljedica svega toga je nagli porast stanovnitva. U tvravi se grade
nove kue, a u varo nove mahale, jedna za drugom. Sada se tu podiu nove damije, pa i nove crkve, turbeta, grade
se vile, trgovi, sahat-kula, amami, esme, cisterne, mejtepi, pa i medresa - prva srednja kola u istoriji ovog grada.
Godine 1689, znai odmah poto su stigli Novljani i Resulbegovii uzeli vlast u svoje ruke, na Pristan se gradi
Ljamina damija, upravo za njih. Neto kasnije, opet na Pristan, gradi se i druga damija, za potrebe mornara, pa se i
nazvala Mornarska damija. A 1689. godine, poslije krvavog okraja sa hrianima u pomenutoj pomorskoj bitci,
bijesni zbog poraza od katolikih Mleana, pod vodjstvom muslimaniziranog Vlaha Halil Skura, Ulcinjani rue
katoliku crkvu iz 1510. godine, u gornjem djelu grada, i na njenom mjestu i njenim kamenjem 1693. grade damiju
sultana Mehmeta.
Sa porastom stanovnitva, u podgradu je izgraeno i vie drugih damija. Paina damija je izgraena odmah
poslije pomorske pobjede nad Mleanima - 1719; Damija Mesaha, koja postaje glavna damija Ulcinja - 1728;
Damija vrh-pazara - 1749; Damija Meraje - 1779 i Damija Brijega - 1783. Pred gornji ulaz u grad, u podnoju
Meteriza, rui se manastir Svetih Arhanela, zadubina ura II Statirmirovia, i na njegovom mjestu i njegovim
kamenjem gradi se muslimanska bogomolja zvana Damija Meteriza, namjenjena onima koji se nastanie na tom brdu, naspram tvrave grada Ulcinja. Kau da je izgradnju glavne damije Ulcija pomagao materijalno nekakav Sulejman Mujali.
Glavna cisterna u tvravi, dan-danas se naziva Cistijerna Jaho-bega, jer ju je u dvoritu svoje kue izgradio
Jahja-paa Resulbegovi, zvani Jaho-beg, im se tu nastanio 1687. godine. Jahja-paa gradi i novu barutanu, pa i
prvo turbe u Ulcinju, negdje krajem XVII vijeka, u koje e sahraniti svog oca kapudan-pau Arslan-bega I Resulbegovia. To se turbe nalazi u periferiji grada (sada je to centar grada) i pod dravnom je zatitom kao kultni spomenik. Zatim se pod zidine tvrave 1719. gradi i drugo turbe, zvano Fani. Misli se da su u ovom turbetu sahranjeni
dva brata, ili sin i otac, Ljuda i Jahja. Familija Fani je iz Albanije, mogue upravo iz Mirdite, gdje postoji rijeka i
oblast zvana Fani. Ova porodica sada ivi u Skadar i Resulbegovii su od pamtivijeka imali rodbinske veze sa njima.
Poetkom XX vijeka, Bedrija, kerka Hodo-bega I Resulbegovia, udala se u toj porodici i rodila im dvoje djece:
Hatidu i Iljaza.
U periferiji varoi e graditi turbe i dvojica drugih Ulcinjana: Murat Dedej i jedan Buatlija, ije se turbe pogreno pripisuje imamu Pulti Maliu49). Za ovima e Resulbegovii izgraditi i svoje drugo turbe. Neki haija, imenom Daut, za pokoj svoje due, na mjestu gdje je danas zgrada preduzeca Real Estate Resulbegovia, gradi esmu sa
nastrenicom i koritom za stoku, koja se po njemu nazvala esma hadi Dauta, jedina te vrste u Ulcinju. Krajem XX
vijeka, kada se na tom mjestu izgradio novi kvart, koji se danas naziva Ploe, ta je esma poruena, a mjetani joj,
kako saznah 1993. godine, bjehu zaboravili i ime. Godine 1754 gradi se sred varoi i Sahat Kula.
Grade se putevi, esme, hamami, hanovi, trgovi. Enormnin raanjima i neprirodnim porastom stanovnitva,
koji je uslijedio od ekonomskog napretka, razvija se varo oko zidina grada, javljaju se nove mahale, brda se naikae crvenim krovovima kua, vilama, ljetnjikovcima gradskih feudalaca, aristokracije, begova, aga i trgovaca.
Skoro svakodnevno dolazili su u Ulcinj sa svih strana Balkana, pa i iz Grke, i iz Italije, pogotovo iz Turske, ne samo
trgovci i turisti, sluajni prolaznici, putopisci, ve i oni koji su se tu nastanjivali za stalno. Posebno dolaze Albanci,
koliko iz june i srednje Albanije, toliko i iz sjeverne, posebno iz Malesije (Kelmend, Shkrel, Kastrat), zona iznad
Skadra. Makoliko uznastojali albanski "naunici" da falsifikuju istoriju stanovnitva ovog grada, makoliko se upinjali na njihovu tobonju autohtonost, oni i sami - nehotice - priznaju da su doljaci. Tako jedan od ovih Albanaca,
Nailj Draga, pie: "Brivska Gora (u okolini Ulcinja,-KB), koja je bila nastanjena sa Albancima (malisori) smjeteni
ovdje poglavito iz Malesia e Madhe, Kelmend, Shkrel, Kastrat (Sjeverna Albanija!-KB)"50). Znai, oni nisu ni mjetani, kamoli i autohtoni. Doljaci su tu poslije Crnogoraca, pa i poslije turske okupacije, a mnogi od njih i poslije oslobodjenja Ulcinja od turskog ropstva.
Tako e ovaj grad u XVIII-XIX vijeku imati oko 6-7000 stanovnika.
Godine 1869, u mahali Meraja, pod Bijelom Gorom, gradi se crkva Sv. Nikola, prva pravoslavna crkva poslije
turske okupacije Ulcinja51), to nam svjedoi da je u ovoj mahali, pa i u ostalim mahalama varoi, bilo dosta i pravoslavnog stanovnitva, koji su skoro iskljuivo bili crngorske nacionalnosti. Ova je crkva izgraena prije svega potranjom i molbama nadlenim organima vlasti od strane pravoslavnih stanovnika Ulcinja, ali i zahvaljujui vjerskoj
toleranciji Resulbegovia, posebno angaovanju za to od strane Rusa Ivana Stjepanovia Jastrebova, sekretara i
prevodioca u Ruskom konsulatu u Skadar. Ovaj se Rus zauzeo za to ne samo kod lokalnih vlasti, ve i u Istanbul,
kod Visoke Porte, pa je i materijalno pomogao tu izgradnju. 52)
Pred samo osloboenje Ulcinja, 1875, pored pravoslavne crkve u Meraji, gradi se crkva Sv. Josipa, prva
katolika crkva na teritoriji Ulcinja poslije turske okupacije.53)
Sa razvojem ekonomije razvila se i kultura. Pod okriljem damija, otvaraju se i prve osnovne kole, mejtepi,
pa i medresa - srednja vjerska kola, prva u istoriji ovog grada. Tako se javljaju u ovaj grad i prvi pismeni ljudi, u
ijim se rukama, pored KUR'ANA, via i pokoja druga knjiga.

243

Dolaskom Novljana Ulcinj se aktivno ukljuuje u zbivanja Morejskih ratova.

Godine 1689. ulcinjska flota, pod komandom skadarskog vezira Hydo-Verdi-pae, uz koga je i kapudan-paa
Arslan-beg Resulbegovi sa svojim sinovima, a podrana sa kopna od Sulejman-pae, tada sandakbeg skadarski,
napadoe Budvu i Boku Kotorsku. Flota Mletake Republike, podrana i od flote Bokelja, grofa Ivana Burovia i
njegovih Peratana, isprijei im se na moru, gdje se odvila jedna velika pomorska bitka. U toj bitci Turci su poraeni.
Sjajna pobjeda hrianskih saveznika uvrstila je vlast grofa Ivana Burovia u osloboeni Herceg Novi i Junoj
Hercegovini, pa i Vladike Crne Gore, jer nita manje sjajnu pobjedu izvojevale su i kopnene snage njegovih Crnogoraca u borbama za odbranu Budve. Tom prilikom, crnogorska vojska, pod komandom Vladike Danila, silazi do
bedema ulcinjske tvrave i napada je da bi je oslobodio od Turaka i prisajedinio ve osloboenoj teritoriji Crne Gore.
U ovoj bitci na moru, Hyda-Verdi-pau su zamalo zarobili Peratani grofa Ivana Burovia. Spasio se hitnom
intervecijom Arslan-bega Resulbegovia. Poslije te bitke i onoga to su mu vidjele oi, Hyda-Verdi-paa se vie nee
popeti na brod. Komandovanje turskom flotom on e prepustiti potpuno u ruke kapudan-pae Arslan-bega Resulbegovia, koji se - poslije ove bitke imenuje od sultana i na poloaj kajmekama Ulcinja.
Ovako, samo poslije godinu i nekoliko mjeseci od dolaska u Ulcinj, i vlast ovog grada prelazi u ruke Novljana. Imenovanjem mudrog Arslan-bega Resulbegovia za kajmekama, turska uprava grada i okoline postepeno e se
stabilizirati, srediti. Ona vie ne prelazi iz ruke u ruku reiza, gusarskih i piratskih glaveina, aga, koji su svojom samovoljom i svakakvim zloinima uznemiravali i samog sultana, kamoli ostale. Postepeno, uviavnom politikom iskusnog Arslan-bega i njegovih sljedbenika, obuzdana je samovolja gusara-pirata i uspostavljena zakonitost, red i mir.
Od dolaska Novljana u Ulcinj istorija ovog grada se istoveuje sa istorijom porodice Resulbegovi, koja
postaje glavni oslonac sultana i Turske imperije, nosioc te vlasti. Pod komandom kajmekama, paa i bimbaa iz ove
porodice, Ulcinjani e uzeti aktivno uee u istoriji Skadra i Skadarskog paaluka, pa e u isveznim istorijskim zbivanjima i snano uticati na razvoj istorije ovog paaluka, kao to e i Skadar, preko svojih vezira i sandakbegova,
uticati na istorijski razvoj Ulcinja, koji je, kao kasaba, bio sastavni dio Skadarskog paaluka.
Godine 1706. odvila se pomorska bitka pri uu rijeke Vojue u Junoj Albaniji izmeu perakih brodova i
ulcinjskih. Peraani su, pod uslovima Karlovakog mira, tovarili so, a ulcinjski pirati, ne potujui uredbe tog mira,
iznenada ih napadoe i nanee im ogromne tete. "Iste ove godine biljei se i nesrea jednog plemica iz Perasta, koga
su opljakali ulcinjski gusari" - pie Ushaku.54)
Prilikom diskusija na Poarevakom miru 1718. godine tretirano je i pitanje Ulcinja. Pod maskom borbe protiv ulcinjskih pirata, Mletaka Republika je smjerala da zauzme i Ulcinj, kako zauze i Herceg Novi. Odredbama mira
predvieno je da se zabrani piraterija Ulcinjana, to je preuzela na sebe turska strana, koja je obeala sve, ali nije
uinila nita. Nije se bilo ni osuilo mastilo na papiru ugovora Poarevakog mira, a Ulcinjani opet napadaju mletako brodovlje na Jadranu. Zato Mleani, 1718. godine, napadaju Ulcinj, toboe da ga kazne i likvidiraju pirateriju. Sa
Mleanima su ga napale i regularne trupe crnogorske vojske, pod komandom svog vladike, a sa ciljem da ga oslobode od turskog okupatora i vrate matici Crnoj Gori. Uz Crnogorce su marirali na Ulcinj i Bokelji, posebno Peratani,
pod komandom svog uvenog vojvode Nikole Burovia.
Pod komandom Resulbegovia Ulcinjani e herojski braniti svoj grad i naneti velike stete napadaima.
Turska, ni poslije Beogradskog mira (1739), nije mislila da definitivno likvidira pirateriju ovih. Naprotiv, nastavila je da ih korsiti u svoje svrhe.
Godine 1730, ulcinjske age, preteno glavari gusara i pirata, ujedinie se sa skadarskim trgovcima (na elu
kojih je bila porodica auoli!) i malisorima (planinci), a protiv tzv. tabaka, veleposjednika, na elu kojih je bila poznata feudalna porodica Begoli, koja bjee uspostavila svoju apsolutnu vlast i tiraniju u Skadar. Tabaci su izvojevali
pobjedu i pretstavnici trgovaca, porodica auoli, bi prinuena da napusti Skladar. Oni predjoe u Pe i otuda nastavie borbu protiv tabaka.
U meuvremenu Mletaka Republika je ustrajno traila od sultana da likvidira pirateriju Ulcinjana. Za osvetu
nad ulcinjskim agama, koji su podrali feudalce auoli, a i zato to ga naredio sultan, skadarski vezir organizuje
istrebljenje pirata Ulcinja. Tako, 1737. godine, on polazi sa vojskom na njih. Uz podrku kajmekama Ulcinja Arslanbega Resulbegovia, skadarski vezir napade iznenada pirate u zalivu Valdanos, 3-4 km na sjeveru Ulcinja, i spali im
svu flotu. Mnoge od njih pobi u toku ratovanja, a dobar dio pohvati ive i uhapsi ih. Od ovog snanog udara gusaripirati Ulcinja nisu prihvatili vie sebe. Tu i tamo su kojim brodom pokuali da opet obnove pirateriju, ali su to bili
slabi trzaji jednog tijela koje je isputalo duu.
Za istrebljenje ulcinjskih pirata Mletaka Republika ima posebne zasluge. Ne samo to je preduzela protiv
njih vie vojnih i diplomatskih akcija, ne samo to je primorala i sultana da se obrauna sa njima, ve je angaovala
za to i svoje ljude u Turskoj, pa i svoje vojne snage.
Tako albanski katolik Anton Doda, zamjenik mletakog konsula u Skadar, po nareenju iz Mletaka posebno
se zauzima u borbi protiv ulcinjskih pirata i doprinosi da se jedan dobar broj njih ubiju na razne naine, da se uhapse,
da im se izgore kue i da padnu u zasjede sa njihovim brodovima. On je primorao i skadarskog sandakbega i vezira

244

da trae od ulcinjskih aga garancije da se nee baviti piraterijom, da bi im se dozvolilo da izau na more svojim
brodovima.
Na ovaj nain se i piraterija ovog grada, jedna od najteih rana, jednom za svagda eliminirala. Od tada, gusarstvo i piraterija, pretvorie se u legendu i uvae se, sa izvjesnom nostalgijom, samo u sjeanju graana Ulcinja. Sinovi nekadanjih gusara i njihovi potomci, pod vrstom rukom Resulbegovia, bie primorani da se odreknu vjekovnog zanimanja svojih predaka i da se bave zanatima, unosnijim i dostojnijim zanimanjima, pa i pomorstvom, zapostavljajui i svoj jezik i svoju azijatsko-afriku svijest i porijeklo. Svi su se oni, skoro bez izuzetka, preko islamske
vjere i rodbinskih veza, podloili postepeno procesu albaniziranja, koji su turski okupatori favorizirali sve vie i vie,
to je vie rasla ljudska, ekonomska i vojna mo pravoslavne Crne Gore i njena pretendiranja na istorijske teritorije
nekadanje predturske crnogorske drave.
Pred kraj XIX vijeka Ulcinj je muslimanski grad. Vei dio muslimana bili su po nacionalnosti Turci, Arabljani, Crnogorci, Romi, Cigani, Crnci, Grci. Po samopriznanju albanskih istoriara, do 1880. godine, samo crnakih
porodica bilo je u Ulcinju oko 10055). Raunajte svaku porodicu po 5 lanova - ispada da su bili 500 crnaca, muslimani, ali ne i Albanci. Ili su i crnci Albanci?! Ako je Ulcinj tada imao 5.000 stanovnika (po prvom popisu crnogorskih vlasti)56), ispada da su 10% bili crnci.
U Ulcinju je bilo i hriana, pogotovo Crnogoraca pravoslavne vjere, ali i crnogorskih katolika. Bila je i koja
porodica albanskih katolika. Makoliko falsifikovali istoriju ovog grada albanski "naunici", opet su prinueni da
priznaju da je u Ulcinju 1863-1864 bilo 11 pravoslavnih porodica57), koje sigurno nisu bile albanske. Pod turskom
okupacijom se u Ulcinj gradi i pravoslavna crkva, sigurono za pravoslavne Crnogorce, a ne za albanske muslimane.
Ili su i u tu crkvu ili da se klanjaju muslimani Nailja Drage?!
U odnosu na sve njih, muslimani i katolici albanske nacionalnosti nisu sainjavali ni 20% stanovnitva, iako
su ovi jo pod turskom zastavom poeli albaniziranje svih ostalih muslimana, pa i one turske i crnogorske nacionalnosti. Pod njihovim pritiskom poelo je albaniziranje i crnogorskih katolika (to je snano potsticala Barska biskupija), pa i pravoslavaca, koji su bili izloeni ne samo kulturnom genocidu, ve i fizikom.
I pored ove istine, sasvim jasna i albanskim istoriarima, oni bezobrazno uznastoje na tome da je Ulcinj tada
bio isto albanski grad. Vidite njihovu literaturu gdje oni i za Turke pretendiraju da su bili Albanci.
Godine 1875. im su se Hercegovci digli na ustanak za svoje osloboenje od turskog ropstva, stie u Ulcinj
albanaki intelektualac Hoda Tahsim da prikuplja dobrovolce, baibozuke i najamnike za borbu protiv slobodoljubivih Hercegovaca. U junoj i srednjoj Albaniji ve je bio prikupio 1.000 njih. Zahvaljujui bimbai Mehmet-begu
Resulbegoviu, tadanjem kajmekamu Ulcinja, on tu nije uspio da regrutuje (ni uz naplanu!) nijednog muslimana, ni
meu onima turske nacionalnosti, kamoli one crnogorske i albanske nacionalnosti. Njegov stariji brat Arslan-beg
sprijeio je i ulcinjske brodare da prebace u Hercegovako pristanite Neum-Kreka mercenare i baibozuke Hoda
Tahsina. Sa druge strane, ovaj Arslan-beg, sa nekoliko Ulcinjana, preteno njegovi roaci, ujedinjuje se sa crnogorskom vojskom i marirati u pomo ustanicima Hercegovine. Kau da je u njegovom odredu bilo i Turaka iz Ulcinja i
Bara, koji su se sloili sa ustankom Hercegovaca, kao to se sa tim ustankom sloio cio svijet, pa su im pritekle u
pomo i ene iz Holandije, dok jedan Slovenac (mogue iz Ljubljane) pohitao je u pomo Hercegovcima nosei u
svom koferu i top. Naravno, albanski muslimani se nisu sloili sa Hercegovakim ustankom. I ne samo muslimani. I
albanski katolici su bili na strani Turaka. Koliko za primjer navodimo ime njihovog poznatog knjievnika Pashko
Vasa, koji se borio na strani Turaka u Hercegovini ne samo sabljom, ve i perom.
Knjaz Crne Gore Nikola Petrovi - Njego, poto je razbio tursku silu u Hercegovini i oslobodio sjeverozapadnu Crnu Goru, nareuje svoje vojvode da na elu njihovih pobjedonosnih brigada mariraju protiv Turske imperije na Junom dijelu Crne Gore, prema Baru i Ulcinju.
Vojvoda Ilija Plamenac i vojvoda Mao Vrbica, na elu svojih trupa preoe odmah tursku granicu i opkolie
Bar i Ulcinj, oslobaajuci ovako Junu Crnu Gori do same rijeke Bojane.
Opkoljenom Baru pritekli su u pomo svi muslimani Balkana, posebno oni fundamentalistiki nastrojeni.
Izmeu ostalih pritekao mu i albanizirani Crnogorac aban Buati na elo 300 Skadrana, pa i bimbaa Mehmet-beg
Resulbegovi, na elo 300 Ulcinjana. Poao je iz Skadra na Bar, da ga deblokira, i Turin Abdi-paa, na elo regularnih turskih trupa, ali mu se u Mrkote isprijei Vojvoda Plamenac i primora ga da prihvati boj. Makoliko falsifikovali
istoriju ovih zbivanja, i albanski falsifikator Riza Rexha prinuen je da prizna:
"U Mrkote, dana 16 i 17 novembra 1877, razvi se krvava bitka. Naglaava se da su turske snage imale 700
mrtvih i 30 zarobljenih. Neki od zarobljenih, prebaeni su na Cetinje. Zapljenjeni su i 2 topa, 5 zastava, 670 puaka.
Crnogorci su imali 30 mrtvih i 70 ranjenih".58)
Povlaei se sa preostalim trupama, Abdi-paa je poruio za sobom most na Bojani, da bi tako sprijeio crnogorsku vojsku da ne pree Bojanu i napadne Skadar.

245

Dana 10. januara 1878. godine, poslije dva mjeseca opsade i krvavih sudara sa crnogorskom vojskom, vojni
komandant turskih snaga Ibrahim-paa predaje Bar Knjazu Nikoli. Kljueve barske tvrave predao je Knjazu Nikoli
lino bimbaa Mehmet-beg Resulbegovi, koji nije pristao da se preda zajedno sa Ibrahim-paom i ostalima, ve je
traio od Knjaza Nikole da mu, kao uslov predaje barske trvave, dozvoli da sa njegovim Ulcinjaninam izae pod
orujem i vrati se u Ulcinj.
Poslije osloboenja Bara, Knjaz Nikola je skoncentrisao svoje vojne snage na Ulcinj, koji je branio pomenuti
bimbaa Mehmet-beg Resulbegovi, kajmekam grada.
Na dunost kajmekama Ulcinja Mehmet-beg je naslijedio svog ostarjelog oca Jusuf-pau Resulbegovia. Po
zakonu, ovoga je trebalo da naslijedi stariji sin, bimbaa Arslan-beg, ali se ovaj nacionalno osvijesti i ujedini sa
Knjazom Nikolom, uz koga se borio i na Hercegovakom frontu, pa i na frontu Bara. Uz Knjaza crnogorskog on je i
tu, na frontu Ulcinja.
Oko Ulcinja, po brdima i uvalama, i pod same zidine grada, voeni su krvavi okraji izmeu Crnogoraca, koji
su napadali, i Turaka, koji su ga branili uz pomo svih muslimana, i crnogorskih. Kao i Baranima, i njima su pritekli
u pomoc muslimani Balkana, posebno oni fundamentalistiki nastrojeni. O njihovoj herojskoj odbrani svjedoe crnogorski grobovi po okolnim brdima, a pjevao im je i Knjaz Nikola, koji doslovno kae:
A grobovi crnogorski,
po Pinjeu iskopani,
Ulcinju e svjedoiti kak' i gorom on se brani.
Poslije nekoliko dana krvarenja, kajmekam Mehmet-beg bio je prinuen da preda Ulcinj.
Tako se i ovaj crnogorski grad oslobodi, dana 20. januara 1878. godine.
Kako se zna, Knjaz Nikola, jo 1877. godine, im je navee, na Nikoldan, video iz sela Zubci crnogorsko more u Baru, nadahnuo se da napie divnu pjesmu MORU, koju e u osloboenoj kuli barskog kajmekama Selim-bega
zabjeleiti i, tek u Ulcinju, 1879. godine, definitvno uobliiti:
Pozdravljam te, sinje more,
o livado tena, ravna,
ti velika prostorijo,
eljo naa preodavna!
Prilikom predaje grada, Knjaz Nikola nije oduzeo oruje Mehmet-begu Resulbegoviu. Naprotiv, priznao mu
in majora crnogorske vojske i imenovao ga vojnim referentom Ulcinja, dok njegovom bratu, Arslan-begu, dodjeljuje titulu vojvode crnogorske vojske i imenuje ga u pocetku za gradonaelnika, a zatim za predsjednika suda u Ulcinju. Guvernerom Ulcinja imenovao je vojvodu Iliju Plamenca.
U meuvremenu se saziva od Velikih sila Berlinski Kongres, a Turska organizira od muslimana Balkana tzv
Prizrensku ligu, da bi ograniili, suzili pobjede Crne Gore i njenih saveznika u ovom ratu.
Poto je Ulcinj preteno bio muslimanski grad, Berlinski Kongres zatrai od Knjaza Nikole da vrati Ulcinj
Turskoj i da, u zamjenu za taj grad, primi Plav i Gusinje, gdje su Crnogorci hrianske vjere bili u veini. Knjaz
Nikola pristade na to i 27. januara 1879. godine mirno preda grad turskim vlastima, povue trupe iz Ulcinja, pa ih
pod komandom vojvode Marka Miljanova posla da uzmu u svoje ruke Plav i Gusinje.
Tako Ulcinj jo jednom dopade u ruke sultana, koji odmah imenuje na dunost kajmekama grada nekakvog
Turina imenom Mustafa.59)
Crnogorskoj vojsci, koja je pola da uzme u ruke Plav i Gusinje, ispreie se muslimani Balkana, koje je zato
organizirao lino sultan sa njegovim turskim vlastima, regrutujui za ovo i crnogorske muslimane Plava i Gusinja, a
na elo sa albaniziranim Crnogorcem Ali-paom abanagiem. Snano podrani od Panislamske prizrenske lige, oni
iznenada napae odrede Vojvode Miljanova i nametnue im krvavi boj. Knjaz Nikola naredi crnogorskim trupama
odmah povlaenje i zatrai od Berlinskog Kongresa da mu po ugovoru preda Plav i Gusinje ili da mu vrati Ulcinj.
Politika spletkarenja se nastavie sve do 1880. godine. Na dan 26. novembra 1880, nareenjem Berlinskog
Kongresa, Turska se povui iz Ulcinja i predade grad cnogorskim vlastima. Vojvoda Blao Petrovi, na elo IV
Brigade crnogotrske vojske, ue mirno u grad, die crnogorsku zastavu u ime Knjaza Nikole i uspostavi cnogorsku
vlast. Tako se Ulcinj definitivno oslobodi turskog 300-godinjeg ropstva i ponovo vrati svojoj domovini Crnoj Gori,
sa kojom - od tada - dijeli istorijsku sudbinu, kao i nekada, prije turske okupacije.

246

Na elo Ulcinja se postavlja vojvoda Simo Popovi, kao guverner Primorja, sa sjeditem u Ulcinju, i vojvoda
Ilija Plamenav, kao guverner Ulcinja. Vojvoda Arslan-beg Resulbegovi se opet imenuje na dunost gradonaelnika,
dok se njegov brat major Mehmet-beg imenuje na dunost vojnog referenta.
Crnogorske su vlasti uinile sve da bi uspostavile red i zakonitost u novo-osloboenim predjelima. Muslimanima su priznale sva prava, ljudska i vjerska, koja su uivala i hriani, a dijaspori raznih nacija priznata su im prava
koja su uivali i Crnogorci, razumije se - u duhu vremena, kako su to toj dijaspori priznata ta prava i po ostalim
zemljama Balkana i svijeta. Ne samo to im je dozvoljeno da pohaaju svoje damije i vjerske kole, mejtepe, ve im
je dozvoljeno da pohaaju i svetovne kole svih kategorija na teritoriji Crne Gore, pokraj hrianske djece. A ko je
htio, mogao je otii i u inostranstvo za uenje i studiranje. Mnogim su muslimanima date i stipendije za studiranje u
inostranstvo, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. Neki su od njih bili i favorizirani. Posebno su crnogorske
vlasti favorizirale Albance katolike vjere. Nita od ovoda crnogorski hriani nisu uivali pod tursku vlast, pa ne
uivaju ni dan-danas u Albaniji. Ne samo hrianski Crnogorci, ve ni muslimanski.
Raunajui na njihovu vjersku konzervativnost, a oslanjajui se na njihove molbe i potranje, crnogorske vlasti su oslobodile od kolske obaveze muslimansku ensku djecu, pa im je dozvoljeno i da ih pokriju zarom i feredom, a muslimanske mladie oslobodili su i od vojne obaveze, to je sigurno bila jedna povlastica za njih. Crnogorske vlasti e promjeniti i svoju pomorsku zastavu, da bi ovim muslimanima pritekle u pomo u njihovoj borbi za
ivot.
Damije im nisu dirnute, pa ni one koje su graene na temelima crnogorskih crkava. Nisu im dirnuli ni teea,
pa ni onda kad su bila na nezgodnim mjestima i spreavala urbani ureaj grada. Dozvoljeno im je da grade i nove
bogomolje, pa da pored njih otvaraju i mejtepe, vjerske kole.
Albanski intelektualac P.Marin Sirdani, koji je 1904. posjetio Ulcinj, pie:
"Ulcinj je tada (za vrijeme turske okupacije,-KB), kao i sada, bio ist albanski grad, govorio se albanski jezik
od itavog stanovnitva. Crnogorska vlast imala je jednu kolu na slovenskom jeziku, ali muslimani, koji su vei dio
stanovnitva tog grada, nisu slali svoju djecu u toj koli. Oni su imali svoj mejtep na turskom jeziku kao za vrijeme
turskog gospodarenja".60)
Hode su bile slobodne da ispovijedaju islamsku vjeru i da za vjerske obrede i praznike okupe muslimane kao
i prije, pod tursku vlast. Lino Knjaz Nikola uzima u odbranu muslimane, koje nesavjesni Crnogorci hrianske vjere
na bilo koji nain i za bilo to vreaju. Setite se samo njegove izvrsne poezije TURINU, koju mu mogu zavidjeti
svi pjesnici svijeta.61)
I pored toga ne pretendiramo da je Crna Gora bila savrena i bez mane. Bilo je i vjerske i nacionalne diskriminacije, posebno drutveno-politike, koje su se manifestirane i u drugim zemljama tog vremena, pa i u onima sa
dugovjekovnom dravnom tradicijom, sa mnogo veim ekonomskim i kulturnim razvojem.
Godine 1912. Crna Gora ulazi u Prvi balkanski rat, a zatim i u Drugi balkanski rat. Mnogi su se muslimani
dobrovoljno borili pod crnogorsku zastavu svoje hrianske brae za osloboenje od turskog okupatora preostalih
djelova Crne Gore. to je vie kod njih rasla nacionalna svijest, sve vie se potiskivala vjerska podvojenost, posebno
vjerski fundamentalizam.
Tako Crna Gora oslobaa i Skadar, svoju 500-godinju srednjevjekovnu prestolnicu, svoj administrativni, kulturni i crkverni centar. Preko 5.000 odabranih sinova Crne Gore poloili su svoje ivote za osloboenje tog altara i
svetilita crnogorske nacije. Velike sile opet zabie svoj nos i primorae Kralja Nikolu da napusti Skadar. Zapadni
neprijatelji crnogorskog naroda poklonie ga novostvorenoj dravi Albaniji, ija e buruazija, u znak zahvalnosti,
satanizirati Crnogorce i raditi na likvidaciji crnogorske drave, da bi njenim pokrajinama stvorili njihovu jo veu
super Ve-e-eliku Albaniju.
Za vrijeme PSR, Crnu Goru je okupirala Austro-Ugarska monarhija. U tom okviru i Ulcinj. Austro-ugarski
okupator, u okviru svojih imperijalistikih planova i ciljeva, favorizira u ovom gradu albanski elemenat, maltretirajui i persekutirajui svakako crnogorski. Oni ine sve da razviju kod Albanaca ekstremni nacionalizam, ovinizam i
rasizam, netrpeljivost i mrnju prema Slovenima uopte, a prema pravoslavnim posebno, da bi ih upotrijebili kao topovsko meso protiv njih. Nije im to bilo teko, jer su Albanci, posebno muslimani, jo pod turskom okupacijom
hukani na bazi islamskog fundamentalizma protiv Slovena i protiv hriana uopte. Iz austro-ugarske prestolnice
dolazi Albancima i indoktriniranje da su toboe autohtoni i sljedbenici Ilira, pa i Pelazga, i da im zato navodno pripadaju i teritorije susjednih zemalja, Grke, Makedonije, Srbije i Crne Gore, kojima snijevaju da stvore njihovu super Ve-e-eliku Albaniju, kao placdarm svog, austro-ugarskog prodiranja na Balkan.
Albanski franeskanac padre Jak Sali, za vrijeme austro-ugarske okupacije, intervenie kod okupatorskih
vlasti da se iz ulcinjske kole izbaci srpski jezik i unese albanski62). Tako se sa jedne strane albanska djeca jo u kol-

247

skim klupama indoktriniraju antislovenskim ovinizmom i rasizmom, a sa druge strane crnogorska se djeca persekutiraju i izlau kulturocidu, jer im se ni na albanskom jeziku ne dozvoljava da ue.
Poslije rata u Ulcinj se opet uspostavi crnogorska vlast, koja je uinila sve da smiri vjerski i nacionalni razdor
stanovnitva, eksitiran od austro-ugarskog okupatora. Opet se pripadnici albanske dijaspore tretiraju onako kao i po
najrazvijenijim zemljama svijeta. Opet se pojedini od njih i favoriziraju u odnosu na Crnogorce, obrazuju se, studiraju, pa i dravnim stipendijama. Sva vrata svih institucija za njih su otvorena, pa i vrata Vojne akademike. Oni postaju
i vii oficiri, i poslanici u Jugoslovenskom parlamentu, i naelnici gradova.
Za vrijeme DSR opet Crna Gora biva okupirana, ovaj put od italijanskih i njemakih faista, koji u Ulcinju favoriziraju albanski elemenat, pa su tom elementu faktiki predali i svu vlasti u ruke. Preko njih oni su nad crnogorskim elementom vrili ne samo kulturni genocid, ve i fiziki, nastojei da crnogorske muslimane i katolike albaniziraju, dok su pravoslavce proganjali, primorali ih da se isele, ili su ih i ubijali za biloto, posebno za uee u narodno-oslobodilakoj borbi naroda Crne Gore. Dok su crnogorsku kolu zatvorili u Ulcinju, crnogorskoj pravoslavnoj
djeci nije dozvoljeno da pohadjaju kolu ni na albanskom jeziku, da bi se ovako kulturno degradirali i lake albanizirali. Muslimanima i katolicima crnogorske nacionalnosti dozvoljeno im je da ue na albanski jezik, ali pod uslovom
da se izjave da su Albanci. Provodei njihovu poznatu politiku zavadi pa vladaj, italijansko-njemaki faistiki okupatori Ulcinja hukali su Albance da se sudare sa Crnogorcima i da se krvavo obraunaju.

Poslije osloboenja opet je u Ulcinj uspostavljena vlast Crne Gore. Albanskim emigrantima, koji su nepravedno podignuti na status nacionalne manjine, priznata su ne samo jednaka prava kao i Crnogorcima, ve i izuzetna prava, koja Crnogorci nisu imali i aktuelno nemaju, koja ni nacionalnim manjinama ne pripadaju ni po meunarodnim
zakonima. Konkretno: Ovim Albancima priznato je pravo da asimiliraju Crnogorce muslimanske i katolike vjere, pa
i da nad onima, koji se ne mire i podloe toj asimilaciji, vre pritisak i anta, da im priprete i smru, da ih maltretiraju, masakriraju i proganjaju, da ih ubacuju u specijalne crne liste, da ih sataniziraju, pa da ih proglase i za personna non grata u njihovom rodnom mjestu, upravo zato to ne pristaju da se izjave po nacionalnosti Albanci. Ovim
Albancima je priznato pravo i da albaniziraju Crnu Goru, pa i da je faistiziraju. Ovo je najoiglednije ulicama Ulcinja, gdje se brie i proganja sve to je crnogorsko, dok se droga-dolarom albanske mafije favorizira sve to je albansko, pa se ulicama grada daju i imena albanskih ratnih zloinaca i faista. Sve se to ini slobodno, na oi crnogorskih vlasti i njihovom svestranom podrkom, to je sigurno prelud jednog novog krvavog sudara izmeu Crnogoraca i Albanaca, obraun ovaj koji se svijesno sprema od samih crnogorskih i albanskih vlasti, a u slubi Kapitala i
svijetskog dandara, kako se to ve zbilo u Srbiji (Kosovo) i u Makedoniji.
Ulcinj vri i sudar je na pomolju.
_______________
1)MIJOVI, Pavle: VJENO NA KRAJINI,- Cetinje 1974, str. 23.
2) Cuntz, O. : DIE GEOGRAPHIE DES PTOLOMAEUS, Galiae Germania, Raetia Noricus, Panoniae, Illyricum, Italie ; Berlin 1923,
L II 16 3.
3) C.Plinie Secundi : NATURALIS HISTORIAE, post Ludovici Iani Obitum, recognovit et scriptuarae discrepantia adiecta, edidit Carolis Mayhoff. Vol. I-III. Lipsiae in aedibus B.G. Teubneri 1892-1909, L III 22.

248

4) APOLODOR: MITHOGRAPHI GRAECI Vol. I Apolodor Bibliotheka Pediasimi Libellus de duodecim Herkulis Laboritus, edidit
Richardus Wagner, editio altera. Lipsiae in aedibus B.GT. Teubneri 1926, L I 137 (9,25,3).
5) USHAKU Ruzhdi: ULQINI N GJURMT E SHEKUJVE, Ulcinj 1991, str. 14.
6) BULATOVI IBRIJSKI, Lub. A.: ULCINJ, u ALMANAH-EMATIZAM ZETSKE BANOVINE, Sarajevo 1931, str. 289.
7) VUKEVI Gojko: O PORIJEKLU ILIRA, Podgorica 1992, str. 180.
8) Za opirnije vidite moju studiju eloi, koja je objavljena u mom djelu DARDANIJA, eneva 2004.
9) BRISKU, dr Bahri: GJURMIME SHQIPTARE, Tirana 1994, str.11.
10) USHAKU, Ruzhdi: cit. djelo, str. 21.
11) REXHA, mr. Riza: ULQINI N VITET E LIDJES SHQIPTARE T PRIZRENIT, Ulcinj 1998, str.13.
12) RESULI, Kapllan: LLAGAPET E ULQINAKVE, eneva 2003, str.53.
13) TIT Livije: ULCINJ, Zagreb 1989, str. 16.
14) MIJOVI, dr Pavle: VIR PAZAR-BAR-ULCINJ, Beograd, 1968, str. 20.
15) Iden: str. 26.)
16) REDAKCIJA ZA ISTORJU CRNE GORE: ISTORIJA CRNE GORE, knj. 1, tom I, Titograd 1967, str. 325.
17) Iden: str. 109; PAPAZOGLU, Fanula: Poreklo i razvoj ilirske drave, GLASNIK, ZM BiH, Sarajevo, str. 124-125.
18) ISTORIJA CRNE GORE: cit. djelo, str. 325.
19) USHAKU, Ruzhdi: cit. djelo, str. 21.
20) CVIJI, Jovan: BALKANSKO POLUOSTRVO I JUNOSLOVENSKE ZEMLJE, Beograd 1922, str. 256.),
21) MIJOVI dr Pavle: VIRPAZAR, cit. djelo, str. 25.
22) ISTORIJSKI INSTITUT CRNE GORE: MONUMENTA MONTENEGRIANA, knjiga III, tom 1, Podgorica 2001, str.52.
23) BUROVI, Kaplan: KO SU ALBANCI?, eneva 2007, str. 18-19.
24) JIREEK, Konstantin: ISTORIJA SRBA, Beograd 1952, str. 267.),
25) ISTORIJA CRNE GORE, knj. 2, tom II, str. 256.).
26) Iden: str. 257.
27) ISTORIJA CRNE GORE, knj. 3 tom I, Titograd 1975, str. 21.
28) HAXHIBRAHIMI, prof. Maksut: DETARIA E ULQINIT NPR SHEKUJ, Ulcinj 1994, str. 129.
29) BARLEZIO, Marino: DE OBSIDIONE SCODRENSI, Venecia 1504.
30) RESULI, Kapllan: E FOLMJA E ULQINIT (ULCINJSKO NAREJE), Lunje 1969.
31) RESULI, Kapllan: LLAGAPET E ULQINAKVE (PREZIMENA ULCINJANA) eneva 2003.
32) APRIQI, Basri: Ruzhdi Ushaku - biografija: u djelu R.Ushaku: ULQINI N GJURMT E SHEKUJVE, Ulcinj 1991, str. 185.
33) BUROVI, Kaplan: PORIJEKLO ALBANACA, drugo izdanje, eneva 2004.
34) SHEMSEDIN, Sami : KAMUS AL-ALAM, Istanbull 1898.
35) Lub.A.BULATOVI-IBRIJSKI: cit. djelo, str. 291, kol II.
36) BUXHOVI, Jusuf : Ulqini n valt e jets, revija ZRI I RINIS Br. 30, Pritina 7 septembar 1968, str. 7, kol. IV.
37) ABEJ, Eqrem : STUDIME RRETH ETIMOLOGJIS S GJUHS SHQIPE XXIV, u asopisu STUDIME FILOLOGJIKE Br.
1, Tirana 1967, str. 76; isto tako, da je etimologija imena Ulcinj od alb. apelativa ulk, pie i drugi uveni albanski filolog XHUVANI Aleksandr:
VEPRA, tom I, Tirana 1980, str. 498. A ko od njih ne pie tako?!
38) MIJOVI, Pavle - KOVAEVI, Mirko: GRADOVI I UTVRENJA U CRNOJ GORI, Beograd 1975, str. 141.
39) REXHA, mr. Riza: cit. djelo, str. 13.
40) Kako smo kasnije saznali, akademik prof. dr Gustav Vajgant se suprotstavio prije sto godina etimologiji Fon Hahna, ali to nije
obrazloio.
41) BUROVI, Kaplan: E FOLMJA, cit. djelo, str. 20.
42) BUROVI, Kaplan: DARDANIJA, cit.djelo, str. 22.
43) RESULI, Kapllan: FANOLA,- roman, prvo izdanje u reviji JETA E RE, Br. 3-4, Pritina 1958.
44) SKOK, Petar: DOLAZAK SLOVENA NA MEDITERAN, Split 1934. Citiram po USHAKU, str. 41.
45) POPOVI, Tomo K.: Herceg-Novi, istorijske biljeke, casopis TAKVIM, Herceg - Novi 1924, str. 37: "Spomenuli smo historijski
dokumenat prema kojem su 2.200 (ljudi) brodom poli prema Baru". Citira ga dr Mustafa MEMIC: "Sarajevo kao migracioni centar muslimana iz
Crne Gore" - na sajtu. Na jednom drugom mjestu naao sam cifru od 2.500 ljudi.
46) TURISTIKI SAVEZ OPTINE ULCINJ : ULCINJ, Zagreb 1989, str. 18.
47) Iden : str. 18.
48) NAE, Stavri: PASHALLKU I SHKODRS NN SUNDIMIN E BUSHATLINJVE (1757-1796), Tirana 1964, str. 35; USHAKU, dr Ruzhdi: ULQINI N GJURMT E SHEKUJVE, cit. djelo, str.29; HAXHIBRAHIMI, Maksut: DETARIA E ULQINIT NPR
SHEKUJ, cit. djelo; RESULBEGU, Sari: RESULBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T ULQINIT, Ulcinj 1995; REXHA, Riza:
ULQINI N VITET, cit. djelo, str. 19.
49) ULCINJ, cit. djelo, str. 38.
50) DRAGA, dr Nail: SHPALLIME GJEROGRAFIKE, Ulcinj 2001, str.17 i str. 21.
51) NIKOLAJDIS, Minja: ULCINJ BISER JADRANA, Ulcinj 1988, str. 74.
52) Ivan Stepanovi Jastrebov (1839-1894), dana 1. januara 1867. imenovan je za sekretara i prevodioca u Ruskom konsulatu u Skadar.
Na ovoj dunosti je bio sve do 1870. godine.
53) RADOVI, Vaso: ULCINJ 1878-1914, Ulcinj 1997, str. 59.
54) USHAKU, Ruzhdi: cit. djelo, str. 161.
55) Iden: str. 35.
56) BULATOVI, Ljubomir: Ulcinj, asopis LOVENSKI ODJEK, Br. 6, Cetinje 1925, str. 374.
57) DRAGA, dr Nail: cit. djelo, str. 19.
58) REXHA, mr Riza: ULQINI N VITET, cit.djelo, str. 32.
59) Iden: str. 90.
60) USHAKU, Ruzhdi: cit. djelo, str. 39-40.
61) NJEGO, Nikola Petrovi: PJESME I SPJEVOVI, Cetinje Titograd, 1990, str. 58.
62) USHAKU, Ruzhdi: cit. djelo, str. 40.

249

II. ISTORIJA RESULBEGOVIA ULCINJA

OSNOVNA GENEALOGIJA RESULBEGOVICA ULCINJA

Grof MILOS-MEHMET I Burovic

Risto-RIZVAN-AGA Burovic

__________________________________
MEHMET II
R i z

SULEJMAN I
n a g i

DAUT-AGA I
S u l

RESUL-BEG I
m a n a

JUSUF I

SIN Jusufa I
i

_______________________________________________________
ARSLAN-BEG I
R

OSMAN-PASA I
e s u l b e

HASAN-BEG I
g o v i

SALIH-BEG I

BILJAL-AGA

____________________________________________
DINOS

JAHJA I

MEHMET IV

ARSLAN III

RESUL II

DEMILA I

SIN

HASAN III

JAHJA III

JUSUF IV

Resulbegovi Br. 1, kojega poznaje opta istorija ove porodice, jeste pomenuti kapudan-paa Arslan-beg I
Resulbegovi, najstariji sin novskog kapetana Resul-bega I Sulejmanagia.
Kapetan Herceg Novog Resul-beg Sulejmanagi bio je drugi sin novskog kapetana Sulejman-age Rizvanagia, a ovaj - drugi sin kapetana Herceg Novog Rista-Rizvana Burovia, iji su se sinovi, po njemu, prozvali RIZVANAGII.
Kadija-kapetan Herceg Novog Risto-Rizvan Burovi, roen u Perastu, sin je grofa Miloa Burovia, koji je,
zajedno sa enom i malim sinom, Ristom, pobjegao kod Turaka u Herceg Novi i tu se islamizirao lino i porodino.
Tom prilikom Milo se nazvao Mehmet, a njegov sin Risto - Rizvan.

250

Godine 1687. Mleani, uz pomo Bokelja i posebno Peratana, koje predvodi grof Ivan Burovi, roak grofa
Miloa-Mehmeta Burovia, napadaju Herceg Novi i oslobaaju ga turskog ropstva.
Mjesec dana prije ovog napada, kapudan-paa Arslan-beg, u sporazumu sa svojim mlaim bratom Osmanbegom Resulbegoviem, tada kapetan Herceg Novog, na elo vojne flote Turske Imperije izae iz Boke Kotorske, da
bi je spasio od mletakog napada, da bi sa njom prebacio na sigurno mjesto sve one Novljane, koji nisu bili potrebni
Osman-begu za odbranu grada, i da s lea napadne flotu Mleana i Bokelja, pa da tako pritekne u pomo opkoljenima u Herceg Novi.
Kapudan-paa Arslan-beg uzima sa sobom ne samo vojne brodove, ve i sve civilne, da ne bi pali u ruke neprijatelja, ili da ih neprijatelj ne bi spalio u luci Herceg Novog. Tom prilikom on je popeo na brodove 2500 stanovnika Herceg Novog, u prvom redu mornare i njihove porodice, zatim sve koji su bili nesposobni za rat.
Kako se sauvalo predanje kod Resulbegovia Ulcinja, Arslan-beg je zaustavio brodove u Petrovac na Moru,
jer je tu bio najblie Boki Kotorskoj. Mislio je da e otuda moi da najefikasnije djeluje u poleini onih koji su napali Herceg Novi i tako pritei svom bratu u pomo. Ali luka ovog grada nije bila prikladna za njegove velike ratne
brodove, pa nije imala ni tvravu, da bi ih branila sa kopna i mora. Petrovac je tada bio jedno malo selo na samoj
granici Turske prema Budvi i Mletakoj Republici, koja je u zalivu tog grada usidrila svoje ratne brodove i operisala
prema ulazu u Boku Kotorsku i Herceg Novom.
Zato Arslan-beg nastavlja plovidbu prema Baru i tu se usidrio, ali su Barani odbili da prime porodice Novljana na svojoj teritoriji, ponajmanje i unutar zidina svoje tvrave. Posebnu zaslugu za ovo ima barski nadbiskup
Andrija Zmajevi, koji je za ovo stavio u pokret svoje katolike, pa i pravoslavne, a mitom je pridobio za sebe i neke
muslimane, glaveine turskih vlasti u Baru.
Tako Arslan-beg vadi sidra i die jedra svojih brodova, pa nastavlja plovidbu prema samom jugu crnogorskog
primorja. U luci grada Ulcinj on opet baca sidra i sputa jedra, sa nadom da e ga Ulcinjani primiti. I glaveine ulcinjskih gusara-pirata mu se usprotivie, ali i Arslan-beg ne pristade da poe dalje, jer je i tu bio dosta daleko od
njegove Boke i Herceg Novog. Tada on nareuje artiljercima da pune topove i da se tako silom iskrcaju i uu u grad.
Pred da pone bombardiranje grada, pozvao je na megdan najveeg junaka Ulcinja. Oni mu izvedoe jednog herkulesa, grdnog i stranog, sigurni da e im on osvijetliti obraz.
Ulcinjskom megdandiji Arslan-beg izvede na dvoboj svog najstarijeg sina, Jahja-pau, koji je bio vie lukav
negoli megdandija. Ovaj se sukobi sa ulcinjskim herkulesom, koji poe da ga psuje i da mu prijeti, im ga vide.
Jahja-paa mu na to odgovori uljudno, nastojei da ga ubijedi da njihovu krv treba da proliju u borbi sa din-dumanom, a ne jedan protiv drugog. Tako ga privoli na spektakularnu igru sabljama, pa se poslije toga zagrljie kao
braa.
Poslije ovog megdana, Novljani su se iskrcali u Ulcinjskoj luci i nastanili su se tu za svagda, jer se u svoj
Herceg Novi vie nisu mogli vratiti, poto se taj grad u meuvremenu oslobodio turskog ropstva i na njegovim zidinava se zavihorila zastava Svetoga Marka.
Preko svog najstarijeg sina Jahja-pae Resulbegovia, Arslan-beg postaje otac svih Resulbegovia Ulcinja.
I dok su se porodice Novljana smjetale u grad i podgrad, Arslan-beg je brzo snabdio ratno brodovlje orujem
i ljudima, ratnicima, pa je odmah poao u pomo svom bratu Osman-begu Resulbegoviu.
Da su Novljani isplovili brodovima iz Boke Kotorske i krenuli na taj put, rekli su prije i poslije nas mnogi istoriari, sigurno bazirajui se na arhivske podatke i razna dokumenta. Tako to i dr Dragana Radojii, u njenoj doktorskoj disertaciji pie da su muslimani 1687. otplovili iz Herceg Novog1), to znai da su u Ulcinj doli brodovima.
Prije nje rekao nam je to mnogo jasnije Mustafa Memi, koji doslovno pie : injenica (je) da se jedan broj hercegnovskih Muslimana tada iselilo brodom prema Baru 2). Ovo se pamti i prenosi s koljena na koljeno kod Resulbegovia Ulcinja. Lino ja uo sam to od Ali-bega Resulbegovia (umro 1974) prije negoli to proitah kod D.Radojii i M.Memia.
Sve ovo ne smeta albanskim "istoriarima" da, negirajui naunu istinu i injenice, intrigiraju protiv mene i
ovog mog djela, da me optue da sam izmislio preseljavanje Novljana (pa i brodovima!) iz Herceg Novog u Ulcinj 3),
jer bi htjeli da negiraju dolazak Novljana i njihovu ulogu u razvoju grada, posebno pomorstva Ulcinja, kao to to ine
konkretno redom svi albanski "naunici", kao npr. Riza Rexha, Ruzhdi Ushaku, Maksut Xh. Haxhibrahimi, Nail
Draga i dr. Oni su posebno impenjirani protiv slovenskog porijekla porodice Resulbegovi, koju nastojavaju da prikau kao "autohtonu", znai da nisu doli iz Herceg Novog, ve da su toboe po nacionalnosti "Albanci". Ne znaju
jadni da su upravo Resulbegovii Ulcinja meu prvim muslimanima Crne Gore i uopte Jugoslavije, koji su sebe
izjavili za Srbe. Vidite za ovo samo Potpis Arslan-bega V Resulbegovia.
Sa druge strane, albanski istoriari bi htjeli da prikau sve ulcinjske pomorce kao Albance, to ine i sa
tripolitanskim-tunisko-alirskim i malteskim gusarima-piratima, iako sasvim dobro znaju da je turski sultan, kad je
okupirao Albaniju, doveo tu iz Turske svoje mornare da naue Albancima pomorski zanat.

251

Poto se Arslan-beg I Resulbegovi arkao na moru sa mletakom i bokeljskom mornaricom vie od godinu
dana, 1689. godine odvila se velika pomorska bitka izmeu turske flote i mletako-bokeljske. Turska je flota poraena, ali krivicom skadarkog vezira Hyda-Verdi-pae. Arslan-beg se u ovoj bitci istakao svojom hrabrou, pa je
svojim brodom spasio i ivot veziru Hyda-Verdi-pai, za to ga ovaj odlikuje i predlae sultanu za kajmekama Ulcinja. Sultan je prihvatio taj predlog, pa ga i nagradio zemljinim posjedima. Tako je Arslan-beg postao kajmekam
Ulcinja.
Od tog dana Resulbegovii e biti na elo Ulcinja sve do 1878. godine, kada ga oslobodi crnogorska regularna
vojska i Turska Imperija se povue iz ovih krajeva, ustupajui krvavom borbom vlast i upravu nad Ulcinjem onima
kojima je kroz vjekove i pripadala.
Vlast kajmekama ovog grada, kao u Herceg Novi i Trebinje vlast kapetana, bila je nasljedna. Ona je prelazila
sa oca na sina, obino na najstarijeg. Za ovo su Resulbegovii imali snanu podrku ne samo iz Istanbula i sultanovog dvora, sa kojim stupaju i u rodbinske veze, ve i sa strane naroda, mjetana. Resulbegovii su bili visoko
obrazovani i kulturni ljudi. Pored svog slovenskog jezika, oni su odlino poznavali i turski, pojedinci su znali i
arapski, pa i persiski, staro-grki, italijanski, francuski, pa i njemaki. Tako su sa njima mogli slobodno da komuniciraju ne samo mjetani, ve i turski izaslanici viih vlasti, bilo od sandakbega i vezira iz Skadra, bilo od samog
sultana iz Istanbula. Sem toga, oni su bili vini i upravnim, administrativnim poslovima, posebno sablji i ratovanju,
koje je bilo njihova tradicionalna porodina profesija.
Tako e Arslan-bega I, od tri njegova sina (Jahja-paa, Dinos-beg i Resul-beg) nasljijediti na poloaj kajmekama Ulcinja njegov najstariji sin Jahja-paa. Ovoga e samo u poetku smjeniti njegov stariji sin Mehmet-beg. Poto je negdje oko 1730. godine ovaj stupio na poloaj vezira u Skadar, na poloaj kajmekama Ulcinja e doi njegov
brat Arslan-beg, koha e naslijediti njegov stariji sin Hasan-beg, a ovoga drugi sin - Jusuf-beg IV, kojega mu je
rodila Sultana, sestra turskog sultana. Jusuf-bega IV nasljedice isto tako drugi sin Mehmet-bega XIV(?), koji je
pretposljednji kajmekam Ulcinja, a posljednji Resulbegovi na taj poloaj.
Posljednji kajmekam Ulcinja bio je neki Mustafa, sigurno Turin, koji je smjenio Mehmet-bega Resulbegovia, poto se Ulcinj, za kratko vrijeme (avgusta 1878 - novembra 1880), vratio pod tursku upravu. Ni Mehemetbeg, ni ma koji drugi Resulbegovi nije se vie vratio na tu dunost, jer su se svi oni, en bloc, ujedinili sa svojom
hrianskom braom i ostali vjerni svom Knjazu Nikoli i domovini Crnoj Gori.
Poto se albanski "naunici" upinju da "dokau" da su Resulbegovii Albanci, i oni Trebinja (!), u najmanju
ruku ovi Ulcinja, mi smo jo u prvom izdanju ove knjige naglasili i dokazali da su svi Resulbegovii (Trebinja i
Ulcinja) roaci i porijeklom od islamiziranog Miloa, sina grofa Jovana Burovia iz Perasta. Izmeu ostalog
naglasili smo da se kod svih Resulbegovia Ulcinja, pa i kod onih najprostijih, nekolovanih, koji su za svoju genealogiju uli koju rije od svojih roditelja, sauvala svijest da su porijeklom iz Hercegovine. Tako i Demala Resulbegovi pie "nai su korijeni iz Hercegovine".4)
Nema tog Resulbegovia u Ulcinju koji ne kae da su mu pretci iz Hercegovine. Svijest o porijeklu iz Hercegovine sauvala se kod svih, bez izuzetka, pa i kod negatora ovog porijekla Sari Resulbegovia. to vie oni se i
ponose tim porijeklom. Ima neeg gordog, uzvienog, pa i svetog, dragocjenog i jako dostojanstvenog u tom njihovom iskazu, kao kod onih Srba koji kau da su porijeklom sa Kosova i potomci Miloa Obilia. Nema sumnje da se
gordost ovih Resulbegovia ne vee samo za zemlju i Hercegovinu, za Boku Kotorsku, ve i za ljude i svoje veleslavne pradjedove, za grofa Jovana Burovia, pa i za njegove nasljednike, za to nam svjedoi i pjesma jednog od
ovih Resulbegovia "Grof Burovi", posveena "Prahu mojih pradjedova i njihovim dostojnim sljedbenicima".5)
Tako obini Resulbegovii. Za kolovane, za one koji su uli o grofu Jovanu Buroviu, pogotovo i za veleslavnog grofa Ivana Burovia, dinastiju perakih kapetana i novskih guvernera, za dinastiju trebinjskih kapetana i paa, sandakbegova Hercegovine, za veleslavnog Osman-pau Resulbegovia, pa za Sabit-pau Kapetanovia, posebno za Hasan-bega IV Resulbegovia, savremenika Njegoa i prvi komentator GORSKOG VIJENCA, da i ne govorimo. Kako ve rekosmo, ovi su Resulbegovii prvi muslimani Crne Gore i Jugoslavije, koji su sebe izjavili za Srbe.
Slava Resulbegovia Trebinja uinila je da se meu Resulbegoviima Ulcinja iri pomisao da su njihovi pretci
doli tu iz Trebinja. A kad je gradonaelnik Trebinja ukri-beg Resulbegovi objelodanio svoja otkria i ono to je
saznao od bokotorskog popa Lumbardia, kod Ulcinjskih Resulbegovia su se kontaminirali dogaaji, pa su stvorili
legendu da je predak svih Resulbegovia bio jedan siromani pop iz Boke Kotorske, iji se sin islamizirao.
Doprineo je ovom kontaminiranju dosta i M.Busuladi, koji je i sm - kako smo ve to rekli - kontaminirao
neke dogaaje i linosti iz ove istorije.
U Ulcinju postoji predanje da je Arslan-beg, kad je stupio na ulcinjsko tlo, kupio ifluk u Bratici, selo u
neposrednoj blizini grada. Nema sumnje da je Arslan-beg u novoj sredini poeo da kupuje i da se tako bogati, pa i
beglucima, koji su dodjeljeni ovim Resulbegoviima za njihove posebne zasluge prema sultanu i njegovoj imperiji.
U njihovim ilama tekla je ne samo krv pomoraca, ve i grofova, vojvoda, gradskih kapetana, a sada i paa. Sljedstveno, oni se nisu mirili svakakvim ivotom. Kako smo vidjeli upravo kod brata ovog Arslan-bega I, kod Osman-

252

bega, oni su gordi i ponose se svojim odaklukom, svojom odak porodicom. Ta njihova gordost, taj njihov ponos,
zasnivao se ne samo na slavi njihove porodice, pa ni na drutveno-politikom poloaju, ve prije i iznad svega na
njihovom bogatstvu, njihovoj ekonomskoj moi. Sem Bratice, stanujui u tvravi Ulcinja, u Starom gradu, oni su
ubrzo kupili i itav Liman, svu maslinadu i sve bahe tog dijela Ulcinja, gdje su gradili svoje dvorove na samoj obali
mora. Oni su imali svoje buljuke maslina i po ostalim djelovima ulcinjske maslinade, posebno u Babuljuk, pa i na
Planinskoj strani, nazvana od Turaka Anamali (= blago, bogatstvo). Imali su bahe i kue na padinama Meteriza, pa
u kvartovima varoi Potok i Pristan, zatim u Meraji, a i prostrana zemljita u Bregvi. Resulbegovii su do nedavno
bili jedna od najbogatijih porodica Ulcinja. Nema sumnje da se vei dio ovog bogatstva stekao sabljom i izrabljivanjem. Vidjeli smo da su Resulbegovii Trebinja gospodarili najveim brojem rajetinskih glava. Koliko su rajetinskih
glava imali Resulbegovii Ulcinja ne znamo, ali je nesumnjivo da su ih i oni imali na stotine.

O njihovoj ekonomskoj moi svjedoi i turbe. Krajem XVII vijeka, kad se pribliila smrt Arslan-begu, po njegovom nareenju gradi se prvo turbe Resulbegovia, tada na periferiji grada, danas u samom centru. Do tada turbe u
Ulcinju nije imala nijedna porodica. Turbe je bilo znak bogatstva, posebnog dostojanstva i posebnog potovanja. Tek
poslije Resulbegovia, u XVIII vijeku, gradi se drugo turbe, zvano Fani, a zatim i jo dva druga, dvojice Ulcinjana:
Murata Dede i Bushati. Kasnije je Jahja-pasa III Resulbegovi izgradio jo jedno turbe, za sebe i svoje potomke, koje
je porueno 1969. godine prilikom izgradnje puta.
Resulbegovia turbe iz XVII vijeka je pod dravnom zatitom kao kultni spomenik grada. Prvi sahranjeni Resulbegovi u tom turbetu bio je Arslan-beg I. Zatim su nastavili da sahranjuju tu samo posebno zaslune Resulbegovie. Godine 1943, prilikom sahrane senatora Selim-bega Resulbegovia, perjanik, senator i major Kralja Nikole, oko tog turbeta se razvila snana demostracija Ulcinjana protiv njemakih i albanskih faistikih okupatora grada i domovine. Tada su ovi Resulbegovii, kroz usta Selim-begove kerke Demale, jo jednom pokazali i dokazali svijetu
ko su i ta su.
Poinjui sa Arslan-begom I, Resulbegovii su oslonac turske vlasti u Ulcinju, nosioci te vlasti i pretstavnivci
te vlasti. Sigurno da nisu bili samo kajmekami grada, ve i dizdari i defterdari, pa i vii oficiri, i pae, kao i njihovi
roaci tamo - u Trebinju. Oni su se aktivno bavili prije svega oficirskom slubom, ali i pomorstvom. I ne samo trgovinom. Oni su prije svega kapetani vojnih brodova, koji kontroliu ulcinjsko more i jure u pomorske bitke na prvi
poziv sultana, za to su sigurno dobro i plaeni i nagraivani od sandakbega, vezira i samog sultana. Oni su imali i
svoje, line brodove, kojima su prenosili robu sa jedne obale jadrana na drugu, pa i po pristanitima Sredozemlja,
posebno po onima Turske imperije. Mogue je da su se prvih godina, poglavitio za vrijeme Morejskih ratova, bavili i
gusarenjem, pa i piraterijom, posebno Dinos-beg i Resul-beg II. Nisu ih tek tako prihvatili za svoje gospodare silni i
osioni gusari Ulcinja, pa i krvavi i kvrgavi pirati. Arslan-beg je znao kako da ih privoli i uini za sebe. Svakako, od

253

desetog dijela grabea, koju su ovi gusari-pirati plaali skadarskom veziru, jedan je postotak iao i u prilog kajmekama Ulcinja.
Resulbegovii su poznati kao najvea, najbrojnija porodica Ulcinja, jedna od najimunijih, najplemenitijih i
najuvenijih, sa bogatom tradicijom i slavnom istorijom. Pod njihovom vlau Ulcinj je napredovao kako u ekonomskom, tako i u drutveno-kulturnom pogledu. On je doivio pravi preobraaj ne samo unutar zidina tvrave, ve
i u podgradu, u varo, pa i u okolini, po selima. Posljedica svega toga je nagli porast stanovnitva. U tvravi se gradi
i pregrauje, dograuje i uvruje. Varo se iz godine u godinu iri, niu nove kue, novi trgovi, nove ulice i novi
putevi, stvaraju se nove mahale, nove damije, novi mejtepi. Pod vlast Resulbegovia u Ulcinju se otvara i prva
srednja kola.
Mnogi objekti, graeni od Resulbegovia, nazivaju se i dan-danas njihovim imenima. Tako glavna cisterna u
tvravi, dan-danas se naziva Cisterna Jaho-bega, jer ju je u dvoritu svoje kue izgradio Jahja-paa Resulbegovi,
zvani Jaho-beg, im se tu nastanio. Liman se do skora nazivao njihovim imenom, a plaa u Limanu se i danas naziva
Ali-begova plaa, po imenu Ali-bega Resulbegovia, prvi ovjek koji se na toj plai sunao i kupao. Jedna baha u
Limanu se i dan-danas naziva Tofik-begova baha, po imenu Tofik-bega Resulbegovia. U Babuljuku jedna plantaa maslina nazivala se do skora Buljuk Resulbegovia, jer je bio vlasnitvo (mogue je i danas) jedne porodice Resulbegovi. Pa i Demilina plaa, koja se nalazi u zatonu izmeu Mendre i Limana, ispod Buljuka Resulbegovia,
nazvana je tako po imenu kerke Arslan-bega I Resulbegovia, koja se tu kupala sa svojim prijateljicama, to nam
svjedoi o kulturnom razvoju muslimanskih ena ovog grada. Tako, ne samo muki lanovi porodice Resulbegovi,
koji su pohaali srednje i visoke kole tog vremena, ve i keri Resulbegovia, lino su vodile jedan relativno
kulturan ivot, bile su i pismene, pa su svojim primjerom uticale i doprinijele da se kulturno razviju, emancipiraju i
ostale muslimanke ovog grada. Kad su se Resulbegovike kupale u more u Demilinoj plai, na plai Ulcinja se nisu
kupali ni mukarci, ni hrianski, kamoli muslimanski.
Jedna od posebnih zasluga Resulbegovia za Ulcinj jeste iskorenjivanje piraterije. Druga, ne manja zasluga za
Ulcinj i itavu Crnu Goru, jeste vraanje Ulcinju nacionalni jezik, prema tome i nacionalni karakter, to su sigurno
uinili zajedno sa ostalim Novljanima. Trea zasluga, ne samo za Crnogorce, ve i za albansku nacionalnu manjinu,
jeste uspostavljanje vjerske harmonije. Dok su u Ulcinju vladali Resulbegovii, ne samo to se hriani nisu proganjali, ve je dozvoljeno i graenje pravoslavne crkve, pa i katolike, dok se u ostalim krajevima Turske imperije ne
samo ne grade nove crkve, ve se i stare rue, pa se na njihovom mjestu grade damije.
Iako nosioci i pretstvanici turskih vlasti u Ulcinju, Resulbegovii su prvi muslimani grada koji se nacionalno
osvjeuju, pa su i prvi koji smjelo prigrlie ideju slobode i nezavisnosti od Turaka i njihove imperije, sljedei ovako
primjer svojih roaka u Trebinju i Hercegovini, prije svega Sabit-pae Resulbegovia-Kapetanovia, zatim Hasanpae IV Resulbegovia, Adem-bega I Resulbegovia i Omer-bega III Resulbegovia, koji su se ujedinili sa svojom
hrianskom braom u borbi za osloboenje. Meu Resulbegoviima Ulcinja, sa svojom iskristaliziranom slovenskocrnogorskom svijeu istiu se bimbaa Arslan-beg V, Tofik i Beir Resulbegovi. Oni su prethodili svim Resulbegoviima i muslimanima Ulcinja. Bimbaa Arslan-beg prezreo je poloaj turskog kajmekama Ulcinja, bacio palete
turskog vieg oficira, bimbae, i na elo grupe Ulcinjana poao u boj pod crnogorskom zastavom da pomogne svoju
brau Hercegovce u njihovom ustanku za osloboenje od turskog ropstva. On se borio u redove crnogorske regularne
vojske. Bio je i u tabu Knjaza Nikole, posebno kad je ovaj napao na Bar i Ulcinj. Za njegove posebne zasluge u
ovom oslobodilanom ratu crnogorske vojske, Knjaz Nikola e ga proglasiti za vojvodu.
Posljednji Resulbegovi kajmekam Ulcinja bio je bimbaa Mehmet-beg Resulbegovi, mlai brat pomenutog vojvode Arslan-bega, koji se pod turskom zastavom borio u Baru i, posebno, u Ulcinju, za odbranu ovih gradova
od neodoljive najezde crnogorskih oslobodilaca. Poto je Ulcinj osloboen u januaru 1878. godine i Mehmet-beg se
otcijepio od Turaka i ujedinio se sa svojom hrianskom crnogorskom braom, za to mu Knjaz Nikola priznaje in
majora i imenuje ga u Ulcinju na poloaj vojnog referenta.
Tako ovi Resulbegovii, od kad su stupili nogom na ulcinjsko tlo, odigrali su znaajne uloge u istoriji grada i
okoline, vlo esto glavne i odluujue.
Albanski falsifikatori istorije, nastojei da albaniziraju ovu crnogorsku porodicu muslimanske vjere (kao i sve
druge!), falsifikuju i njenu istoriju. Tako oni izmiljaju saradnju Vojvode Arslan-bega i njegovog brata Majora Mehmet-bega sa Turcima i poslije osloboenja Ulcinja u januaru 1878. godine; izmiljaju i legende o toponimu Demilina plaa, a kroz koji dan moemo oekivati od njih da izmisle i koju legendu o Ali-begovoj plai. U isto vrijeme, na
svaki njihov pogani korak spotiu se o istinu.
Tako Riza Rexha priznaje da je poslije povratka Ulcinja u Turske ruke zahtjevom Berlinskog Kongresa, za
kajmekama Ulcinja imenovan nekakav Turin imenom Mustafa-beg6), to znai da se Mehmet-beg Resulbegovi vie nije vratio na taj poloaj. A zato, ako ne zato to je ostao vjeran rijei i zakletvi, koju je prilikom predaje grada
Knjazu Nikoli, dao ovome?! Ne samo Vojvoda Arslan-beg, koji je prekinuo svaku saradnju sa Turcima mnogo
godina prije, i Major Mehmet-beg, koji tu saradnju prekida predajom kljueva grada Knjazu Nikoli, ve svi Resulbe-

254

govii, povratkom turskih vlasti u Ulcinj odlukom Berlinskog Kongresa, povukli su se od svake saradnje sa Turcima.
Da je ijedan Resulbegovi ostao uz Turke, ne bi Turci imenovali na dunost kajmekama nepoznatog Turina, jer je ta
dunost bila nasljedna u Resulbegovie.
Prisajedinjenjem Ulcinja domovini Crnoj Gori nije prestala vlast Resulbegovia u ovom gradu. I pod svojom
nacionalnom zastavom Resulbegovii e nastaviti da vladaju Ulcinjem ne samo kao vii dravni slubenici, kao
vojvode, majori i sudije, vojni referenti, ve i kao gradonaelnici i predsjednici, jer su i doprin'jeli osloboenju grada
od turskog ropstva kao nijedna druga muslimanska porodica ovog grada. Svijesni svog slovenskog porijekla, oni nisu
ekali da se Ulcinj oslobodi, pa da se ujedine sa svojom crnogorskom braom hrianske vjere. Kao i Resulbegovii
Hercegovine, i ovi su se ujedinili sa svojom hrianskom braom, posebno pomenuti bimbaa Arslan-beg, Tofik i
Beir-beg.
Poslije osloboenja Ulcinja Resulbegovii su opet prvi meu muslimanima ovog grada koji podravaju crnogorske vlasti i bore se rame uz rame sa najboljim sinovima domovine Crne Gore za njen ekonomski i drutvenopolitiki napredak, za njen kulturni razvoj, pa i za njenu odbranu od svih domaih i stranih neprijatelja. Resulbegovii
su u prve redove onih koji se sa orujem u ruci hvataju u kotac i sa novim okupatorima domovine, kako u balkanskim ratovima, tako i u oba svijetska rata. U Prvom i Drugom balkanskom ratu se posebno istie Selim-beg Resulbegovi, koga odlikuje i unapreuje u in majora lino Kralj Nikola. Resulbegovii, kao rijetko koja druga porodica
Ulcinja, liju krv i polau svoje ivote na altar sveti domovine i slobode. Ne samo mukarci, ve i djevojke Resulbegovia lau se oruja protiv okupatora domovine Crne Gore, kao npr. Demala Resulbegovi, kerka pomenutog
majora Selim-bega. Oni su u redove NOB, u prve redove partizanskih jedinica, pa i komandanti eta, i komesari. U
Drugom svijetskom ratu porodica Resulbegovi je dala ivote etiri svojih lanova, od kojih i ivot jedne majke.
Poslije DS rata oni nastavljaju da igraju znaajne uloge ne samo u istoriji svog grada i okoline, ve i u istoriji
Crne Gore, pa i Jugoslavije. Pod crnogorskom i jugoslovenskom zastavom oni su kao pravi crnogorski orlovi razvili
svoja krila i poljeteli do sasvim zavidnih visina. Nastavljaju svoju tradicionalnu profesiju oficira i predsjednika grada. Dospjeli su do najvieg ina - pukovnika, koji je ostvaren do danas u Ulcinju. Dospjeli bi i do titule generala, da
nije bilo izdaje narodne vlasti i buruaskog socijal-faistikog preokreta vladajue klike Josipa Broza Tita i Aleksandra Rankovia.
Albanac Brisku Bahrija, u slubi jugoslovenske UDB-e i albanskog SIGURIMI-a, za Resulbegovie pie:
nastavljaju da su lojalni prema okupatorualju svoju djecu da ue na srpskom jeziku...Albanci su od njih vidjeli
samo zla7). Pod okupatorom Ulcinja on podrazumijeva crnogorske vlasti. Resulbegovii su bili i jesu lojalni i
crnogorskim vlastima (pogotovo narodnim!) i crnogorskom narodu, to su jasno pokazali i dokazali. I svoju djecu su
slali i alju da ue na srpskom jeziku, jer to je njihov maternji i narodni, domovinski jezik. to se tie Albanaca, oni
ne samo to od njih nisu imali nikava zla, ve su naprotiv - imali i dobra, i to znaajna dobra, to emo vidjeti u
nastavku, a o emu smo ve opirno pisali i u jednoj posebnoj knjizi, objavljena na albanski jezik. 8)
Istina je da se Resulbegovii nisu sloili sa nenarodnim vlastima Albanije. Posebno oni se nisu sloili sa albanskim okupatorima svog Ulcinja i svoje domovine. Tamo, u Albaniji, Resulbegovii su se borili protiv tih vlasti
rame uz rame sa svim potenim Albancima. A posebno u Ulcinju i Crnoj Gori, kao to se to bore i danas. Borbu Resulbegovia protiv albanskih faista i socijal-faista, terorista, borbu ovih Resulbegovia protiv nenarodnih vlasti, B.
Brisku smatra borbom protiv albanskog naroda.
I pored bjesomune, klasne i vjerske, fundamentalistike borbe, koja se vodila i vodi dan-danas protiv njih,
svojim posebnim sposobnostima, bistrinom i talentom, Resulbegovii su uspjeli da se probiju kroz sve prepreke, pa i
svezanih ruku, i po zatvorskim elijama, istakli su se ne samo na lokalnom nivou grada Ulcinja, ve i na republikom, na jugoslovenskom, pa i na svijetskom nivou. Oni su opet istaknuti profesori, zubari, ljekari i doktori nauka,
akademici, arhitekti i pravnici, svijetski priznati naunici, pa i ambasadori, predsjednici grada i sekretari komune, pa
i sekretari Partijskog komiteta, delegati na kongrese, narodni poslanici Sreskog odbora, Republike skuptine, pa i
Savezne, jugoslovenske, knjievnici, lanovi redakcija, pa i glavni i odgovorni urednici raznih organa tampe, istaknuti konstruktivni graani, pa i istaknuti protivnici socijal-faistikog terora onih to su uzurpirali narodnu vlast. Oni
su militanti za novog ovjeka i jedno novo drutvo, bez izrabljivaa i izrabljenih. Iz krila ove porodice izlazi i prva
muslimanka koja skida feredu i prethodi muslimankama grada i itave Republike na putu njihove emancipacije.
Meu muslimanima Ulcinja oni su nacionalno najsvjesniji i prethodnici bratstva i jedinstva u svim oblicima. Oni
otvoreno i snano viju zastavu nacionalnog integrisanja sa svojom hrianskom braom, pa se i ene hriankama, pa
i daju svoje keri hrianskim Crnogorcima, pa stavljaju i isto nacionalna imena svojoj djeci, pa se i vraaju i svom
pradjedovskom hrianskom prezimenu Burovi, ime su dali pozitivni primjer svim muslimanima Crne Gore i
ostalih republika eks-Jugoslavije. Nije ni najmanje sluajno to su jednog od ovih Resulbegovia postavili pored
najveih i najzaslunijih boraca za nacionalno buenje i nacionalni preporod muslimana eks-Jugoslavije, kao to su
Skender Kuljenovi, Mea Selimovi i Emir Kusturica. Oni su i najvei dobrotvori Ulcinja i Crne Gore, donatori.
Sljedstveno, Resulbegovii se dekoriu svim moguim ordenima i medaljama, pa se proglaavaju i za poasne pred-

255

sjednike, lanove, graane. A od neprijatelja naroda i domovine Crne Gore, ne samo to se hapse, sataniziraju i proganjaju, ve se i uvode u njihove crne liste i proglaavaju za personna non grata.
Do danas nema Ulcinjanina koji je od neprijatelja domovine i naroda proglaen za personna non grata. To je
samo Kaplan Resulbegovi.
Istorija ulcinjskih Resulbegovia je nita manje slavna od istorije njihove hrianske brae - Burovia Boke
Kotorske, Srbije, Bosne i Hercegovine, Italije, nita manje slavna od istorije Resulbegovia Trebinja i Hercegovine.
Oni se mogu ponositi svojim pretcima i biti gordi to pripadaju toj porodici.
Za to su se prije svega bavili zdravim domaim vaspitanjem svoje djece, zatim i njihovim obrazovanjem, kolovanjem, uvijek u duhu vremena i dijalektikog razvoja drutva. Njihovo ivotno geslo bilo je i ostaje: Ako drugima
ne moe da uini kakvo dobro, zlo sigurno moe da im ne ini!
U ovoj grani Resulbegovia posebno su se istakli:
Kapudan-paa Arslan-beg I
Kajmekam Jahja-paa I
Vitez Demila
Kajmekam Arslan-paa III
Kajmekam Hasan-paa III
Kajmekam Jusuf-beg IV
Kajmekam Mehmet-beg XIV
Vojvoda Arslan-beg V
Senator Selim-beg I
Profesor Zejnel-beg II
Komesar azim
Pukovnik Devdet

Hazreti Demala
Majka Fatima
Pretsjedinik Ali-beg
Akademik Kaplan
Kapetan Ljatif
Pretsjednik Hodo III
Predsjednik Ekrem
Doktor uajb
Arhitekta Selim IV
Kapetan Hajro
Muenica Duanka i dr.

Dva mlaa sina Arslan-bega I, Dinos-beg i Resul-beg II, poslije smrti svog oca iseljili su se iz Ulcinja i poli
za Albaniju, gdje im se mogue izgubio trag, jer, kako to kae i Petar Skok, Sloveni Albanije, u prvom redu
muslimanski, albanizirani su.
Za Resul-bega ima nekakvih tragova u Skadar i Lje, gdje postoje porodice Resuli, pa i na Jugu Albanije. Svi
pripadnici porodice Resuli iz Ljea, koje sam sreo u Lje i u Tirani, rekli su mi da su njihovi pretci doli tu iz Ulcinja, pa su me i prihvatili kao svog roaka. Oni i po fizikom izgledu i mentalitetu lie na ulcinjske Resulbegovie.
Dinos-begu smo nali tragove na Kosovu, u gradu Pe, gdje postoji porodica Dinoli ili Dindoli. Ova porodica je poznata i u Albaniji.
Za sve njih treba vriti istrage i prudentno ispitati imaju li uopte veze te porodice sa Ulcinjem, posebno i sa
Resulbegoviima tog grada.

2.
Dok su se Resulbegovii Trebinja, mjenjajui prezime, ravali u nekoliko grana, Resulbegovii Ulcinja su ljubomorno
sauvali to svoje prezime. Ne znamo da ga je ma koji od njih promjenio ni za vrijeme turske okupacije, ponajmanje poslije
osloboenja Ulcinja. Naprotiv, zabiljeili smo ime jednog Ulcinjanina, koji - poto se vratio iz viegodinje pealbe dozvolom Resulbegovia uzeo je njihovo prezime, pa je tim prezimenom i umro ne ostavivi iza sebe poroda.
U Ulcinju, posebno poslije Prvog i naroito poslije Drugog svijetskog rata, albanski nacionalizam je postao agresivan i
vri pritisak nad svim mulsimanima grada i okoline da se izjave za Albance, pa da u toj koloteini albaniziraju i svoja
prezimena. Taj je pritisak posebno vren i vri se aktuelno nad Resulbegoviima, koje ovi Albanci ne prieljkuju samo za
njihov broj (oni su najbrojnija porodica Ulcinja!), ve i za njihovu istoriju i posebno znaajne ljude, kojima bi htjeli da dopune
njihovu praznu istoriju ovog grada, pa da tako "dokau" i osnovanost njihovih pretendiranja nad njim. Iako ih crnogorske
vlasti ne brane (naprotiv - i maltretiraju ih!), Resulbegovii su do sada istrajali u ovoj njihovoj bjesomunoj borbi da ouvaju
ne samo svoju nacionalnu svijest, ve i svoje slovensko nacionalno i proslavljeno prezime.
Jedini Resulbegovi Ulcinja, koji je promjenio prezime, jeste Kaplan, sin Dana Resulbegovia. Poto se vratio u svoje
rodno mjesto iz dugogodinjeg i monstruoznog albanskog zatvora, traio je od nadlenih vlasti u Ulcinju da slubeno
promjeni svoje prezime u BUROVI, to mu je dozvoljeno, poto je uz molbu naveo i razloge. Kako se zna, on je prezime
Burovi ve nekoliko decenija, naroito po zatvorskim elijama, drao kao svoj pseudonim i kao svoje prvo pravo prezime, za
to je od albanskih vlasti i na ivo odran u doslovnom smislu ove rijei. Kad su albanske vlasti traile od njega da porekne
prezime Resulbegovi, crnogorsku nacionalnost i crnogorsko dravljanstvo, on im je odgovorio:
-Ja sam ne samo Resulbegovi, ve i Burovi!

256

Od tog dana, na sva dokumenta koja su mu albanske vlasti prinele da ih potpie, potpisao ih je ne samo irilicom ve i
BUROVI. I samo za njegov potpis irilicom kaznili su ga ovi Albanci na novih 10 godina zatvora, preko onih 33, koliko su
ga bili kaznili do tada.

3.
Istorijom Resulbegovia Ulcinja zauzeli su se u prvom redu sami Resulbegovii ovog grada. Senator Selim-beg
Resulbegovi je i pisao. Njegov lanak, u vezi porijekla Resulbegovia, a kao odgovor austro-ugarskim propagandistima, koji
su pretendirali da su Resulbegovii Turci, objavio je jo prije PSR u beogradskom listu VREME. On iznosi oralno predanje u
porodici Resulbnegovia da su porijeklom od bokokotorskog grofa Jovana Burovia, iz Perasta.
Poslije njega se zauzeo istorijom Resulbegovia Ulcinja i Ali-beg Resulbegovi, koji je sastavio i rodoslovlje ove
porodice. On nam je 1954. godine dao jednu kopiju tog rodoslovlja, na bazi koje smo poeli da jo tada piemo ovu istoriju. I
Ali-beg je zastupao miljenje da su Resulbegovii porijeklom Crnogorci. To mi je ponovio i 1993. godine njegov najstariji sin
Husein, koji mi na oi svog mlaeg brata Nailja, ree: "Ja sam mojim uima uo muslimane Ulcinja kako kau za nas da smo
soj Crnogorski!" U daljem razgovoru sa njim ree mi i to da su se ti muslimani, poslije osloboenja Ulcinja 1880. godine i
prisajedinjenja Crnoj Gori, libili da daju svoje keri Resulbegoviima upravo zato to su soj Crnogorski. Kako se ve zna,
Resulbegoviima se nije libio da d svoju sestru za enu ni ipsissimus sultan Turske imperije!
Iz emigracije u Albaniji, poto tamo nismo mogli da nastavimo ovaj zapoeti rad na istoriji Resulbegovia, potstakli
smo naseg roaka Abdurahmana Resulbegovia da on to uini. I on je poeo da radi na tome. Na srpsko-hrvatskom jeziku
napunio je jednu svesku sa svakojakim biljekama o pojedinim Resulbegoviima Ulcinja, gdje je najvie i najpozitivnije pisao
upravo o meni, oduevljen mojim knjievnim stvaranjem i drutveno-plolitikom aktivnou, pogotovo protiv albanskog
socijal-faizma. Njegov stariji brat Mahbub pokazao nam je tu svesku poto smo vec bili izdali knjigu RESULBEGOVII PORODINA ISTORIJA, jer ju je tek tada naao. Pregledali smo je na njegove oi. Naalost, ona nije bila u stanju da se
objavi, jer biljeke nisu bile sreene, niti znaajne i razliite od onoga to smo mi ve bili rekali pomenutom naom knjigom.
Zato mu je nisam uzeo, jer mi vie i nije trebala ni za to.
Kako vidimo iz knjige Sari Resulbegovia, napisana na albanski jezik o Resulbegoviima, ta je sveska, poto smo je
mi vidjeli, bila u njegovim rukama i - poslije toga je nestala. Sigurno su je unitili oni koji falsifikuju istoriju Resulbegovia, a i
zato da bi, poto je Mahbub u meuvremenu preminuo, nahukali njegovog sina na mene, toboe je ta sveska nestala u mojim
rukama.
Da tu svesku nismo ni koristili, kamoli i prisvojili, svjedok je i sm Sari Resulbegovi, kome sam predao rukopis
moje knjige o Resulbegoviima i rekli mu da to pregleda, ispravi, dopuni i objavi njegovim imenom. Sari, poto je moj
rukopis zadrao nekoliko dana (naravno da ga proitao!), vratio mi ga ne dopunivi u njemu ni godinu roenja svoje djece.
Svjedok je i Ekrem Resulbegovi, kome sam isto tako poklonio rukopis jednog mog djela da ga objavi njegovim imenom, na
to ni ovaj nije pristao. Spreman sam opet da svima poklanjam rukopise mojih djela, jer mi nije stalo do slave, a ni materijalne
koristi od njih nemam. Naprotiv - imam samo tete, jer plaam njihovo tampanje otkidajui zalogaje hljeba od usta moje
djece, pa ih zatim razdajem na poklon. Ili ovo nije istina?!
Potstaknut, instruiran i svestrano pomagan od neprijatelja Resulbegovia, Albanaca i Crnogoraca, Crne Gore i Albanije, objavio je poslije mene (1995) jednu istoriju Resulbegovia i pomenuti Sari Resulbegovi, koju sam ve citirao (vidite
fusnotu br. 3). Naravno on je tu knjigu objavio na albanski jezik, iako ju je napisao na srpski, jer albanski ne zna. Naredbodavci su mu je i preveli! On je tamo arbitrarno albanizirao prezime RESULBEGOVIA u RESULBEGU, kako su to inili
i njegovi albanski prekursori Ushaku, Llunji, Brisku, Hadibrahimi i tutti quanti. Pa, kao i oni, i on se ne bavi naukom, istorijskim injenicama, ve bljuje na sve strane psovke i uvrede, ini nemogue, sve i svata da poniava sve Resulbegovie,
posebno Akademika, svog roaka, kome je prije dvije godine ponudio i poloaj predsjednika Ulcinja, naravno sa ostalim
Albancima, a misljei da je ovaj iznevjerio svoj narod, porekao svoju crnogorsku nacionalnost i ujedinio se sa velikoalbanskim ovinistima i rasistima, neprijateljima koliko crnogorskog, toliko i samog albanskog naroda. Sari pretendira da su
Resulbegovii Albanci i ne spominjui dr Gojka Desnicu, jer ga sigurno i ne poznaje. Prema tome on ne zna da mu je u tome
prethodio jedan Jugosloven pravoslavne vjere, usto i nauni savjetnik Arheolokog instituta u Beogradu.
Na falsifikate Saria odgovorio je knjigom ISTINA O RESULBEGOVIIMA Ulcinjanin Goran Resulbegovi,
poslije ega su umukli svi. Bar u vezi porijekla Resulbegovia vie se nisu uli ivi, izuzev Damira E. Resulbegovia, koji je
preko interneta estitao svome stricu za demaskiranje, koje je doslijedno nauno uinio Sariju.
A to se tie njihovog prezimena, razumije se Albanci su nastavili da im ga arbitrarno albaniziraju. Koliko za primjer
spominjemo Albanca Riza Rexha.
Sinjifikativno je izdanje Albanca iz Ulcinja Hajro Ulqinaku DETI DETART E ULQINIT, Ulcinj 2000, gdje se
spominju i neki pravoslavni crnogorski pomorci njihovim pravim prezimenima. Resulbegovii se tu ne spominju ni kao Crnogorci, niti kao Albanci. Zato?! Da ih uvrsti meu Crnogorcima - imao bi posla sa njegovim veliko-albanskim kolegama, a da
ih kao oni albanizira, u novonastaloj situaciji, kad se ve saznalo i priznalo da nisu Albanci - nije mu bastalo. Mislimo da je

257

ovo istina. Ako nije, on je iv, pa neka sm kae zato nigdje ne spominje ni Latifa Resulbegovia, kapetana vajcarskog
preko-okeanskog broda? Ili moda ne zna da je i Latif bio Ulcinjanin i doivotni mornar?!

Islamski centar u Baru, projekat arhitekte Selima IV Resulbegovia, iz Ulcinja, u saradnji sa arhitektom Marvi Fuadom. Na konkursu,
raspisan od Islamskog odbora u Baru, ovaj je projekat dobio prvu nagradu

4.
ene Resulbegovia, kao i sve druge muslimanke Ulcinja, raale su svoju djecu kod kue, uz pomo nestrunih, primitivnih babica. Pa i kad je izgraeno moderno porodilite, pri bolnici oblinjeg Bara, na 20 km. Posljednjih
dvije-tri decenije poele su i one da idu u pomenuto porodilite. Zato svim Resulbegoviima, roenim u porodilitu
Bara, u matinim knjigama pie da su roeni u Baru. Da se ne bi napravila kakva zbrka, u Azbunom registru ove
istorije, svima smo napisali da su roeni u Ulcinju.
_________________
1) RADOJII, dr Dragana: KRAJINA NOVSKA U SUDARU SVJETOVA, Beograd 1994, str. 140.
2) MEMI, Mustafa : PLAV I GUSINJE U PROLOSTI, Beograd 1989, str. 151.
3) RESULBEGU, Sari: RESULBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T ULQINIT, Ulcinj 1995, str. 19.
4) RESULBEGOVI, Demala: Probudite se!,- list POBJEDA, God. XLVII, Br. 9446, Titograd, 19. mart 1992, str. 2, ko. I. Njen
lanak donosimo u DOKUMENTA.
5) RESULBEGOVI, Kaplan: MORSKI VALOVI,- zbirka pjesama, eneva 1994, str. 91.
6) REXHA, mr Riza: ULQINI N VITET E LIDJES SHQIPTARE T PRIZRENIT, Ulcinj 1998, str. 90.
7) BRISKU, Bahri: Kapllan Result kan qen e mbeten agjent t UDB-s, list JEHONA, God. I, Br. 10, Tirana, maj 1993.
8) RESULI, Kapllan: RESULBEGOVIQT DHE SHQIPTART (RESULBEGOVII I ALBANCI), eneva 2003.

258

KAPUDAN-PAA ARSLAN-BEG I

Kapudan-paa Arslan-beg je najstariji sin kapetana Herceg Novog Resul-bega Sulejmanagica, koji se po imenu svog oca nazvao RESULBEGOVI i, kao takav, on je Resulbegovi Br. 1. Rodio se u Herceg Novom negdje
oko 1630.
Vaspitao se na palubi broda svoga oca, kao obian sultanov vojnik, zatim kao gusar, pa i kao pirat. Poto se
istakao u slubi sultana svojom hrabrou, ovaj ga imenuje za kapudan-pau (admirala) novske ratne flote.
Iz raspoloivih dokumenata saznajemo da je 3. decembra 1670. godine, rano ujutro, stigao sa 200 Turaka iz
Herceg Novog u Gornji dio Boke i napao na grad Risan, gdje su se sklonili hajduci Hercegovine, pa otuda upadali na
"tursku" teritoriju. Godine 1671. on ih ponovo napada. U oba sluaja povukao se sa gubitcima. Rinjanima i hajducima pritekli su u pomo Crnogorci iz okoline, u prvom redu i najvie Peratani.
Za vrijeme turskog napada na Be, Arslan-beg je sa novskom flotom podrao sultana na Jadranskom moru,
blokirajui prije svega sve mletake luke na toj obali, a zatim i prenosei hranu i ratni materijal za sultanovu vojsku,
u kojoj se nalazio i njegov otac sa Novljanima.
Poslije smrti oca, kao njegov najstariji sin, trebao je da ga naslijedi na poloaj novskog kapetana, ali on ustupa
tu dunost svom bratu Osman-begu, koji e se proslaviti kao paa i najvei Hercegovac svog vremena.
U avgustu 1687. godine, mjesec dana prije napada Mleana i Ivana Burovia na Herceg Novi, izaao je iz Boke sa svim ratnim i civilnim brodovima, da bi tako spasio tursku flotu da ne padne u mletake ruke, ili da je Mleani
ne spale u toku ratnih operacija. Sem toga, od svog brata Osman-bega dobija zadatak da na elo turske flote napadne
s lea Mleane, koje su iz dana u dan oekivali da im blokiraju ulaz u Boku i da napadnu Herceg Novi. Da bi olakao
svom bratu odbranu grada, on je ukrcao na brodove sve one koji bi Osman-begu bili na teret i ometali ga da brani
grad. Tako je tom prilikom iskrcao u Ulcinjskoj luci 2500 ljudi iz Herceg Novog, preteno ene i djeca. Izmeu ostalih i svoju porodicu, sa tri oenjena sina, enama, djecom i starcima.
Iz Ulcinja on odmah organizuje pomorske napade na mletaku flotu, koja je opsedala Herceg Novi.
Godine 1689, ulcinjska flota, pod komandom skadarskog vezira Hyda Verdi-pae, uz koga je i Arslan-beg sa
svojim sinovima, a podrana sa kopna od Sulejman-pae (sandakbeg Skadarski), napadoe Budvu i Boku Kotorsku.
Flota Mletake Republike, podrana i od flote Bokelja, isprijei im se na moru i izvojeva nad Turcima sjajnu pobjedu. Nita manje sjajnu pobjedu izvojevale su i kopnene snage Crnogoraca u borbama za odbranu Budve.
U ovoj bitci vezira Hyda Verdi-pau bjehu opkolili Peratani grofa Ivana Burovia. Arslan-beg, smjelim manevrisanjem svoga broga, neoekivano se probi izmeu brodova Peratana i topovskom palbom izazva meu njima
pometnju. Tako je spasio vezira da ne padne u njihove ruke.
Za njegove ratne zasluge jo iz Boke, zatim i za pomo, koju je iz Ulcinja pruio opsaenima u Herceg Novi i
u itavoj Hercegovini, posebno za spas vezira, ovaj mu pokaza veliku zahvalnost, poasti ga i nagradi. Zatim ga predloi i sultanu za kajmekama Ulcinja, umjesto neposlunog gusarskog reiza, koji je ubijen u toj bitci i nije ostavio iza
sebe sina da ga naslijedi.
Sultan je prihvatio prijedlog vezira i Arslan-beg bi imenovan kajmekamom Ulcinja. Tom prilikom sultan ga
dekorie i najveim turskim ordenom tog vremena fidai osman, pa ga nagradio i zemljinim posjedom, iflukom u
Bratici, ulcinjsko obljinje selo.
Sa Arslan-begom poinje vladavina Resulbegovia u Ulcinju, koja e trajati sve do poslednjeg dana turske
uprave nad ovim gradom 1878. godine, kada su Ulcinj oslobodili Crnogorci pod komandom svog Knjaza.
Za svo vrijeme trajanja Prvog morejskog rata, Arslan-beg je ivio na palubi svoga broda, napadajui Mleane
na moru as pod turskom zastavom, as pod gusarskom, a pokatkad i pod piratskom. Tako je dobio i nekoliko rana, a
u posljednjem boju bi ranjen i jako teko, da ga iskrcae sa broda nosiljkom i poloie na postelji, sa koje se vie nije
digao. Osjeajui da mu se blii smrt, naredi svom sinu Jahja-pai da mu izgrade turbe u periferiji grada, na samom
izlazu karavanskog putu za Skadar, gdje je bio i karavaski han.
Tu je sahranjen godine 1698.
Ostavio je iza sebe tri sina (Jahja-pau I, Dinos-bega i Resul-bega II) i nekoliko keri, od kojih je sauvano
ime samo Demile I, udate u Tulie.
Na poloaj kajmekama Ulcinja nasljijedio ga najstariji sin - Jahja-paa I.
Arslan-beg je Resulbegovi Br. 1 i otac svih Resulbegovia Ulcinja.

259

KAJMEKAM JAHJA-PAA I
Jahja, zvani Jaho, najstariji je sin kapudan-pae Arslan-bega I Resulbegovia. Rodio se u Herceg Novi negdje
oko 1660. godine. Kao i otac mu, i on se od malena kolovao i vaspitao na palubi svoga broda. Poto se istakao junatvom, sultan ga vrlo mladog unaprijedio u in bimbae i povjerio mu poloaj dizdara grada Herceg Novod. Nezadovoljan tim inom, jurio je sa bojita na bojite, pa je pored svog djede ljeteo i na Be, sve dok ga sultan ne proglasi
za pau. Tada je junatvo zamjenio lukavstvom, ime je postigao vie uspjeha negoli sabljom.
Godine 1687. prelazi porodino, sa ocem i braom, iz Herceg Novog u Ulcinj. Kako smo ve naglasili, Novljani su htjeli da se iskrcaju u barsku luku, ali im Barani to ne dozvoljie. Zato su poli dalje, prema jugu crnogorskog primorja i spustili jedra u luku Ulcinja. Tom prilikom, poto im ni gusari Ulcinja nisu dozvolili da se tu iskrcaju, Resul-beg, najmlai sin Arslan-bega, ree ovome:
-to ih oe moli?! Da raspalimo topovima na njih, pa da silom uemo u grad!
Drugi sin, Dinos-beg, i ne doeka oevo nareenje. On odmah naredi topdijama da ih pune i pripreme za
palbu. Tada Arslan-beg potrai od Ulcinjana megdan.
Ulcinjani su mu izveli na megdan jednog arnauta (mercenara), koji je bio ogromna tijela, pravi Golijat, monstruozno straan i da ga ovjek vidi, pravi krvavi pirat, od onih sa obala Sjeverne Afrike, iz Alira, Tunisa ili Maroka, koji se - poto su Turci okupirali Ulcinj 1571 - nastanie tu, u Ulcinju, da ive za stalno, zajedno sa njihovim
porodicama. Neki kau da je ovaj Golijat bio sinovac poznatog kralja afrikih pirata Ulud Alije. Drugi misle da je
bio sin piratskog reiza Sulejmana Malog, nekadanji kajmekam Ulcinja, sada sandakbeg u Skadar. Ulcinjani su mislili da e se Novljani, im ga budu vidjeli tako nakostreenog i stranog, uplaiti od njega, izvaditi sidra, razviti jedra i otploviti iz njihovog pristanita, kako su to uinili i iz barske luke.
Arslan-beg nije ni pomislio da izae na megdan toj nepoznatoj grdosiji monstruoznog izgleda, koji je i boju
koe imao crnkastu, skoro kao u crnaca, ne samo zato to njemu, kao kapudan-pai, nije dolikovalo da se bije na
megdan jednim prezrenim arnautom-mercenarom, niti zato to je bio u godinama, ve i zato to je bio ranjen u prethodnim bitkama, koje je vodio protiv svog roaka grofa Ivana Burovia, tamo - u Boki Kotorskoj.
im je video ulcinjsko strailo Dinos-beg, zakrvavie mu se oi, die se na noge, uhvati se za ma i zatrai
od oca dozvolu da mu izae na dvoboj. Ovaj Arslan-begov sin nije nita i ni u kom pogledu izostajao od ulcinjskog
nakostreenog monstruuma. Samo to nije bio i crnkast. Imao je plave oi i penino zlatnu kosu. Ali je tijelom i po
izgledu i on bio Golijat, grdosija, pravo strailo.
Tada je upao u razgovor lukavi Jahja-paa i ree bratu blagim glasom, umirujue i smiljeno:
-Kao najstariji od brae to sam, sa ovim etiem pripada meni da se ogledam. Ti ekaj i sudari se sa nekim
junakom, stranijim od ovoga! Tvoj ma ne treba da pogani krvlju ovog etica!
Dinos-beg uze ozbiljno rijei svoga brata. Niti je pomislio da mu ovaj lisac smilja kakvo lukavstvo, ma da su
mu ona bila poznata od vremena. Lukavstvo je bilo omiljeno oruje Jahja-pae, pa mu je time vie puta podbacio.
Jahja-paa poznavae svoga brata kao krvnika, skroz nemilosrdnog i spremnog na kavgu i obraunavanje maem. On je bio siguran da e arnauta-mercenara Dinos-beg ne samo probosti maem, ve e ga i rijeima goropadno
poniziti, uvrijediti, pa ga i mrcvariti, skinue mu glavu i igrae se njome, provocirajui tako ostale Ulcinjane protiv
sebe i svih muhadira, koji su na palubama brodova, umorni i izmueni, ekali da se iskrcaju na kopno i da se
sprijatelje sa Ulcinjanima, a ne da od prvog dana otponu tu ivot krvlju i neprijateljstvom.
im mu to otac dozvoli, Jahja-paa se spusti u amac sa svojim sekundantima i iskoi na ulcinjsko kopno,
pod samim zidinama tvrave, gdje ga ekae isukanom sabljom ulcinjska grdosija, koja se iznenadi kad vidje Jahjapau kako klee na koljena. Grdosija pomisli da mu se ovaj paa moli i preklinje za oprotaj glave, kad odjednom jo vie iznenaen - vide da paa iz Herceg Novod ljubi zemlju i poziva Alaha na blagoslov njihovog iskrcavanja tu,
ni da je taj probljem ve rijeen. Tada se naljuti i poe da psuje i urlie na pau, dok mu ovaj blago, sasvim ljudski,
ree:
-Dolazim, veleslavni junae, sa boja protiv nevjernika. Alah deleanuhu sauvao mi glavu i ivot, da bih nastavio ovaj na dihad protiv nevjernika, a ne da prolivam krv svoje muslimanske brae...Ali, da bismo zabavili malo
ove, koji su se okupili i radoznalo nas gledaju sa zidina grada i sa paluba brodova, daj, brate moj mili, da oprobamo
nae maeve!
I prui mu ruku viteki, zatim isue ma i opet mu ree:

260

-Ajde da se poigramo, ulcinjski junae!

Arnautin die svoju sablju uvis, ni da e nebesa da probode njom, ali se namah osjeti razoruan od rijei
Jahja-pae.
I zveknue taj avgustovski dan teki maevi pod plavim ulcinjskim nebom. Reflektirajui svijetlost bezbrojnih
zlatnih strelica sjajnoga sunca, iskrile su se obje otrice i praskale kao dvije prave munje. Rekao bi ovjek da e sav
Ulcinj spaliti. Niko nije ni primjetio da su se obojica izmotavali njihovom radoznalou. Krvavoj ei njihovih osmatraa oni su pruili jednu vrlo lijepu igru, sasvim speltakularnu, koja - za najvee iznenaenje svih, posebno
Dinos-bega - zavri novim stiskom ruku i bratskim zagrljajem.
Samo se Arslan-beg ne iznenadi. Znao je on svoga sina i bio je siguran da e tako zavriti taj dvoboj. Nije to
bio prvi takav dvoboj ovog Resulbegovia i nije ga uzalud sultan tako mladog proizveo u pau. Kad god je imao posla sa njim, sjeao se svoga oca, staroga Resul-bega, koji mu stalno govorae za Jahja-bega: "Ovaj lisac e pojesti sve
kokoke Novog!...Ne zaboravi da snaga klade valja, ali da um caruje! Daljeko e dospjeti ovaj tvoj eti, vidjee!"
Tada se kajmekam Ulcinja pope na amac i ode na brod kapudan-pae Arslan-bega da ga pozdravi i da mu
poeli dobrodolicu. Ulcinjani potrae da pomognu iskrcavanje muslimanskih muhadira, da ih smjeste po svojim
kuama i nahrane i hljebom i prijateljstvom, posebno ene, Ulcinjanke, koje su bile suta suprotnost svojih kvrgavih
supruga, krvolonih gusara i pirata.
Ovako su su se iskrcali muhadiri Herceg Novog u Ulcinj i otpoeli svoj ivot iznova, traei od Ulcinjana ne
samo vode, hljeba i soli, ve i anak, kaiku i situ, preko svega bratsko razumjevanje, saosjeanje i prijateljstvo.
Godine 1689. Arslan-beg se imenuje kajmekamom Ulcinja, a njegov sin Jahja-paa dizdarom. im je stupio
na tu dunost, Jahja-paa je izgradio u tvravi novu barutanu, pokrivena kalotom, dogradio zidine, posebno tamnicu.
Zatim je reformirao policijske i vojne snage, oficirski kadar i arnaute-najamnike. Ma da je kajmekam grada bio njegov otac, tu je dunost faktiki on vrio jo od prvog dana, jer mu otac skoro nikada nije silazio sa palube ratnog
broda, kojim je jurio sa bojita na bojite u pomo svog brata Osman-bega.
U tvravi Jahja-paa je odmah izgradio i cistijernu, koja se dan-danas naziva njegovim imenom - Cistijerna
Jaho-bega1). Ova je cistijerna bila ispred tzv Begove kue, izgraene isto tako od Jahja-pae. Ona je doskora bila
jedna od "najatraktivnijih graevina tvrave" .2)
Na izlazu iz varoi, pred samu smrt svog oca, Jahja-paa je sagradio i prvo turbe u Ulcinju, gdje ga sahranio
uz posebne poasti. Tek 1718. godine izgradie se i drugo turbe - zvano Fani.
Dolaskom Novljana Ulcinj je oivio. Do tada je bio skuen u tvravi i bavio se iskljuivo piraterijom. U ta
vremena i nije bio grad. Bila je to piratska baza, gnijezdo Sjeverno-afrikih pirata Alira, Tunisa i Maroka. Samo tu i
tamo se vidjela u podgrad koja hrianska kuica. Hrianima nisu dozvoljavali da se usele u tvravu.
Ulcinjska tvrava nije mogla da primi sve Novljane. Tako se sada i muslimani naseljavaju u podgrad i po
okolnim brdima.
Pod upravom Jahja-pae, koji je 1698. godine naslijedio Arslan-bega na dunost kajmekama, u podgrad se
razvija varo. Grade se prve mahale, Pristan i Meterize. Zatim i prve damije.

261

Dvije godine poslije dolaska Novljana, znai 1689, izgraena je pod gradom Lamova damija upravo za njih,
a na temeljima crkve Sv. Mihaila, iz godine 1406. Godine 1693, crnogorska katedralna crkva Sv. Marije, u gornjem
dijelu tvrave, pretvara se u damiju Sultana Mehmeta. U varo Jahja-paa, poslije pobjede nad Mleanima, gradi
1719. godine Painu damiju3), koja koincidira sa graenjem Sultanove damije u Trebinju od njegovog strica
Osman-pae Resulbegovia. Pored Paine damije otvoren je i mejtep, poslije okupiranja Ulcinja od Turaka prva
kola u ovom gradu, dodue vjerska. Zatim on gradi, isto tako pored te damije, koja se sigurno po njegovom imenu i
nazvala tako, i hamam, prvi te vrste u Ulcinju. Ovaj hamam istovremeno je i najvei, najmoderniji za svoje vrijeme,
pa i prvi i jedini te vrste u itavoj Crnoj Gori.
Po planu Jahja-pae izgraena je i nova pijaca, zvana po turskom Mezah, i oko nje nov kvart Ulcinja
Posebnu panju Jahja-paa posveuje gusarima-piratima Ulcinja. Svojom lukavom politikom on se sa jedne
strane prikazuje njihovim prijateljem, a sa druge strane radi za njihovo likvidiranje. Ipak on nee uspjeti da definitivno rijei to pitanje, pa e je ostaviti u amanet svome sinu-nasljedniku.
Neosporna je injenica da su se, u vrijeme kajmakovanja Ulcinjem ovog Resulbegovia, grad i okolina
preporodili. Oni se brzo razvijaju u graevinskom i ekonomskom pogledu, a isto tako i u kulturnom. Na poseban nain se razvija pomorstvo, izgradnja brodova i pomorski saobraaj, trgovina. Nekadanji gusari-pirati, koji su se do
tada bavili iskljuivo piraterijom, vidjei Novljane, poee i oni da se bave i drugim poslovima, zanatima, posebno
transportom robe i trgovinom. Ulcinj je poeo da dobija izgled tipine turke kasabe, sa minaretima i ezanima, sa
trgovima i talalima. U njemu se pojavie i prvi pismeni ljudi. Preko Jahja-painog mejtepa oni su uili ne samo
pisanje i itanje, ve i arapski i turki jezik. Preko svega, dolaskom ovih Novljana, iako se islamski karakter grada
pojaao, po prvi put se poslije turske okupacije osjea slovensko-crnogorski duh grada, jer se po prvi put poslije
turske okupacije njegovim ulicama uje slovensko-crnogorska rije. Do tada su u ovaj grad govorili iskljuivo turski
i arapski, jer su samo Turci i Arabljani (Alirani, Tuniani i Marokeni) i bili njegovi stanovnici. I oni Crnogorci, koji

262

su iz okoline prodrli u grad do tada, bili oni isljamske ili hrianske vjeroispovijesti, nisu smjeli ni da se uju na
svom jeziku. Oni su bili pri- morani da naue turski i da se prave kao da su Turci. Pored svojih "hrianskih" imena,
oni su bili prinueni da stave sebi i koje "muslimansko" ime, da bi se tako maskirali. Dolaskom Novljana, koji
slobodno govore svoj slovenski jezik, kako su ga govorili i u Herceg Novom, osmjelie se i ostali slovenski
stanovnici Ulcinja da govore svoj maternji jezik. Pa i drugi, koji su do tada zazirali da se iz okoline presele u grad,
vidjei ga ne samo kao gnijezdo pirata-lopova i razbojnika, ve i kao tue, islamsko arite, sluajui sada ulicama,
trgovima i pazarima svoju sloven- sku rije, poee da se useljavaju sve vie i vie, to uini da se obnovi crnogorski
karakter ovog grada. Posebna zasluga za ovo pripada Novljanima, njihovom slovenskom jeziku, koji su govorili
masovno, kod kue i po ulicama grada.
Nekoliko godina poslije smrti svog oca, zahvaljujui velikoj priji, koju mu je donijela druga ena, Jahja-paa
je kupio skoro cio Liman i izgradio tamo svoj ljetnjikovac, na samoj obali mora, dvije prostrane kue, odvojene
jedna od druge: selamluk i haremluk. I ova izgradnja koincidira sa izgradnjom ljetnikovca trebinjskih Resulbegovia
u Bregovima.
Poto mu je prva ena, Novljanka, rodila samo ensku djecu, Jahja-paa se oenio po drugi put. Ovom prilikom Ulcinjankom, i to kerkom skadarskog sandakbega Sulejmana Malog, koji je 1689, poslije imenovanja Arslanbega I za kajmekama Ulcinja, pohitao da se srodi sa njim, da bi preko njega imao i dalje podrku Ulcinjana i njihovih
gusara-pirata, iji je reiz do kasno bio i sm. Ova ena, sem pomenute prije, rodila je Jahja-pai jednog za drugim tri
sina: Mehmet-bega, Arslan-bega i treeg, ije se ime ne pamti, poto je poginuo u jednom boju neoenjen.
Za najstarijeg sina, Mehmet-bega, govori se da ga kratko vrijeme zamjenio na poloaj kajmekama Ulcinja, jer
ga sultan imenovao vezirom Skadarskog paaluka, na koju dunost nije bio tako dugo, jer je i on ubijen u borbi protiv ulcinjskih gusara-pirata, i to u Valdanosu, 1737. godine.
Poto je Jahja-paa 1718. godine teko ranjen u borbi sa Mlecanima, jo za njegova ivota dunost ulcinjskog
kajmekama vrio je u njegovo ime njegov najstariji sin - Mehmet-beg. On e ga poslije smrti, negdje 1728, i naslijediti, ali za kratko vrijeme, jer se premjeta na poloaj skadarskog sandakbega, a njegov mjesto kajmekama Ulcinja
ustupa svom mlaem bratu - Arslan-begu.
Jahja-paa je ostavio amanet da ga sahrane u njegovom turbetu, koje je sagradio jo 1698, ali nije bio te sree,
jer je poginuo u jednoj pomorskoj bitci sa ulcinjskim gusarima-piratima i, zajedno sa brodom, sahranjen je na dnu
mora, negdje oko ua Bojane, kao i mnogi njegovi pretci.

Paina damija iz 1719. godine.

_________________
1) HAXHIBRAHIMI, Prof. Maksut: DETARIA E ULQINIT NPR SHEKUJ, Ulcinj 1994, str. 64.

263

2) S. RESULBEGU: cit. djelo, str.49.

3) U izdanju ULCINJ - Zagreb 1989, pie da je Paina damija podignuta "zaslugom Kli Alije iz Carigrada". alim, ali Kli Alija je iz
XIX vijeka (dva ipo vijeka kasnije!) i ne iz Carigrada, ve iz Ulcinja, porijeklom iz Metana (selo i oblast u blizini Ulcinja), pa se i zvao Alija
Metanovi. Nadimak KLI = turski vrsta sablje, handar, dobio je 1878. godine u borbama muslimana Ulcinja protiv oslobodilake
crnogorske vojske, a po posebnom junatvu, koje je u tim okrajima pokazao. U tim okrajima Alija Metanovi se teko ranio, pa je odmah
prenesen u Carigrad na ljijeenje. Nad glavom mu je stojao sin Ljatif, koji, poto mu je otac podljegao ranama i sahranio ga u carigradskom
groblju, vratio se u Ulcinj, gdje je ivio i umro kao pomorac. Iza sebe je ostavio samo tri kerke, od kojih se najstarija - uke - udala u Dures
(Dra-Albanija), dok su se druge udale u Ulcinju u Resulbegovie. Druga kerka - Nurija - svom drugom sinu je dala ime Ljatif (po svom ocu!), i
ovaj poznat kao kapetan preko-okeanskog broda. Najstarija uke (zvana Pae), dala je svom unuku ime Alija, kome je na moje oi rekla vie puta
da je to ime Ali Kliia, njenog djede, pa mu je i pjevala pjesme, koje su Ulcinjani tog vremena spjevali o njemu. Njen unuk Alija Pelinku dandanas ivi u Tirani i, ko hoe, moe ga pitati o svemu ovome. Koliko da se zna, Ali Kli nije samo djed njegove babe, ve i moje majke.
Kao kontradiktorni to su, Albanac Maksut Hadibrahimi premjeta Kli Aliju u XVI vijek i istovjeuje ga sa poznatim afrikim gusarom
Ulud Alijom. (HAXHIBRAHIMI, Maksut : cit.djelo, str. 128.)

VITEZ DEMILA
Demila je kerka kapudan-pae Arslan-bega I Resulbegovia. Roena je u Herceg Novi negdje oko 1665.
Vaspitana je u oevom dvorcu kao i sve muslimanke plemikih porodica tog vremena. Preko mejtepa nauila je ne
samo turski, ve i arapski jezik, pa je sem KUR'ANA itala i koju drugu knjigu iz oeve biblioteke. Otac joj je nauio i slovensko pismo, da bi mogla proitati i knjige na slovenskom jeziku te biblioteke. Meu svim kerkama
Arslan-bega ona se isticala ne samo svojom posebnom ljepotom, ve i posebnom bistrinom, pa i smjelou. Bila je
vitka kao jela, tankog struka i visoka. Jahala je konja kao mukarac i opasala sablju, pa je jo u 12 godini ivota
traila od oca da joj dozvoli da se popne na njegov brod. Kad joj on ree da se boji da je vetar ne odnese sa palube i
utopi u more, ona je u roku od nekoliko dana nauila da pliva, kupajui se kriom na Igalu sa svojom braom i
roakinjama, pa se popela na brod i nekoliko puta plovila sa ocem do Istanbula, drei i kormilo broda njenim njenim ruicama.
Kad je navrila 15 godinu, udali su je za kapetana broda njenog oca, koji je bio iz porodice Tuli. Kau da se
ne samo on zaljubio u nju jo pri prvom putovanju za Istanbul, ve se i ona zaljubila u njega. Poslije ovoga, ona je
vie puta plovila uz svoga mua, ne samo do Istanbula, ve i do Aleksandrije, i do Alira i Giblartara, pa je upravljala i brodom kao njen pravi kapetan, sve dok se nije porodila.
U 20-toj godini ona je rodila prvo i jedino dijete - ali muko. Poslije dvije godine prelazi sa suprugom i
svojim roditeljima u Ulcinj i nastanjuje se u tvravu, pored svog oca, jer je njen mu ekao da preseli iz Herceg Novog i svoje roditelje, da bi se definitivno instalirao porodino i on tu. U meuvremenu, borei se pored Arslan-bega,
Demili vratie jednog dana supruga mrtvog, ustreljanog od neprijateljskog kuruma. Tada Demila oplaka mua po
obiaju, skrati kosu, nabi crveni turski fes na glavu, obu pantalone i izme, opasa sablju i kuburu, pa se pope na brod
i uze u svoje ruke kormilo, kojim je do tada upravljao njen voljeni mu. Kau da je vitlala sablju ne samo kao mukarac, ve kao pravi vitez. Tako su je i zvali - Vitez Demil, jer su joj i ime preinaili u muko, a neki novi mornari
njenog broda nisu ni znali da je ensko. Mislili su da je sin Arslan-bega, jer su i njenu sluavku, videi da spava u
kapetanskoj kabini broda sa njom, mislili da je ena kapetana i viteza Demila.
Sa tim brodom ona je uestvovala u mnogim bojevima svog oca, kome jednog dana stie pismo od grofa Ivana Burovia, koji mu izmeu ostalog pisae: "Potovani roae....vaa ki, sa brodom i svim mornarima, u mojim je
rukama...Ni ja ni ma ko od mojih ljudi nije joj uinio nita naao ni njoj ni njenim mornarima, iako ste vi moju sestru
Margaritu obesastili, a nas, Burovie, ponizili i uvrijedili. Nijednog od vaih mornara nismo i neemo obrnuti u

264

hianstvo, sem ako koji od njih to dobrovoljno bude traio, iako ste vi mojeg brata Josipa nasilno obrnuli u islam....Ne zaboravite da, ako nas vjera razdvaja, mi smo po porijeklu roaci i po krvi braa. A za nas - brat je mio
koje vjere bio..."
Arslan-beg je platio koliko su mu traili za otkup i tako se svi vratie zdravo i dobro u Ulcinj. Od tog dana
Demila se vie nije popela na brod. Izgleda da joj to otac nije dozvoljio. Mogue je mislio i da je preuda (skadarski
sandakbeg Sulejman-paa Mali ju je vie puta traio), ali se ona zaree ocu da se vie nikada i ni za koda nee udati,
jer eli da se posveti svome sinu, da ga podigne, othrani i vaspita kako treba.
Otac joj zato kupi maslinjak u Babuluk da bi ona imala ime da se zanima, a i da bi imala potrebne prihode
za pokrie svojih svakodnevnih trokova, posebno trokova oko odgajanja djeteta.
Jo pri prvoj etnji, prolazei puteljkom iz Limana za Babuljuk, da vidi maslinjak koji mu je poklonio otac,
ona primjeti zaton ispod maslinade Babuljuka, skriven od oiju onih koji su prolazili tim puteljkom. Sie zajedno sa
svojim siniem i, poto je bio lijep sunan dan, ree mu da se svue i ue u more. Za njim ue i ona u donjem veu,
pa uei sina da pliva, okupae se zajedno, dok ih je vjerna slukinja, crnkinja iz Tripolisa, uvala da ih ko ne vidi i
ne ometa u njihovom zadovoljstvu.
Poslije ovoga Demila je vie puta otila u taj zaton ne samo sinom i slukinjom, ve i svojim sestrama, roakama, nevjestama svoje brae, pa i drugaricama. Kad je to saznao Arslan-beg, dade kuburu svojoj eni i ree joj da
poe i ona sa djevojkama i nevjestama da ih uva.
Od tada taj su tihi skriveni zaton nazvali Demilina plaa, u poetku njene drugarice, koje su se tu sa njom
kupale, a zatim su to nauili od njih i svi drugi, pa se i dan-danas ta plaa tako naziva od svih.
Ovaj obiaj Demile i njenih drugarica da se kupaju u more u toj skrivenoj plai, naslijedile su i ostale keri
Resulbegovia tvrave Ulcinja, pogotovo kad je Jahja-paa izgradio u blizini te plae i njegov ljetnjikovac. Treba
znati da se u ta vremena nisu kupali ni na ulcinjskoj plai ne enska eljad, ve ni mukarci. Smatralo se to nemoralno. Pa i kad su Crnogorke hrianske vjere izale na ulcinjskoj plai, muslimanke Ulcinja su nastavile da se kupaju u
Demilinoj plai, skrivene od oiju mukaraca i uvijek uvane od neke starije ene, ako ne kuburom u ruci, bar
nekim dobrim tapom, mougom, spremne da ga slome o glavi svakome ko bi se usudio i da priviri, da vidi kako se
kupaju djevojke i mlade nevjeste. Naravno, vremenom su se ove muslimanke osmjelile pa su se privukle gradu, u
Liman, na Ali-begovoj plai. Poto je ona bila neprikladna, otvorena za oi drugih, pribliile su se jo vie tvravi i
kupale su se pod njenim zidinama, ispod pravoslavnog groblja Saborne crkve Sv. Nikola. Tu su se kupale sve do
1960, kada su poele i one da bojalivo i stidlivo izlaze na plai Ulcinja. U ljeto godine 1957, ispod dananjeg hotela
"Albatros", kupala se na toj nudistikoj plai prva muslimanka Ulcinja. Bila je to nevjesta jednog Resulbegovia,
koju su tek poslije 20 godina sljedile i neke druge muslimanke grada.
Istoriju Demile uo sam kao dijete u odlomcima, sluajui starije Resulbegovie, koji su je u raznim prilikama spominjali, posebno u vezi sa Tuliima. Rekli su mi da od njenog sina vode porijeklo svi ulcinjski Tulii, to se
vidi ne samo po sjajnoj pomorskoj tradici ove porodice, ve i po tradicionalnom tijesnom prijateljstvu Resulbegovia
sa njima, koje se sa jednog koljena na drugo obnavljalo novim rodbinskim vezama. Resulbergovii su nastavili da
daju svoje keri Tuliima, a i Tulii su udavali svoje keri u Resulbegovie, to moete vidjeti i u azbunom registru
ove istorije. to vie, za Fatimu Resulbegovi, udata za Hasana Tulia, uo sam gdje govore da je lijepa, bistra i
junakinja kao Demila Arslan-bega, kojoj lii ne samo po spoljanjem izgledu, ve i po prirodi.
Godine 1993, kad sam se posljednji put savjetovao sa Huseinom Resulbegoviem o problemima ove istorije,
nisam pridao neki znaaj istoriji Demile, smatrajui je legendom. Kad sam 1994. godine otiao kod Huseina da mu
dam jedan primjeram moje tampane knjige RESULBEGOVII-PORODINA ISTORIJA, on mi dade knjigu
Ulcinjanina Bahri Brisku GJURMIME SHQIPTARE (=ALBANSKA TRAGANJA), tampana u Tirani 1994, i
pokaza mi na str. 49 njegovu banalnu izmilotinu o Demili, koju je proturio kao narodno predanje, legendu, a sa
ciljem da sve u Ulcinju albanizira. Ovom prilikom mi Husein po drugi put ispria istoriju Demile, ovako kako je
zabjeleih i objavih ovdje.

265

VEZIR MEHMET-BEG IV
Mehmet-beg je prvi sin ulcinjskog kajmekama Jahja-pae I Resulbegovia, iz njegovog drugog braka, sa
Ulcinjankom, kerkom sandakbega skadarskog Sulejman-pae Malog, nekadanji reiz ulcinjskih gusara-pirata i kajmekam toga grada. Za njega jo nemamo dokumentarnih podataka, ali postoji predanje. Pouzdano se zna da je roen
u Ulcinju, negdje oko 1690. godine i da se kolovao u Istanbulu, pri sultanovoj vojnoj akademiji, odakle se vratio u
Ulcinj oficirskim inom.
Poto je Jahja-paa 1718. godine teko ranjen u borbi sa Mleanima, nije bio u stanju da vri kajmekamsku
dunost kako treba. Zato je u njegovo ime, praktino, kajmekam Ulcinja bio jo od 1718. godine Mehmet-beg.

266

Na elo Ulcinjana, kad god bi skadarski vezir zvao Jahja-pau, odazvao bi mu se Mehmet-beg. Sa jednog ratita u Rusiji kau da se vratio ranjen, ali i sa inom bimbae i odlikovanjima za hrabrost.
Poslije smrti oca, negdje oko 1728, odmah poto je izgraena Paina damija, on se imenuje i zvanino od
sultana za kajmekama Ulcinja. Naredne, ili 1730, kad je zajedno sa svojim bratom Arslan-begom poao u Istambul
da se pokloni sultanu, za posebne zasluge dodjelena mu je titula pae, a imenovan je i na poloaj skadarskog vezira.
Kao skadarski vezir, na poziv sultana, ljeteo je sa vojskom sa kontinenta na kontinent, tako da vei dio svoje
vladavine proveo je na ratitu i, u njegovo ime, Skadarskim paalukom vladali su drugi. I kad se 1737. vratio na
odak, sultan mu odmah nareuje da poe sa vojskon na ulcinjske pirate, jer su mu Mleani i velike sile vremena
pripretili da e oni intervenisati svojim vojnim snagama da spale Ulcinj i da istrijebe pirate, od kojih je plovidba na
Jadranskom moru praktino postala nemogua. Tako je poao na Valdanos, gdje je bila usidrena flota tih gusarapirata, i napao ih sa kopna iznenada, dok je njegov brat Arslan-beg, sa mora, zatvorio izlaz iz Valdanosa. O ovoj bitci
ima dosta podataka po arhivama. Kau da je bila krvava. Spaljeni su skoro svi brodovi pirata i stotinama njih pobijeni, drugi su uhvaeni ivi, objeeni ili baeni po tamnicama od Ulcinja do Istanbula i anakalaje.
U toj bitci poginuo je i vezir Mehmet-beg.
Ostavio je iza sebe nekoliko kerki i nijednog sina. Zato mu se i trag zatro, ali ga oivio njegov rodjak preko
romana FANOLA, objavljen po prvi put na stranicama knjievnog asopisa JETA E RE Br. 3-4, Pritina 1958, i kao
zasebna knjiga - u enevi 2000.

267

KAJMEKAM ARSLAN-PAA III

Arslan-beg je drugi sin ulcinjskog kajmekama Jahja-pae I Resulbegovia. Rodio se u Ulcinju iste godine kad
mu je umro djed, kapudan-paa Arslan-beg I - 1698. Poto je zavrio mejtep u rodnom mjestu, nastavio je kolovanje
u Istanbulu, pri Vojnoj akademiji, i vratio se u Ulcinj inom jusbae (kapetana).
Sve do tragine smrti svoga oca, bio je dizdar tvrave, dok je njegov stariji brat, Mehmet-beg, sa inom bimbae zamjenjivao oca na dunost kajmekama, a poslije njegove smrti, jedno kratko vrijeme, bio je i kajmekam. Kad
je sultan imenovao Mehmet-bega paom i na poloaj skadarskog vezira, Arslan-beg je imenovan na dunost kajmekama Ulcinja, pa je poslije toga unapreen i u in bimbae.
I kao dizdar, uz svoga oca i brata, on je uestvovao u mnogim ratovima Turske Imperije, posebno u lokalnim
borbama Ulcinja na moru i na kopnu. Kao amanet od oca imao je taktiku borbu protiv gusara-pirata. Iskoristiti ih u
maksimum za ciljeve imperije i lokalne vlasti, a drati ih vrsto u svoje ruke i, postepeno, likvidirati ih.
Godine 1737, zajedno sa svojim bratom vezirom Mehmed-paom, on je frontalno napao gusare-pirate u Valdanosu, a sa namjerom da ih definitivno istrijebi. U toku borbi sa njima ubijen mu je pomenuti brat. I pored krvavog
obrauna sa njima, ni piraterija, kamoli i gusarenje, nije prekinuto. Pojedini Arabljani, pa i Turci, a i pokoji na Crnogorac, nastavio je i gusarenje i pirateriju.
Poto je sultana izvijestio da je istrijebio pirate Ulcinja, za to mu je neke poslao i u Istanbul svezanih ruku,
Arslan-beg je dekorisan medaljom fidai osman i proglaen za pau. Tom prilikom je zgrnuo i dobro bogatstvo, pa je
kupio prostrana polja u Bregvi, koja su mu obraivali kmetovi, raja, pa i Arbanasi, koji su poeli porodino da silaze
sa njihovih posnih gora. Jo 1724, jedna grupa Arbanasa katolike vjere, iz Mirdite, nastanjuje se u Krajini i formiraju svoje selo Arbne. Jedan dio ovih Arbanasa e se poslije nekoliko godina iseliti i poi u Zadar hrvatske Dalmacije.
Kao i njegov otac, i Arslan-paa se zauzeo gradnjom i ekonomskim razvojem grada i okoline. Za vrijeme njegove vladavine otvoren je karavanski, makadamski drum, od Ulcinja do Skadra, pa je izgraen i most na Bojani,
ime je olakan saobraaj izmeu ova dva grada, potstaknut promet robe i cirkulacija ljudi. Tako je dat impuls i trgovini, pa i pomorskom saobraaju. Mnogi su Skadrani iznosili svoju robu ne samo na ulcinjsko trite, ve i na prekomorska, zahvaljujui ulcinjskoj luci i ulcinjskim trgovakim brodovima. Preko Ulcinja i brodovima Ulcinjana Skadrani su realizirali i svoja putovanja po svijetu, posebno za Istanbul, Aleksandriju i Meku, kamo su svake godine
desetinama njih ili na hadiluk. U Ulcinjskoj luci je i skadarski vezir drao svoju jahtu, kojom su upravljali mornari
Ulcinja. Tu su sada graeni i brodovi velike tonae, pa su njima Ulcinjani plovili i preko okeana.
Godine 1728, pod nadzorom kajmekama Mehmet-bega i njegovog brata Arslan-bega, izgraena je u Ulcinju
Glavna Damija, nazvana Damija na Mezah, a uz nju i medresa, prva srednja kola u ovom gradu od kad se
pamti. Ma da je bila vjerska kola, sigurno je doprinjela i kulturnom razvoju graana.
Pod njegovom vladavinom izgraena je nova mahala, zvana Potok, koja je vezivala Pristan sa glavnim trgom
i Glavnom Damijom. Tu je Arslan-paa izgradio novu kuu za svog sina. Nedaljeko od nje izgraena je i esma
zvana Hadi Dauta, sa nastrenicom, koritom za pojenje stoke i kamenom kadom za pranje robe.
Arslan-beg je 1730. godine bio na poklonjenje sultanu Ahmetu. Postoji jedna pria da je tom prilikom vidio
svojim oima kad je sultan javno pogubio sred Istanbula Osman-pau Resulbegovia, njegovog velikog strica. Toboe Arsla-beg je uspio da uzme i sakrije glavu Osman-pae, koju je prenio u Ulcinj i tu, u turbe Resulbegovia, kriom
sahranio.
Arslan-paa je imao vie djece, muke i enske, ali se pamte samo njegova dva sina: Hasan-beg III i drugom
sinu jo nismo otkrili ime: Doda ga spominje 1762. godine kao dizdara grada Ulcinja.
Umro je relativno mlad i naslijedio ga na dunost kajmekama sin Hasan-beg III.

Prva polovina XVIII vijeka je poznata po feudalnoj anarsiji, arbitraritetu i borbi za vlast svojevoljnih
feudalaca Turske Imperije, koja je bila zauzeta cestim ratovima protiv Rusije, Austrije, Mletacke Republike, Persije
itd. U ovoj anarsiji su nastojali da izvucu svoju korist i snazni skadarski feudalci, pa i ulcinjske age, posebno
preduzimaci Skadarske carine.
U to vrijeme rasplamtila se borba skadarskih domacih feudalaca za vlast. Na jednoj strani je bila poznata
feudalna porodica Causoli, koju su podrzavali skadarski trgovci i malisori (planinci). Oni su se zvali Terzije. Na
drugoj strani je bila poznata feudalna porodica Begoli, koju su podrzavali veleposjednici. Ovi su se zvali Tabaci.
Poslije dugih trvenja i carkanja, pobjedise Tabaci i vlast uzese u svoje ruke veleposjednici na celo sa pasama iz
porodice Begoli, koji uspostavise apsolutnu vlast i tiraniju u Skadar, priznati i od samog sultana. Tada pase iz

268

porodice Causoli bili su prinudjeni da napuste Skadar. Oni predjose u grad Pec i otuda nastavise borbu protiv pasa iz
porodice Begoli.
13 velikih ulcinjskih aga, svi reizi (kapetani brodova) pirata, bili su uz Terzije. Kad pobjedise Tabaci oni
izjavise da ne priznaju njihovu vlast i suprotstavise se energicno pasama iz porodice Begoli. Oni prekinuse sve veze
sa Skadrom i fakticki blokirali su ga. Paralizirajuci mu trgovinu i snabdjevanje, Skadru je prijetila glad.
Ulcinjski su pirati od vremena privikli na svoju punu samostalnost i svojeglavost, na bezakonitost i anarhiju.
Oni nisu pitali za zakone, pravila i pricipe Turske Imerije. Dolaskom Resulbegovica na vlast u Ulcinju i zahtjevom
ovih da se postuju zakoni i naredbe sultana, oni nisu bili zadovoljni. U pocetku svoje vladavine Resulbegovici su ih
obuzdali zahvaljujuci Sulejman-pasi Malom, skadarskom sandzakbegu, s kojim su stupili u rodbinske odnose, a koga
su ovi pirati postovali i slusali, jer je bio od njihove ruke. Sem toga i sami su Resulbegovici bili tolerantni u to
vrijeme, a Morejski ratovi su im posli za ruku da se manje-vise istovete sa tim piratima. Smrcu Sulejman-pase i
okoncavanjem Morejskih ratova, posebno smrcu mudrog kajmekama Arslan-bega I i Jahja-pase, koji su bili i
takticni, promjenila se situacija. Kajmekam Arslan-beg II, vaspitan u Istanbol u vojnom duhu, usto i mlad, nije imao
ni sposobnosti niti taktiku svojih prethodnika, ni oca Jahja-pase, kamoli i svog djede Arslan-bega I. On je znao samo
da naredjuje i da vidi samo izvrsavanje tih naredbi od potcinjenih. U neizbeznom sudaru sa piratima on se pokazao
jako strog, u cemu ga podrzavao i brat, vezir Mehmet-pasa. Poslije boja u Valdanosu i spaljivanja flote prirata,
poslije toliko ubijenih i objesenih pirata, odnosi izmedju ovih i turskih vlasti, koje su pretstavljale Resulbegovici,
zategose se do krajnosti.
Posebno se ovi odnosi zategose kad osioni pirati izjavise nepokornost prema skadarskom veziru i samom
sultanu, blokitajuci uz to i Skadar, a ocekujuci svoje saveznike, feudalce Causoli, da krenu sa vojskom iz Peci na
Skadar.
U medjuvremenu tiranija Tabaka i Mahmud-pase Begolia dozlogrdi Skadranima, sto iskoristise Terzije i ubiju
Mahmut-pasu. Tada izadje iz Peci Sulejman-pasa Causoli i krenu svojim trupama prema Skadru, a 13 ulcinjski aga
ucinise napad na tvrdjavu Ulcinja da je zauzmu i, tom prilikom, izmedju ostalih, ubise dizdara grada i njegovog
sinovca.
Kajmekam Arslan-beg, koji je u medjuvremenu od sultana proglasen za pasu, suprotstavi se pobunjenim
piratima, koji su bili prinudjeni da pobjegnu iz tvrdjave, da bi spasili svoje glave. Oni se okupise van tvrdjave i
ponovo jurnuse da je osvoje. Arslan-beg je odbranio tvrdjavu, ali nije imao dovoljo vojnika da izadje iz nje i da
razbije pirate. Zato hitno pozva u pomoc iz Hercegovine svog rodjaka Ibrahim-pasu, koji odmah krenu da kazni
krivce, da protjera iz Valdanosa africke pirate i da zabrani ulcinjskim agama-piratima da odrzavaju veze sa lukom
Venecije.
Cim saznase to, pirati okupise oko sebe sve svoje raspolozive snage za rat, pozvase u pomoc Sulejman-pasu
Causoli, koji se vec bio ustolicio u Skadar na duznost vezira, kao i africke pirate, Tripolitance, koji su se
blagovremeno usidrili svojim brodovima u Valdanos, pa tako docekase hercegovackog sandzakbega i potukose ga.
Tada kajmekam Arslan-pasa pozva u pomoc i pasu Valone, koji i od sultana dobi naredjenje da podje sa
vojskom na Ulcinj da ga deblokira i kazni pobunjenike. Misljeci da ce od ove ekspedicije usicariti mnogo bez kakve
stete, pasa krenu iz Valone i udje u ulcinjsku luku kao da je stigao na svadbi. Ali, kad ga ulcinjski pirat osuse kisom
metaka iz svih oruzja, ne opalivsi ni jedan jedini metak sa svoje strane, dize jedra i vrati se oklen je bio dosao.
U medjuvremenu sultan je priznao Sulejman-pau auoli-a za vezira Skadra i naredio mu da smiri situaciju u
Ulcinju i da se sporazume sa piratima.
Sulejman-paa pozva na dogovor sve age-pirate i naredi im da se odreknu piraterie, garantirajui da e im
omoguiti da se njihovim brodovima bave prenosom robe i trgovinom, tako da e imati od ega da ive i bez
piraterije.
Od tada, da bi izali na more svojim brodovima, Ulcinjani su bili prinueni da se prethodno snabdu
specijalnom dozvolom za plovenje. Za to su vlastima trebali da daju garanciju da se nee baviti piraterijom.
Ipak su se nastavila tradicionalna arkanja, napadi i pljakanja, dvoboji, ubistva, to je smetalo normalnom
ekonomskom razvoju i ivotu. Ometala se i plovidba i trgovina. Ulcinj je kroz vjekove imao jednu otvorenun ranu,
koja je krvarila iz godine u godinu: nesporazumi sa primorskim gradovima Jadrana, posebno sa Peratanima,
zavravali su dvobojima i ubistvima izmeu ulcinjskih mornara i onih Perasta, koji su bili graani Mletake
Republike i posebno tieni od nje. Poslije ubistava sljedila je krvna osveta i tako je brodski saobraaj obeju strana
bio jako ogranien, to je snano pogaalo ekonomiju stanovnitva.
Godine 1748., ulcinjske age protestiraju kod pae Tripolia, kome kau da e prekinuti dotadanje dobre
odnose sa njim i da e napadati njegove brodove, ako ne pusti iz zatvora Matiju Bor-a i dva njegova druga,
ugrabljeni na Bojani, koja je pod njihovim okriljem.
Ovako, kad je 1752. godine jedan ulcinjski pirata ubio na moru jednog Engleza, vezir Tripolia ga osudi na
smrt. Tada se ulcinjski pirati okupie sa svih strana i odluie da napadnu vojne snage vezira Tripolitanije. U samom

269

trenutku ekzekutiranja njihovog kolege, oni ubie sekretara vezira, dok je ovaj itao presudu, i napadoe sve ostale
slubenike i vojnike da oslobode svog kolegu. Zatim pooe i protiv samog vezira, koji bi prinuen da se zatvori u
tvravi, odakle pozva narod u pomo. Tripolitanci mu se odazvae i slomie pobunu pirata Ulcinja.
Tri glavna reiza, ulcinjskih aga, koji su ih predvodili u toj pobuni, bili su Meto Beria, Hadi Husein Gero i
Sulejman Husaka. Uhvaeni ivi, svima su otsjekli glave u Tripolis. Mnogi drugi pirati, uhapeni od naroda
Tripolisa, ispraeni su na suenje u Istanbul.
Godine 1757. na elo Skadarskog paaluka izbijaju Buatlii, muslimanizirani Crnogrci, koji su se od
vremena borili za to.
Vladajua porodica Ulcinja, Resulbegovii, od vremena su bili uspostavili veze sa Buatliima. Davali su im
za nevjeste svoje kerke i uzimali njihove kerke za svoje sinove. Tako je i Arslan-paa, kajmekam Ulcinja, oenio
svoga sina Hasana sa kerkom Mehmet-pae Buatlia. U Meuvremenu Arslan-paa je umro i na poloaj
kajmekama naslijedio ga sin - binbaa Hasan-beg.

Upravo onih dana kad se sluzbeno ustolicio njegov tast na polozaj skadarskog vezira, Hasan-beg je uhvatio
zloglasnog reiza ulcinjskih pirata Hajdar Pirej, koji se maskirao pod zastavom Tripolitanije. Mehmet-pasa odmah
stize u Ulcinj i na njegove oci Hasan-beg javno spali piratski brod od 34 vesla i cekao dozvolu sultana da reiza ili
objesi, ili isprati sultanu u Istanbul. U medjuvremenu ljudi piratskog reziza ugrabe mu sina i ucjenise ga: ili da im
pusti reiza, ili ce mu ubiti sina.
Mehmet-pasa Busatlija se zivo angazovali za likvidiranje piraterije i smirivanje situacije u Ulcinju i citavom
pasaluku, ne samo zato sto su se samo tim putem mogli odrzati na vlast, vec i zato sto su u ulcinjskoj floti imali i
svoje brodove.
Ludovik Andrea Fontana, mletacki konsul u Dracu, u njegovom rapostu od 11. februara 1769., govoreci za
skadarskog vlastodrsca i jedan veliki brod, koji su Ulcinjani gradili za racun Busatlije, dodaje da je ovaj
zainteresiran i u drugim brodovima razlih vrsta Ulcinjana.
Ali njegova kcerka, supruga kajmekama Hasan-bega, stupi u kontakt sa ljudima uhapsenog reiza i, u znak
zahvalnosti sto mu pustise sina, bez znanja svog muza pusti iz zatvora njihovog reiza. Tada Hasan-beg vrati
Mehmet-pasi kcerku kao nedostojnu njega, a sultan mu zato dade za zenu svoju sestru Sultanu i proizvede ga za
pasu. Od tada poce hladjenje odnosa izmedju ulcinjskog kajmekama Hasan-pase i skadarskog vezira Mehmet-pase,
pa i neprijateljstva, koja hronicari pripisuju sultanovoj sestri.
Mehmet-pasa Busalija, cim je uzeo vlast u svoje ruke, stupio je u kontakt sa vlastima gradova Crnogorskog
primorja i poceo sa njima pregovore za rijesenje svih do tada nerijesenih problema, koji su sputavali ekonomske veze
i mirne susjedske odnose. Poslije ovih pregovora, Mehmet-pasa izdaje zapovijest, koja je procitana sred Ulcinja u
januaru 1762. godine, a gdje se izmedju ostalog kaze: na obali Bara, Valdanosa i Shn Gjina Medua (Sv. Jovana
od Medua), kao i u Uscu Bojane, niko ne smije da uznemirava gradjane Venecije, jer ce to platiti svojom glavom
Anton Duoda, zamjenik mletackog konzula u Skadar, porijeklom albanski katolik,isticuci neprekidnu borbu
ovog Busatlije protiv pirata i strah koji su ovi imali od njega, iste godine (1762), pismom od 30. jula, pise da je
ulcinjski kapetan broda Alija Buljuk, vracajuci se iz Trsta sa jednom tartanom Mehmet-pase Busatlije, spasio iz ruku
Pastrojevica (crnogorski gradjani Mletacke Republike) jedan napolitanski brod, uhapsio krivce (koje je zatim predao
opstem providuru Dalmacije) a Napolitance oslobodio.
Sa druge strane ovaj A.Doda je jedan od najvecih protivnika ulcinjske flote Ulcinjana uopste, a ne samo
piratske. Da bi se dodvorio mletackim vlastima i osigurao svoj polozaj, pa i da bi se unaprijedio na polozaj konsula,
on je spijunirao i proganjao Ulcinjane i kad su bili zrtve mletackih gradjana, upotrebljavajuci mito kod turskih vlasti
u Skadar. Ovako je postigao da se mnogi Ulcinjani ubiju, uhapse, da im se izgore kuce, da se primoraju da njihove
brodove prodaju Mlecanima da bi se pustili iz zatvora, ili da ih izgube u zasjedama, koje im je spremala vojna flota
Mletacke Republike, kod koje ih je spijunirao. Najzad on je postigao i to da su neke pase Skadra, posebno one iz
porodice Causoli, zatraze garancije od uilcinjskih aga kao uslov da im se dozvoli da sa njihovim brodovima izlaze na
more, ili da projektiraju paljenje njihovih brodova pod izlikom da toboze ugrozavaju mirne odnose Visoke Porte sa
vladama Evrope.
U medjuvremenu Ulcinjani su se borili ne samo za slobodan izlaz na more, vec i za slobodan ulaz u luke
Mletacke Republike, posebno Venecije. Zato su se oni obratili svom veziru Mehmet-pasi, a ovaj, videci u tome i
svoje interese, ucinio je sve za realizaciju potraznje Ulcinjana, pa se obraca na prijateljski nacin mletackim vlastima,
a na sluzbeni nacin Visokoj Porti, da se skinu ogranicenja za ulcinjsku flotu u lukama Mletacke Republike, posebno
u samoj luci Venecije.

