Professional Documents
Culture Documents
Vise Od Igre Scenario1
Vise Od Igre Scenario1
#!$
!"
CIP
,
791.43
STOJANOVI
SLOBODAN
VIE OD IGRE
PLUS
AK I VIE OD IGRE!
Severin M. Frani
Kao dramskog pisca, filmskog i TVscenaristu i dramaturga, koji je plenio svojom skromnou ma gde da se naao i u ma kakvim okolnostima zatekao, Slobodana Stojanovia poznavao sam se vie od dve pune decenije, i vie od dve pune decenije s ne manjom panjom prisustvovao sam sveanostima koje kao svestrani stvaralac prireivao gotovo svakome od nas. Bilo da su
se ove odigravale na pozorinim daskama, bilo na bioskopskom ekranu, bilo
ispred TVekrana, svaku od njih Stojanovi je kao ovek od pera umeo da
dozira tako to bi vas krajnje neosetno prikovao za stolicu pretvarajui vas od
kritiki i te kako nestrpljivog konzumenta pozorine, filmske ili TVlektire u
sledbenika koji drugojae ne ume da se ponaa do da od srca aplaudira autoru na svestranosti koju je pokazao u nainu na koji je tretirao dotinu materiju i na vetini kojom je umeo ak i najbanalnije ivotne sadraje da preobrazi
u dramski krajnje nezaobilazno tivo o vremenima o kojima i danas tako malo znamo i za koja u stvari vie i ne marimo, jednako kao i o tome u kojoj meri nikada nismo bili u stanju da dokuimo njihov sutinski smisao i da na njihovom primeru nauimo ma ta vie od onoga to je u osnovi nae svakodnevice viemanje figuriralo, a i dalje figurira u sve snanijim zamasima
potreba za jeftinom zabavom i svakodnevnim razbibrigama koje se nikoga
sem nas samih ne tiu. Nesposobni da na najneposredniji nain, psiholoki i
emotivno i moralno participiramo u svetove koje nam je Slobodan Stojanovi tako prostosrdano nudio u rasponu od tragikom natopljenog detinjstva
u krajnje dramatinim okolnostima Drugog svetskog rata i okruenja koje
nikome nikada nije donelo nita dobra (Dranje za vazduh i Idemo dalje) pa
preko uvida u stanje stvari uoi jo jedne svetske ratne kataklizme (Vie od
igre) pa sve do svoenja rauna sa samim sobom jednog ve postarelog prosvetitelja koga je u stvari malo ko razumeo kako treba (Jastuk groba mog), od
njega smo veoma esto traili ono to nije ni umeo ni hteo da nam ponudi a
dobijali ak i vie nego to smo se nadali ili eleli. Samosvojan i gotovo tradicionalan u pristupu materiji, svoje stvaralatvo Slobodan Stojanovi je demonstrirao sveinom ideja kojima je bio opsednut i koje je rado varirao onako kako to rade rasni pripovedai, bez bojazni da e ga neko moda proglasiti i odvie tradicionalnim u nainu na koji je priao svoje prie demonstrirao onu vrstu dramaturkog umea koje je ne jednom svaku od njegovih pria pretvaralo u svojevrsno ogledalo samoga ivota na ijim je marginama po5
!"#$%&
U viemanje svakodnevnom torpedovanju drutvene i javne scene potezima koji u procesu tzv. demokratizacije celokupnog srpskog dravnog
postroja treba da odigraju sutinsku ulogu redaktora celokupne srpske istorije u vremenskom rasponu od 1941. pa sve do ovog momenta, Zakon o rehabilitaciji onih koji su od 15. aprila 1941. pa nadalje otvoreno saraivali
sa tadanjim Silama trojne osovine koju su inile Nemaka, Italija, Japan i
njima vazalski podreene drave u okruenju, po mnogo emu koincidira
sa posledicama koje je proizvela estojanuarska diktatura kralja Aleksandra 1929, a pre nje opet Obznana od 29. 12. 1920, i to samo zato jer je
na politikom tritu tadanje Jugoslavije preovladalo stanovite da se od
svih zala ovoga sveta najpre treba kurtalisati komunistike poasti (KPJ)
dakako, po svaku cenu i ne birajui sredstva. Nain na koji je to po svaku cenu demonstrirano diljem tadanje Jugoslavije umnogome je predstavljao jedan od uzroka njenog dravotvornog i politikog sloma 1941, a
da je to tako govori i sve ono to se dogaalo na politikoj sceni Kraljevine
Jugoslavije (u) sledeih dvadeset godina. Ocena koju je u tom smislu javno
izrekao M. Krlea, da je Kraljevina Jugoslavija doivela dravotvornu katastrofu 1941. usled stvarne a ne hinjene nesposobnosti graanskih politikih partija da, adekvatno svojim potencijalima, organizuju drutveni i politiki ivot tako da ovaj ne traje samo do sledeeg jutra ili dana, nego da na
due staze dravu osposobi tako da prosperira na polzu onih koji je ine,
dakle svih junoslovenskih naroda, u toj meri je precizno odmerena da joj se
ni u ovom trenutku nema ta ni dodati ni oduzeti. Naprotiv, dodati joj se
moe samo to da se u naem sluaju istorija ponovila na dva meusobno dijametralno suprotna naina: prvi put (1941. i 1991) kao tragedija, drugi
put upravo ovih dana i nedelja kao farsa takvih razmera, da posle ove najnovije faze u naem sveoptem potonuu na samo dno mentalne i moralne
ozverenosti manjine koja je sebi uzela za pravo da govori i u moje ime a da
joj to pravo nisam prepustio, nema druge do da joj svi skupa definitivno okrenemo lea i preselimo je u istoriju kao onu vrstu recidiva koji deluje poput
kancera koga se ne osloboditi ne znai drugo do mu definitivno podlei...
ta znai u sklopu reprize nekada vie nego popularne, ali i danas ne
manje intrigantne po mnogo emu TVserije Vie od igre pisca Slobodana
Stojanovia i reditelja Zdravka otre, uzeti kao jedan od parametara njene
sve neposrednije umreenosti u na svakodnevni ivot nedavno usvojen Zakon o rehabilitaciji ak i onih koji su otvoreno kolaborirali sa nemakim i
svim ostalim okupatorima u vremenskom periodu od 19411945. godine, a
koji su, po slovu pojedinih njegovih paragrafa, proglaeni ni vie ni manje do
za, gle!?!, rtve komunizma? ta uopte u kontekstu tog istog zakona znae
imena Milana . Nedia, Dimitrija Ljotia, Velibora Jonia, Svetozara
Vujkovia, Drae Mihajlovia i na desetine ostalih politikih subjekata koji su se u ime srpskog naroda stavili u otvorenu slubu onih koji su taj narod
stoleima zatirali kukom i motikom? ta znai konstatacija da su u pitanju
ne toliko kolaboracionisti i izdajnici, nego ni vie ni manje do rtve povampirenog komunizma koji 1945. godine nije imao drugog posla do da se sveti
takoe ni vie ni manje nego politikim protivnicima, a ne, kako se do jue
smatralo i verovalo, kolaboracionistima, izdajnicima, kvislinzima odnosno
slugama onih koji su srpskom narodu naneli ve toliko zla da nema tog suda
koji bi ih oslobodio ma kakve odgovornosti ili krivice, jednako one koji ga satanizuju i mamuzaju ve punih dvesta godina kao i onih koji to rade poev
od pada berlinskog zida i samouruavanja SSSRa, cinino definisanog
kao perestrojka pa sve do NATOagresije na tadanju Saveznu Republiku Jugoslaviju od 24. marta pa do 10. juna 1999. godine? I kome ta i takva
vrsta ogreenja o injenice u ma kom, istorijskom pre svega smislu rei, navru vodu na mlin a ija e penica opet ostati nesamlevena?
Ako je tano, pa i vie nego tano, ako je fakat da se na globalnom planu svet iznova vraa u ono stanje planetarnog ludila koje je, samo u poslednjih sto godina, proizvelo dva svetska i na stotine regionalnih sukoba i ratova, ako je isto tako tano da su sve socijalistike revolucije (sem, izgleda, kineske) pale na ispitu samo zato jer su svoj nesumnjiv presti na planetarnom nivou zasnovale na neminovnosti onog obogotvorenog sutra i ubudue, a krajnje dramatinog sada i ovde, o kome niko vie nita suvislo ne govori, onda je vie nego zakonito to se toboe u ime pobede tzv. zdravog razuma (kapitalizma u jednoj od njegovih neovarijanti) nad poastima tipa sovjetskog etc. komunizma po svaku cenu rehabilituju pre svega oni koji
su paktirali i sa crnim avolom samo da bi ovome stali u kraj. Bez obzira
kako se zvali i koja su i kakva sve sredstva upotrebili da bi se kurtalisali dotine poasti, za one koi su izglasali gore pomenuti Zakon svi oni su prvoborci samo za njihovu stvar, a da bi se stvorio kakavtakav privid ravnotee u okviru javnog sektora, paralelno sa rehabilitacijom onih koji su ruku
pod ruku sa svim balkanskim osvajaima i sami zatirali srpski narod, repriziraju se serije i filmovi koji navlas svedoe da sve ipak nije onako kako
nam to demokratski sektor sugerie iz dana u dan na nain koji se u
principu kosi sa svim pozitivno proklamovanim moralnim naelima drutva zasnovanog na principu ravnopravnog nadmetanja na javnoj sceni
svih nas podjednako u nastojanju da se osvoje simpatije onih koji i dalje u
ne malom broju ubacuju savijene glasake listie sa odgovorom na postavljeno pitanje u biraku kutiju. Ve punih est godina delei po izvana na-
10
e da radi na polzu onih u ije ime samo nominalno vri vlast, kao i mnoge
druge pre nje i ova aktuelna je u situaciji da samu sebe, na tetu tih istih
onih, brani tako to e jo u zaetku pokuati da eventualnoj zmiji stane
nogom na vrat. Da e proi onako kako je prola i u Gradini, koja je samo literarna fikcija, to je ono o emu ne razmilja niko, jer kao i sve ostale vlasti
pre nje i ova aktuelna svoj presti zasniva na pretpostavci da je u odnosu na
sve ostale upravo vena, a to opet znai gotovo bogotvorna za one koji je ine
a bez ma kakve perspektive za one koji stvari posmatraju sa strane.
Nedopustivo aljkavi u koncipovanju programa, reprizom serije Vie od
igre urednici nacionalne TV omoguili su svakome ko iole jo dri do samoga sebe da na delu sagleda kako to funkcionie Veliki mehanizam i na kojim
se postulatima zasniva ne toliko njegovo ustrojstvo u samoj Gradini, koliko
u Srbiji uopte, a posebno u Srbiji, sada i ovde. Jednu viemanje solidno realizovanu seriju u kojoj su briljirali mnogi beogradski glumaki asovi, urednici nacionalne TV pripustili su na male ekrane samo zato da bi popunili
vreme, jer za ovih poslednjih est godina sem gomile gluposti i evidentnog
unda nisu uspeli da proizvedu nita to je vredno pomena a da nisu shvatili
da joj, kako prolazi, kao ni Nuievim komedijama, vreme nije nakodilo.
Naprotiv, ovu je reaktuelizovalo u takvom obimu da tek u trenutku svog ne
znam kojeg po redu emitovanja dobija na onoj punoi i snazi za koje nismo
znali da se u njoj vree u trenutku premijernog prikazivanja. Kao i u sluaju filma Osvajanje slobode ovde ve spomenutog otre, za koji je scenario
napisao Gordan Mihi, a iji finale govori samo to da zloine vre ne oni koji dobijaju, nego pre svega oni koji gube (pa se tako urezivanje zvezde petokrake na elo Radka Polia kao antifaiste od strane Milana Puzia kao
pripadnika druge strane ne moe drugojae tumaiti do kao znak njegovog
trijumfa nad silama zla a u stvari kao posledica nemoi tih istih sila zla da
trijumfuju nad onima od kojih su poraene), i u sluaju serije Vie od igre
vreme je, a ne ljudi, to koje je presudilo u kojoj meri postoje trenuci kada se
umetnika istina koju nam nudi na voleban nain preplie i poistoveuje sa
istorijskom koja ni za ta drugo sem za samu sebe ne mari. I ba zato jer se
dogodilo neto to se inae retko kad dogaa, svako ko je glasao za onaj ve
navedeni Zakon o rehabilitaciji, na osnovu same serije ve je osuen i istorijski smeten tamo gde treba. Kao retko kada, dogodilo se da se umetniko i
istorijsko vreme kao i istine meusobno i promu i poistovete a ako to nekome nije ba toliko jasno da bi konano i sam progledao, onda se za njega slobodno moe rei da je u grdnoj, da ne moe biti veoj nevolji.
to se mene i mojih pajtaa tie, oduvek smo znali i o emu se radi i koje
nas i kakve sve nedae ekaju ukoliko pristanemo na ama ba sve, pa ak i
na ono na ta niko razuman nikada i ni pod kojim uslovima ne bi.
11
'"#$%&
Ako je za Gospou ministarku kao naslovni lik iz jedne od Nuievih
kultnih komedija premetaj za Ivanjicu neto najgore to se nekome moe
dogoditi, i to samo zato jer je po njegovom shvatanju Ivanjica varo ne samo
Bogu iza nogu, nego i varo gde je ovaj svima rekao laku no jednom i nikada vie, a to opet znai zasvagda, za Slobodana Stojanovia kao dramskog
pisca Gradina je metafora za Srbiju i to ne samo u simbolikom, nego i u bukvalnom smislu te rei. Ve samim imenom varoi u koju je smetena cela serija, Stojanovi gledaocu daje na znanje da je ovu napisao i zato da bi u njoj
oslikao ne samo vreme koje se u ovoj problemski tretira, tj. period od 1931.
pa sve do 1941. godine, nego i ljude, a u stvari sve one koji u Gradini ive ili
koji su u tom vremenskom periodu moda mogli da ive u nekoj od srbijanskih varoica ili palanki iz tog vremenskog perioda. Kako u drutvenom i
socijalnom tako i u mentalnom i moralnom smislu te rei Gradina je stecite
ne samo veine onih koji u njoj svakodnevno zarauju hleb svoj nasuni, nego i itavog niza prolaznih tipova koji na odreen nain oliavaju stanje duha u tadanjoj Srbiji na svim planovima egzistencije. Pored svih onih obeleja koja u dravnom i drutvenom pogledu simbolizuju jedan grad, pored
svih onih ekonomskih i socijalnih resursa koji se kao stereoripi nameu kada se pomene naa provincija, i pored svih onih kulturnih i prosvetnih destinacija koje na ne manje estok nain govore o tome ko je ko i ko je ta u takvoj jednoj varoi, u njoj postoji jo neto, to je umnogome karakterisalo
meuratni ivot u nekadanjoj, onoj Prvoj Jugoslaviji; u pitanju je robijanica, tj. kazniona za dravno i politiki i ideoloki nepoudne, a to su u Stojanovievoj seriji komunisti, tj. crveni. Time je slika Gradine kao nekadanje Jugoslavije ili Srbije u malome kompletirana do samoga kraja; dodamo
li joj takoe sve ono to karakterie svakodnevni ivot jedne takve varoi u
rasponu od neminovnog udvajanja mnogih njenih funkcija na prosvetnom i
kulturnom, a potom i na politikom i ideolokom planu, pa uz to i kafanu,
bioskop, korzo, ciganemuzikante, lokalne pripadnike nacionalnih manjina (u ovoj seriji nimalo sluajno olienih u i kroz lik gospodina Milera, Nemca poreklom a [pokazae se uskoro] i folksdojera koji je fanatino privren
Nemakom Rajhu i novom svetskom poretku u verziji A. Hitlera), pred
nas iskrsava Srbija onog ali, to je vie nego indikativno i Srbija iz ovog vremena, dakle Srbija kao konstanta u okviru koje se na krajnje (kako to vole
da kau ovi novostari politiki parcovi) transparentan nain oslikava sve
ono to ju je decenijama vuklo unazad i to ju je, vukui je unazad, sunovraalo niz litice bilo kakve svesti o samoj sebi i o tome ta u stvari sama sebi
znai ili ne znai. Srbija, oliena u varoici Gradina, ostala bi samo jedan
12
13
mnogo pameti u glavi, ali sa mnogo ljudskog u srcu, koji se sopstvenim glupostima klanja a tuim udi njegove je mogue i razumeti i zanemariti,
tue opet tretirati kao gluposti koje vode u propast. Tu je i jedan od onih lokalnih udaka koji e, kao patriota, zavriti ispred cevi nemake none patrole, porunik Mia ljivi, koji svojim dostojanstvom i oseanjem za ast
pleni bez obzira na svoj odbojan stav prema komuncima; takav kakav je,
ljivi je svet za sebe te ako bi se naao u situaciji da se opredeli pre bi se opredelio za sebi sline, pa bili i komunci, nego za ljude poput Vasia ili policijskog inspektora koji dolazi iz Beograda da bi po Gradini meetario i u sadejstvu sa lokalnim vlastima mrsio raune svakome ko je sumnjiv a jo se nije naao u njegovoj kartoteci. Tu je, konano, i Danilo ivi, onaj koji e otii u paniju da se u njenim rovovima bori uveren, kao i njegov tast profesor
Zubi, da e pravda i istina konano pobediti, tu je njegova Milica, tu je jo
itava plejada onih bez kojih svakodnevni ivot jedne tipino srbijanske varoice u periodu izmeu dva svetska rata, pa i danas, ne bi mogao ni da se
zamisli. Okupivi ih sve na jedno mesto u ne ba toliko dugom vremenskom
periodu, Slobodan Stojanovi je pokuao, i uspeo, da u trenutku premijere
svakoga od nas podseti na jedno vreme koje je, inilo se, neumitno prolo odlazei polako u istoriju a da nije ni slutio da e se ovo vratiti onako kako to ni
najvei pesimisti ili optimisti, svejedno, nisu oekivali.
Mada rediteljski viemanje otraljavljena a to znai reirana s ne malom dozom praznog hoda u maniru muzikozabavnih emisija tipa Obraz uz obraz, svoj nesumnjiv uspeh serija je postigla zahvaljujui pre svega skupnoj i pojedinanoj igri celokupnog glumakog ansambla koji je naprosto briljirao i u kome zapravo nema ni jedne jedine loe odigrane uloge.
Za razliku od veine televizijskih ili filmskih reditelja u nas, otra je sav svoj
rediteljski rafinman ispoljio u nainu na koji je glumcima dao na volju
da dodeljene im uloge odigraju onako kako to oni umeju, sebe podredivi
svim njihovim do tada ispoljenim ili tek u povojima talentima. Gledajui seriju iz veeri u vee, ne zna se kome od glumaca ovek prvo da se prikloni i
koga prvog da spomene da li one najstarije a potom po redu, sve do onih
najmlaih ili one glavne a potom sporedne, da li one koje je oduvek intimno
preferirao ili one koji su se u datom momentu nametnuli kao njegovi novi
ljubimci. U jednu re, Vie od igre je serija u kojoj je, dajui sve od sebe, glumaki ansambl do poslednjeg slova poverovao u rei gazda Vage intimno se
poistovetivi sa injenicom da re nije samo o neobaveznoj igri na zadate
motive, nego da je doista u pitanju ak i neto vie od igre! Briljantni Pavle
Vuisi kao Leka ., Nikola Mili kao Slavko Cvikera, Slavko Simi kao
profesor Zubi, Velimir ivoti kao gazda orevi, Nikola Simi kao Guliver, ika Milenkovi kao naelnik Vasi, Mia Tomi kao policajac mrk
14
mrk, Bata Paskaljevi kao gradski pijun, Ljubomir Ubavki kao andarm a potom i anker u Lekinoj kafani, Zoran Radmilovi kao porunik
Mia ljivi i jedna od sablazni u srbijanskoj dolini entflorijanskoj, Dragoljub Gula Milosavljevi kao Vaga, uza Stoiljkovi kao Apotekar, Olga
Stanisavljevi kao Guliverova ena, Petar Boovi kao Danilo ivi, Ljiljana Dragutinovi kao njegova Milica, Vojo Brajovi kao Beci te, konano,
nikad prealjeni Slobodan uri kao Kostolomac i Slobodan Alija Aligrudi kao kongenijalna inkarnacija pripadnika Specijalne policije, tj. VI Odelenja Ministarstva unutranjih dela uz sijaset ostalih epizodista i onih koji
su tu da bi presek kroz svakodnevicu Gradine dobio na to veoj neposrednosti i plastinosti (Milo uti, Jelena Jovanoviigon, Goran Sultanovi, arko Mitrovi, Vlasta Vlaisavljevi, Branislav Ciga Milenkovi, Ivan
Bekjarev, Toma Kuruzovi, Ljubia Bai, Miodrag Deba Popovi, Predrag Prea Milinkovi, Josif Tati, Duan Poek), to je ono to je seriji obezbedilo dugovenost na isti nain na koji joj je dugovenost obezbedila i Stojanovieva nakana da od oiju gledalaca nita ne skriva. to je ee zadirao u svakodnevicu to je Stojanovi neposrednije zalazio pod epidermu svakodnevnog ivota jedne od onih srbijanskih palanki kojih se niko ne bi smeo
stideti iz prostog razloga jer da ih nema ne bi danas imali o emu da razgovaramo i na primeru jedne od njih odgonetamo sve ono to nas je vremenom
zadesilo iako su Stojanovieve namere kao pisca bile usmerene na drugu
stranu. Piui Vie od igre da bi gledaocima ne samo predoio, nego ih i suoio sa tim kako se ivelo i stradavalo i borilo za ideale i ovi izneveravali nekada davno, Slobodan Stojanovi nije ni slutio da je napisao seriju koja na
najneposredniji nain govori o tome kako se ivi upravo danas.
Ta stara kurva od istorije, koja je prola sve Scile i Haribde, opet jednom
se poigrala sa svima nama tako to je na sve nae nedoreenosti i naivnosti,
gluposti i pakosti odgovorila time to ih je otelotvorila kao meru svakodnevice koju ne da ivimo, nego nas na polzu onih koji nam nikada nisu eleli
dobro, u najbanalnijem smislu te rei ivi i, iivljavajui se nad i nama, permanentno pokuava da dokae da se jo ni za jedan jedini pedalj nismo odmakli od zla kome smo krenuli u susret naivno verujui da e proi samo po
sebi i od sebe umesto da smo ga doekali spremni da se protiv njega borimo i
izborimo i po cenu sopstvenog ivota. Onaj ko i dalje tvrdi da za otadbinu
i slobodu treba ne mreti, koliko iveti, da je ivot ono to nam se prisnilo a ne
ono za ta se valja stoprocentno izboriti, taj nek nastavi onako kako su ga
tome uili drugi, ali da e vremenom doiveti ono to su doiveli oni Gradinari koji su se preraunali u trenutku kada se valjalo svrstati na stranu koja
moda i ne pobeuje lako i preko noi, to je jasno da ne moe biti jasnije. Jer,
ako je, kako to pesnik ree, ivot lep i zbog toga se za njega valja boriti, on-
15
da je sasvim jasno emu onaj ipak Leke ., koji i mrtav, za kafanskim stolom, ostaje ono to je oduvek i bio, i emu beanija onih koji bez debelog razloga ne bee, a koje e svemu uprkos kadtad stii zasluena kazna.
("#$%&
Jedan od svakako nesumnjivih kvaliteta serije Vie od igre, bar kada je
u pitanju scenario, u svakom sluaju je Stojanovieva nepristrasnost. Kao
posmatra nepristrasan, Stojanovi je seriju strukturno razvijao kao hroniku jedne srbijanski tipine palanke u vremenskom periodu od punih deset
godina ak i bukvalno rekonstruiui ne samo atmosferu vremena, nego i
pojedine palanake tipove kako bi na to plastiniji nain izrazio ideju o tome da je u pitanju vreme u kome su se dodue igrale mnoge igre, ali i da je re
o vremenu o kome se danas sa sigurnou moe govoriti kao o vremenu u
kome su sami dogaaji odredili njegov najdublji smisao. Vie od igre je u
stvari samo formalno ono to nam se na prvi pogled ini; sutinski, u pitanju je ne toliko rekonstrukcija, koliko dubinski zahvat u vreme kada se prelomni dogaaji na svetskom planu kao po pravilu, u malome, reflektuju i
na ivot u palanci kakva je Gradina odraujui na mikroplanu sve ono
to e se u daleko irim, svetskim razmerama dogoditi na jo dramatiniji
nain. Ono to je u Gradini svedeno na striktno individualni, tj. lini plan, u
svetskim okvirima planue tako da e poprimiti karakteristike jedne opte
kolektivne drame u okviru koje je ono lino viemanje zanemarljivo i u
osnovi nebitno. Dobro uoivi jednu od osnovnih zakonitosti hronike, a ta
je da se sve ono to se dogaa na globalnom planu neminovno preslikava i
na lokalni tako to as poprima krajnje dramatine, as opet komine forme ispoljavavlja, Slobodan Stojanovi je Vie od igre zainio i sa jedne i sa
druge strane masom nezaobilaznih detalja tako da nikoga ne ostavlja u nedoumici ta je ovom hteo da naznai, sugerie ili podcrta. Omoguivi svakom od glavnih, ali i sporednih (sve do onih prolaznih, koji se pojave i nestanu netom su se pojavili a mi o njima ipak znamo sve), aktera serije da se do
kraja iskau i da nikoga ne ostave da nedoumeva ko su i ta su, Stojanoviu
je u procesu realizacije ostalo samo to da materijal dramaturki organizuje
tako da svakome od njih omogui da ono to jeste ili nije operacionalizuje
do samoga kraja ne ostajui ama ba nikome duni. Ono to je svaki od likova nekom prilikom izgovorio, u drugoj je pretoio u samo delo da bi u treem trpeo posledice tog svog injenja bez ma kakvog pardona u odnosu na
sve ostale uesnike u ovoj igri koja je to samo prividno. I upravo zato jer je
umeo da ak i u nekoliko skicuoznih poteza predoi sve razmere drame ko-
16
ja je opsela svakog od junaka serije, Stojanovi je reditelju, i glumakom ansamblu, i gledaocima omoguio da se ne samo zabave gledajui kako to i na
koji nain kao pisac pretura po arhivama u koja su zatoene injenice, jednako kao i seanja o jednom i na jedno vreme, i u tom svojevrsnom voajerskom pristupu dostupnim fakticitetima Stojanovi je, za razliku od drugih, uspeo u tome da u odnosu na sve ono to se konvencionalno definie kao
balans, odnosno mera, i same gledaoce dovede u situaciju da se u toku percepcije svake pojedine epizode i serije u celini prema ovima ili ovoj odrede
onako kako to sami umeju ili kako im se tog trenutka prohtelo...
Putajui svoje junake da progovore jezikom koji im je primeren i da rade ono to su naumili bez ma kakvih unapred smiljenih oteavajuih ili
pak olakavajuih okolnosti, Slobodan Stojanovi je svakome od njih pristupio kao da mu je ovaj rod najroeniji, omoguujui tako svakome od
njih da ono to eli ili ima da kae i izrazi manifestuje i ispolji do kraja. Zauzevi stav ne toliko onoga koji ubeuje, koliko onoga koji gledaoce naprosto dovodi u situaciju da se sami opredele, Stojanovi nije uradio nita drugo do to je, samo naoko rekonstruiui jedan vremenski period u istoriji Srbije, dospeo u situaciji da je oslobodi svake tipiziranosti i da, poput Nuia
npr., gledaocu predoi ne ono to ovaj od njega eventualno oekuje (prieljkuje), nego ono o emu nikada nije i razmiljao. Bilo o kome da se u seriji radi, njegov ivotopis je od prvog pa do poslednjeg kadra ne onaj koji je za njega izabrao pisac, nego onaj koji se sam po sebi nametnuo, tj. onaj koji je izabrao sam za sebe. Zadatak pisca i njegov udeo u oblikovanju serije okonan
je onog trenutka kada je postojei materijal dramatruki organizovao tako
da svakom od likova obezbedi onaj vremenski neophodan minimum koji je
potreban da bi se ovaj do kraja samoizrazio a time i samoga sebe doveo do
take na kojoj prestaje svako iole daljnje zanimanje za njega.
Ako je Danilo ivi samo nominalno junak serije, onaj koji radnju vue napred i onaj oko koga se koncentrino iri polje dejstva ostalih junaka
na sve strane i u svim pravcima, stvarni, tj. kolektivni junak serije u celini je
ne toliko palanka u svom pravom izdanju, koliko samo vreme koje sutinski utie na ponaanje svakog od aktera serije, a koje kroz sudbinu ve spomenutog Danila dosee i svoje planetarne dimenzije. Strogo utiui na ivotopise gotovo svakog od junaka serije vreme je to koje im sudi ili kome oni
sami sude, ono je to koje neke od junaka lomi na ivotnom, druge na drutvenom i socijalnom, tree na politikom i idejnom, etvrte na mentalnom i
moralnom planu, i ono je to koje e na bitan nain odrediti budunost svake od njih. Ako je ta budunost u sluaju Danila ivia, jednako kao i Naelnika Vasia vie nego izvesna, ako je u celosti jasno kojim se to putem zaputio Poverenik VI Odelenja Ministarstva unutarnjih dela, u sluaju jed-
17
nog porunika M. ljivia ili L. opia ili opet profesora Zubia, odnosno
Slavka Cvikeraa ona je viemanje i dalje nepoznata, a to se gledaoca
samog tie on je taj koji je u iskuenju da prognozira ta e se dogoditi u ne
tako dalekoj budunosti ako se ma ta znaajno u ne tako dalekoj budunosti uopte i dogodi. U dovoljnoj meri disciplinovan i inventivan, Slobodan S. nee ni jedan od motiva u svojoj hronici o Gradini, jednako kao i ni
jedan od likova u seriji ostaviti nezaokruenim. Zaokruivi svaki od motiva ve prema tome kako se i na koji nain junaci serije ponaaju, kako
razmiljaju i govore, odnosno reaguju ili se emotivno prazne, svakome od
njih e obezbediti dovoljno prostora da se u potpunosti i do kraja iskae te
na taj nain samoga sebe ili demantuje ili kao oveka potvrdi.
Ako je u tom smislu reija moda i najslabiji deo serije u celini, njen
uinak je ipak daleko iznad predvienog proseka nego to se to na prvi pogled ini. Da sve bude onako kako to nikome nikada nije ni palo na pamet,
to je rediteljski vie otaljavao posao to je otra svakome od lanova glumake ekipe omoguio dovoljnu minutau kako bi sebe kroz lik koji tumai zaokruio do samoga kraja. Veoma esto padajui u ritmu, kao celina
serija je doivela uspeh meu gledaocima zahvaljujui pre svega Slobodanu Stojanovia kao piscu i glumcima i njihovoj spremnosti da sve otrine
rediteljske nedoreenosti i nedomaenosti nadoknade svojim nesumnjivim
talentom. Pisac tako to se oslobodio svih moguih balasta politike i ideoloke prirode, glumci tako to su se uhvatili u kotac sa likovima koji su samo prividno papirnati a ono u stvari u dovoljnoj meri podsticajni da zaive na nain koji e jednu anrovski samo uslovno svedenu u granice hronike (koja pleni ve samim tim to se poput zmijedevojke permanentno pretae uvek u ono drugo, emu se u stvari ba ni ne nada!) TVseriju oivotvoriti tako da od prie koja viemanje neobavezno relaksira transformie u priu koja debelo angauje i koja od svakoga od nas zahteva da se u
najbukvalnijem smislu te rei opredeli. Neutralnih u sluaju serije Vie od
igre nikada i nije moglo da bude, a naroito u trenutku kada se pokazalo
da je, govorei o jednom vremenu i ljudima koji su ga inili, na gotovo voleban nain anticipirala mogunost da se ovo ili bar jedan njegov deo ne samo ponovi, nego i obnovi u daleko dramatinijim omerima i sa daleko dramatinijim posledicama nego to je to i inae sluaj.
I ono se, kao to je to vidljivo na svakom koraku ne samo ponovilo, nego i
obnovilo potvrujui u kojoj je meri Slobodan Stojanovi bio u pravu kada
je u usta jednog od svojih junaka (Stari Vaga) kao i doista proroanske stavio rei da u nadasve diletantskom nadmetanju dva lokalna fudbalska tima re nije samo i jedino i iskljuivo o igri, nego da je u pitanju i neto vie od
same igre, neto to nas se ne samo ljudski, nego upravo sudbinski tie.
18
Tako sam o TVseriji Vie od igre Slobodana Stojanovia pisao pre dve
godine, svestan da sam prilikom njene dnevnike recepcije mnogo ta propustio, mnogo ta prevideo i mnogo ta samo naznaio, pa u poneem i preterao. Nastojei da njen osnovni, sutinski smisao suprotstavim tada narastajuem politikom ludilu koje svoj smisao nalazi prvenstveno u nasilnim poravnanjima, sa jedne, odnosno reciprocitetima, sa druge, revanizmima, sa
tree, osvetama, sa etvrte, ruganju injenicama, sa pete strane, nita od itaoca nisam skrio, jo manje pred njim zatajio i na taj nain ga pokuao prevesti
ednog preko vode. Da sam tako ta i poeleo, Stojanovievo tivo mi to ne bi
dozvolilo jer se pokazalo jaim i sudbinski za sve nas daleko znaajnijim od
svega onoga ime su nas tih dana, nedelja i meseci trovali pre svega oni koji ni
dalje ne shvataju da je injenice moda i mogue falsifikovati, ali da je istina
ta koja je u stanju da preivi sve i da je u odnosu na vreme u kome je doiveo
da bude spaljen na lomai jedan Dordano Bruno taj koji ga je obeleio, koji
ga je definisao i koji mu iz svojih kosmikih visina, uostalom kao i Slobodan
Stojanovi, danas superiorno sudi i svodi ga na ono to u biti jeste!
19
SADRAJ
I
VIE OD IGRE
(TVserija)
PRVI DEO:
RadnikiGraanski
1. Bunarvaro
2. Utakmica
3. Jaka ljubav
/ 27
/ 62
/ 91
DRUGI DEO:
No pasaran!
4. Babica
/ 115
5. No pasaran!
/ 139
TREI DEO:
Radosno, tuno, radosno
6. Mart, april
7. Parastosi
8. Bunavaro
/ 163
/ 188
/ 209
II
VIE OD IGRE
(Nastavak istoimene TVserije)
Petnaest godina posle
/ 231
21
PRVI DEO:
Mladi s trubom
Pria prva
Pria druga
/ 239
/ 271
Zakljuna beleka
/ 313
Osnovni podaci o TVseriji
/ 315
Filmografska napomena
/ 317
Beleka o autoru
/ 319
22
I
VIE OD IGRE
(TVSERIJA)
PRVI DEO:
RADNIKIGRAANSKI
(1931)
EPIZODA PRVA:
Bunarvaro
I
I/1.
tamparija Brazda
Slaganica.
Stare tamparske maine.
Pored najvee: Danilo, Mali Vaga. Maksa za graverskim stolom neto ree i zvidi kolce. U ograenom boksu: Vaga i Guliver.
Danilo vadi iz maine plakat na kome pie:
UTAKMICA ZA PRVENSTVO UPE GRAANSKIRADNIKI U AST TREE GODINE RADA NOVE ELEKTRINE
CENTRALE U BUNARVAROI. SREBRNI PEHAR POBEDNIKU DARUJE FIRMA OREVI I BRAT
A.D.
NA PREOBRAENJE 1931.
Mali Vaga spretno slae na olovnoj ploi nekakav slog po taktu Maksinog
zviduka.
Vaga, nervozan, izlazi iz boksa, prilazi Danilu taman kad je ovaj izvukao
jo vlaan plakat.
VAGA: Gotovo? Daj da pogledam...
Danilo mu daje plakat, ovaj razgleda i guna.
VAGA: Da si mene posluao, ovde bi sad pisalo i: u timu Graanskog
nastupa i Danilo ivi. A ti? Priljamio se za Cvikeraa i one badavadije iz
Pelagia. Ako... kajaa se, ali e biti kasno.
Danilo se smeje i namiguje Malom Vagi.
VAGA: Dobro, dobro... samo se ti smej!
I Danilo prihvati Maksino zvidukanje, Mali Vaga za njim.
Vaga se naljuti.
VAGA (Maksi): Dosta ti, matori! Ne zvidi, kupe se mievi...
Danilo i Maksa prestanu da zviede, ali Mali Vaga nastavlja.
Vaga ga raspali akom po glavi.
VAGA: ta ti tu radi?
27
28
29
DANILO: Idi kod Cvikeraa u radnju. Kai mu nek trai dozvolu od Poglavarstva. Vidi, ne da tvoj matori da se tampa plakat.
MALI VAGA: lb!
Mali Vaga se otunja iz tamparije napolje. Guliver se, zabrinut, obraa
Danilu.
GULIVER: Joooj! Danile. Jesi uo? Beci! A ja se kladio sa Lekom u
osam banke i ianje nularicom da e da pobedimo mi. Mislim vi, tojest
Radniki. Joooj! (I on, reklo bi se bez razloga, izjuri za Malim Vagom.) Nemanjaaaa! ekaj. Nemanjaaaa!
Napolju. Motocikl jo trtori. Mali Vaga u njemu, uskoi u motocikl i Guliver. Motocikl jurne. Vaga se dere sa prozora.
VAGA: Nemanjaaa! Prebiu te! ta to radi, Nemanjaaa?!
Vrati se i grdi besan. Beli je zanesen, nita ne primeuje od radosti.
VAGA: To ga je onaj nauio. Upropastie mi dete. Zavrie na robiji kako
je poeo.
Vaga prelazi u slaganicu, pravo na Danila. U odlasku mu Beli daje jednu
cedulju.
VAGA: Sluaj ti, Danilo iviu! Ja dok sam dobar dobar sam. Ali...
kad meni padne pomraina, ja... ja... Kud je otiao Nemanja?
DANILO: Sluaj, gazda! Nemoj da se dere... To je prvo! A Nemanja je
tvoj sin. To je drugo! A tree: poputa sa ivcima, a izbori su na pragu. To ne
valja. Treba da ode malo u Banju. Valjae ti.
VAGA: A tako? Tako se, znai, sa mnom razgovara? Nisam zasluio, Danilo. Polako, polako, spustie ti durbin... (Mae onom ceduljom.) U nedelju! I
ovo ubaci u plakat za utakmicu. (Diktira.) U timu Graanskog nastupa prvi put novi lan Beci, reprezentativac i dosadanji lan Vinerportkluba iz
Bea! A? ta kae, Danile? A? Neto si rekao?
Danilo mu uzme cedulju iz ruku.
DANILO: Dozvola. Mislim, da li je Vasi dao napismeno? Smem da slaem?
VAGA (blesavo): Nama ne treba dozvola. Nama je sve dozvoljeno. Ovo
je naa zemlja. Dozvole su izmiljene zbog vas. Zbog crvenih. Zbog Cvikeraevih.
Kroz razmak na zavesi boksa pojavljuje se glava Belog.
Kad Danilo pogleda tamo, on se skloni, a pre toga pokloni snishodljivo.
Slee ramenima kao da se izvinjava.
Vaga se osvrne levo, desno, pa Danilu prijateljski.
VAGA: I jo neto. Danilo, dete... Kaem ti kao sinu. Ja sam bio dobar sa
tvojim pokojnim ocem. Bili smo i prijatelji i komije, zajedno u ratu, u istoj
eti. Okani se Cvikeraa. On je opasan. Nisam mislio da ti kaem, vidim: mo-
30
ram. Davidovi iz policije me ve dva puta pitao za tebe. Ja sam sve najbolje,
ali...
Danilo se smeje i mrke.
DANILO: Davidovi? mrkmrk!
VAGA: Samo ti teraj na sprdnju. Ja se sa tim slinavkom ne bih alio...
DANILO: I ta ti je rekao? Da bi trebalo da preem u Graanski?
VAGA: Nije nita rekao. To je ono to ne valja. Samo je mrketao.
Beli odjednom izleti i vrsne.
BELI: Ukrali mi Cyndapa... Gde mi je Cyndap? Lopovi! (Umalo
da ga stigne napad padavice. Vie...) Gvozdeno! Daj neto gvozdeno u ruke.
Brzo!
Vaga se uzvrpolji, tumara i trai neto.
VAGA: Izgleda da ga opet hvata.
BELI: Gvozdeno, neto gvozdeno!
Vraa se Mali Vaga, daje mu jedan olovni tamparski teg. Beli ga stiska i
mumla.
BELI: Nee. Izgleda da nee.
MALI VAGA: ta nee, ika Beli?
BELI: Ukrali mi Cyndapa.
Mali Vaga ode do prozora.
MALI VAGA: Onog! Kad?
Beli jurne prema prozoru. Moticikl je tamo, jo prpori. Beli protrlja oi,
zbunjen.
BELI: To je zbog Becia. Mnogo sam se uzbudio. Zato.
Poe iz slaganice jo uvek stiskajui teg. Za njim i Vaga.
VAGA: Beli, ekaj i mene. Treba da odnesem pehar u Poglavarstvo. Vasiu. Tamo je i orevi.
BELI: Pehar?! Daj!
VAGA: Samo da ga uvijem.
Vaga ue u boks, na brzinu uvija pehar u novine Ujedinjenje, onda u
zembilj. (Krupno: zembilj i pehar uvijen u novine.)
II
II/2.
Gradsko poglavarstvo
Vasi za velikim pisaim stolom. U kancelariji jo: orevi, Davidovi i
Vaga. Vaga raspakuje zembilj i vadi pehar.
31
*
OREVI: Iva Apostolovi!
VASI: Iva Apostolovi? Onaj?
OREVI: Ne onaj! Sin Ive Apostolovia Iva Apostolovi, sin!
Vratio se iz Londona. Tamo je bio na studijama. Glavni odbor je reio da ga
ubaci u igru i pripremi za sledee izbore. Ve je izabran za potpredsednika
Aerokluba i u Odbor Dunavskog kola jahaa. Treba da se ee pojavljuje...
VASI: Aha... aha... Razume se.
Daavidovi mrke.
VAGA: Zar e njega u ovaj okrug?
OREVI: Ne znam. Videe se. Sutra stie.
VASI: Sutra? Vozom?
VAGA: I on. Pun Bunar gostiju. Jeste li uli? Beci, onaj uveni igra...
OREVI: Da, da... uli smo smo. Vasiu, poaljite sutra na stanicu
optinski fijaker. Vi doekajte Ivu Apostolovia. Samo bez nekog cirkusa,
molim vas. Otmeno, po mogustvu.
32
33
DAVIDOVI: ... za upravu Drutva, predsednik Miloje Vukovi, krojaki majstor... zvani Cvikera...
Pretapanje.
III
III/3.
Krojaka radnja kod Cvikeraa
Cvikera obavlja probu Guliverovog novog sveanog odela na njemu.
CVIKERA: Beci, Beci! Pa ta? Nije bog.
GULIVER: Za mene je sada bog brico.
CVIKERA: A to brico?
GULIVER: E, to? Nije mi ao osam banki. ta je danas osam banki? Nego to e da me izmotava onaj debeli... Kladili smo se u osam banki plus ianje nularicom... Eto, to mi je! Leki je lako i da se oia. ta on ima na glavi?
Dvetri dlake! A vidi ja... Gusta, crna, prirodna, loknasta... Joooj!
upa se za kosu.
CVIKERA: Ih, kakv si! Ja bih za Radnikog dao i glavu, a ti kuka
zbog osam banki i kose. Sram te bilo!
Guliver, dok mu Cvikera uzima meru, ogleda se u ogledalu i pravi razne
vane poze. Trenira govor za bioskop.
GULIVER: Dame i gospodo! Dozvolite da, pre poetka nove kino produkcije Ben Hur u dvanaest epoha, saoptim moju poslednju, ovaj put i
neopozivu, majke mi!, odluku o nazivu mog bioskopa. Koloseum!
Od danas pa do vjeki vjekov! Danas vam prikazujem najuveniji film
Ben Hur. U dvanaest epoha! Izuzetnim zauzimanjem mojih prijatelja, i
moje ene, uspeo sam da nabavim celu etvrtu, pola sedme i komplet od devete do jedanaeste rolne, a uz pomo uvaenog profesora istorije gospodina
Gnjatia, rekonstruisao sam ceo sadraj koji u vam ukratko prepriati svojim reima...
Zaleteo se, plete, plete...
CVIKERA: ekaj, bre!
Bocne ga penadlom, ovaj vrsne, ali ne zbog tog bola.
GULIVER: Joooj! Oiae me Leka debeli... Kako u oian pred narod?
U radnju ulazi Student. unja se. Daje neke konspirativne znake Cvikerau da ukloni Gulivara i egrte. Kroz prozor se vidi kako prolazi jedan fijaker,
u fijakeru Leka.
34
35
36
37
38
CVIKERA: Hajde, batali politiku. Mi smo radnikoprosvetno drutvo, a ne tamo neka stranka. Ovo je poselo, nije miting. Razume? Ili da ponovim? (olaku.) Ostalo?
OLAK: Treba da se izlepe plakati...
ZUBA BOJI: To u ja.
CVIKERA: Neko mlai.
Izda znakom zadatak Studentu, ovaj prihvati bez volje.
OLAK: ...i da se prebaci klavir od porunik Mie u salu.
Gledaju u Kostolomca.
KOSTOLOMAC: Koliko ima kila?
ZUBA BOJI: Ne moe sam. Nek prebace igrai posle probe dresova.
KOSTOLOMAC: Ne mogu sam? Ja? ika Zubo, u zubima ima da ga nosim...
CVIKERA: Kakva proba dresova?
OLAK: Novi. Saila Rua ljivi. Od svog materijala. O svom troku.
Dovela je najderku iz Paneva.
CVIKERA: ta to znai? Neu nikakvu milostinju. Za klavir razumem, ali za dresove neu da ujem. Izbaksuzirae tim. ta fali starim dresovima? Ako je iscepano, nek se iskrpi... Glavno je da su isti...
OLAK: Hajde, ne preteruj! Saila ena od srca. Uostalom, stari dresovi
nam trebaju za priredbu. Oni iz Sokolane nisu dali sokolske za ritmiku vebu. Ja sam ve dao da se suze za egrte.
CVIKERA: Radite kako hoete. Ali, ja vam kaem: Ti dresovi ima da izmaleriu utakmicu.
STUDENT: Utakmicu je ve izmalerisao taj Beci.
CVIKERA: Znai, ve smo preli na drugu taku.
KOSTOLOMAC: Ja u da sredim tog puvandera iz Bea.
CVIKERA: Ti si obian dunster, on je internacionalac.
KOSTOLOMAC: Ja samo rekoh. Da se zna i zapamti. Nee valjati ni bogu ni ljudima. Ima da mu otvore trafiku dravnog monopola za invalide.
ZUBA BOJI: Samo poteno.
STUDENT: Je l to poteno sa njihove strane?
CVIKERA: Ja sam mislio da ti ve lepi plakate po varoi.
Student, ljut, ode.
STUDENT: Daleko emo da doguramo ako poslove...
CVIKERA: Molim? Molim?
STUDENT: Nita onako neto...
Kad Student ode...
CVIKERA: Ovaj se mnogo utrpava, ne volim. Galami, sklonite ga malo
u stranu.
39
40
sta igraju karte. Kibicuje Mali Vaga. Okai zanesenom Radi na lea cedulju
na kojoj pie Magarac se ponosi! Od ikova mu pravi epolete.
Signal voza. Sve se prene i nagrne ka peronu. Voz ulazi u stanicu. Jedan elezniar otvara kapiju perona, narod nagrne.
VII/2.
Sa prozora voza dere se Kaliopa
KALIOPA: Miroslaveeee! Miroslave, prihvati.
Iznosi veliki paket u kojem su rolne novog filma i soiva. Guliver koji nosi sa sobom dva velika perjana jastuka se uspanii.
GULIVER: Joooj! Pa ti si luda, Kaliopa! Kako si mogla rolne i osetljiva
soiva? (Umalo da paket padne.) Ti nema srce Kaliopa... Tako osetljivo soivo... osamsto dinara kroz prozor...
Probija se kroz svetinu, podigne pali paket i zagrli ga. Uvija u jastuke. Kaliopa nestane iza prostora.
VII/3.
Iz vagona prve klase izlazi Beci. Narod se razmie, ini mu prolaz. Prilaze mu Beli i Bata Jankovi. Beli ga ljubi, Beciu neprijatno.
BELI: Dobro doli! Beco! Roeni! Beciu! Kako ste, mislim, putovali?
Ovim vozom? Je li? Nisam znao. Prijatno? Izvolite, raskomotite se, ovaj. Dabome.
Bata Jankovi tipa Belog da prestane sa trtljanjem.
BECI: Dobro... Samo guva...
BELI: Tek ete da vidite ta je guva. U nedelju, na utakmici. Bie najmanje hiljadu i po publike... kad vam kaem, Beco moj!
Bata ga i dalje gazi i tipa.
BELI: Ovaj... Ovo je gospodin Jankovi. Svrio trgovaku akademiju, u
Subotici. Zovemo ga Bata.
Upoznavanje. Tu se vrti i Mali Vaga. Gleda ljubopitljivo Becia. Ovaj ga
pomiluje.
BECI: A, klinac? Hoemo li u nedelju da naikamo one iz... (Belom.) ...
kako se...
BELI: Radniki, Radniki...
Mali Vaga se malo udalji.
MALI VAGA: Hoete, hoete... Zna kad? Kad prdne mrtav konj!
41
42
VIII
VIII/1.
Teretna stanica. Magazin, kolosek
U zadnjem delu voza, nekoliko teretnih vagona. Oni se istovaraju na teretnoj stanici.
Otvaraju se vrata jednog stonog. Izlaze Porunik Mia i njegova verenica Simona u jahakim kostimima i izvode lepe trkake konje i sulke. Saekali
43
44
45
46
BELI (Beciu): Izvinite, molim te, Beco. Sto puta izvini... (Malom Vagi.)
Vrati kad ti lepo kaem!
MALI VAGA: Beli! Je l te slua? Je l te ne slua?
BELI: Nemoj da te stignem... Izgaziu te!
MALI VAGA: Stigni me, ik! Ako si lui, nisi bri. Ni tvoja krila i bekovi
dunsteri.
Beciu je Mali Vaga simpatian, ali ipak mu je dosta.
BECI: Ej, ti ga ba pretera, klinac.
Za osvetu Mali Vaga pljune u kopaku i napuni je prainom. Klisne im
mu baci kopaku.
MALI VAGA: Uaa, Beci, prodana dua!
Na igralite dolazi i Guliver. Prilazi skupini veoma zabrinut.
GULIVER: Dobar dan! Slobodno li pogledati?(Beciu.) Ja sam Miroslav
Ili, fotograf po radnji i zanimanju i vlasnik kina Koloseum.
Beci ve u punoj sportskoj spremi. utne loptu u vis, za njom potre
igrai Graanskog. Beci se obraa Belom i Bati.
BECI: Evo, da vidite ta kupujete.
Istri na teren. Ode do stative i na roglju gde se spajaju stativa i preka
obelei taku. Udalji se i poalje Golmana me stative.
BECI (baci loptu): Brani!
Namesti loptu, utne. Ona pogodi tano u obeleenu taku, odbije se.
Golman je zabezeknut uhvati. Konsternacija.
Golman blene u otisak take na lopti.
BECI (s loptom): Evo, taka se ove strane. Hajd sad da probamo i sa
druge...
Opet isto kao maloas. Guliver se samo stropota na travu.
GULIVER: Joooj! Gotovo je. Ode moja frizura. I... i osam banki.
BECI: Eto, samo da vidite... ne kupujete maku u daku. (Bati.) Poteno?
BELI: Ne dve i po hiljade. Ne! Dve hiljade i devet stotina.
BECI (smeje se): Vai!
BATA: Svaka ast, gospodine Beciu!
Beci zove jednog igraa.
BECI: Idi na krilo i nabacuj na volej. (Golmanu.) Ti brani!
Registar Bercievih lepih uteva.
Gulever bei sa igralita.
Svi su zadivljeni.
Iz daljine gleda Mali Vaga, uozbiljio se i gricka nokte.
Oaran je.
47
XI
XI/1.
Danilova kua
Vee. Danilo se vraa s posla. Biciklom. Pod mikom vekna. Saeka ga uznemirena Majka Mara.
MAJKA MARA: Danilo, sine, trai te neki ovek. Nepoznat...
Ulaze iz dvorita u kuu.
Za stolom onaj Nepoznati sa eleznike stanice.
NEPOZNATI: Zdravo!
DANILO: Zdravo!
Majka Mara izie u dvorite.
NEPOZNATI: Traim doktor Duka.
DANILO: Ne znam gde je.
NEPOZNATI: Rekao mi je, ako njega nema, mogu tebi da se obratim. Ti
si Danilo?
DANILO: ta je bilo?
Nepoznati se prvi put nasmeje.
NEPOZNATI: Gladan sam.
DANILO: Majka Maro, ta ima za ruak?
Majka Mara se vratila. Prislukivala.
MAJKA MARA: orba i pohovane tikvice...
NEPOZNATI (osmehne se prijateljski): Penzionerske nicle?
Majka Mara se odobrovolji. Sipa im u tanjire orbu. Ode. Sru orbu i
razgovaraju.
NEPOZNATI: Jednog oveka su ubili u Kaznenom zavodu...
DANILO: Ubili? Ja sam uo da je umro u trajku...
NEPOZNATI: Zna li kako se zove?
DANILO: Otkud?
NEPOZNATI: Moramo da saznamo.
DANILO: Zna li doktor?
NEPOZNATI: Ali... on je unutra.
DANILO: Izii e.
NEPOZNATI: Nee, dok mi ne svrimo posao.
DANILO: Posao? Ne razumem..
NEPOZNATI: Jo veeras. Sve je spremljeno. Samo, moramo da saznamo ko je ubijen.
DANILO: Znam samo broj... Ako je to on tuberkuloza i vezana creva...
48
*
Otvara atlas, u atlasu niz fotografija robijaa sa brojevima na prsima kanjenika.
NEPOZNATI: Otkud ti ovo?
DANILO: Nije vano.
Prelistavaju, trae onog iji broj znaju. Nau ga.
DANILO: Ovaj.
NEPOZNATI: Boris! Uh, majko moja...
DANILO: Nije trebalo da trajkuje tuberkuloza...
NEPOZNATI: Danilo! Ubili su ga! Hoe to da sakriju. Nee!... Gde ih
sahranjuju?
DANILO: Na robijakom groblju.
NEPOZNATI: Moe li da se prie?
DANILO: Zato?
NEPOZNATI: Ceo svet mora da zna istinu ubijaju!
Pojavi se, usplahirena, Majka Mara.
MAJKA MARA: Buda!
Danilo brzo skloni Nepoznatog u ordinaciju.
49
XI/3.
Na tarabi Danilovog dvorita.
Buda i Majka Mara.
BUDA PIJUN: Doktor nije kod kue?
MAJKA MARA: U Zavodu je. Ve tri dana.
BUDA: A... Danile?
MAJKA MARA: Spava. Da ga probudim?
Buda se osvre da ga neko ne vidi. apue.
BUDA: Neka, neka... nek se odmori. Nano, ja, ovaj, u stvari, navijam za
Radniki. Mladosti mi. (Osvre se.) Nemoj nikom da kae, majke ti. Ni
njemu. Ovaj...
Ode, zbunjen, nespretan.
XI/4.
U sobi.
Danilo i Nepoznati, odmah zatim Majka Mara.
DANILO: Ovde je nezgodno da ostane.
MAJKA MARA: Doktorov brat.
Danilo se iznenadi, trgne. Uplai.
DANILO: On? Nije! On je u Rusiji...
NEPOZNATI: ...bio. Zimus se vratio.
DANILO: Doktor ne zna.
NEPOZNATI: Reci mu kad ga vidi.
MAJKA MARA: Zar ti nee da ga saeka?
NEPOZNATI: Ne mogu, urim.
MAJKA MARA: Brat ti je.
NEPOZNATI: Nisam ga video dve godine.
MAJKA MARA: Kako moe, majkoviu?
NEPOZNATU: ta e, majka.. tako ti je s nama. Je l zdrav?
Danilo posle pomena Rusije gleda ga zadivljen.
DANILO: Bio si u Rusiji? Priaj!
Nepoznati se smeje.
NEPOZNATI: Ovde je nezgodno... Gde da prenoim?
DANILO: Priaj!
NEPOZNATI: ta?
DANILO: Pa, to! Kakvi su? Koliki su?
NEPOZNATI: Ko? Stasom?
50
51
VASI: Ej, prokleta varo! Pazite se: srpsko groblje, cigansko groblje, jevrejsko, robijako, ensko... Samo nam jo fali tursko groblje, pa da se kompletiramo.
DAVIDOVI: ta ete, sluba je sluba.
VASI: Kad samo pomislim da smo mi u stvari sami izabrali da drava
ovde napravi robijanicu, doe mi da se selim u Tunguziju. Lepo ih kralj Milan pitao: Hoete li skelu, pristanite i karantin za stoku ili Kazneni zavod i
Oficirski klub?, a oni izabrali hapsu! Budibogsnama!
DAVIDOVI (opet ista glupost): ta ete? Sluba je sluba! Popodne se
sahranjuje taj robija.
VASI: Moram i ja? Hm! Nit mi je rod, nit pomozbog, pa opet na
pratnju! Bre, meni roena tetka umrla u Poarevcu lane pa nisam stigao od
poslova da odem!! Ej, moj ivote za 2.985 plus 200 dinara za drugi razred
skupoe! Je li bar opevan?
DAVIDOVI: Nee ni jedan pop... Ne putaju nikog u Zavod od kako je
poeo njihov trajk glau. Sreom tu je pop Vasa. On e. Uinio je to vie mene radi... mrkmrk...
XIII
XIII/1.
Ulica, ispred kafane Kod dobrog drutva
Kafanski stolovi na trotoaru.
Za jednim stolom Beci, Beli, Bata, Ruskinja i jo jedna profuknjaa.
Za drugim Lazi i Student, ivo gestikuliraju.
Za treim se kikoe leka, a oko njega trka Guliver.
GULIVER: Leko, budi ovek! Oprosti mi, kao boga te molim. Evo, pred
celom publikom u da te poljubim u ruku... Eto...
LEKA: Ne dolazi u obzir. Neu da me bije maler. Kladio sam se, pa ta bude. Seeno! Osam banke meni, osam banke tebi; ianje meni, ianje tebi.
GULIVER: Uzmi osam banke bez opklade. I ja da ti dam jo osam. Samo
nemoj ianje. Leko. Ovako te molim!
LEKA: Ih! Ja u tebi da dam i tri puta po osam, ali... i je i!
GULIVER: I jo ovo ti dam. Cela tvoja familija, i svi tvoji to e da se rode, i kod mojih to e da se rode, doveka da imaju fraj bioskop i po tri predstave dnevno. Od 3, od 5 i od 7.
LEKA: Od mene nema ta da se rodi, sve to je od nas valjalo to je pod
ilovaom. Seeno, Guliver! ta mogu?
52
53
XIV
XIV/1.
Gradsko poslanstvo
Vasi i Davidovi. Uvode Lazia.
LAZI: Dobar dan, gospodine naelnie.
VASI: Dobar dan... Dobar dan...
Buda diskretno izie.
VASI: Sedite!
LAZI: Molim... Ja vas potujem, gospodo. Stajau!
VASI: Sedite, kad kaem!!!
LAZI: Jue sam doao iz Beograda.
VASI: Znam. Sedite!
LAZI: uo sam tamo vrlo zanimljive vesti, moda e vas interesovati...
VASI: Samo brzo... Imam i ja za vas neto zanimljivo...
Lazi gleda u Davidovia kao da ga moli da ih ostavi nasamo.
LAZI: Malo mi je nezgodno pred svedokom, vest je strogo diskretna,
pa... ako bi... mislim...
Davidovi dvatriput mrkne i uvreen izie. Sami Vasi i Lazi.
VASI: Sluam vas...
LAZI: U stvari, ja sam vam ve, na neki nain, tu poruku preneo. Budalo, zar ti Buda nije rekao da se nosi u majinu?
VASI (razrogai oi): Mooolim?
LAZI: Ne u majinu, to jest doavola.
Vasi se izbezumi. Gaa ga mastionicom.
VASI: ubre! ubre! Marr napolje! Mar! ubre!
Mastionica leti, Lazi se skloni. Vrata se otvore, mastionica pogodi Budu.
Eto i andara.
VASI: ubre! ubre! Pokazau ja tebi tvoga boga. Vrea, vrea...
Lazi hladnokrvo pripaljuje cigaretu.
LAZI: Svedoka. Naite svedoka, gospodine naelnie. (Obrati se zbunjenom andaru.) Videli ste, uli ste? Nazvao me ubretom, pretio, gaao
mastionicom. To je atak na ugled, na telo i na slobodu. Biete mi svedok.
(Vasiu.) Videemo se pred sudom, gospodine. Dovienja.
Izie.
Vasi, nemoan od besa, cikne.
VASI: Manojla! Dajte mi Manojla! Aktivirajte ga. Pod hitno! Manojla,
tabanaaaa!
54
XV
XV/1.
Robijako groblje
Predvee. Novi grob.
Grupa andara, meu kojima je i Manojlo utabljuju cokulama novi grob.
Trupkaju cokulama. Oko groba pop Vasa, Vasi, Davidovi i jedan u civilu.
Manojlo privruje krstau na kojoj je, umesto imena, broj. Buda mu neto
apue. Manojlo pogleda u Vasia, ovaj klimne glavom.
Nema scena.
XV/2.
Na delu srpskog groblja.
Majka Mara i Danilo pored spomenika pokojnom ocu. Na spomeniku
natpis: Radovan ivi, tamparski radnik po. 42 god. Spomen podiu supruga Marija sebi za ivota, sin Danilo i drugovi Radovanovi.
Danilo diskretno pogleduje ta se ini na robijakom groblju.
XV/3.
Grupa onih koji su pokopali robijaa odlazi. (Blato. Zasukali pantalone.
Psuju.) Gega se ogromni Manojlo.
Buda ugleda one oko Radovanovog spomenika. Ide nauznak, umalo ne
upadne, ili ak i upadne u jednu sveu tek kopanu raku.
Iz nje izroni Grobar.
GROBAR: ostavite me na miru, ljudi! Ba ste dosadni.
XVI
XVI/1.
Korzo. Vee
Korzo u Bunarvaroi. Mlade na kolovozu, stariji u ansamblima, na trotoaru. Grupa: orevi, Iva Apostolovi i ga orevia. Ispred njih ker
Nada Sifon i Oficir. Jedna debela namigua i Bata Jankovi.
55
56
ne?
57
RUA: Za tebe je seja spremila demper. Miin. ut. Oko gue. Prava
engleska vuna, donela mu Simona iz Pariza.
KOSTOLOMAC: Meni je ovde malo usko.
ANKICA (ljepne ga po leima): Ama, nije tebi dres uzak, nego si ti ovde
malo irok.
Oni koji su obukli dresove nagrnu na prozor. Neka deca odozdo skandiraju Radniki, Radniki. Jedan dres ostao neobuen. Danilov.
ANKICA: A ovaj? iji je?
Neki se odvoje od prozora, pogledaju. Vide.
ENJENI: Danilov.
RUA: Istina, momci, pa gde vam je kapiten?
KOSTOLOMAC: Nisam ga video ceo dan. Ej, ljudi, gde nam je centarfor? Je l video kogod na korzou Milicu?
ENJENI: Bila je sa ika Zubom i kevom. Misli?
KOSTOLOMAC: Pa gde bi bio ako nije s njom?
NEKO: U ovo doba? Cc! Zuba ne da Milici da ita posle devet, a kamo
li...
ENJENI: aci ne smeju posle pola devet.
Uleti Mali Vaga, zadihan.
MALI VAGA: Gde je moj dres? Gde je moj, seja Ruo?
RUA: Saila sam samo deset. Nije vie bilo materijala, a i olak je rekao
da ne ijem za rezerve.
MALI VAGA: Ja? Pa, ja sam bolji od pola tima. Ko e Danilu da nabacuje s krila?
KOSTOLOMAC: Prdavac, jesi video negde Danila?
Mali Vaga samo to ne zaplae.
KOSTOLOMAC: uje ta te pitam?
MALI VAGA: Nisam, some. Dunsteru!
Odnekud, kroz hodnik, iz dvorita dopre nekoliko akorda i pesma.
XXI
XXI/1.
Senjak u dvoritu. No
Senjak.
Pletene stolice. Klavir. Za klavirom Simona. Porunik Mia i VitaBas
koji dok peva sanjivo i zaljubljeno pilji as u Simonu, as u oblake.
VitaBas divno peva. Npr. Oj, spomene, plavo cvee...
58
Niz stepenice, prema senjaku u dvoritu, sjuri se buljuk igraa u dresovima. Okupe se oko klavira i senjaka i sluaju. Pesma.
U dvorite ulazi Cvikera. Otslua malo, igraima nezgodno.
Cvikera ljut.
CVIKERA: ta radite to?
KOSTOLOMAC: Zbog klavira, ika Cvikera. ekamo da otpeva Vita...
pa da ga nosimo u Drutvo. Za priredbu...
CVIKERA: U dresovima? Skidajte to. Kakav je to cirkus? Hajde, boga
mu, Kostolomac. Jesi li krten?
PORUNIK MIA: Ama, pusti decu nek se igraju, Cvikera...
CVIKERA: Mio, nema smisla. Iskupio se svet pred kapijom. Smeju
nam se.
PORUNIK MIA: Pa, meni se smeju ve deset godina. Pa? Budale.
CVIKERA (igraima): Dosta. Gde je Danilo?
Pesma utihnula.
Kostolomac pokuava sam da podigne i ponese klavir.
Pomau mu.
KOSTOLOMAC: Ne znam. Nije bio na probi dresova.
ENJENI: Nije bio ni na korzou.
CVIKERA (Mii i njegovima): Laku no.
Cvikera ode.
XXII
XXII/1.
Robijako groblje. No
Kao u sekvenci XVIII. U kontralihtu.
Nepoznati i Danilo.
Od njih se odvaja elezniar sa kolicima u drugom pravcu.
Iznenada, Nepoznati se oklizne, upadne u sveu raku, onu istu u koju je
popodne upao Buda.
Danilo ga podigne, ali se obojica trgnu.
Nepoznati se maa revolvera na kuku.
Izroni opet Grobar.
Za njima koji trkom odlaze sa groblja.
GROBAR: Ostavite me na miru, ljudi. Ba ste dosadni.
59
XXIII
XIII/1.
Gradsko poglavarstvo. Zora
Vasi, bunovan, u pidami preko koje je hubertus. Davidovi.
Obojica usplahireni.
Tu je i Rada Fijakerista.
I Buda.
Davidovi dri depeu u ruci.
mrke i ita.
Vasi ita preko njegovog ramena.
VASI: Iz pouzdanog izvora saznato da e subverzivni, kriminalni elementi pokuati u toku dananjeg i sutranjeg dana otmicu lea umrlog kanjenika br. 16026 radi uznemiravanja javnosti kao u sluaju . D. Preuzmite
sve zatitne mere i obavestite nadleni resor. U toku dana stie ovlaeni poverenik VI Odelenja. Nazdravlje!
Vasi i Davidovi u isti as viknu.
OBOJICA: Budoo!
BUDA: Izvolite.
DAVIDOVI: Robijako groblje. Hitno! Dupla straa!
BUDA: Razumem!
VASI: I Manojlo. Obavezno.
BUDA: Razumem!
Odjuri.
VASI: Samo nam je jo to trebalo.
Davidovi mrke.
Ugledaju Radu, sete se.
OBOJICA: Na groblje! Odmah!
XXIV
XXIV/1.
Ulice Bunarvaroi. Zora
Kroz svitanje fijaker sa Vasiem i Davidoviem kasa kroz grad.
I dva andara.
60
XXV
XXV/1.
Robijako groblje
Nad rakom.
Iskopana, prazna. Samo ona rua.
Tamo je Buda.
BUDA: Raskopali... ostalo samo ovo... i kolski tragovi...
DAVIDOVI: Pohapsiti. Uhapsiti! Uhapsiti!
BUDA: Koga, gospodine Davidoviu?
VASI: Sve! Sve sumnjive! Sve!
Kamera jo jednom na raskopan grob... I ruu...
Preko ovog kadra odjava prve epizode.
Kraj prve epizode
61
EPIZODA DRUGA:
Utakmica
I
I/1.
Izbor sekvenci fragmenata iz prve epizode
Izborom od nekoliko fragmenata iz sekvenci prethodne epizode, izabranih po osnovi relevencije, omoguiti praenje epizode o utakmici u kontinuitetu. (Ovu montau plasirati u predpici.)
II
II/1.
Danilova kua
Danilo spava.
Iznad postelje na zidu fotografija i posmrtna lista oca, polica sa
knjigama.
Majka Mara ga pokriva, jer se otkrio, gleda i ljubi.
Pere i isti mu kaljave cipele i bicikl od mnogog blata.
Ulazi Cvikera.
CVIKERA: Maro, gde je?
MAJKA MARA: Spava. Kasno je legao.
Cvikera gleda u blatnjave cipele.
CVIKERA: Gde je bio sino?
MAJKA MARA: Ne znam, Mio. Otkud tako rano?
CVIKERA: Navikao sam. I... ne mogu da spavam.
MAJKA MARA: Neto ne valja?
CVIKERA: Ne, ne... onako. Valjda zbog utakmice. avo bi ga znao.
Evo... uzmi! (Doneo joj kesu sa kafom.)
MAJKA MARA: Nije trebalo, Mio. Imam. Imam svega, hvala bogu. Radi Danilo, zaradi. Da skuvam?
CVIKERA: Nemoj. Idem.
MAJKA MARA: Da ga probudim, ako je vano?
CVIKERA: Nita, nita... Nek se ispava i odmori. Danas je utakmica.
62
63
64
IV/2.
Gradsko poglavarstvo
U Vasievoj kancelariji.
Poverenik se zavalio u njegovoj stolici. Tu se sem njih dvojice nalaze Davidovi i Buda.
POVERENIK: Morate me razumeti. Malo sam izgubio ivce. Ve nekoliko godina se najem sa tom bandom. Pa... znate... i ja sam ovek.
Vasi i Davidovi se su spremni da mu oproste.
DAVIDOVI: Naravno, razume se. mrkmrk. Shvatljivo.
POVERENIK: A i zato da vam krijem gospodo? Ne sviate mi se. Ni
malo. Nekako ste mi odvratni. ta mogu? Ja sam iskren ovek. Bez iskrenosti meu saradnicima nema nita od posla. A pred nama je vaan, dravni,
posao. Volim da su karte otvorene. Dakle, vi se meni ni malo ne dopadate, a,
verovatno, ni ja vama. Nemojte odricati! Znam ta mislite: baraba! I u pravu
ste! Sto posto! Meutim, mi moramo da saraujemo... Izvolite, imate re.
Ona dvojica su zgranuti govorom Poverenika.
POVERENIK: Sluam! Dakle? Za vas u Bunaru nema sumnjivih?
DAVIDOVI: mrkmrk! Ama, ne! Naprotiv.
POVERENIK (nasmeje se): Svi su sumnjivi?
DAVIDIVI: Znate, u Bunaru su na izborima dvajesprve pobedili crveni.
POVERENIK: Znam: Bunarvaro, mala Moskva.
DAVIDOVI: Moda... mrkmrk... Cvikera?
POVERENIK: Miloje Vukovi, zvani Cvikera? Nije!
Vasi i Davidovi se zagledaju u udu.
Otkud on zna Cvikeraa.
BUDA: Znate Miu Cvikeraa?
POVERENIK (hvalisavo): Ja sve znam. Cvikera? Nije! Opanar olak?
Nije! Zuba Boji, uitelj? Nije! ekajte... Zuba Boji, Zuba Boji? Ne, nije!
VASI (prvi put progovori): Geometar Lazi?
POVERENIK: Galamdija! Ne, nije. On samo lapara.
DAVIDOVI: Mnogo.
VASI: Nee dugo.
DAVIDOVI: Moda... mrkmrk... Porunik Mia ljivi?
POVERENIK: Vi niste normalni. On? Da kopa? Lenj je. Da se s nekim
sloi? Nikad! Nego, imate li koga novog? Nekog koga ja nemam u registru.
ukne se po elu, svom registru.
POVERENIK: To mora biti ili neko nov ili neko ko je specijalno zbog
toga doao. Inae, ti vai komunci su u starom gvou. ekaju i pevaju u
65
nekom svom radnikom drutvu, recituju i igraju futbal i hazenu. Ovi novi
nemaju vere u njih. Hajde, razmislite malo. Ti, njukalo, dela...
BUDA: Pa... ovaj... Kad smo bili na groblju da sahranimo tog, video
sam...
Poverenik ivne.
POVERENIK: Koga? ta si video? Brzo!
BUDA: Pa... kad smo se vraali s groblja, znate ono kad sam upao u raku... video sam Danila s majkom. Bavili su se neto oko njihovog groba...
POVERENIK: Koji Danilo?
DAVIDOVI: Jedan momak. Radi u tampariji. Danilo ivi.
POVERENIK: Je li on kakav rod onom... kako se zvae?... Radovanu iviu, tamparu?
DAVIDOVI: Sin.
POVERENIK: Hm! Dobro. I...?
Belei Danilovo ime u notes.
BUDA: I... nita. Samo sam video.
POVERENIK (Davidoviu): Imali ste dosad neto s njim?
DAVIDOVI: Nita osobito. Ali... mrkmrk... Vrzma se oko Cvikeraa, radi u tom njihovom Drutvu, igra futbal za Radniki i... i mnogo ga
voli narod.
POVERENIK: Mislite da je to najbolji znak da je neko sumnjiv?
DAVIDOVI: Ne, ali...
POVERENIK: Naalost, imate pravo. Ti komunisti su pomalo kao filmski glumci i avijatiari. Prave se vani. Privedite ga!
DAVIDOVI: Odmah?
POVERENIK: Naravno. Poinjemo. Dae bog da smo se uhvatili za pravu preu.
Vasi se, jo uvek ljut, vrpolji. Iao bi kui.
POVERENIK: A vi biste kui? Niste dorukovali? Mora biti da volite
nedeljom dobro da alabrcnete. Vidi se po vama da patite sa stomakom. Belu kafu? Izvolite.
Vasi bez pozdrava izleti napolje. Poverenik pokazuje vrata i Davidoviu,
zadri Budu.
POVERENIK (Davidoviu): I vi. (Budi.) Kolega... poto je sir u Bunar
varoi?
Buda zbunjen. Poverenik se smeje.
POVERENIK: Ozbiljno te pitam. Gledaj od ega se ivi. Nabavi mi jednu kaicu, uo sam da je ovde dobar.
Smeje se.
Pretapanje.
66
V
V/1.
Park u Bunaru. Dan
U parku, na klupi, Danilo i Milica. Pored njih prolaze etai, veinom stariji ljudi. Gledaju ih sa simpatijama. Javljaju se Danilu skidajui eire.
MILICA: I nee da mi kae gde si sino bio?
Danilo se smeje.
MILICA: Razgovaramo kao budale. To ne volim. Gde si sino bio?
Danilo se uozbilji.
DANILO: Milice, molim te nemoj o tome. Mogao sam dosad da
smislim i deset lai. U svaku bi poverovala. Ali, tebe ne mogu i neu da laem. I, zbog toga, ne pitaj vie o tome. Molim te!
MILICA: Plaim se, Danilo. (Zamuri.) Boe, moe li li se iveti bez tih
tajni, bez strahova, bez komplikacija...?
DANILO: Bilo bi lepo. I prirodno. Ali, ne moe.
MILICA: uvaj me, Danilo. Ja nisam jaka.
Otvori oi, kao da joj je odjednom hladno.
MILICA: Zima mi je.
Za vreme ovog dijaloga Guliver je u dubini parka fotografisao jednu inovniku porodicu sa decom u travnjaku. ipi nogare fotoaparata, dounja se do ovo dvoje, nemesti aparat za slikanje.
GULIVER: Ene... Ptice!
Oni se trgnu, ugledaju Gulivera koji je iznenaen to nisu, kao obino,
nasmejani i raspoloeni.
GULIVER: Ih, bre! Tako ste se namrtili kao da se slikate za Policijski
glasnik. Hajde sad jednu lepu sliku. Sa osmehom! Molim! Treba li da vas
malo zasmejem?
Izvodi neke kerefeke. Oni se nasmeju.
GULIVER: Taaako! Tako vas volim, golupii moji. Sad e Guliver, odmah.
Skoi do aparata, fotografie ih.
GULIVER (Danilu apatom): A kopije i negative... zna se. Oni e na svoje mesto. Guliver je blesav, ali... radi.
U tom prema Danilu idu Davidovi, Manojlo i jo jedan andar. Guliver
se ueprtlja.
GULIVER: alim sluaj, veoma mi je ao. Nemam vie ploa. Sve je rezervisao gospodin Beli. Hoe, to jest naruio dvanaest slika sa gospodinom
Beciem. Zaista mi je ao.
67
va.
68
69
OLAK: Slavo moja, sveti Vasilije, molim ti se, ne uslii molitve belog
apotekara. On je laljiv i pokvaren ovek... Uvek si pomagao siromanima i
pravednima, a oni su trgovci i fariseji. I pred oltarom tvojim lau... Svee koje
ti pale nisu njihove. I to su pokrali od naroda. Zna li poto je danas koa? Daj
zdravlje mojoj familiji, svim pravinim ljudima, obdari nas razumom i dobrom voljom i... uini, a ti moe... da posle podne pobedi pravda... to jest,
Radniki...
Pop Vasa peva, Guliver se unja kroz vernike i dounja do olaka. Klekne
pored njega, gledajui u oltar, mune ga laktom i apne.
GULIVER: Maloas je Davidovi sproveo Danila u Naelstvo.
olak odjednom krikne, poremeti molitvu i sveansot u crkvi. Ustane.
OLAK: taaaa?
Guliver ga vue da klekne.
GULIVER: Pssst! Klekni, klekni!
OLAK: taaa? Danila?
Pop Vasa prestane da peva. Jedino Vita Bas, zanesen pesmom, vodi bariton u neobino lepe visine. Svi se prenu.
Guliver i dalje cima olaka i apue.
GULIVER: Ja ti nisam rekao, ja ti nisam rekao. Pazi, olak, ja ti nisam rekao...
Pop Vasa prekorno gleda olaka, udi se. Ovaj se izvinjava.
OLAK: Oprosti, oe Vaso. (Prekrsti se.) Oprosti, boe!
I izleti iz crkve.
Na izlazu se sudari sa Davidoviem koji mrketa i pita ga.
DAVIDOVI: Guliver! Guliver?! Je l unutra Guliver?
OLAK: Maaar!
olak krupnim koracima izlazi iz crkvene porte.
VIII
VIII/1.
Prostorije Drutva Vasa Pelagi
Kancelarije Uprave. Uzbueni i okupljeni: Cvikera, Zuba Boji, Student, Kostolomac. Ulazi uzbueniji od svih olak.
CVIKERA: Samo poteno, samo poteno...
OLAK: Ne moe s njima poteno. Oni su barabe.
CVIKERA: Samo poteno, samo poteno...
STUDENT: Ja bih vala...
70
CVIKERA: Dosta! (olaku.) Plan se ne menja. Posle podne utakmica, dovee poselo. Ti vodi tim.
KOSTOLOMAC: Ne igramo ako ga ne puste.
CVIKERA: Igramo! Samo poteno... bez krljanja. uje ta kaem, Kostolomac?
Gledaju ga.
CVIKERA: Da izgubimo ne moemo, jer... jer... mi smo Radniki.
Razumete? I zato, molim... Hladno, poteno, bez krljanja. Tehniki, ali muki!
OLAK: A Danilo?
CVIKERA: Doi e. Ne brini. (Ostalima.) Dajem vam asnu re, ne bio
ja Mia Cvikera, Danilo ivi e danas igrati. I... Radniki e pobediti!
ute. Student neto mrmlja. Cvikera se naljuti.
CVIKERA: Napolje! Svi napolje i na posao! Napolje!
Iziu jedan po jedan. Cvikera ostane sam. Dobuje prstima po stolu. Odluno ustane i poe.
IX
IX/1.
Kua orevia
Trpezarija.
Gosti za stolom: Iva Apostolovi, Oficir, orevi, njegova ena, Nada
Sifon, erka i jedna tetka. Supa se pui. orevi gleda na sat.
Nestrpljiv je.
OREVI: Vasia vie neemo ekati. Ko je doao, doao je. (Prekrsti
se. Za njim i ostali ustanu i prekrste se.) Hajd, boe pomozi...
Tek to su poeli supu u trpezariju rupi Cvikera.
CVIKERA: Svetozare, molim te... jedan minut, jedan razgovor...
Iznenaeni su.
OREVI: Zar to ne moe da saeka? Ruam, Cvikera!
CVIKERA: Za tvoje dobro, Svetozare.
OREVI: Oprostite, gospodo, odmah se vraam... (Skida salvet i pokazuje Cvikerau na jedna vrata.) Ovuda, Miloje...
71
IX/2.
U salonu. orevi, Cvikera
OREVI: Koje dobro?
CVIKERA: Uhapsili su Danila.
OREVI: Kog Danila?
CVIKERA: Radovanovog.
OREVI: Ko?
CVIKERA: Tvoji.
OREVI: Koji moji?
CVIKERA: Policija.
OREVI: Nemam ja nikakvu policiju. I kakve to uote veze. Zato?
CVIKERA: Ne znam. Moda zbog utakmice. Sluaj, Svezozare! Ako se
Danilo ne pojavi na igralitu do pola etiri... utakmice nee biti!
OREVI: I zbog toga si mi pokvario ruak?
CVIKERA: Jo neto! Ako ga ne puste sutra u podne svi ti rudari izlaze
iz jame. Centrala prestaje da radi. I Mlin.
OREVI: Preti?
CVIKERA: Rekoh, a ti vidi... I, mani kavgu, Svetozare! Seti se dvajeseste. Mani kavgu, nije vreme.
OREVI: Ma kakve veze imam ja s tim Danilom? Prekrsti se, Cvikera. ta ti je? To je sigurno onaj slinavi Davidovi...
CVIKERA: Zna me, Svetozare; znam te, Svetozare! Nismo deca. Nek
mi vrate Danila.
OREVI: Vidi sa onim slinavkom...
CVIKERA: Vidi ti! Od kako su ubili Radovana, to dete je meni na talu.
ekam do pola etiri. (Izie, orevi za njim.)
IX/3.
Trpezarija. Gosti ih gledaju utei
CVIKERA: Prijatno, gospodo, i... izvinite na smetnji.
Izlazi, na vratima se sudara sa Vasiem. Mimoiu se bez pozdrava. Vasi
se izvinjava ostalima.
VASI: Oprostite, nisam mogao ranije. Jedan vaan posao i...
OREVI: Hm! (Ustane, ne dozvoli Vasiu da sedne.) Sluite se. Samo
vi jedite. Nemojte da se ohladi supa. Meni je, izgleda, pisano da mi danas presedne ruak. (Da znak Vasiu da poe za njim. Odlazi opet u salon. Apostoloviu
neprijatno, nakaljava se. ena orevia pokuava glupostima da vadi stvar.)
72
73
X
X/1.
Gradsko poslanstvo
Guliver sa svojim fotoaparatom i stalkom.
Zbunjen, fotografie Danila. One policijske poze anfas, profil...
Prisutni: Poverenik i Davidovi.
POVERENIK: Daete i meni jednu sliku. Za uspomenu i dugo seanje.
(Danilu.) Napii mi posvetu. Jer, ja imam nos. Ovo je tek prvi na susret, a bie ih ihahaj! Poela je naa utakmica, ko zna kad e se zavriti.
POVERENIK (skida kaput): Gde si bio sino?
DAVIDOVI: mrkmrk... uje ta te pita gospodin?
Otvaraju se vrata. Ulazi orevi.
POVERENIK (drsko, kidiui na njega): Koga vi traite ovde? ta je ovo,
dravno nadletvo ili vaarite? (orevia, meutim, nije lako uplaiti. Dodaje mu kaput koji je maloas skinuo.)
OREVI: Ne mogu da razgovaram sa ovekom u koulji. Pogotovu
kad nije dobro ispeglana.
POVERENIK: Ko ste vi?
OREVI: A ko si ti?
POVERENIK: Ne dozvoljavam takav ton!
OREVI: Obucite kaput i doite ovamo. (Poverenik vadi neku legitimaciju i znaku, pokazao bi ih oreviu, ali ovaj odbija.) Znam. I pourite.
Hou da idem na utakmicu. (Izie iz kancelarije.)
GULIVER: I ja... i ja bih na utakmicu.
DAVIDOVI (dok Poverenik upitno gleda u njega): orevi. orevi
i Brat A. D., paenog ministra vojske i...
POVERENIK: Ovaj nek ostane. I nek se seti gde je bio sino!
Poverenik izlazi iz kancelarije, tamo gde je otiao orevi. U pretsoblju
Manojlo andar, pokae mu vrata od susedne kancelarije.
XI
XI/1.
Trg i ulice Bunarvaroi
Narod ide na utakmicu. Peke, fijakerima, pediterima, biciklom. Igrai
Graanskog u fijakerima, ve obueni u dresove. Beli i Beci u motociklu
74
75
3.
Iza njihovih lea atra. Improvizovana kafana sa starom firmom Kod
dobrog drutva. Aparati sa limunadom i bozom. Glia kafedija see veliku
lubenicu. Ode do sveanog stola.
GLIA: Moda ste za bostan?
OREVI: Otkud ovolike muve?
Skupile se muve oko bostana i gostiju.
GLIA: Nee, gosin Tozo. Nee. Ne smeju muve. Taman posla. Samo,
mislim, ako gospodin voli bostan. (Ivi Apostoloviu.) Ja u da oljutim, semenke da istrebim, da serviram grand. Na irokim listovima od oraha.
Oni, znate?, rasteruju muve. Pa sa viljuicama...