270

Prvi i najveci protivnik toga bio je pomenuti Anton Duoda. U svom pismu od 09.I.1766. godine, izrazavajuci
svoje misljenje u vezi probljema otvaranja luke Venecije za ulcinjsku flotu, on je pisao: Ako se ostvari to, bice
razorno za skelu Draa i Skadra. Ovo nije obeshrabrilo Ulcinjane. Oni su nastavili svoja nastojanja da, preko
Skadarskog vezira, osiguraju dozvolu da slobodno ulaze u luku Venecije.
Kad je 14. jula 1775. umro vezir Mehmet-pasa Busatlija, Porta imenuje na njegov polozaj Mehmet-pasu
Custendila i ovlasti Ahmet Kurt-pasu, sandzakbega Berata (grad u Juznoj Albaniji), da udje u Dra sa vojskom.
Ovaj stav Porte nije bio u interesu Busatlija i ajana Skadarskog pasaluka, pa ni onih Ulcinja. Isto tako nije bio ni u
interesu trgovaca, zanatlija i pomoraca. Zato feudalne glavesine resise da se ne pokore novom veziru i Ahmet-pasi da
ne dozvole ulazak u Dra. Tako je u Skadar uzeo vlast u svoje ruke Mahmut-pasa Busatlija, sin Mehmet-pase.
Tada Ahmet-pasa zabrani ulcinjskim brodovima da tovare zitarice na skelama Muzeceje. Za osvetu, Mahmutpasa udari prijeko i poprijeko njegovom sandzakatu i izbi sa svojom vojskom u Kori, grad Jugo-istocne Albanije,
sada na samoj granici sa Grckom.
BUATLIJA, Mahmut (?-1796),- vezir Skadarskog pasaluka.
U ljeto 1787. godine poe rusko-turski rat. Glavni dio turske vojske dobi naredjenje da krene na Frontu
Dunava. Snage Rumelije, na celo sa valijom Abdi-pasom, krenuse u pravcu Beograda da bi se isprecile snagama
Austrijanaca i Srba. Sa njima krenu u rat i kajmekam Ulcinja Hasan-pasa, na celo snaga koje mu se od sultana
stavise na raspolozenje, sve iz Skadarskog pasaluka. Sa sobom Hasan-pasa vodi i svog najstarijeg sina, koji ga od
1780. godine cesto smjenjivao na duznost kajmekama.*) (Myteselimi i Ulcinit, n vitet 1780, ishte nip i Kara
Mahmut-pash Bushatliut (NACI, Stavri N.: PASHALLEKU I SHKODRS.fq. 161-162.)
Njihovo udaljenje ucini mogucim Kara Mahmutu da ostvari odluke Ilirske Konfederacije u Podgorici. Tako
on poce svoje pripreme i ratne operacije.
im to sazna sultan, posla protiv njega Mahmut-pasu Ajdosa, kome Karamahmut, jednim dijelom svojih
snaga, odmah izade u susret i zaustavi ih na obali Drima. Sultan naredi i bosanskom valiji da krene sa vojskom na
Kara Mahmuta. Ovome Kara Mahmut presjece put i prilaz Skadru crnogorskim i malisorskim snagama i tako ga
sprijeci da ga ne napadne sa sjevera,
Ali, im se Kara Mahmut udali iz Skadra, njegovi protivnici, feudalci, u sporazumu sa turskim pasama, digose
se na ustanak i osvojise 5. avgusta 1787. Bar, 22. avgusta 1787. Ulcinj, a 26. avgusta 1787. i Skadar. Sutradan, 27.
avgusta 1787. godine usao je u Skadar triufalno stari neprijatelj Busatlija Abdula-pasa Causoli i smjesti se u dvorove
Sulejman-age Koplika, dok 28. avgusta 1787. godine, ulazi u Skadar triumfalno i Mehmet-pasa Causoli, Veliki, koji
se smijesta u dvorove Murteza-age Efendije. Ovome odmah dovedose iz Ulcinja na poklon svezanog 14-togodisnjeg
Mehmet-bega, unuk Hasan-pase Resulbegovica i skadarskog vezira Kara Mahmut-pase Busatlije. Mehmet-pasa
Causoli ga odmah otprati u Istanbul kod Sultana.
Krajem oktobra 1787. vrati se sa Beogradskog ratista Hasan-pasa i uze u svoje ruke vlast u Ulcinju. Tada se
mnogi ustanici otcijepise od Kara Mahmuta, koji se bjese utaborio u tvrdjavi Skadra i cekao milost od..

271

KAJMEKAM HASAN-PAA III

Hasan-beg je sin kajmekama Arslan-pae III Resulbegovia. Rodio se u Ulcinju, negdje oko 1720. godine, gdje je
zavrio medresu, zatim je nastavio kolovanje u Istanbulu, pri Vojnoj akademiki sultana. Po zavretku kolovanja iao je sa
ratita na ratite, po Aziji i Africi, sve dok ga sultan nije opozvao i naredio mu da se vrati u Ulcinj i zauzme poloaj
kajmekama grada, poto mu je otac umro. Tom prilikom mu sultan daje im binbae i izdano ga nagradio za njegove
znaajne vojne zasluge.
Hasan beg je od vremena bio oenjen kerkom Mehmet-pae Buatlije. Ustvari kako se to inilo u to vrijeme oenio ga otac. Mogue da je i ova veza uticala na njega da je za vrijeme borbe za vlast u Skadar drao stranu svog tasta.

Za njegovo ime je povezano izgradnja gradskog vodovoda sa javnim esmama. Vodu za ove esme kaptirali su na oko
3 km severozapadno od tvrave, kod mesta zvano Javor, na kome se i danas jasno vide ostaci turske konstrukcije.
Za vladavine Hasan-pae nastavlja se graenje varoi, irenje grada. Na Mazah,
centar varoi, jo 1728. godin e je izgraena damija, koja je nazvana Damija na
Mazah. Vie nje e Hasan-beg 1754. godine izgraditi Sahat Kulu, dok se Meteriz
skoro sav pokrio kuama. Tu je i Hasan-paa, u donjem Meterizu, izgradio novu kuu
sa prostranom bahom, svu zasaenu svakojakim vokama.
Kod sjeverne kapije trvrave gradi esmu, a za potrebe muslimana Meteriza,
gradi i tzv. Damiju Meteriza, na samom dnu tvrave i brda Meterize, kod sjevernog
ulaza u Stari grad, a na putu za Liman, u neposrednoj blizini svoje kue. Tako je ta
damija sluila ne samo Meterizanima, ve i onima koji su se ve bili nastaninili u
Liman, pa i Starograanima. Na to mjesto bio je manastir Sv. Arhanela, zadubina
ura II Stratimirovia Balia, koji je poruen jo u borbama Turaka za osvajanje
Ulcinja.
Sahat-kula, sargaena 1754. godine, pretstavlja vrlo lijep arhitektonski objekat. Pod vlast Hasan-bega Resulbegovia grad dobija pravi orijentalni izgled i
karakter. Minareta se izvijaju u svim mahalama, meuzini sa njih dozivaju ezan, po
esmama pred damijama ljudi uzimaju avdes, a po glavnoj ulici varoi, urlikom telala, obavjetavaju se graanima novosti dana, bujruldije sultana i zapovijesti kajmekama. Sada u ovom gradu islam determinira celokupni ivot.
im je stigao u Ulcinj major Hasan-beg se posebno zauzeo sa preostalim
piratima, gonei ih ne samo u vodama Ulcinja, ve i svugdje po Jadranu i
Sredozemlju, gdje god bi mu sinjalizirali da su se sklonili. I pored toga ni on nije uspio
da ih potpuno istrijebi. Mnogi su pirati nastavili svoj stari zanat, maskirajui se kao
ulcinjski trgovci i mornari na brodovima, koji su prenosili robu iz jedne luke u drugu.
Samo to sada nisu vie plaali deseti dio dobiti ni skadarskom veziru, niti ulcinjskom
kajmekamu, ma da su davali mito gore-dole da vlasti zatvore oi i, naroito, poto bi
koji od njih bio uhvaen, da ga puste iz zatvora.
Godine 1757. Hasan-beg zarobi zloglasnog piratskog reiza Hajredina Pirej zajedno sa njegovim brodom, galeota od
36 vesala. Tom prilikom stigao je odmah iz Skadra lino vezir Mehmet-paa Busatlija i Hasan-beg je na njegove oi spalio
piratski brod, dok je pirate bacio u zatvor i ekao nareenja sultana. U meuvremenu pirati mu ponude mito da ih pusti iz
zatvora. Hasan-beg ne pristade na to. Tada mu slobodni pirati otee maloletnog sina Jahja-bega i u zamjenu za njega potraie
mu slobodu svojih kolega. To jo vie razbijesnilo ovog kajmekama, koji je bio jako strog i striknog vojnikog duha i
vaspitanja, te se nije mirio da mu se ko suprotstavi i kri nareenja. Kau da je isti dan izveo uhapenog pirata sred pijace,
stavio mu omu oko vrata i naredio da ga objese, ako mu u roku od 24 sata ne vrate sina. Poto su mu vratili sina, i on je vratio
pirata - u zatvor. Nakon nedjelju dana pirat je uspio da pobjegne iz zatvora zahvaljujui majci kidnapiranog sina, koja se
smilovala na njega u znak zahvalnosti to su mu vratili sina. Tada je Hasan-beg, iako je ona bila ker Mehmet-pae Buatlije,
skadarskog vezira, vratio tu enu njenim roditeljima kao nedostojnu njega.
U ovoj legendi o Hasan-begu i njegovoj supruzi mogue je da imamo i kakvu kontaminaciju sa poznatim eposom nae
narodne epike HASANAGINICA. injenica je da je on ostavio tu enu, a sultan, kad u to, pozva ga u Istanbul u svom dvoru
i dade mu za enu svoju sestru Sultanu, pa ga proglasi i za pau.

272

Ova e ga ena uvui u svai sa skadarskim vezirom Mehmet-paom Buatlijom, sa kojim je u stvari on i sam zapoeo
neprijateljstvo od dana kad mu je vratio kerku. Nova Hasan-beginica manifestirae ljubomoru na razvedenu Buatlijku
(izgleda da je ona bila ljepa), pa e intrigirati i protiv svih Buatlija, posebno protiv njenog oca, vezira skadarskog.
U jednom dokumentu od 16. oktobra 1762. godine pie : Stanovnici Skadra protjerali su kajmekama Omer Pae i
mjesto je ostalo bez upravljaa. Mehmet Paa (Vezir u Skadru,- KB), posred sestre sultana, sabotira se od Hasan Age
Ulcinja.1)
Hasan-aga Ulcinjski je na Hasan-paa.
Ovo nam se potvruje i od jednog pisma A.Duode, kojim ovaj stavlja na znanje Senat u Mljetke: Mehmet Paa
boji se mnogo od Visoke Porte zbog preduzetih mera Hasan Age, brata dizdara Ulcinja, a preko Sultane, sestre
turskog sultana...2).
Uskoro, poto mu je rodila sina Jusufa, Sultana je umra. Poslije njene smrti odmosi izmeu Skadarskog vezira i Hasanpae su se normalizirali. Tada je Hasan-paa dao za nevjestu svoju najmlau sestru jednom Buatliji, a kerku Mahmut-pae
Buatlije, koji je najstariji sin vezira Mehmet-pae, uzeo za svog bliskog roaka, Zejnela, iji je otac poginuo na duost dizdara
grada Ulcinja, ubijen od pirata.

Sahat kula
Za vrijeme vladanja Ulcinjem ovog Resulbegovica zanatlije i trgovci Skadra su se odjelili u dva tarafa: jedni
su se zvali taraf Tabaka, dok su se drugi zvali taraf Terzija. Meu njima je bilo snanih trvenja, pa i borbi.
Jedna od naj snanijih feudalnih odak-porodica Skadra bila je potodica Begolovia, koji su se oslanjali na
Tabake i ciljali da uzmu vlast u grad i paaluk u svoje ruke.
Najjai protivnici Begolovia bili su oni iz feudalne odak-porodice auoli, koji su se oslanjali na taraf
Terzija.

273

Svojom teroristikom politikom, Begolovii su izazvali nezadovoljstvo kod skadarskih trgovaca, ulcinjskih
aga i kod malisora, koji su uz to bili i katolici. Tako pobjedie feudalci auoli, a Begolovii pobjegoe u Pe, gdje i
dan-danas ive njihovi potomci.
auoli nisu dugo bili na vlast, jer su se protiv njih digli Buatlije, isto tako feudalna odak-porodica Skadra,
porijeklom od muslimaniziranih crnogorskih Petrovia.
Godine 1757., Mehmet-paa Buatlija uzima vlast u Skadar, a sultan ga priznaje za vezira.
Age Ulcinja, koji su podravali feudalce ausoli, nisu priznali vlast Buatlija. Resulbegovii, naprotiv, zbog
svojih krvnih i rodbinskih veza, opredelili su se za Buatlije i pomogli su ih svestrano da dou na vlast.
Podran od svog tasta, vezira Mehmet-pae Buatlia, Hasan-beg Resulbegovi, tada binbaa i kajmekam
Ulcinja, okrenuo je oruje protiv pirata. On uhvati ivog zloglasnog piratskog reiza Hajredina Pirej i, kako rekosmo,
javno mu spali galiju, dok reiza sa druinom baci u tamnici, u oekivanju instrukcija od sultana.
Tada su Ulcinjani prekinuli sve odnose sa Skadrom i ovim njihovim stavom paralizirali trgovinu Skadra i
mnogo otetili njegovu ekonomiju. Ovime je Skadru pripretila glad.
Mehmet-paa Buatlija je tada poao na Ulcinj sa vojskom i spalio brodove ulcinjskih pirata. Tako je razbio
njihovu blokadu. Ovom pobjedon on je pridobio za sebe simpatiju zanatlija i trgovaca, pa i onih iz tarafa Terzija,
dotanjanih njegovih protivnika.
Poslije ovoga i Resulbegovii su se pomirili sa Buatlijama, pa su nastavili da im daju svoje keri za nevjeste.
Naravno da su i oni uzimali Buatljijke za svoje sinove.
Poto se pomirio sa Buatlijom, godine 1769, Hasan-paa dovodi iz Dubrovnika i Korule majstore brodograditelje da
skadarskom pai izgrade brigintinu.
Kako videsmo iz citiranog dokumenta, Hasan-paa je bio u poetku oenjen kerkom vezira Mehmet-pae Buatlia,
kojom je imao sina Jahja III, a koji se 1770. godiner spominje u istoriji Ulcinja kao dizdar grada. Podran od oca svoje majke
ovaj e Resulbegovi postati kapudan-paa, komandant nad ratnom flotom Ulcinja i itavog Skadarskoh paaluka.
Hasan-paa je umro negdje oko 1790. godine. Na poloaj kajmekama Ulcinja naslijedio ga drugi sin, Jusuf-beg IV, od
Sultane, kerke Sultana Turske.
_________________
1) NAI, Stavri N. : SHQIPERIA E VERIUT NE SHEK. XVIII (Letra t zvends konsujve venedikas t Shkodrs), tom II (17571802), Tirana 1975, str. 84.
2) HAXHIBRAHIMI, Maksut : cit.djelo, str. 145.

Na obali mora nalazi se Uvala Krue, koja se u XIX vijeku spominje imenom Val Krui, a pred uvalom i ostrvce,
kameni skolj, koji se isto tako spominje u XIX vijeku imenom Kamen Hasan Bega i Ada Krue. Po mikrotoponimu
Damija Krua zakljuujemo da je ovo selo imalo i svoju damiju, gdje kau da je bio imam mola Mehmet Mila.

274

LOZA KAJMEKAMA HASAN-PAE III

- Podloze kapudan-pae Jahja-bega III i Jusuf-pae VI ARSLAN-PAA III

_________________________________________________________
MEHMET (?)

TREI SIN

HASAN-PAA III
Sa kerkom vezira Buatljia + Sa kerkom turskog sultana

JAHJA-PAA III

JUSUF-PAA IV

HUSEIN

EMSIJA

___________________________
MEHMET-BEG (?)

ARSLAN V

MEHMET XIV

IBRAHIM III

ZEJNEL XY

_____________________________
SULEJMAN III

SULEJMAN-beg III

ABDURAHMAN III

DELJADIN I

SELIM I

BEIR-beg I

_____________________________________________________
HODO-beg I

Kerka + AHMET CEVDET-paa SARPER

ATILA SARPER

FETHIYE

275

JAHJA III

SIN

PODLOZA KAPUDAN-PAE JAHJA-BEGA III

- i Jusuf-pae VI -

HASAN-PAA III
Sa kerkom vezira Buatljia + Sa kerkom turskog sultana

JAHJA-PAA III

JUSUF-PAA IV

_____________________________
MEHMET-BEG (?)

ARSLAN V

MEHMET XIV

IBRAHIM III

______________________________
SULEJMAN III

ABDURAHMAN III

______________________________
BEIR-BEG I

HODO-BEG I

JAHJA IV

____________________________
HAKIJA III

OUET I

SULEJMAN V

276

DELJADIN I

SELIM I

KAPUDAN-PAA JAHJA-BEG III

Jahja-beg III, zvani Jaho-beg, prvi je sin kajmekama Hasan-pae III, roen u braku ovoga sa kerkom
skadarskog vezira Mehmet-pae Butalia. Roen je u Ulcinju 1746, odmah poslije pogibije mladog Jahja-bega II,
koga su ubili pirati kad je imao 5 godina.
Kad je imao oko 11 godina, Jahja-bega su ugrabili pirati Ulcinja i pripretili njegovom ocu da e ga ubiti, ako
im ne pusti iz zatvora zloglasnog pirata, reiza Hajdara Pirej, i sve ostale pirate, koje se Hasan-beg spremao da ih
objesi, ili svezane poalje sultanu u Istanbul.
Dok mu je otac ustrajao na odluci da objesi sve uhapene pirate, njegova majka, kerka skadarskog vezira
Mehmet-pae Buatlia, tajno stupa u vezu sa piratima i obeava im slobodu, ako joj vrate sina jedinca. Tako se
mladi Jahja-beg oslobodi piratskog zarobljenitva, ali mu otac, kajmekam Ulcinja, binbaa Hasan-beg, vrati majku
njenom ocu, kao nedostojnu njega. I dok mu se otac nikada vie ne pormiri sa majkom, mladi Jahja-beg je esto iao
u Skadar na vienje sa majkom i uivao posebnu naklonost njenog oca, vezira skadarskog, Mehmet-pae Buatlia.
Srednju kolu, medresu, Jahja-beg je svrio u Ulcinju, a vie studije nastavio pri Vojnoj akademiji sultana u
Istanbulu. Po svrenoj akademiji, inom jusbae na poziv oca hitno se vraa u Ulcinj, na upranjeno mjesto
dizdara grada.
Hasan-paa ga odmah oenio Ulcinjankom, a ena mu, poslije 9 mjeseci rodi sina, nasljednika, koga je ne
samo po porodinoj tradiciji, ve i po imenu svog djede po majci, skadarskog vezira Mehmet-pae Buatlia, nazvao
Mehmet.
U borbama skadarskog veziza Mehmet-pae Buatlia, jusbaa Jahja-beg je u njegovom linom obezbeenju,
gardi, pa se i hrabrocu istie, te ga na predlog vezira, sultan unapreuje u in binbae.
U to vrijeme Rusija je izvela u Sredozemno more jedan dio svoje crnomorske flote. Tada skadarski vezir
Mehmet-paa Buatli nareuje da se u Ulcinj hitno izgrade 10 novih ratnih brodova i komandu nad njima predaje
binbai - Jahja-begu1), koga sultan, opet preporukom vezira Mehmet-pae Busatlia, proizvodi u kapudan-pau.
Ovim brodovima on je nadzirao jadransku obalu od Draa do Bara, branei je od ruske flote, koja je krstarila
Sredozemnim i Jadranskim morem i svaki as se oekivalo da iskrca vojku i napadne crnogorsku morsku obalu, tada
u ruke turskih okupatora.
Kad je jednom prilikom kapudan-paa Jahja-beg Resulbegovi uao sa jednim delom svoje flote (svega tri
broda) u luku Avarina, Grci i Englezi su ga opkolili. Tada je on digao bijelu zastavu, u znak da se predaje. Grci i
Englezi su pohitali na njegove brodove da pljakaju. Jahja-paa je priekao dok se dosta njih popelo na njegov brod,
zatim je svojom rukom zapalio barutanu broda i tako je bacio u vazduh sva tri broda svoje eskadrile, sebe i svoje
vojnike, ali i Grke i Engleze. Ulcinjani su mu spjevali pjesmu.
Jahja-paa je izgradio kuu u Meraji, periferijski kvart ulcinjske varoi, na putu za Bar i Skadar. Imao je linu
luksuznu jahtu, kojoj je za kapetana postavio svog zeta Tulia i drao je u zalivu Valdanosa, ili u uu Bojane. Sa
njom je esto etao, vodei sa sobom i enu i djecu, od Bara do Valone, pa i do Dubrovnika i italijanske obale.
Jo za ivota izgradio je drugo turbe Resulbegovia, gdje je po njegovom amanetu trebalo da ga sahrane, ali,
kako rekosmo, svoj ivot je svrio u vatri spaljenog broda. U to turbe su sahranjeni njegovi potomci sve do 1969.
godine, kada je turbe srueno, prilikom izgradnje puta.
Kapudan-paa Jahja-beg ostavio iza sebe pomenutog sina i nekoliko kerki.
Sin Mehmet-beg BR.?, koji je dosta prepatio kao unuk Mehmet-pae Buatlia, naslijedio je oev pomorski
zanat, ali ne i vojni poziv. On je imao svoj brod, zvao se Arslanija, 12 tona nosivosti, sa 4 mornara, kojim je lino
upravljao.

_________________
1) NACI, St.N.: PASHALLKU I SHKODRS..., str. 161-162.

277

KAJMEKAM JUSUF-PAA IV
Jusuf-beg je drugi sin ulcinjskog kajmekama Hasan-pae III Resulbegovia i Sultane, kerke turskoh sultana.
Roen je u Ulcinju negdje sredinom XVIII vijeka, oko 1758. Odrastao je u dvoru sultana i vaspitao se sa njegovim
sinovima. Po zavrenoj Vojnoj akademiji jurio je sa bojita na bojite, vitlajui sablju, kojom je pobrao toliko
medalja i ordena da su mu prekrivena od njih sva prsa. Kad su ga jednom prilikom pitali ta e mu tolike medalje,
odgovorio im je: Slue mi umjesto pancira! I stvarno, vie kursuma su te medalje doekale na njegova prsa i tako
ga spasile sigurne smrti.
Sa inom jusbae sultan ga vraa u Ulcinj, gdje je vladao uz oca kao kajmekam grada, zamjenjujui ga na toj
dunosti kad god je ovaj izostajao. Zamjenjivao je i svog starijeg brata Jahja-bega na dunost dizdara. Upravo na
ovoj dunosti se i spominje u neka dokumenta. Zatim ga sultan unapreuje iz ina u in, dok ga jednog dana proglasi
i za pau. A poto mu je umro otac,Sultan ga imenuje na poloaj kajmekama, poto je njegov stariji brat, kome je po
primogenituri pripadao taj poloaj, nastradao u bitci kod Avarina.
Iz Ulcinja on je sluio sultanu na svim frontovima XIX vijeka, kuda ga zvao, a na elo njegovih Ulcinjana,
istiui se hrabrou, umjenou i vjernou, za to mu je sultan, kako rekosmo, pokrio grudi svakojakim ordenima i
medaljama. Uzeo je uee, pored svog oca, i u rusko-turskom ratu od 1787. godine.
Jo za vladavine Ulcinjem njegovog oca, izmeu Resulbegovia i poznate muslimanizirane crnogorske porodice Buatljia, vezirska vladajua porodica Skadra, uspostavljene su najzad dobre prijateljske veze. Smru sultanove sestre, koja nije trpjela Busatljie, prestala su sva preanja trvenja. Jusuf-paa e dati Buatlijama i jednu svoju
sestru za nevjestu. Od tada Resulbegovii se poinju spominjati uz slavnog Karamahmut-pau Buatljia (17491796), vezira skadarskog paaluka.
Kada je Karamahnut-paa pozvan od sultana da krene sa vojskom prema Beogradu, protiv Austrijanaca, koji
su ga sa svoje strane pozvali da digne na ustanak Albaniju, jer e ga priznati za njenog kralja, ovaj je poslao na elo
voske prema Beogradu kajmekama Ulcinja Hasan-pau, a sam se pripremao za ustanak. Tada mu begovska porodica
auoli izvri prevrat u Skadar i Ulcinj, gdje uhapsie 14-godinjeg Mehmet-bega Resulbegovica, kajmekamovog
unuka, sina Jahja-pae, unuka sestre Karamahmut-pae Buatljia.
Karamahmut-paa se zatvori u tvravu Skadra i potrai od sultana da mu oprosti. U meuvremenu se iz
Beograda vraa sa vojskom triumfalno Hasan-paa Resulbegovi, koji ponovo uspostavi vlast Buatlia u paaluk, a i
Karamahmut-pai sultan oprosti i vrati ga na poloaj skadarskog vezira.
Resulbegovii su pratili na elu Ulcinjana u svim njegovim pohodima Karamahmut-pau, pa i njegove
nasljednike. I poslije pada Turske imperije i proglaenja nezavisnosti Crne Gore i Albanije, Resulbegovii su nastavili svoje tradicionalne rodbinske veze sa Buatljiima Skadra, dajui im svoje keri i uzimajui njihove keri za
nevjeste.
Jusuf-paa je umro u dubokoj starosti, negdje oko 1850. godine.
Iza sebe je ostavio tri sina: crnogorskog vojvodu Arslan-bega V, majora crnogorske vojske Mehmet-bega XIV
i kapetana linog broda Ibrahim-bega III. Imao je i nekoliko keri, od kojih je jednu udao u Skadar za Isuf Sokolia
(oko 1820-1880), kajmekam Mirdite (Albanija) i brat slavnog Hodo-pae, predsjednik komiteta Skadarske lige (otsjek Prizrenske lige).
Na poloaj kajmekama Ulcinja, jo za ivota, nasljijedio ga drugi sin, bimbaa Mehmet-beg XIV.

278

279

KAPETAN HODO-BEG I
Hodo-beg je sin kapetana linog broda Sulejman-bega III Resulbegovia. Roen je u Ulcinju, sredinom XIX
vijeka. Vaspitao se na palubi broda svoga oca, pa ga esto i zamjenjivao na kormilo. Tako se od malena istakao kao
hrabar i sposoban pomorac, pa se i proslavio, te se kao takav spominje sa potovanjem i u knjizi ISTORIJA POMORSTVA ULCINJA, BARA I BOKE Dinka Franetovica-Bure. Poto se njegov otac povukao sa mora, dunost kapetana broda ustupio je svom sinu, Hodo-begu.
U pocetku Hodo-beg je imao brod Bella Rosa, tip trabakula, a sa 32 tona nosivosti i 5 mornara, koji je
nasljijedio od oca. Zatim je kupio novi brod, koga je nazvao "Selimi deria", opet tip trabakule, a sa 35 tona nosivosti
i 6 mornara. Poslije je kupio brod Husreti od 19 tona nosivosti, pa brod Muradije od 350 tona nosivosti.
Preteno se bavio prenosom robe i putnika od Ulcinja do Istanbula, Aleksandrije i Tunisa, a i trgovinom. esto je posjeivao i luke italijanske obale, posebno one Jadranskog mora.
Poto je oeva kua postala tijesna, razdijelio se od brae i izgradio novu kuu, tu - u Meraji, pod Bijelom
Gorom, nedaljeko od oeve. Kupio je i buljuk maslina i tako, onome to je naslijedio od oca, pridodao je i svoju
zaradu.
Oenio se Rukijom, kerkom hadi Mehmed-bega uli, iz Ulcinja. Porodica uli je jedna od najstarijih, najpoznatijih i najplemenitijih turskih porodica ovih prostora, pa i itave Turske Imperije. Oni su se nastanili u Ulcinju
odmah poslije turske okupacije 1571. godine, pa i pored grevitih nastojanja Albanaca da ih albaniziraju, sauvali su
svoj turski jezik, pa i nacionalnu tursku svijest. Ja sam lino poznavao Tofika uli, knjievnik, i imao sa njim prisno
prijateljstvo, izmeu ostalog i polazei od ovog sroivanja. Kad sam mu preveo pjesmu Kralja Nikole TURIN,
ostao je zapanjen. Ne od Kralja Nikole, ve ni od jednog najobinijeg Crnogorca on nije oekivao toliko potovanje
za njegove Turke, dojueranje okupatore Crne Gore.
Kapetan Hodo-beg umro je u Ulcinju i sahranjen je u turbetu svog djede, kapudan-pae Jahja-bega III.
Ostavio je iza sebe ovu djecu: Hakija III, Fahrija (), ouet I, Sulejman VI i Bedrija ().
Kormilo broda predao je svom sinu Sulejmanu VI, koji e se isto tako proslaviti kao kapetan broda i, pod
crnogorskom zastavom, plovie na istim pomorskim linijama kojima je plovio i njegov otac.

280

281

282

KAJMEKAM MEHMET-BEG XIV

Mehmet-beg je drugi sin kajmekama Jusuf-pae IV
Resulbegovia. Rodio se u Ulcinju 1830. kolovao se u Istanbulu, na Vojnoj akademiji sultana. Iz akademije je izaao
inom jusbae, a na vojnom popritu je zasluio ne samo
mnoga odlikovanja od sultana, ve i in bimbae.
Ovim se inom vraa u Ulcinj, gdje nalazi svog oca
na muci.
Kako smo naglasili, Jusuf-paa je propagandirao toleranciju sa hrianima, pa je svom prvom sinu Arslan-begu,
kome se spremao da ustupi poloaj kajmekama Ulcinja, ostavio u amanet da i on propagandira toleranciju. Tom mu je
prilikom rekao: "Sine moj, i mi smo soj crnogorski!...Nai
pretci su iz Boke Kotorske, iz Perasta...Mi smo potomci grofa Miloa Burovia, koji je ostavio hriansku vjeru i konvertirao se u muslimana..."
im je ovo saznao Arslan-beg, zahvalio se ocu na
kaj-mekamsku dunost, bacio spalete bimbae turske vojske,
oti-ao na Cetinje, poljuvio ruku Vladike Petra II Petrovia
Nje-goa i vie nije silazio u Ulcinj, bar ne legalno.
Tako Jusuf-paa, umjesto da ustupi poloaj kajmekama najstarijem sinu, kako je zakon zahtjevao, ustupio ga drugom sinu, bimbai Mehmet-begu, kome se ne usudjuje da
ponovi reci koje je rekao prvom sinu, Arslan-begu, iz bojazni
da mu se i ovaj sin ne odmetne. On ga samo preporucuje da
bude dobar i sazaliv prema hriscanima uopste, a prema
pravoslavnim Crnogorcima posebno, jer i oni su bozje
stvorenje.
Od kad se vratio iz Istanbula, Mehmet-beg je zamjenjivao oca na tu dunost. A od 1860. godine on je i
zvanino priznat od sultana na toj dunosti, poto je ostarjeli Jusuf-paa bio nesposoban vie da je vri.
Iz mnogih razloga, na teritoriji Ulcinja, nikada nismo imali one vjerske kontradikcije izmeu hriana i muslimana, koje smo vidjeli u Hercegovini. Na ovom podruju meu njima nemamo ni velikih trvenja, kamoli sudare sa
orujem na bojnom polju, ponajmanje i kienje gradskih bedema posjeenim glavama svoje brae druge vjere. Resulbegovii sa jedne strane, a more i oksident sa druge strane, ublaavali su ovdje grubost orijenta, dok je svijest o
istom porijeklu obuzdavala vjersku netrpeljivost i mrnju, bijes i jednih i drugih. Izmeu ostalih Resulbegovia tome
je mnogo doprinio i Mehmet-beg Resulbegovi, koji je meu svim kajmekamima Ulcinja bio najtolerantniji prema
hrianima. To se vidi i iz injenice to se, upravo za vrijeme njegove vladavine Ulcinjem, po prvi put poslije turke
okupacije, grade tu prvi kultni objekti hriana. Do tada muslimani su samo ruili hrianske kultne objekte, na
njihove oi, i na njihovom mjestu i njihovom graom gradili svoje.
Kako se zna, Sultan Ahmet III, dana 22. oktobra 1725. godine, donio je ferman po kome se Ne dozvoljava
nevjernicima (podrazumjeva hriane,- KB), koji ive u muslimanska mjesta, da grade crkve, ili da upotrebljavaju
druge prostorije kao crkve. Za izgradnju jedne crkve, u to vrijeme, traena su dva dokumenta: jedna fetva od vjerskih linosti i jedan ferman od sultana, koja se nisu dobavljala lako. Istovremeno trebalo je troiti velike pare, kao
mito za lokalne vlastodrce pa sve do sultanovog dvora. Ovim tekoama se pridodavao i zahtjev da se izgradnja ili
obnova crkve, poev od temela pa sve do krova, trebala je da se izvri unutar 40 dana! U suprotnom, izgraeni dio se
ruio.
Godine 1869. u Ulcinj se gradi pravoslavna crkva Sv. Nikola, u kvartu Meraja, pod Bijelom Gorom. A 1875.
godine sagraena je i katolika crkva Sv. Josipa. Ove dvije crkve su prvi i posljednji sakralni objekti izgraeni za
vrijeme otomanske vladavine na ovom prostoru.
Godine 1877, kada je crnpogorska vojska opkolila Bar, kajmekam Mehmet-beg je na elu 300 Ulcinjana poao u pomo kajmekamu Bara, Selim-begu Barskom, kao i mnogi drugi muslimani Turske imperije. Muslimani
Ulcinja su se tada junaki borili za odbranu tog grada, ali je nadmona crnogorska vojska razbila na svim bojitima
tursku vojsku, pa i u Baru, dokazujui ovako cijelom svijetu da je najzad oformljena crnogorska drava i da ima
svoju regularnu vojsku i dravni aparat, kao i svaka druga drava u Evropi.

283

Kajmekam Selim-beg, zajedno sa komandantom turske vojske Ibrahim-paom i aban-begom Buatliem

(koji je sa 300 Skadrana bio pritekao u pomo opkoljenim Turcima u Baru), izaoe iz tvrave i potpisae ugovor o
predaji.
Bimbaa Mehmet-beg Resulbegovi ne pristade da izae iz tvrave, niti da potpie kapitulaciju: ovo je bio
jedan besprizoran primjer u istoriji tog rata, koji bjee zahvatio cio Balkan.
Poto se bliio kraj ratu i spremao Sant Stefanski mir, Knjazu Nikoli, gospodaru Crne Gore, bilo je potrebno
da hitno objavi svijetu da su i Bar i Ulcinj pali u njegove ruke, te da mu se tako priznaju kao sastavni dio Crne Gore.
Zato on prihvati uslove Mehmet-bega i dozvoli mu da izae iz barske tvrave sa svim njegovim Ulcinjanima, svi sa
svojim orujem, pa i da slobodno odu za Ulcinj. Tada se Mehmet-beg po prvi put sastaje sa Knjazom Nikolom, koji
ga lino doekao ispod gradske kapije, estitao mu za pokazano junatvo i rekao mu:
-Kroz koji dan, Bee, ekajte me u Ulcinj!
Bimbaa Mehmet-beg mu odgovori:
-Dobro nam doao, Gospodaru Crne Gore! Ako nam doete kao prijatelj, kao prijatelja emo vas i doekati. A
ako nam doete kao neprijatelj, znajte da Ulcinjani nisu kao Barani!
Poslije nekoliko dana Knjaz Nikola stvarno naredi vojsci da poe na Ulcinj, a Ulcinjani potvrdie rijei Mehmet-bega. Crnogorski grobovi oko ulcinjske tvrave, po Meterizu i Pinjeu, kako to priznaje i Knjaz Nikola, svjedoe o ogorenim borbama, napadima i protivnapadima. Na svakom koraku se lila krv, mogue vie negoli na ma
kom drugom bojitu. I sm Knjaz Nikola pie:
A grobovi crnogorski,
po Pinjeu iskopani,
Ulcinju e svjedoiti kak' i gorom on se brani.
Na kraju, 20. januara 1878. godine i Ulcinj je prinuen na predaju.
U kui Daut urle, na obronku Pinjea, gdje je imao svoj tab Knjaz Nikola, poe Mehmet-beg da mu preda
grad1). Straari ga pred vrata zaustavie i zatraie mu sablju i ostalo oruje. Mehmet-beg im ree:
-Doao sam da predam grad Ulcinj Knjazu Nikoli Petroviu, a ne da se predam vama!
im ga u Knjaz Nikola, koji je pokraj sebe imao dva druga Resulbegovia, Arslan-bega i Beir-bega, brata i
roaka bimbae Mehmet-bega, ree strai da ga puste da ue naoruan. Kad je uao Mehmet-beg, pozdravio je Knjaz
Nikolu vojniki, otpasao sablju, poljubio je i, poto je prethodno nju predao Knjazu Nikoli, predade mu i kljueve
grada Ulcinja.
Knjaz Nikola ga isto tako pozdravio vojniki, primio je njegovu sablju, primio i kljueve grada, zatim - poto
potpisae i ugovor o predaji, vracajuci mu sablju, ree mu:
-Mehmet-bee, jedan junak kao vi nikada ne treba da bude bez oruja! Uzmite je i nosite je sa au, kao to
ste je i do sada nosili, jer ili zasluujete vi ovu sablju, ili niko!
Knjaz Nikola je bio sm junak, pa je zato i znao to je junatvo. A junaci su uvijek potovali junake. Knjaz
Nikola na poseban nain. Sem toga, Knjaz Nikola je bio i veliki diplomata. Setite se samo njegove pjesme TURIN,
kakve nema u nijednom drugom narodu, jer nijedan narod na svijetu ovom i nema jednog junaka kao na Knjaz
Nikola Petrovic - Njego.
Mehmet-beg primi sablju, opet je poljubi, pa je opasa. Tada ree Knjazu:
-Gospodaru, kako sam sluio sultana do danas ovom sabljom, od danas u sluiti Vama, Vaem knjaevskom
Visoanstvu i mojoj domovini Crnoj Gori!
Kad u te rijei Arslan-beg, baci se bratu u zagrljaj i poljubi ga. Do tada ne samo da nisu govorili, ve se itav
niz godina nisu ni vidjeli.
Tada se primae i Knjaz Nikola i ree mu:
-Daj, Bee, da te i ja zagrlim, jer brat je mio koje vjere bio!
Na licu mjesta Knjaz Nikola mu je priznao in majora crnogorske vojske i imenovao ga komandantom garnizona i vojnim referentom za Ulcinj.
Poslije gotovo dvije godine, Berlinski kongres rijei da Crna Gora vrati Ulcinj Turskoj, poto je u njemu vei
broj stanovnitva bio muslimanske vjere. to su oni u veem broju bili i crnogorske nacionalnosti, nisu uzeli u obzir.
Za kompensaciju rjeeno je da Turska ustupi Crnoj Gori Plav i Gusinje.
Crnogorska se vojska odmah povukla iz Ulcinja i pola da uzme u svoje ruke Plav i Gusinje.
Mehmet-beg, poto se zakleo na vjernost Knjazu Nikoli i svojoj domovini Crnoj Gori, povukao se sa crnogorskom vojskom.

284

Tada sultan imenuje na poloaj kajmekama Ulcinja Turina Mustafa-bega2). Ovo nam potvruje da se Mehmet-beg vie nije pomirio sa sultanom i njegovom imperijom. I pored ovoga, albanski falsifikatori istorije kau da je
Mehmet-beg opet saraivao sa Turcima, pa i sa njihovim Albancima.
Kada se poslije godinu ipo dana vratila opet crnogorska vojska i crnogorska uprava u Ulcinj, vratio se i Mehmet-beg, opet na njegov preanji poloaj, koji mu je povjerio Knjaz Nikola.
Ovako Mehmet-beg je posljednji Resulbegovi kajmekam Ulcinja.
Mehmet-beg je u slubi Knjaza Nikole i domovine Crne Gore sprovodio korektno zakone i uredbe, to se ono
kae - ni po babu ni po strievima. Ali zakoni i uredbe Crne Gore tog vremena imali su i takve stavove, koji se muslimanima nisu svidjeli, pa su im inili i svakojake probleme. Tako npr. ulcinjski pomorci su od prvog dana bili prinueni da spuste dotadanju tursku zastavu i da na vrh jarbola svojih brodova istaknu crnogorsku, koja je bila sa
krstom, pa ne samo to im se kao takva nije sviala, ve su sa njenim krstom imali i problema u turskim lukama.
Tada je Mehmet-beg predloio Knjazu Nikoli da pomorsku zastavu Crne Gore promjeni i napravi bez krsta. Isto
tako, muslimanima nije godilo da slue u crnogorskoj vojsci iz vie razloga: prije svega tamo se jelo, kao u svakoj
vojsci, iz zajednikog kazana, u koji se kuvala i svinjetina (kako se zna, muslimani ne jedu, niti ne dodiruju svinju i
svinjetinu !), a zatim ovi mladii su trebali roditeljima, da ih zaposle po brodovima, da tamo naue zanat i da privrede koru hljeba. Opet je Mehmet-beg predloio Knjazu Nikoli da muslimane privremeno oslobodi od vojne obaveze.
Sve ovo, zar nije bilo u korist muslimana, jedna povlastica za njih u odnosu na Crnogorce pravoslavne i
katolike vjere ?! Ali, ti muslimani nisu bili samo crnogorske nacionalnosti, ve i albanske ! Prema tome, je li ovo to
zlo, koje su Resulbegovii inili ovim Albancima u slubi okupatora Ulcinja, kako to pretendiraju Albanci?!
Zavidljivi muslimani, pa i pokoji pravoslavni Crnogorac, poslije nekoliko godina oklevetae Mehmet-bega
kod Knjaza Nikole da, sa Dautom urlom i Mehmet Beci-em, obojica tadanji ajani Ulcinja, toboe sprema ustanak
muslimana protiv Crne Gore, da bi nanovo vratili Ulcinj pod vlast sultana i Turske Imperije. Knjaz Nikola naredi
Simu Popoviu da ih odmah uhapsi i da mu ih sprovede na Cetinje, gdje ih strpa u zatvor. Ova trojica su prvi politiki uhapenici Ulcinja u Crnoj Gori. Do tada Knjaz Nikola nije uhapsio nikoga za politike motive ni u Ulcinju ni u
okolini.
Poslije nekoliko dana, Daut urla je razbio zatvor i sa Mehmet Beci-em prebjegao u Tursku. U istoj eliji sa
njima bio je i Mehmet-beg, ali on ne pobjee. Kad se sutradan saznade ovo, Knjaz Nikola naredi da mu dovedu Mehmet-bega i upita ga:
-Zato, Bee, niste i vi pobjegli?
-Gospodaru,- ree mu Mehmet-beg,- ovdje je moja domovina, a ne tamo, u Turskoj! Ovdje u ostati i
umrijeti, pa makar i u zatvoru! Ne zaboravite da sam Vam dao rije asnu da u od sada sluiti Vama i domovini
Crnoj Gori. Mi smo Resulbegovii ne samo junaci, ve i ljudi, koji datu rije drimo.
Knjaz Nikola ga odmah oslobodi i vrati mu in majora, kao i sva ranija priznanja, ordenje i dostojanstva.
Poslije ovoga, izmeu Knjaza Nikole i Majora Mehmet-bega uspostavljeni su najbolji odnosi, pa klevete
zavidljivaca i intriganata nisu imale vie uspjeha. Preko svega, nekoliko puta ga i dekorisao raznim medaljama, koje
mu se vide na prsa njegove fotografije iz tog vremena. Knjaz Nikola je drao pored sebe njegovog najmlaeg sina Selim-bega, koga je posebno volio i cijenio zbog njegove odanosti domovini Crnoj Gori, za to e ga proizvesti u in
majora, pa ga imenovati i za lana njegovog Vijea, za senatora.
Godine 1892. knez Petar Karadjordjevi, budui kralj Srbije, sa svojom suprugom Knjeginjom Zorkom kerkom Knjaza Nikole, uinili su posjetu kod kue komandantu vojnog garnizona Ulcinja, Majoru Mehmet-begu.
Taj dan porodila se ena njegovog drugog sina Deljadin-bega. Rodila je kerku. Mehmet-beg stavi u ruke bebu
Knjeginji Zorki i predloi joj da bebi bude kuma. Tada Kneginja Zorka poljubi novoroenu i ree:
-Ako nemate nita protiv, Bee, ja u joj staviti moje ime - Zoja. Ovako su me zvali kad sam bila evojka, pa
me i dan danas ovako zovu svi bliski.
-Sa sreom!- ree Mehmet-beg.
Poslije ovoga Knjeginja Zorka ode i u sobu porodilje da je vidi i daruje. I beginica, nevjesta Deljadin-bega,
skide sa sebe jedan zlatan nakit i pokloni ga Knjeginji Zorki za uspomenu.
Mehmet-beg je umro u Ulcinju 1911. godine, pred sami Balkanski rat. Sahranjen je u prvo turbe Resulbegovia, gdje mu i dan-danas poivaju posmrtni ostaci.
Poto sa prvom enom, koja se zvala Fatima i bila iz porodice skadarskih Buatlia, nije imao djece, oenio se
po drugi put Meljeom, kerkom Dauta Molabeirovia, iz Ulcinja. Ova mu je rodila tri sina: Abdurahman-bega III,
Dino-bega I i Selim-bega I.
Trei sin, Selim-beg, rodio mu se velikim kiklopskim oima, izbuljenim, kakvih ne pamti ni istorija Resulbegovia, niti ona Burovia. Ovakve oi imae i Selimbegova kerka Demala, pa i sin ove - Adem.
Drugi sin majora Mehmet-bega, Deljadin-beg, imao je normalne oi, kao i njegov stariji brat Abdurahmanbeg. Ali trei sin Deljadin-bega, Husni-beg, rodio se velikim oima, pa i troje njegove djece (Habiba, Raif i Sadija),

285

kao i Sadijina kerka. Ovako se ova pojava nasljeuje s kolena na koleno u ovoj grani Resulbegovia. U Ulcinju se
govori da je takve oi imao Daut Molabeirovi, pomenuti otac Meljee, ene Mehmet-bega.

____________________
1) U albanski asopis LEKA, God. X, Br. X-XII, Skadar 1938, str. 540, priznaju da je delegaciju Ulcinjana, koja je otila kod Knjaza Nikole da mu preda grad, predvodio Mehmet-beg Resulbegovi. Naglaavamo ovo, jer novi albanski naunici , konkretno pomenuti Sari Resulbegu, poriu to.
2) REXHA, Mr. Riza: ULQINI N VITET..., cit.djelo, str. 90. Albanac R.Rexha priznaje da je za kajmekama Ulcinja imenovan Turin
Mustafa-beg, ali falsifikuje u vezi Mehmet-bega Resulbegovia, toboe da se on opet ujedinio sa Turcima (koje ovaj "istoriar" smatra za Albance!) i branio Ulcinj pod njihovom zastavom. On oito mistificira sa imenom Mehmet uli, to se jasno vidi na str. 99, gdje kao saradnik Mehmet
Becia nije Mehmet Resulbegovi, ve Mehmet uli.

286

VOJVODA ARSLAN-BEG V

Arslan-beg je najstariji sin ulcinjskog kajmekama Jusuf-pae

IV Resulbegovia. Rodio se u Ulcinju 1820. godine. kolovao se u Istanbulu, na Vojnoj akademiji sultana. Po zavretku studija, sultan ga
jedno vrijeme upotrije- bio u diplomatskoj slubi, jer je vladao dobro
stranim jezicima, a bio je i jako bistar. Posebno ga upotrijebio u pregovorima sa Grkom, Srbijom, Bugarskom i Rumunijom, pa ga vie puta
i odlikovao za uspjeno svrene poslove.
Jednom prilikom, kad ga opet htjede poslati u diplomatskoj slubi, Arslan-beg ga zamoli:
-Velianstvo, ja sam vojnik i iz jedne porodice koja vojniki
zanat ima za svoju profesiju, pa sam za vojnika i studirao, zavrio akademiju. Molim vas da me oslobodite diplomatske slube i vratite na
vojne dunosti.
Tada ga sultan proizveo u in bimbae i poslao ga za komandanta garnizona (dizdara) u Ulcinj.
im ga vidje, otac mu se obradova i odmah ga poe instruirazi
i pripremati da ga zamjeni na poloaj kajmekama. Govorei mu kako
treba da uznastoji na vjerskoj toleranciji, otkri mu da su Resulbegovii
soj crnogorski po krvi i porijeklu, roaci sa bokokotorskim Buroviima, poznati kao grofovi, ali i kao hriani.
im je ovo saznao Arslan-beg, zahvalio se ocu na kajmekamsku dunost, bacio spalete bimbae turske vojske, otiao na Cetinje,
poljubio ruku Vladike Petra II Petrovia Njegoa i vie nije silazio u
Ulcinj.
Tako Jusuf-paa, umjesto da ustupi poloaj kajmekama njemu,
bi prinuen da za tu dunost predloi veziru u Skadar i sultanu u Istanbul svog drugog sina, Mehmet-bega.
Jo dok je bio u diplomatskoj slubi, Arslan-beg je mnogo putovao po Balkanu i Evropi. Proputovao je Grku, Srbiju, Bugarsku, Rumuniju, Rusiju, Maarsku, pa je bio i u Be i Berlin. Jo u slubi sultana on je shvatio da
Balkan vri od nacionalno-oslobodilakih pokreta i da e se, kao Srbija i Grka, definitivno otcijepiti od Turske imperije i mala Crna Gora, koja e se sigurno proiriti i na njene istorijske srednjevjekovne teritorije, pa i na Ulcinj.
Kad je od svog oca saznao da mu je ta mala Crna Gora domovina, a ne Turska, ta mu je iskrica zapalila vatru
rodoljublja. U razgovorima koje je imao sa Njegoem on se nacionalno probudio potpuno, posebno kad je proitao i
GORSKI VIJENAC, koji je stalno nosio sa sobom, kao JEVANDJELE svog nacionalnog preporoda i patriotizma.
Njegoevi stihovi "Ne pita se ko se kako krsti,/ ve ija mu krvca grije prsi" postaju geslom njegovog ivota. to
vie, neki kau da je pomenute stihove on rekao Njegou prilikom razgovora sa njim na Cetinje.
Arslan-beg je uestvovao i na sahrani Njegoa, pa je nastavio relacije i sa njegovim nasljednikom Knjazom
Danilom i, posebno, sa Knjazom Nikolom, uz koga e marirati u sastavu crnogorske vojske od prvog dana Hercegovakog ustanka 1875. godine. Jo prije tog ustanka on je predloio vie puta Knjazu Nikoli da die ustanak u Ulcinj i
Bar i da te krajeve prisajedini Crnoj Gori.
im je buknuo Hercegovaki ustanak, on se kriom vraa u Ulcinj i pokuava da okupi oko sebe ne samo
hrianske Crnogorce, ve i one muslimanske vjere, pa da ih vodi u pomo pobunjenim Hercegovcima. Upravo tih
dana je stigao u Ulcinj i Albanac Hoda Tahsim, koji je za svoje pare okupio oko sebe po Albaniji 1000 Albanaca,
najamnika, i - iz ulcinjske luke i ulcinjskim brodovima - htjeo da ih prebaci u Hercegovinu, u pomo Turcima.
Arslan-beg odmah intervenie da se nijedan Ulcinjanin ne upie u taj najamniki puk, pa i da mu ulcinjski pomorci
ne prebace tu vojsku svojim brodovima. U ovome ga najvie pomagao njegov roak Beir-beg Resulbegovi, koji
staje uz njega i vie mu se ne odvaja.
U Hercegovakom ustanku, iako vie nije mlad, punio je 55 godinu, on se istie posebnom hrabrou i samoportvovanjem. Marirao je pod crnogorskom zastavom na svim bojevima i bio u glavnom tabu crnogorske vojske,
u gardi i sviti Knjaza Nikole.
Godine 1877. on e marirati i na Bar, a u januaru naredne godine - i na Ulcinj. U opsadi ova dva grada on se
bori i protiv svog brata Mehmet-bega, sa kojim je bio u otvorenom neprijateljstvu od kad je zbacio sa ramena spalete
turskog bimbae. Pomirio se sa njim na dan kad je ovaj predao kljueve grada Ulcinja Knjazu Nikoli i izjavio mu
vjernost kao Gospodaru Crne Gore, njegove i svoje domovine.

287

Poslije osloboenja Ulcinja, Knjaz Nikola mu je dodjelio titulu vojvode i odlikuje ga mnogim ordenima za
hrabrost i zasluge. Istovremeno ga imenuje gradonaelnikom Ulcinja, a zatim za predsjednika suda u Ulcinju.
Arslan-beg je prvi musliman koga je Knjaz Nikola proglasio za crnogorskog vojvodu.
Odmah poslije Knjaza Nikole, im su uli za njegove posebne zasluge u Hercegovakom ustanku, ruski car
Aleksandar III, godine 1882, daje mu povelju, a kral Srbije Aleksandar I Obrenovi, godine 1897, odlikuje ga Ordenom Takovskog Krsta drugog reda.
I sama injenica to on, iako musliman, dri na svojim prsima krst (vidite njegovu autentinu fotografiju),
svjedoi o njegovom visokom nacionalnom i intelektualnom razvoju. Meu muslimanima grada Ulcinja on je u to
vrijeme intelektualac broj jedan. Kako emo vidjeti u nastavku iz jednog dokumenta, on je i ostale intelektualce, pa i
junake svog grada i svoje domovine, zasjenio, eklipsirao.
Praunuk Arslan-bega, Sari Resulbegovi, fotokopirao je iz jedne knjige stranice 45 i 46, gdje se govori o
Arslan-begu, ne bjeleei ni naslov knjige ni autora. Piui ovu istoriju, naoh to u prikupljenim dokumentima.
Odavde, iz eneve, nemam mogunosti da provjerim u kojoj je knjizi objavljena ova istorija, koju vam donosim doslovno:
Bogiic, prema nareenju kralja Nikole.
Pitanje: -Da li su Ulcinjani potovali ove zakone?
Odgovor: -Deavalo se da pojedini Ulcinjani nijesu potovali propise Danilovog zakonika. Tako se na primjer prepriava sluaj Arslan-bega Resulbegovia, koji nije htio da potpie presudu da se jednoj Crnogorki, koja je
ukrala tri metra konopa, udari 25 batina, na javnom mjestu.
Pitanje: -To je vrlo interesantno. Molim te ispriaj mi kako se to desilo?
Odgovor: -Poslije osloboenja Ulcinja 1880. godine...bilo je dosta sirotinje, koja nije imala nigdje niega.
Zbog toga se desio sluaj da je jedna Crnogorka pola u jednu muslimansku trgovinu i ukrala tri metra konopa, da bi
imala ime da uprti i donese doma drva i ono to joj treba za kuu. Krau je primjetio trgovac i prijavio tadanjim
pandurima. Ovu su krau prijavili kapetanskom sudu, a sud je na osnovu Danilovog zakona napisao presudu da se
dotinoj Crnogorki udari 25 batina. Pozvat je bio tadanji sudija Arslan-beg Resulbegovi da potpie presudu i da se
kazna izvi pazarnog dana. Kada je Arslan-beg uo o emu se radi, odbio je da potpie presudu i pozvao trgovca pa
ga upitao: "Koliko kota konop koji ti je ukrala Crnogorka?" A on odgovori: "Tri estice, bee". Arslan-beg je izvadio tri estice iz depa, dao ih trgovcu i upitao: "Ima li jo to da se plati?" I poto mu je trgovac odgovorio da je
zadovoljan, pozvao je Crnogorku i rekao joj: "Ajde, moja sestro, kui i nemoj vie krasti. A ako ti bude velika nuda,
doi kod mene, pa u ti ja dati!" Arslan-beg je raunao da je time rijeio ovu presudu, ali tako nijesu raunali oni,
koji su htjeli da se dodvore kralju Nikoli. Zbog toga cio materijal i presudu poalju kralju sa napomenon da Arslanbeg ne potuje crnogorske zakone. Ovo naljuti kralja Nikolu i on kazni Arslan-bega sa 300 fjorina globe za nepotovanje zakona. Arslan-beg plati globu bez prigovora. Raunao je da se bar sada rijeio optubi. Meutim ovaj spor
nije bio zavren. Kada je beg poao na Cetinje zbog drugih poslova, kralj ga je doekao rijeima: "O dobro doao,
gospodaru nad gospodarima!" Na ove rijei Arslan-beg mu je odgovorio: "U Crnoj Gori postoji samo jedan Gospodar, a taj jedan to ste Vi". Na ove rijei kralj mu odgovori: "Da sam ja gospodar, ti bi potovao moje zakone!" A
Arslan-beg ree njemu: "Znam Gospodaru, ali zakon stvaraju ljudi, a ljudi su grijeni, pa moe i zakon da pogrijei".
A kralj e njemu: "Zakon se mora potovati, pa dopao se on nama ili se ne dopao!" Na ove rijei Arslan-beg mu
odgovori: "E sluajte, Gospodaru! Savjest Arslan-bega ne dozvoljava da se jednoj eni, ma ko ona bila, udari na javnom mjestu 25 batina. I ja taj zakon ne potujem. Platio sam 300 fjorina globe, a platiu jo koliko treba, ali takvu
presudu potpisati neu!" Poslije ovih rijei nastala je graja i vika, pa stoga doe kraljica Milena. Poto se upoznala oko ega se svaaju, ree: "Gospodaru, Arslan-beg je u pravu. On je sauvao tvoj obraz, a ti ga jo kara za to!"
Kraliine rijei izazvae ivu diskusiju, poslije koje se odlui da se taj lan zakona ne odnosi na ensku eljad. Ova
je odluka odtampana u sljedeem broju "Glasa Crnogorca", a Arslan-begu kralj vrati i in i darova mu 600
fjorina...1)
U to vrije, ne samo u Ulcinju, ve u itavoj Crnoj Gori, malo je bilo tih junaka koji su smjeli da se suprotstave
Kralju Nikoli, i to sa ovakvih pozicija. Kasnije, stopama Vojvode Arslan-bega ii e jedan drugi Resulbegovi, koji
e se suprotstaviti "super-kralju" Jugoslavije Josipu Brozu Titu. Vrela je i junaka krv ovih Resulbegovia, pogotovo
kad su svjesni da su na pravom putu. Tada oni rtvuju ne samo fjorine, ve i svoj poloaj, i svoj ivot, pa i svoju
porodicu, enu i djecu, to emo vidjeti u daljem izlaganju.
Naglaavamo ovdje da je kazna toljaganja ukinuta kod Hrvata 1873. a kod Srba 1875. godine. Vojvoda
Arslan-beg nije sauvao obraz samo Kralju Nikoli, ve itavoj Crnoj Gori. On je taj, koji je svojim postupkom i
junakim suprotstavljanjenjem Kralju, primorao ovoga da mijenja zakone Crne Gore. Recite nam jedan jedini primjer nekog drugog Crnogorca, bio on i pravoslavan, koji se usudio da se Kralju suprotstavi na taj nain ?!

288

Jednom prilikom, kad se razbolio Arslan-beg, Knjaz Nikola mu je najavio da e ga posjetiti kod kue, ali poto ga poslovi spreie, posla mu svoju suprugu, Knjaginju Milena, u pratnji prestolonasljednika Danila, koji ga posjetie tamo - u Limanu, kod njegove kue. Tom prilikom, Arslan-beg je naredio da se prokri i oisti kozja staza,
koja je ispod Saborne crkve Sv. Nikola, pokraj mora, vodila do njegovog letnjikovca. Sem toga, naredio je da se sva
ta staza pokrije sedadama i ilimima, da noga Knjaginje ne gazi po zemlji. Njeni pratioci morali su da je itavim
putem od preko jednog kilometra dre za krila, da ne sklizne u urvine tog obronka. Kad se vratila na Cetinje, ona je
ispriala Knjazu za opasnosti tog puteljka i za sramotu itave drave to ni do kue vojvode Arslan-bega jo nije izgraen put u Ulcinju. Tada je Knjaz Nikola dao Arslan-begu iz dravne blagajne novac da izgradi normalan put, da
moe do svoje kue ii slobodno i bez bojazni, pa i kolima. Arslan-beg je tim parama izgradio put pored mora, ali na
suprotnu stranu grada, pored borovine, gdje je mislio da e se iriti moderni Ulcinj, a gdje su u to vrijeme bili vinogradi pravoslavnih Crnogoraca i apsolutno nijedna kua i nijedna porodica. Danas taj put ima ime jednog zaslunog
graanina Ulcinja S.akonovia-ie, ali ma koliko on bio zasluan nije zasluniji od Vojvode Arslan-bega.
Toj uljici pripada samo ime Arslan-bega ! I to e se jednog dana sigurno realizirati, im se budu pravoslavni Crnogorci oslobodili njihovog fundamentalizma.
Arslan-beg je umro u Ulcinju 1907. godine. Na sahrani mu je uestvovao cio grad, pa mu je doao i Knjaz
Nikola. Tom prilikom, Knjaz Nikola se prvo priestio u Sabornoj crkvi Sv. Nikola i pjeice, pomenutom stazicom,
koju su opet prokrili i pokrili ilimima, otiao je da se pokloni na odar potovanom i cijenjenom vojvodi i rodoljubu
prve ruke, Vojvodi Arslan-begu. Do tada Knjaz nije iao pjeice na odar ni hrianskim vojvodama, kamoli jednom
vojvodi muslimanske vjere. Bio je ovo jedan primjer bez presedana.
Vojvoda Arslan-beg ostavio je iza sebe tri sina: Jusuf-bega VIII, Hajdar-bega II i Tahir-bega.
Stevo G. Mirovi, slikar iz Ulcinja, izradio je uljanim bojama portret Arslan-bega (66 x 80 cm), pod kojim
pie: "Arslan-beg Resulbegovi - vojvoda crnogorski". Ovu je sliku otkupio od autora Jusuf-beg i ona se dan-danas
uva od nasljednika vojvode Arslan-bega. Mi smo tu sliku vidjeli svojim oima vie puta kod Ali-bega, unuka
Arslan-bega, i poslednji put 1993. godine kod Nailja Resulbegovia, Ali-begovog sina, koji je nasljijedio i uva taj
portret, umjetniko djelo i dokumenat tog vremena, nadahnut sigurno herojskim ivotom i najpozitivnijim primjerom
jednog muslimana Crnogorca.

(Potpis Arslan-bega V Resulbegovia)

Ovaj potpis objavljuje pra-unuk Arslan-bega V, Sari Resulbegovi, u njegovoj knjizi RESULBEGT, Ulcinj 1995, str.
111, kojom na albanskom jeziku falsifikuje istoriju Resulbegovia i nastojava da ih prikaze kao Albance. Potpis Arslan-bega
sigurno nije uzet iz bilo kog papira, ve iz nekog njegovog pisma, dokumenta, koje iz vie razloga Sari ne sme da objavi. Ali i iz
potpisa mi zakljuujemo da je Arslan-beg Resulbegovi potpisivao ne samo irilicom (nepoznata i neprihvatljiva za Albance !),
ve i na srpskom jeziku, to znai da je tako napisao i itavo pismo. A ovo, sa druge strane, dokazuje da je ovaj Resulbegovi
znao srpski jezik i smatrao sebe Srbinom-Crnogorcem. Da je bio Albanac, ne bi potpisivao tako, ve: Arsllan begu. Znai
latinicom i sa BEGU, a ne BEG.

______________________
1) Ovu istoriju donosi nam i Sari Resulbegovi na str. 109-111 njegove knjige RESULBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T
ULQINIT, Ulcinj 1995, sa fusnotom: Minja Nikolajdis: MOJ ZAVIAJ- neobjavljeni rukopis, Ulcinj 1980. Tekst Minje Nikolajdisa je isti sa
naim gornjim tekstom, to znai da ga je M.Nikolajdis uzeo iz knjige, koju citiramo mi, a koja je objavljena. Zato Sari citira jedno neobjavljeno
djelo, a ne objavljeno? Skrupulozan istoriar nee to nikada uiniti. Ako ne zna gdje je fotokopirao te stranice, koje je nama dao, on je imao u ruke
bar nau knjigu o Resulbegoviima, odakle je mnogo ega kopirao, a obraajui se stalno nama sa optubama i izrugivanjem, dok nae ime i naslov nae knjige ne spominje nigdje, jer je od njegovih poslodavaca proglaeno za tabu. Oiti neprijateljski stav prema nama, Sari je izlio i na sve
druge Resulbegovie, posebno na Arslan-bega, djeda svog oca, protiv koga intrigira najkriminalnije i najprljavije, to moete vidjeti na str. 107,
kao i na drugim stranicama njegove paskvile.
Arslan-beg je neosporna crnogorska drutveno-politika linost, pa i junak, to je dokazao itavim svojim ivotom. Umjesto da istakne
ovu istinu o njemu i da vaspitno djeluje kod Resulbegovia i svih muslimana nae domovine, Sari ne samo to se upregao da deheroizira Resulbegovie Ulcinja uopte, ve je "deheroizirao" i djedu svog oca, izmiljajui protiv njega sve i svata, kao slijepi neprijatelj svog roda i svog
naroda.
Kao Sari ini i Riza Rexha, na str. 123 njegove citirane knjige, koji isto tako intrigira protiv Arslan-bega, toboe se ujedinio sa Turcima u
odbrani Ulcinja. Falsifikovanje istorije i albaniziranje svih muslimana Balkana od vremena je praksa i profesija albanskih istoriara .

289

LOZA VOJVODE ARSLAN-BEGA V

- Podloza Jusuf-bega VI JUSUF IV

___________________________________
ARSLAN V

MEHMET XIV

IBRAHIM III

______________________________
JUSUF-BEG VI

HAJDAR IV

TAHIR

TOFIK

ALI-BEG I

____________________________________
HUSEIN III

ZADA

NAILJ

LJUTFIJA

ALIJA IV

___________________________
ENEIDA II

HUSEIN IV

ALDIN

LOZA VOJVODE ARSLAN-BEGA V

- Podloza Arslan-bega VI Vojvoda ARSLAN-beg V
_____________________________________
JUSUF-BEG VI

HAJDAR IV

TAHIR

________________________________________
ZEJNELJ III

JUNA

MEMIN

ARSLAN VI

_______________________________________________________
NIJAZI II

SEIDA

LJUMNIJA

SABAHETA

290

DIVAT

FUAD

KAPETAN BEIR-BEG
Beir (1855- ?),- trei sin kapetana linog broda Sulejman-bega III. kolovao se u Istanbul, na Cetinje i u
Sarajevo. Bio je desna ruka svog rodjaka crnogorskog vojvode Arslan-bega II u svim njegovim rodoljubivim
pothvatima. Kad je ulcinjski kapetan Lajdin-beg, vlasnik broda Nadezda, na poziv Turske htio da se iseli iz Ulcinja
1880. godine, Becir-beg mu kupuje taj brod i istice na jarbol crnogorsku zastavu. On je prvi musliman Ulcinja koji se
suprotstavio iseljavanju i doprinio mladoj crnogorskoj drzavi da ne ostane bez brodovlja i iskusnih ulcinjskih
mornara. Jedno vrijeme je licno upravljao tim brodom kao kapetan. Kada je Austro-Ugarska proglasila aneksiju
Bosne i Hercegovine 1908. godine, po Memiu: "Prvak Ulcinja Beir-beg Resulbegovi javno je pozivao da su u
opasnosti" naa braa u Bosni i Hercegovini "i pozvao Ulcinjane da se zajedno sa Baranima bore za njihovo
osloboenje" od austro-ugarskog okupatora. ("M.MEMI: "Sarajevo kao migracio-ni..."). O ovome postoje
svedoanstva u Arhivu CG, MB, Op. odj. br. 042/4, 28. X. 1908; Cetinjski VJESNIK, br. 45, 29. XI. 12. XII. 1908.
Ovo nam svjedoi da su Ulcinjski Resulbegovii tada bili jako svijesni da su braa sa onima u Bosni i Hercegovini, a
ne sa onima u Albaniji, kako nastoje neki falsifikatori istorije da nam ih prikazu.
(Prosiriti poziv turske vlade i neprijateljski stav nekih Ulcinjana, prijateljski stav Tulica !!!)

291

292

SENATOR SELIM-BEG I
(1871-1944)
Selim-beg je trei sin majora Mehmet-bega XIV Resulbegovia i Meljee. Roen u Ulcinju, kolovao se pri
dvoru Knjaza Nikole, na Cetinje, iz koje izlazi sa inom
porunika artilerije. Za specijaliziranje, Knjaz Nikola ga
alje u Rusiju, u Petrovgrad, a zatim i u Srbiju, u Beograd.
Kad se vratio iz Beograda, proizveden je za peadijskog kapetana I klase i imenovan na dunost njegovog oca, na poloaj komandanta vojnog garnizona u Ulcinju. A kad su
Knjaza Nikolu proglasili za kralja Crne Gore, Selim-bega
Kralj imenuje lanom Vijea Kraljevine Crne Gore i senatorom.
Kao senator Selim-beg je vie puta diskutirao u senatu i izloio probleme Ulcinja i okoline, posebno vjerske i
nacionalne. On je traio da se u Ulcinj otvori graanska
kola, kako bi se Ulcinjani u svom mjestu mogli pripremiti
za srednje kole. Traio je i stipendije za ulcinjske mladie,
ne samo za srednje kole, ve i za vie studije u inostranstvo. Kad je Kralj Nikola poslao na vie studije dravnom
stipendijom njegove roake, Memin-bega i Zejnel-bega, tada je Selim-beg svojim parama poslao na medicinske studije Sima Popovia, unuka vojvode Sima Popovia, onog istog koji mu je nekada uhapsio oca. Selim-beg se posebno
zauzeo za preduzimanje ekonomskih i drutvenih mjera za
poboljanje poloaja graana, kao i za privredni razvoj Ulcinja i okoline. Kua Selim-bega uvijek je bila otvorena za
sve, bez razlike na njihovu vjersku, klasnu ili nacionalnu
pripadnost. On ih je zastupao i branio samopregorno.
Poto je imao velike, kiklopske oi, svi su ga zvali
Beg-Bulji. Svi su ga i cijenili i potovali, voljeli kao nijednog drugog muslimana Crne Gore. Pjevali su mu i pjesme,
uz gusle i uz tamburu, i slavili ga kao dobrotvora i mudrog ovjeka, koji je uinio mnoga dobra svima, pa i muslimanima, a u tom okviru i Albancima. Zato su mu i Albanci pjevali, iako danas neki od njih pretendiraju da su od ovih
Resulbegovia vidjeli samo zla. Posebno ga cijenio i voljeo Kralj, u ijem je dvoru na Cetinju ulazio i izlazio kao
kod svoje kue, to mi je posvijedoila Knje- ginja Marija, kerka Kralja Nikole, koja mi je bila uiteljica francuskog
jezika.
Od prvog dana Prvog balkanskog rata, kapetan Selim-beg je na elo svojih artiljeraca. Topovskom palbom on
je bio Skadar na sve strane, posebno Tarabo, Brdicu i Bardanjol. Grmljavina njegovih topova je postala poslovina
u Albaniji. I dan-danas tamo, svaku veu grmljavinu, uporeuju sa grmljavinom crnogorskih topovima. Od te grmljavine Selim-begu je oteeno ulo sluha, pa je doivotno patio od toga, ali je zato primorao Turke i Albance da predaju Skadar.
Pri jednom juriu sa ostalim vojnicima crnogorske vojske na Tarabo, ranio se, ali nije pristao da se povue sa
bojita. Nastavio je da se ranjen bori do posljednjeg dana, sve dok se Skadar nije predao.
Koliko da se zna, Skadar je za punih 500 godina bio prijestolnica Crne Gore, sve do dana kada su ga okupirali
Turci 1479. godine. Poslije 434 godina ropstva, najzad se oslobodi od njegovih vjernih sinova. Samo u borbama oko
Skadra 1912-1913 poginulo je preko 5.000 Crnogoraca, ne raunajui ranjene i one, koji su, poslije rata, podlegli tim
ranama i umrli. I poslije svih ovih rtava Velike sile naredie Kralju Nikoli da se povue iz Skadra, jer su rjeile da
ga daju Albancima na tanjir, onima koji su se do poslednjeg svog daha borili i tu, u Skadar, na strani turskog okupatora.
Za pokazanu hrabrost i ratne zasluge, Kralj Nikola odlikuje Selim-bega medaljom junaka.
Nisu stigle ni da mu se okore rane, kad ga njegov Kralj opet poziva u rat. I on opet, na elo svojih artiljeraca,
marira na bugarskom frontu, tamo - na Bregalnici, gdje su se braa Srbi bili sa bugarskom braom oko podjele Makedonije. Tako se on bori i u Drugom balkanskom ratu i opet se istie posebnom hrabrou, pa ga opet njegov Kralj
odlikuje. Ovom prilikom ga proizveo i u in majora.

293

Crna Gora i njegov Ulcinj doekali su ga kao triumfatora, kao dosljednog nasljednika njegovih slavnih predaka, koji su vjekovima vladali ovim gradom kao pae i kajmekami.
I opet, nije ni predahnuo od ratne vreve i tutnjave, a Kralj Nikola ga pozva u jedan jo vei i tei rat. Od prvog
dana Prvog svjetskog rata Selim-beg je na Sjevernom frontu, gdje - na grmljavinu austro-ugarskih modernih dalekometnih topova - odgovara grmljavinom iz drela proslavljenih crnogorskih topova, tekih i velikog kalibra. Sa svojom braom Crnogorcima Selim-beg herojski brani Loven - Kapelu Petra II Petrovia Njegoa, svetinju nad svim
svetinjama svih Crnogoraca, bez razlike na njihovu vjersku i klasnu pripadnost, gdje je vie puta iao pjeice da se
pokloni, kao student i kao oficir, pa i kao major.
Sa svim ostalim vojvodama, serdarima i viim oficirima crnogorske vojske, povukao se u pratnji Kralja sve
do Skadra i inina, gdje su se Kralj i prijestolonasljednik Danilo popeli na brod i otplovili za Italiju, kod svog zeta
Viktora Emanuela III, imperatora Italije. Iz inina vratio se u Ulcinj brodom svog oca.
Za svo vrijeme austro-ugarske okupacije Ulcinja Selim-beg je djelio sa svojim narodom sve nedae rata i okupacije. Bjee se sakrio u jedno oblinje selo, kod jednog Albanca, koji ga odmah prokazao i predao okupatorima.
Austrijanci su ga uhapsili i internirali, pa ga opet - na molbu naroda - vratili u Ulcinj, gdje on sa svojim kolegama
intenzivno radi na pripremanju naroda za osloboenje i za ujedinjenje junoslovenske brae u jednu zajedniku dravu i domovinu - Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca - Jugoslaviju.
Poslije osloboenja i ujedinjenja, Selim-beg je na viim dravnim dunostima u Ulcinju, lan Vijea Zetske
Banovine i poslanik u Jugoslovenskom parlamentu. Aleksandar Karaorevi, Kralj Jugoslavije, priznaje mu in majora, inkuadrira ga u vii oficirski kadar jugoslovenske vojske, odlikuje ga mnogim ordenima i medaljama, pa i Karaorevom zvijezdom, za odanost prema svom narodu i domovini, kao i za posebno samoportvovanje.
Selim-beg je do kraja svog ivota nastavio da radi za emancipaciju muslimana Crne Gore, za njihovo nacionalno osvijeene, za njihov nacionalni preporod i za bratstvo i jedinstvo vjerski i nacionalno razdvojenih Jugoslovena. On je prvi musliman Ulcinja, mogue i Crne Gore, koji alje svoju kerku u koli zajedno sa kerkama hrianskih Crnogoraca, iako su one, zahtjevom njihovih roditelja, bile osloboene kolske obaveze, pa su se i pokrivale
zarom i feredom, kao bule Otomanske Imperije. Svojim primjerom uticao je na mnoge druge muslimane, u prvom
redu na svoje roake, da i oni poalju svoje keri u kolu. A poto se u Ulcinju, pod uticajem Tirane, poeo da
razvija i veliko-albanski nacionalizam, on je Albance dobronamjerno savjetovao njegovom poslovinom izrekom:
"Moj buo, o h! (Stavljao je prst pred usta, u znak da se zatvore i uti,-KB) o h! (Pokazivao je rukom da se udalji
preko granice, tamo - u Albaniju.)".
Selim-beg je prvi Resulbegovi Ulcinja koji se bavio i istorijom svoje porodice. Poeo je to jo prije balkanskih ratova, a potstaknut pretendiranjem Austrijanaca da su Resulbegovii po nacionalnosti Turci, ime su smjerali
da u Bosni i Hercegovini stvore jedno jezgro turskih muslimana, kojima bi se suprotstavili slovenskim muslimanima,
pa tako, pod geslom zavadi pa vladaj, uvrstili svoju vlast u tim okupiranim junoslovenskim pokrajinama. Svojim
lankom, koji je objavio u beogradskom listu VREME, dao im je zaslueni odgovor, iznosei injenice da su Resulbegovii slovenskog drevnoga est, sledbenici veleslavnih grofova Burovi, iz Perasta i Boke Kotorske. Pisao je i
objavio i neke druge lanke, pa i u listu GLAS CRNOGORCA, to treba istraiti i sakupiti.
Prije svega linom inteligencijom, zatim i studiranjem, pa i snanim uticajem svog velikog strica Vojvode
Arslan-bega, posebno Tofika Resulbegovia, njegovog brata od strica Ibrahim-bega, pa - u posljednje vrijeme - i
svog sina azima, studenta Pravnog fakulteta u Beogradu, sigurno i pod uticajem drutveno-politike situacije u Jugoslaviji i u cijelom svijetu, prvenstveno u Rusiji, Selim-beg je meu prvim vlasnicima Ulcinja, koji su se poeli
polarizirati na strani radnike klase i njene ideologije.
Godine 1941, odmah poslije okupacije Ulcinja od strane italijanskih faista, albanski nacionalisti, saveznici
italo-njemakih faista, pod vostvom Cafo-bega, htjeli su da izvre pogrom nad Crnogorcima, kao to su to uinili i
na Kosovu nad Srbima i u Makedoniju nad Makedoncima. Oni su okupili sve odrasle hrianske Crnogorce na poluostrvu Radove i spremali se da ih streljaju. Mjesni Komitet Partije, preko azima Resulbegovia, hitno stavi na
znanje Selim-bega, pa ovaj odmah izae iz kue i poe do Radova. Svojim ugledom i snanim uticajem, koji je
imao meu pripadnicima albanske nacionalne manjine, posebno svojim mudrim govorom, koji im odra glasno i
jasno, on ih ubijedi da se mane te njihove namjere i puste Crnogorce svojim kuama. Tada su mu bili zahvalni samo
Crnogorci, a sada su mu za to zahvalni i sami Albanci, koje je spasio od te sramote i zloina, pa i od odmazde, koja
bi ih poslije tog zloinakog ina postigla, kao to ih je postigla tamo - na Kosovo i u Makedoniji, jer niija krv nije
voda, pa ni naa - crnogorska. Ali ima meu Albancima i protuha kao Bahri Brisku, koji ne samo to mu nisu zahvalni, ve nas i otuuju da su od nas, Resulbegovia, vidjeli samo zla.
Od prvog dana opteg narodnog ustanka, 13. jula 1941. godine, Selim-beg je svesrdno pomagao narodnooslobodilaku borbu, ne tedei nita, ni srebro ni zlato, pa ni ivote svoje djece, koja su mu se odmah uvrstila u
redove partizanskih jedinica. Od albanskog saradnika njemakog nazi-faistikog okupatora Ulcinja, zloinca Hasana Isufa, Selim-beg je opljakan.

294

Iako je bio u dubokoj starosti, poto mu je Hasan Isuf streljao najmlaeg sina, Selim-beg stavlja na glavu crnu
boljeviku ubaru i otvoreno poziva narod da se prikljui narodno-oslobodilakoj borbi. Jednog dana, septembra
1944. godine, albanski faistiki dandarmi ga zaustave sred varoi, ispred pote i kafane Damjanovia i - bez rijei zbacie mu sa glave ubaru. Selim-beg je isto tako bez rijei die sa zemlje, oisti je i opet stavi na glavu. Tada mu je
oni i po drugi put zbacie, pretei mu i traei da na glavu stavi albansku bjelu kapu, kako su to od prvog dana
okupacije primorali da uine sve muslimane grada i okoline. I Selim-beg je po drugi put die sa zemlje, oisti i stavi
ponovo na glavu, rijeima:
-Ovoj je kapi mjesto ovdje, na mojoj glavi, a bjeloj kapici je mjesto na vaim glavama!
Dandari mu opet zgrabie kapu, bacie na zemlju i zgazie mu je, pa ga poee i udarati njihovim kamdicima. Tada Selim-beg, branei se, uskliknu:
-Ja sam boljevik! ivio boljevizam!
Njegov se gromki glas die iznad Sahat-kule, do neba, i preplavi Ulcinj iz mahale u mahali, na sve etiri strane, kao nekada grmljavina njegovih topova. Narod se okupi, a dandari se bacie na njega kamdicima, pesnicama i
klocama, sve dok ga nisu sruili na zemlju i batinama ga onesvijestili.
Okrvavljenog su ga ponijeli u zatvor, gdje su nastavili da ga tuku i mue. Poslije nekoliko dana predali su ga
starijem sinu skrenih rebara, da im ne umre u zatvor. Ljekar nije stigao ni da ga pregleda. Nakon nekoliko sati
izdahnuo je.
Odjevena u crno, kao pravoslavne Crnogorke, njegova jedina kerka Demala, oplakala ga javno, na naen
jeziku i po naem, crnogorskom obiaju, dokazujui time svim albanskim ovinistima i rasistima da su Resulbegovii
Sloveni i Crnogorci, Jugosloveni, a ne Albanci, kako to pretendiraju oni.
Na sahrani Selim-bega je uzeo uee cio grad, pa i mnogi iz okoline, ne samo Crnogorci (pravoslavne, katolike i muslimanske vjere), ve i poteni pripadnici albanske dijaspore. Na iznenaenje svih, nad koveg mu bjehu
stavili boljeviku ubaru, istu onu koju su mu zbacili sa glave i zgazili dandari okupatora. Tom ubarom koveg je
sproveden posred varoi, na oi njegovih ubica - Cafo-bega i njegovog krvavog handara Hasana Isufa.
Njegov korte bio je tako dug da, kad je stigao koveg kod turbeta Resulbegovia, gdje je sahranjen, iz dvorita njegove kue u Meterize nastavili su da izlaze uesnici te posmrtne povorke. Jedna takva sahrana do tada se nije
pamtila u Ulcinju.
Nad njegovim odrom odrao je govor specijalni izaslanik ulcinjske partizanske ete, iji je komesar do smrti
bio Selim-begov sin azim. Poslije govora, sahrana je pretvorena u snanu antifaistiku demostraciju.
Senator Selim-beg je bio oenjen Zulfijom, kerkom Mustafe Tulia, iz Ulcinja. Imao je etvoro djece: Reida II, Mehmeta XVI, azima I i Demalu, koji su dosljedno poli stopama svog slavnog oca i nastavili njegovo
pljemenito djelo.

295

KOMESAR AZIM
(1918-1944)
azim je najmlai, trei sin senatora Selim-bega Resulbegovia.
Roen je u Ulcinju 22. maja 1915, u burne dane Prvog svjetskog rata,
dok mu se otac borio na Sjevernom frontu protiv austrijskog agresora.
Jo od malena azim se pokazao vanredno viljastim i bistrim,
istiui se meu vrnjacima u svemu, ne samo snagom i umom, ve i sa
estim nestalucima. Posebno je manifestirao gotovost da radi i pomogne druge, ne pravei nikakve razlike, nikakvu podvojenost. A poto je
bio i drueljubiv, pa i ljepukast, svi su ga voleli. Kao najmlai od sinova, ne samo roditelji, ve i roaci, mazili su ga, ali se on nije podao
tome, poljubio bi ih, pozdravio vojniki i jurio gore-dolje sa svojom etom maliana, koju je predvodio na Pristan da se kupaju, da pecaju ribu,
da juriaju na vonjake, ali i da itaju i ue. Od prvog razreda bio je
uvijek odlian ak.
Jedan dan, poto je u koli odzvonilo posljednje zvono, umjestro
da se vrati kui, ree svojoj kolskoj druini:
-Brao moja, vjerujem da ste ogladnjeli?!
-Jesmooo!- odgovorie mu svi u jedan glas.
-Onda hajte zamnom da krademo smokava!
I odvede ih u jednu bahu, tamo - u Meterize, gdje su mnoge
smokve pukle od zrelosti, a neke se i osuile na grani, pa se i objesile.
-Jedite i pirujte!- ree im on.- Samo se ivi ne ujte!
-Bogme, i da mi kae da pjevam, ja to, azo, ne mogu, jer su mi usta zaepljena smokvom,- ree mu Luka
Kneevi.
-Jedite, jedite koliko moete i najedite se za nedelju dana, jer vam se do idue subote nee ukazati prilika da
uete u ovu bahu! Ja u vas uvati, a vi - jedite! Sa sobom ne smijete uzeti ni zrna!
Jedan drug mu ree:
-Imam boljesnu majku. Da uzmem nekoliko smokava i za nju?
azim mu dozvoli i, kao komandant te druine, pope se na jednu smokvu da straari, da ih vlasnik bahe ne
uhvati u krai. Svojim otrim okom gledao je stalno prema kui na dnu bahe. Poslije nekoliko minuta dade znak za
povlaenje.
Svi maliani bre bolje sioe sa smokava i, kao jarii, jedan za drugim, provukoe se kroz tijesni prolaz na
plotu i okupie se oko svoga komandanta, ko vaui a ko sa smokvama u ruke. Kad su se okrenuli da vide za
sobom, tamo u bahi, uz najvee iznenaenje vidjee da je pod jednom smokvom azov otac - Selim-beg, koji je,
prebirajui po granama, traio koju zrelu smokvu. Poto ih nikako nije mogao nai, govorio je na glas:
-Bre, bre, bre! Ma ko ih je ubrao?! Jue su bile tu, skoro sazrele!
Jedan od drugova ree azimu:
-Vidi, azo, vidi! Doao je i tvoj otac da krade smokava!
azim ga pogleda mrko i ree mu:
-Ne krade moj otac! Ovo je njegova baha!
Tada mu opet ree kolski drug:
-Pa zar si nas, azo, u svoju bahu uveo da krademo?!
azim ga opet pogleda, nasmjei mu se i ree:
-Pa to si ti mislio, Blao?! Da sam te poveo u tuu bahu da krade?!
Poto je zavrio graansku kolu u Ulcinju sa odlinim uspjehom, azim je nastavio kolovanje u gimnaziji
Kotora. Tu dolazi u kontakt sa komunistima, postaje lan SKOJ-a i uzima aktivno uee u svim drutvenopolitikim zbivanjima, demostracijama, trajkovima i dr. On je u Kotoru desno krilo Nikole urkovia, Kotoranina,
lana Pokrajinskog komiteta KP CG i Boke. Poto je pao u oi vlastima, zbog politike djelatnosti izbaen je iz
Kotorske gimnazije. Tada je azim nastavio kolovanje u gimnaziji na Cetinju, gdje je i zavrio. Tu je, kao maturant,
primljen za lana KPJ i nastavio svoju politiku djelatnost, ali sa veim iskustvom i veom opreznou.
Studije je nastavio u Beogradu na Pravnom fakultetu sve do 1936. Te godine on uzima uee u studentskim
demostracijama, burnim i krvavim. azim je pokraj svog Ulcinjana Mirka Srzentia, koji je tu, na njegove oi,

296

ubijen. On se baca na andarme kao izbezumljen, mlati ih svojim snanim pesnicama, obara ih na zemlju i gubi se u
masi demostranata.
Sasvim je razumljivo da poslije toga za njega je bio nemogu dalji opstanak u Beogradu. Policija ga traila na
sve strane da ga uhapsi. Zato on naputa studije i vraa se u Ulcinj, ali poto su mu zarasli tragovi sukoba sa andarima. Imao je ne samo po tijelu, ve i na licu krvave oiljke.
U Ulcinju se azim povezuje odmah sa Mjesnim komitetom Partije i nastavlja njegovu politiku djelatnost.
Prvih dana Komitet ga registrira u listi onih koji su se spremali da pou u pomo Republikanskoj paniji, ali se za
njega pokazala vea potreba u Ulcinju. Tada je od Komiteta zaduen za rad sa masom, posebno sa muslimanima i
pripadnicima albanske dijaspore.
Kada je faistika Italija napala 1939. godine Albaniju, azim je bio jedan od organizatora jugoslovenskih demostracija protiv italijanske agresije, pa je od jugoslovenskih vlasti, kao i mnogi drugi Jugosloveni, traio oruje i
dozvolu da poe kao dobrovoljac da se bori uz albanski narod protiv Italijana Benito Musolinija. Vlasti su dozvolile
demostracije, ali ne i oruane akcije Jugoslovena. Tada su mnogi prijeli granicu ilegalno, sa onime to su imali od
oruja. Meu njima je bio i azim. On je sa Skadranima doekao italijanske faiste na ulazu u grad puanom palbom, ali bezuspjeno, jer su njihove snage bile male i slabo naoruane. Sa svojim drugovima azim se povlai i nekoliko dana ivi ilegalno u Skadar, u poetku kod vjerenika svoje sestre, a zatim i kod svoje vjerenice.
Uoi napada italijanskih, njemako-austrijskih i maarskih faista na nau domovinu, azim je pozvan u Podgoricu, u aku artiljerijsku etu, gdje je nekada sluio vojsku. Kako se zna, 7. aprila 1941. godine, sile Osovine
Rim-Berlin-Tokio objavie rat Jugoslaviji i odmah je napadoe sa svih strana. Italijanska faistika avijacija pola je
prema Podgorici da je bombarduje. Sa svojim drugovima azim brani grad protivavijonskom artiljerijom sa Gorice,
pokraj Podgorice. Italijanska avijacija pretvorila je grad u prah i pepeo, ali su i faisti pretrpjeli znatne gubitke. Kao i
njegov otac, i azim je bio odlian artiljerac. Nad Podgoricom je oboreno nekoliko italijanskih avijona. I dok se na
svim frontovima jugoslovenska vojska povlai, na frontu prema Albaniji, odakle su italijanski faisti napali zajedno
sa albanskim saveznicima, jugoslovenska vojska ne samo to daje ilav otpor, ve i prelazi u protivnapad, lomi
neprijatelja i, iz vie pravaca, nae jedinice mariraju prema Skadru. Za pjeadijom nastupa i artiljerija sa azimovom djakom etom.
Kako u Podgorici, tako i pri mariranju prema Skadru, azim se istie svojom hrabrou i linim primjerom.
On bodri svoje drugove i ubjeuje ih da se oni ne bore protiv Albanije i albanskog naroda, ve protiv faistikih agresora njihove domovine i italijanskih faistikih okupatora Albanije.
-I prema meunarodnim zakonima o ratu, mi imamo pravo da gonimo naeg neprijatelja, naeg agresora, i
preko granica nae domovine, do kraja svijeta, sve do momenta kad e on predati oruje i prekinuti borbu protiv nas,
- objanjavao je azim svojim drugovima.- I proganjaemo italijanske faiste ne samo do Skadra i Tirane, ve i do
Rima! Borei se protiv italijanskih faista, mi se borimo i za Albaniju i albanski narod, koji evo dvije godine to
rope pod faistikim jarmom italijanskih okupatora. U ovom ratu, na narod i albanski narod, zbratimie se i borie
se jedan pored drugog, jer nam je i neprijatelj zajedniki, jer su nam i ciljevi zajedniki, pa i posljednji cilj ove borbe
imaemo ga isto tako zajednikog!
Italijani i Albanci trpe poraz za porazom, razbijaju se na svim otpornim takama, pa se dadoe i u bijeg kao
baibozuci i stoka, ne znajui gdje da se zaustave i sklone pred zbratimljenim Jugoslovenima, koji pobjedonosno
mariraju i sve vie se pribliavaju Skadru. Nae snage stigoe do samog Skadra. Artiljerija se dislocira na okoljna
brda, spremna da ospe palbu, ako se grad ne bude predao. Mogue je da su se artiljerci azima dislokirali upravo na
ona mjesta, na onim poloajima, gdje su bili dislokirani u Prvom balkanskom ratu i artiljerci njegovog oca.
Od vieg oficira Boidara Pavlovia azim dobija instrukcije gdje su vojni objekti i kasarne, koje treba da
bombarduje. Posebno ga instruiu da pazi one kvartove grada koji su naseljeni Crnogorcima. azim ih i bez toga
poznaje, jer je u Skadru bio nekoliko puta i dobro zna da su jedna treina ovog grada Crnogorci. On tamo ima i svoje
roake, i vjerenika svoje sestre, pa i svoju vjerenicu. On tamo ima i prosti narod, radniku kasu Albanije, koji su mu
jednako dragi kao i prosti narod i radnika klasa njegove Jugoslavije. Zato ne ini nikakvu razliku izmeu kvartova
naseljenih Crnogorcima i kvartova naseljenih Albancima, pa ni kvartova naselejnih Romima i Aromunima, Turcima
i drugim pripadnicima nacionalnih manjina. On upravlja cijevi topova samo na vojne objekte i kasarne, ekajuci
nareenje za palbu.
Tada stie radiogram iz Beograda da se obustavi dalje napredovanje u Albaniju, poto je potpisana kapitulacija Jugoslavije. Ogorenje azima i svih Jugoslovena odjekuje do neba, gore od svake artiljerijske palbe: "Izdaja!
Izdaja! Izdaja!"
Izvravajui nareenje svoje Partije, azim i mnogi drugi skrivaju oruje i vraaju se svojim kuama do novog nareenja.
azim se sa fronta vraa u Ulcinj, koji je u meuvremenu okupriran od italijanskih faista i njihovih albanskih
saveznika. On tu organizovano radi na pripremanju opteg ustanka. Sada se imenuje lanom Mjesnog komiteta Parti-

297

je i opet se zaduuje na sektoru propagande i rada sa masom. Uz njega su njegovi najprisniji drugovi: Luka Kneevi, ia akonovi, Blao akonovi, uro Menezi, Mirko Stojanovi, Bogdan Vujoevi, roaci Devdet Resulbegovi, Idriz Tuli, Bedri Elezagi, Albanci Vehbi Hasanaga i Ali Gorana. Uz njega je i sestra Demala, pa i stari
otac, Selim-beg. Kua Selim-bega, na padinama Meteriza, bila je jedna od baza Partije. Tu se sastaju komunisti grada i okoline, dre konferencije, savjetovanja, prikuplaju oruje i sve to treba partizanskim jedinicama. Sve se alje
na front, jer i svi rade i ive u slubi fronta.
Srbi su se digli na opti ustanak jo 7 juna, prije napada Hitljera na SSSR, dok se Crnogorci diu na opti ustanak 13. jula. Za njima i ostali narodi Jugoslavije. Sva se Jugoslavija zapali plamenom borbe za nacionalno i drutveno osloboenje. S kraja na kraj nje vode se ogorene borbe ne samo sa okupatorima, ve i sa domaim izdajnicima, pa i sa buruazijom, koja se prilagodila okupatoru i nastavila svoje izrabljivanje radnike klase. Lije se krv i polau se ivoti najboljih sinova Jugoslavije, za slobodu naroda i domovine, za jednu ljepu i sreniju budunost.
Do kraja 1942. godine azim je radio ilegalno po partijsko liniji u Ulcinj i Skadar, gdje ga Partija slala vie
puta, jer je poznavao albanski jezik, pa je tamo imao i poznanika, prijatelja i roaka, uz pomo kojih je mogao da
izvrava svoje zadatke.
Poetkom 1943. godine, po nareenju Partije, azim odlazi u operativne jedinice, gdje se bori sa orujem u
ruci, rame uz rame sa ostalim parizanima. Poslije nekoliko dana imenovan je komesarom prve ete Rumijskog bataljona Lovenskog odreda. Na elu ove ete on se bori na svim bojitima koja su joj dodjeljena. Istorija ove ete je i
njegova biografija.
Pred samu kapitulaciju Italije, sa konkretnim vrlo vanim zadacima, Partija alje azima u Skadar. Tamo su
ga izdali neki Albanci, pa je uhapen od zloglasnog Hasana Isufa. Za nekoliko dana prebaen je za isljeenje u Ulcinju. Tada su Selim-bega opljakali, obeavajui mu da e mu pustiti sina iz zatvora. Pri povratku, na putu za Skadar, zajedno sa Bogdanom Vujoeviem, Anom Strugar, Omerom Zuberoviem i drugim zarobljenim partizanima,
streljan je 09.I.1944. godine na eljeznom mostu nad Bojanom, kod Skadra, i tijelo mu je baeno u rijeku.
U burne se danae PSR rodio i u burne se dane DSR, kao dosljedan sin bure i svojih pradjedova, slavnih Burovia, ostavi nas. I pored svih nastojanja tijelo mu nismo mogli nai. Bojana ga progutala, kao i mnoge druge sinove
Ulcinja i okoline, koji su se borili za narod i domovinu Crnu Goru.
Poslije rata data je Partizanska Spomenica 1941-ve njegovoj brai, poto mu je i otac ubijen nakon nekoliko
dana, pa mu je i majka presvisla od tuge i alosti. Dok je bio iv spomenicu je uvao i nosio njegov najstariji brat
Reid.
U znak sjeanja, potovanja i priznanja, karauli kod sela Sveti ore, na Bojani, dato je njegovo ime. Njegovo ime nosi i najdua ulica Ulcinja, koja od centra grada vodi sve do Vojnog odmralita u Valdanos. U produetku
ove ulice, na drugoj strani grada, nalazi se ulica Josipa Broza Tita i, u njenom produetku - ulica Boka Strugara,
takoe prvoborac Ulcinja i jedan od najistaknutijin i najzaslunijih linosti grada i okoline. 1)
Prema svojim dostojnim sinovima Ulcinj i sva domovina pokazali su uvijek i pokazae i u budue duno potovanje, jer su bili za svoje savremenike, a bie i za budua pokoljenja, sjajan primjer i topli izvor najpljemenijeg
nadahnua, visoke graanske svijesti i odgovornosti za sudbinu svog naroda i svoje domovine, kao i vrhovnog i
najsuptilnijeg samoportvovanja.
azim se nije enio, jer mu to poslovi u slubi Partije i rat nisu dozvolili. Tako on nije ostavio iza sebe poroda. I pored toga, nije ostao bez nasljednika. Svi smo mi njegova djeca i njegovi dosljedni sljedbenici.
A ustreba l'kada
Branit' domovinu,
Kao u snu sada,
Tamo, gde to ginu,
Bit' u i ja, Jugo,
I pukom u znati,
Kao svi, bezdrugo,
Krv i ivot dati.2)

298

Tako pjeva jedan njegov roak, koji je te stihove napisao ne crnom bojom, ve svojom crvenom i vrelom
krvlju rodoljuba, pa je azimu posvijetio i itavu knjigu. 3)
Gano Resulbegovi, sin njegovog brata Reida, koji sada uva Partizansku Spomenicu svog slavnog strica,
dao je svom sinu ime azim, sigurno za uspomenu na partizana i komesara azima Resulbegovia.
ivi, ivi duh komunara,
Od Pariza do Kravara.4)
Sa pokoljenja na pokoljenje prenosi se i prenosie se spomen i ime onih koji to zasluuju. Domovina ih nije
zaboravila i nee ih nikada zaboraviti.

_____________________
1) Kad je ovo objavljeno 1994. godine, tako je bilo. Sada su svim tim ulicama skinuta ta imena. Albanski separatisti, u brazdi njihovog
albaniziranja i faistiziranja Ulcinja, metnuli su tim ulicama imena svojih ekstremnih nacionalista, proturskih muslimanskih fundamentalista, pa i
faista, kao to je konkretno ime Cafo Bega, ubice azima i drugih Crnogoraca.
2) RESULBEGOVI, Kaplan: MORSKI VALOVI - zbirka pjesama, eneva 1994, str. 54-55, pjesma RAT, spjevana u Ulcinju, u jesen
1948.
3) RESULI, Kapllan: RESULBEGOVIQT DHE SHQIPTART (RESULBEGOVII I ALBANCI), dokumenta i injenice, eneva
2003.
4) Kravar je ulcinjsko selo na samoj granici sa Albanijom.

299

PREDSJEDNIK ALI-BEG I

Ali-beg, zvali Lito, jedini je sin Jusuf-bega VIII

Resulbegovia i Ljutfije Smajljagi. Rodio se u Ulcinju
1882. godine, to znai odmah poslije osloboenja Ulcinja
od turskog ropstva i prisajedinjenja sa svojom domovinom
Crnom Gorom.
Tada je u Ulcinju ve bila otvorena prva kola na
sprkom jeziku i crnogorska djeca, pod turskom okupacijom
liena prava kolovanja, po prvi put su poela u Ulcinju da
ue, itaju i piu slobodno svoj maternji jezik.
Tursko-albanska propaganda uinila je sve da
muslimane Ulcinja i okoline, pa i one crnogorske
nacionalnosti, indoktrinie i baci protiv crnogorskih vlasti.
Oni su i otvaranje kole na spskom nacionalnom jeziku
Crnogoraca is- kristili u svoje svrhe, pa su propagandirali da
muslimani ne alju djecu u te kole, jer e im se toboe
otuiti i pret- voriti u pravoslavce. A poto je osnovno
kolovanje bilo obavezno po zakonu, oni su propagandirali
iseljavanje mus- limana iz Crne Gore u Tursku. Tada su
Vojvoda Arslan-beg i Major Mehmet-beg posredovali kod
crnogorskih vlasti da kolovanje za muslimansku djecu bude
fakultativno, a ne obavezno.
Sa druge strane, oba ova brata propagandirali su kod
svih muslimana, posebno kod svojih Resulbegovia, da alju
u kolu ne sasmo muku djecu, ve i ensku. Svojim
sinovima oni su to i naredili.
Tako je Jusuf-beg, sin Vojvode Arslan-bega, poslao
svog sina Ali-bega meu prvima u tu kolu. To je uinio i
drugi sin Arslan-bega - Hajdar-beg, pa i sinovi Mehmetbega, koji su poslali u kolu i svoje kerke. To su uinili i
sva tri sina Selejman-bega (zvani Suljo-beg) Resulbegovia: Ismail-beg, Hodo-beg i Jahja-beg. Ali su ipak veina
muslimana nastavili da svoju djecu alju kao i pod tursku vlast - u mejtepe, gdje su na turskom i arapskom jeziku
uili molitve bogu i KUR'AN. Albanska propaganda se slagala i sa turskom propagandom, da se ne bi muslimani
obrazovali i osvijestili, jer su za sve njih pretendirali da su po nacionalnosti Albanci, pa su preko muslimanske vjere i
muslimanskog fundamentalizma nastojali da ih privuku na svoju stranu.
Iz godine u godinu, za Resulbegoviima su sve vie i vie ili i ostali muslimani, koji su u poetku slali u
kolu samo muku djecu, a kasnije e slati i ensku, sve do dana kad e traiti da im se u Ulcinj otvori ne samo graanska i srednja kola, ve i Universitet (!).
Po zavretku osnovne kole, Ali-bega su poslali u Bar, gdje je nastavio graansku kolu, zatim i na Cetinje,
gdje je zavrio srednje obrazovanje. Dravnom stipendijom njega alju i na studije u Beogradu.
Poto je zavrio kolovanje bio je na raznim dunostima Knjaevine, odnosno Kraljevine Crne Gore, pa i u
staroj i novoj Jugoslaviji. Tako je u poetku slubovanja bio carinski inovnik u Ulcinju, Metkoviu i Ostrosu.
U Prvom balkanskom ratu Ali-beg je kao rezervni oficir ratovao za osloboenje Skadra. Tu je i ranjen, ali
lako. U Prvom svjetskom ratu bio je u sviti Kralja Nikole, koja ga otpratila do Italije, kad se ovaj povukao iz Crne
Gore. Za vrijeme austro-ugarske okupacije bio je u koncentracionom logoru. Poslije rata stavio se na raspolaganje
novog Kralja, Aleksandra Karaorevia, Velikog Ujedinitelja, koji stvori Jugoslaviju.
Za vrijeme stare Jugoslavije konkurisao je na glasanje Marko armaku i drugima za poloaj naelnika grada.
Nastavio je to konkurisanje i poslije Drugog svejtskog rata, sgve dok 1948. Godine pobjedi i bi izabran za
pretsjednika.
Ali-beg je imao dvije kue, naslijeene od svoga oca: jednu u kvartu Ulcinja Potok, skoro u centru varoi, i
drugu - pomenuti ljetnjikovac ulcinjskih Resulbegovia u Limanu. Preko zime obino je ivio u varo, dok je preko
ljeta prelazio u Liman. Za vrijeme rata, vraajui se iz Limana u varo, uhvati ga njemaka patrola, i kod bunara
Limana postave ga da ga streljaju, misljei da je bio na sastanak sa partizanima i da im je nosio hranu i naoruanje.

300

Opratajui se od ivota, izvadio je brojanice i poeo je da se za posljednji put moli bogu. Vidjei to komandant
strae i, misljei da su partizani i njihove pristalice svi samo bezboni ljudi, ree svojim kolegama:
-Stanite! Stanite! Komunisti ne vjeruju u boga i ne mole mu se. Izgleda da ovaj nije ni komunista, niti
partizan!
Tako se tog dana spasio streljanja i vratio kui. Polazei od ovog detalja njegovog ivota, roak njegov napisao je novelu o njemu pod naslovom OVJEK BEZ BOJE, koja je objavljena u Pritini jo 1958. godine.
Ali-beg je pomogao Narodno-oslobodilaku brobu, ali ni sm nije uzeo uee u ratu, niti ma koji od njegovih
sinova.
Poslije rata izabran je za lana Narodnog odbora grada Ulcinja, pa i za predsjednika Optine Ulcinj. Prethodno je bio naelnik Zdravstvenog otsjeka, predsjednik Crnevog krsta i predsjednik Narodnog fronta.
Ali-beg je jo kao uenik bio primjeran u svemu, jako umjeren i ozbilan, principijelan i prudentan, pa i strog.
Imao je i teku sjen, prodiran pogled. Na svim se dunostima istakao posebnom revnou, savreno korektan. On je
znao biti i jako-jako ljubazan, naroito sa obinim ljudima, ali je sa zvaninicima i intelektualcima obino bio samo
zvanian i krajnje seriozan. Nikad ga niko nije vidio ni u kafani, ni u etaljite. Kafu je pio samo kod kue, a rakiju i
vino nije ni primirisao. Jedina mu je razonoda bila knjiga, a preko ljeta, svaki dan u odreeno vrijeme, jedan sat sunanja i kupanje na plai Limanja, koja se po njemu jo za njegova ivota poela zvati Ali-begova plaa.
On je jedan od prvih Resulbegovia Ulcinja, pored senatora Selim-bega, koji se bavio istorijom svoje porodice. Ali-beg je sastavio genealogiju Resulbegovia Ulcinja, od njihovog praoca - kapudan-pae Arslan-bega Resulbegovia. Tu nam je genealogiju pokazao 1954. godine, kada nas je i potstakao da napiemo istoriju ove porodice.
Tu smo po prvi put vidjeli vezu ulcinjskih Resulbegovia sa Resulbegoviima Trebinja i inspirisali se za ovo djelo.
Ali po Ali-begu, Resulbegovii Ulcinja vode porijeklo od sina Osman-pae Resulbegovia, Arslan-bega, koji je sa
svoja tri sina, toboe zbog krvne osvete, napustio Trebinje i svojim brodovima prvo doao u Petrovac na Moru, a
zatim u Ulcinj.
Mi smo izradili dvije kopije te genealogije. Prvu smo uneli u prvobitni rukopis nae pomenute istorije, dok
smo drugu kopiju predali Sulejman-begu, zvani Sulo, sinu Hodo-bega I Resulbegovia. Godine 1993, kad se vratiih
u Ulcinj nakom mog 35-godinjeg otsustva, ne naoh Ali-bega ivog. Potraio sam od njegovih sinova genealogiju
Resulbegovia. Rekoe mi da su je izgubili.
Ali-beg je ostavio lijepu uspomenu jednog od najdostojnijih Resulbegovia, kao dostojan sljedbenik svog
slavnog djede, Vojvode Arslan-bega, pa i kao dosljedan predstavnik nove, narodne vlasti.
Umro je u Ulcinju 1974. godine.
Na dan smrti, po njegovom zavetanju, sinovi nisu sluili gorku kavu, po muslimanskom obiaju, ve ljutu
crnogorsku rakiju, po jugoslovenskom obiaju. Ni u efinu odenut po muslimanski nisu ga poloili na tabut, ve su
ga sahranili odjenutog evropski, u novom kostumu i postavili ga u specijalno za to narueni koveg, koji je prekrit
jugoslovenskom zastavom, a preko zastave postavljene su mu sve medalje i odlikovanja, dodjeljena od
jugoslovenskih vlasti. Isto tako, po njegovom zavjetanju, ni hodi ni popu nije dozvoljeno da mu oita bilo kakvu
molitvu. Ali, kad je posmrtini korte prolazio sa njegovim kovegom pored Pravoslavne Saborne Crkve Sveti
Nikola, odjednom su u njegovu poast - poela da zvone sva njena zvona. Tada su koveg spustili na zemlju i
priekali da zavri zvonjenje zvona.
Nad njegovim grobom, prikupljenom narodu, odrao je prigodnu rije od vlasti za to odreena osoba.
Sve ove podatke iman od stavrofora Pravoslavne Saborne Crkve Sv. Nikola u Ulcinju, Radojice Boovia.
Bio je oenjen Sabrijom, kerkom Beira Kaplanbegovia, iz Ulcinja. Ostavio je iza sebe etvoro djece:
Husein III, Zada, Nailj i Ljutfija.

301

PROFESOR ZEJNEL-BEG IV
Zejnel-beg, zvani Nelo-beg, prvi je sin Hajdar-bega V Resulbegovia i Vasvije Ahmetagi. Roen je 1901. godine u
Ulcinju, gdje je zavrio graansku kolu. Srednju je kolu pohaao u Baru, a visoke studije, jugoslovenskom stipendijom,
zapoeo u Klagenfurtu i zavrio u Beu (Austrija).
On je bio jedan od favoriziranih muslimana Ulcinja, prije svega zato to je bio unuk slavnog Vojvode Arslan-bega, a
zatim i zato to je graansku i srednju kolu zavrio odlinim uspjehom. Favoriziranje jednog muslimana, da bi se pokazao
drugima kao primjer ravnopravnosti sa graanima druge vjeroispovijesti, bila je i ostaje praksa nenarodnih vlasti Jugoslavije i
Crne Gore.
Zejnel-beg nije bio samo odlian uenik, ve i primjerno vaspitan, korektan, pa i sa iskristaliziranom nacionalnom
svijeu, nad kojom nikada nije dizao vjersku svijest. Ponajmanje je gajio ma kakav muslimanski fundamentalizam. Prvih pet
godina ivota, vie negoli u kolijevci, njihao se u krilo svog djede, koji mu nije priao basne, prie i legende sa vampirima, ve
istinu o ivotu. Kako se zna, Vojvoda Arslan-beg bio je najemancipirani i najkulturni musliman svog vremena. A vaspitanje
koje se daje djeci do pete godine jeste determinirajua baza vaspitanja koje e uzeti kasnije.
Jo u srednjoj koli Zejnel-beg je uio sa strau strane jezike, a kad je otiao u Austriju na studije, perfeksionirao je ne
samo njemaki, ve i mnoge druge jezike. Tako da, pored srpskohrvatskog jezika, koji mu je prirodno bio prvi, on je govorio i
pisao perfekt njemaki, francuski, italijanski, turski, albanski i posebno klasine jezike: grki, latinski, arabski i persiski. Tako,
on je faktiki najvei poliglota svoga vremena ne samo u Ulcinju, ve u itavoj Crnoj Gori. teta to ta znanja stranih jezika
nije iskoristio za prevoenje djela ni sa stranih jezika na naem jeziku, kamoli i za prevoenje djela naih autora na strane
jezike. Jugoslovenske vlasti te njegove sposobnosti nisu iskoristile ni u diplomatskoj slubi. Iako su imali potrebu za ovakve
ljude, njihovo favoriziranje ovog muslimana ilo je samo do njegovog imenovanja za profesora istorije na Medresi "Kralj
Aleksandar" u Skoplju, koja je bila na rang Universiteta, jer je formirala visoke kadrove raznih profila, prvenstveno klerikalce,
hode. Vie od hoda, sa auditorija ove Medrese izali su budui komesari partizanskih eta i odreda. Sigurno da jedna
posebna zasluga za ovo pripada i profesoru istorije Zejnelbegu, to nam je potvrdio godine 1955, u Skoplju, i direktor
Uiteljske kole, koji je bio njegov uenik.
Preko klasinih jezika Zejnel-beg se snabdio i klasinom kulturom, to je svakodnevno manifestirao kao profesor i
prenosio na svoje studente. Poto se udaljio sa posla u Medresi Skoplja, jedno vrijeme je radio kao profesor istorije i geografije
u gimnaziji Bara, gdje je nekada i sm bio uenik. Godine 1934. konkurisao je za gradonaelnika Ulcinja kao lan
Demokratske partije.
Godine 1941, poslije okupacije Ulcinja, koji se od Musolinija proglasio za sastavni "dio" super Ve-e-elike Albanije,
Profesor Zenel-beg prelazi sa poslom u gimnaziji Skadra, gdje opet predaje istoriju i geografiju. Njegovo znanje italijanskog i
njemakog jezika pomoglo ga mnogo da se snae u novostvorenoj ratnoj situaciji.
U to vrijeme, meu uenicima te gimnazije, djelovala je ilegalno organizacija Komunistike omladine Albanije. Skoro
svake nedjelje razdavani su po uionicama antifaistiki ljetci i komunikacije Komunistike partije Albanije. Skadrani su mi
svjedoili za sasvim korektan stav Profesora Zejnel-bega, koji ne samo to nikada niim nije napastvovao svoje uenike, ni
radne kolege i bilo koga drugo, ve naprotiv, uzimao ih i u odbranu od faistike policije, koja ih je proganjala i persekutirala.
Ovo nam potvruje i injenica to poslijeratna vlada Albanije nije preduzela nikakvu mjeru protiv ovog profesora. Pa i kad je
odbio da primi albansko dravljanstvo, poto su tada njeni odnosi sa Jugoslavijom bili prijateljski, dozvolili su mu da se udali
iz Albanije bez ikakvog prigovora.
Profesor Zejnel-beg se vratio u Ulcinj, gdje ne samo to nije pretrpio nita loe zato to je okupatorima sluio kao
profesor, ve ni zato to je bio brat Memin-bega, koji je 1945. godine streljan, a zato to je okupatoru sluio u Ulcinju kao
geometar.
Ipak, iako je bio na vrhuncu svojih intelektualnih i fizikih snaga, nove jugoslovenske vlasti nisu mu vie povjerile
djecu za vaspitanje. Nisu ga angaovale ni za prevodioca, a i sm se privatno nije bavio time, jer je elio da ivi u sjenci,
neprimjeen ni za to, poto je svojim oima vidio kako klika Josipa Broza Tita skida ljudske glave ni da su glave kupusa. On

302

se kao sjenka i kretao gradom, oigledno i uplaen streljanjem svoga brata. Ni poslije raskida Josipa Broza Tita sa Josifon
Visarionoviem Stalinom, kad je u Jugoslaviji poeo da se neto topi led, on se nije usu- dio da se iv uje.
Kad se vratio iz Albanije, primljen je u dravnoj slubi: radio je kao obian slubenik Narodnog odbora Ulcinjske
komune, unjajui se njenim hodnicima neprimjetno, neujno, kao da se bojao da ga ko ne vidi na to radno mjesto i ne
intervenie gore da ga otpuste sa posla, jer je brat streljanog "narodnog neprijatelja". I grickao je tu jadnu platu sa svojom
mnogobrojnom djecom, pomaui kriom i udovu svog streljanog brata da podigne njenu siroad.
ivei tako, sigurno da nije nikome pao u oi i zato ga niko nije optuivao ni za to, ni zato to je sluio faistikim
okupatorima kao profesor, niti zato to je bio brat streljanog "narodnog neprijatelja", pa ni zato to je bio izdanak jedne od
najistaknutijih feudalno-buruaskih porodica Ulcinja, koje - po stalinistikim principima - trebalo je da se stave na udar klasne
borbe.
Profesor Zejnel-beg ne samo da od te "klasne borbe" nije pretrpio nita loe, ve naprotiv, kao to je i sm studirao
dravnom stipendijom, data je stipendija i njegovim sinovima, pa su mu zavrili ne samo srednje kole, ve i vie studije.
Poslati su i van Jugoslavije za specijaliziranje i post-univeristetske studije. A kad su se vratili sa studija, inkuadrirani su i u
redove vlasti, povjerena su im i upravna mjesta u Ulcinjskoj komuni, to se u Albaniji sa nje- govim kolegama iz Skadarske
gimnazije nije desilo. Tamo ne samo to njima Enver Hoda nije povjeravao ni najobiniji posao u dravnoj upravi, ni posao
istaa, ve ni njihovoj djeci nije dozvoljavao da se obrazuju, niti da zavre srednju kolu, boe sauvaj i vie studije. Ni
svojim parama, kamoli i dravnom stipendijom. U Albaniji su njegove kolege svrili po koncentracionim logorima, po
kampovima, kao internirani i deklasirani, ili i po zatvorima, kao "narodni neprijatelji" i saradnici okupatora.
Kao profesor istorije i poznavalac tolikih jezika, trebao je on da napie ovu istoriju Resulbegovia. Moramo priznati
da, kad je saznao 1954. godine da se ja bavim time, povukao me na stranu, gdje nas niko nije ni gledao ni sluao, i potstakao
me da to napiem, savjetovao me, instruirao me. A kad je saznao da imam i genealogiju Resul- begovia, koju je sastavio Alibeg, potrai mi je. I ja mu je dadoh da je prepie. Izgleda da se bojao i da je prepie, pa mi ree da mu ja, mojom rukom,
napravim jednu kopiju. Njegov sin Sari e iskoristiti tu genealogiju za njegovu isto- riju Resulbegovia. Tamo on priznaje da
mu je otac rekao da su Resulbegovii Ulcinja porijeklom iz Hercegovine i braa sa tamonjim Resulbegoviima, kao to je to
rekao i meni.
Profesor Zejnel-beg se oenio Filjom, kerkom Laza Kapidanovia, izdanak tuniskih pirata, koji su se nastanili u
Ulcinj poslije turske okupacije 1571. godine. Sa njom ima estoro djece: Hajdar V, Nadilja, Zumreta II, uajb, Sari i Jusri.
Umro je u Ulcinju 1975.

LOZA VOJVODE ARSLAN-BEGA V

- Podloza Hajdar-bega IV -

JUSUF IV

_______________________________________________
Vojvoda ARSLAN-beg V

MEHMET XIV

IBRAHIM III

__________________________________
JUSUF VI

HAJDAR-BEG IV

TAHIR

TOFIK

___________________________________
ZEJNELJ II

JUNA

MEMIN

ARSLAN VI

KERKA

_____________________________________________________

303

HAJDAR V

NADILJA

ZUMRETA II

UAJP

________________________________

SARI

JUSRI

__________________

JASMINA FARUK II SABINA ANIDA

EDINA I ADNAN

IRFAN

HAZRETI DEMALA
Demala je jedina kerka majora-senatora Selimbega, sestra slavnog komesara azima. Rodila se u Ulcinju
11. marta 1918. godine. Kao miljenica, uz to i u jednoj od
najbogatijih porodica Ulcinja, rasla je i odgojila se bez ikakvih nedostataka.
Ona je prva muslimanka ovog grada, mogue i itave Crne Gore, koja je pohaala dravnu kolu zajedno sa
ostalim njenim hrianskim drugaricama. Uskoro e njenim
stopama poi i Sebija, sestra pukovnika Devdeta Resulbegovia, zatim i druge muslimanke. Treba znati da to nije
bilo lako, jer je javno mnijenje vjerski zatucanih muslimana
bilo protiv te kole, smatrajui je za hriasku, antimuslimansku. Poi u tu kolu za njih je bilo isto to i poi u crkvu, kao da su se odrekle islama i primile hrianstvo.
Pod silnim uticajem najmlaeg i najmilijeg brata azima, Demala se prikljuuje progresivnom pokretu narodne omladine i jo prije rata postaje skojevka. U to vrijeme
ona je bila jedina muslimanka Ulcinja lan SKOJ-a.
U toku rata, pokrita feredom, esto je saraivala sa
azimom i njegovim drugovima, straarila im na sastancima, konferencijama, nosila im potu, donosila hranu, ljekove, odeu po skrovitima, pa i u partizanske jedinice. Po umama, brdima i planinama drae su Demali odrale mnoge
ferede i cipele. Mnoge je noi probdila, mnoge suze ronila
i u strepnji za voljenim bratom i njegovim saborcima, pa i
za sebe i svoju budunost, kao i za budunost itavog
naroda i domovine. Pod feredom Demala je esto nosila i revolver.
Ne jedan put ona se nalazila i u opasnosti. Vrei dunosti, koje su joj postavljali brat i njegovi drugovi, iako
pokrita feredom, jednom prilikom je primjeena od neprijatelja. Dala se u bjeg, a oni za njom. Nemajui kuda, sklonila se u damiju. Tu je primjeti hoda zvani Mila. To mu je bilo prezime. Ona se sledi na mjestu, ali se brzo pribra i
ruka joj poe na revolver. Na njeno najvee iznenaenje, hoda joj ree:
-Keri moja, ne bojte se mene! Vi ste sigurno Demala, kerka Selim-bega! uo sam za vas. Ne bojte se, ne
bojte se mene! Poite za mnom!
On je uze za ruku i, nastavljajui da joj govori prijateljski, uvede je u damiju i strpa je u sanduk za mrtve, pa
je pokri.
Za svaki sluaj Demala ubaci metak u cev i pripravi revolver. Kad su u damiju stigli gonitelji, hoa ih uputi
u drugom pravcu. Muslimani Ulcinja tada su poeli da se bude, da se osvijeste, pa i njihove hoe. Oni su jedan za
drugim, posebno poslije kapitulacije Italije, poeli da prilaze narodnooslobodilakom pokretu jugoslovenskih naroda.
Ulcinjski novinar Aleksandar Janinovi, nekadanji sekretar Partijskog komiteta u Ulcinju, pie: Demalu
je hapsio zloglasni Hasan Jusuf, ali se sve zavrilo ponekim amarom i sonim psovkama, u kojima je ona obiljeavana kao veliki izdajnik svoga naroda.1)
Demalu i sve Resulbegovie, pa i sve ostale muslimane Ulcinja i Crne Gore, ne samo tada, ve i sada,
veliko-albanci ih smatraju za Albance.

304

Jednom drugom prilikom, kad je vide Cafo-beg u zatvor Ulcinja, ree Hasanu Isufu:
-to dri tu kuku u zatvor?! Daj joj kurum u elo i skini nam je s vrata!
-Sve u svoje vrijeme, bee!- ree mu ovaj.
Zlikovac Hasan Jusuf, njemaki major policije, mislio je to vie puta, ali se bojao da e ga za to prezreti i
njegovi Albanci, koji se jo uvijek dre svojih srednjevjekovnih tradicija. Preko svega, on je poznavao partizane, jer
je jedno vreme i sm bio u njihove redove, kao partizan. On je znao da e ga partizani pronai i osvetiti Demalu. Tu
su bila i braa Demale, pa i mnogobrojni Resulbegovii. Preko svega, tu je bio i njegov interes: za svako osloboenje Demale iz zatvora, on je traio ne obine pare, ve zlatnike.
Kad joj ubie brata, ona se obukla u crno, kao i sve hrianske Crnogorke. Muslimanke se ne oblae u crno:
one pokrivaju glavu namazbezom, koji je sasvim bijel. I oplakala ga hrianski, po crnogorskom obiaju.
Kad joj ubie oca, oplakala ga javno, na srpskom jeziku, u znak otvorenog prkosa prema svim albanskim ovinistima, koji su bili protiv narodnooslobodilake borbe ne samo naeg, ve i svog, albanskog naroda, koji se isto
tako borio za svoje osloboenje od italijanskih i njemakih faistikih okupatora domovine. Tako je ona, njihovim
pretenzijama da su Resulbegovii Albanci, suprotstavila istinu i gordi nacionalni, pa i klasni, proleterski prkos. Kad
joj majci, poslije nekoliko dana, prepue srce od alosti za sinom i suprugom, Demala i nju oplakuje po crnogorski.
Tri sahrane u roku od nekoliko nedjelja!
Tvrdo je bilo srce u nae Demale, kad i njoj nije prepuklo! Tvrdo joj je i danas. Pravo srce legendarne Crnogorke!
Kad je 26. novembra 1944. oslobodila Ulcinj XVI Dalmatinska brigada, Demala je izala pred brigadu i,
usred grada, demostrativno, zbacila feredu, odrala topli pozdrav dobrodolice i razdelila brai partizanima sav svoj
eiz, koji je skoro 20 godina vezla iglicom, pripremajui se za svoju udaju. Ona je tog dana, na bini, zaigrala i Crnogorsko kolo, pa i Partizansko i Kozarako. Zaigrala je kolo sa partizanima i partizankama, sa urom akonoviem i
Milom uriiem, doivljavajui svoju dvostruku slobodu, od neprijatelja i od ferede.
Demala je prva muslimanka Ulcinja, mogue i itave Crne Gore, koja je skinula feredu i pola putem
emancipacije tih ena jo u toku rata. Mnogi su od tog trenutka, meu kojima i neki njeni najblii, okrenuli glavu od
Demale, prezirui je i bojkotirajui je, jer su smatrali da ih je obrukala i da im je veliku ljagu i sramotu nanijela.
Hode su je nazivale kukom, neki su je roaci i amarali, a neki su i djecu slali za njom da je kamenjem gaaju.
Dovodili su joj i pijane da je vreaju i poniavaju. Jedne noi je morala da iskoi kroz prozor. Pobjegla je iz svoje
kue kod jedne roakinje, koja joj ree: Ne mogu se zbog tebe svima omraziti! Idi, idi Demale, iz moje kue, kuda
zna!
Samo Demalina dua zna sve ta je pretrpjela.
Demala je i prva muslimanka koja raskida okove jedne tradicionalne vjeridbe i sama izabira svog branog
druga, meu partizanima, koji joj donee slobodu, meu saborcima svoga brata. Naime, bila je vjerena u Skadar za
Aliju Buatliju, koji je iz rata izaao kao major i lan Komunistike partije Albanije. Do osloboenja nisu se nikada
nigdje ni vidjeli. Takvi su bili obiaji tada.
Poslije osloboenja Alija dolazi u Ulcinj sa jednom albanskom delegacijom i po prvi put se viaju i razgovaraju. Tada joj je albanski vjerenik i komunista rekao: Treba da prekinete druenje sa Crnogorcima i Crnogorkama!
Demala mu je odgovorila raskidanjem vjeridbe. Kasnije ona kae: Da sam se za njega udala, ostala bih u
Albaniji kao u logoru ne daj boze!
Poslije ovog raskida Demala se udaje za Ethema Odobaia, koji je iz rata izaao kao vojni invalid sa inom zastavnika KNOJ-a (Korpus narodne odbrane Jugoslovenske armije).
Zastavnik Odobai je roen 1927. godine u Prijedoru (Bosanska Krajina). Kao 17-to godinjak odlazi u partizane, u Tuzlanski odred, pa u KNOJ. Sa njime je Demala ivela i ivi u najlepoj slozi, sprva u Ulcinju, zatim u
Petrovcu, pa u Tuzli i, na kraju, opet u Ulcinju.2)
Od prvog dana osloboenja Demala je na raspoloenje narodnoj vlasti. Ona uzima aktivno uee na sujenju narodnih neprijatelja, koji su na bilo koji nain saraivali sa okupatorom, pa ih revolucionarno optuuje i trai da
se dostojno i primjerno kazne, bili oni i njeni roaci.
Ona otvara i dri prvi kurs analfabetizma, ide na izgradnju pruge Niki-Podgorica, propagandira emancipaciju ena, radi danonono gdje je trae i nareuju joj.
Novinar edo Rolovi pie o njoj: Ova begova kerka nimalo se ne ponaa begovski, iako ima ime da se
pohvali.3)
Za vanredne zasluge Demala je odlikovana Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvezdom, Medaljom
zasluga za narod, koju joj je posebnim ukazom dodjelio lino Predsjednik Republike, zatim je odlikovana i mnogim
priznanjima za doprinos drutvenoj aktivnosti, priznanjem za etvorostruko zvanje udarnika na radnim akcijama za
izgradnju zemle i socijalizma.

305

Demala je delegat Ulcinja na Prvom kongresu Anrifaistikog fronta ena (AF), koji je odran na Cetinju.
Na tom Kongresu odrala je kratak govor, za koji je pobrala buran aplauz. Demalina fotogafija izlazi na prvoj strani
prvog broja lista AF u Crnoj Gori. Objavljuje joj se i govor.
O Demali su pisali mnogi novinari iz Ulcinja, sa Cetinja, iz Podgorice i Beograda. Sem dvojice ve spomenutih, Aleksandra Janinovia i eda Rolovia, spominjeno i Boidara Miloevia, Duka Milaia i posebno Kaplana Resulbegovia, dok joj je slikar Gojko Gojni napravio i portret. Pisala je i ona. U poglavlju Dokumenta donosimo jedan fragment njenog dopisa Probudite se!, koji je karakteristian i znaajan, jer nam dokazuje njenu visoku slovensku (i jugoslovensku!) nacionalnu svijest (iako je u tampi stalno prikazuju kao Albanku!). Ona je neprekidno odana narodu i domovni, iako je stalno bila zapostavljena, pa i zlostavljena, persekutirana svakako od vlasti
izdajnike socijal-faistike klike Josipa Broza Tita.
Poslednjih dana ivota Demala je dotjerana do prosjakog tapa. Nije imala para da kupi ni ljekove. Jednog
dana 2000-te godine, poto joj je umro suprug, ostarjela i iznemogla, sva pokrivena u sijede vlasi, Demala ode u
apoteku da uzme ljekove, koje joj je propisao ljekar. Apotekarka Radmila akonovi joj ih spakova, ali Demala
nije imala para da ih plati. Tada Radmila, osmjehnuvi se sa najiskrenijim saaljenjem i bolom u srcu, sjeajui se
kako se brat njenog djede, vojvoda Arslan-beg, poneo sa Crnogorkom pravoslavne vjere, koja bjee ukrala 3 metra
konopa, ree joj: Ne mari, majko Demala, ne mari! Uzmite ljekove, jer u ih ja platiti za vas!
Demala ima sina Adema, koji je oenjen i ima dvoje djece. Imala je jo jednog sina Osmana, koji joj je
umro kao dijete 1950. godine zbog tekih uslova ivota njegovih roditelja. Njihova imena potsjeaju nas na slavne
trebinjske Resulbegovie: Osman-pau i Adem-bega, koji je sa Miom Ljubibratiem isukao sablju na golognjate
azijatske godine 1875, kada je zapoeo Hercegovaki ustanak za osloboenje od turskog jarma.
Mi smo u poetku ovog poglavlja, govorei o Resulbegoviima Ulcinja, spomenuli da je Demala i preko
tampe izjavila: nai su korijeni iz Hercegovine. Duboki su ovi korijeni kod svih Resulbegovia Ulcinja i nema te
sile koja ih moe iskoreniti, ma to uinili veliko-albanski ekstremni nacionalisti, pa makar ih pomogle za to i crnogorske antinarodne vlasti. Kad ih nisu isupali kod jedne Resulbegovike, kod jedne ene sa najniim obrazovanjem,
nee ih isupati ni kod mukih Resulbegovia, ponajmanje kod onih sa srednjim i visokim obrazovanjem.
Demala je umrla u Ulcinju, dana 05. januara 2001. godine.
Sve ene Ulcinja, posebno muslimanke, veliki i vjeni su dunici ove Demale, koja im je otvorila puteve njihovog srenog i dostojnog ivota. Zato, ako je ikoja ena Ulcinja zasluila da joj se poe na grob i zapali svijea, ili
je to ona zaluila, ili nijedna druga. Za sve Ulcinjane ona je sveta, Hazreti*) Demala.**)

306

________________
1) JANINOVI, Aleksandar: Budimo ljudi, list POBJEDA, Podgorica, 19. april 1992. str. 18.
2) Ethem Odobai je preminuo u Ulcinju 1997.
3) ROLOVI, edo: Fereda zbog konspiracije, liste NEDLJNE NOVOSTI, Beograd, 2. oktobar 1977, str. 26, kol. II.
*) Hazreti muslimanska teofana rije, iz arapskog jezika, koja na naem jeziku znai sveti-sveta.
**) Ova je biografija napisana i objavljena jo dok je Demala bila iva, u prvom izdanju knjige RESULBEGOVII PORODINA
ISTORIJA. Ovdje smo joj dodali samo nekoliko rijei, koje je donijelo vrijeme.

MAJKA FATIMA
Fatima, poznata u Ulcinju nadimkom Tushe, trea je kerka hafiza Abdurahman-bega Resulbegovia, koji je
imao jo etiri drugih kerki i samo jednog sina.
Njen djed je poznati turski kajmekam Ulcinja Mehmet-beg, kasnije major crnogorske vojske i referent u Ulcinju za vojna pitanja. Komesar azim i Hazreti Demala su djeca njenog strica, senatora Selim-bega, koji je bio oenjen nevjestom iz porodice Tuli, kerkom Mustafe Tulia.
Fatima se rodila u Ulcinj godine 1904. Ona je jedna od prvih muslimanki koja je ila u kolu pokraj svojih
drugarica - Crnogorki pravoslavne vjere. Bila je i vanredne lijepote, tankog struka i vitkog, dugakog trupa, bjondinka velikih plavih oiju, zlatne kose. Njenom ljepotom ona je sve potsjeala na Viteza Demilu. A imala je i njenu
narav.
Jo u 12-toj godni ivota, otac ju je vjerio za Hasana Tulia, zvani Cafo, sin pomenutog Mustafe Tulia i brat
Sulejmana Tulia, za koga e se udati Zoja, kerka njenog strica Deljadin-bega.
Hasan-aga je bio mornar. Na moru mu se desi kao Jankovi Stojanu: u Tunisu su ga uhapsili i Fatima ga ekala kao vjerenica punih 15 godina. Ovako je postala simbol zadane rijei, strpljenja i vjernosti, poznate karakteristike
muslimanki Ulcinja. Njen brat Mustafa i sestre, svi njeni najblii roaci i roake, odrekli su se svoje svadbe i enidbe, udaje, ekajui da se Fatimi vrati vjerenik iz zarobljenitva. Prije nje niko od njih nije pristao da se eni ili uda.
Kad se vratio Hasan-aga iz Tunisa, Resulbegovii i Tulii uinie izuzetno veliku svadbu, da se tresao cio
Ulcinj. Odmah za njom uinie i drugi Resulbegovii svoje svadbe.
Fatima je rodila Hasan-agi estoro djece 4 sina i dvije kerke: Selatin, Idriz, Demal, Muzafer, Banuja i
Serveta.
Sva se njena djeca povezae sa Narodno-oslobodilakim pokretom Jugoslovena, posebno Idriz. im ga pozvala njegova partija, on joj se odazvao, bacio puku o rame i poao u partizanske redove. Idriz se borio na svim
frontovima, poev od Lovena, do Triglava, ar planine i Kajmakelana, istiui se iz boja u boj sve vie i sve
smjelije, sve hrabrije, kao pravi heroj. Samopregoran i odan narodu i domovini, on je uvijek bio prvi u napadu,
juriu, i posljednji u otstupanju, u povlaenju. Primjeri njegovog heroizma su bezbrojni i, kad bismo ih nabrojali,
ispunili bismo ovu knjigu samo njima. Iz rata je izaao sa devet rana, od kojih su neke bile i jako teke.
Poslije rata on je na listi ratnih-vojnih invalida.
Jo u toku rata Idriz se zaljubi u Hrvaticu zvanu Franica i, im je zavren rat, predloi joj enidbu. Ona, kao
dosljedna katolitkinja, nije pristala da sklopi sa njim brak bez blagoslova popa. Idriz se posavjetova sa komesarom
bataljona i ovaj mu dade dozvolu da uini enidbu u crkvi.
im je izaao iz crkve, poziva ga sekretar osnovne partijske organizacije i saoptava mu da je izbaen iz partije. Poslije ovoga demobiliu ga bez ikakva ina i priznanja, bez potovanja za uinjenu borbu i rtve prinete na altar
osloboenja domovine. Samo to ga ne ostavie ulicama da pati i za nasuni zalogaj hljeba. Poto je bio ratni, vojni
invalid, dadoe mu jedan mini-kiosk, gdje je prodavao cigarete i potanske marke. Ali mu i ovdje, kako je to znavala

307

UDB-a, uredie stvar da stalno izlazi defiitaran, u manjku, i Idriz, kad je izaao iz prvog zatvora, ostavi duek i
jorgan tamo, jer je znao da poslije dva-tri nova inventara, opet e ga tresnuti u zatvor za defiit.
Selatin sa bratom Demal imali su jednu bolju sreu. Posebno Demal, koji stie i do oficiskog ina, pa i u
Beograd, za to sigurno ima da zahali mnogo i svojoj eni Boici, Srpkinja pravoslavne vjere.
Majka Fatima nije bila komunistkinja. Pa ni skojevka. Ali, kao to je bila primjerna vjerenica i supruga, bila
je i primjerna majka. Ona je sledila svoju djecu u korak. Pregarala je za njima kod kue i partizanskim stazama i
bogazama, kao rijetko koja partizanska majka. Ona ne samo to im se nije ispreila na putu koji su izabrali, ve ih je
i pomagala ime je mogla i kako je mogla, nastojei da ih razumije.
Ovako Majka Fatima je jedna od prvih muslimanki Ulcinja, koja je, odmah poslije osloboenja, skinula zar i
feredu, jedna od prvih aktivistkinja AF u Ulcinju i jedna od prvih koja je prigrljila hriansku nevjestu svoga sina.
Ali Majka Fatima se proula na sve strane i po neemu drugo, jednim njenim posebnim postupkom, za koji je
zasluila da je uvedemo u ovaj zbornik istaknutih Resulbegovia Ulcinja. Pred smrt, iako nije bila komunista, niti
ateista, ostavila je amanet da je sahrane bez hode. Ovako ona je prva muslimanka koja je njenim zahtjevom
sahranjena bez svetenika i bez vjerskog ceremonijala, ne samo u Ulcinju i u Crnoj Gori, ve i u Jugoslaviji, ako ne i
u svijetu.
Majka Fatima je bila emancipirana ena, supruga, jako kurana i samostalna, koja je prethodila na putu emancipacije svim muslimanskim enama Ulcinja. Ona je dala svoj znaajni doprinos za savremeni drutveni razvoj, za
to e joj se sigurno, jednog dana, odati i nuno priznanje, koje je zasluila kao izvanredna ena, izvanredna graanka i patriotkinja, odana svojoj porodici i svome narodu, progresivnom ravoju zajednice i ovjeanstva.