Iva Apostolovi se grozi, orevi je nervozan, gleda na sat i obraa se
Vasiu.
OREVI: ta je ovo, Vasiu? Vidite li koliko je sati?
VASI: Nisam pametan, ne znam...
Ubaci se servilno Glia.
GLIA: Sad e pola etiri!
orevi drekne na njega.
OREVI: ta se tu muva? I ko te ta pita? Mar!
GLIA (zbunjeno): Znai: bostan ne? Ovaj... sasvim ne ili samo... zasad ne?
OREVI: Ne, ne i ne! (Njegova dreka prene ostale. ta mu bi?)
Nada Sifon se uplai da se ova dreka ne odnosi na nju jer dozvoljava
da je Oficir ba tad, ispod stola, aolji po butini.
NADA SIFON: Tata, vi se neto ljutite?
IVA APOSTOLOVI: Neto nije u redu?
OREVI: Hm... navalio: Bostan, pa bostan!. Gde to ide, molim
vas? Pivo pa bostan!
IVA APOSTOLOVI: Ali, zato utakmica ne poinje? Smrknue se. Kako u, kome da predam pehar?
VASI: Bie sve u redu... Bie sve u redu...
4.
Na ulazu u igralite pojavljuje se Danilo na biciklu. Istog trenutka se sve
igralite razbukti srdanim aplauzom.
SKANDIRANJE: Danile! Danile!
76
5.
Me onima koji skandiraju Leka i Guliver. Pored Leke sladoledije dodaju mu, jedan po jedan, kornet.
GULIVER: Danile! Danile!
LEKA: ta je, Guliver? Opet si pomeao. Danile je moj. Tvoj je onaj picopevac Beci.
GULIVER: Danile! Danile! Radniki! Radniki!
LEKA (mae mainicom za ianje): Radniki e te oiati, budalo!
GULIVER: Nek me oia. Ja bih za Danila i glavu dao. Danile! Rad
niki!
Leka se okrene Ciganima, komanduje Gari.
LEKA: Kume! Gari! Opleti!
Cigani raspale.
6.
IVA APOSTOLOVI: ta je sad ovo?
Nada Sifon ludaki skandira kao i ostali.
NADA SIFON: Danile! Danile!
IVA APOSTOLOVI: Ne razumem.
VAGA: Danilo ivi centarfor ovih u crvenim kouljama. Znate, radi kod mene u tampariji...
IVA APOSTOLOVI: Pa...?
VAGA: Pa... pa voli ga narod. Tako vam je. ta se tu moe?
orevi pokuava da urazumi svoju erku, cima je da sedne.
OREVI: Hajde... hajde. Dosta ti. Sedi!
NADA SIFON: Danile! Danile!
OREVI: Rekao sam: dosta!
NADA SIFON: Tata! Pa, na utakmici smo, majkoviu. Nismo u crkvi. to si takav?
Obraa se Ivi Apostoloviu pokazujui na Danila.
NADA SIFON: Zar nije cakan?
7.
Na drugoj strani igralita, meu igraima Radnikog. Jedna klupa, a
na njoj Cvikera, Zuba Boji, olak. Danilo na travi, obuva kopake.
77
CVIKERA: ta je bilo?
DANILO: Nita. Priau ti, ika Mio.
CVIKERA: Zato?
DANILO: Jedan agent iz Beograda.
CVIKERA: Jesu li te tukli?
DANILO: Pusti sad.
Cvikera u besu jurne preko igralita, ali za njim potre i jedva ga zaustave. On se otima.
CVIKERA: Krv im razbojniku! Lebac im krvav! Decu biju, decu biju.
OLAK: Miloje, Mio! Budi pametan!
CVIKERA: Pusti me! Pusti, kad kaem.
Zuba ga stisnuo, ne da mu.
ZUBA BOJI: Nemoj, Cvikera! Srediemo! Nemoj sad!
CVIKERA (ponavlja): Decu biju, decu biju... Ruka im se osuila!
Kostolomac, koji ga je drao, odvoji se pa on poe.
KOSTOLOMAC: Ja u im mamu maminu...
Zaustavi ga olak.
OLAK: Kostolomac! Nemoj ja tebi da odvalim jednu preko nosa...
Pogleda po igraima i naredi.
OLAK: Na teren i...
CVIKERA (klonuo): Samo poteno. Danilo, sine, poteno!
Igrai istravaju na teren.
Utakmica moe da pone.
XII
XII/1.
Utakmica
1.
ku.
Igrai oba tima pozdravljaju publiku. Sudija Miler sveano duva u pitalj-
2.
Beli (pored klupice gde je uprava i rezervni igrai Graanskog) kleknuo na travu i moli se.
78
BELI: Gospode, pomozi! Molim te, gospode, samo ovaj put. Posle nemoj. (Vapije za Beciem koji je ve na terenu.) Gosin Beco, braco, roeni, mili
moj... Znate ta treba?
Na centru igralita. Miler, sudija, Danilo i Beci. Miler bacio novi u vazduh, beci ga uhvati u letu. Nudi Danilu opkladu.
BECI: U pet banki? Kruna ili pismo?
Miler zbunjen, duva besmisleno u pitaljku. Danilo i Beci razmene prijateljske osmehe.
DANILO: Pismo, naravno.
BECI: Nee kralja? Je li, republikanac? E, pa na posao, kolega. Mora da
se radi. Pa, kom obojci, kom opanci. A nekome e i... pehar.
3.
Utakmica.
Najpre nekoliko zaista vetih furbalskih bravura Becievih, on se poigrava sa pobesnelim Kostolomcem. ak ga i i ismejava. Golman Radnikog
enjeni se baca, sudara sa Kostolomcem.
Beci utira loptu u vis. Svea.
4.
U publici, histerija.
Meu navijaima Radnikog Rua i Ankica. Rua vriti.
RUA: Slomi mu nogu, Kostolomac! Slomi ga! Uaaa Beci! Uaaa!
Neki protivniki navija, iza njenih lea, nabije joj kaket u usta. Tamo
gde je uprava Graanskog, Beli drhti.
BELI: Vidi ta radi! Vidi! Pucaj!
5.
Na visoku loptu naleti i za njom skoi nekoliko protivnikih igraa, sudare se, popadaju. Lopta pred Beciem. ut, stativa, lopta se odbije. Zbinjeni
Miler je uhvati i... dune u pitaljku.
BECI: Was ist loss?
Miler mu prui ruku.
MILER: Ne znam. estitam!
79
80
81
82
Juri prema golu Graanskog, jedna zalutala lopta ga lupi u glavu, odbije se od nje i zarije u mreu. 2:1 za Graanski.
Utom Milier otsvira poluvreme.
13.
Igrai oba tima oko svojih Uprava. Sede na travi, piju klakere.
Preko praznog igralita polaze sa one strane gde je publika na onu stranu
gde su igrai: Poverenik, Davidovi i Manojlo, andar.
Tajac.
U publici kamera primeti i onog Nepoznatog. Pribliava se Milici.
Stane iza nje.
14.
Ova scena posmatrana iz ansambla oko orevia.
OREVI (Vasiu): ta je ovo? Zaustavite ga.
VASI: Kako?
OFICIR: Koga?
IVA APOSTOLOVI: Svinjarija! Primitivac!
OREVI: Nije valjda lud. Ne zna Cvikeraa.
VASI: Zna ga. Sve zna!
15.
U susret Povereniku polazi Cvikera poto je odvratio Kostolomca. Uz
Cvikeraa je Zuba koji stalno melje.
ZUBA BOJI: Pravda e trijumfovati! Pravda mora da pobedi.
Igrai Radnikog na travi. Izuvaju kopake, svak je, kao oruje, uzima
u ruke i staju u front titei Danila.
Cvikera susree Poverenika na praznom igralitu.
CVIKERA: Dobar dan!
POVERENIK: Dobar dan!
CVIKERA: Molim? Kojim dobrom?
POVERENIK: Molim vas, recite vaem centarforu, da se posle utakmice
javi policiji i ...zamolite ga, vas e moda posluati, da se seti gde je bio noas
izmeu deset navee i pola tri izjutra.
83
84
Zuba Boji je uje. Poe u susret erki. Danilo ih gleda. I ostali. Oni su
malo dalje. Milica neto kae ocu. On je gleda razrogaen. Pa u Danila.
MILICA: Rekla sam tati da smo nas dvoje bili sino zajedno...
Okrene se, pre nego to je Danilo ita stigao da uini, i potri prema izlazu.
DANILO: Milice! Milice!
Potrao bi da ga Cvikera ne zadri.
ZUBA BOJI: Deco... Deco...
DANILO: ika Zubo...
Zuba Boji gleda prema Milici koja odlazi trei.
ZUBA BOJI: Idi kui, sine. Idi kui.
19.
Sudija Miler duva u pitaljku, poziva na drugo poluvreme.
20.
Danilo i Zuba Boji oi u oi. Danilo pokuava neto da kae, ali ga Zuba
prekida.
ZUBA BOJI: Na teren sine. Na teren! Pravda e trijumfovati.
Danilo i Mali Vaga potre prema centru. Ostaju Student, Cvikera, olak
i Zuba.
STUDENT: Ona je luda. Izbacie je iz kole.
OLAK: Hoe li rei pred policijom? Danilo to nee dozvoliti.
ZUBA BOJI: Ako je istina rei e! Jadno moje dete... rei e rei
u ja!
Cvikera zagrli Zubu Bojia. Ovom pune oi suza.
ZUBA BOJI: Moramo da ih pobedimo!
CVIKERA (tuno): Kako? Kako, Zubo?
21.
Nastavak utakmice.
Lopta je kod Malog Vage. On dribluje jednog, drugog, treeg. Vozi loptu
prema Beciu. Stane na loptu. Beci ga pozna, smeje se.
BECI: ta je, klinac?
85
86
87
26.
Beci nadmudri Malog Vagu, vue loptu. Snaan ut.
3:2 za Graanski!
Kostolomac juri Malog Vagu preko igralita da ga bije, ovaj bei.
Otac Malog Vage sa strane autlinije tri i bodri Kostolomca.
VAGA: Udri! Udri ga, Kostolomac! Udri!
Mali Vaga tri prema Danilu.
MALI VAGA: Neu vie. Majke mi. Danilo, vidi ga. On je lud.
KOSTOLOMAC: Ubiu te. I tebe i Becia, oiju mi!
Lopta polazi sa centra.
Kombinacija DaniloMali Vaga. Ovaj opet petlja, dribluje. Jedan igra
Graanskog ga saplete. Miler svira faul.
Danilo uzima zalet. Snaan ut. Gol! 3:3!
27.
Skandiranje navijaa Radnikog.
Leka daje znak Gari, naruenoj muzici, da pone da svira.
Tu! Leka mae i cakie mainicom za ianje prema Guliverovoj kosi.
LEKA: ianje!
Uzbuenje pri vrhuncu. Skandiranja, ciganska muzika. Pranglije. Beli u
nosilima. Grupa oko pehara. Iva Apostolovi posmatra poludeli svet oko sebe kao marsovce.
IVA APOSTOLOVI: Ne, ne! Ja ovde neu da drim govor.
OREVI: Morate, morate, Apostoloviu! Ova utakmica je i zakazana zbog vas. Zato sam dao srebrni pehar? Pa, va e govor sutra objaviti
Pravda. Ve sam poslao. Morate!
IVA APOSTOLOVI: Ne mogu... ne mogu. ta da kaem? Kome?
Vasi u panici dovikuje sudiji Mileru.
VASI: vabo, vabo! Miler, svirajte kraj. Kraj!
VAGA: Ja u da se odreknem Nemanje. Preko novina. Upropastie mi
dete. Ja neu, ja neu! To je neka politika. Neu da se meam.
Onaj Oficir opet zavukao Nadi. Ona bi se sad branila, ali je kasno. Oficiru zakrvavile oi.
NADA SIFON: Pa za koga vi u stvari navijate? Vi svaki as? Beite! Za
koga vi navijate?
OFICIR: Za vas, gospoice Nado!
orevi insistira kod Ive Apostolovia.
88
89
90
EPIZODA TREA:
Jaka ljubav
I
I/1.
Izbor sekvenci fragmenata iz prve i druge epizode
Izborom nekoliko fragmenata iz prethodnih epizoda omoguiti praenje
poslednje epizode prvog dela u kontinuitetu. Montau plasirati u predpici.
II
II/1.
Futbalsko igralite
Kontinuirani nastavak poslednje sekvence i kadra iz druge epizode: igrai Radnikog sa Danilom, uz njih su olak, Cvikera, Student, Guliver i
Zuba Boji, tre sa osvojenim peharom preko igralita. Cigani sviraju, Leka
luduje. Pehar je u rukama Cvikeraa. Mnogo razdraganog sveta.
CVIKERA: Naredili su naem Danilu da se posle utakmice javi policiji!
Idemo svi! Ne postoji nita to moe odvojiti Danila od nas. Ako je neto uinio to mora da je dobro i poteno. Znamo Danila.
KOSTOLOMAC: Tako je! Tako je! Idemo svi sa Danilom.
Danilo umiri razjaren svet.
DANILO: Nema potrebe, ljudi. To je zabuna. Sve e se objasniti. Sam u
ja to.
Me oduevljenim svetom nalazi se i Poverenik. Izaziva ljude. Probija se
i stane do Danila.
POVERENIK: Naravno... naravno. Nita lake. Ne mora ni da dolazi u
policiju. Nek nam lepo, ovde, pred svima, odgovori na jedno prosto pitanje.
Jutros nije hteo. Da ujemo hoe li sad.
Obrati se Danilu.
POVERENIK: Danilo iviu! Reci gde si bio noas izmeu deset uvee
i tri ujutru? Samo to.
U meuvremenu narogueni Kostolomac krenuo na Poverenika. Drugovi ga zadravaju, Poverenik eka.
91
POVERENIK: Ljudi, noas je neko, neka grupa, ja bih ih najradije nazvao zlikovcima, jer kako drukije moemo nazvati koji se ne ustruavaju ak
i grobove da skrnave, razvalila i raskopala jedan grob na robijakom groblju ovde u Bunaru. Oteli su mrtvog jednog osuenika koji je pre nekoliko
dana umro u Zavodu.
LEKA (na sve to vikne): Dosta!
POVERENIK: Kome? Kome je dosta?
Leka istupi, jo uvek mae onom mainicom kojoj je oiao Gulivera.
LEKA: Meni! Evo dovde. Ne mogu vie da sluam govore!
POVERENIK: ta si rekao?
LEKA: Jo ti nisam rekao ni pola. A rei u ti. Sluaj ti, picopevac! Nosi se
u tri lepe materine! Jesi li uo ili treba da ponovim?
Poverenik, zapanjen, gleda u Budu i Davidovia, maa se revolvera. Leka
se ne uzbuuje zbog toga, uperi na njega mainicu za ianje.
DAVIDOVI: mrkmrk... Ovaj... Leka ledadija, opi...
LEKA: Aleksandar P. opi Leka. Knez Miloev venac od broja 9 do
broja 23. Sve je moje. Leka, ledadija, picopevac! Poslednji izdanak najstarije familije u Bunaru. opi! Ratnik u svim srpskim ratovima, 110 kila ive
vage, ne pripada ni jednoj stranci i ne zarezuje za suvu ljivu nikog na ovom
svetu... sem svog pobratima Gulivera... (Zagrli Gulivera, nastavi.) Eto, toliko
da zna, majmune, ko e te oiati. I baci to ubre iz ruku.
Poverenik potee poslednju nadu Manojla. Huka ga da napadne Leku. Ovaj se snebiva.
LEKA: Hajde, Manojlo! Dela, sokole! Pamtie se u Bunaru dok je sveta i
veka da si navalio na Leku.
Manojlo skrueno Davidoviu.
MANOJLO: Ne mogu, gosin Davidoviu! Nije mi ovek nita uinio. A
uvek me aavao. Ne mogu, pa ubij!
Leka naredi Gari i ostalim Ciganima da sviraju.
LEKA: Garo! Kume, opleti! Nek uje ovaj drmoser jedno bunarkolo.
Cigani, prvo stidljivo, a onda drsko raspale. Leka zagrli Gulivera.
LEKA: Pobratime, povedi...
GULIVER: Aleksandre, Aleksandre... to me oia? Gde e ti dua? (Tuno.) Povedi ti. Gde u ja ovakav? Na keca.
Zapone kolo, svi se hvataju. Leka kolovoa, Guliver kec. I Manojlo se
hvata u kolo. Poverenik zgranut. Povereniku prilazi Zuba Boji.
ZUBA BOJI: Gospodine, ja znam gde je sino bio Danilo ivi!
POVERENIK (nepoverljivo): Pazite, ako je ala... Ja... neu dozvoliti vie
izmotavanje na moj raun.
92
93
94
IV
IV/1.
Danilova kua
Posle utakmice. Danilo, Majka Mara i doktor Duko. Danilo ulazi, poleti
u zagrljaj Majka Mari.
MAJKA MARA: Sine! Sine!
DANILO: Nita, mama. Nita.
DOKTOR. ta je bilo? Hapsili? E, pa srene ti prve rane, junae.
MAJKA MARA: Ne moe tako, doktore. Ne dam ga! Dala sam Radovana, njega ne dam! Ne dam!
DANILO: Majka Maro, ostavi nas. Hou da razgovaram sa doktorom.
MAJKA MARA: Nemoj, Danilo. On se samo smeje, sve tera na alu. A
nije ala, sine.
Doktor se zaista smeje, Danilo odvodi mater do vrata.
DANILO: Neka, mama, neka. Pogledaj malo oko kue.
Majka Mara izie. Ostanu sami. Doktor ustane, prie mu i poljubi ga u
oba obraza. Danilo ozbiljan.
DANILO: Pozdravio te brat. ao mu to te nije video, ali...
DOKTOR: Skitnica. Ne moe da se skrasi.
DANILO: Bio je u Rusiji. Priao mi...
DOKTOR: I u Rusiji, i u Americi... gde nije stigao? Kako je bilo?
DANILO: Ne znam. Jedan eljezniar, nikad ga dosad nisam video, je
preuzeo koveg...
DOKTOR: eljezniar? Iz Bunara?
DANILO: Ne znam, moda.
DOKTOR: Aha! Dobro. A posle?
DANILO: Sproveo me Davidovi u naelstvo... Sasluavao me jedan iz
Beograda.
DOKTOR: ta?
DANILO: Gde si bio sino? Gde si bio sino?
DOKTOR: Ti?
DANILO: utao.
DOKTOR: I pustili te?
DANILO: Morali. Zbog utakmice. Cvikera pretio oreviu da e da
buni ariju i rudare. A onda... ta da radim, doktore?
DOKTOR: ta onda?
DANILO: Milica rekla Zubi Bojiu da je bila sa mnom, a on policiji.
Veruju. ta da radim? Izbacie je iz kole, kaznie je... Ja...
95
96
V
V/1.
Trg u Bunarvaroi. Oko spomenika
Posle utakmice. Trg u Bunaru. Spomenik palim vojnicima u I svetskom
ratu. Oko spomenika treti muzika.
Leka lumpuje. Mnogi navijai Radnikog.
Treska kolo.
V/2.
Jedna grupa posmatraa na trotoaru. orevi, Apostolovi, Vaga, Oficir.
OREVI (Ivi Apostoloviu): A vi njima: Dame i gospodo...?! Pa,
pogledajte, molim vas. U vreme kad drugi narodi prave aeroplane, automobile i parobrodove, kad svako pametan gleda ta e i kako e da stekne i sauva... ova rulja...
IVA APOSTOLOVI: Mentalitet!
OREVI: A nema pas zata da ih ujede! Sve sad da ih prevrnete naopake, ako bi im iz depova izletele dve banke, dajem glavu. Ee, Srbijooo, Srbijooo... Mentalitet, hm!
VAGA: I to gde?! Na svetom mestu! Na spomeniku, na mestu gde su Bugari obesili ljivia. To treba zabraniti, motkom razjuriti. ta radi taj Vasi?
OREVI: A ta moe? Pustite ih, nek se izlude. Pogledajte samo, molim vas, onog Leku. On je potpuno poludeo.
VAGA: Kau da je na igralitu psovao na pasja kola onog iz Beograda.
Hteo da ga oia.
IVA APOSTOLOVI: Ba sam ispao smean. Dame i gospodo! Ukazala mi se ast...
V/3.
Kolo oko spomenika za trenutak zastane. Na postament spomenika popeo se Gara pa zacvili.
GARA: Kume, kume! Kuma Leko, sluaj ovo...
Imitira Ivu Apostolovia.
GARA: A, bre, dame i gospodo! Sluajte, bre, vi tamo, dame i gospodo...
Cerakaju se. Leka prie, skine Garu, on se popne i imitira orevia.
97
98
99
100
101
102
GULIVER: Pesma!
Vadi iz oboda eira, kojim je pokrio oianu glavu, neku cedulju.
OLAK: Kakva pesma?
GULIVER: O utakmici. Ja sam sastavio. Sluaj.
Pone da recituje.
GULIVER:
Boe mili, uda velikoga,
kad se ae u sred Bunargrada
dvije vojske da pobiju mlade
i futbalsku da podele pravdu.
Jedno ti je Beloga Graanski,
drugo ti je Cvikeraev Radnik.
A za pehar veliko znamenje
to g darova oreviu Toza...
Ovaj, misli se Svetozar, ali nije moglo da stane zbog stiha...
O, da ti je stati pa gledati.
Rvae se letnji dan do podne.
Vojske vode dva vrsna viteza,
Ne zna ko je bolji od boljega.
Da li Beci reprezentativac,
Il Danile ivi iz Bunara?
Na Beciu zelena dolama...
Misli se dres, je li?
Na Danilu crvena krvava...
Na Danilu crvena krvava!
Naglaava, i pogleda znaajno po ostalima.
Utakmicu sudi Miler vabo
Ni po babu ni po strievima.
CVIKERA: ekaj! ta hoe?
GULIVER: Pa pesma. Da se ubaci.
CVIKERA: Gde da se ubaci?
GULIVER: U program.
103
OLAK: Ti da recituje?
GULIVER: Ama ne! Advokat Vukoti!
CVIKERA: On je Crnogorac!
OLAK: Jesi ti krten, Guliver?
GULIVER: Ima gusle. Ume da gusla. Sluao sam ga jednom u hodniku
suda. O Grahovakom boju!
CVIKER: Boga ti, Guliver, ta trtlja?
GULIVER: On ve ui rei. Poslao sam mu. Sprema se za nastup.
CVIKERA: Odbija se!
OLAK: Nije u programu. Policija nee dati.
ZUBA BOJI: Odbija se!
GULIVER: Uh! Bogaroa mu!
Ustane i pojuri.
OLAK: Kuda e, bre?
GULIVER: Da kaem oveku da ne ui badava. Nita, nita... ja u traiti
specijalnu dozvolu da odgudi to kod mene u bioskopu. Pre Ben Hura.
Moraju da dozvole. To je kulturno.
Ode. Ostanu sami Cvikera, olak i Zuba Boji. ute.
CVIKERA: Ljudi, molim vas samo dostojanstveno. Treba da umemo
da se ponaamo kao pobednici.
OLAK: Razume se. I ta izvodi Student? Uzeo mi dres iz ekonomata,
mlatara njime kroz ariju. Obukao onom kamenom vojniku. Sramota.
CVIKERA: Trai vraga. Ne daj boe da dopadne onom ludom Manojlu. Ako ga bude raspalio samo jednom amarinom zacvilie kao sisane i
pljubie i roenu mater. Ne svia mi se. Pun je nekih bubuljica, kao da se ne
umiva ujutru.
Pogleda dva svoja verna prijatelja.
CVIKERA: E... sad kad smo sami, hou neto da vam kaem. Ne pamtim tei dan od ovoga. Ali ni slau pobedu. I...
Izvadi odnekud bocu rakije.
CVIKERA: I hou sa vama da popijem po jednu. (Nazdravi.) Za pobedu naeg Radnikog!
olak pre nego to otpije, prekrsti se.
OLAK: Hvala ti sveti Vasilije. Ispao si drug, nema ta. Je l znate, ljudi,
da sam jutros i u crkvu iao da se pomolim?
Cvikera i olak se smeju, Zuba je i dalje smrknut. Pogledaju ga. I on otpije.
ZUBA BOJI: Za pobedu. I za pravdu!
U kancelariju ulazi Danilo.
DANILO: ika Zubo, hteo bih s tobom da razgovaram.
104
105
106
107
IX/1.
Voz, kupe
Vee. U kupeu veernjeg voza koji odlazi iz Bunara: orevi i Iva Apostolovi.
IVA APOSTOLOVI: Ne znam ta da vam kaem. Boravak u Bunaru
mi je bio i prijatan i neprijatan.
OREVI: Jo ste mladi, prijatelju. ivot je pred vama. Mislim da e
vam sve ovo, u krajnjoj liniji, koristiti. Ja sam hteo sve najbolje, videli ste sami...
IVA APOSTOLOVI: Daleko bilo! Nita vam ne prebacujem. ak imam
razloga da budem zahvalan. Otkrili ste mi jedan udan svet.
OREVI: Narod? Dame i gospodu iz Bunara?
IVA APOSTOLOVI: Nisu dame i gospoda, ali, bojim se gospodine
oreviu, da nam nisu ni braa ni sestre...
OREVI: Imate pravo, ali ta moemo? Tu smo se rodili, tu nam je
pisano da ivimo. Moramo da uinimo, koliko je u naoj moi, da sve to izvlaimo iz blata.
IVA APOSTOLOVI: Duboko je, veoma duboko blato...
OREVI: ...Nego, nek smo mi ivi i zdravi. Moe biti i gore. Pa... pozdravite gospodina oca i recite mu da se na mene uvek moe osloniti. Ja odgovaram za Bunarvaro i okolinu. Nek ne brine.
Kroz vagon, pored kupea prolazi Beci. Primete ga.
OREVI: Eto i on. Onakav majstor svog zanata, pa ni on nije mogao da zajae i ukroti one divljake.
IVA APOSTOLOVI: Samo vi!
orevi se zadovoljno smeka.
X
X/1.
Dvorana. Poselo
Na pozornici ritmika veba uz pratnju klavira. Nekoliko egrta u crvenim dresovima prave neku piramidu. Aplauz.
Konferansije Cvikera.
U tom u salu uleti izbezumljen Vaga i vie.
VAGA: Nemanjaaa! Nemanjaaa! Ljudi, jeste li videli mog Nemanju?
Malog Vagu? Nemanjaaa!
108
109
110
2.
ZUBA BOJI: Jaka ljubav. A ako je jaka ljubav? ta onda?
3.
Hor. Danilo i Milica krupno. Pevaju.
HOR:
Hajde slono sad na rad
Ne gub vreme, ne gub nad...
(Itd.)
Kamera jo jednom belei draga lica koja smo upoznali u Prvom delu
Vie od igre. Preko nasmejanih Danila i Milice odjava.
Kraj tree epizode
112
DRUGI DEO:
NO PASARAN!
(1937)
EPIZODA ETVRTA:
Babica
I
I/1.
tamparija Brazda. Dvorite. Dan
Dvorite tamparije.
Na ulazu, pred kapijom, pediter natovaren velikim kartonskim kutijama. Na svakoj utisnut ig Vaga i Sin.
Na betonskim stepenicama i razbacanim sanducima sede egrti i tampari. Dorukuju i pevaju tad popularnu pesmu.
NEKI (pevaju): Zapevaj pesmu kad mori te tuga... jer pesma tvoj je najbolji drug...
Na vratima podruma magacina, iz dubine, pojavljuje se jedan radnik,
Tadija, natovaren kartonskim kutijama, egrti se okupe oko njega, hrabre ga,
ali ih Rada, fijakerista razgoni.
RADA, FIJAKERISTA: Bei! Bei, bre! Opklada je u pitanju. (Tadiji.)
Hajd! Jo malo, Tadija! Bravo, bravo! Bei, mali! Taaako!
Tadija s mukom doe do peditera i srui teret. Prebroji sanduke.
TADIJA: Evo ti! Dva, etiri, pet, est... sedam!
RADA, FIJAKERISTA: Alal mu vera! Ovaj Jagodinac uika Kostolomca. Ziben!
Jedan egrt dotri do vrata podruma.
EGRT: Kostolomaaac! Tadija izvukao sedam. 154 kile!
egrt razrogai oi pred prizorom koji ugleda. Kostolomac se penje uz
stepenike natovaren vie nego maloas Tadija. Stenje, ali vue.
Tadija i Rada, fijakerista se smejulje i podgurkuju. Ogromnim naporom
Kostolomac dogega do peditera, srui teret. Dva sanduka padnu pored peditera i raspadnu se. U njima pored kartona kamenje i teki tamparski tegovi od olova. Svi se smeju. Kad ih pogleda Kostolomac umuknu. On uzme
jedan od tegova i prilazi Tadiji.
KOSTOLOMAC: ta je ovo, Jagodinac?
TADIJA: Nemam pojma. Misli da sam ja?
KOSTOLOMAC: Pitam: ta je ovo, Jagodinac?
Prua mu teg.
TADIJA: Vidi i sam. Nisi orav. Teg.
115
116
II
II/1.
tamparija Brazda. Kancelarija
Prostorija zidom razdvojena u dve odaje.
U prvoj, za pisaim stolom Student. Razgleda neke rukopise, pored njega veliki Srpskonemaki renik, fascikle sa naslovima Um caruje!
kalendar za selo i Ujedinjenje.
Bez pozdrava Vaga i Danilo prou pored njega. On ustane i nakloni se Vagi.
Vaga i Danilo ulaze u drugu prostoriju. To je Vagina kancelarija. Na zidu
uramljena fotografija jednog futbalera Mali Vaga, sin gazda Vage je sad poznati internacionalac, lan pariskog Rasinga. Vaga se trudi da izgleda strog
i ozbiljan, ali im ugleda sinovljevu fotografiju raspekmezi se razgovara prijateljski sa Danilom.
VAGA: Danile, pisao mi Vaga. Pozdravio te, mnogo te pozdravio. (Vadi
odnekud pismo, otvara ga, ita...) Vidi! Mnogo mi pozdravi sve iz Radnikog, a naroito Danila. to mi ne pie? I, molim te, ale... (Osvre se, proverava da Student ne prislukuje, dobro zatvori vrata, nastavi da ita tie i poverljivije...) I, molim te, ale, kupi im jednu spremu za tim, dvetri lopte i ostalo ta
im treba. Nemoj da ispadne cicija, ja u pare da poaljem, ako nema...
Nakalje se.
DANILO: Ne treba, majstor Vago. Imamo mi i dresove i lopte. Sve to
nam treba...
VAGA: A... ne! Neu da se zamerim sa sinom. Rekao je i molim! Mi
smo ortaci. Vaga i Sin! Taka! Nek pria ko ta hoe, be me briga. Ja sam nezavisan ovek. Molim! (Ipak, jo jednom proveri da ih neko ne prislukuje.) Samo, ipak... hteo bih da to bude, kako se to kae?, inkognito. Razume? Ne
mora na sva zvona. Ne to se plaim. Majke mi! Nego ne volim da se pravim
vaan i truciram. (Poslovno.) Kome da dam pare? Cvikerau? Tebi? olaku?
DANILO: Vidi sa ika Miom.
VAGA: I ovako: ja da imam proznanicu, mislim za mene i Nemanju, ali vi
da to ne vodite u knjigama... Ili onako en, en. Moe?
Danilo polazi na posao.
DANILO: Dobro...
Vaga ga zaustavlja.
VAGA: ekaj! Jo neto. Sedi. (Ponudi mu stolicu, Danilo sedne, on ne zna
odakle da pone.) Iao bih do Pete. Trebaju mi nove maine. Razgranao mi se
posao da ne uje zlo. Krenulo, ne mogu da postignem. Imamo tu koncesiju
117
za Batu, pa... isto, veliku stalnu narudbinu na dve godine za fabriku bombona, alve i te stvari u Milanovcu kutijicebombonjere, omot papir, salvete i... (Osvre se i rei da kae Danilu.) Ovo samo tebi kaem... ako bog da, vojska mi trai veliku isporuku. Kartonske fieklije za municiju! Angro!(Otkljua fijoku svog stola, izvadi jedan komad kartona koji se sklapa u kutiju za metke
fiekliju.) Mi ovo umemo, je l da?
Danilo razgleda.
DANILO: Vosak? Parafin?
VAGA: Mogli bi to, a? (Na vratima se pojavljuje Student.) ta je?
STUDENT: Gospodin Mia ljivi sa gospoom.
Vaga ustane i poe. Pre toga briljivo vrati u fioku mustru. Zakljua fijoku. Ode. Ostanu Danilo i Student. ute. Onda prvi Student.
STUDENT: Kako si, Danilo?
Danilo se osvre, njuka vazduh oko sebe.
DANILO: Dobro, nego... ta to smrdi?
Student ne oseti igru. Njuka vazduh.
STUDENT: Nita ne primeujem.
DANILO: Navikao si.
STUDENT: Stvarno, nita ne oseam.
DANILO: Ti smrdi, govnaru!
Student se izbei i izleti iz kancelarije.
2.
Sad je u onom predvorju. Tamo su Porunik Mia, Simona i Vaga. Projuri pored njih i izleti napolje.
SIMONA: No? ta ovo bi s gospodin urednikom?
Na vratima se, umesto odgovora, pojavljuje Danilo.
VAGA: Majkoviu! Nisi ga valjda udario?
Danilo pozdravlja goste, oni mu uzvraaju pozdrav sa simpatijama.
DANILO: Dobar dan, gospodin Mio. Bon ur, madam Sino.
VAGA: Danilo, ta si mu uradio?
DANILO: Kome?
VAGA: Nemoj da se pravi aav. Onom malom.
DANILO: Smrdibubi?
VAGA: Kakav je to renik? Pred svetom? Ej, ovee...
Danilo polazi, ali ga Vaga opet zaustavlja.
PORUNIK MIA: Nita, nita... Smrdibuba je smrdibuba. ta se tu
moe, majstor Vago?
118
119
120
121
II
II/1.
Livada pored futbalskog igralita
Dan.
Livada, pejza. udan prizor. Kostolomac maskiran kao Kraljevi Marko. Manojlo nekad andar, maskiran kao Musa Kesedija. Nada Sifon
maskirana kao Vila Ravijojla. Rada, fijakerista vodi dva sipljiva konja. To Guliver snima fotoroman Kraljevi Marko i Musa Kesedija.
Fotografski aparat na stalku.
Rada, fijakerista vodi konje.
RADA, FIJAKERISTA: Hajde, Biso! Hajde, Radoje!
Guliver razgleda konje presvuene arafima.
GULIVER: A, Rado? Ovo je, je li? arac? A ovo je bedevija Musina? Je l
tako?
RADA, FIJAKERISTA: Jeste, Bisa je arac, a Radoje je Kesedijin
konj.
GULIVER: ekaj! Kako to Bisa arac!? Otkud to ide? Kobila
pa arac? Jesi normalan?
RADA, FIJAKERISTA: Ali, Radoje je malko sipljiv, uopte Bisa je
vie na oko. (Pokazuje Bisino oko.) A Radoje... em je krmeljav, tu mu se
ujutru skupi uto za pola ake pa mora da ga umivam sapunom i ispiram kamiltejom, em je i krezub... (Otvara mu gubicu, nekoliko zuba.) Ja ga, mladosti
mi, ne izdvajam od Bise, ak ga, tako usranog, i vie volim, ali... to jest
jest!... nije za arca.
GULIVER: Ali, kobila! C...c...c! Molio sam Miu da mi pozajmi jednog
drepca iz njegove tale. Badava, nee ni da uje. Hoe da tera sprdnju sa
Kraljevi Markom, sa srpskom svetinjom... Umal me, onako lud, ne udari
korbaom. Hm! Ja da teram sprdnju sa srpskom svetinjom? Ja?!
Prilaze im, trapavi, Kostolomac i Manojlo u onim smenim kostimima.
Cvrkue Nada Sifon.
NADA SIFON: Zato, brate, Kraljeviu Marko! Jesam li ti, bolan,
govorila Da ne ini u neelju kavge? ta kaete, ika Guliver? Lepo? Hoete da ujete jo jedared? Zato, brate, Kraljeviu Ma...
Ne zavri.
S lea joj priao Kostolomac pa aketinom zapui usta.
KOSTOLOMAC: Dosta, kapetanice... (Onda vrisne, jer ga Nada Sifon ugrizla za dlan koliko je jae mogla.)
KOSTOLOMAC: Joooj!
122
GULIVER: Tako ti i treba! to je zadeva? (Nadi Sifon.) Lepo, Nadice! Ba lepo. Bez sve ale. Fina dikcija, topao ton, ponosno dranje, krupno
oko i, uopte, pojava!
Nada ga u ushienju poljubi u obraz.
NADA SIFON: Srce ste, ika Guliver!
MANOJLO: Detee! Nemoj ika Gulivera. e ti ga ika ika...
NADA SIFON: Budalo jedna! to ti, Manojlo, ima pokvarenu matu. Sram te bilo. Ja sam udata ena.
GULIVER: Dosta! Na posao! Snimaemo ono kad se biju Marko i Kesedija, kad ti ono zove u pomo vilu posestrimu. e si danas, posestrimo
vilo? e si danas, nie te ne bilo!
Nada odmah pone da glumi.
NADA SIFON:
Jesam li ti, bolan, govorila
Da ne ini u neelju kav...
(Ne zavri. Opet Kostolomac, ali sad sa rukom u rukavici panciru. Nada
zagrize. Sad je red na nju da zajaue.) Ijaaooo!
GULIVER: Nije potrebno, Nadice. Ne snimamo tonfilm, nego foto
roman. Razume? Samo foto, a ispod toga pie ta treba. Ne treba deklamacija... Samo slika, osmejak i grimasa.
Nada se osmehuje, Kostolomac kezi.
NADA SIFON: Ovako? Moe?
Guliver ih struno osmatra.
GULIVER: Moe, moe... (Manojlo.) A ti? Da vidim...
Manojlo blene glupo, oputeni obrazi.
MANOJLO: Kako?
GULIVER: Pa, kao Musa. Surovo, strano.
MANOJLO: Surovo? Majku mu, kako to?
GULIVER: Bre! Bar bi ti to trebalo da zna. Bio si andar za specijalne
prilike. Sve dok te Leka nije podgovorio da nasrne na onog iz Beograda. E,
onako... ba onako kao kad si mlatio Studenta, Lazia i onog iz Beograda. Sea se?
MANOJLO: A, to? Pa to odmah ne kae.
Iskezi se grozno i vaistinu strano.
NADA SIFON: Jao, al je straan...
GULIVER: To, to! Sjajno! Zadri to! Zapamti, ne skidaj! Idemo. Na konje!
123
2.
Na istoj livadi, malo dalje. Pojavljuju se u dresovima igrai Radnikog.
Treniraju, tre. Kad ih ugleda, Kostolomac uzjai konja i pobegne.
Kae zapanjenom Guliveru.
KOSTOLOMAC: Brzo se vraam. Samo dok ovi moji iz Radnikog
prou. Ako me vide ima da padne ribanje. Nisam iao na trening dve nedelje.
Izbacie me iz tima. (Obode konja i odgalopira.)
Danilo i Cvika Bene tre i razgovaraju.
BENE: Stigla pota za tebe.
DANILO: Gde?
BENE. Francuska itaonica. Mopasan: Novele, II knjiga. Izmeu
126. i 127 strane. Neko e da uzme knjigu iz police i vrati. U pola osam.
DANILO: Veeras?
Obojica tre pored Gulivera. Guliver zagleda Benea. Onako sitan, s
naoarima, Cvika ne uliva poverenje. Jedva die.
GULIVER: Ko im je sad pa ovaj naoarac? Bre oni e da upropaste tim.
Ako je on igra, ja sam Ramon Novaro. A i Danile se ofucao. Babica!
Danilo i Bene tre. Bene kalje.
BENE: Nita, nita. Proi e. Samo ti napred, Danilo. Idi ti, idi. Proi
e.
Kalje sve vie. Tuberan.
DANILO: Nemoj da se igra sa zdravljem, Bene. Treba da ode kod
doktor Duka. Ja u da mu kaem.
Bene se naljuti.
BENE: Ne sme! Danilo, ne sme. Znam ja ta ti hoe. Ne sme da
mi kvari. Ja sam spreman. Nije ovo nita. Nisam navikao da trim. A treba da
vebam, treba svi da vebamo. Treba da budemo spremni za napore. Idi ti,
idi! Tri, Babice.
Ostali su otrali daleko. Dovikuju ih.
JEDAN IGRA: Babiceee! Bene!
BENE: Tri Danilo. Ja u posle.
Prilazi im Guliver.
GULIVER: ta je, Danile?
DANILO: Reci, leba ti, onoj budalini Kostolomcu da ne izvodi besne
gliste i... (Pogleda Nadu Sifon.) ...i nek se okane oficirke dok nije zaglavio
vojnu vebu i kazneni bataljon...
GULIVER: Nee. Nadica je fina, nije takva.
BENE: Tri, Danilo. Nemoj da zaostaje. Meni nije nita, nemoj nita doktoru...
124
125
126
Uzima iz nje jedan tanak list cigaretpapira, obvija ga oko prsta. Razgleda
knjigu za vreme narednog dijaloga pa je vrati.
KOSTOLOMAC: Hajde! Nek ita ko zna. (Da novine Guliveru.) Majstore! Tano, razgovetno i sa oseanjima. Dikcija!
Guliver srie na francuskom.
GULIVER: U timu Rasinga i ove nedelje briljirao mladi gospodin Vaga sa brojem 10. Ono to je izveo u prvom poluvremenu zasluuje divljenje.
Pariz, kojeg je teko zadiviti bio je na kolenima. Bravo, mladi Jugosloven.
Bravo!
Pokuavaju da prevode, lupetaju.
KOSTOLOMAC: Prevedite, majstore.
GULIVER: Pa, vidi... lepo pie... rasing... briljantin... msje Vaga Golubovi... numera 10... desetka... Pariz i ... bravo Jugoslavija! Razume?
KOSTOLOMAC: Ih! Jo pita? Siii! Si, mile! (Dovikne.) Danilo, Babiceeee! Jesi uo? Hodi, vidi ta pie o onom malom upianku. Bravo! To pie. Ko se tome nadao? Mali Vaga pa bravo, Jugoslavija!
Kostolomcu priao Guliver, opominje ga.
GULIVER: Nemoj da zaboravi. Sutra snimamo jedan deo. U kafani kod
Leke Bankrota. To su glavne scene. Zna ono kad je Marko rekao caru gospodinu: Namjesti me egod u kafanu! / Primakni mi vina i rakije / I debela mesa ovnujskoga / Kazau ti kad sam za mejdana... Zna? Kod Bankrota i...
nemoj ni da dorukuje, ni da rua. Uzmi zalet!
Danilo izlazi.
KOSTOLOMAC: More, kud pobee onaj moj kum? Babiceeee, ej!
Poe, sretne se sa Beneom koji ga prekori.
BENE: Nema smisla da druga Danila tako zove.
KOSTOLOMAC: Ne kenjaj, mali, komsomolac. Ja sam mu kum, ja sam
ga i venaao sa babicom. (Dovikuje.) Babiceee!
V
V/1.
Danilova kua
Danilo i Milica za veerom. Jeli su. Sad pue.
MILICA: Tvoje ime je ulo u modu. Danas sam porodila jednu seljanku iz
ivice. Zna ta kae otac? Hou da mi se dete zove Danilo. Pitam: Ima
li ve kog Danila u familiji? A on: Lepo ime, babice... Znam, moj se ovek tako zove... Da nisi ti...? zgrane se seljak. Jesam..., kaem...
127
DANILO: A on?
MILICA: Alal ti vera i svaka ti ast!
DANILO: Zna me, valjda, sa utakmice. Mada me sad retko ko tako zove,
nego svi: Babice! Babice!
MILICA: E, pa dosta je bilo. Dosta sam ja bila Danilova Milica, sad si ti
Danilo Babica. Pravda mora da trijumfuje, to rekao moj Zuba! (Gleda
ga, osmehuje se.) Ljuti se? Krivo ti, priznaj.
DANILO: Nije. asna re. Babica babica, pa ta? Tvojoj svekrvi, Majka Mari, nije pravo. Ali uti. Voli te.
MILICA: Volim i ja nju.
DANILO: ta da radim, babice?
MILICA: Nisi srean?
DANILO: Ma nije stvar u tome. Je si li ti srena?
MILICA: Pa, jesam. Radim posao koji volim, ivim sa ovekom koga volim...
DANILO: Pa, volim i ja svoj posao.
MILICA: A koji je tvoj glavni posao: tamparija ili... ono drugo?
DANILO: To drugo je, u stvari, izgleda posao za beskunike. Za one koji
nemaju ta da izgube enu, decu, kuu.
MILICA: Tako? Pa ti si jo i kukavica. Danilo, Danilo... ako se za to tvoje
drugo, za taj komunizam, bore samo zanesenjaci, zaverenici i neki ekstra
ljudi dabe sve! Propala stvar, obian kaubojski film. Komunizam i revolucija jesu svetske, istorijske stvari, ali ako to nije i obina, kuevna, ljudska
stvar pii propalo. Ti si, izgleda, kao moj Zuba.
Milica ustane, gleda ga pravo u oi. Protee se, pa pone da svlai.
MILICA: Hou... da se grlimo!
Ustane i Danilo.
Gledaju se.
MILICA: Ne poznaje me ako mi otvoreno ne kae: eno, boli me!
DANILO: eno! Boli me. Sve me boli. Ovde trunem. U paniji se puca.
Tamo se radi moja stvar.
Odvoje se za tren, gledaju se u oi.
MILICA: Idi!
DANILO: Ide... Bene. Njega su odredili.
MILICA: Idi sam.
Iz jakog zagrljaja ih trgne glas spolja.
GLAS (off ): Babiceee! Babiceee!
Oneraspoloi ih ovo dozivanje, ona se osmehne.
MILICA: Babiceee! Ba sad? Moda trae tebe?
DANILO: Ko je da je razbiu mu glavu!
128
Danilo izie. Ostane sama Milica. Zarije svoju lepu glavu u ake iz nekog
udnog oajanja.
Danilo se vrati.
DANILO: Tebe trai. Iz Rudnika. Poraa mu se sestra, dobila bolove. ta
je, Milice?
Ona podigne glavu, pokuava da se osmehne.
MILICA: Sigurno opet Jovika. To joj je drugo dete koje joj poraam za
godinu ipo. A ima ih ve etvoro.
DANILO: Uh! Dabogda rodila meku!
MILICA: Hm! Zbog njih ne moemo nas dvoje da na miru napravimo
jednog momia.
Danilo joj prie, ljubi je. Ona se smeje.
MILICA: Samo nemoj posle traiti da se zove Dugavili Staljin. Ismejavae ga deca.
Spolja se nastavlja dreka.
GLAS (off ): Babiceee! Pouri!
Danilo i Milica se ljube.
VI
VI/1.
Gradsko poslanstvo. Dan
Kao pre. Samo je sliku Aleksandra I zamenila slika malog Petra II.
Inae: Vasi, Davidovi i opet Poverenik.
VASI: Ja sam uo da je u Kragujevcu sa tom izlobom bilo guve.
POVERENIK: Guve i treba da bude.
VASI: Ja ne volim guvu.
POVERENIK: Znam.
VASI: Pa...?
POVERENIK: Proitali ste, valjda, raspis. Izloba treba, to jest: mora, da
obie sve vee gradove u Kraljevini.
DAVIDOVI: Novine su pisale o velikoj poseti... mrkmrk... ak su i
seljaci listom dolazili.
VASI: Znam kako. Sprovedeni su i aavani vinom. Idite, molim vas...
Ali, ako se mora.
POVERENIK: Ja pratim tu antiboljeviku izlobu kroz ve osam gradova. I mogu vam rei, sa mog stanovita, tamo gde je bilo najvie guve i uspeh je bio najbolji.
129
130
POVERENIK: Sa futbalistom? Ahaa! Pazite ga, pazite. Nenog je zdravlja. (Vasiu.) Zovu ga Bene po onom iz Praga. Mnogo se drao na onim
mangupskim demonstracijama kad je taj eki demokratikus doputovao
u Beograd. Onako goljav, probio se taj va student do samog Benea i rukovao se s njim. (Davidoviu.) Znai, tu je? Dobro. Ja sam hteo da se kladim da
taj nee sastaviti ni dve nedelje. Pljuvao je krv u Glavnjai.
Vasi pobledi, zarije glavu u ake.
POVERENIK: ta vam je, naelnie?
VASI: Ne znam. Muka mi.
Davidovi izlazi, Poverenik za njim.
VII
VII/1.
Krojaka radnja Cvikera.
Dan.
Separe u radnji gde se uzimaju mere muterijama. Cvikera firca neki kaput. Doao Danilo.
CVIKERA; ta je kume?
DANILO: Imam vesti, ika Mio.
CVIKERA: Lepe? Rune?
DANILO: Javio mi jedan ovek da i u Bunar dovode onu antikomunistiku izlobu. Onu to je bila u Kragujevcu.
CVIKERA: Zar? Ja uh da su je tamo razvalili aci i radnici iz... Zavoda...
DANILO: I ta su dobili? Devetoricu u zatvoru, a izloba cela. Sad je dovlae ovamo.
CVIKERA: Zar vi neete?
DANILO: To je u stvari policijska udica. Sa tri kuke. Slua, kume...
CVIKERA (prekine ga): Sluaj ti, kume! To je va posao, mene ne meaj. Ja u po mom starinski, kako umem, koliko mogu i ta uzmognem.
DANILO: Traie od tebe da ustupi prostorije Drutva za izlobu.
Cvikera se pomami. Psuje.
CVIKERA: Ne dam! Ja u njima mamu maminu. Pre u da zapalim...
Ne dam!
DANILO: To i hoe da ne da. Treba dve stvari. Prva: niko od pravih,
asnih ljudi iz Bunara ne sme da dozvoli da mu duan, lokal ili kuu zasvinje
sa tom izlobom. Drugo: izloba mora da bude razvaljena!
131
132
VIII
VII/1.
Francuska itaonica
Letnje popodne. Prijatna hladovina. U jednom uglu igraju ah Porunik
Mia, erpantije i VitaBas.
Za velikim stolom Simona i Milica prevode sa francuskog neki udbenik
Akuerstvo. U dekoru ormana za knjige Rua i Bene, drei u rukama
Kornejevog Sida vebaju probaju na francuskom jednu scenu. S vremena
na vreme nepravilan izgovor im popravlja erpantije. To nervira Miu. Mi,
meutim, ovaj as pratimo Simonu i Milicu.
SIMONA: Nije ba zanimljivo. Akuerstvo za babike kole. Bolje je bilo
da smo prevodile Tri musketara. Ovo vam niko nee tampati.
Smeju se obe.
MILICA: Pa... nisam se ja badava udala za tampara. Sad imaju i latinicu,
kupio Vaga. To e moj mu, moj Danilo, da odtampa u svojoj tampariji.
Skupo jest, ali... nek kota ta kota. ef mi je.
SIMONA: Vi ste, Milice, arobna ena. Nemojte se ljutiti, hou da vas
poljubim.
Nagne se preko stola, poljubi Milicu.
SIMONA: Kao iz nekog romana. Mlada babica, udata za futbalera, najlepeg i najomiljenijeg mukarca u gradu, svakog dana poraa bebe, divno
peva, drutvena, prevodi sa francuskog... To je mnogo. Pa to ni kroz trideset
etrdest godina, kad sve bude drugaije i, nadajmo se, bolje niko nee verovati. To je mnogo. Ve zamiljam nekog tamo iz 975, 976. godine kako
guna: Kojeta! To je skroz izmiljeno!
MILICA: Ne znam zato? Zar ja inim neto runo? Neto nemogue?
Neto to ne bi mogao svako? Ne razumem...
Zauje se iz drugog oka prek glas.
PORUNIK MIA: Strogo pjestoe. Taknutomaknuto!
U itaonicu ulaze Davidovi i Poverenik.
DAVIDOVI: Gospodin Mio, momenat...
PORUNIK MIA: Zar ne vidite? Igram ah.
DAVIDOVI: Nita, saekaemo. Ja i gospodin.
Poverenik se ljubazno pokloni Simoni i Milici. Iznenadi se kad ugleda
Benea. Bene mu srui nekoliko jetkih Rasinovih stihova. Poverenik
zapljeska. Nije skinuo eir, Milica raspali.
MILICA: Otkad je lepo da mukarac ulazi u tuu kuu sa eirom? Zar
bonton ne vai za policajce? Zar oni nisu ljudi?
133
134
IX
IX/1.
Drutvo Vasa Pelagi
Pretapanje. U kancelariji su: Cvikera, olak, Davidovi i Poverenik.
POVERENIK: Taaako? Ne moe? Ne date?
CVIKERA: Uprava je odluila. U skladu sa Pravilima naeg drutva,
odobrenih od vlasti.
POVERENIK: Uprava? Hm!? Uprava je reila i da knjiar Mateji otputuje? I da se kamenorezac Damnjan naprasno razboli? I da gospodin fotograf
Guliver ba danas pone da remeti krov nad bioskopom? I to?
OLAK: Zar su vas i oni odbili?
CVIKERA: O tome Uprava nije raspravljala. Oni nisu lanovi Uprave, a
Damnjan ak ni lan Drutva. Ako su vas odbili, to su na svoju ruku.
POVERENIK (Cvikerau): Ti si, izgleda, opet poeo? Nemoj o glavu da
ti se lupa.
CVIKERA: Sa mnom ne smete tako da razgovarate...
Ustane, ali ga olak zadri.
OLAK: Sedi, Mio. Vidi da te izaziva.
CVIKERA: Imam predlog za vas, gospodine. Moja radnja je u centru.
Istina, ne mogu vam izdati lokal, ali... u dvoritu imam jedan nunik.
Poverenik ustane i naredi Davidoviu.
POVERENIK: Sutra izdaj nalog da se ovaj dripac privede. Laku no,
bando! (Izlete iz prostorije on i Davidovi.)
X
X/1.
Kafana Kod Bankrota
U sred kafane rasprostrta trpeza. Mnogo hrane i pia.
Inspekciju postavljenog stola vri Leka.
Predaje trpezu Guliveru.
Tu su jo: Kostolomac u odedi Kraljevia Marka, Kaliopa koja treba da
dvori Marka i keceljom opasani Manojlo.
LEKA: Sve po pesmi, Guliver. (Kaliopi.) Ljubim ruke, madam. Izvolite,
pogledajte.
135
136
KOSTOLOMAC (Leki): ika Leko, da nema, moe biti, sode bikarbone? (Guliver se zabrine, Kostolomac mu se pravda.) Ne mogu ti, care gospodine. Jutros sam se tako nadrao, onaj Maksa klao, pa varci, kavurma i vru
hleb...
GULIVER: Jesam li te lepo savetovao da nita ne okua? Da ogladni, da
uzme zalet. Pa ne moe tako, Kostolomac. Ovo je troak! Ja ni za moju krsnu
slavu uricu, bolje ne spremam.
Kostolomac s mukom prilazi trpezi, seda.
KOSTOLOMAC: Dobro, de...
Leka se cereka, Manojlo upiljio pogled u Poverenika, pokuava da se seti
ko bee taj. Davidovi pita Poverenika.
DAVIDOVI: Da pitamo?
POVERENIK: Ne treba. Idemo na Piliarsku pijacu.
Manojlo polazi prema Povereniku. Ovaj strugne.
MANOJLO: Lekooo! Eno ga onaj zbog kog ja izgubih i slubu i penziju...
Poverenik i Davidovi urnim korakom niz ulicu.
XI
XI/1.
Kua Porunik Mie
Bene u postelji. Rua pored njega. Tu su Doktor Duko i Danilo.
Bene ne pristaje da ga Doktor pregleda.
BENE: Neu! Ne pristajem! Nije mi nita!
DOKTOR DUKO: Mora, Bene. Ne budi dete.
BENE: Nije mi nita, nije mi nita. Znam ja zato je vas, doktore, doveo Danilo. On bi hteo mesto mene tamo. Neu! Ja idem! Mene su drugovi
odredili! (Podie se, hoe da ustane.) To nije drugarski, drue Danilo.
DOKTOR DUKO: Bar idi kui. ta e ovde u tuoj kui?
RUA: Ja sam ga dovela. Ostaje ovde.
Bene zarije glavu nemoan u jastuk.
DOKTOR DUKO (Rui): Bolestan je. I, Ruo, on je dete. ta e rei
Mia? Svet?
RUA: Ba me briga. I ja sam... dete...
Tragino lice matore devojke, udnog bia.
Danilo izlazi. Kamera za njim. Iz kue na ulicu. Mrak je. Pa niz ulicu prema tampariji.
137
XI
XI/1.
tamparija Brazda
No.
Slovoslaganica.
Danilo i Maksa. Pred vratima egrt uva strau. Gori samo jedna sijalica
iznad Maksinog peatorezakog stola. On falsifikuje etiripet pasoa.
DANILO: Treba mi jo jedan.
MAKSA: Za kad?
DANILO: to pre!
MAKSA: A fotografije? Ima?
DANILO: Samo jednu... Dve. Ostale e imati sutra.
MAKSA: Istog formata, dva ipo puta dva?
DANILO: Ovakve? Ne brini, to je Guliverov posao.
Prui Maksi Beneovu sliku. Ovaj pogleda iznenaen.
MAKSA: Cvika? Gde ti je druga?
Danilo mu pokae svoju fotografiju, ona nije propisanog formata. Maksa
se zgrane.
Utom se zauje kako neko lupa na vrata.
Danilo i Maksa se trgnu.
Danilo izleti.
Njegova fotografija, na kojoj je nasmejan, ostane u Maksinim rukama.
Maksa je gleda. Krupno: Danilo na fotografiji u Maksinoj ruci.
Preko ovog kadra odjava.
Kraj etvrte epizode
138
PETA EPIZODA:
No pasaran!
I
I/1.
Izbor sekvenci fragmenata iz etvrte epizode
Izborom od nekoliko fragmenata iz sekvenci prethodne epizode, izabranih po kriterijumu vanosti za osnovni tok fabule, omoguiti praenje radnje
i u petoj epizodi u kontinuitetu.
II
II/1.
tamparija Brazda. Slovoslaganica
No.
Kontinualno produenje poslednjeg kadra iz prethodne, etvrte, epizode. Danilova fotografija u Maksinim rukama. Maksa brzo sklanja alat, pasoe
i fotografije. Na vratima je egrt.
MAKSA: Ko?
EGRT: Tadija, Jagodinac?
MAKSA: Je li ga stigao Danilo? Uhvatio?
EGRT: Odjurie u podrum.
MAKSA: Mar kui! Pravo kui! I... nikome ni re.
Maksa istri.
2.
Kroz hodnike tamparije.
Tri prema podrumu. Lupa na vrata. Usput, od oruja, poneo je ilo kojim se iz pogreno sloenog sloga izbacuju slova.
MAKSA: Ja sam, Babice! Ja Maksa. Pusti me, ja da mu sunce lopovsko. Pusti me, Danilo!
139
III
II/1.
Podrum magacin tamparije
Vee.
Danilo i Tadija u podrumu. Danilo uzbuen. Tadija, zaudo, kao da nije.
Vadi cigaretu, pripaljuje. Danilo otkrine rezu na vratima i naredi Maksi.
DANILO: Moj je, Makso. Proetaj. (Zatvori rezu. Silazi niz stepenike Tadiji.) Njuka, Jagodinac?
TADIJA: Imam vesti, Babice. I... predlog.
DANILO: Da ujem.
TADIJA: Nee valjda u podrumu da razgovaramo?
DANILO: Hou!
TADIJA: Ja neu!
DANILO: Mora! (Tadija pojuri uz stepenike, Danilo ga stigne, uhvati za
noge i savlada.) Vesti. Predlog!
TADIJA: Doputovao je jedan agent iz Beograda...
DANILO: Ba me briga. Dalje...
TADIJA: Postavljaju antiboljeviku izlobu u Bunaru. Zna, kao onu u
Kragujevcu...
DANILO: Pa...?
TADIJA: Drugovi su poruili da treba da tampamo letak i da ga rasturimo po gradu kad se izloba bude otvarala.
DANILO: Javio? Ko?
TADIJA: To se tebe ne tie. Dobio sam i tekst za letak. Hteo sam noas
da ga sloim. Nisam znao da si tu. Zbog toga sam doao.
DANILO: I tekst?
Tadiji se ini da se stvar obre na njegovu stranu, prua neku cedulju Danilu. Ovaj ita. Tadija iekuje.
TADIJA: I...?
DANILO: Prvo: najuriu te iz slube, iz tamparije. Dobro zna da mi je
Vaga, kad je otputovao u Petu, ostavio posao sa svim ovlaenjima. Drugo:
prijaviu te ujutru policiji. Dobro da je doao taj tvoj agent iz Beograda. Mi se
poznajemo, on i ja, ve dosta dugo. Tree: te tvoje marifetluke moe da prodaje nekom drugom, meni nee!
TADIJA: etvrto?
DANILO: Ima! Ima i etvrto! (Raspali mu, koliko moe jae, amarinu. I
jo nekoliko. Onda ode uz stepenike. Na vratima...) I peto! Ima i peto, Jagodinac! (Dobro zaipi vrata od podruma.)
140
IV
IV/1.
Gradsko poglavarstvo
Vasi, Davidovi i Poverenik. Ovaj je veoma raspoloen. ita sa jednog
lista hartije.
POVERENIK: ...i pljunimo na tu bednu izlobu lai kojom buroaske
sile mraka hoe da oblate Sovjetski savez, partiju boljevika i druga Staljina.
Graani Bunarvaroi, ne dopustite da vas vara monarhofaistika klika. iveo savez demokratskih snaga! ivela herojska borba panskih republikanaca! iveo savez radnika i seljaka! Dole tiranija! ivela KPJ! iveo SKOJ!
(Pogleda, likujui, u onu dvojicu.) A? ta kaete? Kladim se u veeru za sve, vino
koliko ko popije i sto banki plus, da emo, gospodo, koliko sutra ujutu, kad se
bude otvarala izloba, imati bar dve ake ovakvih letaka u ruci. Ali... i onog
uobraenog futbalistu u buvari! Koliko da se malo ohladi minda one njegove
uspaljenice. E, pa dosta me je zezao, ne gine mu nekoliko godinica...
Iznenada otvaraju se vrata. Na njima unezvereni Buda. Zamuckuje od
iznenaenja.
BUDA: Gospodine naelnie... gosin Davidoviu, ovaj...
VASI: ta je?
BUDA PIJUN: Babica!
DAVIDOVI: ...mrkmrk... ta e ona?
BUDA: Nije ona on!
Na vratima se pojavaljuje Danilo. Odmah se obrati Povereniku.
DANILO: Vas traim.
POVERENIK: Molim? Izvolite, sedite.
VASI: Sedi, Danilo. (Budi.) Mar napolje!
DANILO (osloni se dlanovima na stolicu): Vi znate, gospodine naelnie,
da je majstor Vaga meni poverio tampariju i poslove na uvanje dok se ne
vrati iz Pete? (Davidoviu.) To je i vama rekao, zar ne? (Poto obojica potvrde,
Danilo nastavi.) Noas je jedan na radnik Tadija Gui, onaj to je pre pola godine doao, mislim iz Jagodine, pokuao da kradomice ottampa jedan
antidravni, subverzivni letak protiv poretka i izlobe koja treba da bude
otvorena. (Vasi i Davidovi gledaju Poverenika.) Ja mislim da to gospodina
osobito interesuje.
POVERENIK: Da, da...
DANILO (Vasiu): Vi znate, gospodine naelnie, da sam ja lojalan. Neu da padne ljaga na nas potene radnike u tampariji, pogotovu dok je majstor na putu. Dao sam re. tamparija ne sme da bude kompromitovana.
141
142
143
144
145
146
brajko moj! Za ovu zemlju su drugi i ivote polagali. Hm! U zamenu za to dobiete... sliku na drugoj strani Pravde i... ko zna ta jo pride.
STUDENT: Ja sam ve napisao govor, samo kad bi... kad bi neko drugi
proitao. Gospodin orevi ili...
POVERENIK: orevi? Pa, on je ba vas odredio. Secuje na vas. Iskreno da vam kaem, mislim da grei. Ne izgledate, brate. Niste na oko. I... nemate travu stiskavicu. Ali... njegova volja, neu da se meam.
Student pokuava da se suprotstavi.
STUDENT: Nisam ja moneta za potkusirivanje! Ni njegova, ni vaa. Ja
imam svoje ime u iroj javnosti! To sam s mukom, krvlju i znojem stekao. Ja
imam za sobom bezbroj lanaka i u boljim novinama nego to je Ujedinjenje! Mene su prevodili na bugarski! Moji stihovi su u dva maha itani na
radiostanici! I... i neu dozvoliti sebi sudbinu onog Jagodinca. Neeeu!
POVERENIK: ta mu fali? Nee njemu ni dlaka sa glave. Maler, obian
maler! Proli put je uspelo, ovaj put nije. Idui put e uspeti. Kao u svakom
drugom poslu. (Za vreme trajanje ovog dijaloga pojavio se sa ulice Buda, priao
je Davidoviu, neto mu apne, tad ovaj dotri Povereniku pa apne njemu.)Znao
sam, znao... Ko javio? (Davidovi pokazuje na Budu.) Riba je zagrizla. Znao
sam da nee moi da izdre. Na posao, gospodo.(Odlazei, jo jednom se obrati Studentu.) I... to krai govor! Nevolim mnogo trtljanje. Uvek isto... Prekosutra, na Piliarskoj pijaci. (Pou. Usput, na kapiji, sretnu Benea, ovaj
ipi neke knjige na raznim jezicima.) Oooo! Pan Bene! Opet? ujem, dobili ste goste. Fino, fino... nee nam biti dosadno ovih dana. ta to itate?
(Uzima mu knjige, one popadaju, Bene ih skuplja.) Ove knjige su vam sigurno doneli gosti.
BENE: S kakvim pravom...?
POVERENIK: S pravom jaeg i starijeg!
Vraa Beneu jednu knjigu.
POVERENIK: Pa... dovienja, Bene. Proli put sam vas pustio iz zatvora onako... lako. inilo mi se da ste dovoljno bolesni, da neete pregurati
dva meseca. Eto kako se ovek prevari. Hm! Pa... videemo se prekosutra na
otvaranju izlobe. Budite moj gost!
BENE: Videemo se. Sigurno emo se videti, gospodine!
Poverenik odlazei pokazuje na Danila koji je usred dvorita.
POVERENIK: ekam vas. Nadam se da ni centarfor nee izostati. Nije
valjda postao kukavica...
Poverenik ode. Bene prilazi Danilu.
Razgovor na sred dvorita.
BENE: Stigli su!
DANILO: Zna ih?
147
BENE: Samo jednog. Sa fakulteta. Zajedno su nas hapsili kad je dolazio pravi Bene.
DANILO: Slike? Gotove?
BENE: Samo da se osue.
DANILO: Neka se sklone. Nek idu iz Bunara.
Gledaju se.
DANILO: Bene... idem i ja!
Bene se okrene i polazi bez rei.
DANILO: Bene! Bene, stani!
Bene izlazi na ulicu, Danilo potri za njim do kapije. Posmatra ga kako odlazi niz ulicu.
VI
VI/1.
Gradsko poglavarstvo. Kancelarija Davidovia
Obian bematerski sobiak. Dan. Prisutni: Poverenik, Davidovi, Tadija
i Jovicabrica. Ovaj poslednji prestraen. Sprema se da brije Tadiju. Poverenik gleda kroz prozor.
POVERENIK: I...? Ne poznaje nikog od njih?
JOVICABRICA: asti mi, gospodine. to bih lagao? Doli, obrijali se,
jedan tucovanje brkova, onda guva sa Guliverom i... otili. Evo, moe pop
Vasa da posvedoi.
POVERENIK: A Bene? I on sluajno u berbernici?
JOVICABRICA: Sluajno, gospodine... Ovaj, moda su se oni izmeu
sebe i dogovorili, ali ja ne znam... Mene dobro zna gosin Davidovi, on je
moja stalna muterija. Pa, kaite, gosin Davidoviu! Je li da sam ja dobar? Je li
da u mojoj radnji pie ono U politiku se i ne razumem... Je l da? Kaite
mu!
DAVIDOVI: Eh, da su svi kao Jovica...
JOVICABRICA: ujete? Da su svi kao ja. Pa, ja nisam ni lan Pelagia. Zvali me, molili... znate, ja sam odlian na primu, lepo pevam, a oni su
oskudni u visokim tonovima... Nisam hteo! to znam da sviram, to je za mene i moje muterije. to lepo pevam, to je moja privatna stvar. I u crkveni hor
me zvali... koliko puta! Ni tamo nisam hteo. Neu da se meam, neu! (Davidoviu.) I za Prvi maj mu kaite. Sve, sve mu kaite...
POVERENIK: ta za Prvi maj?
DAVIDOVI: egrti mu razbili izlog.
148
149
Jovicabrica jo eka.
POVERENIK: Napolje! ta eka!
JOVICABRICA: Ovaj... Ko e da plati?
POVERENIK: Lud, lud, a kad treba da se naplati onda nisi.
JOVICABRICA: Ja jesam lud, gospodine, ali ne za toliko. Imali smo:
brijanje, puder i kolonjsku. Tri ipo dinara. Znate kako je... ast svakome, veresija ni roenom bratu. Znate poto je je prozorsko staklo?
POVERENIK: Maaar napolje! Nek ti plati pop Vasa.
Poe prema Jovici, ovaj mugne. Tadija ustao.
TADIJA: Ako Radniki putuje sutranjim vozom, ja u peke.
POVERENIK: Hajd sad i ti. Hoe dvorske karuce? isti se iz Bunara
kad si ovoliko zasvinjio i javi se u beogradskoj eerani Sinii akarcu. Kai
mu da sam te ja poslao. I... pamet u glavu! Tamo su jo gori nego ovde... Ovo
su, vidi, futbaleri, a ono... nek ti bog pomogne.
TADIJA: Ja ipak ne bih vozom. (Budi.) A Kostolomac? Je l igra i Kostolomac?
BUDA: Aha! Levog beka!
TADIJA: Ja u ipak peke.
Poverenik razmilja.
POVERENIK: Ne bi dabe dolazili ona trojica, ne bi se badava domunavali sa Beneom. Spremaju oni neto ekstra.
TADIJA: Koja trojica?
POVERENIK: Jutros su ovde bile tri poznate cveke. Imao sam dosad s
njima posla onoliko. Jedan student, Crnogorac, aanin Gavra Glavonja
i Andra iz Valjeva. uumiga! Neto spremaju, samo... ta?
Davidovi se vratio.
DAVIDOVI: Depeirao sam!
POVERENIK: E, pa sad izvolite, drugovi crvendai. Vi imate re, ja ekam...
Doe do prozora, gleda napolje.
VII
VII/1.
Danilova kua. Ordinacija Doktor Duka
Vee. U ordinaciji: Doktor, elezniar, Bene i Danilo. Mnogo dima.
DOKTOR DUKO (Beneu): Mora da se lei!
BENE: Ne smete me spreiti da putujem.
150
151
152
153
154
du!
ZUBA BOJI: Pa... mora da bude lep. Sutra igraju utakmicu u Beogra-
155
DANILO: U etiri.
GLAS (off ): Babiceee! Otvori, hitno je! babiceee!
Poe Milica, ostali ustanu.
MILICA: Sedite, sedite... (Danilu.) Zdravo, Babice!
Izie. Za njom potri Danilo.
ZUBA BOJI (svojoj eni): Na koga je ovakva da je znati... Svi su u naoj
familiji ovako... (Brie jednu suzu.) ...laki na suzu...
Brie dlanom obraz.
XII/2.
U dvoritu
Danilo i Milica na kapiji. Ljube se.
eze. Milica ulazi u eze. Odlazi. Danilo navija depni sat, olakov dar.
XIII
XIII/1.
Ulice Bunara, pa poljski put
No.
Milica u ezama, oine konja biem. Pored nje jedan Seljak. Prolaze ulicama, poljskim putem prema selu ka novoj porodilji.
XIV
XIV/1.
eleznika stanica
Zora.
Sat na stanici obeleava 4 i 10. Igrai Radnikog su ve smeteni u vagone. Danilo izviruje kroz prozor i gleda prema peronu hoe li naii Milica.
Ispod Danilovog prozora elezniar. Na drugim prozorima Kostolomac i
ostali igrai. Na peronu Buda, pijun. Na ogradi zagrljeni Rua i Bene.
ef stanice izlazi na peron.
ELEZNIAR (Danilu): Pogledaj onog.
156
XV
XV/1.
Piliarska pijaca
Sve spremno za otvaranje izlobe.
Uzvanici, orevi, Vasi, Davidovi, Bata Jankovi, Oficir sa Nadom
Sifon, jo po neki. Dosta drugog sveta.
Me njima suznih oiju one tri Ruskinje.
andari u uniformi i u civilu.
Student kri ruke od treme, Poverenik ga gurne.
POVERENIK: Hajde! Ponite!
Student izlazi na improvizovanu tribunu, pokloni se.
STUDENT: Dame i gospodo! Poverena mi je dunost i ukazana osobita
ast da otvorim ovu pounu izlobu. Narod Bunara i okoline na ovoj izlobi
do kojih katastrofalnih posledica moe dovesti strana drutvena bolest zvana komunizam i boljevizam. Pred nama su slike i dokumenti koji potresno
govore o zlodelima boljevikog varvarsta u sovjetskoj Rusiji. Narod moe
da vidi deli pakla u koji bi hteli da ga uvuku bolesni tipovi i nemoralni avanturisti kojima nisu svetinja ni kua, ni brak, ni priee, ni vera, ni dina istorija naeg herojskog plemena... (Kadar se pretapa u nemo otvaranje usta. Na
plato Piliarske pijace izlazi, bled i uzbuen, Bene. Ugleda ga Poverenik.
Ovaj njega. Zastane na sred platoa. Govornik prestaje sa govorom. Naredni niz
sekvenci montiraju se ritmino. Sekvence su kratke i gradiraju.)
XVI
XVI/1.
Kupe u vozu
Kostolomac nalazi Tadiju sakrivenog iza mantila, otvara ga.
Ovaj vrisne.
TADIJA: U pomoooo!
Kostolomac sa buzdovanom.
Putnici izlaze iz kupea.
KOSTOLOMAC: Rekao sam ti, Jagodinac! Ne volim raevinu!
Kostolomac zatvara vrata kupea.
157
XVII
XVII/1.
Seoska kua
Poroaj. Milica, porodilja i seljak.
MILICA: Napni se! Napni! Izdri! to jae moe! Hajde, hajdee! (Porodilji u zubima maramica. Napree se.) Hajde! Hajde! Moe! Jo malo! Izdri!
Hajdeee!
XVIII
XVIII/1.
Piliarska pijaca
Student zavrava govor.
Bene prilazi govornici i panoima.
Student ga primeti, zbuni se. Ponavlja dva puta istu reenicu.
STUDENT: ...iz ovoga e narod Bunara i okoline izvui korisnu pouku...
iz ovoga e narod Bunara i okoline...
Bene prie najglavnijem panou i velikom kameninom raspali. Staklo se razbije u paramparad.
POVERENIK (rikne): Izgazite ga! Izgazite ga!
andari jurnu na Benea. Obore ga. Gaze po njemu. Nastane haos
me uzvanicima.
XIX
XIX/1.
Topiderska stanica i voz
Na peronu Mladii I, II i III. Iz voza izlazi Danilo. Zdravi se s njima. Voz
nastavlja. Kostolomac se nagnuo kroz prozor i vie.
KOSTOLOMAC: Kumeeee! Kumeeee!
MLADI I (Danilu koji gleda za njima, za vozom koji mu odvodi drugove i
kuma na utakmicu): A Bene? gde je Cvika?
158
XX
XX/1.
Piliarska pijaca
andari vuku za noge preko pijace Benea onesveenog, moda mrtvog. Na betonu kao trag lokva krvi.
Poverenik pumpa sa mrka u kofu. Prospe kofu po tragu. Niz slap vode se
valjaju Beneeve naoari.
Odlaze.
Bene na betonu, lice mu u bari kroz koju curi krv. Neto mumla. Na
praznu pijacu dolazi Rua. Luda. Pridie ga.
Bene jedva prozbori.
BENE: No passaran! No passaran...
XXI
XXI/1.
Seoska kua
Porodila se ena. Milica dri novoroene za noge, amara ga po dupetu.
Seljak se smeje. Milica dri dete za noge, ono kmei.
Preko ovog kadra odjava pete epizode i drugog dela Vie od igre...
No pasaran!
Kraj pete epizode
159
TREI DEO:
RADOSNO, TUNO,
RADOSNO
(1941)
ESTA EPIZODA:
Mart, april
I
I/1.
Francuska itaonica. I ispred nje
30. mart 1941. Jo traje 27. mart. U i ispred itaonice mnogo sveta.
U izlogu itaonice fotografija Simone, Porunik Mie i pukovnika erpantijea na kojoj je on precrtan i nekoliko iseaka iz engleskih, francuskih i
naih novina sa tekstom: Ja, Simona ljivi, rodom iz Besansona, ivotom
iz Bunara, ODRIEM se zauvek svog ujaka pukovnika . G. erpantijea
jer je izdajnik slobode i Francuske. Pristao je da kapitulira pred Hitlerom i
Musolinijem. Da bog da ga stigla moja kletva! ivela slobodna Francuska!
Iz itaonice napolje dopire Marseljeza.
PEVAJU: Allons enfants de la patrie le jour de gloire est arriv...
I/2.
U itaonici: Porunik Mia, Simona, VitaBas, Guliver, Kostolomac, Vaga, Mali Vaga + ostali polaznici Simoninih teajeva.
Mali Vaga je sad zreo ovek, vratio se iz Francuske.
Svi su u nekom euforinom raspoloenju.
Kroz masu ljudi ispred itaonice, pa u itaonicu probijaju se dva andara
sa Davidoviem. Kao zainat pevai pevaju jae, deru se. Davidovi mrke i
gura ispred sebe andara koji istupi i vie.
ANDRA: U ime Zakona prestati pevati! U ime Zakona prestati
pevati!
Neki utihnu, a neki, zainat, jo jae.
PORUNIK MIA: Koji Zakon, sunce ti mangupsko? Koji zakon zabranjuje Marseljezu?
GULIVER (Davidoviu): Gospodin bi, moe biti, vie voleo Dojland
iber ales...?
DAVIDOVI: Ljudi! Gospodin Mio! mrkmrk... Narode! Mante se
politike, opasna su vremena. Jeste li sluali radio? Naa vlada je sino pruila,
to se kae, puna uveravanja da se nita ne menja. Imam i raspis...
163
164
II
II/1.
Gradsko poglavarstvo
Kancelarija. Vasi i Oficir. Pregledaju spiskove dobrovoljaca.
VASI: ta da radimo s njim?
OFICIR: On je za ludnicu, a ne za vojsku. Obratio sam se lino, telefonski, gospodinu pukovniku. Nee ni da uje. ljivi je za vojsku otpisan!
VASI: A konji? ta da radimo s konjima?
OFICIR: Otkud sad konji? Majkoviu, ta je s ovim narodom? I konji se
prijavljuju u dobrovoljce?
VASI: Ne terajte alu, gospodine majore. ta da radim? To su skupoceni konji, punokrvni. Svaki vredi kao kua. Todoroviev porod.
OFICIR: Preuzmite. Podeliemo ih oficirima... Smestite ih u optinsku
talu.
VASI: Ne smem.
OFICIR: Onda ne znam! Ja imam instrukcije kako treba postupiti i s
njim, ali za konje. Sluajte, on nas izmotava. Ali... nee moi!
U kancelariju uleti Davidovi. Ne zna odakle da pone. Trtlja.
DAVIDOVI: Pojavio se... Vratio se... Pevaju! ...mrkmrk... Nije francuski... Sojice, devojice, tresi mesi... I onda on... Onako slobodno, ne krije se... Smeju se svi od reda... i... mrkmrk... Tresi, mesi... U
Francuskoj itaonici...
VASI: Davidovi, za ime boga, ta se dogodilo? Sedite, priberite se...
Davidovi se skljoka u stolicu. Klone.
DAVIDOVI: Danile... Danilo ivi. Vratio se!
VASI: Babica?
Kad Davidovi potvrdi i Vasi sedne!
VASI: Na zdravlje! Samo nam je jo on trebao.
DAVIDOVI: Pevaju! Ceo grad peva!
OFICIR: Zbog njega? Pa, ko je on?
DAVIDOVI: Ko zna zato pevaju?! Kako su poeli Dvajessedmog ne
prestaju. Poludeli. Samo se deru, vrite...
VASI: To emo brzo da iskijamo. Videete!
DAVIDOVI (Oficiru): Hteli su da obese Milera. I gospodina urednika.
Zamislite! Milera. I gospodina urednika. Zamislite.
VASI Jedva smo ih spasli. Da ne bi orevia, linovali bi ih. Sakrili
smo ih kod njega u bunkeru. Morao sam da odvojim dvojicu andara za strau. I to sad, kad su nam andari potrebniji nego ikad.
165
166
MALI VAGA: Hajde, ale... skloni se. Nismo deca. I... (Ostalima u itaonoci.) I... sad je sloboda, ljudi!
GULIVER: Tako je! Egalite, fraternite, liberte!
KALIOPA: Miroslave, Miroslave... Tie i skrati koju.
GULIVER: Utata! Utata! Liberte! Liberte!
Utom u itaonicu ulazi Davidovi. Utiaju se svi.
DAVIDOVI: Neka istupi Danilo ivi! Ovaj... u ime Zakona... mrk
mrk... Danilo ivi.
Porunik Mia poe prema njima, Davidovi ustukne.
DAVIDOVI: Stanite, gosin Mio! Stanite! Ne prilazite mi, gospodine
ljiviu.
Davidovi se povlai, sakrije se iza Oficira II. Jedan pred drugim Mia i
Oficir II.
PORUNIK MIA: Dobar dan, gospodine kapetane!
OFICIR II: Dobar dan.
III/2.
Ispred itaonice
sa?
Napolju svet i jedna eta vojnika. Porunik Mia izlazi pred stroj.
PORUNIK MIA: Pomoz bog, junaci!
Vojnici odgovaraju u neredu, neko uti.
VOJNICI: Bog ti pomogao!
OFICIR II: S kime imam ast?
PORUNIK MIA: Vi ste, kapetanu, zavrili Vojnu akademiju? Koja kla-
167
168
169
GARA: Brao, Srbi! Ma je l istina to pria Jovicabrica ili nas samo pudi? Nije valjda da se taj Hitler zakleo da e da potamani sve Cigane na onaj
svet? Koj mu moj? ta smo mu mi sad skrivili? Bre! Ako ima na ovoj kugli pitomih ljudi pa to smo mi. Evo, Srbi, metnite ruku na srce pa kaite. Je l ima
neki Ciganin oficir? Nema! Je l ima neki Ciga bujer? Nema! Postoji amerikanska banka, francuska banka, nemaka banka, srpska banka... ima ak i
belgijanska banka... ali nema Ciganska banka! Nit je ima, nit e da je ima!
I koji e nam andrak banka? Nosite vi, beli, sve pare, a nas ostavite na miru.
Stvarno, nemoj se smejete, Srbi! Tako je. Vi ste ikali Nemca, a on sada nama
da jebe oca. Je l pravo?
RADA, FIJAKERISTA: Ti si se, kume, izgleda utronjo od Hitlera?
GARA: Lako je tebi. Ti si pola Ciganin.
RADA, FIJAKERISTA: Nemoj si lud! Ne sme da udari na nas. Udarao je
etrnaeste i udario na tvrdu glavu. A onda nismo imali ni aeroplane, ni borna kola, ni lae! More, ljudi, ja bih, asti mi!, voleo da se opet zaleti somina.
Leka slua ovu diskusiju, sneveseli se i plae.
GARA: Kuma Leko, je l ti to od dima duvanskog ili suza?
LEKA: Nita, nita...
GULIVER: Nemoj da krije, bata Leko! Nemoj tvom Guliveru. Ceo na
vek smo izgurali uz zajebanciju i drugarstvo i... nemoj!
LEKA: Nita, bre, Guliver. Nita!
GULIVER: Je l tako, bata Leko?
LEKA (koji se uzdravao, plae sad kao dete): U nedelju, a u sredu... Ovu
iduu, to dolazi... Ide tvoj bata Leka, ide...
Guliver pokuava da tera na alu.
GULIVER: Gde ode bata Leka? U koji perun?
LEKA: U perun, Guliver... U onaj crni perun.
Rada, fijakerista ustaje, ne pristaje na tugu i plakanje.
RADA, FIJAKERISTA: Koj vam je avo, ljudi? Pet dana prangijamo i
pevamo, a sad ste svi udarili u neki teki dert i plakanje. Zato? Onaj slinavko
se setio ujna Zone, ovaj se rasplakao to nigde na svetu nema ciganska banka,
Maksi ao to su mu Dvajespete aprljali andari po uvetu, kao da nije gluv
od roenja. A sad i ti! Pa, majku mu, je l ima smisla u slobodi da se plae?
Oterali smo u Tunguziju princa Pavla i onu popiulju Olgu, rekli smo vabi:
Maaar!, doveli malog kralja i... umesto da pevamo... vidi! Neu! Neu,
bre! Kakva nedelja i kakva idua sreda? iveo dananji dan! (Iznenada pita
obino.) Je li? Koji smo danas? Ponedeonik ili utornik?
MANOJLO: Evo ga! Utornik, 1. april!
RADA, FIJAKERISTA: 1. april Dan laova! Leleee! Al se ugodilo. E,
utornik, em, 1. april! Noas kod Glie ima da bude cirkus!
170
171
172
inat! Ovako, digne lepo nogu, napne se i prdne! Ne! Ja neu pod tim uslovima vie da radim. (Pop Vasa se smeje.) Smejte se vi oe, smejte! I izvolite od
ujutru vi u skuptinu, pa trljajte glavu. Dosta je Vasi bio budala.