308

309

PUKOVNIK DEVDET
Devdet je najstariji sin mornara Dano-bega I Resulbegovia. Roen u Ulcinju 28.08.1924. godine, zavrio
je graansku kolu u rodnom mjestu, zatim realnu gimnaziju u Pljevlje, gdje je 1939. godine primljen u redove
SKOJ-a. Tamo ga zatie Drugi svjetski rat i kaptulacija Jugoslavije.
Iz Pljevala Devdet se odmah vraa u Ulcinj i sa
svojim drugovima, sa azimom i drugim roacima, a pod
rukovodstvom KPJ, radi na organizovanju ustanka u Ulcinju, koji su okupirali italijaski faisti i prisajedinili ga Albaniji. Kad je 13. jula 1941. godine izbio ustanak, on se zaduuje za rad sa muslimanskom omladinom, a poto je znao
albanski jezik, i sa omladinom albanske nacionalne manjine
Ulcinja. Isto tako on se zaduuje i za vezu sa Komitetom
Komunistike partije Albanije u Skadru.
Na teritoriji Ulcinjske Krajine Devdet organizuje
narodno-oslobodilake odbore, prelazei esto iz legalnosti
u ilegalnost. Izvrava i druge zadatke, koje mu postavlja
Partija, a koji su bili ravni onima na frontu. On je uestvovao u vie atentata na italijanske pijune u Ulcinju i u
Albaniji, pa i usred Tirane, zajedno sa albanskim komunistima. Na jednom takvom atentatu u Skadar umalo je uhvaen iv. Spasio se probojem okruenja i ranom u glavi.
Oba druga, sa kojima je opkoljen, uhvaeni su ivi i objeeni sred Skadra. Za njim je poela potjera, ali su ga Skadrani skrili i prebacili van grada.
Po nalogu Partije ide u Dra, Tiranu i u Skadar vie
puta. Po nalogu Partije je radio i u poti Ulcinja kao telegrafista-praktikant. Tu je prislukivao sve razgovore vojnih
jedinica i policije faistikih okupatora, pa je najhitnije obavjetavao Mjesni komitet Komunistike partije Crne
Gore. Radei ovdje on je spasio ivote mnogim ratnim drugovima, meu kojima i roaku azimu.
Poetkom 1943. godine, ifrovanim telegramom iz Skadra, andarmeriji u Ulcinju nareuje se hapenje azima i drugih lanova Komunistike partije Crne Gore. Devdet ga deivrovao i hitno dostavio Mjesnom komitetu,
koji naredi azimu i njegovim drugovima da najhitnije napuste grad i preu u operativne jedinice Narodnooslobodilake vojske. Kad su dandari doli azimovoj kui da ga uhapse, on je bio ne samo van kue, ve i van
grada, na putu za Lovenski odred.
U to vrijeme Mjesni komitet je imao rezervisan stav uopte prema muslimanima i posebno prema Albancima.
Izuzimajui neke porodice, zbog svoje muslimanske vjere i nedovoljno razvijene nacionalne ili klasne svijesti, oni su
se stvarno pokazali nepovjerlivi i nesigurni. Devdet je insistirao da se prema njima ima vie povjerenja, te da se
konstruktivno postupa, da im se postave zadaci i isprobaju, pa da se svi oni, koji se budu pokazali sigurni, prime u
partizanske redove. Ovako se desilo konkretno sa Albancem iz Skadra Husein Alibali, koji u svojoj knjizi uspomena
iz rata spominje Devdeta sa najveim potovanjem.1)
Prvih dana septembra 1943, po nareenju Mjesnog komiteta, Devdet hitno naputa posao u poti, pa i grad, i
prelazi u ilegalnost, poto su neki partizani albanske nacionalnosti, koji su znali ime se on bavi u poti, izdali
narodno-oslobodilaku borbu i preli na stranu okupatora. Posle nekoliko minuta dandari su stigli u potu da ga
uhapse, pa i kod kue, koju su nam pretresli i opljakali. Tada, konkretno 8. septembra, on stupa u Prvu ulcinjsku
etu Lovenskog bataljona i prima se u Partiju. Poslije izvesnog vremena prelazi u prateu etu Drugog udarnog
korpusa, kojemu je bio komandant Peko Dapevi. Iz ove ete povuen je na dunost radio-telegrafiste Drugog
udarnog korpusa.
U ovo vrijeme, Pokrajinski komitet Boke i Crne Gore, alje ga u Drvar na Kongres Ujedinjenog saveza antifaistike omladine Jugoslavije. Poto se na putu za Drvar ubio delegat Albanske antifaistike omladine, od strane
Albanaca ovlaen je da na tom Kongresu zastupa i Albansku antifaistiku omladinu. Na putu za Drvar umalo je i
sm nastradao: smrzle su mu se noge. Po povratku sa Kongresa bio je na raspolaganje Pavlu Jovieviu, koji je tada
bio pomonik komesara glavnog taba Kosova i Metohije. Sa njim odlazi na teritoriji Kosova i Sjeverne Albanije, u

310

glavni tab narodno-oslobodilakog rata Kosmeta. Tu je imenovan na poloaj naelnika za vezu glavnog taba
narodno-oslobodilake vojske Kosmeta. Rasformiranjem tog taba i formiranjem operativnog taba, ostaje na dunost naelnika veze za Kosmet za svo vrijeme vojne uprave. Iz rata izlazi dva puta teko ranjen i sa inom potporunika.
Odmah mu je predloena dunost komandanta garnizona u Ulcinju, ono mjesto koje je prije mnogo godina
drao i djed njegovog oca pod zastavom Kralja Nikole. Zatim i dunost predsjednika Vojnog suda, koji je trebao da
sudi ratne zloince. Kasnije predloena mu je i dunost predsjednika ulcinjske komune. Devdet, i ne sumnjajui ni
najmanje na zlu pozadinu tih predloga, odbio je sve te dunosti, jer je eljeo da se posveti vojnom pozivu, to je
sigurno bio krvni zov njegovih slavnih predaka Resulbegovia i Burovia. Jo u Pljevljima, kao srednjokolac, on se
upoznao sa burnom istorijom svojih pradedova. Tu je sluao guslare kako pevaju o hercegovakim Resulbegoviima,
dok je kod kue esto sluao o vojvodi Arslan-begu, o majoru Mehmet-begu, a majora Selim-bega Resulbegovia,
azimovog oca, ne jedanput, pratio je kui, drei ga pod ruku.
Klika Tito-Rankovi, jo u toku rata poela je da likvidira dosledne komuniste, posebno one muslimanskog
porijekla. One, koje nije uspjela da likvidira u toku rata, likvidirala ih je na razne naine odmah poslije osloboenja,
naroito poslije raskida sa Sovjetskim Savezom. Tako je likvidiran i Devdetov ratni drug komunista uro Menezi,
koji pristade da uzme dunost komandanta garnizona u Ulcinju, pa je kao takav imenovan i na poloaj predsjednika
Vojnog suda i, poto je osudio vojne zloince, osudili su i njega, toboe za preveliku strogost prema njima. To je
oekivalo i Devdeta. Pa i dunost predsjednika ulcinjske komune predloena mu je da bi ga udalili iz vojske, a zatim, postepeno, i sa vlasti, gurajui ga sve nie i nie, mogue i do vrata zatvora, to su uradili sa mnogima, pa i sa
njegovim roakom Tulji Idrizom.
Marta 1946. daje mu se in porunika i premeta se u Skoplje na dunost naelnika taba brigade za vezu Pete
armije. Tu je do kraja 1947, kada se unapreuje u in kapetana i prelazi na novu dunost - pri Vojnom ataeu u
Tirani.
U Albaniji je uzeo pod svoju zatitu, pa ih oslobaao i zatvora, mnoge dravljane Albanije, veinom i po
nacionalnosti Albanci. Nekima je spasio i ivot, od albanske dravne, politike i teroristike organizacije SIGURIMI, koja je pored ratnih zloinaca, proganjala i nevine ljude.
Rezolucija Informbiroa 1948. godine zatie ga u Tirani, gde se provocira od Rankovievih udbaa. Devdet
spretno prelazi tu provokaciju diui zdravicu za Tita i vraa se iz Albanije u domovinu sa jednim aparatom
Telefunken , koji je kupio albanskim parama, to su mu se desile u depu. Preostale pare poklonio je prodavau kao
baki. U albanskoj literaturi naiete puno optubi da su Jugosloveni pljakali Albaniju sve do raskida 1948. godine.
Istina je okrenuta sa glavom nanie. Albanac Ali Hadri, koji je svakako falsifikovao istoriju albanskog naroda, da bi
ga prikazao kao rtvu Jugoslovena, prinuen je da prizna injenicu:
Iako se i sama nalazila u nezavidnoj situaciji u pogledu snabdevanja stanovnitva, Jugoslavija je izala u
susret traenju albanske vlade i poslalau vidu pomoi penicu i kukuruz.
U periodu od 1947. do sredine 1948. godine Jugoslavija je na osnovu ugovora o privrednoj saradnji dala Albaniji robu u vrednosti od preko 2 milijarde dinara, dok je FNRJ primila od Albanije robu u vrednosti od 290
miliona dinara.2)
Po povratku iz Albanije bio je za dvije-tri godine sa slubom pri JNA u Niu. Zatim ga opet vraaju u
Skoplju, na preanju dunost, efa taba brigade za vezu Tree vojne oblasti, koja se prostirala od bugarske granice
na istoku, do albanske na zapadu, i od June Srbije na severu do Grke na jugu. Istovremeno on je i ef otsjeka koji
je izdavao odobrenja za enidbu oficirima te oblasti.
Poslije zloglasne Rezolucije Informbiroa i prekida diplomatskih odnosa sa Albanijom, iz Albanije su prebjegli
u Jugoslaviju mnogi komunisti, pa i najobiniji ljudi. Prilikom prijavljivanja jugoslovenskim vlastima skoro svi su se
pozivali na Devdeta Resulbegovia kao svjedoka da su poteni ljudi, a ne agenti SIGURIMI-a, da su njegovi ratni
drugovi. I Devdet je svjedoio i garantirao, stavljajui sebe esto i u vrlo tekoj, moralnoj i politiki odgovornoj
situaciji.
Zahvalnost ovih Albanaca?! Optube da su oni Resulbegoviima vidjeli samo zla!!!
Godine 1952. unapreen je u in majora, a 1953. imenovan je vanrednim ambasadorom pri Trojnom savezu
balkanskih zemalja (Jugoslavija, Grka i Turska).
Kasnije je poslat u Politiku kolu JNA na Banjici (kod Beograda), zatim zavrava Viu vojnu akademiju u
Beogradu, a 1968. godine i Elektrotehniki fakultet u Ljubljani.
Kao odlian student, po zavretku vojne akademije trebao je da se imenuje u Gardi republike. Da bi ga u tome
spreili, Rankovievci ine sve da mu ocrne biografiju: godine 1950. hapse mu oca, pa poto ne mogu da mu insceniraju politiki proces, putaju ga iz zatvora, priznajui mu punu nevinost. Poslije nekoliko mjeseci hapse mu brata

311

Kaplana, kome su inscenirali bjegstvo za Italiju. I ovoga putaju iz zatvora neosuenog, poto je bio maloljetan. Ali
biografija Devdeta je ve ocrnjena. Tamo mu piu: Otac i brat Kaplan su narodni neprijatelji .
Sve do novembra 1959. bio je na istoj dunosti - naelnik taba brigade za vezu Tree vojne oblasti.
Protiv Devdeta grozniavo djeluje u ovo vrijeme revizionistika klika Josipa Broza Tita sa pravoslavnim
fundamentalistikim elementom Jugoslavije, koji ine sve da ga likvidiraju kao komunistu i muslimana , iako
znaju sasvnim dobro da se on ni najmanje ne osjea muslimanom, jer se i oenio pravoslavnom Crnogorkom i djeci
dao imena Anka (Republikanka) i Ljubomir. Istovremeno protiv njega djeluje i albanska obavjetajna sluba, posebno bugarska, koja ini sve da na njegov poloaj u Skoplju doe neki Makedonac, probugarski elemenat. Devdetu
ine i najprljavije provokacije u svim smjerovima i svakakvim protuhama. Kako se sada pouzdano zna, jedan od ovih
provokatora bio je i pukovnik oko Mitrevski, ef UDB-e u Tetovu, kasnije uhapen kao bugarski pijun. Posebno
ga provociraju preko supruge, koja je i ula u njegov ivot u poetku, od prvog dana, kao elemenat KOS-a (da bi ga
prislukivala to ape i u snu!), a kasnije i u slubi UDB-e.
U martu te godine ponovo hapse njegovog brata Kaplana, koga je isprebio do krvavih rana lino pukovnik
Mitrevski. Posle ovoga ureuju stvar da Kaplan ilegalno pie svom bratu Devdetu. Postavljaju ga u eliji sa prozorom prema kolskom dvoritu i tu mu nou dolazi ena, koja je bila u slubi UDB-e. Ma da zna da ga provociraju i
ko mu je ena, Kaplan pie pismo Devdetu. To je pismo njemu odmah predato i sada se ekalo to e Devdet
uiniti. Ovaj pozove dva svoja najblia druga, oficiri JNA, jedan general a drugi pukovnik, i sa njima poe kod oka
Mitrevskog, dade mu pismo i ree mu: Ovdje pie da ste ga lino vi tukli i da ima krvave rane. Zakonom je to
zabranjeno Mitrevski mu odgovara: Nije istina da smo ga tukli !
Devdet: Ako nije istina, izvedite mi ga da ga vidim !
Mitrevski: On je pod istragom. Kad zavri sa suenjem, moi ete da ga vidite .
Tada Devdet vadi revolver i kae mu: U to pismo pie da ste ga lino vi isprebili i da na telu ima rane od toga. Ako
je ma to skrivio moj brat, izvedite ga pred sud i kaznite ga. Da ga muite i tuete ne smijete, jer se to zakonom ne dozvoljava.
Do sada ste inili sa njim to ste htjeli. Od ovog dana, ako ga budete dirnuli, ovaj e revolver suditi meu nama, jer ga ne
nosim za ukras, ve da branim Ustav i zakone Jugoslavije ! .
Mada nikada nita nije znao o pozadini ovih provociranja i maltretiranja, Devdet je prudentno, zrelo i, svojom
dalekovidou, sve hladnokrvno prelazio. Tako je sauvao sebe i sve svoje na klizavom terenu Titovog "specifinog socijalizma".
Kaplanu insceniraju sudski proces i kanjavaju ga potpuno nevinog za neprijateljsku propagandu na 18 mjeseci
strogog zatvora. Tada se Devdet odrekao tog brata i Josip Broz Tito ga unapreuje u in potpukovnika. Istovremeno se
premjeta u Split na dunost komandanta puka za vezu Jugoslovenske ratne mornarice. Poslije nekoliko godina Tito imenuje
na dunost ambasadora u SAD njegovog brata od strica Ekrema, ali - prije izvrenja ovog imenovanja - trae od Devdeta
miljenje. Devdet, koji je bio jako rigorozan prema svojima, ne daje svoju saglasnost, kao to ni 1951. godine ne daje svoj
pristanak da se Kaplan ulani u Partiju.
Godine 1965. pomenuti brat Kaplan, sada politiki emigrant u Albaniji, objavljuje tamo disidentni roman IZ- DAJA,
kojim se osuo protiv klike Tita i Rankovia, kao na izdajnike stvari radnike klase i socijalizma. Iste godine, odmah po izlasku
iz tampe tog romana, Devdetu daju in pukovnika i demobiliu ga sa rijeima : Protiv vas nemamo nita. Ali va brat
Kaplan je na neprijatelj, vidite to je napisao protiv nas ! Zbog njega moramo vas demobilisati .
Bio je tada u etrdesetoj godini ivota, na vrhuncu svojih snaga i sposobnosti, svog poleta. Njegovi ratni dru- govi, sa
mnogo manjim zaslugama i sposobnostima od njega, samo zato to su porijeklom pravoslavci, unapreeni su u generale.
Po penzionisanju aktivira se u drutveno-politikim organizacijama optine Split i Dalmacije. Bio je predsjednik
Socijalistikog saveza optine Split, zatim, 1971, i generalni direktor PTT za Dalmaciju.
Odlikovan je ordenima: Za hrabrost - dva puta, Zasluge za narod, Bratstva i jedinstva, Za vojnike vrline,
Socijalistikog rada, Medaljom za hrabrost, Poveljom grada Ulcinja i mnogim drugim priznanjima.
Njegov stan u Skoplju, Niu i Splitu, bio je restorant i prenoite za sve Ulcinjane, ne samo za brau i roake. Posebno
za njegove ratne drugove i njihove familije. On se stalno zauzimao i kod vlasti da im se rijee probljemi, pa je za mnoge i
garantirao, stavljajui sebe u svakakve opasnosti. Kod njega su jeli, pili i spavali ne samo danima i nedjeljama, ve i mjesecima, kao kod svoje kue, kao kod svog brata.
Po pensionisanju Devdetu su nekoliko puta sami graani Ulcinja predloili poloaj predsjednika Ulcinja, ali je on to
stalno odbijao.
Dolaskom na vlast u Hrvatskoj, Franjo Tuman mu je ponudio titula generala, pod uslovom da se aktivizira u njegovoj
armiji ruenja bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda. Poto nije pristao ni da se odrekne jugoslovenskog (crnogorskog)
dravljanstva, ukida mu se penzija i stavlja se van zakona kao strani dravljanin. Tada Devdet, uz vrlo mali broj svojih
kolega, donosi odluku o bjekstvu iz Hrvatske i vraa se u svoje rodno mjesto, ostavljajui u Splitu djecu i sve to je stekao u
toku svog ivota.

312

Tu, u Ulcinju, proveo je posljednje godine svog ivota, izoliran od crnogorskih vlasti u jednoj vili hotela GALEB, jer
mu ni stan, koji mu je po zakonu pripadao, nisu dali. Usamljen i bolestan zamalo se smrznuo 1994. godine, da nije za njegov
tretman protestirao kod predsjednika Republike Crne Gore njegov brat Kaplan. Idue godine, poto je bio jako bolestan, bacili
su ga kao vreu u podrumu barske bolnice, sa nekakvim moralno degradiranim uliarima, ostavljajui ga bez ikakvog staranja,
pa i bez ljekova. Nema sumnje da su ciljali da ga fizicki likvidiraju. Sluajno je tih dana stigao iz vajcarske njegov brat
Kaplan i, poto ga nije naao u vili GALEBA, potraio ga. im je vidio ta se ini sa njim, izveo ga iz bolnice, intervenisao
kod nekih vojnih lica, Devdetovi ratni drugovi, i smjestio ga u Voj- noj bolnici u Meljine, u Boki Kotorskoj. Tada mu
Devdet kae:
-Brate Kaplane, ti si knjievni kapetan, a ja vojni pukovnik. Ipak se tvoja rije i uje i slua, dok moju - niko nit uje
niti slua. Tako da vie, kako vidim, nisam ni pukovnik, ve pokojnik!
Pukovnik se u meuvremenu pomirio sa ovim bratom, pa ga i silno podrao, intervenisao je i pri Ministarstvu
spoljanjih poslova za njegovo osloboenje iz zatvora, ne znajui nita da su upravo ti njegovi Jugosloveni traili od Envera
Hode da im ga uhapsi. A kad je Kaplan stigao u Ulcinj 1993. godine, Devdet je otvoreno stao uz njega i podrao ga u svim
njegovim poduhvatima. Vdei to, UDB-a mu je ubacila najbljie roake da ga ubjede da se distancira od brata Kaplana,
toboe je prodana dua i u slubi albanskog SIGURIMI-a.
Sem maternjeg srpsko-hrvatskog jezika, Devdet je govorio izvrsno ruski, makedonski, francuski, italijanski i
albanski.
Bavio se i pisanjem, naroito poslednjih godina, na to ga potstakao i pomagao posebno Kaplan. Njegovi su radovi
objavljeni po mnogim listovima i asopisima, zbornicima, na srpsko-hrvatskom, albanskom, francuskom i engleskom jeziku.
Bio je dopisnik lista KOMUNIST za Dalmaciju, a esto je objavljivao i u listovima BORBA i NA- RODNA ARMIJA. Zatim
postaje jedan od inicijatora i poasni lan redakcije revije YLBERI, kao i godinjaka ULCINJ, a sarauje i sa mnogim
drugim organima tampe, pa i na stranim jezicima. Pred kraj ivota pisao je memo- are iz rata i posleratnih godina. Devdet je
suautor u izda- njima BAR, ULCINJ I VIRPAZAR (Beograd, 1968), DIVERSIJA AKADEMIKA BUROVIA (Ulcinj,
2004) i BOJANA - ZASTAVA DISIDENCIJE (Ulcinj, 2005). Svojim imenom, kao zasebna djela, objavio je knjigu AKADEMIK BUROVI NA RASPEU (Ulcinj, 2002). U tami mu je i druga knjiga OD OBOAVANJA DO SLIJEPE
MRNJE.
Oenio se 1945. godine partizankom Paulinom, kerka Jovana abana, poreklom iz Ljubotinja, kraj Cetinja. Devdet
je prvi musliman Ulcinja koji se eni pravoslavnom Crnogorkom. Njegov e primjer slijediti prije svega njegovi roaci, a
zatim i drugi.
Devdet je opet prvi musliman Ulcinja koji daje svojoj djeci isto nacionalna imena: Anka (Republikanka) i
Ljubomir. I ovaj e primjer slijediti njegova braa i roaci, prije svih upravo Kaplan, koji svojoj djeci dade imena Duan,
Duanka i Antonije.
Nema ni najmanje sumnje da je pukovnik Devdet Resulbegovi jedna od najmarkantnijih linosti ulcinjskih
Resulbegovia i najpozitivniji primjer za sve muslimane Ulcinja i itave Crne Gore, pa i Jugoslavije. Njegove zasluge za
narod i domovinu su zasebne i znaajne, posebno za slobodu, za bratsvo i jedinstvo, kao i za najnoviji drutveno-politiki
ivot.
Poetkom 1991. godine umrla mu je supruga, koja je bila obina partizanka i, poslije rata, udajom za Devdeta,
demobilisala se i vie ni jedan jedini dan nije radila. Bavila se kunim poslovima i odgojem djece. Sahranjena je u Splitu, na
Mirogoju, uz najvee civilne i vojne poasti, sa vijencima i zastavama. Nad njenim grobom su oni iz Saveza boraca odrali
sjajan govor i ispratili je poasnim plotunom iz puaka. I novine su pisale o njenoj smrti.
Devdet je umro 10. juna 2001. godine, u Ulcinju, zapostavljen i zlostavljen, ponien i uvrijeen od onih koji razorie
Jugoslaviju, koji su minirali sve tekovine Narodnooslobodilake borbe i ponovo vratili teritorije Jugoslavije pod tuu vlast i u
srednji vijek. Na sahrani mu niko ne posla nikakav vijenac i niko mu ne odra nikakav govor. Naprotiv, njemu, komunisti, ija
noga nikada nije prekoraila prag kakve damije ni kao dijete, njemu koji ni sina nije osunetio, angaovali su hodu (sjetite se
da Majki Fatimi nisu smjeli da privedu hodu ni u posmrtnoj povorki!) da mu oita prigodnu molitvu iz KUR'ANA, a poto
su dan prije, falsifikovanim telegramom (toboe ga ena zove da se hitno vrati u enevi!), udalili iz Crne Gore Kaplana, za
koga su znali da nee dozvoljiti to vrijeanje posmrtnih ostataka ove izuzetno vane i zaslune linosti Ulcinja, Crne Gore i
Jugoslavije. Nijedan list Crne Gore nije dao ni najkrau vijest o njegovoj smrti. Ova uvreda, uinjena njemu, no je u lea
bratstvu i jedinstvu vjerski razjedinjenih Srbo-Crnogoraca.
O pukovniku Devdetu Resulbegoviu pisali su mnogi, a njegov brat Kaplan napisao je i njegovu opirnu biografiju,
koja eka da se objavi.

____________________
1) ALIBALI, Hysen: VITET E ZJARRTA, Skadar 1999.
2) IZ ISTORIJE ALBANIJE, Beograd 1969, str. 231, studija Ali Hadri-a Narodnooslobodilaka borba u Albaniji.

313

PODLOZA HODO-BEGA I
i Jahja-bega IV
SULEJMAN-BEG III
___________________________________
HODO-BEG I

JAHJA IV

BEIR-BEG I

____________________________
HAKIJA III

OUET I

SULEJMAN V

ISMAIL III

_____________________________________
NAZIF

DEMAL

BAHRIJA

______________________
VJOLCA

FUAT II

VAHIDA II

SADETA I

JAHJA V

________________
SULEJMAN VIII

314

FIQRIJA ISMAIL V

PODLOZA OUET-BEGA I

HODO-BEG I

_____________________________
HAKIJA III

OUET I

SULEJMAN V

________________________
HODO II

DAVIT I

RUKIJA

______________________________________
SUADA I

RIDVANA

HASIM II

MIRSADA

__________________
OUET II

HAKIJA IV

PREDSJEDNIK HODO II
Hodo je prvi sin uvenog ulcinjskog pomorca ouet-bega Resulbegovia. Rodio se u Ulcinju 1925. godine.
Tu je zavrio graansku kolu, a kasnije, poslije DSR, zavrio je i kole visoke strune spreme, po partijskoj liniji.
Jo za vrijeme rata ulanjen je u SKOJ i doprinio je Narodno-oslobodilakoj borbi svog naroda, kao i svi drugi mladi Resulbegovii. Poslije rata radio je u Optini grada Ulcinja, gdje je primljen u Partiju. Kasnije je preao sa
slubom u Sreski narodni odbor u Ulcinju i u Predsjednitvo Vlade Crne Gore, odakle se poslije izvjesnog vremena
vraa na preanju dunost u Optini Ulcinj.
Hodo je uvijek bio na raspolaganje svoje Partije i iao na one dunosti, radio je tamo, gdje su ga postavljali i
naredili mu. Tako on, za izvjesno vrijeme, po nalogu Partije, radi i u Radio-stanici Podgorice, pa se otuda opet vraa
na preanju dunos pri Optini Ulcinj. Isto tako, po nalogu Partije, Hodo radi izvjesno vrijeme i kao lan redakcije
asopisa KOHA (= VRIJEME), koji je izlazio u Podgorici na albanskom jeziku za potrebe albanske dijaspore. Na
stranicama tog asopisa on je i pisao, pa je tim svojim napisima dao znaajan doprinos prije svega da asopis
poprimi koliko-toliko zdrav ideoloki stav, a i da se preko njega i pripadnici albanske dijaspore u Crnoj Gori
vaspitaju u zdravom savremenom duhu. On je i saradnik naune arheoloske epike, koja je istraivala podzemlje
Ulcinja i objavila to.1)
Jedno vrijeme Hodo je bio i sekretar Sreskog narodnog odbora u Ulcinju. A 1963. godine izabran je i za potpredsjednika Optine Ulcinj. Godine 1965 on se bira i na poloaj predsjednika te optine, koju dunost, kao i svaku
drugu, to mu je povjerila njegova Partija, vrio je kompetentno i sa najveom savjesnou, posebnom spremnou
da za nju, ako ustreba, poloi i svoj ivot.
Od 1967 do 1972. godine Hodo je bio i sekretar Optinskog komiteta Saveza Komunista Jugoslavije. Zatim je
bio narodni poslanik Republike, pa i Savezne Skuptine. Poslije senatora Selim-bega Resulbegovia, samo se Hodo
vio u takve visine. Kao to je Selim-beg bio miljenik Kralja Nikole, i Hodo je bio miljenik Josipa Broza Tita.

315

Hodo je kao malo koji drugi Resulbegovi Ulcinja bio svijestan svog crnogorskog nacionalnog porijekla, pa
su ga zato i podrale crnogorske vlasti. Ipak, po nalogu Partije, on se pravio kao da je Albanac, da bi mu i pripadnici
albanske nacionalne manjine dali svoje glasove, a on, kao njihov ovjek, smirio njihove ekstremno nacionalistike,
ovinistike i rasistike strasti.
Hladnokrvan, diplomatski umjeren, on je uvijek obavljao svoje administrativne i upravne dunosti savjesno i
odano, onako kako ga Partija uila i instruirala. Na taj nain on je ostavio u Ulcinju najljepu uspomenu. Njega su svi
voljeli i potovali, cijenili, kako Crnogorci, tako i Albanci, posebno pukovnik Luka Knjeevi.
U slobodnim asovima Hodo se bavio i sportom, posebno ribolovom, i to podvodnom pukom. 2)
Za samopregoran rad i odanost svom narodu i domovini odlikovan je Medaljom rada, Ordeniom za vojne
zasluge, Ordenom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem i Ordenom rada sa crvenom zastavom.
Posljednje dane svog ivota proveo je u Ulcinju, kod svoje kue, usamljen i povuen, sigurno i razoaran od
onoga to su mu vidjele oi i kako se svrilo sve ono za to se on sa svojim drugovima kroz cio ivot samopregorno i
tipino dinarski3), odano i iskreno borio.
Umro je 2005. i sahranjen svim odgovarajuim poastima.
Hodo se oenio Naziom, kerkom Arslana Mavria, poznata muslimanska porodica iz Ulcinja, grkog nacionalnog porijekla. Iako mu supruga nije rodila nijedno dijete, oni su ivjeli sreni i tjeili se djecom brata Davita,
posebno Hasima, koji ga nasljijedio i uva svu njegovu dokumentaciju, medalje i biblioteku.

______________
1) BOSKOVIC, Djordje i co: ULCINJ I, Beogrda, 1981, str. 3.
2) DESNICA, dr Gjoko: ISTORIJA I POREKLO STANOVNITVA ULCINJA,- Beograd, 1990, str. 109.
3) Rije je o balkanskom dinarskom tipu ljudi, nazvan tako po planini Dinara, a koje odlikuje krajnja duevna odanost, bez ikakvih
rezervi, probljemima i idejama vremena.

316

317

KAPETAN LATIF

Latif je drugi sin pomorca Dana I Resulbegovia i

Nurije Metanovi. Roen u Ulcinju 01.12.1929. godine. Tu je
zavrio graansku kolu.
Italijanske faistike okupatore domovine, iako je tek
bio napunio 12-tu godinu ivota, doekao je palbom iz lovake puke svog oca, a branei tako jugoslovensku zastavu na
Lukoj ispostavi sela Sveti Nikla, na obali Bojane, svoju majku, svoje sestre i tri svoja mlaa brata, koji su tu ivjeli, jer im
je tu radio otac kao slubenik te ispostave, a tih dana se nalazio na frontu, gdje se branila Jugoslavija od faistikih agresora.
Za vrijeme DSR radio jedno vrijeme kao konobar u
Skadar, kod vlasnika restoranta Maljo Traani, gdje je krio ne
samo svog brata Devdeta, ilegalac i partizan, pred potjerom
faistike dandarmerije, ve i njegove drugove.
Poslije rata se vraa u Ulcinj, jer nije pristao da uzme
albansko dravljanstvo. Zaposlio se za kratko vrijeme kao obian mornar na brodovima crnogorske obalske plovidbe, zatim se upisuje u Pomorskoj koli u Suak (Hrvatska), gdje se
specijalizirao za motoristiku brodova vie tonae. Iz kole odlazi na otsluenje vojnog roka u Jugoslovenskoj ratnoj mornarici.
Poto se u koli specijalizirao za motoristu, on i u vojsci upravlja motorom ratnog broda. Tako se tri godine uzastopno isprakticirao u tom poslu do te mjere, da se - poslije
prelaza u civilnoj mornarici - afirmirao kao specijalista i najbolji motorista iz Ulcinja. Svi motoristi crnogorske obalske
plovidbe, kad god bi imali problema sa svojim motorima, zvali su Latifa u pomo.
Upravo zato to se istakao kao jako spreman motorista, premjetaju ga na prekookeanske trgovake brodove
Jugoslavije. A kad su Jugosloveni prodali Italijanima taj brod, na kojemu je radio Latif kao motorista, novi italijanski
vlasnik ga kupuje pod uslovom da sa brodom pree u njegovu slubu i Latif. To je bio brod IGNATIA, sa panamskom registracijom.
Sa tog broda Latif je preao i u druge prekookeanske brodove Italije i drugih zemalja, pa vei dio svog ivota
provodi na palubi broda, po okeanima i kontinentima, daljeko od Ulcinja i svoje porodice, ne samo mjesecima, ve i
godinama.
Kada su vajcarci kupili prekookeanski brod, na kojemu je radio Latif kao motorista, i oni ga kupuju pod uslovom da pree u njihovoj slubi i Latif. Poslije izvjesnog vremena, sa dunosti motoriste, vajcarci ga unaprijeuju
na dunost notroma, pa i na dunost kapetana broda.
Kao kapetan prekookeanskog broda vajcarske trgovake mornarice on je i izaao u penziju.
Jo dok je radio na brodovima obalske plovidbe, posebno kad je preao na prekookeanske, Latif je uinio
mnogo za svoje zemljake, bez obzira na njihovu vjersku i nacionalnu pripadnost. Posebno je mnogo pomagao Albancima, ne samo po partijskoj liniji, kao komunista, ve i po svojoj savjesti. On ih je zapoljavao i uio mornarskoj
vjetini, pa je mnoge uio i da upravljaju motorom i brodom. Sa njima on je zaposlio na moru i svoja tri mlaa brata,
Dina, Muharema i Hajrudina, od kojih e drugi, jednog dana postati i kapetan broda.
Kad su u Ulcinju mjesni kapetani brodova imali jednu proslavu, pozvali su i Latifa, poto je tada ve bio u
penziji. Ali, od kad se saznalo da su Resulbegovii Crnogorci i da Latif podrava svog brata Akademika Kaplana,
kome je irom otvorio vrata svoje kue, promjenili su stav prema njemu. Sada ga ne spominju ni u liste najobinijih
mornara. Dodue, i njega su upozorili kao i sve druge, pa su mu i otvoreno traili da zatvori vrata svom bratu
mueniku. Poto im se nije povinuo, albanski ekstremni nacionalisti su ga izbrisali iz liste i najobinijih mornara
Ulcinja, kamoli kapetana. Tako, u knjizi Maksuta Haxhibrahimia ULCINJSKI MORNARI KROZ VJEKOVE,
naiete i ime njegovog mlaeg brata Muharema (naravno - albanizirano!), ali ne i ime Latifa, pa ni u knjizi njego-

318

vog albaniziranog roaka Saria1), ni u knjizi Hajra Ulinaku2). Postoji mogunost da e ovi veliko-albaski ovinisti i
rasisti izbrisati jednog dana njegovo ime i iz registra stanovnika Ulcinja.
Latif je bio lan SKJ. Kao takav pokazao se dostojnim tog imena u svim okolnostima i prilikama. Posebno u
odnosu na svoga brata Akademika Kaplana, koga je poao da vidi i u zatvor Jugoslavije, pa i u zatvor Albanije. Ni
jugoslovenske, niti albanske vlasti nisu mu to dozvolile. Albanske vlasti mu nisu dozvolile da se vidi ni sa djecom
uhapenog brata, da ni od njih ne sazna da je u zatvor potpuno nevin. Kad je Kaplan stigao u Ulcinj, Latif ga prihvatio i on je u njegovoj kui spavao kao kod svoje. im su to vidjeli oni iz UDB-e, ubacili su mu najblie da ga
ubjede da se distacira od Kaplana, intrigirajui protiv ovoga na sve mogue naine, ali bezuspjeno.
Zbog njegovog dosljedno komunistikog dranja, on je stalno bio maltretiran od jugoslovenskih, titoistikih
vlasti, koje su mu ugrabile svu usteevinu u banci, pa i vajcarsku penziju. A kad je kupio kuu, godinama redom mu
je nisu oslobodili, iako mu je supruga sa djecom ivjela u hotelu, jer mu ni stan nisu dali.
Svojom uteevinom Latif je kupio u podnoje Meteriza jednu staru kuu, iji je tavan bio pod dravnom zatitom kao kulturni spomenik. Taj je tavar izgravirao u drvetu prije nekoliko vjekova jedan drvodjelac iz porodice
Metanovi njegove majke, poznata u istoriji duborezaca ovog dijela Balkana. Poslije zemlotresa 1979. godine kua
je poruena i za tavan se niko nije postarao, poto je Latif, kao obino, bio na brodu, po okeanima. Tako tog tavana
vie nema.
U bahi te kue Latif je izgradio novu, modernu kuu od tesanog kamena.
Oenio se Zuljom, kerkom Jonuza Murtovia, albanizirani grk iz Ulcinja3). Ona mu je rodila tri kerke:
Behiju II, Dritu i Suzanu I.
Umro je u Ulcinju 3. novembra 2000. godine, bez mukog nasljednika.
Dvije mlae kerke udao je za Albance, koji su preko njih nasljijedili znaajno nasljijedstvo od ovog svog
tasta: ne samo novu i staru kuu, ve i maslinadu. A svakojoj od njih, prilikom udaje, dao im je i hiljaluk (zlatnu
kapu), po obiaju imunih muslimana. Preko svega, dao im je kreposne, edne nevjeste, pa i kolovane, koje su
postale i jako dobre majke. Potsjeamo vas da su ekstremno nacionalistiki nastrojeni sunarodnici ovih zetova optuili Resulbegovie da su od njih vidjeli samo zla. I sluaj Latifa, kao i sluaji mnogih drugih Resulbegovia (od
kojih smo neke ve spomenuli !), govori za suprotno: Albanci ne samo da im nisu vidjeli nikakvo zlo, ve su od njih
imali i znaajna dobra, lino i nacionalno. Za aljenje je to se do danas niko od ovih zetova jo nije sjetio da
demantira agenta jugoslovenske UDB-e i albanskog SIGURIMI-a Brisku Bahriju.

________________
1) RESULBEGU, Sari: RESULBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T ULQINIT, Ulcinj 1995.
2) ULQINAKU, Hajro: DETI DETART E ULQINIT, Ulcinj 2000
3) BUROVI, Kaplan: Grka nacionalna manjina Ulcinja, srpske internet novine ISTINA, God. II, Br. 78, Be 08.X.2006.

319

POSLANIK MAHBUB I

Mahbub, od milote zvani Bubo, najstariji je sin mornara Mustafe V Resulbegovia i Rabije Hasanagi. Otac
mu je bio poznat kapetan broda, koji se zvao SLANI, ulcinjska registracija.
Bubo je roen u Ulcinju 1931. godine, gdje - odmah
poslije rata - zavrava sedmogodinju kolu, a zatim je stekao i srednje obrazovanje.
Iako nije bio visoko obrazovan, on je meu Resulbegoviima svog vremena bio jedan od posebno inteligentnih ljudi, koliko od prirode nadaren, toliko i samoobrazovanjem. A imao je i atletsko tijelo i jako prijatan ekspresivan
izraz lica. Liio je mnogo na svog roaka Komesara azima. Mahbub je mnogo itao i studirao, a pomogao ga u
tome i ujak, jedan od najinteligentnijih ljudi Ulcinja, koji se
starao za njega i ostalu djecu svoje sestre, poto su rano ostali bez oca. Velika je teta ne samo za Resulbegovie, ve
i za Ulcinj i Crnu Goru, to su ovog ovjela vanrednih sposobnosti natovarili da radi papirima administracije i
burokracije, umjesto da ga poalju na vie studije i angauju korisnijim poslovima.
Mahbub je radio kao obian inovnik Optine Ulcinj, zatim je bio i sekretar Sreskog suda u Ulcinju (19551960). Kasnije je preao u administraciji jednog trgovakog
preduzea. U penziju je izaao kao sekretar graevin- skog
preduzea, isto tako u Ulcinju. Kako vidite - stalno zadavljen papirima.
Bio je i lan Partije.
Za 25 godina uzastopno Mahbub je biran od naroda
za lana Narodnog odbora. A od 1969. do 1974. godine bio
je izabran i za narodnog poslanika Ulcinja u Narodnoj skuptini Crne Gore, gdje je dinjitozno i asno pretstavljao narod svoga grada i okoline, gdje su i zapaene njegove
posebne sposobnosti, ali ne od konstruktivnih graana, koji su ga, kako rekosmo, imali i na listi komunista, ve od
onih koji su se borili protiv ovakvih ljudi i svakako nastojali da ugue njihove sposobnosti, ne samo zato to su bili
konstruktivni graani, ve i zato to su porijeklom pripadali jednoj drugoj vjeri.
Mi smo ga lino poznavali i imali prisne odnose sa njim, ne samo kao sa roakom, ve i kao sa drugom i
saradnikom. Pomogao mi je mnogo kad sam na Pravnom fakultetu pisao moju disertaciju, posebno pri jednom
suenju, koje mi je 1955. godine inscenirano u Ulcinju. Pomogao mi je i u pripremanju ove knjige za njeno prvo
izdanje pod naslovom RESULBEGOVII PORODINA ISTORIJA.
Mahbub se oenio Milihajom, kerkom Demala Kaplanbegovia, iz Ulcinja, koja mu je rodila dva sina i
jednu kerku: Mustafa V, ulasfija i Enis.
Umro je u Ulcinju 1995.

320

AKADEMIK KAPLAN

Kaplan je trei sin mornara Dano-bega I Resulbegovia i Nurije Metanovi. Roen je 08.08.1934. godine u Ulcinju, gdje je zavrio
sedmogodinju kolu. Gimnaziju je pohaao u Niu, Skoplju, Dubrovniku i diplomirao se pri XV beogradskoj gimnaziji u Beogradu. Bez
stipendije i stalno svakako persekutiran, studirao je prava, ali se po prvi
put diplomirao na Albanologiji u Skoplju, a po drugi put na Universtetu
u Tirani, Fakultet albanskog jezika i knji- evnosti. Sem maternjeg
srpsko-hrvatskog jezika, poznaje izvrsno makedonski, ruski, albanski i
bugarski, a pomalo francuski, italijanski, latinski i turski.
Budui porijeklom od Burovia, u slubi naroda i domovine,
Kaplan je jo od vremena upotrebljavao kao svoje drugo prezime porodini naziv svojih pradjedova Burovia, a 1997. je i slubeno promjenio prezime RESULBEGOVI u BUROVI. On je prvi Resulbegovi koji se vratio prezimenu svojih pradjedova, ime je pokazao
put i dao svoj lini najpozitivni primjer rjeavanja jednog od kljunih
problema junih Slovena, za to su ga jav- no pozdravili mnogi, uporeujuci ga i sa najveim jugoslovenskim muslimanima svih vremena
Skender Kulenovi, Mea Selimovi i Emir Kusturica. Vraajui se
ovako na staroslavno prezime svojih pradjedova, Kaplan je ukazao
svim muslimanima to treba da ine u ovoj tekoj situaciji, u kojoj se ljudi proganjaju koliko zbog vjere svojih
roditelja, toliko i zbog nacionalne pripadnosti, posebno i zbog klasnog porijekla.
Kaplan je esto ivio, uio i studirao pored svog brata pukovnika Devdeta, koji je silno uticao na njegovo
drutveno-politiko i kulturno formiranje. Kao pionir Kaplan je u Skoplju lan poznate pionirske organizacije "Karpo", u kojoj su primani samo odlini uenici i iz posebnih, za partiju i vlasti povezane porodice. Kao omladinac
lan je Biroa Narodne omladine enske gimnazije u Skoplju, pionirski rukovodilac u Niu i delegat na Kongresu omladine u Beogradu, gdje se istakao jednim svojim posebnim disidentnim govorom u vezi Trsta i optih demostracija
te godine, razvijene ulicama Beograda i irom Jugoslavije. Tri puta je predloen za lana partije, ali nijednom nije i
ulanjen. Prvi put se tome suprotstavio njegov brat Devdet, misljei da jo nije zreo za to. Drugi put je odbio sm,
vidjei da se sa jugoslovenskom stvarnou ne moe sloiti, dok je trei put predlog odbio pravei se da je ve lan
partije. U meuvremenu svi su za njega mislili da je lan partije i bili tvrdo ubeeni za to. Kad je jedan dan rekao
jednom svom drugu da nije lan partije, ovaj je izjavio glasno: "Pa ta e mene Partija u njene redove, kad tamo jo
nije primila Kaplana?!"
Kaplana ne samo to nisu primili u partiju, ve su ga iskljuili i iz Omladinske organizacije, pa ga razveli i od
vjerenice Margite Baleti, kad mu je 1950. godine uhapen otac. Tada je Kaplan, od oajanja za njom umalo izvrio
samoubijstvo, a ona - od tuge i alosti - poslije nekoliko mjeseci - umrla.
Njegov brat Devdet bio je odlian student na Vojnoj akademiji. Kao takav pripadalo mu je da pree sa slubom u Gardi republike. Da bi to sprijeili Titoisti nastoje da mu ocrne biografiju preko oca, koga mu hapse potpuno
nevinog, a u proljee 1951. godine stavljaju mu u policijsku obradu i brata Kaplana da toboe emigrira za Italiju, i na
granici mu ga hapse. Poto jo nije bio napunio 18-tu godinu, Kaplana su drali cijelo ljeto u barski zatvor i pustili
neosuenog na dan kada je brodom iz Herceg Novog stigao u barsku luku Devdet, koji se vraao u Ulcinj sa
diplomom Vojne akademije u tani. U zatvoru Kaplanu daju i biljet za brod. Kad su se na brodu srela ova dva brata,
Devdet je odmah shvatio zato su mu uhapsili i oca i brata, ali je utao i ni rijei nije rekao nikome, ponajmanje
Kaplanu, koga opet uzima pored sebe i pod svoju zatitu.
Preko Devdetove ene UDB-a ini sve da se Kaplan udali od kolovanja, poto su shvatili da raspolae posebnim knjievnim talentom i vanrednom bistrinom, sposobnostima i predispozicijama da postane veliki ovjek grand homme, kako e ga nazvati svijetska tampa kasnije. Toboe zato to je na listi UDB-e kao narodni neprijatelj,
ona nastojava da ga Devdet izbaci iz kue i vrati u Ulcinj, koji tada nije imao nikakvu srednju kolu, a otac nije mu
bio u stanju da plaa za njegovo kolovanje u neko drugo mjesto. esti razred gimanzije on zavrava zahvaljujui
svom razrednom drugu, Srbin pravoslavne vjere Zoran Jankovi, iji su ga roditelji primili kod svoje kue.
U ljeto 1952. godine, u Ulcinju vre atentat na Kaplana, insceniran od UDB-e. Spasio ga sigurne smrti Crnogorac pravoslavne vjere Vaso auevi. Tom prilikom slomio je lijevu nogu.

321

U septembru nastavio je kolovanje pri dubrovakoj gimnaziji. Misljei da ga finansira

Jonuz Murtovi, otac njegove vjerenice, UDB-a mu razara tu vezu. A poto je te godine
objavio i disidentnu poemu BOJANA, sa poseb- nim impenjiranjem UDB-a se sada
aktivizira protiv njega.
U septembru 1953. godine Kaplan se bira za glavnog i odgovornog urednika
beogradskog lista ISKRA. Tada udbai pobjesnie: nema tog zloina koji nisu uinili protiv
njega. Ne samo to mu svakako sabotiraju uenje, ne samo to mu ubacuju u krevet svoje
prostitutke (da bi ga zarazile i tako nali razlog da ga izbace iz kole !), ve ga provociraju
da se povee i sa jednom bandom falsifikatora. A poto im i to propade, hukaju falsifikatore da ga ubiju. Kaplan se krajem decembra 1953. godine za dlaku spasio metka, a u junu idue godine diplomira se odlinim uspjehom.
Poslije toga nastavlja studije,gdje ga opet sabotiraju i nastoje da ih ne zavri. Za to
Majka Nurija
upotrebljavaju i Paulinu, enu njegovog brata Devdeta. UDB-a alje svoje ljude i u sali,
gdje Kaplan polae dravni ispit, da ga na silu izvedu, toboe na otsluenje vojnog roka. Opet bez uspjeha, jer je ef
Katedre albanologije, prof. dr Petro Janura, intervenisao i izbacio ih iz sale.
Kaplan je poeo da radi kao glavni i odgovorni urednik beogradskog lista ISKRA, zatim kao dopisnik skopskog lista FLAKA E VLLAZNIMIT, pa kao nastavnik u Tetovo, kao revizor u Albaniji, pa opet, tamo, kao nastavnik
i profesor knjievnosti. Najzad, od kada je stigao u vajcarsku 1991, profesionalan je knjievnik, lan Saveza knjievnika Jugoslavije od 1956, lan Saveza knjievnika Albanije od 1966 i lan Saveza knjievnika vajcarske od 2002.
Od 1991. on je, kao knjievnik, i Poasni lan Akademije nauka i umjetnosti albanskih intelektualaca, a kao
naunik (balkanolog i albanolog) i sekretar Otsjeka te Akademije za albanski jezik i knjievnost. On je i poasni lan
mnogih kulturno-umjetnikih drutava, pa i doivotni poasni pretsjednik KUD Ulcinjana u vajcarskoj. On je i
poasni lan mnogih redakcija listova, revija i asopisa. Poetkom 1992. izabran je za poasnog pretsjednika
Albanskog humanitarnog drutva u vajcarskoj. Od 1993. izdaje u enevi periodinu reviju YLBERI (DUGA)
jedini disidentni organ tampe na albanskom jeziku, koja je odigrala vanredno znaajnu ulogu meu Albancima
Albanije i njihove dijaspore po svijetu, za to su se zavjerili protiv nje i proganjali je ne samo albanske vlasti sa
svojim nacionalistima i ovinistima, ve i jugoslovenske (srpsko-crnogorske i makedonske), tako da je Akademik
Kaplan bio prinuen da prekine njeno izdanje. Godine 1994. poeo je da objavljuje i godinjak ULCINJ, isto tako
jedini organ disidentne tampe na srsko-hrvatskom jeziku, ali je i u tome sabotiran, koliko od jugoslovenskih vlasti,
toliko i od albanskih, pa je bio prinuen da prekine izdanje i tog godinjaka, koji je jo u svom prvom broju postao
izvor istine i dokumenata o Crnoj Gori i Crnogorcima.
Vojnu obavezu odsluio je u Bitolj, Gostivar i Skoplje.
Povodei se primjerom svog brata, koji se oenio Crnogorkom pravoslavne vjere, i Kaplan se spremao da se
oeni Srpkinjom pravoslavne vjere, zvana Ivanka. Kao to su ga razdvojili od vjerenice Margite, UDB-a ga odvaja i
od Ivanke. Tada se on, po prvi put, oenio 1956. u Tetovo vanrednom ljepoticom, zvana Ferihaja Hajrula, Turkinja, koja se uvukla u njegov ivot instruirana od UDB-e. Poto je odigrala odreenu ulogu, UDB-a je povlai, razara
taj brak, ne samo sa ciljem da nju objesi drugome oko vrata, opet sa misijom, ve i da bi slomili Kaplana, ako ne i da
bi mu prouzrokovali koju traumu. Sreom, u tom braku Kaplan nije imao djece i, svijestan to ciljaju Titovi udbai,
preboljio je sve stoiki.
Po drugi put se oenio Vlahinjom iz Albanije, zvana Vera Ziu, sa kojom ima dvoje djece: Duan (roen
1964. u Ljunje-Albanija) i Duanka (roena 1966. u Ljunje). Albanski SIGURIMI, poto su imali plan da Kaplana
vrate Titu u zamjeni za jednog svog prebjeglog knjievnika, uinili su sve da se on ne oeni. im bi vidjeli koju
ensku koja mu se pribliava, odmah bi je otrgli od njega. Pa i Vlahinju Vera Ziu, iako je bila u sedmom mjesecu
bremenitosti, persekutiraju, otputaju sa posla i kau joj: "to e ti taj Jugosloven?! Ostavi ga! Mi emo ti nai
boljeg mua, Albanca...Izvriemo ti i pobaaj i vratiemo te opet na posao gdje si bila!" Poto nije pristala, uinili
su joj sve provokacije da ne rodi to dijete ivo. A poto je rodila, opet su nastavili sa njihovim zloinima da bi to
dijete umrlo. Poto mu je Vlahinja rodila drugo dijete, pala je najzad u ruke SIGURIMI-a i, preko nje, uinie Kaplanu ne samo sabotaciju njegovog stvaranja, ve i najmonstruoznije provokacije. Tako mu je i ovaj brak poruen.
Po trei put se oenio u vajcarskoj, Albankom iz Albanije, zvana Etleva Minxalli, kerka ujaka albanskog
kneza Skendera Zogu. Tu, u enevi, 1993. rodio mu se sin Antonije, ime ovo koje je nosio i jedan biskup ove porodice. I u ovaj su mu brak zabili nos i uinili sve da mu ga razore.
Nita manje ve pet drava bore se protiv njega. Kako im odoljeva, samo Kaplan to zna.
Dok je bio na otsluenju vojnog roka, provocirali su ga da ubije svog komandanta, da bi imali ime da opravdaju njegovo hapenje. I ta im provokacija propada, a hitnom intervencijom brata Devdeta, koji - poto zna da ga
provociraju - smjelo ustaje u njegovu odbranu. Poslije toga Profesora Burovia nastavljaju da provociraju "muslimanima" i njihovom organizacijom "Mladi musliman". Posebno ga provociraju Albancima, zatvaranjem kola na alban-

322

skom jeziku u Ulcinju, "tajnim" letcima u Tetovu, zabranjenom literaturom, uenicima, albanskom zastavom. Udbin
provokator Sabri Ramiz Sadiku, Albanac, penje ga na ar Planini, pokazuje mu albansku granicu, i poziva ga da
emigriraju tamo. Ma da nije ni posumnjao da ga provocira, on mu odgovara: "Uitelja kao ti, Sabrija, i knjievnika
kao ja, ima Albanija na pretek. Nema Albanija potrebu za nas. Ova zemlja i ovaj narod ima potrebu za nas. Zato i
treba da ostanemo ovdje, da radimo i da se borimo, za jednu ljepu i sreniju budunost ovog naroda!"
Umjesto da ga ostave na miru i da ga podre u tom njegovom stavu, UDB-a nastavlja sa policijskom obradom
Kaplana, pa i jo gorim provokacijama. Mislili su, izgleda, da je u ljeto 1956. godine uspostavio tajnu vezu sa albanskim vlastima, kad mu je otuda dola u posjetu sestra Sebija.
Poetkom godine 1959, Izdavako preduzee RILINDJA u Pritini prihvaa za objavljivanje etiri knjiga
Profesora Burovia: dvije zbirke pripovjedaka - ULCINJSKI POMORCI i IZMEU DVA PLAVETNILA, zbirku novela TRAMUNDANA, kao i novo, zasebno izdanje romana FANOLA. UDB-a nije mogla da dozvoli izdanje
ni jedne jedine knjige, jer bi time autoritet i afirmiranje ovog knjievnika buknulo na sve strane Jugoslavije. Zato, 4.
marta 1959. godine, uhapen je po drugi put od UDB-e i kanjen potpuno nevin, toboe za neprijateljsku propagandu
protiv narodne vlasti, socijalizma, bratstva i jedinstva, a u stvari da bi mu prekinuli knjievno stvaranje, za koje su
bili svijesni da je disidentno.
Sada su se izjavili protiv narodne vlasti, socijalizma, pa i protiv bratstva i jedinstva upravo oni koji su njega
osudili toboe za to. Svojim emigriranjem, ivotom, krvlju i publicistikim, knjievnim, posebno naunim stvaranjem, on je viestruko dokazao da je kanjen potpuno nevin. Lino javni tuilac, u sudskoj sali, u njegovoj posljednjoj rijei, umjesto da ga proglasi za neprijatelja, proglasio ga za konstruktivnog graanina, primjer ovaj bez
precedana u istoriji svijeta.
U zatvoru Tetova, lino ef UDB-e, pukovnik oko Mitrevski, oblio ga u krvi, pa je vie puta pokuao da ga
i fiziki likvidira. Opet intervenie brat Devdet. Pred sudom Profesor Burovi se od optuenog obre u tuioca i injenicama dokazuje kriminalni karakter tzv "narodne vlasti" Josipa Broza Tita i njegovog specifinog socijalizma.
Svjedoci optube su albanski knjievnik Adem Demai i provokator u slubi UDB-e Albanac Barhi Birsku,
koji je "svjedoio" kako su ga instruirali. Demai, vidjei da su ga udbai izigrali (obeavajui mu da e ga pustiti iz
zatvora!), porekao je pred sudom sve svoje lai, koje je pod istragom izjavio protiv Profesora Burovia, tada poznat
meu Albancima sa pseudonimom Kallushi. On pokuava i da ga brani. Konkretno evo ta je rekao:
1. Adem Demai: "Sluajte, meni je hladna elija, sve to sam rekao (protiv Kaplana Kalua pod istragom!SS) nije tano. Niti je Kalu neprijatelj ove zemlje, niti je istupao neprijateljski. Naprotiv, prijateljski je raspoloen i
nema nikakve veze sa stvarima koje mu se stavljaju na teret .1)
Tom prilikom Adem izjavljuje pred sudom da mu je Profesor Burovi rekao da se oeni Srpkinjom, pa da i
tako doprinese bratstvu i jedinstvu jugoslovenskih naroda i Albanaca.2)
2. Brisku Bahrija: "Kaplan Kalu je Albanac, velikoalbanac. On je protiv bratstva i jedinstva. Hoe da rui
Jugoslaviju i da u njenin oblastima izgradi Ve-e-eliku Albaniju .3)
Tako je govorio B.Brisku 1959. godine, pred sudom u Tetovo. U maju 1993. godine, u Tirani, preko enverovskog lista JEHONA ovaj Albanac, koji se i 1994. godine busao u prsa za "marksizam-lenjinizam", izjavljuje: "Kaplan Resulbegovi je Crnogorac. On je malo srpsko tene. pijun UDB-e, koji se bori protiv Velike Albanije, jer bi
htio da Albanci na Kosovu, u Makedoniji i Crnoj Gori imaju samo neka beznaajna prava, a ne i pravo na otcepljenje i prisajedinjenje Albaniji...I pored ovih mrcina, koje nam se suprotstavljaju, mi emo sruiti Berlinski zid i
stvoriti Veliku Albaniju! 4)
Tako je Profesor Burovi kanjen potpuno nevin na 18 mjeseci strogog zatvora. Tom mu je prilikom razorena i porodica, prostituisana ena, pa mu je opljakan i stan. Oteli su mu i uteevinu u banci.
Izdravajui kaznu u KPD "Idrizovo", kraj Skoplja, Profesor Burovi ne stoji skrtenih ruku. Kao rijetko ko,
on se angaovao i radio sa zatvorenicima, da bi ih osvijestio u vezi jugoslovenske stvarnosti. U prostorijama tog zatvora on organizuje prve elije nove tajne politike partije Jugoslavije.
Njegovi izjavljeni albanski neprijatelji, preko tampe, vidite to kau za njega:
1. Ismail H. Ajeti: "Svi politiki uhapenici iz Idrizova imali su posebno potovanje za Kaplana. On je tamo
bio ne samo knjievnik, ve i uitelj i potovani pedagog za sve, jer se sa zatvorenicima ponaao toliko dobro, da nije
ostavio nikakav prostor za sumnju. Kaplan je volio Kosovce...Jednom prilikom sluao sam Kaplana kad je argutetovao njegove romane. Njegova izlaganja sluao sam sa mojim drugovima uz jedan visoki pijetet, kad god smo imali
slobodnog vremena. I ne udim se sebi kako sam ga sluao sa tolikim zadovoljstvom (sa sadanjeg stanovita, 1997),

323

ali se udim kako je Kaplan uspjevao da ubijedi mnoge visoke intelektualce, koji su se tu nalazili...Kaplan mi je dao
jedno pismo za Esata Mekuli, koje sam tajno iznio iz zatvora i predao ga Esatu lino..."5)
2. Redep Bunjaku: "Kaplan je uzeo pravi put. Nije bilo potrebno da mu se dre
bilo kakve lekcije! Priklju- io se najmilitantnijoj grupi uhapenika i nikada se od nje
nije udaljio. TUKLI SU GA, MALTRETIRALI, PRIJETILI MU DA E GA UBITI, ALI
GA NISU SLOMILI...POREKAO JE I BRATA (vii oficir)...Ovim odlunim korakom
Kaplan nas je iznenadio i mi smo se ponosili njime. Herojsko ponaanje Kaplanovo
inilo nas je jakim i odralo nas godinama u ivotu po zatvorima Jugoslavije. Ovako,
shvatajui i poznavajui njegov eruditet, inteligenciju, njegovu zapanjujuu imaginaciju,
njegovo otro pero, njegov materijalistiki pogled na svijet i njegov patriotizam od
jednog ISKRENOG MOMKA, OTVORENOG, DINJITOZNOG, NESALOMLJIVOG,
OTRESITOG I GORDOG, PRIJE IZ- LASKA IZ ZATVORA UBIJEDIH GA, IM BUDE
IZAAO, DA PREBJEGNE ZA ALBANIJU".6)
Pred samo putanje iz zatvora, UDB-a pokuava da mu inscenira novo krivino
djelo i da ga nanovo kazni, ali bezuspjeno: dok je spavao priili su mu albansku zastaSupruga Vera
vicu ispod postave dakete. Svestan da mu vie nema opstanka u Jugoslaviji, im je puten iz zatvora, prebjegao je za Albaniju, stopama generala Vlada Dapevia, koga je lino poznavao. Kad uje
tamo da je General Dapevi preao u Sovjetski savez, i Profesor, kao dobar vojnik, trai da ide za njim. Za njegovu
nesreu, upravo tih dana je SS prekinuo diplomatske odnose sa Albanijom. Profesora tada interniraju u
koncentracioni logor jugoslovenske emigracije u ermi (okolina Ljunje). Tako je zaglavio u toj Golgoti (kako ju je
nazvao jo 1952!), odakle mu nisu dozvolini da poe ni kod Fidel Kastra, ni kod Mao Ce Tunga, pa ni kod Ho i
Mina, na frontu Vijetnama.
U tom kampu stavljen je na policijsku obradu, da bi mu dozlogrdilo sve i da uloi molbu za povratak u
Jugoslaviju, te da tako opravdaju njegovu razmjenu sa albanskim knjievnikom Martin Camaj, koji im je prebjegao
kod Josipa Broza Tita. im je M.Camaj saznao to mu se sprema, prebjegao je iz Jugoslavije u Italiju.
Tada E.Hoda, za osvetu Titu, koji je Martinu objavio tri djela, objavljuje Profesoru Buroviu isto tako tri
djela, koja, i pored njihovog disidentnog karaktera, nastojava da iskoristi u svoje ciljeve. Istovremeno nastavljaju da
ga provociraju i zloinaki tretiraju, da bi on napravio koji zloim i da tako opravdaju njegovo hapenje, poto je
svojim stvaranjem konkurisao Hodinog roaka i miljenika Ismaila Kadare, a i zato to se njegovo stvaranje, sa
oitim karakterom disidencije, sigurno nije svidjelo kliki na vlast.
Od prvog dana, roman IZDAJA Profesora Burovia imao je odjek bestselera ne samo irom Albanije, ve i u
svijetu, posebno u albanskoj dijaspori. Odmah je proglaen za remek djelo albanske proze svih vremena i za JEVANDJELJE albanskog patriotizma, pa se njegov jezik trai da se proglasi i za opte-slubeni i knjievni jezik
Albanije. Odjek je bio tako veliki, da su u Albaniji poeli klicari: "Enver Hoda - Kaplan Resuli!". Sa Kosova majke
piu svojim izbjeglim sinovima: "Puno pozdrava Enveru i Kaplanu!" Preko mikrofona Bi-Bi-Si-a javlja se i tada
najvei albanski intelektualac i knjievni kritiar Tajar Zavaljani, koji kae: "Jedino vrijedno djelo objavljeno u
Albaniji poslije Drugog svjetskog rata je roman Kaplana Resuli IZDAJA..."
Od albanskih profesora jezika i knjievnosti, jezik romana IZDAJA, geginski dijalekat, toliko omraen i nepodnoliv od Envera Hode i njegove klike, predlae se za slubeni, knjievni i nacionalni jezik svih Albanaca.
Tako je on faktiki eklipsirao Ismaila Kadare, roaka i miljenika E.Hode. To se poelo i glasno govoriti, a
sada se to priznaje i premo medija od samih najveih albanskih intelektualaca.
Na Aprilskom plenumu 1966. godine Saveza knjievnika Albanije, Profesora Burovia - u znak potovanja i
najvee ocjene njegovog romana - postavljaju na tribunu plenuma, a na naslovnoj strani glavnog organa tog Saveza,
list DRITA, objavljuju mu fotografiju pored Ismaila Kadare, Jakova Dzodze i Dimitra Duvani-a, sa podnaslovom:
"Najvei savremeni albanski knjievnici".
Sa tribine tog Plenuma on je odrao govor bez presedana u istoriji Saveza knjievnika Albanije: on je smjelo
hvalio jugoslovenske knjievnike Njegoa i Andria (dobitnika Nobelove nagrade), kao i mnoge druge jugoslovenske knjievnike. Smjelou koja je samo njega karakterisala, on kritikuje Ismaila Kadare, a za njegova ideoloka
skretanja. Na tom plenumu se Profesor sudara i sa ministrom Kulture Fadilom Parami, pa i sa albanologom prof.
dr Selman Riza.
Godine 1969, prilikom diplomiranja na Universitetu u Tirani, sudarie se i sa akademikom prof. Mahir Domi, predsjednikom dravne komisije, a u odbrani istorijskih istina, koje albanski akademici falsifikuju.
Sve ovo potstie kliku Envera Hode da likvidira Profesora Burovia. Zato oni pospjeuju provokacije. To
Profesor primjeuje, pa odmah i protestira. Sastaje se zato i sa predsjednikom Republike Albanije Hadi Lleshi-em,
kome se otvoreno ali za provokacije i protuzakonski tretman, koji mu se ini od albanskih vlasti.

324

Na njegova protestiranja oni mu odgovaraju sa jo gorim i prljavijim provokacijama, monstruoznim maltretiranjem, bez presedana u istoriji ovjeanstva: provocirali su ga da ubije i svoju suprugu, pa i roenu djecu, da bi
minirali njegov veliki autoritet i da bi ga uinili omraenog i meu najbliima, posebno u emigraciji i meu Albancima, kod kojih je, poslije objavljivanja njegovog romana IZDAJA, uivao nesrazmjerno veliki ugled i potovanje. U
policijskoj obradi Profesora Burovia uzimaju uea ne samo perfeksionirani za to vii oficiri i generali SIGURIMI-a, ve i lino predsjednik Albanije Haxhi Lleshi, pa i ipsissimus Enver Hoda.
Za njegovo hapenje su intervenirali i iz Beograda. Prilikom uspostavljanja novih diplomatskih odnosa izmeu Albanije i Jugoslavije, jugoslovenske su vlasti postavile uslov da se zabrane u Albaniji njegova djela i da im ga
predaju, ili da ga uhapse. Enver Hoda je odmah preduzeo insceniranje, pozvao ga na planini Dajti, iznad Tirane, da
ga "vjeba za diversanta", da bi ga toboe misijom poslao u Jugoslaviju, pa da izvjesti UDB-u gdje im je. Iako nije ni
posumnjao ta mu se sprema, Profesor je odbio da ide ilegalno u Jugoslaviju tom "misijom".
Tada E.Hoda nareuje da ga stave u policijsku obradu da ubije enu i djecu, dok sm pie govor o ubijstvu
ena od "ljubomornih" mueva, koji je planiran da se, kao jako vaan , "istorijski" govor, odri javno, odmah
poslije hapenja Profesora. I ne sumnjajui to mu je spremio Enver, Profesor mu je izgorio taj govor u ruke, pa ga
E.Hoda objavio kao toboe odran u Politbirou Partije.
Poto su mu propale sve provokacije, E.Hoda nareuje pukovnika Skender Backu, ef kontra-obavjetajne
slube Albanije, da se lino angauje policijskom obradom Profesora, da skuplja i instruira svjedoke protiv njega, pa
i u insceniranju politike antienverovske organizacije, na elu koje je mislio da postavi Profesora, da bi ga kao
takvog osudio na smrt. I Enver i njegovi okoreli kriminalci znali su sasvim dobro, ako mu kurumom ne zaepe usta,
da e imati posla sa ovim knjievnikom i naunikom, koji im ne upada u klopke.
Uhapenom emigrantu Nazmi Beria, po nacionalnosti Albanac sa Kosova, S.Backa kae: "Daj nam jednu
izjavu protiv Kaplana, pa emo te odmah pustiti iz zatvora! Bilo i lanu! Ne mora biti istina!...to ga brani, bre
budalo?! Pa on nije Albanac! On je Crnogorac! On je agent UDB-e! Mi emo ga i bez tvoje izjave kazniti! Iskoristi
priliku da izae iz zatvora!"7)
Druge su provocirali da kradu i, poto su ih uhapsili, rekli im: "Za krau ti pripadaju 12 godina zatvora. Svi
e te mrzeti, i ena e te ostaviti kao lopova. Nudimo ti da izae pred sud kao lan organizacije Kaplana Resuli.
Samo 12 godina emo te osuditi, ali emo te tretirati bolje, pustiemo te i prije izdravanja cjelokupne kazne i
neemo dozvoli tvojoj eni da te ostavi!"
U meuvremenu su Profesora izolirali i od najbliih. Regrutovali su protiv njega i enu mu, preko koje mu
sabotiraju stvaranje i ine najprljavije provokacije, monstruozne.
Poto im nije uspjelo da insceniraju tajnu organizaciju, odmah poslije hapenja Profesora, uhapsili su i mnoge
druge, na sve strane Albanije, rasprostirui glasove da su lanovi udbake organizacije Profesora Burovia, koji je
toboe doao iz Jugoslavije sa misijom UDB-e da ubije Envera Hodu i da izvri u Albaniji prevrat, pa da Albaniju
proglasi za sedmu republiku Jugoslovavije. Tako su uhapeni general Sadik Bekteshi, Ramadan Faslliu, Sadri Ahmeti, Murteza Bajraktari, Gani Skura, Tefik Dedinca, Gani Demiri, Aziz ilivoda, Namik Ljuci, Selim
Kelmendi, Idriz Zeqiraj, Kadri Aslani, Cuf Jonuzi, Kurt Kola, Njazi Bulukbashi i dr. Neki su od njih pristali da
daju deklaracije protiv Profesora, pa su osloboeni zatvora ili kanjeni zasebno, ali blago. Drugi, koji nisu pristali da
daju deklaracije, kanjeni su strogo, kao General Bekteshi, Nazmi Beria, Selim Kelmendi (ubijen je u zatvoru),
Namik Ljuci (spasio ga ubistva Profesor), Gani Skura, Tefik Dedica i dr.
irom Albanije, sa Sjevera na Jug, insceniraju se sudski procesi, gdje neki, kao Cuf Jonuzi, koga Profesor
dan-danas ne poznaje, izjavljuju da su lanovi njegove organizacije, da ih je lino on organizirao, a sa ciljem da ubiju
E.Hodu, da izvre prevrat u zemlji i da Albaniju prisajedine Jugoslaviji.
Nazmi Beria, im se spasio zatvora i Albanije, objavio je u Oslo (Novreka) itavu knjigu u odbranu Profesora Burovia, priznajui da mu je Profesor spasio i ivot i ast, dostojanstvo. Ova e se knjiga zatim pretstaviti
Organizaciji Amnesty International, koja e intervenirati kod albanskih vlasti da puste Profesora Burovia iz zatvora.
Kadri Asllani ne samo to nije pristao da lae protiv Profesora, ve je i javno izjavio da su ga organi SIGURIMI-a pozvali da izae pred sud kao lan organizacije Profesora Burovia, toboe e ga za to u zatvoru tretirati
bolje za njegovih 12 godina zatvora kao lopov: sve su mu krae bile inscenirane od SIGURIMI-a, da bi ga kaznili
kao saradnika Profesora.
Knjievnik Sadri Ahmeti, pred sudom, od svjedoka optunice preobraa se u advokata Profesora Burovia.
Branio ga sjajno, ali pred kim?! Sud je dobio naredjenje od E.Hode da kazni Profesora, a ne da sudi o njegovom
problemu.
Murteza Bajraktari se isto tako od svjedoka optunice okrenu u branioca, demostrirajui nervno rastrojstvo,
jer su ga pod istragom muili i, traei od njega da lae protiv Profesora, traumatizirali.
Potranjom Profesora, pozvan je pred sud kao njegov svjedok, kao svjedok odbrane, i najvei albanski knjievni kritiar Razi Brahimi, komunista, sa kojim je Profesor imao prisno prijateljstvo. I Razi ga brani, ali pred kim?

325

Na elu liste svjedoka protiv Profesora su:

1) Piskaralo Agim akova, koji se busao u prsa da je njegov stric ubio srpskog komunistu Miladina Popovia, a sa druge strane je pisao poemu KOMUNISTI - u slavu albanskih "komunista".
2) Piskaralo Adem Istrefi, koga je S.Backa ubijedio da je Profesor agent UDB-e. Posljije suenja, kad je vidio da se na suenju Profesora nije ni spomenulo ime UDB-e, kamoli da su ga i optuili za bilo kakvu saradnju sa
njom, izvrio je samoubistvo. Idriz Zeqiraj, koji ga spasio smrti, izjavljuje: "Da sam znao da je izaao kao svjedok
protiv Profesora, ne bih ga spasio!" U znak pokajanja, A.Istrefi je 1992. godine napisao i objavio roman UAS, u
kojemu je glavna linost upravo knjievnik Kaplan Burovi.
Profesoru je izvreno suenje iza zatvorenih vrata. Ne samo to mu nisu dozvolili da ima advokata, ve mu
nisu dozvolili ni da se sam brani. I pored toga, on se od optuenog obre u tuioca. Njegove posljednje rijei pred
sudom su:
-Kaznili ste me potpuno nevinog, jer ne samo to nisam vrio neprijateljsku propagandu, ve naprotiv - vrio
sam i vriu propagandu za novi drutveno-politiki poredak, za narodnu vlast i za socijalizam. Neprijateljsku propagandu protiv narodne vlasti i socijalizma ste vrili vi, izmeu ostalog i ovim sujenjem, i ovom presudom. Ne samo
da nisam pripremao bjekstvo za nigdje, ve naprotiv - vi ste me provocirali i gurali svakako na bjekstvo, da biste me
uhapsili na granici i tako opravdali moje hapenje. Zato ste mi persekutirali i knjievno i nauno stvaranje, pa i moje
djelo ULCINJSKO NAREJE, kojim sam branio drugu diplomu na Universitetu u Tirani...Ali, i da sam neprijateljski raspoloen prema vaem drutveno-politikom ustrojstvu, vi nemate nikakvo pravo da me hapsite i kaznite, jer
sam strani dravljanin, politiki emigrant. Najvie to moete da uinite, jeste da me proglasite za personna non
grata i da me protjerate iz ove vae Albanije. Kad sam stigao u Albaniju rekao sam vam: "Spasio sam se iz kandi
UDB-e. Sada e UDB-a nastojati da me vaim rukama ubije!" I eto, UDB-a je najzad uspjela da me vaim rukama likvidira. Zato je i stigao u Tiranu jugoslovenski ambasador Jovan Peenovi!...
Na ove rijei uzbunie se svi, i sudska porota i isljednici, koji su sjedeli u sali, toboe kao publika. Lino
predsjedavajui suenja, Hydai Bejo, uskliknu:
-Dosta! Dosta! Nemojte nam spomenuti ni Udbu, ni jugosloveskog ambasadora!
Javni tuilac Asaf Kondi namignu policajcima i ovi se odmah bacie na Profesora, pa mu svojim rukama
zaepie usta na taj naim, da su ga umalo zadavili.
Profesor Burovi je kanjen na 43. godina monstruoznog zatvora, toboe za neprijateljsku propagandu, kazna
ova bez presedana u istoriji ovjeanstva. Ni Tito, ni Stalin, nikoga nisu kaznili na 43 godine za neprijateljsku
propagandu. Pa i u praksi Envera Hode ovo je jedini primjer.
Jo dok je bio pod istragom, albanske su vlasti proglasile na sve strane da je Profesor agent UDB-e, naelnik
tajne udbake politike organizacije. Preko ambasadora Peenovia, koji nije smio da pree albansku granicu prije
hapenja Profesora Burovia, jugoslovenske vlasti su odmah protestirale, jer je ugovor sa njima bio da likvidiraju
Profesora, a ne i da iskoriste to za propagandu protiv Jugoslavije. Tada je na Plenumu CK Partije u Ljunje, u svom
prigodnom govoru, lino E.Hoda izjavio da Profesor Burovi nije uhapen kao agent UDB-e. Ovo je razlog to
UDB-a nije ni spomenuta u vezi Profesora, ni pod istragom, niti pred sudom. Ovo je i razlog to su se tako mnogo
uznemirili, kad je UDB-u spomenuo Profesor.
I pored toga enverovska propaganda je nastavila da iri glasove da je Profesor Burovi hapen i kanjen kao
agent UDB-e, to ine i dan-danas. Svesrdno ih pomae titoistika jugoslovenska propaganda, koja za to iskoriava
albanske mercenare tipa Bahri Brisku.
Albanske vlasti mu razaraju novostvorenu porodicu, interniraju mu je, grabe mu enu i prostituiraju mu je. Za
svo vrijeme zatvora ne dozvoljavaju mu ni da sazna da li su mu djeca iva, kamoli i da ih vidi. im mu je sin
otsluio vojsku - hapse ga, insceniraju mu sudski proces i kanjavaju na 7 godina zatvora, toboe zato to je "ukrao"
sapuna za pranje robe u vrijednosti od sedam (7) dolara. Njegovoj nevjesti, koja je tada bila u petom mjesecu bremenitosti, skoili su joj sa nogama na trbuh i tako je primorali da pobaci dijete. Tako je i ovaj brak poruen.
Kerku Profesora, u dvanaestoj godini siluju i nastoje da je uine uliarkom, prostitutkom, da bi je pokazali
prstom i pripretili narodu: "Vidite enu i kerku Kaplana! Tako e zavriti i vae ene, i vae keri, i vae majke i
sestre, ako budete neprijatelji Envera Hode!"
Poto se njegova kerka oduprla prostituisanju i udala se, rodila i sina, instruiu njenog mua da je ostavi, a sa
optubom: "Nisam znao da je kerka narodnog neprijatelja Kaplana Resuli!" Nekoliko sati pred putanje Profesora
iz zatvora, kerku e mu masakrirati sred Tirane.
Lino Profesora deset puta su odrali na ivo, u doslovnom smislu ove rijei, traei od njega da se odrekne
narodne vlasti, socijalizma, bratstva i jedinstva, pa i jugoslovenskog dravljanstva, jugoslovenske nacionalnosti, preko svega i da porekne oinstvo svojoj djeci. Jedan njegov biografa pie: "Ovako je ovaj Resulbegovi - Burovi
najskuplje platio pravo da se nazove Jugoslovenom i Crnogorcem, kako po nacionalnosti, tako i po dravljanstvu.
On je najskuplje platio pravo da se nazove i OCEM".8)

326

Istovremeno (busajui se u prsa da su jedini internacionalisti i komunisti na svijetu!) traili su od njega da se

izjavi po nacionalnosti Albanac, a po partijnosti - neprijatelj socijalizma. Akademik Burovi ih je pljunuo u lice kao
niko drugi, ni prije ni poslije njega, ni u Albaniji, ni na svijetu: Pika vam materina albanska ovinistika i socijalfaistika bagro!9)
Zato su vie puta pokuali da ga fiziki likvidiraju. Terorizirali su ga glau dok je iz anusa dobio krvoliptanje.
Vie puta je od gladi padao u nesvijest, a jednom prilikom pretrpeo je i kliniku smrt. Nisu nikome, ni zatvorenicima,
dozvolili da mu prue pare hljeba. Poslije neprekidnih uznastojanja njegove brae da pou iz Jugoslavije i da vide
brata, dozvoli su to samo Deljadinu, koji je i danas pola nepismen i ne vidi nita dalje od nosa. Pa i njemu, ne samo
to ne dozvoljavaju da vidi brata, ve ni njegovu djecu. Zadrali su ga nekoliko dana u Skadar kod njegove sestre i
vratili ga za Jugoslaviju. To su uinili i sa njegovim drugim bratom Latifom, pred samo putanje Profesora iz
zatvora.
Okovan u gvoe i beton, umirui od gladi i svakakvog teroriziranja, iako je zabranjeno, Profesor pie i, sve
to pie, dodaje svojim kolegama da proitaju. On pie pjesme, poeme, pripovijetke, novele, romane, pogotovo svakojake lanke i studije, iz knjievnosti i albanologije, kojima demaskira kliku Envera Hode i albansku istoriografiju
uopte. Napisao je oko 200.000 stranica, od kojih je oko 100.000 uspio i da izuvue iz zatvora. U zatvoru on i
"objavljuje" knjige, koje zatim krue ilegalno po zatvorskim elijama. Profesor je izuzetan primjer knjievnika, koji
iz zatvorske elije uspijeva (naravno pod tuin imenom!) da u NNTORI, glavni organ Saveza knjievnika Albanije,
objavi sonet DOI U!, vanredno lijepa pjesma, otvoreno antireimska, radikalno disidentna, kojoj se dodjeljuje i
godinja nagrada asopisa. Tako je Profesor i bez navodnika objavljivao iz njegove zatvorske elije, opet primjer
ovaj bez presedana u istoriji zatvora istonih socijalistikih - zemalja.
Profesor pie i pismo E.Hodi. Smjelou bez presedana tresnuo mu je u lice monstruozne injenice albanske
stvarnosti, pa mu je otvoreno rekao da su on i njegovi ljudi iz vrha partije i vlasti jedna obina mafija, crna socijalfaistika banda, koja ne potuje nikakve zakone, pravila i principe. Enver Hoda mu je odgovorio nareenjem vlastima da ga isprebiju i okupaju u krvi, da mu slome i zube i kosti, pa da ga nanovo i kazne za neprijateljsku
propagandu. Tada Profesor Burovi lijepi na zidu hodnika zatvora Optunicu protiv Vlade Narodne Socijalistike
Republike Albanije, gdje opet naglaava da vlasti ove zemlje ne potuju nikakve zakone, pravila i principe.
Tako je najzad primorao Envera Hodu da pred smrt i sm prizna javno, preko tampe, da su vlasti Albanije
jedna crna banda, omraena i zloinaka10), opet primjer ovaj bez precedana u istoriji svijeta.
Ovo je jedna posebna zasluga Profesora Burovia, jer su se svugdje po svijetu borili protiv svojih diktatora svi
slobodoljubivi ljudi, posebno junaci i heroji, ali nijedan od njih nije uspio i da ubijedi diktatora svoje zemlje da i
usmeno izrazi neto tako, kamoli i pismeno, kako se to izrazio Enver Hoda. E pa kad je Profesor Burovi ubijedio
Envera Hodu da je bandita i zloinac, omraen od itavog naroda, moete zamisliti kako je njegova rije, usmena i
pismena, djelovala kod zatvorenika. I samo ovo bilo bi dovoljno da mu svi disidenti svijeta zavide, a oni - koji se
bore za slobodu i demokraciju - da ga proglase i za svog najveeg heroja.
Treba znati da je Profesor Burovi stavljen na znanje da su iste te vlasti, albanskog knjievnika, komunistu
Qemal Draini, koji nije uinio ni stoti dio onog to je uinio Profesor, ubili batinama u tom zatvoru. A kao njega i
mnoge druge. Na pitanje novinara zato se nije plaio smrti, Profesor je odgovorio : Svi smo osueni na smrt ! Pa
kad ve moramo umrijeti, valja umrijeti ljudski, kao ovjek, kao heroj, a ne kao kukavica, kao stoka !
Ni tada, pa ni danas, niko nije demaskirao albansku socijal-faistiku kliku Envera Hode kao Profesor Burovi. Ni tada, pa ni danas, niko se ne bori konsekventnije i smjelije od njega protiv te klike. I oni, koje je Narodna
skuptina Albanije proglasila nekada za narodne heroje, usrali su se u gae pred SIGURIMI-em. Pa i oni koje danas
proglaavaju u Albaniji za AST NACIJE! Strunije i smjelije od Profesora Burovia nisu se borili protiv kriminalne teroristike klike Envera Hode ni akademici, profesori i doktori nauka, ni generali i ministri, pa ni uhapeni
lanovi Politbiroa CK Partije rada Albanije. Niti su se borili i niti se bore!
Vidjei to, a poto su im propali pokuaji da ga umno poremete, unutar zatvora, da mu ne bi vjerovali zatvorske kolege, proglaavaju Profesora za nenormalnog. Budui da su poeli da se interesuju za Profesora, vani, po
svijetu, da ne bi vie niko pitao za njega, proglaavaju ga mrtvog, pa i usiljeno rade na tome da ga fiziki likvidiraju.
itajui njegova djela po zatvorskim elijamam i vedjei kako se ponaa, sami su ga Albanci, ne samo
prijatelji, ve i neprijatelji, proglasili za pretstavnika politike i ideoloke diversije, za jugoslovenskog ambasadora, za admirala Jugoslovenske ratne mornarice, za martira, za Mandelu Albanije, za svijest naroda, za simbol slobode, za heroja, pa i za sveca.
Ne samo sa 43 godina zatvora za neprijateljsku propagandu, ve i njegovim djelovanjem, aktivnostima i
herojskim dranjem, Profesor Burovi je svjetski ampion.
Njegov brat Devdet, poto se Deljadin vratio nesvrena posla, a poto nije znao da su sa albanskim vlastima
u dogovoru i jugoslovenske vlasti da ga fiziki likvidiraju, kucnuo je na vrata Savezne vlade Jugoslavije i traio od
njih da predloe albanskim vlastima u zamjenu za Kaplana kojeg albanskog emigranta. Tom prilikom se sreo sa

327

Vladimirom Pavieviem, koji 1995, poto je imenovan za ambasadora SRJ pri OUN, izjavljuje: "Da sam znao ko
je Kaplan Burovi, uhapsio bih albanskog ambasadora u Beogradu i rekao Enveru Hodi: "Pusti mi Kaplana, da
ti pustim ambasadora!"".
Profesor Kaplan, poznat sa pseudonimom Resuli, jedini je politiki osuenik u Albaniji za koga se protestiralo po svijetu i trailo da se pusti iz zatvora. Sredinom 1990. u svijetu se stvori i Pitanje Resuli.
Krajem 1990, poto su demostrirali po svijetu i pred albanskim ambasadama da ga puste iz zatvora, pa i preko
tampe, i preko Organizacije Amnesty International i posebnih delegacija, koje su otile kod predsjednika Republike
Albanije Ramiza Alije da trae njegovo osloboenje, najzad ga pustie iz zatvora.
im je izaao iz zatvora, Profesor Burovi daje svoj prvi intervju preko tampe, sred Tirane, kojim opet naziva postojee vlasti crnom, krimnalnom i omraenom bandom, koja ne potuje nikakve zakone, nikakva pravila i
principe11). Opet primjer ovaj bez presedana. Izali su iz zatvora i eks-lanovi Politbiroa, i narodni heroji, i generali,
ali se niko od njih nije usudio do tada da d i najobinji intervju, boe sauvaj sa takvim optubama.
itajui taj intervju i njegova djela, koja su cirkulisala u rukopisu12), naravno i tadanjim dogaajima u Rumuniji, albanski se narod elektirizirao i, najzad, stavi se u pokret: poee demostracije za slobodu i demokraciju. Tada
se ne samo albanske vlasti, ve i jugoslovenske, uplaie da Profesor Burovi ne stane na elo masa i da ne marira
koliko protiv Tirane, toliko i protiv Beograda. Zato, u punoj meusobnoj saglasnosti, organziraju na Universitetu Pritine najsramniju demostraciju koja je ikada organizirana na svijetu. Kako se zna, svuda su po svijetu demostrirali za
osloboenje knjievnika i naunika iz zatvora, posebno kad se saznalo da su i potpuno nevino osueni. Demostrirali
su za to i u prilog Profesora Burovia. Ali, u februaru 1991. godine, na Pritinskom Universitetu se demostrira
protiv putanja iz zatvora Profesora Burovia. Najveu zaslugu za ovo imaju ne samo Ramiz Alija i njegov homolog u Beogradu, ve i Ismail Kadare sa Ademom Demai, koji su toj demostraciji prethodili njihovim denigrirajuim, klevetnikim lancima i neosnovanim optubama protiv Profesora Burovia, objavljeni jo dok je on bio u
zatvor, pa su tako realno duevni potstrekai te monstruozne demostracije, bez presedana u istorji ovjeanstva.
Poto ni tom demostracijom, pa ni drugim intrigama, nisu uspjeli da odbiju mase od Profesora, albanske vlasti, u saradnji sa Jugoslovenskom ambasadom u Tirani, uinili su mu odmah dva atentata. Trei e mu atentat uinili
pred Organizacijom Ujedinjenih Nacija u enevi 1992. Nekoliko atentata su mu uinili i u Jugoslaviji. Pripretili su
mu i stalno mu prijete (i preko tampe!) da e ga ubiti, pa i njegovog tek roenog sina Antonija. Preko medija, i preko interneta, pozvali su albanske junake da pou u enevu i da ga ubiju. Preko medija i interneta oitali su mu i
opelo, opet primjer ovaj bez precedana u istoriji svijeta.
Kao u zatvoru, tako i na slobodi, Profesor Burovi je prethodio Albancima u njihovoj borbi za slobodu i demokratiju. Elektrizirani od njegovih objavljenih i usmenih, ivih rijei, uvijek potkrepljene neospornim dokumentima i argumentima, albanske mase bacie se i u krvave demostracije, sruie spomenik Envera Hode sred Tirane i
primorae bandite da se neto povuku, cediraju.
im je izaao iz zatvora, iako je znao sasvim dobro da ima posla sa svojim okorelim neprijateljima, nemajui
kuda, Profesor Burovi se odmah pretstavio u Jugoslovensku ambasadu u Tirani i zatraio da ga hitno prebace u Jugoslaviju, jer e ga inae Enverovci ubiti. Ne samo to ga nisu uzeli u svoju zatitu, ve mu nisu zadrali u Ambasadi
ni rukopise, koje je uspio da iznese iz zatvora.
Zato, poto se spasio dva prva atentata u Tirani, u koje imaju prst i oni iz Jugoslovenske ambasade, 01. jula
1991. odleteo je iz Tirane avijonom za vajcarsku, gde su mu odmah dali status politikog emigranta. Iz vajcarske
se hitno opet javio naima, jugoslovenskim vlastima, i ponovo traio da ga prihvate i naprave mjesto na frontu za
odbranu domovine i naroda naeg. Ponovo ga ne prihvataju, pa i dan-danas nastavljaju sa njihovim bezumnim neprijateljstvom prema njemu: vidite njegovu knjigu dokumentata KRIK RASPETOG, eneva 2003, kojom je raskrinkao tu njihovu bezumnost.
I dok ga nai proganjaju, Fatos Nano, ef Partije rada Albanije i predsjednik vlade, odlazi u enevu i, proglaujui ga za nevino osuenog i za konstruktivnog graanina Albanije, poziva ga javno da se vrati tamo.
Poto se Profesor Burovi smjestio u vajcarsku, albanski akademik, prof. dr Skender Shkupi, izjavio je preko tampe da, meu toliko nevino uhapenim ljudima, Burovi je jedini koji je to zasluio, pa i muenja i teroriziranja, masakriranje!!! On poziva albanske vlasti da zabrane ulazak knjiga Akademika Burovia u Albaniji, pa i
njemu samome.
Njemu (!), koji se borio, rtvovao i doprineo za slobodu i demokraciju u Albaniji kako i koliko niko drugi!
Mogue e vam izgledati nevjerovatno, ali prvi, koji su se odazvali pozivu Albanca S.kupi, bili su upravo
crnogorski pogranini organi! U jedno vrijeme kada meunarodna zajednica objavljuje embargo za sve u Crnoj Gori,
samo ne i za Akademika Burovia i njegove knjige, crnogorske vlasti samovoljno ine to embargo, pa ga sa graninog prelaza u Boaj vraaju, njega i njegove knjige, ne dozvoljavaju mu ni da ide u svoje rodno mjesto da vidi grobove svojih roditelja, pa ni da unese u Crnu Goru njegovu knjigu NJEGO I ALBANCI, kojom je toliko doprinio
da, poslije te knjige, u njegoologiji vie nita nee biti kao do tada.13)

328

Revoltiran ovim bezobrazlukom vlasti, Akademik Burovi tada vraa svoj paso lino predsjedniku SR
Jugoslavije sa rijeima: "Ako me vi neete, ni ja vas za to ne molim!"
Neki su Albanci ve zlurado konstatirali preko svih medija da je Akademik Burovi nepoeljan za UDB-u, pa
i na crnoj listi svoje domovine. Preko medija proglaavaju Akademika Burovia za personna non grata i u
Makedoniji, a kod vajcarskih vlasti interveniu da mu skinu status politikog emigranta i da ga proteraju otuda.
Albanska mafija proganja ga na svaki korak, rasipajui na sve strane svoj droga-dolar da bi ga izolirala, da mu
sabotiraju stvaranje, kako ne bi napisao vie nita novo. A kad i pored toga to napie, oni preduzimaju sve mjere da
to ne objavi. A kad to objavi, ine sve da se njegove knjige sakupe i unite, izgore, ukopaju i pokriju utnjom, da se
i ne sazna da je ma to uspio da objavi. Njegovo se ime brie i tamo gdje je nekada napisano. Sistematski se radilo da
ga zaborave i njegova djeca, da se protiv njega dignu i njegova braa. Poto su u tome pretrpjeli neuspjeh,
grozniavo rade na tome da ga zaborave bar Albanci, pa i da se ne afirmira ni u krilo svog crnogorskog naroda, za
to se podmiuju, od medija i urednika, do predsjednika Republike.
U stopu svojih pradjedova, poznati kao knjievnici, i Kaplan je poeo da pie, i to u desetoj godini ivota.
Tada je dobio i prvi honorar - batine. Godine 1952. objavio je u Dubrovniku disidentnu poemu BOJANA, koja je
pretampana u beogradskom listu ISKRA Br. 4/1953 i u zagrebakom asopisu POLET Br. 4/1953. Bazirajui se na
ovu poemu proglasili su ga za Disidenta Br. 1 Jugoslavije. Nastavio je sa pisanjem i objavljivanjem pripovjedaka na
stranicama asopisa SUSRETI (Cetinje), novela na stranicama asopisa JETA E RE (= Novi ivot, Pritina),
fragmenata romana, pa i itav roman FANOLA. Godine 1954. napisao je i disertaciju O DETERMINACIJI
DRUTVA I DRUTVENOG UREENJA. Krajem 1955, ef Katedre Albanologije u Skoplju, dr Petro Janura,
mislei da je Albanac, uvodi ga u svoja predavanja kao savremenog albanskog pisca.
U Jugoslaviji je upotrebljavao pseudonim KALU(I), a u Albaniji - RESULI. I pored najmonstruoznije sabotacije njegovog stvaranja, uspio je da u Albaniji objavi roman TRADHTIA (= Izdaja, Tirana 1965), koji je
proglaen za remek djelo albanske proze. Zatim su mu objavili zbirku pripovjedaka USHTIMA E KORABIT (=
Odjek Koraba, Tirana 1968) i novelu GJARPRI (= Zmija, Tirana 1969). Jo tada su poeli da ga ue po kolama,
ali su ga slubeno uveli u nastavne programe 1992, kada ga Ministarstvo prosvijete Albanije postavlja u svoj
program savremene knjievnosti za kole svih kategorija i universitete, pored ostalih savremenih albanskih
knjievnika.
Njegovu izdavaku djelatnos on posebno razvija nakon izlaska iz zatvora, ma da je i u zatvorskim elijama
"objavljivao" svoja djela, pa i bez navodnika. Profesor Burovi je autor 4 romana, 10 novela, dvije zbirke pripovjedaka, 5 zbirke pjesama i nekoliko poema. Njegov poseban taljenat knjievnika priznali su mu i neprijatelji, oni
koji mu negiraju autorstvo njegovih djela. Najvei savremeni albanski intelektualac, nekadanji ambasador Albanije
pri OUN dr Abdi Baleta, iako neprijateljski raspoloen prema njemu, izjavio je preko tampe i interneta: "Kaplan
Burovi je uao u kulturi albanskog jezika da uini ono to je Kadare izrazio reima kao svoju najveu elju, ali
to nikada nije uinio i stvarnost. Kaplan Burovi treba da se potuje i kao internacionalista..."
Prvu diplomu na Albanologiji u Skoplju, 1957, branio je studijom SLOVENSKE POZAJMICE ALBANSKOG JEZIKA. Drugu diplomu na Universitetu u Tirani, 1969, branio je dijalektolokom monografijom E FOLMJA E ULQINIT (= Ulcinjsko nareje), koja je ocjenjena najviom ocjenom (akademik prof. dr Jup Kastrati ju je
ocjenio kao djelo sui generis!), a profesor Universiteta u Tirani Anastas Dode uveo je nauna otkria Akademika
Burovia iz oblasti fonetike u njegova predavanja. Monografija je od dravne ispitne komisije odmah prihvaena za
tampu, ali intervenie SIGURIMI i ne dozvoljava njeno objavljivanje. Jo tom studijom (pa i romanon IZDAJA!),
posebno onim naunim i umjetnikim stvaranjem, koje je nastavio po izlasku iz albanskog zatvora (oko 100 knjiga!),
mislimo da je zasluio da ga albanski knjievnik Ismail Kadare, naravno sa otvorenih neprijateljskih pozicija i
sasvim zlurado, okarakterie kao osobu koja u albanskoj kulturi, umjetnosti i nauci pretstavlja diversiju. I u
optunici albanskoj protiv njega pie da u Albaniji Akademik Burovi pretstavljam politiku i ideoloku diversiju.
Da, on je sasvim svijesno pretstavljao i nastavlja da pretstavlja diversiju u albanskoj kulturi, umjetnosti i nauci, u
albanskom ivotu i albanskoj istoriji, jer se nikada nije sloio sa falsifikovanom istorijom albanskog naroda, sa
njihovom tobonjom autohtonijom i poreklom od Ilira, ime se oni hukaju protiv susjednih i najudaljenijih naroda.
Tim svojim naunim stavovima on se sada afirmirao irom svijeta, pa su ga i mnogi universiteti uneli u svoja
predavanja, posebno na svom sajtu interneta. Mnogi su ga pozvali da dri i predavanja na njihovim katedrama.
Danas se na svim jezicima, poev od engleskog do vlakog, diskutiraju albanoloke teze Akademika Burovia,
proglaene od Albanaca za crne teze. Istovremeno Njujorki ga universitet proglaava za famous dissident and
historian, a Francuzi i za grand homme. On se kao retko koji svijetski naunik moe gorditi da je svojim naunim
otkriima i argumentima uspio da ubijedi i same tvrdoglave Albance, koji su ve poli njegovim stopama, kao npr.:
akademik prof. dr. Erem abej, akademik dr Aleks Buda, akademik prof. aban Demiraj, akademik dr Alfred
Ui, dr Stavri Skendo, dr Ardian Klosi, Ardian Vehbiu, Aurel Plasari, Sokrat Dhima, Arben Kalamata, Koo
Danaj, Eduard Zaloshnja, Marjola Rukaj, parlamentarac Kristo Goi, prof. Vangjush Simaku, akademik dr

329

Vinenx Golletti-Baffa, dr Jusuf Luzaj, zatim Fatos Ljubonja, Edi Rama, akademik prof. dr Hasan Kalei, akademik Ljuan Starova i puno drugih.
Lino Enver Hoda, jo dok je Akademik Burovi bio u zatvoru, poslije njegovih naunih argumenata, koje
mu je tresnuo u lice, bio je prinuen da javno, preko tampe, prizna da albanskoj nauci nedostaje nauna
objetivnost.
Godine 1991, im je izaao iz zatvora, mislei za njega da je Albanac, sigurno mislei da je i ekstremno
nacionalistiki nastrojen kao oni, ovinista i veliko-albanski rasista, antienverovski nastrojeni Albanci su ga
predloili za poslanika u njihovom parlamentu (to je on odmah odbio). Zatim su ga proglasili za POASNOG
LANA njihove Akademije nauka i umjetnosti, za efa otsjeka za Albanski jezik i kinjievnost (po Statutu, kao takav,
on je automatski zamjenik predsjednika te Akademije), dodjelujui mu i titule DOKTOR i PROFESOR. Za sve ovo
vidite njihov slubeni asopis SHKENCAT DHE ARTET SHQIPTARE Br. 1-4/1992. Godine 1995, nastavljajui da
misle za njega da je Albanac i kao oni nastrojen, predloili su mu i poloaj predsjednika Akademije nauka Albanije,
to je odmah odbio izjavom preko tampe.
Sa Enver Hodom i njegovom bandom niko se nije sudario kao Akademik Burovi. Ni sa slobode: dok mu se
Akademik Burovi suprotstavio i iz zatvorske elije, svezan, okovan u gvoe i beton. Poslije smrti Envera Hode,
Akademik Burovi se sudario i sa albanskim pretsjednicima Republike i ministrima. Koliko za primjer spominjemo
predsjednike: Hadi Lei, Ramiz Alija, Salih Beria, Redep Mejdani. Sve ih je nokautirao argumentima, koje je
pretstavio javnosti, raskrinkavajui ih za njihov ovinizam i rasizam, za njihov banditizam, pa i R.Aliju, efa Partije
Rada Albanije, koji se do jue busao u prsa za komunizam i proleterski internacionalizam.
Akademik Burovi se sudario i sa jugoslovenskim predsjednicima, posebno sa onima njegove Crne Gore, Srbije i Makedonije. On se sudario i sa vajcarskim vlastima i pretsjednicima.
Sudario se i sa kraljevima, to je izgleda nasljijedio od svojih predaka, koji su mu u tome prethodili, pa su primorali kraljeve (i careve!) ne samo da urliu protiv njih, ve da mijenjaju i svoje zakone: sjetite se grofa Ivana Burovia i vojvode Arslan-bega Resulbegovia !
Aktuelno, protiv ovog Burovia-Resulbegovia bore se nita manje ve pet drava. Faktino protiv njega je
objavljen svijetski rat. Prethode im Albanci. I sve pet, na vrh svoje zastave protiv njega, imaju samo lai i klevete,
bestidne falsifikate. U isto vrijeme, na Akademik im se suprotstavlja samo dokumentima i naunom istinom.

330

Kad su Albanci saznali da Akademik Burovi nije Albanac, pa i da se ne slae ni sa njihovom falsifikovanom
istorijom, ne samo to ga izbacuju iz programa Ministarstva prosvijete za kole i universitete, ve mu poriu sve, ne
samo djela i zasluge, ve i identitet, lino ime i nacionalno porijeklo. Rekoe nam da nije Burovi, pa ni Resulbegovi:da ga majka Nurija nala u masline, da je ulcinjski ciganin, pa i nenormalan! Za njega, koji ima dvije diplome viih studija, rekoe nam da nema nijednu diplomu. Iako su ga sami proglasili za akademika, pa mu dodjelili i nauna
zvanja doktor i profesor, rekoe nam da nije ni akademik, ni doktor, pa ni profesor. Iako su ga svojim oima vidjeli
po zatvorskim elijama kako pie svoja djela, kau da ih je ukrao drugima. Za djela koja on objavljuje kidajui zalogaje hljeba od svojih usta i usta svoje djece, kau da mu ih objavljuje slovenska mafija i da ga plaaju debelim honorarima. Preko svega, za ta djela, koja su do juer sami proglasili za remek djela albanske knjievnosti i nauke, usmeno i preko svih medija piu da su krabotine bez ikakve vrijednosti, prie za djecu, basne i bajke, otkria urdena.
A kad vidjee da se u svijetu prihvaaju i cijene te njegove krabotine i ta njegova otkria urdena , da
su se njima zauzeli i Universiteti svijeta, i Akademije, pa da su ga proglasili i za famous historian i grand homme,
koji je rtvovao sebe naunoj istini, razglasie da ta djela pie Srpska akademija nauka i umjetnosti, a da ih Profesor
Burovi samo potpisuje.
Do danas nema te linosti protiv koga su ovi potroili vie boje i papira da ga ocrne i proklinju, da ga sataniziraju. Ni protiv Vladana orevia, Josipa Broza Tita i Slobodana Miloevia nisu lajali tako bijesno i tako bezono, tako bezobrazno.

331

Ali, sem pomenutog A.Balete, ima i drugih Albanaca, koji smijelo, i preko tampe, istupaju u njegovu odranu,
pa i takvih koji izjavljuju: Ko misli da povredi Vas, Gospodine Kaplane, povredio zenice svojih oiju!.
im je stigao 1993. godine u svoje rodno mjesto, Ulcinj, predloili su mu poloaj predsjednika Ulcinja, kao i
da mu izgrade dobrovoljnim prilozima vilu na obali mora. Ma da nema nigdje na ovom svijetu ni kolibu (kiriju njegovog stana u enevi plaa drava, koja ga ima na listi siromaha!), odbio je i poloaj predsjednika i vilu, izjavljujui da ne misli da se bavi politikom, ve knjievnou i naukom.
I pored ovoga UDB-a ga ne ostavlja na miru. Ona angauje protiv njega i njegove roake, pa i njegovu brau.
Povodom njegove 70-te godine ivota, Savez knjievnika vajcarske uveo ga u svoj sajt interneta sa biografijom, listom izdatih knjiga i drugim podacima (vidite: http://www.a-d-s.ch/f/repertoire/), to je razbjesnilo albansku
mafiju, pa je intervenisala kod vajcarskih vlasti da mu skinu status politikog emigranta i da ga proteraju iz njihove
zemlje.
Po izlasku iz albanskog zatvora Akademik Burovi se posebno zauzeo demaskiranjem enverizma i albanskog
ovinizma, rasizma. On je kao niko drugi do danas doprinio naunom rasvijetljavanju Albanaca, i pored bjesomune
borbe koja se ini protiv njega ne samo od veliko-albanaca, ve i od srpsko-crnogorskih pravoslavnih, muslimanskih
i katolikih fundamentalista i Titoista. Poznati albanski intelektualac Ardian Vehbiu izjavio je preko tampe i interneta: Kaplan Burovi ima pravo da kritikuje Akademiju nauka Albanije za njeno antislovenstvo!
Do sada djela Akademika Burovia su objavljena na srpsko-hrvatskom jeziku, albanskom, makedonskom, vlakom,
bugarskom, francuskom, egleskom, njemakom, italijanskom i drugim jezicima, oko 100 knjiga naunog, knjienog i
publicistikog karaktera, preteno privatna izdanja, jer mu izdavaku djelatnost sabotiraju svi. Srpsko- crnogorske izdavake
kue, do danas, nisu mu objavile ni jednu jedinu knjigu ! Od pojedinih universiteta pozvan je na simpoziume, a i da dri
predavanja. Universitet Stanforda (SAD), uz njegovu fotografiju dao je na svom sajtu pre- ko interneta i njegove albanoloke
teze, dok ga Universitet Nju-Jorka proglasio za famous dissident and historian, pa ga uneo i u svoja predavanja. Od tada
internet bruji o njemu na svim jezicima svijeta. Njegove albanoloke teze uveli su u svoje programe i mnogi drugi universiteti,
izuzev crnogorskog, srpskog i makedonskog. Svi ga hvale, izjavljuju slaganje sa njim i njegovim tezama, dok srpskocrnogorski i makedonski ekstremni nacionalisti, Titoisti i pravoslavni fundamentalist, sa jedne strane ute, prave se kao da
nita ne vide i ne uju, a sa druge strane hukaju protiv njega svoje albanske mercenare, koji intrigiraju i lansiraju protiv njega
svakakve besmislice, nastoje da diu protiv njega i njegovu roenu brau, i negovu djecu. Svaka ast pojedincima koji ga
brane, pa su otvoreno, i preko tampe, izjavili slaganje sa njim.
Poseban sudar Akademik Burovi imao je sa najveim enverovskim knjievnikom Ismail Kadare, koga je podvrgnuo
strunoj kritici jo 1966, na Plenumu Saveza knjievnika Albanije.Tada je Kadare utao, ali, kada su Akademika uhapsili,
uini se junakom i osu se protiv njega svakojakim falsifikatima, laima, klevetama, intrigama. Ismail Kadare sa Ademom
Demai, kako rekosmo, duhovni su inspiratori i potstrekai najmonstuoznije demostracije na svijetu, odrana na Universitretu
u Pritini poetkom 1991, a protiv putanja Akademika Burovia iz zatvora.
Zato, im je izaao iz zatvora, Akademik Burovi je odgovorio Kadareu na albanskom, francuskom i srpskohrvatskom jeziku knjigom PRAVO LICE ISMAILA KADARE (eneva 1992). Poto se Kadare nije urazumio, godine
1997, Akademik Burovi ga raskrinkao i drugom knjigom - KLEVETE KADAREA NE MJENJAJU ISTI- NU. Obije
knjige su izazvale buru oduevljenja svugdje po svijetu, posebno meu samim Albancima, koji se poslije ovoga i sami
osmjelie da ga kritikuju, pa da i oni piu protiv njega itave knjige. Sami Albanci tvrde da je zasluga Akademika Burovia to
je Kadare demaskiran ne samo na albanskom, ve i na svjetskom nivou i da je, kao poslje- dica ovoga, odbijen prijedlog
Enverovaca da se Kadareu da Nobelova Nagrada. Pomenuti Abdi Baleta izjavio je preko tampe i interneta:
U mnogim sudarima misli Resuli je savladao Kadarea, koga je svidirao svakako... Naite mi, molim vas, u
njegovom djelu KLEVETE KADAREA NE MJENJAJU ISTINU i jednu jedinu rije koja ne odgovara istini! Kaplan
Resuli je svidirao Kadarea...Sa aljenjem konstatiram da nam izlaze rijei Kaplana Resuli...
Poslije ovoga izgleda kao da je Kadare neto cedirao: on pretampava svoje knjige bez ranijih optubi protiv
Akademika Burovia, ali rovarenja protiv njega nastavlja na maskiran nain.
Akademik Burovi je odigrao (i nastavlja da igra!) vanrednu, posebno znaajnu ulogu kako u albanskoj kul- turi,
posebno u knjievnosti, tako i u albanskoj istoriji, u borbi Albanaca za slobodu i demokraciju, kao i za stvaranje jedne nove,
savremene kulture, savremene knjievnosti.
Albanska i jugoslovenska mafija Envera Hode i Josipa Broza Tita pretstavile su Akademika Burovia kod
vajcarskih socijalista kao antisocijalistu, a kod antisocijalista kao komunistu. Tako mu ova dva glavna mlinska ka- mena
vajcarske stvarnosti iz dana u dan melju kosti i sabotiraju ne samo stvaranje, ve i ivot. vajcarci e mu ski- nuti i status
politikog emigranta i spremae se da ga proteraju, neosnovanim optubama, a podmieni za to od albanske mafije. Svojom
smijelom borbom i podrkom vajcarskih knjievnika, Akademik Burovi je razbio tu zavjeru i primorao vajcarske vlasti da
potuju svoje zakone, pa i da mu daju status vajcarskog graanina.
Od prvog dana izlaska iz zatvora, ne samo albanske, ve i jugoslovenske vlasti, nastojale su da ga izoliraju i uine za
sebe bezopasnim. Zato su mu zatvorili sva medija, da mu niko ne objavi nita. Pa i njegova dva organa tampe, reviju

332

YLBERI i almanak ULCINJ, uinie sve da ih ugue, da ih ne moe objaviti. Do dana dananjeg nijedna izdavaka kua, ni
Albanije ni eks-Jugoslavije, pa ni vajcarske, ni bilo koje druge zemlje, nije mu objavila nijednu knjigu. Ako mu ko i objavi u
kojem listu to, odmah interveniu, okome se na toga i, ako se ne povlai i okrene protiv Akademika, otputa se sa posla, pa i
likvidira se fiziki. Upravo zbog ovih pretnji, Makedonac Vitomir Dolinski, koji je jo u februaru 2003. najavio objavljivanje
nove knjige Akademika Burovia sa studijama iz albanologije, dan-danas to nije uinio. Srbo-Crnogorac Milan Brajovi, koji
nije odustao od podravanja Akademika Burovia (traio je i da se dekorie!), ubijen je.14)
Iako je sm samcat, Akademik Burovi se suprotstavio svima, u domovini i van nje. Pa iako se svi bore protiv njega
svim orujima, i noem, otrovom i kurumom, posebno laima i bezobraznim falsifikatima, on im se suprotstavio samo
svojim perom i svojom nauno dokazanom istinom, koja nije samo njegova, ve i svih potenih ljudi Crne Gore i cijeloga
svijeta. On se moe ponositi tom svojom samoom, dok domovina Crna Gora treba da se srami za tretman koji mu je uinjen i
ini mu se dan-danas.
Aktuelno, posto su se i srpske internet novine ISTINA (Be) sloile sa njegovim albanskim neprijateljima i zatvorile
mu svoje stranice, a revija SRPSKI GLAS BOKE prekinula izlaenje, Akademik Burovi nema gdje da demostrira ni svoju
umjetniku rije, niti svoja nauna otkria, koja su od izuzetne i neprocjenjive vrijednosti i aktuelnosti, da je cio svijet uveo i
angairao u diskusiji, posebno Albance, preko svih medija i na svim jezicima.
Akademik Burovi je doprinio koliko i kao niko drugi za demaskiranje titoizma i enverizma, posebno za
deovinistizaciju i derasizaciju Albanaca, za to treba da su mu zahvalni svi narodi svijeta, posebno oni koji su u susjedstvu sa
Albanijom, odakle su im dolazile i dolaze mnoga uznemirenja i nesree.
Ovaj Akademik, iako je meu Buroviima-Resulbegoviima najsiromaniji parama (vajcarska mu plaa stan i
hranu!), bogat duhom kao niko drugi istakao se i kao najvei savremeni humanista, donator i dobrotvorac. Njegov stan u
enevi je sklonite za sve, bez razlike na vjeru i nacionalnost, bez razlike na boju koe i idejnu orijentaciju. Svi tu jedu i piju
kao kod svoje kue, kao kod svoga brata. Svi tu i spavaju, pa se i snabdjevaju od kaike do lonca, od arafa do jorgana i
dueka. Njegovu suprugu nazivaju Majka Tereza, jer im i preko pote, paketima, stie u pomo, posebno sirotim
porodiljama, kojima po porodilitima alje odjeu za njihove bebe. Ovaj Burovi, koga su Albanci nastojali da umore glau,
pa mu ostavili bez stana i hljeba djecu, kao predsjednik Humanitarnog drutva za pomo Albancima, iao je od kue do kue
po vajcarskoj da prosi hljeba, medikamente, odjeu i kolski pribor za albansku djecu i (samo 1993!) alje u Albaniju
konvejer kamijona natovareni robom u vrijednosti od 500.000 franaka vajcarskih. Iste godine tovari na svoja boljesna pljea
paket sa ljekovima od nekoliko desetina kilograma i iz eneve nosi u Ulcinj. On, kome niko ne objavljuje nijednu knjigu,
sponsorizirao je do sada preko 30 izdanja raznih autora, snabdio pisaim mainama, pa i kompjuterima, mnoge knjievnike, a
mnoge druge i biciklima, pa i limunizama. Svojim sredstvima, kidajui zalogaje hljeba od svojih usta i od usta svoje djece, on
tampa knjige i razdaje ih narodu na poklon. Pokrenuo je svojim sredstvima listove, revije i asopise, pa ih je i ureivao
dobrovoljno, bez plate i honorara, kao glavni i odgovorni urednik, kao sponsor, omoguavajui ovako svima da tampaju
svoju rije. On je i osniva Fondacije Burovi, gdje je prvi uloio svoj dobrovoljni prilog.
Za Akademika Burovia, pro i protiv, na svim jezicima svijeta objavilji su do sada hiljadama studija, lanaka, pohvala
(i paskvila !), pa i oko 80 knjiga.
On je po mnogo emu kampion svijeta, pa i po tome to je svojim sonetom DOI U razbio zidove od armiranog
betona najmonstruoznijeg zatvora na svijetu - Burelj - i dospio njime u glavnom knjievnom organu Albanije, koji - misljei
da je to pjesma jednog slubenog pjesnika, dodjeluje mu i prvu nagradu. Sami su ga Albanci proglasili za Heroja i Martira,
pa i za Mandelu Albanije. Proglasili su ga i za pretstavnika politike i ideoloke diversije, za disidenta i Lava, za svijest
naroda, za Prethodnika u zboru, za simbol slobode i poruenih ideala, za najsvijetliju i najzasluniju figuru albanskog
naroda, za genija, za profetu, sveca, pa i za boanstvo, i za sun- ce. Policajci ga nazivaju admiralom Jugoslovenske ratne
mornarice, a oficiri - Jugoslovenskim ambasadorom. Mnogi su ga zvali i Radio-Beogradom. I bio je to stvarno, jer im je u
zatvorskoj eliji svakodnevno prevodio vijesti Radio-Televizije Beograda, im su vlasti uvele televizore u zatvor. Lino ga
javni tuilac, onaj koji pred sudom u Tetovo trai da se kazni, naziva konstruktivnim graaninom. Pa i u Albaniji, lino
Fatos Nano, koji ga kaznio na doivotnu robiju i na smrt, javno, pred cijelim svijetom, sred eneve, nazva ga
konstruktivnim graaninom i pozva ga da se vrati u Albaniju.
Poto se afirmirao ne samo u Albaniji, ve i na sve strane svijeta, poeli su i eks-Jugosloveni da se interesuju za njega.
Godine 1995, preko RADIO-TELEVIZIJE Beograda, Vesna Jugovi prikazuje o njemu svima nama dobro poznatu i
nezaboravnu telereportau od 45 minuta, a pod naslovom MANDELA ALBANIJE. Godine 1996, Milena Milovanovi ga
uvodi u enciklopediji SRBI U SVETU KO JE KO?, a 2003. godine i neki crnogorski naunici su se poklonili pred
njegovim naunim otkriima (dr Vladimir D. Jovievi i mr Budimir Aleksi), pa su ih unijeli i u svoj zbornik dokumenata i
izvora istine, objavljen u Podgorici 2003, drugo izdanje 2004, pod naslovom CRNOGO- RSKO PITANJE, dok mu
makedonska braa, preko dnevnog lista VEST, objavie u Skoplju dug intervju u vezi njegovih albanolokih otkria. U
poslednje vrijeme elektronske srpske novine ISTINA, otvaraju mu svoje stranice i prihvataju ga za lana redakcije, ali odmah
intervenie albanska mafija, pa mu se zatvaraju stranice lista. Revija SRPSKI GLAS BOKE, koja se nije povinula ni
albanskoj mafiji niti pravoslavnim fundamentalistima da zatvori svoje stranice Akademiku Buroviu, bila je prinuena da

333

prekine izlaenje. Srpsko-crnogorska nacionalna manjina Albanije proglasila ga i za svog poasnog lana. Za poasnog lana
su ga proglasile i druge nacionalne manjine Albanije, izraavajui ovako njihovu duboku zahvalnost za sva dobra koja je on
uinio za njih, dok njegovi albanski neprijatelji zlurado konstatiraju da se Akademik Burovi afirmirao i kao bard nacionalnih
manjina Albanije i Balkana.
Poee da ga uporeuju i sa Meom Selimoviem, Skenderom Kulenoviem, Emir Kusturicom, najveim
muslimanskim imenima jugoslovenske stvarnosti, ma da ih je Akademik Burovi nadmaio u svakom pogledu, i kao ljude, i
kao stvaraoce, i kao rodoljube. Svi oni zajedno nisu doprinjeli stvari naeg naroda, koliko je doprinio samo on. Svi oni
zajedno nisu za svoj doprinos pretrpjeli nikakvu tetu, bar ni stoti dio tete koji je pretrpio samo Akade- mik Burovi. Svi su
oni hvaljeni, nagraivani i dekorisani, dok je na Burovi proganjan, hapen, isprebijan, oblit u krvi, pa i iv odran, ruena mu
je porodica, masakrirana djeca. On i dan-danas nema ni kolibe i ni penzije u svojoj domovini, pa ni ma gdje drugo na svijetu.
vajcarski narod, koji ga ima na listi siromaha, cijenei njegovo samo- portvovanje za stvar slobode i demokracije, plaa mu
stan i hranu, da ne umre od gladi, da im se ne osramoti do- movina vajcarska, dok njegova Crna Gora Titoista i pravoslavnih
fundamentalista nee da zna ni da li je iv. Neki srpski stvaraoci, istiui da se Akademik Burovi, svojim naunim otkriima,
vio u sam vrh svijetske aktuelnosti, izjavili su i preko tampe da je on, sm, radio i radi ono to cela Vlada Srbije, sa svim
svojim naunicima, istoriarima i akademicima, nije u stanju da uradi. Drugi su preko medija traili da se Akademiku
Buroviu dodjeli Nobelova nagrada za negovo knjievno stvaranje i nauna otkria, a trebalo bi da mu se dodjeli Nobelova
nagrada i za naunu istinu, koju je branio i brani kao niko na svijetu, ni prije ni poslije njega, rtvuji ne samo sebe, ve i svoju
porodicu, svoju djecu.
Akademik Burovi je isto tako izuzetan borac i heroj za slobodu i demokraciju, i to za radikalnu slobodu i demokraciju, a u vezi sa ovim i za stvar radikalnog, trajnog i opteg mira i blagostanja u svijetu.
U znak zahvalnosti za tako znaajan doprinos u albanskoj kulturi, nauci i istoriji, Albanci su ga maltretirali, hapsili, 10
puta na ivo odrali, razorili mu porodicu, masakrirali djecu, satanizrali i, u posljednje vrijeme, javno, i preko interneta,
pozivaju svoje junake da pou u vajcarsku da ga ubiju. Opjevali su mu preko interneta i opelo, sluaj ovaj bez precedana u
istoriji svijeta.
U znak zahvalnosti i vlasti njegove domovine Crne Gore, Srbije i Makedonije, na sve mogue naine podravaju i
potstiu albansku mafiju protiv njega, pa i otvoreno sarauju sa njom i ine sve da ga njihovim rukama fiziki likvidiraju.
Akademik Burovi na sve njih pljuje i nastavlja samoodricanjem, samopregorno, svoje stvaranje u slubi naroda i
ovjeanstva, svijestan da nema tog kuruma koji ga moe ubiti. Svojim ivotom i stvaranjem on je postao besmrtan.
Ovaj Burovi, kao niko drugi do sada, demostrirao je visoku etinost i neobinu energiju, vanredan talenat i jako otro
pero, preko svega suptilnu nacionalnu i savremenu drutvenu svijest, koja ga inspirisala, krepila i uinila neustraivim
junakom i herojem. Svjetski priznat kao drutveno-politika linost, kao famozan disident, naunik i knjievnik, kao grand
homme, akademik prof. dr Kaplan Burovi je ne samo meu Buroviima-Resulbegoviima aktuelno najzaslunija i
najslavnija linost ove porodice, ve je kao takav zasluan, slavan i znaajan i na sveoptem nacionalnom i svijetskom nivou.
Zato ne samo Burovii-Resulbegovii, ne samo njegovi Crnogorci i ostali balkanski narodi, ve cio svijet nee nikad
zaboravit' vr'jednog sina,
kom u ivot c'jelj bijae
roda slava, veliina.
Preko svega - nauna istina. A preko naune istine - sloga, ljubav i vrlina, ljepi i dostojniji, sreniji ivot za sve, bez
ikakve podvojenosti, razlike, bez ikakve diskriminacije.
Suat SULEJMANAGI

____________________
1) RADONI, Fahrudin. ADEM DEMAI - ispovijed, Zagreb, 1990, str. 17.
2) BUROVI, Rudin: Kaplan Resulbegovi - predgovor knjige MORSKI VALOVI, eneva 1994, str. 7.
3) JANINOVI, Aleksandar: Kad Demai optui, list POBJEDA, Podgorica, 12. septembar 1993, str. 9, kol. II-III.
4) BRISKU, Bahrija: Kapllan Result kan qen dhe mbeten agjent t UDB-s (= Kaplan Resuli sa njegovim istomiljenicima bili su
i jesu agenti UDB-e, list JEHONA, Br. 10, Tirana, Maj 1993, str. 3.
5) BAJRAMI, dr. Haki: ISMAIL HASAN AJETI-BUSHI, Pritina 1999, str. 134-136.

334

6) BUNJAKU, Rexhep: T lirohet Kapllan Resuli!- apel (= Da se oslobodi Kaplan Resuli!- apel), list BOTA E RE, Pritina, 15.
decembar 1990, str. 11.
7) BERISHA, Nazmi: 20 VJET N BURGJET E ENVER HOXHS,- Oslo (Norveka) 1990, prije izlaska Akademika Burovia iz
zatvora ; MINXALLI, Etleva: KAPLLAN RESULI biografija, eneva 1991.
8) RESULBEGOVI, Devdet: AKADEMIK BUROVI NA RASPEU, Ulcinj 2002, str. 34.
9) Vidite njegovo djelo PISMA IZ ZATVORA, eneva 1996.
10) HOXHA, Enver: RAPORTE E FJALIME 1980-1983, Tirana 1983, str. 388. Isti: Shqipria do gj e ka ndrtuar vet, me
djersn e ballit, me mundim e me dijen e bijave dhe t bijve t saj, list ZRI I POPULLIT, Tirana, 02.IX, 1983, str. 2, kol. III.
11) BALLAURI, Elsa: A ka tradhtuar Kapllan Resuli ?,- list RILINDJA DEMOKRATIKE (RD), Tirana 23. januar 1991.
12) Koliko za primjer spominemo njegovu disidentnu pripovijetku PLEH (= UBRE), koju su zatvorenici u Burelju nauili napamet kao
kakvu anegdotu i prepriavali je jedan drugome, a malo ko je znao da je to djelo Akademika Burovia. Po izlasku iz zatvora on je tampao tu pripovijetku na sve strane svijeta, sred Tirane, u vajcarskoj i preko okeana u SAD.
13) STANKOVI, eljko: Rije izdavaa, u djelu Akademika Burovia NJEGO I ALBANCI, eneva 2002.
14) KAPETANOVI, Svetlana: SATANIZIRANJE AKADEMIKA BUROVIA, Ulcinj 2007, str. 46.

335

PREDSJEDNIK EKREM
Ekrem je drugi, najmlai sin mornara Husni-bega II Resulbegovia i Mejreme Metanovi. Njegovog oca, dok
se sa jedne strane intrigira da Resulbegovii nisu bili mornari, isti ovi intriganti uvrstili su ga meu 15 najvjetijih
mornara Ulcinja pred DSR1), jer je plovio jahtom "Nimet Alah" egipatskog kralja Faruka.
Na Pepo, kako su zvali Ekrema od milote, roen je u Ulcinju 30. maja 1944. godine.
Porodica njegovog oca bila je jako velika: dva sina i osam djevojaka, ne raunajui one koji su umrli. Majka
njegova, iz poznate ulcinjske mornarske porodice Metanovi, bila je nepismena, dok mu je otac imao samo etiri
razreda osnovne kole. Njegov jedini brat Raif, sa osmogodinjom kolom, naslijedio je mornarski poziv svog oca i
pradjedova. Samo sestra Lirija mu je svrila srednju kolu. Sve su mu ostale sestre ostale samo sa osnovnom osmogodinjom, a dve najstarije - samo sa etvorogodinjom.
Resulbegovii su jedna od najbogatijih porodica Ulcinja, a porodica kojoj je pripadao Ekrem bila je jedna od
najsiromanijih. Pauperiziranje ove grane Resulbegovia usljedilo je zbog rane smrti Deljadin-bega, koji je ostavio
svoju djecu nedoraslu, pa se za njih starao senator Selim-beg, stric Ekremovog oca. Husni-beg je bio prinuen da
poe domazet, a sa tako mnogo djece jedva je stigao da ih prehrani, ma da je radio kao niko, od jutra do mraka.
Iz jedne ovakve sredine, bez posebnih sklonosti i sposobnosti, ovjeku je teko i da se probije, kamoli i da se i
izvije. Ekrem se i probio i izio. Budui da je bio odlian uenik osmogodinje kole u Ulcinju, roditelji ga alju u srednju kolu, ne tedei nita za njega. Zatim i na visoke studije. Godine 1968, Ekrem se diplomirao na Ekonomskom
fakultetu u Beogradu.
Kad se vratio sa studija, u poetku je radio u Trgovinskom preduzeu OTRANTCOMERC u Ulcinju, zatim u
Jugoslovenskoj investicionoj banki (ekspozitura Ulcinj). Od 1976. do 1979. godine bio je direktor OTRANTCOMEC-a.
U godinama 1977-moj i 1978-moj bio je volonterski predsjednik Vea Skuptine Samoupravne interesne zajednice za osnovno obrazovanje i vaspitanje Crne Gore.
Prilino mlad, poto se istakao kao dosljedan sljedbenik onih Resulbegovia, koji su za domovinu i narod lili
krv i poloili ivote, primljen je u Partiju. Tako da u septembru 1979. naputa dunost direktora i, poto je izabran,
prelazi na dunost sekretara Optinskog komiteta Saveza komunista Crne Gore za Ulcinj. Na ovoj je dunosti bio sve
do 1982. godine.
U aprilu 1982. godine izabran je za predsjednika Izvrnog odbora optine Ulcinj. Po isteku roka, opet, po
drugi put, izabran je na tu dunost, ali u septembru 1985. godine predsjednik Optine Fadil Taipovi daje ostavku, pa
je tako pao i njeg0ov kabinet Izvrni odbor. Tada Ekrem prelazi ponovo u OTRANT- COMERC.
Godine 1984. izabran je za delegata na XII kongresu Saveza komunista Jugoslavije.
Poslije izvjesnog vremena, Ekrem je preao iz OTRANTCOMERC-a na dunost vieg savjetnika Ministra
odbrane, pa sve do penzionisanja radio je u odjeljenju Ulcinja tog ministarstva. Na ovoj je dunosti nekada bio i njegov pradjed, major Mehmed-beg. Poto je probao mnoge profesije i ovaj se Resulbegovi, po zovu svojih pradjedova, vratio vojnom pozivu.
Na svim dunostima pokazao se energian i korektan, pa je 1985. godine, dok je bio na dunost predsjednika,
odlikovan Ordenom rada sa srebrnim vijencem, zatim i drugim priznanjima.
Ekrem je imenovan i na dunost ambasadora Jugoslavije u SAD, ali je spreen da poe na tu dunost od njegovih najbliih.
Ima vie godina to se Ekrem bavi pisanjem istorije Resulbegovia. Uzdamo se da e je ubrzo i objavi, pa i
doprineti naunoj istini u vezi ove porodice, koja je od vremena objekat diskusija u vezi mnogih problema i mnogih
njenih istaknutih linosti, koje su igrale i uloge od prve ruke, ne samo u istoriji Herceg Novog, Trebinja, Mostara i
Ulcinja, ve i u istoriji Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Turske, Jugoslavije i Albanije.

336

Ekrem se oenio se Igbalom, kerkom Seljatina Tulia, iz Ulcinja. Kako smo ve vidjeli, iz ove porodice uzeo je nevjestu i slavni senator Selim-beg, stric Ekremovog oca, kao i neki drugi Resulbegovii. A uzimali su i Tulii
nevjeste od Resulbegovia. Pa i Igbalina baka je dobro poznata Resulbegovika - Majka Fatima.
Sa Igbalom predsjednik Ekrem ima etvoro djece: Violeta, Adriana, Sabina i Damir.

____________
1) RESULBEGU, Sari: RESULBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T ULQINIT, Ulcinj 1995, str. 133.

DOKTOR UAJP
uajp je drugi sin Zejnel-bega Resulbegovia i File, kerka Laza
Kapetanovia, potomak tuniskih gusara i pi- rata, nastanjenih u Ulcinju 1571.
Roen je u Ulcinju 19. oktobra 1943. godine, gdje je primio osnovno obrazovanje. Njegov otac, kako smo rekli, bio je istaknuti profesor i poliglota.
Srednju kolu, klasinu gimnaziju, zavrio je u Kotoru. Uvijek je bio
odlian ak i sa primjernim ponaanjem.
im je uzeo diplomu mature, registrirao se na Medicinski fakultet u
Beogradu i, poslije est godina nepre- kidnih studija i ispita, diplomirao se,
odnosno 1968, kao jedan od najboljih studenata te generacije: ocjenom 10. U
toku kolovanja on se aktivno bavi studiranjem i naunim istraivanjima, za
to je pokazao jednu posebnu naklonost.
Prethodni staz kao ljekar praktikant uinio je u Medicinskom centru u
Baru. Zatim prelazi sa poslom kao opti ljekar u Zdravstvenom domu u Ulcinju i Vladimiru, gdje se brzo afirmira sa njegovim posebnim profesionalnim sposobnostima, kao i sa ponaanjem od jednog vanrednog humaniste i
korektnog profesionalca.
Godine 1972. dozvoljeno mu je da specijalizira ginekologiju i akuerstvo. Zato prelazi poslom na odeljenje Ginekologije i Akuerstva u Baru. Godine 1975. prelazi i u Ginekolokoj i Akuerskoj klinici u Beogradu. Godine
1977, pored dobro poznatog jugoslovenskog ginekologa dr ulovia, sa odlinim uspjehom zavrava specijalizaciju
i odmah poinje post-universitetske studije na Universitetu Beograda.
im je zavrio i te studije, poeo je posao u odjeljenju Ginekologije i Akuerstva u Barskoj bolnici, gdje vri
dunost ginekologa specijaliste. Ovdje je poeo da se zauzima posebno sa problemima steriliteta. Za vrlo kratko vrijeme, ljijeei sterilitet, on postie dobre rezultate, pa i neobine. Njegovo se ime, kao ljekar steriliteta, odmah prou
na sve strane i Doktor uajp postade poznat irom Jugoslavije. Sa svih strana zemlje ene i mukarci traili su njegovu pomo za ljeenje steriliteta. Najpoznatiji ginekolozi zemlje, pa i strani, priznaju ga za specijalistu, pa mu alju
na ljeenje i svoje klijente, kao izuzetno kompetentnom ljekaru. Traili su ga i preko okeana. Godine 1980, dva mjeseca redom, bio je na John Hopckins Hospital Baltimora (SAD), gdje je i perfeksionirao ljeenje steriliteta.
Godine 1982. on je uinio sve da se u Ulcinju otvori jedno novo odjeljenje za zatitu zdravlja ena, gdje se
bavi sa dispanzeriskim uslugama, sa preventacijom i ljijeenjem ginekolokih boljesti, posebno ljijeenjem sterilieta
suprunika.
Pozitivne rezultate u ljijeenju steriliteta uinie Doktor uajpa poznatim i potovanim na sve strane Jugoslavije, a prije svega kod njegovih kolega ginekologa. Iz Beograda, Skoplja, Sarajeva, Podgorice, Zagreba i Ljubljane, njemu stiu ne samo srdana estitanja, ve i klijenti. Njegova klinika u Ulcinju je svaki dan prepuna. ene,
koje su izgubile svaku nadu da e postati majke, iznenada, zahvaljujui ljekarskoj interenciji ulcinjskog specijaliste,
postaju majke. Moe se zamisliti njihova radost. Kao i njihovi blagoslovi za Dokrora uajpa. Jedna od ovih je i
dobro poznata jugoslovenska pjesnikinja Milica V. Vukmanovi.
Ali Doktor uajp nije bio samo specijalista za ljijeenje steriliteta. On je bio i ovjek, u posebnom smislu ove
rijei. Vidite njegovo pismo od 30.05.1973, upravljeno Zdravstvenom odboru pri Skuptini ulcinjske komune, gdje
izmeu ostalog pie:

337

Uzimajui u predvid postojee stanje, da u ovoj komuni nema interniste, kao i razlog to na ovom prostranstvu postoje jako dobri uslovi za klimatsko ljijeenje i morsko sunanje, u prvom redu reumatine i alergine
boljesti, stvar ova koja je u prinadlenost interne medicine, mislim da ovom mjestu, sa raznim patologijama, trebaju
sposobni eksperti profila interniste.
Naglaavam da specijalizaciju interne medicine, ako mi se da dozvola i vae odobrenje, ja bih zapoeo kao
volonterista (tanije bez materijalne kompensacije), prema tome ni vi niti zdavstveni otsjek ovog sreza neete uzeti
na sebe nikakavu materijalnu obligaciju i nita drugo.
Za njega, preko tampe, pisali su i govorili mnogi, nai i strani, Jugosloveni i Albanci. Koliko za primjer
citiramo, sa nadom da e ovo proitati i oni Albanci, koji govore i piu da su od Resulbegovia vidjeli samo zla:
Dr uajp, dobro poznati ginekolog ne samo u ove strane, ve i u meunarodne razmjere, istakao se i kao
humanista, jako komunikativan ovjek i spreman svim svojim biem da pomogne druge. Na vrata njegove ordonance
kucnuli su stotinama parova, koji nisu imali djece, posebno sa Kosova.1)
Jedan drugi Albanac pie za njega:
Dr uajp mogao je da se zaposli u najvee zdravstvene centre, u zemlji i u inostranstvu, pa bi sigurno tamo
postigao vee uspjehe i vie profesionalne i naune pozicije, ali dunost koju je osjeao prema rodnom mjestu i njegovom ulcinjskom narodu, primorala ga da sve do smrti radi u rodnom mjestu.
Neoekivana smrt u mladoj dobi, kad je mogao da d mnogo njegovoj profesiji, bila je veliki gubitak ne samo
za njegovu porodicu, ve i za ulcinjsku medicinu i ire, poto je bio ljekar koji je mnogo obeavao u razvoju zdravstene zatite svog naroda, i posebno albanske ene.2)
Sem svog maternjeg jezika, na kojemu se kolovao savjeu svog oca, Doktor uajp je poznavao jako dobro
albanski, francuski, njemaki, italijanski i, posebno, engleski. Znai, bio je poliglota, kao i otac mu. On je nasljijedio
od oca i jednu relativno bogatu biblioteku za uslove Ulcinja, koju je dopunio sa drugim djelima, posebno sa naunom
i profesionalnom literaturom. Ova biblioteka sada sigurno broji okon 1.500 naslova i, kao takva, mogue je jedna od
najveih linih biblioteka u Ulcinju.
Doktor uajp se bavio i pisanjem. Kau da je napisao i jednu istoriju porodice Resulbegovi, za to je sigurno
iskoristio genealogiju ove porodice, koju je sastavio pomenuti predsjednik Ulcinja Ali-beg Resulbegovi, a ja sam je
dao njegovom ocu godine 1954.
Poslije smrti, u januaru 1993, njegova soba se nije otvarala. Dan-danas je njegovi dre zakljuanu i nikome ne
dozvoljavaju da ue tamo.
Doktor uajp nije se nikada enio i za sobom nije ostavio nijedno dijete.

LOZA VOJVODE ARSLAN-BEGA V

- Podloza Arslan-bega VI Vojvoda ARSLAN-beg V

_________________________________
JUSUF VIII

HAJDAR IV

TAHIR

_______________________________________
ZEJNEL II

JUNA

MEMIN

ARSLAN-BEG VI

_______________________________________________________

338

NIJAZI

SEIDA

LJUMNIJA

SABAHETA

_____________
VASFIJA III

DIVAT

FUAT I

_____________

NASER

MAIDA

ARSLAN VII

KAPETAN HAJRUDIN
Hajrudin, zvani Hajro, esti je sin Dano-bega I Resulbegovia i Nurije Metanovi.
Rodio se u Ulcinju u teke dane Drugog svjetskog rata, 01.10.1943, to znai poslije
kapitulacije faistike Italije, kada su Ulcinjem zavladali njemaki nazisti, a albanski
faisti, kapitulacijom Italije, razbjesnili se i poeli streljanja vinih i nevinih.
Svom sreom, poslije godinu dana Ulcinj je osloboen, ali su opet poeli teki
poslijeratni dani, sa jedne strane glad, a sa druge politika proganjanja. Hajrovog oca
hapse, pod sumnjom da je saraivao sa okupatorom: toboe je skinuo jugoslovensku
zastavu sa Luke ispostave u selo Sveti Nikola na obali Bojane i pozdravio italijanske
okupatore. Nakon istrage ispostavilo se da Dano nije ni bio na licu mjesta, kad su
stigli faistiki okupatori i skinuli ju- goslovensku zastavu sa zgrade Luke ispostave.
On je tada bio na frontu sa svim ostalim Jugoslovenima, koji su branili domovinu od
nazi-faistikih italo-njemakih agresora. A jeste, u Lukoj ispostavi je bio njegov 12godinji sin Latif, koji je sa lovakom pukom svog oca, napunjena fiecima za divlje
svinje, branio jugoslovensku zastavu onako kako ga otac nauio, sve dok ih do jednog nije ispucao. uro Menezi puta Dana iz zatvora, priznajui mu punu nevinost.
Najstariji brat Hajrov, Devdet, izaao je iz rata inom porunika JNA, pa i kao lan KPJ.
Prve godine ivota za Hajra su bile jako teke. Ako nije shvatio hapenje svog oca, shvatio je to znai glad. To je
sasvim jasno prikazao njegov brat Kaplan u pjesmi OKO TRPEZE, koju posveuje upravo Hajru, prikazujui jedan njegov
stvaran postupak. Poto su se svi digli gladni sa trpeze, mali Hajro od 2-3 godine, kae majci planim glasom da otkine od
njegovog bedra malo meca i da im s njime cupu skuva.1)
Ovu e odliku ovaj Hajro demostrirao kroz itav njegov ivot, i kad bude odrastao. Samoportvovanje ga karakteriziralo i karakterie ga. Kao takvog ga svi poznaju. Gostoprimstvo Resulbegovica Ulcinja procvjetalo je u njegovom domu.
Hajro je osnovno obrazovanje stekao u Ulcinju. Srednju tehniku kolu zavrio u Beogradu. kolu rezervnih oficira
pohaao u Kruevcu, gdje je odsluio i vojnu obavezu, a za nuklearno-hemisku i bioloku odbranu MHB-o. Na zavretku
otsluenja proizveden je u in porunika, a zatim, kroz vojne vjebe, dostigao i in kapetana prve klase.
Hajro je nastavio studije u Splitu na Tehnolokom fakultetu. Bio je i vanredan student Elektro-tehnikog fa- kulteta u
Podgorici. Pohaao je seminare u Zagrebu na Bio-tehnikom fakultetu, pa u Beogradu i u Vrac (Srbija). Uestvovao je kao
nauni radnik na seminaru Saveza hemiara Jugoslavije u Hercegnovi, gdje je proitao svoj nau- ni rad Karburantna
inkrustacija u proizvodnji morske soli termokompresionim postrojenjem.
Poeo je da radi 1964. godine u Solani Bajo Sekuli kao referent za kontrolu kvaliteta, prekinuo rad zbog studija, pa
se ponovo vratio na isti posao. Zatim je otiao na plovidbu kao prvi oficir maine na brodu Kontea, koji je plovio pod
kiparskom zastavom. Nakon godinu dana opet se vraa u Solani, ali se ujedno ukljuuje i u kolski centar Bratstvo i
jedinstvo, kao profesor praktinog dijela nastave za predmete fizika hemija, elektro-hemija, analitika hemija. Na ovoj
dunosti je i penzionisan.
Poslije Devdeta i Kaplana, Hajro je jedini vii intelektualac porodice Dano-bega. Iako je Pukovnik Devdet porekao
brata Kaplana kad je pao u jugoslovenski zatvor, im je uo da je dopao zatvora i u Albaniji, postarao se, koliko je to mogao,
ne samo za njegovu djecu (poslao im nekoliko paketa sa robom i hranom!), ve i za njega: intervenirao je i kod jugoslovenskih
vlasti da bi ga razmjenili sa kakvim albanskim emigrantom.
Vie negoli od Devdeta, Kaplan je oekivao pomo od Hajra, jer ovaj nije bio partijski vezan sa jugoslovenskim
vlastima, pa je imao i vie slobode. Meutim, ovaj ne samo to nije pitao za njega ni da li je iv, ve nije pitao ni za njegovu
djecu. Kad je Kaplanov sin prebjegao iz Albanije i stigao u Ulcinj, ne ispunivi ni 24 sata na teritoriji Jugoslavije, Titoisti su ga
odmah vratili Albaniji na oi kapetana Hajra Resulbegovia.

339

A kad se Kaplan oslobodio zatvora i stigao u Ulcinj, Hajro intrigira gore-dolje protiv njega. Njegove su intrige stigle
dotle da je govorio po Ulcinju za njega da mu nije brat, da ga majka Nurija nala negdje u masline i donijela kui, pa su ga
njegovi roditelji usvojili. Poto mu je izbacio iz kue sve knjige, njegov je bezobrazluk stigao dotlje da, kad je revija
MONITOR objavila o Kaplanu lanak Mandela Albanije bez stana i penzije, Hajro ga isterao iz kue, iako je dobro znao
da je Kaplan u toj kui roen i da je Majka Nurija, na samrti, ostavila Kaplanu amanetom sobu, u kojoj je umrla: Ko zna,
moda e se jednog dana osloboditi zatvora, pa da ima gdje da skloni glavu!- rekla je ona Hajru i svima.
Hajro je pao na koljena i pred Ismailom Kadare, pred najveim izjavljenim neprijateljem i krvnikom Akademika
Kaplana, naroda i domovine nae - Jugoslavije, moljei ga da mu doe u posjetu kod kue, jer mu je spremio za ruak japrak.
Poslije ovoga Hajro je primljen za lana SKJ. Jedno vrijeme bio je i sekretar partijske organizacije u Solani, pa je i naoruan do zuba. Ulcinjani ga cijene i potuju, samo se ne zna ko vie: albanski ekstremni nacionalisti, ovi- nisti i rasisti, ili
crnogorski pravoslavni fundamentalisti, udbai i sljedbenici separatiste Mila ukanovia?!
Dok je bio rezervni oficir za struno osposobljavanje, za savjestan rad i posebno zalaganje i zasluge, nagraen je od
nadljenih.
Hajro se oenio dva puta. Sa prvom enom Remzija, kerka Seita Redepovia, iz Sarajeva, koju e razvesti zbog
njenog pogoranog zdravlja, ima kerku i dva sina: Amina, Suad i Skender. Sa drugom enom, uiteljicom Aje, kerka
Ramazana Dragovia, iz Krajine Ulcinja, ima dvije kerke: Nuriju i Arlindu.
Ova druga ena, albanizirana Crnogorka, uticala jako negativno na Hajra: sva djeca roena u braku sa njom ue na
albanskom jeziku i vaspitavaju se u albanskom duhu. Jedan od razloga to je Hajro izbacio iz kue svoga brata Kaplana i
intrigirao protiv njega jeste i njegova knjiga RESULBEGOVII, kojom ovaj dokazuje da je ova ulcinjska porodica
porijeklom iz Boke, od Burovia Perasta, to znai da su po nacionalnosti Crnogorci. Hajro se povinuo veliko-albanskim
ekstremnim nacionalistima, pa nam se dri i za Albanca, flagrantan primjer pritiska i antaa, koji ine albanski ekstremni
nacionalisti nad naim muslimanima da se albaniziraju, a za to imaju i svestranu podrku crnogorskih vlasti.
Jednog dana, im je stigao Kaplan iz vajcarske u Ulcinj, kao obino, okupie se oko njega pred kafanom BOJANA
Duana Hajdukovia mnogi Ulcinjani, pa i njegova braa. S desne strane Kaplana sjedio mu je brat Hajro, a s lijeve Drago
urii. U razgvoru sa njima kae Drago Kaplanu:
-Bio sam u Herceg Novi i, vraajui se, zaustavio sam se u Morinje da popijem kavu. Tu mi rekoe da su 4 sela,
Morinje i tri druga, svojina grofa Ivana Burovia. Vi ste, Profesore, jedini Burovi na ovom svijetu, pa vama sigurno i
pripadaju ta sela.
Tada Kaplan, koji je promjenio prezime Resulbegovi u BUROVI, izvadi iz njegove crne tane dokumenat, koji mu
je iz kadastra Herceg Novog poslala Marija Crni Pejovi, i pokaza im ga svima.
-Ovdje pie da grof Ivan Burovi ima u okolini Herceg Novog nita manje ve 14 sela!
-I sva ta sela sada pripadaju samo vama, Profesore, jer vi ste jedini Burovi na ovom svijetu?!- upita Drago
najozbiljnije.
-A da kome drugo?!- odgovori Kaplan isto tako najozbiljnije, namignuvi Dragu.
Hajro, koji je ovaj razgovor pomno pratio i sve vie mu se od iznenaenje iskolaile oi, najednom se die na noge i
ree glasno:
-Bogami sam i ja Burovi!
Ako ko ne vjeruje u ovu priu, neka pita Draga uriia. iv i zdrav je, sred Ulcinja.

LOZA VOJVODE ARSLAN-BEGA V

- Podloza Memin-bega Vojvoda ARSLAN-beg V

_________________________________
JUSUF VIII

HAJDAR IV

TAHIR

___________________________________________
ZEJNEL II

JUNA

MEMIN-BEG

340

ARSLAN VI

__________________
NURIJA II

IBRAHIM VI

________________________________________
AMIR II

EREF II

BAFTIJA

ARBEN II

_______________
1)RESULBEGOVI, Kaplan : MORSKI VALOVI, pjesma OKO TRPEZE, eneva 1994, str. 61.

MUENICA DUANKA
Duanka je jedina kerka Akademika Kaplana Resulbegovia-Burovia i Vlahinje
Vera, kerka Leonide Ziu, iz sela elian, Ljunje Albanija, svi graani Albanije. Roena
je u grad Ljunje 10. marta 1966, gde je registrirana sa albanskim imenom ARBANA,
kratko zvana ANA, jer u to vrijeme albanske vlasti nisu dozvoljavalje ni emigrantima da
daju svojoj djeci ma kakva druga imena, sem albanskih.
Kako je ve naglaeno, njen otac Kaplan obreo se u Albaniji kao politiki emigrant.
Duanka je imala 4 godine kad su joj uhapsili oca. Zajedno sa majkom i bratom,
dvije godine stariji od nje, odmah su internirani iz grada u selo Grabjan, koje se nalazi sred
ravnice Muzeeja i sred blata. Ovdje je ona poela prvi razred osnovne kole, sigurno na
albanskom jeziku, jer u Albaniji se ne priznaje ni da postoje manjinci, kamoli da im potuju i
kakva elmentarna nacionalna prava. A to se tie ljudskih prava tada ih u Albaniji niko nije
pozna- vao, pa ni oni iz samog vrha socijal-faistike klike Envera Hode, koja je uzurpirala
narodnu vlast i proletersku diktaturu pretvorila u linu i najkrimnalnu diktaturu svog fhrera Envera Hode.
Zajedno sa kolom ona poinje i da radi.
Njenu majka, iako i duom i tijelom u slubi Envera Hode i negove zloinake politike i teroristike organizacije
SIGURIMI, kojoj je sluila kako su to od nje traili, i najprljavijim provokacijama, i protiv svog supruga, oca svoje djece, iako
se od njega i slubeno razvela, nisu dozvolili da nastavi svoj dotadanji posao uiteljice niih razreda osnovne kole, za to je
bila diplomirana. U internaciji ona je prisiljena da radi najtee i naprljavije poslove, u poljo- privredi, kao istaica stala, da bi
tako prikrila svoju saradnju sa SIGURIMI-em, a i da bi sluila SIGURIMI-u kao strailo za sve druge. Plaali su je mizerno,
tako da tim prihodima nije stigla ni sebe da ishrani, kamoli i djecu. Zato su morala da rade i njena djeca. Zato je ona morala da
upranjava i prostituciju, to su od nje traili i oni iz SIGU- RIMI-a, da bi je tako vukli ulicama gradova Albanije od Skadra na
severu, pa sve do Sarande na jugu, kud god su poznavali i potovali knjievnika Kaplana. Pokazujui je prstom, govorili su:
Eto, tako e svriti i vae supruge, ako se budete usudili da djelujete protiv Envera Hode!
Za svo vrijeme zatvora, ni Duanki niti njenom bratu Duanu, nisu dozvolili niti da saznaju da li im je otac iv,
ponajmanje i da ga vide. Sva pisma koja im je otac slao iz zatvora, unitena su. A kad su i oni poeli da piu pisma svome ocu,
ne samo to ta pisma nisu predali njemu, ve su instruirali njihovu majku da odvede kod kue nekog od njenih ljubavnika i
da im ga pretstavi kao njihovog oca, toboe ih je sa njim rodila. Kad je ona htjela da se sa jednim od njih povee i brakom, da
bi se spasila ulica, oni iz SIGURIMI-a joj ga odmah uhapsie, a njoj naredie da se opet vue ulicama Albanije, jer to je bila
uloga, koju su joj dodelili, a u znak zahvalnosti za sve usluge, koje im je uinila jo prije hapenja njenog supruga.
Jedan od strieva Duanke stigao je iz Jugoslavije u Albaniju kao tursita, a sa namjerom da vidi svog brata Kaplana i
njegovu djecu. Ne uhapenog Kaplana, ve ni njegovu djecu nisu mu dozvolili da ih vidi!
Duan i Duanka su radili najtee poljoprivredne poslove, lopatom koja je bila i dua i tea od njihovog tijela, a po
kanalima punih vode i blata.
Poto su njihovu majku esto slali po gradovima Albanije da provocira ljude, oni su esto ostali u njihovoj kolibi sami,
bez hljeba i vatre, danima i nedeljama, mesecima. Duan je lovio abe, ribu i ptice, a Duanka je skupljala po polju i brdima
trave i korenje, divlje voke, borovnice i drenjine, da bi se ishranili. Saalila se prema njima i koja internirana porodica,
posebno djeca Hasana Dostia, koja su im kad-kad kriom podavala po koje pare kukuruznog hljeba.
Uitelji nisu vodili ni najmanju brigu o njima. Naprotiv, i bojali su se da se staraju za djecu interniranih, a mnogi su od
njih i instruirani od vlasti da ubiju svaku volju kod njih za uenje, jer e jednog dana i oni svriti isto tako, kao njihovi roditelji,
u zatvor ili na najtee poljoprivredne poslove. Prvu godinu osnovne kole, dok mu je otac bio kod kue, Duan je svrio
odlinim uspjehom: imao je 10-ticu u svakom predmetu. Drugu godinu, poto mu je otac uhapen, dobio je i prvu 9-ku. Treu
godinu je dobio i osmice i sedmice. A etvrtu i etvorke, i trojke, i dvojke, neprelazne ocjene. Duan je dan-danas
polupismen.