OREVI: Molim vas, kakav je to razgovor? Vasiu, za ime boga! Oe,
budimo parlamentarni.
LAZI, GEOMETAR: Molim re! To to je izneo Vasi je dobar primer.
Eto dokle nas mogu odvesti nae stranake zaevice. Otadbina je u opasnosti. Moramo se sloiti, ali svi! Od radikala, zakljuno sa crvenim, na jednom
irokom demokratskom frontu...
VASI: Prc Milojka! Traim re! Neu politiku! Nikavu! Hou red!
im to pone... demokratija i iroki front... znam koliko je sati. (oreviu.) Ili ili. Ako u roku od jednog dana ne prestanu ove ludorije, dajem
ostavku i idem u selo kod brata!
CVIKERA (oreviu): Pravo da ti kaem, ja jo uvek ne znam zato si
mene zvao na ovo veanje. Nit sam ga birao za naelnika, nit mogu da mu
branim da se toga mane.
OREVI: Nemoj da se pravi Toa, Cvikera! Zna ti dobro zato si
ovde. Tvoji ljudi...
CVIKERA: Koji moji ljudi?
VASI: Danilo ivi, tvoj kum!
CVIKERA: ta je bilo s njim?
VASI: Da se preda!
Cvikera, bez rei, ustane i poe.
OREVI: ekaj! ekaj, Mio! Stani, boga mu... da se dogovorimo.
CVIKERA: Ja sam starovremski ovek, Vasiu. Za mene je kum svetinja! (Pop Vasi.) Oe, kai mi! Kumstvo je duhovno srodstvo. Otvoreno
vam kaem, ljudi, nema nikakvog pogaanja oko mog kuma. Neu da me
stigne kumovska kletva.
VASI: More, znam ja to vae duhovno srodstvo. To je neto drugo.
CVIKERA: Jeste! Ne krijem to, Vasiu. Mi smo roaci i po potenju, i
po tome to smo radnici, i po tome to smo pelagievci, i po tome to smo
Bunarci. I... ako ba hoe da zna, ja sam sklonio Danila i neu ti ga predati
da si jo pet puta toliki!
VASI: Jeste uli?! Ne krije!
Prvi put se razgovoru prikljui Doktor.
DOKTOR DUKO: Zato jurite, Danila?
VASI: Kako zato? Zna se!
DOKTOR DUKO: ta se zna? Objasnite.
VASI: Pa... on je komunista.
DOKTOR DUKO: I...?
173
174
175
176
te se, koliko sutra, za pola godine, oko svakog pareta. (Jo benji smeh.) I sto
vas jo muka eka, dame i gospodo! Lagaete ne od besa, nego do nude, a
umesto kolaa dobijaete batine, al nee biti mnogo srenih. (Smeh se
proredio, ljudi nisu oarani.) Neu, dame i gospodo i ostala uo, vie o torti,
proji i batinama. Ispriau vam neto lepo. Mnogi od vas e to i doiveti, a sad
e se smejati kao najveoj ludosti i lagariji. (Uspravi se i vikne.) Ljudi e se popeti na mesec!!! (Poinje opet dubok, iskren, spontan smeh i aplauz publike.)
Prvo e, tamo, da se popne jedno kue, pa dvatri mia... a onda e u lau za
mesec da se ubace ljudi. I da odu tamo, i da se vrate ovamo. A vi ete da sedite kod kue i gledate.
NEKO: To kad ima meseine, a kad je mlad mesec? Kako e onda?
LEKA: Imaete svi kod kue ovako jednu kutiju... (Opisuje neto nalik na
televizor.) ...Tako, kao mali sanduk. I tu e biti jedan prozor. I vi ete da blenete i gledate. Oni to su se popeli na mesec...
ONAJ: Meseari?
LEKA: Dobro, meseari... Oni e gore da izvode neke besne gliste i da
skupljaju meseevo kamenje, a vi ete da blenete u onaj prozor... U stvari, to
e da bude kao bioskop. Svaki e kod kue da ima svoj bioskop, a ne samo
moj kum Guliver... (Smeh sve vei, zainteresovanost duboka.) I ima da buljite u
taj prozor svaki dan po tri sata, dok vam se ne smui. A nee brzo da vam se
smui! Gledaete, ovde iz Bunara, ta se dogaa u Africi, a oni iz Afrike
ima da gledaju ta se radi u Americi. I tako u krug.
Smeh je ve histerian, nasluuje se pobednik u laganju Leka.
NEKO: U boji?
LEKA: I u boji! Naravno! Isprva e to skupo da vas kota, ali e Beli, koji
je prvi imao etkicu za zube, Cyndapa i englesku klozetolju i to prvi da kupi. Ima da proda onaj vinograd preko Kruke i da se zadui kao
Grka, ali e da ga kupi! Da gleda utakmice, jer... vie ni na utakmice neete
ii. Zato da idete? Lepo e igrai da igraju, a vi ete kod kue da gledate...
Opte oduevljenje, smeh, aplauzi.
HITLER: Dame i gospodo! I ove godine, leta gospodnjeg 1941. najvei laov na svetu i u Bunaru je Leka opi Bankrot! (Boi iz Kovina.)
Izvinite, gosin Boo, vi ste moda Maks meling za Bekerek i preko, ali ovde
ste naili na... Do Luisa! (Hitler predaje tortu Leki i proglaava ga pobednikom.) Alal ti torta, Leko!
Leka se, tuan sa tortom u rukama, vraa svom stolu i mumla.
LEKA: Ljudi... Ljudi...
Veseli Guliver, Kaliopa, Rada i Manojlo jedu. Leka tuan, preko njegovog lica pretapanje.
177
VII
VII/1.
Krojaka radnja Cvikeraa
U separeu, gde se uzima mera muterijama, Cvikera, Danilo i Robija u
odelu Davidovia.
ROBIJA: Saznali smo da e, ako rat pone, da sele celu Kaznionu iz Bunara nekud dublje u unutranjost. Jedino ako nova vlada ne ukune logore i
pusti politike...
DANILO: Na to ne smemo raunati.
CVIKERA: Pritisak javnosti je veliki, ja mislim...
DANILO: Svejedno! Moramo biti spremni, oni su u stanju da sve poubijaju. Doktor je naredio da se obezbedi prihvat.
CVIKERA (razmilja, onda odlui): Dobro! Da ja spremam odela? Koliko?
ROBIJA: Lako emo za odela. Prvo da spremimo vazduh!
CVIKERA: Ja sam najder, mogu odela, a vi za vazduh vidite sami.
Utri jedan Cvikeraov egrt II.
EGRT II: Majstore! Ide! mrkmrk!
Danilo i Robija se smeju, Cvikera ih skloni. Cvikera bajagi firca, eka
Davidovia.
DAVIDOVI: Dobar da... mrkmrk... Dobar dan, majstore.
CVIKERA: O, gospodin Davidoviu, kojim dobrom?
Davidovi u starom, prilino ofucanom odelu, snuden.
DAVIDOVI: Posvaao sam se... mrkmrk... sa mojim starim najderom Miletom. Nisam znao da je takav ovek. Celog veka, odkako sam u slubi, ijem kod njega, a on se onako pokazao... Izmotava me, zadeva. Neu vie kod njega, tera sprdnju sa mnom. Hteo sam da kupim novo odelo kod
Tivara, ali on zatvorio duan, pobegao negde...
CVIKERA: Pa... kako da pomognem?
DAVIDOVI: Odelo. Obino. Kako se nosi.... mrkmrk... i, ako bi moglo bre. Nema smisla ovakav, vidite... isflekano. Ja uvam, ali znate... samac
sam, sam kuvam. (...) I... Ko se tome nadao? Nije mi ao za cipele, bile su dotrajale. Ali, eir! Nov, novcijat! Borsalino. 450 dinara!
CVIKERA: Cccc! To ba nema smisla!
DAVIDOVI: Leka Bankrot! Ko bi drugi? Baraba, razumete! I onaj
Guliver! To mi je hvala! Nita, nita... osvetiu se ja, samo malko da se
oporavim... mrkmrk... Ja sam poputao, poputao i eto... ne vredi s njima
ljudski. Nego... Je l moe obino? Imam cuger, ostalo mi od pre...
178
CVIKERA: Da vam uzmem meru? Stanite tu. (Uzima mu meru.) Hoemo malo vate ovde?
DAVIDOVI (tuno): Kako vi kaete, majstore. I ovde jedan mali dep.
(Rastui se jo vie.) To mi je najalije. Tu sam imao jedan loz Klasne lutrije.
Zavrava se na 22. Jedanaest godina igram isti broj. Nikad nita nisam izvukao... mrkmrk... I ba sad, kad imam pravi presantiman da u da dobijem,
uzee mi i kaput i eir i loz! Bar da mi loz vrate... mrkmrk... Ja, kakve
sam sree, ne bih dobio, a on e da izvue... Videete! 22 ima da izvue...
mrkmrk... sto posto!
Ovo mrkanje Davidovia nije kao ranije vlano, slinavo... Sad je suvo.
(Posle onog nazeba u kafani on je, u stvari, prestao da mrke... ovo mu je samo iz navike.)
CVIKERA: More, nek je samo zdravlja, gospodine Davidoviu. Bie
svega.
DAVIDOVI: I zdravlje sam izgubio. Nazebao sam onako go i bos...
mrkmrk... Vie nemam kijavicu. Je l primeujete? Nita mi ne curi. To nije zdravo. (Cvikera ga premerio.) Gotovo? Vi ste, majstore, jedini dobar. Ne
terate na alu, ja u Miletu da pokaem. Zamislite, pitao me gde da mi na odelu priije robijaki broj? Pa, recite, je l to ima smisla? Baraba! Rekao sam mu:
Idem, tebi zainat, kod Mie Cvikeraa! A on: Idi, idi... Mo biti kod njega e da nae i odelo to su ti ukrali. I loz. Budala, on i ne zna da ste se, mislim orevi, Vasi i vi, pomirili.
CVIKERA: Jeste, jeste... Pomirili smo se. Pomirili...
Davidovi odlazi.
Pretapanje.
VIII
VIII/1.
Gradsko poglavarstvo. Kancelarija
U kancelariji: Vasi, Poverenik, Oficir II.
POVERENIK: Molim vas jo jednom: nikom ni rei! (Vasiu.) Ni oreviu! (Tiho.) U noi izmeu petka i subote, etvrtog na peti, Kazneni zavod se seli iz Bunara.
VASI: Hvala bogu! Samo te bede da se jednom kurtaliem, mislim: rodiu se! Pa... pa to, to je sutra?!
POVERENIK: Sutra, a ve prekosutra e biti objavljen ukaz o rasputanju logora.
179
180
IX
IX/1.
Crkva
Veernja sluba. Mnogo sveta.
Od naih: Porunik Mia, Simona, Vita Bas, Leka, Guliver, Kaliopa, olak, Oficir II, Nada Sifon u drugom stanju, Beli, Manojlo itd. Pop Vasa vri slubu. Blagosilja kandilom.
Sluba se zavrava, vernici izlaze. Ostaje grupa oko Porunik Mie i grupa
oko Leke.
POP VASA: Sad u, gospodine ljiviu.
Pop Vasa prie pevnici i peva molitvu za spas Francuske koju pominje u
molitvi. Simona plae, porunik Mia pozdravlja vojniki. Kad se molitva
svri uzme enu pod ruku i izvodi je u portu. Pop Vasa prilazi Leki. Leka je
sam. Sami su u crkvi.
POP VASA: Ne moe, Leko. To je greh! Ne smem.
LEKA: Kako ne moe? Za spas Francuske moe, a za mene ne moe? Ja
u da platim!
POP VASA: Ovo za Francusku, to je molitva za zdravlje. Evo, Leko, ja u
tebi, za tvoje zdravlje, da molim badava. I sto puta. I usliie Svevinji molbe,
jer ti si estit i pravian ovek... Ali opelo! Ne moe, ne smem.
LEKA: Moe!
Na izlazu iz crkve Guliver.
POP VASA: Ne moe, Leko. (Guliveru.) On hoe da molim za pokoj due svih njegovih. I tate, i ika Ugljee, i strieva i brae, ali... i njega da pomenem me mrtvima. To je greh. Ne mogu!
LEKA: Dobro, pope! Pevaj onda za pokoj due mojih opia!
Pop Vasa ode u pevnicu, peva...
POP VASA (peva): ...da pamjanet gospod Bog raba bojeg...
Nabraja imena poginulih opia prema onom spisku sa spomenika, kad doe do poslednjeg imena za njim zapeva Leka.
LEKA (peva): I... grenog raba boijeg AleksandraLeku opia Bankrotaaaa.
Pop Vasa prestane da peva, skida brokatnu mantiju. Leka ustaje i ponavlja poslednju frazu. Guliver na ulazu u crkvu, zarije svoju glavu Kaliopi na
grudi, ona ga miluje po kosi.
KALIOPA: Miroslave... Miroslave...
Manojlo je u uglu crkve. Drhti mu brada.
Leka na sred crkve, podigao ruke.
181
X
X/1.
U crkvenoj porti
Ispod jednog drveta: Porunik Mia i Oficir II.
Onaj s kojim se sreo pred itaonicom.
Leka izlazi iz crkve, gologlav, krupnim koracima.
OFICIR II: Gospodine, obavestite koga treba da e vlasti, civilne, sutra
uvee transportovati Kazneni zavod iz Bunara u nepoznatom pravcu. Istovremeno, ostavljam vam potpunu slobodu da o ovome obavestite, ako naete za
shodno, i moje stareine. Hvala vam, kako god odluite, gospodine M. .
Salutira, okrenuo se i ode.
VitaBas i Simona na klupi.
Porunik Mia ih gleda.
XI
XI/1.
tamparija Brazda
U onom boksu kancelariji Vage. Jutro.
Sad su tu: Mali Vaga, Porunik Mia.
Na radnom stolu, mladog gazde, malog Vage pozlaena futbalska lopta sa posvetom: Najboljem futbaleru Francuske 1938.
Govore jedno vreme na francuskom.
PORUNIK MIA: Imam poruku za Danila.
MALI VAGA: Gore je u slovoslaganici. Hitno?
PORUNIK MIA: Prilino.
Mali Vaga ode do prozora, zove Danila.
MALI VAGA: Danilooo! Doi... (Poruniku Mii.) Sedite. ta mislite, gospodine ljiviu, hoe li Hitler da udari?
PORUNIK MIA: Vrlo brzo.
MALI VAGA: I...?
PORUNIK MIA: Bie isto kao sa Francuskom.
MALI VAGA: Mislite? Englezi e se valjda sad vie zauzeti...
PORUNIK MIA: Hm! Koliko i oko Francuske. Preko radija i novina.
MALI VAGA: I Ruzvelt je poslao telegram Simoviu...
Dolazi Danilo.
182
DANILO (na francuskom i on): Dobar dan, gospodine Mio. (Malom Vagi.) Zvao si me.
MALI VAGA (pokae na Miu): On!
PORUNIK MIA: Imam poruku za tebe.
DANILO: Za mene? Od koga?
PORUNIK MIA: Nije vano.
Mali Vaga hoe da ih ostavi nasamo, ali ga Mia zadri.
MALI VAGA: Sad u se ja vratiti...
PORUNIK MIA: Ne, ostanite, Vago. Voleo bih i vi da ujete. (Danilu.) Noas e evakuisati Kazneni zavod; transportuju robijae, meu njima i
tvoje politike prijatelje. Ovu vest sam primio od jednog, ini mi se, asnog
oveka.
DANILO: Hvala vam!
PORUNIK MIA: Molim te, Danilo, da ovo ne protumai kao moju
naklonost komunistima. Ja nisam komunista i nikad neu biti. Nemam ni
razumevanja, ni simpatije za ono to vi radite, ali smatram svojom patriotskom dunou da te obavestim. Iz samo jednog razloga. Radili ta radili, mislili ta mislili, ma koliko zavisili od Moskve i Kominterne, komunisti koje
sam ja u svom ivotu sreo su sigurno protiv faizma i branie domovinu.
Ne valja ako ih ne oslobode danas, ne valja da ih bace u neki logor. Bolje je da
otadbina dobije makar jo jednu etu vojnika koji znaju ta je faizam. Danilo, to je moj jedini razlog zbog kojeg ti prenosim ovu poruku. I... i elim ti
mnogo uspeha noas kad ih bude oslobaao...
DANILO: Hvala vam, gospodine ljiviu. Na stav je poznat braniemo otadbinu!
PORUNIK MIA: Za to nije potreban stav Danilo... Otadbina se
MORA braniti!
Okrene se i izie iz kancelarije. Ostanu Danilo i Mali Vaga.
MALI VAGA: A u nedelju? Igramo? Boe, ko zna, moda e nam to biti i
poslednja utakmica. Nisam trenirao est meseci, vidi... ugojio sam se.
DANILO: A ja? Nisam loptu utnuo tri godine.
MALI VAGA: Mogu oni majmuni iz Graanskog i da nas uikaju.
DANILO: Oni? Nikad! ta ima novo? Sluao si radio?
MALI VAGA: Nita. eka te.
DANILO: Ja ne mogu da ekam. Spakovao sam i sklonio 30 kilograma
slova i jednu mainu. Trebae nam. Ne ljuti se gazda?
Mali Vaga se smeje.
183
XII
XII/1.
eleznika stanica. Voz
Kordon andara sprovodi robijae. Oni ipe sanduke. Svi su u robijakim uniformama. Ubacuju ih u marvene vagone. Na peronu se vrzma Poverenik. Tu je i Oficir II sa etom vojnika.
ef stanice daje znak, voz polazi. Svima odlakne. Poverenik i Vasi idu
prema gradu. Oficir II komanduje eti, vraaju se u kasarnu.
XII/2.
eleznika stanica. Voz
Voz u pokretu. Naputa Bunar. Robijai u vozu.
XII/3.
Skretnica
Skretnica na pruzi. Voz joj se pribliava. Na skretnici elezniar i Kostolomac. elezniar iznenada okrene skretnicu. Voz skree sa glavnog koloseka. Mainovoa i pomonik osete, koe. Voz se zaustavlja. Robijai, od iznenadnog koenja, se sudaraju. Grabe svoje prnje i bee u no.
andaripratioci se poplae, kriju. Neki pucaju.
XIII
XIII/1.
Polje. Koliba u polju
Jedan po jedan, robijai utravaju u kolibu, svlaei redom svoje robijake prnje. Unutra ih doekuju onaj Robija to je prvi pobegao i olak. Tu je
Kostolomac. Daju im sa jedne velike gomile odela, cipele, kape. U stvari: kostime i narodne nonje narodnog drutva Vasa Pelagi.
OLAK (svakom): Sreno! Sreno, drue! Bre, bre... i bog te uvao.
ROBIJA (svakom): Svako u svoj kraj! Razlaz! Svako svojoj kui! Razdvajajte se! Ne idite zajedno, svako u svoj kraj! to pre!
184
185
Pone da recituje Burevesnik. Ali ne oara olaka i Cvikeraa jer nema talenta.
OLAK: Ih! Ih! Ne ume! Slabo. Mnogo se dere. Ovako to ide.
olak recituje. Dosta dobro. Dok se zanet recititovanjem gubi, Cvikera
pita Kostolomca.
*
CVIKERA: U zavodu. Javila nam sestra Ugljee andara da je Zavod
prazan i da su ostale neke puke, neka municija... ta ti ja znam.
*
CVIKERA: Oni su ludi, pobie ih.
KOSTOLOMAC: Ne brini. andari se razbeali, niko ne uva.
OLAK (poto zavri recitovanje, razoaran to ga nisu sluali s panjom):
Potpii ovde, Cvikera!
Cvikera potpisuje zapisnik.
Pretapanje.
XV
XV/1.
Kazneni zavod
Jutro.
Potpuno prazna i naputena kazniona. Danilo, Mali Vaga, egrt, Maksa
prolaze kroz prazne hodnike. Otvaraju vrata. elije prazne.
andarskastraarska soba.
Nekoliko puaka sloenih u soke. Uzimaju ih, odnose. Zagleda egrt
jednu eliju. U njoj Veita, jedan od robijaa koji je odbio da bei. Uplai se.
egrt tri kroz hodnike za onima koji odnose puke.
Veita zarastao u bradu, izmuen, lud.
VEITA: Majko, moja majkoooo!
Istravaju iz kue strave sa pukama. Preko njih, u zoru, lete avioni.
Zastanu i gledaju ih.
186
XVI
XVI/1.
Dokumentarni snimci
Autentini snimci. tuke pikaraju i bombarduju Beograd. Kroz stravinu jeku tuka uje se glas spikera radioBeograda koji objavljuje Hitlerov
napad na Jugoslaviju. I da sa severa prodiru prema Bunarvaroi.
XVII
XVII/1.
Groblje
Iz jedne svee, tek iskopane rake, pojavljuje se Grobar. Gleda u nebo, u
nemake tuke koje juriaju na Jugoslaviju. Obrie znoj sa ela.
I opet, kao u svim epizodama, ista reenicarefren.
GROBAR: Aman, ljudi, ostavite me na miru. Kako vam nije dojadilo?
Avioni, tuke. Bombe.
XVIII
XVIII/1.
Ulice Bunarvaroi
8. april 1941. u Bunaru. Jutro. Ulice puste. Nigde nikog.
Na motociklu u Bunar ulazi jedan mladi Nemac. Razgleda osvojeni grad.
Jo jedna prilika da i kamera zabelei draga mesta: park, gimnaziju, kue, korzo... Dolazi do kafane Kod bankrota.
Sva vrata su zamandaljena, a gle! Jedna irom otvorena. Nemac zaustavlja
motocikl. Prilazi. Na vratima veliki sto kafanski. Za njim Leka. Glava mu
pala na sto, ali je ruka sa akom inatski stisnutom u IPAK isturena. Nemac
ulazi paljivo. Ugleda Leku, pa IPAK.
Podigne Lekinu glavu. Mrtav! Pusti je, ona klone. Nemac pokuava, uzalud!, da razbije IPAK Lekine desnice. Mui se, mui. Ne moe!
Krupno: veliki Lekin IPAK! Preko ovog kadra odjava.
Kraj este epizode
187
EPIZODA SEDMA:
Parastosi
I
I/1.
Izbor sekvencifragmenata iz prethodne epizode
Izborom i montaom najznaajnijih odlomaka iz prethodne, este, epizode (Mart, April) uspostaviti kontinuitet fabule i omoguiti publici nesmetano praenje Treeg dela.
Ovaj izbor plasirati u predpici emisije.
II
II/1.
Groblje
Groblje. Mnogo sveta na parastosima. Daje se etrdeset dana onima
koji su izginuli ili poumirali sredinom aprila 1941.
II/2.
Groblje
Pored porodine grobnice Leke Bankrota, velika grobnica sa natpisom Vena kua familije opi. Prisutni: Manojlo, Guliver, Kaliopa, Rada, fijakerista, Gara, Cigani, Lekini prijatelji.
Cigani sviraju i pevaju, a preko Manojlovog, Guliverovog i Kaliopinog
obraza klize suze.
CIGANI (pevaju):
Crni dani na Bunar su pali,
Crne suze u Ciganskoj mali.
Umro nam je dobri bataLeka,
Lele mati, ta nas sada eka?
188
189
Potom, kamera ieta iz groblja prema kapiji i tabli sa velikim brojem smrtovnica. Nek kamera na njima primeti sitna slova u potpisu: tamparija i
knjigoveznica Brazda. Vaga i Sin. No pasaran!
III
III/1.
Fotografski atelje kod Gulivera
Jedan Nemac na fotografisanju kod Gulivera. Guliver ga, uveren da ovaj
ne zna srpski, zeza, vue mu glavu tamo, ovamo i brblja.
GULIVER: Majmune! Ko te ibao po tim klempavim uima da cima toliki put dovde? Iz koje si pizde materine doao ovamo? Ko te zvao, budalino? I ta hoe? Pa ti nisi normalan. asna re! Via rasa? Od mene? Jebo te
voa Rajha. Tu... u mali i veliki mozak.
NEMAC II: Bitte?
GULIVER: Zo... zo. Ti si za zooloki vrt! (Nemac II se neto vrpolji.)
Oprem ti ga, majmune! (Pri tom je Guliver bajagi ljubazan, osmehuje se.) Dabogda crko! A i kad lipe, na onom svetu te eka srpska zajebancija, pae
aka mom bata Leki, on e ti mamu maminu, majmunino! (U Guliverovu
radnju ulazi Miler, upoznali smo ga kao futbalskog sudiju, sad je u uniformi folksdojera. Ulazi bez rei i pozdrava.) Mogu biti na usluzi?
Miler mu daje jedan zamotuljak hartije uvijen u rolnu.
MILER: Istaknite, Guliver, ovaj plakat u izlogu radnje! (Guliver uzima i
ita. To je naredba o tome kako se okupirani civili moraju ponaati prema nemakoj vojsci.) Da, da... i proitajte! Dobro proitajte, Guliver! To nije ala. Neki
su u Beogradu ve zaradili logor. Ne morate ba vi prvi u Bunaru.
GULIVER: To vi neto meni?
MILER: Tebi, Guliver. uo sam da svata brblja. Bolje bi ti bilo da skrati koju.
GULIVER: Ja woll, Herr Mler!
MILER: I ne ismevaj se sa jezikom na kome su pisali jedan Gete i jedan
Gebels sa tim tvojim ciganskim naglaskom.
Okrene se poe iz radnje, kad zakorai na ulicu, Guliver ne izdri.
GULIVER: Oprem dobro!
Miler se vrati.
MILER: Neto ste rekli? Nisam dobro uo.
GULIVER: Opet dobro, rekoh. Opet dobro!
Miler ode, Guliver se klopa, psuje u sebi.
190
IV
IV/1.
Kua Porunika Mie. Senjak
Oko porunik Mie skupilo se nekoliko Cigana. Me njima nama poznati Gara i Rada, fijakerista. Zabrinuti su. Pred njima izguvan plakatnaredba
da Cigani moraju da nose ute trake i zvezde.
GARA: Ovo je doneo bataZoran. Sad, kad je iao u Beograd za kalaj i
neki lek. Bolesno mu dete, sve se osuilo, kumporunie. Da ga vidi samo,
dua da ti svisne... I... Vidi!
Okupe se oko rasprostrtog plakata.
RADA, FIJAKERISTA: Meni je samo mama Ciganka, a tatu mi zna, kumaporunie. Srbin sto posto! Da l to i za mene vai, a?
GARA: Doli smo kod tebe, kuma Mio, jer mi vie svoga nemamo. BataLeka je umro, gosin Vasi kae da nee da se mea... Pa, kome emo, ako
neemo kod naeg kuma Mie?
RADA, FIJAKERISTA: Ja mislim da se ovek rauna po tome ko mu je
otac. A moj ale je beo! Sad, to sam se ja vie izmetnuo na mamu, to je druga stvar. Ja nisam kriv. Al da li ima i jedan crnomanjast Srbin? Nee valjda sve
crnomanjaste?
CIGA: Svi smo mi Srbi! to su pa Srbi bolji od nas? Po em?
PORUNIK MIA: Te trake... ako se bude moralo, i ja u nositi!
Gara pokazuje na potpis ispod plakata, tu je sem potpisa nemakog i potpis srpskih vlasti.
GARA: A ovo? ta ovo znai, kume? Pa, je l to lepo s vae, srpske, strane?
To da nam uinite? Vi? Nismo se nadali?
CIGA: To nam krivo. Mi smo mislili da smo sa Srbima kao braa, a ono...
vidi! Kai po dui, kuma Mio, je l to oveanski? Jesmo to zasluili?
PORUNIK MIA: To nije potpisao Srbin, nego izrod srpski...
RADA, FIJAKERISTA: A nigde ne pie ako mi je ale Srbin...Nigde...
PORUNIK MIA (razbesni se): Zar e majke da se odrekne, sunce ti
cigansko?!
Cigani mu se pridrue, ali ih pecne ona o suncu ciganskom.
GARA: On nije na, kuma Mio. On je Srbin. I... nemoj, kuma Mio, i
sunce da deli na cigansko i belo. Ono je bar zajedniko.
RADA, FIJAKERISTA: Ja sam samo pitao...
PORUNIK MIA: ta? Majke da se odrekne, suzu ti srpsku!
CIGA: Nemoj, kume. Nemoj... Srbi su fini. Nego, ta da radimo, kume?
Gde da beimo? Koga da molimo?
191
192
193
VASI: Mia ljivi! Hou da ga sklonim iz Bunara. U njegovom interesu, pre svega. A onda... on e navui na ceo grad bes okupatorske sile. Molim
vas doktore...
DOKTOR DUKO: Mia jeste svoj, neobian i udan ovek. Ali, lud nije!
VASI: Lud i besan! To svi znaju. Sem Nemaca, a oni mogu da njegove
budalatine protumae kao otpor. Opomenut sam sa visokog mesta u Beogradu da ne smem ni jednim gestom, niim!, izazvati gnev Nemaca. Bie nemilosrdni u osveti. Jeste li videli, molim vas, ta je sad uradio? Je li to normalan ovek? Barabar sa Ciganima...
DOKTOR DUKO: A jesu li normalni oni koji nareuju Ciganima da
oko ruke nose ute trake?
VASI: Ih! Mnogo me pitate, doktore. Mali smo mi da o tome sudimo.
To je za vee mozgove. ta? Jo i o Giganima da vodimo brigu?
DOKTOR DUKO: Ne pristajem!
VASI: A pristajete da rizikujemo veliki blama? Za najsitniju uvredu
nemakog vojnika sleduje smrt, a za, ne daj boe, napad na okupatorsku oruanu silu odmazda
DOKTOR DUKO: Rat je, Vasiu!
VASI: Rat je zavren. Naa vojska je u ropstvu, kralj ko zna gde, a narod na kolenima.
DOKTOR DUKO: Vi mislite da e tako ostati doveka?
VASI: Ja nita ne mislim. Ja neu da mislim! Moj zadatak je da uvam
Bunar od jo vee nesree i kazne. I zato, traim od vas da mi izdate uverenje
da je on lud!
DOKTOR DUKO: Lud jedini ovek koji se, kakotako, suprotstavlja
bezumlju? Neu, Vasiu.
VASI: Morate! Svi znaju da mu je sestra u ludnici, da je iz vojske najuren kao nepodoban, da je... jednom rei, lud koliko je teak. Meni je najtee.
Njegov pokojni otac, upan ljivi, me kolovao. Ja toj familiji dugujem onoliko i... oseam obavezu da ga sklonim i sauvam. Naao sam jednog estitog
domaina, u Dubokoj, on e se brinuti o njemu. Vi treba samo da potpiete.
U ordinacijuuuuuuuuuuuuuuuuuuuuu ulazi jedan Seljak, pacijent.
VASI: Dakle?
DOKTOR DUKO: Ne mogu, Vasiu!
VASI: Ne moete ili neete?
DOKTOR DUKO: Neu! Imam prea posla. (Seljaku.) ta je?
Seljak govori promuklo.
SELJAK: Gua. Tu me steglo. Tu.
DOKTOR DUKO: Ulazi unutra.
194
Ue u drugo odelenje, u meuvremenu je uao u ordinaciju, iz svog stana, Danilo. Ostanu sami Danilo i Vasi. Malo ute, onda...
VASI: Kako je, Danilo?
DANILO: Kako? Znate i sami. Runo!
VASI: Runo, runo! Samo da ne bude gore. Ti se, bogami, ipak dobro
izvukao. I zna kome da zahvali? Meni! Kad si se prijavio u dobrovoljce, pitali me da li da te prime. Ja sam rekao: ne! I, blagodarei tom mom Ne!,
ti si kod kue, pored ene, a ne u zarobljenitvu.
DANILO: Da, da... Vi ste se uvek mnogo brinuli o meni.
VASI: Boga mi, tvoji Rusi ispadoe najpametniji. Sigurno! Nisu ludi da
se ikaju sa vabom. Vidi kakva je to sila. To od postanka sveta nije bilo...
Ama, pametan je Staljin. Onoliko! A mi? Budale. Bolje rat nego pakt. I,
eto. Tako nam i treba. Simovi izvukao guzicu, a Vasi da se natrti. Cccc!
V/2.
Danilova kua
U drugom delu ordinacije Doktor Duko i Seljak... Ovaj vie nije promukao..
SELJAK: Jedan mitraljez, osam puaka. Dva sanduka municije i neka ebad.
DOKTOR DUKO: Sklonio si na sigurno mesto?
SELJAK: Doneo sam ovamo. Kolima. Kome da predam?
DOKTOR DUKO: Uh, majku mu! to nisi sakrio kod tebe.
SELJAK: Ne smem. Imam zavadu sa burazerom. Bojim se, navui u
andare u kuu.
DOKTOR DUKO: Ima li jo toga po selu?
SELJAK: Puaka? Ima. Ali svak za sebe zadrava, svaka kua ima puku.
Na vratima se jo jednom pojavljuje Vasi.
VASI: Ja bih vas jo jednom molio, doktore.
Seljak odmah zinuo, kao da je na pregledu.
SELJAK: Aaaaaa...aaaa!
VASI (seljaku): ut, bre! (Duku.) Uinite to, meni za ljubav. ta vas
kota?
SELJAK: Izvinite, gosin naelnie... gua.
Seljak izlazi. Opet ostanu sami Doktor i Vasi.
Vasi oceni da nee uspeti.
Odustane.
195
196
VII
VII/1.
Trg u Bunarvaroi. Ulice
Nemci sprovode Gulivera.
Na ulici i oko spomenika mnogo Cigana, njihove dece, ena, staraca. Metlama, krpama, ubravnicima iste varo. Popeli se na spomenik, peru ga.
Me njima su i nai: Gara, Ciga I i II, Rada, fijakerista. Radoznali svet: Kostolomac, Lazi, Vasi. One tri Ruskinje sa nemakim oficirima.
Cerekaju se.
OLJA: ta je, ciganijo?
GARA: Seko, nemoj barem ti da nas zadeva. Mani.
Nemac se raspituje kod Olje o emu se radi, ta ovo znai.
CIGA I: Objasni sejo, gospodin Nemcu da mi nismo lentine. Evo, vidi,
gospodine.
Zamaje metlom, pravi prainu. Nemac se naljuti. Ciga I mu rukavom brie izmu. Flinte se smeju. Kad ugledaju Vasia Cigani se skupe oko njega.
CIGA II: Nemoj da se ljuti na nas, gosin naelnie. Odsad emo mi da
istimo varo. Ima da se cakli kao, oprosti boe, oltar.
GARA: I sve badava. Dok vi beli spavate. Mi emo svako jutro pre sunca
na posao! Sve ima da bude cakumpakum. Vidi! I spomenik e da ribamo. Svaki dan.
VASI: Svi u mahalu! Neu ni jednog da vidim u varoi! (Onima na spomeniku.) Silazi dole! Silazi, kad kaem!
CIGA II (onima na spomeniku): Silazi kad kae gosin Vasi! (Vasiu.) Mi
smo hteli najlepe. uli smo da nas Nemci ne vole to smo, sanim, lentine.
Pa smo hteli da se pokaemo. Nek vidi ljudi s kim imaju posla.
VASI: Mar u malu! Maar!
VII/2.
Cigani
Cigani kupe prnje i odlaze.
Idu kroz ulice prema mali i pevaju.
CIGANI (pevaju):
U hiljadu i devetstotini
etrdest i prvoj godini,
197
198
199
X
X/1.
Gradsko poglavarstvo
Kao pre okupacije, isti raspored. Jedino umesto Petra II Milan . Nedi
na slici. Prisutni: Vasi, Davidovi, Porunik Mia.
PORUNIK MIA: Zvali ste me, Vasiu.
VASI: Molim, saekajte. Tu je i gospodin orevi. (Davidoviu.) Pogledajte da li je stigao?
Davidovi izie. Sami Vasi i Mia. ute. Iznenada Mia se unese Vasiu
u lice.
PORUNIK MIA: Vasiu! Jeste li vi za Nemce?
VASI: Kakvo je to pitanje?
PORUNIK MIA: Prosto. Jeste li vi za Nemce?
VASI: Zato pitate?
PORUNIK MIA: Da vidim hou li s vama da razgovaram.
Ulaze orevi i Davidovi.
PORUNIK MIA (oreviu): A vi? Jeste li vi za Nemce?
OREVI: Ja sam za Srbiju.
VASI: I ja, i ja... U stvari, ja sam samo za nau Bunarvaro.
PORUNIK MIA (oreviu): Nemaku Srbiju ili slobodnu Srbiju?
Naglim pokretom orevi skida Mii utu traku sa rukava.
OREVI: Skinite to. Gospodine ljiviu, kako vas nije sramota? Va
pokojni otac mora da se prevre u grobu. Jedan srpski oficir mea se sa Ciganima! Trucira celom svetu i svojim sugraanima, ni krivim ni dunim, tovari
bedu na vrat. To nije poteno!
PORUNIK MIA (kao pre): Jeste li vi za Nemce?
VASI (oreviu): Vidite! S njime se ne moe ljudski razgovarati.
OREVI (ljutito): Vi ste za ludnicu!
PORUNIK MIA (zanemeo, jedva se suzdrava): ta ste rekli?
OREVI: To to si uo?
Kao na neiji znak, ulete dva snana andara i epaju Miu. On ne stigne
da se brani.
VASI: Nismo imali drugog izbora, ljiviu.
Mia ga pljune.
OREVI: Ne vredi. On je lud. (Prie mu i istrgne utu traku.) Sluaj,
Mio! Jo jednom ti velim. Ili se okani tih budalatina, sedi kod kue s mirom
i uti ili emo te u ludnicu! Tamo gde ti je sestra. (andarima.) Pustite ga.
VASI: Nemojte! Nemojte!
200
OREVI: Pustite ga, kad kaem! (Puste ga. Porunik Mii nemono
klonu ruke.) Mio! Vi znate koliko vas svi volimo i koliko potujemo vau kuu. Va otac, pokojni upan, bio je najznamenitiji ovek u ovom kraju. Uzdrite se, ovee! Niko se od nas nije obradovao dolasku Nemaca, ali... ta moemo? Mali smo mi da se meamo u svetsku istoriju.
VASI: Tako je! Strpen, spaen. Lepo kae narod. Bolje iv magarac, nego mrtav lav.
Mia, gleda ih belo, poraeno, klonulo.
PORUNIK MIA: Tu poslovicu su izmislili magarci! Lako je magarcima da budu pametni.
Okrene se i izie iz kancelarije...
XI
XI/1.
Ulice u Bunaru
Porunik Mia, gologlav, utuen, izlazi iz Poglavarstva. Ide ulicama.
Plakati, obavetavanja.
Jedan plakat naredba o Ciganima i Jevrejima.
Drugi naredba o specijalnom policijskom asu izmeu 19 asova i 5
izjutra, zbog ponaanja pojedinih graana, uvredljivog, nedostojnog i nevaspitanog odnoenja prema... itd.
Trei obavetenje i poziv graanima da pristupe i pomognu skupljanjem namirnica za pakete za zarobljenike. Paketi e se pripremati u duanu
ovd. krojaa Miloja Vukovia zv. Cvikera... itd.
XII
XII/1.
Krojaka radnja Cvikeraa
Pripremanje paketa za zarobljenike u Nemakoj. Zauzeti oko poslova
Cvikera, olak, Ljubina, Milica, Guliver, Beli, Vaga.
Beli nudi pune ake i kese raznih pilula, lekarija.
BELI: I ovo... I ovo e im zasigurno trebati. Moe, ne daj boe, nekog da
zaboli zub ili dobije zatvor. Nisu navikli na njinu kuhinju.
CVIKERA: Dabome! Pii! (olaku.) Pii!
201
202
XII/2.
Ispred radnje. Seljaka kola
CVIKERA: Koliko ima?
SELJAK: Dva sanduka municije, neki lemovi, gasmaske i dva daka
runih bombi.
CVIKERA: I to cima po ovoj kaldrmi? Mogao si da odleti u vazduh! I,
ta trai ovde? Bio si kod Babice?
SELJAK: Nije kod kue.
CVIKERA: Nita. Vozi odmah prema groblju... Javi se Manojlu, kai:
Poslao Cvikera. I... vozi lagano.
Seljak poveze kola ulicom.
Cvikera ugleda orevia kako se pribliava trotoarom.
Uao bi u radnju, ali ga orevi zaustavi.
OREVI: Cvikera! ekaj!
CVIKERA: Zdravo, Svetozare.
OREVI: Tebi sam poao.
CVIKERA: Puna mi radnja. Doli ljudi, spremamo pakete za nae u
ropstvu.
OREVI: Zato sam i doao. Hou da se pridruim. I moj zet, onaj
Nadicin, je tamo u oflagu.
CVIKERA: Lepo od tebe, Svetozare.
OREVI: Poslau po momku koliko mogu. Fino je to od tebe, Cvikera, to radi. Alal vera!
CVIKERA: Nije mi teko. ena i ja sami, nemamo ni kueta ni maeta.
OREVI: I... jo neto, Mio. Javili mi neki moji seljaci iz Lomnice da
se neki tvoji seljaci petljaju oko nekog oruja to je ostalo od vojske, a nije se
predalo ovima. Nemoj, Cvikera! Pusti, nek ratuju te velike sile. Mi treba da
priekamo.
CVIKERA: Da ja poaljem mog momka za te stvari za pakete?
OREVI: Ja ti rekoh, a ti kako hoe. to sam uo i znam ovde je
zakopano. Ali ti kaem kao ovek i prijatelj: ne akaj meku, Cvikera. Prgava je. Koda je prgava!
orevi pokazuje Cvikerau na jedan od onih nemakih propagandnih
plakata na ulici sa znakom V.
203
XIII
XIII/1.
tamparija Brazda. Knjigoveznica
Knjigoveznica.
Nekoliko desetina ukorienih knjiga sa naslovom L. De Montie Akuerstvo za babike kole. Oko knjige Mali Vaga, Danilo, Kostolomac, Maksa, egrt.
Mali Vaga razgleda knjigu, lista je.
Na uvodnom listu tekst: Prevela Milica T. ivi, babica iz Bunarvaroi
i Simon ljivi. 1941. tamparija Vaga i Sin.
MALI VAGA: Ala e se obradovati babica! (Danilu.) Kad e da joj odnese.
MAKSA: I ne samo ona.
MALI VAGA: Kostolomac, zatvori vrata. I pripazi. (Maksi.) Daj da vidim.
Maksa mu daje drugi primerak knjige, razlista ga. Od neke 51. stranice u
knjizi je Istorija SKP(b) ubaena u Akuerstvo.
MALI VAGA (Danilu): Koliko primeraka?
DANILO: Sto pedeset. Ne brini nita. Slova nisu tvoja, hartija je laka,
druga. Mi smo isporuili kupcu u Beograd, knjiari ii i brat 100 primeraka Akuerstva. Imamo porudbinu i... ba nas briga!
MALI VAGA: Kad to ide?
DANILO: Posle podne. Vozom.
MALI VAGA (Danilu): Babica zna?
DANILO: Pojma nema. (Kostolomcu.) Prebaci ovo do stanice. Blagi.
Mali Vaga razgleda prvu stranicu Istorije.