341

Bistrija od brata, poto je zavrila osmogodinju kolu, Duanka je pokuala da nastavi srednje obrazovanje bez
prekida posla. Danju je radila po polju sa lopatom, a uvee je ila pjeice 5 km od sela Pluk, gdje su se u meuvremenu
premjestili, do grada, u Srednjoj poljoprivrednoj koli, koja je bila prezrena od svih i sluila za dema- goku propagandu i
svakakve niskosti, pa i za prostituisanje uenica, keri uhapenih ili interniranih. Dozvoljavajui djeci interniranih da se upiu
u tu kolu, pravili su se kao da su im dozvoljavali da uzmu srednje obrazovanje, koje je po zakonu bilo slobodno za sve.
Uvee, posle 22.00 sati, Duanka je opet prelazila pjeice 5 km, da bi se vratila kui. Ujutro, u 06.00 sati, trebala je da se
pretstavi na posao.
Duanka je bila slabog zdravlja. Ali ni one zdravije, nisu mogle da izdre taj tempo ivota, pa su same napustile dalje
kolovanje i pomirile se sa sudbinom, da veito lopatom vade iz kanala punih vode i blata koru svako- dnevnog nasunog
hljeba.
Ovome su mnogo doprineli i nastavici, koji su instruirani od SIGURIMI-a - svakako demoralisali ove uenike, da bi
prekinuli dalje kolovanje. I majku Duanke, iako tada nije bila internirana, tri puta su je oborili na dravnom ispitu za
uetiljicu, samo i samo zato to se u meuvremenu udala za Jugoslovena Kaplana.
Kad je napunila 12-tu godinu, Duanku su silovali, pa su uinili sve da je i prostituiu. Poto se ona oduprla tome,
pohaajui uvee kolu, nadalji su se da e uspjeti da je prostituiu, ali im sve provokacije propadoe. Ona ne samo to ne
napusti kolu, ve se nije ni prostituisala. Naprotiv, svrila je prvu godinu sa odlinim uspjehom.
Preko svega, svojim prisustvom ona je sve potsjeala na njima jako dobro ponzatog i cijenjenog knjevnika Kaplana
Resuli. Budui albanski pjesnik Ferdinand Laholli, priznaje i preko tampe da ga je i ona, Duanka, po- mogla da se
osvijesti: U septembru godine 1982, kao uenik srednje poljoprivredne kole bez prekida rada, u Ljunje, im sam uo ime
Arbana Resuli, sjetih se romana IZDAJA i njegovog autora Kaplana Resuli,- pie F.Laholli.1)
Zato, kad je u septembru otila da registrira drugu godinu, rekli su joj: Ti si kerka narodnog neprijatelja Kaplana
Resuli. Nema pravo da nastavi srednju kolu!
Uzalud se Duanka alila na sve adrese. alila se i predsjedniku Republike. I prvom sekretaru CK Partije rada
Albanije, lino Enveru Hodi.
Kerku Kaplana, koji se borio za kolu na albanskom jeziku u Jugoslaviji, koji je prolio svoju krv i proveo naljepe
godine ivota po zatvorima Jugoslavije za tu kolu, nisu dozvolili ovi Albanci da nastavi ni na albanskom jeziku (!) srednje
obrazovanje, kamoli na njenom maternjem nealbanskom jeziku!
Oekujui odgovor na svoje albe (nikada joj nisu odgovorili!), Duanka je nastavila da sjedi u klupi sve do dana kad
su je silom izbacili iz kole. Ovako su ovo dvoje djece ostali bez kole, bez ikakvog obrazovanja, pa i bez ikakvog zanata, jer
im se ni to nije dozvoljavalo. Samo zato to su djeca Kaplana, jednog Jugoslovena, ona su osuena da sav svoj vijek provedu
sa lopatom u ruci.
Videi da se ona ne prostituie, SIGURIMI joj hapsi brata, a njegovoj nevjesti skoie sa nogama na trbuh i prisilie je
da pobaci dijete od pet mjeseci. Tako razorie i njemu porodicu.
Po hapenju Duana, u Pluk alju iz Tirane svog agenta, toboe za ljetnji fiziki rad, a sa zadatkom da se upozna sa
Duankom i da joj obea brak. U to vrijeme sve su djevojke Albanije traile TRI T: Tulac (elavko) Tirana Televizor. to
znai, za najljepu udaju smatrale su elavog mua (koji im nije traio nevinost!), glavni grad Albanije (jer se samo tu ivelo
nekako) i televizor (da bi gledale kako se ivi u svijetu). Pogotovo su to traile internirane i one koje su izgubile nevinost.
Aleksandar Bregu nije bio elav, ali je imao i Tiranu (kao mjesto svog boravka) i televizor, jer je bio povlaen, poto mu se
otac borio kao partizan. On je bio i Vlah, porijeklom iz sela Libova, srez Fieri. Banditi SIGURIMI-a namjerno alju Vlaha,
jer su znali da je i majka Duanke Vlahinja, pa da e i ona dati svoj pristinak za taj brak, i ne sumnjajui to spremaju njenoj
kerki. Tako Duanka pristade na taj brak, da bi se spasila lopate i neprekidnih provokacija za prostituiranje.
im je rodila sina, kome je dala ime Ervis, njen suprug A.Bregu, instruiran od SIGURIMI-a, razvodi je pod optubom:
Kad sam se oeno njom, nisam znao da je kerka narodnog neprijatelja Kaplana Resuli!
Sada je SIGURIMI oekivao da e se Duanka prostituisati, da bi i nju, kao njenu majku, pokazali prstom
intelektualcima Tirane, koji su jako dobro poznavali njenog oca. Tako su mislili da preko nje vre na njih pritisak i santa da se
potine vlastima. Naravno da su oekivali da e im i Duanka, kao njena majka, sluiti i kao pijunka, pa i za provociranje i
policijsku preradu njihovih rtava. Ali im Duanka opet ne izae gdje su je oekivali. Ona je radila u Tekstilom kombinatu
Stalin, u Tirani, kao najobinija radnica, na najteim poslovima, hranila sebe i svoje dijete, odoljevajui svim provokacijama
i uvajui svoje dostojanstvo.
Tada su instruisali Aleksandra Bregu da porekne oinstvo sinu i da je ovako slubeno i javno proglase za nepotenu,
nemoralnu, za uliarku. I ljekari, koji su izvrili analizu krvi, nareeni od SIGURIMI-a, falsifikovali su rezultate, da bi tako
ispalo da dijete nije Aleksandra.
Ali, falsifikat je uinjen na taj nain, da je ispalo da to dijete nije ni Duankino. Da li su to uinili namjerno, ili
nehotice, to oekujemo da oni kau, jer ivi su i trebali bi da u ime humanosti i istine, pravde, progovore.
Iako se pred sudom vidjelo jasno da su krvne grupe falsifikovane, sud proglaava Duanku krivom i malom Ervisu su
porekli oinstvo, a majku mu proglasili slubeno nepotenom.

342

Duanka je na licu mjesta protestirala, izjavljujui:

-Pa ovo dijete znai nije ni moje!
-Bacite i vi Aleksandra na sud i poreknite materinstvo sinu!- htjedoe da se izmotavaju sa njom duhoviti Enverovci,
ali im ona odmah odgovori:
-Ne, ne! Ja ne poriem materinstvo ovom djetetu, jer nisam kao vi. Ja sam majka ovog djeteta i bitu mu majka sve
dok bude ivota! Vi i vaa djeca jednog ete se dana sramiti ovih vaih postupaka, ovih vaih zloina!
Posle ovoga Enverovci oekuju da se Duanka preda i da otpone, kao mnoge druge, sa prostitucijom.
U meuvremenu u svijetu se stvori Pitanje Resuli. Pred albanskim ambasadama po svijetu poee demostracije sa
potranjom da se knjievnik Kaplan pusti iz zatvora. Poe i tampa da pie o njemu i da protestira. tigoe u Albaniju, kod
predsednika Republike Ramiza Alije, delegacije akademika, koji su traili od njega da pusti iz za- tvora knjevnika i naunika
Kaplana Resuli. Tada je za njega posredovala iz Londona i Organizacija Amnesti Inter- nacional, dok je predsjednik OUN
Peres de Kuelar postavio Ramizu Aliji, kao uslov za negovu posjetu Albaniji, da oslobodi iz zatvora sve politike osuenike.
Ovako, iznenada, SIGURIMI, od koga se do tada trailo da fiziki lik- vidiraju Kaplana, neoekivano dobija nareenje da ga u
roku od 24 sata puste iz zatvora.
Dana 7. decembra 1990, Duanka je imala drugu smjenu u fabrici. Vraajui se sa posla posle 22.00 sati, jedno devet
sati prije putanja Kaplana iz zatvora, doekuju je kriminalci SIGURIMI-a na okuci, gdje je skretala sa glavne ulice da bi ula
u sokak zgrade, gdje je imala jednu sobicu. Tu je siluju, da bi stvorili utisak kao da je to djelo obiniih uliara, i ostave je bez
svijesti. Odmah se nareuju oni iz vojne bolnice da je prihvate i masakriraju.
Iako nije imala nikakvu potrebu za operisanje, oni je operiu, skidaju joj matericu i pola jetre. Tako su je ostavili ni
ivu ni mrtvu, da kad joj otac izae iz zatvora - nema vremena da se bilo ime bavi drugo, ponajmanje borbom protiv njih,
ve da se preokupira problemima svoje duevno i fiziki masakrirane djece.
10. avgusta 1991. godine Duanka je izbjegla iz Albanije u Italiju, gdje odmah nosi svog sina u jednu crkvu i
prieuje ga. Tom mu je prilikom promjenila ime u Luka (it. Luii), ne znajui nita da su njeni pretci imali i jednog popapjesnika sa tim imenom.
U Bari (Italija) roditeljski se postarala za nju italijanski komunista Nino Rosati sa svojom suprugom i tri keri
(supruga mu je Grkinja pravoslavne vjere), zatim i milosrdne sestre tog grada.
Godine 1997. Duanka prelazi iz Italije u vajcarsku, gdje se i sama, sveano i javno, u katedralnoj crkvi eneve,
pokrstila. Tom prilikom je promjenila ime u Ana-Marija. Radila je i radi u jednom starakom domu, esto bolesna i nemona
za biloto.
2000-te godine, Luka je na Kanotanom kampionatu Romanske zone vajcarske zauzeo drugo mjesto i dobio Srebrnu
medalju. Iste godine, na Kanotanom kampionatu itave vajcarske pretstavljao je Kanton-Republiku enevu i zauzeo tree
mjesto: dobio je Bronzanu medalju.
Sem albanskog, Duanka vlada perfek italijanskim i francuskim jezikom, a pomalo i njemakim. Jo u Tirani, im joj
je izaao otac iz zatvora, poela je od njega da ui i srpski. Istovremeno, svoje autodidaktno obrazovanje, koje nikada nije
prekinula, pod starateljstvom oca produbljava. U enevi pohaa i kolu na francuskom jeziku da bi slubeno stekla srednje
obrazovanje.
U Tirani je poela i da pie. Napisala je svoju Autobiografiju i Dnevnik, gdje je opisala ivot svoga oca,
bjeleei iz dana u dan sve to mu se dogaalo u Tirani po izlasku iz zatvora.
Godine 1993. ona je jedan od inicijatora pokretanja revije YLBERI, u ijoj redakciji zauzima mjesto sekretarice.
Preko ove revije, kao i preko drugih organa tampe, ona je objavila mnogo lanaka. Do sada je objavila i ova djela: INTRIGE
PROTIV AKADEMIKA BUROVIA DEMASKIRAJU AUTORE (eneva 1993), AKADEMIK BUROVI (Ulcinj
1994), ISTINA O RESULBEGOVIIMA (Ulcinj 1996) i IZDAJA ISTORIJA ROMANA (Ulcinj 2003).
Kad su preko tampe pisali o njoj da je masakrirana sred Tirane, Enverovci Kosova porekli su to i optuili je da lae.
Tada ih je ona preko tampe pozvala da odrede lekarsku komisiju koja e je pregljedati i rei da li je istina da su je masakrirali,
da nema ni matericu niti pola jetre. Posle ovoga oni se vie nisu uli. A kad su njenom ocu porekli jugoslovensku (srpskocrnogorsku) nacionalnost, insistirajui na tome da je Albanac, ona im opet, preko tampe, odgovara:
Mi nismo Albanci. Ali i kad bismo bili Albanci, poslije najmonstruoznijeg tretmana, koji ste nam uinili i inite
nam dan-danas, porekli bismo albansku nacionalnost! I za Cigane bismo izjavili sebe, ali nikada i do vijeka za Albance!2)
Duanka je muenica, vanredna muenica, rtva socijal-faistikog terora Envera Hode i njegovih kriminalaca.
Istovremeno ona je i martirka, pa i herojka, koja je svojim patnjama i stradanjima dala znaajan doprinos u bor- bi albanskog
naroda protiv terora, a za slobodu i demokraciju. Svojim patnjama i stradanjima, svojim otporom i svo- jim dranjem, ona je
doprinjela kao retko koja druga ker Albanije i Balkana da se drugi osvijeste i da se mobili- ziraju protiv tog terora. Ona ne
samo da nije sluila bandi Envera Hode da preko nje vre anta i pritisak na druge da se pokore, ve naprotiv, i samo njeno

343

ime, posebno njena prisutnost, osveavala je i nadahnjivala sinove i kerke Albanije da se mobiliziraju i dignu na oruje za
slobodu i demokraciju.
Dana 20. februara 1991, sred Tirane, pokraj svoga brata Duana, koji tek to bjee izaao iz zatvora, Duanka je uzela
uee u borbenoj demostraciji, koja je oborila spomenik diktatora Envera Hode i povukla ga ulicama Tira- ne, udarajui ga
nogama i gvozdenim polugama, pljuvajui ga u lice.

_________________
1) LAHOLLI, Ferdinand: ARBANA,- reportaa, tampana u asopisu KOHA JON, Paris, stranice 41-43.
2) RESULBEGOVI, Duanka: Populli shqiptar e ka nderuar dhe do ta nderoj Profesor Resulin,- revija YLBERI God. II, Br. 2-3,
eneva 1993-1994, str. 23, kol. II.

344

DEVETI DIO
BUROVII SRBIJE
(ITLUK)
I. ITLUK
- Druga postojbina Burovia Srbije

345

Prije svega da vidimo ko su ovi Burovii Srbije.

Nazvao sam ovako one potomke grofa Miloa-Mehmeta Burovia koji su i kao muslimani, sa legitimnom
gordou, sauvali prezime svojih staroslavnih predaka Burovia, iako to nije bila laka stvar, posebno u Herceg
Novom, gdje su se svakodnevno suelili sa svojim roacima, hrianskim Buroviima, kako smo vidjeli i vidjeemo
u produetku ove istorije, ozloglaeni kod turskog okupatora Herceg Novog i kod svih muslimana Boke i
Hercegovine, pa i dalje, ne samo po divanima sandakbegova i vezira turskih, ne samo i u samom Istanbulu, u dvoru
sultana, ve i po dvorovima kraljeva i imperatora Evrope.
Kad smo govorili o islamiziranju Burovia, pisali smo i o Herceg Novom, njihovoj prvoj postojbini. Vidite
drugi dio ove istorije.
Herceg Novi, prva postojbina svih islamiziranih Burovia, jeste i prva postojbina Burovia Srbije, onih islamske, muslimanske vjere. Ovdje nemamo to novo da pridodamo istoriji tog grada.
Pra-prapostojbina Burovia Srbije (itluka) kako se zna - jeste Perast, grad na samoj obali mora, u Boki
Kotorskoj, u Crnoj Gori. Kad smo u ovoj istoriji govorili o Buroviima Crne Gore, govorili smo i o Perastu. Zato
nije potrebno da i ovdje ponovimo isto.
Naglaavamo da pradjedovi Burovia itluka nisu stigli tu direkno iz Perasta. Oni su preli prvo u Herceg
Novi, gdje su ivjeli oko 150 godina. Tako je Herceg Novi prva postojbina svih islamiziranih Burovia. I o njemu
smo pisali na odreenom mjestu ove istorije.
Iz Herceg Novog, ovi su Burovii preli u Hercegovinu, u grad Trebinje, gdje ive i dan-danas njihovi roaci.
Iz Trebinja oni su se rasprtili po itavoj Hercegovini, posebno u grad Mostar, pa i po Bosni. Sigurno i po selima
Hercegovine (U itluk hercegovaki), mogue i dalje, prema zapadu, u Hrvatskoj.
Istoriari kau da su jedan dio iseljenih muslimana Herceg Novog, iz Hercegovine, koja ih je odmah prihvatila, nastavili put za Crnu Goru, u onaj dio koji je bio pod tursku vlast, konkretno za Plav i Gusinje.
U ta vremena, ova dva mala gradia bila su uvena po junacima i megdandijama, koji su ili iz boja u boj, pa
i kad nije bilo bojeva djelili su megdane na sve strane svijeta, ne samo sa hrianima, svojim vjerskim protivnicima,
ve i meusobno, sa svojim istovjercima. Gdje god bi se prouo koji junak, ovi bi ga Plavljani (Gusinjani) pozvali na
dvoboj da oprobaju svoje sablje, koplja, topuze i pancire, miie i rebra.
Ako ne svi, jedan dio Burovia Herceg Novog doli su u Plav i Gusinje, naravno ne sami, ve sa mnogim
drugim Novljanima, pa i sa svojim roacima Resulbegoviima, Sulejmanagiima, Rizvanagiima. Ovo nam svjedoe
dananji Burovii Srbije, koji pamte da su im pretci stigli u Srbiju upravo iz predjela Plava i Gusinja.
Neki doljaci iz Herceg Novog nastavili su svoju odiseju iz Plava i Gusinja prema Istanbulu, za Tursku. Poto
i tamo ima Burovia (upravo sa ovim prezimenom!), mogue je da se koja porodica ovih iselila tamo iz Plava i Gusinja, ma da imamo sigurnih podataka da su to roaci Burovia Srbije, pa je mogue da su oni svi stigli tamo ne iz
Plava i Gusinja, ve iz Srbije itluka.
U Plav i Gusinje Burovii su ivjeli od pada Herceg Novog pod Mletcima 1687. godine, pa sve do poetka
XIX vijeka, kad imamo podataka da su se iselili otuda za Srbiju.
Poetkom XVIII vijeka, albanska plemena, koja su se iseljila iz Albanije preko Drima i albanzirala te predjele
Srbije i Crne Gore (Dananja Sjeverna Albanija), poela su prelaziti granice dananje Albanije i zalaziti u predjele
dananje Crne Gore i Srbije (Kosovo, Metohija, Raka-Sandak). Tako oni stiu i u Plav i Gusinje, gdje su, sem
Burovia i drugih Novljana, nali i crnogorske starosjedeoce, u veini isljamizirani. Kao obino svugdje gdje stiu i
dan-danas, oni zapoinju albanizaciju stanovnitva, koliko sroivanjem sa njima, toliko i nasiljem. Albanci su bili
isukana sablja turskog sultana i, kao takvi, povlaeni. U pomo njima sultan preseljava iz Azije i arnaute
(mercenare, nealbanske nacionalnosti), koji su se prvi srodili sa Arnautima (Albancima), pa su se u ovim predjelima
meu prvima i albanizirali.
Sa ostalima poeli su se albanizirati i Burovii. Spasili su se albanizacije samo oni koji su se iselili za Tursku i
za Srbiju. Spaeni albanizacije sauvali su svoje prezime, dok su svi ostali, koji su se albanizirali, promjenili svoje
prezime, pa su ostavili zaboravu i svoje porijeklo. Tako oni se danas prezivaju svakojakim prezimenima, obino oevim imenom, i izjavljuju nam se za Albance.
U oitoj suprotnosti sa ovom naunom istinom, Albanci pretendiraju suprotno, da su se oni srbizirali, zaboravljajui albanski jezik i primajui srpski. Tako Albanac Salih Kabashi pie: mi treba da budemo sa Sandaklijcima, jer i oni su Albanci, samo su im (Srbi) promjenili jezik nasilno.1)
Burovii, koji su se iz Plava i Gusinja iseljili za Srbiju, stigli su tamo poetkom XIX vijeka, u oblast RakaSandak, naselje itluk, ispod grada Sjenica, a na granici sa Crnom Gorom. Vremena su tada bila mutna. U aprilu
1809, lino Karaore Petrovi, voa Prvog srpskog ustanka, sa vojskom krenuo je na Sjenicu, a vojvodi Antoniju
Pljakiu je naredio da napadne Novi Pazar. Oko urevdana, poslije nekoliko dana borbe, Karaore zauze Sjenicu,
koja je bila puna naoruanih Turaka. Oko Sjenice je bio veliki odbrambeni zid, a unutra utvreni anevi sa etiri
topa, pa je bilo puno posla dok se Turci nisu natjerali na predaju 23. aprila (5. maja) 1809. godine. O tome, kako je

346

osloboena Sjenica ostavio je svoj zapis Antonije Proti:

No ovde se moram groziti, a valja mi istinu kazati. Karaore je s Turcima uinio dogovor na estni nain
pustiti Turke sa enama, decama i malom. No, ujutro, kada su zapoeli Turci izlaziti iz grada, Srbi ne ekajui da
izvrve svi iz grada, no zaponu uskakati preko zida unutra. Karaore je branio i odbijao, ali nije mogao vojsku
zaustaviti. Turci jedva uspedu tri asti iz grada izai, i proi koji su se zatekli okrenu na nae pucati i u tome se
povede straan na polju seniki boj. Ovde se nije gledalo ni muko ni ensko, a je li koj Turin sa kadom umakao, to
se ne zna. Na urevdan poginulo je Turaka vie od 360 dua, a naih Srba 18 dua i to uskaui u grad.
Karaore zapovedi da mu svi dovedu roblje koji je god uhvatio, no ujutro (dovedoe mu samo) 57 dua
enskih, po veoj asti devojaka. Ove je dao preobui u iste haljine i predati ih onim Turcima to su se zaprli u
gradu. Oni su roblje primili i Karaore je njih na estni nain otpustio.
Kasnije e Karaore izjaviti: Da ne bismo uzimali njine (turske) ene i devojke za nae Srbe; i da ne bismo
ili na Sjenicu, ne bi propali, niti bi tako razdraili Turke
Ovdje, u itluku, u ovim krvavim danima, Burovii se ustaljuju, mnoe, privezuju se za ovo mjesto ne samo
materijalno, ve i duevno, pa tako ono ulazi u njihovu istoriji kao jedna njihova nova postojbina. Oni su se tako i
toliko privezali za ovu novu postojbinu, da su skoro i zaboravili svoju prapostojbinu. Ne samo najobiniji pripadnici
ovih Burovia, ve i intelektualci, pamte samo toliko - da su im pradjedovi doli tu iz Crne Gore, iz Plava i Gusinja.
Naravno da, poslije kontaktiranja samnom, kod njih se probudilo interesiranje za svoju prapostojbinu i prapradjedove, veleslavne grofove i vitezove, kapetane i vojvode Perasta. Izuzetak od ovoga ini Hanadi Burovi, koji
sigurno pripada ovim Buroviima, a koji je prije ove knjige objavio svoju knjigu pod naslovom POLOAJ
HERCEGOVINE POD TURSKOM, gdje pie: Jo u 18 vijeku Stanislav Burovi, obraajui se Ibrahim-pai,
naziva ga roakom. Ovo nam svjedoi da je ovaj Hanadi znao sasvim dobro svoje porijeklo, da mu to mogu
zavidjeti svi Burovii, ne samo muslimani, ve i hriani. Ali on nije jedinji koji zna svoje porijeklo. Ja sam naao i
kod Burovia itluka, pa i kod jedne Burovike, enske, koja je od svog oca ula da su oni, Burovii, porijeklom iz
Boke i da su imali i svoj grb.
Ako potraite, na svakoj mapi Srbije odmah ete nai naselje itluk, dovoljno da ta mapa ne bude sasvim malih razmjera. Ali ako prelistate JUGOSLOVENSKU ENCIKLOPEDIJU, ne samo to tamo neete nai to naselje,
ve ete naprotiv nai jedan drugi itluk, preko granica Srbije i preko Hercegovine, tamo - na obali Neretve. U istoriji ovog itluka istakao se grof Ivan Burovi 1694, koji ga na elu svojih hajduka i drugih teritorijalaca oslobodio
i branio od bosansko-hercegovakog pae. A ako poete malo dalje, u Hrvatskoj, kraj grada Sinja, nai ete jo jedan
trei itluk, isto tako naselje, selo. Imaju li kakve veze ovi itluci sa itlukom Srbije, ne znamo.
Kad su Burovii stigli poetkom XIX vijeka u dananji itluk Srbije, ne znamo ni da li se to naselje tako
nazivalo, ili je imalo koje drugo ime. Istorija ovog itluka, prije dolaska Burovia tu, sasvim nam je nepoznata.
Mogue je da su ga tako krstili ovi nekrteni Burovii, a po uspomeni na itluk Hercegovine, odakle su mogue preli u Plav i Gusinje, poto ih je i otuda protjerao njihov hrianski roak grof Ivan Burovi. Na ovo nas navodi injenica da su Burovii, kad su stigli u itluk, nali tamo samo jednu porodicu - Kurtagie. Budui da su za vrlo kratko
vrijeme premalili brojno Kurtagie, mogue je da su nametnuli ovima za ime sela naziv svog hercegovakog itluka. Ali je isto tako mogue (i vjerovatnije) da se selo i prije dolaska Burovia tako nazivalo (ma da tada mogue
nije bilo selo!), jer je ovo uobiajeni naziv za zemljini posjed jednog turskog feudalca. Ovo treba istraiti.
Za etimologiju naziva naselja mislimo da se povezuje sa turskim apelativom itluk = "nasledni zemljini posjed turskih feudalaca, tzv. itlugara, itluk-sahibija". U ta vremena turske okupacije itluk su obraivali kmetovi,
privezani za zemlju i za svog feudalca, posebno raja.
Jedan od Turaka, koji je u Rakoj imao svoje itluke (mogue i na itluk), a sam ivio u Skadru, bio je
pomenuti Hyda Verdi-paa, skadarski vezir, koji je uzimao ne samo muslimane, ve i hriane, katolike Crne Gore i
Albanije, i naseljavao ih kao svoje kmetove i ifije u Rakoj, da mu obrauju prostrana polja njegovih itluka. Tako
je on to uinio i 1701. godine, kada je iz Sjeverne Albanije preselio u Sandak 2000 ljudi, porodino, sa njihovim
enama i djecom. Ovo naseljavanje, oporativno, kao i individualno, nastavljeno je i kasnije, skoro iz godine u
godinu.
Miljenja smo da se turski vlasnik ovog itluka, u Prvom srpskom ustanku 1804-1809. godine, ubio i da je od
njegovih kmetova ostao iv na tom posjedu, kao kmet ili ifija, ili i kao ehaja (nadzornik), samo pomenuti Kurtagi, sa svojom enom i djecom, mogue i sa kojim nemonim bratom, roakom. Oni su prisvojili taj posjed, ili su
ga na poznati turski nain naslijedili, za usluge sultanu i Turskoj carevini. Tako se ovaj itluk pretvara u naselje, u
selo itluk, samo poslije dolaska tu Burovia, naravno i porodice Varandak, koja je stigla tu poslije Burovia.
Varandaci su bili tri brata. Ne zna se odakle su doli i kako. Dostigli su najvie do tri kue. Odlikovali su se
krupnim tijelom i bili vrijedni. Poslije izvesnog vremena, jedan za drugim, svi su se Varandaci iselili iz itluka, tako
da danas tu nema od njih ive due. Dolaskom Varandaka izgleda da je posjed itluk prerastao u selo itluk.
Od samog zaetka itluk je bio i ostao isto islamsko selo, koje ni dan-danas nema svoju damiju. itluani

347

su se klanjali u damiji oblinjeg sela, pa to ine i danas.

Sve do 1878. godine, itluk i sva Raka bili su pod turskom okupacijom. Te godine, odnosno poslije Berlinskog kongresa, prelaze u posjed Austro-Ugarske monarhije, koja je okupirala svu Bosnu i Hercegovinu, pa i djelove Crne Gore, Srbije, sem Hrvatske i Slovenije, koje je od vremena drala pod svoju okupaciju. Ovako se AustroUgarska, juno-slovenskim okupiranim teritorijama, posebno Rakom, zabila kao klim izmeu ove dvije bratske
zemlje - Srbije i Crne Gore.
Poslije Prvog svjetskog rata, itluk i sva Raka oslobaaju se austro-ugarske okupacije i ulaze u sastav Srbije, a zajedno sa Srbijom i u sastav Jugoslavije. Tada je itluk bio dio tzv. Drinske banovine. Ne znamo koliko je
stanovnika imao u to vrijeme, ali vjerujemo da ih je bilo oko 500.
Izmeu dva svjetska rata broj stanovnika se nije mnogo promjenio, jer su se mnogi iselili za Tursku, a mnogi
su se potamanili i meusobno iz krvne osvete, koja je bijesn'jela posebno izmeu Kurtagia i Burovia, naslijeena
jo od vremena turske okupacije. U ovom periodu nestaju iz itluka Varandaci. Oni su se otselili: jedan je brat otiao
za Tursku a dva u Radaginje (Sjenica). Tu su ostali samo Burovii i Kurtagiii da se kolju i tamane meusobno kao
nepomirljivi krvnici.
Poslije DSR opet se broj stanovnika ne mijenja mnogo, i pored enormnog prirasta, posebno Burovia, koji
sada broje oko 60 porodica, u odnosu na Kurtagie, koji nisu ni 20. Ali Burovii se mnogo sele za Bosnu (Sarajevo,
Zenica, Mostar), za Sjenicu i Beograd, za Makedoniju, pa i van granica Jugoslavije, za Tursku i Izrael, pa i na Zapad,
za Njemaku, Francusku, SAD. Ovo emigriranje posebno uzima maha nakon brato-ubilakog rata u Bosni i Hercegovini krajem XX vijeka.
Sve je ovo ometalo i prirodni prirast stanovnika itluka, posebno useljavanje novih porodica, kao i ekonomski razvitak.
itluk niti je imao i niti ima ikakvu industriju, sem jedne primitivne vodenice za mljevenje ita, koja je pripadala Buroviima. Njegovi stanovnici su se od pamtivijeka bavili iskljuivo poljoprivredom. Oni koji su usvojili kakav zanat, ili zavrili kakve kole, iseljavali su se, jer za njih nije bilo posla u rodnom mjestu. Obino su radili u oblinjem rudniku uglja, kod Sjenice.
Ne pamti se da je itluk ikada imao ni osnovnu kolu, sem jedno kratko vrijeme poslije DSR, kad je tu otvorio u svojoj kui osnovnu kolu Latif I Burovi. Djeca ovog sela su pohaala kolu u oblinja sela, prije DSR u
selo Kijevci, 20 minuta pjeice. Danas pohaaju kolu u selu Radaginja, 8 km udaljeno.
Administrativno itluk je nekada pripadao Radaginji. Poslije DSR prisajedinio se Rasnu, gdje je mjesna zajednica, pa i kancelarija matinog otsjeka.
Ko je eleo da se dalje obrazuje morao je ii u Sjenicu ili u Novi Pazar. Veinom su ili za Sarajevo, odakle
se vie nisu vraali.

348

itluk je bio i ostao isto poljoprivredno naselje. Sjenika visoravan i klima bile su i jesu jako prigodne ne
samo za zemljoradnju i sve vrste itarica, voa i povra, ve i za intenzivno stoarstvo, ivinarstvo, pelarstvo i umarstvo. itluk je izvozio i izvozi poljoprivredne proizvode i uvozi industrijske. U mjestu se nisu razvili ni artizanati, ma da itluke domaice nikada nisu isputale iz svojih ruku pletenke, dok su mukarci dokazali pred cijelim
svijetom da su sposobni da se bave ne samo poljoprivredom, ve i zanatima, industrijom, pa i naukom i umjetnou,
muzikom i sportom, intelektualnim radom, meu kojima se istiu posebno Burovii. Kao takvi oni su se istakli ne
samo u okviru svog mjesta, oblasti - Rake, Srbije, ve i van njenih granica, u Bosni, u Makedoniji, pa i u Turskoj, u
Izraelu, i u Francuskoj, Norvekoj, preko mora i okeana, u SAD i u Argentini.
Stanovnici itluka su se istakli i kao slobodoljubivi ljudi. Oni su uzeli aktivno uee kako u borbama za
osloboenje od turske okupacije, tako i u borbama za osloboenje od austro-ugarske okupacije. Posebno oni uzimaju
uee u Narodno-oslobodilakoj borbi jugoslovenskih naroda, pa i u posljednjem - Otadbinskom ratu. Istakli su se
i u borbi za unutranju slobodu i demokratiju, protiv monistikog socijal-faistikog terora Josipa Broza Tita, lijui
svoju krv i polaui na altar slobode i demokratije ivote svojih sinova. Naravno da je i meu itluanima, kao i na
sve strane Jugoslavije, bilo i takvih, koji su se iz vjerskih ili drutveno-politikih razloga konformirali okupatorima i
na razne naine saraivali sa njima, za to su osueni kako od naroda, tako i od svojih najbliih. to se vie obrazuju,
oni sve vie postaju svijesni svog zajednikog etnikog porijekla sa svim ostalim eks-jugoslovenskim narodima, bez
obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Od kad se formirao itluk kao selo, kako za vrijeme turske okupacije, tako i u produetku, vlast je uvijek bila
u ruke Burovia. Oni predstavlaju itluk pred turskim i austro-ugarskim vlastima kao knezovi sela, a poslije
osloboenja, oni su stalno odbornici, znai pretstavnici seoske vlasti u mjesnoj optini u Rasnu.

___________________
1) KABASHI, Sali: U intervjuu, objavljen u reviji REPUBLIKA, God. III, Br. 8-9, avgust-septembar 1992, str. 2, kol. I. U originalu na

349

albanskom jeziku: ne duhet t jemi me sanxhaklinjt, sepse edhe ata jan shqiptar, vese gjuhn ua kan ndruar me dhun.

II. ISTORIJA BUROVIA SRBIJE - ITLUKA

1.Pretci Burovia itluka
Iz linog susreta sa Buroviima itluka, posebno sa dr Mahmuton Buroviem, s kojim sam se u poetku dopisivao, a zatim sam ga posjetio i kod njegove kue u Zenici (Bosna), saznao sam da su Burovii itluka porijeklom
iz Crne Gore i da su otuda stigli u itluk.

Burovi iz itluka
Kako smo ve naglasili u prethodnim poglavljima ove istorije, prvi poznati, dokumentirani Burovii iz Perasta su: GROF JOVAN I i GROF TOMISLAV, sigurno dva brata.
Dok se Grof Jovan svukud spominje sa prezimenom BUROVI, Grof Tomo (ili Tomislav) tu i tamo se spo-

350

minje i sa skraenim oblikom ovog prezimena - BURO. I poslije njega neki se Burovii, tu i tamo, spominju ovim
skraenim oblikom, konkretno: Lovren Buro, Trifon Buro i dr.
Sinovi Grofa Jovana I su 3: L U K A I, drugi sin kome jo nismo otkrili ime i - trei - MILO I.
Grof Milo otiao je iz Perasta kod Turaka u Herceg Novi zajedno sa svojim sinom Ristom, preao na islam i
promjenio svoje ime u MEHMET, a sin Risto u RIZVAN. U Herceg Novi Mehmetu se raaju novi sinovi.
Svi sinovi Mehmeta BUROVIA sauvali su ovo prezime.
Sinovi Rista - RIZVAN-age BUROVIA, po ocu su se prozvali RIZVANAGII. Evo imena njegova 3 sina:
MEHMET-aga Rizvanagi, SULEJMAN-aga Rizvanagi i JUSUF-aga Rizvanagi.
Potomci Mehmet-age i Jusuf-age sauvali su prezime RIZVANAGI.
Potomci Sulejman-age prozvali su se po njemu SULEJMANAGII. Poznata su mu dva sina: DAUT-aga
Sulejmanagi i RESUL-beg Sulejmanagi.
Potomci Daut-age Sulejmanagia sauvali su to prezime do dananjih dana.
Potomci Resul-bega prozvali su se po ocu RESULBEGOVII, pa to prezime nose i dan-danas, ma da su neki od njih i to prezime napustili i uzeli nova prezimena: Hadihasanovii, Defterdarevii, Dizdarevii, Kapetanovii, Osmanpaii.
Ovo mijenjanje prezimena ima svoju socijalnu, politiku i vjersku bazu. Islamizirani Burovii su se svakodnevno sueljavali sa svojim roacima, hrianskim Buroviima, kako smo vidjeli u proteklim poglavljima ove istorije, ozloglaeni kod turskog okupatora Herceg Novog i kod svih muslimana Boke i Hercegovine, pa i dalje, ne
samo po divanima sandakbegova, paa i vezira turskih, ne samo i u samom Istanbulu, u dvoru sultana, ve i po dvorovima kraljeva i imperatora Evrope.
I pored toga, nisu svi potomci Grofa Miloa - MEHMETA promjenili prezime.
Kako rekosmo, Grof Milo - MEHMET, sem Rista - RIZVANA (roen u Perastu kao hrianin), imao je i
drugih sinova, roeni u Herceg Novom kao muslimani, za to su ivi svjedoci sadanji islamizirani Burovii (mislimo na ove koji su sauvali prezime Burovi!), a koji su bez sumnje njegovi potomci. Na alost, do danas, mi nismo
otkrili nijedno ime od ovih direktnih potomaka Mehmeta Burovia, koji su roeni u Herceg Novom. Ali se pouzdano
zna da su se i oni, zajedno sa svim ostalim Novljanima islamske vjere, godine 1687, poslije osloboenja Herceg Novog od Grofa Ivana Burovia i njegovih Bokelja (uz pomo Mljeana i mnogih drugih!), iselili za Hercegovinu.
Nije bila laka stvar sauvati prezime Burovi ni daleko od Boke, kamoli u Hercegovini, a pogotovo u Herceg
Novom, okupiranog od Turaka. Ako su Turci bili prinueni da toleriu sufiks -VI naih prezimena, hriansku slavu ovih Burovia nisu tolerisali, pogotovo poslije krvave afirmacije grofa Ivana Burovia, mletakog guvernera
Herceg Novog, koji je bio strah i trepet za Turke, ozloglaen i po dvorovima kraljeva i imperatora Evrope.
Naglaavamo da su pojedini hrianski Burovii Perasta, tu - u Perastu, u svojoj hrianskoj sredini i na
slobodi, kad se Milo-Mehmet Burovi islamizirao, bili prinueni da napuste svoje staroslavno prezime, pa su se, po
imenu svog oca, nazvali Tomiii-Tomovii-Tomislavljevii i Lovrenii-Lovrijenii, dok ovi Novski Burovii
(muslimani), u tuoj sredini i pod krvavom okupatorskom izmom, svakako maltretirani i proganjani i zbog tog
njihovog "hrianskog" prezimena, odoljeli su svemu junaki, gordi i ponosni na to prezime i na svoje staroslavne
pretke, plemie i grofove, iako jedne druge vjere, koji su preko svega bili i na suprotnoj barikadi svakodnevnog
ivota, bitisanja i istorije.
Islamizirani Burovii (ne samo Resulbegovii, ve i ovi koji su sauvali prezime Burovi!) ivjeli su u
Hercegovini kratko vrijeme. Ako ne svi, njihov vei dio se iseljava iz Hercegovine za Crnu Goru, u oblast Plava i
Gusinja.
Kao i Burovii Herceg Novog, tako i Burovii Hercegovine (mislimo na ove koji su sauvali prezime Burovi!), nestali su izgleda bez traga i glasa. Oni su ili izumrli, ili promjenili prezime i tako se pretopili u Hercegovce.
Sauvali su se samo oni potomci ovih Burovia, koji su se iselili iz Hercegovine i poli za Crnu Goru, za Plav
i Gusinje, crnogorsko gnijezdo sabljaa i vitezova, koji su se klali po megdanima Balkana, Evrope i Azije, vie za
linu slavu, gordost i osionost, oholi i nepokorni, negoli u slubi sultana i Turske, ponajmanje svog naroda i
domovine.
Vremenom, jedan od njih, preao je u Srbiju, Raku ( koju Turci nazvae Sandak), Sjenicu, itluk. Njegovi
e potomci ii dalje, za Bosnu, Sarajevo, gdje e poloiti i svoje ivote da ga odbrane. Drugi e, kao kamen koji,
poto se izbija sa svog leaja, kotrlja i ne zna gdje e se zaustaviti, prei u Beograd, pa i u Makedoniju, u samo
Skoplje, posebno u Orizane i Lozane,Veles, Prilet. Moj roak iz Zenice, dr Mahmut Burovi, pie mi da je prelaz
ovih islamiziranih Burovia u Makedoniju uinjen sa namjerom da otuda nastave dalje put za Tursku. I poli su za
Tursku, pa ih i tamo imamo. Nali smo ih i u Izraelu, pa i preko okeana - u Americi, posebno po evropskim
dravama, gdje su se istakli i proslavili, doprinosei ovako u istoriji Burovia, kao i u istoriji zemlje i naroda koji ih
je prihvatio.

351

OSNOVNA GENEALOGIJA BUROVIA ITLUKA

- Loza Grofa Miloa-Mehmeda I Grof JOVAN I
Grof TOMISLAV
B u r o v i i hriani
_____________________________________
LUKA I

DRUGI SIN

Milo-MEHMED I

Risto-RIZVAN
DRUGI SIN
Burovii muslimani
MEHMED II
SULEJMAN I
JUSUF I
R i z v a n a g i i

Unuci Mehmeda I BUROVI

Burovii Herceg-Novog

Burovii Hervegovine

Burovii Plava

HAJDAR II

UPOREDNA GENEALOGIJA BUROVIA MUSLIMANA

Milo-MEHMED I

RISTO-RIZVAN

352

DRUGI SIN

Burovii muslimani
MEHMED II
SULEJMAN I
JUSUF I
R i z v a n a g i i

Burovii Herceg-Novog

DAUT-aga I
RESUL-beg I
Sulejmanagii

Burovii Hervegovine

ARSLAN-beg I
OSMAN-paa I
Resulbegovii

IBRAHIM-paa

Unuci Mehmeda I BUROVI

uvali prezime Burovi

Burovii Plava

OMER-beg I

MUSTAFA I

OMER II

MUSTAFA II

SABI-paa III

HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

NEZIR I

Potomci drugog sina grofa Miloa-Mehmeta I Burovia, kome jo nismo otkrili ime, du nekoliko pokoljenja su nam nepoznati. Mislimo da je savremenik Sabit-pae III Resulbegovia Hajdar II Burovi (Buro), koji
nam se javlja u itluku i zaetnik je, praotac svih Burovia Srbije.
Hajdar je arabsko ime i, na arabskom jeziku znaci lav. Ovo je nadimak etvrtog halife Alije, koga su
nazvali tako - Hajdar, zbog manifestirane izuzetne hrabrosti u borbama protiv neprijatelja islama i muslimana.
Sinovi Hajdara II su ZEJNEL I, UJKO I i NEZIR I.
DRUGI sin Grofa Miloa-MEHMETA I Burovia sauvao je oevo prezime, pa i njegovi sljedbenici, potomci, koji su ga prenijeli na Hajdara II, a ovaj na svoje sinove. Da u Hajdara II imamo posla sa jednim sljedbenikom
grofa Miloa-Mehmeta Burovia, svjedoi nam ne samo njegovo prezime, ve i sauvana tradicija kod njegovih
sljedbenika, da su iz Crne Gore i roaci crnogorskih Burovia.
I njihovi susjedi u ajnie, pravoslavni Burovii, koji isto tako pamte da su porijeklom iz Crne Gore, i to iz
Perasta, pamte da su roaci i sa muslimanskim Buroviima itluka. Ovo mi je posvjedoio Mio-Miodrag Burovi,
kad sam se sa njim sreo 2007. u ajnie. Isto mi je posvjedoio i musliman emal Burovi, iste godine, kad sam se
sa njim sreo u Sjenici.
2. Pradjedovi Burovia itluka
Burovii, koji su iz Hercegovine preli u Crnu Goru - kako rekosmo - sauvali su
prezime Burovi, ta vie i skraeni oblik BURO, koji su njihovi peraki
pradjedovi, kako smo naglasili, upotrebljavali tu i tamo.
Prvi Burovi Crne Gore (iz oblasti Plava i Gusinja) je Hajdar II, koji se
pamti od njegovih praunuka ne samo sa prezimenom Burovi, ve i sa skraenim

353

oblikom BURO. Konfirmirali su mi ovo 2006. godine, zasebno jedan od drugog, Sejfija (roen u itluku 1936, iz
bratstva Nezirovia) i pomenuti dr Mahmut (i on roen u itluku 1963, iz bratstva Ujkia), pa i emal Burovi,
koga sam sreo i pitao u Sjenici.
Njegovi potomci kau da je Hajdar pao u krv sa nekim stanovnikom Plava i Gusinja i, da se ne bi nastavila
krvna osveta, po ondanjem obiajnom pravu, morao se iseliti. Zato je uzjahao bijelog konja i poao u potragu mjesta
gdje e se nastaniti. Naravno da za njim nisu poli i ostali Burovii Plava i Gusinja, pa ni njegovi najblii, roditelji i
braa. Oni su ostali tu i do danas za njih ne znamo nita. Sigurno je da su i ovi, kao oni u Hercegovini, vremenom
promjenili prezime, pa su se pretopili sa domaim stanovnitvom i doljacima iz Albanije.
Sejfija mi pria, ni da je bio oevidac, da je Hajdar Buro, kad je stigao u itluk na bijelom konju, naao tamo
samo jednu porodicu - Sulj Topal Kurtagia. to je bio ovaj Suljo, vlasnik itluka, koji je tada sigurno bio itluk
(sa malim slovom!), ili ehaja (nadzornik), ifija (najamnik) - ne zna se. Zna se samo da je bio musliman, koji je
govorio ovim jezikom, jer su se na ovom jeziku i sporazumjeli. A to znai da je bio mjetanin, Sloven, sigurno islamizirani Srbin.
Nemonog starca Kurtagia je tada napastvovao neki Srbin pravoslavne vjere, sigurno osiljen Prvim srpskim
ustankom ora Petrovia Karaora. A to znai da je bila negdje godina 1804. Kako se zna, Karaore je, sa svojim ustanicima, upao je u Raku (Sandak) i odmah se povukao, upravo zato to je tu mjesno stanovnitvo u veini
bilo islamske vjere i, kao takvo, neprijateljski raspoloeno prema njemu.
Nemoni Kurtagi izgleda nije imao snanog sina da ga brani. Videi to, Hajdar Buro isue sablju i odbrani
Kurtagia. Tada ga ovaj pozove da se nastani tu za stalno, dade mu dio zemljita i stoke, pa i svoju kerku za enu.
Sa Kurtagikom Hajdar je imao samo ensku djecu. Zato je uzjahao konja i poao u Kolain, oteo pravoslavnom Crnogorcu kerku, koja mu je rodila jednog za drugim tri sina. I Sejfija i Mahmut pamte imena tih sinova:
Zejnel I (zvani Zeko), Ujko I i Nezir I. Ponovio mi ih je i emal u Sjenici.
Od ovih sinova Hajdara II imamo u itluku tri bratstva Burovia, nazvani po njihovim imenima: Zekovii,
Ujkii i Nezirovii.
Ja sam bio u itluku, pa i na groblje ovih Burovia, gdje sam pronaao i grob Hajdara Buro. Na nadgrobnom
kamenu mu bjee izgravirana sablja, to nam svjedoi da je stvarno bio junaina, ojak od megdana, onakav kakvog
su mi ga opisali njegovi sljedbenici.

a) Zekovii
Potomci Zenela Zeko, kako su ga od milote zvali, po ocu su se esto prezivali i ZEKOVII, ali ne poriui
prezime BUROVI, po kome su se pretstavljali kao roaci sa ostalim Buroviima itluka, a koji su se isto tako esto
prezivali UJKII i NEZIROVII, po imeni svog pretka. Oni koji su se iselili iz itluka i poli za Sjenicu, Sarajevo,
Beograd, Makedoniju i Tursku, prekinuli su da se nazivaju po svojim pretcima, Zekovii, Ujkii i Nezirovii. Oni su

354

se jednostavno nazivali samo Burovii. Njihovi dananji potomci i ne znaju za Zenela, Ujka i Nezira, pa ni za
prezimena izvedena od njihovih imena. Sljedstveno oni i ne znaju za bratstveniku podjelu Burovia itluka. Pamte
je samo oni u Bosni, i to pokoljenje Sejfije, koji mi je sve to diktirao u pero.
Kod ovih Burovia sreemo i ime ZELENKO (naravno kasnije), koje je poznato u naem narodu kao jedno
lijepo nacionalno ime, a od koga se pravi skraenica ZEKO. Ipak miljenja smo da u ta vremena, kada je ZEKO
imenovan tako, nai muslimani jo uvijek nisu bili toliko nacionalno svijesni da svom djetetu stave jedno takvo ime.
Prema tome, Zeko je sigurno skraenica od ZEJNEL, koje nema nikakav vjerski karakter: ono je isto arapsko ime.
Na arabskom jeziku ZEJNEL je skraenica, hipokoristino ime, koje vodi porijeklo od ZEJNULABIDIN. A ovo na
arabskom jeziku znai ukras, nakit pobonih. Ovo je nadimak Vjerovjesnikovog praunuka.
Mogue je da se Hajdaru II tako zvao otac, poto je u Burovia bilo jako razvijen obiaj da se prvom sinu da
ime djeda.
Od Zeka, koji je imao devet sinova, stvorilo se bratstvo Burovia - nazvano po njemu Zekovii. Naalost, od
njegovih sinova pamte se samo dva: Husein III i Rustem I.

GENEALOGIJA BRATSTVA ZEKOVII

Loza Huseina III
ZENEL I - Zeko

HUSEIN III

RUSTEM I

+ 7 drugih sinova

______________________________________
VESEL

DEVIR

BEGAN

ZENEL II

____________________________
PAO

DEVIR

SPAHO

____________

LATIF I

RAMIZ I

________________________
HAJRIZ

RIFAT

UKRIJA III

ADEM II

____________

KUJO

ILJAZ IV

SAFET II

_________________________________
EJUB III

SENAD

GENEALOGIJA BRATSTVA ZEKOVII

Podloza ZENELA II
ZENEL I - Zeko

HUSEIN III

RUSTEM I

355

+ 7 drugih sinova

MIRSAD II

SAMIR I

______________________________________
DEVIR

VESEL

BEGAN

EJUB I

ZENEL II

HUSEIN IV

____________________________
MUSTAFA VII

MEHMED 17

EJUB II

RAHMAN

RAHIM I

___________
EJUB IV

MIRZET

NEVZET

ARMIN

EMIR III

HANZA III

GENEALOGIJA BRATSTVA ZEKOVII

Loza Rustema I
ZENEL - Zeko

HUSEIN III

RUSTEM I

+ 7 drugih sinova

____________________________________

356

DAFER IV

DELIL

AZEM

DEMIR

__________
AMIL

AZIM I

_________

AMIR I

ERIF

RUSTEM II

_____________
MIRSAD I

RAID III

BAHTIJAR

____________________

NEDAT II

ABAN II

HASIB

FIKRET

________________
DENIS II

EDIS

ALEN

BENJAMIN

EMIR V

______________________________________
IFET

EMRAH

REFIK

2 sina

SAFET II

ENVER II

MUNEVER

Sin

GENEALOGIJA BRATSTVA ZEKOVII

Podloza azima I
ZENEL - Zeko

HUSEIN III

RUSTEM I

+ 7 drugih sinova

____________________________________
AZEM

DELIL

DEMIR

AZIM I

BAHTIJAR

_________________________________
QAZIM III

ZAIM

HASRET

MUZAFER

b) Ujkii
Drugi sin Hajdara II Burovia zvao se Ujko I, a uli smo ga i kao ULJKO. Mogue je i ovo neka skraenica i
da mu je puno ime, pravo, iz svere tzv. "muslimanskih imena", kao sto je UKAB ar. orao, pa se od toga napravilo
UKO>UJKO. Znai, postoji mogunost da su ga ovako zvali hipokoristino, uobiajena praktima kog svih, posebno
kod ovih Burovia, to ete vidjeti i u azbunom registru. Tako e ovi Burovii ime Latif napraviti LAJKO. Prema
tome, mogli su i ime Ukab, ili Ukin, da naprave UJKO.
Moe biti i da nemamo posla sa hipokoristikom. Odnosno, moe biti i neto sasvim drugo. Ako ne prihvatimo

357

verziju Ukab-Ukin > Ujko, treba da prihvatimo jedno od ovih etiri objanjenja:
1. Poto se ovaj sin Hajdara od malena bavio prenoenjem poruka u selu i izmeu sela, zvali su ga ulak, skraeno ulko, pa su od toga napravili i lino ime ULKO>ULJKO>UJKO.
2. Mogue je da je ovaj Ujko, kad se zamomio i opasao sablju, slubovao u kojoj vojsci kao ulan, pa su ga
zato zvali ULKO>ULJKO>UJKO.
3. Sloveni stavljaju svojim sinovima ime Vuk, da bi tako od njih, po praznovjerici, odbili zla. Tako su Vuku
Karadiu dali toime njegovi roditelji. Vuk, ili Vuksan, zvao se i jedan od sinova Stevana Nemanje, koji je vladao u
Crnoj Gori kao kralj. Poto se ovo ime afirmiralo kao "hriansko ime" (iako to nije!), jedan musliman sigurno nije
mogao da ga stavi svom sinu, pa je pribjegavao stranim jezicima, u prvom redu turskom: tako su mnogi nai
muslimani dali svojim sinovima ime Kurt = turski "vuk", misljei da je to muslimansko ime, iako sada sigurno znaju
da muslimanska i hrianska imena ne postoje. Ali poto su u itluku to ime ve nosili Kurtagii, mogue je Hajdar
pribjegao jednom drugom jeziku, albanskom, i dao mu ime Ujk = alb. "vuk". Ali postoji mogunost da ovo ime i nije
stavio Hajdar svom sinu, ve neki njegov albanski prijatelj, kao to e se ovo ponoviti vie puta kod ovih Burovia,
islamiziranih: na ovaj e se nain pra-praunuku ovog Hajdara dati ime Besim (arabski nasmijan, veseo, vedar, ali i
alb. "vjera"), ili Bakim (alb. "jedinstvo"), a jednoj kerki dali su i ime Drita (alb. "svjetlost"), pa i Lirija (alb.
"sloboda") i td. Ova albanska imena su posebno prodrla kod Burovia-Resulbegovia Ulcinja.
4. Ali je mogue da se kao dijete Ujko motao i oko uljanika (mjesto gdje stoje konice pela), pa su ga i zato
nazvali tako - Uljko, to je isto tako uobiajena stvar.
Od Ujka I, koji je imao tri sina, stvorilo se bratstvo Ujkii.

GENEALOGIJA BRATSTVA UJKII

Loza Hadije I
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

358

NEZIR I

HADIJA I

HABIB I

KASUM II

_______________________________________
RAID II

MURAT I

AHMED III

____________
NASUF

_____________

FEHIM I

HADIJA II

HAJRO II

_____________
MURAT II

________

MAHMUD

FATIMA

ADIS

_______________________
JASMIN

UJKO II

AMILA II

ADMIR

_________
EDIN I

ZELENKO

________

EMIR III

LEJLA

LUKA

GENEALOGIJA BRATSTVA UJKII

Podloza Raida II
HAJDAR II

ZENEL I

HASAN IV

UJKO I

359

NEZIR I

MEHMED 23

HADIJA I

HABIB I

KASUM II

________________________________________
MURAT I

RAID II

AHMED III

______________
NASUF

UJKO II

_____________

FEHIM I

HAJRO II

HADIJA II

HASAN IV

__________________________________________________________________________
HAJRIJA

HANEIJA II

HAMDO II

VEHBIJA

MEHMED XVI

_________
NERMIN

EDIN II

RIFAT II

_________
ZLATAN II

HAJRO III

ALMIR I

ADMIR I

GENEALOGIJA BRATSTVA UJKII

Loza HABIBA I
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

360

NEZIR I

JUSUF XI

EMAL II

_________
DENAN

DENIS

HADIJA I

EMSEDIN I

ISLAM I

BEIR II

KASUM II

DEMAL I

NAFIJA II

ALMIR I

TARIK

HABIB I

LATIF II

SAMIR II

ALMA

HAKIJA IV

HILMIJA

ALDIN

EDIN

HABIB II

BEKO

TAMER

GENEALOGIJA BRATSTVA UJKII

Podloza EMSEDINA I i BEIRA IV
HAJDAR II

EMSEDIN I

ZENEL I

UJKO I

HADIJA I

HABIB I

BEIR II

NEZIR I

KASUM II

DEMAL I

HAKIJA IV

____________________________
HUZERI

HUSNIJA III

DERVI

EMSEDIN II

JUSUF X

MEHMED 17
GENEALOGIJA BRATSTVA UJKII
Loza Kasuma II
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

361

NEZIR I

MURSEL

HADIJA I

HABIB I

KASUM II

_________________________________________
HAMZA II

MUSTAFA V

___________
REDEP

HAIM I

___________

EFKIJA

HAFEJA

HALIL I

KADRIJA I

_________________________
ISMET I

NUSRET I

RASIM II

_________________________________________
KADRIJA III

AVDIJA

HAFIZ

FAIK

FAKO

MUHAMER

MEHMED XX

c) Nezirovii
Trei sin Hajdara II Burovia je Nezir I (ar. opominja), koji je imao etiri sina. Od njegovih sinova, a po
njegovom imenu, stvoreno je bratstvo Nezirovii. Potomci Iljaza I poee da se nazivaju Iljazovii, ali ne
naputajui zajedniko prezime Burovi, pa su u nastavku i zapostavili to svoje novo prezime.
GENEALOGIJA BRATSTVA NEZIROVII
Loza ISMAILA II

362

HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

NEZIR I

________________________________________
ISMAIL II

RAMADAN I

BAJRAM I

SALIH IX

______________________________________
DAFER I

RAIF I

NUREDIN

RAHIM II

_____________
RAHIM III

ISMAIL VI

DAFER II

VEHID

____________________________
DAFER III

NERMIN I

ADEM III

ARIF

ALMIR II

SAMIR I

ALAN

GENEALOGIJA BRATSTVA NEZIROVII

Loza RAMADANA I - Iljaz I
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

363

NEZIR I

________
ALEN I

AMKO

________________________________________
ISMAIL II

RAMADAN I

BAJRAM I

ILJAZ I

SELIM II

SALIH IX

_______________________________
ABAN I

ISAH I

EHLA

OMER V

LEMA

NUSRET II

_______________________
RAMIZ II

ABAN III

REUF

MEHMED XIX

GENEALOGIJA BRATSTVA NEZIROVII

Loza RAMADANA I - Isah I
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

364

NEZIR I

________________________________________
ISMAIL II

RAMADAN I

BAJRAM I

ILJAZ I

SELIM II

SALIH IX

_______________________________
ABAN I

ISAH I

EHLA

LEMA

_____________________________________________________
LJUTVO

SEJFIJA

IBRAHIM VII

HAMID II

_______________________
BESIM

BEIR III

___________

NEZIR II

EMIN I

ELVIS I

____________
HIDAJET

FARUK I

AJSELA

EMIR II

___________
ALDIN I

__________
EFKET II

ILJAZ III

____________________
DAVID

MINELA

ARNELA

BERINA

GENEALOGIJA BRATSTVA NEZIROVII

Loza RAMADANA I Selim II
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

NEZIR I

________________________________________

365

ELVIS II

ISMAIL II

RAMADAN I

BAJRAM I

ILJAZ I

SELIM II

SALIH IX

HAMDIJA I

_____________________________
SELIM III

ZINETA I

SULEJMAN VII

_____________________________________
c SERBESA

MUHAMER

NEDAT II

BISERA II

___________

FADIL

MIZHAT

LAMIJA

ISMET I

HANA

GENEALOGIJA BRATSTVA NEZIROVII

Loza BAJRAMA I
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

NEZIR I

________________________________________

366

RIJAD

ISMAIL II

RAMADAN I

BAJRAM I

SALIH IX

______________________________________________
TAHIR II

HAZIR

NAZIF I

NEVZAT I

__________________
RAsim I

AIF

DAUT II

_____________

TAIP

FIRDUS

NEVZAT II

BEIR II

TAHIR III

ABAZ

NAZIF III

SALIH X

BAJRAM II

GENEALOGIJA BRATSTVA NEZIROVII

Loza BAJRAMA I Daut II
HAJDAR II

ZENEL I

UJKO I

NEZIR I

________________________________________
ISMAIL II

RAMADAN I

BAJRAM I

SALIH IX

______________________________________________
TAHIR II

HAZIR

NAZIF I

HANKIJA

NEVZAT I

DAUT II

SALIH X

___________________________________________________
HAZBIJA

AIR

IZET

BAJAZIT

DAUT III

HAJDAR V

III. DOPRINOS BUROVIA SRBIJE

Kako smo ve naglasili, Burovii su mukih gena. Njihove ene obino raaju vie muku negoli ensku djecu. Usto islamizirani Burovii se enormno i mnoe. A ako kome ena ne rodi muko, oni e uzeti drugu enu, treu,
pa i etvrtu, posebno ako je i nerotkinja. Vrlo su retki oni Burovii koji su se pomirili sa "sudbinom" da nemaju mukog nasljednika, i to samo u novija vremena.
inei muku djecu i enormno se mnoei, ovi su Burovii ubrzo brojno nadmaili Kurtagie. Krajem XX
vijeka, dok su Kurtagii bili u itluku 20 porodica, Burovii su bili 60.

367

to je vie rastao broj Burovia, to je vie raslo i njihovo bogatstvo. Posebno je poraslo njihovo bogatstvo za
vrijeme Iljaza I Burovia, koji je sin Ramadana I i unuk Nezira I. On je bio ne samo najbogatiji ovjek u selu, ve i
najbogatiji u itavoj sjenikoj oblasti. Povodei se za njegovim bogatstvom neki su njegove sinove i unuke poeli da
nazivaju Iljazovii, pa se tako stvorilo miljenje da su ovi Burovii etiri bratstva. Iljazovii su Nezirovii i njihovo
otcepljenje u posebno bratstvo smatra nepotrebnim i Sejfija, unuk pomenutog Iljaza.
to su se vie bogatili, ovi su se Burovii vie mnoili i snaili, postali silniji. Kurtagii sigurno nisu gledali
dobrim okom ni njihovo bogatstvo, ni njihovo mnoenje, pa ni njihovo snaenje. Poto su se i sami dosta obogatili,
namnoili i osnaili, oni su poeli arkanje sa Buroviima i tako im ubie ovjeka. Za osvetu, po obiajnom pravu, i
Burovii im ubiju ovjeka. Tada Kurtagii ubie i drugog Burovia, a ovi im odgovore ubistvom drugog Kurtagia.
Ovako poe jedna nezapamena klasina krvna osveta izmeu ove dvije porodice, koja se nastavlja i u nae dane.
Krvnom osvetom one su tamanile jedni druge, ubijali jedni drugima najbolje sinove, zavijali u crno majke i nevjeste,
ostavili siroad u ruke drugih, zatvarali se u svoje kule, ostavljali polja neobraena, stoku nenahranjenu, pa su se i
selili iz itluka na sve etiri strane svijeta, ne samo unutar granica Jugoslavije, ve i van njenih granica, to ete
vidjeti iz posebnih biografija lanova porodice Burovi.
Kao i svi muslimani Turske carevine, kao i njihovi roaci Resulbegovii, i islamizirani Burovii su svakako
podrali turskog okupatora svog naroda i svoje domovine, jer ih je ista vjera pozivala, naspram hriana, neprijateljski raspoloenih, da uine i oni zajedniki front i zajedniku kauzu. Nacionalna svijest jo nije bila razvijena i
ljudi su se djelili po vjeri, a ne po nacionalnosti. Ipak oni nisu vili zastavu okupatora kao Resulbegovii. Do danas mi
nismo otkrili nijednog od ovih Burovia koji se pod turskom zastavom istakao bilo i kao obian vojnik, kamoli kao
oficir, paa i vezir, kako su se to istakli Resulbegovii. Vaistinu, oni se nisu istakli ni u borbi protiv turskog
okupatora, to sa Resulbegoviima nije sluaj, jer su se ovi i te kako istakli u oslobodilakim pobunama i ratovima
svoje hrianske brae protiv turskog okupatora. Zato to su Resulbegovii bili i kolovani, kod njih se vrlo rano
probudila i razvila nacionalna svijest. Islamizirani Burovii itluka bili su udavljeni u duboko zaostaloj umalosti
sela, gdje su skoro svi bili nepismeni i, sem hodinog glasa sa njegove propovjednice i ezana mujezina sa vrha
minareta (i to - na arapskom jeziku!), nisu uli drugi glas.
Ipak ne moemo da preutimo i glas Devira, zvani Devro, koji svojim guslama stvara ne samo posebnu guslarsku kolu Rake i Srbije, ve i svojim glasom i desetercem, sada poznatih epskih pjesama naega naroda, nadmauje i glas hoda po damijama Rake i glas mujezina sa minareta. Na narod se danas s pravom ponosi tim
umjetniki izvanrednim epovima, koji su nam stigli preko struna Devrovih gusala, jer je prava umjetnost uvijek bila
u slubi naroda. A kad se narod ponosi, nema zato da se Devrom ne ponose i ovi Burovii. Treba da ovdje istaknemo da je i na Devro, tim njegovim pjesmama, guslama, doprinio i te kako ouvanju naeg jezika meu islamiziranim robljem, koje je bilo izloeno turciziranju ne samo preko organa vlasti, preko damija i mejteba, ve i
optom propagandom da su toboe Turci elhamdulilah.
Ali, ako se nisu borili protiv muslimanskog okupatora, im je itluk sa itavim Sandakom podpao pod vlast
novog austro-ugarskog okupatora, sada hrianskog, i oni se probudie, pa se i ujedinie sa svojom hrianskom braom Bosne i Hercegovine, sa svojom braom Buroviima i svim Bokeljima, koji se novom okupatoru suprotstavie
odluno, do istrebljenja, kao nijedna druga porodica Boke. Tako su se i oni bacili u borbi za osloboenje, jer se sada
kod njih budi i nacionalna svijest, pa su pojedinci prihvatili i pismenost, knjigu i ideologiju bratstva i jedinstva. Ako
do danas nismo nali kod ovih Burovia jednog Beira, kao onaj ulcinjskih Resulbegovia, to ne znai da ga oni nisu
imali. Dalim istraivanjem, koje e sigurno nastaviti moji nasljednici ovog posla, ja sam siguran da e pronai i u
Sandaku Burovie koji su digli svoj glas protiv austro-ugarskog okupatora, pa i protiv turskog.
Poslije PSR, kada se Raka i itluk oslobodio i uao u zajedniku dravu, zvana Jugoslavija, kod ovih Burovia se konano budi nacionalna svijest, a postepeno, kod pojedinaca, poinje i buenje drutvene, klasne svijesti.
to su se vie ekonomski tlaili, ekploatirali, to su se sve vie drutveno diferencirali i klasno osvijeavali. Sada pojedini od njih zavravaju ne samo osnovnu i graansku kolu, ve i koju srednju, pa i vie studije.
Interesantno je i nuno da se naglasi da je prva kola u itluku otvorena u kui jednog Burovia, Ljaka (sigurno Ljatif). Ovaj je bio i prvi uitelj djece itluka. Kasnije itluani su ili svaki dan u kole oblinjih sela,
poglavito u Kijevce i Cetanovie, zatim u Rasnane, a sada u Radaginje.
kolovanjem i kristaliziranjem drutvene, klasne svijesti, ove emo Burovie sresti i u partizanskim redovima
Narodno-oslobolilake vojske Jugoslavije, pa i u redovima Komunistike partije Srbije i Jugoslavije. tavie i jednu
14-to godinju curicu! Tako su oni lili krv i dali svoje ivote za stvar osloboenja svoje domovine Jugoslavije. Poznati jugoslovenski istoriar dr Mustafa Memi pie: "Hilade muslimana boraca, u sastavu V proleterske, VII omladinske, IX udarne, IV i V sandake brigade proli su oslobodilaki mar da bi dostojno uestvovali u osloboenju
Sarajeva". I ne samo Sarajeva, ve i Beograda, i Zagreba, i itave Jugoslavije. Meu njima su i Burovii. Ne samo
pravoslavni i katoliki, ve i ovi - muslimanski. Koliko za primjer spominjemo palog borca u tom ratu Rustema
Delila Burovia, zatim Hajra Burovia i njegovu malu kerku Hajriju, koja je ponos svih Burovia, katolikih,

368

pravoslavnih i muslimanskih.
Poslije rata Burovii se integriraju u najnovija strujanja, za obnovu od rata poruene domovine i za izgradnju
novog drutvenog poretka. Oni su komandanti radnih brigada, pa i odbornici. Tako su se svojim samopregornim radom za stvar naroda i domovine istakli kao udarnici i odbornici Hajrija i Vehbija Hajra Burovia, Isaja Iljaza
Burovia (1945 - 1950), Hakija Habiba Burovia, Ljutvo Isaha Burovia, Ejup Zejnelja Burovia i Reuf abana Burovia.
Burovii sada masovno zavravaju srednje kole, a ne malo njih i fakultet, visoko obrazovanje. Pa i njihove
kerke. Oni se bave i naukom i kulturom, pa i sportom, a ne samo fizikim radom i osnovnom proizvodnjom (poljoprivredom) kao nekada. Oni se i istiu kao naunici, kao knjievnici, umjetnici i sportisti. Koliko za primjer
spominjemo: dr Mahmut Nasufa Burovi, dr Fatima Fehmije Burovi, Beir I Burovi, Beir II Sejfije Burovi, ahin Burovi, Ismet Sulejmana Burovi, Almir Islama Burovi i dr.
U okolnostima izdaje stvari naroda Jugoslavije od klike Josipa Broza Tita i njegove radnike aristokracije, ne
samo obini ljudi, ve i skoro svi intelektualci, oamueni destruktivnom socijal-faistikom propagandom Titove
socijal-faistike klike, pooe stramputicama, koji u slubi te klike, a koji u sasvim suprotnom pravcu - u slubi
meunarodnog Kapitala. Malo ko ostade nedirnut od vjerskog fundamentalizma. Malo ko nae pravi put. Skoro svi
potraie spas za sebe i svoju porodicu u vjerskim suprotnostima, u vjeskom meusobnom istrebljenju, to je meunarodni Kapital vjeto iskoristio za razaranje Jugoslavije i pretvaranje njene teritorije u placdarm svojih oruanih
snaga protiv naroda i dijalektikog razvoja drutva. Poe poznato ludilo vjerskog rata, kojim se jugoslovenska zajednica naroda sramno iskompromitova na meunarodnoj sceni.
U borbi protiv terora socijal-faistike klike Josipa Broza Tita ovi su Burovii dali i svog palog borca ukrija Vejsela Burovi, koga su Titovi udbai pogubili bez traga i glasa, pa i bez suda, zato to se suprotstavio njihovom teroru. Tada se i njegov roak, komunista Hajro Burovi budi i opredjeljuje se kao jedan od prvih disidenata
Srbije i Jugoslavije, a za njim i njegov sin emal, pa i kerka Hajrija.
I u Otadbinskom ratu ovi su Burovii lili krv i dali svoje ivote. Koliko za primjer spominjemo pale borce:
Ejub Ejuba Burovi i Enver Zinete Burovi.
Jo za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, koliko zbog krvne osvete, toliko i trbuhom za kruhom, posebno zbog
kolovanja, a i zbog maltretiranja od strane vlasti, Burovii su poeli da se sele iz itluka u oblinju Sjenicu, pa u
Novi Pazar i Beograd, zatim za Bosnu. Sele se i preko granice - za Tursku i Izrael. Posebno se mnogo sele za Tursku
nakon DSR. Sada, pod vlast Josipa Broza Tita, oni se mnogo sele za BiH, naroito u Sarajevo, gdje odlaze ne samo
za kolovanje (i ostaju tamo!), ve i trbuhom za kruhom. Oni se sele i za Makedoniju (Skoplje, Orizane, Lozane), i
za Hrvatsku (Zagreb), pa i van granica ove Jugoslavije, za Njemaku, Francusku, preko mora i okeana, za Ameriku.
Ubi bene - ibi patria rekli su jo antiki Latini.
Tako se stvaraju nove grupacije i nove postojbine Burovia. U prvom redu ve imamo snanu grupaciju u
Turskoj, koju treba istraiti i dodati ovoj istoriji kao zasebno poglavlje. Treba znati da su u Tursku stigli Burovii
(prezimenom Resulbegovi) jo za vrijeme Turske okupacije BiH. Tamo se nalazi grob dobro poznatog Hamdi-pae
Resulbegovia, najblieg saradnika velikog turskog reformatora Mithah Pae. Tamo je grob i njegovog sina Nuribega, i sina njegovog sina, a praunuci su mu sigurno ivi, i to kao Resulbegovii, ako u meuvremenu nisu promjenili to prezime i turcizirali se.
I u Sarajevu, u ijoj su istoriji Burovii od pamtivijeka doprin'jeli mnogo, ve imamo novu grupaciju, pa se
moe sastaviti i novo poglavlje - Burovii Sarajeva. Treba znati da i ovdje, jo od vremena, ive Burovii, ali sa prezimenom Rizvanagii, Sulejmanagii, Resulbegovii, Defterdarevii i Dizdarevii, mogue i Osmanpaii, pa i Kapetanovii.
Isto tako imamo i grupaciju Burovia u Mostar. Poslije Trebinjskih Burovia (Resulbegovia), ova je grupacija najstarija u Hercegovini, pra-postojbini itlukih Burovia. Tu je sada stigao iz itluka i Omer Burovi sa svojim sinom, koji e sigurno dati potstrek Mostarskim Buroviima da se oive. Oni imaju i jednu od najsjajnijih tradicija: imaju njihovog velikog kapetana, Sabit-bega, paa sa dvije tuge, otac svih Kapetanovia, suborac Napoleona i
njegovih veleslavnih mareala, koji je osvijetlio obraz svim islamiziranim Buroviima-Resulbegovicima, irom Balkana i svijeta, njegovim humanizmom i junatvom, pa i rodoljubljem.
Burovii itluka su doprin'jeli mnogo u svojoj istoriji i u optoj istoriji Burovia, ali oni imaju potencijalne
mogunosti da jo vie doprinesu. I ne samo u istoriji Burovia, ve i u istoriji sredine gdje ive, svog naroda i bilo
kojeg drugog naroda, sa kojim ih je sudbina zdruila i ujedinila. Budui stalno zavaeni i u krvnoj osveti sa Kurtagiima, kod njih je stvorena poslovica: Sa neprijateljem se ne ali, ko ti od njih izbije zub, ti mu izbij vilicu, a ko ti
iskopa jedno oko, ti mu iskopaj oba!
Kao dosljedni sljedbenici svojih slavnih predaka - Burovia Perasta, koji su ostavili neumrlo ime ne samo u
svom rodnom gradu, ve u itavoj Boki Kotorskoj, u itavoj Crnoj Gori, pa i ire - u Hercegovini, Bosni, Srbiji,
Hrvatskoj, Makedoniji, Italiji, Albaniji, Grkoj, gdje i dan-danas ive kao jako cijenjeni i potovani graani, i Buro-

369

vii itluka su se istakli i ostavili svojim sljedbenicima lijepo ime, pa i narodima sa kojima su se srodili.
Meu ovim Buroviima, koji su se istakli svojim ivotom i stvaranjem, mi smo do danas otkrili ove:
Devir (Dervo) Burovi, slavni guslar iz Petera, osniva "itluke kole" ili "duhovne akademije".
Zejnel Burovi, vrstan guslar "itluke kole".
Rustem II Delila Burovi - streljan od Njemaca kao partizan.
Ljatif Vejsela Burovi prvi uitelj itluka.
ukrija Vejsela Burovi privi antititoista iz itluka i Sjenice, mogue i iz itavog Sandaka.
Hajro Raida Burovi jedan od osnivaa Komunstike partije Sandaka, prvoborac NOB i jedan od prvih
disidenata Srbije i Jugoslavije.
Hajrija Hajra Burovia 14-to godinja partizanka.
Hanadi Burovi naunik, istoriar, autor znaajnih djela.
Beir I Burovi, filmograf svjetskog glasa, njegova fotografija JEDAN DIO ISTINE, u junu 1978, na Meunarodnom festivalu filma u Karlovim Varima, dobila je Prvu nagradu - GUERNICA.
Beir III Sejfija Burovi - knjievnik, dramaturg.
Dr Mahmut Nasufa Burovi - naunik.
Ismet Sulejmana Burovi, poznat u BiH kao istaknuti ahista, lan kluba "BOSNA" - Sarajevo.
Dr Fatima V Fehima Burovi naunik, bavi se atomskom fizikom.
Dr Fatima VI Burovi naunik, psihijater, specialista za ljeenje tumora.
Nermina Burovi - istaknuta sportistkinja Francuske i pretsjednik Coordinatrics et Animatrics Qualit u Besanon (Fr.), proslavila se na svijetskom prvenstvu 2004.
Sabrina Burovi - sportistkinja Francuske, proslavila se na svijetskom prvenstvu 2004.
ahin Burovi - muziar i kompozitor, proslavljen u Izraelu.
Elvir Hamida Burovi - godine 1988 bio je prvak BiH u taek-wandou (karate).
Almir Islama Burovi,- inspektor u Skoplju.
Rado bismo o svima njima pisali posebno, kao o svim drugim Buroviima, pa bismo doneli ovdje i njihove
fotografije, ali su nam podaci o njima jako oskudni. Kad budemo prikupili dovoljan broj podataka, u novom izdanju
ove istorije, sigurno da emo i o njima pisati opirno, kao o svim zaslunim sinovima ove porodice.

GUSLAR DEVRO
Devir, zvani Devro, drugi je sin Huseina I Burovia. Rodio
se oko 1855. godine u itluku Petera i Rake-Sandaka, Sjenice,
gdje su stigli njegovi pretci poto su se iselili iz Herceg Novog i
Boke Kotorske, koja je 1687. godine konano potpala pod vlast
Mletake Republike.

370

Ne znamo kakvo je obrazovanje stekao, ni kako mu se zvala majka, ali smo otkrili da je imao tri brata: jedan
stariji od njega, Vejsel, i dva mlaa: Began i Zejnel II. Pripadao je bratstvu Zekovia, kao tree koleno Hajdara Buro.
Po njegovoj godini roenja, za koju smo sigurni, zakljuujemo da mu se otac Husein rodio negdje oko 1830, djed
Zejnel I, negdje oko 1805, upravo kad mu je pradjed Hajdar II Buro stigao u itluk i uzeo pod svoju zatitu
pomenutog Kurtagia, koga je njegov brat po krvi, pravoslavni Srbin, osiljen Karaorevim ustankom, zlostavljao.
Pouzdano znamo o Dervu da je pored svog maternjeg, srpskog jezika, govorio i turski, koji je sigurno nauio
u komunikaciji sa turskim vlastima i turskim okupatorima svoje domovine. U komunikaciji sa Albancima, koji su iz
Albanije i tamo stigli, mogue je nauio i njihov jezik, poto ga njegovo zanimanje priklonilo tome.
O njemu je pisao Redep krijelj u svojoj studiji "uveni guslari na Peteri"1), odakle smo crpjeli ove
podatke.
Devro se proslavio u itavoj oblasti Sandaka kao glasovit i cijenjen guslar. Ne samo to je sam pjevao uz
gusle i bio traen od svih na sveanostima i porodinim slavama, ve je uio i druge toj vjetini, to nije sluaj sa
veleslavnim srpskim guslarima Filipom Vinjiem i Teanom Podrugoviem, koji su mu prethodili i, sigurno, bili
uitelji. Po R.krijelji on je stvorio "itluku kolu" guslarenja, ili tzv "duhovnu akademiju". Konkretno,
R.krijelja kae:
"Dervo Burovi je bio duhovni uitelj mnogih peterskih guslara. Zadnje dane ivota proveo je u selo Meugor. Bio je mjesec dana u gostima, gdje je gudio musafirima Demira krijelja. Umro je na putu za svoj rodni itluk,
u selu Kamenica. Bio je potpuno sijed (bijel), ali vitalan, premda je u to vrijeme imao vie od 80 godina. Ukopan je
na mezaru u njegovom rodnom itluku na Peteri. Imao je brata Zena, koji je takoe bio vrstan guslar. Bio je uitelj
i daida Huseinu Husu Daglasu." 2)
Iz itluke kole Devra i Zena Burovia izali su glasoviti guslari, kao to je bio Abdulah Kurtagi, pa i
njegov unuk Murat-aga Kurtagi - Gazija (1905 - 1999).
Po svemu Devro je i sam sastavljao epske pjesme, kao i svi drugi guslari, pa je i pjesme drugih dotjerivao i
usklaivao sa guenjem njegovih struna. To bi trebalo istraiti, pa napisati o njemu i zasebnu knjigu, jer je to zasluio, a u slubi e biti to i istine o naim slavnim guslarima, koji nam ostavie neocjenjivo narodno blago, za to nas i
strani eruditi hvale i potuju, meu njima i Gete.
Kau da se nije enio, odnosno da je bio oenjen njegovim guslama, i da su mu djeca njegovi epovi, koje je
pjevao gore-dole po gostinskim sobama, gdje su ga zvali i sluali sa posebnim potovanjem, to se vidi i iz napisa
njegovog prvog biografe Redepa krelja.
Umro je u dubokoj starosti, 1938. godine, kako vidjesmo, u selo Kamenica.

________________
1) KRIJELJ, Redep: uveni guslari na Peteri, u ALMANAH 31-32, Podgorica 2005.
2) Idem: str. 161-162.

KOMUNISTIKI MILITANT HAJRO II

Hajro je jedini sin Raida II Burovia i Bahtije, koja potie od Zukanovia, iz Breze, kraj Sjenice. Roen je u itluku
1906. godine, pod austro-ugarskom okupacijom. Jako malen ostaje siroe, bez oca, koga mu ubie iz krvne osvete. Tada se
njegova majka preseli sa Hajrom u Sjenicu, da bi ga podigla i vaspitala u savremenom duhu, jer nije eljela da joj jednog dana
ubiju i sina, jedinca u majke. Iako nekolovana, ona je prezrela krvu osvetu i bila progresivno orjentisana, nadahnuta. Radila je da
bi prehranila sebe i svog sinica, iako su je pomagali i njeni, posebno djever, koji je imao i svoje patnje i stradanja. Poslije
nekoliko godina ona se preudala za njega. On je bio mlai brat njenog pokojnom mua, kome je rodila vie djece, a koji se
pokazao prema njoj i malom Hajru jako dobar.
Iako je tada Sjenica bila mala varoica, tu se Hajru ukazala prilika da se koluje, za to je pokazao i veliku elju. On je
meu istaknutim uenicima sjenike graanske i srednje kole. Poto je zavrio tu kolu, iako arko eli, nije imao mogunosti da
nastavi vie studije, jer mu stipendiju niko nije dao, a majka i stric-ouh nisu bili u stanju da ga pomognu. Ipak, i kao radnik na
raznim radnim mjestima, on ne isputa knjigu iz ruku. Knjiga je bila njegova najvea prijateljica. Tako je on postao jako-jako
naitan. Govori se da je u Sjenici imao i najveu linu biblioteku, to je u gene svih Burovia. Sjetite se samo grofa Ivana
Burovia, koji je imao najveu biblioteku u Boki i na obije strane Jadranskog mora, pa i akademika Kaplana Resulbegovia-

371

Burovia, koji je imao u Ulcinju jednu isto takvu biblioteku, pa je ima i sada, u enevi (vajcarska).
Studirajui samoinicijativno, a i ivei meu radnicima, sa njihovim svakodnevnim probljemima, on ubrzo shvati to
znai ekonomska eksploatacija i drutvena nepravda. Tako se zainteresova za ideologiju radnike klase, za dijalektiki razvoj
drutva, klasnu borbu i neminovne socijalne promjene. Za to ga srdano pomau i izaslanici ve formirane Komunistike partije
Jugoslavije. Sa njima on dolazi u kontakt u Beograd i Sarajevo, pa i u Novom Pazaru i Sjenci. To su poznati komunistiki
militanti Sandaka Rifat Burdevi Tra i Danilo Jankovi. Sa njima on je formirao prve komunistike elije Sjenice i u
produetku institucije Komunistike partije Srbije za Sandak.
Faistika okupacija Jugoslavije zatie ga na elo Partije Sandaka, koja se po uputstvima Komunistike partije Srbije
sprema za opti ustanak protiv okupatora. Zaduen po partijskoj liniji on sada organizira odlazak mladia u partizanske redove i
snabdjevanje partizanskih jedinica na frontu orujem, hranom i odjeom, kao i formiranjem narodnih odbora na osloboenoj
teritoriji. Meu one koje ale u partizanske redove su i njegovi roaci Rustem, ukrija, Latif, pa i njegova 14-to godinja kerka
Hajrija.
Kad je u itluk stigla VII Crnogorska brigada, on joj hita u susret i smjeta je u kuama Burovia, posebno u kui Iljaza
Burovia, koja od tog dana postaje partizanska baza, gdje su se sklanjali partizani, a i odakle su snabdjeveni orujem, hranom i
odjeom. Tu je brigada previjala rane svojih ratnika i odahnula nekoliko nedjelja. Hajro sa svojima straario je na svim ulazima i
prilazima u selo, budan i uvijek na usluzi partizanima svime i svaime.
Poto je pao u oi okupatora njegovom angaovanou na strani NOB, vie puta bio je i u opasnost i da se uhapsi, pa i da
ga ubiju. U meuvremenu mu se ubio u partizanske redove roak Rustem Burovi. Zato mu Partja nareuje da iz ilegalnosti
pree u legalnost. Tako i on opasa redenik sa metcima i bombama, baci o rame pusku i, sa ostalim partizanima, borio se na frontu
do posljednjeg dana, u prvom redu rame uz rame sa pomenutim Rifatom Burdeviem, koji mu pogibe pred oi, i Danilom
Jankoviem, koji e iz rata izai inom generala.
I Hajru su dali nekakav in, pa su mu i grudi okitili svakojakim medaljama.
Poslije rata bio je na razne dunosti, ali odmah nakon Rezolucije Informbiroa vidjei kako mu hapse ratne drugove,
one koji su lili krv i polagali ivote za osloboenje domovine Jugoslavije, pa i za novi drutveni poredak, samopregorne sinove
naroda, poeo je da se protivi i, jednog dana, otvoreno se izjavi protiv te titoistike prakse, koja je ciljala stvaranje radnike
aristokracije i bila sasvim u suprotnost sa duhom i karakterom narodne vlasti. Tada ga htjedoe uhapsiti, ali su ga spasila djeca:
Hajro je tada imao nita manje ve 10-toro sinova i keri, svi jedan drugome do ramena. Poto su se Titoisti razmislili, vidjeli su
da im je bolje ostaviti Hajra da se bori za prehranu te djece, negoli da ga uhapse i da tu djecu objese oko vrata dravnim
socijalnim organima. Sem toga, on je imao tako mnogo ratnih i poslijeratnih zasluga, pa je bio i tako prouven ne samo u Sjenici,
ve irom Sandaka, da je njegovo hapenje bilo i sa te strane skoro nemogue.
Udaljuju ga samo sa posla i Hajro odlazi u Komunalno preduzee kao najobiniji radnik, zatim u Kamenolomu kao
miner. U posljednje vrijeme, pred smrt, bio je direktor Sjenike crepare.
Hajro je jedan od prvih disidenata Sandaka, Srbije i Jugoslavije. Svoje disidentne ideje on nije zadrao samo za sebe. On
ih prenosi i na svoju djecu, pa i na zeta, kao i na mnoge druge. Upravo zbog tih disidentnih ideja, im mu je odrastao, uhapsili su
mu sina emala, a uhapsie mu i zeta, Hajrijinog supruga, koji e provesti u paklu stanog Golog Otoka 7 godina. Roaka
ukriju Burovia, u meuvremenu, jo 1950. godine, pogubite mu bez suda, bez traga i glasa, u tamnin eljijama zatvora UDB-e
Bio je oenjen od prije rata Hamidom, kerkom Ujkana Bibia, iz Uglja. Ovo selo Sjenice do skora je bilo nastanjeno
gotovo iskljuivo sa arnautima, turski najamnici, dovedeni tu iz Azije jo za vrijeme turske okupacije. Oni nemaju nikakve veze
sa Arnautima, kako su Turci nazivali i Albance.
Kako rekosmo, Hajro, koji je umro 1961, ostavio je za sobom 10-toro djece, po redu: Hajrija I, Hanefija II, Hamdija II,
Remzija I, Vehbija, Muhamet XVI, Rifat II, Jusuf XI, Zineta III i emal II.

UITELJ LATIF

372

Latif, od milote zvani Lajko, najmlai je sin Vesela Burovia, iz bratstva Zekovia. Rodio se u itluku, negdje oko 1890. godine.
Slavni guslar Sandaka Devro Burovi, osniva itluke kole guslarenja, bio mu je stric, pa je sigurno od
njega nauio mnogo ta, ako ne i guslanje. Od njega je sigurno nauio i da pie i ita, jer u itluku guslarske kole i
duhovne akademije u ta vremena nije postojao ni mejtep, niti najobinija kola, ni naa niti okupatorska.
Ljatif se rodio i odrastao za vrijeme austro-ugarske okupacije itluka. Poslije Prvog svijetskog rata uzimaju
ga na otsluenje obaveznog vojnog roka, u tadanjoj kraljevskoj jugoslovenskoj vojsci, gdje je mnogo to nauio, ne
samo iz svakidanjeg ivota, ve i iz knjiga, koje je poeo da ita i nije isputao iz ruku, radei tako na svom samoobrazovanju.
Posebno se bavio samoobrazovanjem u toku DSR, pa je tako stekao zavidnu kulturu.
Do tada maliani itluka su sjedeli kod kue nepismeni i pomagali svojim roditeljima u poljoprivredne poslove, kao i za vrijeme okupacije, jer najblia osnovna kola bila je tako daljeko da oni tamo nisu mogli ii pjeice, a
prevoznog sredstva tada nije bilo.
Potstaknut od roaka Hajra Burovica, a vidjei da u njegovom selu nema ni pripravilita, kamoli i koji razred
osnovne kole, Latif se zauze tim problemom, pa poe do nadlenih organa vlasti i pretstavi im kolski probljem itluka. Oni mu odmah rekoe da nemaju uitelja. Tada im on ree :
-Dok ne budete nali boljeg, biu im ja uitelj!
-Pa nemamo ni fonda, oklen da vas platimo?!
-Ni fond nam ne treba nita, jer u dunost uitelja vriti dobrovoljno, bez plate!- ree im ovaj Burovi.
Tadanji ef za prosvjetu i kulturu ga pogeda sa uenjem, pa nastavi po svome:
-Ali, oe, pa zar ne razumijete da je nemogue otvoriti kolu u itluku?!...Nemamo ni zgradu za to!
-I taj u vam probljem reiti ja!
-Kako?
-U kui mojih roditelja imamo jednu sobu, koju emo pretvoriti u uionicu!
-Ali trebaju i klupe, crna tabla
-Ne brinite za nita, jer u sve to ja dobaviti!
-A ko e platiti?
-Moj otac, Vesel Burovi!
-E-e veseo bio danas i do vijeka! Ti i tvoj otac!
-Moj je otac od roenja Vesel!
-Ima rata! Zasluio je to, kad ima ovakvog sina!...A ta vam je Hajro Burovi, Latife?
-Rodjak!
-Sigurno, sigurno! Liite na njega.
-Sada je lako liiti njemu! ojstvo i junatvo bilo je liiti njemu u toku rata,- dodade Burovi.
Tako je Latif postao prvi uitelj itluka, prvi domai prosvijetitelj itluke djece.
Istovremeno on se bavio i svojim svakodnevnim poljoprivrednim poslovima, kao i svaki drugi itluanin. Naravno, da bi mogao da se posveti itlukoj djeci, pomagali su ga mnogo i njegova braa, posebno ukrija I.
Latif se oenio djevojkom iz oblieg sela, koja mu je rodila etiri sinova: Rifat, ukrija II, Kujo + 1 (kome se
ne pamti ime). Rodila mu i tri kerke: Hana I, Fatima II i Beka.
Na Kosovu, u okolini Pei, jednoj e se koli dati ime jednog Burovia, koji nije bio uitelj, ali se borio za
osloboenje Kosova od nazi-faistikih okuparora njemako-italijansko-albanskih.
Rustem II Burovi, najblii roak Latifa streljan je od njemakih faista kao partizan Prve proleterske
Brigade. Poslije rata, brata ovog Latifa, pomenutog ukriju I, pogubie Josip Broz Tito bez traga i glasa, pa i bez
suda, a zato to se suprotstavio njegovom socijal-faistikom teroru. Kako ste to ve vidjeli, Latif ga oivio imenom
svog drugog sina, a oivjee ga i roaka Hajrija I Burovi, isto tako imenom svog sina jedinca.
Miljenja smo da koli u itluku treba dati ime Latifa Burovia.
Ali imali kole u itluku?!
itluani dan-danas nemaju svoju kolu. Njihova djeca pohaaju kolu u Radaginji.

PARTIZANKA HAJRIJA

373

Hajrija je prva kerka i najstarije dijete Hajra II

Burovia i Hamide Bibi. Roena je 01. marta 1929. godine
u Sjenici, gdje je pohaala osnovnu i graansku kolu. Sem
nje, njeni e roditelji, u meuvremenu, imati jo devetoro
druge djece: sedam sinova i tri kerke.
Poto je bila odlina uenica, njen prosvjetoljubivi
otac Hajro misli da je alje na dalje kolovanje, dok god
bude mogao, ali doe rat i, kao komunistiki militant, on se
sav odade problemima NOB. U toj situaciji nije se vie
moglo misliti i sanjati za vie obrazovanje djece. Poto je
poslao u partizanske redove mnoge Sjeniane, meu njima i
svoje roake, jednog dana i sm ode u partizane.
Hajrija je bila mlada, jako mlada: nije bila napunila ni
14-tu godinu, kad je zamolila oca da joj dozvoli da i ona
poe u partizane. On ju je zaduio raznim klandestinskim
poslovima u slubi NOB u Sjenici, ali joj nije dozvolio da
poe i u partizane.
-Pa jo si mala, keri moja!- govorio joj je on.- ekaj
da poraste jo malo!
-Eh, tata, dok ja porastem i rat e se svriti!- ree mu
ona.
- Puka je dua i tea od tvog tijela! Ti ne zna ni
kako se iz nje puca!
-Znam kako se puca iz revolvera!
-A gdje si to nauila?!
-Ovdje, kod kue, tvojim revolverom, tata.
Hajro ju je vie puta odveo u selo, kod njegovih, i
tamo joj je dao ne samo revolver, ve i puku, da se naui ne
samo da opali, ve i da gae u metu. Hajrija je imala otro
oko i, gdje je nianila, tu je i pogaala.
Poslije ovoga, otac je vie nije mogao zadrati, i ona poe u partizane.
Iz okraja u okraj ona se dobro nadisala dima od ekplozija granata i namirisala spaljenog baruta po raznim
frontoni, gdje su joj kurumi zvidali pored uha i svaki as pretili da je smrtno ujedu, kao to su to svakodnevno
ujedali pokojeg njenog ratnog druga. Vie puta su joj smrzle i ruke i noge od studi. Kad je jednog dana vide
komandant kako nespretno i nestrucno zavija ranu ranjenom partizanu, pomisli da e korisnija biti u bolnicu bataljona. Tako ona pree tamo i poslije jednog malog kursa previjala je i spretno i struno rane svojim ranjenim
drugovima, pa se i brinula za tee ranjene. Mnogima od njih, sestrinskom njegom i panjom, spasila je i ivot.
Poslije rata poslata je u Pritini u Srednju medicinsku kolu, koju svrava sa uspjehom. Istovremeno, skoro
svako ljeto, uzima uee u radne akcije za izgradnju poruene Jugoslavije i vie puta je udarnik. Ona je i omladinski
aktivista, pored svog brata Vehbije, istaknut kao komandant omladinskih radnih brigada.
Po zavretku kolovanja zaposlila se u Bolnici Pritine. Tu se upoznala sa Albancem Halit Morina, porijeklom iz sela Morina, kraj Prizrena, izaao iz rata kao lan partije i oficir UDB-e. Poto joj je otac dozvolio, ona se i
udaje za njega, ne samo zato to ga zavoljela, ve i svijesna da i time doprinosi optoj stvari, za koju je vaspitana od
oca i svoje partije stvari bratstva i jedinstva jugoslovenskih naroda i nacionalnih manjina.
Poslije Rezolucije Informbiroa, pod uticajem oca, ne samo ona i braa, ve i njen mu, opredeljuju se na strani disidencije. To naravno UDB-a sazna i, jednog dana, htjedoe da uhapse Hajra, ali se on spasi toga, dok njegov sin
emal, im je odrastao, dopade zatvora.
Za savjesno izvrene zadatke u slubi naroda i narodne vlasti, za ratne i poslijeratne zasluge, Hajrijinog supruga Halita predlau za efa UDB-e u Vrac, ali umjesto da poe na tu dunost neoekivano ga uhapsie. Hajrija i
Hajro se odmah obratie svojim i njegovim ratnim drugovima, koji hitno interveniu i trae da ga puste iz zatvora.
Tada vii oficir UDB-e Glia aranovi izjavljuje:
-Ako njega pustite iz zatvora, ja naputam UDB-u!
Poslije 15 minuta suenja iza zatvorenih vrata, Halit je ispraen na Goli Otok, gdje je odleao punih 7 godina.
Kao i na sve druge supruge politikih uhapenika, i na Hajriju navalie udbai da je ubijede da se razvede od

374

Halita. Poto se nije pomirila sa njima, otputaju je sa posla i poinju da vre na nju svakakve provokacije, antae i
pritiske, ali njen otac Hajro stie odmah u Pritinu i uze kerku pri sebi u Sjenici, zajeno sa njenom bebom Jasminom. Tu je ona, kao vjerna supruga, vjerna i svojim ratnim idealima, saekala osloboenje svog mua, sa kojim
nastavlja da ivi, opet u Pritini. Halit je sada radio kao ef raunovodstva u domu zdravlja, sve do svoje penzije, dok
je ona, isto tako do penzionisanja, radila kao ef Grudnog odjeljenja u Bolnici Pritine.
Godine 1961. umire joj otac, a 1989. umire joj i suprug. Tada se Hajrija, sa dvoje djece, opet preselila u Sjenicu, kod svoje brae, gdje i danas nastavlja da ivi sa svojom djecom i unucima.
Sem pomenute Jasmine, roena 1949. godine, ona ima i sina ukriju, roen 1958. godine, nakon izlaska
Halita iz zatvora. Nema sumnje da su ga nazvali tako nesluajno, po imenu ukrije Burovia, ubijenog od zlikovaca
UDB-e osam godina prije.
Jasmina se nije udala, dok se ukrija oenio u Sjenici i radi u SANATEX (Tekstilna industria). Ima dvoje djece: Arbena i Meritu.
Sve ove podatke imam od njenog unuka Arbena, koji voli i oboava svoju Baku Hajriju, kao to je volje, potuju i cijene redom svi poteni ljudi, jer se samopregorno borila lino i porodino za nacionalnu slobodu, protiv faistikih okupatora i domaih izdajnika, pa i protiv drutvene nepravde, a za bratstvo i jedinstvo, za sreniju, ljepu i
dostojniju budunost prepaenog naroda i domovine, koju nam razorie Titovi i Rankovievi aranovii.

AHISTA ISMET I

375

Ismet je drugi sin Sulejmana Burovia i Latke. Roen u itluku 1971. godine. Od 1974. ivi sa roditeljima u
Sarajevu, gdje je primio osnovno obrazovanje. Zatim je tu nastavio i zavrio Srednju elektrotehniku kolu. Radei
kao tehniar elektroenergetike dopunio je svoje profesionalno obrazovanje u Njemakoj. Aktuelno nastavlja studije
pri Pravnom fakultetu Universiteta u Sarajevu.
Svojim nesebinm trudom i posebnim zalaganjem stigao je da otvori u Sarajevu svoje preduzee "Burovi"
d.o.o, koje se bavi proizvodnjom kafe.
Za njega smo saznali preko interneta, gdje ga slave kao ahistu. Pokuali smo vie puta da stupimo u kontak
sa njim, ali uzalud. Pa i kad mu od blinjih saznasmo adresu, pa i poto se preko telefona i interneta usmo i
razumjesmo, teko od njega da izvuemo i jednu jedinu rije.
Izgleda da Ismet zna da govori samo na ahovskoj tabli, figurama, a ne i jezikom.
Dana 15. maja 2006, dobili smo od njega ovaj mesa preko interneta:
Potovani profesore,
Naalost, tek prije nekoliko dana sam vidio vau poruku i moram Vam rei da me jako obradovala.
Veoma mi je ao to Vam tek danas odgovaram, ali to je tako kad ste prezauzeti i nemate naviku da otvarate
potu tako esto.
Nadam se da ste Vau knjigu uspjeli zavriti i bez moje pomoi. Ukoliko ipak niste i jo uvijek oekujete moj
precizan odgovor, molim Vas da mi to javite.
Usput, zovem se Ismet Burovi, roen u selu itluk, pored Sjenice. ivim u Sarajevu od 1974. godine. Moj
otac se zove Sulejman Burovi, a dedo, rahmetli Hamdo Burovi.
Mogu Vam rei da igram dobro ah i da nastupam za ahovski klub "Sarajevo", ali i za nau lijepu Sjenicu na
Sandakim igrama.
Puno Vas pozdravljam i jo jednom molim za razumijevanje zbog isuvie kasnog odgovora.
Krajem 2006-te imao sam sa njim i jedan telefonski razgovor. Obea mi da e mi pomoi. Poslije toga vie mi
se nije javio, niti mi poslao obeane podatke, iako sam mu se vie puta obratio preko interneta. Naa draga Arnela
mu je svojeruno dostavila i moju knjigu RESULBEGOVII - PORODINA ISTORIJA.
Od Sejfije, rahmet mu dui, saznao sam kako mu se zovu roditelji, otac i majka, djed, pradjed, da je oenjen
Darijom, kerka efik Gaco i Bojane Manojlovi, iz Sarajeva, i da ima kerku Hanu i sina imenom Rijad.
Iznenada, prvih dana februara 2007., javio mi je mesaom preko interneta da odustaje od obeane pomoi.
Ipak, kako mi pie, vjeruje da sam u pravu i da je moje zalaganje za istoriju Burovia dobra, korisna stvar. Opet pokuah da ga umilostivim. Javio mi se odmah sa podacima, koje pridodah ovoj biografiji.
Godine 1989., skupa sa Markovi Ivanom i Mitkom Nikolom, na omladinskom ahovskom ampionatu SFRJ
u Kladovu, zauzeo je prvo mjesto.
Godine 1991, na ekipnom seniorskom ampionatu SFRJ na Cetinju, kao lan ahovskog kluba "BOSNA"
(Sarajevo) opet zauzima prvo mjesto.
Tada je poslat u Lenjingradu na omladinski me SSSR-SFRJ, gdje - pretstavljajui Jugoslaviju - takmii se sa
aktuelnim ahovskim apsolutnim svjetskim prvakom Kramnik Vladimirom. Suoei se sa tako velikim majstorom
aha, kod naeg Ismeta se pobudi jedna neoekivana gordost, pa i nadahnue. Zato ta igra, ne zbog pobjede, ve zbog
posebne fantazije, ostala je ne samo u njegovom sjeanju, ve i u sjeanju svih ahista svijeta, kao njegova najljepa i
najbolja ahovska partija, kojom se legitimno ponosi ne samo on i mi, Burovii, ve i svi Jugosloveni, Srbi, Crnogorci, Bosanci i Hercegovci. Evo je, pokuajte da je razvijete:
(641907) Burovi, I (2375) - Kramnik,V (2480) [B07]
URS-JUG U20 Leningrad, 1991
1.e4 d6 2.d4 Nf6 3.Nc3 c6 4.f4 Qa5 5.Bd2 e5 6.Nd5 Qd8 7.Nxf6+ Qxf6 8.dxe5 dxe5 9.Nf3 exf4 10.e5 Qg6
11.Bd3 Qxg2 12.Rg1 Qh3 13.Bxf4 Bg4 14.Rg3 Qh5 15.Be2 Nd7 16.e6 Bxe6 17.Ng5 Qxh2 18.Qxd7+ Bxd7
19.Re3+ Be7 20.Bxh2 Kf8 21.Ne4 Be6 22.Nd6 Rd8 23.Rd1 Rd7 24.Bc4 Bg4 25.Rdd3 b5 26.Bb3 Bh5 27.Nc8 Rxd3
28.Rxd3 Bg4 29.Nxa7 Bf5 30.Rf3 g6 31.Nxc6 Bh4+ 32.Kf1 Bf6 33.Be5 Bxe5 34.Nxe5 Ke7 35.Nxf7 Rf8 36.Re3+
Kf6 37.Nd6 1-0
Poto ga ubijedih da mi poalje bar svoje podatke, 18.02.2007. primio sam ovaj mesa od njega: Potovani
Kaplane, Primio sam poglavlje Burovii itluka, pa Vam se od srca zahvaljujem. Tek sad uviam da sam znao vrlo
malo o svom porijekluNaravno, ja Vas ne mogu korigovati, ali u pokuati provjeriti neke Vae navodeEvo upravo sam se uo sa mojim amidom Selimom i mojim ocem Sulejmanom, a oni tvrde da se Nezirov sin ne zove
Ramadan, nego Ramo (to je djed moga djeda rahmetli Hamde Burovia) i da se Omerov sin ne zove Ramiz, ve

376

Ramo. Takoer je sporno ratno stanje izmeu Burovia i Kurtagia (sigurno je da je kroz istoriju bilo napetih
trenutaka), kao i to da je Hajdar Buro oenio enu iz plemena Kurtagia. Jo jednom, hvala Vam na ukazanom povjerenjuSrdaan pozdrav, Ismet Burovi.
Hobi Ismeta su ah i pravne studije.
E-mail adresa: <burovic@bih.net.ba>.

NAUNIK FATIMA

FATIMA V (Zagreb 1972),- jedino dijete Fehima Burovia i Barice iz Hrvatske. Srednju kolu zavrila u Zagrebu i, poslije
majine smrti, otila u SAD: na universitetu of Detroit mercy zavrila biokemiju, a na Purdue universitetu doktorirala. Udala se za
Francuza Jean-Marie Le Corre, strunjak za atomsku energiju. Godine 2005. Preselila se u Uppsalu (vedska), gdje aktuelno ivi i
radi na Uppsala universitetu, Institut Ludwig Cancer. Djeca: Lejla (2001 i Luka (2004). E-mail: fatima.burovic@gmail.com
X

De :
Fatima Burovic (fatima.burovic@gmail.com)
Envoy : mercredi 7 mars 2012 09:46:03
:
kaplan burovic (kaplan_bu@hotmail.com)
Hvala na prelijepom e-mailu i pozivu za posjet. Ja bi vas zeljela posjetiti ili/ i pozvati da me posjetite u Svedskoj
gdje trenutno zivim. Sada Sam u strci Ali cu cam uskoro poslati I slike. Sto se tice genealogije moje porodice ima
nekoliko greski-ca:) Moj Tata je rodjen 1932, nije nikad isao u skolu. Ozenio se mojom mamom u Zagrebu, Barica
Bucar iz jastrebarskog, zumberak. Ja Sam se rodila 1972 i '94 otisla za USA. Na university of Detroit mercy zavrsila
biokemiju, zavrsila samo 2 godine doktorata na purdue university u istom smjeru. Razlog: udaja za Francuza JeanMarie Le Corre, leila 2001 I kasnije Luka 2004. 2005 preselila se u uppsalu, svedska. Radim doktorat na Uppsala

377

university, Ludwig cancer institute. Toliko zasada! Veliki Pozdrav pa se cujemo a I mozda vidimo. Ja imam
slobodno tjedan pocetkom Aprila pa mozda navratim do Geneve.
De :
Fatima Burovic (fatima.burovic@gmail.com)
Envoy : mercredi 7 mars 2012 13:56:58
:
kaplan burovic (kaplan_bu@hotmail.com)
Dobar Dan Kaplane,
Opet ja: Danas sam nakon mnogo godina provela dan googlajuci vas. Dosada Sam mislila da je samo moj zivot roller
coaster a sada vidim da i vas nije mazio. Preponosna sam na to ste proli i to ste postigli. Mene je uvijek zanimala
povijest i znanost i za istinu bi poginula tako da mi je jako drago da znam da nisam jedina. Volim ljude i volim ih
spajati a ne razdvajati, kao i vi. Voljela bi vas upoznati i popricati sa vama! Oprostite na grekama, stalno
komuniciram na engleskom. Zamolila bi vas da mi objasnite kako da dodjem do vae knjige. Moja adresa je :
Herrhagsvagen 233, Uppsala 75267, Sweden. Sve najbolje!
Sent from my iPhone

De :
Fatima Burovic (fatima.burovic@gmail.com)
Envoy : lundi 5 mars 2012 21:49:39
:
kaplan_bu@hotmail.com
Hi,
Ja se zovem Fatima a otac Feho od Murata Burovica sin iz Citluka.
Oduvijek me zanimalo tatino porijeklo jer sam se ja rodila u Zagrebu:
Najvise sto sam uspijela saznati da smo iz Boke Kotorske i da ima grb Burovica te da su bili srpski plemici u 15 st.
Koliko je tocno?
Sve najbolje!
Fatima Burovic

378

INSPEKTOR ALMIR

Ismet je prvi sin Islama I i Igbale. Roen u Skoplje 1977.godine, zavrio je Srednju policijsku kolu u XX-toj
klasi kadeta i odmah upisao Filozofski fakultet u Skoplju, otsek Sociologija, radei kao policajac Ministarstva
unutranjih poslova Makedonije.
Godine 2004. diplomirao se kao vanredan student, a 2006. unapreen u inspektora lokalne policijske stanice
Karpo. Godine 2009. ponovo je unapreen i preao sa slubom u Sektoru za unutranju kontrolu policije: ovaj
Sektor je pod direktnu upravu Ministra za unutranje poslove. Osnovni cilj ovog Sektora je borba protiv korupcije u
policijskim redovima, sankcionisanje policijskih slubenika koji kre zakonske postupke, prekomerno ili neosnovano
upotrebljavaju fiziku silu i slino.
Pretstavljao je slubeno makedonsku delegaciju u Budimpeti-Maarska povodom Evropske konferencije
Unutranjih kontrola.
Oenjen Ildom Sabahudina ukovia, rodom iz Roaja. Deca: Tarik i Tamer.
E-mail adresa: < aburovic@hotmail.com>

Ova bografija je napisana ovih dana. Znai, u objavljenoj verziji knjige ne nalazi se. Treba
je dopuniti. Pomozite!
Objavljena knjiga ima i REGISTAR, gdje su po azbunom redu registrirani svi Burovii,
sa njihovim kratkim biografijama i slikom. Objavljena knjiga je velikog formata, A 4, ima
379

458 strana, sitni slogom Br. 10, dok su joj fusnote Br. 8. Pripremam joj drugo izdanje. Ako
budem stigao do vas, tamo u Skoplje, doneu vam 4-5 primjeraka.
Molim Almu da, itajui ovu verziju, ispravi crvenim slovima sve to nae neispravno. Vi
ete je, Almire, sigurno pomoi svojim primjedbama.

DESETI DIO

BUROVII BOSNE
380

( AJNIE )
I. POSTOJBINA
- ajnie -

Prapostojbina Burovia Bosne je antiki grad Perast, koji se nalazi u Boki Kotoskoj, u Crnoj Gori. O Perastu
smo pisali u poglavlju BUROVII CRNE GORE ove istorije, pa zato neemo ponoviti ono to smo ve rekli. Ko
hoe moe to potraiti na odreeno mjesto.
Aktuelna postojbina Burovia Bosne je grad ajnie, u Istronoj Bosni (Gornje Podrimlje), jugo-istono od
Gorada (19 km) i Viegrada na sjeveru (oko 52 km). Od Pljevala na jugu udaljemo je 50 km. Prostire se na 816 metara nadmorske visine, u gorovitom kraju izvorskog tjesnaca rijeice Janjine (desna pritoka Drine), na uskom prostoru izmeu visokih brda ielja (1433 m) i ivi Brda (1326 m) desno i nedaljeko od same rijeke Drine, gdje je
tromea izmeu Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije. Posred arije, uzanim jarkom, tee bistri i hladni planinski potok, koji izvire iz Vrela, sa vrlo visokim vodopadom. Dok se okolni visovi kupaju na suncu, sam grad je gotovo uvijek u sjenci: samo ga nekoliko dana godinje greje sunce.
Ne zna se ni ko ga je osnovao, ni kada i kako. Etimologija mu je iz persiskog jezika, apelativ aj = "voda" i
pridev ni = "dobra". Znai, ajnie na naem jeziku znai "dobra voda". Jedan ovakav toponim, selo, ali ne na
persiskom, ve na naem jeziku, imamo kod Ulcinja.
ajnie se prvi put spominje 1477. kao trgovako mjesto. Stara pravoslavna crkva sagraena je tu 1492. godine. U toj crkvi uva se jedna rukopisna knjiga PROLOG, stara pet vjekova, koja sadri kratak opis ivota svetaca i,
na njenim koricama, postoji zapis u kome se prvi put spominje ajnika crkva Uspenija Presvete Vladiice Bogorodice 1492. godine.
Za vrijeme turske okupacije preko ajnia je prolazio "Stambolska dada", koja je povezivala gradove Bosne
i Crne Gore sa Carigradom. U XVII vijeku ajniki kovai bili su poznati po vjetini obrade metala, a u mjestu je
postojala i kovanica novca.
Turski putopisac Evlija elebija, koji je bio tu 1664. godine, kae za ajnie da tako udno mjesto, valovito
i brdovito, nije nigdje vidio. Okrueno velikim brdima, sa velikim drveem i sa stranim ponorima, dok su sa druge
strane vonjaci i bate. elebija ajnie naziva teferikim mjestom, jer u njega dolaze ljudi iz susjednih naselja na
vaar.

381

O ajnianima pie da svi govore srpskim jezikom, da su im ene estite i uljudne, a ljudi ljubazni i veoma
gostoljubivi, vrsti i revnosni u vrenju svojih dunosti, pa se svi bave svojim poslom i ive estito.
Na jednom zaravanku brijega, na samom poetku ajnia, sa sjeverne strane, nalaze se dvije pravoslavne crkve, posveene Uspeniju Presvete Bogorodice: manja, stara, porijeklom iz XV vijeka, iz doba Nemanjia, i velika,
nova, podignuta 1863. godine, sa ikonom Presvete Bogorodice ajnike. Ova druga, koja je u vizantijskom stilu i
dominira cijelom okolinom, smatra se za jednu od najljepih u Bosni i jako je poseena od poklonika svih vjera i nacionalnosti. Po tome, a po najuvenijem poklonikom mjestu Marija-cel u Austriji (tajerska), Austrijanci su ajnie
nazvali "Srpski Marija-cel".
U ajnie imamo i damiju "Sinan-paa", iz XVI vijeka, koju je sagradio bosanski vezir Gazi-Sinan-paa
Boljani, brat Husein-pae Boljania, zet veleslavnog Mehmet-pae Sokolov ia. Husein-paa je bio vezir u Egiptu i
Hercegovini. On je sagradio u Pljevljima damiju s najviim minaretom na Balkanu. Ova dva brata su iz sela
Boljanii, izmeu Pljevalja i ajnia. Sinan-paa je i sahranjen u toj njegovoj damiji, dok je Husein-paa, kao
graditelj, unet u LEKSIKON crnogorske kulture.
Sve do dolaska turskih okupatora, ajniani su bili samo hriani, veim dijelom pravoslavni i, sasvim malo,
katolici. Poslije turske okupacije, tu dolaze muslimani, koji - kao nosioci okupatorskih vlasti - milom i silom vre
islamiziranje mjesnog stanovnitva, pa se tako jedan dio hriana izkonvertira u muslimane, kao porodica pomenutih
Boljania, pa Sokolovii i drugi, ali svi uvajui svoj nacionalni identitet, staroslavni slovenski jezik i osjeanja da
su braa sa hrianima (pravoslavnim i katolikim ajnianima).
Tada je u ajnie poelo da jenjava pravoslavno stanovnitvo, ne samo zato to su preovladali konvertirani u
islam, ve i zato to su se pravoslavni stalno ubijali u oslobodilakim pobunama, proganjali, pa i selili u mirnija podruja. Sredinom XIX vijeka u ajnie imamo samo dvije pravoslavne porodice: Komadanovie i Burovie. Ovo su
prvi zajameni pravoslavni stanovnici ajnia novijih vremena, koji su ostali vjerni svom mjestu, pa niti su se islamizirali, niti se selili. Njihovim mnoenjem i novodoljim pravoslavnim porodicama, ovaj elemenat se obnovio, pa
su, pred osloboenje ajnia od vjekovnog ropstva, skoro bili brojano u ravnotei sa svojom muslimanskom braom.
Od svog postojanja ajnie je dijelilo sudbinu Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, ne samo zato to je
bilo na tromei, ve i zato to je stanovnitvo ovog grada bilo iste vjere i iste nacionalnosti, iste krvi sa onima iz
Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. ajniani su od pamtivijeka uzeli aktivno uee u sva zbivanja svoje
brae iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. Duboko saosjeaju sa njima u svakoj nesrei. A i raduju se svakom
njihovom uspjehu, svakoj pobjedi. I sreu i nesreu djelili su zajedno, snosili zajedno, jer su i dobro i zlo smatrali
zajedniko. Zato se i bore uz svoju brau Bosance, Srbe i Crnogorce, kako za osloboenje od tuih okupatora, tako i
od svojih, mjesnih drutveno-politikih zlotvora, a za boli i ljepi, sreniji ivot. Oni su i u prvim redovima borbe za
osloboenje, liju svoju krv i polau svoje ivote, cementirajui ovako svoju slobodu krvlju i kostima svojih najboljih
sinova. ajniani rodoljubivo uestvuju u ustancima protiv turskog i svih drugih okupatora svoje domovine, u Narodno-oslobodilakom i Otadbinskom ratu, pa i u sva pregnua za bratsvo i jedinstvo Junih Slovena, u sve snove i
tenje za bolju i sreniju budunost. Zato i nije za udjenje to se upravo tu, u ajnie, i formirala 1942. godine Druga proleterska narodno-oslobodilaka udarna brigada, kojoj je ajnie dalo svoje najbolje sinove i kerke. Bezbrojni
su ivoti i rtve, koje je ajnie poloilo na altar slobode svog naroda i svoje domovine. Oni se mogu ponositi da su
na tom altaru prin'jeli, ako ne vie od ostalih gradova, procentualno ni manje od njih. Patriotizam ajniana je osvjedoen njihovim palim borcima, koji su bili i bite gordost i ponos njihovog grada, pa i ire.
Do skora ajnie je imalo i svoju prilino razvijenu ekonomiju, ne samo stoarstvo i umarstvo (pelarstvo),
ve i zanate, industriju, trgovinu, ugostiteljstvo, turizam. Jo 1928. godine ovdje je izgraena prva hidrocentrala
(koju snabdijeva vodom izvor Vrela), zatim nekoliko strugara (od kojih jedna parna), koje su kasnije prerasle u preduzee "Stakorina" drvne industrije. Okolina ajnia je bogata umom, pa je eksploatacija i prerada drveta bila
najvanija privredna grana. U blizini ajnia otkrivena su leita gipsa, barita i eljezne rude, koje su potencijalne
mogunosti za budui razvoj industrije. U mjestu je do skora radila i fabrika trikotae.
Odavno poznato kao vazduna banja, smjeteno u botagoj crnogorinoj umi pod planinom ielj, nedirnutih
prirodnih ljepota, prijatnih etnji kroz mirisne ume, omoguavaju ovdje izvanredno prijatan odmor i rekreaciju. Na
12 km jugoistono od ajnia, uz rijeku Janjinu, serpentinama koje se vijugaju kroz borovu umu i stoljetnih etinara, u vrlo romantinom prevoju sedla Metaljka, pod planinom Kova (1533 m), austrijuski okupatori su nekada
podigli pograninu kasarnu, koja je poslije osloboenja pretvorena u Dravno oporavilite, moderno ureeno i
higijensko. Metaljka ima i lijep pogled na okolne planinske visove, vijence i padine, zatim na dubrave i doljine, panjake i etinarske ume, vrlo lijepi i pogodni za planinarske izlete. Tu su i desetine jakih bistrih izvora, dobre vode,
koja je - kako rekosmo - dala i ime ovom mjestu, a od kojih postaje rjeica Janjina, uvena po svojim pastrmkama.
ajnie je stvoreno za turizam i prijatno ljetovanje, za ribolov i lov, planinarstvo, pa i za skijanje. Tu su i dva vrlo
lijepa i moderna hotela: Hotel "Orijent" i hotel "ajnie".

382

ajniani su oduvijek bili prosvijetoljubivi. Crkva Uspjenija Presvijete Vladiice Bogorodice, koja je iz 1492.
godine, kako rekosmo, jedna je od najstarijih i najljepih u itavoj Bosni, dok je ajnika Krasnica najstarija ikona u
BiH. Ona je rad carigradskog slikara iz prve polovine XIV vijeka, okovana 1868. godine srebrom od sarajevskog
zlatara Rista Andria. Nekada je pripadala manastiru Banji (Priboj), a sada se uva u pravoslavnoj arkivi u ajnie i
tuje se kao udotvorna.
Godine 1820. ajniani su izgradili i prvu kolu. U novije doba oni su otvorili za svoju djecu ne samo obaveznu osmogodinju kolu, ve i gimnaziju, i mnoge druge srednje strune kole, a za studije ih alju u Sarajevo i
Beograd. Godine 1947. formirali su i kulturno-umjetniko drutvo, koje je dobilo ime po narodnom heroju "Velimir
Jaki". Ovo je drutvo gostovalo u oko 100 gradova irom Jugoslavije, pa i u inostranstvu: Italija, Turska, Maarska,
Francuska, Njemaka i Poljska. Za svoj bogati dugogodinji rad drutvo je, kao i njegovi pojedinci, dobilo mnoga
priznanja, od kojih posebno istiemo: ZLATNA MEDALJA Saveza amaterskih kulturno-umjetnikih drutava
Bosne i Hercegovine, PLAKETA GRADA AJNIE, PLAKETA MEUREPUBLIKE KULTURNO- PROSVJETNE ZAJEDNICE PLJEVLJA i niz drugih.
ajniani su se oduvijek bavili i svakojakin sportovima, posebno poslije DSR, kada formiraju svoj sportski
klub "Partizan" i, u pojedinim disiplinama, posebno u stonom tenisu, meu prvima su u republici, a pojedinci su konkurisali i za prvenstvo.
Odmah poslije PSR i ujedinjenja, ajnie se konsolidovalo kao optinsko sjedite i sresko mjesto Drinske
banovine. Tada je imalo oko 2000 stanovnika, pravoslavnih i muslimana gotovo u podjednakom broju. Poslije DSR,
kao poslijedica naglog razvoja ekonomije, industrije i turizma, stanovnitvo naglo raste: godine 1981. bilo ih je 2546
stanovnika, a pred sami Otadbinski rat ono se udvostruilo.
Otadbinski rat je skupo kotao svu Jugoslaviju, posebno ajnie. Ekonomija je naglo pala, a sa ekonomijom
i broj stanovnika. Jedan dio stanovnika su poubijeni, dok se jedan drugi dio iseljio. ajniane danas sreemo na sve
strane svijeta, gdje su stigli trbuhom za kruhom. Ipak, njegovi su se dosljedni sinovi upregli da obnove ekonomiju i
grad, da bi opet dostigao i pretekao svoj predratni prosperitet.

II. ISTORIJA BUROVIA BOSNE

383

OSNOVNA GENEALOGIJA BUROVIA BOSNE

GROF JOVAN I

GROF TOMISLAV

___________________________________
LUKA I

MILO-MEHMET I

DRUGI SIN

___________________________
JOVAN II

TRIFUN I

PETAR

LOVREN

_________________________________
NIKOLA I

ANELINA

MARGARITA I

_______________________________
ANTE I

GRGUR I

VICKO I

_____________________________________________
NIKOLA IV

GRGUR II

IVAN II

JELENA I

____________________________________________________________________
LUKA III

MATIJA I

LJUCIJA

TRIFUN III

TRIFUN IV

KRSTO I

VICKO II

___________________________
PRVI SIN
__________________________
RISTO II

VASILIJE I

DRUGI SIN

TREI SIN

______________

RADOVAN
STJEPAN
ANTON III
(B u r o v i i B o s n e)

___________
DANILO

MILAN I

Nema ni najmanje sumnje da su pravoslavni Burovii Bosne (ajnie) potomci katolikih Burovia Crme Go-

384

re. Prije svega o tome nam govori predanje, koje se sauvalo i prenosilo s kolena na koleno. Za razliku od Burovia
Srbije (itluk, Sjenica), kod kojih se sauvalo samo predanje da su iz Crne Gore, kod Buravia Bosne se sauvalo i
predanje da su iz Boke Kotorske, pa su neki od njih i otili tamo, kao Vitomir i Neboja II Burovi, koji su potraili
svoje roake i istraivali svoje porijeklo.
Tako je neosporno da i oni vode porijeklo od veleslavnog grofa Jovana Burovia. Kaemo od Grofa Jovana, a
ne od Grofa Tomislava (zvani Tomo), poto, kako se sada zna, potomci Grofa Tomislava su promjenili prezime u
Tomii, Tomovi i Tomislavljevi.
Poto je Grof Jovan imao tri sina: Luku, (drugome jo nismo otkrili ime) i Miloa, opet je nesumnjivo da ovi
Burovoi vode porijeklo od Grofa Luke Burovia, jer su sljedbenici drugog sina promjenili prezime u Lovreni, dok
se Milo sa svojim sinovima islamizirao.
Grof Luka je imao tri sina: Jovana II, Trifuna I i Petra.
Pitanje je sada od kojeg sina Grofa Luke vode porijeklo Bosanski Burovii. Od Petra sigurno ne vode porijeklo, poto je ovaj bio pop, pa i biskup, i - kako se zna, katoliki se popovi ne ene. Znai, oni vode porijeklo ili od
Grofa Jovana II, ili od Grofa Trifuna I.
Miljenja smo da vode porijeklo od Grofa Jovana II, iz ovog razloga: Grof Trifun I, koji se spominje u drugi
svezak ZELENE KNJIGE, zvane LIBRO DELLA MAGCA COMUNITA DI PERASTA, koja je iz 1604. godine
(MDCIIII), izgleda da je umro bez mukog nasljednika. U najmanju ruku do danas se jo nijedan nije identificirao.
Grof Jovan II imao je jednog sina i dvije kerke: Nikolu I, Anelinu i Margaritu. Ovako ovdje nema sumnje
da su Burovii Bosne potomci Nikole I.
Grof Nikola I imao je tri sina: Antona I, Grgura I i Vicka I.
Naglaavamo da ete ime Antona nai i kod Burovia ajnia.
Opet se postavlja pitanje od kojeg sina Grofa Nikole vode porijeklo ovi Burovii?
Miljenja smo da vode porijeklo od Grofa Vicka.
Zato iskljuujemo Antona i Grgura?
Grgur je imao samo jednog sina, Nukolu III, koji - ili je umro vrlo mlad, ili je ubijen u Kandijskom ratu i nije
ostavio nikoga iza sebe.
Anton je ostavio za sobom ura, Ivana I, Jovana III i Josipa.
ura je ostavio za sobom Boidara, koji je ivio u Toploj (kod Herceg Novog) kao kapetan linog broda, ali
se za njega ne zna da je ostavio za sobom nasljednika.
Potomci Grofa Ivana, guvernera Herceg Novog, dodali su svom prezimenu Burovi i prezime Zmajevi, koje
i dan-danas nose i dobro su poznati u Italiji.
Grof Jovan III ostavio je za sobom sina Ivana III, a ovaj Ernesta, Jovana IV i Sofiju. Ernest je umro u austijskom zatvoru. Za njim i njegov sin, ne ostavljajuci nasljednika. Jovana su Austrijanci streljali, a Sofija, sa djecom
svog bratra Jovana (Ivan IV i Frane) prebjegli su za Grku, i na ostrvu Krf im se gubi trag.
Josip se zapopio, pa je postao i biskup sa imenom Ante An. Kastelani.
Eto zato smo miljenja da je jedan od pradjedova Burovia Bosne Grof Vicko I. Naravno da nam ovo potkrepljuju i drugi podaci, koje iznosimo u produetku.
Grof Vicko I ostavio je za sobom: Nikolu III, Grgura II, Ivana II i Jelenu I.
Burovii Bosne su sigurno sljedbenici Grofa Nikole III. Iskljuujemo Grgura i Ivana, poto su oni umrli bez
nasljednika.
Grof Nikola III ostavio je za sobom ovu djecu: Matija I, Luka II, Ljucija, Trifun III i Trifun IV.
Trifuna III iskljuujemo, jer je umro sasvim mlad, prije roenja Trifuna IV. I Matiju sa Lukom iskljuujemo
iz ovog razloga: kapetan Perasta Grof Trifun IV, koji je u Malom vijeu pretstavljao kazadu (bratstvo) grofovske porodice Bratica, imao je jako prijateljstvo sa pukovnikom ruskog cara (misionar u Boki) grofom Marko Iveli, inae
Rinjanin, pa je bio i pristaa ruske politike. Ova nastrojenja on je sigurno prenio i na svoga sina Vicka II, jedinog
svog nasljednika, koji se u dokumenta Perasta godine 1794. spominje kao pretstavnik bratstva Bratica u Malom Vijeu (U dokumenta se spominje sa prezimenom Burovi-Bratica), sto znai da je tada bio istaknuta linost. Mogue
da je i on bio vojvoda, sudac, pa i kapetan Perasta, kao i otac njegov.
Ne znamo je li Grof Trifun doekao ulazak ruske flote u Boku, ali smo sigurni da njegov sin Grof Vicko, kao
ruski pristaa, nije doekao okupiranje Boke od Austrijanaca, jer je sigurno znao da ga od njih eka kurum ili zatvor, kao i njegove roake, koji su se austrijskoj okupaciji usprotivili. Iako su Austrijanci bili katolici, katoliki
Burovii Boke ostaju vjerni Mletakoj Republici i borie se za nju do posljednjeg, pa i 1848, na bojitu Venecije,
kad je tamo izbila antiaustrijska pobuna. Sljedstveno, kao to se vladika Petar I Petrovi povukao iz Budve na Cetinje, tako se izgleda i Grof Vicko, sa svojom porodicom, povukao iz Perasta isto tako na Cetinje, gdje se sigurno
konvertirao u pravoslavlje.
Posljije izvesnog vremena, mogue poslije njegove smrti (ako se nije ubio u kojem okraju Crnogoraca sa

385

Turcima), njegovi sinovi izgleda da su preli u Pljevlje.

Miljenja smo da je ostavio iza sebe tri sina, poto nam se njegovi unuci pojavljuju u ajnie, 50 km sjevernije od Pljevalja, a sa imenima Risto, Vasilije, Radovan, Stjepan, Anton(ije), Danilo i Milan. Mislimo da su od tri
brata, od tri sina Grofa Vicka Burovia, ija imena treba istraiti.
Biografije ovih sedam Burovia, kao i biografije njihovih dosljednih sljedbenika, ine istoriju Burovia
Bosne.
Ova sedam pravoslavna Burovia ajnia pamte se od svojih praunuka, a nali smo ih i na pravoslavnom
groblju ajnia, kao i u svetene knjige crkve Sv. Bogorodica ajnika, za to jo jednom srdano zahvaljujemo
bratskoj usluzi tamonjeg popa.
Dananji Burovii, koji pamte da su im pretci doli iz Crne Gore, iz Boke, rekoe mi da su oni, tu, u ajnie,
stigli prije 500 godina, to sigurno nije tano. Oni su tu stigli negdje oko 1850-te godine. Koju godinu prije, ili koju
godinu kasnije, to se indirekno potvruje i njihovim priznanjem da su Burovii, kad su stigli u ajnie, nali tu
samo jednu pravoslavnu porodicu, zvanu Komadanovi. Ovi su Komadanovii bili svetenici pomenute crkve i itave parohije. Meu prvima se spominje pop Lazar Komadanovi, koji je umro 1841. Njega je naslijedio sin Tanasije
- Tane Komadanovi, za ije je vrijeme sazidana Nova ajnika crkva. Burovii su sigurno dali znatan doprinos za
izgradnju te crkve, pa im je tako i odobreno da se tu nastane i da se na njenom groblju sahrane: Burovii imaju svoj
poseban plac za sahranjivanje. Poslije smrti popa Tanasija na dunost paroha doao je njegov sin Patrikije Komadanovi. Kau da je posljednji svjetenik iz ove porodice bio Gavrilo Komadanovi, koji je sluio u zaborakoj parohiji i umro 1935. Paroha Patrikija je naslijedio Jovan Jovanovi, koji je ajnie opsluivao 50 godina. Za ovim je
doao jedan Domanovi, pa dva Janjia, pa jedan Vidovi, pa jedan Savi. Ovima i novim pridoljicama kao Burovii stvoreno je oko crkve pravoslavno jezgro i novo selo ajnie, a zatim i grad. Znai, prvi zajameni pravoslavni
stanovnici ajnia, poslije Sokolovia (koji su prijeli na islam), jesu Komadanovii i Burovii, koji su uglavili meusobno prijateljstvo i prenosili ga s koljena na koljeno.
U svakoj porodici Burovia Bosne vidjeli smo na asnom mjestu zida primae, gostinske sobe, ikonu Svetoga
Save, njihove krsne slave. Sigurno je ovaj najvei svetac svih Srba postao za njih takav od kad su na Cetinje preli u
pravoslavlje. U to vrijeme Sv Petar Cetinjski je jo bio iv, ali ne i proglaen za sveca, pa su skoro svi stanovnici tih
krajeva slavili Sv. Savu.
Ovi Burovii, iako sinovi dobro poznatih bokokotorskih grofova, pripadnici najbogatije i najplemenitije porodice Perasta, Herceg Novog i itave Boke, visoko obrazovani, sa najveom bibliotekom koju je do tama imala u privatno vlasnitvo ijedna porodica obeju obala Jadrana, uvaeni i priznati, potovani, cenjeni i od Velikog upana Stevana Nemanje, i od dudeva i senata Mletake Republike, i od kraljeva i imperatora, u novoj srednjevjekovno i
krajnje zaostaloj sredini nepismenih ljudi, u sredini koja je sem toga bila i jedne druge vjere (tada su ajniani bili
preteno muslimani!), u jednoj sredini koja ih nije ni najmanje poznavala, ni najmanje razumjevala i cijenila, potovala, skoro sasvim pauperizirani i nemoni, nisu se libili da se u borbi za ivot prihvate kojeg bilo posla, stoarskog i
poljoprivrednog, teakog i kovakog, da bi za svoju djecu i sebe privredili koru svakodnevnog hljeba. Srueni i
osiromaeni materijalno, oni su se odrali moralno, pa su se opet brzo prihvatili i podigli, obnovili i stali u prvi red
graana svoje nove postojbine.
Od dana dolaska Burovii su se integrirali i slili sa ostalim stanovnicima ajnia, djelili sa njima i dobro i zlo,
uestvovali u pobunama za osloboenje od turskog ropstva, u pregnua za ujedinjenje, posebno u Narodno-oslobodilakom i Otadbinskom ratu, pa su se, svojom tradicionalnom hrabrou i odanou za narod i domovinu istakli
kao rijetko koja druga porodica ajnia. Sa orujem u ruci oni su lili svoju krv i poloili ivote svojih najboljih sinova na altar slobode i demokracije, pa i ivot nekoliko svojih kerki: jedanajest (11) palih boraca! Mogue da nijedna
druga porodica ajnia nije dala toliko palih boraca za oslobo enje, kao ovi Burovii. A poslije osloboenja, kao
retko koja druga porodica oni su se upregli i za izgradnju ajnia i domovine, za njen ekonomski i kulturnoprosvetni razvoj, uspon. Oni uestvuju i u dobrovoljakim radnim brigadama ajnia, irom republike i van njenih
granica, gdje se istiu ne samo kao obini radnici i udarnici, ve i kao organizatori i rukovodioci, komandanti radnih
brigada. Naroito se istiu na polju kulture i prosvjete, ne samo mukarci, koji kao sportisti konkuriu i za prvenstvo
republike, ve i njihove kerke, koje su posebno mnogo doprin'jele emancipaciji ena svog grada. Neki su od njih dekorisani, drugi su ponjeli posebna gradska, republika i savezna priznanja, odlikovanja, pohvale i nagrade. Poslije
uspostavljanja trine ekonomije, ovi se Burovii opet istiu svojim doprinosom za ekonomski razvoj ajnia,
naroito Vlajko Burovi.
Ali meu njima posebnih zasluga ne samo za ajnie, ve i za itavu domovinu, imaju:
Mihailo Simona Burovi - prvoborac Narodno-oslobodilakog rata, kadar Druge proleterske udarne brigade,
Streljan u Koncentracionom logoru u Jasenovcu zajedno sa roakom Jovanka Burovi. Nosilac je Spomenice.
Strahinja Antona Burovi - prvoborac Narodno-oslobodilakog rata i kadar Druge proleterske udarne brigade, nosilac Spomenice i drugih ordena za hrabrost i zasluge.

386

Jovanka, jedina kerka Antona Burovia, streljana u Jasenovcu pored svog roaka Mihaila Burovia.
Aleksandar I Simeona Burovi - prvoborac Narodno-oslobodilakog rata i kadar Druge proleterske udarne
brigade, pao u borbi protiv njemakih okupatora.
Krsto II Duana Burovi - prvoborav Narodno-oslobodilakog rata, streljan od italo-albanskih faistikih okupatora.
Vasilije II Duana Burovi - prvoborac Narodno-oslobodilakog rata, streljan od italo-albanskih faistikih
okupatora.
Milo Burovi, zvani Mijo prvoborac NOB kao partizan i komunista, streljan u koncentracionom logoru
Falstad (Norveka).
Velimir Despota Burovi - poginuo kao prvoborac Otadbinskog rata. Za pokazanu hrabrost odlikovan medaljom "Gavrilo Princip".
Mitar Despota Burovi - istaknut sportista (stoni tenis) i prvoborac Otadbinskog rata.
Aleksandar Bogoljuba Burovi - pao u Otadbinskom ratu, dva puta odlikovan ZLATNOM MEDALJOM
za hrabrost.
Ratko Veselina I Burovi - sa Oskar Daviom, Brankom opiem i drugima dao je znaajan doprinos u Jugoslovenskoj filmskoj industriji.
Mireta Burovi naunik, istoriar, autor znaajnog djela RUSIJA I BOSANSKO-HERCEGOVAKI USTANAK, objavljeno 1985.
Nikola VI Burovi - muziar, istaknuti pjeva, godine 2002, na Petom meunarodnom festivalu zabavne muzike "SUNFLONJER" u Zrenjaninu pretstavljao Srbiju.
Veselin III Despota Burovi - kao igra na stonom tenisu bio je u republikanskoj ligi i reprezentativac BiH.
Milorad Slavko I Burovi - istaknuta sportska, kulturna i drutveno-politika linost ajnia i Bosne.
Natalija Burovi.- novinarka, pala u borbi za odbranu Sarajeva 1992.
Neboja Milorada II Burovi - istaknuti tehniki radnik TV Beograda i autor mnogih TV djela.
Bogoljub Slavka I Burovi - kao igra stonog tenisa bio je u republikoj ligi i reprezentativac BiH. On je i otac palog borca u Otadbinskom ratu, koji je dva puta odlikovan ZLATNOM MEDALJOM za hrabrost
Vlajko Slavka I Burovi - istaknuti teniser, reprezentativac BiH.
Slavka Slavka I Burovi - reprezentativka BiH u stonom tenisu, posebno zasluna za emancipaciju ena.
Milan Burovi - uven futbolista Rusije, kao lan moskovske ekipe CSKA igrao za svijetsko prvenstvo 2004.
Na sajtu: POLITECHNIKA LUBELSKA: Autorartykulu: ernec M.V.; Jaremek P. Tytul artykulu: Uzaganena mode kikisnad' ocinki resursu burovich dolit ta efectivnosti burinja. Tytul czasopisma: Problemi Tribologid'. Rok Wydania: 2000. Kazyk: ukrainski. Nr. czasopisma: 2. Strony: s. 10-15. lanak objavljen na ukrajinskom
jeziku u asopisu PROBLEMI TRIBOLOGID Br. 2, godina 2000, str. 10-15. Pie o jednom Buroviu, koji je tamo stigao, a koji, izgleda, bavi se naunim radom. Jednog drugog Burovia nali smo na internetu kao igraa BSK
Crvena zvezda, pored njegovog imena pie da je Srbin.
I Burovii Bosne, kao i svi drugi Burovii, poeli su da se selje iz svoje postojbine ajnie, ko za Sarajevo i
ko za Beograd, za Vojvodinu i za Kosovo, a neki i preko granica eks Jugoslavije, u inozemstvo. Preko interneta smo
ih nali i u Rusiji (pa i na Sahalinu!), gdje su se istakli kao visoko obrazovani ljudi, naunici, i sportisti, pa i kao
veliki preduzimai: BUROVIC EAST SIBERIA HOLDINGS LIMITED - krupni akcioner u Rusiji, nali smo ga na
internetu. Ipak, koliko smo primjetili pri posjeti ajnia, konstatirali smo da oni dre veze sa svojom postojbinom i
onima to tu ive, ne zaboravljaju ih. Oni imaju ne samo njihove adrese, ve i broj njihovog telefona. Iz ajnia smo
u septembru 2006. po prvi put govorili preko telefona sa Nebojom u Beograd, s kojim smo uspostavili vezu krajem
2005. preko interneta. Iz ajnia smo govorili i sa onima u Njemakoj. Nadamo se da uspostavimo vezu i sa onima u
Rusiji. Ovo njihovo povezivaje i odravanje veza sluie samo njihovom dobru, uzajamnoj podrci i pomoi.

GENEALOGIJA BUROVIA BOSNE

387

- Loza Rista II/1 (Simeon)

PRVI SIN VICKA II
________________________________
R I S T O II

VASILIJE I

RADOVAN

_______________________________________________________
SIMEON

ORE I

GLIGOR I

ALEKSA I

NASTASIJA

________________________________________________________________________
NADA

MIHAILO

RATOMIR

MILA

DUANKA I

ALEKSANDAR I

ALEKSANDAR IV
_______________________
NIKOLA IX

TANJA

GENEALOGIJA BUROVIA BOSNE

- Loza Rista II/2 (ore I i Gligor I)
PRVI SIN VICKA II
________________________________
R I S T O II

VASILIJE I

RADOVAN

_______________________________________________________
SIMEON

ORE I

GLIGOR I

___________
VITOMIR

TIHOMIR

____________

VLAJKO

NASTASIJA

_____________________________________

_________________________
MILORAD III BOGOLJUB

ALEKSA I

VESELIN II

VLADIMIR I

SLAVKO I DESPOT

____________________________________
VESELIN III

_________

BLAGOJE VELIMIR I MITAR

________________________

ALEKSAN.III SLAVKO II NENAD ALEKSA II VELIBOR I VELIBOR II VLAD.III GLIGOR II

388

VELIMIR II

389

SLAVKO III

KOMUNISTA MIHAILO I

MIHAJLO (1913 1944) je prvi sin Simeona i Radojke. Roen u ajniu gde je primio osnovno obra-

390

-zovanje. Potom odlazi za Sarajevo, gdje je zavrio trgovaku akademiju. Iz Sarajeva prelazi u Beogradu, gdje
nastavlja studije na Ekonomskom fakultetu. Ovdje je primljen za lana Komunistike partije. Rat ga zatekao u
Beogradu, u dravnoj slubi. Neko vreme ostaje u Beogradu i, po nareenju Partije, uestvuje u ilegalnom radu.
Kada dobija informaciju da je njegovo delovanje otkriveno od okupatora, po nareenju Partije naputa Beograd i
prelazi u partizanski odred. Bio je borac 1 ete, 3-eg bataljona, XX brigade, 45 divizije Narodno oslobodilake
vojske.
Dana 5. decembra 1943. godine ubijen mu je od Nemaca mlai brat Aleksandar, u ajniu, i on borac
partizanskih odreda. Isti dan i mjesec, ali 1944. godine, u selu Beloii, kod Uica, Mihajlo je upao u etnikoj
zasedi, du jedne operacije ienja Srbije od ostataka faistikih trupa. Tog dana, zajedno sa njim, ubijeni su i neki
drugi partizani, koji su odmah sahranjeni na seoskom groblju. Kasnije su eshumirani i preneti u Uice. Ovom
prilikom pozvani su roditelji ubijenih da prisustvuju sveanoj sahrani. Pozvani su i Mihailovi roditelji iz ajnia.
Umjesto njih, otila je u Uice njegova sestra Mila. Onako uplakana ona se oprostila od brata. Tako, dan-danas, u
zajednikoj partizanskoj spomen grobnici na uikom groblju imate ime Mihaila Burovia.
Ali, ako pogledate i spomen plou ubijenih u Koncentracionom logoru u Jasenovcu, naiete i tamo ime
Mihaila Burovia1), pa i Jovanku Burovi, koja je registrirana kao njegova majka. ta se to zbilo?
U selu Beloii, kod Uica, Mihailo nije ubijen. etnici su ga uhvatili ivog i predali ga Nemcima. Ovi su ga
prebacili u Jasenovac, gdje je od vremena bila uhapena Jovanka, i ona uhvaena iva u ratnim operacijama NOV.
Kako se zna, zajedno sa stotinama i stotinama drugih, ubijeni su u tom stravinom logoru i ova dva Burovia.
Poslije osloboenja Mihailu i njegovom bratu Aleksandru dodjeljena je Spomenica palih boraca narodnooslobodilakog rata, potpisana lino od Josipa Broza Tita i Aleksandra Rankovia.
Ni Mihailo, niti Jovanka nisu ostavili za sobom poroda.
___________________
1) Sin njegove sestre Mile, Aleksandar, pie mi iz Beograda: na nekim spiskovima nastradalih u Jasenovcu nalazi se i Mihajlo
(Simeona) Burovi i to pod dve reference (roen u ajniu i u Goradu).

391

PARTIZAN ALEKSANDAR I
ALEKSANDAR (1918 1943) zvani Aco, trei je sin Simeona i Radojke. Rodjen u ajniu, gdje je primio

392

osnovno obrazhovanje. Srednju je kolu nastavio u Beogradu, pored svog brata Mihaila. I njega je zatekao rat u
Beogradu i u redove Komunistike Partije Jugoslavije, ali se po nareenju Partije odmah vraa u ajnie, gdje radi
na organizovanju ustanka. On je prva osoba, koji je sa partizanskom kapom i petokrakom proetao glavnom ulicom
ajnia. Ceo drugi svetski rat proveo je pod orujem u lokalnim organizovanim odredima oko ajnia, titei tako
svoje rodno mesto. Zarobljen od Nemaca odveden je u Koncentracioni logor, odakle mu uspeva da pobjegne i da se
vrati u sela ajnia, gdje nastavlja borbu. Poslije nekoliko dana, u blizini ajnia nailazi na nemaku zasedu, koja ga
tu ekala danima. Poto se nije predao, streljan je dum-dum metkom na licu mjesta, dana 5. decembra 1943. Na taj
kobni dan (5 decembar), godine 1944., streljae mu i brata Mihaila u Koncentracionom logoru u Jasenovcu, zajedno
sa roakom Jovanka. Sahranjen je na ajnikom groblju.
Poslije osloboenja stvorena je legenda, kao i mnoge druge legende, da je streljan zato to nije pristao da
zgazi partizansku kapu sa petokrakom, kad su mu to nemaki okupatori naredili.
Nosilac je partizanske spomenice. Neoenjen, nije ostavio iza sebe potomstvo.
Njegova sestra Mila, svom jedinom djetetu, sinu Aleksandar, dao je ime ovog brata, koga je navie voljela. A on,
poto je proitao prvo izdanje ove knjige, pie mi: Kao to ste u knjizi napomenuli Burovii su dugoveni (to bi se
po mojoj majci reklo), ako ne poginu na kojem ratitu (to se desilo sa svim mojim mukim precima, pa i sa oba
moja ujaka). Ja imam ne samo ime mog ujaka, koje mi je dala majka, ve i njegovo prezime, koje sam lino izabrao i
nasledio po majci. Ponosno ga nosim i eto loza e se produiti.

393

394

AKTIVISTA MILORAD III

Milorad, od milote zvani Mio, pa i Kljova, prvo je dijete Slavka I Burovia i Merjame Levi, koja je iz
poznate jevrejske poro-dice Sarajeva i cijeloga svijeta. Roen je pred
sami Svjetski rat, 1938, u Sarajevo, gdje mu je otac radio kao pekar.
Ima dva brata (Bogoljub i Vlajko) i tri sestara (Mirjana, Slavka i
Miljeva).
Poto je zavrio osnovno i srednje obrazovanje u ajnie, gdje
mu se otac porodino vratio 1943. godine, upisao se na Vioj upravnoj koli u Sarajevo, ali je nije dovrio. Ipak je poeo da radi i radio
je jedno vrijeme na tim poslovima.
Godine 1963-64 pohaao je Veernju politiku kolu u
ajnie, na kojoj se i diplomirao.
Vei dio ivota bavio se izuzetno kulturno-zabavnim djelatnostima i sportom, to je bio i njegov hobi, kao uopte i svih
Burovia ajnia, mukih i enskih. Kao pravi glumac igrao je u
"Kotani" B.Stankovia, pa i u mnogim drugim pozorinim
komadima. Da je imao boljeg reisera, sigurno bismo imali jednog
velikog umjetnika ne samo mi, Burovii, ve i grad ajnie, pa i
cijela Bosna, ako ne i Jugoslavija.
Milorad se bavio i foklorom (solista i kida), pa i
gimnastikom. Predavao je fiziku kulturu u osmogodinjim kolama ajnia. Kao atletiar na 100 i 200 metara bio je
omladinski reprezentativac BiH (1957-8). Kao rukometa bio je lan republike lige u timovima "Partizan" i
"Radniki" iz Gorada. Kao fudbaler bio je lan kluba "Stakorina" (ajnie, 1962-1986), istaknut igra i jedan od
osnivaa ove vrste sporta u ajnie. Jedno je vrijeme bio i kapiten ekipe "Stakorine", zatim i kondicioni trener i
trener golmana.
Bavio se i izviaima (naelnik odreda) i planinarstvom.
Vodio je i Savez za sport i rekreaciju invalida Skuptine optine ajnie: bio je sekretar udruenja.
esto je vodio ekipe na razna takmienja iz vie grana sporta. Posebno je vodio sport i fiziku kulturu i pripremao ekipe za MOSI igre (Meurepublike omladinske sportske igre). Bio je voa ekipe.
Bio je i sudija-porotnik okrunog suda BiH, u Sarajevo (1968), a 1981 izabran je za povremenog sudiju osnovnog suda udruenog rada u Sarajevu.
Od 1962-1964 bio je predsjednik Optinskog komiteta saveza socijalistike omladine ajnie, pa i delegat na
Kongresu Omladine Jugoslavije. Uestvovao je 1962. godine na izgradnji autoputa Svetozarevo - Ni i bio sekretar
brigade od 120 omladinaca iz Istone Bosne. Ovdje se istakao kao udarnik.
Na osnovu svih ovih aktivnosti dobio je vie zahvalnosti i pohvala, na nivou optine i republike.
Godine 1978, od Samoupravne interesne zajednice zdravstvenog osiguranja Sarajeva dodjeljena mu je ZAHVALNICA za uee u radu Skuptine i samoupravnom interesnom organizovanju zdravstvenog osiguranja u mandatnom periodu od 1974 do 1978.
Godine 1965. Savez organizacija za fiziku kulturu Sarajevo izraava mu pismeno ZAHVALNOST za uspenu saradnju u organizaciji jugoslovenskih sportskih igara. Godine 1969. Organizacioni odbor XVI MOSI u Foi
izraava mu pismeno ZAHVALNOST za uspjenu saradnju u organizaciji XVI meurepublikih sportskih igara.
Godine 1990. Savjet za narodnu odbranu Skuptine optine ajnie, povodom 22 decembra, Dana Jugoslovenske Narodne Armije, odaje mu PRIZNANJE za postignute uspjehe u radu na jaanju optenarodne odbrane.
Godine 1988, Savez za sport i rekreaciju invalida BiH dodjeljuje mu ZLATNU PLAKETU, u znak priznanja za izvanredne zasluge u razvoju fizike kulture invalida.
Ukazom br. 3, od 12. januara 1979. godine, Predsjednik SFRJ dodjeljuje mu MEDALJU RADA.
Kako se jasno vidi, u linosti ovog Burovia imamo istaknutog sportistu, vanrednog kulturno-prosvjetnog i
drutveno-politikog radnika, odanog sina naroda i domovine, koji se nikada nije ustezao i rezervisao, koji se nikada
nije potedio u slubi pozitivnog razvoja i napretka sredine u kojoj je ivio. On je bio i nastavlja da je upravo onakav
kakvim ih je elebija okarakterisao ajniane : "vrst i revnosan u vrenju svojih dunosti". Takvi su bili i njegovi
pretci, tamo - u legendarnom, epskom i herojskom Perastu.
Milorad je i jedan od najaktivnijih saradnika u pisanju poglavlja Burovii Bosne, knjige BUROVII PORODINA ISTORIJA. Njegovom fenomenalnom pamenju zahvaljujemo za mnoge podatke, koje nam je usmeno
dao, a uz pomo drage njegove supruge, koja mu je sluila u ovom plemenitom poslu kao lina sekretarica.

395

Oenio se Nevenkom Mihajla Srbljanovia, iz Pljevalja. Djeca: Sneana.

SRBIN VELIMIR
Velimir je trei sin Despota Burovia, iz ajnia, i Dragice Tadi, iz Tubrovca, selo kraj ajnia. Sem Velimira, Despot ima jo tri druga sina: Veselina, Blagoju i Mitra, i jednu kerku - Veselinku. Poto je zavrio krznarski
zanat u Panevu, gdje je radio kratko vrijeme, Despot se vratio u ajnie i radio kao bravar. Bio je izvrstan majstor
na brentama pilane.
Velimir se rodio 1954. godine u ajniu, gdje je primio osnovno i srednje obrazovanje. Bio je primjeran uenik u svemu, kako u uenju, tako i u vladanju.
Kao i svi drugi Burovii ajnia, i on se, pored svog svakodnevnog posla, bavio i sportom, stonim tenisom.
Iako ve zaao u godine, punio je etrdesete, nije se enio. Vie puta mu se ukazala prilika za to, ali se nije odluivao. Povuen u sebe, meditativne prirode, kao da je predosjeao svoju zlu sudbinu, pa moda i zato nije stvorio
porodicu.
Kad je poeo Otadbinski rat, on se meu prvima javio kao dobrovoljac i poao na branik Jugoslavije, a protiv onih, koji - zasljepljeni vjerskim predrasudama - uinie sve da je razdore.
I njegov mlai brat Mitar, im u da je Velimir poao u rat, javi se u dobrovoljce, pa i on objesi puku o rame
i poe gdje ga domovina zvala.
Poslije jednog ratnog okraja, pozvae Velimira u komandu korpusa, dadoe mu listu zaroblenika i naredie
mu da ih sprovede u koncentracioni logor. im baci pogled na listu, primjeti prezime Burovi. trecnu se iznenaen
i, ne vjerujui svojim oima, ponovo proita, jer pomisli da mu se nije priinilo.
Je li mogue?!- upita sebe ne vjerujui ni listi ni svojim oima.
Zatim se primae zarobljenim muslimanima i ree im:
-Ko je Burovi meu vama?
-Ja!- javi se jedan crnomanjasti mladi tridesetih godina, atletskog tijela i snanih miica.
Velimir ga pogleda sa nepovjerenjem, odmeri ga od glave do pete, i pomisli: Boe moj, pa on lii na Mitra,
ni da su blizanci!
Primae mu se, dade mu ruku i ree:
-I ja sam Burovi!
Zarobljeni Burovi ga pogleda indiferentno i sa nepovjerenjem. Velimir ga upita:
-to traite vi meu ovim muslimanima?!
-Pa i ja sam musliman!
-I vi musliman?!
-Da!
-Kako to?! Oklen ispade musliman, jadan ne bio?!
-Otuda, oklen ste i vi ispali pravoslavan!
-Pa Burovii i jesu pravoslavni!
-Ako se prebrojimo, moda emo vie ispasti muslimani!
-Ali vi ste, mogue, promjenili vjeru, poturili ste se!
-Ni ja niti moj otac nismo mijenjali vjeru, a pretci - ne poriem da su promijenili vjeru, ali se nisu poturili.
Promijena vjere ne znai promijena nacije.
-Pa da, da, vai su pretci promenili veru, napustili su pravoslavlje i postali muslimani.

396

- Mi smo u muslimanskoj vjeri stariji od vas u pravoslavnoj!- usprotivi mu se muslimanski Burovi.

-Kako vi stariji?!- pogleda ga sa uenjem Velimir.- Vi ste postali muslimani posle turske okupacije ovih
krajeva.
-Mi smo postali muslimani poslije turske okupacije, a vi ste postali pravoslavni poslije austrougarske okupacije Boke, negdje 1797. godine !
-Pa to smo pre toga bili, roae?! Da nismo i mi bili muslimani?!
-Niti smo mi bili oduvijek muslimani, pa niti vi pravoslavni! Na zajedniki praed bio je katolik, i to na daljeko uven i poten BokeljA ukunedon nam je bio paganin: nije se molio ni Isusu Hristu niti Muhamedu, ve
Perunu, za koga sada ni naa niti vaa vjera vie nee ni da uje, ni da zna.
Velimir se zamisli pa ree glasno:
-Razdrae nas vere, brao, razdrae nas vere
-Razdrali ih vuci!- dodade neko od okupljenih oko njih.
Jedan drugi dodade:
-Pucajmo u srednji vijek, a ne jedan u drugoga, jer smo braa iste krvi, istog jezika!
-U srednji vek! U srednji vijek!- prihvatie svi.
-B srednjem veke!- uskliknu i neko na ruskom jeziku, mogue koji dobrovoljac, ili od onih mirovnih snaga
UN.
-Contre le Moyen-ge!- uskliknu neko na francuskom jeziku.
-U srednji vek ! U srednji vek !- uskliknu i neko na njemakom.
Bilo je sasvim jasno da ovi nisu imali potrebu da im iz srednjeg vijeka, kakav Sabit-paa, ni sa jednom niti sa
dvije elenke, komanduje prekid vatre i neprijateljstva. Ali jedan vii oficir u uniformi mirovnih snaga, prie i uznemireno upita na engleskom jeziku amerikog akcenta:
-ta se dogaa ovdje?! ta se dogaa ovdje?!
Svi ga pogledae sa neskrivenom mrnjom. Kroz tu mrnju u njihovim oima vrcala je pretstava Natke Burovi - ubijena na frontu Sarajeva, Zaima Hasije Resulbegovi-Burovi - ubijen na frontu Trebinja, Envera Zinete
Burovi i Ejuba E. Burovi obojica ubijeni na frontu Sarajeva.
A 25. maja 1994, na frontu Gorada, Velimiru se ubija roak Aleksandar B. Burovi.
Svi su oni registrirani na listi palih boraca u Otadbinskom ratu, bez obzira na kojoj su se strani borili, jer svi
su se borili za narod i domovinu, a druga je stvar to su njihovu borbu, njihovu krv i njihove ivote, neprijatelji naroda i domovine nae upotrebili za svoje ciljeve, u svoje svrhe, u njihovoj poznatoj borbi protiv dijalektikog razvoja
drutva i svijeta.
Nekoliko dana poslije ubistva Aleksandra, konkretno 18.04.1994. godine, branei Gorade od napada svoje
muslimanske brae, pogibe i on, Velimir Despota Burovia.
Tako su Burovii-Resulbegovii dali Otabinskom ratu 7 (sedam) palih boraca, meu kojima i jednu enu,
koliko smo ih do sada konstatirali.
Velimir je sahranjen na porodinom placu gradskog groblja u ajnie.
Poslije smrti, 28.06.1995., za pokazanu hrabrost odlikovan je Zlatnom medaljom za hrabrost "Gavrilo
Princip", koju je nosio sve do svoje smrti (1998) njegov otac Despot.

397

398

JUGOSLOVEN ALEKSANDAR III

Aleksandar, od milote zvani Saa, prvi je sin Bogoljuba Burovia, iz ajnia, i Ane Radoslava Starovia, iz
Avtovca (Gacko). Roen je 30.04.1971. godine u ajniu, gdje je
zavrio Srednju ekonomsku kolu i bio odlian uenik, odan stranim
jezicima, posebno ruskom, kojim je vladao skoro kao sa svojim
maternjim jezikom.
Njegov otac, sa Viom komercijalnom kolom, radio je u Komunalno preduzee ajnia kao knjigovoa, za- tim u preduzee
"Stakorina", kao referent protiv-poarne zatite i zatite na radu. Bavio se sportom i bio reprezentativac BiH u stonom tenisu. Duh bratstva i jedinstva, posebno jugoslovenstva, koji je naslijedio od svojih
roditelja, nastojao je da prenese i na svoje sinove: sem Aleksandra
ima i sina Slavka II.
Vaspitan u jugoslovenskom duhu ne samo od roditelja, ve i
od kole i zajednice, drutva, Aleksandar naputa studije i od prvog
dana uzima aktivno uee u Otadbinskom ratu za odbranu zajednike domovine Jugoslavije, za to su radili, lili znoj i krv svoju, ne
samo svi jugoslovenski narodi od pamtivijeka, ve su se tome odali
duom i tijelom i njegovi pretci, i njegovi najblii, roaci, partizani
Strahinja A. Burovi, Aleksandar S. Burovi, dva brata Krsto i Vasilije Burovi, Rustem D. Burovi, Hajro R. Burovi, zatim novinarka Natka Burovi, Velimir D. Burovi, kao i mnogi drugi
Burovii, pravoslavni, katolici i muslimani.
On se junaki borio na svim frontovima, gdje ga zvala domovina Jugoslavija. Svojim junatvom, tradicionalna odlika svih Burovia, on se posebno istie, pa ga lino Predsjednik Republike odlikuje 28.06.1993. Zlatnom
medaljom za hrabrost "Gavrilo Princip".
Istovremeno, poto je odlino vladao ruskim jezikom, komanda ga povlai sa fronta i dodjeljuje Hubjerima u
Goradu, kao prevodioca sa pretstavnicima UN, Srbima muslimanske i pravoslavne vjere.
Prevodei im prilikom dogovora, 25.04.1994. godine, pogoen je snajperom u rame. Odmah su ga prebacili u
Viegrad, gdje mu je pruena prva pomo. Zatim je prebaen u Uice, pa helikopterom za Beograd, na VMA, gdje
je, isti dan, oko 22-23 asa, preminuo.
Poslije smrti, dana 30.05.1996. godine, Predsjednik Republike ga po drugi put odlikuje Zlatnom medaljom za
hrabrost "Gavrilo Princip", koje danas nosi njegov zasluni otac.
O njegovom ubistvu govorio je TANJUG i pisala je tampa. Evo izvjetaj TANJUG-a od 26. aprila 1994.,
koji je objavljen u listu BORBA, pod naslovom "Srpski borac ubijen naoigled vojnika UN":
"Zvornik, Bratunac, ajnie.
Na mnogim pravcima su nastavljena ofanzivna i provokativna borbena dejstva muslimanskih jedinica na Republiku Srpsku, saznaje danas dopisnik Tanjuga u krugovima Vojske Republike Srpske.
Muslimanske snage iz Gorada ne samo da ne potuju prekid vatre, ve naoigled predstavnika snaga Ujedinjenih nacija neprekidno dejstvuju snajperima i protivavijonskim orujima, saopteno je danas u komandi Hercegovakog korpusa.
Jue posle podne, nadomak sela Kazigii, oko tri kilometra od centra Gorada, na desnoj obali Drine, od
snajperskog hica sa muslimanske strane poginuo je borac Hercegovakog korpusa Saa Burovi iz ajnia. On je
pogoen dok je pored oklopnog vozila snaga Ujedinjenih nacija razgovarao sa vojnicima ukrajinskog bataljona.
Ukrajinski vojnici su mu odmah pruili pomo i svojim vozilom ga prebacili do Viegrada, pokuavajui da
mu spase ivot. Nekoliko asova kasnije, Burovi je izdahnuo."
Sahranjen je na porodinom placu Gradskog groblja u ajnie, o emu je pisao list POLITIKA, objavljujui
mu sliku i izvjetaj vjeno oaloene majke, oca, brata, strieva, ujaka, roaka i ostale rodbine, pa i domovine, koja
ga sigurno na vjek i vjekova nee zaboraviti, jer se krvlju i kostima ovih sinova gradila kroz vjekove i gradi dandanas zgrada ove domovine.
Preminuo je neoenjen i nije ostavio nikoga od poroda.

399

REALIZATOR TV EMISIJA NEBOJA

Neboja je jedino dijete Milorada II Burovia, iz aj-nia, i Ilinke Gojkovi, iz Borova. Njegov je otac bio
stru-njak koarske industrije: radio je u kombinatu "Bata",
u Bo-rovo, gdje je i ivio porodino sve do 1941, kada se
preselio u Beograd, gdje mu se 1952. godine raa Neboja.
U Beogradu Neboja pohaa i zavrava osnovnu Osmogodinju kolu. Zatim i srednju Elektrotehnilu.
Poto ga od ranih godina privukla elektronika i muzika, od 1973. godine zaposlio se i radio je u stanici "Studio
B", tada najsluanijoj u Beogradu. Tu je proveo 23 godina,
posebno angaovan za kultne emisije. On je realizator i poznatih emisija "Diskomer", "Parada Albuma", "Od doruka
do ruka", "Bluz Sat" i drugih. Ovom posljednjom uao je u
poznatu "Ginisovu Knjigu Rekorda".
Radio je i sa doajenom djejeg stvaralatva, a bio je i
saradnik poznatog Duka Radovia, s kojim ima i lino prijateljstvo. On mu je omoguio da ima i svoju autorsku emisiju pod nazivom "BURKETON", koja se emitovala na studiju B.
A kada je "Studio B" osnovao svoj TV program, za
njega je to bio novi izazov, pa je tu radio sve do 1994. godine. Od tada, pa sve do 2000. godine radio je i u jednoj novoj TV stanici (BK Televizija), koja je svojim pro- gramom i
imidom bila, moe se rei, evropska televizija.
U periodu od 1994. godine poeo je da se bavi i umjetnikim radom (sinhronizacija crtanih filmova), pozajmljujui svoj glas brojnim crtanim likovima: Patak Daa,
Tasmanijski avo, Sima Strahota, i mnogim drugima. Te
sin-hronizacije su raene za kompanije Warner Bros, Paramount i dr. Tim poslom se i dan danas bavi u svom
privatnom studiju.
Neboja je prvi od Burovia Bosne koji se zainteresirao za svoje pretke, pa je preduzeo i porodino putovanje
u Boku da posjeti svoju prapostojbinu Perast, grobove svojih pradjedova i muzeje, gdje je snimio i fotokopira sve to
je naao o Buroviima i sve mi to poslao preko interneta 2006. Ovako je i on doprinio ne samo u pisanju poglavlja
Burovii Bosne, ve i poglavlja Burovii Crne Gore ove knjige, koju vi ve imate u ruke.
Oenio se 1977. godine Mirjanom Nei, kerka Vlastimira Neia, iz Kurumlije, koja je diplomirani ekonomista i radi u Komercijalnoj banci u Beogradu. Tu je zaposlena kao vrhunski strunjak za utvrivanje kreditnih
sposobnosti najveih firmi i preduzea. Sa Mirjanom ima dvoje djece: sina Vladimira III i kerku Jelenu II.
Adresa: burke@ptt.yu.

GENEALOGIJA BUROVIA BOSNE

Loza Stjepana i Antona III
DRUGI SIN VICKA II

STJEPAN

ANTON III

400

MILORAD I

STOJKO II

SIN MILORADA I

NIKOLA VII

401

STRAHINJA

JOVANKA

JEDANAESTI DIO
BUROVII ITALIJE
1. POSTOJBINA
- Venecija, Pijaenca i Casarsa della Delicia
Burovii su poeli da se nastanjuju jo od vremena u
Italiji, prije svega u Veneciji, koja je bila centar Mletake Republike. Budui pretstavnici mletakih vlasti u Perastu, Herceg
Novom, Brau i Budvi, oni su esto ili u Veneciji ne samo slubeno, poslovno, po dravnoj dunosti, ve i privatnim poslom,
pa i turistiki. Posebno su ili radi kolovanja. Preko Venecije
su prolazili svi njihovi puteve za Italiju i Zapadnu Evropu. Njihovi su brodovi prevozili iz Boke u Veneciju i obratno i robu i
ljude, dok su njihova djeca po universitetima Italije primala
svoja znanja i diplomirala se.
Zbog ovih estih kontakata i veza sa Venecijom, oni su
poeli tamo da kupuju i kue za sebe, pa i prostrana imanja,
posebno poslije Morejskih ratova, kad su se silno obogatili. Tako Burovii su jednom nogom praktino ivjeli u Boki, a drugom u Veneciji. Ovo zakljuujemo polazei od injenice da su
ovi Burovii 1793. godine poklonili jednoj parohiji Venecije
vizantijsku ikonu Madona nera iz XV vijeka.
Kada je Austro-ugarska 1797. godine okupirala Boku i
likvidirala Mletaku Republiku, Burovii su im se suprotstavili
na svim frontovima, kako u Boki i Budvi, tako i u Dalmaciji i
Italiji. Burovie sreemo i u Revoluciji od 1848. godine za osloboenje Vemecije, pa i u redovima Garibaldinaca.Na internePalata Burovica u Casarsa della Delicia
tu, sajt ARCHIVO DI STATO DI VENEZIA: archivi.benicu
lturali.it, spominju se Buiovich (iz Perasta) i Burovich (iz Castelnovog Herceg Novi), koji su se borili na strani Italijana protiv austro-ugarskog okupatora.
Austrijanski okupatori su ih proganjali svukuda, pa su nad njima vrili i fiziki genocid: hapsili su ih i streljali
gdje god su mogli. Tada su iz Boke pobjegli skoro svi Burovii. Neki su poli za Italiju, drugi za Grku, a trei na
osloboenoj teritoriji Crne Gore, na Cetinje. Danas, aktuelno, u Boki, ni u Perastu, niti u Herceg Novom, nema ni
jednog jedinog Burovia.
Za vrijeme austro-ugarske okupacije Italije, traei spasa, Burovii su se rasprtili po Italiji, gdje su mogli.
Veina su se izgleda smjestili u Pijaenci. Poslije osloboenja Italije i Balkana, oni su se vratili u Veneciji, ali ne i u
Boki.
Burovii su izgleda imali prostrana imanja u okolini Venecije, u Casarsa della Delicia.
Po izdanju moje knjige RESULBEGOVII PORODINA ISTORIJA, nastavljajui rad na istraivanju i
skupljanju dokumenata i materijala za Resulbegovie, neoekivano mi dopadoe u ruke dokumenta i materiali o

402

Buroviima. Ovo me potstae da i o njima vrim istraivanja. Za ovo me mnogo pomogao kompjuter-internet. Tako
sam preko interneta (www.pasolinicasarsa.org/news.htm) saznao da postoji Palazzo Burovich de Zmajevich Piazza Cavour - CASARSA della DELIZIA. Oni imaju ovaj sat: www.procasarsa.org, CASARSA, Palazzo Burovich.
Na jednom drugom sajtu: TESTO ITINERARIO 4 pie: Di fronte a noi, dall altra parte della strada, si
estendono i Prati Burovich, zona verde attrezzata sia per pedoni che per ciclisti.
Mislimo da je to u gradu Cordovado. Tako pie u djelu G.Pauletto, S.Supino: IN BICICLETTA TRA VENETO E FRIULI, Edicielo Editore.
Prelistavajui knjige i arhivska dokumenta nali smo u LIBRO AUREO DEI TITOLARI jednog BUROVICH-a, pored ijeg prezimena se, u zagradi, stavlja ime mesta Castelnnovo, to znai Herceg Novi. Nali smo to u
ARCHIVO STATO DI VENEZIA:<www.archivi.beniculturali.it>.
Na Universit degli Studi di Padova - Facult Economia postoji parking Burovich sa 600 mesta, a u Sesto al
Reghena postoji Giardino Burovich.
U HERALDICA - ARTE EN PIEDRA YMARMOL spominje se jedan Burovich - Zmajevich, sajt: HERALDICA: www.art-marlbe.com.
Na sajtu EURALDIC: www.euraldic.com nali smo:
Burovich-Smajevich Parti: au 1, d'or, trois fleurs-de-lis d'argent,
rangs entre deux filets en fasces d'argent, une barre de gueules,
brochant sur le tout et ch. d'une lance de tournoi d'argent, au chef d'or,
ch. d'une aigle de sable, becque et membre de gueules; au 2, coup
d'azur sur gueules, deux lions affronts d'argent, brochant sur le
coup et tenant chacun une corne d'abondance d'or, de telle manire
que chaque lion tient le pied de la corne d'abondance de l'autre lion et
que les deux cornes sont passes en sautoir. Casque couronn.
Burovits D'azur, une bande de gueules, runie une demifasce du mme, mouv. du flanc dextre de l'cu, en chef un lion d'or et
en pointe une tte de femme de carnation, chevele d'or.
Na sajtu Knigreich Dalmatien, u listi Dalmatinaca ima jednog
Burovich-Smajevich, pored imena kojeg pie Nobile und Conte ,
kao i jednog Zmajevia, za koga pie: Zmajevich (s. Burovich) .
Tako smo preko interneta nali i imena nekih Burovia Italije,
pa smo uinili sve da stupimo u kontakt sa njima. Pisali smo im, ali
nismo dobili nikakav odgovor od njih. Traili smo ih i preko Crvenog
Krsta Italije, ali nismo naili na potrebno razumjevanje. Tada smo krenuli kolima. Bili smo u Pijaenci, ali nam niko ne prui pomo da ih
naemo, ni policija. Bili smo i u Napoli, pa i u Padovi i Veneciji, pa i u
Casarsa della Delicia, gdje naosmo pomenutu Palatu Burovi (Piazza Cavour), ali ne i kojeg ivog Burovia. Palatu
Burovia su tada preureivali, kako mi rekoe, da bi tu smjestili kancelarije centralnih mjesnih vlasti.
Policija nam ovdje dade imena dveju starica Burovi od preko 100 godina, pa i njihove adrese, kao da su ive.
Jedna nam graanka ree da poznaje jednu udovicu Burovi sa dvoje djece, ali nemae vremena da nas odvede do
nje.
Preko interneta otkrili smo mnoga imena ovih Burovia Italije. Imate ih u Azbunom registru, sa dosadanjim
podacima o njima.
Veina njih nosi prezime Brovi-Zmajevi, to znai da su potomci guvernatora Herceg Novog, pukovnika
Stanislava Burovia, od njegovih sinova. Ali ih ima i bez dodatka Zmajevi, to znai da su i od drugih sinova grofa
Ivana Burovia, pa i od njegove brae, rodbine.
Burovii Italije su imali najbolje uslove da se koluju i razviju, pa i da se istaknu, proslave. Meu njima neki
su se i istakli, ne samo u Italiji, ve i van njenih granica, pa i preko okeana. U citiranoj listi LISTA DE APELLIDOS
CON ESCUDO HERALDICO E HISTORIA, nali smo dva Burovia, jedan sa prezimenom BUROVICH i drugi sa
BUROVITS, to nam potvruje da su ovi Burovii priznati kao plemii i tamo, preko okeana, u Americi. A u
izdanju THE FREE DICTIONARY BY FARLEX, preko interneta, saznajemo da se govori i o nekom akademiku
Buroviu. Mnogi su od njih zavrili vie studije na Universitetu Bolonje i Padove, pa su branili i naune teze, to
znai da su doktorirali.
Ovi su Burovii do kasno uvali i sablju Petra Velikog, cara Rusije. Na sajtu WIKIPEDIA: www. wikipedia.

403

org pie: Del 1793 e invece la donazione alla parrocchia dell icona della Madonna nera da parte dei conti
Burovich. Licona bizantina risale al XV secolo mentre le corone sono state aggiunte in tempi recenti.
Na sajtu: FINDING AID B3 TO: spominje se jedan Burovich (3) na listi FINDING AID-B3.TO GENERAL
INDEX ZU DEN SIEBMACHERSCHEN WAPPENBCHERN 1605-1957 (GISW). Jedan Burovi, iz Hrvatske,
obreo se u Argentini, mogue i u ile. Vidite sajt APELLIDOS CROATAS. O njemu mogue je da zna to Joza
Vrliak: joza@studiacroatica.com, kome smo se obratili mesaom preko interneta, ali nam se nije odazvao.
Na sajtu HERALDIKA Arte en piedra y marmol: www.art-marble.com spominje se jedan Burovich- Zmajevich.
Postoji i jedna knjiga, autor Antonio CICUTO: soggetti NOZZE BUROVICH MORO, objavljena 1861.
Na internetu (BCU@comune.udine.it) pie: Contiene componimente poetico, Titolo LADDIO DELLA SPOSA
ALLA MADRE, stampa 1861 (Portogruaro), -14 p. 25 cm N.inv. 12222, Biblioteca Civita Udine.
Koliko znamo do sada, meu ovim Buroviima istakli su se:
Ivan VIII Burovi, poznat kao pjesnik.
Jozefina I. Burovi poznata kao pjesnikinja.
F. Burovi (Mogue Francisco) prouo se u San Francisku (Kalifornija) kao naunik, kolega slavnog
amerikog naunika M.A. Vaksmana.
R. Burovich, prouo se u Argentini kao naunik, suautor sa mnogim drugim lekarima u djelu CONTRIBUCION AL ESTUDIO DEL PARASITISMO GASTROINTESTINAL EN GUANACOS Y LLAMAS. Argentina.
Caceta Veterinaria XL - XLIV (374) 958-960.
Jovan V Batista Burovich-Zmajevi, grof, na Universitetu u Bolonji 1887. godine brani svoju nau nu tezu
iz oblasti medicine.
Petar Burovich-Zmajevich 1939. godine na Universitetu u Padovi brani tezu u vezi vitamina B1.
Klaudija Burovi slikarka iz Pijaence.

404

PJESNIK IVAN VIII

Ivan je sin grofa-admirala Vicenza II Burovia-Zmajevica, roen u Herceg Novi oko 1795, mogue i u Bjeloj,
pa i u palati Burovia, koju su ovi naslijedili od Zmajevia. Ovo zakljuujemo po tome to je uz svoje prezime nosio
i ono de Zmajevi . Nema sumnje da je potomak veleslavnog grofa i guvernera Ivana Ant. Burovia. Poto nosi i
njegovo ime, mogue je i njegov praunuk. Znai da mu je grof i guverner Herceg Novog Stanislav bio djed, a
kontesa Zmajevi - tetka, oeva sestra.
Kada su Austrijanci okupirali Boku 1797. godine, grof Ivan VIII je bio dijete, sasvim nedoraslo. U mutnim i
nesigurnim godinama rata njegova se majka otseljila za Italiju (Veneciju), gdje su imali svoju kuu i imanja. Tamo
se i kolovao i, po svemu, postigao jako lijepo obrazovanje. Poto je saznao to ine u njegovoj domovini okupatori,
koji su podvrgli fizikom genocidu Burovie, mogue da se nikada nije ni vratio vie tamo, u svoju Boku i Crnu
Goru.
Ipak, rodoljubivi duh svojih slavom ovjenanih predaka nije ga napustio ni u njegovoj novoj domovini. Pa ni

405

njihov vojni zov. Italijani ga proizvode u in kapetana, a on odaziva se njihovom pozivu za Revoluciju 1848. godine, koja je smjerala da oslobodi Veneciju od austro-ugarskog ropstva.
Kako se zna, poetkom XIX vijeka, Mletaka Republika je ukinuta i okupirana od Austro-Ugarske. Ne spominjui njegovo ime, ali nazivajui nam ga kapetan Burovi , albanski knjievnik Vaso Paa, koji je isto tako
uzeo uee u toj Revoluciji, bilei ga u svom ratnom dnevniku1). U borbama za osloboenje Venecije je i poginuo.
Grof Ivan VIII nije ni prvi, niti posljednji Burovi, koji lije svoju krv, pa daje i svoj ivot za Italiju, koja je ovim Buroviima sada postala prva domovina.
Ovaj je Burovi poznat i po tome to se bavio knjievnou, poezijom. Pisao je na italijanskom jeziku. Po
ovome zakljuujemo da je bio visoko obrazovan. Pavle Butorac nam kae da se bavio pisanjem prigodica, koje
odavaju dobru pjesniku dikciju.2)
Treba da istraimo njegovo pjesniko stvaranje, pa sve to je vrijedno da prevedemo na na jezik.
Poto je imao kerku Jozefinu, dokumentirana, koja se isto tako bavila knjievnou, sigurno je bio oenjen.
Po Buroviima Italije, koji i dan-danas nose dvojno prezime Burovi-Zmajevi, zakljuujemo da je pjesnik Ivan, sem
kerke Jozefine, ostavio za sobom i kojeg sina, koji ga naslijedio i nastavio lozu Burovia Italije.

____________________
1)VASA, Pashko: VEPRA, (Dnevnik iz zatvora), Tirana 1983.
2)BUTORAC, Pavle: KULTURNA ISTORIJA, cit. djelo, str. 396.

PJESNIKINJA JOZEFINA
Jozefina je kerka grofa i pjesnika Ivana VIII Burovia
- de Zmajevi. Sigurno je roena u Italiji, mogue u Pijaenci, gdje ive dan-danas Burovii. Uzimajui u obzir godinu roenja njenog oca (1795) i godinu objavljivanja njene zbirke pjesama, rekli bismo da je roena oko 1820-te godine.
injenica da se bavila pjesnikim stvaranjem navodi nas na pretpostavku da je zavrila vie studije, pogotovo jer joj je i otac bio visoko obrazovan, mogue i
majka. A poto joj se otac bavio i poetskim stvaranjem,

406

onda nema sumnje da je pjesniku ilu naslijedila od njega. U Burovia je poznato pjesniko nastrojenje od ranije.
Sjetite se pjesnika Nikole IV Burovia, pa nje-govog sina Luke III, koji je savremenik grofa Ivana I Burovia,
pradjede Jozefine.
Godine 1849, znai svega godinu dana po smrti svog oca, kontesa Jozefina objavila je u Dubrovniku, kod
Maretecchinija, svoju prvu zbirku pjesama na itali-janskom jeziku, a pod naslovom ALCUNE POESIE ED UNA
PROSA. Pavao Butorac kae za njene pjesme da su prazne idejom, dobre jezikom i oblikom 1). Kako vidimo iz
naslova, ona se bavila i prozom. Treba da se istrai njeno stvaranje i sve vrijedno da se prevede i objavi i na na
jezik.
Polazei od njenog oslovljavanja Jozefina M. ko. Burovic de Zmajevic Fiorini, rekli bismo da se udala, ali
ne znamo za koga, ko je taj Fiorini, ije je prezime pridodala svome. Isto tako ne znamo ni koga je ostavila za
sobom. injenica to se nije odrekla prezimena svog oca, to pri udaji obino ine sve ene, dokazuje nam da je ona
bila gorda na svoje plemiko porijeklo i na prezime Burovi, ta vie i na pridodati dio Zmajevi.

___________________
1)BUTORAC, Pavao: KULTURA ISTORIJA, cit. djelo, str. 396.

407

ZELENE KNJIGE, zvane LIBRO DELLA MAGCA COMUNITA DI PERASTA, koja je iz 1604. godine
(MDCIIII)
AZBUNI REGISTAR BUROVIA,
RESULBEGOVIA I SVIH NJIHOVIH POTOMAKA
- Burovii nemaju oznaku za prezime; Defterdarevii imaju DE; Dizdarevii - DI; Kapetanovii - KA; Lovrenii - LO;
Osmanpaii - OS; Resulbegovii - RE; Rizvanagii - RI; Sulejmanagii - SU; Tomiii-Tomislavljevii - TO. -

A.
ABAZ (1950),- prvi sin Nevzata II i Kimete. Roen u
itluku, oko 1950. Godine 1963. iselio se sa roditeljima za
Tursku i sada ivi u grad Brusa.

Ne zna se koga je ostavio za sobom.

ABDURAHMAN III RE (XIX-XX),- prvi sin majora
Mehmed-bega XIV i Melee. Roen u Ulcinju. Zavrio je
vjerske kole i bio prvi klerikalac, hafiz, iz porodice ulcinjskih Resulbegovia. Kod Resulbegovia Trebinja imamo
jo u XVII vijeku i hadiju, dok kod ulcinjskih, do Abdurahman-bega III, nismo imali ni hodu. Poslije njega odali
su se tom pozivu Suad (sin Hajrudina) i Safet (sin Deljadina). Oenio se Habibom, kerka Nuha Biljali, iz Ulcinja,koja mu je rodila djecu: Vasfija II, Mustafa V i Hamida.
Poslije njene smrti dali su mu za enu Ljafu, sestru prve
ene, koja mu je rodila kerke: Fatima, Esma i Rabija.

ABIDA I RE (XX),- esta kerka Abdurahman-bega I i

Najlije. Roena u Trebinju. Udala se u uvenu porodicu
engia, oklen je njen otac imao svoju prvu enu - erifu.
Ne zna se koga je ostavila iza sebe.
ABIDA II (1940- ?),- prva kerka Habiba I, od druge ene.
Roena u itluku oko 1940, gdje je primila osnovno obrazovanje. Udata za jednog Nievia, u Jasenovik (N.Pazar).
Djeca: Hanefija (m) i Hamdo.
ABIDA III DE (XX),- prva kerka Nefize Resulbegovi i
Ibrahim-bega V Defterdarevia (Resulbegovi). Roena u
Trebinju. Ne znamo za koga se udala. Ima sina Duana II.
Po imenu njenog sina zakljuujemo da je prva ker Resulbegovia-Defterdarevia, koja se, sigurno iz ljubavi, udala
za jednog hrianskog Jugoslovena, sigurno Bosanac, ne
pitajui za vjersku podvojenost.

ABDURAHMAN IV RE (1936-1991),- trei sin Mustafabega VI i Rabije, Roen u Ulcinju. Zavrio je vie studije u
Sarajevu. Radio je u poljoprivrednom preduzeu Ulcinja i
pomalo se bavio istorijom, pa je napisao i jednu istoriju
Resulbegovia Ulcinja, koja je ostala u rukopisu. Nije se
enio i nije ostavio za sobom poroda.
AIF (1914- ?),- drugi sin Tahira II, od prve ene - Abide.
Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se
Fatom Bega Hamzia, iz Breze (Sjenica). Djeca: 5 sina i
dvije kerke. Iselili su se za Tursku (Istanbul) 1950.

ABDULAH RE (1925-1995),- zvani Avdo, roen u Trebinju, negdje oko 1925. godine. Zavrio Pravni fakultet,
mogue da je jedno vrijeme bio i advokat. U 70 i 80-tim
godinama bio je predsjednik suda u Trebinje i ostavio u narodu jako dobar glas. Oenio se Mersijom Kovai iz Stoca.
Sa njom ima troje djece: dva sina i kerku. Ima i dva brata,
koji sada - mogue - ive u Kotoru. Umro u Trebinje prije
posljednjeg rata, negdje 1995. Ove mi je podatke dao za
njega u enevi, 26.06.2004, Duan Vukovi, iz Trebinja,
koji mi se izrazi za njega sa jednim posebnim potovanjem.

ADEM I RE (XIX),- drugi sin sandakbega Ibragim-pae

II Resulbegovia. Roen u Trebinju. Nastavio je vojni poziv svojih predaka i bio paa, pa i glasovit trebinjski kapetan i muselim. Iza sebe je ostavio sinove: Jusuf V, Mehmet
VIII i Sulejman IV. Vidi na str....
ADEM II (1939),- drugi sin Begana i Hafke. Roen u
itluku, gdje je primio osnovno brazovanje i bavio se poljoprivredom. Oenio se Huljkom krelj, iz Borotice, kod
Sjenice. Djeca: Ejub III, Senad, Mirsad II i Samir, plus 4
kerke, od kojih se pamti samo Zumreta I. Iz ekonomskih
razloga iseljio se u Lozane (Makedonija). Svi mu se sinovi
bave muzikom, svirai na razne instrumente.

ABDURAHMAN I RE (1840-1912),- trei sin hadi Hakibega I Resulbegovia. Rodio se u Trebinju, gdje je bio i
kadija i mutevelija vakufa Osman-pae Resulbegovia. Za
vrijeme austro-ugarske okupacije bio je gradonaelnik
Trebinja. enio se dva puta. Prva mu se ena zvala erifa,
kerka Nevesinjca Ahmet-bega Baagia i Nafize engi,
unuka uvenog Smail-age engia. Sa njom ima djecu:
Hasan V, Behija I i Vasfija III. Druga mu se ena zvala
Nailja, iz porodice atovia. Sa njom ima: Hakija II, Ismail
II, Asim, Habiba II, Demila II, Nefiza, Halima, Atija i
Abida I. Vidi na str....

ADEM III (1979),- prvi sin Vehida Burovi i Ramize.

Roen u itluku oko 1979. Drugih podataka nemamo.
ADILA RE (XIX),- jedina kerka Seit-bega Resulbegovia
i kerke hadi Hafiz-bega Rizvanbegovia (brat slavnog
vezira Ali-pae). Roena u Trebinju. Ne znamo za koga se
udala i koga je ostavila iza sebe.

ABDURAHMAN II RE (XX),- jedini sin Mehmeta X.

Roen u Trebinju. Nastavio vojnu profesiju svojih predaka.

408

kom iz Duniia. Poto mu nije rodila djecu, oenio se po

drugi put, zatim i po trei put, ali sa nijednom od njih nije
imao djece. Poto se osvetio za svog brata, bio je 13 godina
u zatvor u Poarevcu. Po izlasku iz zatvora oenio se po
etvrti put, sa udovom svog brata Raida II. Sa njom je ivio u Sjenici. Ima djece.

ADIS (1970),- prvi sin Hadije II i Zurife. Roen u Sarajevu, gdje je primio srednje obrazovanje i gdje aktuelno ivi,
u optini Hadii. Radi kao voza kombia. Nali smo ga na
sajtu OSLOBODJENJE ONLINE. Oenjen Fatimom Jusufa
Turkovia, iz Dolia - Sjenica. Djeca: Mehmet XXIII.
ADLIJA RE (1989),- druga kerka Gana i Pae. Roena u
Ulcinju, gdje nastavlja kolovanje.

AIDA RE (1981),- prva kerka Seada i Amre Jugo. Roena

u Sarajevu ili Mostaru, mogue oko 1981. Nali smo je na
internetu,sajt:OVELSE: www.jechsoft.no/oiopen05/.Pie da
je trenerka Torsdag i Mandag, u inostranstvo,sigurno u Norvekoj, grad Ferstung. Godine 2006. sreli smo je i na sajtu
NY SIDE O:www.ltk.no, zajedno sa Selmom Resulbegovi.

ADMIR I (1980),- drugi sin Jusufa XI i Zinete. Roen u

Sjenici, gdje je primio srednje obrazovanje.
ADMIR II (1980),- drugi sin Hadije II Burovia i Zurife.
Roen u Sarajevu (oko 1980), gdje je zavrio srednju Elektroenergetsku kolu. Radi u preduzee SINALKO, koje proizvodi sokove. Oenio se Nezretom Osmanli, iz Rastenovia - Sjenica.

AJKUNA I RE (1873-1875),- jedina kerka Mustafe IV.

Roena u Trebinju. Streljana od turskih okupatora zato to
se njen otac ujedinio sa hrianskom braom u borbi za
nacionalno osloboenje Hercegovine.
AJKUNA II (1932),- zvana Ajka, trea kerka Tahira I, sa
drugom enom - Fanom. Roena u itluku, gdje je primila
osnovno obrazovanje. Udata za Murata aba Redovia.
Djeca: 3 sina i 2-4 curice.

ADNAN RE (19....),- prvi sin pravnika Jusri-a i ultere.

Roen u Ulcinju.
ADRIJANA RE (1976),- prva kerka Ekrema i Igbale. Roena u Ulcinju, gdje je zavrila osnovno i srednje obrazovanje. Studirala je u Nikiu na Filozofski fakultet engleski
i njemaki jezik. Radila u Podgorici pri jednoj svjetskoj
organizaciji. Sada je izvrni direktor NVO Centar za mlade
Proaktive u Podgorici.

AJSELA (1981),- jedina kerka Hidajeta i Kime. Roena u

itluku. Zavrila Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje ivi i
radi u hitnoj pimoi. Neudata.
AJA (1930),- druga kerka Nazifa I i Zade. Roena u itluku oko 1930. godine, gdje je primila osnovno obrazovanje. Udata za Avda Redovia. Bez djece.

AFRIM RE (1969),- trei sin pomorca Raifa I i Sultane.

Roen u Ulcinju. Zavrio srednju kolu. ivi i radi kao
pomorac u Ulcinju, na brodu Teuta. Sporedno mu je
zanimanje privredni ribolov. Oenio se Edinom, kerka
Murta Karauzovia, iz Bara. Djeca: Mersiha II.

AKSA RE (2007),- druga kerka Dana II Resulbegovia i

Zulihaje Vukovi. Roena u Ulcinju 2007.

AGAN RE (XIX),- jedini sin Jusuf-bega V Resulbegovia.

Roen u Trebinju. Oenio se Beganom, kerkom Sulejmanbega III Resulbegovia, iz Trebinja: Djeca: Habiba I i Iljaz
II.

ALAIDA RE (2004),- prva kerka Dana II i Zulihaje.

Roena u Ulcinju 2004.
ALAN (1980),- jedini sin Dafera III Burovia. Roen u
itluku negdje oko 1980. godine.

AGIM RE (1965),- drugi sin Isaje II i Ilfete. Roen u

Ulcinju. Zavrio Komercialni fakultet u Pei. ivi u NjuJorku (Manhatan). Radi kao ef sale u restoranu. Oenio se
Ljuanom, kerka Avdula Lazore, iz Ulcinja. Djeca: Albiona, Bukurija, Ilfeta.

ALBIONA RE (1989),- prva kerka Agima i Ljuane.

Roena u Nju Jorku, gdje ivi sa roditeljima i nastavlja
kolovanje.
ALDIN I (1978),- prvi sin Iljaza III i Ifete. Roen u Poterlir (Francuska), gdje je primio srednje obrazovanje. ivi i
radi u Miloze (Fr). Oenjen sa Arapkinjom Rizdel, iz Maroka. Djeca: Sanela II.Na sajtu UN ITED:Error! Hyperlink
reference not valid. nali smo jednog Aldina, za koga
mislimo da je isti.

AHMET I RE (1795-1832),- sin Salih-pae IV. Roen u

Trebinju negdje oko 1795. Zavrio vie vojne kole. Godine
1829. bio je dizdar Trebinja, zatim i kapetan, pa je postigao
i titulu pae. Uz kapetana Husein Gradaevia - Zmaja od
Bosne - bio je jedna od glavnih linosti bosansko- hercegovakog ustanka protiv sultanovih reformi. Djeca: Ismail I,
Mehmed IX i Mekija. Vidi na str....

ALDIN II RE (XXI),- drugi sin Alije IV Resulbegovia i

Emine. Roen u Ulcinju.

AHMET II RE (XIX),- drugi sin veleslavnog Hasan-pae

IV. Roen u Trebinju. Borio se uz oca u Hercegovakom
ustanku. Za vojne zasluge sultan ga proizveo u in bimbae.
Djeca: Raid I, Halid i Duda.

ALDINA (XX-XXI),- nali smo je na internetu LIST ZRENJANIN: zrenjanin.org. Pie da je iz Sjenice i da je dobila
nagradu za obrazovni profil "tekstilni tehniar i konfekcijski
tehniar".

AHMET III (1915-1988),- drugi sin Hadije Burovia. Roen u itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje i bavio
se poljoprivredom, zatim i umarstvom. Oenio se djevoj-

ALEKSA I (1885- ?),- etvrti sin Rista II i Stjepanije. Rodio se, ivio i umro u ajnie, gdje je radio sa braom u

409

Posljije nekoliko godina rada u dravnim firmama otvorio

je 1990 sopstvenu firmu BBA ELEKTRON doo. Doprinio
drugom izdanju ove knjige svojim znaajnim ispravkama i
dopunama. Oenjen sa Ljiljanom ???, djeca: Nikola IX i
Tanja I. E mail: burovic@open.telekom.rs.

kovako-bravarskoj radionici svog oca i sahranjen na pravoslavnom groblju, plac Burovia, Presvete Bogorodice
ajnike. Neoenjen, nije ostavio nikoga iza sebe.
ALEKSA II (1999),- drugi sin Vlajka i Spomenke. Roen
u ajnie, gdje ivi i pohaa osnovnu kolu.

ALEKSANDAR V (2000),- zvani Alesio, sin Duana III

Burovia i Anile. Roen u Bari (Italija). ivi sa roditeljima u Padovi i koluje se na italijanskom jeziku. Odlian
je uenik i najvea nada svog djede da
e ga dostojno naslijediti i sjediniti se
sa ostalim Buroviima Italije, kao
njihov dosledan roak.

ALEKSANDAR I (1918-1943),- zvani Aco, trei sin Si-

meona i Radojke. Roen u ajniu. Sa starijim bratom

Mihailom bio je prvoborac partizanskih jedinica ajnia.
Zarobljen od Nemaca uspjeva da pobjegne iz logora, ali ga
poslije nekoliko dana otkriju i iz zasjede ubiju. Sahranjen je
na ajnikom groblju. Nosilac je Partizanske spomenice.
Neoenjen nije ostavio iza sebe poroda.
Njegova sestra Mila, svom sinu jedincu dala je njegovo
ime, dok se ovaj i prozvao Burovi, da bi tako nastavio ovu
granu Burovia, poto je i Mihailo ubijen, a drugi brat,
Ratomir, umro nedorastao. Vidi na str

ALEKSANDRA (1995),- kerka Velibora II i Sonje. Roena u ajnie. ivi u Novom Sadu, gdje pohaa osnovnu
kolu, pored svojih roditelja.
ALEMA (1900- ?),- trea kerka Ramadana I i Muhovike.
Roena u itluku oko 1900. Udata u oblinje selo. Ima djece, ali se ne pamte imena.
ALEN I (1978),- prvi sin Dafera II i Muhre. Roen u Sje-

ALEKSANDAR II (XX),- nali smo ga na internetu sa

prezimenom Burovi. Zivi u Moldaviji i vlasnik je firme
SANDROM IMPEX.
nici, gdje je primio osnovno i srednje
obrazovanje. Diplomirao se na Universitetu u Sarajevu
2005. Fakultet krimina- listikih nauka. ivi i radi u Sjenici,
bavi se i scenskom umjetnoscu. Oenjen januara 2007.

ALEKSANDAR III (1971-1995),- zani Saa, prvi sin Bogoljuba i Ane. Roen u ajnie, gdje
je zavrio srednju ekonomsku kolu.
Od prvog dana uzeo uee u Otadbinskom ratu. Godine 1995 dva puta je
odlikovan ZLATNOM MEDALJOM
ZA HRABROST "Gavrilo Princip".
Poslije nekoliko dana ranjen je smrtno
na bojitu Gorada. Umro u bolnici
Beograda, gdje je hitno prebaen za
leenje. Neoenjen, nije ostavio nikoga iza sebe. Vidi na
str...

ALEN II (1994),- trei sin abana II i Ismete. Roen u

itluku.
ALIJA I RE (1882-1974),- jedini sin Jusuf-bega VI i Ljutfije. Roen u Ulcinju. Bio je predsjednik Optine Ulcinj.
Oenio se Sabrijom, kerkom Beira Kaplanbegovia, iz
Ulcinja. Djeca: Husein III, Zada, Nailj i Ljutfija. Vidi na
str...

ALEKSANDAR IV (1958),- zvani Saa, sin Mile Burovi

i .

ALIJA II DE (XX),- za ovog Defterdarevia saznali smo iz

biografije Safure, kerke Sulejman-bega III Resulbegovia i
Begane. Alija se oenio Muhibom, kerkom Safure Resulbegovi i Hrostom-bega Baagia, iz Nevesinja. Djeca: Zekija, Bakir, Subhija i Zijah.
ALIJA III (1954),- nali smo ga na sajtu BONJACI:
www.genocities.com. Sigurno je iz itluka, ima brata Hafiza Burovia.

Rodio se u Beogradu, gdje

aktuelno i ivi. Majka mu dala ime svog brata, streljan kao
partizan od Njemaca, a on se dobrovoljo odluio da nosi i
majino djevojako prezime Burovi. Poto su Simeonu
Buroviu, njegovom djedi po majci, poginuli oba sina, a
trei umro nedorastao, to je Aleksandar sa svojim sinom
faktini nastavio ovu granu Burovia. Zavrio je elektrotehniki fakultet u Beogradu i sada je diplomirani ininjer.

ALIJA IV RE (1966),- jedini sin Nailja i Minire. Roen u

Ulcinju. Zavrio je srednju graansku kolu i radi u trgovini. Oenio se Eminom, kerkom efki Dolaria, iz Ulcinja.
Djeca: Eneida, Husein i Aldin.
ALIJA V KA (XX),- ne znamo iji je sin. Nali smo ga u

410

izdanju - KAPETANOVI, Ali-beg: Bosansko porijeklo

begova Kapetanovia, Po dokazima g. Ali-bega Kapetanovia iz Vitine: Bosanica i narodna predaja. JUGOSLOVENSKI LIST, 3 jula 1930.

AMILA I RE (XX),- jedina kerka advokata Namika i

Azre. Roena u Mostaru. Nali smo je i na internetu: www.
bamekroken.no/midt. Izgleda da ivi u inostranstvo zajedno
sa roditeljima. Sigurno u Norvekoj. Mogue je da se bavi
muzikom i da je violinistkinja.

ALISA (XX),- zvana Lili. Mogue da ivi u Francuskoj. Email: alisa.burovic@utbm.fr (nali smo je na sajtu MAG
octobre 2005: mairie-belfort.com). Pokuali smo preko
interneta da stupimo u kontakt sa njom, ali besuspjeno.

AMILA II (1990),- jedina kerka dr Mahmuta Burovica i

Hanade. Roena u Novom Pazaru.
Primjerna je uenica srednje Zubotehnike kole u Zenici. Hobi: crtanje,
slikarstvo.

ALMA I (1980),- prva kerka Hadije II i Zurife. Roena u

Sarajevu (oko 1980), gdje je primila osnovno obrazovanje.
Udala se za Enesa Tajia, iz Radaginje - Sjenica. Djeca:
Hatida (2003) i Abdulah (2005).
ALMASA I RE (1930),- roena u Trebinju. Zavrila visoke studije i do 1956 ivjela i radila u Trebinje. Ima brata
oenjenog. Sreo sam ih 1956. na plai Ulcinja.

AMINA RE (1975),- prva kerka kapetana Hajrudina i

Remze.Roena u Sarajevu. ivjela sa
roditeljima u Ulcinju, gdje je zavrila
osnovno obrazovanje. Udala se u Pljevlje za Enesa Alievia, gdje aktuelno
ivi. Djeca: Armin (2000).

ALMASA II DE (1938),- druga kerka Aziza Defterdarevia. Roena u Sarajevu, gdje je zavrila visoke studije.
ALMEDINA I (1982),- druga kerka Hadije II Burovi i
Zurife. Roena u Sarajevu oko 1982.
ALMEDINA II (2003),- kerka Fikreta Burovia i Esme.
Roena u Sarajevu.

AMIR I (1933),- drugi sin Azema Burovia, od druge ene

- Hamide. Roen u itluku. Srednje obrazovanje stekao u
N.Pazar, gdje je radio jedno vrijeme u graevinarstvu. Oenio se Hatidom Ademovi, iz Draevia, kod Donje Poljane, pa se iseljio u Skoplje (Makedonija), gdje se bavi trgovinom. Djeca: Mirsad I, Nedat II i 2 kerke.

ALMIR I (Skoplje 1977),- prvi sin Islama I i Igbale.

Zavrio Srednju policijsku kolu u XX klasi kadeta i odmah

AMIR II RE (1947),- jedini sin efketa i Vilme. Roen u

Zagrebu (ili u Modriu - Bosna). Zavrio Stomatoloki fakultet u Zagrebu. Tu i ivi. Od prve ene, Dalmatinke, ima
sina Vedran I. Sa drugom enom ima kerke: Anja i Inja.
upisao Filozofski fakultet u Skoplju, otsjek Sociologija,
radei kao policajac Ministarstva unutranjih poslova
Makedonije. Godine 2004. diplomirao se kao vanredan
student, a 2006. unapreen u inspektora lokalne policijske
stanice Karpo. Godine 2009. ponovo je unapreen i preao
sa slubom u Sektoru za unutranju kontrolu policije.
Pretstavljao je slubeno makedonsku delegaciju u
Budimpeti-Maarska povodom Evropske konferencije
Unutranjih kontrola. Oenjen Ildom Sabahudina ukovia,
rodom iz Roaja. Djeca: Tarik i Tamer. E-mail:
aburovic@hotmail.com

AMIR III RE (1958),- prvi sin pomorca Raifa I i Sultane.

Roen u Ulcinju. Zavrio srednju ugostiteljsku kolu. Radi
kao konobar u Ulcinju. Oenio se Sebijom, ker Haki Kraje, iz Ulcinja. Djeca: Mejrema (1993), Raif II (1994), Ardian (2000) i Artan (2000). Dvoje poslednjih su blizanci.
Ovo je prvi sluaj da se u porodici ulcinjskih Resulbegovia
rode blizanci.
AMIR IV RE (1966),- prvi sin Ibrahima VI Resulbegovia
i Melihe. Roen u Ulcinju.

ALMIR I (1980),- prvi sin Jusufa XI i Zinete. Roen u

Sjenici, gdje je primio srednje obrazovanje.

AMKO (1980),- drugi sin Dafera II Burovi i Muhre.

Roen u itluku.

ALMIR II (1983),- trei sin Vehida i Ramize. Roen u

itluku oko 1983.

AMRA (1989),- jedina kerka Ejuba II (poginulog u Otadbinskom ratu 1993, branei Sarajevo) i Esme. Roena u Sarajevu, gdje ivi sa majkom i pohaa srednju Medicinsku
kolu, smjer farmaceutika.

ALOJZIJE (XVIII-XIX),- Burovi Herceg-Novog, koji je

1802. godine imenovan od austro-ugarskih vlasti na dunost
gradonaelnika Herceg Novog, smjenjujui na toj poloaj
svog roaka Grofa Ivana VI. Mogue je sin Grgura III
Burovia.

ANA I (XVII),- jedna od tri kerki Trifuna II Burovia. Roena u Perastu sredinom XVII vijeka. Udata za Matiju Andrijinog Balovia iz Perasta, kome je rodila sedam (7) sino-

411

va, meu kojima i Julija Balovia (24.III.1672 - 10.IX.

1727), poznat kao pisac - pjesnik: meu tri najvea pjesnika
svoga vremena, on je drugi, poslije Marka Martinovia.
Trei je opat Antun Zambeli.

ina, emena, urmentinova, rana, ovsena, sierana, prosena. Prihod od mlina sastojao se u tome to se branom ili
uljem plaalo za izvreno mljevenje, odnosno davao se
ujam ili uur. U pojedinim mlinovima 1754. godine 52 domainstva dobila su 1208 konata ulja, od ega je mlinarima
za ujam ostalo 10%. (PEJOVI, Marija Crni: Isezava jo
jedno zanimanje - maslinarstvo, BOKA 4, Herceg Novi,
1972, str. 185.). S.Nakievi pie: Ko je imao u stara vremena u Boki vodenicu ili mlin braneni, za toga su govorili
da ima brod i, da je zapitao (zatraio) u najboljoj kui djevojku, dali bi mu je, jer toliku je korist od mlina imao.
(NAKIEVI Sava: Boka, antropogeografska studija,
SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK XX, Beograd, 1913,
str. 213.). Kao katoliki svetenik Don Ante se nije enio.

ANA II (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo je 2006

na internetu: www.vladimirdjordjevic.edu.yu. Uenica je III
razreda nize Muzike kole, mogue u Beogradu
ANDRIJA TO (? -1641),- brat Nikole II (vidi) i, mogue,
Marka Tomova, svi nazvani Tomiici po Tomu (Tomislavu) Buroviu. Roen u Perastu. Poginuo 1641. u krvavoj
svai sa Grcima i turskim eminom (carinarom) na skeli risanske Gabele.
ANESA (1992),- jedino dijete Mithata Burovia i Adalete.
Roena u vedskoj. Aktuelno ivi sa roditeljima u Sarajevu, gdje se koluje.

ANTON III (1865-1920),- zvani Antonije, ne znamo kako

su mu se zvali roditelji, ali pretpostavljamo da je unuk Grofa Vicka II Burovia, iz Perasta, od njegovog drugog sina.
Rodio se, ivio i umro u ajnie, sahranjen na groblju pravoslavne crkve Sv. Bogorodica ajnika, na placu Burovia. Imao je starijeg brata Stjepana. Oenio se djevojkom iz
ajnia, mogue i iz porodice Komadanovia. Djeca:
Stojan, Strahinja i Jovanka, koja je ubijena u
koncentracionom logoru u Jasenovcu 1944, kao prvoborka
iz Narodno-oslobodilakog rata.

ANGELA (XX),- nali smo je na internetu sa prezimenom

Burovi i ovom adresom: Jakobstr. 50, 00402 NRNBERG, Tel. (0911) 237 33 86.
ANELINA (? -1624),- prva kerka grofa Jovana II. Roena u Perastu oko 1580. godine. Udata u porodici Zmajevi. Izgleda da je ostala udovica mlada i bez djece. Nije se
preudala. Godine 1606, kada se u Perastu gradila nova
crkva, ona se u prilog crkve odrekla svog zemljita, to je
uinila i njena mlaa sestra Margarita sa svojim dijelom
(PB: KULTURNA, str. 153). Poginula je branei svoju ast
i borei se protiv pirata Berberije, koji su u noi, izmeu 23
i 24. lipnja 1624, iznenada upali u Perast sa 16 galija, opljakali ga, opustoili i poubili sve to im se nije predalo i
to nije uspjelo da pobjegne. O njoj se opirno govori u romanu GROFICA MARGARITA knjievnika Kaplan Burovia.

ANTON IV (1993),- sin akademika Kaplana BuroviaResulbegovia i Etleve. Roen u enevi, gdje je poeo i nastavlja svoje obrazovanje na francuskom jeziku, koji mu
je prvi jezik. Vlada prilino i srpskohrvatskim, pa i albanskim, a intenzivno
ui njemaki, engleski i italijanski. Odlian je uenik: prvi u svom razredu po
znanju, bistrini i ocjenama, ali i prvi u
koli po nestalucima. Jo kao malia
od etiri godina pokazao je posebnu sklonost prema filologiji: tada je pridodao francuskom leksiku nekoliko novih
rijei, o emu je pisala i tampa. Na dan kada je napunio
devetu godinu zavrio je pisanje romana L'ECOLE. Godine
2004. objavio je u Ulcinju knjigu 101 ANEGDOTA, godine
2005 knjigu BOJANA - ZASTAVA DISIDENCIJE (na srpskohrvatskom, francuskom, engleskom i albanskom jeziku),
godine 2006 knjigu INTERNET ZA AKADEMIKA BUROVIA. Suautor je i u knjizi DIVERSIJA AKADEMIKA
BUROVIA, Ulcinj 2004, gdje mu se objavljuju pet lanaka, kao i u knjizi OPTUUJEM, eneva 2006. U tampi
mu je etvrta knjiga.

ANIDA RE (1987),- trea kerka pravnika Sari Resulbegovia i Servete. Roena u Ulcinju, gdje se koluje pored
svojih roditelja.
ANTON I (XVII-1687),- zvani Ante, prvi sin grofa Nikole
I. Roen u Perastu negdje na sm poetak XVII vijeka. Zavrio vie studije u Italiji. Bio je prestavnik bratstva Burovia u Malom Vijeu, pa vojvoda, sudac i kapetan Perasta.
Bio je i kapetan linog broda, marcijale. Borio se u Prvom
morejskom ratu i poginuo septembra 1687. godine pod zidine H-Novog, borei se za osloboenje ovog grada od turskog ropstva. Ostavio je iza sebe etiri sina: ura kapetan broda, Ivana I - guverner H-Novog, Jovana III guverner Braa i Budve, Josipa biskup i Vicka. Vidi na str....

ANJA RE (1980),- prva kerka Amira II Resulbegovia sa

drugom enom. Roena u Zagrebu oko 1980.
ARBANA,- vidi DUANKA.
ARBEN I,- vidi DUAN III.

ANTON II (1692),- zvani Ante, prvi sin guvernera grofa

Ivana I. Rodio se u H-Novom. Izgleda da je ovaj Ante prvi
hrianski Burovi roen u ovom gradu i da upravo sa njim
Herceg Hovi postraje druga postojbina ove porodice. Zavrio je vie teoloke studije u Italiji, pa se i zaredio kao pop
jezuita. Slubovao je u svom rodnom mjestu. Kod Radojiia pie da je 1752. godine Dom Ante imao u svoje vlasnitvo mlin, kojega su tri godine drali u najam braa Zipanii. Od ujma godinje mu je pripadalo 100 oka brana.
Za to vrijeme u mlinu je samljeveno brana svakoga: en-

ARBEN II RE (1977),- trei sin Ibrahima VI Resulbegovia i Melihe. Roen u Ulcinju.

ARBEN III RE (1979),- drugi sin Kadrije II
Resulbegovia i Melee. Roen i ivi u Braunvajgu
(Njemaka), gdje je primio srednje obrazovanje i radi u
ugostiteljstvu.

412

Hasana III i Jahja III. Vidi na str...

ARDIJAN (2000),- drugi sin Amira III Resulbegovia i
Sebije. Roen u Ulcinju.

ARSLAN IV RE (XVIII),- drugi sin Ibrahim-pae I. Roen

u Trebinju. Borio se uz svoga oca, pa ga sultan proizveo za
pau i imenovao ga kapetanom Trebinja. Bio je i na poloaj
miri-mirana. Djeca: Ibrahim II, Muhmed-Ali I (MEHMET
V) i Jusuf II. Vidi na str....

ARDIJANA RE (19...),- druga kerka Ekrema Resulbegovia i Igbale. Roena u Ulcinju.

ARIF (1981),- drugi sin Vehida i Ramize. Roen u itluku.

ARSLAN V RE (1820-1907),- prvi sin Jusuf-pae IV sa

Bosankom. Roen u Ulcinju. Zavrio Vojnu akademiju u
Stanbol i dospeo do ina binbae. Nacionalno osvijeen
zbacio je palete binbae i borio se u redove crnogorske
vojske na svim frontovi za osloboenje domovine Crne
Gore. Zato mu Knjaz Nikola Petrovi dodjeljuje titulu
vojvode i postavlja ga za gradonaelnika, zatim za sudiju u
Ulcinju, gdje je umro i sahranjen je najveim poastima: na
njegovoj sahrani uzeo je uee i sm Knjaz Crne Gore,
Nikola Petrovi, koji mu je od Saborne crkve Sv. Nikola u
Ulcinju do posmrtnog odra vojvode Arslan-bega u Limanu
otuiao pjeke. Djeca: Jusuf VI, Hajdar III i Tahir I. Vidi na
str....

ARIFA (1941),- etvrta kerka abana I sa treom enom Ruvom. Roena u itluku oko 1941. godine.
ARLINDA I RE (1992),- zvana Dae, trea kerka
kapetana Hajrudina Resulbegovia i Aje. Roena u
Ulcinju, gdje nastavlja osnovno kolovanje kao primjerna
uenica.
ARLINDA II RE (2005),- prva kerka Haima III i Merite.
Roena u Nju Jorku.
ARMIN (1987),- jedini sin Ejuba II (poginulog u Otadbinskom ratu 1993, branei Sarajevo) i Esme. Roen u Sarajevu. Pohaa srednju Grafiku kolu na Ilidi (kod Sarajeva). Hobi: futbal.

ARSLAN VI RE (1907- ?),- trei sin Hajdar-bega III i

Vasfije. Roen u Ulcinju, gdje je zavrio osnovno obrazovanje. Radio je kao kroja. Oenio se Nedmijom Biljali, iz
Ulcinja. Djeca: Nijazi II, Seida, Ljumnija, Sabaheta, Divat
i Fuad.

ARNELA (1989),- zvana Akica, druga kerka Besima i

Mirsade. Roena u Sarajevu. Naao
sam je na internetu, sajt Uiteljska
kola i gimnazija Obala - Sarajevo,
gdje pie da je poloila pri-jemni ispit
za upis u junskom roku kolske 20042005. Godine 2006. lino sam je
upoznao, kod njene kue u Sa-rajevu.
Ona je uenica gimnazije "Ob-ala",
jeziki smjer. Predsjednik je omladine mjesnog podruja u Asocijaciji mladih Stranke
demokratske akcije - Stari grad Sarajevo. Samoinicijativno
je poetkom 2006. poela da pie rodoslovlje Burovia
itluka i mnogo pomo-gla autora ove knjige u pisanju tog
poglavlja, kao njegova lina sekretarica i jedna od
redaktorki teksta. Hobi: strani jezici.

ARSLAN VII RE (1992),- jedini sin Divata Resulbegovia i Senade. Roen u Ulcinju, gdje ivi sa roditeljima.
ARTA RE (1981),- kerka arhitekte Selima IV i Afrodite.
Roena u Ulcinju. kolovala se u Napoli (Italija) i Ulcinju,
gdje je zavrsila srednju kolu. Poslije toga se udala za Hazira Murtezia iz Ulcinja i rodila mu dva sina: Elis (2000) i
Arno (2004). Sa dvoje djece nastavila je vie studije na
Sorboni (Paris) i 2007. diplomirala se na psihologiji. Porodino ivi u Paris.
ARTAN RE (2000),- trei sin Amira III Resulbegovia i
Sebije. Roen u Ulcinju, blizanac sa Ardijanom.
ARZIJA RE (1924-1970),- trea kerka Iljaz-bega II i Vasfije III Resulbegovi.Roena u Trebinju, gdje je svrila uiteljsku kolu. Udala se za Muhamera Cvijetia iz Trebinja.
ivjeli su u Mostaru. Djeca: Jasmina (udata Boi), Vedrana i Bajna.

ARSLAN I RE (XVII-),- prvi sin Resul-bega I Sulejmanagia. Roen u H-Novi. Nazvao se po ocu Resulbegovi, pa
je prema tome Resulbegovi Br. 1 na svijetu. Bio je admiral
turske flote. Godine 1687, porodino, prelazi iz H-Novog u
Ulcinj, gdje postaje osniva porodice Resulbegovi ovog
grada. Djeca: Jahja I, Dinos, Resul II, Demila. Vidi na
str....

ASIFA (1938),- trea kerka Isaha I i Abide. Roena u itluku, gdje je primila osnovno obrazovanje. Udata za Nazima Ljajia, iz Jance, kod Novog Pazara.Djeca: Meka(1960)
Ismet (1963), Hazbo (1966), Edita (1968), Edina (1974).

ARSLAN II RE (XVII-1729),- etvrti sin Osman-pae I

Resulbegovia. Roen u Starom Slanom. Borio se uz svoga
oca na svim frontovima i dostigao in jusbae. Osuen je na
smrt od sultana samo zato to je bio sin Osman-pae. Pogubljen je zajedno sa svoja 4 brata. Ostavio je iza sebe maloletnog sina Osmana III.

ASIM RE (XIX-XX),- etvrti sin kadije i gradonaelnika

Trebinja Abdurahman-bega I Resulbegovia i Nailije. Roen u Trebinju. Ne znamo koga je ostavio iza sebe.

ARSLAN III RE (1690- ?),- drugi sin Jahja-pae I Resulbegovia. Roen u Ulcinju, oko 1690. Za zasluge na bojnom polju u borbama sa ulcinjskim piratima, sultan mu
dodjeljuje titulu pae. Na dunost kajmekama Ulcinja nasljijedio brata Mehmet-bega IV. Ostavio je iza sebe sinove

ATIJA RE (XIX-XX),- sedma kerka kadije i gradonaelnika Abdurahman-bega I i Najlije. Roena u Trebinju. Udata u porodici Defterdarevi-Resulbegovi. Djeca: Esma I i
Muniba i Faruk I.

413

ATILA I RE (1974),- zvani Isaja, prvi sin emala i

Magdalene. Roen u Braunvajgu (Njemaka), mehniku
kolu zavrio u Kelnu (Njemaka), gdje ivi i radi u fabrici
automobila FORD. Oenio se Njemicom Uschi, deca: Ben i
Luis. Na internetu sam naao jednog ATTILU R:
www.swost.de/. Mogue je to on.

su mu Kurtagii ubili prvog sina, da bi izbjegao dalju krvnu

osvetu, preselio se u Skoplje (Makedonija).
AZIZ DE (XX),- potomak Salih-age VIII Resulbegovia.
Roen u Sarajevu. Autor je knjige VISEGRAD I OKOLINA - istorijska monografija, tampana u Beogradu 1934,
drugo izdanje 1999. Na knjizi, uz prezime Defterdarevi
dodao je i prezime Resulbegovi. Oenio se i imao tri kerke, nijednog sina. Starije su mu se kerke zvale Tefhida i
Almasa II. Sreo sam se sa njim i njegovim kerima u ljeto
1954, kada je porodino doao u Ulcinj da se upozna sa
svojim roacima - ulcinjskim Resulbegoviima. Poslednji
put video sam ga u Sarajevo, krajem 1960. godine.

AVDIJA (1954),- drugi sin Hanefija Burovia i Ramize.

Roen u itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje, pa tu
ivi i bavi se poljoprivredom. Nali smo ga na internetu
BONJACI: www.genocities.com. Izjavljuje da je u toku
Otadbinskog rata (1993) uhvaen od suprotne strane i teroriziran zajedno sa njegovim mlaim bratom Hafisom. Oenio se Fatkom Daci, iz Cetanovia - Sjenica. Djeca: ima
jednog sina i jednu kerku.

AZIZA (1939),- druga kerka azima I. Roena u itluku

oko 1939. godine, gdje je primila osnovno obrazovanje.
Udata, sa djecom.

AZEM (1890- ?),- prvi sin Rustema I. Roen u itluku oko

1890. godine, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se
djevojkom iz oblinjeg sela, koja mu je rodila sina amil I.
Poslije njene smrti oenio se po drugi put, Hamidom Karii, iz Triebina, kod Sjenice. I ova mu je rodila samo jednog
sina Amira I i 5 kerke, kojima se ne pamte imena. Poto

AZRA (1976),- trea kerka Nazifa III i Rabije, bliznakinja

sa efetom (). Roena u itluku oko 1971. Udata, sa
djecom.

414

u Njemaku.
BEATRISA (1905- ?),- rodila se i ivjela u Cassarsa della
Delicia (Italija), ulica Via Risorgimento Br. 2. Nosila je
prezime Burovi-Zmajevi.

B.

BEIR I RE (1850- ?),- prvi sin Sulejman-bega III. Roen

u Ulcinju oko 1850. kolovao se na Cetinje i u Sarajevo.
Jedno vrijeme je kao kapetran upravljao brodom svoga oca
Nadezda, koji mu je ostalo u nasljedstvo, pa je bio i
njegov vlasnik. Kada je Austro-Ugarska proglasila aneksiju
Bosne i Hercegovine 1908. godine, po Memiu: "Prvak
Ulcinja Beir-beg Resulbegovi javno je pozivao da su u
opasnosti "naa braa u Bosni i Hercegovini" i pozvao
Ulcinjane da se zajedno sa Baranima bore za njihovo
osloboenje" od austro- ugar-skog okupatora. ("M.MEMI:
"Sarajevo kao migracio-ni..."). O ovome postoje
svedoanstva u Arhivu CG, MB, Op. odj. br. 042/4, 28. X.
1908; Cetinjski VJESNIK, br. 45, 29. XI. 12. XII. 1908.
Ovo nam svjedoi da su Ulcinjski Resulbegovii tada bili
jako svijesni da su braa sa onima u Bosni i Hercegovini, a
ne sa onima u Albaniji.

BADA (1895- ?),- druga kerka Ramadana I i Muhovike.

Roena u itluku oko 1895. godine. Udata u oblinje selo.
Ima djece, ali se ne pamte imena.
BAHRIJA RE (1942),- trei sin Sulejman-bega V i Hajrije.
Roen u Ulcinju. Zavrio kolu uenika u privredi. Oenio
se Hamidom, kerka Selima Dervii, iz Ulcinja. Djeca:
Senad i Mevluda.
BAHTIJA RE (1968),- jedina kerka Ibrahima VI Resulbegovia i Melihaje. Roena u Ulcinju.
BAHTJAR (1935),- jedini sin azima I. Roen u itluku
oko 1935. Tu je primio osnovno obrazovanje i bavio se
poljoprivredom. Kasnije je preao u Sjenicu, gdje je radio u
graevinarstvu. Oenio se Ramizom, iz jednog oblieg sela.
Djeca: azim III, Zaim, Hasret, Muzafer. Od keri pamti se
ime samo Fehimi II.

BEIR II (1910- ?),- zvani Beo, drugi sin Habiba I sa

prvom enom. Roen u itluku, gdje je primio osnovno
obrazovanje i bavio se poljoprivredom. Uzeo za enu Muu,
udovu svoga brata emsedina I. Djeca: Jusuf X, emsedin
II, Mursel i emsa.

BAJAZIT (1966),- etvrti sin Saliha X, sa drugom enom Ajom. Roen u itluku oko 1966. Oenjen, sa djecom, ali
mu ne znamo imena

BEDRIJA RE (1890),- druga kerka Hodo-bega I Resulbegovia i Rukije. Roena u Ulcinju. Udata u Skadar porodica Fani. Djeca: Hatida i Iljaz.

BAJRA (1935),- prva kerka Ujke II i Ramize. Roena u

itluku oko 1935. Udata za Hada Dacia, u Cetanovie.
Djeca: 2 sina i 2 curice.

BEGAN (1900- ?),- trei sin Huseina III. Roen u itluku

oko 1900, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se djevojkom iz oblinjeg sela, zvana Hafka, koja mu je rodila sinove: Ramiz I i Adem II.

BAJRAM I (1850- ?),- zvani Bajro, trei sin Nezira I i

Drutinke. Roen u itluku oko 1850. Bavio se poljoprivredom. Oenjen Fanom iz Bijele Vode, kod Donje Poljane. Djeca: Tahir II, Hazir, Nazif I, Nevzat I, Daut II, Pemba, Hava, Zada, Kada i Sevda.

BEGANA RE (XIX-XX),- prva kerka Sulejman-bega IV

Resulbegovia i Begane. Roena u Trebinju. Udala se za
Agan-bega Resulbegovia. Djeca: Habiba I i Iljaz II.

BAJRAM II (1952),- drugi sin Nevzata II i Kimete. Roen

u itluku. Godine 1963. iselio se sa roditeljima za Tursku i
sada ivi u grad Brusa.

BEHIJA I RE (XIX-XX),- prva kerka Abdurahman-bega

I Resulbegovia i erife. Roena u Trebinju. Udala se za
Mustaj-bega Rizvanbegovia, roak hercegovakog vezira
Ali-pae Rizvanbegovia. Njega, Hasan-bega IV Resulbegovia i mnoge druge, Ali-paa je izdao i rtvovao svom
apsolutizmu. Djeca: Avdo, Faruk, Milina, Hira i MehmedAlija.

BAKIR DE (XX),- prvi sin Ali-bega II Defterdarevia i

Muhibe. Roen u Trebinju.
BARBARA (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo je na
sajtu WEBSUCHE: www.websuche.de. Izgleda da je u
Njemakoj.

BEHIJA II (1934),- zvana Beka, trea kerka Latifa I.

Roena u itluku oko 1934. Tu je primila osnovno obrazovanje. Udata, sa djecom.

BARTOLOMEO,- vidi TRIFUN III.

BAKIM (1962),- drugi sin pomorca Raifa I Resulbegovia i Sultane. Roen u Ulcinju. Zavio srednju strunu kolu.
Radi kao konobar. Oenio se Hajkom, kerka Demala Arnautovia, iz Priboja (Bosna). Djeca: Hana II i Elma.

BEHIJA III RE (1953),- prva kerka kapetana prekookeanskog broda Ljatifa III i Zule. Roena u Ulcinju. Zavrila
medicinsku kolu na Cetinju.Udala se u Bar za Ismeta ula
-merovia i radi u barskoj bolnici. Djeca: Almir i Almira.

BATISTA (XIX),- sa prezimenom Burovich-Zmajevi nali smoga na sajtu SB Berlin PK: Error! Hyperlink
reference not valid.. Otkrili smo da je imao dva sina:
Conte Nikolu VII i Conte Giovani (Jovan V). On je iz
Noventa di Piave (Venecija), ali se kasnije izgleda preselio

BEKA skraenica imena BEHIJA.

BEKA RE (1939),- druga kerka Raid-bega III Resulbe-

415

govia i Adlije. Roena u Ulcinju. Udala se za Ulcinjanina

Cena Kaplanbegovia. Djeca: Teuta, Ilir i Agron.

Neoenjen.
BILL (XX),- sa prezimenom Burovich nasli smog a na sajtu Grand CanyonState Games: www.gcsg.org.

BEKO (1950),- prvi sin Latifa II Burovia, od prve ene Devahire. Roen u Sarajevu oko 1950.

BILJAL RI (? -1687),- mogue unuk Jusufa I Rizvanagia,

koga je naslijedio na dunost dizdara Risna i Trebinja. Sa
svojim vojnim snagama odazvao se pozivu svog roaka Osman-bega Resulbegovia i poginuo pod zidine H-Novog,
branei ga od napada Bokelja i Mleana, hriana. Mogue
je imao in jusbae - kapetana. Ne zna se koga je ostavio
iza sebe.

BEN RE (2007),- prvi sin Atile i Uschi. Roen u Kelnu.

BENJAMIN I (1998),- prvi sin Hasiba i Muradije. Roen u
Sarajevu, gdje ivi sa roditeljima.
BENJAMIN II RE (2006),- drugi sin Mustafe VI i Rabije.
Roen u Ulcinju.

BISERA I (1925- ?),- druga kerka Dafera I Burovia.

Roena u itluku oko 1925.

BERINA (1995),- trea kerka Besima i Mirsade. Roena u

Sarajevu, gdje ivi pored svojih roditelja i pohaa kolu.

BISERA II (1975),- druga kerka Selima III i Mejre. Roena u Sarajevu, gdje je zavrila srednju Trgovaku kolu. Tu
i ivi. Ima svoju privatnu tekstilu prodavnicu. Neudata.
BISERKA I (1965),- prva kcerka Hamdije II i Milke.
Roena u Sjenici, gdje je primila srednje obrazovanje.
BLAGOJE (1949),- drugii sin Despota i Dragice. Roen u
ajnie. Po zavrenim studijama istakao se kao visoko kvalitetni elektro-instalater. Radio je u Njemakoj, u Duizburgu oko 30 godina kao poslovoa. Oenio se Njemicom Iljona-Katarina, kerka Edmonda Rubeck, iz Duizburga. Djeca: Gligor II, Mara i Mirjama.

BESIM (1961),- prvi sin Sejfije i Nusrete. Roen u itluku.

Zavrio srednju Mainsku kolu, specijaliziran za metalo-frezaa. ivi u Sarajevu i radi u Predsjenitvu vlade. Hobi: klarinet. Oenio se Mirsadom Avdije Sara, iz Govze (Foa). Djeca: Minela, Arnela i Berina.

BOGOLJUB (1943),- drugi sin Slavka I i Merjame. Roen

u ajnie. Zavrio Viu komercijalnu
kolu. Radio je u Komunalno kao knjigovoa, zatim u preduzee "Stakorina"
kao referent protiv-poarne zatite i zatite na radu. Tu je izaao u penziju.
Bavio se sportom, stoni tenis, u ekipi
ajnia, koja je tada bila u Republikoj ligi. Bio je i reprezen- tativac
BiH stonog tenisa. Za hobi je imao
muziku: svirao na gitari. Oenio se Anom Radoslava Starovia, iz Avtovca (Gacko). Djeca: Aleksandar IV i Slavko
II. Otac je palog borca u Otadbinskom ratu, koji je dva
puta odlikovan ZLATNOM MEDALJOM za hrabrost.

BEIR I (XX),- Webmaster - responsable de projet Web,

administrateur de site Internet, filmograf. Izradio reklamu o
Emiru Kusturici. Mogue ivi u Francuskoj ili Njemakoj.
Njegova fotografija JEDAN DIO ISTINE, u jesen 1978, na
Festivalu filma u Karlovim Varima, dobila je prvu nagradu
GUERNICA. Godine 2004. nali smo ga na sajtu: http://
membres.lycos.fr/burovic/ (ili: membres.lycos.fr.besirb/).Za
ovog Burovia na veliku-veluku alost - ne znamo ni iji
je sin. Mora da je roen oko 1950, ako ne u itluku, sigurno ili u Beogradu, ili u Sarajevu. Kako vidite, on se
proslavio kao filmograf svjetskog glasa.

BORISLAV (XXI),- nali smo ga na internetu sa prezimenom Burovi - sajt SERBIA F4,Beograd:www.stevegtennis.
com. Izgleda da je istaknuti teniser. Radi u Mikrosoftu Beograda.

BEIR II (1955),- prvi sin Firdusa i Neme. Roen u itluku oko 1955. Godine 1958. iselio se sa roditeljima u Tursku. Sada ivi u grad Brusa.

BOIDAR I (XVII-XVIII),- zvani Boo, jedini sin kapetana broda ura Burovia. Roen u Perastu, negdje pred
sm Morejski rat, mogue 1686. Po osloboenu H-Novog
smjestio se tu i ivio u Toploj kao kapetan i vlasnik broda,
tartane. Prevozio je robu do Budve, Korule i Venecije. Sa
skraenim imenom BOO nali smo ga kod Radoji dr.
Dragane: c.d., tabela 4, str. 162, bez broja. Bio je oenjen i
ostavio je nasljednike, ali im jo nismo otkrili imena.

BEIR III (1963),- drugi sin Sejfije i Nusrete. Roen u

itluku. Zavrio Filozofski fakultet,
urnalistiku, u Sarajevu, gdje je ivio
10 godina i radio na TV Sarajeva. Bio
je predsjednik omladine BiH. Aktuelno
ivi i radi u Paris, gdje je zavrio i Fakultet ininjerije, specijalizirao se za
kompjutere. Bavio se i ahom, pa je
bio i prvak Francuske. Isto tako on se
bavi i pisanjem pozorinih komada.

BOIDAR II (1998),- sin Veliborke Burovi i Stanii Dalibora. Roen u ajnie. ivi u Sombor sa majkom i ouhom. Poto ga otac nije priznao, on je zadrao za sebe

416

majino djevojako prezime.

BUKURIJA RE (1993),- druga kerka Agima Resulbegovia i Ljuane. Roena u Nju Jorku, gdje ivi sa svojim
toditeljima i koluje se.
BUR (1990),- nali smo ga na sajtu INTERNET LIGA
FIFA: www.filaleague.ru. Pie da je roen 09.VI.1990 u
Rusiji, da se zove Bur Burov Burovich i da je glavni trener
za igre FIFA.
BURE - skraenica prezimena BUROVI: Dimko Franeti
BURE. I Burovii Grke (ostrvo Krf) upotrebljavaju ovu
skraenicu za prezime. U Jugoslovenskoj ambasadi na Krfu
ekspozirana je slika jedne ene prezimenom Bure, koja je
mnogo pomogla spsku vojsku za svo vrijeme opstanka na
Krfu.
BURKE - skraenica prezimena BUROVI: Vladimir
Burovi BURKE.
BURO - skraenica prezimena mnogih Burovia: Tomo
Buro, Lovren Buro, Trifon Buro, Hajdar Buro i dr.

417

C.
CAFO: vidi MUSTAFA.
CENO: vidi HUSEIN.
CLAUDIA: vidi KLAUDIJA.
CRISTOFALO,- vidi LUKA II.
CUNA (1958),- jedina kerka Ejuba I Burovia i uze.
Roena u itluku, gdje je primila osnovno obrazovanje.

Udata za Hazba Kurtovia, iz Sarajeva, gdje aktuelno ivi.

Djeca: Samko i Almir.

.
AMIL (1930-1950),- prvi sin Azema, od prve ene.
Roen u itluku, oko 1930. Bavio se poljoprivredom. Neoenjenog, u 20-toj godini ivota, ubio ga Salko Kurtagi,
dok je radio u vodenici.

AZIM IV RE (1982),- jedini sin Gana Resulbegovia i

Pae. Roen u Ulcinju, gdje je zavrio srednje obrazovanje.
Nastavlja studije.
EMAL I RE (1934-2008),- drugi sin Haim-bega I i
Bukurije. Roen u Ulcinju. Zavrio je
ugostiteljsku kolu u Herceg Novom.
Radio kao konobar na sve strane
Jugoslavije i van Jugoslavije, zatim je
bio i vlasnik restorana u Njemakoj.
Oenio se Ruom Kovaiek, iz
Hrvatskog Zagorja, koja mu je rodila
kerku Sonju. Od druge ene, Njemice
Magdalena Eser, iz Klna, ima sinove:
Atila i David. Posljednjih godina
ivota ivio i radio u Braunvajg, Njemaka, oenjen
Fatbardhom, ki amila Jubani, iz Skadra.

AZIM I (1890- ?),- etvrti sin Rustema I. Roen u

itluku oko 1890. godine, gdje se bavio poljoprivredom.
Oenio se djevojkom iz oblinjeg sela, koja mu je rodila
jednog sina i 4 kerke: Bahtjar, Hajrija II, Aziza, Suljka i
Elmaza II.
AZIM II RE (1915-1944),- trei sin senatora Selim-bega
I Resulbegovia i Zulfije. Roen u Ulcinju. Godine 1943. bio je komesar
prve ete Rumijskog bataljona Lovenskog odreda. Streljan od albanskih
saradnika italijanskih i njemakih faistikih okupatora. Nije ostavio poroda. Vidi na str....

EMAL II (1953),- sedmi sin Hajra II i Hamide. Roen u

Sjenici, gdje je primio srednju strunu spremu. Godine
1981 uhapen je i osuen zatvorom zato to je spreio organe bezbjednosti u njihovom pogrnom vrenju dunosti.
Radi kao vlasnik privatnog kafe-bara Golub u Sjenici.
Oenio se Safetom, kerka Nura abia, iz Sjenice. Djeca:
Selma, Sabina, Denan i Denis.

AZIM III (1968),- prvi sin Bahtjara i Ramize. Roen u

itluku. Srednju graevinsku kolu zavrio u Sjenici, gdje
radi i ivi. Neoenjen.

418

D.
DAMIR RE (1983),- jedini sin predsjednika Ulcinja Ekrema Resulbegovi i Igbale. Roen u Ulcinju, gdje je svrio
srednje obrazovanje. Nastavlja studije u Sarajevu na Farmaceutskom fakultetu. Bavi se istraivanjem istorije svoje porodice i nagovijestio je izdanje jedne knjige o tome.

DESPOT (1919-1998),- etvrti sin

Gligora I i Miljeve. Ro- en u ajnie.
Zavrio krznarski zanat u Panevu,
gdje je radio kratko vri-jeme, pa se
vratio u ajnie i radio kao bravar. Bio
je izvrstan majstor na bre-ntama
pilane. Oenio se Dragicom, ker
Koste Tadia, iz Tubrovica (selo kraj
ajnie). Djeca: Veselin III, Bla-goje, Veselinka, Velimir I
i Mitar. On je otac prvoborca Otadinskog rata Mi-tra i
palog borca u tom ratu Velimira I. Umro u ajnie.

DANILO (1867-1923),- ne znamo kako su mu se zvali

roditelji, ali pretpostavljamo da je unuk Grofa Vicka II Burovia, iz Perasta, od njegovog treeg sina. Rodio se i ivio
u ajnie. Oenio se Savkom, sigurno iz ajnia, mogue
iz porodice Komadanovi. Godine 1923, na putu za Pljevlje, uhvaen je i ubijen od albanskih terorista. Sahranjen na
groblju pravoslavne crkve Sv. Bogoridica ajnika, na placu Burovia. Ostavio je iza sebe dva nedorasla sina: Milorada II i Radana. Imao je jednog mlaeg brata, Milana I, koji
se starao za njegovu siroad, jer mu je i ena umrla odmah
poslije njegovog ubistva.

DEVIR (1855 - 1938),- zvani Devro, drugi sin Huseina

III. Roen u itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje.
Od malena je lijepo pjevao, pa je i na gusle svirao. Vremenom se isprakticirao u upotrebi gusala i pjevanju epskih
narodnih pjesama. Pouzdano znamo o njemu da je pored
svog maternjeg, srpskog jezika, govorio i strane jezike.
Devro se proslavio u itavoj oblasti Sandaka kao glasovit i
cijenjen guslar. On je stvorio "itluku kolu" guslarenja,
ili tzv "duhovnu akademiju". Nikada se nije enio i nije
ostavio za sobom poroda. Vidi na str....

DARINKA (1892-),- kerka Vasilija I i Grozde. Rodila se,

ivjela i umrla u ajnie. Ne zna se za koga se udala i koga
je ostavila iza sebe.
DAUT I SU (XVII),- prvi sin Sulejman-age I Rizvanagia
(Burovia). Roen u H-Novi. Po ocu se nazvao Sulejmanagi. Sredinom XVII vijeka naslijedio je oca na poloaj kapetana Novske kapetanije. Poto se nije pokoravao bosanskom pai za njegova zlodjela, sultan ga skinuo sa tog poloaja i na njegovo mjesto je imenovan njegov mlai brat
Resul-beg I Sulejmanagi. Ne znamo koga je ostavio iza
sebe. Vidi na str.....

DIJANA RE (1983),- kerka pravnika uuri Resulbegovia i Nurije. Roena u Ulcinju.

DINO: vidi DELADIN.

DAUT II (1902- ?),- zvani Dao, peti sin Bajrama I i Fane.

Roen u itluku oko 1902. Bavio se poljoprivredom. Poto
su mu prve dvije ene bile nerotkinje, po trei put se oenio
Muratkom Gici, iz abrana, koja mu je rodila 1 sina i 3
kerke: Hankija (m), Salih X, Hasnija II i Safija.

DONNA (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo je na

internetu, sajt The SAVVY Syber Teacher Pages, 2004:
www.polaris.edu.
DRAGA (1905- ?),- etvrta kerka Ramadana I i Muhovike. Roena u itluku oko 1905. Udata, sa djecom.

DAUT III (1968),- zvani Dao, peti sin Saliha X, sa drugom eno - Ajom. Roen u itluku oko 1968. Ne zna se
koga je ostavio iza sebe.

DRAGAN (XX),- sa prezimenom Burovi 2007. godine

nali smo ga na sajtu UNTITLED: www.kgh-hvac.org.

DAVID RE (1976),- zvani Kadrija, drugi sin emala

Resulbegovia i Magdalene. Roen u Braunvajgu
(Njemaka), srednju mehaniku kolu zavrio u Kelnu
(Njemaka), gdje ivi i radi u fabrici automobila FORD.
Oenjen je Njemicom Stefanija Bogii. Djeca: Lea ().

DRAGICA I (1907-1996),- jedina kerka Gligora I i Miljeve. Roena u ajnie. Udala se za Maara andor Zorad, iz
Starog Beeja i bila domaica. Djeca: Marica i Janik. Njen
mu, sa svoja dva prijatelja, ininjeri, izgradio je 1928.
godine prvu hidrocentralu u ajnie i primio na posao kao
elektriare Dragiinu brau.

DENNIS I (XX),- nali smo ga na internetu sa prezimenom

Burovi. Mogue je sportista i da ivi u Njemakoj. Sajt
BERNGAUER-WERTUNG 2004.

DRAGICA II (1983),- kerka Vlajka i Spomenke. Roena

u ajnie, gdje je zavrila Srednju ekonomsku kolu. Radi
pored svog oca u trgovini.

DENIS II (1992),- prvi sin abana II i Ismete. Roen u

itluku, gdje ivi sa roditeljima i pohaa kolu.

DRITA RE (1955),- druga kerka kapetana preko-okeanskog broda Ljatifa Resulbegovia i

Zule. Roena u Ulcinju. Zavrila viu
gimnaziju na Cetinju. Udala se za dr
Redepa Spua, iz Ulcinja. ive u
Ulcinju. Djeca: Agim (1973) i Fatmir
(1978).

DERVI (1942),- drugi sin Huzeira i Muhre. Roen u

itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje.

419

bana Ahmeti, iz Kore (Albanija), koja je odmah ostala u

drugom stanju. Na dan hapenja Duana bila je u petom
mjesecu bremenitosti. Enverovci su joj skoili nogama na
trbuh i tako je primorali da pobaci. Poslije toga ona vie
nikada nije ostala u drugom stanju, pa je i to jedan od
razloga to je i ovaj brak, kao i onaj njegovog oca, razoren.
U zatvor su ga inficirali tuberkulozom, pa su uinili sve i da
ga steriliziraju, da ne bi imao poroda i da tako, za njegovog
oca, koji je danas poznat u svijetu kao famous Albanian
dissident and historian (New York University), vie niko
ne pita i ne trai vlastima rauna. Po izdranoj kazni prebjegao je iz Albanije u Jugoslaviju, kao u svoju domovinu, ali
su ga Titoisti vratili i predali ga albanskim vlastima. Jedno
je vrijeme ivio u Tirani bez posla, maltretiran kao sin Akademika Kaplana, koji je u meuvremenu uspio da prebjegne
za vajcarsku. Enverovci su pokuali da ga upotrijebe i hukaju protiv oca, ali on bjei za Italiju, gdje sada ivi i radi u
Padovi kao obian fiziki radnik. Uz pomo oca, poeo je
da ui srpsko-hrvatski jezik, pa i da pie. Do sada je objavio
ova djela: AKADEMIK PROF. DR KAPLAN BUROVI
(Ulcinj, 1994), DJELA AKADEMIKA BUROVIA (Ulcinj, 2002) i OTAC KOSOVA (Ulcinj, 2004). Mnogi su mu
lanci rasuti po raznim listovima i asopisima, a suautor je i
u djelima DIVERSIJA AKADEMIKA BUROVIA (Ulcinj, 2004) i BOJANA - ZASTAVA DISIDENCIJE (Ulcinj
2005). Poto se lijeio od steriliteta, oenio se po drugi put
Vlahinjom Anila Muzaka, iz Ljunje, koja mu je rodila sina
Aleksandra V.

DUDA RE (XIX-XX),- jedina kerka Ahmed-bega II Resulbegovia. Roena u Trebinju. Udala se za Ahmed-bega
Baagia. Djeca: kerke Derva, Hasana i Hamida. Poto je
uzastopno rodila tri kerke, Ahmet-beg se oenio po drugi
put Nezifom, unukom Smail-age engia, ali mu i ona raa
samo kerke. Tada mu je naa Duda rodila sinove jednog za
drugim: Ali-bega i Mustafa-bega.
DUAN I (1883-),- prvi sin Vasilija I i Grozde. Rodio se,
ivio i umro u ajnie. Ne znamo sa kojom se oenio. Misli
se da je ostavio iza sebe dva sina: Krsta II i Vasilija II, koji
su kao prvoborci u Narodno-oslobodilakom ratu uhvaeni
i streljani od albanskih balistiko-faistikih okupatora.
DUAN II DE (XX),- sin Abide III Defterdarevi. Roen u
Trebinju. Otac mu je sigurno pravoslavni Jugosloven i Abida je prva kerka Defterdarevia-Resulbegovia, koja se
udala za jednog hrianina, sigurno iz ljubavi, ne pitajui za
vjersku podvojenost.
DUAN III (1964),- prvi sin akademika Kaplana Resulbegovia-Burovia i Vere. Roen u Ljunje (Albanija). Njegovim roditeljima
nije dozvoljeno da ga registriraju tim
slovenskim imenom, pa u tamonjim
matinim knjigama nosi albansko ime
ARBEN. tavie, registriran je i kao
vanbrano dijete, na ime njegove majke, jer joj albanske vlasti nisu dozvolile da registrira brak sa jednim strancem, jugoslovenskim emigrantom. U estoj godini ivota,
im mu je otac uhapen kao politiki protivnik Envera
Hode, interniran je sa majkom i sestrom u blatita Muzeeje, gdje je jo tada, kao dijete, bio primoran da radi
najtee fizike poslove za pare kukuruznog hljeba. Za sve
ovo vrijeme tamnovanja njegovog oca, osuen na 43 godine, nije mu dozvoljeno ni da ga vidi, ni da mu pie, pa ni
da uje njegovo ime. Nisu mu dozvolili ni da odrava bilo
kakve veze sa roacima oca, ni sa onima u Albaniji, kamoli
sa onima u Jugoslaviji. I kad mu je stric Dino doao da ga
vidi, nisu mu to dozvolili. Postavili su mu i drugog oca i
nastojali da ga ubjede da mu je upravo taj otac. im je malo
odrastao, zato to se usudio da pita za svog oca, poao je i
do vrata zatvora da ga vidi, uhapen je, insceniran mu je
sudski proces, toboe da je ukrao sapun za pranje robe u
vrijednosti od 7 dolara, i kanjen na 7 godina najmonstruoznijeg zatvora. Prije hapenja oenio se Suzanom, kerka a-

DUANKA I (1921-1996),- trea kerka Simeona i Radojke. Roena u ajniu, gdje je primila osnovno obrazovanje.
Udala se za Ratka okia i ivjela u Sarajevu, gdje je umrla
i sahranjena, ne ostavljajui za sobom poroda.
DUANKA II (1966),- jedina kerka akademika Kaplana
Resulbegovia-Burovia i Vere. Roena u Ljunje
(Albanija). Poslije hapenja oca bila je internirana i svakako
zlostavljena, pa su je uvee, pred samo putanje oca iz
zatvora, masakrirali sred Tirane. Udala se za Vlaha Aleksa
Bregu, iz Tirane, i rodila sina Luka
VI. Poto mu brak razorie
Enverovci, prebjegla je za Italiju i,
otuda, za vajcarsku. ivi i radi u
enevi. Vlada izvrsno albanskim,
italijanskim, francuskim i pomalo
srpsko-hrvatskim, pa i njemakim
jezikom. Bavi se pisanjem. Vidi na
str....
DUZA (1934),- prva kerka Demira Burovia i Hajrije.
Roena u itluku oko 1934. Udata, sa djecom.

420

D.
DAFER I (1884- ?),- prvi sin Ismaila II Burovia sa
Muhovikom. Roen u itluku oko 1884. godine, gdje se
bavio poljoprivredom. Ne pamti se s kim se oenio, ali se
pamti da je imao sina Rahima II, kao i 4 kerke, od kojih se
pamte imena samo dvije prve: Sutka i Bisera I.

tifa Metanovia, Ulcinjanin, porijek- lom iz Gorane (oblast

u okolini Ulcinja, nastanjena isklju- ivo Crnogorcima).
Djeca: Devdet, Sebija, Ljatif III, Kap- lan, Devahira II,
Deljadin II, Muharen II i Hajrudin.
DANO II RE (1975),- drugi sin
Deladina II Resulbego- via i
Mirsade. Roen u Ulcinju. k-olovao
se i odrastao u Hanoveru (Njemaka),
pa se vratio u Ulcinj, gdje ivi i radi u
restorantu ADA, na rijeci Bojani.
Oenjen je sa Zulihajom, ke-rka
Devdeta Vukovia, iz Ulcinja. Djeca :

DAFER II (1949),- jedini sin Rahima I i Hajre. Roen u

itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje. ivi i radi u
Sjenici. Kondukter je autobusa Sjenica Transport, na relaciji Sjenica - Novi Pazar. Oenio se Muhrom, iz Breze. Djeca: Alen I, Amko + 3 kerke.
DAFER III (1950),- jedini sin Rahima II. Roen u
itluku, oko 1950. Oenjen, ima sina Alana.

Alaida i Aksa.

DAFER IV (2000),- jedini sin Rahima III. Roen u

itluku oko 2000. godine, gdje ivi pored roditelja.

DAVIT I RE (1931-1995),- drugi sin ouet-bega I i

Mejreme. Roen u Ulcinju. Poto je zavrio osnovno obrazovanje i neke kurseve, bavio se krojakim zanatom, a zatim i trgovinom. Oenio se Sultanom, kerkom Halila Muharemovia, iz Ulcinja. Djeca: Suada I, Ridvana, Hasim i
Mirsada.

DANO I RE (1893-1971),- prvi sin Deljadin-bega I i Sebije. Roen u Ulcinju. Bio je pomorac
i slubenik Luke kapetanije u Baru,
Ulcinju i na Bojani (Sv. Nikola). Za
vrijeme okupacije Ulcinja od italijansko-albansko-njemakih faista izrazio se posprdno za albansku bjelu
kapicu, koju su prisilno stavili na glavu
i naim crnogorskim muslimanima, da
bi ih prikazali kao Albance, a po mogunosti i da ih albaniziraju. Zato je uhapen i proveo neko
vrijeme u zatvoru. Po drugi put ga hapse kad mu je sin
Devdet poao u partizane. Poslije rata se hapsi po trei put,
od Titoista, a u vezi sa intrigiranjem protiv sina Devdeta,
sada major JNA. Poto su u Devdetovu biografiju napisali
da su mu otac i brat Kaplan narodni neprijatelji, Danu
priznaju punu nevinost i putaju ga iz zatvora. On je prvi
musliman Ulcinja koji je uveo u svoju kuu sto i stolice,
kasnije i fotele, pa i rakiju, ma da je sm nikada nije pio. On
je prvi koji skida sa prozora muebak i rekonstruie kuu po
prin- cipima moderne izgradnje, sa velikim prozorima.
Njegova soba je imala est velikih prozora, pa je bila
svijetlija od ma koje druge u gradu. Sve je to uinio prije
DSR, pa je i svoju kerku Sebiju poslao u koli, stopama
roake Demale. U to vrijeme muslimanke nisu pohaale
kolu. Izuzetat su inile neke keri Resulbegovia. Dano je
bio sklon novom, modernom ivotu, pa i bratstvu i jedinstvu, ne samo meu vjerama Jugoslavije, ve i ire, meu narodima. On je svo- jim sinovima i kerkama naao
kumbare meu hrianima i praktikovao kumovanje kao
niko drugi u Ulcinju. Bajram su mu uvijek estitali hriani,
pa je za njih i uveo rakiju, sto i stolice. I on je iao hrianima na njihove praznike. Njegov sin Devdet je prvi
musliman Ulcinja koji se eni hrianskom Crnogorkom i
daje svojoj djeci isto nacional- na, jugoslovenska imena.
Poslije Demale, Danova ena je meu prve muslimanke
grada koja skida feredu. Ubijen je u Ulcinju odmah poslije
hapenja u Albaniji njegovog sina Akademika Kaplana, da
ne bi imao ko da pita za njega i da se ne bi saznalo da je
potpuno nevin u zatvor. Oenio se Nurijom, kerkom Lja-

DAVIT II (2006),- jedini sin Faruka I Burovia i Trudy.

Roen u San Diego (SAD), gdje ivi sa roditeljima.
DELIL (1885- ?),- drugi sin Rustema I. Roen u itluku
oko 1885, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se devokom iz oblinjeg sela, koja mu je rodila sina Rustema II i
kerku Zaliha. On je otac palog borca u Narodno-oslobodilakom ratu, svog jedinca.
DELJADIN I RE (XIX-XX),- zvani Dino, drugi sin majora Mehmed-bega XIV i Melee. Roen u Ulcinju. Bavio
se pomorstvom. Oenio se Sebijom, kerka Isufa Elezagia,
iz Ulcinja. Djeca: Dano I, Zoja, Haim II i Husnija (m) II.
Kad mu je ena rodila kerku, desila se u Ulcinju kraljica
Zorka Karaorevi, koja kumuje novoroenetu i daje joj
svoje ime Zoja - kako su je zvali od miline u roditeljskom
domu Knjaza-Kralja Nikole Petrovia.
DELJADIN II RE (1938),- zvani
Dino, etvrti sin Dano-bega I
Resulbegovia i Nurije. Roen u
Ulcinju. Od malena je bio po-morac,
ali je u posljednje vrijeme ivio i radio
u Njemakoj, odakle se zain-teresirao
za svoga brata Kaplana, ne-vino
hapen u Albaniji, pa je bio i da ga vidi, ali mu albanske
vlasti to nisu dozvolile: tovie nisu mu dozvolile da vidi ni
njegovu djecu. Po penzioniranju vratio se u Ulcinj, gdje
provodi stare dane. Od prve ene Nezihaje, kerka Raifa
Biljali, iz Ulcinja, ima sina Gzima i kerku Ferihaju. Od
druge ene Mirsade, kerka Ibrahima Tanovi- a, iz
Sarajeva, ima sinove: Dana II i Safeta.
DEMAL I (itluk 1912-1975),- zvani Demo, trei sin
Habiba I sa prvom enom. Roen u itluku, gdje je primio

421

osnovno obrazovanje i bavio se poljoprivredom. Poto od

prve ene nije imao djece, oenio se po drugi put, sa
uhrom Harapovi (ili orovi?), iz Novog Pazara (Ili iz
Ivangrada-Crna Gora?), udova Ahmeta amovia, iz
Kijevca (Sjenica). Djeca: Islam I i Nafija II.

DEVAHIRA III (1930- ?),- zvana Deva, druga kerka

Hazira i Muratke. Roena u itluku. Udata sprva u Draevie (Duga Poljana), gdje je rodila i ostavila jednu kerku.
Godine 1958. iselila se sa svojim roditeljima za Tursku i
sada ivi u gradu Brusa, gdje se udala za jednog Turina i
ima djecu.

DEMAL II RE (1936),- drugi sin Sulejman-bega V Resulbegovia i Hajrije. Roen u Ulcinju. Oenio se Servetom
Molabeiri, iz Ulcinja. Djeca: Sulejman VIII i Firija.

DEVAHIRA IV (1931- ?),- zvana Deva, druga kerka

Hamze I i Ajke. Roena u itluku. Udata, sa djecom.

DEMALA RE (1918-2001),- jedina kerka senatora Selim-bega I i Zulfije. Roena u Ulcinju.

Ona je prva muslimanka Skojevka i
prva koja je vila zastavu emancipacije
muslimanki grada, okoline i itave Crne Gore. Udala se za oficira JNA Etema Odobaia, iz Prijedora (Bosna) i
ivjela sa njim u Ulcinju. Djeca: Osman (umro nedorastao, 1950) i Adem.
Vidi na str...

DEVAHIRA V RE (1936),- druga kerka Dano-bega I i

Nurije. Roena u Ulcinju. Udala se za Ulcinjanina Mifita
Mavria, lan SKJ, sa kojim je njen brat Akademik Kaplan
imao prisno prijateljstvo, pa ga ovaj pomogao i pri bjekstvu
za Albaniju. Djeca: Nadija, Mirza i Naim. Godine 1970,
kada u Albaniji vre poslednje pripreme za hapenje Akademika Kaplana, da bi ga izolirali, vre atentat na Mifita Mavria rukom Albanca Ibrahim Sadiku iz Ulcinja. Poto su joj
ubili mua, preputena svojoj sudbini, Devahira se nekoliko godina borila sa svakakvim problemima, zatim se preudala za oficira JNA Pajazit Murtezan, iz Prizrena, sa kojim
nije imala djece.

DEMIL RE (1933-1964),- drugi sin Mustafa-bega VI i

Rabije. Roen u Ulcinju, gdje je primio osnovno obrazovanje. Bio je elektriar, a bavio se pomalo, kao amator, i
slikarstvom. Omiljena tema njegovih slika bilo je more i
brodovlje. Nije se enio i nije ostavio za sobom poroda.

DENETA RE (2004),- kerka Suada Resulbegovia i

Amire Trupi. Roena u Baru. ivi u Zaljevu, kod Bara, sa
roditeljima.

DEMILA I RE (XVII-XVIII),- jedina poznata kerka

Arslana I Resulbegovia. Roena u H-Hovi. Upravljala je
brodom kao kapetan i vitlala sabljom kao vitez. Udata u
porodici Tuli. Umrla u Ulcinju, ostavila iza sebe samo
jednog sina, od koga potiu svi Tulii Ulcinja. Vidi na str....

DEVDET RE (1924-2001),- prvi sin Dano-bega I i Nurije. Roen u Ulcinju, gdje je zavrio graansku kolu.
Srednju kolu je za-vrio u Pljevlje. Poslije DSR zavrio je
Vojnu akademiju i Elektro-tehniki fa-kultet u Ljubljani.
Skojevac prije rata i, u toku rata, lan
KPJ. Uesnik je par-tizanskih redove
kao komunista. Pos-ljije osloboena
dostigao in pukov-nika JNA. Jedan je
od
najznaajnihi
Resulbegova
Ulcinja, koji je doprinio kao malo ko
do-movini i narodu. Nekoliko puta mu
je ponuen poloaj predsjednika
Ulcinja, ali je odbio. Oenio se
partizankom Paulina, kerka Jovana abana, iz Ljubo-tinja,
kraj Cetinja. Djeca: Republikanka i Ljubomir. Vidi na str....

DEMILA II RE (XIX-XX),- etvrta kerka Abdurahman-bega I i Najlije. Roena u Trebinju. Udala se za Omerbega Rizvanbegovia. Djeca: Avdo, Fahra, Nafa, Ismet, Zineta i Asim.
DEMIR (1887- ?),- trei sin Rustema I. Roen u itluku
oko 1887, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se devokom iz oblinjeg sela, zvana Hajrija, koja mu je rodila 2
sina i 3 kerke: erif, Raid, Duza, erifa i Ramiza.
DENAN (1995),- prvi sin emala II i Safete. Roen u
Sjenicu, gdje pohaa osnovnu kolu a pomae i oca na
poslu.

DINOS RE (XVII-XVIII),- drugi sin admirala Arslanbega I. Roen u H-Novi. Poslije pada H-Novog u mletake
ruke 1687. godine, preselio se u Ulcinj sa ocem i braom.
Kau da je bio strahovit junaina, pa i kvrgav, i da su ga po
konstrukciji tijela i junatvu nazvali tako, inae mu je pravo
ime bilo nekako drukije. O njemu pie Akademik Burovi
u romanu FANOLA. Poslije nekih bitaka i dvoboja u Ulcinju, poao je za Albaniju, gdje mu se izgubio trag. Po
jednoj indikaciji njegovi su se potomci tamo prozvali
DINOLI ili DINDOLI.

DENIS (2000),- drugi sin emala II i Safete. Rodjen u

Sjenici, gdje pohaa osnovnu kolu.
DEVA: vidi DEVAHIRA.
DEVAHIRA I RE (XIX-XX),- prva kerka veleslavnog
Hasan-pae IV. Roena u Trebinju. Udala se u Gacko, za
Tahir-bega, sina glasovitog Smail-age engia, opjevanog
od Ivana Maurania. Ne znamo da li je imala poroda.

DIVAT RE (1954-2002),- drugi sin Arslan-bega VI i

Nedmije. Roen u Ulcinju. Poto je zavrio osnovno obrazovanje i profesionalne kurseve, radio je u Ulcinju i bio
poznat kao kroja, majstor. Oenio se Senadom, kerkom
Davit Mile, iz Ulcinja. Djeca: Maida i Arslan VII.

DEVAHIRA II DE (XX),- zvana Devka, etvrta kerka

Nefize Resulbegovi i Ibrahim-bega V Defterdarevia. Roena u Trebinju. Ne znamo vie nita o njoj.

422

.
ORE I (1880-1928),- drugi sin Rista II i Stjepanije. Roen u ajnie, gdje se bavio trgovinom: imao je svoj duan.
Bili smo mu kod groba u ajnie i godinu roenja 1880.
proitali na njegovom nadgrobnom kamenu, dok nam je
godinu njegove smrti dala njegova unuka Marina, koja nam
je internetom dostavila i ostale podatke o njemu. Oenio se
Savetom Jovaevi. Djeca Vitomir i Tihomir.
ULASFIJA RE (1971),- jedina kerka Mahbuba I i Milihaje. Roena u Ulcinju, gdje je zavrsila osmogodisnju skolu. Udala se za Mehmeta Zenka, iz Ulcinja, aktuelno (2007)
potpredsjednik optine. Djeca: Cano.

URA (XVII-1694),- zvani uro, najstariji sin grofa Antona I. Roen u Perastu oko 1645. godine. Plovio po morima kao kapetan linog broda, marcijale, sa kojim je ratovao
protiv turskih gusara i pirata, a zajedno sa svojim bratom
grofom Ivanom I. Imenom Juraj spominje se kod P.Butorca
(knjiga BOKA, str. 89), a u vezi sa grofom Ivanom I i njegovom borbom protiv negropontskih gusara 1686. godine.
Pokraj oca i brae, Ivana I i Jovana III, uzima uee i u
Morejskim ratovima, oslobaa Herceg Novi i juria na Trebinje. Izgleda da je upravo tu, braneci osloboeni manastir
Tvrdou, i poginuo. Ostavio je iza sebe sina Boidara, koji
je isto tako bio kapetan linog broda.

ULSUMA DE (XX),- peta kerka Nefize Resulbegovi i

Ibrahim-bega V Defterdarevia. Roena u Trebinju. Ne
znamo za koga se udala. Djeca: Ibrahim (zvani Ibro), Esad i
Inga.

UZEPINA (XXI),- sa prezimenom Burovi nali smo je

na internetu: www.artito.arti.beniculturali.it. Spominje se
sa imenom Giuseppina Zmajevich Burovich, u Pijaenza,
Italija.

423

E.
EDI RE (XX),- sa prezimenom Resulbegovi nali smo ga
na internetu: www.grundschule-tegelweg.de i www.mirago.
de. Sigurno ivi u Njemakoj. Mislimo da je od Resulbegovia Ulcinja.

EJUP IV (1975),- zvani Eko, jedini sin Mustafe VII i Bajre. Roen u itluku. Srednje obrazovanje primio u Sarajevo, pa se vratio u itluk, gdje ivi kao zidar. Neoenjen.
EKREM RE (1944),- zvani Pepo, drugi je sin mornara
Husni-bega II Resulbegovia i Mejreme Metanovi. Roen
u Ulcinju, diplomirao se na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Promjenio je nekoliko radnih mjesta: bio je i sekretar Optinskog komiteta Saveza komunista Crne Gore za
Ulcinj, pa i delegat na XII kongresu SKJ. U aprilu 1982.
godine izabran je za predsjednika Izvrnog odbora Skuptine optine Ulcinj. Kad mu je istekao rok, izabran je na tu
dunost po drugi put. Oenio se Igbalom, Seljatina Tulia,
iz Ulcinja. Djeca: Violeta, Adriana, Sabina i Damir. Vidi na
str

EDIN I (1965),- drugi sin Hanefija II i Zenepe. Roen u

Sjenicu, gdje je primio srednje obrazovanje.
EDIN II (1986),- prvi sin Hasana VI Burovia i Nafije.
Roen u itluku.
EDINA I (1977),- jedina kerka Nusreta II i Zike. Roena
u itluku. Udata u Brezi, Sjenica: Ima bliznake.
EDINA II RE (1984),- jedina kerka zubara Jusrija Resulbegovia i ultere. Roena u Ulcinju.

EL`HAM RE (2007),- sin Suata Resulbegovia i Amire.

Roen u Baru. ivi u Zaljevu, kod Bara, sa roditeljima.

EDINA III RE (1993),- jedina kerka Gzima Resulbegovia i Mirsade. Roena u Hanoveru (Njemaka), gdje ivi
sa roditeljima i koluje se.

ELIBA DE (XX),- trea kerka Nefize Resulbegovi i

Ibrahim-bega V Defterdarevia. Roena u Trebinju.

EDIS (1993),- drugi sin abana II Burovia i Ismete. Roen u itluku

ELMA RE (2000),- druga kerka Bakima Resulobegovia

i Hajke. Roena u Ulcinju.

EDITH (XX),- sa prezimenom Burovich nali smo je na

sajtu Item Listing: www.filmmagic.com. Izgleda da je
fotografistkinja.

ELMAZA I RE (1936),- etvrta kerka Husni-bega II i

Mejreme. Roena u Ulcinju. Udata za Muhamed Nui-a, iz
akovice (Kosovo). ivi u Ulcinju i u Sarajevo. Djeca:
Zuhra, Mirsad, Aida i Gzim.

EDMOND RE (1992),- jedini sin Gzima Resulbegovia i

Mirsade. Roen u Hanoveru (Njemaka), gdje ivi sa roditeljima i koluje se na njemakom jeziku.

ELMAZA II (1942),- etvrta kerka azima I. Roena u

itluku oko 1942. Udata, se djecom.

EHLA (1915- ?),- prva kerka Iljaza I i Hateme. Roena u

itluku oko 1915. godine. Udata u obliznje selo, sa djecom.

ELMEDINA (1982).- prva kerka Rahmana i Ramize.

Roena u Sjenicu, gdje je zavrila Srednju tekstilnu kolu i
ivi sa roditeljima.

EJUB I (1900-1961),- prvi sin Zejnela II. Roen u itluku,

gdje se bavio poljoprivredom. Jedno vrijeme, poslije DSR,
bio je odbornik itluka u Rasno. Oenio se uzom Hazira
Dacia, iz Cetanovia (Sjenica). Djeca: Mustafa VII, Mehmet XVIII, Ejub II. Otac je poginulog borca u Otadbinskom ratu.

ELVEDINA (1985),- druga kerka Rahmana i Ramize. Roena u Sjenicu, gdje ivi sa roditeljimaje i pohadja kolu.
ELVIR I (1974),- prvi sin Hamida II i Arife. Roen u Sarajevu, gdje je zavrio srednju Mainsku
kolu i ivio sve do 1991. Sada ivi u
Francuskoj (Mobilierde) i radi u jednoj
fabrici. Godine 1988 bio je prvak BiH
u taek-wandou (karate). Oenjen Alisom Isa Maovia, iz N.Pazara. Djeca:
Hana III.

EJUB II (1961-1993),- zvani Eko, trei sin Ejuba I i uze.

Roen u itluku nekoliko mjeseci po smrti svog oca. Srednje obrazovanje je postigao u Sarajevo, gdje je ivio i radio
kao konobar. Oenio se Esmom Kurtovi, iz Sandaka.
Djeca: Armin, Amra i Cuna. Poginuo u Otadbinskom ratu
branei Sarajevo. Nali smo ga na internetu, u Spisak poginulih branitelja Sarajeva, a pisao je o njemu i list DANI, Br.
251, 05. april 2002. Sve nam je ovo potrvrdio i Sejfija, kome ne rekosmo nita da ga ve poznajemo.

ELVIR II (1985),- drugi sin Iljaza III i Ifete. Roen u

Mobilierde (Francuska), gdje je primio srednje obrazovanje. ivi i radi u
Milus (Fr) kao automehaniar. Neoenjen.

EJUB III (1968),- zvani Eko, prvi sin Adema II i Huljke.

Roen u itluku. Zajedno sa roditeljima iselio se za Lozane
(Makedonija). Zavrio Srednju muziku kolu u Skoplje, pa
se bavi muzikom. Oenjen, sa djecom.

424

ENESA (1970),- prva kerka Nazifa III i Rabije. Roena u

itluku.
ENIS RE (1976),- drugi sin Mahbuba I Resulbegovia i
Melihaje. Roen u Ulcinju, gdje je zavio osnovno obrazovanje i radio kao konobar. Sada radi kao inkasant komunalnog preduzea. Oenio se Adrijanom Ramovi, iz
Ulcinja.

EMA (1937),- trea kerka abana I sa treom enom

Ruvom. Roen u itluku oko 1937. godine.
EMIN I (1969),- jedini sin Ibrahima VII i Katice. Roen u
Beogradu. Zavrio Mainski fakultet. ivi i radi u Beogradu
kao mehaniar. Oenjen Violetom, Beograanka. Ima 3
djece.

ENISA I (1975),- peta kerka Nazifa III i Rabije. Roena u

itluku.
ENISA II (1989),- jedina kerka aira i Fahrije. Roena u
itluku, zavrila osmogodinju kolu u Rasni. ivi sa
roditeljima. Upotrebljava kompjuter i internet.

EMIN II RE (1992),- jedini sin Nihata i Edite. Roen u

Novom Pazaru (Srbija). ivi sa roditeljima i koluje se u
Ulcinju.

ENVER I RE (1927-1980),- etvrti sin Iljaz-bega II i Vasfije III Resulbegovi. Roen u Trebinju. Zavrio Pravni
fakultet u Zagrebu. Bio je sekretar hidrocentrale na Trebinjici. Oenio se Sadidom iz poznate Trebinjske kue Fetahagi, gdje je i slavni Osman-paa I Resulbegovi udao
svoju jedinu poznatu kerku. Djeca: Iljaz V i Lejla.

EMINA I (1920- ?),- prva kerka Hamze I Burovia i Ajke.

Roena u itluku. Udata, sa djecom.
EMINA II RE (1996),- jedina kerka Nihata Resulbegovia i Edite. Roena u Ulcinju.

ENVER II (1972),- etvrti sin Raida IV i Ramize. Roen

u itluku. ivi i radi u Njemakoj. Neoenjen.

EMIR I RE (XXI),- jedini sin advokata Namika i Azre.

Roen u Mostaru. Nali smo ga i na internetu: www.home.c2i.net/. Bavi se muzikom u inostranstvo. Mogue u Norvekoj. Izgleda da je u srodstvu sa nekakvim FIOLIN RE.

ERNEST (XIX),- najstariji sin guvernera Ivana III Burovia. Roen u Herceg Novi. kolvao se u Italiji, gdje je
stekao odlino obrazovanje, pa se istakao u diplomatskoj
slubi Mletake Republike, koja ga esto imenovala i kao
svog ambasadora. Za posebne zasluge imenovan je i guvernerom Braa i Budve, na koju je dunost nasljijedio svog
oca. Vidi na str

EMIR II (1978),- zvani Cako, drugi sin Hamida II i Arife.

Roen u Odencourt (Francuska). Zavrio Fakultet engleskog jezika u Bezanson, gdje ivi i radi kao profesor.
EMIR III (1990),- jedini sin Rahmana i Ramize. Rodio se
u Sjenici, gdje pohaa kolu i ivi zajedno sa roditeljima.

ERVIS I (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo ga

2007. godine na sajtu JOURNAL LALSACE: www.internet.alsapresse.co.

EMIR IV (1993),- drugi sin Mahmuta i Hanade. Roen u

Gvle (vedska). Uenik je osmogodinje kole u Zenici.

ERVIS II,- vidi LUKA VI.

ESMA I DE (XX),- prva kerka Atije Resulbegovi u
braku sa jednim Defterdareviem. Roena u Trebinju.
Udata u porodicu Varelija. Ima sina Faruka II.
ESMA II RE (1908),- etvrta kerka Abdurahman-bega III
i Ljafe. Roena u Ulcinju. Udala se u Bar za Aliju Fazlia.
Djeca: Afifa,Jalduza,erifa, Kemal, Nadira, Safera i Rubija.

EMIR V (1998),- sin Fikreta i Esme. Roen u Sarajevu,

gdje ivi sa roditeljima i pohoa osnovnu kolu.
EMIRA (1935),- prva kerka abana I i Sulejme. Roena u
itluku oko 1935. Udata. Sa djecom.

EKO: vidi EJUB.

ENEIDA RE (1995),- jedina kerka Alije IV i Emine.

Roena u Ulcinju, gdje pohaa kolu. Kao uenica V razreda kole "B.Strugar", 2006, uzela uee na Likovnom
konkursu uenika viih razreda osnovnih kola.

EREF RE (1926),- drugi sin Iljaz-bega II i Vasfije III Resulbegovi. Roen u Trebinju. Zavrio Medicinski fakultet
u Zagrebu 1958-62 i specijalizirao za ortopedske slube.
Oenio se okulistkinjom Meliha, kerkom Saliha Veizovia
iz Bosanskog amca. Za vrijeme poslednjeg rata prebjegao
je u Crnu Goru i ivio u Ulcinju, kod roaka Selima IV Resulbegovia. Pomogao mi je 1993. godine pri dopunjavanju
genealogije trebinjskih Resulbegovia.Djeca: Sead i Namik.

ENES (1987),- drugi sin aira i Fahrije. Zavrio

osmogodinju kolu u Rasni. Bavi se poljoprivredom.

ETHEM RE (XIX), jedini sin Hamzi-bega i Habibe. Roen u Trebinju. Ostavio je iza sebe samo kerku Fevkiju.

EMRAH (2002),- sin Irfeta Burovia. Roen u Novom Pazaru, gdje ivi sa roditeljima.

425

Ethem-begom se gasi muka grana slavnog Hasan-pae IV

Resulbegovia, zamjenika hercegovakog vezira Ali-pae

Rizvanbegovia.

F.
FADIL (1977),- drugi sin Selima II i Mejre. Roen u Sarajevu. ivi sa roditeljima, neoenjen.

FATIMA IV (1948),- zvana Fatka, trea kerka Huzeira i

Muhre. Roena u itluku oko 1948. Udata, sa djecom.

F.BUROVICH (XX),- na internetu, sajt PUBLICAT, nali

smo: M.A.Vaksman and F.Burovich : Two approaches to
study surface light - induced drift arising from angular-dependent scattering.- Presented at the ACS National Meeting, April 13-17, 1997, San Francisco, California. Nema
sumnje da imamo posla sa jednim naunikom naih dana,
koji pripada Buroviima Italije.

FATIMA V (Zagreb 1972),- jedino dijete Fehima Burovia

FAIK (1968),- etvrti sin Hanefija i Ramize, blizanac sa

Fakom. Roen u itluku oko 1968. godine.
FAKO (1968),- peti sin Hanefija i Ramize, blizanac sa
Faikom. Roen u itluku oko 1968.
i Barice iz Hrvatske. Srednju kolu
zavrila u Zagrebu i, poslije majine smrti, otila u SAD: na
universitetu of Detroit mercy zavrila biokemiju, a na
Purdue universitetu doktorirala. Udala se za Francuza JeanMarie Le Corre, strunjak za atomsku energiju. Godine
2005. Preselila se u Uppsalu (vedska), gdje aktuelno ivi i
radi na Uppsala universitetu, Institut Ludwig Cancer.
Djeca: Lejla (2001 i Luka (2004). E-mail:
fatima.burovic@gmail.com

FAHRIJA RE (1885-1933),- prva kerka Hodo-bega I Resulbegovia i Rukije. Roena u Ulcinju. Udata, sa djecom.
FARUK I (1965),- drugi sin Ljutvija i Mejreme. Roen u
itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje. ivi i radi u
SAD, grad San Diego, kao majstor u graevinarstvu.
Oenio se sa Amerikankom Trudy, iz San Diega. Djeca:
Zerina, Samira i David II.
FARUK II DE (XX),- jedini sin Atije Resulbegovi i jednog Defterdarevia. Roen u Trebinju.

FATIMA VI (XX),- nali smo je na internetu, sajt AACR

2005: proteomics.cprmap.com. Kao i na sajtu PROGRAM:
program.pdf. Izgleda da se bavi medicinom i da je specijalista za lijeenje tumora, spominje se i kao neuropatolog.
Mogue da ivi u Italiji, jer smo je nali i na internetu:
www.messaggerie.it.

FARUK III RE (1981),- sin pravnika Sari Resulbegovia i

Servete. Roen u Ulcinju.
FATBARDA RE (1957),- druga kerka Nailja i Minire.
Roena u Ulcinju, gdje je zavrila gimnaziju. Radi u Komercijalnoj banki Ulcinja. Udata za Iljaza Kroma iz Ulcinja. Djeca: Blerim i Burim.

FATIMA VII (1984),- prva kerka Vahida Ramize. Roena u itluku oko 1984.
FAZLIJA RE (XIX),- drugi sin Hadi Haki-bega I Resulbegovia. Roen u Trebinju. Oenio se Hatom, kerkom
Ibrahim-pae IV Resulbegovia. Za njihove potomke nemamo podataka.

FATIMA I RE (1904-1987),- zvana Tue, trea kerka Abdurahman-bega II i Ljafe. Roena u Ulcinju. Ona je jedna
od prvih muslimanki grada Ulcinja koja je pohaala kolu
uz svoje hrianske drugarice i radila samopregorno za
emancipaciju muslimanki, pokraj roake Demale. Udali je
za mornara Hasan (zvani Cafo) Tuli, iz Ulcinja, koga je
kao svog vjerenika ekala punih 15 godina, poto je bio
hapen u inostranstvo, u Tunisu. Djeca: Selatin, Idriz, Demal, Muzafer, Banuja i Serveta. Vidi na str...

FEHIM I (itluk 1932-),- zvani Feho, drugi sin Murata I i

Demke. Nekolovan, bavio se jedno vrijeme u svom selu
svakojakim poslovima, zatim prelazi u Sarajevo, gdje se
zaposlio kao graevinski radnik. Iz Sarajeva prelazi u
Zagreb, u fabrici ulja "Zvijezda", gdje se oenio Hrvaticom
Barica Bucar, iz jastrebarskog s. Zumbar. Poto mu je
umrla ena, vratio se u Sarajevo i vie se nije enio. Tako se
ova grana ugasila. Djeca: dr Fatima V.

FATIMA II (1930- ?),- zvana Fata, druga kerka Tahira II,

od druge ene - Fane. Roena u itluku. Udata za Murata
aba Redovia. Djeca: 3 sina i 2-3 curice.

FEHIM II RE (1939-1977),- prvi sin Raid-bega II i Adlije. Roen u Ulcinju. Poginuo je neoenjen u saobraajnoj

FATIMA III (1932),- druga kerka Latifa I Burovia. Roena u itluku oko 1932. Udata, sa djecom.

426

nesrei.

Hyperlink reference not valid..c2i.net/. Izgleda da je u

srodstvu sa Emirom RE.

FEHIM III (XX),- nali smo ga na internetu sa

prezimenom Burovi. Dana 30.01.2006. godine, u Nrnberg (Njemaka), mogue je regrutovan u vojsci ili je nastradao.

FIRDUS (1925- ?),- jedini sin Hazira i Muratke. Roen u

itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje i bavio se poljoprivredom. Oenio se Nemom Biljala Bihorca. Djeca:
Beir II + 1 sin i 2 kerke. Od 1958. godine iselili su se za
Tursku i sada ive u grad Brusa.

FEHIM IV RE (1995),- trei sin Selima IV i Afrodite.

Roen u Napoli (It.). ivi i koluje se u Ulcinju pokraj
svojih roditelja.

FJOLA RE (1996),- kerka Mustafe VI i Rabije. Roena u

Ulcinju, gdje pohaa kolu.

FEHIMA I (1936),- druga kerka abana I i Sulejme. Roena u itluku oko 1936. Udata, sa djecom.

FRANICA (1780),- jedina kerka Grofa Jovana IV. Roena u H-Novi, oko 1780. Austrijski okupatori joj ubijaju oca
i hapse brata. Pokuala je da pobjegne za Grku sa svojom
tetkom Groficom Sofijom, sestra njenog oca, ali se hvata,
hapsi, zlostavlja i maltretira, o emu raspolaemo i dokumenta. U arhivski fond Optine H-Novi, godina 1882, 27.II,
br. dje. prot 116, uva se dokumenat, po kome neki Vaso,
kako stoji u potpisu, javlja Optini da grofica Frane Burovi
ivi ispod njega i da pali vatru, a nema kamina (ognjita),
pa kako on ima iznad dvije sobe, u kojima su ufficiali, i u
njima vojne uniforme vrijednosti od 3000 forinti, to moli da
se ista opomene da to ne radi. Grofica je pozvana od vlasti i
nareeno joj je da ne pali vatru kad nema ognjita. Umrla je
u H-Novi, usamljena i sirota, sigurno bez poroda, jer se
izgleda nije udala.

FEHIMA II (1976),- kerka Bahtjara i Ramize. Roena u

Sjenicu oko 1976. Udata, sa djecom.
FERIHAJA RE (1965),- jedina kerka Deljadina II Resulbegovia i Nezihaje Biljali. Roena
u Ulcinju, gdje je primila osnovno obrazovanje. Udala se za Olivera Tulia
iz Ulcinja. Domaica. Djeca: Edvin i
Diana.
FETIHA (1966),- prva kerka Nasufa
od tree ene Fa- time. Roena u
Tuzinju - Sjenica. kolovala se u NPazaru i Sarajevu, gdje je zavrila studije za vieg
medicinskog ini- njera. Radi kao glavni laborant u
laboratorij medicinskog centra N-Pazara. Udala se za
Sabahudina Bievia, iz Beo- grada. Djeca: Alma (2002).

FRANK (XX),- Burovi Italije. Roen u Noventa di Piave

(Venecija). Obreo se i ivio jedno vrijeme u Sion, vajcarska. Oeno se Annom, koja joj je rodila sina imenom
Petar II. Mogue je da su poslije DSR poli za sinom u
Afriku, grad Cotonou, drava Benin, gde su sigurno i preminuli. Na internetu za njega pie: Es dable mencionar
que tambin participo del Congreso un representante de la
Asociacion Amigos de La Trochita, el Sr. Francisco Burovich quien fue el encargado de exponer sobre el Viejo Expreso Patagonico, obtiendo La Trochita un destacado reconocimiente en el marco del Congreso y sus asistentes.

FEVKIJA RE (XX),- jedino dijete Ethem-bega (poslednji

sin veleslavnog Hasan-pae IV). Roena u Trebinju. Udala
se u hercegovaku porodicu Beirovi. Djeca: Senada i Sadija. Ovim kerkama ona je nastavila ensku granu slavnog
djede Hasan-pae
FIRIJA RE (1968),- kerka Demala II Resulbegovia i
Servete. Roena u Ulcinju.

FUAT I RE (1957),- trei sin Arslan-bega VI i Nedmije.

Roen u Ulcinju. Zavrio je srednju graevinsku kolu u
Pritini.Radi u Graevinskom preduzeu Primorje u Ulcinju.Oenio se Hiljom, kerkom Dauta Murtovia iz Ulcinja.

FIKRET (1968),- trei sin erifa i Hajre, koja je umrla na

poroaju sa narednim djetetom, kerkom. Roen u itluku.
Srednju Graevinsku kolu zavrio u Sarajevu, gdje ivi i
radi kao graevinar. Oenio se Esmom Jusufovi, iz Orizara
(Makedonija). Djeca Emir V i Almedina II.

FUAT II RE (1964),- jedini sin Nazifa i Hamide. Roen u

Ulcinju.

FIOLIN RE (XXI),- nali smo ga na internetu: Error!

427

G.
GACO (XX),- zvani Daria, sa prezoimenom Burovi nali
smo ga na internetu 25.IX.2007. Pie da je lider radne
grupe za izradu nekakvog seminarskog rada.

GORAN KA (XX),- sin Hajra I Kapetanovica. Istakao se u

Otadbinskom ratu pored Alije Izetbegovica.
GORDANA I (1954),- zvana Goca,
prva
kerka
Vitomira
i
Stojanke. Roena
u
Beogradu,
gdje
se
diplomirala na
Veterinarskom
fakul-tetu. Udala
se za Milana, pa
se razvela poslije
poroaja. Zivi i
radi u Nje-makoj. Djeca: Natalija (1983).

GANO RE (1953),- trei sin Raida III i Adlije. Roen u

Ulcinju. Zavrio je trgovaku kolu. Vlasnik je preduzea
za eksport-import REAL ESTATE u Ulcinju. Vie godina
je bio i preduzima male gradske plae, predsjednik
ulcinjskog Rotari kluba. Oenio se Paom, kerkom
Hamdije Hasanagia iz Ulcinja. Djeca: Mersiha I, azim II
i Adlija.

GIO: vidi JOVAN.

GIOVANI ili GIOVANNI : vidi JOVAN. Svim Buroviima sa imenom JOVAN, esto i onima sa imenom IVAN,
po mletakim dokumentima, na italijanski jezik, ime im se
biljei GIOVANNI, ili GIOVANI.

GRETTA (XX),- sa njenom fotografijom i prezimenom

Burovi nali smo je na sajtu PRE-MIER EVENTS:
www.blacktiestlouis. com, gdje pie: planning services
and promotional tools for St.Louiss non profit organization
and the philan-tropists

GIUSEPPINA (XIX),- sa prezimenom Burovic-Zmajevic

spominje se u dokumentu (od 05.XI.1859) o sabli koja se
pripisuje Petru Velikom offerta in vendita allArmenia,
zajedno sa Matteo B-Zmajevic. Nali smo je na sajtu CONSULTAZIONE ARCHIVO:www.artito.arti.beniculturali.iz.

GRGUR I (1585-1669),- prvi sin grofa Nikole I. Roen u

Perastu. Porastao je i vaspitao se na plaubi broda kao obian gusar i pirat, pa i kao kapetan broda. U mladosti je bio
jako uznemirene prirode. Vie puta je izveden i pred sud i
kanjen novano. Kasnije se smirio i postao uzoran graanin, pa su ga izabrali u Malo Vijee i za pretstavnika bratstva Burovia, i za vojvodu, i za suca, pa i za kapetana Perasta. Ostavio za sobom sinove : Trifun II i Nikola III. Vidi
na str...

GLIGOR I (1882-),- zvani Glia, trei sin Rista II i Stjepanije. Roen u ajnie. Radio je sa braom u kovakobravarskoj radionici oca. Oenio se Miljevom Bajeti, iz
Rogatice. Djeca: Veselin II, Dragica I, Vladimir I, Slavko I,
Despot.
GLIGOR II (1972),- zvani Glia, sin Blagoja i Iljone-

GRGUR II (1665-1712),- drugi sin grofa Vicka I. Roen u

Perastu. U Drugom Kandijskom ratu borio se po Hercegovini uz svoga strica grofa Ivana I. Godine 1710 izabran je
za kapetna Perasta. Istog momenta pozvao na dvoboj perakog plemia Vicka Bujovia za njegovo nekorektno dranje
prema graanima, a koji je bio poznat kao junak. I - ubi ga.
Tada je za njim raspisana mletaka poternica. Ubijen je u
Ulcinju, izdajom od jednog muslimana. Za njega su se osvetili muslimanski roaci - Resulbegovii Ulcinja. Nije ostavio nasljednika. Vidi str....

Katarine. Roen u Duizburg - Njemaka.

Zavrio studije za televizorskog tehniara i radi u
Duizburgu kao tehniar ser- visa. Ima sina Slavko III.

GRGUR III (1730-1775),- drugi sin Grofa Stanislava Burovia i Marjete. Roen u Herceg Novi oko 1730. Nali

428

en u Ulcinju. Osnovno obrazovanje primio u Ulcinju a

srednje u Bremen (Njemaka). ivi i radi u Hanoveru
(Njemaka). Oenio se Mirsadom, kerkom Rifata
Malokraja, iz Ulcinja. Djeca: Edmond i Edina III.

smo ga na sajtu IZ HRVATSKE VOJNE POVIJESTI:

www.hrcak.srce.hr. Izgleda da je bio oficir Mletake ratne
mornarice i da je njegov sin Grof Alojzije.
GZIMO RE (1962),- prvi sin Deladina II i Nezihaje. Ro-

H.
HABIB I (1885- ?),- drugi sin Ujke I sa Cetanovikom. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. enio se dva
puta. Od prve ene ima ovu djecu: emsedin I, Beir II i
Demal I. Od druge: Hakija IV, Abida II i Ramiza I.

HAJDAR I DI (XVII-XVIII),- prvi sin hadi Hasan-bega I

Resulbegovia. Roen u H-Novi. Prije godine 1711.
spominje se kao dizdar Trebinja, na koju je dunost sigurno
zamjenjivao svog oca. Ne znamo koga je ostavio za sobom,
ali se zna da su se sinovi dizdara hadi Hasan-bega prozvali
DIZDAREVII i nasljijedili ovoga na poloaj dizdara Trebinja sve do 1835. U Herceg Novi su se po ocu prozvali i
HADIHASANOVI.

HABIB II (1947),- trei sin Hakija IV i Ramize. Roen u

itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje. ivi i radi u
Sarajevo kao graevinski radnik. Oenio se djevojkom iz
Prijepolja. Djeca: 1 sin i 1 kerka.

HAJDAR II (1770- ?),- ne zna se kako mu se zvao otac, ali

se pamti da je on prvi stigao u itluk iz Plava i, pored prezimena Burovi, esto se nazivao i skraeno BURO.
Sigurno se rodio u Plav (Crna Gora), negdje oko 1770. Godine. Zbog krvne osvete iselio se iz Plava. U potranji mjesta gdje e se nastaniti, stigao je u itluk. Jahao je bijelog
konja i nosio je sablju i topuz, pa i ubojno koplje. Poto je u
itluku dvobojem odbranio Sulj Topal Kurtovia od ovjeka koji ga napastvovao, ovaj ga primi za ehaju (uvar i
administrator ifluka). Tu se bavio svim poslovima zemljoradnje i stoarstva, ali je ponajvie vitlao sabljom, kao uostalom i svi Burovii do njega. Kurtovii su mu dali za nevjestu i svoju kerku. Poto mu ona nije rodila nasljednika,
oteo je Srbinu-Crnogorcu iz Kolaina kerku, pa mu je ova
pravoslavka rodila 3 sina: Zejnel I - zvani Zeko, Ujka I i
Nezir I. Kerke mu se ne pamte. Od potomaka ova tri brata
stvoreno je itavo pleme Burovia muslimanske vjere, pa su
se prema imenu svog pradjede podelili u tri bratstva: Zekovii, Ujkii i Nezirovii.

HABIBA I RE (XIX-XX),- jedina kerka Agan-bega i

Begane. Roena u Trebinju. Umrla neudata.
HABIBA II RE (XIX-XX),- prva kerka Abdurahmanbega I Resulbegovia i Najlije. Roena u Trebinju. Udala se
za Hamzi-bega Resulbegovia. Ostavila je iza sebe kerku
Nafiju i sina Ethema.
HABIBA III RE (1929-2000),- prva kerka Hysni-bega II i
Mejreme. Roena u Ulcinju. Udala se u Bar za Sulejmana
Krikovia. Djeca: Nurija, Rudija, Hatmana, Razija, Sabri,
Senad i Vahidin.
HADIJA I (1855- ?),- zvani Hadika, prvi sin Ujke I sa
Cetanovikom. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenjen djevojkom iz oblinjeg sela.Djeca: Murat,
Rasid II, Naja, Ahmet III, Ujka II i Muhra.
HADIJA II (1945),- zvani Hado, trei sin Ujke II i
Ramize. Roen u itluku. ivi i radi kao zidar u Sarajevo.
Oenio se Zurifom Sadrije Camovia, iz Kijevaca (Sjenica).
Djeca: Adis, Admir, Almedina I + 1 kerka.