MALI VAGA (Maksi): Ti si proitao?
MAKSA: Ja to znam napamet. Proitaj i ti, gazda.
MALI VAGA: ta? Da vidim kakvu mi zvrku spremaju moji proleteri?
Eee, jak sam ja gazda, do mejga! (Kostolomcu.) A ti? I ti si itao?
KOSTOLOMAC: Naravski! Odlina stvar. Na kraju su se uzeli. I iveli
sreno sve dok ih smrt nije rastavila. Kao u svakom romanu.
Smeju se.
Pretapanje.
204
XIV
XIV/1.
eleznika stanica. Loionica
Kostolomac sa naramkom knjiga u kolicima dolazi do elezniara. Predaje mu ih. Ovaj prebrojava. Tovare obojica u vagon. Tamo su neke korpe s
jabukama. Jedu ih.
XV
XV/1.
Danilova kua
Predvee, vee.
Danilo i Milica veeraju. Iako se nije smrklo ve je policijski as.
DANILO: Zamuri! Imam neto lepo za tebe.
Milica bajagi muri. On joj jae zatvori oi. Izvadi, odnekud, Akuerstvo.
Otvori joj oi. Pokae. Meutim, ona i dalje, sad vrsto, muri.
DANILO: Pogledaj!
MILICA (zamuri): Mislila sam da e me poljubiti.
Danilo je ljubi, ona muri.
DANILO: Pogledaj!
MILICA: Jo! Jo!
Danilo je ljubi.
MILICA: Jo! Jo!
Otvori oi, ugleda knjigu. Obraduje se.
MILICA: Imam i ja iznenaenje za tebe. Ali, nemoj da muri. Otvori oi
koliko moe vie. Taaako!
Danilo se izbulji.
MILICA: Jo vie. Jo! I zini! Taako! Sad, sedi! Uzmi vazduh. Duboko!
Tako!
Danilo poslua svaku njenu zapovest.
MILICA: Imaemo bebu!
Danilo se skljoka, onda skoi, nosi je.
DANILO: Majke ti?
Ljube se.
MILICA: Ovi Nemci su ba aavi. Otkako su uveli ovako rano policijski
as, Srbi nemaju drugo ta da rade nego da prave decu.
205
XVI
XVI/1.
Groblje
Seljak sa kolima jedva se probija kroz naraslu travu na groblju.
Sretne Grobara.
SELJAK: Ej! Prijatelju!
GROBAR (kao u svakoj epizodi): Aman, ljudi, ostavite me na miru. Kako
vam nije dosadno?
SELJAK: Gde je grob tog Nepoznatog vojnika? Traim Manojla.
Grobar mu pokazuje prema dubini groblja. Seljak ide prema pokazanom
pravcu. Tamo, na onom grobu koji smo videli na poetku epizode, je Manojlo. Tu je i Kostolomac. Zajedniki, smiu veliku betonsku plou. Ukae se raka. U njoj puno oruja i municije. Ubacuju iz seljakovog tovara jo. Namiu
plou. Seljak oine krave, Kostolomac uskoi u kola. Odlaze. Ostaje sam Manojlo. Odgega do oblinjeg, Lekinog groba. Puno sveeg cvea.
Klekne.
MANOJLO: Leko, Leko... Mnogo si pogreio to si pristao da umre. Ja
ne znam, al sve mi se ini, ima skoro da bude teka pucnjava i prangijanje.
Hoe da uje ta ima novo u varoi? Nita! Kafane se zatvaraju u sedam.
Ako za Gulivera pita, mnogo te pozdravio. Da zna da se tvoj kum pokazao
kao ovek.
XVII
XVII/1.
Kua Miina. Senjak
Kasno popodne.
Porunik Mia i VitaBas u ozbiljnom razgovoru.
PORUNIK MIA: Ja znam, Vito, da ti voli Simonu. (Vita Bas gleda u
zemlju, stidi se.) Nemoj da se stidi, Vito. Gledaj me pravo u oi. Ovo je muki
razgovor.
VITABAS: Jeste, Mio... Zbog toga se nisam ni oenio. A mogao sam,
zna!
PORUNIK MIA: I ja je volim.
VITABAS: Znam, Mio. I ona tebe voli.
PORUNIK MIA: Znam, Vito.
206
207
208
OSMA EPIZODA:
Bunavaro
I
I/1.
Izbor sekvencifragmenata iz prethodnih epizoda
Izborom i montaom najznaajnijih odlomaka iz prethodnih (este i sedme) epizode, uspostaviti kontinuitet fabule i omoguiti pzblici nesmetano
praenje treeg dela serije.
Ovaj izbor plasirati u predpici poslednje emisije.
II
II/1.
U kafani Kod bankrota
Lekina kafana Kod bankrota. No. Posle Lekine smrti naputena, razvaljena. Ono malo stvari od vrednosti rznela vrana i ala. Samo neke olupine, razbijeni prozori, razvaljena vrata.
Vrisak!
Dvetri ene koje smo u prethodnoj emisiji sretali sa Nemcima (naravno: Olja i Anja) vrite jer ih trojica maskiranih ljudi iaju do glave. Najkrupni meu maskiranima (Kostolomac) svaku raspali amarom i razdere se.
KOSTOLOMAC: ut! Majku ti kurvinu! Aako ujem jo jedan glas, iupau ti i jezik! Vampir radi! (Kostolomac, Gara i Jovicabrica maskirani, sa
svilenim enskim arapama preko lica. Kostolomac jednoj od njih stisnuo glavu
me kolena i nareuje Jovici.) Vampir! Na posao! iaj! Do glave, a ako bude
vritala iaj do vrata. I glavu!
Dok iaju Prvu Kurvu, Olja nudi maskiranom Gari.
OLJA: Gospodine, molim vas, pustite me. Anja i ja emo platiti. Koliko
kota pitamo. Imamo i zlata, platiemo. Gospodine...
GARA: Ja nisam gospodin! Ja sam vampir. Poslao me, s onog sveta, Lekabankrot.
OLJA: Platiemo! Platiemo! Nemojte kosu! Neemo vie nikad s Nemcima. Platiemo!
209
GARA: Daba cvili. Mi, vampiri, nemamo srce, a i te pare... tamo kod
nas i ne vrede. Nego pssst!
Ona glava me Kostolomevim kolenima je oiana, beli se.
KOSTOLOMAC (Gari): Vampir broj dva! Mastiljavi plajvaz! Da obeleimo ovcu!
Gara daje Kostolomcu olovku, ovaj je kroz prorez na masci olie, razmastiljavi, a onda na oianoj glavi nacrta kukasti krst. Jadna ena vriti.
ANJA (plaui, Gari): Ali... ko? Ko ste vi?
KOSTOLOMAC: Vampiri! Poslao nas Leka bankrot. Nareenjeizvrenje!
OLJA: Laete! Laete! Vi niste vampiri! Nas je pokojni ika Leka voleo!
Naroito nau mamu. I nama je kupovao bombone i sladoled! Koliko je puta
spavao kod nas... Laete!
KOSTOLOMAC: Voleo vas je dok ste bile dobre i poslune, dok ste se
kurvale sa naima. Ali, od kako ste se uhvatile sa ovim vaburijom, strano se
ljuti. Ne moe da vam oprosti... iaj!, kae. (Maskirani vampiri se kikou. ene plau. Kostolomac onu oianu pljesne po glavi.) A ianje za tebe,
aspido, naruio je tvoj pokojni svekar, kasapin Andra! Kad ve idete dole,
ree, oiajte nularicom i ono ubre od moje snaje. Lepo sam ja govorio
ivku, nije me posluao, zavrtela mu pileu pamet. Sram je bilo! ovek joj u
ropstvu, a ona tera kera... u esnaest!
Ona se uurila u jednom uglu i ronza. Psi laju, Olja se otima, bacaka nogama, vampiri je jedva nekako savlauju.
OLJA: Za ovo ete da platite! Jo kako! Naa Naa ivi sa Vasiem, vi to
ne znate... Krvavo ete platiti, ko ste da ste...
Vampiri rade. Psi laju, svie.
Pretapanje.
III
III/1.
Ulice i trg u Bunaru
Tri oiane ene, sa kukastim krstovima na temenima, idu, pa tre izbezumljene kroz ulice. Jutro. Retki rani prolaznici se ude. Neki se krste, ene
smejulje. Za njima, kao pogani, kidiu psi i laju. Olja i Anja ulaze u Krajskomandaturu. Trea oiana tri kroz ulice, psi za njom.
210
IV
IV/1.
Ulaz u gradsko poglavarstvo, i poglavarstvo
Miler u foksdojerskoj uniformi i Nemaki Oficir, praeni dvojicom
nemakih vojnika urno ulaze u Gradsko poglavarstvo. Upadaju u Vasievu
kancelariju. Njega nema! Samo razbacane hartije. Na stolu jedan list papira i
peat. Miler i Oficir se pogledaju.
Miler uzme hartiju i ita: Nosite se svi u majinu! Vasi s.r.
NEMAKI OFICIR (na nemakom): ta ovo znai?
MILER (srpski): On je poludeo! Sa peatom!!!
NEMAKI OFICIR (nemaki): Pitao sam: ta ovo znai? Gde je gradonaelnik?
Miler mu, umesto odgovora, nudi Vasievo oprotajno, kratko ali, jasno,
pismo.
MILER (srpski): itajte!
NEMAKI OFICIR: Ne razumem. ta ovo sve znai? Prevedite ve jednom, do vraga!
MILER (nemaki): Gradonaelnik je poludeo.
Miler i nemaki Oficir se gledaju.
V
V/1.
Vasieva kua
U Vasievoj kui.
Njegova ena, jedna debela, jedva pokretna telesina plae. Pored nje Davidovi mrke.
DAVIDOVI (pokazuje rukom na pismo na stolu): Tu pie, gospoo Vasi.
VASIEVA ENA (zaplae se jo jae): To nije istina. Mene moj Vaske
voli, on je meni uvek tepao maco... maco..., to nije istina! Proitajte sami.
Videete, gospodine Davidoviu, to je la!
Davidovi uzima pismo i ita, hladno, bez zgranjavanja.
DAVIDOVI (ita): Debela, odvratna, gaduro..., da itam dalje, gospoo?
VASIEVA ENA: itajte! Ja ne mogu da verujem. Moj Vaske...
211
DAVIDOVI (ita dalje): ...gaduro! Najzad je osvanuo dan da se oslobodim teke more od 120 kila koja me bila pritisla da ne mogu ljudski da diem. A to si ti, debela krmao..., da itam dalje gospoo?
VASIEVA ENA: itajte, zar ne primeujete koliko je tu lai i neiskrenosti. Njega su ubili! To nije pisao on. On? Te rei? Pa on je mene uvek zvao
Maco moja...
DAVIDOVI: Ovde druke pie. ...krmao! Jesam tu stao? ...mrk
mrk... Odlazim u Paragvaj ili u Urugvaj, nije vano. Vano je da vie nikad... (Ovo nikad je napisano krupnim tampanim slovima i podvueno.) ...da
vie, dakle, nikad, neu videti tvoje majmunsko lice. I da zna s kim odlazim
u paragvaj? Sa Naom Ruskinjom. Jeste! S njom sam vodio ljubav od 1935.
godine svakog utorknika od pet do pola osam. Pitaj gospodina Davidovia,
onog slinavka, ako mi ne veruje...
Vasieva ena gleda u Davidovia.
DAVIDOVI: ...mrkmrk... Da itam dalje, gospoo?
VASIEVA ENA: Istina?
DAVIDOVI (ita dalje): U Paragvaj! U Paragvaj! U Paragvaj! ak u
Paragvaj!
VASIEVA ENA: Davidoviu! Je l istina?
DAVIDOVI: Ovde pie.
VASIEVA ENA: Ono za Vasketa i tu... tu drocu?
Nestadoe suze, ustade ova gromada, spremna da se sveti i smodi. Davidovi ustukne.
VASIEVA ENA: Je l istina? uje ta pitam, slinavko?
DAVIDOVI: Nisam im drao sveu. Ja se sa enama ne meam.
Vasieva ena klone, vie od teine nego od nemoi.
VASIEVA ENA: Stii u te, Vaske, i u Paragvaju... i u... Urugvaju! I...
smodiu te.
Onda zacvili nemono Davidoviu.
VASIEVA ENA: Ukrao mi je ceo muk! Sve mi stajalo u jednoj atuli... Briljansku dijademu, ogrlicu od pravih bisera to mi ih za venaanje poklonila njegova pokojna mati, prsten i osamnaest malih napoleona... Kome da prijavim? Kome? Paragvajskoj policiji?
Utom u Vasievu kuu ulazi orevi.
OREVI: Ja u da mu sudim. Baraba! Uzalud sam pokuavao da od
njega napravim oveka. Gde je?
DAVIDOVI: Ne zna se tano. Ili u... mrkmrk... Paragvaju ili mrk
mrk... u Urugvaju.
orevi ga gleda zapanjen.
DAVIDOVI: I vama je pisao? Ko se tome nadao od naelnika?
212
213
214
215
X
X/1.
Ulice Bunarvaroi. Trg
U izlogu jednog veeg duana velika karta Evrope sa mnogo zastavica. Sa
karte se moe proitati da su Nemci ve duboko u Rusiji.
XI
XI/1.
Zatvorsko dvorite
Taoci garanti Bunarvaroi u zatvorskoj etnji. Greju se na julskom
suncu. Jutro. Neobrijani, mrzovoljni. Vidi se da su u hapsi ve desetakpetnaest dana. Sede u grupama na nekim oblicama od drva. U jednoj grupi Beli,
Guliver, Pop Vasa i Cvikera.
BELI: ta bi, Guliver? Nita se ne uje. Gde su ti tvoji kozaci?
GULIVER: ta znam; zadrali se valjda negde usput. Gadne su gnjide
ovi vabovi, treba vremana da ti to potuca.
CVIKERA: Nemoj da se zanosi, Guliver. Nau zemlju mi moramo da
oslobodimo. Kakva je to sloboda koju dobija fraj i na poklon? Nikakva.
Bata Jankovi se dounjao.
BATA JANKOVI: Opet ti neto o slobodi, Cvikera! Pa ta ti hoe?
Koga ika? Da nas obese, a? Zbog takvih kao to si ti i amimo ovde. Misli
da se ne zna ko je oiao one ene? Sve se zna.
NEKO: Dabome vampiri! Ali, pitam se ja, iji vampiri?
POP VASA: Boga ti, ta bulazni. Kakvi vampiri, do mojega?
Taj Neko se zgrane, zar takve rei od duhovnog lica?
NEKO: E, nije udo to je Svevinji na nas poslao ovoliku pokoru... Kad
duhovno lice psuje! Daba bogorodica preti prstom u Poarevcu, treba da
uzme motku pa da bije.
POP VASA (naljuti se): More, sikter, budalo!
Onaj Neko se udalji i guna.
NEKO: I ovaj raspop i antihrist mi je trijes godina svetio vodicu i sinove
krtavao. Sad mi je jasno zato je moj Mladen zavrio na robiji...
Mumlajui tako odvede i kameru do mesta gde na oblicama sede i razgovaraju Doktor Duko i orevi.
OREVI: I? Kako mislite da ratujete? S kim? S im?
216
DOKTOR DUKO: Ovaj rat nee dugo trajati. Nee se zavriti onako
brzo kako rauna siroti Guliver, ali nee dugo. Proleterske mase u Nemakoj
ustae uskoro protiv onog manijaka, a za njim radnici u celom svetu. Shvatite: pre nekoliko dana poela je svetska revolucija. Radnik nee na radnika!
OREVI: Mislite? Doktore, ne budite idealist. Ljudi su ljudi. Dvadesetih godina, kad sam ja poinjao sa strugarom i rudnikom, znate li koga sam
angaovao za straar? Ne andare. Nikad. Oni su preispoljne lentine. Radnike! I to ba one golae. uvali su mi strugaru i rudnik od naleta ovih Cvikeraevih kao kerberi. Nisu prezali ni da ubiju. Inae, slaem se s vama: pre nekoliko dana poeo je svetski rat! Radnici e ubijati radnike, to e im biti ovih
godina najvaniji posao. Ali, ostavimo po strani svetsku politiku. Kako mislite ovde da ratujete?
DOKTOR DUKO: Pa... ruiemo sve ono to pomae hitlerovsku ratnu maineriju pruge, mostove, magacine...
OREVI: ...i moj rudnik?
DOKTOR DUKO: I va rudnik. Nadam se da ete nam u tome pomoi.
orevi ustane, gleda Doktor Duka.
OREVI: Nikada!
Odlazi. Doktor Duko zamiljen, crta neto prutiem po zemlji. orevi ide prema nemakom straaru. Neto s njim razgovara. Ostali taoci to primete, gledaju ga iekujui rasplet. Nemacvojnik sprovodi u zgradu orevia.
XII
XII/1.
Gradsko poglavarstvo. Jedna kancelarija
U kancelariji Miler.
Ustane kad Nemac uvede orevia.
OREVI: Miler, vi mene dobro znate. Doao sam da pitam: poto?
MILER: Ali, vi mene ne poznajete dobro, gospodine oreviu. Ja sam
Nemac. A Nemci se ne kupuju i ne prodaju.
OREVI (kao da nije uo): Trideset hiljada?
Miler se naljuti, prasne.
MILER: Ni za sto hiljada!
OREVI (hladnokrvno): Sto pedest hiljada?
217
218
Sastanak.
ELEZNIAR: Drugovi, kucnuo je as. Partija je izdala zapovest prostu
i jasnu ustanak. I ta tu ima da se pria. Neemo valjda da izostanemo. Valjevci, aani, Poarevljani su poeli...
Prekine, pogleda iznenaen prema dolazniku.
Eto Kostolomca u punoj ratnoj opremi.
Uniforma, opasai, ajkaa, nizovi redenika, puka, dva pitolja, bombe
oko pasa i konj.
Vodi ga za povodac.
Ozbiljan, namrten, naotren. Kad ga ugledaju... ponu da se smeju. Prestanu kad elezniar, takoe ozbiljan prie Kostolomcu. Ovaj se zbuni.
KOSTOLOMAC: Drue Blago... ja sam mislio...
ELEZNIAR: Zdravo, drue Kostolomac. I sreno ti bilo oruje! Nego... skini te inove i kokardu. Mi smo narodna vojska.
Skida mu, prilino tunom, in porunika sa ramena.
KOSTOLOMAC (Danilu): Kume, kako mi stoji?
Danilo se smeje, prie kumu i poljubi ga.
DANILO: teta to Guliver nije ovde da snimi prvog partizana iz Bunara.
JOVICABRICA: Ne znam ta ti lepe stoji, ili to ili ono kad si bio Kraljevi Marko. Trebalo bi da pusti brkova.
KOSTOLOMAC: I hou, da zna. Ovolike! (elezniaru.) Drue Blago,
hoemo li mi da menjamo imena. Mislim, hoemo li dobiti umska imena?
Ja bih, ako se moe, zna se Kraljevi Marko. Molim te!
ak je pomno gledao sve vreme u elezniara, ak i kad je doao Kostolomac. Skoro pobono je upijao svaku re, sad odmah uskoi.
AK: Neemo valjda da izostanemo... Mi smo narodna vojska. Tu ste
stali, drue Blago.
ELEZNIAR (aku): Ne drue Blago. Drue Crni.
KOSTOLOMAC (brzo): A ja sam Kraljevi Marko. Molim, prvi sam se
javio.
GARA: Ja bih, ako se prima, Molotov. Tako mi se neto svia, ne
znam zato.
MALI VAGA: Pa ta je ovo? Jesmo li mi na nekom krtenju? (olaku.)
Ovo kao da u dramskoj sekciji dele uloge. U redu. Ja sam Hamlet.
GARA: Ko ti je sad pa taj?
KOSTOLOMAC: Ne moe, ne moe... On je princ.
OLAK: Ali... Hamlet se borio za pravdu i ubio kralju...
Seljak sve to slua, ee se po glavi , polazi nekud...
DANILO (Seljaku): Ej, kuda e, Seljak?
219
SELJAK: Kui. Da napojim stoku. (Pogleda po svima.) Ovo je neko mangupsko drutvo, vidi i sam, Babice, zajebavaju se. Kad se reite da pucate, zovite me. Doi u.
Danilo ustane, poe prema njemu, nasmejan i zagrli ga.
DANILO: Oni od radosti to, Seljak.
SELJAK: Koj e im moj takva smena imena. Ne mogu ni da popamtim.
(elezniaru.) Drue Blago, tojest: drue Crni, ustvari: Crni Blago, ja ako ti
ne valjam ovakav kakav sam i kako se zovem zdravo! Ja moje roeno ime
Dragutin T. Tise Milivojevia, seljak, od naroda prozvan odavno kao ludi
Tisin, neu da menjam pa da se naredi ne znam odakle. Kaki Molotov i
kaki Hamlet? Idi molim te!
DANILO (ozbiljno): Ima pravo na drug Dragutin! Na posao. Nemci su
prinueni da gro svojih snaga prebace na istoni front. Zasad su gradovi, pa i
na Bunar, pokriveni slabim okupatorskim i andarmerijskim snagama. Svakog trenutka mogu dobiti pojaanja. Mi, zasad, imamo ovakav plan. Napaemo! Oslobodiemo nae drugove iz zatvora, mislim Cvikeraa, Doktora i
ostale. Pozvaemo ceo narod na ustanak, pa... ko hoe s nama dobro doao,
ko nee... nee! Ljudi, ja sam ratovao u paniji i... izgubio sam rat. Ovaj neu!
Napadamo za dva dana, a sad emo se vratiti u varo.
KOSTOLOMAC: Ja ovo ne skidam, kume. Obukao sam se, opasao, naoruao. Sramota me sad opet u civil. Ja ostajem u umi i taka!
ELEZNIAR: Oglaavam da je osnovana prva partizanska eta. Komandir ete je... (Seljaku.) ...Ti! Politiki rukovodilac drug Danilo.
Seljak je zgranut.
SELJAK: Otkud ja, drue... Crni? Ja to ne umem.
ELEZNIAR: Sluio si kadar?
SELJAK: U pekarskoj eti.
ELEZNIAR: Ti!
OLAK: A eta da se zove...
GARA: Znam ta e da kae. Vasa Pe...
OLAK: Da se zove kao nae drutvo, Vasa Pelagi. Moe?
Seljak je zgranut, gleda u elezniara.
SELJAK: Stvarno? Bez sve ale? (Gricka usnu, ee se po glavi, a onda rikne.) Partizanska eta Vasa Pelagi, mirno! U stroj! (Svi poskoe i postroje se. Seljak vri smotru.) Da se zakunete. Ponavljajte za mnom! Da bog da mi
sve po kui i avliji polipsalo, ako...
ELEZNIAR: ekaj! Dobili smo od OKa tekst prave partizanske zakleteve. (Trai po depovima.)
SELJAK: Mir! U stroju se ne govori! Prvo meni da se zakunete. (Govori
sam.) Da bog da mi sve po kui i avliji polipsalo, ikov i trava mi nicali iz ku-
220
nog praga, sua mi decu sprila, voda majin grob odnela, na mene prstom pokazivali, deca me pljuvala i guba razjela ako se manem puke dok god Nemca,
jebem li mu sisu materinu, ne najurim iz Morave, iz Srbije i Jugoslavije. (Zaneo
se Seljak, pridruio mu se Gara i ponavlja. Kad se Seljak osvesti, zgrabi onu hartiju
sa zakletvom od elezniara, pogleda je i da najmanjem, aku.) itaj!
AK (ita partizansku zakletvu): Mi narodni partizani, latili smo se oruja... (Itd.)
Ostali ponavljaju za njim.
XIV
XIV/1.
Ispred prostorija drutva Vasa Pelagi i unutra
Ispred prostorija Drutva.
Na ulazu ak, egrt i Manojlo. uvaju strau, ruke u depovima na velikom revolverima.
Uurbano, obazirui se u prostorije ulaze igrai Radnikog i jo neki ljudi.
Od poznatih nam Maksa, Seljak, Gara.
Pred prostorijama se parkiraju dva fijakera i jedan pediter. Jedan od koijaa je Rada, fijakerista.
XIV/2.
Kancelarija uprave
U kancelariji uprave.
Doekuju dolaznike i svakome daju po crveni dres Radnikog i nekom revolver, nekom puku Danilo, Seljak i olak.
Novonaoruani se, ovdeonde, u svlaionici, izuvaju, obuvaju kopake i
oblae dresove.
SELJAK: Napadamo u etiri sata! Dve grupe mojih seljaka, njima komanduju drug Karaljevi Marko i moj stric Tra, su kod ringlova. Mogu da
preseu odstupnicu ako se Nemci povuku iz gimnazije.
DANILO: Najpre emo blokirati Naelstvo. Oslobodiemo nae i uhvatiti Volfa i Milera. Traiemo od njih da se preda posadna nemaka eta. Nema ih mnogo tridesetak.
OLAK: A andari?
221
222
Smeju se, siromah Beli se opet namesti, Pop ga opet raspali. Jo jae.
BELI (Pop Vasi): Oe proto, izvin te, da niste moe biti vi? Samo pitam.
Svi se smeju, Pop Vasa ozbiljan.
POP VASA: C!
Beli ga gleda sumnjiavo.
BELI: Slave ti, pope, nisi?
Otvaraju se vrata zatvora. Na vratima Miler, nemaki oficir, Poverenik i
Student.
Student je u zborakoj uniformi. Svi umuknu.
MILER: Molim, postrojte se, gospodo. Hajde, hajde! Takooo.
Taoci se postrojavaju. I orevi polazi u stroj.
MILER: Gospodine oreviu... Ovo se ne odnosi...
orevi ga ne slua. Postrojava se.
STUDENT: Zaista, gospodine oreviu, vi i gospodin Bata ne treba.
Bata Jankovi jedva doeka, izlazi iz stroja. Meutim, orevi ostaje u
stroju.
OREVI (Studentu): Ti, mali, gledaj svoja posla.
STUDENT: Ja nisam za vas mali, gospodine... Mene su iz Beograda
odredili da ovde u Bunaru odgovaram za poredak.
Nemaki oficir se obraa Studentu.
NEMAKI OFICIR: Izvolite, Onaj u koga ovaj gospodin bude uperio
prst, nek istupi korak napred. (Povereniku.) Izvolite.
Poverenik ide od jednog do drugog i upire prst u Doktor Duka. Ovaj istupi.
Dugo stoji pred Guliverom, misli. Pree pored njega. Izabere Vagu, onda
jo jednog Starca i, na kraju, Cvikeraa.
Kad istupi Cvikera, tad istupi i Guliver. Podigne kao ak dva prsta, hteo
bi neto da pita.
STUDENT: ta je?
GULIVER: Izvinite, hteo sam neto da pitam. Ej, jeste li vi normalni?
Kurite se tu i izvodite neke besne gliste, a Rusi samo to nisu stigli. Isprebijae vas, bre!, budale. Ne znate Ruse.
NEMAKI OFICIR (Mileru): ta kae? ta kae?
MILER (na nemakom): Opet vrea.
NEMAKI OFICIR: To je onaj oprem dobro?
GULIVER (stavi prst na usne): Pssst! Idu!
Miler, Poverenik i Student se okreu.
GULIVER: Pssst! Tiina! Zar ne ujete? Idu nai.
223
XVI
XVI/1.
Ulice Bunarvaroi. Gradsko poglavarstvo
Dva fijakera i pediter sa borcima u futbalskim dresovima idu kroz grad.
Radoznali prolaznici. Konji koji vode fijakere zakasaju. Pribliavaju se Gradskom poglavarstvu. Kad mu priu blizu, iz fijakera i peditera iskau ljudi u
dresovima. Svaki je naoruan. Nekolicina ostanu pred vratima naelstva i uvaju strau. Ostali, predvoeni Danilom i Malim Vagom, upadaju u zgradu.
Brzo razoruavaju dvatri andara. Jure niz stepenike u podrum. Upadaju u
podrum, brzo likvidiraju poslednja dva straara Nemca.
XVII
XVII/1.
Zatvor
Jo uvek postrojeni taoci.
Guliver prvi ugleda Danila. Vaga svog sina.
GULIVER: Danile!
VAGA: Nemanja! Sine!
CVIKERA: Kume!
Miler, Poverenik, Volf i Student se mau revolvera, ali ih brzo razoruaju.
Student bi i opalio da ga Doktor Duko ne pogodi u glavu jednom kamenicom. Ovaj kljokne. Miler, Poverenik i Volf diu ruke u vis. Guliver skae ispred nemakog Oficira i dere se.
GULIVER: Oprem dobro! Oprem dobro! (Malom Vagi.) Jesu stigli? Gde
su?
Odjuri, naivan, da se izljubi sa Rusima.
DANILO (zarobljenicima): Napred!
Izvodi ih i sprovodi.
XVI/2.
Hodnici pa kancelarija u naelstvu
Sprovode ih u kancelariju.
Danilo pokazuje nemakom Oficiru na telefon.
224
225
sa. Sprovode zarobljenike kroz grad. Pobednici pevaju. Narod, radostan, presrean na ulicama. Klike.
PEAVAJU: Budi se istok i zapad...
Zvona zvone sa crkve.
Simona i VitaBas viu u jedan glas i mau francuskom zastavom.
SIMONA: ivela Francuska! ivela Jugoslavijaaaa!
Narod prihvati.
NAROD: ivellaaaa!
Kolona ide prema zgradi gradskog poglavarstva. Prelazi preko trga.
XVIII/2.
Guliver i Kaliopa
Guliver i Kaliopa tre jedan drugom u susret. Zagrle se.
KALIOPA: Miroslaveeee!
GULIVER: Kaliopaaa!
Trotoarom tre Simona u crnini i VitaBas. Ona klike.
SIMONA: ivela Francuskaaa!
VITABAS: ivela Buna varo!
KALIOPA (sveano): iveo moj Guliver!
Narod prihvata.
NAROD: ivelaaaa!
Sav svet juri prema Naelstvu.
Zvone zvona, pobednici pevaju.
XIX
XIX/1.
Ispred Gradskog poglavarstva i na balkonu zgrade
Na balkonu: Doktor Duko, Cvikera, orevi, Danilo, Mali Vaga i jo
nekolicina.
Ispod balkona, na ulaznim vratima u zgradu Seljak, Gara, Jovicabrica i
Maksa sa dobro uvezanim Poverenikom, Studentom i Milerom.
Ispred zgrade u parku, po travnjacima narod, borci u dresovima (pored
kojih u koloni dva po dva prolaze nemaki zarobljenici). Meu njima i nama
draga i poznata lica.
Zvone zvona.
226
227
XXI
XXI/1.
Fotografija kao u XX
Fotografija dugo stoji u kadru, ali u njemu, a pred nama, poinje da se patinira, bledi, krza po ivicama, ovdeonde lomi.
Taj dugi proces prati ili Glas (off ) ili titlovan tekst.
GLAS (off ): Ovo je bilo, ne zna se tano da li 18. ili 19. avgusta etrdesetprve, tu negde oko Preobraenja, u Bunaru.
Preko ove fotografije, koja i dalje stari, odjava sa imenima lica s tim to uz
svako lice pored imena lica ide i tekst u dvetri rei ta je s licem potom bilo.
Za vreme ovog pomena iz fotografije se izdvaja krupno, koliko moe, to lice.
Npr. Danilo ivi, direktor za kapitalnu izgradnju Rudnika i Elektrana u
Bunaru; Milica ivi, ro. Boji, zaklali je koljai 42, bolnica u Bunaru nosi
njeno ime; Kostolomac, generalmajor JNA; Guliver, stradao negde 1943. u
logoru Mathauzen, Poverenik, emigrirao iz zemlje 45, ivi u Minhenu; Cvikera, u starakom domu... itd.
Kraj serije
228
II
VIE OD IGRE*
(NASTAVAK ISTOIMENE
TVSERIJE)
*Naslov je redakcijski.
ta je bilo u meuvremenu?
Rat, stradanje, osloboenje, obnova, prva razoaranja.
Guliver se vratio iz ropstva, iz Mathauzena, sa 35 kila, ali sa onim istim vedrim raspoloenjem, uvek oran ivi mozak, luda mata.
Vraen mu je, pa oduzet bioskop. Nekadanji Koloseum, prozvan je
Volga, brzo potom Kozara; ili uma, kako su ga zvali mangupi. Snimio dokumentarni film o prskalici, izumu orevia.
orevi smislio prskalicu, dok je bio na robiji. Nagraen.
Kumi pisao scenario.
Kumi, sinovac pokojnog Leke bankrota, naslednik ledare i kue. Nameravao da snimi film o Kostolomcu. Kostolomac ispao veliki ratni junak,
jedan od trojice narodnih heroja iz Gradine. Drugi je Doktor Duko, po kome se zove bolnica u Gradini.
Kostolomac poginuo pred kraj rata.
Mladi s trubom.
Dragan, sin Milice i Danila, unuk Zube Bojia. Danilo je ostao u Beogradu, oenio se operskom pevacicom Zojom. Milica direktor bolnice u Gradini. Zuba, direktor Gimnazije, ba toga leta odlazio je u penziju.
*Naslov je takoe redakcijski.
231
Beli je izgubio apoteku, ali dobio zvunik na prozoru. Ceo grad okien
zvunicima, razglasna stanica koranice, obavetenja, vesti Radio Beograda, pesme i recitacije. Razglasom, koji e se, docnije, razviti u pravu radio
stanicu, upravljao je Drug Gluvi, ovek velikih zasluga za vreme rata u
Gestapozatvoru iupali mu uvo imao je stalno zapaljenje i gnojenje uva,
iako su se oko toga starali svi doktori sveta.
Meu saradnicima Razglasne stanice mladi novinar Kumi, uvar Lekinog testamenta, arhiva i udnih antikvarijata. Spikeri su bili Sofija, istinska
lepotica, izbeglica iz Makedonije, iz tipa, nastavnica muzike, i Valentino, jedini glumac pretekao posle rasformiranja gradskog pozorita.
Badava je Beli molio da razglas ne radi makar kad mu je slava. Na slavi se,
dabome, okupila cela stara Gradina Seja, Simona, VitaBas, Buda pijun,
orevi, Apostolovi i Vasi, koji je doao samo da estita. Pojavio se, bogami, i Zuba Boji, da li u prolazu ili tobo po neki lek, tek posluio se itom i
prekrstio. (Nai e se neko ko e da ga dostavi gde treba!) Vasi, nekadanji
gradonaelnik, rabadija je. Iz inata! Beli je nadrljao kad je pokvario zvunik.
Smenjen sa mesta sekretara Automoto drutva!
Kod Belog su se skupljali na spiritistikoj seansi. Kod njega je bio smeten kapetan Maksim, kao onaj iz Borine Uloge u svetskoj revoluciji, kad je nestao (ubijen? prebegao u Rumuniju?) ostala je Sofija. ta je zlosreni Beli jo
doiveo? Da nosi crni flor i bude u gradskoj delegaciji na sahrani ure Salaja
(1958)! Njegovoj, potom nacionalizovanoj apoteci dali ime ure Salaja!
Nego, otkud toliki kult druga . S. u Gradini? Najvie zasluan za to opanarski radnik olak, recitator Burevesnika, lan Saveznog vea SSJ, drug dru-
ga ure Salaja. . S. je u svoje vreme robijao u Gradini, postoji njegova fotografija kod Gulivera. Naa aka istorijska sekcija je pobedila na republikom kvizu znanja o . S.! Drug druga . S. ga je esto dovodio u goste. Isti
olak se udvarao Seji, sestri Kapetan Mie, koja je vodila ljubav sa Kostolomcem, jedno vreme Komsomolcem, Narodnim herojom iz Gradine, sa
njim je imala erku, lepoticu Suzanu, o ijem su se staranju brinuli VitaBas i
Simona, kao da im je roeno dete. Gospoica Seja, koja se nije uzdravala,
uprkos pretnjama i grdnji, meutim nije htela da uje za opanara, pa i kad je
postao potpredsednik SV SSJ! O emu e se, tota, saznati na slavi kod Belog, a sve objasniti kad se (1966) bude raiavalo sa drugom druga . S.
Na pediterskoj i fijakerstanici caruje Deba Ciganin, pravi kum predsednika Tita! Tito je kumovao devetom detetu, Kvametu. Debin najstariji
sin Pera je bio prvi Ciganin kapetan JNA! Deba je deci davao imena politikih osoba. Pre rata Petar, Andrija i Tomislav, posle rata Naser, Georgi Georgi
De, Palmiro, La Pasionarija i Kvame, Titovo kume. Ponovo oekuju prinovu. Kako li e se zvati? Deba je ve u prilinim godinama, ali kad moe aplin
zato ne bi mogao i on. Cigansko seme. Krajcarice igrao odlino, uzimao pare Vasiu, nudio protekciju kod poreske uprave.
Njegova ena, Vida, ponovo u drugom stanju, volela da se epuri i eta po
Gradini, sa dejim kolicima koja je dobila od kume. Desetoj bebi, devojici,
dala ime Jovanka. Meutim, gore u Maralatu se zbog toga grdno naljutili. Drug Gluvi je ispreskakao Debu na pasja kola, nekako su se izvinuli velikom kumu da je sve to bila tamparska greka, da je devojica u stvari Jorgovanka, a ne Jovanka, pa se sve to nekako zabaurilo, iako je prilino nakodilo Debinoj reputaciji u politikim krugovima.
233
U odbrani hotela se istrao Kumi, umalo nije nastradao. Hotel je u mnogo emu bio centar i srce Gradine prenoite, odlina kuhinja, pozornica,
dvorana, letnja bata, vodoskok...
Antikvarnica, francuska itaonica... Jedino mesto gde sme da radi Botvinik, povratnik sa Golog otoka, rusofil, neizleivi. Hapse ga kad im se efne;
bie ipak da ljuti Botvinik sarauje, malice, sa Udbom. I opasnim Bezrukiem. U parku je napravljena velika ahploa, sa ogromnim figurama. Botvinik prilino zarauje igrajui ah u pare. Mogao je biti i intermajstor, ali mu
nisu dozvoljavali da ide iz zemlje, nije imao paso. Telefonski ahme u ast
Dana mladosti. Ima jo jednu pasiju: numizmatika, arheologija, antika.
U blizini su iskopine i tragovi starog grada na Limesu.
234
Poslednja dama, stara simpatija Becia koji, zajedno sa Moom Marjanoviem, jo igra u Dinamu iz Paneva, ali katkad dolazi i u Gradinu, na slavu roaku Belom i da se vidi sa Sekom.
Radniki se sasvim ofucao, moe se desiti da ispadne iz lige, iz Potsavezne u Zonsku. Ba u godini jubileja! ta da se radi? Moda je crnoberzijanac, bivi internacionalac Beci dobrodoao?
Da ga uzmu za trenera? Beci ima tri ideje: Promeniti propozicije takmicenja, reorganizacija FSJ; potkupiti protivnike; udesiti sa sudijom.
235
Itd...
Nego, hajdmo, s pomou Bojom!
236
PRVI DEO:
MLADI SA TRUBOM
PRIA PRVA
I.
JUGOSLAVIJA! JUGOSLAVIJA!
I,1.
Zvunik razglasne stanice. Zvunici svuda po Gradini. itav grad okien
zvunicima. U toku je radio prenos utakmice JugoslavijaFrancuska. Reporter Radivoje Markovi u zanosu.
Jedan zvunik nasred Trga. Na Trgu ogromna masa ljudi graani, seljaci, vojska, deurlija... Svi sluaju prenos. Meu njima treba da zapamtimo
jedno simpatino, prijateljsko lice.
Kumi mladi sa naoarima, reklo bi se eprtlja, uvek dobre volje.
Pojavljivae se esto u naoj prici, kad god zatreba. Uvek e se udesiti zgoda
da nam kae, doapne, ta treba, direktno u kameru.
Drugi zvunik na zgradi Naelstva, Gradske kue.
Trei u gradskom parku. U parku, usred travnjaka, na platou od ljake
ahovska tabla sa razmetenim figurama. Kumi igra ah sa jednim sedim,
namrtenim ovekom. To je Botvinik.
etvrti zvunik na peronu eleznike stanice. Peti na banderi, na raskrsnici, prema groblju u Ciganmali. esti na balkonu apoteke.
Sedmi na pranjavom skveru gde se nalaze fijakerskopediterska stanica
i gradska vaga. Osmi na letnjoj pozornici u bati starog hotela Berza. Svet
sedi za kafanskim stolovima i navija.
Deveti zvunik u krugu zatvorskog dvorita robijanice KP doma.
Robijai na prozorima sa reetkama navijaju.
Jugoslavija! Jugoslavija!
RADIVOJE: Goool!
Gradina prokljua.
Pozdravlja pobedu Jugoslavije.
I,2.
Kumi se zaas nae na spomeniku vojniku, mae zastavom. Masa zaurla: Jugoslavija! Jugoslavija!
239
I,3.
Na balkonu starog Naelstva, u kome je sad smeten Srez, pojave se slavodobitno oni koji su sad na vlasti ili bliski vlasti Predsednik Selja, olak,
Gluvi... Gle! Pored njih, iza njih, opet Kumi. Skandiraju i oni. olak, kao
da je on dao pobedonosni gol, otpozdravlja masi.
Sa strane, malo zaklonjen, Bezruki, naelnik Udbe.
I,4.
U gradskom parku. Botvinik, porui figure, drekne: Jugoslavija!
Pored njega Kumi!
I,5.
Iz gimnazije izjuri direktor Zuba Boji. Maturanti bacaju u vazduh starog
profesora. Meu acima je i njegov unuk Dragan, sin Danila ivia i Milice
Babice, junaka prvog dela serije.
DRAGAN: iveo moj deda!
I,6.
Guliver izjuri iz bioskopa (daje se udotvorni ma), umalo se ne sudari sa
Kumiem.
GULIVER: Kumi, ko ga dade?
KUMI: ajkovski!
GULIVER: eljko ili Zlatko?
KUMI: Iz penala. Idemo dalje!
Guliver se pridrui masi na Trgu koja je sve vea.
I,7.
Na groblju. Pop eda peva opelo, zastane, oslukuje. Neko od oaloenih drekne: GOL! Poklopac kovega se otvori, mrtvac se uspravi, sedi.
MRTVAC: Ko je pobedio?
KUMI: Nai.
240
241
I,12.
Iz Francuske itaonice izlaze Simona i VitaBas, razgovaraju na francuskom, sretnu Kumia, iza njih trka Buda pijun.
VITABAS: Verujte mi, Simon, iskreno sam se nadao da e biti nereeno.
Ali taj ajkovski... Pa on i nije Srbin. Inae, zna se, i ostaje, zauvek: Volimo
Francusku kao to je ona volela nas.
SIMONA: Ko je pobedio?
KUMI: Izvinite, madam, Jugoslavija.
SIMONA: Pa mi! Ba lepo.
BUDA (pokloni joj buket cvea): Za nau lepu Francuskinju.
I,13.
Pogled na Trg sa balkona zgrade u kojoj je smetena razglasna stanica. Na
balkonu Kumi, Sofija, Valentino, Drug Gluvi.
Kumi lupa u dobo.
I,14.
Kumi u parku, rea razruene ahovske figure, pomae Botviniku.