HAJDAR III RE (XIX-192..),- drugi

sin vojvode Arslan- bega V. Roen u
Ulcinju.
Oenio
se
Vasvijom
Ahmetagi iz Ulcinja. Djeca: Zejnel II,
Juna, Memin, i Arslan VI.

HAFIS (1958),- trei sin Hanefija I i Ramize. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Nali smo ga na internetu BONJACI: www.genocities.com. Izjavljuje da je u
toku Otadbinskog rata (1993) uhvaen od suprotne strane i
teroriziran zajedno sa njegovim starijim bratom Advija. Oenjen djevojkom iz Derekara (Sjenica): ima dvoje djece.

HAJDAR IV RE (1936-1948),- prvi

sin profesora Zejnel- bega II
Resulbegovia i Filje Kapetanovi. Roen u Ulci- nju.
Umro mlad.

429

HAJDAR V (1970),- esti sin Saliha X, sa drugom enom Ajom. Roen u itluku oko 1970. Ne zna se koga je ostavio za sobom.

HAKIJA II RE (XIX-XX),- drugi sin Abdurahman-bega I

i Nailje. Roen u Trebinju.

HAJRIJA I (1929),- prva kerka Hajra II i Hamide. Roena u Sjenicu, gdje je primila os-novno obrazovanje. im
je napunila 14-tu godinu otila je u partizane i borila se za
osloboenje svoje domo-vine. Poslije rata primila je u
Pritini srednje obrazovanje i udala se za ofi-cira Halita
Morinu, iz Prizrena. Zbog oca, brata i mua, svi antititoisti,
bila je persekutirana. Djeca: Jasminka (1949) i ukrija
(1958). Vidi na str..

HAKIJA III RE (1883-1919),- prvi sin Hodo-bega I i Rukije. Roen u Ulcinju. On je prvi musliman Ulcinja koji je
zavrio redovne vie studije. Kau da je bio najobrazovaniji
Ulcinjanin svog vremena. Do kasno se uvalo njegovo penkalo, nekoliko dokumenata i niz rukopisa. Umro je neoenjen.
HAKIJA IV (1915- ?),- etvrti sin Habiba I od druge ene.
Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Poslije
DSR, vie godina, bio je odbornik sela. Oenio se Ramizom Lakota, iz Sukubine, kod Kladnice. Djeca: Latif II,
Hajrija III, Hilmija, Habib II i Selvija.

HAJRIJA II (1937),- prva kerka azima I. Roena u

itluku oko 1937. Udata, sa djecom.
HAJRIJA III (1944),- zvana Hajra, prva kerka Hakija IV
i Ramize. Roena u itluku. Udata za abana Rustema
Dacia, brat od snahe, u Cetanovie. Djeca:2 sina i 2 curice.

HAKIJA V RE (1989),- prvi sin Hasima i Adlije. Roen

u Ulcinju, gdje nastavlja kolovanje pored svojih roditelja.

HAJRIZ (1944),- jedini sin Paa i Pembe. Roen u itluku

oko 1944. godine. Bavi se poljoprivredom. Oenio se i ima
jednog sina i dvije kerke.

HAKILJA RE (1997),- trea kerka Sabira

Resulbegovia i Muradije. Roena u Ulcinju, gdje ivi sa
roditeljima i koluje se.

HAJRO I KA (19),- potomak veleslavnog Sabit-pae III

Resulbegovia-Kapetanovia. Hajro je poslije DSR postigao visoke dravne poloaje u saveznoj vladi Jugoslavije.
Njegov sin, Goran, isto tako se istakao pored Alije
Izetbegovia.

HALIL I (1935-1998),- sin Mustafe V i Abide. Roen u

itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje i bavio se poljoprivredom. Oenio se Zlatom, iz Bijelih Voda (D.Poljana). Radio je u graevinarstvu, u Sjenici. Tu je i umro.
Djeca: Muamer II + 1 sin i 3 kerke.

HAJRO II (1906-1961),- jedini sin Raida i Bahtije. Roen

u itluku. Svrio srednju kolu u Sjenici. Jedan je od osnivaa prvih komunistikih elija Sjenice. Prvoborac u Narodno-oslobodilakom ratu, zatim disident, antititoista. Menjao mnoge poslove. Umro na dunost direktora Sjenike
crepare. Oenio se Hamidom, kerkom Ujkana Bibia, iz
Uglja (Sjenica). Djeca: Hajrija I, Hanefija II (m), Hamdija
II, Remzija I, Vehbija, Mehmet XVI, Rifat II, Jusuf XI,
Zineta III i emal II. Vidi str

HALIL II RE (1940),- zvani Lilo, etvrti sin Mustafa-bega

VI i Rabije. Roen u Ulcinju. Ima srednje obrazovanje i
radio je kao elektriar. Oenio se Eminom, kerkom Muana ehia iz Visokog (Bosna), koja mu je rodila sinove:
Nihata i Selvera. Poslije njene smrti oenio se Hadirom,
kerkom Alije Branjanina iz Ulcinja, sa kojom nema djece.
Poslije smrti ove oenio se sa Hafizom abana Katane, iz
Ulcinja. I sa ovom nema djece.
HALIMA RE (XIX-XX),- esta kerka Abdurahman-bega
I i Najlije. Roena u Trebinju. Udala se za Haki-bega Gavrankapetanovia i rodila mu kerku Sahra, udatu u porodicu
Idrizbegovia.

HAJRO III (1977),- jedini sin Rifata II i Fatime. Roen u

Sjenicu, gdje je stekao srednje obrazovanje.
HAJRUDIN RE (1943),- zvani Hajro, esti sin Danobega I i Nurije. Roen u Ulcinju. Vie
studije zavrio u Podgorici. Kapetan
JV u rezervi. ivi i radi u Ulcinju, gdje
se bavi i pisanjem, pa i naunim radom. Oenio se dva puta. Od prve ene, Remze, kerka Seita Redepovia,
iz Sarajeva, ima troje djece: Suat, Amina i Skender. Od druge ene, Aje,
kerke Ramazana Dragovia iz Kajine
Ulcinja, ima kerke: Nurija III i Arlinda. Vidi na str....

HALIT RE (XIX-1875),- drugi sin bimbae Ahmed-bega

II. Roen u Trebinju. Ne zna se koga je ostavio iza sebe.
Njim i njegovim bratom Raidom I gasi se muka grana
slavnog Hasan-pae IV.
HAMDIJA I (1915-2002),- zvani Hamdo, jedini sin Selima
II i osovke. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. ivio je sa stricem Iljazom II neodvojen. Oenjen
Eminom Tahira Boguanina, iz Tuzina. Djeca: Selim III,
Zineta I i Sulejman VII.
HAMDIJA II (1935- 1997),- drugi sin Hajra II i Hamide.
Roen u Sjenicu, gdje je svrio srednju trgovaku kolu i
bavio se trovino. enio se dva puta: prvi put sa Slovenkinjom Milka, koja mu je rodila dvije kerke: Biserka i Jolanda. Druga mu je ena pravoslavna Srpkinja Jelena, ker Radovana iz Obrenovca. Sa njom ima samo jednog sina
Zlatana II.

HAKIJA I RE (XIX),- drugi sin Muhamed-Ali-bega I

(MEHMET V). Roen u Trebinju. Zavrio vie teoloke
studije i bio u hadiluk. Hercegovaki vezir Ali-paa Rizvanbegovi imenovao ga svojim blagajnikom. enio se vie
puta. Djeca: Abdurahman I, Fazlija (m), Sejdija (m), Vasvija I i Hamid. Vidi na str...

430

en u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se

Ramizom Drndi, iz Doniica (Sjenica). Djeca: Kadrija III
(m), Avdija (m), Malica, Hafis, Faik i Fako (blizanci) + 1
kerka.

HAMID I RE (XIX),- etvrti sin hadi Haki-bega I Resulbegovia. Roen u Trebinju. U turskoj vojsci je dostigao
visoki poloaj. Sultan ga odlikovao mnogim odlikovanjima
pa i titulom pae. Dr Mustafa Memi kae za njega: "medju
vodee linosti stambolske emigracije, koja je djelovala u
odbranu BiH od austro-ugarske okupacije 1878, jeste i
Hamid-beg Resulbegovi". Pao je kao rtva sultana AbdulHamida. Ostavio je iza sebe sina imenom Nurija. Vidi na
str.

HANEFIJA II (1930-1995),- prvi sin Hajra II i Hamide.

Roen u Sjenicu, gdje je zavrio srednju trgovaku kolu i
bavio se trgovinom. Oenio se Zejnepom, kerka Zejnela
Hadikia, iz Sjenice. Djeca: Nermin i Edin.
HANIFA (1925- ?),- jedina kerka Murata I i Demke. Roena u itluku. Udata za Hevza, u aronji, kod Duge Poljane (Sjenica), odakle se sa muem iselila za Tursku, gdje je
umrla. Djeca: Ibro i Hasnija.

HAMID II (1948-1982),- etvrti sin Isaha i Abide. Roen u

itluku. Oenio se Arifom erima Kurtovia, iz Dolia
(Sjenica). Pogi-nuo je u saobraajnoj nesrei. Djeca: Elvir i
Emir II.

HANKIJA (1930- ?),- prva kerka Dauta II i Muratke.

Roena u itluku. Udata za Idriza Hamidovia, iz Draevia. Djeca: 3 sina i 2 curice.
HASAN I RE (XVII-1731),- trei sin Resul-bega I Sulejmanagia, koji se po imenu oca nazvao Resulbegovi.
Roen u H-Novi. Visoko obrazovam, bio u hadiluk, pa
dizdar Trebinja. Do skora se smatrao prvim zajamenim
Resulbegoviem, poto se sa tim prezimenom spominje u
jednom dokumentu iz 1714. godine. Ostavio je za sobom
sinove: Hajdar I, Husein I i Osman II, koji su se po ocu jo
u H-Novom prozvali Hadihasanovii, a u Trebinju, po
oevoj profesiji prozvali su se DIZDAREVII. Vidi na
str....

HAMIDA RE (1892-1945),- druga kerka Abdurahmanbega III i Habibe. Roena u Ulcinju. Udala se za Raifa
Kaplanbegovia iz Ulcinja, kome je rodila kerku Mejremu.
Poto joj je mu umro, preudala se za Aslana Ethembegovia, iz Ulcinja, kome je isto tako rodila samo kerku
amilu.
HAMZA I RE (XIX),- jedini sin Ibrahim-pae IV Resulbegovia. Roen u Trebinju. Oenio se Habibom II, kerkom Abdurahman-bega I Resulbegovia. Ostavio je iza
sebe kerku Nafiju i sina Ethema.

HASAN II RE (XVII-1774),- etvrti sin Osman-pae I.

Roen u Starom Slanom. Bio je dizdar Trebinja, zatim
kapetan, miri-miran, muselin. Po svom ocu esto se nazivao
OSMANPAI, pa su se tako zvali i njegovi potomci.
Ostavio je iza sebe samo jednog sina - Saliha III. Vidi na
str....

HAMZA II (1890- ?),- prvi sin Kasuma II i Dacike. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. enio se dva
puta. Od prve ene ima sina Redepa. Poto mu je ova
umrla, oenio se Ajkom Selmanovi, iz Breze. Djeca: efkija, Emina I, Devahira II.

HASAN III RE (XVIII),- prvi sin Arslan-pae III. Roen u

Ulcinju. Ratovao je protiv ulcinjskih pirata i, pod turskom
zastavom, gdje god ga zvao sultan. Poto se odlikovao na
bojnom polju vie puta, sultan mu dodjeljuje titulu pae i
daje mu svoju sestru za enu. Nasljijedio je svog oca na
poloaj kajmekama Ulcinja. Ostavio je za sobom sinove
Jahja II i Jusufa IV. Vidi na str...

HAMZA III (2006),- prvi sin Mirzeta Burovia i Samire.

Roen u Sarajevo.
HANA I (1929- ?),- prva kerka Latifa I. Roena u itluku
oko 1929. Udata, sa djecom.
HANA II RE (1993),- prva kerka Bakima Resulbegovia
i Hajke. Roena u Ulcinju.

HASAN IV RE (XVIII-1851),- prvi sin Ibrahim-pae II.

Roen u Trebinju oko 1770. Bio je poslednji trebinjski
kapetan i zamjenik vezira hercegovakog paaluka. On je
jedan od najmarkantnijih Resulbegovia i jedna od najznaajnijih linosti itave Hercegovine svih vremena. Ostavio
je iza sebe dva sina i dvije kerke: Ibrahim IV, Ahmed II,
Devahira I i Nurija I. Vidi na str....

HANA III (2003),- jedina kerka Ismeta II Burovia i

Darie. Roena u Sarajevu.
HANA IV (2005),- jedina kerka Elvira i Alise. Roena u
Mobilierde (Francuska), gdje ivi sa roditeljima.
HANADI (XX),- ovog smo Burovia nali 19. maja 2007.
g. na sajtu MEDJUKANTONALNA FARMACEUTIKA
KOMORA BiH: www.trebinje.info. Izgleda da je autor
knjige POLOZAJ HERCEGOVINE POD TURSKOM, gdje
pie: Jo u 18 vijeku Stanislav Burovi, obraajui se
Ibrahim-pai, naziva ga rodjakom. Mora da je od Burovia Srbije Sandaka.

HASAN V RE (XX),- prvi sin Abdurahman-bega I i erife.

Roen u Trebinju. Ne znamo koga je ostavio iza sebe.

HANEFIJA I (1930- ?),- prvi sin Mustafe V i Abide. Ro-

HASIB (1965),- drugi sin erifa i Hajre. Roen u itluku.

HASAN VI (1958),- zvani Haso, etvrti sin Ujka II i Ramize. Roen u itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje
i bavio se poljoprivredom. Oenio se Nafijom Kariic, iz
Triebina. Djeca: Edin, Zelenko + 2 kerke.

431

Srednje obrazovanje stekao na Gradjevinskoj koli u Sarajevo, gdje ivi i radi kao policijski specijalista. Oenio se
Muradijom Jusufovi, iz Orizara (Makedonija). Djeca: Marsela i Benjamin I.

itluku oko 1889. Udata, sa djecom.

HASIBA (1945),- trea kerka Ujka II i Ramize. Roena u

itluku. Udata za Hafiza Kurtovia u Dolie, Sjenica. ivi
u Sarajevo. Djeca: Nermin (1968) i Almin (1972).

HAZIR (1885- ?),- drugi sin Bajrama I i Fane. Roen u itluku,

gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se Murat- kom iz Fijela,
kod Kladnice. Djeca: Muniba, Firdus i De- vaira I. Godine
1963. iselio se za Tursku i sada ive u Istanbul.

HAZBIJA (1960),- zvani Hazbo, prvi sin Saliha X i Rahi- me.

Roen u itluku oko 1960. Ne zna se koga je ostavio za sobom.

HASIJA I RE (1929),- druga kerka Husni-bega II i Mejreme. Roena u Ulcinju. Udata u Baru za Musta Zaganjora.
ive u Podgorici. Imali su jedinca sina, Zaima, koji im je
ubijen na hercegovakom ratitu 1992, gdje je poao da se
bori kao dobrovoljac za ognjita praedova svoje mile majke. Odlikovan je kao pripadnik JNA ordenom hrabrosti.
Oenio se Radmilom, kerkom Radomira Radunovia iz
Podgorice. Djeca: Samanta i Maltina.

HIDAJET (1956),- zvani Hido, prvi sin Ljutvija i Mej- reme.

Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Za- tim je preao
u Sarajevo, gdje ivi i radi kao uvar vojne fabrike. Oenio se
Kimom Mehmeta Dacia, iz Cetanovia (Sjenica). Djeca: Ajsela
i efet.
HILMIJA (1946),- zvani Hilmo, drugi sin Hakija IV i Ramize.
Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se
djevojkom iz Orizara (Makedonija). ivi i radi u Sarajevo kao
graevinski tesar. Djeca: 1 sin i 2 kerke.

HASIM RE (1961),- jedini sin Davita I i Sultane. Roen u

Ulcinju, gdje je primio srednje obrazovanje. Godine 2006.
bio je kandidat za predsjednika optine Ulcinj. Oenio se
Adiljom, kerkom Zija Molabeira iz Ulcinja. Djeca: ouet II i Hakija VI.

HODO I RE (XIX-XX),- prvi sin Sulejman-bega III. Roen u

Ulcinju. Bio je kapetan linog broda i slavan po- morac, pa se
kao takav spominje i u knjizi ISTORIJA PO- MORSTVA
ULCINJA, BARA I BOKE. Oenio se Ruki- jom, kerkom
hadi Mehmed-bega uli. Porodica uli je jedna od najstarijih,
najpoznatijih i najplemenitijih turskih porodica ovih prostora, pa i
itave Turske imperije. Oni su se nastanili u Ulcinju odmah
poslije turske okupacije 1571. Djeca Hodo-bega: Hakija III,
Fahrija (), ouet I, Sulej- man V i Bedrija (). Vidi na str.....

HASNIJA II (1934),- druga kerka Dauta II i Muratke. Roena u itluku oko 1934. Udata je za Abida Fijuljanina, u
itnice (Donja Poljana). Ne zna se kakvu djecu ima, jer se
1963. godine porodino iseljila za Tursku i sada ive u grad
Brusa.
HASRET (1975),- trei sin Bahtijara i Ramize. Roen u
Sjenici, gdje je zavrio Srednju tekstilnu kolu. Radi kao
graevinar i ivi u Sjenici. Neoenjen.

HODO II RE (1925- 2005),- prvi sin ouet-bega I Resulbegovia i Mejreme. Roen u Ulcinju. Bio je sekretar Optinskog komiteta SKJ, narodni poslanik Republike i Sa- vezne
skuptine, pa i predsjednik Ulcinja. Bavio se i pisa- njem. Oenio
se Naziom, kerkom Arslana Mavria, iz Ul- cinja. Nije imao
potomaka. Vidi na str...

HASO: vidi HASAN.

HAIM I (1880- ?),- trei sin Kasuma II i Dacike. Roen
u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se ehom
Karii. Poto mu nije rodila djecu, oenio se Razom Ademovi, iz Draejevia. Djeca: Ismet I, Zuriha II, Nusret II i
Rasim II.

HURIJA RE (1937),- kerka Memina i Fatime. Roena u Ulcinju. Udata u Pe za Veli Veliu. Djeca: Atifeta i Agim.
HUSEIN I DI (XVII-XVIII),- drugi sin dizdara hadi Hasanbega I Resulbegovia. Roen u H-Novi. U slubi sultana
postigao je vii oficirski in. Spominje se kao trebinjski dizdar
1714, na koju dunost je zamjenjivao oca, a kasnije ga i
naslijedio. On, sa braom i njihovim potom- cima, prozvali su se
DIZDAREVII. Na ovaj nain i on je jedan od oeva svih
Dizdarevia Trebinja, mogue i Herce- govine, koji su
mnogobrojni. Ne zna se koga je ostavio za sobom, ali je sigurno
da je Husein II njegov unuk, sin nje- govog sina.

HAIM II RE (1896-1964),- drugi sin Deljadin-bega I i

Sebije. Roen u Ulcinju. Bio je pomorac na vise brodova,
kao na Sokolu, vlasnika i kapetana Mahmut Adem Mani,
zatim na brodu Sreca Dubrivnika- vlasnika i kapetana
Ibahim Becic, pa na brodu Sanja i dr. Oenio se
Bukurijom, kerkom Lejdin Faslibega, iz Ulcinja. Djeca:
Isaja II, emal I i Kadrija II (m).
HAIM III RE (1970),- trei sin Isaje II i Ilfete. Roen u
Ulcinju. Zavrio srednju pomorsku kolu u Kotor, ukrcao se
na brod i siao u Brazil, odakle prelazi u SAD. Aktuelno
ivi u Nju-Jorku, gdje radi na recepciji hotela u Manhatan.
Oenio se Meritom, kerka Davita Voglia, iz Ulcinja.
Djeca: Arlinda.

HUSEIN II RE (1688 - 1746), unuk Arslan-pae III, od

treeg sina. Zavrio vojnu akademiju u Istanbul, a na
dunost dizdara je stupio poslije oeve smrti, negdje oko
1730, sa inom binbae. Kao mutesarif Ulcinja uestvovao
je u napadu na pirate u Valdanos 1735. godine i bio
nemilosrdan prema njima, pogotovo kad je video svog
roaka, skadarskog vezira Mehmet-bega Resulbegovia
kako ga komadaju pirati. Godine 1740, kad su se pirati
sklonili u kui jednog svog jataka, Husein-beg ih je orujem
u ruci izbacio iz kue i proganjao ih dok ih nije likvidirao.
Rije je za pirate Zenel Ala i Husein Skadranin, koji su bili

HATA RE (XIX),- jedina kerka Ibrahim-pae IV Resulbegovia. Roena u Trebinju. Udala se za Fazli-bega Resulbegovia. Za njihove potomke ne znamo nita.
HAVA (1889- ?),- druga kerka Bajrama I i Fane. Roena u

432

je kroja i kontrolor samoposluge u Ulcinju. Oenio se Hurijom,

kerkom Mana Reizi iz Ulcinja. Nema potomaka.

napali na uu rijeke Ishmi (Albanija) Kotoranina Jovana

Petriia, kapetan linog broda. Ostavio je za sobom sina
Zejnela. Unuk, kome se ne pamti ime, ali je dokumentiran,
poginuo uz svoga djedu 1746. godine, branei ga od
pobunjenih pirata kuburon u svojim zelenim ruicama od 5
godina. Ostavio za sobom sina Zejnela. Na dunost dizdara
naslijedio ga brat emsija.

HUSEIN VI RE (1992),- prvi sin Alije IV i Emine. Roen u

Ulcinju, gdje ivi sa roditeljima i pohaa kolu.
HUSNIJA I RE (XIX-XX),- drugi sin Mehmed-bega VIII.
Roen u Trebinju. Oenio se kerkom Dervia Muratbego- vica
(Kamberovi, str. 196.). Djeca: Muharem I i Sena.

HUSEIN III DI (XVIII),- ime oca mu nismo otkrili. Sigurno je

unuk Huseina I Dizdarevia. On se spominje u doku-menta kao
dizdar trebinjske tvrdjave 1775. godine. Kako se zna, od 1624 (sa
Mehmet-agom Rizvanagiem), pa sve do 1835, svi su dizdari
trebinjske tvrave bili Rizvanagii-Resulbegovii. A ovo znai
da je i ovaj Husein bio Resulbegovi, odnosno Dizdarevi, i
potomak drugog sina hadi Hasan-bega I Resulbegovia, ije je
ime i nosio.

HUSNIJA II RE (1898-1982),- trei sin Deljadin-bega I i

Sebije. Roen u Ulcinju. Pred DSR se istakao kao jedan od 15
najvjetijih mornara Ulcinja. Bio je makinistra na brodu
Nimet Allah egipatskog kralja Faruka. Poslije rata se
specija lizirao za kraenje maslina. Oenio se Mejremom, kerkom Latifa Metanovia iz Ulcinja. Djeca: Habiba III, Hasija I,
Raif I, Sadeta, Elmaza I, Sadija, Ekrem, Lirija, Serveta i Remzija
II.

HUSEIN III? (1830- ?),- zvani Huso, prvi poznati sin Zejnela I.
Roen u itluku oko 1830. Bavio se poljoprivredom. Oenio se
djevojkom iz oblinjeg sela, koja mu je rodila etiri sina: Vejsel,
Devir, Began i Zejnel II. Imao je i jednu kerku, koju je udao u
porodici Daglas. Ona je rodila Huseina (Husa) Daglasa,
glasovitog srpskog guslara iz Petera.

HUSNIJA III (1932- ?),- zvani Husno, sin Huzeira i Muh- re.
Roen u itluku. Ne zna se koga je ostavio za sobom.
HUZEIR (1912- ?),- jedini sin emsedina I i Mue. Roen u
ituku, gdje se bavio poljoprivredom. Odmah poslije ro- enja
ostao je siroe: ubili mu Kurtagii oca iz krvne osve- te. Za njega
se postarao stric Beir, koji se oenio njegovom majkom. Bavio
se poljoprivredom i oenio se Muhrom Ka- rii, iz Triebina.
Djeca: Husnija III, Dervi, Mehmet XVII, Sanija, Vezirka,
Fatima IV i Mejra.

HUSEIN IV (1897- ?),- zvani Hulje, drugi sin Zejnela II. Roen
u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenjen. Djeca:
Rahman i Rahim III + 4 kerke.
HUSEIN V RE (1919-2003),- zvani Ceno, prvi sin predsjednika Ali-bega I Resulbegovia i Sabrije. Roen u Ulcinju. Bio

433

I.
IBRAHIM I RE (XVII-1750),- prvi sin Osman-pae I Resulbegovia. Roen u Herceg Novi. Do 1731. bio je trebinjski kapetan. Osuen na smrt od sultana, pomilovan je i
proglaen za pau, miri-mirana, muhafiza, mutesarifa, pa za
hercegovadkog, klikog i zvornikog sandakbega. Umro
u dubokoj starosti: Djeca: Sulejman II i Arslan IV. Vidi na
str....

Devahira II i ulsuma.
IBRAHIM VII (1941),- sin Isaje I i Abide. Roen u itluku. Zavrio sednju Gaevinarsku kolu u Beogradu, gdje
ivi i radi kao graevinar. Oenio se Katicom, Hrvatica iz
Beograda. Djeca: Jasmina I i Emin I.
IBRAHIM VIII RE (1943),- jedini sin Memin-bega Resulbegovia i Fatime. Roen u Ulcinju. Radi kao elektriar u
solani B.Sekuli, bavi se i sportskim ribolovom 3 tapa.
Oenio se Milihajom, kerkom Muhameda Hadimola iz
Ulcinja. Djeca: Amir II, Bahtija i Arben II.

IBRAHIM II RE (XVIII-1813),- prvi sin Arslan-pae II.

Roen u Trebinju. Bio je trebinjski kapetan, paa,
sandakbeg. Umro je otrovan od Turaka u Vujoj Luci (kod
Sarajeva). Djeca: Hasan IV i Adem I. Vidi na str.
IBRAHIM III RE (XIX-XX),- trei sin Jusuf-bega IV Resulbegovia. Roen u Ulcinju. Bavio se pomorstvom. Imao
je vlastiti brod, kojim je lino upravljao kao kapetan. Ostavio je iza sebe samo jednog sina - Tofika.

IBRIMA (1944),- esta kerka abana I sa treom enom Ruvom. Roena u itluku oko 1944.
IFET (1970),- prvi sin Raida II i Ramize. Roen u itluku, gdje je zavrio osnovno obrazovanje, a zatim se specijalizirao kao ofer autobusa u Novom Pazaru, gdje se oenio,
radi i ivi. Ima 2 sina, od kojih mu se jedan zove Emrah.

IBRAHIM IV RE (XIX-1868),- prvi sin veleslavnog Hasan-pae IV Resulbegovia. Roen u Trebinju oko 1800.
Poto se istakao u ratnim pohodima pored svog oca, sultan
mu dodjeluje titulu pae, pa je vladao Hercegovinom kao
njen poslednji vezir i prvi sandakbeg poslije ukinua
paaluka. Djeca: Hamza I i Hata. Vidi na str.

IFETA (1964),- peta kerka Isaje I i Abide. Roena u itluku. Udata za Lata Ruevia, iz Tocilova, kod N.Pazara.
Djeca: Sanela, Edevid, Seniha, Sabrina, Devad, Mirela,
Denis.

IBRAHIM V RE (XIX-XX),- trei sin Jusuf-pae IV Resulbegovia. Roen u Ulcinju. Oenjen, ostavio je iza sebe
sina Tofika.

ILFETA RE (1997),- trea kerka Agima i Ljuane. Roena

u Nju Jorku, gdje ivi sa roditeljima i koluje se.

IBRAHIM VI DE (XIX-XX),- drugi sin Salih-bega VII

Resulbegovia. Roen u Travniku. Visoke studije zavrio u
Sarajevu, gdje je 1897. godine objavio knjigu STARE LISTINE PORODICE RESULBEGOVI, separatni otisak
GLASNIKA ZEMALJSKOG MUZEJA BiH, IX, Sarajevo
1897. Oenio se Nefizom, kerkom Abdurahman-bega I
Resulbegovia. Djeca: Abida II, Nafiz I, Zumreta I, Eliba,

ILIJA TO (XVII),- sigurno potomak grofa Tomislava (Toma) Burovia. Godine 1689, u Morejskom ratu, bio je komandant kompanije na Grahovu, izgleda sastavljene od Peratana i ljudi sa Orahovca (Butorac: BOKA, str. 131).
ILJAZ I (1880-1951),- prvi sin
Ramadana I i Muhovike. Roen u

434

itluku, gdje je ivio i bavio se poljoprivredom. On je bio

najvei bogata u sjenikom kraju. Imao je vie od 100
hektara ziratne zemlje, dosta uma, 75 grla govedi, 30
konja, 50 ovaca, 300 konica i dvije kue. Kad je VII
Crnogorska brigada dola u itluk, svi su iz sela pobjegli
od straha da ih ne pobiju, otili u abran. Samo ih je Iljaz sa
svojim Burovicima doekao, smjestio ih u njegove kue i
hranio ih je za svo vrijeme dok su bili tu, pa im je dao i
hrane da ponesu sa sobom koliko su htjeli i mogli da nose.
Za svo vrijeme rata njegova je kua bila ratna baza, a roaci
- partizani. On je bio prvi predsjednik Mjesnog narodnog
odbora, izabran na toj dunosti jo za vrijeme rata. Oenio
se Hatemom Murata Murtia, iz Melaja (N.Pazar). Djeca:
aban I, Isah I, Ehla i Lema.

ISAJA I (1912-1995),- zvani Iso, pa i Isah, drugi sin Iljaza

I i Hateme. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom i
stolarstvom. Od 1945-1950, bio je odbornik sela pri optini
u Rasnu. Oenio se Abidom Halila Boguanina, iz Tuzina
(Sjenica). Djeca: Ljutvo, Vahida, Zahida I, Sejfija (m), Asifa, Ibrahim VII, Ismeta II, Hamid II, Iljaz III, Ifeta.
ISAJA II RE (1931),- prvi sin Haim-bega II i Bukurije.
Roen u Ulcinju. Bio je pomorac. Oenio se Ilfetom, kerkom Husni Nimanbegovia, iz Ulcinja. Djeca:
Nagib, Agim i Haim III.

ILJAZ II RE (1890-1960),- jedini sin Agan-bega i Begane.

Roen u Trebinju. Bio je gradonaelnik Trebinja za vrijeme
Kraljevine Jugoslavije. Zatim se Oenio Vasfijom III, kerkom Abdurahman-bega I Resulbegovia, koja mu je rodila
petoro djece: Arzija, Eref, Samija I, Razija i Enver I. Po
drugi put se ozenio Adilom (kerka Safure, Sulejmana Resulbegovia, i nekog Rizvanbegovia), koja mu je rodila
samo jednog sina, efketa. Vidi na str...

ISAJA III RE (1998),- sin Nagiba i Mirsade. Roen u Njujorku, gdje ivi sa roditeljima i pohaa kolu.
ISLAM I (itluk 1953),- jedini sin Demala I i uhre. Po
svretku osnovne kole bavio se poljoprivredom. Godine
1975. otiao u Skolje na otsluenje vojnog roka, pa se tu po
otsluenju zaposlio u fabrici cipela Gazela i radio do
penzionisanja. Tu se oenio Igbalom Rama Gicia, iz
Zabrena kod Novog Pazara. Djeca: Almir I i Samir II.

ILJAZ III (1951),- peti sin Isaje I i Abide. Roen i odrastao u itluku. ivi i radi u Fran-cuskoj, grad Mobilier,
kao voza au-tobusa fabrike Pegeaux. Oenio se If-etom
Sefera Idrizovia, iz Brnice, kod Duge Poljane, koja mu je
rodila dva sina: Aldin i Elvis II. Zbog nekog ne-sporazuma
odvojio se od nje i oenio se Francuskinjom Elijana Burgo,
iz Odencourt-a (Fr), koja mu je rodila kerku Sabrina.
Poslije nekog vremena razveo se i od Eli-jane i vratio se
prvoj eni i djeci, sa kojima ivi i danas.

ISMAIL I RE (XIX),- prvi sin kapetana Ahmed-pae I.

Roen u Trebinju. Ostavio je iza sebe dva sina: Jusufa VI i
Rakipa.
ISMAIL II (1870- ?),- zvani Smajo, prvi sin Nezira I i
Turkinje. Roen u itluku, oko 1870. U oblinjem selu primio je osnovno obrazovanje i bavio se trgovinom. Oenio
se od Muhovia, iz Kladnice. ena mu je rodila tri sina:
Dafera I, Raifa I i Nuredina. Poslije njene smrti oenio se
Fatimom Karii, iz Trijebinje, kod Sjenice. Djeca: Rahim I
i Nejma.

ILJAZ IV (1960),- prvi sin Ramiza I Burovia. Roen u

itluku, gdje ivi i bavi se poljoprivredom.
ILJAZ V RE (1968),- jedini sin Envera i Sadide. Roen u
Trebinju. Poeo studije na Pravnom fakultetu u Sarajevo i
prekinuo ih zbog rata. Neoenjen.

ISMAIL III RE (XIX),- zvani Malo, prvi sin Jahja-bega

IV Resulbegovia. Roen u Ulcinju sredinom XIX vijeka.
Nasljijedio od oca brod, kojim je lino upravljao kao kapetan. Zatim je kupio i drugi brod, koji je nazvao DVA
BRATA (Hadibrahimi: str. 172.). Obino je prenosio putnike i robu od Ulcinja za Istanbul, Aleksandriju i Tunis.
Ostavio je iza sebe sina Jahja-bega V.

ILFETA RE (1997),- trea kerka Agima i Ljuane. Roena

u Njujorku, gdje ivi i koluje se.
INDIRA I RE (1960),- trea kerka Nailja i Minire. Rodila
se u Ulcinju, gdje je zavrila gimnaziju. Udata za Ismeta
Hodia, iz Ulcinja. ivi i radi u ikago (SAD). Djeca:
Edin, Alma i Azra.
INDIRA II (1962),- etvrta kerka Jusufa X i Pembe. Roena u Istanbull. Udata, sa djecom.

ISMAIL IV RE (XIX-XX),- trei sin Abdurahman-bega I i

Nailje. Roen u Trebinju.
ISMAIL V RE (XIX),- zvani Malo, jedini sin Jahja V. Rodjen u Ulcinju. Nasljijedio je vojni poziv svojih predaka. Po
zavrenoj vojnoj Akademiji u Istanbulu, sultan ga alje na
elo svojih trupa u Sudan. Tamo mu se izgubio trag.

INJA RE (1985),- druga kerka Amira II Resulbegovia,

od druge ene. Rodila se u Zagrebu.
IRFAN RE (19...),- drugi sin Jusri-a i ultere. Rodio se u
Ulcinju.

ISMAIL VI (1942),- zvani Smajo, prvi sin Raifa I i Bege.

Roen u itluku. Radi i ivi u Francuskoj (grad Mesche).
Oenjen Safetom Jonuza Nii, iz Vrsenice. Djeca: sin Nermin I i kerka Kimeta II.

IRFET (1970),- prvi sin Raida i Ramize. Roen u itluku.

Specijalizirao se kao ofer autobusa u Novom Pazaru, gdje
se oenio, radi i ivi. Ima 2 sina, od kojih mu se jedan zove
Emrah.

ISMET I (1915- ?),- prvi sin Haima I i Raze. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Godine 1958. iselio se

435

za Makedoniju, u selo Orizare. Tamo se oenio, pa ima i

djecu.

je kapetan linog broda. Borio se pod mletakom zastavom.

Za vanredne zasluge Mleani su mu priznali titulu grofa i
imenovali ga guvernerom Braa i Budve. Poto se nije pomirio sa austro-ugarskom okupacijom, uhvaen je i streljan.
Ostavio je iza sebe sinove Ernesta i Jovana IV, i kerku
Sofiju. Vidi str...

ISMET II (1971), - drugi sin Sulejmana i Latke. Roen u

itluku. Nie i srednje obrazovanje, Elektrotehniku kolu,
zavrio u Sarajevu. Svoje profesionalno obrazovanje
dopunio u Njemakoj. Aktuelno je student Pravnog
fakulteta na Universitetu Sarajeva, gdje od 1974. i ivi sa
roditeljima. Istakao se kao ahista: nastupio je za ahovski
klub "BOS- NA" (Sarajevo) za jugoslovensko prvenstvo, a
pretstavljao je jugoslovenski ah i na meunarodnim
takmienjima. Oduevljeno igra na Sandakim igrama,
pretstavljajui svoju Sjenicu. Oenjen Darijom, kerkom
efik Gaco i Bojane Manojlovi, iz Sarajeva. Ima kerku
Hanu
III
i
sina
Rijada.
E-mail
adresa:
<burovic@bih.net.ba>. Vidi na str.....

IVAN V LO (1752 - ),- sigurno jedan od praunuka grofa

Lovrena Burovia. Roen u Perastu oko 1750. Spominje se
kao lan Malog Vijea, predloen 1797. godine da se pridrui lanovima "universe", koji e austrijskom generalu
baronu Matiji Rukavini izjaviti podlonost perake optine
(Butorac: BOKA, str. 217), na to on nije pristao.
IVAN VI (1730- ?),- jedinji poznati sin grofa-guvernatora
Luke IV. Rodio se u H-Novi. kolovao se u Italiji. Kad mu
je otac umro, bio je maloljetan, pa ga nije mogao nasljijediti
na poloaj guveratora. Tako poloaj guvernatora H-Novog
prelazi na Stanislava, mlai brat Luke, i na sina ovoga,
Matiju II. Bio je diplomata, pa generalni providur u Zadru,
a poslije smrti Matije II, i guverner H-Novog, sve do 1802,
kad ga na toj dunosti smjenjuje Alojzo Burovi. Oenio se
i ostavio za sobom sina Nibala.

ISMETA I (1942-1950),- etvrta kerka Isaje I i Abide.

Roena i umrla u itluku.
ISMETA II (1956),- prva kerka Jusufa IX i Pembe. Roena u itluku. Godine 1963. iselila se za Tursku zajedno
sa svojim roditeljima i sada ivi u Istanbul.
IVAN I (XVII-1730),- drugi sin grofa Anta I. Roen u Perastu. kolovao se u Italiji i na palubi svoga broda, posebno
u ratnim okrajima sa gusarima i piratima Turske imperije.
Istakao se u borbama za osloboene H-Novog i Hercegovine. Mleani su mu zvanino priznali titulu grofa, pa su ga
proglasili i za doivotnog guvernera svih osloboenih krajeva, posebno Herceg Novog. Djeca: Ante III, Luka IV, Stanislav i Jelisaveta. Vidi na str....

IVAN VII (1810-.),- jedini sin grofa Jovana IV. Rodio se u

H-Novi poslije austro-ugarske okupacije Boke. Poto su mu
Austrijanci uhapsili i streljali djedu i oca, njegova majka, sa
sestrom svoga mua, Groficom Sofijom, bjee za Grku i
stabiliziraju se na ostrvu Krf. Tako je dospio sa njima tamo
i mali grof Ivan. Poto je odrastao, angaovao se u borbi
grkog naroda za njegovo osloboenje.

IVAN III LO (XVIII),- sa imenom Zuane Lovreni spominje ga P.Butorac u djelu ZMAJEVII. Bio je oenjen i
imao svoj brod. Poetkom vijeka imao i jedno malo dijete.
Butorac pie da ga napastvovao peraki kapetan Vicko
Bujovi, koji mu je oteo i brod i zemlju, to je inio i sa
drugima, za to e ga ubiti u dvoboju Grgur II Burovi.

IVAN VIII (1795-1848),- sin grofa-admirala Vicenza II

Burovia, roen u H-Novi, mogue i u Bjeloj, pa i u
poznatoj palati Burovia. Uz svoje prezime nosio i ono de
Zmajevi. Kada su Austrijanci okupirali Boku 1797, sa
majkom se sklonio u Veneciji. U Italiji zavrava i studije.
Mogue je da se nikada nije ni vratio vie u svoju Boku i
domovinu. Poznat je po tome to se bavio knjievnou,
poezijom. Pisao je na italijanskom jeziku. Pavle Butorac
nam kae da se bavio pisanjem prigodica, koje odavaju
dobru pjesniku dikciju. Poto je imao kerku Jozefinu,
koja se isto tako bavila knjievnou, sigurno je bio
oenjen, ali ne znamo sa kim, niti da li je ostavio za sobom
i kojeg sina. Sa inom kapetana poginuo 1848. godine, u
borbama protiv Auastro-Ugarskog okupatora Italije. Vidi na
str.

IVAN IV (1740-1797),- sin guvernera grofa Jovana III.

Roen u H-Novi. Zavrio visoko obrazovanje u Italiji. Bio

IZET (1964),- trei sin Saliha X, sa drugom enom Ajom. Roen u itluku oko 1964.

IVAN II (1694- ?),- etvrti sin kapetana Vicka I. Roen u

Perastu i vaspitan po biskupskim seminarima i u Italiji. Bio
je kapetan linog broda, pa i kapetan Perasta. Bavio se transportom robe i trgovinom u slubi perakih hajduka i gusara, koje je snabdijevao orujem i municijom, sve dok mu to
mletake vlasti nisu zabranile. Umro je u Perastu. Ne zmamo koga je ostavio iza sebe. Vidi str....

436

J.
Resulbegovia u Ulcinju. Ostavio je za sobom sina Memeta
(?). Vidi....

JAHJA I RE (XVII),- prvi sin admirala Arslan-bega I.

Roen u H-Novi. Zajedno sa ocem i dva brata 1687. prelazi
u Ulcinj, gdje se nastanjuje za stalno. Za vojne zasluge dobio je od sultana titulu pae. Poloaj kajmekama Ulcinja
nasljeuje od oca. enio se dva puta: Novljanka mu je rodila samo ensku djecu, dok mu je Ulcinjanka, kerka skadarskog sandakbega Sulejmana Malog, rodila sinove :
Mehmed VI i Arslan III. Vidi na str.

JAHJA V RE (XIX),- zvani Jaho, jedini sin Ismaila III Resulbegovia. Rodio se u Ulcinju i bavio se pomorstvom.
Imao je lini brod, kojim je komandovao kao kapetan. Ostavio je iza sebe jednog sina, Ismaila V.
JASMINA I (1966),- jedina kerka Ibrahima i Katice. Roena u Beogradu, gdje je zavrila Ekonomski fakultet. ivi
i radi u Beogradu, ef je u fabrici Fikreta Avdia. Udata za
Beograanina. Ima dvoje djece.

JAHJA II RE (XVII-1729),- pretpostavljamo da je esti

sin Osman-pae I Resulbegovia. Roen u Trebinju krajem
XVII vijeka. Kora ga unio u njegovoj listi kapetana Trebinja u godinama 1728. I 1729. Mogue je da je tih godina
smjenjivao na toj dunosti svog najstarijeg brata Ibrahimpau I. Kako se zna, godine 1729. sultan osuuje na smrt
Osman-pau i njegove sinove. Jahja-beg je sigurno bio meu prvima koje je pohvatao sultanov izaslanik Zahir i pogubio ga. Ne zna se koga je ostavio iza sebe.

JASMINA II (1969),- druga kerka Nasufa i Fatime. Roena u N-Pazaru, gdje je zavrila srednju
Novinarsku kolu - izvjetaa. ivi u
Damstadu - Njemaka, gdje se bavi
knjigovostvom. Udala se za Hazima
Kadria, iz Zenice

JAHJA III RE (1745-?),- zvani Jaho-beg, prvi sin Hasanpae III, od prve ene, kerke skadarskog vezira Mehmetpae Buatlije. Bio je dizdar Ulcinja. Godine 1770.,
Mehmet-paa je opremio 10 ratna broda u Ulcinj i stavio ih
pod njegovom komandom (NACI, St.N.: PASHALLKU
I SHKODRS, str. 96.), dok ga sultan, poslije koje godine,
imenuje kapudan-paom ulcinjske ratme flote. Bio je
nadzornik jadranske obale od Draa do mletake granice u
Budvi. Kad je jednom prilikom uao sa flotom u luku
Avarina, Grci i Englezi su ga opkolili. Tada je on digao
bijelu zastavu, u znak da se predaje. Grci i Englezi su
pohitali na njegove brodove da pljakaju. Kad je vidio da su
mu brodovi krcati sa njima, naredi svojim vojnicima da
spale barutanu broda. Tako je bacio u vazduh sva tri svoja
broda, sebe i svoje vojnike, ali i Grke i Engleze. Ulcinjani
su mu spjevali pjesmu. On je izgradio drugo turbe

JASMINA III RE (1997),- prva

kerka pravnika Sari Re- sulbegovia i
Servete. Roena u Ulcinju.
JASMIN (1986),- prvi sin dr
Mahmuta Burovica i Hanade. Roen u
Zenici. Studira Veterinu u Sarajevo.
Sa roditeljima ivio jedno vrijeme u
vedskoj, koja mu je dala svoje dravljanstvo: ima i
bosansko dravljanstvo. Hobi su mu jezici : engleski,
francuski, njemaki i vedski.

437

JELENA I (XVII),- kerka grofa Vicka I. Roena u Perastu, negdje oko 1650. godine. Udala se za Krsta Zmajevia,
brat nadbiskupa Andrije Zmajevia. Za njega P.Butorac pie: "Krsto bijae peraki kapetan ili naelnik. Vrlo ugledan.
Vjet trgovini, moru i mau". (Butorac: ZMAJEVII, str.
20). Jelena je rodila Zmajeviima 6 sinova, meu kojima i
zmajeve: nadbiskupa Vicka i admirala Matiju (1680-1735).
etiri joj je sina pogubio Vicko Bujovi. Godine 1704. Matija je prokurator svetita Gospe od krpjela, a 1708. bi izabran za opinskog prokuratora Perasta, zatim je dostigao i
titulu admirala ruske flote. Zajedno sa svojim bratom Vickom, bio je sekundant na dvoboju svog ujaka Grgura II
Burovia, kojom prilikom je ubijen peraki plemi Vicko
Bujovi, zbog ega su proganjani sva trojica od mletakih
vlasti. Kad je grofica Jelena ula da joj je sin Matija dopao
stranog turskog zatvora Sedam Kula, presvislo joj srce od
zalosti. Vidi na str......

teoloke studije, sluio u Boki kao obian pop i opat, a

kasnije je postao biskup i slubovao u Kotoru. Kao biskup
poznat je pod imenom In. Ante Castelli. Vidi na str.....
JOVAN I (XV-XVI),- za grofa Jovana I Burovia, hipokoristino zvani JOZO, znamo po onome to o njemu kae
u njegovoj istorijskoj studiji o Resulbegoviima M. Busuladi, konkretno - da on od velevrema ratovae na moru.
Nema sumnje da je roen u Perastu, mogue upravo 1482.
godine, kada je grad pao pod vlast Turaka. Kako mu se
zvao otac ne znamo, ali je sigurno da je grofovsku titulu
naslijedio od njega, pa ju je i opravdao vitlanjem sablje po
bojitima Mletake Republike, koja mu je tu titulu, poto se
istakao kao vitez i junak u njenoj slubi, konfirmirala kasnije, nakon osloboenja Perasta od turske okupacije i ponovo doao pod vlast Mleana. Mugue je da se ubio pri odbrani H.Novog od Turaka, koji ga 1539. godine ponovo
osvojie. Poznat mu je jedan brat, po imenu Tomo, a Busuladi kae da je imao i tri sina. Najstariji mu se sin zvao
Luka I, drugome jo nismo otkrili ime, a najmlai - Milo.
Poslije nove okupacije Herceg Novog, Milo se muslimanizirao i od njega potiu svi muslimanizirani Burovii. Vidi
str...

JELENA II (XX-XXI),- nali smo je na sajtu SPISAK

STUDENATA ODSEKA ZA POREZ I CARINU: vpsbg.
com. U januaru 2006. predala je nekakve ispitne prijave,
registrirane pod br. 23C1/0585/04.
JELENA III (1985),- jedina kerka Neboje i Mirjane.
Roena u Beogradu, gdje ivi i studira
na Vioj Beogradskoj poslovnoj koli.
Jo kao dijete pokazala je izuzetno interesovanje za ivotinje, tako da je sa
13. godina volontirala u Beogradskom
ZOO vrtu. Tamo je bila punih godinu
dana. Od tada ima svoje kune ljubimce. Kada zavri studije, eljela bi da
postane lan neke svjetske organizacije
za zatitu ivotinja, ili da radi u nekom rezervatu.

JOVAN II (XVI),- drugi sin grofa Luke I. Sigurno je roen

u Perastu, negdje oko 1540-te godine, odmah poslije drugog
pada H-Novog u ruke Turaka i poslije osloboenja Perasta
od turskog ropstva. U Malom (Tajnom) Vijeu Perasta pretstavljao je bratstvo Burovia, bio je vojvoda, sudac i kapetan grada, pa je predvodio Peratane i u Kiparski rat 1571.
godine, iz kojega se vratio ranjen. Ostavio je iza sebe sina
Nikolu II i kerke Anelinu i Margaritu. Vidi na str....
JOVAN III (1669-1755),- trei sin grofa Anta I. Roen u
Perastu oko 1670. godine. Kao mladi od 16-17 godina borio za osloboenje Herceg Novog, u oba Morejska rata, rame uz rame sa svojim ocem, pogotovo sa bratom grofom
Ivanom I. Istakao se u borbenim okrajima, nita manje od
svog slavnog brata Ivana. Zato su ga Mleani jo u toku
rata proglasili za cavaliera (viteza), a kasnije su mu slubeno priznali i titulu grofa, pa su ga imenovali i na poloaj
guvernera Braa i Budve, negdje 1700. Sa imenom
Giovanni, ponekad i kratko Gio, on se spominje u mnoga
dokumenta. Umro je u H-Novi godine 1755. Ostavio je iza
sebe sina Ivana IV. Vidi str....

JELISAVETA (1697- ?),- jedina kerka Grofa Ivana I. Roena u H-Novi, kolovana i vaspitana u Veneciji. Udala se
za Marka Zmajevia, koji je rano umro i ostavio je bez
poroda. Iako mlada, Jelisaveta se nije preudala. Ona se vratila u roditeljski dom i tu ivjela do svoje smrti sa svojom
braom. Bavila se knjievnou, ali ne znamo da li je to
objavila. Njeni su rukopisi sigurno izgoreli sa poznatom bibliotekom Burovia, koju su spalili Francuzi Napoleona
1807. godine.
JOHN (XX),- sa prezimenom BUROVICH nali smo ga na
sajtu ASLAPR: www.bio/bio_browse.cfm. Pie da je Inspector Annual Reportr u Arizona State Mine i da je 1916.
godine ivio u grad Arizona (SAD).

JOVAN IV (1770-1832),- sin grofa Ivana III Burovia, koji

je njegovim imenom vaskrsnuo svog slavnog oca - grofa i
guvermera Braa i Budve. Roen u H-Novi, oko 1770. Godine, negdje poslije smrti svoga djede. Poto mu oca streljaju austrougarski okupatori Boke, on nastavlja borbu za
osloboenje domovine, hvata se i hapsi. Bernard Kaboga, iz
Kotora, pie pismo 22. oktobra 1832. godine Vencelu Feteru fon Lilienbergu i tu spominje Johanna Burovicha (Jefto
M.Milovic: PETAR II PETROVIC NJEGOS, str. 404.) Ovo
znai da je do tada grof Jovan bio iv. to se zbilo sa njime
kasnije, ne znamo. Mogue da je umro u zatvoru, ili je streljan. Ostavio je iza sebe kerku Franicu i sina Ivan VII, sa
kojim je vaskrsnuo svog streljanog oca.

JOLANDA (1967),- druga kerka Hamdije II i Milke. Roena u Sjenicu, gdje je primila srednje obrazovanje.
JOSEPH (XIX-XX),- Josepha G.Burovic nali smo na
sajtu LILLEYS' LANDING RESORT: ozarkanglers.com.
Mogue je sin Jovana V.
JOSIP (XVII-XVIII),- najmlai sin grofa Anta I: Roen u
Perastu oko 1670-te. Kao borac u austrijskoj vojsci na Dunavu, kod Beograda, pao je u tursko zarobljenitvo i bio
prinuen da pree u islam. Poslije dvije godine izbjegao je
iz zarobljenitva i vratio u hriansku vjeru, zavrio u Italiji

JOVAN V (XIX-XX),- sa imenom Giovanni Battista Burovich nali smo ga 2004. godine na internetu: web.tuttopmi.

438

JUSUF I RI (XVII),- trei sin Rizvan-age Burovia. Roen

u H-Novi. Po ocu se nazvao Rizvanagi. Bio je dizdar Risna i Trebinja, u poetku kao vekil svog brata Mehmeda II.
Doivio je duboku starost i ostavio iza sebe bar jednog sina,
kome jo nismo otkrili ime. Po svemu izgleda da je njegov
unuk trebinjski dizdar Biljal. Vidi na str....

it. Na sajtu Universita di Bologna: Error! Hyperlink

reference not valid. pie: Giovani Batista Buro- vich di
Noventa di Piave (VE), Facolt di Medicina e Chirurgia,
05.07.1887, tesi: Sopra alcuni casi di restrin- gimenti
uretrali. Na jednom drugom sajtu pie da je poklonio
100.000 lireta kao doprinos za Min. agrikulture. Mislimo da
je grof i drugi sin grofa Battiste Burovia- Zmajevia.
Ostavio je za sobom sina Joseph G. Burovia.

JUSUF II RE (XVIII-1820),- trei sin Arslan-pae IV. Roen u Trebinju. Na duost kapetana Trebinja naslijedio je
svoga brata Muhamed-Ali-bega I (MEHMET V). Ne zna se
koga je ostavio iza sebe. Vidi na str.

JOVANKA (1918-1944),- jedina kerka Antona III.

Roena u ajniu, gdje je primila osnovno obrazovanje.
Zatim je kolovanje nastavila u Beogradu, gdje ju je
zatekao rat. Od prvog dana se angaovala u Narodnooslobodilakom pokretu, saraujui sa svojim roakom
Mihailom Burovi. Uhvaena iva od nemakih nazistikih
okupatora, odvedena je u Koncentracioni logor u
Jasenovcu, gdje je 1944. godine streljana zajedno sa
pomentim roakom.

JUSUF III RE (XVIII-1791),- prvi sin Sulejman-pae II.

Roen u Trebinju. Bio je kapetan grada, sa kog poloaja su
pokuali da ga zbace neprijatelji, ali ih je uz pomo svog
velikog strica Hasan-bega II nadvladao. Ostavio je iza sebe
sina Salih IV. Vidi na str....
JUSUF IV RE (XVIII),- drugi sin Hasan-pae III sa
sultanovom kerkom Sultana. Rodio se u Ulcinju, ali je
odrastao u sultanovoj palati u Istanbulu. Zavrio je Vojnu
akademiju i pratio oca u svim vojnim pohodima. Jedno
vrijeme bio je dizdar Ulcinja, a zatim, kad mu je umro otac,
naslijedio ga na dunost kajmekama Ulcinja. Na toj
dunosti je i umro. Oenjen Bosankom iz poznate porodice
Baagia, ostavio je iza sebe nekoliko kerki i tri sina:
Arslan-bega V, Mehmet-bega i Ibrahim-bega. Na dunost
kajmekama Ulcinja naslijedio ga drugi sin, Mehmet-beg.
Vidi...

JOZEF (XX),- sa imenom Joseph G. Burovich nali smo

ga 2004. godine na internetu: ozarkanglers.com. Mogue je
sin grofa Giovanni Battista Burovia. Vidi JOVAN V.
JOZEFINA (1820),- kerka grofa i pjesnika Ivana VIII
Burovia - de Zmajevi. Sigurno je roena u Italiji, mogue
u Pijaenci, gdje ive dan-danas Burovii. Polazei od injenice da se bavila pisanjem, zakljuujemo da je imala
visoko obrazovanje. Godine 1849. objavila je u Dubrovniku
svoju prvu zbirku pjesama pod naslovom ALCUNE POESIE ED UNA PROSA. Pavao Butorac kae za njene pjesme da su prazne idejom, dobre jezikom i oblikom. Jozefina Burovi je prva Peratanka, prva Bokeljka i prva Crnogorka koja izlazi pred svijetom svojom knjigom pjesama i
proze. Ili ima Boka i Crna Gora koju drugu svoju ker, koja
je prije nje objavila svoju knjigu?! Iz njenog oslovljavanja
Jozefina M. ko. Burovic de Zmajevic Fiorini, rekli bismo
da se udala, ali ne znamo za koga, ko je taj Fiorini, ije je
prezime pridodala svome. Isto tako ne znamo ni koga je
ostavila za sobom. Vidi str....

JUSUF V RE (XIX),- prvi sin kapetana i muselima trebinjskog Adem-pae I Resulbegovia. Roen u Trebinju.
Borio se uz oca, kao pristaa bosansko-hercegovakog
ustanka Gavran Kapetana za osloboenje od turskog
ropstva, ali i za ouvanje feufalnog sistema. Ostavio je iza
sebe sina Agana.
JUSUF VI RE (1870-1925),- prvi sin vojvode Arslan-bega
V. Roen u Ulcinju. Zavrio na Cetinje srednju kolu i studije u Beu. Bio je istaknuta drutveno-politika linost
Ulcinja i Crne Gore. Ulcinjani su ga izabrali za poslanika u
Prvi Parlamenat Crne Gore (Podatak iz istorijske sveske
SRPSKO NASLEE, mart 1998). Oenio se Ljutfijom
Smajlagi, iz Ulcinja. Ostavio je iza sebe samo jednog sina
- Alija I.

JOZO,- vidi JOVAN.

JULIJA (XX-XXI),- nali smo je na internetu, sa adresom:
Julija S.Burovic Kiinjev (Rusija), ulica "Alba Julija-Engelsa" Br. 23, tel. 51 47 03.
JULIJANA (XX),- nali smo je sa prezimenom Burovi na
internetu. ivi u Australiji, gdje ima svoju universitetsku
knjiaru.

JUSUF VII KA (XIX),- trei sin Saliha VII Resulbegovia.

Roen u Travniku. Po Busuladicu bio je mutevelija (upravnik) Vakufa Osman-pae Resulbegovia u Trebinju. Izgleda da je na tu dunost smjenio Abdurahim-bega I Resulbegovia. Ne znamo koga je ostavio iza sebe.

JUNA RE (1903-1994),- jedina kerka Hajdar-bega i Vasfije. Roena u Ulcinju. Udata u porodici Kaplanbegovi, iz
Ulcinja. Djeca: Sabri (1930) i Husein (1931). Sin njenog
brata Zejnel-bega, kae za nju da je bila "jedna od jako
inteligentinih ena".(Sari RESULBEGU: RESULBEGT..
str.. 106).

JUSUF VIII RE (XIX-1920),- prvi sin Ismail-bega I. Roen u Trebinju. Godine 1899. apsolvirao je erijatsku sudaku kolu, pa je bio trebinjski kadija. Ne zna se koga je ostavio iza sebe.

JUSRI RE (1951),- etvrti sin Zejnel-bega i File. Roen u

Ulcinju. Studirao je stomatologiju u Beogradu. Radi u Domu zdravlja. Oenio se ulterom, kerkom efka Nimanbegovia, iz Ulcinja. Djeca: Edina II, Adnan i Irfan.

JUSUF IX (1870- ?), trei sin Saliha VIII Resulbegovia,

defterdar travnikog sandakbega. Roen u Travniku. Poslije streljanja oca nazvao se Defterdarevi zajedno sa braom.
Studirao u Sarajevo. Ne znamo koga je ostavio za sobom.

439

JUSUF X (1930),- prvi sin Beira II i Mue. Roen u itluku oko 1930, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se Pembom, iz Vape. Godine 1963. iseljio se porodino za Tursku i sada ive u Istanbul. Djeca: Osman IV + 1 sin i
kerke: Ismeta I, Nusreta II, Zurifa I, Indira II + 1. Svi su
roeni u itluku izuzev pete kerke, koja je roena u
Istanbulu.

JUSUF XI (1949),- esti sin Hajra II i Hamide. Roen u

Sjenicu, gdje je primio srednje obrazovanje i radio kao visoko kvalitetni automehaniar,specijalista za tahograf. Oenio se Zinetom, kerka Hasana Maovica, iz sela Gonje
(Sjenica). Djeca: Almir i Admir.

K.
KABIL RE (1972),- prvi sin Kadrije II Resulbegovia i
Melee. Roen u Braunvajgu (Njemaka), gdje se kolovao i ivi. Radi u ugostiteljstvu.

Djeca: Ero, Suad i Cano.

KAPLAN (1934),- trei sin Dano-bega I Resulbegovia i
Nurije. Roen u Ulcinju. On je prvi
Resulbegovi koji se vratio pradjedovskom prezimenu Burovi, traei od nadlenih organa vlasti u rodnom mjestu slubenu promjenu prezimena. Diplomiran je dva puta, u
Skoplju (Albanologija) i u Tirani (albanski jezik i knjievnost). Autor je
oko 100 knjiga na srpsko-hrvatskom,
albanskom, engleskom, francuskom i mnogim drugim jezicima, preteno naunog karaktera, ali i publicistikog, pa i
knjievnog. lan je Saveza knjievnika Jugoslavije od
1956, Saveza knjievnika Albanije od 1966. i Saveza
knjievnika vajcarske od 2002. Poasni je lan Akademije
nauka i umjetnosti albanskih intelektualaca od 1991. Vei
dio ivota proveo je po zatvorima Jugoslavije i Albanije
kao disident. On je disident Br. 1 Jugoslavije i Albanije. On
je i ampion svijeta po kazni od 43 godina zatvora za neprijateljsku propagandu, gdje su ga 10 puta na ivo odrali,
traei od njega da porekne jugoslovensku nacionalnost,
dravljanstvo, drutveno-politika ubjeenja, kao i roenu
djecu. Svezanih ruku, okovan u gvoe i beton, poto su mu
uhapsili sina i masakrirali kerku, neprijateljima naroda i
domovine svoje pljunuo je u lice i rekao: MIITE RUKE
SA KOSOVA, JER JE BILO I JESTE NAE! On je ampion svijeta i po tome to je iz zatvorske elije uspio da
objavi svoje djelo u glavnom organu tampe Saveza knji-

KADA (1904- ?),- etvrta kerka Bajrama I i Fane. Roena

u itluku, gdje je primila osnovno obrazovanje. Udata za
Nazifa Bronja. Djeca: 3 sina i 3-4 curice.
KADIRA DE (XX),- ne znamo ija je kerka. Roena je u
Trebinju i preko prezimena Defterdarevi nosila je i prezime Resulbegovi, to znai da je bila kolovana. Udala se
za Daut-bega Redepagia. Podatke imamo iz asopisa za
kulturu DIWAN (2006): www.diwanmag.com.ba
KADRIJA I (1895- ?),- ervrti sin Kasuma II i Dacike.
Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Umro
neoenjen.
KADRIJA II RE (1945),- trei sin Haim-bega II i
Bukurije. Roen u Ulcinju, gdje je primio osnovno
obrazovanje, pa je radio kao pomorac JUGOOCEANIJE,
Kotor. Zatim je preao u Braunvajgu (Njemaka), gdje ivi
i radi u ugostiteljstvu. Oenio se Meleom, kerkom Muja
Malobeirovia iz Ulcinja. Djeca: Kabil i Arben III.
KADRIJA III (1958),- prvi sin Hanefija I i Ramize. Roen
u itluku.
KAMAJA RE (1936),- prva kerka Raid-bega III i Adlije.
Roena u Ulcinju. Udala se za Ulcinjanina Zudi Mieri.

440

evnika Albanije, disidentni sonet DOI U! U istoriji,

kulturi i nauci albanskog naroda on je odigrao jednu od
najvanijih uloga ne samo za osloboenje Albanije od
socijal-faistikog terora (Sami su ga Albanci proglasili za
Mandelu Albanije!), ve i za de-enveriziranje, de-ovinistiziranje i de-rasiziranje Albanaca Albanije i njene dijaspore. Sa pseudonimom Kapllan Resuli uveden je u program savremene knjievnosti Ministarstva prosvijete Albanije i u mnoge njihove antologije i enciklopedije. I na
jugoslovenskom, posebno crnogorskom planu, on je odigrao jednu od vrlo vanih uloga, kao knjievnik, naunik i
druveno-politika linost. Od kad je izaao iz albanskog
zatvora, ivi u vajcarskoj, eneva. enio se tri puta. Od
prve ene - Turkinja iz Tetova - Feriha Hajrullah, nema
djece. Od druge - Vlahinja iz Albanije - Vera Ziu, ima sina
Duana III i kerku Duanku. Od tree - Albanka iz Tirane Etleva Minzali, ima sina Antona IV. Vidi na str....

smo je na internetu:www.museosivori.org.ar. Godine 2004

u salonu Manuel Belgrano, verovatno u Italiji, izloila je
svoje slike. Prema tome zakljuujemo da je slikarka.
KRISTINA (2005),- kerka Vladimira IV i Miroslave. Roena u Budvi, gdje ivi sa roditeljima.
KRISTOFOR,- vidi KRSTO I.
KRSTO I (1705- ?),- zvani i Kristofor, sin grofa Nikole IV.
Roen u Perastu oko 1705. Bio je lan Malog Vijea, vojvoda, pa i sudac, sigurno i kapetan. Godine 1750., zajedno
sa vicekapetanom Perasta i dva druga suca (Mato Bronza i
Antun Gruba), ode u Kotor pred izvanrednim providurom
da poloi raun, poto se sumnjalo za neki kolektivni nezakonski postupak svih pomenutih. Vlasti ih odmah pritvore.
im uju to Peratani izraze svoje negodovanje i prosvijed
(= valjda protest!). Tako su vlasti bile prinuene da dozvole
uhapenicima, po dvojica, da se etaju gradom, sve dok nije
stigao opi providur, koji je u to vrijeme bio otiao negdje
prema Baru, da se sporazume sa painim poslanicima o
sporu izmeu Peratana i Ulcinjana. Poslije nekoliko dana
puteni su svi iz zatvora, poto se ustanovilo da su nevini
(Butorac: BOKA, str. 169 i 170.). Kada se godine 1770.
opet usplamtila borba izmeu dva reda perakog puanstva,
opine i universe, pod drugim oblikom nego prije, sudac Krsto Burovi posreduje da se ta borba smiri (Iden, str.
189.). Pod imenom Kristofor spominje se u djelu P.Butorca,
a u vezi sahrane pjesnika i opata Luke III Burovica 1755.,
koji mu je bio brat. Ne znamo koga je ostavio iza sebe.
KRSTO II (XX-1943),- misli se da je prvi sin Duana I.
Roen u ajnice pred PSR. Zajedno sa svojim mlaim bratom Vasilijem II, poslije smrti oca i formiranja Jugoslavije,
preselio se iz ajnica u Pe (Srbija, Metohija). Od samog
poetka Narodno-oslobodilakog rata, kao prvoborac, uzima uee u partizanske jedinice. Nali smo ga na internetu
22. juna 2005. u djelu Carl Savich-a KOSOVO'S NAZI
PAST: The Untold Story (biografi & arshiv). Tu pie da je
Krsto Burovi ubijen u Istok (na Kosovu) od albanskih balistiko-faistikih okupatora. Izgleda da je streljan zajedno
sa bratom Vasilijem II.

KASUM I RE (XVII-XVIII),- pretpostavljamo da je drugi

sina Osman-pae I. Roen u H-Novi. Godine 1701. Spominje se kao kapetan Trebinja, mogue je bio vekil svog oca.
Poslije toga mu se gubi trag, jer je sigurno ekzekutiran sa
ostalom braom, osuen na smrt od sultana, zbog oca, toboe zato to je u Trebinju izgradio za sebe damiju ljepu od
one koju je 10 godina prije izgradio za sultana. Ne zna se
koga je ostavio iza sebe.
KASUM II (1850- ?),- trei sin Ujka I i Cetanovike. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Uzeo enu od
Dacia. Djeca: Hamza I, Mustafa V, Haim I, Kadrija I.
KHAIM (XX),- sa imenom Khaim Burovich nali smo ga
na internetu, sit FIELD NOTES FROM VLAD SOSHNIKOV: www.shtetlinks.jewishgen.org. U Dravnoj arivi
pie da je u regionu Dnjepropetrovskom, u Rusiji, i da je
1996. godine imao nekakav incident.
KIMETA I (XX),- jedina kerka Ismaila VI. Roena u itluku. Udala se za Hivza Kolainca, sa kojim ivi u Francuskoj. Djeca: Benjamin (2000) i Elmedin (2003).
KIMETA II (1990),- druga kerka Meda (Mehmeta XVII)
i Nafe, nali smo je na internetu sa prezimenom Burovi,
sajt Uiteljska kola i gimanzija Obala - Sarajevo. Nije
poloila prijemni ispit u junskom roku kolske godine 2004
-2005. Roena u Sarajevo, gdje nastavlja kolovanje pri
Elektro-tehnikoj koli. Hobi: crtnje.

KRSTO III (XX-?),- sa prezimenom Burovi nali smo ga

na internetu, sajt News@Serbian Unity Conhress: news.
serbianunity.net.
KUJO (1930),- trei sin Latifa I. Roen u itluku oko
1930. Ne znamo koga je ostavio za sobom.

KLAUDIJA (XX),- sa imenom Claudia Burovich nali

441

L.
LAMIJA (1999),- jedina kerka Nedata III Burovia i Armine. Roena u Sarajevu oko 1999, gdje ivi ca roditeljima
i pohaa kolu.

lovenske Jadro-linije, radio je i na brodovima Italije i

vajcarske, gdje je proizveden u kapetana preko-okeanskog broda. Oenio se Zuljom, kerkom Jonuza Murtovia,
iz Ulcinja. Djeca: Behija II, Drita i Suzana I. Vidi na str...

LATIF I (1890- ?),- zvani Ljako, etvrti je sin Vesela Burovia. Roen u itluku, negdje oko 1890. godine. Poslije
DSR, sluei u tadanjoj kraljevskoj jugoslovenskoj vojci,
radio je na samobrazovanju, pa kad se vratio u itluk
otvorio je tu, u svojoj kui, prvu kolu, nastavljajui da se
bavi poljoprivredon, kao i svi itluani. Oenio se devokom iz oblieg sela, koja mu je rodila sinove: Rifat, uurija II, Kujo + 1 (kome se ne pamti ime) + kerke: Hana I,
Fatima III i Beka. Vidi na str.

L.BUROVI: vidi PETKANA.

LEJLA RE (1965),- jedina kerka Envera I i Sadide. Roena u Trebinju. Zavrila Filozofski fakultet u Sarajevu i
specijalizirala engleski jezik. Radila je u Hidroelektrani
Trebinjica. Neudata.
LEMA (1916- ?),- druga kerka Iljaza I i Hateme. Roena
u itluku. Udata u oblinje selo. Ima djece ali se ne pamte
imena.

LATIF II (1942-2000),- prvi sin Hakija IV i Ramize. Roen u itluku, gdje jedno vrijemje radi u poljoprivredi. Zatim je preao da ivi u Sarajevo i radio kao graevinar. Oenio se Devahirom Rustema Dacia, iz Cetanovia, koja mu
je rodila sina Beko. Poto mu je ena umrla, oenio se djevojkom iz Zaiia, kod Sjenice. Djeca: 2 sina.

LIPIKA (XX),- nali smo ga na internetu. ivi u Vxjo vedska.

LIRIJA RE (1946),- esta kerka Husni-bega II i Mejreme.
Roena u Ulcinju. Zavrila srednju ekonomsku kolu. Udata u Gusinje za Haki Hota. ive u Beogradu. Djeca: Meliha,
Sead i Lejla.

LATIF III RE (1929-2000),- drugi sin Dano-bega I Resulbegovia i Nurije. Roen u Ulcinju.
Zavrio Pomorsku kolu u Suak (Hrvatska) i sav svoj ivot proveo na moru
kao motorista i specijalista za motoristiku brodova vie tonae, prekookeanskih. Sem na brodovima jugos-

LITO (XX),- nali smo ga na internetu, sajt: Error!

Hyperlink reference not valid.. Po svemu ivi u
Argentini. Mogue je od Burovia Italije.

442

LOVREN (XVI-XVII),- nali smo ga kod Pavao Butorca

(BOKA, str. 147.), sa prezimenom BURO. Pie za njega da
je 1629 bio sudac u Perastu i da je zastupao nekakvog Nika
Tomiia, koji je ubio Petra Ivanova iz Jasenice. Mislimo
da je unuk grofa Jovana I, od drugog sina, roen negdje oko
1570. Butorac pie da su se njegovi potomci odjelili od
Burovia i po ocu su se nazvali LOVRENI. Ovi Lovrenii su inili zasebnu kazadu, pa su u Malom Vijeu, sa Tomislavljeviima, inili 13 i 14 bratsto, kazadu. Ne znamo
koga je ostavio iza sebe.

baroka (Podgorica, 1976). Uveden je i u LEKSIKON

crnogorske kulture. Vidi str....
LUKA IV (1695-1735),- drugi sin guvernera grofa Ivana I.
Roen u H-Novi. Kao mladi uzeo uee u Drugom morejskom ratu i za pokazanu hrabrost Mleani ga proizvode u
viteza. Kasnije su mu slubeno priznali i titulu grofa, pa su
ga proizveli i u sopraintendante. Poslije smrti svoga oca,
smjenjuje ga na dunost guvernera H-Novog, ali samo za
kratko vrijeme, od 1730 do 1735. Te je godine izgleda
umro. Studirao je u Italiji i bio visoko obrazovan. Bio je i
oenjen. Njegov je sin Ivan VI. Poto je bio maloljetan, nije
mogao nasljijediti svoga oca na taj poloaj. Tako, na dunost guvernera H-Novog, dolazi Lukin mlai brat Stanislav.

LUCIJA (? -1682),- jedina poznata kerka kapetana Perasta, guvernera i pjesnika Nikole IV Burovia. Roena u Perastu. Izgleda da je umrla maloljetna.
LUII,- vidi LUKA VI.

LUKA V (XX),- ne znamo iji je sin, ali je sigurno od

Burovia Hrvatske. ivi u Zagrebu: 30.IX.2006. bio je na
izletu Vino iz kamena - u Benkovce. Nali smo ga na
sajtu: www.vinogradarstvo.com.

LUIS RE (2009),- drugi sin Atile i Uschi. Roen u Kelnu.

LUKA I (1510-): najstariji sin grofa Jovana I. Roen u
Perastu oko 1510. godine, gdje je stekao dobar glas i raunao se meu pet odlinijeh Peratana. Sigurno je u Tajnom Vijeu pretsavljao Burovie, bio je i vojvoda, pa sudac
i kapetan grada. Kao takav borio se uz svoga oca 1538.
godine za osloboenje H-Novog od turskog ropstva, kao i
1539. za odbranu tog grada od nove turske okupacije. Za
sobom je ostavio sinove: Jovan II, Trifon I i Petar I. Vidi
str...

LUKA VI (1986),- zvani Luii, pa i

Ervis, jedini sin Duanke Burovi, u braku sa Aleksom
Bregu, Vlah iz Tirane (Albanija). Roen u Tirani. Njegov
otac, instruiran od albanske policije, porekao mu je
oinstvo. Godine 1991. prebjegao je sa majkom u Italiju i
ivio je nekoliko godina u Bari. Tu je pokrten i preanje
ime Ervis promjenio u Luka - it. Luii. U Bari je zavrio na
italijanskom jeziku osnovno obrazovanje. Zatim je preao u
vajcarsku (eneva), kod djede od majke, gdje je na
francuskom
jeziku
primio
srednje
obrazovanje:
specijalizirao se za kompjutere. Godine 2000. uestvovao je
na kanotanom takmienju frankofonskih kantona
vajcarske i zauzeo drugo mjesto: dobio srebrnu medalju.
Iste godine, na konfederalnom takmienju Konfederacije,
zauzima tree mjesto: dobija bronzanu medalju. ivi i radi
u enevi. Pomae djedi u pripremanju za tampu njegovih
knjiga kao tehniki urednik, pa i sm pomalo pie i
objavljuje. Oenio se vajcarkinjom iz eneve Melanie, iz
plemike porodice Von Siedenthal. Djeca: Margarita II.

LUKA II (1670- ?),- trei sin grofa Vicka I Burovia. Roen u Perastu oko 1670. godine. Zavrio vie studije u Italiji
i zaredio se. Bio je opat u Perastu i H-Novom i sa sabljom u
ruci uzeo aktivno uee u oba Morejska rata, uz Grofa
Ivana, kome je esto sluio i kao tjelohranitelj, pa i kao
lini sekretar. Bio je jako ugledan, pa su ga potovali i muslimani Hercegovine.
LUKA III (Perast, 1675-1755),- knjievnik, prvi sin
kapetana Nikole IV. Studirao i doktorirao u Loretu.
Posvetio se svjetenikom pozivu, i tada su mu dali ime
Kristofalo. Iako svjetenik, borio se sa sabljom u ruci za
osloboenje Hercegovine, uz svoga roaka guvernera Grofa
Ivana, pa se istakao kao i svi Burovi za hrabrost. esto je
zamjenjivao opata Herceg Novog, a 1717. godine
konkurisao je za opata Perasta na optinskim izborima, ali
nije pobjedio. Bio je upnik u Dobroti i Lepetanima.
Istakao se i kao pjesnik. Biskup P.Butorac kae da je svoje
pjesme stvarao po dubrovakom uzoru, dok Vanda Babi
pie da u XVII vijeku svojim desetercima javlja se Luka
Burovi upravo u vrijeme kad su taj stih njegovali hrvatski
prosvjetiteli. Umro je 1755. godine u H.Novi i po njegovoj
elji sahranjen u crkvi Sv. Nikole u Perastu. On je
pretstavnik baroka u crnogorskoj knjievnosti. Zastupljen je
u antologici Gracije Brajkovia i Miloa Miloevia Poezija

LUKRECIJA (1903- ?),- rodila se i ivjela u Cassarsa della Delicia (Italija), ulica Via Risorgimento Br. 4. Nosila je
prezime Burovi-Zmajevi.

443

Lj.
lbegovi, ali ne i musliman! Po izlasku iz logora prebjegao
je u Njemaku, ivi u Hanoveru.

LJEA RE (2007),- kerka Davida i Stefanije. Roena u

Kelnu (Njem.)

LJUBOMIR II (XX),- Nali smo ga 2007. na internetu sa

prezimenom Burovi. Izgleda da ivi u Bratislavi (Slovaka) i da je od Burovia Bosne.

LJILJANA (XX),- ovu smo Buroviku nali na sajtu SERBIAN BOOKS: www.mbbooks.com.au, godine 2007. Izgleda da ivi u Australiji i da ima svoju knjiaru. Po jednom
podatku udata je u porodici Habjanovi.

LJULJETA RE (1991),- kerka Nagiba Resulbegovia i

Mirsade. Roena u Ulcinju. ivi u Nju Jorku, gdje se koluje pored svojih roditelja.

LJUBOMIR I RE (1952),- jedini sin pukovnika Devdeta

Resulbegovia i Pauline. Roen u Skoplju. Srednju tehni- ku kolu zavrio u
Splitu, pa je tu radio kao rukovodilac
odjeljenja za odravanje tehnikih sredstava sedam fabrika DALMACIJECEMENTA. Oenio se Ljubicom, kerkom pukovnika Stojana Stevia iz Beograda, koja mu je rodila kerku Suzanu II. Po drugi put se oenio Zlatom,
kerka Mate Marovia, iz Splita, kojom ima dvije kerke:
Paulinu i Petru. Dolaskom Franje Tumana na vlast suspendovan je sa posla, razveden od supruge i poslat u logor
muslimana, koje su Tumanovi Hrvati mislili da zamjene sa
pohvatanim Hrvatima u Bosni od muslimana Alije Izetbegovia. Spasio se pokazujui Tumanovcima neobrezani
penis i revoltiran uskliknuo: Pogledajte! Ja jesam Resu-

LJUMNIJA RE (19....),- druga kerka Arslan-bega VI

Resulbegovia i Nedmije. Roena u Ulcinju. Udala se za
Besima Katanu iz Ulcinja. Djeca: Medina, Mehdi i
Valbona.
LJUTFIJA RE (1929),- druga kerka Ali-bega I Resulbegovia i Sabrije. Roena u Ulcinju. Udala se za
Mehmeda Zejnelagia iz Ulcinja. Djeca: Sabri i Safeta.
LJUTVIJA (1931-1986),- zvani Ljutvo, prvi sin Isaje I i
Abide. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Dugo je vreme bio odbornik itluka u Rasnu, negdje do 1966.
godine. Oenio se Mejremom Gana abanovia, iz Kamenice (Sjenica). Djeca: Hidajet, Zumreta II, Safeta, Faruk I,
Sadija.

M.
MAIDA RE (1991),- jedina kerka Divata Resulbegovia i Senade. Rodila se u Ulcinju, gdje pohaa kolu.
Istakla se kao pjevaica.

MAHBUB I RE (1931-1995),- zvani Bubo, prvi sin

Mustafa-bega V i Rabije. Imao je srednje obrazovanje, steeno u rodnom
mjestu. Radio je kao obian inovnik

444

Optine Ulcinj, zatim u Sreskom sudu (1955-1960), pa u

trgovakom predu-zeu i, konano, izaao u penziju kao
sekretar Graevinskog preduzea. Od 1969 - 1974. godine
bio je narodni po-slanik Ulcinja u Narodnoj skuptini Crne
Gore, dok je u Ulcinju 25 godina bio lan Narodnog
odbora. Oenio se Melihajom, kerkom Demala Kaplanbegovia. Djeca: Mustafa VIII, ulasfija i Enis.

Beogradu kao graevinski ininjer.Ud- ala se za Bojana

Micovia, od koga se poslije poroaja razvela. Djeca: Aleksandar (1986).

MARIO (XX),- sa prezimenom Burovich nali smo ga na

sajtu FOLLONICA: www.beppegrillo.it. Na dan 27.IV.
2005 diskutirao je na italijanskom jeziku sa Beppe Grillo.
Nema sumnje da je intelektualac od Burovia Italije.

MAHBUB II RE (2002),- prvi sin Mustafe VIII Resulbegovia i Rabije. Roen u Ulcinju.
MAHIJA (1917- ?),- prva kerka Tahira I, od prve ene Abide. Roena u itluku. Udata za Emira Gicia, iz abrana, Djeca: 1 sina i 3 curice.

MARKO TO (XVII),- spominje ga P.Butorac kao Marko

Tomov, pa i Tomaevi (BOKA, str.42 i 59). Miljenja smo
da je unuk grofa Toma Burovia. Godine 1646, na samom
poetku Kandijskog rata, Peratani su ga izabrali u odbor
petorice "da vodi brigu oko popravaka zidina katela sv.
Krsta, a i oko puanstva u mjestu", to znai da je bio
istaknuta linost grada. Godine 1654, zajedno sa kapetanom
Markom Peroeviem borio se za odbranu Perasta od turskog napada.

MAHMUD (1963),- drugi sin Nasufa, od tree ene Fatime. Roen u Tuzinju (Sjenica).
Srednju kolu zavrio u Novom Pazaru, a Veterinski fakultet u Sarajevu,
gdje je i doktorirao. Od 1992-1998. godine. ivio i radio u vedskoj, gdje je
specijalizirao hirurgiju. Iz vedske se
vratio u Zenici (BiH), gdje ima privatnu veterinersku ambulantu: ul. "Patriotske lige" Br. 8, tel. 032 672 606.
Bavi se naukom i istraivanjima. Istaknut je doktor veterine
BiH, oblast hirurgija. Oenio se sa Hanadom, kerka Semira Kadria, iz Zenice. Pored bosanskog ima i vedsko
dravljanstvo. Sem maternjeg jezika poznaje dobro engleski
i vedski. Djeca: Jasmin, Amila II i Emir IV.

MARSELA (1988),- prva kerka Hasiba i Muradije. Roena u Sarajevu, gdje ivi sa roditeljima.
MARTINA (XX),- godine 2007. sa imenom Martina Kthe
Burovi nali smo je na sajtu MITTEILUNGSBALT: www.
berngau.de. Sigurno ivi u Njemakoj.
MATIJA I (1700- ?),- drugi sin kapetana i pjesnika Nikole
IV, guvernera Carine i Trebinja. Rodio se u Perastu. Jedno
je vrijeme bio suanj u Tunisu. Poto je otkupljen, pretstavljao je u Malom Vijeu bratsvo Burovia, pa je izgleda bio
i vojvoda, sudac i kapetan. Ne znamo gdje, kad i kako je
zavrio. Iz dokumenata vidimo da je imao nekoliko sinova,
ali mu ih jo nismo identifikovali. Vidi str...

MALICA (1964),- prva kerka Hanefija i Ramize. Roena

u itluku oko 1964. godine.
MALJO,- vidi ISMAIL III.
MARA (1979),- prva kerka Blagoja i Iljone-Katarine. Roena u Duizburg - Njemaka. Zavrila Filozofski fakultet i
radila kao prevodilac. Udala se za Zorana Jevevia, iz Gorada. Djeca: Luka (2002) i bliznakinja Ksenija-Apolonija
(2002).

MATIJA II (1732- ?),- prvi sin guvernera H-Novog

Stanislava i Marijete, kerke admirala Matije Zmajevia.
Roen u H-Novi. Po zavretku studija u Italiji, vratio se u
rodno mjesto i pomagao oca da upravlja Herceg Novim i da
se tako pripremi da ga zamjeni. Poslije smrti oca on je vladao H-Novim kao guverner skoro sve do pada grada pod
austro-ugarsku okupaciju. Smjenio ga na toj dunosti Ivan
VI, sin strica Luke VI. Poto se odupreo okupatorima, uhvaen je i streljan sa ostalim Buroviima i Bokeljima, koji
se nisu pokorili. On je svom prezimenu dodao prezime svog
slavnog djede po majci Zmajevi, pa su se tako nazvali i
njegovi sljedbenici. Od njegovih nasljednika identificiralin
smo admirala mletake flote Vicenzo II.

MARGARITA I (XVI-XVII),- druga kerka grofa Jovana

II Burovia. Roena u Perastu oko 1590. Izgleda da se nije
udala, poto je namjeravala da poe u kaluerice. Kad je
1606. godine graena nova crkva u Perastu, ona se odrekla
svog dijela zemljita u prilog crkve, zajednos sa starijom
sestrom Anelinom. (Butorac: KULTURNA, str. 153). U
noi izmeu 23 i 24. lipnja 1624, iznenada upadnu u Perast
pirati Berberije sa 16 galija, opljakaju ga, opustoe i poubiju sve to im se nije predalo i to nije uspjelo da pobjegne. Groficu Margaritu su izgleda uhvatili ivu i odveli je u
Africi, odakle su traili otkup od njenog oca. O njoj je
knjievnik Kaplan Burovi napisao roman pod naslovom
GROFICA MARGARITA.

MATIJA III (XX),- naali smo ga na internetu. Spominje

se sa prezimenom Zmajevich Burovich, u Pijacenza, Italija,
a i u vezi sa sabljom Petra Velikog (vidi GIUSEPPINA).
Mogue je unuk Matije II.

MARGARITA II (2004),- zvana Margo, kerka Luke IV

Burovia i Melanije. Roena u enevi.

MEHMET I (XVI),- sin grofa Jovana I Burovia. Roen u

Perastu, gdje je krten imenom Milo, kratko zvan Mio.
Kad se pretstavio pred hodom u Herceg Novi, islamizirao
se i nazvao Mehmet. Sultan mu je dao titulu age, dao mu i
neki vojni in za njegove zasluge po bojitima, pa ga imenovao i na poloaj vladara Novskim kadilukom. On je pra-

MARINA (1960),- druga kerka Vitomira i Stojanke. Roena u Beogradu, gdje se diplomirala
na Fakultetu ininjerije. ivi i radi u

445

otac svih islamiziranih Burovia. Neki od ovih Burovia,

iako muslimani, sauvali su svoje staroslavno prezime, dok
su neki drugi menjali prezime prema imenu svoga oca, ili i
prema njegovoj profesiji, zvanju. Sigurno je ostavio iza
sebe vie sinova, ali do danas smo uspjeli da identifikujemo
samo jednog - Rista, koji, prilikom islamiziranja, nazvao se
Rizvan. Vidi na str.

je sin kapetana Adem-pae I Resulbegovia. Roen u Trebinju. U slubi sultana dostigao vii vojni in. Djeca: ukri i
Husnija I. Sukri-beg je bio gradonaelnik Trebinja.
MEHMET IX RE (?-1864),- zvani Muhamed III, drugi
sin trebinjskog kapetana Ahmet-pae I. Roen u Trebinju.
Dostigao vii in u turskoj vojci i sluio po Bosni i Hercegovini. Djeca: Mehmed X i slavni intelektualac Trebinja
Sabit V.

MEHMET II RI (? -1656),- prvi sin Rista-Rizvana Burovia. Roen u H-Novi. Nasljijedio je oca na poloaj novskog kapetana i prozvao se po njemu RIZVANAGI. Zatim je bio dizdar Risna, Trebinja. Proslavio se kao veliki
junak, megdandija i beladija, ali i kao jako inteligentan i
sposoban. Ne zna se koga je ostavio iza sebe. Vidi na str.

MEHMET X RE (XIX-XX),- zvani Muhamed-Ali III, prvi

sin Mehmet-bega IX (Zvani Muhamed III) Resulbegovia.
Roen u Trebinju. Za zasluge na bojnom polju dodjelen mu
je in vieg oficira turske vojske. Od njegovih sinova identificirali smo samo Abdurahmana II.

MEHMET III RE (? -1719),- zvani Sabit-Mehmet I (Po

nekim dokumentima pogreno pisan i Sadi-Mehmed), jedini
je sin Salih-bega I Resulbegovia. Roen u H-Novi. Za vojne zasluge sultan mu dao titulu pae. Meu Resulbegoviima on je prvi zajameni, dokumentirani Resulbegovi i
paa, ma da je sigurno, prije njega, postao paa njegov
veleslavni stric Osman-beg I Resulbegovi. Njegovo pismo,
upueno negdje 1690. godine grofu Ivanu I Buroviu, gdje
ga naziva ROAKOM, neoporecivi je dokumenat da Resulbegovii vode porijeklo od Burovia. Godine 1714. i
1719. zamjenjivao je svog strica hadi Hasan-bega na poloaj dizdara Trebinja, a esto je zamjenjivao i na poloaj
kapetana grada svog strica Osman-pau. Ostavio je iza sebe
sina Saliha IV. Vidi na str.

MEHMET XI DE (- 1880),- zvani Muhamed I, najstariji

sin Salih-bega VIII Resulbegovia. Roen u Travniku. Po
zavrenim viim studijama imenovan je od sultana na poloaj trebinjskog kajmekama, zamjenjujui ovako na toj dunosti svog roaka Rakipa Resulbegovia. Ostavio je iza
sebe sina, pjesnika Muharema II. Vidi na str...
MEHMET XIII RE (XIX-XX),- zvani Meho, drugi sin
Sejdi-bega Resulbegovia i kerke hadi Hafiz-pae Rizvanbegovia (brat zloglasnog vezira Ali-bega). Mehmet je
unuk poznatog hadi Haki-bega. Roen u Trebinju. kolovao se u Istanbulu, odaklen se vie nije vratio svojoj domovini. Izgleda da nije ostavio za sobom djece.

MEHMET IV RE (XVII-1737),- supozira se da je prvi sin

Jahja-pae I Resulbegovia. Roen u Ulcinju. Misli se da je
dostigao titulu pae i poloaj skadarskog vezira. Godine
1737. poginuo je u borbi protiv ulcinjskih pirata, nastojei
da ih istrijebi i uspostavi vlast sultana nad gradom. O njemu
je detaljno pisao, po predanju, knjievnik Kaplan Burovi u
romanu FANOLA. Izgleda da je imao samo ensku djecu,
pa mu se zato i izgubilo ime. Vidi na str....

MEHMET ? RE (1773-?),- sin Jahja-pae III. Roen u

Ulcinju. Njegova baba (oeva majka) bila je kerka
Mehmet-pae Buatlia, vezir Skadarskog paaluka. Kad je
imao 14 godina, uhapsili su ga ustanici Ulcinja i predali ga
svezanog Mehmet-pai auoli, zvani Veliki, koji je zauzeo
Skadar i oekivao od sultana da ga imenuje na poloaj
vezira. Zato mladog Mehmet-bega Resulbegovia otprati u
Istanbul sultanu, da bi mu se dodvorio. Sultan ne samo to
ga ne pogubi, ve mu omogui i da se u Stanbol koluje: tu
je zavrio vojnu akademiju, pa je jedno vreme bio i u slubi
sultana, dostigao i in binbae. Kad se vratio iz Istanbula u
Ulcinj, posvetio se pomorstvu. Imao je vie linih brodova,
pa i brod Arslanija, tip polaka,od 12 tona nosivosti, sa 4
mornara, kojim je lino upravljao sve do svoje smrti.
Ostavio je za sobom sina Sulejmana III.

MEHMET V RE (XVIII-XIX),- zvani Muhamed-Ali I,

drugi sin Arslan-pae IV Resulbegovia. Roen u Trebinju.
Oenio se sestrom Ali-bega Rizvanbegovia. Za vojne zasluge dostigao vii oficirski in i bio je dizdar (1812-1813),
pa i kapetan Trebinja. Djeca: Osman III i Hakija I. Vidi na
str...
MEHMET VI RE (XVIII), - zvani Sabit-Mehmet II, jedini
sin Salih-bega IV Resulbegovia, unuk Mehmet-pae III
(Sabit-Mehmet I). Po imenu djede otac ga i nazvao SabitMehmet. Rodio se u Trebinju, gdje je 1764. godine bio
dizdar grada, a zatim i kapetan, na kojoj dunosti dostie titullu pae, pa muselima i miri-mirana. Kao kapetan on je
zamjenjivao Ahmet-bega I. Ne znamo koga je ostavio iza
sebe. Vidi na str....
MEHMET VII RE (XIX),- jedini sin dizdara Osman-bega
III Resulbegovia. Roen u Trebinju. Poto se istakao na
bojitima sultana, dodjeljen mu je nekakav in i, kao uopte
svi Resulbegovii, posvetio se vojnom pozivu. Ne zna se
koga je ostavio iza sebe.

MEHMET XIV RE (1830-1911),- drugi sin Jusuf-pae IV

Resulbegovia sa Bosankom. Roen u
Ulcinju. Zavrio Vojnu akademiju u
Stanbolu i u turskoj vojsci dostigao in
bimbae . Jo za ivota svog oca
naslijedio ga na poloaj kajmekama
Ulcinja. Poslije osloboenja Ulcinja
Knjaz Nikola mu je priznao in majora
i inkuadrirao ga u svojoj vojsci. Bio je
vojni referent u Ulcinju. enio se dva
puta, jer sa prvom enom nije imao djece. Druga mu se
zvala Melea i sa njom ima tri sina i jednu kerku:
Abdurahman III, Deljadin I i Selim I. Kerka je udao za
kajmekama Mirdite Jusuf-bega Sokoli. Vidi na str.

MEHMET VIII RE (XIX),- zvani Muhamed-Ali II, drugi

MEHMET XV RE (1911-1979),- drugi sin majora-

446

senatora Selim-bega I Resulbegovia i Zulfije. Roen u Ulcinju. Radio je u ugostiteljstvu grada. Oenio se Demilom,
kerkom Muhameda Elezagia, iz Ulcinja. Djeca: Samija II,
efika III, Zulfija, uuri i Vahida I.

urla iz Ulcinja. Djeca: Hurija i Ibrahim VIII.

MERSIHA I RE (1980),- prva kerka Gana Resulbegovia
i Pae. Roena u Ulcinju. Zavrila kolovanje i udala se u
porodici Mavria, iz Ulcinja. Dana 18. novembra 2006, u
galerijskom prostoru Centra za kulturu u Ulcinju, uestvovala je u kolektivnoj izlobi slika i grafika sa svojim originalnim radovima.

MEHMET XVI (1943),- zvani Muhamet, etvrti sin Hajra II i Hamide. Roen u Sjenicu, gdje je primio srednje obrazovanje i bio visoko kvalifikovani bravar. Tim se poslom
i bavio, sve dok nije penzionisan. Oenio se Kimetom,
kerka Dema Kadria, iz Gackog. Nema djece.

MERSIHA II RE (2003) - kerka pomorca Afrima Resulbegovia i Edine. Roena u Ulcinju.

MEHMET XVII (1944),- trei sin Huzeira Burovia i Muhre. Roen u itluku oko 1944. godine.

MEVLUDA RE (1977),- jedina kerka Bahrija i Hamide.

Roena u Ulcinju. Zavrila kolovanje i udala se.

MEHMET XVIII (1956),- zvani Medo, drugi sin Ejuba I i

uze. Roen u itluku. Srednje obrazovanje stekao u Sarajevu, gdje aktuelno ivi i radi kao majstor elektriar. Oenio
se Nafom Halilovi iz Tutina. Sinovi: Mirzet i Nevzet,
kerke: Zineta II i Kimeta II.

MIHAILO I (1913.1944),- prvi sin Antona III i Jovanke.

Roen u Cajniu, gdje je primio osnovno obrazovanje. Uesnik je kao partizan i komunista u NOB od prvog dana. Kad
je jednom prilikom navratio kui da vidi majku, spijunirali
su ga kod njemakih okupatora, pa ga uhvatie ivog i zajedeno sa majkom su ga internirali u Koncentracioni logor u
Jasenovac, gdje su oboje ubijeni.

MEHMET XIX (1962),- trei sin Nusreta II i Zike. Roen

u itluku, gdje ivi i radi u poljoprivredi pored svog oca,
veleposjednika.

MIHAJLO II (1913 1944),- prvi sin Simeona i Radojke.

MEHMET XX (1979),- zvani Medo, trei sin Nusreta I i
Zike. Roen u itluku, gdje se bavi poljoprivredom. Poto
su mu Albanci ubili oca i majka se vratila svojima, njega je
podigao djed Haim I i strievi. Neoenjen.
MEHMET XXI RE (1985),- sin pravnika uuri Resulbegovia i Nurije. Roen u Ulcinju. Student.
MEHMET XXII KA (XX),- ne znamo iji je sin. Nali
smo ga u izdanju - KAPETANOVI, Mehmed-beg: NARODNO BLAGO, Sarajevo 1987.
Roen u ajniu gde je primio osnovno obrazovanje.
Potom zavrio trgovaku akademiju u Sarajevu i studirao
ekonomiju u Beogradu. Rat ga zatekao u Beogradu u
dravnoj slubi. Neko vrijeme ostaje u Beogradu gdje
uestvuje u ilegalnom radu . Kada dobija informaciju da je
njegovo delovanje otkriveno od okupatora, odlazi u
partizanski odred. Bio je borac 1 ete 3 bataljona 20 brigade
45 divizije NOV. 5. decembra 1944, istog dana kada mu je
1943. poginuo mlai brat Aleksandar I, u selu Beloii, kod
Uica, poginuo je i on. Nosilac je partizanske spomenice.
Poiva na Uikom groblju, u zajednikoj partizanskoj
spomen grobnici.

MEHMET XXIII (2000),- zvani Muhamet, sin Adisa Burovia i Fatime. Roen u Sarajevu, gdje i ivi sa svojim
roditeljima.
MEJRA (1950),- etvrta kerka Huzeira i Muhre. Roena u
itluku.
MEKIJA I RE (XIX),- jedina kerka Ahmed-pae I Resulbegovia. Roena u Trebinju. Udala se za Mehmed-bega
Kulenovia, iz Bosanskog Petrovca. Vjerujemo da od ovih
Kulenovia potie i na poznati pjesnik Skender Kulenovi,
koji je svoju pjesniku ilu naslijedio od Resulbegovia.

MIHAILO III (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo ga

2007. na internetu: www.faces.md. Izgleda da ivi u Rusiji
ili u Moldaviji.

MEKIJA II (1890- ?),- zvana Meka, prva kerka Ramadana I i Muhovike. Roena u itluku oko 1890. Udata, sa
djecom.

MILA (1916),- druga kerka Simeona i Radojke. Roena u

ajniu, gdje je stekla obrazovanje. Poslije rata je prelja u
Beogradu, gdje je radila kao filmski radnik i uestvovala u
stvaranju Jugoslovenske filmske produkcije. Tu se udala za
XY, kome je rodila sina i dala mu ime svog brata
Aleksandra, koji je ubijen od njemakih okupatora kao
partizan. Kasnije se preudala za Gojka ?, oficir kraljevske
vojske, ratni zarobljenik aprilskog rata, koji se kao
komunista prikljuio partizanima, pa bio i oficir JNA,
profesor Vojne akademije u Beogradu, sve do dana

MEJREMA RE (1993),- jedina kerka Amira II Resulbegovia i Sebije. Roena u Ulcinju.

MEMIN RE (1905-1945),- drugi sin Hajdar-bega i Vasvije. Roen u Ulcinju. Bio je kolovani geometar, ali je radio
kao obini graevinski radnik. Za vrijeme kraljevine Jugoslavije maltretiran je, pa se izrazio sa simpatijom za italijanske faistike okupatore Ulcinja. Zato su ga po osloboenju osudili na smrt i strijeljali. Bio je oenjen Fatimom

447

hapenja kao antititoista i odveden na Goli Otok. On ju je

mnogo pomogao da podigne sina, za ije je vaspitanje
doprinio mnogo. Mila ivi u Beogradu sa sinom
Aleksandrom IV.

teno kulturno-zabavnim djelatnostima i sportom. Kao

atletiar na 100 i 200 metara bio je omladinski reprezentativac BiH (1957-8). Kao rukometa bio je lan republike
lige u timovima "Partizan" i "Radniki" iz Gorada. Kao
fudbaler bio je lan kluba "Stako-rina" (ajnie, 19621986). Jedno je vrijeme bio i kapiten ekipe "Stakorine",
zatim i kondicioni trener i trener golma-na. Bio je i sudijaporotnik okrunog suda BiH, u Sarajevo (1968). Od 19621964 bio je predsjednik Optinskog komi-teta saveza
socijalistike omladine ajnie, pa i delegat na Kongresu
Omladine Jugoslavije. Na osnovu svih ovih ak-tivnosti
dobio je vie zahvalnosti i pohvala, na nivou op-tine i
republike. Ukazom br. 3, od 12. januara 1979. godi-ne,
Predsjednik SFRJ dodjeljuje mu MEDALJU RADA.
Oenio se Nevenkom Mihajla Srbljanovia, iz Pljevalja.
Djeca: Sne- ana. Vidi na str.....

MILAN I (1870- ?),- ne znamo kako su mu se zvali roditelji, ali pretpostavljamo da je unuk Grofa Vicka II Burovia, iz Perasta, od njegovog treeg sina. Izgleda da se rodio u ajnie, ali tu nije ivio, niti se sahranio. Jo mlad,
negdje pred PSR otiao je u Brko, gdje je zavrio srednju
kolu, a zatim i studije. Po povratku sa studija imenovan je
direktorom gimnazije u Brko. Bio je svestran i istraivakog duha, a i odan prema narodu, domovini i svojima. On
se postarao za djecu svog brata Danila, koja su ostala
siroad.
MILAN II (1885-1946),- drugi sin Vasilija I i Grozde.
Rodio se, ivio i umro u ajnie, sahranjen na placu Burovia groblja pravoslavne crkve Sv. Bogorica. Ima tri brata i
jednu sestru. Ne znamo da li se oenio i da li je koga ostavio iza sebe.

MILO I,- vidi MEHMET I.

MILO II ( -1944),- zvani Mijo. Ne znamo iji je sin, ali je
sigurno od Burovia ajnia. Uestvovao je u NOB kao
partizan i komunista. Uhvaen od nemakih okupatora interniran je u koncentracionom logoru Falstad (Norveka),
gdje je streljan sa mnogim drugim Jugoslovenima. Godine
1963. u Falstad je podignuta spomen-ploa za streljane: tu
je i ime naeg Mija.

MILAN III (XX-XXI),- nali smo ga sa prezimenom Burovi na sajt OFFICIEL de la FFF:fff.fr/comprint. A i na sajtu
basketonline - Rusia. Dana 13.08.2004 igrao je u Moskvi,
klub CSKA, sigurno protiv Italije. Izgleda da je porijeklom
iz Vojvodine, gdje su stigli Burovii, poto su ih Austrijanci
prognali iz Boke. Ako nije ovaj, jedan drugi Milan Burovi
se javlja na sajtu MUNDO DEPORTIVO: www.elmundo
deportivo.es. Po jeziku bismo rekli da je iz panije. Igrao je
za kupu UEFA 2005-2006 u sastav ekipe Beograda. Mogue je unuk Milana I.

MINELA (1985),- prva kerka Besima i Mirsade. Roena

u Sarajevu, gdje je primila srednje obrazovanje i sada studira na Fakultetu
politikih nauka, urnalistika.

MILEVA (1952),- druga ker Slavka II i Merjame. Roena

u ajnie. Diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Beogradu, gdje ivi i radi kao ef raunovodstva. Kao i uopte
sve Burovike ajnia, i ona se bavila kulturno-prosvetnim
radom i sportom. Igrala je koarku i odbojku u Klubu ajnia i uestvovala na vie MOSI igara. Neudata.

MIRETA (XX),- nali smo ga na internetu sa prezimenom Burovi, kao autora djela RUSIJA I BOSANSKOHERCEGOVAKI USTANAK, Sv. 1, 1985. Mogue je
sin Ratka.

MILKO (1966),- trei sin Nusreta I i Zike. Roen u itluku. Zavrio Hemiski fakultet u Sarajevu, gdje aktuelno ivi.
Oenjen Fernalom, iz Bijelog Polja. Ima troje djece.

MIRELA I (1986),- prva kerka Mustafe V i Bajre. Roe- na

u itluku. Srednje obrazovanje stekla u Sjenici. Neudata.

MILORAD I (1880-XX),- jedini sin Stjepana. Rodio se, ivio i umro u ajnie, gdje je i sahranjen. Jo nismo otkrili
koga je ostavio za sobom, ali je mogue da je njegov sin
Nikola VI.

MIRELA II (1980),- jedina kerka Rifata II i Fatime. Roena

u Sjenicu.

MILORAD II (1913-1982),- prvi sin Danila i Savke. Rodio se i ivio u ajnie do 1920. Vrlo mlad je otiao u
Brko, kod svog strica Milana I, gdje je zavrio gimnaziju.
Zatim se preselio u Borovo i zaposlio se u kombinatu "Bata", gdje se specijalizirao i postao izvrstan strunjak koarske industrije. Oenio se Ilinkom Gojkovi iz Borova. Godine 1941, pred naletom hrvatskih ustaa, prebjegao je u
Beograd, gdje je ivio do svoje smrti. Ostavio je iza sebe
samo jednog sina: Neboju.

MIRJAMA (1980),- druga kerka Blagoja i Iljone-Kata- rine.

Roena u Duizburg - Njemaka, gdje je zavrila gim- naziju i
sada nastavlja studije.

MILORAD III (1938),- zvani Mio, sin Slavka I i Merjame. Roen u Sarajevo. Diplomirao se
na Vioj politikoj koli i bavio se pre-

MIRSAD I (1965),- prvi sin Amira I Burovia i Hatide.

Roen u Skoplju. Oenjen, ima dvoje djece.

MIRJANA (1940),- kerka Slavka II i Merjame. Roena u

Sarajevu. Zavrila srednje ekonomsko obrazovanje. Bavila se
foklorom i glumom i zavrila kao domaica, poto se udala za
Vladimira Kalaanovia, iz ajnia. Djeca: Ilija (1962), Draga
(1964) i Ana (1985).

448

MIRSAD II (1972),- trei sin Adema II i Huljke. Roen u

itluku. Srednju Muziku kolu zavrio u Skoplju i bavi se
muzikom. ivi u Lozane (Makedonija). Oenjen, sa dvoje
djece.

zauzeli mbogi knjievni kritiari. Ne zna se koga je ostavio

iza sebe. Vidi na str....
MUHAREN III RE (1940),- peti sin Dano-bega I Resulbegovia i Nurije. Roen u Ulcinju. Bio je pomorac, pa i kapetan
broda. Jedno vrijeme je radio u Solani B.Sekuli. Oenio se
Hakiljom, kerkom Hamida Kolari, iz Ulcinja. Ima samo
jednog sina - Sabira.

MIRSADA I RE (1963),- trea kerka Davita Resulbegovia i Sultane. Roena u Ulcinju. Udata za Sabriju Baa, iz
Ulcinja. Djeca: Sulejman, Arijan i Leonora.
MIRSADA II (1977),- druga kerka Mustafe V i Bajre.
Roena u itluku, gdje je primila osnovno obrazovanje. Udala
se u Sjenici za Meia. Djeca: 1 dijete.

MUHAREM IV RE (2006),- jedini sin Sabira i Muradije.

Roen u Ulcinju.
MUHRA (1900- ?),- druga kerka Hadije. Roena u itluku. Udata za Amira, iz sela Gordijele (H.Pazar). Djeca: je- dan
sin i 2 curice.

MIRZET (1983),- prvi sin Mehmeta XVII i Nafe. Roen u

Sarajevu. Zavrio Srednju Saobraajnu kolu. ivi u Sara- jevu
kao trgovac. Oenio se Samirom Duljevi, iz Meu- gorja, kod
Duge Poljane. Djeca: Hamza III.
MIO,- vidi MEHMET I.

MUKADESA (1947),- sedma kerka abana I sa treom

enom - Ruvom. Roena u itluku. Udata, sa djecom.

MITAR (1958),- etvrti sin Despota i Dragice. Roen u ajnie, gdje je zavrio gimnaziju. Radio sprva u ugosti- teljstvu,
zatim u drvenoj industriji. U Otadbinsko ratu bio je prvoborac.
Bavio se kao i svi Burovii ajnia sportom, stoni tenis. Neoenjen.

MUNEVER (1982),- peti sin Raida III i Ramize. Roen u

itluku, gdje je zavrio osnovno obrazovanje i bavi se poljoprivredom. Oenjen Minelom Bejta Pejovia, iz Vrseni- ce,
Sjenica. Ima jednu kerku.
MUNIBA I DE (XX),- druga kerka Atije Resulbegovi, u
braku sa jednim Defterdareviem. Roena u Trebinju. Uda- ta
u porodici Avdagia.

MITHAT (1969),- zvani Mitko, sin Sulejmana V i Latke.

Roen u itluku. Od 1974. ivi sa roditeljima u Sarajevu, gdje
zavrava Srednju mainsku kolu i specijalizira se za preciznog
mehaniara. Godine 1990 iselio se za vedsku, gdje je jedno
vrijeme radio kao privatan trgovac. Aktuelno ivi u Sarajevu i
radi kao voza bolnice "Koevo". Oenio se Adaletom Avda
ehovia, iz Foe. Ima kerku Anesu.

MUNIBA II (1930),- prv kerka Hazira i Muratke. Roena u

itluku. Udata za Ahmeta Dacia, u Cetanovie. Djeca: 2 sina i
1 curica. Od 1963. godine iselili su se za Tursku i sa- da ive u
Istanbulu.
MURAT I (itluk 1875-1954),- prvi sin Hadije I. Bavio se
poljoprivredom i oenio Demkom iz Kolaina. Djeca: Nasuf,
Fehim I i Hanifa.

MUHAMED I DE,- vidi MEHMET XI DE.

MUHAMED II RE,- vidi MEHMET VIII RE.
MUHAMED III RE,- vidi MEHMED IX RE.
MUHAMED IV,- vidi MEHMET XXII.
MUHAMET-Alija I RE,- vidi MEHMET V RE.
MUHAMED-Alija II RE,- vidi MEHMET VIII RE.
MUHAMED-Alija III RE,- vidi MEHMET X RE.

MURAT II (1960),- prvi sin Nasufa, od prve ene uze- de.

Roen u itluku. Umro nedorastao.
MURSEL (1934),- trei sin Beira i Mue. Roen u itlu- ku,
gdje se bavio poljoprivredom. Umro mlad, neoenjen.

MUHAMER I (1965),- prvi sin Halila I i Zlate. Roen u

Sjenicu oko 1965. godine.

MUSTAFA I RE (1687-XVIII),- zvani Mustaj-beg, jedini sin

Omer-bega I Resulbegovia, koga je pogubio sultan za- jedno
sa 4 brata, kad im je otac, Osman-paa I, pao u nemilost.
Roen u Herceg Novi, pred sm pad grada u mle- take ruke.
Godine 1730. spominje se kao dizdar Trebinja. Na tu je
dunost zamjenjivao strica svoga oca, hadi Hasan- bega, koji
je bio bolestan, na samrti. Ostavio je iza sebe sina Omer-bega
II.

MUHAMER II (1997),- jedini sin Nedada III Burovia i

Armine. Roen u Sarajevu.
MUHAREM I RE (XX),- jedini sin Husni-bega I Resulbegovia. Rodio se u Trebinju. Po genealogiji, koju disponiramo, izgleda da se nije enio i da se sa njim ugasila ova muka
grana slavnog trebinjskog kapetana Adem-bega I
Resulbegovia, poto mu se i unuk ukri-beg nije enio.

MUSTAFA II RE (? -1800),- drugi sin Sulejman-pae II

Resulbegovia. Rodio se u Trebinju. Za vojne zasluge sul- tan
mu daje titulu pae i imenuje ga kapetanom Trebinja. Ostavio
je iza sebe sina Sabita III - veleslavni paa sa dvije elenke.
Vidi na str.

MUHAREM II DE (1825-1903),- sin kajmekama Mehmetbega XI Defterdarevia. Rodio se u Trebinju. kolovao se u

Istanbulu i poznat je kao divanski pjesnik, ali pod
pseudonimom Muhamet Rudija. On je prvi poznati pjesnik
grane Resulbegovi-Defterdarevia, jer su Burovii, od
kojih vue pjesniku ilu, od ranije poznati kao pjesnici.
Pisao je na srpskom jeziku i po tome se razlikovao od
ostalih divanskih ehli bejta u BH almahijadu, koji su pisali
na arapskom i turskom jeziku. Njegovim stvaranjem su se

MUSTAFA III RE (1760-1818),- prvi sin Omer-bega II

Resulbegovia. Roen u Trebinju oko 1760. Dostigao je ti- tulu
pae i bio kapetan Trebinja sve do svoje smrti. Oenio se
kerkom hercegovakog ajana Daut-bega Redeppaia.

449

Ostavio je iza sebe sina Omera III. Vidi na str....

cinju. Bio je kapetan broda obalske plovidbe, zvani SLANI,

vlasnitvo Solane u Ucinju. Oenio se Rabijom, iz ulcinjske
porodice Hasanagi. Djeca: Mahbub I, Demil, Abdurahman
IV i Halil II.

MUSTAFA IV RE (? -1875),- zvani Mustaj-beg, prvi je sin

Omer-pae III Resulbegovia. Roen u Trebinju oko 1840.
godine. U slubi sultana postigao in bimbae. Godi- ne 1875.
uzima uee pored svog oca na strani naroda (hriana) u
Hercegovakom ustanku. Poto je uhvaen, streljan je od
Turaka zajedno sa ocem, majkom, sestrama i bratom Salihom
VIII. Sa njim su mu streljani ena i maloljetna djeca, meu
njima i sin od 5 godina (Omer IV) i kerka AJKUNA I od
svega 2 godine, tako da nikoga nije ostavio iza sebe.

MUSTAFA VII (1954),- zvani Mujo, prvi sin Ejuba I i uze. Roen u itluku. Bavio se zidarstvom. Oenio se Baj- rom
Selima Gacia, iz abrana. Djeca Ejub IV, Mirsada i Mirela.

MUSTAFA V (1885- ?),- zvani Musa, drugi sin Kasuma II i

Dacike. Roen u itluku oko 1885. Bavio se poljoprivredom. Oenio se Abidom Karii, iz Trijebina. Djeca:
Hanefija I (m), Halil I, Raza i Naza.

MUSTAFA VIII RE (1966),- prvi sin poslanika Mahbuba I i

Melihaje. Roen u Ulcinju, zavrio je srednje obrazo- vanje.
Jedno vrijemje radio je u preduzee REAL-ESTATE svog
roaka Gana. Sada radi u Komunalno. Oenio se Rabijom,
kerka Huseina Kurti, iz Ulcinja. Djeca: Fjola, Mahbub II i
Benjamin II.

MUSTAFA VI RE (1890-1943),- zvani Cafo, jedini sin

Abdurahman-bega III Resulbegovia i Habibe. Roen u Ul-

MUZAFER (1974),- ervrti sin Bahtijara i Ramize. Roen u

Sjenici. Neoenjen.

N.
NADA (1916-1999),- prva kerka Simeona i Radojke.
Rodila se u ajniu. Udala u porodici okovi i ivjela u
Zenici, gdje je i umrla, pa je tu i sahranjena. Djeca: Cica,
Bato i Ljilja.
NADAN KA (XX),- nali smo ga na internetu. ivi u
Brantford, Ontario - Kanada. Mogue da mu je NAJDA
sestra.

uhre. Posle smrti oca, brat Islam ju je povukao iz itluka

kod sebe u Skoplju, gde se udala za Tafilja Dragolovanina,
porijeklom iz Melaja kod Novog Pazara. Djeca: Alma
(1979), Admir (1982) i Edin (1984).

NADILJA RE (1034),- prva keka Zejnel-bega Resulbegovia i File. Roena u Ulcinju. Zavrila kolu uenika u privredi. Udala se za Jusufa Mieri, iz Ulcinja. Djeca: ima
djece.

NAFIZ I DE (XX),- prvi sin Ibrahima V Defterdarevia i

Nefize Resulbegovi. Roen u Trebinju.
Izgleda da mu se ena porodila poslije
njegove smrti, pa je novoroenetu dala
ime oca - Nafiz II

NAFIJA I RE (XIX),- jedina kerka Hamzi-bega Resulbegovia i Habibe. Roena u Trebinju. Udala se za Hercegovca Sulejman-bega Ceria, kome je odnijela kao priju 16
selita u Ljubomiru i 27 selita u Zomjesju (Kamberovi:
BEGOVSKIstr. 287), bezdrugo i zlatnog nakita od nekoliko kilograma, pa i dragulja i zlatom izvezene odjede u
velikoj vrijednosti. To je bila nezapamena svadba u
Hercegovini.

NAFIZ II DE (XX),- jedini sin Nafiza I

Defterdarevia. Roen u Trebinju.
Odrastao siroe. Ne zna se to se zbilo sa
njim poslije oeve smrti.

NAFIJA II (itluk 1955),- jedina kerka Demala I i

NAGIB RE (1961),- prvi sin Isaje II Resulbegovica i Ilfete.

Roen u Ulcinju, gdje je zavrio
srednje obrazovanje. Vie studije je
zapoeo i zavrio u Dubrovniku
(Hrvatska). Jedno vrijeme je ivio i
radio u Hanoveru (Njemaka). Sada
ivi i radi u Nju Jorku (Manhatan) kao
pazikua. Oenio se Mir-sadom,
kerka Davita Smajlage, iz Ulcinja.

450

jim smog je nadimkom nali na internetu sa prezimenom

Burovi. Godine 1992. bila je u Sarajevu korespondent beogradskog lista BORBA. Izgleda da je poginula tu, u Sarajevo, jer pored njenog imena pie: sano scomparsi del
settembre 1992. Mora da je od Burovia ajnia.

Djeca: Ljuljeta i Isaja III .

NAILJ RE (1924),- drugi sin predsjednika Ali-bega I Resulbegovia i Sabrije. Roen u Ulcinju. Bio je izvrstan kroja, majstor. Oenio se Minirom, kerkom Arslana abanagia iz Ulcinja. Djeca: Vildana, Fatbarda, Indira I i Ali IV.

NATALIJA II (XX),- sa prezimenom Burovic, u aprilu

2007, nali smo je na sajtu: www.editie-pirat.ro. Mora da je
od Burovia ajnia.

NAJA (1877),- prva kerka Hadije. Roena u itluku.

Udata za ovjeka iz Dubnice (Sjenica), kome je rodila dva
sina. Poto joj je umro mu preudala se za Iljaza iz Rasna
(Sjenica) Djeca: 2 curice.

NAZA (1936),- druga kerka Mustafe V i Abide, bliznakinja sa Razom. Roena u itluku oko 1936. Udata u Borotici (Sjenica) za brata mua svoje sestre Raze. Djeca: ima.

NAJDA KA (XX),- zvana Seka, nali smo je na internetu.

ivi u Brantford, Ontario - Kanada. Mogue da joj je
NADAN brat.

NAZIF I (1887-1940),- trei sin Bajrama I i Fane. Roen u

itluku oko 1887, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se
Zadom, kerka Rua, iz Baice. Djeca: Nebija, Aja, Nevzat II i Nazif III.
NAZIF II RE (1933),- prvi sin Sulejman-bega V Resulbegovia i Hajrije. Roen u Ulcinju. Oenio se Hamidom Karamanagi, iz Ulcinja. Djeca: Vjolca I, Fuad I i Vahida II.

NAFIJA (1942),- jedina kerka Demala i uhre. Roena u

itluku oko 1942. Udala se u Skoplje.
NAMIK RE (1962),- drugi sin Erefa Resulbegovia i Melihe. Roen u Tuzli. Zavrio Pravni fakultet u Mostaru, gdje
je i radio kao advokat. Oenio se Azrom, kerkom Husa
Kapia iz Mostara. Djeca: Emir i Amila.

NAZIF III (1940),- drugi sin Nazifa I i Zade. Roen u

itluku nekoliko mjeseci poslije oeve smrti. Radio kao rudar u rudniku uglja tavlje, kod Sjenice. Oenio se Rabijom
Selima Bicia, iz abrana. Djeca: Enisa, Sadika, blizanci
efeta i Azra, i Enesa, sve samo kerke. Imao je i jednog
sina, koji mu je umro nedorasao.

NASER RE (1978),- jedini sin Nijazija i Zulihaje. Roen u

Ulcinju, gdje je zavrio gimnaziju. Di-plomirao se na
Pravni fakultet u Pod-gorici, gdje zavrava i postdiplomske
stu-dije, na Ekonomskom fakultetu, smjer Evropske
integracije (magistrant). Radi u Skuptini Crne Gore. lan
je Optinskog odbora SDP Ulcinj i osniva SDO Ul-cinj, pa
i podpredsjednik te organizacije za Ulcinj. Od 2007. lan je
Izvrnog od-bora SDO CG. Uestvovao je na niz strunih
seminara po-svecenih aktuelnim politikim temama
Zapadnog Balkana, i to: u Crnoj Gori, Sloveniji, Srbiji,
Albaniji itd. Menader je u oblast turizma, koordinator za
praenje lokalnih i par-lamentarnih izbora u Ulcinju (Novo
C.E.M.I.), projekt-koordinator Udruenja za demokratski
pravni poredak, po-laznik kole Demokratije u klasi prof.
dr Radovana Rado-njia Centar za gradsko obrazovanje.
Sem maternjeg je-zika poznaje izvrsno albanski, njemaki,
a engleski mu je u proces usavravanja. Vlada Windows
XP, MS Office, Inte-rnet. E-mail: rnaser@cg.yu; tel. +381
069 690 354; 085 402 249; 402 248.

NEBIJA (1934),- prva kerka Nazifa I i Zade. Roena u

itluku. Udata za Husna Nievia, u Jasenovik (N.Pazar).
Djeca: 2 sina i 3 curice (Ramiza i Patka).
NEBOJA (1952),- jedino dijete Milorada II i Ilinke Gojkovi. Roen u Beogradu, gdje aktuelno ivi. Tu je je zavr- io srednju
elektrotehniku kolu. Poto ga od
ranih godina privukla elektronika i muzika, od 1973. godine zaposlio se i radio po TV stanicama Beograda, gdje se
istakao kao reali- zator TV emisija. On
je realizator i poznatih emisija "Diskomer", "Parada Albuma", "Od doruka do ruka", "Bluz Sat" i drugih. Ovom posljednjom uao
je u poznatu "Ginisovu Knjigu Rekorda". Bavio se i
umjetnikim radom, sinhronizacijom crtanih filmova,
pozajmljujui svoj glas brojnim crtanim likovima: Patak
Daa, Tasmanijski avo, Sima Strahota, i mnogim drugima. Oenio se Mirjanom, kerka Vlastimira Neia, iz Kurumlije. Djeca: Vladimir II i Jelena III. Vidi na str...

NASTASIJA (1887- ?),- kerka Rista II i Stjepanije. Rodila se, ivjela i umrla u ajnie. Ne zna se za koga se udala i
koga je ostavila iza sebe.
NASUF (1927-1999),- prvi sin Murata I i Demke. Roen
u itluku, gdje se bavio graevinarstvom. Oenio se uzedom Daci, iz Cetanovia, koja mu je rodila sina Murata II.
Kad mu je umrla supruga, oenio se drugom iz Kamenice.
Poto mu ova nije rodila djecu, oenio se po trei put - sa
Fatimom Mujkovi. Djeca: Mahmut, Fetiha, Jasmina II,
Remzija III.

NEDAT I (XX),- kao Mr. Nedad Burovi, nali smo ga

na sajtu 050316 IT: un.org/icty/transf48: cross-examination
about Mr. Nedzat Burovic who had his vehucle...militaru
polic International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia.

NATALIALISA (1998),- kerka Nezira II i Karine. Roena u Mlmo (vedska), gdje ivi sa roditeljima.

NEDAT II (1967),- drugi sin Amira I i Hatide. Roen u

Skoplju, gdje je zavrio teoloke studije i postao svetenik.
Oenjen je, ima dvoje djece.

NATALIJA I ( ? -1992),- sigurno kratko zvana Natka, ko-

NEDAT III (1968),- prvi sin Selima II i Mejre. Roen u

451

Sarajevo. Zavrio Trgovaku kolu u Sarajevo, gdje i ivi.

Bavi se trgovinom. Oenjen Arminom, iz Sarajeva. Djeca:
Muhamer II i Lamija.

njemu, nazvali su se Nezirovii, pa je tako on otac treeg

bratstva itlukih Burovia. Neki su od ovih prihvatili ime
svoga bratstva i kao svoje prezime, zapostavljajui ovako
staroslavno prezime svojih grofovskih predaka iz Perasta.

NEFIZA RE (XX),- peta kerka Abdurahman-bega I Resulbegovica i Najlije. Roena u Trebinju. Udala se za Ibrahim-bega V Defterdarevia. Djeca: Abida II, Nafiz I, Zumreta I, Eliba, Devahira II i ulsuma.

NEZIR II (1968),- trei sin Sejfije i Nusrete. Roen u itluku. Studirao i bavi se muzikom. Bio je u Malmo
(vedska) 8 godina, radio u fabrici automobila. Aktuelno
ivi i radi u Mobilierde (Francuska).
Sa veankom Karina Svenssun ima
kcerku Natalialisa.

NEJMA (1912- ?),- jedina kerka Ismaila II i Fatime. Roena u itluku. Udata, sa djecom.
NENAD (1984),- zvani Neo, prvi sin Vlajka i Spomenke.
Roen u ajnie, gdje je zavrio srednju ekonomsku kolu.
Radi pored oca u trgovini. Hobi - muzika i folklor. Ima svoj
orkestar, u kome pjeva i svira. Neoenjen.

NIBAL (1770- ?),- sin Ivana VI.

Roen u H-Novi, oko 1770. Studirao
je u Italiji i bio istaknuta linost grada
H-Novi. Juna mjeseca 1812. godine
bio je lan Savjeta hercegnovske
optine, kojom je tada vladala Francuska. (PEJOVI: NEKI
PODACI..., str. 174.) Ne zna se koga je otavio iza sebe.

NERMIN I (1975),- zvani Nerko, jedini sin Ismaila VI i

Safete. Roen u itluku. Od malena se otselio sa roditeljima u Francusku (grad Mesche), gdje je primio osnovno i
srednje obrazovanje, pa se i diplomirao na Pravnom fakultetu i sada tamo ivi i radi, pa se i oenio Francuskinjom.

NIHAT RE (1968),- prvi sin Halila II Resulbegovia i Emine. Rodio se u Sarajevu. Zavrio je srednju tehniku kolu (smjer automatika). Radi u solani B.Sekuli. Oenio se
Editom, kerka Sabahudina Feti, iz Novog Pazara (Srbija).
Djeca: Emin (1992) i Emina II (1996).

NERMIN II (1960),- prvi sin Hanefija II i Zenepe. Roen

u Sjenicu, gdje je primio srednje obrazovanje i ivi.
NERMINA (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo je na
sajtu GRETA de BESANCON: www.greta-besancon.com/
les_acteurs.html-14k. Izgleda da je istaknuta sportistkinja
Francuske, pa i predsjednik nekog udruenja Coordonnatrics et Animatrics Qualit, pa i secrtaire gnrale et responsable qualit, 2004.

NIJAZ I DI (XX),- ne znamo iji je sin, ali znamo da ga

odmah poslije DSR Jugoslovenska vlada poslala u Albaniju
kao svog specijalnog ambasadora, a kasnije e biti izabran i
za lana Predsjednitva SFRJ. O njemu pie Enver Hoda u
svom djelu TITISTT, Tirana 1982.
NIJAZ II RE (1943),- prvi sin Arslan-bega VI Resulbegovia i Nedmije. Roen u Ulcinju. Zavrio je srednju ugostiteljsku kolu u Beogradu. Radi kao ef kuhinje hotela
Galeb. Oenio se Zulihajom, kerkom Namik Lazo (Kapidani). Djeca: Vasvija IV i Naser.

NEVRET (XXI),- sa prezimenom Burovi nali smo ga na

internetu kao uenika V3 odeljenja (2004/2005) Uiteljske
kole i gimnazije Obala - Sarajevo.
NEVZAT I (1900- ?),- zvani Nezo, etvrti sin Bajrama I i
Drutinke. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom.
Umro momak.

NIKOLA I (1560-XVII),- zvani Niko, sin grofa Jovana II

Burovia. Roen u Perastu. Istakao se kao pomorac, a i kao
kapetan grada, na koji je poloaj izabran vie puta. Bio je
jako skrupulozan i uinio sve, pa je i svog unuka pobratimio sa kapetanom Risna (muslimanizirani Burovi Mehmet Rizvanagi), da bi sauvao mir na granici sa Turskom.
Umro je u dubokoj starosti i ostavio za sobom tri sina: Anton I, Grgur I i Vicko I. Vidi na str...

NEVZAT II (1920- ?),- prvi sin Nazifa I i Zade. Roen u

itluku oko 1920. Bavio se poljoprivredom. Poto mu je
prva ena bila nerotkinja, ostavio ju je i oenio se po drugi
put sa Kimetom Muji, iz Duniia (Sjenica). Djeca: 2 sina
(Abaz i Bajram II) i 3 kerke (Zada II). Godine 1963 iselili
su se za Tursku i sada ive u grad Brusa.

NIKOLA II TO (1595- ?),- mogue unuk grofa Tomislava

Burovia. Pavao Butorac (BOKA, str. 147.) pie za njega
da ga 1629. branio pred sudom u Perastu Lovren Burovi.
Tu se spominje kao Niko Tomii, koji je ubio Petra Ivanova iz Jasenice. Po tome, ai i po injenici da je promjenio
prezime svojih pradjedova, rekli bismo da se rodio u Perastu, negdje oko 1595. godine. Kako se zna, sinovi Tomislava
su se nazvali Tomislavljevii, ali su se u poetku prozvali i
Tomiii, jer im se i otac kratko tako zvao - Tomo. Na str.
37-8 istog djela, Butorac pie da 1641. godine: "Niko Tomii krvavo napade neke mornare sa jednog grkog broda,
to je pod risanskom Gabelom iskrcavao so...Istupio je Hadiomerovi (sigurno emin, carinik, a i neka vrst lukog finansijskog povjerenika) i usprotivio se Niku, a ovaj ga pogrdnim rijeima osramoti vrijeajui Turke". Poslije ovoga

NEVZET (1986),- zvani Nele, drugi sin Mehmeta XVII i

Nafe. Roen u itluku. Zavrio Uiteljsku kolu u Sarajevu, gdje radi kao uitelj i ivi. Neoenjen. Hobi - crtanje.
NEZIR I (1825- ?),- trei sin Hajdara II. Kao i otac mu, i
on se esto zvao Buro. Rodio se u itluku i bavio se poljoprivredom, a kasnije trgovinom sa Dubrovnikom, Mostarom, Sarajevom, kao i na drugoj strani - sa gradom Pe, zatim Skoplje i evelija. Zato su ga zvali "morski trgovac".
Od prirode je bio jako bistar, uman ovjek. Oenio se Turkinjom iz Anadola, koja mu je rodila sina Ismaila II i dvije
kerke. Nakon njene smrti oenio se opet, uzeo djevojku u
porodici Drut, iz N.Pazara, koja mu je rodila tri sina: Ramadan I, Bajram I i Salih IX. Svi njegovi potomci, po

452

je nastao pokolj. "Krivci budu kanjeni na 100 dukata za

smrt, na 20 za prvu ranu pok. Andrije, brata Nika Tomiia,
a za ranu Nikovu 50 dukata, pa da se s oteenima bratime
i okume nekoliko puta".
NIKOLA III (XVII),- drugi sin kapetana Grgura I Burovia. Roen u Perastu. Ne znamo koga je ostavio iza sebe.
Izgleda da je poginuo neoenjen u Prvom morejskom ratu.
NIKOLA IV (Perast, 1655-1737),- guverner i knjievnik,
prvi sin kapetana Vicka I Burovia. Studirao u Loretu.
Borio se uz grofa Ivana I, za osloboenje Risna, H-Novog i
Hercegovine, pa i za odbranu Crne Gore, za osloboenje
Bara i Ulcinja, Grke, kao i za odbranu hrvatskog Sinja.
Zbog pokazanog junatva i posebnih sposobnosti Mleani
ga imenuju guvernerom Carine i Trebinja. Vie puta je bio
izabran i za kapetana Perasta, a proslavio se i kao pjesnik,
pretstavnik crnogorskog baroka. Zastupljen je u antologiji
Gracije Brajkovia i Miloa Miloevia Poezija baroka
(Podgorica, 1976). U Bogiievoj biblioteci u Cavtatu uva
se njegova rukopisna zbirka pjesama (bugarrice,
poasnice, doskoice i dr.). Njegovi prepisi dokumeneta i
djela uvaju se u Arhivu JAZU u Zagrebu i Nadbiskupskom
arhivu u Perastu. Uveden je u LEKSIKON crnogorske
kulture. Ostavio je iza sebe ovu djecu: Luka III, Matija I,
kerku Luciju, kapetana Tifuna IV Burovica-BRATICU i
Krsta I. Sin Trifun III umro mu je nedorastao. Vidi str.....

Beogradu, gdje ivi sa roditeljima i skoluje se. Talentovan

za mugik (gitara) i za sport (koarka).

NIKOLA V (XVII),- jedini sin kapetana Trifuna II. Roen

u Perastu. uvao je ma Mehmet-age Rizvanagia, koji je
oteo ovome njegov otac, kad ga ubio 1654. Ma je bio ukraen zlatom i srebrom. Potomci Mehmet-age su mu nudili
visoku cijenu, ali im ga on ne predade. U znak odanosti on
je ovaj ma darovao optini Perast i do kasno se uvao u
muzeju. Ne znamo koga je ostavio iza sebe.

NURIJA III RE (1985),- druga kerka kapetana Hajrudina

i Aje. Roena u Ulcinju, gdje je zavrila srednje obrazovanje. Poela vie
studije u Podgorici, nastavlja ih u Pritini, gdje zavrava Tehniki fakultet,
raunarske nauke. Radi u Internet komunikaciji jedne slovenske firme u
Pritini. Od malena je poela da pie i
objavljuje u asopisu CETINJU S
LJUBAVLJU, pa su joj neke stvari
prevedene i objavljene i na strane jezike. Sama ona, sem
srpsko-hrvatskog jezika, vlada izvrsno albanskim, engleskim, njemakim, italijanskim i panskim. Suautor je u mnoga izdanja, a u tampi ima i svoju prvu knjigu. O njoj su
preko tampe ve pisali Lirije Kelmendi (list ZOG MNGJEZI, Pritina 1997) i Boro Jugovi (ilustrovana revija
YLBERI, God. VI, Br. 8, eneva 1998), gdje su objavljene,
pored njenih napisa, i njene fotografije.

NUREDIN (1905- ?),- zvani Nure, trei sin Ismaila II sa

prvom enom - Muhovikom. Roen u itluku. Ne zna se
koga je ostavio za sobom.
NURI RE (XX),- jedini sin Hamdi-pae Resulbegovia, iz
Trebinja. Rodio se u Istanbulu (Turska). Drugih podataka
za sada nemamo o njemu.
NURIJA I RE (XIX),- druga kerka preslavnog Hasanpae IV Resulbegovia. Roena u Trebinju. Udata u Stolac
za hadi Rizvan-bega, sina Ali-pae Rizvanbegovia, hercegovaki vezir.
NURIJA II RE (1937),- kerka Memina i Fatime. Roena
u Ulcinju. Udata u Pe za Veli Veliu. Djeca: Atifeta i Agim.

NIKOLA VI TO (XVIII),- sa imenom Niko Tomaevi,

spominje ga kao svetenika P.Butorac u djelu ZMAJEVII,
str. 79. Sigurno je potomak Tomislava Burovia.
NIKOLA VII (XIX-XX),- sin grofa Batiste Burovia. Roen u Noventa di Piave (Venecija). Nosio je titulu conte.
Sigurno je bio visoko obrazovan, jer mu je brat zavrio studije na Universitetu u Bolonji 1887.
NIKOLA VIII (XX-XXI),- nali smo ga na internetu. Uestvovao je na Petom meunarodnom festivalu zabavne muzike "SUNFLONJER" u Zrenjaninu 2002 i pretstavljao Srbiju. Zatim je uestvovao i na Festivalu u Budvi 2006, sa
pjesmom Ko te noas ljubi. O njemu je pisao i list ZRENJANIN. Mogue je sin Milorada I.

NUSRET I (1925- ?),- drugi sin Haima I i Raze. Roen u

itluku, gdje se jedno vrijeme bavio poljoprivredom. Oenio se djevojkom iz sela Orizane (Makedonija). Poslije toga
je otiao u Njemaku, gdje je radio sve dok ga nisu ubili albanski teroristi. ena mu se vratila u tazbinu, kod svojih.
Ostavio je za sobom jedno dijete Mehmeta XX.

NIKOLA IX (1999),- sin Aleksandra IV i Ljiljane. Roen

u

NUSRET II (1935),- drugi sin abana I, sa treom enom Ruvom. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom.
Poznat je kao uzgajiva ovaca. Naslijedio je svo bogatstvo
svog djede Iljaza II i tako bio jedan od najveih bogataa
sjenikog okruga. Oenio se Zikom Selima Kuevia, iz
abrana. Djeca: aban III, Reuf, Mehmet XIX i Edina I.
NUSRETA I (1926- ?),- prva kerka Ujka II i Ramize. Ro-

453

ena u itluku. Udata je za Hada Camovia, iz Cetanovia, Sjenica. Djeca: 2 sina i 3 curice.

NUSRETA II (1958),- druga kerka Jusufa i Pembe. Roena u itluku. Godine 1963. iselila se zajedno sa roditeljima
za Tursku i sada ivi u Istanbul.

O.
OLAF (XX-XXI),- nali smo ga na internetu sa prezimenom Burovi. Na nekakvom takmienju izaao je 8-mi pri
Nooby wolves university Half breed, 6,3,3,8, None 0.0.0.0.
0.0.50000. Sajt: www.francebloodbowl.com.
OMER I RE (XVII-XVIII),- trei sin Osman-pae I Resulbegovia. Roen u H-Novom. Borio se uz oca za H-Novi,
zatim i po Hercegovini, u oba Morejska rata, gdje god ga
sultan zvao. Dostigao je i in vieg oficira. Kad mu je otac
pao u nemilost kod sultana, po nareenju sultana ubijen je
zajedno sa 4 svoja brata. Ostavio iza sebe sina Mustafu I.
OMER II RE (1730-XVIII),- jedini sin Mustafa-bega I

454

Resulbegovia. Roen u Trebinju. Spominje se kao dizdar

Trebinja. U ratnim pohodima sultana sigurno je postigao i
kakav vii oficirski in. Djeca: Mustafa III i Salih VI.

ve Hercegovine, posebno Trebinja, gdje je opet imenovan

na poloaj kapetana. Za ratne zasluge sultan mu dodjeljuje
titulu pae, pa miri-mirana i muhafiza Trebinja, zatim ga
imenuje i za sandakbega Hercegovine. On je najvei dobrotvor Hercegovine i jedna od najmarkantnijih linosti te
zemlje. Godine 1730. sultan ga pozvao u Stambol i javno
mu otsjekao glavu, toboe zato to je izgradio za sebe ljepu damiju od one, koju je 10 godina prije izgradio za njega. Istovremeno mu je posjekao i 5 sinova. Imao ih je devet,
ali smo do sada identificirali imena samo njih 7: Ibrahim I,
Kasem I, Omer I, Jahja II, Hasan II, Arslan II i Salih II.
Imao je i neke kerke, ali znamo samo za jednu, koja je bila
udata u Trebinju za Fetah-agu, od koga potiu Fetahagii.
Vidi na str....

OMER III RE (1810-1875),- sin Mustafa-pae III Resulbegovia i kerke hercegovakog ajana Daut-bega Redeppaia. Rodio se u Trebinju. Za ratne zasluge po frontovima
Turske imperije sultan mu je dodjelio titulu pae. Jedno je
vrijeme ivio u Istanbulu, pa se vratio u Trebinje, gdje se
oenio i radio u vojnoj slubi kao paa. Za uee u Hercegovakom ustanku 1875. na strani naroda, protiv turskog
okupatora, streljan je od Turaka zajedno sa svojom enom i
djecom, sinovima i kerima. Prvi mu se sin zvao Mustafa
IV, a drugi - Salih VIII. Tako iza sebe nije ostavio nekoga i
njegova loza se ugasila. Vidi na str.

OSMAN II DI (XVII-XVIII),- trei sin hadi Hasan-bega I

Resulbegovia. Roen u Starom Slanu. U turskoj vojsci dostigao visoki in. Godine 1714. zamjenjivao je svog oca na
dunost dizdara Trebinja. Na toj se dunosti spominje i
1731-32, kada zamjenjuje svog brata Hajdara I. Godine
1726. izgradio je slavnu Begovu kuu u Trebinje: Podaci iz
isl. informativnih novina PREPOROD, Sarajevo 2006. U
Trebinju, po profesiji svog oca, zajedno sa svoja dva starija
brata, nazvao se Dizdarevi. Oni su prvi Dizdarevii Trebinja, mogue i Hercegovine, to svjedoi da je bio oenjen i
da je imao i sinove, ali mu ih jo nismo otkrili.

OMER IV RE (1870-1875),- jedini sin Mustafe IV Resulbegovia. Roen u Trebinju. Streljan od turskih okupatora
zato to se njegov otac ujedinio sa hrianskom braom za
nacionalno osloboenje Hercegovine. Streljani su porodino: djed i baka, otac i majka, stric i strina, braa i sestre.
OMER V (1938),- prvi sin abana I i Ruve. Roen u itluku. Srednje obrazovanje uzeo je u Sjenici. Zatim se dva
puta diplomirao u Sarajevu, na Filozofskom i Turistikom
fakultetu. ivi u Mostaru i bavi se trgovinom, ima svoju
zlataru i butik. U Sarajevu ima ugostiteljski lokal. Oenio
se Muratkom Zaima Sulejmanovia, iz Breze, kod Sjenice.
U toku rata, kao musliman, bio je zarobljenik kod Hrvata u
Mostaru, zajedno sa suprugom. Stradao je mnogo ekonomski, ali je poslije rata opet prihvatio sebe. Djeca: Ramiz II,
Sejdefa i Seniha.

OSMAN III RE (XVIII),- prvi sin Mehmet-Ali-bega I (kod

nas MEHMET V) Resulbegovia. Roen u Starom Slanu.
Dostigao vii oficirski in u turskoj vojsci i sluio po Bosni
i Hercegovini. Godine 1775. spominje se kao dizdar Trebinja, na koju je dunost zamjenjivao svog roaka. Djeca:
Mehmed VII.

OSMAN I RE (? - 1730),- drugi sin kapetana Resul-bega

Sulejmanagia, po kome se i prozvao Resulbegovi. Roen
u H-Novi, gdje je do posljednjeg dana bio kapetan grada,
branei ga junaki od napadaa. On je odigrao jednu od
najznaajnijih uloga ne samo u istoriji H-Novog, ve i ita-

OSMAN IV (1954),- jedini sin Jusufa X i Pembe. Roen u

itluku. Godine 1963. iselio se sa roditeljima za Tursku i
sada ivi u Istanbul.

P.
PABLO: vidi PAVLE.
PAE RE (XX),- 90 godina imala je ugostiteljsku radnju u
Ulcinju.

PAANA RE XIX-XX),- trea kerka Sulejman-bega IV

Resulbegovia i Begane. Roena u Trebinju. Ne zna se
nita vie o njoj.

PAO (1914- ?),- prvi sin Vejsela. Roen u itluku, gdje

455

se bavio poljoprivredom. Oenio se djevojkom iz oblieg

sela, koja mu je rodila samo jednog sina Hajriz.

neprijatelju i braniti svoj ivot i svoju ast. Svibnja 1636.

godine Patroviani piu pismo Petru Buroviu i mole ga da
posreduje kod perakog kapetana i Vijea, da se sklopi savez ili sporazum izmeu Patroviana, Budvana, Krtoljana i
Peratana za zajedniku odbranu od nasilja Ulcinjana, kao i
da u njihovo ime trai zatitu od mletake vlade. Biskup Petar se zauzeo za tu stvar kao glavni pokreta projekta tog
sporazuma . Vidi str....

PAULINA RE (1977),- druga kerka Ljubomira Resulbegovia i Zlate Marovi. Roena 04. aprila 1977, u Splitu. Zavrila Pravni fakultet. Radila jedno vrijeme u Splitu.
Sada ivi i radi u Italiji. Kao gimnazijalka, 1996, objavila je u Splitu zbirku
pjesama SAMOE I ZLATNE OBALE, od kojih su joj neke prevedene i na
strane jezike.

PETAR II (19162002),- sin Franka Burovia i Anne.

Roen u Noventa di Piave (Venecija-Italije) ili u Sion
(vajcarska). Studije zavrio na Universitetu Padove, facolt di Agraria, 15.XI.1939. Diplomirao se sa tezom Estrazione della vitamina B1 dalla pula di riso. Otiao je u
Afriku, u Cotonou (Benin), gde je radio kao direktor Nacionalnog drutva petrolejskih proizvoda (SONACOP) Oil
Company in Benin. Bio je jako bogat i jednom prilikom
poklonio je svom rodnom mestu 100 milijardi lireta. Oenio
se i imao troje djece. U auto-nesrei 21. aprila 2002. Poginuo je zajedno sa suprugom i djecom

PEMBA (1882- ?),- prva kerka Bajrama I i Fane. Roena

u itluku. Udata za Adema Dacia, iz Cetanovia. Djeca:
Mehmet i Beo.
PAVLE (XX),- sa imenom Pablo Burovich nali smo ga na
internetu: www.lamaga.com.ar.
PETAR I (1545- ?),- etvrti sin grofa Luke I. Roen u Perastu, zavrio vie teoloke studije u Rimu, pa je dostigao i
poloaj biskupa. Kad su pirati Berberije opustoili Perast,
njega je jako dirnulo odvoenje u zarobljenistvo 415 mladih
ena i djevojaka, meu kojima se nalazila i kerka njegovog
brata, pa se ivo zainteresovao ne samo za otkup nesrenih,
ve i za zatitu Perasta i ostalih krajeva njegove domovine
od slinih napada i pustoenja. Zato se angaovao da ujedini svoju brau, svijestan da se samo tako mogu odupreti

PETKANA (XX),- sa prezimenom L.Burovi nali smo je

na sajtu L Bryce Boyer Simon A Grolnick: www.rarebo
oksfinder.com, a u vezi nekakvog izdanja EDUCATIONAL
ASPECTS.
PETRA RE (1985),- trea kerka Ljubomira Resulbegovia i Zlate Marovi. Roena u Splitu, gdje je zavrila srednju
zubotehniku kolu.

R.
RABIJA I RE (XX),- peta kerka Abdurahman-bega III
Resulbegovia i Ljafe. Roena u Ulcinju. Udata, sa djecom.

na u itluku. Udata za Meha Beganovia, iz Breze. Djeca:

ima, ali im ne znamo imena. Godine 1963 iselili su se za
Tursku i sada ive u Istanbull.

RABIJA II (1936),- etvrta kerka Tahira I i Abide. Roe-

456

RADAN (XIX- ?),- drugi sin Danila i Savke. Roen u ajniu, gdje je ivio, umro i sahranjen na pravoslavnom ajnikom groblju, plac Burovia, crkve Sv. Bogorodica. Nije
se enio.

gdje je nastavio studije na Filozofskom fakultetu. ivi i radi

u Mostaru kao privatni trgovac. Neoenjen.
RAMIZA I (1925- ?),- druga kerka Habiba I, sa drugom
enom. Roena u itluku. Udata za azima Kozia u Duniice (Sjenica). Djeca: Halil i Adila.

RADOVAN (XIX-XX),- ne znamo kako su mu se zvali

roditelji, ali pretpostavljamo da je unuk Grofa Vicka II Burovia, iz Perasta, od njegovog prvog sina. Rodio se, ivio i
umro u ajnie, sahranjen na groblju pravoslavne crkve
Presveta Bogorodica ajnika, na placu Burovia. Oenjen
Pelasijom, mogue iz ajnia, pa i od porodice Komadanovi. Djeca: Veselin I.

RAMIZA II (1938),- trea kerka Demira i Hajrije. Roena u itluku oko 1938. Udata, sa djecom.
RIJAD (2005),- jedini sin Ismeta i Darije. Roen u Sarajevu.

RAHIM I (1910- ?),- zvani Raim, etvrti sin Ismaila II, sa

drugom enom - Fatimom. Roen u itluku, gdje je ivio i
radio u poljoprivredi. Oenio se Hajrom iz Trijebinja. Djeca: Dafer II.

RAKIP RE (XIX),- drugi sin Ismail-bega I Resulbegovia.

Roen u Trebinju, negdje poetkom XIX vijeka. Zavrio je
visoke studije i bio kajmekam Trebinja, na kojoj ga dunosti, poslije smrti, naslijedio roak Mehmet XI Defterdarevi. Ne zna se koga je ostavio iza sebe.

RAHIM II (1930- ?),- zvani Raim, jedini sin Dafera I.

Roen u itluku. Oenjen. Djeca: Dafer III.

RASIM I (1920-2000),- sin Tahira II i Abide. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. U toku krvne osvete,
prije DSR, ubio je Rasima Kurtagia. Odmah su ih pomirili
muslihuni: platio je krv i bio u zatvor. Za vrijeme rata
saraivao je sa Njemcima. U jednom okraju partizani ga
rane, slome mu desnu nogu. Njemci ga odvedoe sa sobom.
Tako je ivio 10 godina u Njemakoj, zatim u SAD 30
godina. U Njemakoj se oenio i sa tom enom ima samo
jednu kerku. U SAD se eni po drugi put: ova mu je rodila
dva sina. Svi njegovi, roditelji, braa i sestre, da bi izbjegli
osvetu Kurtagia, iselili su se za Tursku. Rasim je otiao iz
SAD da ih vidi u Istanbul i tu je ostao, pa se ponovo oenio
i umro.

RAHIM III (1970),- zvani Raim, drugi sin Huseina IV.

Roen u itluku oko 1970, gdje se bavio poljoprivredom.
Oenjen. Djeca: Dafer IV i Remzija IV.
RAHMAN (1956),- prvi sin Huseina IV Roen u itluku.
ivi i radi kao pekar u Sjenici. Oenio se Ramizom Saka
Turkovia, iz Dolica. Djeca: Elmedina, Elvedina i Emir III.
RAIF I (1932- ?),- drugi sin Ismaila II i Muhovike. Roen
u itluku oko 1932, gdje je ivio i bavio se poljoprivredom.
Oenjen Begom Daci, iz Cetanovia. Djeca: Ismail VI i
Vehib.

RASIM II (1930- ?),- trei sin Haima I i Raze. Roen u

Orizane (Makedonija). Sigurno se oenio i ima djece, ali o
njemu nemamo drugih podataka.

RAIF II RE (1932-1992),- prvi sin Husni-bega II Resulbegovia i Mejreme. Roen u Ulcinju.

Zavrio je Ugostiteljsku kolu i radio
je kao pomorac duge plovidbe kod
JUGOOCEANIJE - Kotor. Vojnu obavezu je otsluio na ratnom brodu
Galeb. Posljednjih godina radio je u
HTP Ulcinjska rivijera. Oenio se
Sultanom, kerka Eleza Hajdinagia,
iz Ulcinja. Djeca: Amir III, Bakim,
Suada II i Afrim.

RAID I RE (XIX),- prvi sin bimbae Ahmed-bega II Resulbegovia. Rodio se u Trebinju. Sa njim i njegovim bratom Halidom gasi se ova grana veleslavnog Hasan-pae IV
Resulbegovia, poto nisu ostavili za sobom muku djecu.
RAID II (1880- ?),- zvani Raso, drugi sin Hadije I. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Poto mu je
roen sin Hajro II, jedinac, ubijen je zbog krvne osvete. Bio
je oenjen Bahtijom, porodica Zukanovi, iz Breze. Ona se
poslije negove smrti preselila u Sjenici, da joj se sin ne vaspita krvnom osvetom. Tu se preudala za svog evera Ahmeta III, mlaeg brata Raida.

RAIF III RE (1994),- prvi sin Amira II Resulbegovia i

Sebije. Roen u Ulcinju.
RAMADAN I (1880- ?),- zvani Ramo, drugi sin Nezira I,
od druge ene - Drutinke. Roen u itluku oko 1880. Bavio se poljoprivredom. Oenio se u porodici Muhovia, iz
Kladnice. Djeca: Iljaz I, Selim I, Mekija II, Bada, Alema i
Draga.

RAID III RE (1909-1981),- prvi sin majora-senatora Selim-bega I Resulbegovia i Zulfije. Roen u Ulcinju. Bavio
se svakojakim poslovima, pa i pomorstvom i graevinarstvom, bio i kapetan linog broda, da bi svojim znojem privredio sebi i svojoj djeci svakidanji zalogaj hljeba, ma da
mu je otac za ivota bio jedan od najbogatijih ljudi grada.
Njegovom ocu je albanski balista Hasan Isuf oteo svu pokretninu, a zatim mu streljao sina azima, dok je njega, starog i iznemoglog, ubio u zatvor toljagama. Poslije rata, u
novostvorenoj situaciji, djeca Selim-bega se nisu snala, pa
su skoro svu nekretninu izgubil, ali su se snali njegovi unuci.Oenio se Adlijom, kerkom Muhameda Hodia iz Ul-

RAMIZ I (1935),- zvani Ramo, prvi sin Begana i Hafke.

Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se
djevojkom iz oblieg sela, koja mu je rodila dva sina: Iljaz
IV i Safet II.
RAMIZ II (1963),- zvani Ramo, jedini sin Omera V i Muratke. Roen u itluku. Gimnaziju je zavrio u Sarajevu

457

cinja. Djeca: Kamaja, Feim I, Beka, Selim IV i Gano.

zaru. Udala se za Enesa Ugljanina, iz N.Pazara. Djeca: Vahid (1994) i Izudin (1997).

RAID IV (1932- ?),- drugi sin Demira. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se Ramizom, iz
sela Toilovo (Sjenica). Sinovi: Ifet, Refik, Safet II, Enver
II i Munever. Ima i tri kerke.

REMZIJA IV (2000),- zvana Rema, jedina kerka Rahima

III. Roena u itluku.
REPUBLIKANKA RE (1946),- zvana Beba, jedina kerka
pukovnika Devdeta Resulbegovia i
Pauline. Roena u Skoplju. Zavrila je
Filozofski i Ekonomski fakultet u Splitu i Mostaru. Ona je prva kerka Resulbegovia koja se diplomira na dva
fakulteta. Radila je kao ef devizne
slube pri direkciji Jugobanke za Dalmaciju. Udala se za Ivana iia iz
Splita. Djeca: Jakov i Dina.

RAID V RE (1984),- drugi sin Selima IV Resulbegovia i

Afrodite. Roen u Ulcinju. kolovao se u Napoli i Ulcinj,
gdje je zavrsio srednje obrazovanje. Nastavlja studije pri
Universitetu u Podgorici, Fakultet arhitekture.
RATKO (XX - XXI),- spominje se uz Oskara Davio, Branka opia i druge, a u vezi doprinosa u Jugoslovenskoj filmskoj industriji: Among the play witers, the geatest contribution was made by Ratko Burovi, Gordan Mili...i dr.
Spominje se i na sajtu SNF CULTURAL DEPARTMENT:
serbnatlfed.org. Mogue je sin Veselina I i da je za sobom
ostavio sina Miretu.

RESUL I SU (? - 1683),- drugi sin Sulejman-age I Rizvanagia (Burovia). Po oevom imenu prozvao se Sulejmanagi. Roen u H-Novi. Za posebne zasluge na bojnom polju sultan mu priznaje plemiku titulu bega. Zatim mu je
dodjelio i titulu pae i imenovao ga na poloaj novskog
kapetana. Po svemu je poginuo pod Beom 1683. Djeca:
Arslan I, Osman I, Hasan I i Salih I. Svi su se ovi, po ocu
Resul-begu nazvali Resulbegovii. Vidi na str.

RATOMIR (1915-1915),- drugi sin Simeona i Radojke.

Umro ne doekavi prvi roendan od iznenadne smrti.
RAZIJA I RE (1920),- druga keraka Iljaz-bega II Resulbegovia i Vasvije. Roena u Trebinju. Zavrila je srednju
kolu. Udala se za Sulejmana ehovia iz Trebinja. ive u
Sarajevu. Djeca: Emira i Stefan.

RESUL II RE (1683-XVIII),- trei sin admirala Arslanbega I Resulbegovia. Roen u H-Novi. Sa ocem i dva
starija brata, 1687. preselio se u Ulcinj. im je odrastao i
pripasao sablju, siao je nie - u Albaniju. Tamo mu se izgubio trag. Neki misle da su Resuli Albanije njegovi potomci. Oni i dan-danas ive u Le i pamte da im je predak
doa tu iz Ulcinja. Imao sam i imam jako prisne veze sa
njima, upravo zato to me smatraju za svog roaka.

RAZIJA II (1936),- zvana Raza, prva kerka Mustafe I i

Abide, bliznakinja sa Nazom. Roena u itluku oko 1936.
Udata u Borotici (Sjenica) za brata mua svoje sestre Naze. Djeca: ima.
R. BUROVICH: - jedan Burovi, iz Hrvatske, obreo se u
Argentini. O njemu mogue je da zna to Joza Vrliak:
joza@studiacroatica.com. U Argentini smo nali, preko interneta, jednog R.BUROVICH-a, kao suautora sa mnogim
drugim lekarima u djelu CONTRIBUCION AL ESTUDIO
DEL PARASITISMO GASTROINTESTINAL EN GUANACOS Y LLAMAS. Argentina. Caceta Veterinaria XL XLIV (374) 958-960.

RESUL III RE (XVII-XVIII)- drugi sin kajmekama

Arslan-pae III Resulbegovia. Roen u Ulcinju. Bio dizdar
i mutesarif Ulcinja. Izgleda da se od njega pocela da se
stvara dinastija dizdara Ulcinja, posto ga na toj duznosti
jedan za drugim nasljedjuju sinovi, a zatim i unuk. Ostavio
je iza sebe sinove Huseina II i Semsiju.

REDEP (1910- ?),- zvani Redo, prvi sin Hamze II, od

prve ene. Roen u itluku, gdje je ivio i bavo se poljoprivredom. Oenjen, sa djecom, koja su nam nepoznata.

REID RE (XX),- nali smo ga sa prezimenom Resulbegovi na internetu, sajt OVDJE: www.butterfly.cg.yu.
Izgleda da je roak sa nekakvim TEDI i lan STK "SPIN"
BUDUCNOST - Podgorica.

REFIK (1968),- drugi sin Raida III i Ramize. Roen u

itluku, gdje se bavi poljoprivredom. Oenjen, ima troje
djece, dva sina.

REUF (1960),- drugi sin Nusreta II i Zike. Roen u itluku, gdje se bavi poljoprivredom. Aktuelno je odbornik itluka u Rasnu. Oenio se Mejom iz Kladnice 2006, jo nema
djece.

REMZIJA I (1937),- zvana Remka, druga kerka Hajra II i

Hamide. Roena u Sjenicu, gdje je primila srednje obrazovanje. Udala se za oficira JNA Muja Zornia, iz Kladnice
(Sjenica). Djeca: Lala, Jagoda i Adem.

RIAN (XX),- nali smo ga 2007. godine na internetu. ivi

u Austriji, Be: rian_burovic_007@hotmail.com.

REMZIJA II RE (1950),- osma kerka Husni-bega II Resulbegovia i Mejreme. Roena u Ulcinju. Udata u Los Anelos (SAD) za eka Dakovia. Nema djece.

RIFAT I (1925- ?),- prvi sin Latifa I. Roen u itluku, gdje

se jedno vrijeme bavio poljoprivredom, pa je preao u Sjenicu, gdje se oenio. Ima dva sina.

REMZIJA III (1973),- zvana Remka, trea kerka Nasufa

i Fatime. Roena u N-Pazaru, gdje je zavrila Srednju frizersku kolu. Bavi se trgovinom, ima butike svoje u N.Pa-

RIFAT II (1947),- peti sin Hajra II i Hamide. Roen u Sjenicu, gdje je primio srednje obrazovanje. Radio je i penzionisan kao visoko kvalifikovani trgovac i araner. Oenio

458

se Fatimom, kerka Rama Hasanbegovia, iz Hercegovine.

Djeca: Hajro III i Mirela II.

Klju, Bosanski Petrovac, Gor. Sanica, Sanski Most i dr.).

RIZVAN (XVI),- prvi sin Miloa-Mehmeda I Burovia.
Roen u Perastu, gdje je krten imenom Risto. Otac ga
odveo u H-Novi kod Turaka i, poto se sm islamizirao,
islamizirao je i sina. Tom prilikom ime Risto mu hoda menja u Rizvan. Ostavio je za sobom tri sina: Mehmeda II, Sulejmana I i Jusufa I. Po ocu svi su se oni prozvali Rizvanagici. Vidi na str...

RIJAD (2000),- jedini sin Ismeta i Darije. Roen u Sarajevu, gdje ivi pored svojih roditelja.
RIDVANA RE (19....),- druga kerka Davita Resulbegovia i Sultane. Roena u Ulcinju.
RISTO I,- vidi RIZVAN.

RUKIJA I RE (XIX-XX),- druga kcerka Sulejman-bega

IV i Begane. Rodjena u Trebinju. Udala se za krojaa Hilmiju Hasanovia iz Trebinja.

RISTO II (1845- ?),- ne znamo kako su mu se zvali roditelji, ali pretpostavljamo da je unuk Grofa Vicka II Burovia, iz Perasta, od njegovog prvog sina. Rodio se, ivio i
umro u ajnie, sahranjen na groblju pravoslavne crkve
Presveta Bogorodica ajnika, na placu Burovia. Bavio se
kovako-bravarskim zanatom i otvorio u ajnie svoju linu radionicu. Oenio se Stjepanijom, sigurno iz ajnia,
mogue iz porodice Komadanovi. Djeca: Simeon, ore I,
Gligor I i Nastasija. Poto se njegovo najstarije dijete, sin
Simeon, rodio 1875, zakljuujemo da se Risto rodio negdje
oko 1845. godine. A na to nas navodi i godina 1850-ta, kada se rodio Stjepan, njegov prvi brat od strica. Iz ovoga
bismo rekli da su njegovi roditelji upravo tada stigli iz Crne
Gore, ili i da su Rista donijeli sa sobom, naravno sasvim
malog. Kao takav on je sigurno jedan od prvih pravoslavnih
Burovia Bosne, odnosno ajnia, kome je glava pala i
sahranjena na ajnikoj grudi.

RUKIJA II RE (XIX-XX),- prva kerka oucet-bega I i

Mejreme. Roena u Ulcinju. Udala se za Demala Elezagica iz Ulcinja. Djeca: Lirija, Skender, Amir, Nedat.
RUSTEM I (1850- ?),- zvani Ruo, drugi poznati sin Zejnela I. Roen u itluku oko 1850. Bavio se poljoprivredom.
Oenio se djevojkom iz oblinjeg sela, koja mu je rodila 4
sina: Azem, Delil, Demir i azim I.
RUSTEM II (1918-1943),- jedini sin Delila. Roen u itluku. Srednje obrazovanje stekao u N-Pazar. Kad je u Rudo
formirana Prva proleterska udarna brigada,on se odmah svrstao u njene redove i preao sa jednog krvavog bojita na
drugo. Kao kadar Narodno-oslobodilake vojske borio se
protiv okupatora domovine i domaih izdajnika. Uhavaen
od njemakih okupatora, streljan je na Romaniji u 25-toj
godini ivota. Neoenjen, nije ostavio za sobom nikoga.

RIZAH KA (XX-XX),- ne znamo ko su mu roditelji. Godine 1941-1945. bio je upravnik Dejeg doma u Lipik, gdje
su skupljena ratna siroad iz Zapadne Bosne (Bihac, Cazin,

S.
SABAHETA I RE (1951),- trea kerka Arslan-bega VI

Resulbegovia i Nedmije. Roena u Ulcinju. Udata u

459

Zagreb za Ismaila Mujia. Bez djece.

adic objavio u njegovoj istoimenoj studiji po prvi put. Poto ga je poznavao lino, on kae za Sabit-bega: Po rodu
beg Sabitbeg je u ivotu bio demokrata. Umro je 1. marta
1937. S njim je zakopana riznica znanja i plemenitosti.
(Busuladi: Resulbegovii, str. 181, kol. 2). Sabit-beg je
ostavio iza sebe sina Vahdeta i est keri. Vidi na str....

SABAHETA II (1966),- jedina kerka Saliha X i Aje.

Udata za Demala Dacaa iz Cetanovia. Bez djece.
SABINA I RE (1969),- druga kerka Ekrema Resulbegovia i Igbale. Roena u Ulcinju. Zavrila srednju kolu u rodnom mjestu. Radi u trgovini. Udala se za Rasima Kalezia,
iz Ulcinja. Djeca: Ajna (1999).

SABRINA I (1987),- jedina kerka Iljaza III Burovia, sa

drugom enom - Elijanom. Roena u Mobilierde (Fr), gdje
ivi i studira. Nali smo je i na internetu, sajt Rsultats
Championnats TC Exincourt. Poznata je kao sportistkinja:
uestvovala na svijetskom prvenstvu 2004. pod francuskom
zastavom.

SABINA II RE (1985),- druga kerka pravnika Sari Resulbegovia i Servete. Roena u Ulcinju.
SABINA III (1990),- druga kerka emala II i Safete. Roena u Sjenicu, gdje pohaa srednju kolu. Izgleda da je
istaknuta atletiarka i da je uzela uee u Sandake igre:
www.sandzackeigre.co.yu.

SADETA I RE (1934),- trea kerka Husni-bega II Resulbegovia i Mejreme. Roena u Ulcinju. Udata u Podujevo
(Srbija) za Saita Ajetia, koga je povukla za sobom u Ulcinj. Djeca: Jasmina, Emina, Davit i Mirsada.

SABIR RE (1969),- jedino dijete Muharema II Resulbegovia i Hakilje. Roen u Ulcinju, gdje
je primio srednje obrazovanje i radi.
Oenio se Muradijom, kerka Ibrahima Voglia iz Ulcinja. Djeca: Vjolca,
Valbona, Hakile i sin Muharem III.

SADETA II RE (1939),- jedina kerka Sulejmana-bega V

Resulbegovia i Hajrije. Roena u Ulcinju, gdje je zavrila
osnovnu kolu. Udala se za Sutkiju Tulia, iz Ulcinja. Djeca: Safeta (1959), Lejlja (1963), Vanesa (1966-1967) i
Sulejman (1971).
SADI-Mehmet,- vidi MEHMET III.
SADIJA I RE (1942),- peta kerka Husni-bega II i Mejreme. Roena u Ulcinju. Udata za Riza Vaku u Detroid
(SAD). Djeca: Florija, presa, Fluturim i Flamur.

SABIT-Mehmed I RE,- vidi MEHMED III.

SABIT-Mehmed II RE,- vidi MEHMED VI.

SADIJA II (1966),- trea kerka Ljutvija i Mejreme. Roena u itluku. Zavrila je Medicinski fakutet u San Diego
(SAD), gdje ivi i radi u apoteci tog grada. Udata za Bajazita Kolenovia, iz Plava. Djeca: Armin (1990) i Melisa
(1995).

SABIT III RE (? - 1809),- sin Mustafa-pae II Resulbegovia. Roen u Trebinju. Za vanredne zasluge dobio je od
sultana titulu pae sa dva tuga, to znai da je bio na rangu
beglerbega. Imenovan je na dunost zvornikog mutesarifa
i muhafiza. Zatim je miri-miran i muhafiz bihaki i trebinjski, pa trebinjski kapetan i hercegovaki muselim i sandakbeg. Pokuao je da otcijepi Hercegovinu od Turske imperije i da je proglasi za zasebnu dravu, naravno aspirirajui da na elo te drave bude on. Jo dok je bio na dunost trebinjskog kapetana, poeo je da se naziva KAPETANOVI, koje e prezime nositi svi njegovi nasljednici. Tako, on je otac svih Kapetanovia Trebinja, koji su se otuda
razgranali po itavoj Hercegovini, pa i dalje. Ostavio je za
sobom sina Saliha VII i druge. Vidi na str.

SADIKA (1972),- druga kerka Nazifa III Burovia i Rabije. Roena u itluku.
SAFET I RE (XIX-XX)),- prvi sin Sejdi-bega Resulbegovia i kerke hadi Hafiz-pae Rizvanbegovia (brat vezira
Ali-pae). Safet je unuk hadi Haki-bega. Rodio se u Trebinju, odaklen je otiao za vie studije u Istanbul. Iz Turske se
obreo u Francusku, gdje se oenio Francuskinjom, koja mu
nije rodila nijedno dijete, ali mu je donijela ogromno bogatstvo, koje je on, poto se opet vratio u Istanbul, svojim radom poveao. Kau da je Sarajevski list Oslobodjenje,
godine 1975, objavio dugu reportau o njemu i da tamo pie
da je pomagao Svetozara Markovia da se oslobodi zatvora.
Poto nije imao djece, sve to je imao ostavio je siroadima
Turske.

SABIT IV RE (? -1937),- drugi sin Mehmeda IX Resulbegovia. Roen u Trebinju, gdje je zavio mekteb i rudiju.
Zatim je otiao na vie studije u Istanbulu, gdje je u Sultan
Fatihovoj damiji sluao odlino posjeena predavanja tada
poznatog istanbulskog naunika Abdul-Ljatifa Batumije.
Nakod 9-to godinjeg boravka u Istanbulu dobi idare i
1904. se vrati u rodno mjesto. Neko vrijeme je djelovao u
Trebinje kao muderiz i verouitelj u Trgovakoj koli. Dugo vrijeme je bio prevodilac sa turskog jezika na kotarskom
sudu. Pouavao je neke mladie, koji su upisani na vie islamske kole. Bio je rentijer. Poznavao je odlino orijentalne jezike i literaturu. Struka mu bjee tefir i erijatsko
(specijalno nasledno) pravo. Sakupljao je fermane i bujruldije. Sabit-begu zahvaljuje M.Busuladi to su pronaeni i
sauvani mnogi podaci o Resulbegoviima, koje je Busul-

SAFET II (1965),- zvani Sajo, drugi sin Ramiza III. Roen

u itluku, gdje se bavio poljoprivredom, posebno kultivisanjem duvana. Zatim se preselio u selo itoe (Makedonija),
gdje se oenio. Ima jednog sina.
SAFET III (1969),- trei sin Raida i Ramize. Roen u itluku, gdje se bavi poljoprivredom. Neoenjen.
SAFET IV RE (1982),- zvani Sajo, trei sin Deljadina II i

460

Otac mu se ponekad prezivao po svom ocu Osmanpai,

dok je Salih-beg to novo prezime drao stalno i ostavio u
nasljedstvo svojim sinovima. Tako je on otac svih Osmanpaia Trebinja, Hercegovine, Bosne i dalje, kud su se
rasprtili njegovi potomci u borbi za ivot. Ne zna se koga
je ostavio iza sebe, ali je sigurno da je imao i mukih nasljednika.
Mirsade. Roen u Ulcinju. Zavrio u
Sarajevu srednju vjer- sku kolu, maturirao pri Gazi
Husrev-begovoj medresi i stekao zvanje imama habiba i
mualima (vjerouitelja). Za- tim je nastavio studije na AlAzhar universitetu u Kairo (Egipat), otsjek Islamsko pravo
(erijat). Momentalno radi kao imam glavne ulcinjske
damije Mezah. Jo kao sred- njokolac poeo je da pie i
objavljuje, manifestirajui van- rednu inteligenciju i talenat.
On je jedan od prvih pretendenata da naslijedi zlatno pero
svog strica Akademika Kaplana, za to su ga ve
preporuili njegovi roaci, ubjeeni da e on to i zasluiti.

SALIH IV RE ( ?-1764),- jedini sin Mehmet-pae III (Sabit-Mehmet-pae). Roen u Trebinju. Godine 1732. Spominje se kao dizdar Trebinja, a 1737. i 1738. godine bio je vekil Sulejman-pae II na dunost trebinjskog kapetana. Kasnije je vekil dizdara Trebinja i na ovoj dunosti je umro
1764. Ostavio za sobom sina Mehmet-pau VI.

SAFETA (1960),- druga kerka Ljutvija i Mejreme. Roena u itluku. Udata za efka Hamda Dacia, iz Cetanovia,
Sjenica, za brata mua svoje sestre Zumrete. Djeca: Sabina
(1984) i Elvedin (1986).

SALIH VI RE (XIX-1875),- drugi sin Omer-pae II Resulbegovia. Roen u Trebinju. Ne zna se koga je ostavio za
sobom.

SALIH V RE (XVII),- jedini sin Jusufa III. Roen u Trebinju. Za vojne zasluge dobio od sultana titulu pae i nasljedio oca na dunost trebinjskog kapetana. Ostavio iza sebe
sina Ahmeta I. Vidi na str.

SALIH VII KA (XVIII-XIX),- sin veleslavnog Sabit-pae

III Resulbegovia-Kapetanovia, sandakbega Hercegovine. Ostavio iza sebe Jusufa VII.

SAFIJA (1936),- trea kerka Dauta II i Muratke. Roena

u itluku. Udata za abana Selmanovia, iz Breze (Sjenica). Djeca: 3 sina (Edevit najstariji) i 3-4 curice.

SALIH VIII RE ( ? -1875),- drugi sin Omer-bega III Resulbegovia. Roen u Trebinju. Poto je zavrio studije na
Universitetu u Istanbulu, vratio se u Trebinje, gdje se eni i
odmah prelazi porodino u Travnik, imenovan na dunost
defterdara travnikog vezira. Zbog uea u Hercegovakom ustanku od 1875. godine na strani oca i naroda, uhvaen je i streljan zajedno sa ocem, majkom, sestrama i bratom Mustafom IV. Ostavio je iza sebe sinove Mehmeta XI,
Ibrahima VI i Jusufa X, koji su se prozvali DEFTERDAREVII, da bi zatravili svoje porijeklo od Resulbegovia.
Tako je on otac svih Defterdarevia Travnika i Trebinja,
odakle su se rasprostranili po itavoj Hercegovini, Bosni i
Turskoj imperiji. Ovi Defterdarevii, po osloboenju od
turskog ropstva, esto su pored svog novog prezimena dodavali i staro - Resulbegovi, ne samo da se ne bi zaboravilo njihovo porijeklo, ve i zato to su bili gordi na to porijeklo.

SAFURA RE (XIX-XX),- ervrta kerka Sulejman-bega

IV i Begane. Roena u Trebinju. Udala se u porodicu Rizvanbegovia i rodila kerku Adliju. Poto joj je mu umro,
preudala se za Hrostan-bega Baagia, u Nevesinje, kome je
rodila osmoro djece: Dervo, Ismet, Ljuto, Hakija, Husnija,
Memuna, Muhiba i Eref. Muhiba se udala za Ali-bega II
Defterdarevia i ovako se vratila u majin rod.
SALIH I RE (? - 1698) - etvrti sin Resul-bega I Sulejmanagia. Rodio se u H-Novi i po ocu se nazvao RESULBEGOVI. Borio se uz svog slavnog brata Osman-pau, dok
je ovaj bio novski kapetan, pa i kasnije, sve dok nije poginuo na bojnom polju kod Veliana 1698. Njegov grob u
Veliane i danas je poznat pod imenom Turinov grob,
to nam svjedoi da su ovi Turci nai ljudi, Sloveni, koji
su samo promjenili vjeru. Ostavio je iza sebe slavnog sina
Mehmet-pau III (Sabit-Mehmet-paa).

SALIH IX (1850-1850),- etvrti sin Nezira I i Drutinke.

Roen u itluk i umro odmah poslije roenja.

SALIH II RE (XVII-XVIII),- sedmi sin Osman-pae I. Roen u Starom Slanu. Borio se uz oca na svim frontovima i
sultan mu dodjeljuje vii vojni in. Zatim ga, zbog oca, osudio na smrt, ali se skrio i kasnije je pomilovan. Godine
1732. zamjenjivao je na poloaj dizdara Trebinja svog bratanca Hajdar-bega I. esto je zamjenjivao i svog oca na dunost kapetana Trebinja, posebno svog brata Ibrahim-pau
I. Bio je i vekil miri-mirana trebinjskog (Resulbegovia) pa
mu se Dubrovani vie puta obraaju u toku 1738. pismima.
Pored prezimena svog oca - Resulbegovi - ponekad se potpisivao i Osmanpai. Ne zna se koga je ostavio iza sebe.

SALIH X (1932),- zvani Salko, jedini sin Dauta II i Muratke. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se Rahimom Caraj, iz Trijebinje (Sjenica), koja mu je
rodila sina Hazbiju. Iz nepoznatih razloga razveo se od nje i
oenio se po drugi put sa Ajom Salka Hamidovia, iz Draajevia (Duga Poljana). Djeca: air, Izet, Bajazit, Daut
III, Hajdar V + 1 kerka.
SAMIJA I RE (1922),- druga kerka Iljaza-bega i Vasvije
III Resulbegovi. Roena u Trebinju. Udala se za Trebinjca
efika Hadovia i ivjeli u Sarajevo. Djeca: Vedran i
Vesna.

SALIH III OS (XVIII),- jedini sin Hasan-bega II Resulbegovia. Roen u Trebinju. U avgustu 1774. godine, kad mu
je umro otac, smjenio ga na poloaj miri-mirana Trebinja.

461

SAMIJA II RE (1945),- prva kerka Mehmeda XV i Demile. Roena u Ulcinju. Zavrila Srednju ekonomsku kolu
u Podgorici. Udala se za Rama Hadibetia. Djeca: Fuad i
Mervan.

S.BUROVIC (XX),- nali smo ga na internetu: Error!

Hyperlink reference not valid.. Izgleda da ivi u
Beogradu i da je specialista za mo- bilne telefone.
SEAD I RE (1960),- prvi sin Erefa Resulbegovia i
Melihe. Roen u Tuzli. Diplomirao na Graevinski fakultet
u Mos- taru. Radio je u Hidrogradnji Sarajeva. Oenio se
Mostar- kom Amrom Jugo. Djeca: Aida i Selma. O njemu
imate na internetu: www.be.not/beweb, pa i na www.
geicities.com. E-mail: sead.resulbegovic@yahoo.com .
Izgleda da ivi u Fetsund - Norveka.

SAMIR I (1976),- etvrti sin Adema II i Huljke. Roen u

itluku. Zajedno sa roditeljima iselio se za Lozane (Makedonija).
SAMIR II (Skoplje 1984),- drugi sin Islama I i Igbale.

SEAD II (1983),- prvi sin aira i Fahrije. Osmogodinju

kolu je zavrio u Rasni. Bavi se poljoprivredom.
SEAN (XX),- sa imenom Sean Burovich nali smo ga na
internetu, sit SPANISH RIVER CHRISTIAN 13, ALCAO:
www.alcapro.com. Spominje se u listi Eagles Manage Just
One Hit in 13 - 0 Loss To Spanish River Christian.
Gimnaziju zavrio u Skoplju. Aktuelno je apsolvent
pravnog fakulteta u Tetovu.

SEBIJA RE (1928),- prva kerka Dano-bega I i Nurije.

Roena u Ulcinju. Jedna od prvih mu-slimanki Ulcinja,
koja je pola stopa-ma Demale Resulbegovi na putu emancipacije. Zavrila je osnovno obra-zovanje sa svojim
hrianskim sestra-ma i udala se u Tirani za lana PRA,
oficira Avdo Dervii, iz Tepeljene, koji
je 1970. likvidiran trovanjem od strane
SIGURIMIA, zato to nije pristao da
razvede Jugoslovenku, niti da se
neprijateljski oprijedeli prema njenom
bratu Akademiku Kaplanu. Djeca:
Zuhraja, aneta, Ljuan (i on likvidiran
fiziki 1999. zato to je otvo-rio vrata
svog stana svom ujaku Akademiku
Kaplanu) i Fljamur.

SAMIR II (1985),- etvrti sin Vehida i Ramize. Roen u

itluku.
SAMIRA I (1986),- druga kerka Vahida i Ramize. Roena u itluku.
SAMIRA II (2003),- druga kerka Faruka i Trudy. Roena
u San Diego (SAD), gdje ivi sa roditeljima.
SANELA I (XX),- juni 2007. godine, sa prezimenom Burovi nali smo je na sajtu SHEET1: www.fil.bg.ac.yu. Pohaa asove panskog jezika.
SANELA II (2006),- jedina kerka Aldina i Rizdele. Roena u Miloze (Fr), gdje ivi sa roditeljima.

SEDIT (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo ga na

sajtu HERREN 3: basket-duisburg.de, mogue je basketbolista u Njemakoj.

SANI RE (1976),- prvi sin arhitekte Selima IV i Alenke.

Roen u Ulcinju. Srednju kolu zavrio u Mariboru (Slovenija), studije u Ljubljani. Diplomirani je ininjer arhitekture. ivi i radi u Maribor.

SEIDA RE (1946),- prva kerka Arslan-bega VI i Nedmije. Roena u Ulcinju. Udala se za Ulcinjanina Iljaz Beci.
Ima samo sina Ibrahima.

SANIJA (1934),- prva kerka Huzeira i Muhre. Roena u

itluku.

SEJDEFA (1966),- prva kerka Omera i Muratke. Roena

u itluku. Zavrila Srednju medicinsku kolu u Mostaru i
Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje aktuelno ivi i radi kao
ljekar. Udatra za Smaja Nezir, iz Foe. Djeca: Bakir (2002).

SANJA RE (XX),- nali smo je na internetu MOTOSVET:

www.motosvet.com sa prezimenom Resulbegovi-Hadi,
to znai da je udata.

SEJDI RE (XIX),- drugi sin hadi Haki-bega I Resulbegovia. Roen u Trebinju. Majka mu je bila kerka uvenog
Smail-age engica. Za vojne zasluge dostigao vii in u
Turskoj imperijalnoj vojsci i sluio po Bosni i Hercegovini.
Oenio se kerkom hadi Hafiz-pae Rizvanbegovia (brat
vezira Hercegovine Ali-pae). Djeca: Safet I, Adila i Mehmed XIII. Sa njegovim sinovima ugaena je grana hadi
Haki-bega, jer nijedan od njih nije ostavio mukog poroda.

SARI RE (1946),- trei sin profesora Zejnel-bega Resulbegovica i File. Roen u Ulcinju.
Diplomirao se na Pravnom fakultetu u
Sarajevu. Radi u Ulcinju: direktor Centra za kulturu. Bavi se aktivno publicistikom i do sada je objavio nekoliko knjiga, koje su srdano doekane
od albanskih ekstremnih nacionalista.
Oenio se Servetom, kerkom Sulejmana Hase, iz Ulcinja. Djeca: Jasmina, Faruk, Sabina I i Anida.

SEJFIJA (1936-2006),- drugi sin Isaje (Isah) I i Abide. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom, zatim stolarstvom, zidarstvom. Jedno vrijeme ivio je u Fran-

462

Ulcinu, gdje je zavrio srednju kolu, a zanat elektriara u

Novom Pazaru (Srbija). ivi i radi kao elektriar u Malmo
(vedska). Neoenjen.

cuskoj (Pierfonte i Besanson), gdje je radio kao elektrozavariva. Sem ma-ternjeg jezika govori dobro i francuski.
Svojim fenomenalnim pamenjem on je mnogo doprinio u
sastavljanju ge-nealokog stabla Burovia itluka, ko-je se
objavljuje u ovoj knjizi. Oenio se Nusretom Ferhata
Kurtovia, iz Dolia (Sjenica). Djeca: Besim, Beir III,
Senada, Nezir II.

SELVIJA (1950),- druga kerka Hakija IV i Ramize. Roena u itluku. Udata za Zornia, u Kladnice. Djeca: 2.
SENA RE (XX),- jedina kerka Husni-bega I. Roena u
Trebinju. Udala se u porodicu Pai. Djeca: ukrija i
Mirsad.

SELIM I RE (1871-1944),- trei sin majora Mehmed-bega

XIV i Melee. Roen u Ulcinju. kolovao se pri dvoru Kralja Nikole, a kasnije i u Beogradu, gdje je zavrio Vojnu akademiju i dostigao in majora
crnogorske vojske. Bio je lan Vijea
Kraljevine Crne Gore, senator, pa lan
Prvog parlamenta Crne Gore, zatim
poslanik Jugoslovenskog parlamenta u
Beogradu. Godine 1941. spasio je Ulcinj od pogroma faistikih italijanskih i albanskih okupatora. Ubijen je muki od albanskih faista, poto su mu
prethodno streljali najmlaeg sina i opljakali ga. Oenio se
Zulfijom, kerkom Mustafe Tulia, iz Ulcinja. Djeca: Raid
III, Mehmed XV, azim IV i Demala. Vidi na str.

SENAD I (1974),- trei sin Adema II i Huljke. Roen u

itluku. Zajedno sa roditeljima iselio se za Lozane (Makedonija).
SENAD II RE (1974),- jedini sin Bahrija Resulbegovia i
Hamide. Roen u Ulcinju. Bavi se sportskim ribolovom 3
tapa.
SENADA (1966),- jedina kerka Sejfije i Nusrete. Roena
u itluku. Zavrila srednju Optiarsku
kolu u Sarajevu. ivi i radi u San Diego (SAD). Ima svoj butik. Udata za
Enesa Ramadanovia, iz Sarajeva.
Djeca: Ines (1990) i Iris (1998).

SELIM II (1885-1945),- zvani Selmo, drugi sin Ramadana

I i Muhovike. Roen u itluku oko 1885, gdje je radio u
poljoprivredi. ivio je neodjeljen od brata Iljaza II. Oni su
bili najvei bogatai u sjenikom kraju. Oenio se dva puta,
poto mu je prva ena bila nerotkinja. Druga ena bila mu
je osovka, iz Bracaka - selo koje pripada mjesnoj optini u
Rasnu. Ona mu je rodila nasljednika Hamdiju I. Umro iznenada, pogoen od groma.

SENIHA (1972),- druga kerka Omera i Muratke. Roena

u itluku. Zavrila srednju Trgovaku kolu u Sarajevu,
gdje ivi i radi kao privatan trgovac. Udala se za Senada
Beirovia, iz Foe. Nema djece.

SELIM III (1942),- prvi sin Hamdije I i Emine. Roen u

itluku. Zavrio je srednju Trgovaku kolu u Sarajevu,
gdje ivi i radi kao privatni trgovac. Oenio se Mejrom Zea Kurtovia, iz Dolia (Sjenica). Djeca: Serbesa, Nedat II,
Bisera II i Fadil.

SERBESA (1966),- peta kerka Selima II i Mejre. Roena

u Sarajevu, gdje je primila osnovno obrazovanje. Udata u
Prijepolje. Djeca: Ensar i Emina.

SELIM IV RE (1952),- drugi sin Raid-bega III i Adlije.

Rodio se u Ulcinju. Diplomirao je na arhitekturi u Sarajevu.
Jedno vrijeme je ivio i radio u Napoli (Italija), pa se vratio
u Ulcinj i tu nastavlja rad arhitekte, za to je na konkursima
nagraivan. Od prve ene Alenke, kerka Milana Okretia,
iz Maribora (Slovenija), ima sina Sani. Od druge, Afrodite,
kerke Aljo Kasmia, iz Ulcinja, ima 3 djece: Raid V, Arta i
Fehim IV.

SERVETA RE (1948),- sedma kerka Husni-bega II i Mejreme. Roena u Ulcinju. Zavrila Trgovaku kolu. Udata u
akovici za Envera Tafariku. Djeca: Gentijana, Emil, Ali i
Elmedina.

SELIMA I (1942),- etvrta kerka abana I sa treom enom - Ruvom. Roena u itluku.

SIMEON (1875-1946),- prvi sin Rista II i Stjepanije. Rodio

SEVDA (1906- ?),- peta kerka Bajrama I i Fane. Roena u

itluku. Udata za Sulja Nievia, iz Jesenovika (N.Pazar)
Djeca: 3 sina ( Iljaz, Alija) i 4 curice.

SELMA I RE (1983),- druga kerka Seada Resulbegovia i

Amre. Roena u Mostaru. ivi u Fetsung - Norveka. Imate
je na sajtu: OVELSE: www.jechsoft.no/oiopen05/. Izgleda
da je istaknuta sportistkina. Zajedno sa Aidom Resulbegovi, godine 2006. sreli smo je i na sajtu NY SIDE O:
www.ltk.no
SELMA II (1985),- prva kcerka emala II i Safete. Roena
u Sjenicu, gdje je zavrila srednje obrazovanje.
SELVER RE (1976),- drugi sin Halila II i Emine. Roen u

463

zanat, zatim je preao u Sa-rajevo, kod kalfe Steva, gdje je

radio kao pekar. Menjao je mnoge poslodavce. Oenio se
Jevrejkom Merjama Levi, iz Sa-rajeva. Vratio se u ajnie
1943. godine. Djeca: Milorad III, Mirjana, Bogoljub,
Slavka, Mileva, Vlajko.
SLAVKO II (1979),- drugi sin Bogoljuba i Ane. Roen u
ajniu, gdje je zavrio Srednju administrativnu kolu. Radi kao administrator - umar. Hobi - muzika, koarka
i fudbal. Neoenjen.

SLAVKO III (XX),- zvani Tungi, sin Gligora II (1972).

Mogue roen u Duizburg (Njemaka). Nali smo ga na
internetu CAJNICKA STANICA: cajnice.k-nettet.dk. Pie
da je meu prvim igraima ajnikog butbala.
SMAJL (1840- ?),- prvi sin Nezira I, od prve ene Turkinje. Roen u itluku. Ne znamo ta se s njim zbilo, ali
izgleda da su ga ubili Kurtagii neoenjenog i sa njime
poinje tragina krvna osveta izmeu ove dvije porodice.

se u ajniu i radio sa
braom u oevoj kovako-bravarskoj radnji. Oko 1910.
osamostalio se i otvorio sopstvenu trgovinu mjeovitom
robom. Pored trgovine u samom ajniu, bavio se i
veletrgovinom, posredujui izmeu seljaka iz okoline
ajnia i Gorada sa veim kupcima u Sarajevu i okolnim
podrujima. Izmeu dva rata stekao zavidan imetak
ukljuujui ume i imanja oko ajnia, pa ak i selo sa
kmetovima, koji su pod ugovorom radili za njegovu
trgovinu. Oenio se Radojkom Kalacanovi, koja mu je
rodila tri sina i tri kerke: Nada, Mihailo, Ratomir, Mila,
Aleksandar I i Duanka I. Aleksandar i Mihailo su mu
poginuli 1943. i 1944, kao partizani i prvoborci, neoenjeni,
bez poroda, dok mu je Ratomir umro nedorastao. Njegovu
granu nastavie, sin-jedinac kerke Mile, koja mu je dala
ime svog brata Aleksandra, a ovaj se i prozvao Burovi.
Ova njegova fotografija je iz 1900. Godine i pretstavlja
najstariju porodinu fotografiju.

SNEANA (1967),- kerka Milorada III i Nevenke. Roena u ajniu, gdje je primila srednje
obrazovanje, istiui se kao odlian
djak. Studirala u Sarajevo Mainski
fakultet. U toku rata pobjegla iz Sarajeva u ajnie, zatim u Beograd,
gdje se udala za Ljubiu eha, iz ajnia, sa kojim je porodino prijela u
Kanadu, gdje i danas ive. Radi u industriji precizne mehanike a bavi se i
radio-amaterstvom. Djeca: Bogdan (1997).
SOFIJA (1775),- prava kerka grofa Ivana IV Burovia.
Roena u H-Novi. Ne znamo da se udala. Polsije okupacije
Boke od Austro-Ungarse i strijelanja oca, bjei brodom za
Grku, zajedno sa suprugom svoga brata i njegovim malim
siniem, grofom Ivanom VII. Zajedno sa njima stabilizira
se na ostrvu Krf. Tu je, u periferiji grada, izgradila divnu
vilu, koja i danas postoji, a sa bronzanom ploom na vrata,
gdje je uklesala svoje ime: Grofica Sofija Burovi.

SKENDER RE (1975),- drugi sin kapetana JV Hajrudina

Resulbegovia i Remze. Roen u
Ulcinju, gdje je stekao osnovno
obrazovanje. Tu i ivi sa svojim ocem.
Neoenjen.

SONJA RE (1959),- jedina kerka emala Resulbegovia i

Rue Kovaiek, iz Hrvatskog Zagorja. Roena u Sarajevu,
gdje je kolovana. Diplomirala vie studije u Roterdam
(Holandija). Udala se za Holananina Hasman i ivela
jedno vrijeme u grad Ahen (Holandija). Sada ivi u
Cvindreht, kod Roterdama, i radi u optini grada. Ima dvije
kerke: Ana (1989) i Ema.

SLAVKA (1946),- prva kerka Slavka I i Merjame. Roena

u ajniu. Zavrila srednju trgovaku kolu u Sarajevo. Bavila se stonim tenisom za sportski klub "Partizan" ajnia,
koji je tada bio u republikoj ligi. Bila je i reprezentativka
BiH. Udala se za Aleksandra Popovia, iz abljaka. Djeca:
Zlatomir (1967).

SPAHO (1818- ?),- trei sin Vejsela. Roen u itluku, gdje

se bavio poljoprivredom. Nije se oenio i nije ostavio nikoga iza sebe.
STANISLAV (1695-1765),- trei sin grofa Ivana I Burovia. Roen u H-Novi. Studirao u Italiji i nasljedio na poloaj novskog guvernera svog starijeg brata Luku IV 1935.

SLAVKO I (1913-1975),- trei sin Gligora I i Miljeve. Roen u ajniu.Otiao na zanat u Rogatici, kod ujaka, gdje je stekao pekarski

464

Na taj poloaj bio je sve do svoje smrti. Oenio se Marijetom, kerkom admirala Matije Zmajevia. Ostavio za
sobom sina Matiju II i Grgura III, koji su svom prezimenu
Burovi dodali i prezime svoje majke Zmajevi. Vidi na
str

SUAT RE (1970,- prvi sin kapetana Hajrudina i Remze.

Roen u Ulcinju, gdje je zavrio osnovnu kolu. Srednje obrazovanje je
primo pri teolokoj koli u Zenici
(BiH). Radio je jedno vrijeme u Solani
B.Sekuli, a zatim kao muezin u Ulcinju. Oenio se Amirom, kerka Mahmuta Trupia, iz Zaljeva (Bar).
Djeca: Deneta i El`han.

STEFAN (XX),- sin Razije Resulbegovi i Sulejmana ehovia iz Trebinja. Roen u Sarajevo, gdje je ivio i kolovao se pored svojih roditelja, sigurno poslije DSR. Njegovo ime nam svjedoi da su Resulbegovike, pa i one
udate za muslimane, stavljale svojoj djeci "hrianska" imena, dokazujui ovako da su braa hrianskih Slovena Bosne i Hercegovine.

SUBHIJA DE (XX),- druga kerka Ali-bega II Defterdarevia i Muhibe, kerke Hrostan-bega Baagi. Roena u
Trebinju.

STJEPAN (1850- ?),- ne znamo kako su mu se zvali

roditelji, ali pretpostavljamo da je unuk Grofa Vicka II Burovia, iz Perasta, od njegovog drugog sina. ivio je i umro
u ajnie, sahranjen na groblju pravoslavne crkve Sv. Bogoridica ajnika, na placu Burovia. Bili smo mu na grob.
Na njegovom nadgrobnom kamenu se jasno vidi godina
roenja 1850, ali ne i godina smrti. Za sada je jedan od
prvih zajamenih pravoslavnih Burovia Bosne, koji se
rodio u ajniu i tu, gdje mu je pala glava, i sahranjen je.
Identifikovali smo mu mlaeg brata Anton(ija). Sigurno je
bio oenjen, ali se ne zna s kim, mogue djevojkom iz ajnia, ili iz nekog oblieg sela. Misli se da je ostavio iza sebe
sina Milorada I.

SULO,- vidi SULEJMAN.

SULEJMAN I RI (XVI),- drugi sin Rista-Rizvana Burovia, koji se po ocu prozvao RIZVANAGI. Roen u Herceg
Novi. Bio vii oficir Turske imperije, pa je na poloaj kapetana H-Novog smijenio svog starijeg brata Memeta II.
Ostavio je iza sebe dva sina: Dauta i Resula I, koji su se po
ocu prozvali SULEJMANAGII. Tako je ovaj Sulejman
otac svih Sulejmanagia H-Novog, koji su se, poslije pada
tog grada u ruke Mleana, iselili i rasturili svukud po Hercegovini, pa i dalje. Vidi na str.
SULEJMAN II RE (XVII-XVIII),- drugi sin Ibrahim-pae
I. Roen u Trebinju. Za vojne zasluge dobio titulu pae,
miri-mirana-muhafiza. Bio je i Kliki mutesarif i sandakbeg. Jedno ga vrijeme sultan internirao u Skople, zato to je
branio Dubrovane, ali ga ubrzo imenuje na poloaj mutesarifa u Banja Luci, pa opet za klikog mutesarifa i, na kraju, za nikikog muhafiza. Djeca: Jusuf III i Mustafa II.
Vidi na str...

STOJAN I (X),- zvani Stojko, praotac svih Burovia. On je

osniva plemena Stojii, prvo i jedino poznato slovensko
pleme grada Perasta. Od njegovih sinova i unuka osnovane
su prve kazade Perasta, koje su vremenom prerasle u bratstva. Jedno od tih bratstava, najznaajnije, jeste i bratstvo
Burovia. Vremenom ova su se bratstva afirmirala kao plemike porodice, pa su imala i svoj poseban grb.

SULEJMAN III RE (XVIII),- zvani Sulo, jedini sin

Mehmet-bega?. Roen u Ulcinju. Imao je vlastiti brod,
kojim je upravljao kao kapetan, nastavljajui ovako
tradiciju svog oca i svojih predaka, proslavljeni kao
pomorci. Bavio se prenosom robe, putnika i trgovinom. On
je izgradio u Ulcinju drugo turbe Resulbegovia (?), gdje je
sahranio svoga oca. Tu su sve do 1969. godine sahranjivani
i on i njegovi potomci. Te godine, 1969, prilikom izgradnje
puta, turbe je porueno. Oenio se Ulcinjankom, koja mu je
rodila tri sina: Beir I, Hodo I i Jahja IV.

STOJAN II (1914-1921),- zvani Stojko, prvi sin Antona

III. Roen u ajniu, gdje je i umro nedorastao.
STRAHINJA (1916-1980),- drugi sin Antona III. Roen u
ajniu, gdje je primio osnovno obrazovanje. Srednje i vie
obrazovanje nastavio je u Beogrdau. Oenio se Danicom,
koja mu nije rodila nijedno dijete. Prvoborav je Narodnooslobodilakog rata, zajedno sa svojom sestrom Jovankom,
kadar Druge proleterske udarne brigare, nosilac spomenice i
drugih ordena za hrabrost i zasluge.

SULEJMAN IV RE (XIX),- trei sin kapetana Adem-pae

I Resulbegovia. Roen u Trebinju. Za vojne zasluge dostigao vii vojni in u Turskoj imperiji. Oenio se Beganom,
iz trebinjske porodice Hadihasanovi. Djeca: Begana, Rukija I, Paana i Safura.

SUADA I RE (1958),- prva kerka Davita Resulbegovia

i Sultane. Roena u Ulcinju. Udala se za Muhameda Elezagia iz Ulcinja. Djeca: Afrodita, Elma i Hana.
SUADA II RE (1965) - jedina kerka pomorca Raifa I Resulbegovia i Sultane. Roena u Ulcinju. Udala se za Skendera, sin Kabila
Ficia, iz Ulcinja. ivi u San Karamento (SAD). Djeca: Adelina (2002)

SULEJMAN V RE (1888-1959),- zvani Sulo-beg, trei

sin pomorca Hodo-bega I i Rukije. Rodio se u Ulcinju. Nastavio je zanat pomorca (bio i kapetan broda) svojih predaka
i oca svoga, koji se kao takav proslavio. Oenio se
Hajrijom, kerkom Sulejmana Kapetanovia iz Ulcinja.
Djeca: Nazif, Demal II, Sadeta II i Bahrija (m).
SULEJMAN VI RE (1900-1990),- Resulbegovi Trebinja.
Roen negdje oko 1900. Zavrio Pravni fakultet, po struci
pravnik i doktor politikih nauka. Bio je generalni sekretar

465

Universiteta u Sarajevu, zatim generalni sekretar zajednice

Universiteta Jugoslavije u Beogradu. Umro je oko 1990.
Podatke mi je dao u Podgorici jedan njegov bliski prijatelj.

luku. Udala se, sa djecom.

SUTKA (1920- ?),- prva kerka Dafera I. Roena u
itluku. Udata, sa djecom.

SULEJMAN VII (1951),- zvani Suljo, drugi sin Hamdije I

i Emine. Roen u itluku. Zavrio gimnaziju u Sarajevu i tu
sada ivi i radi kao voza kamiona van granica. Oenio se
Latkom Selima Kurtovia, iz Dolia, Sjenica. Djeca: Mithat
i Ismet I.

SUZANA I RE (1960),- trea kerka kapetana broda

preko-okeanske plovidbe Latifa Resulbegovia i Zule. Roena u Ulcinju. Zavrila je Medicinsku kolu na Cetinju.
Udala se za dr Murta Salaj, iz Vladimira, kod Ulcinja. ive
u Ulcinju. Djeca: Melita, Arleta i Arta.

SULEJMAN VIII RE (1967),- zvani Sulo, jedini sin Demala II Resulbegovia i Servete. Roen u Ulcinju. Visoko
obrazovan.

SUZANA II RE (1973),- prva kerka Ljubomira i Ljubice

Stevi. Roena u Splitu. Odrasla i ivi u Beogradu. Zavrila
je Srednju tehniku kolu. Udala se za Tasu ivanevia iz
Beograda. Djeca: Radmila i ore.

SULJKA (1940),- trea kerka azima I. Roena u it-

.
ABAN I (1909-1975),- prvi sin Iljaza I i Hateme. Roen u
itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se Sulejmom, koja mu je rodila dvije kerke: Emiru i Fehimu II. Da
bi imao nasljednika oenio se po drugi put, Salihom, koja
mu nije rodila nijedno dijete, pa se zato oenio i po trei
put, Ruvom, koja mu je rodila sedmoro djece: Ema, Omer,
Arifa, Selima, Ibrima, Nusret II i Mukadesa.

EFIKA I RE (XX),- ne znamo ija je kerka. Roena u

Trebinju. Udata za Murat-bega Muratbegovia. (Kamberovi: str. 196.)
EFIKA II RE (XX),- nali smo je na internetu: www.
most.ba. Godine 1945 bila je lan Glavnog odbora AF za
Mostar. A ovo znai da su se Resulbegovii Mostara borili
u DSR na strani naroda i narodnih vlasti.

ABAN II (1960),- zvani ako, prvi sin erifa i Hajre.

Roen u itluku, u Radaginji primio osnovno obrazovanje
i bavio se poljoprivredom. Oenio se Ismetom Ragipovi, iz
abrana, kod Duge Poljane. Djeca: Denis II, Edis i Alen II.

EFIKA III RE (1947),- druga kerka Mehmeda XV Resulbegovia i Demile. Roena u Ulcinju. Zavrila daktilografski kurs u Pritini. Udala se za Zijadina Sejdinia iz Mostara. ivi u Pritini. Djeca: Almira.

ABAN III (1958),- zvani Milko, prvi sin Nusreta II i Zike.

Roen u itluku. Studirao u Sarajevu Ekonomski fakultet.
Vratio se u itluk i bavio se poljoprivredom. Oenio se Pedalom, iz Bijelog Polja. Djeca: 2 keri i 1 sina.

EFKET I RE (1913-1988),- prvi sin Iljaz-bega I Resulbegovia i Adile. Roen u Trebinju. Bio je uitelj u Modriu (Bosna), zatim, za vrijeme rata (1941-1945), u Djeji
dom Lipik, gdje su skupljena ratna siroad Zapadne Bosne
(Biha, Cazin, Klju, Bosanski Petrovac, Gor. Sanica, Sanski Most i dr.). Oenio se Vilmom, iz Zagreba. Ostavio je
iza sebe sina Amira II.

AIR (1962),- drugi sin Saliha X, sa drugom enom Ajom. Roen u itluku. Zavrio osmogodinju kolu u
Rasni. Bavi se poljoprivredom. Oenio se Fahrijom, kerka
Smaila Dacia iz Cetanovia. Djeca: Sead, Enes i Enisa.
AHIN (XX): nali smo ga na internetu, sajt DANA
INTERNATIONAL ISRAELI PRESS 1995: home.online.
no. Spominje se kao muziar, kompozitor. O njemu konkretno pie: "in a spirit of dance, the lyrics are by Yoav Ginai and the music by Shai Burovich...". Sigurno pripada Buroviima Srbije.

EFKET II (1979),- jedini sin Hidajeta i Kime. Roen u

itluku. Student je Mainskog fakuteta u Sarajevu.
EFKETA (1976),- etvrta kerka Nazifa III i Rabije, bliznakinja sa Azrom. Roena u itluku.

466

EFKIJA (1915- ?),- zvani efko, drugi sin Hamze II i

Ajke. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom.
Drugih podataka o njemu nemamo.

ku. Udata, sa djecom.

OUET I RE (1886-1933),- drugi sin Hodo-bega I Resulbegovia i Rukije. Roen u Ulcinju. Bavio se pomorstvom i trgovinom. Oenio se Mejremom, kerkom Hua
urle iz Ulcinja. Djeca: Hodo II, Rukija II i Davit.

EMSA (1936),- jedina erka Beira i Mue. Roena u

itluku. Udata za Faja Duljevia u Meugorje. Ne zna se
kakvu djecu ima. Iselili su se za Tursku.

OUET II RE (1992),- prvi sin Hasima Resulbegovia i

Adilje. Roen u Ulcinju.

EMSEDIN I (1905- ?),- zvani emso, prvi sin Habiba I,

od prve ene. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se djevojkom zvana Mua, iz Dubnice (Sjenica), koja mu je rodila jedinog sina Huzeira. im je postao
otac ubijen je od Kurtagia iz krvne osvete. Njegov brat Beir oenio se njegovom udovicom.

UAJP RE (1943-1993),- drugi sin profesora Zejnel-bega

Resulbegovia i File. Roen u Ulcinju. Studirao je
medicinu u Beogradu. Radio je u bolnici Bara, zatim u
Ulcinju i u inostranstvu. Bavio se istraivanjima, naunim
radom, i poznat je irom Jugoslavije, pa i van nje, po
lijeenju branog steriliteta. Umro neoenjen. Ostavio je
jako lijepo ime za sobom. Vidi na str.

EMSEDIN II (1932),- zvani emso, drugi sin Beira i

Mue. Roen u itluku, gdje je primio osnovno obrazovanje i bavio se poljoprivredom.

UKRIJA RE (XIX-XX),- prvi sin Mehmed-bega VIII

Resulbegovia (zvani Muhamed-Alija). Roen u Trebinju.
Zavrio je visoke studije i bio trebinjski gradonaelnik. Prvi
je istoriar porodice Resulbegovi. Sastavio je genealogiju,
po kojoj je izveo porijeklo ove porodice od grofa Jovana
Burovia, iz Perasta. Vidi na str.

EMSIJA RE (Ulcin ? - 1762), unuk Arslan-pae III, od

treeg sina. Zavrio vojnu akademiju u Istanbul. Nasljijedio
1746. na dunost dizdara i mutesarifa Ulcinja svog starijeg
brata Huesina II, ubijenog od pirata. Bio je umjereniji sa
proganjanjem pirata. Sauvano je pismo A.Duoda od 26.
septembra 1746., kojim ovaj zamjenik mletakog konsula u
Skadar spijunira kod vezira jednog pirata, koji se sa svojim
brodom usidrio u Ulcinj. Tu se naao i emso, pa umjesto
da izvri nareenje vezira za hapenje tog pirata, on ga
stavlja na znanje za nareenje koje mu je dato. Tako je pirat
spaen hapenja, jer nije ekao njegov povratak u Ulcinj. Iz
jednog drugog pisma A.Duode, koje je iz godine 1749.
saznajemo da ovaj dizdar nije izvrsio ferman Sultana za
osloboenje robova Bojane (rije je za tri mletaka
graanina, uhvaeni od pirata Hadi Mustafa), poto je i
sm saraivao sa piratima. Skadarski vezir posla tada u
Ulcinj svog tasta, Husein-agu, da ispita sluaj. emso mu
zatvori usta kesicom zlatnika. I pored saradnje sa piratima, i
njega e oni ubiti, jer ih je po slubenoj dunosti ipak
morao goniti. Godine 1762., na dunost dizdara, spominje
se brat Hasan-pae III, sigurno otac emsa i Huseina, a
1770 spominje se kao dizdar sin Hasan-pae Jahja III.
Mora da ni Ljatif, sin Huseina, niti emso nisu ostavili za
sobom mukog poroda.

UURIJA I (1916-1950),- zvani uo, drugi sin Vejsela.

Roen u itluku. Srednje obrazovanje stekao u Novom
Pazaru. ivio je i radio u itluku. Nije se enio. U poetku
zato to je poao u rat, kao partizan, a zatim jer ga proganjala UDB-a, zbog njegovih slobodoljubivih ideja i neslaganja sa postojeim drutveno-politikim stanjem u Jugoslaviji. Kao i mnogi drugi, koje je proganjala UDB-a, nestao je odjednom bez traga i glasa, ubijen ko zna u kojem
zatvoru, bez suda i svjedoka.
UURIJA II RE (Ulcinj 1954),- zvani uo, jedini sin
Mehmeda XV Resulbegovia i Demile. Diplomirao na
Pravnom fakultetu u Pritini. Radi u Osiguravajuem zavodu u Ulcinju. Od prvog dana prispea Akademika Burovia u Ulcinj, angaovao se u borbi protiv njega: jedan je
od naruioca erba Rastodera za njegovu antiresulbegoviku istoriju BEGOVI NA GRANICI, Podgorica 2011.
Oenio se Nurijom, kerkom Kadrije Nuhovia iz Priboja
(Bosna). Djeca: Dijana i Mehmet XXI.

ERIF (1930- ?),- prvi sin Demira. Roen u itluku,

gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se Hajrom, koja mu
je rodila 3 sina: aban II, drugi sin i Fikret.

UURIJA III (1955),- zvani uo, drugi sin Latifa I.

Roen u itluku, gdje se bavio u poetku poljoprivredom,
zatim je preao u Sjenicu, gdje ivi i radi kao majstor graevinar. Oenio se, ima jednog sina

ERIFA (1936),- druga kerka Demira. Roena u itlu-

467

T.
TAHIR I RE (XIX-XX),- trei sin vojvode Arslan-bega V
Resulbegovia. Roen u Ulcinju. Bavio se pomorstvom i
bio kapetan broda obalske plovidbe. Oenio se Ulcinjankom, koja mu je rodila samo jednu kerku, udata u Tirani
(Albanija).
TAHIR II (1895- ?),- prvi sin Bajrama I i Fane. Roen u
itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se Abidom
Daci, iz Cetanovia (Sjenica), koja mu je rodila Rasima I,
Aifa i Mahiju. Poto mu je ova ena umrla, Dacii su mu
dali za enu njenu sestru Fanu, koja mu je rodila djecu: Fatima II, Ajkuna II, Taip i Rabija. Sin Rasim, iz krvne osvete, ubije Rasima Kurtagia. Njega uhapse, a Tahir sa ostalim sinovima, da bi izbjegao dalju krvnu osvetu, 1963. Godine iselio se za Tursku, u Istanbulu, gdje aktuelno ive njegova djeca.

Beogradu, gdje ivi sa roditeljima i

koluje se. Talentovana sportistkinja, koarka i tenis.
TARIK (Skoplje 2004),- prvi sin Almira II i Ilde, pohaa
osnovnu kolu u Skoplje.
TAMIR (Skoplje 2009),- drugi sin Almira II i Ilde.

TAHIR III (1960),- sin Taipa i Demke. Roen u itluku.

Godine 1963. iseljio se sa roditeljima u Tursku i sada ivi u
Istanbulu.

TEDI RE (XX),- nali smo ga sa prezimenom Resulbegovi na sajtu BUTTERFLY: butterfly.cg.yu. lan je
STK "SPIN" BUDUNOST - Podgorica.

TAIP (1935),- trei sin Tahira II i Fane. Roen u itluku,

gdje je primio osnovno obrazovanje i radio u poljoprivredi.
Oenjen Demkom Reovi, iz Leskove (Tutin - Roaje).
Djeca: 5 sina (Tahir III). Svi roeni u itluku. Od 1963
iselili su se za Tursku i sada svi ive u Istanbulu.

TEFHIDA DE (Sarajevo1936),- prva kerka Aziza

Defterdarevia. Gimanziju je zavrila u Zenici, kod svoje
tetke, majina sestra. Studirala medicinu i ivjela u
Sarajevu. Bavila se i pisanjem, pa je jo u gimnaziji poela
da objavljuje.

TANASIJE (1887- ?),- trei sin Vasilija I i Grozde. Rodio

se, ivio i umro u ajniu. Ne znamo sa kojom se oenio, ni
da li je ostavio za sobom poroda.

TIHOMIR (1924-1930),- drugi sin ora I i Savete. Roen u ajniu, gdje je umro od sepse.
TOFIK RE (1870-1943),- jedini sin Ibrahim-bega IV Resulbegovia. Roen u Ulcinju. Tu je zavrio graansku kolu istiui se posebnom bistrinom. Studirao je u Bukuretu
(Rumunija), gdje je i ivio sve do svoje smrti. Tamo je prigrlio stvar radnike klase i za klandestinske poslove upotrebljavao je pseudonim DINOS - ime jednog od prvih

TANJA I (2000.),- kerka Aleksandra IV i XY. Roena u

468

Resulbegovia Ulcinja. On je esto dolazio u Ulcinj i kalemio tu socijalistike ideje kao jedan od pionira radnikog
pokreta ovog grada. Vei dio svog revolucionarnog rada razvio je u Rumuniji, sa tamonjim socijalistima, gdje se istakao kao intelektualac velikih sposobnosti. U Limanu (kvart
Ulcinja uz samu obalu mora) postoji njegova baha, nasljeena od oca, koja se i danas naziva po njemu - Tofikova
baha. Od oca je naslijedio i brod, kojim je jedno vrijeme
upravljao kao kapetan. Nije se enio i nije ostavio za sobom
poroda.

1604. godine (MDCIIII)), spominje sa prezimenom BURO.

Mislimo da je trei sin grofa Luke I. im se spominje u toj
knjizi znai da je odigrao neku znaajnu ulogu u istoriji Perastana. Ne zna se koga je ostavio iza sebe, ali se misli da je
jednu od svojih keri dao za enu prvom Zmajeviu, koji se
preselio iz Kotora u Perast i konvertirao se od pravoslavnog
u katolika.
TRIFUN II (XVII),- prvi sin kapetana Grgura I Burovia.
Bio kapetan Perasta. U ratnom okraju ubio svog pobratima
muslimana, roaka Mehmeta II Rizvanagia. 1655. godine,
kao kapetan Perasta, poziva na dvoboj eks-kapetana Marka
Peroevia, zbog nekorektnog dranja prema Peratanima. I
njega htjede ubiti, ali - poto se Marko povue, baci se u
more - oprosti mu ivot. Imao sina Nikolu V i tri keri, od
kojih mu se najstarija zvala ANA. Vidi....

TOMISLAV (1505-1571),- zvani Tomo, miljenja smo da

je mlai brat grofa Jovana I. Roen u Perastu oko 1505.
godine. Bio je pretstavnik bratstva Burovia u Malom Vijeu, vojvoda, sudac, pa i kapetan grada Perasta. Spominje
se u ZELENOJ KNJIZI, koja datira od 20. januara 1560. Tu
se navode 12 prvaka, poglavica, bratstva Perasta, lanovi
Malog Vijea. Meu njima se spominje i Tomo Buro (Burovi), sudac bratstva Stojia. Uestvovao je u bokeljskom
ustanku protiv turske okupacije 1538, zatim i u Kiparskom
ratu 1571. godine, u kome je izgleda nastradao, jer se poslije tog rata vie ne spominje. Njegovi sljedbenici su se po
njemu prozvali Tomiii i Tomislavljevii, po emu i zakljuujemo da mu je pravo ime bilo Tomislav. Ovi su se Tomislavljevii konstituirali kao posebno bratstvo, kazada, pa
su kao takvi, zajedno sa Lovreniima, inili u Malom Vijeu Perasta 13 i 14-tu kazadu, bratstvo. Ne znamo koga je
ostavio iza sebe, ali je mogue da je njegov sin Nikola, koga je 1629. godine branio pred sudom Lovren Burovi. Vidi
str. ....

TRIFUN III (1683- ?),- trei sin pjesnika Nikole IV Burovia. Rodio se u Perastu. Izgleda da mu nije ivio dugo, jer
je Nikola svom etvrtom sinu, koji mu se rodio poslije
nekoliko godina, dao opet ime Trifun IV. Imao je i nadimak
Vicenzo.
TRIFUN IV (1695- ?),- zvani Zuane i Bartolomeo, etvrti
sin pjesnika Nikole IV Burovia. Roen u Perastu. Poslije
smrti poslednjeg mukarca iz kazade Bratica, imenovan je
od perakog plemstva da prestavlja tu kazadu u Malom Vijeu, dodajui svom prezimenu i prezime Bratica. Godine
1755. bira se za kapetana grada. Imao je prijateljstvo sa pukovnikom ruskog cara, misionar u Boki, grofom Marko Iveli, inae Rinjanin, pa je bio i pristaa ruske politike. Ne
znamo kad, gdje i kako je zavrio ivot, ali smo otkrili da je
za sobom ostavio sina Vicka II. Vidi str.

TRIFUN I (XVI-XVII),- Pavao Butorac (BOKA, str. 172.)

kae da se u drugi svezak ZELENE KNJIGE, zvane LIBRO
DELLA MAGCA COMUNITA DI PERASTA, koji je iz

U.
UJKO I (1822- ?),- drugi sin Hajdara II Burovia. Roen u
itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se tri puta
djevojkama iz sela Cetanovii (Sjenica), mogue iz iste
porodice, zato to su mu bile nerotkinje. Sa posljednjom je
imao ovu djecu: Hadija I, Habib I i Kasum II. Od njegovih
potomaka stvoreno je drugo muslimansko bratstvo Burovia, zvano Ujkii. Tako je on otac svih Ujkia. Neki su od
ovih zapostavili svoje staroslavno grofovsko prezime Buro-

vi i danas se prozivaju iskljuivo Ujki.

UJKO II (1895-1996),- drugi sin Hadije I. Roen u itluku, gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se djevojkom iz
Vape (Sjenica), koja mu je rodila samo sina Ahmeta II. Iz
nepoznatih razloga oenio se i po drugi put Ramizom Drndi, iz Duniia. Djeca: Nusreta I, Bajra, Hajro, Hadija II,
Hasiba i Hasan VI.

469

V.
VAHDET I RE (1922),- sin Sabit-bega V Resulbegovia.
Roen u Trebinju. Zavrio Medicinski fakultet u Beogradu i
specijalizirao se za rentgenologiju. Oenio se Fatom Hadiselimovi, iz Banja Luke. Ima sina Zlatana I.

man-bega I Resulbegovia i erife. Roena u Trebinju. Udala se za Iljaz-bega II Resulbegovia. Ona je 1964. godine
prodala uvenu Begovu kuu sa batom i sa svim ostalim
prateim objektima Ugostiteljskom preduzeu TURIST
Trebinja. Djeca: Arzija, Eref, Samija I, Razija i Enver I.

VAHDET II RE (1980),- sigurno sin Zlatana I Resulbegovia. Nali smo ga na internetu: edb4tel.com/default, godine 2006, pa i na sajtovima KAFFEPAUSE: Error!
Hyperlink
reference
not
valid.;
ZLACAK:
www.superbosna.com. Mogue da je roen u Danskoj, oko
1980, jer mu tamo ivi i otac.

VASFIJA IV RE (1977),- jedina kerka Nijazi Resulbegovia i Zulihaje. Roena u Ulcinju.

VASILIJE I (1850- ? ),- ne znamo kako su mu se zvali
roditelji, ali pretpostavljamo da je unuk Grofa Vicka II Burovia, iz Perasta, od njegovog prvog sina. Rodio se, ivio i
umro u ajniu, sahranjen na groblju pravoslavne crkve
Presveta Bogoriduca ajnika, na placu Burovia. Oenio
se Grozdom, sigurno iz ajnia ili iz nekog oblinjeg sela.
Djeca: Duan I, Milan II, Tanasije i Darinka. Po godini roenja najstarijeg sina Dusana (1883), a i svog brata Rista
(1845), rekli bismo da se rodio negdje oko 1850. Vjenao
se sa Grozdom u crkvi Presveta Bogoriduca ajnika.

VAHIDA I (1933),- prva kerka Isaha i Abide. Roena u

itluku. Udata je za Salka Kamberovia, iz Draovia, kod
Duge Poljane (Sjenica). ivi u Istanbulu (Turska). Djeca:
Nusret (1952), Safet (1954), Ismet (1856), Izet (1958), Nurtena (1960), Aia (1962), Ajhan (1964), Ibrahim (1966),
Nurdana (1968).
VAHIDA II RE (1959),- etvrta kerka Mehmeda XV Resulbegovia i Demile. Roena u Ulcinju. Zavrila srednju
kolu. Udata za Mirsada Ahmetagia, iz Priboja (Bosna).
ive u Australiji. Djeca: Ahmed i Adnan.

VASILIJE II (XX-1943),- misli se da je drugi sin Duana I

Burovia. Roen u ajniu pred PSR. Zajedno sa svojim
starijim bratom Krstom II, poslije smrti oca i formiranja Jugoslavije, preselio se iz ajnia u Pe (Srbija, Metohija).
Od prvog dana Narodno-oslobodilakog rata uzima uee
u partizanske jedinice, koje operiu na Kosovo. Uhvaen,
streljan je zajesno sa svojim starijim bratim Krstom 1943.
od albanskih balistiko-faistikih okupatora. Poslije rata
njegovo ime je dato srpskoj osnovnoj koli u urakovcu
(Metohija - Srbija), u okolini Pei. Dokumentiran je i preko
interneta.

VAHIDA III RE (1968),- druga kerka Nazifa Resulbegovia i Hamide. Roena u Ulcinju.
VALBONA RE (1996),- druga kerka Sabira Resulbegovia i Muradije. Rodjena u Ulcinju.
VALDET RE (XXI),- nali smo ga na internetu: www.
vibamt.dk. Izgleda pripada Resulbegoviima Hercegovine i
da ivi u Danskoj.

VEDRAN I RE (1975),- jedini sin Amira I Resulbegovia,

od prve ene - Dalmatinke. Roen u Zagrebu oko 1975.

VASFIJA I RE (XIX-XX),- jedina kerka Haki-bega I Resulbegovia. Rodila se u Trebinju. Udala se u Fou, u porodicu Sijeri.

VEDRAN II KA (XX),- nali smo ga na internetu sa adresom mkapetanovic@home.co - Waterlo-Ontario, Kanada.

VASFIJA II RE (1888-1942),- prva kerka Abdurahmanbega III i Habibe. Roena u Ulcinju. Udala se u Istan- bul
za Jonuza Beirisufa. Nema djece.

VEHBIJA (1939),- trei sin Hajra II i Hamide. Roen u

Sjenicu, gdje je zavrsio zanatsku kolu za pekara i dvije godine Dravnog instituta za fiskulturu (DIF). Bio je omladinski aktivista, komandant omadinskih radnih brigada Kraljevakog sreza i vie puta udarnik, pa i delegat na VI Kon-

VASFIJA III RE (1904-1983),- duga kerka Abdurah-

470

gresu Saveza komunistike omladine Jugoslavije. Penzionisan je kao ef pekare u Sjenici. Bez djece.

iz ajnia. Djeca: Velibor I, Veliborka, Velibor II i Vladimir III

VEHID (1949),- drugi sin Raifa I i Bege. Roen u itluku,

gdje je primio osnovno obrazovanje. ivi u itluku a radi u
Sjenici. Oenjen Ramizom, kerka Hakije, iz Kladnice.
Djeca Adem III, Arif, Almir II, Samir i kerke: Fatima i
Samira

VESELINKA (1952),- jedina kerka Despota i Dragice.

Roena u ajniu, gdje je zavrila gimnaziju.Bavila se sportom - koarka. Udala se za Dragana Kljajevia, iz Podgorice. Djeca: Velibor (1971) i Dalibor (1984).
VEZIRKA (1942),- druga kerka Huzeira I i Muhre. Roena u itluku. Udata, sa djecom.

VEJSEL (1853- ?).- prvi sin Huseina III. Roen u itluku,

gdje se bavio poljoprivredom. Oenio se djevojkom iz oblinjeg sela, koja mu je rodila 4 sina: Pao, uurija I, Spaho
i Latif I. On je otac palog borca protiv socijal-faistikog
reima Josipa Broza Tita i njegove klike, a za slobodu i demokraciju domovine.

VICENZO I,- vidi TRIFUN III.

VICENZO II (XVIII),- nali smo ga na sajtu MATICA
HRVATSKA: matica.hr/Kolo/kolo0303.nsf/AllWebDocs/
Lovorka?OpenDocument&Click=-64k-Rsultatcomplimentaire. Pie da je bio asnik (oficir) mletake fregate i zapovijednik ratnog broda. Poto je nosio prezime Burovi-Zmajevi, sigurno je neki od sinova Matije II Burovia-Zmajevia. A poto je bio zapovjednik ratnog broda Mletake
Republike, tu je posljednja godina 1797. Tada je Mletaka
Republika likvidirana. To znai da je tada Vicenzo imao
oko 40 godina. Miljenja smo da je njegov sin poznati Ivan
VIII.

VELEMIR I (1954-1994),- trei sin Despota i Dragice.

Roen u ajniu. Primio srednje obrazovanje u rodnom
mjestu. Poginuo u Gorade za vrijeme Otadbinskog rata.
Za pokazanu hrabrost odlikovan je Zlatnom medaljom "Gavrilo Princip". Neoenjen, nije ostavio za sobom nikoga.
Vidi na str...
VELEMIR II (1997),- sin Velibora II i Sonje. Roen u
ajniu. ivi i koluje se u Novom Sadu, pored svojih roditelja.

VICKO I (1595-1700),- prvi sin grofa Nikole I Burovia.

Roen u Perastu. Pominje se u mnoga dokumenta Boke Kotorske. Pretstavljao u Malom Vijeu Perasta bratstvo Burovia, pa je vie puta bio vojvoda, sudac i kapetran grada. On
uzima aktivno uee u Kandijskom ratu, uz oca, brau i
Peratane redom. Ostavio je iza sebe 4 sinova i nekoliko
keri. Identificirali smo mu sve sinove: Nikola III, Grgur II,
Luka II i Ivan II. Od keri smo identificirali samo Jelenu I,
koja se udala za Kirila Zmajevia. Vidi na str....

VELIBOR I (1970-1975),- prvi sin Veselina III i Vere.

Roen u ajniu. Tragino izgubio ivot u Njemakoj.
VELIBOR II (1975),- drugi sin Veselina III i Vere. Roen
u ajniu odmah nakon smrti svog brata Velibora I, pa su
mu roditelji zato i dali njegovo ime. Zavrio Srednju ekonomsku kolu u ajnie. ivi i radi u Novom Sadu. Bavi se
folklorom, igra u kolo. Oenio se Sonjom Ratomira Savia,
iz ajnia. Djeca: Aleksandra i Velimir II.

VICKO II (XVII-XVIII),- najmlai sinta Anta I. Roen u

Perastu. Zajedno sa bratom Ivanom borio se na sve strane,
pa je odredbom mletakih vlasti 1691. godine stekao
nasljedni posjed kod Risna. U crkvi S.Giovanni, u Mletke,
podigao je Grofu Ivanu nadgrobnju plou, to znai da je
1730. godine bio iv.

VELIBORKA (1973),- kerka Veselina III i Vere. Roena

u ajniu, gdje je zavila Srednju ekonomsku kolu. ivi i
radi u Somboru, gdje ima svoju radnju za sportske igre i
kladionicu. Udala se prvi put za Dalibora Staniia, kome je
rodila sina Boidara (1998). Po drugi put se udala za Zdravka Kovaevia, iz Sombora, i rodila mu sina Vladimira
(2006).

VICKO III (XVIII),- jedini sin kapetana Trifuna IV Burovia. Rodio se u Perastu. Godine 1794. spominje se kao
pretstavnik bratstva Bratica u Malom Veu Perasta. Po svemu on je praotac svih pravoslavnih Burovia.

VESELIN I (1893- ? ),- jedini sin Radovana i Pelasije. Rodio se, ivio i umro u ajniu, gdje je i sahranjen na placu
Burovia ajnikog pravoslavnog groblja. Ne zna se sa kojom se oenio i koga je ostavio za sobom, ali je mogue da
je otac Ratka.

VILDANA RE (1956),- prva kerka Nailja i Minire. Roena u Ulcinju, gdje je zavrila gimnaziju. Radi kao privatna
prodavaica u cipelari. Udata za Biljalja Pulti, iz Ulcinja.
Djeca: Dritan i Arjan.

VESELIN II (1905-1946),- prvi sin Gligora I i Mileve.

Roen u ajniu. Naslijedio oev zanat kao bravar i limar.
Bio je i elektriar. Za hobi je imao muziku, a za instrumenat
- gitaru. Umro je neoenjen.

VIOLETA RE (1972),- prva kerka predsjednika Ekrema

Resulbegovia i Igbale. Roena u Ulcinju. Zavrila gimnaziju. Udala se za Rasima, sin Arslana Kalezia, iz Ulcinja.
Deca: Ajna (1999).

VESELIN III (1946),- prvi sin Despota i Dragice. Roen u

ajniu. Studirao na Ekonomskom fakultetu u Sarajevo.
Radio kao ef raunovodstva u Komunalnom preduzeu
ajnia. Bavio se atletikom na duge staze i stonim tenisom.
Igrao za Klub "Partizan" ajnia, kad je bio u republikoj
ligi i reprezentativac BiH. Oenio se Verom Mirka Tomia,

VITOMIR (1922-1993),- zvani Vito, prvi sin ora I i

Savete. Roen u ajniu. Gimnaziju je
zavrio u Pljevle, gdje je poloio i
struni ispit za statistikog manipulatora. Kasnije je nastavio studije u

471

Beogradu, na Vioj mainskoj koli. On je prvi Burovi

ajnia koji se zainteresirao za svoje pretke, posjetio zato
Boku i prapostojbinu Perast, pri-kupio dokumenta i
napisao, mogue, prvu istoriju hrianskih Burovia,
rukopis dao na itanje jednom prijatelju u Beograd, koji mu
ga vie nije vratio. Oenio se Stojankom orevi, iz
Beeja. ivio u Beo-gradu. Djeca: Gordana i Marina.

Krajem 2005. godine naputa taj posao i poinje da radi u

privatnoj firmi ZMEX kao video-montaer. Kako su
vremenom raunari postajali sve popu-larniji, tako je raslo i
njegovo interesovanje za njih. Zato se od 1991 god.
ozbiljnije bavi i time. Radei na njima otkrio je cio novi
svijet foto i video montae. To ga mnogo privu-klo i time se
bavi do dananih dana. Vjerio se student-kinjom Ana Ili, iz
abca. Adresa: twister@beotel.yu

VJOLCA I RE (1961),- prva kerka Nazifa Resulbegovia

i Hamide. Roena u Ulcinju.

VLADIMIR III (1979),- trei sin

Veselina III i Vere. Ro- en u ajniu,
gdje je zavrio Srednju ekonomsku
kolu. Aktuelno je graevinarski
radnik u Budvi. Oenjen Milo- slavom
Milanka abarka, iz sela Vrulja, kod
Plevalja. Bavio se foklorom. Djeca:
Kristina.

VJOLCA II RE (1993),- prva kerka Sabira Resulbegovia i Muradije. Roena u Ulcinju.

VLADIMIR I (1909-1946),- zvani Vlajko, drugi sin Gligora I i Mileve. Roen u ajniu, gdje je primio osnovno
obrazovanje. Radio je kao elektriar u hidrocentrali ajnia. Umro neoenjen.

VLAJKO (1955),- trei sin Slavka I i Mileve. Roen u

ajniu. Studirao Viu turistiku u Pri-tini i Beogradu.
Zbog sporta prekinuo studije. Bavio se stonim tenisom i
tak-miio se u Drugoj ligi Jugoslavije, pa je bio i
reprezentativac BiH. U ajnie ima svoje trgovako
preduzee UNA (sa oko 30 radnika), koje se bavi uvo-zom i
izvozom. Oenio se Spomen-kom Marka Maia, iz sela
Hanine (kod ajnie). Djeca: Dragica II, Nenad i Aleksa II.

VLADIMIR II (1979),- jedini sin Neboje i Mirjane. Roen u Beogradu, gdje je zavrio osnovnu kolu. Srednju je zavrio u Zemunu, pri Mainskom obrazovnom centru, gdje se kvalifikovao kao elektroinstalater. Poto je od malih nogu imao interesovanje za muziku, u meuvremenu je pohaao u Beogradu i muziku kolu Vojislav Vukovi- za
klarinet. Jedno vrijeme bavio se i
komponovanjem muzike. Poslije srednje upisao je i Viu
elektro-tehniku kolu, ali je 2001. godine naputa i ide na
otsluenje vojnog roka. Kao i mnogi drugi Burovii i on je
artiljerac, niandija na ha-ubici. Po zavretku vojne
obaveze zaposlio se u televiziji PINK kao realizator tona.

VUI TO (XVII),- pripada lozi Tomovia. Spominje se

1697. u jednom dokumentu Istorijskog arhiva Dubrovnika
(PREPISKA 2125, 147), gdje se kae da su ga Dubrovani
uhapsili, a guverner Trebinja Nikola Burovi, sigurno kao
roak, posredovao je za njega da ga puste iz zatvora kao
nevinog.

472

Z.

ZEJNEL IV RE (Ulcinj 1901 Ulcinj, 1971),- prvi sin

Hajdar-bega III Resulbegovia i Vasfije. Rodio se u
Ulcinju. Studirao u Klagenfurtu (Celovec - Austrija) i u
Vijeni (Be). Bio je profesor geografije i istorije u vie
mjesta. Godine 1933 konkurisao je za gradonaelnika
Ulcinja. Oenio se Filom, kerkom Laza Kapetanovia.
Djeca: Hajdar IV, Nadilja, Zumreta II, uajp, Sari i Jusri.
Vidi na str...

ZADA I RE (1922),- prva kerka Ali-bega I Resulbegovia

i Sabrije. Roena u Ulcinju. Udala se za efeta Dervii, iz
Ulcinja.Djeca:Mirsija, Sela, Jakup, Vjolca. Fejzija, Demal.
ZADA II (1890- ?),- trea kerka Bajrama I i Fane. Roena
u itluku. Udata za Ejupa Dacia, iz Cetanovia. Djeca: Adem i Muradija.

ZEKO - vidi ZEJNEL I.

ZADA III (1955),- kerka Nevzata II i Kimete. Roena u
itluku. Godine 1963. iselila se sa roditeljima za Tursku i
sada ivi u gradu Brusa.

ZEKIJA DE (XX),- prva kerka Ali-bega II Defterdarevia

i Muhibe, kerke Safure Resulbegovi i Hrostan-bega Baagia. Roena u Trebinju.

ZAIM (1970),- drugi sin Bahtijara i Ramize. Roen u Sjenici, gdje je zavrio srednju Gradjevinsku kolu. Radi i ivi
u Njemakoj, gdje se oenio Njemicom. Djece nema.

ZELENKO (1980),- drugi sin Hasana i Nafije. Roen u

itluku. Sada ivi i radi u graevinarstvu u Crnoj Gori.

ZAHIDA (1935-1935),- druga kerka Isaha i Abide. Roena u itluku, gdje je i umrla.

ZENIFA (1974),- trea kerka Nazifa III i Rabije. Roena

u itluku.

ZALIHA (1920- ?),- jedina kerka Delila. Roena u itluku. Udala za Husa Avdovia, iz Kamenice, kod Duge
Poljane (Sjenica). Ima 3 sina: Numan, Hasim i Kasim i 3
curice.

ZERINA (1998), prva kerka Faruka i Trudy. Roena i ivi

u San Diego (SAD).
ZIJAH DE (XX),- jedini sin Ali-bega II Defterdarevia i
Muhibe, kerke Safure Resulbegovi i Hrostan-bega Baagia. Roen u Trebinju.

Z.BUROVI (XX),- nali smo ga na sajtu 4th INTERNATIONAL CONFERENCE OU TELECOMMUNICATIONS IN MODEM: ieeexplore.ieee.org.
ZDRAVKA (XX),- nali smo je na internetu sa prezimenom Burovi, pie da je iz akovice (Metohija) i da je
najbolja frizerka za 1998. godinu, prema ocjeni inozemnih
strunjaka.

ZINETA I (1945),- jedina kerka Hamdije i Emine. Roena u itluku. Udata za Huska Kurtovia, u Dolie, Sjenica.
Djeca: Enver i 2 curice, od kojih joj se najstarija zvala Munira. Majka je poginulog borca u Otadbinskom ratu: Njen
je jedinac, sin Enver, poginuo na u, kod Sarajeva, branei
grad i svoj narod pod zastavom Alije Izetbegovia.

ZDRAVKO (XX),- sa prezimenom Burovi nali smo ga

na sajtu AKTUALNOSTI : hrt-hr/vijsti/arhiv/98/10/26/
AKT.html-9k-Rsultat complmentaire. Pie da je iz akovice (Metohija).

ZINETA II (1987),- prva kerka Mehmeta XVIII i Nafe.

Roena u Sarajevu, gdje je zavrila Uiteljsku kolu. Tu ivi i radi, zaposlena u jedan butik. Hobi joj je poezija, pa i
sama pie. Neudata.

ZEJNEL I RE I (Ulcinj, XVIII), sin mutesarifa i dizdara

Hyseina II (???). Oenio se u Ulcinju negde 1740. Imao
sina, koji je u petoj godini ivota ubijen od pirata zajedno sa
svojim djedom. Ne znamo koga je Zejnel ostavio iza sebe.

ZINETA III (1951),- trea kerka Hajra II i Hamide. Roena u Sjenicu, gdje je primila srednju strunu spremu i radila kao daktilografkinja. Udala se za Nii Mehmeta, iz
Sjenice. Djeca: Sanel i Sanela.

ZEJNEL II (?) (itluk, 1820- ?),- zvani Zeko, prvi sin

Hajdara II Burovia i Kolainke pravoslavne vjere. Rodio
se u itluku oko 1810. godine i bavio se poljoprivredom.
Oenio se djevojkom iz oblinjeg sela, koja mu je rodila 9
sinova. Od njih njegovi sljedbenici pamte samo dva: Husein
III i Rus- tem I. Od njegovih potomaka stvoreno je
muslimansko bra- tstvo Burovia, zvano Zekovii. Tako je
on otac svih Zeko- via, pa su se neki tako i prezivali,
zapostavljajui svoje pravo staroslavno prezime.

ZINETA IV (1996),- nali smo je na internetu sa prezimenom Burovi, kao uenicu 4-tog razreda osnovne kole,
mogue u Sarajevu.
ZLATAN I RE (1955),- jedini sin Vahdeta I Resulbegovia i Fate. Roen u Trebinju. Zavrio je Viu specijalnu
kolu. ivi u Danskoj. Mogue je njegov sin Vahdet II.
Nali smo ga na sajtu ZLACAK: www.superbosna.com.

ZEJNEL III (1860- ?),- zvani Zeno, etvrti sin Huseina III.
Roen u itluku oko 1860. Mlai brat je slavnog guslara
Devira (Devra) Burovia. Bio je i on slavan guslar, pa i
uitelj i daida Huseina Husa Daglasa, glasovitog guslara iz
Petera. Oenio se djevojkom iz oblinjeg sela, koja mu je
rodila dva sina: Ejub I i Husein IV.

473

ZLATAN II (1970),- zvani Zlatko, jedini sin Hamdije II i

Jelene. Roen u Sjenicu, gdje je primio srednje obrazovanje.

ZUMRETA IV (1966),- kerka Adema II i Huljke. Roena

u itluku. Zajedno sa roditeljima iselila se za Lozane (Ma
kedonija).

ZOJA RE (1900),- jedina kerka Deljadin-bega I i Sebije.

Roena u Ulcinju. Njeno ime potie od ZORKA. Kau da
joj je kumovala Kneginja Zorka Karaorevi, supruga Petra Karaorevica, koji je stupio na prijesto Srbije 1903. Zorka je bila kerka crnogorskog Kralja Nikole Petrovia i,
kad je posjetila vojvodu Arslan-bega Resulbegovia, Deladin-begu se rodila kerka, pa joj je ona dala svoje ime, kako
su je to zvali od miline u porodinom krugu. Zoja se udala
za Sulejmana Tulia iz Ulcinja. Domaica. Djeca: Meura,
Hasena, Mustafa, Sutkija, Havaja, Muzejen. Mus- tafa je, za
uspomenu na majku, dao svojoj drugoj kerki ime Zoja.
Tako je ovo ime ulo kod muslimana Ulcinja.

ZUANE I,- vidi IVAN I.

ZUANE II,- vidi TRIFON III.
ZULFIKA RE (1948),- trea kerka Mehmet-bega XV Resulbegovi i Demile. Roena u Ulcinju. Diplomirala se na
Pravnom fakultetu u Pritini. Udala se za Esata Ukelu, iz
Pei. Djeca: Adisa, Drita i Hana.
ZUMRETA I DE (XX),- druga kerka Ibrahima V Defterdarevia i Nefize Resulbegovi. Roena u Trebinju.
ZURIHA I (1920- ?),- jedina kerka Haima i Raze. Roena u itluku. Udata u porodici Kariia, u Triebinje, sa
djecom.

ZUMRETA II RE (1940),- druga kerka Zejnel-bega II

Resulbegovia i File. Roena u Ulcinju, gdje je uzela i osnovno obrazovanje. Nije se udavala. ivjela je sa braom.

ZURIHA II (1960),- trea kerka Jusufa i Pembe. Roena

u itluku. Godine 1963. iselila se za Tursku sa roditeljima i
sada ivi u Istanbulu.

ZUMRETA III (1957),- prva kerka Ljutvija i Mejreme.

Roena u itluku. Udata za emsa Hamda Dacia, iz Cetanovia, Sjenica. Djeca: Enver (1982) i Jasmina (1986).

474

ZOV PRADJEDOVA
Evo gdje vas okupih sve, brao i sestre Burovii-Resulbegovii, sa svih strana Balkana, Evrope i svijeta, ovoga i onoga, da se postojanja naih pradjedova osvijestimo, da se slavi nae sjetimo, slave daleke i bliske prolosti, da
svoju ast i svoje dostojanstvo obnovimo i meu drugima, prije svega u krilu naroda naeg, zauzmemo ono mjesto
koje nam po zakonu, zaslugama i sposobnostima, po prirodi stvari - pripada.
Krv je velika stvar. Pa ipak, ne zaboravite da vie od zajednike krvi sauvae nas od svakog zla zajednike
uspomene i zajedniki ideal, zajednika svijest.
Svi oni koji imaju svoju asnu istoriju i svijest, pominju je, istiu je i ponose se, gorde se njom. Opravdana je,
legitimna je ta gordost.
Istorija nae porodice, naih pradjedova, nije nita manje asna od istorije mnogih drugih znaajnih porodica
domovine nae i cijeloga svijeta, nita manje vrijedna za isticanje i za ponos na, njenih dostojnih sljedbenika.
Ne naglaavan ovo da bismo ivjeli u prolosti, ponajmanje da se bilo kome nametnemo bilo ime, ve da se
poukama iz nje otresemo sklerotinosti i da vaskrsnemo na vjekovima osvjedoeni identitet, personalitet i konstruktivni duh, da gradimo svoju bolju sadanjost, pa i da bismo predvidjeli i planirali ljepu i sreniju budunost.
Prolost je uitelica ivota. Onima kojima se ponitava prolost, ini se to da bi im se oduzela budunost!
Okupih vas ovdje da se sjetimo nae prakoljevke, staroslavnog i veleslavnog Perasta, u naoj divnoj Boki,
nevjesti Jadrana, gdje nam je naa pramajka odnjihala naeg pra-pra-oca, odojila ga i odgojila i mljijekom i mastom,
i mudrou i junatvom, neustraivou izvrsnog pomorca i borca, viteza, koji se za svoj opstanak hvatao u kotac sa
beskrajnom puinom Jadrana i Sredozemnog mora, njihovim valovima, vetrovima, vihorima i burom, dizao i sputao
jedra, vitlao i veslo i sablju, poistovetio sebe sa morem i burom, pa su ga zato i njegovi sugraani nazvali tako - B U
R O V I .
Meu istaknutima - najistaknutiji, ovaj sin mora i bure stvorio je svoju kazadu - odak porodicu, dostojnu potovanja i od kraljeva i careva, i od sultana, imperatora.
Vitlajui i veslo i sablju kao nikada niko drugi u Perastu, on je zasluio da ga meu odabranim vitezovima, vrlim sinovima svoga grada, jo u pra-pra vremena proglase prvim graaninom, i knezom, i grofom, svojim vojvodom
i voom, prethodnikom u miru i ratu, svojim sudijom i vladarom, kapetanom i admiralom, generalom.
Kao takvog su ga priznali, potovali i uvaavali svi - u Boki i dalje, i obini ljudi i vladari zemlje, domovine
nae i naroda naeg, kraljevi i carevi. Kao takvog su ga priznali i potovali i tuinci, veliki, svemoni i mudri.
Evocirajte sa posebnom potom Grofa Jovana I i Grofa Ivana I, koji se bore za osloboenje svoga grada i svoje domovine od tueg ropstva ! Evocirajte Nikolu Burovia, koji se bori za osloboenje Grke, pa i kapetana-pjesnika Ivana Burovia, koji se bori za osloboenje Venecije-Italije od tuinca. Naroito konstruktivnog graanina Kaplana Resulbegovia-Burovia, akademika, koji se bori na nacionalnom i meunarodnom planu za drutveno osloboenje, od svog, nacionalnog ropstva, koje je tee i mukotrpnije.
lanovi ove porodice su istaknuti vitezovi, baroni i grofovi, vii oficiri, majori, pukovnici i vojvode, generali i
admirali, ambasadori, pae i sandakbegovi, pa i pretendenti za poglavare drava, za vezire, kraljeve i predsjednike.
Preko svega oni su vjeti mornari i kapetani brodova, koji uz veslo vitlaju i sablju, a uz jedro - diu i zastavu slobode
i demokratije svoga Perasta, Herceg Novog, Ulcinja, Trebinja, Crne Gore i Hercegovine, Jugoslavije, zastavu novog
drutvenog poretka, zastavu dostojanstva i istine. Oni su se proslavili ne samo u svojoj domovini, ve i van nje, irom svijeta - kao disidenti, dostojniji od bilo kojeg drugog disidenta, bilo koje druge zemlje. Savremena svijetska reakcija se mobilizirala protiv jednog jedinog Burovia. Nita manje ve pet drava se bore protiv jednog jedinog Burovia, unikalan primjer irom svijeta i istorije ovjeanstva: pet drava vode istovremeno rat protiv njega, koji je
sasvim usamljen, kao slamka meu vihorove. Ovo znai da je objavljen svjetski rat protiv njega. A zato? Zato to
govori i pie istinu, zato to brani naunu istinu i svoju domovinu, svoju kuu i svoje pravo, svoje dostojanstvo. Kad
bi mogli, i njega bi spalili na lomai kao ordana Bruna, s kojim su ga ve uporedili. Za njegovo ubistvo se mobilizirala reakcija eks-Jugoslavije i aktuelne Albanije. Za njegovo ubistvo se ine pozivi preko svih medija, i preko interneta. Albanci su mu jo za ivota, javno, preko interneta, spjevali i opelo, primjer ovaj bez precedana u istoriji ovjeanstva.
Ne zaboravite da su ovi Burovii, poetkom XVIII vijeka, imali najveu i najznaajniju, jedinstvenu biblioteku na ovoj strani Jadrana. Ne zaboravite da je jedan jedini Burovi naih dana, bez ikakvih prihoda, otkidajui zalogaje hljeba od svojih usta i od usta svoje djece, za svega deset godina objavio privatno toliko knjiga, koliko nisu objavili svi Bokelji njegovog vremena zajedno, koliko drugi nisu ni proitali.
ivot naih predaka bio je usredsreen ne samo na materijalne, ve i na duhovne vrijednosti svoga vremena.
Oni su uvijek bili dostojanstveni i nesebini, uvijek su stoiki podnosili svaku nesreu i suoavali se sa svakodnevnom stvarnou spokojno, hladnokrvno, prudentno, a kad god je trebalo - i smjelo, odluno, srano i hrabro. Svojim

475

posebnim sposobnostima, kojima su se isticali sa pokoljenja na pokoljenje, sred borbe na ivot i smrt, oni stvorie
kazadu - odak kuu i porodicu, izgradie i divnu vilu na obali mora, kojoj su se divili i dive dan danas svi, stvorie
istoriju, itavu dinastiju gradskih kapetana, vojvoda, guvernera, generala, gradonaelnika i predsjednika. Oni su primorali kraljeve i careve, imperatore, sultane, da im se dignu na noge, da urliu i mijenjaju svoje zakone. Oni su primorali cio svijet da se zauzme diskusijom njihovih naunih otkria.
Zato kleknite, poklonite se dubokim i posebnim potovanjem pred njihovom svetom uspomenom, koja nas snai,
krepi, uzdie i ini njihovim dostojnim sljedbenicima, dostojnim graanima nae lijepe, dostojanstvene domaje, koja je meu
junakinjama Balkana bila prva, pa i u Evropi, i u svijetu, jer se samopregorno, sa samoodricanjem, smjelo i hrabro, herojski
borila za svoju slobodu, pa je pritekla i drugima u pomo, susjedima i najudaljenijim narodima, malim i velikim narodima, za
osloboenje i za kulturni razvoj, za ljudsko i graansko dostojanstvo.
Okupih vas ovdje, na stranicama ove knjige, da se sjetimo i nae druge kolevke - Herceg Novog, gdje su se rodili i
odnjihali slavom i dostojanstvom ovjenane age i begovi, po begluku i nazvani Resulbegovii, dostojni sljedbenici svojih
plemenitih pradjedova Burovia, afirmirani i kao kapetani pokrajina i kao kapetani brodova, pa i kao admirali, posebno kao
pae i miri-mirani, kao sandakbegovi i veziri, koji su isto tako majstorski vitlali i veslo po moru i sablju sa bojita na bojite
Crne Gore, po Hercegovini i Balkanu, po Evropi, Aziji i Africi, gdje god se maem govorilo i pravda dijelila, gdje god se
maem slava sticala. Oni su, po potrebi i nareivanju pretpostavljenih, i ruili i gradili, proslavili se i kao najvei dobrotvori
Hercegovine i Crne Gore, i kao najvei humanisti svog vremena, pa i kao najvei rodoljubi: oni su prvi muslimani, koji se u ta
burna vremena ujedinjuju sa svojom hrianskom braom i, rame uz rame sa njima, bore se protiv turskog okupatora domovine i naroda svog, protiv golognjata azijatskih.
Okupih vas ovdje, na oi cijelog svijeta, da se sjetimo i naih novih, modernih postojbina, naeg divnog, epskog Trebinja i lijepog, lirskog Ulcinja, biser koljke plavoga Jadrana, da se sjetimo onih, koji su u ovim gradovima nastavili tradiciju
svojih veleslavnih pradjedova, grofova i paa, pa kao majori, pukovnici i vojvode, kao senatori, poslanici, gradonaelnici, predsjednici, ambasadori, kao profesori, doktori, akademici, knjievnici i naunici, uzdigli su slavu svoju i svoje porodice na jo
vei stupanj asti i dostojanstva, sluei ovako samopregorno stvari domovine i ovjeanstva.
Okupih vas ovde da se sjetimo i naih najnovijih postojbina, itluka ravnog i brdovitog ajnia, koje su odnjihale Burovie i muslimanske i pravoslavne vjere i tako uinili da u jednoj porodici imamo sve tri konfesije: katoliku, muslimansku i
pravoslavnu.
Niko ne moe biti velik i dostojanstven, ako ne pamti, ako ne potuje slavnu prolost svojih velikih i dostojanstvenih
predaka. Niko ne moe kroiti na putu svoje slave, ako ne zna kuda i kako su kroili njegovi slavni preci. Lina slava je beoug u lancu porodine slave. A porodina slava je beoug u lancu slave naroda kojemu pripadamo. Pojedinci su biseri i drago
kamenje na ogrlici svoje porodice, dok su porodice biseri i drago kamenje na ogrlici naroda i domovine. Preko pojedinaca uzdiu se i snae porodice, preko porodica uzdiu se i snae narodi.
Kome emo se najvie diviti, ako ne najveima u svojoj porodici?! Ko se ne divi svojima, porodinim, slavom ovjenanim linostima, taj se ne moe diviti ni linostima svog naroda. Hipokrizija je divljenje prema nacionalnom heroju, nacionalnom pjesniku, nacionalnom nauniku, ako se prethodno ne divimo svom - porodinom heroju, svom - porodinom
pjesniku i svom - porodinom nauniku, nestoru i mueniku! Majica, nevidliva i tanka, laka, prosta, blia je tijelu i vie nas
stopljava negoli demper, koji je vidliv, debeo, ukraem i lijep, pa nam i svojim izgledom uliva toplinu. Od svoga oca, ko je
nao boljeg?! Od svoje majke, bolje nigde nema!!!
Upoznajmo se meusobno, pribliimo se, potujmo se, uvaavajmo se i budimo jedni drugima najprei, kao to smo i
po krvi najblii. Na je narod od pamtivijeka govorio da nije krv voda. Pa i neka to ne bude!
Mi nismo bili ljudi bez znaaja. I ne budimo to! Mi nismio bili robovi. I neemo da budemo to! Kao i nai pradjedovi
mi smo oduvijek znali zato se raamo i zato ivimo, ginemo ili nestajemo. Kao i nai roditelji mi smo smjelo kroili kroz
ivot. I eto kroimo. I kroiemo !
Kroiemo krajnje svijesni zato smo se rodili, zato ivimo i zato vrijedi, ako ustreba, i umrijeti!
Ko zna zato umire, taj je nesalomljiv. Nepobjediv i vjeit!
Zato nam je svijeta dunost da znamo ko smo i to smo, da znamo zato smo doli na ovaj svijet, zato ivimo i zato
emo sjutra, bezdrugo - kao i svi smrtni - umrijeti.
Smrt je neminovnost, a ivot - kad nam je ve dat obaveza, dunost.
Kao to se zaputene kue ruiniraju i vremenom rue, tako postepeno propadaju i porodice, kad njeni lanovi zapostave svoju tradiciju, naputaju put kojim su ili njihovi preci, kad njihova prolost, njihova istorija, njihovi mitovi i legende
izgube svoj sjaj i privlanost, poblijede, ohlade se i vie ne uzbuuju, ne stopljavaju i ne privlae, pa se i zaborave.
Zaborav je osiromaenje, degradiranje, degeneriranje, rasulo i nestajanje, umiranje.
U svakom osiromaenju atrofiraju odlike i sposobnosti ljudi, naroito njihova osjetlivost, ponos, gordost, plemenitost.
Svako osiromaenje povlai za sobom duhovni, pa i moralni pad, za kojim dolazi i svako drugo zlo, prije svega nihilizam, koji
je u ovo nae vrijeme uzeo toliko maha, da je postalo skoro nemogue prenoenje novim naratajima i optesvijetskih vrijednosti, kamoli nacionalnih i porodinih.

476

Duh ljudi tijesno je povezan sa njihovom golom ekzistencijom, sa njihovom ambicijom za ivot, za ljubav, za stvaranje, za isticanje i odlikovanje. Duh ljudi esto determinie i matu njihovu, instikte, intuiciju i inteligenciju, praktine i utilitarne sposobnosti, njihova htenja, stremljenja.
Svi po svijetu danas tragaju za religijom. Naa religija, naa vjera, treba da bude naa porodica, naa dostignua, na
ponos i naa gordost, na svakodnevni ivot i naa budunost.
Svijesni svojih slavnih, istaknutih predaka, mi ne smijemo i nikada neemo biti obini ljudi, bez znaaja, amorfni,
masa, rulja, koju drugi vuku za nos i iskoriavaju. Mi ne smijemo biti niiji robovi u nijednom smislu, jer e nas iz daleke
prolosti, iz dubine grobova naih pradjedova, djedova i roditelja stii ukor i prekor, kletstvo i prokletstvo.
Nai su se preci borili protiv ropstva. Lili su krv i rtvovali se, poloili i ivote svoje na odru slobode, asti i dostojanstva. Borili su se i za slobodu, za ast i dostojanstvo drugih, kamoli za svoju slobodu i slobodu svoje djece, za svoju ast i
svoje dostojanstvo, za ast i dostojanstvo svoje djece, nas - njihovih potomaka.
Na zajedniki jezik i naa zajednika prolost, nai slavom ovjenani vitezovi, grofovi, pae, veziri i vojvode, admirali, generali, nai istaknuti dravnici, knjievnici i naunici, duhovna su tekovina i otadbina svakoga od nas. Oni su ivjeli
i ive u nama i sa nama. Oni su nas podrali, potstakli i uinili ono to jesmo, znaajnim, uvaenim, potovanim i priznatim.
Oni e nas i u budue podrati, potstai i uiniti dostojanstvenim, ako im budemo dostojni.
Naa slavna prolost je jedinstvena. U ovoj mjeri i u ovim razmjerima nema je na naim prostorima nijedna druga
porodica. Pa i ire. Zavide nam je i kraljevske porodice Balkana i Evrope. irom svijeta mogu nam je zavidjeti i zavide nam je
svi.
U kolima, koja ga vode na gubilite, niko ne spava. Na ivot, od kolijevke do groba, nije nita drugo ve kola, koja
nas vode u nepovrat. Ne prospavajte to tako kratko vrijeme! Ne provodite ga ni u polusnu! Ni u kojekavim zabludama, slijepom lutanju po svijetu, gegajui se s lijeva na desno i s desna na lijevo, od nemilog do nedragog, kao pijanica sred ulice prazne, kao brod sred magle i puine, bez kompasa i radara, bez bocmana i kapetana! ivot je dragocjen. Nemojte ga proerdati u
prazne, besmisljene i nedostojne stvari, u doivljaje i preivljavanja kojih ete se sutra stidjeti.
Zasljepljeni sadanjicom neete biti kadri da predvidite budunost. Prolost je bila i ostaje velika, mudra uiteljica
ivota, koja nam otvara oi da vidimo sadanjost i predvidimo budunost.
Budunost svijeta iz dana u dan postaje sve mutnija, sve neizvjesnija. Poznate svijetske linosti mudruju o buducnosti.
Zbignjev Brzeinski iznosi projekciju novog svijeta jo 1968. godine kao da upravljai "sa uspehom koriste najnovije tehnike
komunikacije za upravljanje oseanjima prema svojim potrebama i za kontrolisanje uma". Dok Erih From sa zabrinutou
pie o drutvu sutranjice: "Mi izvravamo odluke koje za nas donose kompjuterski raunari. Kao ljudska bia mi nemamo nikakav drugi cilj do da to vie proizvodimo i troimo. Mi smo dvostruko ugroeni: unitenjem putem atomskog oruja i jednom
unutranjom bezivotnou, pasivnou, koja proistie otuda to mi ostajemo izvan odgovornog odluivanja". Na Vladimir
Jovievi kae: "Svijet tehnike civilizacije svodi i jo vie e svoditi ovjeka na brojku, koja je numerisana u bazi podataka
kompjutera i tako sam predstavlja jedan numeriki znak u milionima kombinacija..."
Otreznimo se, brao, i budimo svijesni nae porodine svetinje, nae slavne kazada-odak prolosti, naeg dostojanstva
i nae dunosti, obaveza prema naim precima i prema naim potomcima, prema naoj djeci i djeci nae djece! Zasluimo tu
slavnu prolost i budimo ponosni njom, budimo dostojni nje, pa je i prenesimo naim potomcima kao najdragocjenije blago,
vanredno nasljedstvo, na koje im drugi samo mogu zavidjeti.
ovjeanstvo sve vie osvaja globalizacija, koja cilja da nas pretvori u amorfnu masu, bez identiteta i personaliteta, u
najobiniju radnu snagu, koja e proizvoditi samo materijalna dobra, i to - za druge, konsumirajui sami samo toliko da bi
mogli da reproduciramo sebe i da nastavimo tu proizvodnju kako to ine samo ivotinje, kao krave po fermama.
Mi nismo bili i neemo da budemo ivotinje. Ako ovjeka ljudskim biem ini izgaranje za drugog ovjeta, uinimo to
izgaranje prije svega za nau djecu, kojima smo to i duni.
A to moemo postii samo preko pune zahvalnosti i svestranog potovanja za nae slavne pretke, za slavom ovjenane
Burovie i Resulbegovie, za Grofa Ivana, za Pau Osmana, za Vojvodu Arslana i Akademika Kaplana.
Zato, uinimo sve i nastojmo da se uzdignemo i uzdiimo se na visini njihovih dostojnih sljedbenika, jer e nas samo
tako i samo kao takve priznati i prihvatiti naa djeca, priznati i prihvatiti na narod i naa domovina, pa i cio svijet.
Probudi se iz mrtvog sna, rode moj! Ozdravi sebe od jadosti i svih zabluda! Opomeni se svetih rijei naeg presvetog
uitelja: Da ne prezremo svoje po krvi. Uskrsni i preporodi se na putu istine i pravde, na putu asti, dostojanstva i slave!
Ostavi se svakojakih indoktriniranja i ne daj da te vuu za nos, da te iskoriavaju! Ujedini se sa braom svojom, sa narodom
svojim, jer e se i braa tvoja, i narod tvoj - sigurno - jednog dana ujediniti sa tobom. Kroz vijekove su te na ovu samosvijest
pozivali i pozivaju te tvoji slavom ovjenani pradjedovi, kroz decenije te poziva na ovo i tvoj odani i odrani sin, koji ti, uz ast,
dostojanstvo i slavu, eli samo dobro, pun, imuan i radostan ivot, dostojanstvenu sadanjost, svijetlu, ljepu i sreniju budunost.
Probudi se, rode moj, jer krv nije voda.

477

BIBLIOGRAFIJA
AKADEMIA E SHKENCAVE E RPSSH: FJALORI ENCIKLOPEDI SHQIPTAR, Tirana 1985.
ALIBALI, Hysen: VITET E ZJARRTA, Skadar 1999.
APOLODOR: MITHOGRAPHI GRAECI,- Vol. I Apolodor Bibliotheka Pediasimi Libellus de duodecim
Herkulis Laboritus, edidit Richardus Wagner, editio altera. Lipsiae in aedibus B.GT. Teubneri 1926, L I 137 (9,25,3).
BABI, Vanda: HRVATSKA KNJIEVNA TRADICIJA KOD STARIJIH BOKELJSKIH PISACA,
ovo smo djelo nali na internetu 22. juna 2005.
BAJRAMI, dr. Haki: ISMAIL HASAN AJETI-BUSHI, Pritina 1999.
BALLAURI, Elsa: A ka tradhtuar Kapllan Resuli ?,- list RILINDJA DEMOKRATIKE (RD), Tirana 23.
januar 1991.
BANAC, Ivo: STARA KNJIEVNOST BOKE - antologija, Zagreb 1993. Ima djela Nikole Burovia.
BARLEZIO, Marino: DE OBSIDIONE SCODRENSI, Venecia 1504.
BAAGI, dr Safvet-beg: ZNAMENITI HRVATI, BONJACI I HERCEGOVCI U TURSKOJ
CAREVINI, Zagreb 1931.
BAAGI, dr Safvet-beg: KRATKA UPUTA U PROLOST BOSNE I HERCEGOVINE, Sarajevo,
1900.
BAAGI, dr Safvet-beg: BONJACI I HERCEGOVCI U ISLAMSKOJ KNJIEVNOSTI, Sarajevo,
1986.
BELOICA, Vojislav M.: PREVLAKA HERCEGNOVSKA, Beograd 2004.
BERISHA, Nazmi: 20 VJET N BURGJET E ENVER HOXHS,- Oslo (Norveka) 1990.
BEZ AUTORA: Osman paina ili Nova damija u Trebinju, list PREPOROD Br.1/722, Sarajevo, 01.
januar 2002.
BRAJKOVI, Gracija: Pjesma kapetana Nikole Burovia zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviu,
SLUBA BOJA, Makarska, XVI, 1976, 2, str. 128-140.
BRAJKOVI, Gracija: O bibliotekama u Perastu, ZBORNIK, Cetinje 1986.
BRISKU, Bahrija: Kapllan Result kan qen dhe mbeten agjent t UDB-s,- list JEHONA, Br. 10,
Tirana, maj 1993.
BRISKU, dr Bahri: GJURMIME SHQIPTARE, Tirana 1994.
BRISKU, dr Bahri: POLEMIK lidhur me falsifikimet shkencore kundra shqiptarve t Kapllan
Buroviqit,- Ulcinj 2011.
BUCONJI, Nikola: POVIJEST USTANKA, Mostar 1911.
BUXHOVI, Jusuf : Ulqini n valt e jets, revija ZRI I RINIS Br. 30, Pritina 7 septembar 1968.
BULATOVI IBRIJSKI, Lub. A.: Ulcinj, u ALMANAH-EMATIZAM ZETSKE BANOVINE, Sarajevo 1931.
BULATOVI, Ljubomir: Ulcinj, asopis LOVENSKI ODJEK, Br. 6, Cetinje 1925.
BUNJAKU, Rexhep: T lirohet Kapllan Resuli!- apel (= Da se oslobodi Kaplan Resuli!- apel), list BOTA E
RE, Pritina, 15. decembar 1990.
BUROVI, Hanadi: POLOAJ HERCEGOVINE POD TURSKOM, 19. maj 2007, sajt MEUKANTONALNA FARMACEUTKA KOMORA BiH: www.trebinje.info.
BUROVI, prof. dr Kaplan, akademik: Grka nacionalna manjina Ulcinja, srpske internet novine ISTINA,
God. II, Br. 78, Be 08.X.2006.
BUROVI, prof. dr Kaplan, akademik: KO SU ALBANCI?,- eneva 2007.
BUROVI, Kaplan: PLEH (=UBRE),- disidentna pripovijetka, objavljena sprva u djelu MINXALLI,
Etleva: KAPLLAN RESULI,- eneva 1991.
BUROVI, prof. dr Kaplan, akademik: PORIJEKLO ALBANACA, drugo izdanje, eneva 2004.
BUROVI, prof. dr Kaplan, akademik: DARDANIJA, eneva 2004.
BUROVI, prof. dr Kaplan, akademik: RESULBEGOVII - PORODINA ISTORIJA, eneva 1994.
BUROVI, prof. dr Kaplan : ZOV KOSOVA, eneva 2006.
BUROVI, Rudin: Kaplan Resulbegovi - predgovor knjige MORSKI VALOVI, eneva 1994.
BUSULADI, Mustafa : Resulbegovii,- studija, asopis NOVI BEHAR, God. IX, Br. 7-8-9-10-11-12, Sarajevo 1937.
BUSULADI, Mustafa: OSMAN PAA RESULBEGOVI, Sarajevo, 1938.
BUTORAC, Pavao: RAZVOJ I USTROJ PERAKE OPINE,- Perast 1998.
BUTORAC, Pavao: KULTURNA POVIJEST GRADA PERASTA,- Perast 1999.

478

BUTORAC, Pavao: BOKA KOTORSKA U 17. i 18. STOLJEU - politiki pregled, Perast 2000.
BUTORAC, Pavao: ZMAJEVII, - Perast 2003.
C.PLINIE Secundi : NATURALIS HISTORIAE, post Ludovici Iani Obitum, recognovit et scriptuarae discrepantia adiecta, edidit Carolis Mayhoff. Vol. I-III. Lipsiae in aedibus B.G. Teubneri 1892-1909, L III 22.
CUNTZ, O. : DIE GEOGRAPHIE DES PTOLOMAEUS, Galiae Germania, Raetia Noricus, Panoniae, Illyricum, Italie ; Berlin 1923, L II 16 3.
CVIJI, Jovan: BALKANSKO POLUOSTRVO I JUNOSLOVENSKE ZEMLJE, Beograd 1922.
ABEJ, Eqrem : STUDIME RRETH ETIMOLOGJIS S GJUHS SHQIPE XXIV, u asopisu STUDIME FILOLOGJIKE Br. 1, Tirana 1967.
APRIQI, Basri: Ruzhdi Ushaku - biografija: u djelu R.Ushaku: ULQINI N GJURMT E SHEKUJVE, Ulcinj 1991.
ELEBIJA, Evlija: PUTOPIS, knjiga II, Sarajevo 1973.
ORALI, Lovorka : BOKA KOTORSKA U DOBA MOREJSKOG RATA (1684-1699),- na internetu.
OROVI, Vl.: Hercegovaki manastiri I, GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, 1912.
URI, H.: Ali-paa Rizvanbegovi - Stoevi,- GODINJICA NIKOLE UPIA, knj. XLVI, Beograd
1937.
DEFTERDAREVI, Ibrahim-beg: Stare listine porodice Resulbegovi, GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA BiH, IX, Sarajevo 1987.
DELI, Stevan : u NASTAVNI VJESNIK....objelodanio natpis Osman-pae nad vratima Ban Vira.
DELI, Stevan R.: Petrov manastir kod Trebinja, GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, Sarajevo, 1913.
DESNICA, dr Gojko : ISTORIJA I PORIJEKLO STANOVNITVA ULCINJA, Beograd 1990.
DRAGA, dr Nail: SHPALLIME GJEROGRAFIKE, Ulcinj 2001.
UKI, P.: Petar Petrovi II i Ali-paa Stoevi,- ZAPISI XXIII, Cetinje 1935.
UREVI, Martin: MEMOARI S BALKANA (1858-1879), Sarajevo 1997.
EKMEKI, M.: Nacionalna politika Srbije prema Bosni i Hercegovini i agrarno pitanje,- GODINJAK ISTORIJSKOG DRUTVA BiH, Sarajevo 1959.
FIGURI, A.: TREBINJE NEKADA I DANAS, Ljubljana 1930.
GILFERDING, Aleksandar: PUTOVANJE PO HERCEGOVINI, BOSNI I STAROJ SRBIJI. BOSNA
NA POETKU GODINE 1858. BELEKE RUSKOG IMPERIJALNOG GEOGRAFSKOG DRUTVA,Knjiga XII. tampana pod redakcijom A.F.Gilferdinga. S.Peterburg 1859.
HADRI, Ali: Narodnooslobodilaka borba u Albaniji,- studija, objavljena u djelu IZ ISTORIJE ALBANIJE, Beograd 1969.
HAXHIBRAHIMI, prof. Maksut: DETARIA E ULQINIT NPR SHEKUJ, Ulcinj 1994.
HADIOSMANOVI, prof. dr Lamija: Ehli bejt u pjesnikom djelu Arifa Hikmet-bega Stoevia i
Mehmeda Reida, u djelu EHLI BEJT U BOSNI I HEREGOVINI, zbornik radova Meunarodnog simpoziuma
o Ehli bejtu , odranog 25. i 26. maja 2002. godine u Sarajevu, Sarajevo, 2003.
HADOVI, prof. ing. efik: GENEALOGIJA RESULBEGOVIA TREBINJA, rukopis, fotokopija se
uva u arivi Kaplana Burovia, u enevi.
HAJDARHODI, Hamdija: LA FUGA DI HASSAN-BEG RESULBEGOVICH, Roma 1992.
HAJDARHODI, Hamdija: Trebinje i ostala Hercegovina za vrijeme tzv. Drugog morejskog rata, asopis NAE MORE, Br. 5-6, Dubrovnik 1965.
HAJDARHODI, Hamdija: Neki podaci o stanju na Dubrovako-hercegovakoj granici poslije Karlovakog mira, GLASNIK ARHIVA - VII, Sarajevo, 1967.
HOXHA, Enver: RAPORTE E FJALIME 1980-1983, Tirana 1983.
HOXHA, Enver: Shqipria do gj e ka ndrtuar vet, me djersn e ballit, me mundim e me dijen e bijave dhe t bijve t saj, list ZRI I POPULLIT, Tirana, 02.IX, 1983.
HRABAK, Bogumil: HERCEG NOVI U DOBA PROPASTI MLETAKE REPUBLIKE I NAPOLEO-

479

NOVIH RATOVA Elektronska biblioteka kulture i tradicije BOKE.

ISTORIJSKI INSTITUT CRNE GORE: MONUMENTA MONTENEGRIANA, knjiga III, tom 1, Podgorica 2001.
ISTREFI, Adem: LEMERIA, - roman, Tirana 1992.
IVOEVI, Vaso J.: Herceg Novi u domaoj beletristici XIX i XX vijeka, Zbornik radova iz nauke, kulture i umjetnosti Boke 13-14, Herceg Novi, 1982.
JAOV, Marko: VENECIJA I SRBI U DALMACIJI U XVIII VIJEKU, Beograd, 1984.
JANINOVI, Aleksandar: Budimo ljudi, POBJEDA, PodgoricA, 19. april 1992.
JANINOVI, Aleksandar: Kad Demai optui, list POBJEDA, Podgorica, 12-13. septembar 1993.
JIREEK, Konstantin: ISTORIJA SRBA, Beograd 1952.
JOVIEVI, Vladimir D.: TOKOVI CRNOGORSKE DRAVNOSTI,- Podgorica 2002.
KAMBEROVI, Husnija: BEGOVSKI ZEMLJINI POSJEDI U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1878.
DO 1918. GODINE, Zagreb-Sarajevo 2003. Na str. 426 ima posebno poglavlje RESULBEGOVII.
KAPETANOVI, Ali-beg: Bosansko porijeklo begova Kapetanovia, Po dokazima g. Ali-bega Kapetanovia iz Vitine. Bosanica i narodna predaja. JUGOSLOVENSKI LIST, 3 jula 1930.
KAPETANOVI, Mehmed-beg: NARODNO BLAGO, Sarajevo 1987.
KAPETNOVI, Rudin: AKADEMIK BUROVI biografija, Ulcinj 1994.
KAPETANOVI, Svetlana: SATANIZIRANJE AKADEMIKA BUROVIA, Ulcinj 2007.
KAPIDI, Hamdija: OMER-PAA LATAS U BOSNI,- KALENDAR GAJRET za 1938, Sarajevo 1938.
KAPIDI, Hamdija: VEZE DUBROVNIKA I HERCEGOVINE U XVIII VIJEKU, Sarajevo 1939.
KNEZOVI, fra Oton: Ali-paa Rizvanbegovi - Stoevi, hercegovaki vezir 1832-1851, GLASNIK ZEMALJSKO MUZEJA, Sarajevo 1928.
KOJA, Amel: FORUM BONJATVO: http://www.sandzak24.net, 2006.
KOMAR, dr Goran: KUTI - selo u Boki Kotorskoj, 2002. Nali smo ga na internetu.IMAM !!!
KOMAR, dr Goran: PLANINSKA SELA DRAEVICE, na internetu.
KORA, Vojislav J.: TREBINJE - ISTORIJSKI PREGLED, knjiga II, dio 1, Trebinje 1971
KORA, Vojislav J.: TREBINJE - ISTORIJSKI PREGLED, knjiga II, dio 2, Trebinje 1871.
KOSTI, Vasko: POLITIKA EKSPRES, Beograd, 18.IV.1990.
KOVIJANI Risto i STJEPEVI Ivo: Hajduci u Boki do morejskog rata (1684-1699), ISTORIJKI ZAPISI 1, Cetinje, 1954
KREEVLJAKOVI, Hamdija: KAPETANIJE U BOSNI I HERCEGOVINI, Sarajevo 1954
KREEVLJAKOVI, Hamdija: Bitka pod Banja Lukom 4.VIII.1737, separatni otisak iz KALENDARA
NARODNA UZDANICA za 1937, Sarajevo 1937.
KREEVLJAKOVI, Hamdija: ESNAFI I OBRT U STAROM SARAJEVU, Sarajevo 1958.
KREEVLJAKOVI, Hamdija : Husein kapetan Gradaevi - zmaj od Bosne, NOVI BEHAR, God. V.
LAHOLLI, Ferdinand: ARBANA,- reportaa, tampana u asopisu KOHA JON, Paris, 1994.
LANE C. Frederic: STORIA DI VENECIA, Eniaudi, Torino, 1978, str. 490-491.
LATHAM, Robert Gordon: THE NATURAL HISTORY OF THE VARIETIES OF MAN, John Van
Voorst, London 1850.
LLUNJI, Ali: PROZA E KALLUSHIT NPR FAQET E JETS S RE 1954-1958,- asopis JETA
E RE, God. LXII, Br. 5, Pritina, maj 1991.
LUBURI, Andrija - PEROVI, piro: PORIJEKLO I PROLOST DINASTIJE PETROVI, knjiga I,
Beograd 1940.
LUBURI, Andrija: ORLOVII I NJIHOVA ULOGA U CRNOGORSKOM BADNJEM VEERU
1710. GODINE, Beograd 1934.
LJUBIBRATI, S - KRUEVAC, T.: Prilozi za prouavanje hercegovakih ustanaka 1875-1878,- GODINJAK ISTORIJSKOG DRUTVA BiH, X, Sarajevo 1959.
LJUBI, S.: O odnoajih meu Republikom Mletakom i Dubrovakom, od poetka XVI stoljea do
njihove propasti, Rad JAZU, LIV Zagreb, 1880.
MAGOVEVI, J.: Jo neto o odnosima Vladike Rada i Ali-pae Stoevia

480

MANDI, D.: CRVENA HRVATSKA, drugo izdanje, sv. I, 1972.

MATAVULJ, Simo: BOKA I BOKELJI, na sajtu Projekat Rastko: www.rastko.org.yu
MEMI, Dr Mustafa: Sarajevo kao migracioni centar muslimana iz Crne Gore - na internetu.
MEMI, Mustafa : PLAV I GUSINJE U PROLOSTI, Beograd 1989.
MEMI, prof. dr Emin: Ehli bejt u BH almahijadu, u djelu EHLI BEJT U BOSNI I HEREGOVINI,
zbornik radova Meunarodnog simpoziuma o Ehli bejtu , odranog 25. i 26. maja 2002. godine u Sarajevu,
Sarajevo, 2003.
MIJOVI, Pavle: VJENO NA KRAJINI,- Cetinje 1974.
MIJOVI, dr Pavle: VIR PAZAR-BAR-ULCINJ, Beograd, 1968.
MIJOVI, Pavle - KOVAEVI, Mirko: GRADOVI I UTVRENJA U CRNOJ GORI, Beograd 1975.
MIJUKOVI, S.: Pleme Nikii u Morejskom ratu (1684-1699), ISTORIJSKI ZAPISI Br. 1, Cetinje,
1954.
MILOEVI, Milo - BRAJKOVI, Gracija: POEZIJA BAROKA XVII I XVIII VIJEKA. Antologija.
Titograd, 1978. (Citiram sa interneta: http://www.rastko.org.yu/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii_c.html).
MILOEVI, Milo: Pomen o Baju Pivljaninu, ISTORIJSKI ZAPISI, Br. 1, Cetinej 1954.
MILOVI, Jefto M.: PETAR II PETROVI NJEGO, Knjiga 2, Nikic 1993.
MINXALLI, Etleva: KAPLLAN RESULI,- biografija, eneva 1991.
MURATBEGOVI, Ahmet: OMER-PAA LATAS U BOSNI, Zagreb 1944.
MUSI, Sran: Izvjetaji iz 1703. godine o stanju hercegnovskih tvrava, BOKA 17, Herceg Novi, 1985.
NAE, Stavri: PASHALLKU I SHKODRS NN SUNDIMIN E BUSHATLINJVE (1757-1796), Tirana 1964.
NAKIENOVI, Sava: Boka, antropogeografska studija, SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK XX,
Beograd, 1913.
NESIMI, Mahi: E pabesueshme, por m kan rjepur per s gjalli,- revija DRITA, God. I, Br. 4, Skoplje
01. maj 1991. Intervju sa Kaplanom Resulbegovem.
NIKOLAJDIS, Minja: ULCINJ BISER JADRANA, Ulcinj 1988.
NJEGO, Nikola Petrovi: PJESME I SPJEVOVI, Cetinje Titograd, 1990.
PANTI, Miroslav: KNJIEVNOST NA TLU CRNE GORE I BOKE KOTORSKE OD XVI DO XVIII
VEKA, Podgorica 1990. (Citiram sa interneta: http://www.rastko.org.yu/rastko-cg/umjetnost/mpantic-xvi-xviii_
c.html).
PAPAZOGLU, Fanula: Poreklo i razvoj ilirske drave, GLASNIK, ZM BiH, Sarajevo...
PAVLOVI, dr M.: POKRET U BOSNI I ALBANIJI, Beograd 1913.
PEJOVI, Marija Crni: HERCEG NOVI U DUBROVAKOM ARHIVU, separat izasopisa BOKA Br.
13-14, Herceg Novi, 1962.
PEJOVI, Marija Crni: NEKI PODACI O RADU OPTINSKE UPRAVE HERCEG-NOVOG ZA
VRIJEME FRANCUSKE VLADAVINE (1807-1814. god), separat, asopis BOKA Br. 20, Herceg Novi, 1989.
PEJOVI, Marija Crni: POPIS KAPETANA....
PEJOVI, Marija Crni : HERCEG NOVI U DUBROVAKOM ARHIVU, separat iz asopisa BOKA
Br. 13-14, Herceg Novi, 1962.
PEJOVI, Marija Crni: Isezava jo jedno zanimanje - maslinarstvo, BOKA 4, Herceg Novi, 1972.
PEJOVI, Marija Crni: PRILOG PROUAVANJU DRUTVENIH PRILIKA BAROKNOG DOBA U
HERCEGNOVSKOM KRAJU, poseban otisak iz GODINJAKA XXXIX-XL Pomorskog muzeja, Kotor 19911992., str. 101.
PEJOVI, Marija Crni: PRVI KATASTAR HERCEGNOVSKOG KRAJA IZ 1690. GODINE, rad u
rukopisu. Citiramo po RADOJII dr Dragana: c.d., str. 91.
PEJOVI, Marija Crni: NEKI PODACI O SAKRALNIM SPOMENICIMA KULTURE U HERCEGNOVSKOJ OPTINI OD KRAJA XVII VIJEKA DO DANAS, separat iz asopisa BOKA Br. 18, Herceg Novi,
1986.
POPOVI, Tomo K.: Herceg-Novi, istorijske biljeke, asopis TAKVIM, Herceg Novi 1924.
POPOVI, Tomo: HERCEG NOVI - ISTORIJSKE BILJEKE 1382-1797, knjiga I, Herceg Novi 1924.
PRELOG, dr Milan: POVIJEST BOSNE U DOBA OSMANLIJA,- dio II, Sarajevo (bez godine).
RADI, Josif: Paradokset e nj ftese,- list RD (Rilindja Demokratike), Tirana 1992. Pretampano u reviji
ARBRIA, Br. 10, Tirana, april 1993.

481

RADOJI, Dragana: Ribarstvo u Boki Kotorskoj od XIX vijeka do naih dana, BOKA 15-16, Herceg
Novi 1984.
RADOJII, dr Dragana: KRAJINA NOVSKA U SUDARU SVJETOVA, Beograd 1994.
RADONI, Fahrudin. ADEM DEMAI - ispovijed, Zagreb, 1990.
RADOVI, Vaso: ULCINJ 1878-1914, Ulcinj 1997.
RASTODER, erbo: BEGOVI NA GRANICI Resulbegovii od Novog, Trebinja do Ulcinja, Podgorica
2011.
REDAKCIJA ZA ISTORIJU CRNE GORA: ISTORIJA CENE GORE, tom I, knj. 1, Titograd 1967.
REDAKCIJA ZA ISTORIJU CRNE GORE: ISTORIJA CRNE GORE, tom II, knj. 2, Titograd 1970.
REDAKCIJA ZA ISTORIJU CRNE GORA: ISTORIJA CRNE GORE, tom I, knj. 3, Titograd 1975.
REXHA, mr. Riza: ULQINI N VITET E LIDJES SHQIPTARE T PRIZRENIT, Ulcinj 1998.
RESULBEGOVI, Duanka: Populli shqiptar e ka nderuar dhe do ta nderoj Profesor Resulin,- revija
YLBERI God. II, Br. 2-3, eneva 1993-1994.
RESULBEGOVI, Demala: Probudite se!,- list POBJEDA, God. XLVII, Br. 9446, Titograd, 19. mart
1992.
RESULBEGOVI, Devdet: AKADEMIK BUROVI NA RASPEU, Ulcinj 2002.
RESULBEGOVI, Goran: ISTINA O RESULBEGOVIIMA, Ulcinj 1996.
RESULBEGOVI, Kaplan: MORSKI VALOVI,- zbirka pjesama, eneva 1994.
RESULBEGU, Sari: RESULBEGT DHE NGJARJET HISTORIKE T ULQINIT, Ulcinj 1995.
RESULI, Kapllan: E FOLMJA E ULQINIT (ULCINJSKO NAREJE), Lunje 1969.
RESULI, Kapllan: LLAGAPET E ULQINAKVE (PREZIMENA ULCINJANA) eneva 2003.
RESULI, Kapllan: FANOLA,- roman, prvo izdanje u asopisu JETA E RE, Pritina 1956 ; drugo izdanje,
kao zasebna knjiga eneva 2000.
RESULI, Kapllan: RESULBEGOVIQT DHE SHQIPTART (RESULBEGOVII I ALBANCI), eneva
2003.
ROLOVI, edo: Fereda zbog konspiracije,- NEDELJNE NOVOSTI, Beograd, 02. oktobar 1977.
SAMARDI, R.: VELIKI VEK DUBROVNIKA,- Beograd 1962.
SHEMSEDIN, Sami : KAMUS AL-ALAM, Istanbull 1898.
SKARI, V.: TREBINJE U XVIII VIJEKU, Sarajevo 1933, separat iz GLASNIKA ZEMALJSKOG MUZEJA.
SKOK, Petar: DOLAZAK SLOVENA NA MEDITERAN, Split 1934.
SKURA, Gani: BRENG E MALL, Elbasan 1994.
SPAHIU, Nedmedin : Pr ka (nuk)mund t akuzohet Kadare?!,- list BOTA E RE, Pritina, 15. Decembar 1991.
STANKOVI, eljko: Rije izdavaa, u djelu Akademika Burovia NJEGO I ALBANCI, eneva 2002.
STANOJEVI, Dr. Gligor: KATASTAR IZ 1704. GODINE (BADOEROV). Na internetu je dat 2004.
godine. Kao Dokument Br. 12 tu se navodi pismo Sabit-Mehmet-pae Resulbegovia.
STANOJEVI, Gligor: JUGOSLOVENSKE ZEMLJE U MLETAKO TURSKIM RATOVIMA XVIXVIII VEKA, Beograd, 1970.
STANOJEVI, Gligor: DALMACIJA U DOBA MOREJSKOG RATA 1684-1699, Beograd, 1962.
SUESKA, Avdo: PRILOZI ZA ORIJENTALNU FILOLOGIJU I ISTORIJU JUGOSLOVENSKIH
NARODA XVIII-XIX VIJEKA, Sarejevo 1960.
EROVI, P.: Bijela u Boki Kotorskoj, SPOMENIK, SANU CV, Beograd 1956.
EROVI, P.: Nekoliko mletakih dokumenata iz XVII i XVIII vijeka, ISTORIJSKI ZAPISI Br.2, Cetinje, 1960.
II, F: BOSNA I HERCEGOVINA ZA VREME VEZIROVANJA OMER-PAE LATASA (18501852), Beograd 1938.
KRIJELJ, Redep: uveni guslari na Peteri, ALMANAH 31-32, Podgorica, 2005.
TRUHELKO, dr iro: Nekoliko mladih pisama bosanske gospode pisanih bosanicom,- GLASNIK ZEMALJSKOG MUZEJA, Sarajevo 1914, str. 448.
VASA, Pashko: VEPRA, tom I (Dnevnik iz zatvora), Tirana 1983.
VINAVER, Vuk: DUBROVNIK I TURSKA U XVIII VEKU, Beograd 1960.

482

VINAVER, Vuk: Crna Gora, Skadar i Dubrovnik krajem XVIII veka, ISTORIJSKI ZAPISI Br. 1-2, Cetinje 1955.
VUKEVI, Gojko: O PORIJEKLU ILIRA, Podgorica 1992.
UNIVERSITETI SHTETROR I TIRANS - Instituti i Historis dhe i Gjuhsis: HISTORIA E SHQIPRIS, dio I, Tirana 1959
USHAKU, dr Ruzhdi: ULQINI N GJURMT E SHEKUJVE, Ulcinj 1991.
ZLOKOVI, M.: MLETAKA UPRAVA U HERCEG-NOVOM, BOKA 3, H-Novi 1971.
IVKOVI, piro - Bura: USUD MRAMORNOG STUBA roman, Podgorica 2002.