KUMI (u kameru): U itavoj istoriji Jugoslavije nita nije moglo tako
da ujedini zemlju, narod i vlast, komuniste i reakciju, ak i Srbe i Hrvate, Makedonce i Slovence, kao futbal. To nije bila igra, to je zaista bilo neto VIE
OD IGRE.
I,15.
pica.
Ispod pice offglas Kumia.
KUMI (u kameru): Naa zemlja nikad nije izgledala srenija, ponosnija, silnija i voljenija, nego ponekad kad bi pobedila naa fudbalska reprezentacije. Na primer, kad smo ono pobedili Francusku i plasirali se za svetsko prvenstvo... Ili kad smo pobedili Ruse na Olimpijadi u Finskoj... Jugoslavija! Jugoslavija! Orilo se iz svih grudi. Zajedno, zagrljeni i najljui neprijatelji Titovci, Drainovci, Ibeovci...Vlast, radnici, seljaci, potena inteligencija, deca i
starci, sav narod. Liilo je to na srenu zemlju, a mi na srean narod.
242
II
RAZGLASNA STANICA
II,1.
Razglasna stanica, povea prostorija u jednoj dvospratnoj zgradi na Trgu,
sa balkonom okrenutim Trgu.
Stari mikrofon, radio aparat Kosmaj, gramofon sa nekoliko ploa,
knjige, novine... Poljski telefon, sa induktorom i ruicom. Sve pomou tapa
i kanapa.
Prepotopski izlupani dobo, sa kojim se igra Kumi. Ko je jo tu?
Drug Gluvi, stalno se dri akom za svoje istorijsko uho, uho kome treba
da zahvali za sve to je stekao, naroito politiki poloaj i ugled. Sofija, zgodna, lukava ena, nastavnica muzike.
Valentino, doskora glumac gradskog pozorita koje se, kao mnoga druga
pozorita, rasturilo pedesetih godina, spiker Razglasne stanice.
GLUVI: A sad Titov Naprijed... od Vladimira Nazora. Raspali! (Valentino prilazi mikrofonu, nakaljava se, spreman da drekne...) ekaj! ekajte...
Imam bolju ideju. (Kumiu.) Mani taj dobo. Brzo sastavi jedan telegram.
KUMI (odlupa na dobou nekoliko tektova.): Kome? Tirketu?
GLUVI. Ko ti je sad pa taj?
VALENTINO: Savezni kapiten nae reprezentacije.
GLUVI: Kae se kapetan. Ali on je pojedinac. Ne moe se pojedincu.
Osim u sluaju, ali...
KUMI (Sofiji): Zna se ko je jedini pojedinac u naoj zemlji.
SOFIJA: Mali, ne zveckaj zveku, ne akaj meku...
KUMI: Sreom, gluv je kao top.
VALENTINO: More, samo se pravi gluv.
GLUVI: Pa, recimo, Futbalskom savezu Jugoslavije. A Cekau? ta mislite? (Odmah na telefon.) Ipak, da pitamo druga olaka.
SOFIJA: Bolje nemojte, on e rei da estitamo Sindikatu i drugu uri
Salaju.
VALENTINO (dere se u mikrofon): Drug Tito jae na elu kolone uz
usku stazu planinsku... Visoko...
Dole, na Trgu, narodno veselje, kolo.
SOFIJA (ita pozdravni telegram za FSJ): Graani i radni ljudi Gradine
okupljeni na velianstvenom mitingu povodom pobede nae futbalske reprezentacije, upuuju svoje najsrdanije estitke... I obeavaju... (Ne zna
kako da nastavi, zbuni se, gleda nemono u Kumia.) ta obeavamo?
243
II,2.
Zvunici trete. Jedan je instaliran na balkonu apoteke na Trgu.
Beli, apotekar, izie na balkon, u besu zaepi ui, ne moe vie da slua. Iz
zvunika se dere Valentino. Titov naprijed.
BELI: Naprijed, naprijed! Dosta, pizda vam materina. Poludeu! Jebo vas Nazor. Stalno Nazor. Kad ve morate da se derete, to ne pustite uru
Jakia. I ovaj kamen zemlje Srbije, to prete suncu dere se kroz oblak...
II,3.
Razglasna stanica. Kumi, lupa u dobo, kao nekad optinski doboar.
KUMI (u kameru): Ovo je stari dobo. Optinski doboar Steva, zvani
Crv, pre rata, za vreme okupacije, i posle osloboenja, ovako je objavljivao
sve naredbe vlasti: Oj, narode, uj i pouj... Sauvao sam ovaj dobo za uspomenu na davna vremena informisanja. Mi smo, meutim, krenuli krupnim koracima naprijed! Titov Naprijed! Elektrifikacija, industrijalizacija i razglasna stanica! U Razglasnoj smo radili nas etvoro. Drug Gluvi. Uvo
mu iupali u zatvoru. Niko nije dalje uznapredovao akonto jednog iupanog uveta od njega. To mu je bila glavna diploma... Sofija, nastavnica muzike.
Veoma talentovana pijanistkinja. Pobeivala je na mnogim takmienjima...
Valentino, glumac naeg pozorita, koje je rasformirano 1954. godine. I ja. A
ko sam ja, to e se tek videti i uti, jer i sam, pravo da vam kaem, ne znam ko
sam. Recimo gradski doboar. (Lupa u dobo. Orkestar dece harmonikaa.
Sofija diriguje. Neka dosadna pesmica. Kumi pored radio aparata Kosmaj,
bira stanice, radio kri, nae neki od prvih lagera iz Pedesetih. U kameru.) Nismo narodu samo dosaivali recitacijama, marevima, vestima i govorima
putali smo i prve radioreklame Radio Beograda. One slatke jabuke i
trenje... Kad tebe ljubio sam zadnji put, tad trenje cvale ba su sve...
Drug Gluvi se pravio da ne uje.
II,4.
Jabuke i trenje.
U gradskom parku, ispod zvunika. Mladii i devojke, aci, njiu se po
taktu lagera. Omlatina, prilina mangupina, igra ah sa starim Botvinikom,
gubi, rui figure, plaa opkladu.
Botvinik mu se smeje, uzima novac, protrlja bradu.
244
III
CAR KONSTANTIN I CARICA JELENA
III,1.
Fijaker.
Deba, fijakerista, vozi Becia kroz Gradinu, prema apoteci na Trgu.
DEBA: Gosin Beciu je l se vi ne ljutite da vas zovem gospodin, nekako mi ne ide uz vas drug Beci vi se razumete u futbal. ta mislite je l emo da budemo prvaci sveta? Ili moda Urugvaj?
BECI: Mi. Ne brini, kume.
DEBA: Beco, vi znate ko je moj kum? Ko je krstio mog Kvameta? Maral!
BECI: Koga, bre, Kvameta?
DEBA: Mog sina. estog. Cigansko seme ne moe niko da utre. est sinova, tri erke! Zasad. Ene su. Znate moju Vidu? Vido! Vidi ko nam je doao
u Gradinu. Gospodin Beci! Kvame, ljubi te ale u dupence!
Na trotoaru Vida, Debina ena, opet u drugom stanju, gura kolica sa Kvametom, pored nje se vrzma jo deurlije, Ciganii.
Deca otmu kolica, tre niz strminu ulice, umalo se ne razbiju.
Jedno Cigane, Naser, tri za fijakerom, dere se...
CIGANE: ale! (Zakai se pozadi za fijaker.)
BECI: Kakvo je to ime Kvame? to mu nisi dao neko lepo srpsko ime.
Mile, Dragi... Kvame!?
DEBA: Po Nkrumahu. Iz afrike zemlje Gane. Imam i jednog Nasera,
onog pozadi. I jednog Nehrua, starijeg. Kolica nam poslala kuma Jole, Jovanka. I pelene za Kvameta. Ne znam kako da im se oduim.
Deba oine, konji zakasaju.
Fijaker kroz grad, preko Trga pored starog Spomenika vojniku.
Prolaze pored Guliverove fotografske radnje.
Guliver stoji pored izrezane figure arli aplina u prirodnoj veliini, zagrljen sa aplinom, pozdravlja Becia.
III,2.
de.
Kroz grad. Kumi vozi trociklkolica, iana korpa puna sifona soda vo-
245
sem soda vodu. I dve tangle leda da vino bude hladno.Valentino zna da je
Belom danas slava, zbog toga se sa njim inati. Imaju oni neki stari neraieni raun, ko zna zbog ega.
III,3.
Naizmenino Razglasna stanica i balkon na zgradi apoteke.
VALENTINO (u mikrofon): Religija je opijum za narod. Meutim, u naem gradu jo uvek postoje izvesne zatucane osobe...
BELI (sa balkona, dere se): Narode, Valentino je peder! On nije nikakav
glumac.
VALENTINO: Kao to je, na primer, vajni farmaceutski apotekar, da
ime ne pominjemo, koji...
BELI: Narode, ljudi! Samo ime kae Valentino. Njega su otpustili iz
vojske. Peder!
III,4.
Kumi stie do apoteke, istovaruje led i sifone.
Utom stie fijaker sa Beciem. Beli, jo uvek na balkonu, zapuio ui, da
ne uje Valentina. Ugleda Becia, vrisne od sree.
BELI: Beco, braco! (Tri u susret gostu, prihvata ga, grli, cmae.) Znao sam
da nisi zaboravio. Car Konstantin i carica Jelena.
DEBA: Srena slava! Mi slavimo Prvi maj. I urevdan.
KUMI: Gde ovo da istovarim?
BELI: Ne znam, ne znam... Nosi u podrum, u komarnik.
III,5.
Kod Belog u kui.
Salon, trpezarija.
Slavski ruak. Slavski kola. Svea. Slavsko koljivo. Ikona Car Konstantin
i carica Jelena. Kandilo.
Gosti za stolom: Beci, Seka ljivi, Sofija, Simona, Vita Bas, orevi,
Apostolovi, Beli i Tetka.
Vasi, po obiaju, kasni.
VASI: Izvinte, morao sam da se presvuem...
246
247
Koa i carica Jela e mu se osvetiti; premda je isti ve dovoljno kanjen svojom seksualnom manom. Pogledajte malo bolje, on... taj va vajni recitator
ne nosi lic na pantalonama ovde, napred, nego pozadi, da prostite, na bulji.
Hihihi!
TETKA: Beli, za ime Boga!
BELI: Pardon, gospodo.
Kikoe se u bradu.
III,6.
Posle ruka.
Sofija za klavirom.
Svira. Sveti Franjo razgovara sa pticama.
TETKA (Apostoloviu): Franc List.
APOSTOLOVI: List? Ma nemojte!
TETKA: Sveti Franjo razgovara sa pticama. Sofija se sprema za savezno takmienje pijanista u Zagrebu. Bila je druga iz klavira na republikom.
VASI: Hm! Sveti Franjo! Danas su Konstantin i Jelena. Slava je. Moe li
neto srpsko, drugarice? (Sofija se zaas snae, preludira Bude se Istok i Zapad. Snani akordi.) Ne! Samo to ne. Moe i Sveti Franjo. Madam ljivi, biste li vi, ali neto naki. Sojice, devojice... Gospodin Vito!
Smena za klavirom.
Simona i VitaBas, kao nekad Ko je srce u te dirno. Gosti, poslueni kafom i vinom, razmetaju se po salonu u manje grupe.
Beci i Sofija razgledaju posue, odlian porcelan i kristal. On zapali cigaretu na slavskoj svei, zagleda irak.
BECI: Lep rad, staro srebro. Original Pirkenhamer! teta to je serviz rasparen. (Zvecne noktom kristalnu au.) ujte taj zvuk? Lobermajer!
SOFIJA: Vi se razumete u antiku?
BECI: Pomalo. Imam i neto to bi vas moglo interesovati. Ja se, znate,
zanimam pomalo antikvarijatom. Lampe, stari satovi, tepisi i nametaj... Naiao sam na jedan divan, prilino ouvan klavsen, ili klavirkord, kako se kae.
Preko, u Bavanitu. Preteklo od Nemaca. Mogao bih da dobijem vrlo povoljno. Pa, ako vas zanima...
SOFIJA: Klavsen!? Kako da me ne interesuje.
Prilazi im Tetka. Zanesena Sofijom, pomiluje je po kosi.
TETKA: Sofi! Zar nije lepa? (Primeti Belog da naliva au i pije naiskap.)
Zar ne bi bili divan par? Gospodin Beco, hajde, nagovorite ga. Vas e posluati.
248
249
250
251
252
253
te.
MILICA: Ne znam samo zato ste mene zvali. Imam prea posla.
SELJA: Mislio sam da e ti umeti bolje sa njom. Mislim, ena si, shvatie
254
GLUVI: Joj, to me boli uvo. Samo kljuca, kljuca. Zuji, nita ne ujem.
SELJA (Bezrukiu, apatom): Uvek kad je neka guva boli ga uvo, ne uje.
Misli da zaista ne uje?
GLUVI: I ne samo to. Nego, trebalo je videti ko se sve iskupio na slavi
kod Belotrepia! Toliko Drainovaca nije bilo na okupu od onda u selu Ba.
Sto godina robije.
MILICA: Ko od Drainovaca?
GLUVI: Apostolovi... orevi...
SELJA: Nemojte da meate orevia. To smo raspravili jednom za
uvek. Bilo je i u Beogradu na proverki. On je kadar neophodan naoj privredi. Mi smo se ismevali, a njegove prskalice idu u Kinu... Ako mi ne iskoristimo uzee ga Slovenci. Zvali su ga da se primi za pivaru u Ptuju.
GLUVI: Beci iz Paneva, poznati crnoberzijanac... Vasi!
MILICA: I zbog toga ste me zvali?
GLUVI: Politiki emo raspraviti u forumima, i na nadlenoj mestu. Postupiemo energino. Ali sa drugaricom Sekom moramo da razgovaramo...
Nekako ljudski, drugarski. Ako se moe. Jer, prvo i prvo, ona nije lan. Da je
lan bilo bi lako. lan mora da sprovodi disciplinu.
Ba tad u kancelariju rupi Seka. U novom ukavcu, sa eirom. Svi se od
nje prestrave, Gluvi se hvata za uvo, Selja uspravi i narogui, Bezruki ode do
prozora i bulji u park. (Milica i Seka se zagrle.)
SEKA: Babice!
MILICA: Seko! ta je to bilo? ta si uradila, crna?
SEKA Dobar dan, drugovi. Triput zdravo! Zdravo, drue Seljo. Zdravo,
drue Gluvi, ako uje. (Bezrukiu.) Zdravo ti. (Kumiu.) ao, mali.
SELJA: Zdravo, drugarice.
Bezruki se ne okrene, Seka primeti.
SEKA Rekoh: Dobar dan, Bezrukiu.
BEZRUKI: Ti to meni?
SEKA: Nemoj ti meni Ti, nego Vi. Nisam ja s tobom ovce uvala.
MILICA: Polako, polako... Kako ti njemu ti, tako on tebi ti.
SEKA: Ja sam za njega Vi, on je za mene Ti. Ja nisam sa njim ovce
uvala, jer ja nikad nisam ovce uvala, a on jeste.
BEZRUKI: Ako emo tako, ja idem. Razgovaraemo na drugi nain, na
drugom mestu. (Polazi.)
SEKA: Zna da si me uplaio. Vidi kako drhtim, Bezkuriu.
MILICA: Seko! Ne sme tako.
SEKA: Bezkuri, nego ta. Bila sam mu dobra dok se nije spanao sa
onom seljanurom iz Vlasije, a sad sam sluaj. (Bezruki otvara vrata, iziao bi
da se Seka nije isprsila ispred njega.) ekaj, ekaj...
255
256
Seka, kao metlom. (Kikoe se.) Beskuri! Tako mu i treba. Ne bio joj se zavlaio. Zapamti, deko. Pravi komunista ne bi uopte smeo da jebe. Hihihi!
Osim svoju roenu drugaricu.
KUMI: I to samo tri puta godinje. Osmi mart, Prvi maj i Dan republike!
IV,2.
Kumi izlazi iz kancelarije, ide kroz hodnik Naelstva, napolju plaha letnja kia. Stoji pod strehom Naelstva, pred njim je gradski park.
KUMI (u kameru): Pisarica, to rekao Branko opi. Piskaralo, to rekao Tito. Zato sam im sluio. Za sveane telegrame, za zakljuke plenuma, za
referate IK, govore. (Seka i Milica etaju po parku, prolaze pored ahovske table
na travnjaku. Botvinik ispod trema. Seka izuva cipele, bosa je. Prilaze spomen bisti Kostolomcu, zastanu pred spomenikom. Pijana, Seka se propinje na prste, grli
spomenik. Kumi posmatra iz svoje pozicije i perspektive. U kameru.) Seka ljivi i naa babica Milica ivi Boji imale su poseban status u Gradini. Nevenana drugarica narodnog heroja, to joj je bio zvanini in, i doktorka, babica,
upravnica Gradske bolnice, partizankaprvoborka, lan CK Srbije... To im je
samo smetalo da budu ene.
MILICA: enska glavo.
SEKA: Mene moj ne vara. Dupri ovde u parku i eka. ta misli da li bi i
on maznuo i liznuo neku balerinu ili pevaicu kao tvoj Danilo?
MILICA: Danilo i ja smo se lepo, drugarski rastavili. Imamo sina, delimo
ga.
SEKA: Babice, jebe neto sa strane?
MILICA: Budalo!
IV,3.
Ulica, drvored starih lipa.
Ulica se zove N. H. Voje Kostolomca, pre rata se zvala ul. Velikog upana
ljivia. Moe se primetiti i iz starog i iz novog natpisa na poetku ulice.
Ulicom koraaju Milica i Seka u razgovoru.
Zastanu pred natpisom.
SEKA: Sve naglavake! Nekada se zvala ulica Velikog upana ljivia,
po mom dedi, a sad ulica Narodnog heroja Vojeta Kostolomca, po naem talskom momku, sa kojim sam se valjala u slami!
257
258
V,2.
Beci prolazi kroz Gradinu. Kia rasterala prolaznike i etae.
Ulazi u berbernicu.
V,3.
Berberskofrizerska zadruga.
Beci zavaljen u berbersku stolicu odozdo posmatra uramljene fotografije. Tito, uro Salaj, Jajce, vodopad. Prelazna zastavica. Jocabrica ga sapunja, ne prestaje da trtlja.
U berbernici je i Kumi, uzjahao drvenog konjia, na koji se nasauju deca za ianje, klati se, izmotava.
JOCA: Ja sam pre osam godina, u ast Petog kongresa KPJ, pobedio na
sreskom takmienju u brzom brijanju. Neete verovati, ja sam za dva sata brijanja obrijao 42, i slovima etrdeset dva luft balona. Znate, brijali smo nasapunjane balone; kome prsne balon ispada iz daljeg takmienja. Takva su
pravila. Pa izvoli, bato. Pokai se. Fikefike! Dobio sam prelaznu zastavicu
Sindikata. Lino mi uruio drug olak. (Taman zamahnuo sa brijaem, ruka
mu drhti. Beci mu otme brija, sam se brije. Na jednoj fotografiji vidi se u ogledalu su Joca i olak.) Seate se olaka opanara? On je sad u Centralnom
veu Sindikata. Prvi pored ure Salaja! esto dolaze ovamo. Drug Salaj voli
Gradinu, ostala mu je u lepoj uspomeni, premda je robijao u Zavodu.
BECI (nervozan): uti, bre! Jebo te uro Salaj.
JOCA: Pazite ta govorite. Pardon, nalazite se u Frizerskoberberskoj zadruzi, a ne u nekoj privatnoj berbernici. Ako imate primedbi, tu je Knjiga albi i utisaka. Bie uzeto u obzir. Ja sam, u svoje vreme, ovde, pre rata, kad je bila moja privatna radnja, brijao Komsomolca. I druge ilegalce, kad su ili u
paniju. Seam se, kao da je jue bilo... Priao sam ti. Na Kostolomac
Kraljevi Marko... Fotoroman! Ima u muzeju, snimao Guliver... (Insert iz
prvog dela serije Joca brije Kostolomca, maskiranog kao Kraljevi Marko. U
berbernici su jo i Student i dvojica skojevaca, buduih panaca.)
Beci prekine ovaj Jocin subjektivni flebek, dodaje mu pomono ogladalo, da se ogledne otpozadi.
BECI (vidi svoju elu): Zna da u Americi i Francuskoj starci nose periku. Uopte se ne primeuje.
Pokazuje na Titovu sliku, na maralu kolmovana kosa.
JOCA: Mislite?
259
260
V,5.
Guliverov studio.
Mnogo uramljenih slika. Veliki album kairanih fotografija velikog formata, lista ga dok ne nae Becievu sliku.
GULIVER: U ovom albumu drim samo slike od posebnog istorijskog
znaaja. Traili mi iz Dravnog arhiva i Instituta za radniki pokret i NOB da
prodam. Neu! Ovde je istorija Gradine. (Nae.) Evo. SK Graanski! Vi,
pored Belog. A imam i jedan va ekstra portret. Drao sam godinama u izlogu, premda moram da priznam, ja sam vie preferirao Radniki. (Na kairanoj fotografiji Beci. U stvari, samo njegova glava, viri kroz otvor oslikanog
rikvanda. U aranmanu naivnog slikarstva, futbaler sa nogom na lopti.) Zbog
vas sam, specijalno, namolovao ovaj rikvand, pano. Boe, kolke sam pare namlatio na taj tos. Voleli su da se slikaju ala Beci. ak i neke enske. Hihi
hi! (Nae Lekinu sliku. Kumiu.) Zna ko je ovo? Moj kum, tvoj ujka. Leksandar! Leka Bankrot, moj pobratim, vie od brata. Mozak ovek! Znao je sve,
unapred. I ta e tek da bude. Kakav Tarabi. Tvoj ujka je bio vidoviti prorok.
Mozgom. On je, jo onda, rekao da e ljudi da se popnu na mesec. I ta? Eno,
Lajka, laje sa meseca. Koji je to bio mozak! ta je predvideo! Nee vie pas da
laje na mesec, nego e ta? pas da laje sa meseca. (Smeje se.) Imao je on
jednu knjigu gde je sve pisalo ta e da bude. Nije hteo nikom da pokae. Ni
meni! Samo mi je rekao: Nemoj, kume, da pita ta nam se pie, prestravie
se, nema ti te ivce. Sigurno je tamo pisalo i za moj Mathauzen. I ko zna ta
jo. (Listajui album pronae i svoju fotografiju. U zarobljenikoj odei, mrav,
kost i koa, ogromne oi.) A ovaj ivi le sam ja! Trijes sedam kila. Samo oi.
Mathauzen. Broj... (Pokazuje istetoviran broj na ruci.) ...163264. Igram lutriju
na taj broj.
KUMI: Ta knjiga? Video si je?
GULIVER: to se kae, knjiga starostavna. Metalni, srebrni okov, kope... Kao neko Jevanelje. Potrai po kui, na tavanu, u podrumu... Moda je
tamo. Krio je od samog sebe. More, nije to lako kad zna ta ti je sueno, a nita mu ne moe.
BECI: Mogao bih da ti nabavim jedan ruski fotoaparat.
GULIVER: Ruski!? Ne pitam kolko kota.
V,6.
Izlaze iz radnje, Guliver kaska za Beciem. Preko Trga, putem prema starom hotelu.
261
262
ka?
KUMI: Ujna, da li se sea neke stare, okovane knjige koju je imao uj-
263
264
265
V,14.
Vee.
Korzo u Gradini.
Tek je prola jedna topla letnja kia, a ve se sprema nova nepogoda. Dragan, Omlatina, Pera Galov i Kumi. Nije to vie onaj predratni korzo nego
trafta, isto to samo malo drukije. (Sekvenca je pokrivena fragmentima offdijaloga. Zgodna prilika da predstavimo nove likove i junake prie.)
Kriom, iza lea, Omlatini priunja se Suzana, zatvara mu oi. On je, ne
osvrui se, prihvati na krkiak. Tako etaju traftom. Ona stavi njegov aki kaket na glavu. Prolaze pored Selje i Gluvog, Suzana ih pozdravlja stisnutom pesnicom, partizanski.
BECI (off ): Zajebavaju. Moe im se. Mladi, besni.
BOTVINIK (off ): Igra bilijar kao avo. Moe pare da namlati, ako ne skrlja burgiju. Onaj drugi je sin Danila ivia Babice. Otac panski borac. Jedan etniko, drugi partizansko dete. A sviraju zajedno.
BECI (off ): Bolje nego da se kolju. I jedan mandov! Da orba bude gua. To je, dragi moj Botvinik, revolucija. Klin orba. Zakuvali ste, izvolite kusati.
Centralna muzika tema. Sentimentalna pesma o Gradini. lager u duhu
epohe.
V,15.
Povratak u letnju batu. Pesmu o Gradini pevaju u duetu VitaBas i Valentino. Deba sa enom i pospalom deurlijom.
BECI: U tom bukuriu bie mesta i za nas dvojicu. ta ima?
Botvinik se osvre, strepi da ih neko ne posmatra, bojaljivo stavi na sto
nekoliko rimskih novia. Beci vadi odnekud lupu, zagleda novie.
BECI: Gle! Srebrni dinarijus Septimija Severa!
BOTVINIK (brzo skloni novie): Nije za prodaju.
BECI: Sve je za prodaju. Nego se cena ne zna.
Gledaju jedan drugog puni sumnje i podozrenja, ispituju se.
BOTVINIK: to me gleda?
BECI: Ne znam koliko mogu da ti verujem?
BOTVINIK: Isto onoliko koliko ja tebi.
BECI: E, jebe ga, to nije ba mnogo. (Smeju se, pridruuju se i oni pesmi.
Dok pevaju, razgovaraju najtiim apatom.) Kako, bre, ti da zaglavi na Goli,
pa ti nisi nikad bio komunista?
266
BOTVINIK: Kao ahista. Rekao sam da je ahovska olimpijada u Dubrovniku skup belosvetskih pacera i da je Botvinik najbolji ahista na svetu,
sto miliona puta bolji od Reevskog. Neko me otkucao. Nisam revidirao, ne
mogu! Kako mogu kad je Mihajil Mojsijevi najbolji.
Pesma je zavrena, Valentino kavaljerski ustupa aplauz starom gospodinu VitiBasu. Za klavirom madam Simona.
VALENTINO: Pesma o Gradini. Rei, muzika i interpretacija na
dragi VitaBas. Aranman madam Sina! Pretpremijera! Uskoro i na naoj Razglasnoj stanici! Hvala, hvala!
Dok Vita peva Beci kriom pokazuje fotografiju jednog rimskog portreta, delimino oteenog. Botvinik potvruje da zna o emu se radi.
BOTVINIK: Didije Julijan.
BECI: Marko Didije Sever Julijan.
BOTVINIK: Kraj drugog veka.
BECI: Odlian pet!
VI
IGRANJAC
VI,1.
Dvorana za gimnastike vebe. DTV Partizan.
Ovde se odravaju igranke.
Mnogo mladog sveta, veinom aci.
Zatiemo ih usred neke ive igre fokstrot. Mali orkestar Dragan,
truba, Pera, saksofon i harmonika, Omlatina, bubnjevi i ritam sekcija. Meu
onima koji igraju primetiemo Suzanu... Ona i njen partner pleu kao na nekoj reviji. Oko njih se napravi krug.
U jednom uglu, pored pulta sa osveavajuim piem, stoji Kumi, pije
klaker.
KUMI (u kameru): iveli! Klaker iz radionice sodavode i ledare Leka
Bankrot. Pie vae i nae mladosti. Postoje etiri vrste uti, zeleni, plavi i
crveni.
Uz pult naslonjeni mladii i devojke, nekoliko vojnika. Deurni milicioner. Pored Kumia nervozno cupka tanclerer Emil, prati kako igraju Suzana
i njen partner, unosi se u igru.
EMIL: Skroz nepravilno! Skroz! Samo skau! Najtee plesati engli valcer.
KUMI (u kameru): Dozvolite da vam predstavim.
267
EMIL (u kameru): Emil Potonik, prednjak za gimnastiku DTV Partizan, instruktor za umjetniki ples. I sportsko maevanje! Viceprvak Srbije
u floretu za 1951. Uesnik na prvoj Balkanijadi. Trei.
KUMI (u kameru): Igranke tri puta nedeljno. etvrtkom, od est do
devet, subotom do pola jedanest, nedeljom matine. Imali smo odlian sastav.
Harmonika Ture; saksofon, klarinet, gitara i svi drugi instrumenti Peca Galov, zvani Kapelnik, vojni muziar, lan orkestra Doma JNA, apsolutni
sluh; truba Dragan ivi, ritam sekcija Omlatina... Ponekad bih ga ja
zamenjivao, upadao bih umesto njega. Preko zime igranke su organizovane u
gimnastikoj sali stare Sokolane, sadanjeg Drutva za telesno vaspitanje
DTV Partizan, leti u bati Doma JNA i na bazenu. Te godine prolee je bilo kino, puno grmljavine i plahih kia... U istoj sali je pre podne radila kola
plesa.
EMIL (u kameru): I sportskog maevanja! Pardon! Zapamtite gde smo
stali, moram ovom dustabanliji da pokaem kako se igra engli valcer. (Ne izdri, uleti u krug, otme Suzanu, demonstrira kako se plee, pravilno. Omlatina za
bubnjevima pojaava ritam. Emil jedva moe da izdri tempo.) Lake, lake!
(Omlatina lupa solo na bubnjevima, ritam sve bri i bri. Emil se u jednom trenutku odvoji od Suzane, poleti, zakai se na karike i izvodi neku gimnastiku vratolomiju, visi naglavice na karikama, zaskoi na tlo duplim saltom. U kameru.)
A? ta kaete?
KUMI (u kameru): Najvie smo ipak voleli, i ekali, onaj trenutak kad
se objavi...
PERA GALOV: Tango, dame biraju.
KUMI (u kameru): Oekivao sam da e Suzi jednom da izabere mene,
a ona je birala drugog. Omlatinu. Ja sam ga zamenjivao na bubnjevima. I to
mi je bila neka uteha.
Spori tango.
Tuni Kumi za bubnjevima.
Suzana i Omlatina igraju stiskavac, pripijeni jedno uz drugo.
Igrajui, Suzana i Omlatina izlaze iz sale, napolje, na kiu.
VI,2.
Harmonika Ture, Dragan i Pera Galov nastave svirku, izlaze i oni iz Sokolane, na kiu. Jedino ostane Kumi za bubnjevima, ritam je sve sporiji, kap
po kap. Igranka je zavrena, ali svirka i ples nisu.
268
VI,3.
Gradski park. Aleja izmeu drvoreda. Spomenik Kostolomcu. Mali vodoskok. Trg. Spomenik na Trgu.
Gradina pod plahom letnjom kiom. Suzana i Omlatina igraju. Dragan i
Pera Galov sviraju.
Na horizontu sevaju munje, cepaju gromovi, pljuti kia. Dragan, mladi
sa trubom, svira neko solo, podigao trubu u vis, u nju se, kao u levak sliva kia. On izvrne trubu, voda se iz nje prospe. Pribliavaju se starom hotelu...
VII
KO JE IGRAO KAZAOK?
VII,1.
Letnja bata. Pred pono. Gosti su se proredili.
Beci i Botvinik za istim stolom. Popili su malice, ne mnogo, taman da
se i tuni, namrteni Botvinik malo razveseli. Zapevae i on, osvrui se da ga
neko ne vidi i ne uje. Jer je re o pesmi ruskoj, ne bi bilo zgodno.
Na bini se Valentino brzo premaskira, zaas od brkatog Meksikanca se
prerui u Bauku, Rusa. Troroga ubara, rubaka, akire i izme... Umesto
Halisko, zemljo snova, zna se Oi ornije.
I Kumi se vratio kui, stoji pred ulazom u svoj stan, odvezuje kravatu.
Odande, iskosa, prati ta se zbiva u letnjoj bati.
KUMI (u kameru): Tako je bivalo svake noi. Prvo narodne, izvorne, iz
naeg kraja Zna li draga onu ljivu ranku i Oj, Moravo, moje selo
ravno, pa dalmatinske, pa one guste i teke vranjanske i makedonske, zatim
poneki lager, pa meksikanske... Ali se uvek zavravalo sa ruskim.
U letnju bate dolaze Dragan, Ture i Pera Galov, pridruuju se kafanskoj
muzici.
BOTVINIK: Ave Cezare, morituri te salutant.
Botvinik se okurai, izie na binu, pridrui se baritontenoru Valentinusvojim dubokim, promuklim basom. Oi ornije...
Usred pesme raspali grom, negde blizu. Izgleda ba u antenu Razglasne stanice. Nestane svetlo u celoj Gradini.
Da li u inat munjama i gromovima tek udrueni muiari, zatieni mrakom, zasviraju Kazaok.
U letnjoj bati, pod kiom, nekoliko ljudi ipa kazaok. Ne moe se prepoznati ko igra. Mrak je. Samo munje sevaju i cepaju nebo.
269
270
PRIA DRUGA
I
EIR I TAP
I,1.
Fotografski atelje Guliver.
Maturanti na fotografisanju za zajedniku sliku. Svi oblae isti smoking,
plastron i leptir kravatu, iz stare garderobe pozorita. Pomae im Valentino,
nesueni glumac. Sad se bavi oko Omlatine.
Na stolici za fotografisanje sedi Dragan, Guliver ga udeava za slikanje.
OMLATINA: Njemu stavite titovku, petokraku. I veite mu pionirsku
maramu oko gue. Jako stegnite, da ne moe da die.
GULIVER: Pravo da ti kaem, sine, ne znam ta bi valjalo. Ni crvena pionirska marama, ali ni ta kelnerska manica. (Draganu.) Najbolje bi bilo ovako, razdrljeno... ista, ispeglana koulja, zavrnuti rukavi... Pokazau ti jednu
sliku. (Trai, nae Danilo u dresu Radnikog.) Zna ovog dasu?
DRAGAN: Moj ale.
GULIVER: Kakav je to bio igra! Zvali su ga u BSK. Da se bacio na futbal bio bi isti Rajko Miti, bolji i od Bobeka!
DRAGAN (dodaje sliku Omlatini): Pogledaj. (Guliveru.) A sad ima sto
dvadeset kila.
GULIVER: Neto ima, neto nema. Kosu. U Mathauzenu sam izgubio
vie od pola sebe, ostalo samo frtalj Gulivera, trideset etiri kila ali kosica
ostala! Loknice!
VALENTINO: Sledei! Ko je na redu?
Na vratima Zuba Boji, direktor Gimnazije. Seda za pult za minkanje.
ZUBA BOJI: Ja!
VALENTINO: Izvolite, drue direktore.
ZUBA BOJI: Ovo je poslednja generacija koju ispraam u ivot. Odoh
u penziju!
DRAGAN (poljubi dedu): Valentino, udesi ga da bude kao Spenser Trasi.
ZUBA BOJI: Bolje kao Taras Buljba. (apatom pita Valentina.) Ko je sino igrao kazaok?
VALENTINO: Otkud znam. Bio je mrak. Grom razbio trafostanicu i
tresnuo direkt u Razglasnu... Pregoreli svi zvunici po Gradini. Drug Gluvi
dobio nervni... Procurilo mu uvo...
271
272
ljudi. Onda bi dolazili kod mene u atelje da se slikaju. eir i tap! Evo, ja u
da ti poklonim.
Guliver negde pronae stari pranjavi eir i tap arli aplina.
Omlatina zgrabi eir i tap. Istri iz radnje. Za pultom za minkanje je jo
jedan Maturant.
MATURANT: Je l moete malo da mi pojaate brkove?
Valentino uiva u poslu, zagleda mladia kome su se tek malo natamnile
nausnice. Nacrta mu brkove ala Klerk Gebl.
VALENTINO: Pljunuti veliki maor Klerk Gebl. Moe?
MATURANT: Mijaaau!
I,2.
Gradina. Izlog jedne prodavnice velika fotografija maturanata.
Svi na okupu, zajedno sa profesorima i direktorom Zubom Bojiem.
Pred izlogom stoje Suzana, Omlatina, sa tapom i eirom, i na Kumi.
OMLATINA: Ko je najlepi?
SUZANA: Ti!
Poljubi ga.
(Zagledamo li se u lica na fotografiji, videemo kako onaj Maturant sa brkovima ala Klerk Gebl mjaue sa slike.)
MATURANT (na fotografiji): Mijaaau!
I,3.
U nekom drugom izlogu fotografija devojaka maturantkinja iz enskog odeljenja, sve u akim keceljama. Prepoznajemo Suzanu. Osmehuje
nam se i namiguje sa slike.
Ispred izloga su opet Suzana i Omlatina, sa apom i eirom.
SUZANA: Ogledalo, ogledalce moje, najlepa na svetu lepotica ko je?
OMLATINA: Ti!
Ljube se. Neka deurlija, Debini ciganii, koji se vrzmaju po varoi, sa
mama Vidom koja gura kolica sa Kvametom i trudnikim stomakom, iz koga
svaki as moe da zakmei novo Titovo kume, zagledaju Suzanu i Omlatinu
kako se ljube.
CIGANE: iiic!
Omlatina zakai rukohvatom tapa Cigane oko vrata, a Suzana, sa fotografije, alje nam poljubac.
273
274
275
SOFIJA (smeje se): E, ba ste vi, Becko, veliki avo. (Beci spusti ruku na
njeno rame. Sofija je opet skine. Prilaze Gradini.) Beco, skinite ruku sa mog ramena, ulazimo u Gradinu. Ljudi mogu svata da pomisle.
Skloni ruku sa ramena, ali je diskretno spusti na njeno koleno. Otvara i
zatvara aku, stiskajui koleno, dva puta, plus dva prsta. Ona stisne drugim
kolenom njegovu aku. Pogodba je gotova.
BECI: Dakle, pogoeno? Dvanest.
SOFIJA: U deset rata.
BECI: Kako to da razumem?
SOFIJA: Kako god hoete.
Deba oine konje.
Beci i Sofija, pozadi, padnu jedno na drugo, kao u zagrljaj.
II,3.
Gradina. pediter i fijaker se zaustavljaju ispred apoteke Belog.
Iz fijakera izlaze Sofija i Beci.
VASI: Gde istovarujemo?
SOFIJA: Gore!
Beli izjuri iz apoteke. Tetka je na balkonu.
BELI: Tetka, teto! Stiglo nam embalo, klavikord! (Sofiji.) estitam.
VASI: Ko e da uznese gore? Molim, ja jesam taljiga, amalin nisam.
*
Na Trgu se nau Omlatina i Dragan. Omlatina poe u pomo Vasiu.
OMLATINA: Evo, ja u, teo.
Dragan pomae drugu. Sofija se takoe trudi oko svog dragocenog instrumenta. Madii osmotre zgodnu enu, namignu jedan drugom.
U jednom trenutku, nosei klavsen, Draganova i Sofijina ruka se dodirnu. Razmene kratke poglede. Samo jedan nagovetaj.
Preko Trga tri mali Naser, uskoi u fijaker, ocu u zagrljaj.
CIGANE: ale! Debo! Vida u bolnici. Poraa se.
DEBA oine konje, fijaker juri preko Trga.
DEBA: Kume! Mutuluk! Deseto!
Dragan i Omlatina unose instrument u kuu. Malo zatim uju se srebrni
zvuci sa klavsena.
276
II,4.
Bolnica Dr Duan Nastasijevi u Gradini. Pred bolnicom bista doktor
Duka (igrao ga je u staroj seriji na pokojni drug Mia uti).
Poroajna sala. Milica poraa Vidu.
MILICA: Curica!
VIDA: Jovanka.
MILICA: Lepo ime.
VIDA: Po drugarici Jovanki. Naoj kumi.
Milica se nasmeje, dri u rukama novoroene, beba zakmei.
II,5.
Stari hotel. Soba.
Beci zakljuava vrata, namie zavesu, soba se zatamni. U sobi je Botvinik, dri u rukama neku kartonsku kutiju. Stare krpe, novine i vuna. Izvue iz
kutije iskopinu portret rimskog imperatora Marka Didija Julijana, u ruiastom mermeru. Portret je prilino oteen, nedostaje mu komad temena i
jedno uho, jo nije oien, ali je zaista vrlo vredan.
Beci razgleda imperatora, poljubi ga i spakuje u veliki, duboki kartonski
kofer, vie koveg, pun i prepun razne crnoberzijanske robe vrlo traene
enske arape najlonke, konzerve, ukavci, gumi cipele sa debelim
onom, razne drangulije...
BECI: Pogle, brale! udo nevieno, ta sve moe da se nabije u jedan
kofer. Crnoberzijanski kofer nema dna! U njega stane vie nego u Nojev koveg. Kremenje za upaljae, najlonke, ukavci, klozetpapir, sapun i ileti, ru
za usne, pomada za uljeve, kurtoni, espadrile, gumike i imi cipele, sapuni i
ileti, baterije, pil original Pjatnikovih karata, hemijske olovke, naoari za
sunce, fotoaparat, okolade i konzerve kikirikija... (Izvadi odnekud iz kofera
neke minue od ada, zagleda ih, kao da se neeg seti, uzme minue, stavi ih u
dep.) Minue od ada! Za jednu damu... (Zatvara kofer, opasuje ga i zatee
kajiem.) Putujui komision. Sve, sve, ali da u vercovati i jednog rimskog
imperatora! I da u zbog njega pod starost da uim latinski i istoriju, e, to ne
bih verovao.
BOTVINIK: ta e s njim?
BECI: Zini da ti kaem.(Zagleda u ruiasti portret.) Lii mi na pokojnog teu. Drau ga u ormanu, pored tegli za slatko. Hihihi! Ali u Beu!
277
III
PRVI SRPSKI AUTO
III,l.
Gradinarske novine Glas naroda. lanak Prvi klavsen u Istonoj Srbiji. Na fotografiji Sofija za klavsenom.
Ko se skriva iza novina?
Kumi!
Oko vrata mu visi fotografski aprat na koji je vrlo ponosan.
Poe prema Guliverovoj radnji. Guliver i aplin, zagrljeni. Kumi im se
pridrui.
KUMI (u kameru): Prvi klavsen u Istonoj Srbiji! Napisao sam lep
lanak. Prenela ga i Politika. Praznik kulture. Tog leta su svi dani liili na
praznike. (Pokazuje aparat koji mu visi oko vrata.) Dobili smo za potrebe lista
pisau mainu, dvogled i fotoaparat! Zorkij, ruski. Na revers od drugova iz Unutranjih poslova.
Guliver radoznalo razgleda fotoaparat.
Prilazi im Beci.
BECI: Nije kome je reno, nego kome je sudjeno.
GULIVER: Bezruki? teta. (Trgne se.) Svaka vama ast, Beciu, ali ja ne
kupujem vercovanu robu.
BECI (Kumiu): Ali ta e vam dvogled? Da nadgledate odozgo iz osmatranice i straare varo.
III,2.
Balkon Razglasne stanice. Valentino odozgo, dvogledom, razgleda grad.
Ako bismo se poveli za njim, svata bismo videli: Sofiju kako svira klavsen,
Suzanu i Omlatinu kako se ljube...
III,3.