GENEALOGIJE
BUROVIA - RESULBEGOVIA
OSNOVNA GENEALOGIJA BUROVIA PERASTA...................19
Loza Nikole I.............................................36
OSNOVNA GENEALOGIJA BUROVIA MUSLIMANA............................56
Genealogija Rizvanagia.................................70
Genealogija Sulejmanagia.....................................................77
Genealogija Resulbegovia Herceg Novog.........................................................80
GENEALOGIJA HRIANSKIH BUROVIA HERCEG NOVOG
Loza Anta I.....................................................................................................................................................109
OSNOVNA GENEALOGIJA RESULBEGOVIA TREBINJA
Loza Ibrahim-pae I...................................................................142
Genealogija Kapetanovia.................................................................154
Genealogija Defterdarevia...............................................................155
GENEALOGIJA RESULBEGOVIA TREBINJA
Podloza Jusufa III.............................................168
Podloza Arslan-pae IV.................................................183
Podloza Mehmet-pae V........................................................186
OSNOVNA GENEALOGIJA RESULBEGOVIA ULCINJA............................................................................229
Loza Vojvode Arslan-bega V
Podloza Jusuf-bega VI......................................................................................................................................258
Podloza Hajdar-bega IV...................................................................................................................................270
Podloza Arslan-bega VI....................................................................................................................................302
Podloza Memin-bega.........................................................................................................................................304
-Loza kapudan-pae Jahja-bega III
Podloza Hodo-bega I.........................................................................................................................................249
Podloza Sulejman-bega V.................................................................................................................................280
Loza Majora Mehmet-bega XIV..............................................................................................................................251
Podloza hafuza Abdurahman-bega III............................................................................................................259
Podloza Majora Selim-bega I...........................................................................................................................457
Podloza Deljadin- bega I.................................................................................................................................275
Podloza Dano-bega I...........................................................282
Podloza Husni-bega I....................................................299
OSNOVNA GENEALOGIJA BUROVIA ITLUKA.............................................313
GENEALOGIJA bratstva ZEKOVII
Loza Huseina III.....................................................................315

483

Podloza Zejnela II.................................................................316

Loza Rustema I...................................................................317
Podloza Raida IV.....................................................................317
Podloza azima I...........................................................................318
GENEALOGIJA bratstva UJKII
Loza Hadije I.......................................................................319
Podloza Hajra II........................................................................320
Loza Habiba I.................................................................320
Loza Kasuma II..................................................................321
GENEALOGIJA bratstva NEZIROVII
Loza Ismaila II...................................................................................322
Loza Ramadana I...........................................................................323
Podloza Isaha................................................................................324
Podloza Selima II..........................................................................324
Loza Bajrama I...............................................................325
Podloza Dauta II...............................................................325
OSNOVNA GENEALOGIJA BUROVIA BOSNE..............................................................................................339
Loza Rista II...............................................................................343
Loza Vasilija I i Radovana........................................................346
Loza Stjepana i Antona III........................................................349
Loza Danila i Milana I.......................................................427

LOZA DANILA I MILANA I

VICKO II
TRECI SIN
________________________________
DANILO

MILAN I

__________________________________
MILORAD II

RADAN

NEBOJSA I
________________________
VLADIMIR II

JELENA III

484

LISTA DOKUMENATA
01.DOKUMENAT Br. 1 Grb Stojia.................429
02. DOK. Br. 2 Ostrvo Sv. ordja......................430
03. DOK. Br. 3 alost u srcu pradjedova Burovia - pismo Daut-age Sulejmanagia........................431
04. DOK. Br. 4 Resulbegovii su roaci Burovia- pismo Sabit-Mehmet-pae Resulbegovia,
Grofu Ivanu Buroviu..............................................................................431
05. DOK. Br. 5 Vjera vi Boja od strane turskih i naijeh ljudi pismo Osman-pae.......432
06. DOK. Br. 6 Palata Burovi Zmajevi........432
07. DOK. Br. 7 Pismo Osman-pase Resulbegovia, od 1719. godine, Grofu Ivanu I Buroviu........432
08. DOK. Br. 8 - Natpis Osman-pae vie gradskih vrata u Trebinje........................433
09. DOK. Br. 9 Raport od 1726. godine Grofa Ivana Burovia, guverner Herceg Novog..433
10. DOK. Br. 11 - Hudet (Sudska presuda) erijatskog suda u Ljubinju........................434
11. DOK. Br. 10 - Natpis na arapskom jeziku - na nadgrobnom kamenu Ibrahim-pae IV........................435
12. DOK. Br. 12 BUJRULDIJA od 13. oktobra 1765, kojom bosanski vezir imenuje Hasanbega II Resulbegovia Osmanpaia za ajana i zamjenika trebinjskog kapetana Jusufbega III Resulbegovia...................................................................................................................435
13. DOK. Br. 13 Pika Vam materina! - protest Ak. Burovia predsjedniku NSR Albanije................................436
14. DOK. Br. 14 Probudite se! - pismo Demale Resulbegovi, iz Ulcinja....437
15. Dok. Br. 15 Ak. Resulbegovi vraa se pradjedovskom prezimenu,- molba Sek. unut.poslova Ulcinj438
16. DOK. Br. 16 Posmrtno obavjetenje - u vezi smrti i sahrane Latifa Resulbegovia, iz Ulcinja.....439
17. DOK. Br. 17 Vodimo porijeklo iz Crne Gore,- pismo dr Mahmuta Burovia........................439
18. DOK. Br. 87 Burovii Srbije vode porijeklo od Grofa Jovana Burovia,- pismo Ak. Burovia..440
19. DOK. Br. 19 Nema nas mnogo, ali smo posebni,- pismo Neboje Burovia...440
20. DOK. Br. 20 Dosta smo brojni,- pismo Akademika Burovia..441
21. DOK. Br. 21 Vaa lina istorija me potpuno dirnula,- pismo M.Burovi Akademiku Kaplanu..442
22. DOK. Br. 22 - Petar Burovi ostavio je milione dolara u nasljedstvo Buroviima-mesa.442
23. DOK. Br. 23 ast mi ne dozvoljava da prisvojim neto to ne pripada meni-mesa..443
24. DOK. Br. 24 Budimo svijesni nae misije u ivotu!- pismo Ak. Burovia..444
25. DOK. Br. 25 Nema mira dok se amaneti ne realizuju,- pismo Ak. Burovia.444
26. DOK. Br. 26 Iistorija Burovia,-iz knjige ISTINA O RESULBEGOVIIMA,Ulcinj 1996..445
27. DOK. Br. 27 Promjena prezimena ne znai i promjena vjere,- pismo Ak. Burovia...446
28. DOK. Br. 28 Budunost ovjeanstva je nauna istina..........447
29. DOK. Br. 29 Otrov i paklena mrnja...............................448
30. DOK. Br. 30 Inspirativna studija
31. DOK. Br. 31 Pismo dr. Gorana Komara
32. DOK. Br. 32 Pismo Ak. Burovia Dr. Komaru
33. DOK. Br. 33 Internet novine SERBSKE za Ak. Burovia.

485

DOKUMENTA

DOKUMENAT Br. 1
GRB STOJIA
- Neboja Burovi, iz Beograda, poslao nam je ovaj opis grba Burovia
Grb Burovia je isklesan u kamenu, duina 62 cm, irina 34
cm, nalazi se na nadgrobnoj ploi u crkvi Sv. ora, na istoimenom
otoku.
tit je jajolikog oblika, kao sazdan od okruglih kamenia.
Reklo bi se da je razdijelen na dva dijela. U gornjem dijelu je stolac,
u donjem postolje, na kojem taj stolac stoji. Okolo tita je ukras
(ukrasni okvir), koji se sastoji od deset figura (po pet sa svake strane).
Ukrasni okvir se sa strane tita dva puta skladno povija prema pozadini, a izmeu njih je po jedna, sa svake strane, prema ivicama tita
sklupana figura, iji se krajevi produavaju nanie, stvarajui tako
po jedno udubljenje, iza kojih je na dnu sklupana figura sa dijametralno postavljenim krajevima, pa su to dvije figure. Pri vrhu se krajevi ukrasa povijaju prema nama (dvije figure).
Na desnoj gornjoj i lijevoj gornjoj strani ukrasa je po jedan
ruin cvijet, a u udubljenjima sa strana, pri dnu ukrasa, je po jedan
ljilanov cvijet. Izmeu dvije figure, u dnu, je ljudska glava sa ukrasima, koji je produuju nanie.
Kacige nema na vrhu, a i od mjesta gdje ona treba da bude,
ralanjava se lie, desno i lijevo, u vidu plata.
Stolac u polju tita simbol porodice Stoji, nosioca kazade
je oblika takvog, da su linije gornjeg i donjeg dijela (vide se dvije
noge) gotovo simetrine.
Na grobnici, gdje je ovaj grb, pie: ARCA DEL.

Rije je o grobnici Burovia. Tu su sahranjeni mnogi Burovii, od pamtivijeka, meu njima i kapetan Perasta, pjesnik Nikola IV, poznat i kao guverner Trebinja i Carine, kome je na nadgromnoj ploi izrezan grb Stojia, sigurno za posebne zasluge, kao pretstavnik ne samo Burovia, ve i ire, svih Stojia.
Burovii su imali i svoj sopstveni grb, kao i sve druge plemike porodice Perasta, izale iz plemena Stojii,
a koji smo pretstavili na naslovnoj korici ove knjige.

+
DOKUMENAT Br. 2
GRB BUROVIA

486

DOKUMENAT Br. 2

Benediktinska opatija Sv. ora, na istoimenom ostrvcu pred Perastom, bila je kultni centar Perasta i okoline
u srednjem vijeku. Godine 1319, Uro II Nemanji darovao je vlasteli kotorskoj crkvu Sv.ora, a Duan Silni im je
znatno pomagao i popravio, dok je znameniti slikar Lorenco Kotoranin, jo 1427. godine, naslikao mnoge ikone ove
crkve, kao i neki Vincenco. Na ovom ostrvcu nalaze se grobovi mnogih Burovia, a u samoj crkvi tog ostrva - i grob
pomenutog kapetana Nikole Burovia. Tu se nalazi, isklesan na grobnoj ploi Nikole Burovia, i grb Stojia, za koji
se misli da je bio i Burovia, posto su ovi, kao najznaajnije bratstvo, stalno pretstavljali u Malom Vijeu i bratstvo
Stojia. Vidite sliku u poglavlju Dokumenta.
Na ovom ostrvcu je bio i manastir, koji je u VII v. ograen. U njemu se glagolicom sluba sluila (Theiner
Monumenta Slav. Merid. Vol. I str. 229-232 Jeli Fontes Liturgiae Glagolito Romanae XIII str. 13; XV str. 4, 5,
6, 9, 10, 12, 13, 17). Predanje nardo hoe da je tijelo sv. Trifunona, kad se prenosilo na ovom ostrvu 12. Januara 809,
donoeno, i da je zato obino uvijek abat sv. ora 13 januara svake godine u crkvi sv. Trifona sluio. Crkvu
sv.ora je osvetio Adeodato, episkop kotorski, 1247, za Duana je obnovljena, a Lorenco Kororanin 1427. je
ivopisao, te je 1447- Marin, episkop kotorski, opet osvetio. Potres je 1667. Unitio, te je opet 1710. Obnovljena.
Ova se crkva spominje u mnogim zakonima i odredbama kotorskim i perakim. U njoj su se odravali zborovi
Peratana 30. Novembra 1547, 28. Oktobra 1548 itd. Ima jedan oltar. Peratani su se ovde ukopavali do 1866. Paroh
peraki je i abat sv. ora.
OSTRVO SVETI ORE
- Napis Marije Mihaliek Samo se sluti, u tiini i melanholiji, to obavijaju jedno od dva kolja pred Perastom, koliko tajni skriva ovo
ostrvo kamenih zidova i vitkih empresa. Ovaj komadi kopna izmeu Veriga i Perasta, zbog svog poloaja, bio je
moda mjesto gdje se jo od antikog vremena grade utvrenja. Po predanjima, koja su zabiljeili stari hroniari i
istoriari: Orbini, Balovi i Zmajevi, Iliri i Rimljani su ovdje podizali utvrde za odbranu Risna i povjerili ih Peratanima na uvanje. Ouvani odbrambeni zidovi sa pukarnicama su potvrda da je ostrvo, u vrijeme venecijanske,
francuske i austrijske vladavine Bokom, korieno kao vojno utvrenje.
Francuzi, koji su zaposjeli kolj 1812. god., izvrili su najvee intrvencije na utvrenju, dogradnjom zidova
sa sjeverozapadne i jugoistone strane ostrva, zatvorili ulaz od Veriga, gdje postavljaju topove, a otvaraju ulaz od
Perasta, kojim se i danas ulazi u kompleks.
Ostrvo nosi ime Sv. Jurja, u novije doba uobiajeno Sv. ora, u srednjem vijeku jednom od najpopularnijih
svetaca, kome je bila posveena najstarija od svih perakih crkava. Postoje pretpostavke da je u IX v. postojala crkva
na ostrvu, meutim prvi arhivski pomen je iz 1166. god, kada opat Sv. Jurja prisustvuje posveenju crkve Sv. Tripuna u Kotoru. Redovnici Sv. Benedikta, svakako prije tog datuma, pronali su tiinu za svoje molitve, na malom kolju pred Perastom, i tu podigli jednu od brojnih Benediktinskih opatija, koje su postojale na najljepim mjestima
primorja.
Patronat nad crkvom, samostanom, a ujedno i ostrvom i mnogim bogatim posjedima Opatije u Boki, imao je
grad Kotor, a opati su obavezno bili birani iz redova kotorskog plemstva. To je bio razlog mnogih sporova i sukoba
izmeu Kotora i Perasta, koji su razrijeeni tek l634. god., od kada opata crkve Sv. Jurja bira Veliko vijee grada
Perasta, po odluci Mletakog senata.
Srednjovjekovni samostanski kompleks i crkva stradali su, kada i grad Perast, od pohara gusara 1571 i 1624
god., kao i prilikom napada Turaka na Perast 1654 god. Zemljotres 1667 god. poruio je staro zdanje. Tako da je
dananji izgled rezultat mnogih popravki i rekonstrukcija, za vrijeme mletake i austrijske vladavine.
Dananja crkva je jednobrodna graevina sa kvadratnom apsidom, ravnom drvenom tavanicom. Na fasadama, sa zapada i jugozapada su dva ulaza, sa profilisanim dovratnicima i nadvratnicima, ukraenim akantusovim liem. Glavni, zapadni ulaz ima i prekinuti trougaoni zabat, iznad kojeg je polukruni prozor. Obrada ovih otvora je u
duhu baroka, koji se sree u Perastu i cijeloj Boki, i potie iz XVII v. Pored apside je zvonik, kvadratne osnove sa

487

horizontalnim vijencem i piramidalnim zavretkom, obnovljen 1876 god., za vrijeme opata Pasqua Gverinija, kada je
postavljena oltarska pala sa predstavom Sv. Jurja. Danas se u crkvi Sv. Nikole u Perastu uvaju dvije stare oltarske
pale, koje su inile dio crkvenog inventara. Crkva je dijelila sudbinu ostrva, pa je i njen posveeni prostor koristio za
potrebe francuske i austrijske vojske, kada je pretvorena u skladite municije, polovinom XIX v. Znaajnije popravke crkve i samostanskog kompleksa preduzela je Komisija za izdravanje spomenika iz Bea 1914 god., koje je prekinuo Prvi svjetski rat. Tada su uraene stepenice, koje vode do uzdignutog prezbiterija i kamena balustrada, preko
nekoliko starih grobnica.
Obiaj sahranjivanja na kolju pred Perastom, povezuje se sa razvojem Perasta uz more, kada se naputa starije groblje, ispred crkve Sv. Ane, na brdu, iznad grada, i traje sve do 1866 god. Grobnice se nalaze oko crkve, bez
ikakvih su obiljeja, a najnovija je ona ispod zida, prema Gospi od krpjela, obitelji Butorac. Najvie je sauvanih
grobnica u unutranjosti crkve, koje su dovedene u nivo plonika 1914. prilikom popravke crkve, a nedavno su
zavreni radovi na mnogim grobnicama, ije su kamene ploe bile polomljene.
Pod prostranog broda i prezbiterija, ispunjeni su sa vie od etrdeset grobnica, od kojih su najstarije iz 1544 i
1599 god., a ostale su iz XVII vijeka. Sa istim ukusom i mjerom, kojima odiu njihove palate na obali, gradili su
Peratani i svoje vjene kue na kolju. Kamene ploe, su na nekoliko grobnica, po rubovima zavrene profilisanim
trakama, na kojima su uklesane rozete razliitih oblika, na etiri strane, unutar kojih su klesani grbovi i inskripcije,
ponekad oiviene trakama, ornamentom ili baroknim kartuem. Nekoliko grobnica imaju grb kazade Stoji, kojoj su
pripadale porodice Bujovi i Burovi, izmai, kojoj pripada porodica Markovi-Martinovi. Tu su sahranjeni
poznati kapetan i pedagog Marko Martinovi, peraki junak Vicko Bujovi, njihovi preci i potomci. Grobovi sa
grbovima: estokrijia, Bratia, Smilojevi, Zmajevi, Balovi, Brajkovi, Zambela i jo mnogih. Bogatstvo
heraldike u kamenu, majstorski isklesani grbovi, ponegdje ime, godina, smjeran zapis ili samo kamena ploa bez
znaka i pomena, za perake patricije, ugledne opate, kapetane, gusare, mornare, ribare, teake, za perake ljubavnike
Mir perakog kolja uvaju kameni zidovi i empresi, ispod kojih su zauvijek usnuli stari Peratani. U
prostranom vrtu, ispod kamenog zida, u travi su davno naputeni topovi, koji su donosili nemir na ovo posveeno
mjesto molitve i tiine. "Mir, pun hladne zadivljenosti pred najdubljim otkrivenjima tiine, tu me uvijek ispunjavao,
kao pomisao na nezemaljske ekstaze i spajanje s nebom davnih monaha. To je mir stvoren za ljude, koji su prezreli
svijet i dorasli da utonu zauvjek u apsolutnu samou. Ova nas tiina ispunjava potpuno uivanjem ari, koju smo
dugo udili kao osvjeenje, ali nas ne moe zaustaviti, jer je to muk velik, neizreciv, astralan. Na ostrvu empresa
pred Perastom osjea se dah legenda, duh vjekova, svemo smrti na neki naroit nain, tvrdo, otro, kao to
dotiemo suri kamen, kao to gledamo zaboravljene, izbrisane grobove i sluamo utnju empresa. Osjeamo njihovu starost i zagonetnu, gotovo ljudsku osjetljivost vrhova pri najlakem pokretu uzduha",- zapisao je, pred Perakim
koljem, zaboravljeni bokeljski pjesnik Frano Alfirovi .
Na ovom mjestu je, smatraju mnogi, naao inspiraciju vajcarski slikar Arnold Beklin, za "Ostrvo mrtvih",
jedno od najpopularnijih likovnih djela romantizma.*
____________________
*) Ovaj tekst nam je dostavio internetom iz Beograda Neboja Burovi, bez oznake gdje ga naao. On je 2006. godine porodino
posjetio Boku, posebno mjesta svojih pradjedova, slikao i prikupljao dokumenta. Po svemu, tekst je izgleda bio ilustriran fotografijama Stevana
Kordia.

488

OSTRVO GOSPA OD KRPJELA

489

Zidovi crkve Gospe od krpjela su okieni freskama znamenitog mjetanina Trifona Kokoljia, koje imaju
veliku umjetniku vrijednost, a prikazuju scene iz svetog pisma. U crvi je do skora bilo raznog oruja i orua sa laa
iz svih vremena bo-keljske plovidbe po dalekim morima. Tu je i Bogorodiina ikona, za koju se misli da je
udotvorna. Po zidovima crkve bilo je i preko 2.000 srebrnih ploica sa slikama laa i galija, koje su darovali
pojedini kapetani i brodovlasnici poslije njihovog spaenja, a zagovorom njihove Gospe. Na taj nain ova je crkva
bila pravi muzej. Tu se nalazi i slika broda Ivana Burovia, izraena od T.Kukoljia.

Savo NAKIENOVI:
Gospa od krpjela. Zovu je i Madonna di Scarpello. Takoje prvi put nazva dr Balovi,
a prije toga zvala se Scarpello i Scalpello. Izmeu 1430-1470. zemlje oko Egejskog
mora pretrpjee varvarizme neiskazane od Turaka. Pada Nekropont, svi ostrovi u
Arehipelagu, Soluni, pa i Carigrad. Meu ostrovima u Arhipelagu nalazio se i ostrov znavi
Scopelos (), a meu tamonjim Bugarima i Srbima i danas ga zovu Skrpjo.
Tada su po Arhipelagu plovoli brodovi mletaki, a kao njihovi saveznici i Peratani.
Predanje veli, da je 22. Jula 1452 neki Peratanin na Skopelosu u Arhipelagu doplovio, i tu
grku ikonu majke Boje naao, sobom je u Perast donioPobonost Peratana ozidala je
pred Perastom ostrov, pak na njemu crkvicu, u kojoj smjestila udotvornu grku ikonu
Bogorodiinu, a ostrov nazvala Skopelos, da ovjekovei uspomenu, da je ikona donesena
sa istoimenog ostrova iz Arhipelaga. Meutim istorija nam kazuje da je ovdje i prije bio
ostrov (dakle Peratani ga nijesu ogradili, ve je postojao), i da je isti pripadao Kotoru.
Peratani je razvalie, a mjesto njenovu 1628-1630. Ogradie, koju iznutra ivopisa i ukrasi
ivopisac Trifun Kokolji, svretkom XVII v. Ikone su imitacija Mikelanelovih ikona u
490

Sikstinskoj kapeli u Rimu Sanctuarium (svetilite), to je uveni i dragocjeni spomenik

umjetnosti i pobonosti. (str. 530)

DOKUMENAT Br. 3
ALOST U SRCU PRADJEDOVA RESULBEGOVIA
- Pismo Daut-age Sulejmanagia, upueno Dubrovanima u ljeto 1658. Njime Daut-aga, kao novski
kapetan, denoncira pripremu sultanovog namjesnika u Bosni, Sejdi Ahmet-pae, da upadne u Dubrovaku upu
za pljakanje. Izmeu ostalog u tom se pismu kae:
I mi hodei iz Trebinjafermasmo se na brdo sa svijem naijem Novljanom i nijesmo nikomu dali od naijeh
Novljana da vi u upu uljegnuzato nam toliko doe alosti u srce kroz zlo i zulum koji se ini u upia pake se,
nakon toga, u Trebinju malo se ne pobismo s reenom vojskom. 1)
________________
1) KORA, Vojislav J.: TREBINJE, knjiga II, prvi dio, Trebinje 1971, str. 12.

DOKUMENAT BR. 4
RESULBEGOVII SU ROACI BUROVIA
- Pismo Sabit-Mehmet-pae Resulbegovia, kojim, u XVII vijeku, naziva Burovie roacima Piem ja Sabit Mehmed paa mome starome prijatelju i roaku Lui i Ivanu Buroviu, zapovjednike
novskome v(ele) d(rago) p(ozdravljenije) a potom kako doe pop Zubac Jeremije Lali...molim za prijateljstvo da mi
poalje ove ljude s tvojim (!) knjigom u Kotor k eneralu da im uini pravdu i da im to naplati i da si zdravo.*
______________
*) Objavljeno u knjizi Dr Gligor STANOJEVI: KATASTAR IZ 1704. GODINE (BADOEROV). U tom djelu, citirano pismo je
tampano kao Dokumenat Br. 12. Na internetu, odakle citiramo, dato je 2004. godine. Kako se zna, ovaj KATASTAR je sastavljen ranije, krajem
XVII vijeka, pa je sigurno i citirano pismo iz tog razdoblja.
Da je Sabit-Mehmet-paa (kod nas MEHMET-PAA III) - Resulbegovi, vidi se iz dokumenta od 2. februara 1702. godine tog
KATASTRA, gde se govori o primirju sklopljenom u Risnu povodom stalnih arkanja na granici Turske i Mletake Republike (Novske oblasti,
pod vlau guvernera grofa Ivana Burovia). U tom dokumentu doslovno pie: Za primirje se ima zahvaliti saradnji protopopa Jovana Ivelia iz
Risna i Mule Mehmeda ehovia i Sadi Mehmed pae Resulbegovia . SADI je sigurno SABIT.
Iz Dokumenta Br. 12 Dr Gligora Stanojevia vrlo je znaajno da Sabit-Mehmet-paa Resulbegovi naziva Burovie ROACINA.
tavie - i prijateljima. Ovo nam svjedoi da su Resulbegovii potomci Burovia i da su toga bili sasvim svijesni i krajem XVII vijeka, pa su kao
roaci, i poto su izgubili Herceg Novi, koji im otee Burovii, nastavili njihovo roako prijateljstvo

DOKUMENAT BR. 5

491

VJERA VI BOJA OD STRANE TURSKIH I NAIJEH LJUDI

- Pismo Osman-pae Resulbegovia, od 1. avgusta 1717, iz opkoljenog Trebinja, svojim poznanicima u
Stravi (Dubrovnik), kojim trai da mu ilegalno od Mleana, zaobilaznim putem, donesu hranu Od mene Osman-bega, trebinjskog bega, naijem prijateljima Nikoli Repiu i uru Koliu i Raiu i Peru
Baletinu i ostalijem Stravanima i Stjepanu Martinoviu i ostalijem Dubljanima da ste zdravo. A potom udimo se
e vas nije na ovi kraj, a prije je rata bilo, ali ste izlazili i targovine s nama inili i iznosili to nam je valjalo, a sad
vi piem to bude kneeva haka podajte, i donosite svake targovine naemu gradu. Vjera vi boja od svakoga s turske
strane i od naijeh ljudi i od tuijeh togod uzdonosite od targovine da e vi se lijepo plaati, a vami to uzvalja koja
roba za vas, neemo vi braniti.
__________________
1)KORA, Vojislav J.: cit. djelo, str. 189. Obratite panju na izraz vjera vi boja od svakoga s turske strane i od naijeh ljudi!
Osman-paa pravi razliku izmeu Turaka, okupatora Hercegovine, sa jedne strane, i njega sa naim Hercegovcima, koji za njega nisu Turci.

DOKUMENAT Br. 6
PALATA BUROVI - ZMAJEVI
- Napis M. Vukelia* U oblinjem letovalitu u Bijeloj, poetkom XVIII veka sagraena je palata sa impozantnim stepenistem i
prostranom batom. Poreklo ove palate detaljno je prouio Petar erovi, iz Bijele. Po navodima erovia palata je
sagraena na zemljitu gde se u rimsko doba nalazilo neko vee naselje, to potvruju ostaci raznih zgrada iz onog
vremena, a naroito mnogi primerci rimskog novca iz II i III veka n. e. Sa severoistone strane ove palate se nalazi
crkvica Sv. Petra kao kapela, koja je pripadala palati, a sagraena je na mestu gde se u srednjem veku nalazio benediktinski manastir Sv. Petra, po kome se u XIV veku Bijela nazivala "Selo Sv. Petra". U XV veku ovaj kraj su osvojili Turci, a kada je u XVII veku njihova snaga slabila, Turci su poeli prodavati svoja imanja Peratanima u blizini ove crkve. Tada je opat peraski Andrija Zmajevi, kasnije nadbiskup barski, obnovio crkvicu Sv. Petra u ijim
zidovima su kao spolije uzidane razne ploe sa natpisima iz XIX veka, dok se u unutranjosti nalaze dva starohrian ska oltara, to je u ovim krajevima velika retkost. Iz pisanih dokumenata se vidi da je kapetan Ivan Burovi iz
Perasta kupio od Turaka nekoliko parcela zemljita oko crkvice i da je od mletakog generalnog providura 1729-e
godine dobio uz godinju apanau kuu i kulu, to je ranije pripadalo Turcima. Njegov sin Stanislav je bio oenjen
Marijom, erkom uvenog ruskog admirala Matije Zmajevia iz Perasta, koji je u doba Petra Velikog organizovao
rusku ratnu flotu i tri puta pobedio veane na moru. Kako Zmajevi nije imao mukog potomka, to je svojom
oporukom, sainjenom u Tavrovu (Rusija) 1726-e godine, oznaio univerzalnim naslednikom sina svoje erke Marije pod uslovom da primi prezime obeju porodica i da se prozove Burovi - Zmajevi i jo da u svoj peat unese
grbove obeju porodica. Ova porodica je sagradila navedenu palatu u Bijeloj na mestu gde se ranije dizala Turska kula
i kua kraj crkvice Sv. Petra. Kada je porodica Burovi - Zmajevi zapala u teke finansijske tekoe, prodala je
palatu brai Bogdanu i Jovu Zlokoviu, bivim brodovlasnicima iz Bijele. U ovoj palati dva puta je letovao Crnogorski knez Nikola sa porodicom. Danas se u palati nalazi osmogodinja kola.
_____________________
*) Ovaj tekst dostavio nam je internetom iz Beograda Neboja Burovi. Pie da je uzet iz ISTORIJE CRNE GORE, knjiga 3, tom I.

DOKUMENAT Br. 7
PISMO OSMAN-POE RESULBEGOVIA, OD 1719. GODINE,
GROFU IVANU I BUROVIU
Ti mi pisa da je mir i ja ne samo dignu topove, nego jote i mae i puke raji, a ti ni dignu topove ni oruje
raji, nego eto tvoji ljudi (hajduci) uinie onu stvar (zaplijenili su 18 konja natovarenih sa branom). Zato ako je mir,
ini sve taman tako, ako nije, pii mi, da znam.*
______________
*) Objavljeno u studiji HAJDARHODI, Hamdija: Neki podaci o stanju na Dubrovako-hercegovakoj granici poslije
Karlovakog mira, GLASNIK ARHIVA - VII, Sarajevo, 1967, str. 217.

492

DOKUMENAT Br. 8
NATPIS OSMAN-PAE VIE GRADSKIH VRATA U TREBINJE
Kad je, radi vee sigurnosti Trebinja, sagradio g. 1134 po hidzri (1721) vanjsku tvavu i bedem oko Starog
Grada, kako se to vidi iz pomenutog hudeta, Osman-paa je vie gradskih vrata postavio ovaj natpis:
Obradujte se pravovjerni, jer e doi pomo od Boga i skora pobjeda.

U ime Boga
ovu tvravu izgradi 1134
miri-miran trebinjski muhafiz Hazreti
Osman paa.1)

______________________
1)Kako vidite, prvi dio natpisa je na srpsko-hrvatskom jeziku, a drugi na arapskom. Prevod je Mustafe Busuladia, koji, na str. 103
njegove studije RESULBEGOVII (NOVI BEHAR, God. XI, Br. 7-8, Sarajevo 1937), donosi faksimil originala. Prepis ovog natpisa naen je u
Rudiovoj Bjelenici. Objelodanio ga Stevan Deli u NASTAVNI VJESNIK. Busuladi nam ne navodi ni broj, niti godinu izdanja tog
VJESNIKA.

DOKMENAT Br. 9
RAPORT OD 1726. GODINE
GROFA IVANA BUROVIA, GUVERNER HERCEG NOVOG
- upuen Senatu u Mletcima, kojim izvjetava da je Topla sredite otpora mletakim vlastima

Topla, February 14th 1726.

The report of Ivan Burovi to the provost, where from it can
be seen that the election of the "Captain", as the leader of the
local autonomy, was very tumultuous then and that Burovi
got the impression that through the formation of the village
municipality of Topla, in facts was formed the core of the
resistance to the Venetian authorities ("... Posso dire e con
verita a Vostra Eccellenza che avanti fosse la Comunita
s'esigeva da tuti ogni miglior pubblico servitio, ma al presente
fanno a loro modo ...").

UP XLIII, 526t-527

493

___________________
*)Dokumenat na italijanskom jeziku, iz godine 1726. Preveden na engleski i objavljen preko interneta na sajtu Historical Archives,
Kotor: www.matf.bg.ac.yu/iak/arhiv/ch.

DOKUMENAT Br. 10
HUDET (SUDSKA PRESUDA) ERIJATSKOG SUDA U LJUBINJU
Izdan u dumadel ahiri godini 1159 (juni ili juli 1746) Sulejman-pai Resulbegoviu.
Na elu hudeta stoji muhur (peat) Ibrahima, ljubinjskog kadije.
Trebinjski muhafiz Sulejman-paa, sin glasovitog Ibrahim-pae,
pripada ljubinskom kotaru die ovu presu- du u skutini
(medlisu), kojoj je prisutno nekoliko stanivnika trebinskih:
Sulejman-baa sin Hadi Smailov, Ah- met sin Durmiov, Babovi Sulejman-baa, Topal Mehmet-baa i Osman-baa sin Sulejmanov. Sulejman-paa pred spomenutim sudom svjedoi:
Prije izvjesnog vremena, po sultanovoj zapovjedi, napravljena je vanjska tvrava trebinjskog grada i iskopan hendek. U
unutranjosti hendeka napravljena je damija, kule i utvrde, radi
sigurnosti. Moj prethodnik, Ibrahim- pain, otac Osman-paa, pored gore navedenog, napravio je jednu tvravu od hendeka do
divanhanske kule. To je sve sagradio radi Bojeg zadovoljstva,
ima preko 20 godina. Tuioci kau, da je mjesto od kaldrme, prije
pravljenja hendeka, bilo u njihovom posjedu kao dravna zemlja
(erazi mir) i njihova je elja da tu sagrade duan. Da Sulejmanpaa sprijei pravljenje duana i da potvrdi ono to je rekao pred
kadijom, pozvao je ove svjedoke: Bajram ehaju sina Alijina,
Salih-agu sin Ahmet-agina, Abdulaha sin Ahmedova, Mula
Hasana sin Durmiova. Ovi su svjedoci posvijedoili: Prije dvadeset i vie godina Osman-paa je, po naredbi sultanovoj, izgradio vanjsku tvravu trebinjskog grada, iskopao hendek, a zemljite to je preostalo u hendeku upotrebio je za pravljenje damije, kula i utvrda. Od hendeke do divanhanske kule kaldrmu je
napravio. Za ovo mi svaki pojedinano svjedoimo. Poto se ovo
ispitalo, ova se presuda daje onom ko je zahtijeva, a to je muhafiz
trebinjski, Sulejman-paa, unuk Osman-pain. elja tuioca se
odbija. Ovo je pisano krajem dumadel ahiri 1156 godine.
Svjedoci: Mostarac Abdulah, Ibrahim au, Hadihasanovi Mustafa, Mustafaga Saraji i imam Osman- efendija.1)

494

_______________
1)BUSULADI, Mustafa: OSMAN-PAA RESULBEGOVI, Sarajevo 1938, str. 5-6. Prevod na srpsko-hrvatski uinio M.Busuladi.

DOKUMENAT Br. 11
NATPIS NA ARAPSKOM JEZIKU
na nadgrobnom kamenu Ibrahim-pase IV, pokopan u Mezaristanu,
ekshumiran i prenesen u Rostoke, Trebinje.

DOKUMENAT Br. 12
BUJRULDIJA
Od 13. oktobra 1765, kojom bosanski vezir imenuje Hasan-bega II Resulbegovia Osmanpaia
za ajana i zamjenika trebinjskog kapetana Jusuf-bega III Resulbegovia.
Ljubinjskom kadiji u trebinjskom gradu, nastanjenom Hasan-begu Osmanpaiu saoptava se:
Kapetan trebinjskog grada spada u mladie, pa nema sposobnosti da upravlja poslovima kapetanije. Tako ne

495

izuvrava sadraje, koji se tiu prava iz visokih naloga i naih bujruldija, to se pojave u pogledu spomenutog kadiluka, te tako nastaju nedoputena stanja, da se krnje neija prava. ak je tu prije osoba imenom Hadi Alija Foak,
radi tube u pogledu emlaa protiv Omera ate iz trebinjskog grada sa erijatskim hudetom podnijela bosanskom
divanu arzual, zamolivi da se privede ato, kako bi se pred nama parniio po erijatu i dobio svoje pravo. Na to je
izdana naa bujruldija da se on privede preko erijata, kapetana i ostalih, koji su za to odreeni. Kada je tamo stigla
bujruldija, dva puta je od strane erijata izdavana murasela i on pozivan, ali nije posluao, a kapetan se pokazao nemonim da ga privede. O svemu ovome si Ti, spomenuti mula, izvijestio nas jednim Tvojim ilamom. Poto spomenuti kapetan ne zasluuje kapetanluka, jer spada meu nesposobne, trebalo je za ibret drugima odmah postaviti
drugog, sposobnog. Ali je to jo odgoeno, a kao razlog, da se vidi njihova aljkavost, obziri i nesposobnost, zatraeno je jo jedanput privoenje spomenutog. Nama su neki pouzdani ljudi javili, da si Ti, spomenuti bee, sposoban
da upravlja poslovima, a da je teko vriti naloge i dijeliti pravdu, dok se ne uloi sav trud, da se izvravaju visoki
nalozi i valijine bujruldije, to se izdaju. Stoga e Ti otsada biti ajan u spomenutom kadiluku, te e ulagati sav trud,
da se izvre visoki nalozi i bujruldije, i od Tebe e se pitati i traiti i dobro i zlo, koje se tie spomenutog kadiluka.
Kada ti to bude poznato, pohitaj da na bosanski divan poale preko erijata po mubairu i zabitima, koji su zato odreeni, spomenutoga Omer atu, ije je privoenje nareeno. Ako se ikako zapazi da zateete i zanemarujete, znajte
kao sigurno da e se svi dohoci kapetanije i Tvoji debedi-age, koji je njihov zabit, dati drugome.1)

___________________
1)KORAC, Vojislav J.: cit. djelo, str. 259-260.

DOKUMENTA Br. 13
SPOMENICE
Za venu uspomenu i slavu, mnogim Buroviima-Resulbegoviima, nadleni savezni organi FNRJ i republiki
organi, dodjelili su SPOMENICU za uinjeni rodoljubivi odziv Komunistikoj partiji Jugoslavije i svrstavanje
od samog poetka rata u partizanske redove, gdje su se borili protiv faistikih okupatora i njihovih domaih
najamnika, pa su poloili i svoje ivote za slobodu i nezavisnost, za bratstvo i jedinstvo naroda Jugoslavije, za
vlast radnog naroda i pobjedu narodne revolucije. Oni koji su nadivjeli rat nosili su sami SPOMENICE, a za
pale u borbi nosili su njihovi roditelji i najblii, braa, sestre.

496

Mi donosimo ovde fotokopiju samo spomenice, koja je dodjeljena Mihailu i njegovom mlaem bratu
Aleksandru. Ovakve spomenice su dodjeljene i Hajru, azimu, Devdetu.Kako moete vidjeti, one
su potpisale lino od Ministra narodne odbrane, Vrhovnog komandanta Jugoslovenske armije Josipa
Broza Tita i sekretara Saveza boraca narodnooslobodolilakog rata Jugoslavije Aleksandra Rankovia.

DOKUMENAT Br. XY
PALI BORAC ALEKSANDAR BUROVI

497

DOKUMENAT Br. 13
PIKA VAM MATERINA!
Protest akademika, prof. dr Kaplana Burovia-Resulbegovia, upueno iz zatvora u Burelju (Albanija)
predsjedniku Narodne Socijalistike Republike Albanije.
RAMIZ ALIJI
- Predsjednik Narodne socijalistike Republike Albanije
TIRANA
PROTEST
Potpisani Kaplan BUROVI Resulbegovi, politiki emigrant jugoslovenske nacionalnosti i dravljanstva,
doao u Albaniju godine 1960. kao komunista i knjievnik, lan Saveza knjievnika Jugoslavije i bivi glavni i odgovorni urednik beogradskog lista ISKRA, bivi predsjednik Ilegalne komunistike grupe politikih uhapenika KPD
Idrizovo, pored Skoplja, autor romana IZDAJA, od 1970. godine potpuno nevin politiki uhapenik, osuen na bazi
sudskih farsi sa monstruzonim kaznama, deklarisane i nedeklarisane, tavie i nedozvoljene, obraam Vam se ovim
PROTESTOM za to sledi:
Dana 16. januara 1988, traio sam Vam pismeno da mi dozvolite da saznam da li su mi djeca iva, a ne da mi

498

Vi piete falsifikovano pismo imenom moga sina i sa sadrinom koja provocira.

Onako kao i 19861), onima koji trae od mene da se odreknem komunizma i od moje jugoslovenske nacionalnosti, opet im kaem:
PIKA VAM MATERINA, ALBANSKA SOCIJAL-FAISTIKA I OVINISTIKA BAGRO!2)
U borbi za stvar komunizma nije mi bilo, niti e mi ikada biti za sramotu da se nazovem i Ciganinom, ali mi je
bilo, jeste i bit e mi uvijek za sramotu da se nazovem banditom3), razjebanim i dupebuenim. Ove poasti neka imaju za sebe, onako kao to su ih i do danas imali, oni kojima se to svia i koji to imaju za soj. 4)
Poslije ovog PROTESTA oekujem da mi uhapsite i kerku 5) i da joj inscenirate sudski proces, onako kako ste
to ve inscenirali i mom sinu, anako kako ste to inscenirali i meni.
Ali, genocidom koji vrite nada mnom i nad lanovima moje porodice, nemojte misliti da ete istrijebiti Jugoslovene, ponajmanje komuniste. Gdje jedan od nas pada hiljadama drugih se diu!
Smrt faizmu! ivio komunizam!
Zatvor u Burelju (Albanija),
dana 31. januara 1988.

Knjievnik i naunik
(Kaplan BUROVI-Resulbegovi)
(potpis je irilicom)

____________________
1) I 1986. godine Akademik Burovi je pisao jedno ovakvo pismo Ramizu Aliji, odnosno sa psovkom koja slijedi u testu.- REDAKTOR.
2) itavo je pismo napisano na albanskom jeziku, dok je ova psovka namjerno na naem, srpskom jeziku, i podvuena od samog autora.
Ovo je sigurno odgovor na dranja, koja su Akademiku uinjena od albanskih vlasti, 10 puta redom, na ivo i u punom smislu ove rijei, a sa potranjom da se odrekne njegove jugoslovenske nacionalnosti i da se izjavi za Albanca, to Akademik ponavlja u ovom pismu i njegovim potpisom
srpskom irillicom, a to se vidi i iz uvoda, gdje se naglaava da je emigrant jugoslovenske nacionalnosti i dravljanstva, a ne albanske. Zbog
tog potpisa irillicom, Akademika e ponovo izvesti pred sud (u kancelariji komandanta zatvora!) i kazniti na novih 10 godina zatvora, preko onih
33, na koje su ga osudili ranije.- RED.
3) Prije nekoliko godina, predstavnik narodne vlasti Maksim Ostreni, isljednik, busajui se u prsa kao komunista, pripretio je osuenicima u Burelju da e ih prodrijeti, jer u borbi protiv neprijatelja komunizma izjavio je - on se pretvara i u bandita, i u zvijer.- RED.
4) U originalu: q e kan pr sua. Rije SUA = soj je na albanskom dijalektu irokastre, rodnog mjesta Envera Hode. Kako se
zna, za E.Hodu kau da je bio pasivni homoseksualac, a isto tako i Ramiz Alija. Aluzija je sasvim jasna.- RED.
5) Ovo je pismo napisano na dan kada je Akademik Burovi saznao da su mu uhapsili i osudili sina na 7 (sedam) godina zatvora, toboe
za krau sapuna za pranje robe, u vrijednosti od 7 (sedam) dolara. Iskljednik je njegovom sinu otvoreno rekao da ne insistira na svojoj nevinosti,
poto treba da je svjestan da su ga uhapsili zato to je sin knjievnika Kaplana, uhapen i osuen za politiku i ideoloku diversiju.- RED.
Osam sati prije izlaska iz zatvora Akademika, kerku su mu masakrirali sred Tirane.
6) Ovo je pismo po prvi put objavljeno u knjizi Akademika RESULBEGOVII PORODINA ISTORIJA, eneva 1994, str. 138.
Zatim je emitovano vie puta preko RTV Beograda, pa i pretampano na stranicama listova, revija i asopisa, kao i po raznim izdanjima. Prevedeno je i objavljeno i na strane jezike. U originalu na albanskom jeziku po prvi put je tampano u djelu Akademika LETRA NGA BURRELI (=
PISMA IZ BURELJA), eneva 1999, str. 19.

DOKUMENAT Br. 14
PROBUDITE SE!
Pismo Demale Resulbegovi, iz Ulcinja, objavljeno u listu POBJEDA, God. XLVII, Br. 9446,
Podgorica, etvrtak 19. mart 1992, str. 2.
Zovem se Demala Odobai, rodom Resulbegovi, po naconalnosti (ma da su nai korijeni iz Hercegovine)
osjeam se Jugoslovenkom.
Stara sam 74 godine, kerka uvenog ulcinjskog bega Selima, kapetana kralja Nikole. Sestra sam poginulog
borca azima Resulbegovia, kojeg bacie u Bojanu, kao mladog komunistu, bez groba i mramora
U toku rata esto sam saraivala sa bratom azimom i negovim drugovimaImam mnoge udarnike znake,
mnoga priznanja, odlikovanja
Ali, htjela sam ovo rei: prije nekoliko dana, na moj zahtjev da elim da razgovaram sa predsjednikom Vade
Crne Gore, drugom Milom ukanoviem, javljeno mi je da mogu doi
Hvala ti, sine Milo. Hvala majci to te takvog rodila i hvala zemlji koja podie takve sokolove, takvog sokola
i viteza.
Ja sam sve proivjela i od danas do sjutra sam Srena sam to nam zemja ostaje na momcima kao on.

499

Kao da sam vidjela mog brata azima, koji sa 24 godina dade svoj ivot za narod i otadbinu. I u gradu e mi
biti lake sa saznanjem da e mi sin i unuci, sjutra, biti bezbjedni i da e ivjeti u srenoj zemlji.
Sine Milo, koraaj uzdignute glave. Budi ponosan na svoja djela, na sebe. Ima na ta. Apelujem na majke, na
brau i sestre, bilo kakve vjere i naconalnosti bili, da ih ne zavaravaju i zavode. Da se okrenu mladom crnogorskom
rukovodstvu, Momiru i Milu, i da idu njihovim stopama. Sigurno nee pogrijeiti. Shvatie jednog dana ko im je
pravi prijatelj, a ko ih je gurao u propast. ta nam fali u Crnoj Gori i Jugoslaviji?! Imamo sve! Imamo Jugoslaviju,
slobodu i mir. Imamo ono to je najvanije. Ne treba nam zlato, ni dolari, da bi se okolo nas pucalo i da bi gledali
smrt svoje djece. Sloboda je duhovna hrana i najvee bogatstvo na svijetu.
Rekoh, imam puno priznanja, a moje najvee priznanje i nagrada je to nas takvi ljudi vode i tite i to smo
bezbjedni u njihovom gnjijezdu. Ne ruimo zato ono to imamo. Ne traimo tue. Svoje nam je slae i sigrunije.
Vjerujmo Momiru i Milu, jer svaka moja rije je kao amajlija. Nijesam prorok, ali mogo to ja sam predvidjela i unaprijed kazala.
Svi smo ljudi od krvi i mesa. Sve nas je majka rodila. Bolje nam je da tu, gdje smo roeni, i ivimo i umremo,
nego po dalekom i tuem svijetu da nam kosti trunu.
Osvijestite se ! Probudite se iz sna! Jer san je san, a stvarnost je istina.
Mnogo je nevine krvi proliveno za ono tro danas imamo. I sada u ovom ratu mnogi su nai momci dobrovoljno poli na front da brane otadbinu i ponosno poginu. ta moe ovjek pokloniti vie od svog ivota? Srena sam
to znam da u Ulcinju ima takvih koji bi grudima branili otadbinu i svoje ognjite.
Vjerujem u nae sinove i nae keri. Hrabre keri!
Vjerujem, na kraju, da emo jednog dana opet svi sreno ivjeti. Sjetiete se nekada stare Demale iz Ulcinja
Demala ODOBAI-RESULBEGOVI
ULCINJ

DOKUMENAT Br.15.
AKADEMIK KAPLAN RESULBEGOVI VRAA SE PRADJEDOVSKOM PREZIMENU
SEKRETARIJATU UNUTRANJIH POSLOVA
ULCINJ
MOLBA
Potpisani Kaplan RESULBEGOVI, sin Nurije i Dana Resulbegovia, roen u Ulcinju 08. avgusta 1934.
godine, po dravljanstvu Jugosloven (Crnogorac), po nacionalnosti isto tako Jugosloven (porijeklom Crnogorac), sa
visokim obrazovanjem, oenjen, sa troje djece, otsluenim vojnim rokom u JNA, sa mjestom privremenog boravka u
enevi (vajcarska), lan Drutva knjievnika Crne Gore, po profesiji knjievnik i naunik, prilaem Vam ovu
MOLBU za slijedee:
TRAIM PROMJENU LINOG PREZIMENA
Prezime koje nosim RESULBEGOVI naslijedio sam od oca, djede, pradjede. Svi su oni nosili to prezime i

500

u toj crnogorskoj formi, od vajkada, pa i za vrijeme robovanja pod Turcima.

Kako je ve nauno dokumentirano od mnogih naih naunika-istoriara (Vidite knjigu RESULBEGOVII
PORODINA ISTORIJA, eneva 1994), svi Resulbegovii Jugoslavije vode porijeklo od Miloa Burovia, muslimanizirani sin grofa Jovana Burovia iz Perasta. Zato
TRAIM DA SE OD SADA PREZIVAM B U R O V I
Ja sam prezime mojih hrianskih pradjedova ve upotrijebio ne samo u dopisivanju, ve i u zvanina dokumenta. Tim sam prezimenom potpisivao i mnoge moje objavljene stvari, djela, pa i itave knjige. Tako je prezime
Burovi postalo sinonim mog prezimena Resulbegovi.
U borbi za bratstvo i jedinstvo, za sreniju i lijepu budunost naeg naroda i domovine Jugoslavije, traim da
se i slubeno vratim prezimenu mojih pradjedova.
Nadam se da ete udovoljiti ovoj molbi, koja je koliko lino moja, toliko i rodoljubiva, to znai primjerno
opta.
Sa ovom nadom i potovanjem
eneva,
dana 15. okrobar 1996.
Graanin
Kaplan RESULBEGOVI

_____________________
BILJEKA: Rjeenjem br. 04-200-6737/1, Ulcinj 05.12.1996. godine, Ministarstva unutranjih poslova RCG OB Ulcinj, a na osnovu l.
14 Zakona o linom imenu (Sl. list RCG, br. 20/93) odobreno je Kaplanu RESULBEGOVIU promjena licnog imena u dijelu prezimena i to od
RESULBEGOVI na BUROVI.

DOKUMENAT Br. 16
POSMRTNO OBAVJETENJE
- U vezi smrti i sahrane Latifa Resulbegovia, iz Ulcinja -

501

_____________________
BILJEKA: Kako vidite iz ovog dokumenta, Resulbegovii Ulcinja nose prezime RESULBEGOVI, a ne RESULI, niti RESULBEGU,
kako im ga to albaniziraju ekstremno-nacionalistiki nastrojeni Albanci. Pa i njihov jezik nije albanski, kako to pretendiraju pomenuti, ve ovaj,
kojim piemo ovo djelo, a kojim je napisano i to posmrtno abavjetenje.

DOKUMENAT Br. 17
VODIMO PORIJEKLO IZ CRNE GORE
- Pismo dr Mahmuta Burovia, iz Zenice, poslato preko interneta Kaplanu Buroviu u enevi Potovani Kaplane,
elim vam se zahvaliti na pismu, koje me veoma obradovalo. Prije svega zato to se neko sjetio da istrai porijeklo
Burovia. Po mome skromnom znanju o ovoj porodici, znam da vodimo porijeklo iz Crne Gore.
Prezime Burovi nose kako pravoslavci (ajnie - BiH), tako i muslimani (itluk-Sjenica).
...Svi muslimani Burovii su porijeklom iz itluka, optina Sjenica, Sandak. 1974. god. u ovom mjestu bilo je oko 20
familija sa prezimenom Burovi. Svi su u srodstvu. Imala je jedna familija u Beogradu, Ibro Burovi. Jedna je familija u
Skoplju, vie porodica u Orizanima (Makedonija) - put za iseljavanje u Tursku. U Tursku ima nekoliko porodica Burovi, kao
i u Sarajevu (BiH)...
Za sada ovoliko, ali u se potruditi da sakupim to vie podataka o svojim pretcima.
Sa nadom da emo i dalje kontaktirati,
Zenica,
Va roak
dana 23.II.2006.
Mahmut BUROVI, dr.vet.med

502

DOKUMENAT Br. 18
BUROVII VODE PORIJEKLO OD GROFA JOVANA BUROVIA
- Pismo Akademika Burovia, preko interneta, Mahmudu Buroviu Dragi i potovani roae, Mahmute!
Primio sam Va mesa. Hvala Vam za sve podatke. Na bazi tih podataka sastavio sam kratke biografrije,
onako kako e biti u Azbunom registru knjige BUROVII - PORODINA ISTORIJA, koje Vi treba da
kontroliete, da ispravite i dopunite. Nastojte da mi poaljete podatke o Vaem ocu, djedi, pradjedi, strievima,
tetkama, njihovoj djeci. Pored svakog imena treba da stavimo i fotografiju (ako je imamo!), to ljepu, to jasniju, pa
se nadam da ete mi ih poslati pismom, a ja u Vam ih vratiti, zajedno sa onoliko primjeraka knjige, koliko ete
poruiti. Ako hoete, u knjizi emo napraviti i reklamu Vae ambulante.
Nadam se da ete to prije izvriti ispravke i dopune imena, koje Vam dostavljam.
Koliko da znate: Burovii vode porijeklo od grofa Jovana Burovia iz Perasta (Boka Kotorska)...
U poetku, kao i svi Sloveni, Burovii su bili pagani. U VIII vijeku primaju hrianstvo, u XI vijeku se
opredjeljuju za katolianstvo, zatim u XVI vijeku, pomenuti Milo, islamizirao se, a u XVIII vijeku neki katoliki
Burovii konvertirali su se u pravoslavne. Vjerujem da ste sa naim narodom, koji kae: Brat je mio, koje vjere bio!
Toliko za sada, a kad dobijete knjigu, koja e bili velikog formata i sa preko 500 stranica, suoiete se sa
dokumentima o svemu. Ja se nadam da ete mi pomoi da dopunim ovu knjigu sa to vie podataka o Buroviima
koje vi poznajete. Nastojte da stupite u vezu i sa ostalim Buroviima, pa neka mi i oni poalju podatke o sebi. Stupite
u vezu i sa Resulbegoviima, pa neka mi se i oni jave, da i njih uvedemo u nau porodinu istoriju, jer krv nije voda:
i oni su nai roaci.
Uz srdane pozdrave, svima redom tople roake pozdrave, od
eneva,
dana 25. februara 2006.
Vaeg
Prof. dr Kaplana BUROVIA
- akademik -.

DOKUMENAT Br. 19
NEMA NAS MNOGO, ALI SMO POSEBNI
- Pismo Neboje Burovia, preko interneta, Akademiku Kaplanu Potovani gospodine Kaplane!
Prijatno me je iznenadio Va e-mail, koji smo dobili moj sin Vladimir i ja, tata Neboja...
Koliko vidim, Vi istraujete korene porodinog stabla BUROVI.
Moj pokojni otac je oko 1960. godine u Kotorskom Pomorskom muzeju pronaao neke dokumente o porodici
Burovi, kao i porodini grb.
Ja sam 1980 god. u muzeju u Herceg Novom pronaao neke knjige i dokumentaciju o Buroviima i kustos
muzeja mi je saoptio da vodimo poreklo od KONTE-Burovia iz Perasta.
Inae moj deda i otac su rodom iz ajnia kod Viegrada, gde su i njihovi pretci iveli...
Srdaan pozdrav od
Neboje i Vladimira Burovia
- na Vaoj usluzi Beograd,
dana 28. februara 2006.
P.S.- Nema nas mnogo, ali smo posebni.

503

DOKUMENAT Br. 20
DOSTA SMO BROJNI
- Pismo Akademika Kaplana, preko interneta, Neboji Buroviu Dragi i potovani roae!
Primio sam va mesa. Hvala vam na svemu to mi piete i estitam vam to prilino znate o svojim pretcima.
Jeste, istina je da smo poreklom iz Perasta i od dobro poznatih grofova Burovia. Prvi zajameni, u istoriji
spomenuti Burovii, bili su grof Jovan Burovi i njegov mlai brat grof Tomo (Tomislav).

Burovii su vladali Perastom kao gradski kapetani, itava dinastija. A kad su oslobodili od Turaka Herceg
Novi, Senat Mletake Republike im je priznao titulu grofa i imenovao ih guvernerima Herceg Novog, zatim Braa i
Budve
Godine 1797, Austijanci su okupirali Boku. Svi Burovii su im se suprotstavili. Zato su Austrijanci preduzeli
njihovo totalno istrebljenje: koga su uhvatili - streljali su, ili hapsili i tamo su amili sve do svoje smrti. Oni Burovii, koji su se dohvatili kojeg broda, pobegli su za Italiju i Grku. Drugi su Burovii pobegli konjima i pjeice za
Crnu Goru, Srbiju i Rusiju.
Burovii su, u poetku, kao svi Sloveni, bili pagani. Zatim su u VIII veku primili hrianstvo, a u XI veku, kad
se hrianska crkva podelila na katoliku i pravoslavnu, oni su se opredelili za katolianstvo. Burovii Italije su sauvali katolianstvo i danas ive u Pijaenci, kao grofovi. Burovii Grke, Crne Gore, Srbije i Rusije, konvertirali
su se u pravoslavce. Tako da danas verski pripadamo u tri vere: katolici, muslimani i pravoslavni.
Toliko za sada. Iz moje knjige ete saznati mnogo-mnogo vie, jer sam tamo pisao detaljnu istoriju Burovia,
pa i posebne biografije svakoga. Tamo ete videti da smo stvano - kako kaete u vaem mesau - POSEBNI, ali ne i
malobrojni. Naprotiv, mi smo i dosta brojni: mogue najbrojnija porodica Balkana, pa i najstarija, najslavnija, najbogatija i najkulturnija, mnogo starija, slavnija, bogatija i kulturnija i od poznatih kraljevskih porodica. Grof Ivan,
koji je oslobodio Herceg Novi od Turaka, poetkom XVIII veka imao je najveu biblioteku u Boki, Crnoj Gori i na
svim obalama Jadrana. Tako Burovii imaju legitimno pravo da budu ponosni svojim pretcima, jer su dali znaajan
doprinos ne samo u istoriji, ve i u kulturi i nauci svih balkanskih i evropskih naroda, pa i onih preko okeana, u
Americi.
Sada piem poslednje stranice ove knjige, pa vas molim da mi to pre dostavite ove podatke:
1. Piite mi o sebi
Kad mi ovo poaljete, ja u izvideti gde se vaa grana dotie grane pomenutog grofa Luke Burovia, sina
Grofa Jovana, pa u vam odmah dostaviti vau genealogiju od Grofa Jovana do vaeg Vladimira.

Ako imate i kakav znaajan dokumenat o sebi i svojim pretcima, poaljite mi fotokopiju da ga objavim u poglavlju dokumenata knjige. Za grb Burovia sam i ja saznao, ali nisam imao vremena da idem do Kotora. Krajem
marta mislim krenuti na put za tamo, pa u, mogue, svratiti i do Beograda, da se lino upoznamo. Za ovo mi
poaljite vau adresu i va broj telefona.
Sa interneta vidim da vam je Vladimir vitalan, pravi Burovi. Ako ima svoj sajt, recite mu da u vrlo rado
saraivati sa njim mojim dopisima
Momentalno saraujem sa srpskim elekronskim listom ISTINA, koji se tampa u Beu. Skoro u svakom broju
ima po dva lanka: jedan iz mog pera i jedan o meni. Vidite ga na sajtu: <http://www.istina.at>.
Sa ovoliko zavravam ovaj mesa. Nadam se da me odmah stavite na znanje da ste ga primili i to ste preduzeli.
Srdane pozdrave svim Buroviima. Vas i Vaeg sina, grlim roaki,
eneva,
dana 01.III.2006.
Va
Prof. dr Kaplan BUROVI, akademik

504

DOKUMENAT Br. 21
VAA LINA ISTORIJA ME POTPUNO DIRNULA
- Pismo Marine Burovi, preko interneta, Akademiku Kaplanu Dragi Roae i Potovani Gospodine,
Pre par godina sam na televiziji gledala Intervju, koji je gospodja Vesna Jugovi napravila sa Vama, i bila
neverovatno iznenaena injenicom da Burovia ima i u vajcarskoj. Vaa lina istorija me potpuno dirnula. Na vest
da ste kontaktirali Neboju, kao i Mia iz ajnia, odmah sam reagovala.
Moj otac je istraivao istoriju Burovia i ak uspeo da vidi nacrt grba, koji se nalazi u muzeju. Na alost on je
te svoje rukopise dao nekom prijatelju na itanje, i oni se nikada nisu vratili vlasniku ili meni.
Moj otac je Vitomir Burovi, rodjen 30.10.1922. godine u ajniu. Otac mu se zvao oro Buroviimao
brata, koji se zbao TihomirDeda oro imao je roenog brata SimeonaSlike vam aljem u sledeem e-mailu.
Dobila sam Vae e-mailove od Neboje, pa u Vam sutra poslati i ispravke podataka za neke roake.
Srdano Vas pozdravlja
M a r i n a.
Beograd,
dana 06.XI.2006.

DOKUMENAT Br. 22
PETAR BUROVI JE OSTAVIO MILIONE DOLARA
U NASLJEDSTVO BUROVIIMA
- Faksimil sa interneta FROM BARRISTER JUDE LYON
Avocats Associs Zone
Industriel Quartier des Elites,
Cotonou-Benin Republic.
Tel; (+229)95061092
Private E-Mail: barristerjudeinfo1@yahoo.fr http://lps1zhb.bluewin.ch/cp/ps/Mail/AccountViewMail - #
ATTN: Burovic ,
I am Barrister Jude Lyon, private attorney to Late Peter Burovic, a national of your country, who used to work as the
Director of Socit Nationale de Commercialisation des Produits Ptroliers (SONACOP)Oil Company in Benin
Republic West Africa, Here in after shall be Referred to as my client. On the 21st of April 2002, my client, His wife
and their three Children were involved in a car accident Cotonou-Abome express-road. All occupants of the vehicle
Unfortunately lost their lives. Since then I have made several enquiries to your embassy to locate any of my clients
extended relatives but all efforts was just in vain. After these several unsuccessful attempts, I decided to track His
last name over the Internet, to locate any member of his Family hence I contacted you.
I have contacted you to assist in Repatriating the money left behind by my client before they get confiscated or
declared unserviceable by the Bank. These huge deposits were lodged particularly, with the "Socit Gnrale des
Banques du Benin" where the Deceased had an account valued at about $14.5 million dollars (fourteen Million Five
Hundred Thousand United States Dollars). The Bank has issued me a notice to provide the next of kin or have the
account confiscated.
Since I have been unsuccessful in Locating the relatives for over six years. Now I seek your consent to present you
as the next of kin of the deceased since you have The same last name so that the proceeds of this account valued at
$14.5 million dollars can be paid to you and then you and me can Share the money 50% to me and 50% to you. I will

505

procure all Necessary legal documents that can be used to back up any claim we may make. All I require is your
honest co-operation to enable us seeing this Deal through.
I guarantee that this will be executed under a legitimate arrangement that will protect you from any breach of the
law or you can call me at (+229)95061092.
And the way we are going to achieve this is I will need the following information from you, Your Full Name and
Address, Your Age, Occupation and Position, Your Telephone Mobile and Fax Number for Communication
Purpose.
I await your Call and reply ASAP.
For privacy please reply to this E-Mail Address: barristerjudeinfo1@yahoo.fr
http://lps1zhb.bluewin.ch/cp/ps/Mail/AccountViewMail - #
Best Regards,
Barrister Jude Lyon
Tel: (+229)95061092
__________________
*) Ovaj je mesa stigao na e-mail adresu Akademika Burovia krajem marta 2007.

DOKUMENAT Br. 23
AST MI NE DOZVOLJAVA
DA PRISVOJIM NETO TO NE PRIPADA MENI
Gospodinu
BARRISTER JUDE LYON
Avocats Associs Zone
Industriel Quartier des Elites,
COTONOU
Benin Republique
Potovani Gospodine,
Primio sam Va mesa. Iako mi njime javljate neprijatnu vest, smrt mog roaka Petra, zahvaljujem Vam. Ja
sam upravo pre mesec dana bio u Italiji, u njegovo rodno mesto, i potraio ga, ali mi rekoe da se otselio i da ne
znaju za njega gde je.
U vezi Vaeg predloga da njegovih 14.5 miliona amerikih dolara podelimo fifti-fifti, kaem Vam:
a) Ja ne mogu prihvati Va predlog, jer neto to ne pripada meni, moje vaspitanje i moja ast mi ne dozvoljavaju da prisvojim.
b) Burovii su organizovali svoju FONDACIJU BUROVI u humanitarne svrhe, pa ako mog pokojnog roaka Petra Burovia nema ko da nasledi, onda sve to je ostavio za sobom, ne samo novana sredstva, ve i sve
drugo, i najmanju beleku, nasleuje Fondacija Burovi, koja ima svoj muzej, arhivu i biblioteku, gde sakuplja i
uva sve to pripada Buroviima.
Vi, ukoliko se budete angaovali da nam dostavite sve to je njegovo, biete plaeni za Vae usluge po zakonima Vae zemlje.
U vezi sa ovim, molimo Vas da nam dostavite adresu banke, gde su smetena njegova novana sredstva, kao i
listu svih predmeta, koje je ostavio za sobom pokojni na roak. Zainteresirani smo i za njegova dokumenta, fotografije, line i porodine, apsolutno za sve.
U oekivanju da nam se hitno javite, opet preko interneta, molimo Vas da nam piete francuski, jer engleskim
ne vladamo.
Sa potovanjem

506

eneva,
Dana 01. aprila 2007.
Akademik
Prof. Dr Kaplan BUROVI

DOKUMENAT Br. 24
BUDIMO SVJESNI NAE MISIJE U IVOTU!
Mesa Akademika Burovia preko interneta

Draga Arnela,
Danas mi stie vae pismo i materijal poglavlja BUROVII ITLUKA. Hvala Vam na svemu. Vjerujem da
ste sada uvidjeli da sam imao pravo to sam traio Vau pomo. Vae su ispravke i dopune znaajne. Jo jednom
Vam hvala.
Iznenadio sam se to mi niste javili ni prijem tog materijala, iako sam Vam to izrino traio. Pomislio sam da
Vam moda nije stigao. Spremio sam se i da Vam ga nanovo poaljem.
Isto tako iznenadio sam se to mi odmah niste javili da je Djed preminuo. To sam saznao od Emira i odmah
sam Vam se javio preko interneta sa izrazom mog sauea. Vjerujem u Vas poseban bol za njega, jer ste ga posebno
i voljeli, cijenili i potovali. Kad budem nanovo doao tamo, otii emo zajedno do njegovog mezara. Meni je jako
ao to se sa njim nisam ranije upoznao. On bi me obogatio mnogim saznanjima, vrijednim za moje stvaranje. Djed
Sejfija je bio iskusan i vanredno pametan ovjek. teta to nije bio i od pera, pa da sam, svojeruno zabilei ono na
to ga ivot naveo i nauio.
Va je Djed bio jedna iva enciklopedija za Burovie itluka. Sama je Providnost htjela da doen u Sarajevo
i, upravo pred njegovu smrt, zabeleim sve one dragocjene podatke, koje - da se nismo sreli - on bi ih ponio sa
sobom. Sama nam je Providnost ila na ruku da spasimo te podatke i prenesemo ih pokoljenjima, koja e nam
sigurno biti zahvalna, kao to bismo i mi bili zahvalni da nam je neko zabileio podatke o naim pretcima, posebno i
da nam ih je objavio.
Ja sam pisao Beiru na adesu koju ste mi dali, ali od njega jo nemam odgovora. Pitajte ga da li je dobio
moje pismo. Poaljite mi i njegov broj telefona, posebno - ako ima - njegovu e-mail adresu.
Sa ovoliko puno srdanih pozdrava svima redom. Jo jednom Vam izraavam moje najiskrenije sauee i
nadu da ete Va bol za Djedu pretvoriti u snagu i svijest da se odate stvari svoje porodice i, preko nje, stvari
naroda i domovine, pa da ostavite za sobom lijepo ime, koje e svima sluiti na ast i ponositi se Vama kao jednom
rijetkom Burovikom, koja - poto je dola na ovaj svijet - znala je zato se rodila, zato je uila, studirala, zato se
borila i ivjela, pa i zato e jednog dana neminovno umrijeti.
Nastojmo da budemo dostojni naih divnih predaka, koji su ostavili tako lijepo ime i uspomenu, da se njima
ponose i drugi, kamoli mi - njihova krv, njihovi sinovi, kerke, unuci i praunuci ! Kad budem objavio knjigu vidjeete
da se groficom Jelena Burovi ponose ne samo Peratani i redom svi Bokelji, ne samo sav narod Crne Gore, ve i
mnogi drugi narodi, u prvom redu Italijani i Rusi, jer je preko svojih istaknutih sinova, nadbiskupa Vicka Zmajevia
i ruskog admirala Matije Zmajevia, doprin'jela u istoriji svih naroda Balkana i Evrope kao nijedna druga majka
njenog vremena i njene sredine.
Jo jednom - srdane pozdrave!
eneva,
dana 06. XII. 2006.
Va
Kaplan BUROVI

DOKUMENAT Br. 25

507

NEMA MIRA DOK SE AMANETI NE REALIZIRAJU

Pismo Akademika Burovia svojoj sekretarici Arneli
Draga naa Arnela,
Javio sam Vam preko interneta da sam primio Vau korekturu poglavlja BUROVII ITLUKA. Jo jednom
Vam zahvaljujem za sve to ste uinili, za Va nesebian trud i samoportvovanje za ovu optu stvar nae porodice,
koja je imala i imae odjeka i meu ostalim porodicama, a za njihovo osveavanje i angairanje u pozitivna
strujanja naeg vremena.
Znam da ste se umorili. Znam i da nemate vremena, jer treba da uite, da spremate ispite. Ali eto - dolaze i
slobodni dani za Novu Godinu, pa se nadam da ete nai vremena da mi opet pomognete. A tu Vam je i starija
sestra, pa i otac, koji se isto tako mogu zauzeti ovim problemima, da bismo zavrili sa pripremama ove knjige, pa da
je najzad damo za tampanje.
Ne treba da smaknete sa uma da ja nemam nikoga drugo u Sarajevu, kome bih se za ovo mogao obratiti. Isto
tako nemojte zaboraviti da je ovo i amanet vaeg dragog Djede, koji je sve ovo godinama i decenijama skupljao,
registrirao u svom mozgu i eto - im mi to predade, zavjeta, smiri se i duevno i tjelesno.
Ja sam stariji od Vaeg Djede, pa se ne smirujem. Zato? Zato to amanete koje su mi povjerili i zavjetali
drugi jo nisam realizirao. A imam i ja svoje amenete, dok osobu kojoj bih ih povjerio jo nisam naao.
Zato budite dobra, kao to ste i do sada bili, pa nastavite Va plemeniti posao moje sekretarice, moje
pomonice i saradnika u ovom jako vanom i plemenitom poslu.
Ovim Vam pismom aljem imena nekih Burovia, kojima treba da dopunite biografije. Vidite vae biljeke, pa
se i raspitajte gdje budete mogli. I poalite mi to preko interneta, jer mi je samo internet siguran.
Ismet Burovi - ahista - jo mi nije poslao svoju biografiju i sliku. Ja sam mu se ve po drugi put obratio za
to, ali od njega nemam odgovora. Izgleda da mu ahovska tabla i takmienja ne daju da otvori internet i da vidi
mesae. Potsjeti ga, molim Te Akica!
Posebno Vas molim za biografiju Rustema, sina Delila. Uinite sve da mi poaljete to vie podataka o njemu, pa i njegovu fotografiju. Vidite i u Drutvu veterana Narodno-oslobodilakog rata. Da moda novine nisu pisale
to o njemu i njegovom streljanju od njemakih faistikih okupatora?
Sa ovoliko zavravam ovo pismo. Poto smo pred internacionalnom proslavom Nove Godine, estitam je pre
svega Tebi, a zatim i svima drugima redom, Majci, Ocu, sestrama i roacima, posebno Baki, ako je i ako nije tu,
pored Vas.
U oekivanju Vaeg odgovora, sve Vam najljepe eli
eneva,
dana 11. XII. 2006.
Va
Kaplan BUROVI

DOKUMENAT Br. 26
ISTORIJA BUROVIA-RESULBEGOVIA
vaspitava nas rodoljubljem i nadahnjuje optimizmom i smjelou
Knjiga akademika, prof. Dr Kaplana Burovia-Resulbegovia RESULBEGOVII PORODINA ISTORIJA, doekana je najtoplije. O njoj su pisali listovi, asopisi i revije, pa je prikazana i od Televizije Beograda. O
njoj je sa autorom uinjen i intervju. Aleksandar Janinovi, preko lista POBJEDA, kae da je Akademik Kaplan
izazvao buru knjigom o Resulbegoviima1). U vezi sa emisijom (intervjuon) preko TV Beograda kae da je zbog
zanimljivosti teme i ponovljena, svakako na zahtjev gledalaca.
im je izala iz tampe, Akademikovu knjigu su kupili ne samo svi Resulbegovii, ve i mnogi drugi, u Ulcinju i irom Jugoslavije, pa i van granica, u inostranstvu, stavie i u AlbanijiTako da se danas knjiga Akademika
Burovia nalazi u svakoj porodici Resulbegovia, pa i u onim zemljama gdje su se rasprtili trbuhom za kruhom. Svi
je dre umjesto KURANA i, kad im kakav podatak treba o kojem Resulbegoviu, otvore je i, bez najmanje muke,
traei po azbunom redu, kao u kakvoj enciklopediji, nalaze tamo ne samo svoje roditelje, djedu, pradjedove i
podatke o njima, ve i sebe i svoju djecu. I u matini otsjek da odu, ne mogu nai te podatke.
Pored svega, kada je itaju, bilo i fragmentarno, oni se osjeaju gordi i ponosni to su pripadnici te porodice,
roaci i potomci tako slavnih predaka, kao to su grof Jovan Burovi, pa jo slavniji grof Ivan Burovi (strah i trepet

508

za turske okupatore nae domovine!), zatim Osman-paa Resulbegovi (kome sultan ree glavu u Istanbul!), pa
veleslavni Sabit-paa (koji spaava Crnogorce i Ruse da ih Turci ne posjeku!), pa zamjenik hercegovakog vezira
Hasan-beg, koji pie Njegou da razvije zastavu slobode i da ih okupi na Kosovo, pa vojvoda crnogorski Arslan-beg,
koji prkosi i Kralju Nikoli, branei dostojanstvo ena, pa major Mehmet-beg, major Selim-beg, skojevka Demala,
pukovnik Devdet, akademik Kaplan, sve jedan slavniji od drugog. Svi oni, svojim pozitivnim primjerom, nadahnjuju optimizmom itaoca, kako za njegovu budunost, tako i za budunost njegovog naroda i njegove domovine Crne
Gore, posebno Resulbegovia, na koje ve djeluje tako snano da se bude i oni koji su do sada bili u mrtvom snu.
Istorija Resulbegovia Akademika Burovia vaspitava nas rodoljubljem i nadahnjuje nas optimizmom i smjelou, u
duhu bratstva i jedinstva, pokazuji nam i put rjeenja naih postojeih problema, vjerskih, nacionalnih i ekonomskih. Rijetke su danas knjige koje zrae tako zdravim duhom i optimizmom kao Akademikova Istorija Resulbegovia
Intelektualni razvoj, kolovanje, proirivanje horizonta, znanja i sposobnosti, spreavali su ovom Buroviu
svakako, ne samo Josip Broz Tito sa svojom klikom u Jugoslaviji, ve i Enver Hoda sa njegovom klikom u Albaniji, gdje se Akademik Burovi obreo poslije jugoslovenskog zatvora. Vidjei u njega vanrednog intelektualca i svog
budueg protivnika, koji e im zadati mnogo posla i briga, ni jedni ni drugi nisu mu pruili nikakve mogunosti da se
obrazuje i formira. Upravo zato, i jedni i drugi su ga krvniki proganjali i zlostavljali, decenijama su ga drali po
zatvorima (preko 30 godina!), nastojei svim silama da izvre nad njim intelektualni i fiziki genocid. I pored toga
on e se dva puta diplomirati i imponirati svijetu ne samo kao famozan disident, ve i kao famozan naunik, balkanolog i albanolog, istoriar.
to su ga vie proganjali i zlostavljali, vie se kalio i sve vie su mu se irila njegova znanja, razvijale se
njegove intelektualne i stvaralake sposobnosti.
iroki dijapazon znanja, jedan pravi enciklopedijski um, iznad svega neobino jak vitalitet i smjelost bez
presedana Akademika Burovia, potsjeaju nas na Ivana Burovia, Osman-pau i vojvodu Arslan-bega.
Akademik Burovi se baca na svoje protivnike, na neprijatelje domovine i naroda, ma ko bio taj narod, a
posebno kada je njegov, jugoslovenski. Baca se kao pravi tigar, kao arslan (lav), smjelou i neobuzdanou Ivana
Burovia; gradi i prestrojava kao Osman-paa, koji u njegovom Trebinju nije pitao ni za vezira, ni za sultana; a kad
izlazi iz zatvora, kad god vaskrsava iz mrtvih, poinje ivot iznova kao kakav mladi, eni se i poinje novo poglavlje svog ivota, novu karijeru, pa i u 60-toj godini ivota, ba kako ju je zapoeo i vojvoda Arslan-beg.*)
___________________
1) JANINOVI, Aleksandar: Berba i bura, list POBJEDA, Podgorica, 29. oktobar 1995, str. 8, kol. III.
*) Odlomak iz knjige Resulbegovi Gorana ISTINA O RESULBEGOVIIMA, Ulcinj 1996.

DOKUMENAT Br. 27
PROMJENA PREZIMENA NE ZNAI I PROMJENU VJERE,
KAO TO I PROMJENA VJERE NE ZNAI I PROMJENU NACIONALNOSTI
- Pismo Akademika Burovia svom bratuedu Damiru Dao moj mili!
Hvala Bogu te mi se najzad javi.
Prolog ljeta sam na Pristanu pio kavu sa tvojim ocem - Ekremom, pa sam ga pitao za tebe. Ree mi da pie istoriju
Resulbegovia, pa bi dobro uinio da ti ta dokumenta, koja si sakupio - da njemu, a ti se sada zauzmi samo ispitima, da se to
prije i to bole diplomira. Diploma, zatim sve drugo!
Kae mi da si mi se javio na Sajmu knjiga u Ulcinju, da si me nazvao i stricem, ali te nisam prepoznao. alim, alim,
alim! Izvini me, jer sam sigurno bio zauzet poslom, a mogue i starost ini svoje. Da sam te prepoznao, ja bih te zagrljio.
Kae mi da si imao samo jednog strica - pokojnog Raifa. Niko ti to ne moe porei i niti pomilja na neto takvo. Ali ti
ne zaboravi da u mojim ilama i u ilama pokojnog Raifa i tvog oca, nema ni kapi krvi drugije. Kako od strane naih majki,
tako i od strane naih oeva - mi imamo istu krv. Sem toga, ja ne znam gdje sam vie sisao mli- jeka: kod moje majke ili kod
Mejreme (zvana Meme, pokoj joj dui!) - sestra moje majke. Isto tako i njena djeca ne znaju gdje su vie sisali, kod svoje
majke, ili kod Nurije moje majke. Ti sigurno zna da smo se rodili pod jednim krovom i da smo odrasli u istom dvoritu.
Prema tome - i ja sam ti stric. U ovome nema nita loeg. Bar ja tako mislim.
Hvala ti to si tako visoko ocjenio kritiku Gorana Resulbegovia protiv Sari-eve istorije Resulbegovia. To je
miljenje svih.

509

Za moju istoriju Resulbegovia, da bih je napisao, iao sam od kue do kue svih Resulbegovia Ulcinja, tako da niko
nema pravo da se ali. U Trebinje nisam imao zato da idem, jer tada tamo vie nije bio nijedan Resulbego- vi, ali sam u
Ulcinju imao trebinjskog Resulbegovia, koga sam detaljno pitao za sve, pa sam zahvaljujui njemu i uspio da je napiem, jer
- da njega nije bilo - ja o trebinjskim Resulbegoviima ne bih imao tako mnogo podataka.
Ispravljena i dopunjena ta e se istorija kroz koji mjesec predati za drugo izdanje. Ako ima da mi to sugeri- e da
ispravim, ili da dopunim - javi mi. Ako mi poalje - tamo e biti i tvoja fotografija, pa i tvoga oca. I djede. I strica Raifa.
Potraio sam preko interneta sve Resulbegovie, posebno one Trebinja. Ne javljaju mi se, jer su sigurno zatrovani
muslimanskim fundamentalizmom.
U Sarajevo, sem Resulbegovia, ima i Burovie - muslimane. Malo dalje - u ajnie (Viegrad) - ima i Burovie pravoslavne. A u Italiji - Burovie katolike. Prolog ljeta sam bio u Sarajevo i u ajnie. Pa i u Italiji, kod Burovia.
to se tie mog prezimena - ja sam ga slubeno promjenio u Burovi, jer su nam se tako zvali pradjedovi, pa nam se
tako prozivaju ne samo svi hrianski roaci, ve i muslimanski. Danas, najvei broj Burovia su muslimani. Oni ne poriu
svoje hrianske pradjedove. Svi su oni svijesni da su im hrianski Burovii - ROACI. A i Resulbe- govii, oni koji nisu bili
zatrovani muslimanskim fundamentalizmon, nikada nisu porekli da su im Burovii - ROACI. Ako si stvarno prikupio
dokumenta o Resulbegoviima, onda treba da ima i pismo Sabit-Mehmet-pae Resulbegovia, napisano 1695. u Trebinje, i
poslato na adresu grofa Ivana Burovia, u Herceg Novi, gdje mu doslo- vno kae: "Piem ja Sabit Mehmed paa mome
starome prijatelju i roaku Lui i Ivanu Buroviu, zapovjednike novskome "
Na sajtu interneta New York Universiteta, ako potrai, nai e: "Akademik, prof. dr Kaplan Burovich - famous
Albanian dissident and historian". Tako su me nazvali profesori tog Universiteta. Dok su me francuski akademici nazvali:
"grand homme, qui a sacrifie sa vie pour la recherche".
I pored ovoga, vi i ko god hoe, posebno oni u Ulcinju (na elo sa Sarijem i uurijom!), moete me porei i kao
disidenta, i kao istoriara, pa i kao ljudsko stvorenje, kao ovjeka, posebno kao vaeg roaka.
Ja ne pozivam nikoga da poe mojim stopama, mojim putem. Ni da promjeni prezime i da se kao ja vrati
pradjedovskom prezimenu. Ali oni koji poriu istorijsku injenicu, da su Resulbegovii porijekom od boko-kotorskih Burovia,
neka ne misle da e njihovim falsifikatom promjeniti i istoriju, istorijske injenice. Ne zaboravi - promjena prezimena ne
povlai za sobom i promjenu vjere, kao to ni promjenom vjere ne znai da ste promjenili i naciona- lnost. Ponavljam ti jo
jednom: veina Burovia danas su muslimani. Ako ne vjeruje, potrai ih - jer ih tu ima, u Sarajevo.
Grlji te, jer te i voli, a ovo znai - eli ti samo dobro,
Tvoj stric
K a p l a n*)
___________________
*) Poslato preko interneta negdje u proljee 2007.

DOKUMENAT Br. 28
BUDUNOST OVJEANSTVA JE NAUNA ISTINA
- Pismo Akademika Burovia svom rojaku Arhitektu Selimu Dragi roae,
Jo u novembru mjesecu knjiga BUROVII PORODINA ISTORIJA predata je za tampu, ali sam odloio
njeno tampanje zbog Vas: ao mi je da je tampam bez vae biografije.
Poslije mog brata Devdeta, Vi ste Selime jedini intelektualac ulcinjskih Resulbegovia u koga sam imao naj- vie
povjerenja i na koga sam se za sve oslonio. Ma da Vas nisam poznavao (kad sam ja emigrirao Vi ste bili sasvim mali!),
osjeajui da nas vee ne samo krv, ve i neto drugo, vie, znaajnije, pohitao sam u Napoli da Vas vidim i upoznam. Moje
predosjeanje me nije iznevjerilo. Vi ste mi se tada izrazili najljepim rijeima za knjigu RESULBE- GOVII
PORODINA ISTORIJA, nazvali ste je enciklopedijom, pa i KURANOM svih Resulbegovia. Zato, kad god sam
dolazio u Ulcinj, sa kojim od moje brae mogue se i nisam sreo, ali sa Vama obavezno sam se sreo, pa i popio kavu,
razgovarao, roaki.
I pri svakom susretu Vi ste me bodrili i podrali da spremim drugo izdanje te knjige.
2006. godine ja sam dovrio ispravke i dopune, pa sam tekst knjige predao azimu (Ganovom sinu), da ga na
njegovom kompjuteru svi vide i isprave, da dopune sve to imaju.

510

Kad smo se sreli prole godine, u maju, rekoste mi da Vam poalem taj tekst na adresu Vaeg e-maila. I ja vam ga
poslah. Iz dana u dan sam oekivao da mi ga vratite ispravljenog i dopunjenog, kako su to uinili i mnogi drugi, ak iz
Sarajeva, ajnia, itluka (Sjenica) i Beograda. Vi mi ga ne vratiste.
Sigurno se sjeate da ste mi pri tom naem susretu rekli da u sastav Ureivakog odbora knjige unesem ne samo Vae
ime, ve i neka druga imena. I ja ih odmah, na licu mjesta uneh, iako za neke od predloenih - imao sam svoje ozbiljne
rezerve.
U novembru, kad se sretosmo, Vi vie niste bili onaj, preanji Selim. Zamjerili ste mi to u Vau biografiju nisam unio
vane podatke, da sam u biografiji Vaeg pokojnog oca pisao da je bio i konobar (sto u stvari, kako mi rekoste, nije bio!), da
sam za Vau godinu roenja napisao 1951 (dok ste Vi roeni 1952) i da zbog svega ovoga Vi odustajete od saradnje sa
mnom, pa mi zatraiste da skinem i Vau biografiju iz knjige i Vae ime iz liste Ure- ivakog odbora, a isto tako i imena
Ekrema i uurije.
Ja ne mogu vjerovati da je ba to razlog Vaeg povlaenja, jer sam Vam tekst knjige upravo zato i poslao, da ga
ispravite i dopunite. injenica to ste u razgovoru sa mnom zastupali i apostrofiranu dvojicu, neosporno govori da ste pali
pod njihov uticaj, da su Vas oni indoktrinirali i ubjedili da se distancirate od mene. A to znai nolen-volens - da se
polarizirate na strani mojih neprijatelja, koji nisu samo moji, ve i nae porodice, i naeg naroda, i nae domovine. A ovo
znai i Vai, i Vae djece! Ne mogu vjerovati da Vi niste svjesni ovoga.
I pored toga, evo gdje Vam piem i molim Vas, prije svega u moje ime, a zatim i u ime pokojnog azima, pokojne
Demale, pokojnog djeda Vaeg, senatora Selim-bega, ije ime nosite, a koga nam ubie u zatvor Ulcinja batinama albanski
saradnici italo-njemakih faistikih okupatora, molim Vas i preklinjem u ime svih naih slavnih pradjedova da se ostavite
vjerskih fundamentalista i vjetrogonja, jer budunost ovjeanstva je nauna ISTINA, ona za koju su se borili svi nai pretci,
pa i senator Selim-beg, i komesar azim, i hazreti Demala.1)
Sa nadom da ete mi javiti najhitnije da vratim Vae ime i Vau biografiju onamo gdje im je mjesto, oekujem da
razborito, intelektualno i savremeno rezonujete o svemu i da mi odgovorite kao dostojan potomak onih Resulbe- govia,
kojima se ponosimo ne samo mi, ve i itav na narod.
Va roak
Kaplan BUROVI
eneva,
dana 12.01.2008.
P.S.- Ako mi na ovo pismo odgovorite pozitivno, ja u ga unistiti, tako da ovo niko ne sazna i da sve ostane
izmeu nas. Ako mi ne odgovotite, ja u ga objaviti. Ukoliko mi odgovorite negativno, objaviu i Va odgovor, pa
neka svi rasuuju i sude ko je u pravu.
_________________
1) Jedan od onih, sa kojima ste se ujedinili protiv mene, postavio mi je uslov da spomenem njegovo ime u knjizi, ako iz nje izbriem ime
Demale. Oekujem da e jednog dana otii i u Matini otsjek da i njima postavi taj uslov. Jadna naa Demala: i mrtva se mrzi od onih, koji su
najvie uiirali od njenog samoportvovanja, od njene borbe za slobodu i demokraciju, od njene borbe za emancipaciju Ulcinjanki i Ulcinja!
alosno!!!

DOKUMENAT BR. 29
OTROV I PAKLENA MRNJA
- mesa preko interneta Potovani i dragi Kaplane Buroviu,
Velika hvala na vaem prijateljskom pismu, na vaim knjigama i lancima o vama iz tampe, koje sam skupa
jue primio preko Edition LAge dHomme.
Pregledavi ih sa puno radoznalosti, vidim iz njih da je va ivot posveen borbi za pravdu i istinu i za
prevazilaenje ponora nastalog u doba turskog ropstva izmeu Srba pravoslavne vjere i muslimanske vjere. Prava
epopeja!
Zgranut sam onim Otvorenim pismom, koje su vam uputili albanski intelektualci. Ono odie paklenom
mrnjom i otrovom. Kao takvo daleko vie svjedoi o njenim autorima, nego bilo to o vama. Naprotiv, itavo djelo
Kaplana Burovia pokazuje da je on ovjek, plemenit i velike due. Ja vam se iskreno divim, jer ste uprkos svemu
to ste pretrpjeli i ega ste bili rtva ipak ostali ovjek od savjesti, pravde i istine.
Sa posebnim zanimanjem sam proitao vae istinite trekstove o Njegou i Albancima i bio dirnut vaom
pjesmom u slavu Lovenske kapele. Znate, ja sam odbrani Lovena posvetio
Naravno da bih vrlo rado sainio na francuskom jeziku jedan tekst o vama i vaem stvaralatvu, iako sam
vrlo preoptereen

511

Na kraju iskreno vam estitam na nagradi Moraa, to saznah preko internet izdanja dananjeg podgorikog
lista DAN, kao i za vanredni uspjeh, koji ste postigli makedonskim izdanjem vae knjige POREKLO ALBANACA.1)
Srdano vas pozdravljam,
Paris,
14. oktobar 2005.
Va Komnen BEIROVI2)
________________
1) Citirani mesa nije jedini od K.Beirovia. Koliko za primjer spominjemo lanak Akademika Burovia ISTINA IZNAD SVEGA, objavljen u srpski elektronski list ISTINA, God. I, Br. 40, Be 27.XI.2005. godine, uz koji K.Beirovi, kao lan redakcije, objavljuje svoju bileku,
u kojoj Akademika Burovia uporeuje sa najznaajnim i najslavnim muslimanima jugoslovenske stvarnosti Mea Selimovi, Skender Kulenovi i Emir Kusturica. Izmeu ostalog tu kae: Postupak Kaplana Burovia utoliko vie zasluuje divljenje to je on to unio (Branio Srbiju i
Srbe!), kao i Emir Kustrica, u vrijeme sveopte omraze na Srbe, kad su se od njih, kao od gubavaca, svi udaljavali, pa ak i oni maloduni i prodani meu samim Srbima. S druge strane, navuka je na sebe bijes i mrnju mnogih Albanaca
U jednom drugom mesau, od 21. februara 2006, kojim K.Beirovi estita Akademiku Buroviu objavljivanje njegovog dugog intervjua
SAM PROTIV SVIH POD ZASTAVOM ISTINE, na stranicama lista ISTINA God. I, Brojevi 51 i 52, Be, 12 i 19/2.2006, izmeu ostalog mu
pie: Prije svega raduje me to sam kumovao vaoj saradnji sa ISTINOM, zahvaljujui kojoj, s obzirom na njenu veliku itanost samo za nepuna dva dana imamo preko 6000 ulazaka. Vai radovi, vaa istina i vaa ivotna epopeja, ispunjena stradanjima, dospjeva do najire publike. I
time se ta stradanja iskupljuju, osmiljavaju i, u neku ruku, ponitavaju. A vjerujem da su i vai neprijatelji ovim vaim uspjehom poraeni
Nastojau da o vaoj velikoj ispovjesti, koja je izala u ISTINI, napiem na francuskom jeziku prikaz u ovdanjoj, pariskoj tampi.
Zbog prevelike vanosti, taj je intervju traen da se ponovi i ponovljen je na stranicama ISTINE godine 2007.
Koliko da se zna: Kad je Akademik Burovi poeo saradnju sa listom ISTINA 27.XI.2005. godine, taj je list imao 126124 italaca. Na
dan 19.II.2006, kada je objavljen njegov pomenuti intervju, taj je broj dospio na 247398 italaca. A ovo znai da je, za nepuna tri mjeseca, porastao za 121274 italaca. Faktino udvostruio se. Ova ifra svjedoi o porastu interesovanja za ISTINU, kao i za stvaranje Akademika Burovia.
Mnoge su se studije naeg Akademika, zbog njihove vanosti, pretampale sa ISTINE na stranicama drugih listova, revija i asopisa.
Na Badnje vee, dana 06. januara 2008, Akademiku Buroviu stie estitka od K.Beirovia, gdje mu izmeu ostalog kae: Da znate da
su vai prilozi za ISTINU vrlo vani, dragoceniSa vama mi je ast biti u prepisci..Iskreno va Komnen Beirovi. Na alost moramo istai i
ovo: Redakcija tih novina, posebno njen vlasnik Petar Milatovi pokazali su prema Akademiku Buroviu krajnju i neoprostivu nezahvalnost,
koju oekujemo da je svi poteni ljudi javno osude.- REDAKTOR.
2) Ali ko je ovaj Komnen BEIROVI? U biografskom leksikonu SRBI U SVETU KO JE KO, Beograd-Los Andjeles, 1999, za
njega pie: Pisac i publicista, aktivista u srpskoj dijaspori. Posebno se angaovao u organizovanju pripadnika srpske i crnogorske dijaspore i
suprotstavljanju medijskom ratu protiv srpskog naroda, naroito u vreme raspada bive Jugoslavije i oruanih dejstava u onim njenim delovima
gde je iveo srpski narod; bio je aktivan u organizovanju protestnih mitinga i drugih skupova protiv sankcija i netanog medijskog izvetavanja o
stanju i odgovornosti za zbivanja u ratom zahvaenim podrujima i na njima je sam istupao; pisao je francuskim medijima, a MOND, QUOTIDIEN DE PARIS i drugi listovi nekoliko puta su objavili njegove napise; zalagao se za okupljanje i odravanje skuptine pretstavnika svih Srba u dijaspori i za to tesnje odnose Srba iz rasejanja i matice; inicijator je akcije za zatitu kulturnog blaga srpskog naroda na Kosovu i Metohiji: pozvao je ponzatog vajcarskog ekologa i osnivaa fondacije za zatitu prirodnog i kulturnog blaga, Franca Vebera da poseti Kosovo i Metohiju, to
je ovaj i uinio krajem juna 1998, posle koje je odmah usledio predlog Vebera direktoru UNESKO-a Frederiku Majoru, u ime kulturne Evrope da
podri hitno stavljanje pod zatitu remek dela na Kosovu; inicirao je i ideje da se Kosovo tretira ne samo kao politiko i demografsko ve, u prvom redu, kao kulturoloko i civilizacijsko pitanje; da se svetu predoe, slikom, preko Interneta i sl., hramovi, freske, ikone svetaca i druga dela
hrianske kulture na Kosovu i Metohiji i time suprotstavi pretnjama da se ova bombarduju; autor je vie knjiga i publikacija i velikog broja tekstova u listovima i asopisima na temu poloaja srpskog naroda u skorijoj prolosti i aktuelnoj stvarnosti. Adresa: 56, Rue de Verrerie, 75001,
Paris, France; tel: 42-72-77-24; e-mail: <constelorion@noos.fr>

DOKUMENAT BR. 30
INSPIRATIVNA STUDIJA
Potovani roae,
Kako ste i nagovestili, kontaktirao sam Neboju Burovia i dobio od njega primerak knjige o nama,
Buroviima. Sa velikim zadovoljstvom ve par dana prouavam ovu detaljnu i inspirativnu studiju o naoj porodici.
Na moje veliko iznenadjenje u knjizi sam i ja prisutan (slikom !!! i tekstom) na strani 358, kao ALEKSANDAR IV.
Dodue neto sam mlai (sreom) nego to stoji tamo (1958 a ne 1946) i, sreom, sad imam dvoje dece - sina Nikolu
(imenjaka uvenih predaka Peratanskih kapetana) i erku Tanju (verovatno TANJA I u geneologiji Burovia).
Tokom sledeih nekoliko dana u sa majkom Milom Burovi, koja u svojoj 95-toj godini jo uvek savreno
pamti njeno ajnie i moje daleke pretke, pretresti neke podatke o naoj grani porodinog stabla (RISTO II SIMEON i dalje), i biu slobodan da Vam poaljem nekoliko korekcija.

512

U svakom sluaju, veoma mi je drago to smo ostvarili kontakt, i biu veoma srean da Vas ugostim u svom
domu kada svratite u Beograd.
Srdano, Va,
Aleksandar Saa Burovi
Beograd, 19.X.2010.
Mileevska 28
11000 Beograd
tel 011 2441477
mob 063 282729
e mail burovic@open.telekom.rs

DOKUMENAT Br. 31
Prof. Kaplan BUROVI
VAJCARSKA
Potovani g. Burovi,
Kupio sam danas vau studiju o Buroviima. Vaa knjiga me je iskreno obradovala i sigurno e koristiti svima
koji izuavaju bokeku i novsku istoriju. Vidim da ste imali moju knjigu o Kutima i jo jednu drugu, no to je sve za
Vas manje znaajno, ili nimalo znaajno, u odnosu na druge knjige koje sam izdavao kasnije.
elim Vam stoga ukazati na niz mojih knjiga i zbirki dokumenata, ukljuujui dvije obimne zbirke irilinih
isprava Dravnog arhiva Dubrovnik (2010) u kojima lee i isprave nastale od samih trebinjskih Resulbegovia.
Takoe, moje obimne zbirke irilinih isprava Boke Kotorske u kojima ima dosta isprava novskih Burovia (2008).
Sve je to objavljeno dosta intenzivno od 2004. godine. Takoe popise glava familjija u Novome druge polovine 18.
vijeka (2004).
Ovde u Novome, u Crnoj Gri, kao Srbin, djelujemo u potpunom embragu svih dravnih i svih crnogorskih
medija, pa nije nita neobino da ne znate za te knjige, koje Vam mogu posluiti za Vau buduu dopunu knjige. Ja
u Vam u tome rado pomoi da te podatke saberete, pa bih Vam i poslao odreene podatke iz mojih knjiga. Svakako,
rae bih Vam dostavio primjerke samih knjiga na poklon, ako bi to bilo mogue.
Primite izraze iskrenog uvaavanja,
Novi, 27. dec. 2010. Godine.
Goran dr KOMAR

DOKUMENAT Br. 32
Prima
Dr G o r a n K O M A R
HERCEG-NOVI
Potovani g. Komar,
Primio sam vae pismo i prijatno se iznenadio.
Hvala Vam na toplim reima o mojoj knjizi, a jo vie Vam zahvaljujem za pomo, koju ste spremni da mi
ukaete za njenu dopunu, da bi nam novo izdanje izalo jo bolje, pa da i bude od jo vee koristi svima koji e je
uzeti u ruke.
Raduje me to ste i Vi, i pored svakojakih prepreka, koje su vam uinjene i koje Vam se aktuelno ine, uspeli
da objavite vae knjige. Ja sam mojim neprijateljima i preko medija rekao, pa i dokazao, da sputane noge dva put
bre kroe.
Biu Vam jako-jako zahvalan ako mi poaljete vae knjige, posebno one u kojima ima materijala za
Resulbegovie i Burovie, kao i svaki drugi materijal koji imate o njima. Sve to mi moete poslati preko e-maila,
poalite mi tim putem, a drugo preko pote. Kotae Vam to, znam, ali ne brinite, jer u u maju mesecu svratiti do
Vas da popijemo kavu, da se ispriamo i da Vam se koliko-toliko oduim. A i da se dogovorimo za nau saradnju i
uzajamnu pomo. Kako vidim u LEKSIKONU Nikole Rackovia, vi ste skoro 30 godina mlai od mene. A kako se
zna, na mlaima svet ostaje.

513

Vaa mi je pomo potrebna to pre, jer u maju e se knjiga o Buroviima predati za drugo izdanje. Izmeu
ostalog i zato sam planirao putovanje za Crnu Goru i dalje do grada (tamparije), gde obino objavljujem moje
knjige.
Ako imate vremena i mogunosti, bacite pogled na sajtove KORENI (www.koreni.net), GLAS
DIJASPORE (http://dijaspora.wordpress.com) i I-N SERBSKA DIJASPORA (www.srpskadijaspora.info), pa i
beogradskom listu TABLOID, jer tu redovno objavljujem moje stvari. Kad stignem tamo, doneu Vam neka moja
izdanja, pogotovo najnovija.
Za ovaj put ovoliko. Javite e-mailom prijem ovog mesaa, pa kad budete mogli i piite mi to mi moete
pomoi.
Koristim priliku da Vam estitam Novu godine i da Vam poeljim dobro zdravlje i uspeha u radu, stvaranju.
Uz srdanu zahvalnost, sve najlepe,
eneva,
dana 03. januara 2011.
S potovanjem, Va
Kaplan BUROVI
______________
P.S.- Ovo sam Vam pismo poslao juer preko interneta na adresu gorankomar@gmail.com. Posle nekoliko minuta neki drugi Goran
Komar mi odgovori da sam poslao na pogrenu adresu, jer on nije taj kome sam se ja obratio. Zato Vam po drugi put aljem ovo pismo, a Vi mi
javite preko interneta prijem.
Vau knjigu KUTI ve imam u mojoj biblioteci.
eneva,
dana 04. januara 2011.

514

DOKUMENAT Br. 33
IINTERNET NOVINE SERBSKE O AKADEMIKU BUROVIU

http://www.srpskadijaspora.info/vest.asp?id=14832
NASLOVI DANA
Objavljeno: 2/5/2011 - itanja: 39

ALBANCI FALSIFIKUJU ISTINU,

Drutvo albanskih umetnika i intelektualaca Art Club u Ulcinju objavilo je ovih
dana u prevodu na srpskom jeziku zbirku odabranih radova pet albanskih
stvaralaca Crne Gore: Aslan Bia, Ibrahim Berjai, Fran Canaj, Anton Gojaj i
Hadi abani. Ovih dana je ovom izdanju izvrena i promocija, pa su o tome 11.
aprila 2011. objavili i vest na njihovom sajtu LAJME NGA ULQINI pod naslovom
Pes autor shqiptar prezantohen para publikut malazias (Pet albanskih autora
pretstavljaju se pred crnogorskom publikom).
Autor lanka (Nema imena!) pretendira da ova pet stvaraoca ia kan vn
themelet letrsis shqiptare n Malin e Zi (postavili su temele albanskoj
knjievnosti u Crnoj Gori), dok autor predgovora knjige Andrija Nikolaidis
pretendira da je letrsia shqipe n Malin e Zi pr nj koh t gjat ka qen e
panjohur, nj fshehtsi. Shkaqet pr kt kan ardhur prher nga fusha politike
dhe ideologjike. Letrsia shqipe n kohn e vlimeve urrejtjeve nacionale dhe
fetare t shqiptarve n...
Susedne zemlje

Objavljeno: 2/5/2011

Projekti i ideje

Projekti i ideje

Objavljeno: 2/5/2011

Objavljeno: 2/5/2011

MIKROLOGIJE ZA
MEMENTO

SVA NIJE ALBANSKI

GRAD

Djelo Nikole Rackovia

LEKSIKON CRNOGORSKE
KULTURE je jedno grandiozno i
kapitalno djelo, koje prethodi
ENCIKLOPEDIJI CRNE GORE.
Ono je zasluilo svaku pohvalu i
sigurno e biti pohvaleno od
svakoga, koji e ovo djelo i
samo prolistati, kamoli ako se
bude zauzeo i itanjem. Upravo
zato to je grandiozno i prvo u
svojoj vrsti, upravo zato to niko
na svijetu ne zna sve, pa je i
nemogue da zna sve, ovo
djelo, kao i svako drugo, tu i
tamo ima tota i za primjedbu,
za dodati ili i ispraviti. Nijed...

Ovaj crnogorski grad,

albaniziranim imenom SHAS,
albanski akademici su od
vremena (1985) uveli u njihovu
Enciklopediju, ali ne kau da je
njihov, albanski grad, niti ga
veu bilo ime sa njihovim,
albanskim narodom, pa ni sa
Ilirima. Iako nema nikakve veze
ni sa istorijom niti sa kulturom
albanskog naroda, injenica to
su ga uveli u toj njihovoj
Enciklopediji govori jasno da ovi
Albanci pretendiraju i za taj
grad, kao i za svu tu oblast oko
Ulcinja, pa i oko Bara, da je
njihov i da e ga oni u ...

itanja: 23

itanja: 34

515

ALBANCI ULCINJA
Krajem VII vijeka nove ere, iz
dananje Rumunije, sa padina
Karpata i Beskida, silaze na
Balkan Albanci, koji, zajedno sa
mongolskim Bugarima khana
Asparuha, upravo 679. godine,
prelaze Dunav i nastanjuju se u
Trakiji, dananja Bugarska. U IX
vijeku oni prelaze iz Bugarske u
nekadanju Prevalis, pokrajina
Mat (dananja Srednja
Albanija!), gdje asimiliraju
keltsko pleme Albanoi i, njihovo
ime, usvajaju za svoje
nacionalno ime1). Poto su se
ovdje namnoili enormnim
raanjima i neprirodnim putem,
...
itanja: 39

DOKUMENAT Br. 34
De :
Fatima Burovi (fatima.burovic@gmail.com)
Envoy : lundi 5 mars 2012 21:49:39
:
kaplan_bu@hotmail.com
Hi,
Ja se zovem Fatima a otac Feho od Murata Burovia sin iz itluka.
Oduvijek me zanimalo tatino porijeklo jer sam se ja rodila u Zagrebu.
Najvie to sam uspijela saznati da smo iz Boke Kotorske i da ima grb Burovia te da su bili srpski plemii u 15 st.
Koliko je tono?
Sve najbolje!
Fatima Burovi

DOKUMENAT Br. 35
Draga roako Fatima,
Priredili ste mi prijatno iznenaenje, na koje vam uzvraam vjerujem isto tako prijatnim iznenaenjem.
Ima vie godina to sam na internetu saznao za nekakvu vau e-mail adresu, pa sam vam se na nju vie puta
obratio, ali od vas ni glasa.
Poto sam prostudirao svu moguu literaturu o Buroviima, obiao sam ih sve, i mrtve (po grobovima!) i ive,
katolike, muslimane i pravoslavne, iz drave u dravu, iz grada u grad, pa i od ulice do ulice, od praga do praga.
Sakupio sam sve to znaju o sebi i svojim pretcima, pa sam 1994. godine objavio jednu njihovu turu porodinu
istoriju (oko 150 stranica), koju sam preradio i 2008. joj priredio drugo izdanje pod naslovom BUROVII
porodina istorija. Ova je knjiga zamana, stolna, formata velikod, A 4, sa sitnim slovima, Br. 10, vie stranica Br.
9, pa i Br. 8. Ima 458 stranica. U nju sam okupio sve Burovie, ive i mrtve, sa rodbinskim vezama, pa i sa
fotografijama onih koje sam uspio da naem. Tu ste i Vi, ali bez fotografije. Tu su i vaa djeca.
Ovim e-mailom vam aljem jedan mali dio genealogie, onaj ogranak gdje ste Vi, sa ocem, djedom,
pradjedom. aljem vam i to sam napisao o vama u toj knjizi, o vaem ocu i djedi.
Oekujem da mi najhitnije poaljete vau najljepu fotografiju, isto tako i fotografiju vaeg oca (najljepu!).
Pa i od djede, strica, tetke, ako ih imate.
Poaljite mi i detaljne podatke o sebi i svima drugima, ali posebno o sebi, o vaem naunom radu, uspjesima,
javnim priznanjima, fotokopije diploma, da ih unesem u ovu enciklopediju Burovia, kojoj spremam novo izdanje,
naravno sa dopunama i ispravkama.
Ja sam star (imam 78 godina) i noge me jedva dre, inae bih doao do Zagreba da vas vidim i da se lino
popriamo o svemu. Zato vas pozivam da doete vi ovdje, sa vaim suprugom ili djecom: kao kod svoga roaka,
brata ili oca. Bie mi jako-jako drago da vas lino upoznam, jer sam o vama uo najljepe rijei, pa se i ponosim
vama, ni da ste moja kerka. Vi ste dika svih Burovia, posebno onih itluka. Vi ste i dika sveg naroda naeg.
Kad je rije o narodu, milo mi je to ste od oca uli da smo Srbi, iz najvee plemike porodice Perasta, koja je
vladala tim gradom Boke vjekovima, pa je imala i svoj grb. Ali znajte i ovo: Jedan dio Burovia, posebno oni
katolike vjere, izjavljuju se za Hrvate, a u Italiji i za Italijane. U Bosni za Bosance, a u Turskoj za Turke. Moj
sin, roen u enevi, kae da je vajcarac. Burovii su se prilagodili zemlji i nebu pod kojim ive. Vano je da uvaju
prezime Burovi i krvnu vezu sa svim Buroviima, bez obzira na vjeru i nacionalnost. Vano je da se potuju i vole,
da se uzajamno podre i pomognu.
Mi smo Burovii uli i u istoriju Hrvatske: pisali smo je, kao i svi drugi Hrvati, naom krvlju, doprinosei
njenom osloboenju od okupatora. Dali smo Hrvatskoj i guvernatore, pa i admirale, tavie i biskupe. Jedan je
Burovi do kasno ivio u Splitu, gdje su mu aktuelno djeca. Bio je pukovnik JNA, a bio bi i general, da ga roeni
brat nije sprijeio.
Lino ja, u Dubrovniku (1952) i Zagrebu (1953) objavio sam disidentnu poemu BOJANA, za koju su me
uhapsili Rankovievci, a za koju su me proglasili i za disidenta Br. 1 eks-Jugoslavije. Tako sam i dospio u
vajcarskoj. O meni imate to da itate na GOOGLE, na svim jezicima svijeta, pa i na arapskom, kineskom i
japanskom.
Nai su pretci bili grofovi, a kako sigurno znate grofovska titula je nasljedna. Znai, i vi ste, draga roako,
g r o f i c a Fatima. Imamo u Sjenici emala Burovia, koji, kad ga ko pozove na telefon, javlja mu se ovako:
Ovdje grof emal. Skim imam ast govoriti? A u Beogradu Neboja Burovi nareuje svojoj supruzi: Kucaj
na vrata i, kad ue, stoj predamnom mirno, jer ima posla sa grofom Nebojem, a ne sa bilo kime!

516

Ova dva naa grofa esto se uju na telefon, alje se i grohom smiju. Da su ovo znali prije nekoliko godina, ne
bi vadili oi jedan drugome na alost i sramotu pred cijelim svijetom.
Imamo i itavu dinastiju paa (turski generali), ali ova titula, na alost, nije nasljedna. Ali je nasljedna
begovska titula, pa i nai neprijatelji piu o nama itave knjige, tavie i sa naslovom BEGOVI NA GRANICI. A
narod nam je pjevao i pjesmu Bregovi, gdje stanuju begovi. Rije je o begovima Burovia i o njihovom naselju u
Bregovima, kraj Trebinja.
Moda vas zamorih.
Javite mi se to prije, pa emo se zdogovoriti kako da vam poaljem jedan primierak knjige. Ne zaboravite
podatke, ono to imate.
Sve najljepe svima redom.
Lino vas najsrdanije pozdravlja
eneva,
dana 06. marta 2012.
Va roak
Prof. dr Kaplan BUROVI, akademik

KO JE TO REKAO O BUROVIIMA

BUROVII O SEBI
FATIMA - fatima.burovic@gmail.com:
Oduvijek me zanimalo tatino porijeklo, jer sam se rodila u Zagrebu. Najvise sto sam uspijela,
saznati da smo iz Boke Kotorske i da ima grb Burovica, te da su bili srpski plemici u 15 st.
Koliko je tocno?

BUROVII O KNJIZI AKADEMIKA BUROVIA

RAMO - burovicr@hotmail.com:
Potovani Profesore, dragi roae, skoro dvije godinine od kada sam saznao za vas i vau knjigu,
uvijek sam se nadao da ete navratiti i ovamo, u Mostar, poto sam uo da ste bili u Zenici kod
Mahmuta, kod rahm. Sejfije u Sarajevu, bili ste i u Sjenici i u itlukuKnjiga je fantastina,
mona, obimna, istinita, prebogata i za mene - neto posebno. I svaka vam ast i hvala vam za
ovu knjigu. O njoj se nema ta raspravljati. Ona je autentina i istinita sa jasnim i nepobitnim
injenicama. Ako neko ima zamjerke i neslaganja sa porijeklom Buovia, to je samo iz razloga
emocinalnog i religijskog pristupa stvarimaIma malih pogreki ali su nebitne. Ja nemam puno
podataka o svim naim Buroviima

517

APPENDIX
ZLATNO PERO BUROVIA
Po izlasku iz zatvora, im sam se sreo sa mojim roacima, zamolili su me da moje pero ostavim za uspomenu
i kao nagradu, pa i za potstrek, ovome ili onome Buroviu-Resulbegoviu, koji se svojim talentom u pisanju pokazao
mojim doslednim nasljednikom.
Ovo me potstaklo da izradim jedno simbolino ZLATO PERO BUROVIA, koje e prelaziti iz ruke u ruku
onih Burovia-Resulbegovia, koji se budu istakli kao novinari, knjievnici ili naunici, bez obzira na njihovu vjersku oprijedjeljenost, pa i bez obzira na jezik kojim piu.
Osobu, kojoj e se sveano predati ovo ZLATNO PERO, odredie za sada Ureivaki Odbor naeg izdanja
BUROVII PORODINA ISTORIJA. U taj Odbor e neminovno ui i nosilac tog Pera, izuzev sluaja kad je to
nemogue. On i treba da novom nosiocu preda PERO svojeruno.
Za prelaz Pera iz ruke u ruku ne mora se ekati starost, ponajmanje smrt prethodnog nosioca. im se ko afirmira svojim perom i pokae se mojim talentiranim i dosljednim nasljednikom, Pero mu se moe i treba predati. Jedini uslov, uz dokazani taljenat, moe biti i uzrast: mislim da ne bude mlai od 30 godina, kako bi bio zreo i sasvim
svestan tog ina, pa i u stanju da uva to Pero.
Nosioci ovog Pera treba da ga uvaju kao svetinju i, kad im se zatrai, da ga lino predaju novom nosiocu,
svom nasljedniku. Ukoliko premine nosioc prije predaje Pera, njegovi ukuani treba da ga odmah predaju na uvanje
kojem od lanova pomenutog Ureivakog Odbora, koji e uvati Pero kod sebe ili u Muzeju Burovia, sve dok se
ne afirmira i zaslui to njen novi nosioc.
ZLATNO PERO BUROVIA treba da slui potstreku svim Buroviima-Resulbegoviima, koji se bave pisanjem, bez obzira na karakter tih napisa, dovoljno da ne slue mranim, reaksionarnim silama domovine, naroda i
ovjeanstva. U novim izdanjima nae porodine istorije, pored njihovog imena treba da se naglasi da je nosioc
ZLATNOG PERA BUROVIA.
Akademik
Prof. Dr Kaplan BUROVI-RESULBEGOVI

518

FONDACIJA BUROVI
Fondacija BUROVI je humanitarna drutvena organizacija, preteno porodina, koja ima za cilj da na sve
mogue naine pritekne u pomo Buroviima, kad god i u kojoj bilo formi budu imali za to potrebu.
Pod Buroviima podrazumjevaju se i svi oni koji vode svoje porijeklo od Burovia, bez obzira na njihovo novo prezime, na njihovu nacionalnu opredjelenost, dravljanstvo i bilo koje vjerske konfesije bili, kao to su npr. Tomislavljevii (Tomiii, Tomii), Lovrijenii, Rizvanagii, Sulejmanagii, Resulbegovii, Dizdarevii, Defterdarevii, Kapetanovii, Osmanpaii, Zekovii, Ujkii, Nezirovii i dr.
Osnovni zadaci ove Fondacije su:
1. Da izgradi u Boki Kotorskoj, to blie Perastu, pra-postojbini svih Burovia, jednu vilu, gdje bi mogli
smjestiti svoju:
a) Arivu
b) Muzej
c) Biblioteku
d) Urnoteku
2. Da okupi u toj vili Burovie svih strana svijeta sa ciljem:
a) Da se meusobno upoznaju i zblie.
b) Da se tu rekreiraju, provodei svoj godinji odmor u prijatnoj klimi i roakoj atmosferi, uz kulturnu zabavu i najpovoljne cijene (neimuni i besplatno!).
c) Za one, koji su zapostavili svoj nacionalni jezik, organizovae se kursevi obnove.
d) Za one, koji su u penziji ili nemaju ko da se o njima stara, omogui e im se da tu, u blagoj klimi Boke,
provedu svoju starost, kao kod svoje kue, pod prismotrom njihovih roaka, a uz savremeno staranje i permanentnu
medicinsku brigu za njihovo zdravlje.
3. Da se pritekne u pomo novanim sredstvima svima koji za to budu imali potrebu:
a) Bolesnim i uhapenim
b) Materijalno ugroenim
c) Uenicima i studentima
d) Preduzimaima
4. Da se uzmu u pravnu zatitu svi Burovii i njihova imovina, posebno maltretirani, u kojoj bilo dravi bili
oni, te da im se osiguraju sva njihova prava, kao to su:
a) Lina sloboda, ivot, ast, porodica i imovina.
b) Pravo rada.
c) Ljudska, graanska, vjerska i elementarna nacionalna prava, garantirana mjesnim i meunarodnim zakonima.
5. U pozadini vile izgradie se ansambl od tri kapelica: katolika, muslimanska i pravoslavna, a sa ciljem:
a) Da nesmetano vre svoje vjerske obrede.
b) Da se preminulima organizuje sahrana.
c) Da im najblii, kad god budu htjeli, organizuju parastose.
6. U neposrednoj blizini vjerskog ansambla bie tri moderne grobnice, gdje e se sahraniti po njihovim vjerskim obiajima oni, koji e svojim testamentom (ili voljom najbliih) zahtjevati to.
7. U podrumu vjerskog ansambla bie krematorijum, za one koji e izraziti elju da se poslije smrti krematoriziraju i njihov pepeo sauva u urni.
8. Izuzetno istaknute linosti, kojima vlade zemalja, to im po dravljanstvu pripadaju, nee ukazati tu ast,
rijeenjem Upravnog odbora Fondacije i saglasnou najbliih, balsamirae im se tijelo i uvati u Urnoteci.
9. Naa Fondacija saraivae se sa svim slinim fondacijama u svijetu, radi:
a) Izmjene iskustva
b) Uzajamne podrke i pomoi.

519

10. Poto su mnogi Burovii, u jedno vrijeme kad su pripadnici nae porodice i umirali od gladi, poklanjali
drugima, tuincima i neprijateljima, svoju ostavtinu, a mnogima su ih drugi, tuinci, i nezakonski prisvajali, Fondacija Burovi proglaava sebe za pravnog nasljednika svih onih Burovia, koji budu umrli bez odreenog nasljednika i
bez testamenta, a posebno za one koji e za to izjaviti svoju saglasnos jo za ivota.
Da bi se realizirali navedeni ciljevi nae Fondacije, pa i radi njihovog pravnog i praktinog usavravanja, mole se svi Burovii da se prijave Upravnom Odboru sa svojom adresom i primjedbama, a na adresu akademika, prof.
dr Kaplana Burovia, koju imate u ovoj knjizi.
UPRAVNI ODBOR
FONDACIJE BUROVI

KOMAR dr. Goran: BUROVII PORODINA ISTORIJA, Perast, 2008

U vezi nove knjige akademika, prof. dr Kaplana Burovia

Tokom 2008. godine pojavila se nova i proirena studija akademika, prof. dr Kaplana Burovia posveena
istorijskom hodu znamenitih perakih Burovia koji su ostavili veoma vidljiv trag u bokekoj istoriji. Ne samo kao
istraiva bokeke prolosti, ve i kao jedan od nasljednika dijela ogromnih zemljinih posjeda perakih Burovia u
Novome (po majci koja je potekla od bokekih Bronzia Nikole pirovog, koji je od dobrotskih Ivanovia kupovao
zemlju, a Ivanovii sredinom 18. vijeka naslijedili posjed Burovia u Novom), bio sam potaknut da paljivo itam
djelo uvaenog prof. Burovia.
Prof. Burovi svoju je knjigu opremio prikladnom i ne preirokom uvodnom studijom Burovii Crne
Gore, kojom i najmanje upuenom itaocu pribliava prolost Perasta uvodei lagano u politiko-pomorski hod
slavne komune gotovo jednako slavne Burovie (Bure). Zaista, pored Bronza i jo samo nekoliko krupnih
predstavnika perakih kazada, Burovii su svoj razvoj vezali za Perast, ali kao to je to u ovom gradu bivalo, oni su
uporno, i u vrijeme kada su po steenoj imovini mogli pronai mir, pokazivali spremnost za opasna djela i
stranstvovanja, uea u bitkama, prelaenja u druge sredine. Istoriografija o Novom najbolje poznaje mletakog
guvernera Ivana Burovia, koji je stajao na elu novskih teritorijalaca u mletakim prodorima u Hercegovinu. Ivan
je u Novome imao nasljednike koji su sluili mletakoj administraciji u ovome gradu. Drali su u opsegu stare
Draevice jako veliki zemljini posjed i kue, od kojih je svakako najpoznatija palata u blizini samostana Sv. Antuna
padovanskog. Upravo u njoj bila je smjetena biblioteka nadbiskupa Andrije Zmajevia, unitena sa kuom od
Francuza na poetku 19. vijeka. Stariji mjetani u Novome i danas pominju oblast Burovina, posjedi Burovia.
Jedna od nesumnjivih zasluga prof. Burovia je to svome bratstvu daje isto slovenski karakter. On naprosto
zna da je nemogue istorijski utemeljeno unijeti u staru Boku skupa sa katolikim konfesionalnim odreenjem
nesrpske etnike peate - po ablonu. To se danas i te kako ini. Niz autora u nae vrijeme sve bokeke katolike
iseljenike u Veneciji, na primjer, proglaava Hrvatima, iako oni sami za sebe kazuju da su Sloveni. U Veneciji
djeluju slovenske bratovtine. Lino, nemam nita protiv istorijskog prisustva Hrvata u Boki. Poslednjih godina u
svojim knjigama posveenim istoriji Srpske pravoslavne crkve u Novome, obavezno piem o katolikim
bratovtinama u Novome za vrijeme venecijanske vlasti, ali ukazujem na doprinos, izvorni doprinos prof. Burovia,
koji u vrijeme potpunog metea i gubljenja kriterijuma, svjedoi istinu o staroj Boki. Kao to su stari knezovi Pucii
svjedoili istinu o starom Dubrovniku.
Kroz istoriju Burovia profesor nas vodi na zanimljiv nain: putem biografija svih njemu dohvatljivih
pripadnika perakog bratstva. Pomorski kapetani, svetenici visokog ranga, predstavnici optine, knjievnici. Grofici
Jeleni iz druge polovine 17. vijeka posveuje autor vie strana knjige.
Prof. Burovi kazuje da su u Novi preavi Burovii, za vrijeme turske vladavine, islamizovani. Svakako, o
ovom periodu njihova istorijskog razvoja najmanje znamo. Autor, meutim, detaljno izlae istoriju muslimanskih
Burovia koji su zaista stekli ogromne zasluge za gradnju Trebinja. Dravni arhiv u Dubrovniku uva ogromni broj
dokumenata nastalih u turskoj kancelariji u Trebinju koje su nainili potomci novskih Burovia visoki zvaninici
Osmanske imperije. Njihova pisma upuivana u Dubrovnik ispisivana su irilicom u to sam se u poslednje vrijeme
neposredno uvjerio istraujui i objavljujui irilinu gradju dubrovakog Arhiva.
Krupan je doprinos istini prof. Burovia isticanje znaaja Miloa Mehmeta Burovia od kojega su potekli
svi Burovii islamske vjere. Ovakvo istraivanje je jako znaajno ne samo za istoriju ovoga perakog roda ve i zbog

520

toga to prua ilustraciju stanja upravnih struktura turske drave, koja sve vrijeme nastoji na ugradnji uglednih starih
rodova u svoj sistem. Nije potrebno podsjeati na one puno poznatije istorijske primjere. Izuzetno je zanimljivo
kazivanje autora o linostima i okolnostima koje su vodile prelasku katolikih Burovia u Islam u prvoj polovini 16.
vijeka, u vrijeme veoma dramatinih dogaaja u Boki (s. 64). Istorija o Luki i Milou je slika traginih razura
balkanske zemlje.
Prof. Burovi u svojoj knjizi donosi i porodina predanja o razvoju roda i to svakako treba initi, jer istina ne
lei samo u dokumentima. Analize istorijskih okolnosti i dogaaja mogu pruiti mogunost sagledavanja hoda i
ovako znaajnih porodica koje su se svojim djelima i prisustvom ugradile u gotovo sve dogaaje njihova zaviaja
kroz pet stotina godina, ali i onih manje poznatih, koje katkad izlaze u obzor istoriografije putem nalaenja novih
vanih i kljunih dokumenata. Burovia istorija je leala u arhivima koje su stvarale dravne i optinske kancelarije
svakako sve dok je njihov istorijski korak iao u skladu sa temeljnim zakonima njihovih drava i zajednica.
Trebinjski zvaninici Resulbegovii tokom 18. vijeka, nasljednike Ivana Burovia u svojim pismima
oznaavaju kao roake. Ova dokumenta objavio sam jo 1998. godine, a sada ponovljeno u jo veem broju. Ona
svakako potvruju tezu prof. Burovia o perakim i novskim ishoditima trebinjskih Resulbegovia.
Konano, autor ovim djelom obuhvata Burovie u raseljenju, u Italiji, BiH (ajnie), Srbiji (Sandak, Sjenica,
itluk), Makedoniji, Turskoj, a njih, kako vidimo iz njegovog djela, nije malo.
Negova knjiga jest vaan doprinos upoznavanju istorije Perasta, Novoga, Trebinja i Ulcinja, a time i istorije
naeg naroda, jer ova primorska mea je svjedoila mir tei od rata, rat po potrebi njezinih dravnih sastavnica i
guranje u sukob njenog naroda daleko i duboko ispred fronta dravnih, zvaninih sukobljavanja. Sasvim je prirodno
da se ovdje zanu nevjerovatni procesi prelazaka, preobraaja, tolerancije, rijeju, roakog pamenja i potivanja,
kakvo su svjedoili stari Burovii-Resulbegovii i koje danas svjedoi prof. Kaplan Burovi.
Herceg Novi,
20. februar 2011. godine.*)

_____________________
*) Objavljeno sprva na sajtu NOVINAR, Minhen (Nemaka), dana 23. februara 2011. Autor nije znao nita o
falsifikatima, koji su na tom sajtu objavljeni o nacionalnom poreklu Akademika Burovia, koga Albanci, u oi svog
naroda prikazuju kao Srbina, a u oi Srba kao Albanca, jer bi hteli da ga zlostavljaju i jedni i drugi. Njegov prikaz
je dobro doao da itaoci tog sajta i od strane g. Komara vide istinu o nacionalnom poreklu Akademika Burovia.
Zato ga pretampavamo i ovde. Kako vidite, i g. Komar je otkrio i objavio dokumenta iz Dubrovake arhive o
srpskom poreklu Burovia i Resulbegovia. Znai nita nije izmiljeno od naeg Akademika.- REDAKTOR.

Jasmina Kadric : Izuzetna ideja sa malim grekam, ali u svakom poslu moguesu greke. Treba razumjeti da su se
Burovii raselili iz itluka davnih 60-70 godina : Rad je za svaku pohvalu: NASUF IMA 4-VORO MAHMUT;
FETIJA;JASMINA I REMKA. AKO JE MISAO BILA SAMO NA MUSKU LOZU ONDA NASUF IMA SAMO
JEDNOG SINA MAHMUT . (Preko sajta BUROVII.)

SADRAJ

A. ZMAJEVI, Savo: PREDGOVOR...................3

521

B. BUROVI, Kaplan: BUROVII PORODINA ISTORIJA

Prvi dio - BUROVII CRNE GORE
I. PERAST pra postojbina Burovia.........................5
II. PORIJEKLO BUROVIA................................16
III. ISTORIJA BUROVIA CRNE GORE...........19
IV. FIZIKE, PSIHIKE I GENETSKE KARAKTERISTIKE BUROVIA.....26
V. DOPRINOSI BUROVIA........28
VI. VJERSKA PODJELA BUROVIA....29
Grof Jovan I............30
Grof Tomislav.............31
Kapetan Luka I..............32
Grof Jovan II..........33
Biskup Petar I.............34
Kapetan Nikola I....................35
Kapetan Grgur I.................37
Kapetan Vicko I.................38
Kapetan Trifun II...................39
Grofica Jelena I..............40
Kapetan Grgur II...............44
Pjesnik Nikola IV...............45
Kapetan Ivan II..........49
Kapetan Matija I............50
Kapetan Trifun IV.............51
Drugi dio BUROVII MUSLIMANI
I. HERCEG NOVI prva postojbina muslimanskih Burovia.............52
II. ISTORIJA BUROVIA MUSLIMANA..............56
III. DOPRINOS BUROVIA MUSLIMANA...62
Kadija Mehmet-aga I Burovi................64
Kapetan Rizvan-aga.............67
Trei dio - RIZVANAGII BOKE
I. HERCEG NOVI - prva postojbina Rizvanagia69
II. ISTORIJA RIZVANAGIA..69
Kapetan Mehmet-aga II............71
Kapetan Sulejman-aga I................74
Dizdar Jusuf-aga I..............75
etvrti dio SULEJMANAGII BOKE
I. HERCEG NOVI prva postojbina Sulejmanagia...76
II. ISTORIJA SULEJMANAGIA....76
Kapetan Daut-aga I................78
Kapetan Resul-beg I...............79
Peti dio - RESULBEGOVII HERCEG NOVOG
I. HERCEG NOVI - prva postojbina Resulbegovia.81
II. PORIJEKLO RESULBEGOVIA...81

522

1. Hipoteza o porijeklu od Petra Sarmenta.............83

2. Hipoteza o porijeklu od Hercega Stjepana..........84
3. Hipoteza o turskom porijeklu...85
4. Hipoteza o porijeklu od Albanaca....85
5. Teza o porijeklu od grofa Burovia..87
III. ISTORIJA NOVSKIH RESULBEGOVIA...90
IV. DOPRINOS NOVSKIH RESULBEGOVIA.
V. ZNAMENITI RESULBEOVI HERCEG NOVOG
Osman-paa I (dio prvi)..............................93
Dizdar Hadi Hasan-aga I.99
Mehmet-paa III...101
.

esti dio - HRIANSKI BUROVII HERCEG NOVOG

I. HERCEG NOVI - druga postojbina (hrianskih) Burovia..............................102
II. ISTORIJA BUROVIA (HRIANA) HERCEG NOVOG.................................109
III. POSJEDI BUROVIA................................................113
IV. DOPRINOS BUROVIA HERCEG NOVOG.....................................116
Grof Ante I......118
Grof Ivan I.......119
Guverner Jovan III.........127
Biskup Josip....128
Pjesnik Luka III......129
Guverner Luka IV......131
Guverner Stanislav.............132
Guverner Ivan III.......134
Guverner Matija II.........135
Guverner Ivan VI...........136
Guverner Ernest.........137
Sedmi dio - RESULEBEGOVII HERCEGOVINE
I. TREBINJE - druga postojbina Resulbegovia Hercegovine...138
II. ISTORIJA RESULBEGOVIA HERCEGOVINE.142
III. ZEMLJINI POSJEDI RESULBEGOVIA TREBINJA..148
IV. DOPRINOS RESULBEGOVIA TREBINJA.150
V. OGRANCI PORODICE RESULBEGOVI TREBINJA153
1. DIZDAREVII.........153
2. OSMANPAII............154
3. KAPETANOVII.....154
4. DEFTERDAREVII........155
VI. ZNAMENITI RESULBEGOVII HERCEGOVINE
Osman-paa I (drugi dio) .............157
Sandakbeg Ibrahim-paa I............164
Sandakbeg Sulejman-paa II............166
Kapetan Hasan-beg II......169
Kapetan Jusuf-beg III......171
Salih-paa V......172
Mehmet-paa VI ......173
Mustafa-paa II....174
Beglerbeg Sabit-paa III..........175
Mustafa-paa III...........178
Ahmet-paa I............179
Arslan-paa IV......182

523

Sandakbeg Ibrahim-paa II..........184

Mehmet-paa V............185
Kapetan Jusuf-beg II...............187
Vezir Hasan-paa IV............188
Adem-paa I..........197
Sandakbeg Ibrahim-paa IV.................200
Bimbaa Ahmet-beg II.................201
Omer-paa III...........202
Ministar Haki-beg I ....203
Hamid-paa...204
Kajmekam Rakip-beg..................205
Kajmekam Mehmet-beg XI.....................206
Pjesnik Muharem-beg......................207
Gradonaelnik Abdurahman-beg I........................208
Gradonaelnik ukri-beg........................209
Muderiz Sabit-beg V................210
Gradonaelnik Iljaz-beg II......................211
Osmi dio - RESULBEGOVII ULCINJA
I. ULCINJ - trea postojbina Resulbegovia............................................212
II. ISTORIJA RESULBEGOVIA ULCINJA...................................................229
III. DOPRINOS RESULBEGOVIA ULCINJA.
VI. ZNAMENITI RESULBEGOVII ULCINJA.....................................................................................
Kapudan-pasa Arslan-beg I..................238
Kajmekam Jahja-paa I..................239
Vitez Demila I.................242
Vezir Mehmet-beg IV..................244
Kajmekam Arslan-paa III.....................245
Kajmekam Hasan-paa III..................246
Kapudan-paa Jahja-beg III...................248
Kajmekam Jusuf-paa IV...247
Kapetan Hodo-beg I.250
Kajmekam Mehmet-beg XIV...252
Vojvoda Arslan-beg V.255
Senator Selim-beg I.260
Komesar azim ..263
Predsjednik Ali-beg I...267
Profesor Zejnel-beg III....................269
Hazreti Demala...................271
Majka Fatima...............274
Pukovnik Devdet................276
Predsjednik Hodo II.................281
Kapetan Latif...............283
Poslanik Mahbub I..............285
Akademik Kaplan................286
Predsjednik Ekrem.............300
Doktor uajp...........301
Kapetan Hajrudin.......303
Muenica Duanka..305
Deveti dio - BUROVII SRBIJE - ITLUK
I. ITLUK druga postojbina Burovia Srbije...............................................................308

524

II. ISTORIJA BUROVIA SRBIJE ITLUKA......312

1.Pretci Burovia itluka............................................................312
2. Pradjedovi Burovia itluka..........................................................314
a) Zekovii........................................................................315
b) Ujkii........................................................................318
c) Nezirovii.............................................................................322
III. DOPRINOS BUROVIA SRBIJE.................................................................326
IV. ZNAMENITI BUROVII SRBIJE
Guslar Devro........................................................................................329
Komunistiki militant Hajro II.......................................................................................330
Uitelj Latif.......................................................................................331
Partizanka Hajrija...............................................................................................332
ahista Ismet I..........................................................................................334
Deseti dio - BUROVII BOSNE - AJNIE
I. AJNIE - nova postojbina Burovia Bosne......336
II. ISTORIJA BUROVIA BOSNE.....339
III. DOPRINOS BUROVIA BOSNE
IV. ZNAMENITI BUROVII SRBIJE
Komunista Mihailo
Partizan Aleksandar I
Aktivista Milorad III...............344
Srbin Velimir............345
Jugosloven Aleksandar III..................347
Realizator TV emisija Neboja................348

Jedanaesti dio - BUROVII ITALIJE

I. NOVA POSTOJBINA - Venecija, Pijaenca i Cassarsa della Delicia.......350
Pjesnik Ivan VIII..........353
Pjesnikinja Jozefina.............354
Dvanaesti dio AZBUNI REGISTAR I DRUGO
1. AZBUNI REGISTAR BUROVIA..................................................................................................................355
2. ZOV PRADJEDOVA....418
3. BIBLIOGRAFIJA.421
4. GENEALOGIJE BUROVIA RESULBEGOVIA......................................................................................426
5. LISTA DOKUMENATA..428
6. DOKUMENTA..429
APPENDIX:
1. Zlatno pero Burovia..........450
2. Fondacija Burovi...........450
3. KOMAR dr. Goran: BUROVII PORODINA ISTORIJA.............................................................

525

LOZA MAJORA MEHMET-BEGA XIV

- Podloza senatora Selim-bega I -

MAJOR MEHMET-BEG XIV

__________________________________
ABDURAHMAN III

DZELADIN I

SELIM I

_______________________________________
RASID III
Kamaja
Feim I
Beka
Selim IV
Gano

MEHMET XV CAZIM II
Samija II
efika III
Zulfija
ucurija
Vahida I

526

DZEMALA
Osman
Adem

POZIV
Pozivamo sve, posebno Burovie i Resulbegovie, da nam se jave sa svojim primjedbama. Mi sada
spremamo tree izdanje ove istorije. U njoj treba da dopunimo ono to nedostaje, pa i da ispravimo ono
to, mogue, u ovom izdanju nije ispravno.
Treba da stavimo i slike, bar istaknutih linosti, koje oekujemo da nam ih dostave njihovi najblii,
ako su ivi.
Posebno pozivamo one, koji bilo to znaju za linosti koje spominjemo u ovom izdanju sa nepotpunim biografskim podacima, kao to su ne malo njih, da nam priteknu u pomo njihovim podacima.
Unaprijed zahvaljujemo svima.
Sve treba slati na adresu Akademika Kaplana Burovia.
IZDAVAKI ODBOR

Adresa:
Prof. Dr Kaplan BUROVI, akademik
- C.P. 405
1219 C H A T E L A I N E
GENEVE-SUISSE
Tel: 0041 22 797 04 75
E-mail: kaplan_bu@hotmail.com
Bankovni raun Fondacije (samo u euro) :
UNION DE BANQUES SUISSES UBS
1211 GENEVE 2
SUISSE
KAPLLAN BUROVI
Acount N: 0240-366523.61A

NA ZNANJE: I ovu knjigu, kao i prethodnu, kao i sve druge, tampao sam privatno, kida527

jui zalogaje hljeba od mojih usta i usta mog maloga sina, a od one sirotinje to nam daje svaki
mjesec vajcarska, koja nas ima na listi siromaha i izdrava nas. Burovii i Resulbegovii, koji
ne znaju gdje ta imaju, opet mi nisu pritekli na nijedan nain u pomo, ili zbog njihovog vjerskog fundamentalizma, zbog ega se sigurno ne slau ni sa ve dokazanom i svima poznatom
naunom istinom (kamoli i sa mojim nacionalnim i ideolokim stavovima!), ili zato to nee da
se zamjere ni vlastima, niti neprijateljima domovine i naroda naeg, koji se nema sumnje - isto
tako ne slau ni sa onime to se kae u ovoj knjizi (kao i u ostalim mojim knjigama!), niti sa
mojim nacionalnim i ideolokim stavovima.
Sa nadom u pokoljenja, koja kako je rekao Veliki Njego djela sude, oekujem da svakome dadnu ono to mu pripada.

Na prvom prelomu:
(Fotografija autora)

Prof. Dr Kaplan Burovi

- akademik Roen u Ulcinju 1934, zavrio viu gimnaziju u Beogradu, diplomirao se dva puta, u
Skoplju i Tirani. Bio je glavni i odgovorni urednik beogradskog lista ISKRA, dopisnik mnogih
listova, revija i asopisa, pa i poasni lan redakcija i drutava, nacionalnih manjina. Zatim je i
sm pokrenuo reviju YLBERI (DUGA) i godinjak ULCINJ.
Kao disidentni knjievnik hapen je i osuen na strogi zatvor u Jugoslaviji (2 godine), a u
Albaniji, gdje je stigao kao politiki emigrant, na 43 godina monstruoznog zatvora, gdje su ga i
na ivo odrali. Obe drave razorile su mu porodicu, masakrirale djecu i vie puta pokuale da ga
fiziki likvidiraju.
Po izlasku iz albanskog zatvora, ponuen mu je u Albaniji poloaj pretsjednika Akadenije
nauka, zatim i kandidatura za poslanika u Narodnoj skuptini, ali je sve odbio. Ponuen mu je i
poloaj pretsjednika Optine Ulcinj, na to se zahvalio svojim sugraanima izjavljujui da hoe
da se posveti knjievnosti i nauci.
Autor je oko 100 knjiga, publicistikih, knjievnih i naunih. Kao knjievnik proglaen je
za poasnog lana Akademije nauka i umjetnosti albanskih intelektualaca, a kao naunik za
sekretara Otsjeka za jezik i knjievnost te akademije, koja mu dodjeluje i naune inove profesor
i doktor. Kao sekretar otsjeka, on je i potpredsjednik te akademije.
Bio je i jeste lan Saveza knjievnika Jugoslavije, Albanije, Crne Gore, vajcarske i
poasni lan Drutva knjievnika srpske dijaspore u vajcarskoj, gdje aktuelno ivi.
Savo ZMAJEVI
- publicista
Kaplan Burovi je AGENS SPIRITUS jugoslovenske omladine protiv Josipa Broza Tita i
naeg socijalistikog poretka.
Koo TULEVSKI
- predsjednik suda, Tetovo
528

itavo djelo Kaplana Burovia pokazuje da je on ovjek, plemenit i velike due. Ja mu se

iskreno divim, jer je uprkos svemu to je pretrpio i ega je bio rtva ipak ostao ovjek od
savjesti, pravde i istineZa mene je velika ast biti u prepisci sa njim.
Komnen BEIROVI
- istoriar
Cijenjeni jugoslovenski knjievnik i naunik Kaplan Burovi uao je kao internacionalista u
albansku knjievnost, kulturu, nauku i istoriju, da uini ono to je na Ismail Kadare eljeo, ali
to nikada nije uspio i da ostvari. Sve to nam je rekao Kaplan vremenom nam izlazi i pokazuje
se sasvim istinito.
Dr Abdi BALETA
- albanski ex-ambasador pri OUN
Da sam znao ko je Kaplan Burovi, uhapsio bih albanskog ambasadora u Beogradu i rekao
Enveru Hodi: Pusti mi Kaplana, da ti pustim ambasadora!
Vladimir PAVIEVI
-ambasador SRJ pri OUN

Na drugom prelomu:

Za dalju gradnju i dovrenje Trebinja svakako je najvie zasluga imao Osman-paa,

osniva porodice Resulbegovi, i grad je, u osnovnim elementima kako je sauvan sve do danas,
u prvom redu njegovo djelo.
Dr Vojislav J. KORA
- akademik
Meu glasovite begove u Hercegovini ubrajaju se Resulbegovii iz Trebinja,
Rizvanbegovii iz Stoca, Gavrankapetanovii iz Poitelja, Kapetanovii iz Vitine kod Ljubukog,
Baagii i Ljubovii iz Nevesinja. To je bila najvia aristokracija u Hercegovini prije Omer-pae.
Oni su se enili izmeu sebe, pa su gotovo svi u rodu jedan s drugim.
Martin UREVI
- istoriar
Resulbegovii Trebinja bili su najvei zemljoposjednici i feudalci Hercegovine, posjednici
malikana, itluka, selita. Oni su gospodarili sa najveim brojem kmetovskih i rajetinskih glava u
Hercegovini.
Avdo SUESKA
- istoriar
529

Zemljini posjedi porodice Resulbegovi nalazili su se najznaajnijim dijelom na podruju

kotareva Trebinje, Biljea i Gacko te, neto manje, na prostoru kotareva Stolac i Nevesinje, dok
su posjede u kotaru Duvno, koje se poetkom 20 stoljea navode kao vlasnitvo Resulbegovia,
dobili u miraz zahvaljujui enidbenim vezama. Meu pripadnicima ove porodice najvei su
posjed imali: Osman-paa, Sabit-paa, Ahmet-beg i Hasan-beg. U selu Baljcima i okolini Ahmetbeg je imao 300 kua. To je sve kasnije pripalo Crnoj Gori. Krajem Prvog svijetskog rata
porodica Resulbegovi posjedovala je preko 1.000 kmetskih selita pa je - prema tome - spadala
u vrh zemljoposjednike elite.
Husnija KAMBEROVI
- istoriar
Resulbegovii su jedna od najuglednijih begovskih porodica u Hercegovini. Iz ove porodice
bilo je nekoliko paa, dizdara, kapetana, mihafiza i kadija. lanovi ove porodice bili su dizdari
(kastelani) trebinjske tvrave, zvane Stari Grad, i nasledni kapetani u trebinjskoj kapetaniji sve
do ukinua kapetanijaU nizu hercegovakih dobrotvora, koji svojim djelima ostavie neumrlu
uspomenu, prvo mjesto zauzima, pored Karaozbega, Osman paa ResulbegoviOno to je
Gazi Husrevbeg za Sarajevo, Osman paa je za Trebinje.
Mustafa BUSULADI
- istoriar

Na posljednjoj korici:
(Frontespis knjige RESULBEGOVICI)

Grof Ivan Burovi, zasluan pri osvajanju Herceg Novog i proirenju mletakih posjeda u
Hercegovini (1694), za ratne zasluge imenovan je nadintendantom novoosloboenog podruja, a
nakon Morejskog rata stekao je ugledan mletaki naslov conte veneto. Njegov roak, zasluni
ratnik Nikola Burovi, napisao je u slavu Grofa Ivana tri pohvalne pjesme.
Prosperov S. NOVAK
- istoriar
Prva peraka zbirka narodne poezije i, istovremeno, prva zbirka narodne poezije meu Jugoslovenima, nastala je neto pre 1697. godinenjen tvorac je Nikola Burovi (oko 1655-1737),
pomorski kapetan, ratnik i brodovlasnik iz Perasta, koji je u slobodnim asovima prepisivao dubrovaku i domau poeziju, a pomalo je i sam bio pesnik...Peratanin opat Antun Zambela, pod
naslovom POKLON S SRANIJEM POZDRAVOM PRIDRAGOMU I PRILJUBELJIVOM PRIJATELJU GOSPODINU NIKU BUROVIU, VLADAOCU PERAKOMU, peva o njemu:
O stupor, o mirum, nije majka mila
Tantae molis virum na svijetu rodila
Nee Illyri sinus ljevi cvijet porodi
530

Aiut caeli sodus taki zrak izvodi

Ut protulit tandem Burovic Nika,
Hominem sic grandem ki je peraka dika.
Ceo Helikon podigao se da proslavi Burovia...uz gromke hvale, upuujui perakom kapetanu i svoje dobre elje za povratak i dalji srean nastavak njegove vladavine: "Procede, prospera, et regna, sors mola recede, ivi ljeta eljna".
Miroslav PANTI
- istoriar
Piem ja Sabit Mehmed paa mome starome prijatelju i roaku Luii Ivanu Buroviu, zapovjednike novskome v(ele) d(rago) p(ozdravljenije) a potom kako doe pop Zubac Jeremije Lali...molim za prijateljstvo da mi poalje ove ljude s tvojim (!) knjigom u Kotor k eneralu da im
uini pravdu i da im to naplati i da si zdravo.
Sabit-Mehmet-paa RESULBEGOVI
- vekil trebinjskog kapetana, XVII vijek
Kao prvi sandakbeg u Trebinje, po mnogim istoriarima Hercegovine, bio je Osman-paa
Resulbegovi. Njegovi e sinovi i unuci biti sandakbegovi Zvornika, Klisa, Bihaa i Mostara, a
jedan e se izviti za pretendenta na poloaj monarha nezavisne Hercegovine, dok e drugi Resulbegovi faktiki vriti dunost vezira Hercegovine.
Prof. Dr Kaplan BUROVI
- akademik
Gospodaru, Arslan-beg Resulbegovi je u pravu. On je sauvao tvoj obraz, a ti ga jo i
kara za to!
MILENA
- Kraljica Crne Gore

Senko Burovic Burko

531

Enisa

Sejo

Ermin

Emina

532

Emir

Sanela

Amina

Nevzet

533

Armin

Mirela Citluk

Hajro, ozenjen, Srednjo-tehnicka skola

10XX10

534

PRVI SIN VICKA I

RISTO II

VASILIJE I

ORE I

SIMEON

NADA

MIHAJLO

RATOMIR

RADOVAN

MILA

ALEKSANDAR
I

DUANKA

GLIG

VITOMIR

TIHOMIR

VESEL
II

BOGOLJUB

VLAJKO

VESEL

ALEKSANDAR IV

NIKOLA IX

TANJA

MILORAD III

ALEKSANDAR
III

SLAVKO
II

GENEAOLOGIJA BUROVIA BOSNE

- Loza RISTA II
-

535

NENAD

ALEKSA
II

VELIBOR I

PRVI SIN VICKA I

RISTO II

VASILIJE I

ORE I

SIMEON

NADA

MIHAJLO

RATOMIR

MILA

RADOVAN

ALEKSANDAR
I

DUANKA

GLIGO

VITOMIR

TIHOMIR

VESELIN
II

BOGOLJUB

VLAJKO

VESELIN

ALEKSANDAR IV

NIKOLA IX

TANJA

MILORAD III

ALEKSANDAR
III

SLAVKO
II

GENEAOLOGIJA BUROVIA BOSNE

- Loza RISTA II
-

536

NENAD

ALEKSA
II

VELIBOR I

537