Fotografski atelje. Guliver daje osnovne instrukcije Kumiu o fotografisanju.
GULIVER Pritisne ovde. kljoc! I gotovo. Umalo da zaboravim najvanije. Ptiica! Samo ne znam gde ete da nabavite filmove. Osim ako opet Bezruki ne orobi nekog vercera i crnoberzijanca.
278
279
280
281
282
III,9.
Bolnica. Ciganka Vida, sa bebom u rukama, izlazi iz porodilita. Ispraa
je Milica. Vida ulazi u Fiu. Automobil polazi. Trubi.
III,10.
Fia paradira kroz ulice Gradine, ulazi u Cigansku malu. Trubi.
Ciganii, braa i sestre, tre u susret majci.
Deba ih doekuje ispred vrata male kuice kao ciganski car. Pored njega
veliki ker, okolo kokoke, guske, prasad. Komiluk.
Mekar sa mekom, koja igra uz daire, valjda maloj Jovanki u ast.
Vida sa bebom izlazi iz Fie.
DEBA: Vido, obeali nam stan. Novogradnja! Sa kupatilom. Ima i struju!
VIDA: Zna da mi bilo muka u limuzini. Lepe u fijakeru, sto puta. I ne
bih da se selimo. Nigde neemo imati ovakav komiluk.
Meka igra.
IV
DRUG DRUGA URE SALAJA
IV,1.
Na ulici, olak sa vorugom, Selja sa zastavom, zbunjeni.
SELJA: ta da radim s ovim? Ko je zaduen za zastavu?
Kumi je opet tu da prihvati zastavu.
OLAK: Nita ne razumem. Udario sam glavu.
SELJA: Sve je u redu. Idemo na ruak. Malu zakusku u klanici. Spremili
su ono to vi volite, teleu glavu u kembetu.
OLAK: Otkud znaju?
KUMI: Vi i ne znate, drue olak, koliko vas ovde cene.
OLAK: A ne bih smeo. Holesterol, pritisak, eer... A i sam se neto dobro ne oseam. Gle! voruga!
SELJA: Da vidim. (Pogleda.) Nije to nita. Mala ogrebotina. A sve zbog
one male opajdare. erka Vojeta Kostolomca.
OLAK: Vojetova? Zna, drue Seljo, ja sam bio blagajnik u drutvu
Vasa Pelagi i ekonom Radnikog. Opravljao sam im kopake, a moja
283
pokojna drugarica prala dresove i gae. Nita se nismo stideli. To esto kaem drugu uri Salaju. Nae su kancelarije u novoj zgradi Doma Sindikata,
jedna uz drugu. Najvie je voleo da svrati kod mene. Voleo je jabuke, a ja sam
stalno drao ispod pisaeg stola korpu punu jabuka. Donosili mi drugovi iz
Zadrunog saveza.
SELJA: Zdrave su jabuke. Pune vitamina.
OLAK: Ali drug Salaj je prilino popustio sa zdravljem. Ipak, godine su
to.
SELJA (pljesne ga po ramenu): Ti se, drue olak, dri kao momak.
OLAK: Opanari se dugo dre. Utave se. Drugo su najderi, zgrbe se,
ubije ih praina...
Idu kroz Gradinu, vode ovaj blesavi dijalog. Kumi iza njih sa uvijenom
zastavom. Prolaze pored Guliverove radnje. Guliver, zagrljen sa svojim aplinom, pozdravi olaka.
GULIVER: Zdravo, olak.
OLAK: Zdravo, drue... drue... (Selji.) Ko bee ovaj drug?
SELJA: Guliver.
OLAK: Guliver! (Zagrli Gulivera.) Izvini, nisam te prepoznao, izmenio
si se, smrao...
GULIVER: A ti si se ugojio.
OLAK (Selji): Ali kosa mu ista talasi. Zna ti koliko je on valjao naem pokretu. On je sa pokojnim doktorom Dukom drao vezu sa Kaznenim zavodom... Fotografisao drugove na izdravanju kazne... (Guliveru.) Tebi su priznate godine? Predratni sta?
SELJA: Nije se povezao. A zvali smo ga.
GULIVER: Ne volim da se vezujem. Razvezao sam se. (Prilazi im Moskvi, olak ulazi u kola, Selja sa njim. Odlaze. Kumiu.) Gde ga vodite? U
ludnicu?
KUMI U Klanicu. Telea glava u kembetu.
GULIVER (krsti se): Krsti i aneli. olak opanar predsednik Vea sindikata radnika koe i obue! Cele Jugoslavije!
KUMI: Drug druga ure Salaja!
IV,2.
Klanica. Menza.
Sto pun akonija oko koga se okupilo celokupno politiko rukovodstvo Gradine. Krkanluk! U elu trpeze olak, nagrnuo na glavu u kembetu.
dere. Zato li olak uiva toliki glas u Gradini i celom ovom kraju? Harmo-
284
nika Ture i Valentino, koji peva Tiho noi moje zlato spava olaku na
uvce. Za trpezom je i na Kumi, i on omastio bradu.
KUMI (u kameru): Pardon. (Dovri zalogaj, brie se salvetom, zalije zalogaj vinom.) E, pa nisu ni meni upava usta. Meso iz nae klanice, vino iz naeg
podruma, voe iz naeg Rasadnika, muzika iz naeg KUD Vaso Pelagi.
Sve nae! Za naeg olaka druga druga ure Salaja! To je zasluio! Izdejstvovao je da se od sindikalnih para, na saveznom nivou, izdvoji za izgradnju
Radnikog doma u Gradini koliko treba. I malo vie. Iste godine je u Beogradu podignuta velika palata Doma sindikata na Trgu Marksa i Engelsa. U
Dom sindikata su stigle orgulje! Hendl i Bah! Dok neki na Mendelson
ne komponuje Radniku svitu za orgulje i harmoniku dugmetaru.
Harmonika razveze kolo, olaku na uvo.
SELJA: Sve je spremno za ruenje starog hotela. Meutim, neki se bune,
gunaju. I to ne samo onaj malograanski i varoki sitne i prde, nego i neki
napredni drugovi. Veinom stari Gradinari. Toboe, rui se stari hotel, rui se
stara arija, nema vie Gradine...
OLAK: Ko? Cvikera? Guliver?
BEZRUKI: I Zuba Boji se koleba. Samo vrti glavom.
OLAK: Drugarica Milica?
SELJA: Ona je na naoj strani. Za sve to je novo i moderno.
OLAK: Ja te ljude, mislim Cvikeraa, ne mogu da shvatim. Jesu li videli plan Radnikog doma?
SELJA: Bio je izloen u Domu JNA. Mesec dana. Imali smo Knjigu utisaka. (Pokazuje na Kumia.) On se setio. Poslaemo Knjigu drugu Salaju, im
se ukorii.
OLAK: Ja u da mu odnesem. Obradovae se. Znate da je drug uro
malo bolestan. uti. Nikog ne prima. Osim mene. Ja mogu kad hou. Nosim
mu jabuke. Knjiga utisaka? O Radnikom domu? To bi valjalo da se objavi u
Radu, videu. Imamo mi tamo jednog vrlo pametnog mladog druga, ume
da napie... Vuk Drakovi. (Drako Vukovi.)
VALENTINO: itali smo utiske preko Razglasne. Bilo je i nekoliko pesama u stihovima. Izvinite, drue olak, uo sam da ste bili vrstan recitator, u
svoje vreme. Burevesnik.
olak odjednom ipi, recituje Gorkog na ruskom.
Pozdravi ga buran aplauz.
Na Kumi takoe pljeska, reklo bi se da je i on malice popio, pa se okuraio da ispria i neto to e se tek kasnije, za godinudve, dogoditi, kad drug
Salaj bude umro.
KUMI (u kameru): Drug druga ure Salaja. I Salaj je uivao dobar glas
u naoj varoi. Pre rata je robijao tri godine u Zavodu. Kad je umro, dobio je
285
286
287
288
vi, ja vam vie volim nae narodne pesme, folklor. I recitacije. A najvie
Nuia!
Razveze se kolo. olak pokuava da ustane, ali klone.
Uhvati se za srce, izbei oi.
SELJA: Joj! Samo nam je jo ovo trebalo! Da zakovrne tri dana uoi sreske konferencije, a ugovor sa Sindikatom jo nije perfektuiran. Hitna pomo!
Selja i Bezruki masiraju razdrljenog i izbeenog olaka.
Krklja, kao u ropcu.
KUMI: Koje su mu bile poslednje rei?
VALENTINO: Nui!
IV,5.
Dvorite Klanice. olaka trpaju u hladnjau. Pravac Bolnica!
KUMI (poto se zaklope vrata hladnjae,u kameru): Kola Hitne pomoi,
na novi Fia, na nesreu je bio na servisu iskrivila mu se bregasta osovina, pokla mu kuplunglamela i iscureo kiler; ali, na sreu, tu je bila amerika hladnjaa, jer je naa Klanica snabdevala ameriku vojsku u Nemakoj, pa
je olak brzo prevezen u bolnicu...
U kabini hladnjae Crnac, u amerikoj marinskoj uniformi. Pravi Crnja!
Smeje se, pozdravlja u kameru.
CRNAC: Ja mnogo voli Jugoslavija. Slivovic. I picka!
KUMI (u kameru): Imali smo mi i Crnca! Prvi Crnja u Gradini. Treba
da mu zahvalimo. Dvostruko! Spasao je ivot drugu druga ure Salaja. To je
jedno. Drugo, nije stigao ba na vreme, pa se olak malice logirao, izgubio
mo govora. Nije vie nikad mogao da recituje Burevesnik. teta.
V
MLADI SA TRUBOM
V,l.
Kua Zube Bojia.
Dragan svira trubu. Meseina u Montani ili Letnje doba, neto tako; moda jo bolje neka tema iz kultnog filma mladih dezera onog doba
Mladi sa trubom. Milica gleda sina, ima neeg zabrinutog i nervoznog u njenom pogledu.
289
290
DANILO: Maloumna.
ZOJA: Tome se od vas nisam nadala. (Peva.) Drue Tito, vedra lica, kad
e doi do Uica.... Hoete li mi rei neto, ali iskreno. Vi ste hrabar ovek.
Da li se koga plaite?
DANILO: Samo vas. (Zagrli je.)
ZOJA: Plaite li se Tita?
DANILO: Ne razumem pitanje.
ZOJA: Eto, uplaili ste se i samog pitanja.
Sve su blie Gradini, prelaze most preko Morave, veliki betonski most,
nov, skoro izgraen. Transparent Dobro doli u Gradinu i ve izbledela parola iveo VI Kongres KPJ!
DANILO: Morava. Prelazimo u Istonu Srbiju. Ovde je nekad bio elezniki most. Ja sam ga digao u vazduh, etrdeset druge.
ZOJA: Lako je ruiti, teko graditi.
DANILO: Napravili smo nov. Betonski.
ZOJA: Mogli ste imati dva. (Poute, kad preu most...) Jesam li maloas
neto pitala? Zato se plaite vaeg voljenog marala?
DANILO: Umoran sam, Zoja. Moja revolucija je zavrena, voleo bih sad
malo da uivam. Da spavam, da se smejem, da jedem i da oprostite na izrazu jebem.
V,3.
Novi bazen.
Bazen se sprema za otvaranje sezone. I za sveanost ispraaja omladinske
radne brigade na akciju. Montira se estrada za muziku, postavlja osvetljenje,
mrea sijalica iznad bazena.
U bazenu pliva Sofija, dugi, lagani, elegantni zamasi ruku, kao Ester Vilijams, lepotica iz famoznog filma Bal na vodi.
Dragan, Pera Galov i Omlatina improvizuju poznatu temu iz filma.
Sofija izlazi iz bazena. Pritrava Valentino, brie je velikim pekirom.
VALENTINO: Prava Ester Vilijams. (Sofiji nije prijatno Valentinovo udvaranje, pokuava da ga se otrese. Seda u ligetul, suna se, uti.) Ima lep kostim.
Lasteks! Jesi i to dobila od Becia? (Sofija uti.) Neto si ljuti?
SOFIJA: Pusti me da sluam. ovek ume da svira. Hari Dems iz Gradine.
Dragan svira temu iz filma Bal na vodi.
VALENTINO: Moe mu se. Nema ta nema gramofon, ploe... Bicikl... Dobie i vespu! Generalsko dete. Kua na Dedinju. Iao je u Beograd,
291
292
V,4.
Dragan i Sofija zajedno na bicikli. On duboko uzdahne miris njene kose.
Kao da ne idu prema gradu, nego iz grada. Pejsa.
V,5.
Automobil na pranjavom putu, pribliava se Gradini.
Danilo i Zoja u belom DKWu.
(Simetrina scena prethodnoj: otac u automobilu, sin na bicikli, Danilo i Dragan, obojica petljaju sa enama. Valjda ista muzika tema.)
V,6.
DKW ulazi u Gradinu. Trg.
Plakati sa najavom Zojinog koncerta i njenom fotografijom. Vee umetnike muzike.
Afia najavljuje prvo gostovanje prvakinje beogradske opere Zoraide
Barbari.
ZOJA: To je, dakle, ta Gradina. Jesu li ti neprijatni susreti sa bivom enom?
DANILO: Ne suvie. Videete, Milica je vrlo pribrana i pametna ena.
Upravnik Okrune bolnice. lan Ce Ka Srbije... Dobra majka naeg sina.
ZOJA: To nisu komplimenti za jednu enu.
DANILO: Da. Vi ste naprotiv: nervozna, plahovita, kapriciozna, nepredvidljiva, lukava, hirovita ena. Prosto ne znam ta me to vama tako neodoljivo privlai.
ZOJA: Uvek sam se pitala zato se provincijalci, seljaci, naroito frontni
oficiri, tako lako zaljubljuju u belosvetske kurve.
DANILO: Ne dozvoljavam vam da vreate moju najveu ljubav.
ZOJA: Najveu? Razmislite.
DANILO: Da.
ZOJA: Volela sam to da ujem. Ovde, u centru vae voljene Gradine, jer
znam da ste to isto ve govorili jednoj eni.
DANILO: Da. Pre dvadeset pet godina.
293
V,7.
Insert iz prvog dela serije.
Danilo i Milica, pre dvadeset pet godina, na mostu iznad stare elektrine
centrale. Guliver ih fotografie.
ZOJA (off ): Zar tako malo vremena treba da jedna velika, najvea ljubav
iili?
V,8.
Automobil prelazi preko Trga.
Kao uvek, Guliver deura ispred svoje radnje, zajedno sa svojim najboljim prijateljem aplinom.
U rukama mu neka prepotopska trofejna filmska kamera, ratni plen; petlja neto oko nje.
Danilo ga pozna, pozdravi ga sirenom, uspori, otvori prozor, mae mu.
Guliver se obraduje.
GULIVER: Babice!
ZOJA: Babice?
DANILO: Ovde me tako zovu.
ZOJA: General Babica!
DANILO: Kad ti narod izmisli nadimak ima da ga nosi ceo ivot, kao
nos. Njega zovu Guliver.
Danilo zaustavi utomobil. Zoja i on iziu.
Danilo se grli sa Guliverom.
U izlogu fotografske radnje kairana fotografija maturanata, na kojoj je i
Dragan, Danilov sin.
ZOJA: Dragan!
DANILO: ovek.
GULIVER (Zoji): Potovana, dobro doli u Tunguziju. (Snima je, kamerom.) Za uspomenu i dugo seanje. I za istoriju! Prvakinja Zagrebake,
Beke i Beogradske opere Zoraida Barbari, sopran, mecosopran, u Gradini!
Ptiica!
Zoja se osmehuje, Guliver pokuava da ih zajedno snimi kamerom.
GULIVER: Za moju Kinoteku. Slavni gosti Gradine. (Danilu.) Stara
klopocija, ali rilja... Snimam za Filmske novosti... Videe u urnalu
XVI sreska konferencija u Gradini! Ako mi nisu uvalili kart traku... (Navija
ruicu za mehaniko snimanje. Dosnimi, venkom, jo jedan kadar plakat za
koncert Zoraide Barbari.) U boji! Tehnikolor! Videe, Babice, imam sjajnu
294
ideju, Dziga Vetrov! Boje, boje! uto, crno, belo, crveno, na kraju... Sasvim
umetniki!
V,9.
Kua Zube Bojia.
Skromna, ali udobna graanska porodina kua, kakvih ima jo ponegde
u srpskim varoicama.
Doksat sa vreama stare loze. Cvenjak ispred, vrt oko kue.
U dubini dvorita mali uljanik sa nekoliko konica. Zuba sa pelarskom
maskom i dimilicom, petlja se oko pela.
Njegova ena Zaga na doksatu, trebi graak. Iz kue se uje Letnje doba, Dragan.
DKW lagano klizi tihom, senovitom ulicom.
Drvored lipa sa obe strane.
VI
SVETLA BUDUNOST
VI,1.
Ulica u Gradini.
U susret automobilu dolazi Kumi, na biciklu, na zadnjem seditu nosi
sveanj plakata. Mimoiu se, Kumi se osvrne za belim autom...
KUMI (u kameru): Izgledalo je kao da se tog leta ponovo odluivalo o
budunosti. Komunizam se mnogo, preterano, brinuo o budunosti. Valjda
zbog toga to nikako nismo umeli da uredimo dosadnu i prljavu sadanjost,
bacali smo se u budunost. Svetlu, dabome. Ona se, kolikotoliko, mogla da
uredi i nakiti, da bude lepa. Svaki as su odravani kongresi, plenumi, savetovanja, konferencije... Godinji, petogodinji, srednjoroni, dugoroni planovi. I reforme! Zbog mnogih reformi nismo uspeli da uvrstimo ni jednu
Formu.
Kumi bre potera bicikl. Juri kroz Gradinu, projuri ispod parole U susret VII Kongresu KPJ!
Stie pred zgradu Pozorita, okienu zastavama. Iz zvunika trete marevi i revolucionarna muzika.
295
VI,2.
Pozorite.
Kumi ulazi u dvoranu dekorisanu za Sresku partijsku konferenciju. Zna
se: zastave, govornica, cvee, Titova bista na postamentu. Transparent preko
sputene pozorine zavese: XVI sreska konferencija KPJ Gradina.
Kumi, kao neki kontrolor, razgleda dvoranu, prilazi zvuniku, kucne u
mikrofon, broji.
KUMI: Jedan, dva, tri... Tristatridesettri...
U praznoj sali samo Gluvi, napree se da uje.
GLUVI: Jae. Ne uje se.
KUMI: Ne moe jae.
Stiu Selja i Bezruki, ve okieni crvenim karanfilom u reveru.
SELJA: Tie. to se dere?
KUMI: Drug Gluvi...
BEZRUKI. uje se, uje se...
KUMI: Stigao je general. Danilo ivi! Babica. Sreo sam ih. Otili su
kui, kod drugarice Milice.
SELJA. Ko?
KUMI: On i naa goa Zoja Barbari.
Selja i Bezruki se znaajno zgledaju, nakalju u isti as.
SELJA: Nisu se najavili Komitetu?
BEZRUKI: Ne znam. Ja nisam u Komisiji za doek i smetaj gostiju
Konferencije. Drug Gluvi...
GLUVI: Molim?
SELJA: Moda je doao privatno. Jesmo poslali pozivnicu?
GLUVI: Jesmo. To je odlueno jo na Odboru. Molim, postoji zapisnik.
BEZRUKI: Nije bilo primedbi.
SELJA: Uestvovae na Konferenciji?
BEZRUKI: To ja tebe pitam.
SELJA: Bilo je planirano da skup pozdravi drug olak, ali on je... E, ba
nemamo sree. Ni mi, ni on. Toliko se bio zauzeo oko Doma i sad, kad je bilo
najvanije, da mu se to desi...
KUMI: Kako je drug druga ure Salaja?
SELJA: Prebacili ga na VMA. Lino se zauzeo drug Salaj, mnogo se potresao kad je uo. Ali, sad, ta je, tu je. Moramo da se posavetujemo sa Milicom. Drug Danilo, visok nivo. Retko govori ali jasno, otseno, vojniki, to se
kae. Hm, ali javljeno je da dolazi i drug Glava. Ispred Ceka Srbije, paralelno, ukrteno... Drug general vie, kako da kaem, zaviajno, a drug Glava po
partijskoj liniji, zaduen za region...
296
U salu dolazi Guliver. Obuen sasvim nonalantno, kao neki boem, filmski reditelj. Selja ga strogo pogleda.
SELJA: Kako to izgleda? Gde ti je crveni karanfil?
GULIVER: Ja nisam delegat.
GLUVI: Svi moraju karanfil.
GULIVER. Kao ruzmarin? Aman, ljudi, nije svadba. Konferencija.
Kumi mu namiguje, zakiti ga crvenom trakom i znakom na reveru.
VI,3.
Sreska partijska konferencija. Za govornicom Danilo.
Meu gostima i delegatima mnogo poznatih nam lica, onih u prvim,
onih u drugim redovima. U sredini prvog reda zakekeeni: jedan zdepasti,
guzati glavonja Glava, zaduen ispred Ceka, pored njega visok, mravi, buljavi naoarac, sa velikom dioptrijom Direktor Radio Beograda. Kao neki
Sano Pansa i Don Kihot. Njih dvojica, kao dve kuvane noge, nee rei ni
jednu re. Levo i desno od njih Milica i Selja.
Dok Danilo govori moemo pogledati i ostale u punoj sali: Gluvog, Zubu Bojia, Debu, Jocu Bricu, Valentina. ak i orevia! Dabome i Bezrukia, koji sve budno osmatra.
Danilo mrmlja neto, prilino mrzovoljno, tek pred kraj podigne glas i kaiprst; bie da bi hteo da naglasi onu poznatu reenicu iz budueg Programa
SKJ.
DANILO: Nita nije tako sveto da ne bilo zamenjeno neim jo lepim,
jo boljim, jo naprednijim, jo ovenijim...
Snaan aplauz. Delegati i gosti ustanu. Glavau teko dupe ili se jo koleba, Selja mu pomogne da ustane.
Sve ovo snima Guliver svojom starom kamerom za Filmske novosti.
Kumi mu asistira.
Kamera se unosi u lice Glavaa, dok iz njega ipak ne izmami kiseli i kezavi
osmeh. Kumi se diskretno pokloni Direktoru Radio Beograda.
Kumi takoe aplaudira.
KUMI (u kameru): Dabome, bio sam u Komisiji za zakljuke. Zakljueno je, jo jednom Gradina i ceo na kraj moraju da zakorae snanim
korakom i da otklone sve prepreke i otpore koje nosi stara svest, kako u proizvodnji tako i u nadgradnji i ideologiji. esti kongres iza nas, Sedmi ispred
nas.
297
VI,4.
Insert, aplikacija. Kratki futurfle. Bioskop. Puna sala. urnal pre glavnog filma Orkanski visovi.
Kratka storija Filmskih novosti.
Guliverova filmska socrealistika reportaa o Gradini, fragment o Konferenciji. Film je sinkopiran sa etiri prazna, ali obojena kadra preko celog
ekrana: uto, crno, belo, crveno.
SPIKER, TEKST (off, Valentinov glas): U susret Sedmom Kongresu partije irom nae zemlje odravaju se godinje i izborne konferencije. Gradina
je slobodarski grad u Srbiji sa svetlom revolucionarnom tradicijom, ali i sredina koja je prihvatila novi komunalni sistem. Komuna je re koju ovde svi
razumeju. Poljoprivredna proizvodnja osnova preraivake argoindustrije.
Pored novog parnog mlina, koji e uskoro biti puten u probni rad, podignuta tri velika silosa za smetaj (toliko) tona utog zlata i moderna suara. U toku je izgradnja nove termoelektrane Rudnik Dva od (toliko) megavata,
na bazi proizvodnje lignita, Crnog zlata... U samom gradu se predvia intenzivna stambena izgradnja, za potrebe JNA i strune kadrove Kombinata u
Rudniku. Kao i izgradnja novog Radnikog doma kulture i Biblioteke, jer
knjiga je Belo zlato... Priprema se i podizanje spomenika palim borcima.
Jer istorija je nae Crveno zlato! Gradina doekuje Sedmi kongres svoje Partije.
Storiju prate sa velikom panjom, da im neto ne promakne, Selja, Gluvi,
Bezruki, Zuba Boji, Valentino...
U publici su, meutim, i oni koji su doli zbog filma Orkanski visovi: Beli,
Tetka, Sofija, Beci, koji pokua da stavi svoju ruku preko Sofijinog ramena,
ona ga odvrati.
Omlatina i Suzana, zagrljeni.
Simona i Vita Bas.
SUZANA: Dosta! Hoemo film!
BEZRUKI: Ko je rekao dosta?
SUZANA. Publika. Narod. Ja!
GLUVI: Kome je dosta neka ide van. Pustite film jo jedanput, nisam dobro uo ono o suari. Koliko tona kapaciteta? Da li se odnosi i na suve ljive?
KUMI (u kameru): Film smo gledali devet puta po devet puta. O mom
kumu, Guliveru, provincijskom Dzigi Vetrovu i autoru prvog srpskog foto
romana napisao sam lepu reportau u Ninu i analizirao njegovu ideju o
ekspresivnoj upotrebi boje uto, Crno, Belo i Crveno. Kum se pravi neveti, ali je bio presrean. O njemu je pisao i Makavejev, dolazio da ga upozna.
298
299
VI,6.
Selja na prednjem seditu, pored Debe, uzima uzde, oine konje.
Fijaker sa glaveinama paradno kasa kroz grad, prema Hrastovai.
Selja (osvrne se prema Glavau): Bie i muzike!
Fijaker izlazi iz Gradine, prolazi poljskim putom. Iza njega jo jedan fijaker sa muzikom. Ve sviraju.
VALENTINO: Ceo folklor. U nonjama. (Namigne buljavom Direktoru
radija.) A moe i bez nonje! Mislim, to se kae tesno mi ga skroji nane i a to ti je, mila duo, jelek raskopan...
Buljavi Direktor ne razume ta aludira Valentino, ali Glava sve shvata,
obraduje se. Selja se osvrne sa mesta fijakeriste, pita Valentina.
SELJA: I Sofija?
VALENTINO: Ne moe. Mora da proba sa naom goom. Pratie je na
klaviru. (Direktoru Radio Beograda.) Zinaida Barbari! Na Narodni univerzitet... Osnovan jo pre rata. Imamo i Muziku kolu! I embalo, pravo embalo.
SELJA (Glavau, bojaljivo): Moda emo stii na koncert.
Oine, konji zakasaju. Muzika u drugom prepunom fijakeru, pevaju Sa
Ovara i Kablara.
VI,7.
Milica i Danilo, koraaju istim ulicama i stazama Gradine kao nekad.
Pored brane stare elektrine centrale. (Montana sekvenca. Smenjuju se vremena: 1931, 1957. Inserti iz epizode Jaka jubav i zavrne devete epizode
stare serije, ona scena u kojoj Danilo saznaje da e biti otac.)
Centralna muzika tema iz stare serije.
VI,8.
Kua Zube Bojia. Dragan improvizuje na trubi istu temu.
VI,9.
Montana sekvenca. Guliver, onda, pre etvrt veka, ide u susret Milici i
Danilu, fotografie ih na brani. Isto to ini i sad kad su oni ostarili, kad se sve
promenilo. Osim Gulivera.
300
301
nu, a Dragan je vie od svega voleo trubu. Davao se neki film, Mladi sa trubom, gledali smo ga deset puta, sto puta... Nema istorije koja je u stanju da opie oseanja mladih ljudi jednog narataja, pravu istoriju jednog doba.
Kumi sam pone da improvizuje, lupa dlanovima po grudima, ritam.
VI,9.
Milica naglo ustane, skuplja sudove sa stola, odlazi u letnju kuhinju, nervozna, pone da pere sudove. Za njom u kuhinju dolazi goa, Zoja.
ZOJA: Da vam pomognem?
MILICA. Najvie mrzim da perem sudove. Ne volim ni da kuvam. (Ispadne joj tanjir iz ruku.) U piku materinu.
ZOJA (tresne i ona jedan tanjir): U tri pike materine!
Dve ene se smeju, razbiju jo po jednu tacnu. Uplaen treskom Danilo
dojuri u kuhinju.
DANILO: Zoja! Milice! ta je bilo? (Zoja tresne jo jednu au.) Zinaida!
Zaboga! (Milica tresne drugu.) Babice! Ostavite. Ja u da operem sudove.
ZOJA: I treba. Vi ste i zaprljali.
Danilo se opae kuhinjskom keceljom, pere sudove, smeje se.
DANILO: Zato svi hoete da od mene napravite krivca? Da sam poginuo, a bilo je toliko zgodnih i romantinih prilika u mojih osam godina ratovanja da ispadnem pravi junak, slavili biste me, kao veselog Kostolomca, kao
narodnog heroja, kauboja iz novih partizanskih pria. Ovako sam sudopera.
I hulja! (Milici, Zoji.) ta sam zaprljao? Ako je neto prljavo, zagovnali smo
zajedno. Rekao sam to i ilasu. U lice: ido, nova klasa, pa ta? ovek ne
bira klasu, on joj pripada. Najgori su vajni istunci. Anatomija jednog morala trt! Partizanski general se spanao sa balerinom. E, moj ido! U
pravu je deda Zuba. Pravda e trijumfovati. Doi e i nama crni petak ali,
ja bih da proivim i veseli etvrtak. To vam je, drage moje, dijalektika. Samo
kad bismo se manje lagali. I poniavali. Zbog toga sam vas i molio, Zoja, da
poete sa mnom u Gradinu. Milice, treba da se dogovorimo za Dragana. ovek e iveti kod mene, sa nama. Zinaida se slae.
MILICA: Neka sam odlui... Vie bih volela ako bi stanovao u studentskom domu, sa drugovima.
ZOJA: Sjajan deko! Ne brinite o njemu. (Milici.) General mu spremio
lep poklon za maturu. Vespu!
Zoja odlazi.
U kuhinji ostanu Milica i Danilo.
302
303
nim... Divan tenor, barun, ali kad vas pogleda odozdo, sitnim, krmeljavim
oicama i izvrnutim pogledom... Kuku! ta ja trtljam! Da niste sluajno i vi
Makedonac?
KUMI: Nisam. Samo liim vaem opisu.
ZOJA (prua mu obe ruke): Ah, vi ste ba lep mladi.
KUMI: Srbin.
ZOJA: Samo kad niste Crnogorac. alim se. (Poljubi Kumia u obraz. Sofiji.) Sladak deko. Jeste ga probali? Bogami ima ovde lepih momaka. Znate li
onog Mladia sa trubom? Njegovi roditelji ga zovu glupo, partizanski ovek! Zamislite!
Stidljivi Kumi brie trag Zojinog rua sa svog obraza.
KUMI: Dragan.
SOFIJA: Znam.
ZOJA: Pa ta ekate, mila moja? Najslai su mladi krompirii.
VI,12.
Na makadamskom putu, na izlazu iz Gradine, kroz polja i umarke.
Beli DKW. Za volanom Danilo, pored njega Dragan.
DANILO Svia ti se DKW? Na dobrom putu moe 160 kilometara.
DRAGAN: Otkud ti lova?
DANILO: Nisam ukrao. Zaradio sam. Napisao sam jednu knjigu o paniji.
DRAGAN: itao sam.
DANILO: I?
DRAGAN: Nisi Hemingvej.
DANILO: Znam. Prevedena je na francuski. I nemaki.
Danilo zaustavi automobil. Izie, protegne se. Pred njima je lep, pitom
zaviajni predeo... Nedaleko je neka ekonomija, imanje ograeno bodljikavom icom. Zabranjen prilaz.
DANILO: Ovde je, u moje vreme, bio letnjikovac nekog ludog porunika Mie ljivia. Zamisli, kad su doli Nemci, obukao uniformu, uzjaio konja, isukao sablju i usred Gradine izazivao na viteki dvoboj nemakog oficira svoga ranga! Pravi Don Kihot. Izreetali ga. ljivii su imali i ergelu. Kod
njih je radio Kostolomac. Moj drug! Zajedno smo igrali u Radnikom.
DRAGAN (izie iz automobila, pokazuje na bodljikavu icu): Sada je ovde
logor. Izbeglice iz Maarske. Nisu te prevodili na maarski? (Danilo zarije ake u kosu svoga sina, on se otrgne.) Hajde, objasni, marksisto, tu dijalektiku? Komunisti lansiraju keruu Lajku u kosmos, a tenkovima gaze ljude u Peti.
304
305
306
307
308
Guliver sa blicom.
Valentino, konferasije.
Kad izroni Suzana golih grudi, Gluvi izbei oi, pogleda u Selju...
SELJINA DRUGARICA: Iju!
SELJA: Nita nisam video.
GLUVI: Sve oni to gledaju u kinu! Ameriki film... A francuski su jo gori, samo se ljube, a goli golcati, skroz... Trebalo bi zabraniti da aci izlaze kasno uvee, posle devet.
SELJA: Nije to nae, drue Gluvi... Imaju Narodnu omladinu, svoj komitet... Nek rasprave... Pola devet, pola deset, pola jedanest...
GLUVI (pokazuje Kumia, koji zamenjuje Omlatinu na bubnju): Koji komitet!? Eno ga njihov komitet lupa bubanj.
Na estradi mali sastav: Dragan, Omlatina, Pera Galov, Kumi za bubnjevima, muri, zaneo se. Tema iz filma Bal na vodi, opet.
KUMI (u kameru): Ba bi bilo runo da veeranju nau priu o Gradini zavrimo u ambulanti, na psihijatarskom otomanu. Jeste, bilo je to vreme
luckasto, esto i odvratno; svi smo bili, to se kae, za posmatranje. Dijagnozu nae prave bolesti niko jo nije znao, ali bilo je uvek e ih biti i
onih nekih ekspirovih snova i snovienja u no ivanjsku i holivudskih
balova na vodi, kao to je bio ovaj za doek prvog dana leta, matursko vee i ispraaj omladinske radne brigade Voje Kostolomac na izgradnju
Fabrike kablova u Svetozarevu.
VIII,2.
Kabine, svlaionice za presvlaenje kupaa.
Ispred jedne kabine stoji Omlatina, obuen kao pravi frajer iz pedesetih
godina: na nogama gumike, sa visokim onovima, frula pantalone,
koulja sa visokom kragnom, dva dugmeta pod guom, tarzan frizura... I
tako dalje.
Pored njega je Suzana, jo uvek u kupaem kostimu.
OMLATINA (u kameru): arls Darvin je tvrdio da je ovek postao od
majmuna, a ja u vam sad pokazati obrnut proces kako od oveka postaje
majmun. (Blesavi Omlatina ulazi u kabinu za presvlaenje. Dabome, Suzana
odmah za njim. Malo kasnije izie Omlatina, obuen u brigadirsku uniformu.)
Gde si, Darvine, da vidi obrnutu evoluciju! To jest, revoluciju.
Iz svlaionice iskoi i Suzi, takoe u uniformi, pozdravlja stisnutom pesnicom.
SUZANA: Tarzan i njegova ita.
309
VIII,3.
Fanfare. Pored bazena mariraju brigadiri. Publika ih pozdravlja.
Selja i Gluvi su vrlo zadovoljni. ak i Bezruki pljeska, jednom rukom,
jer mu je druga oduzeta.
VALENTINO: Omladinska brigada Voje Kostolomac iz Gradine.
Devet puta udarna...
Omlatina uzme mikrofon od Valentina. Dere se, pred svako njegovo pitanje: Za koga? Kumi lupa tu na bubnjevima.
OMLATINA: Za koga?
BRIGADIRI: Za narod!
OMLATINA: Za koga?
BRIGADIRI: Za Partiju!
Pridruuju se Selja, Gluvi i ostali. Deru se.
OMLATINA: Za koga?
SVI (gromko): Za Tita!
OMLATINA: Za koga jo?
Malo se zbune, ali se deru...
SVI: Za Tita!
Omlatina se zeza, pita jo jednom...
OMLATINA (za sebe): Ama, imaju li oni jo nekog svog? (Urlikne u mikrofon.) Za koga?
Gluvi i Selja se zgledaju. Gluvi drekne ali ga drugi ne prihvate.
GLUVI: Za Tita!
Saksafonista Pera Galov spase situaciju, zapone neku omladinsku pesmu. Omlatina i Suzana pevaju. Aov, lopata, pijuk i kolica to je oruje
svesnog omladinca... Duet. Muziari sinkopiraju pesmu u dez aranmanu. Brigadiri, sa zastavom, mariraju oko bazena. Publika aplaudira, uverena
da je sve ovo pripremljen program.
BRIGADIRI: Ura! Ura! Ura!
VIII,4.
No.
Automobilom kroz Srbiju, natrag u Beograd, Zoja i Danilo. On je odlino raspoloen, zvidue, pevui neku ratniku pesmicu iz panije.
ZOJA: Generale, niste mi odgovorili na pitanje: Zato se svi plaite svog
vrhovnog komandanta? (Nema odgovora. Poute, dugo.) Da li e se i tvoj sin
plaiti?
VIII,5.
Bazen. Neka lagana dez stvar. Crnac prilazi muzici na estradi, uzima mikrofon od Valentina, peva... Bluz. Crnac, USmarinac, se zagledao u Seku,
ona mu uzvraa koketnim pogledima, prevre oima. Kibicovanje odmah primeti i paljivo motri Bezruki.
Na platou za igru, parovi: Simona i VitaBas, Seka i Beli, Sofija i Beci. Selja i njegova drugarica. Gluvi se dri za uvo, njegova drugarica mu sipa kapi u uho. Zuba i Zaga. Dragan bira za igru svoju majku, pleu; preko Milicinog ramena gleda Sofiju.
BECI (pleui sa Sofijom): Draga devojice, mnogo sam mislio ovih dana o vama. Ne dugujete mi vie nita. Dugujem ja vama. (Otvori aku, u aci:
minue od ada.) Voleo bih da na vaem koncertu nosite ove minue. Poklon od ika Becia.
Kavaljerski poljubi Sofiju u ruku. Odvodi je prema stolu. Sofija je dirnuta
njegovim gestom. Stavlja minue, osmehuje se starom dentlmenu.
Dragan bira Sofiju za igru. Beci im se osmehne, prijateljski, Sofija mu uzvrati osmehom, stavlja minue na ui.
Odlazi sa Draganom na podijum, pleu.
SOFIJA: Divno vee.
Omlatina i Suzana, u uniformama brigadira, pleu, odlaze prema umarku u dubini.
Milica gleda Dragana kako plee sa Sofijom. Razmeni zabrinut pogled sa
majkom Zagom. Preko njenog ramena ugleda, u mraku, jedno udno lice
Botvinik.
Pogledi im se sudare, ukrste. Milica skrene pogled. Ko zna ta to sluti.
Guliver, maskiran u kostim arli aplina, koraa preko vodene ploe bazena, kao kakvo privienje u no ivanjsku. Dabome, to je udeeno koraa uskom pontonskom trakom postavljenom preko bazena.
Crnac peva neku gustu negro stvar, Kumi za bubnjevima, spori teki ritam. Iza njega se pojavi Bezruki, vrsto ga stisne za rame, pita apatom, ali
strogo.
BEZRUKI: Ko je Crncu dozvolio da peva?
KUMI (apatom): Valjda Bog. Peva o tome kako Jenki mue Crnce.
(muri, nastavi da svira.)
BEZRUKI: Hm!
Seate se? Prva pria se zavrila kazaokom, druga se zavrava bluzom
moda i to neto znai.
Kraj druge prie
331
NAPOMENA
Zahvaljujui predusretljivosti lanova porodice pokojnog Slobodana Stojanovia, Redakciji asopisa YU film danas dostavljen je ne samo original
teksta TVserije Vie od igre, nego i dve gotovo u celosti (najverovatnije pred
poslednju ruku) razraene i napisane epizode (a potom i tree, koja je naalost pre skica nego, bar na prvi pogled, zaokruen konspekt) nastavka te iste
serije koja bi se, radno, slobodno mogla nasloviti sa Petnaest godina posle.
Zamiljena kao svojevrsno ogledalo vremena koje prati posleratne dogaaje u Gradini nakon to je ova po prvi put osloboena sredinom 1941. godine, serija koju je Slobodan Stojanovi poeo da pie a da nije uspeo i da je
okona (nego je posle druge samo delimino ukoraio u treu epizodu koja je
ostala na nivou neto serioznije razraene skice), pre je ogoljeni torzo Stojanovievih daljnih ambicija u tom smislu, nego to omoguuje seriozniji uvid
u ono to je dvema uvodnim priama ponudila. Napisana jezikom koji umnogome (gotovo bez zadrke, na prvu loptu) izvrgava ruglu posleratnu politiku i idejnu pramalinejnost, u prve dve epizode serija nam nudi galeriju likova
koji u odnosu na TVseriju napisanu pre nje deluju domalo stereotipno, kao
da ih je pisac namerno oblikovao tako da se nametnu kao prvorazredna karikatura, to unekoliko predstavlja svojevrstan otklon od Stojanovievog pristupa dotinom vremenu recimo u TVserijama Dranje za vazduh ili Idemo
dalje. Ne bih da deklamujem svoje poput kakve babavraare, ali da prve
dve epizode nastavka Vie od igre na odreen nain nagovetavaju Stojanovievu zasienost samim medijem u tenji da ga temeljno preoblikuje te nas neposredno suoi sa epohom koja iz dananje retrospekive moda i deluje karikaturalno, ali se iz ondanje nadaje kao izuzetno dramatina, to je ak i vie
nego jasno. Sve ono to je u seriji na koju se ova nastavlja delovalo kao ubedljiv vremenski i dramski raspon, u prve dve prie temeljno je preorano i podvedeno pod itav niz optih mesta koja pre sugeriu zamor u iitavanje samog
materijala, nego to ga ine (bar u ovoj fazi rada) kreativno dosegnutim.
Pa ipak, uz sve rezerve koje se moraju uvaiti samim tim jer je re o materijalu koji nije proao onu zavrnu a tako nezaobilaznu ruku u svom finalizovanju, ono to raduje sadrano je u injenici da je re o prvim lastama jo jedne od Stojanovievih spisateljskih avantura koja se okonala onako kako to
niko od nas nije ni slutio, suoavajui nas post mortem sa zaostavtinom pisca koji je svoj ne mali doprinos pozoritu, televiziji i filmu decenijama ostvarivao daleko od razuzdane gomile onih koji su domaem dramskom stvaralatvu, jednako kao i TV i filmu pre odmagali, nego to su umeli da mu svo-
313
314
PODACI O TVSERIJI
VIE OD IGRE (DEVET EPIZODA 1. GRADINA, 62 min 23 sc; 2.
RADNIKIGRAANSKI, 56 min 30 sc; 3. UTAKMICA, 50
min 10 sc; 4. JAKA LJUBAV, 53 min 42 sc; 5. BABICA, 54 min 14 sc; 6.
NO PASARAN!, 53 min 57 sc; 7. IPAK, 53 min 57 sc; 8. PARASTOSI,
48 min 42 sec; VIE OD IGRE, 51 min 53 sc) Proizvodnja: RTV Srbije, Beograd, 1976. Scenario: Slobodan Stojanovi Reija: Zdravko otra Kamera: Dragan Mani Muzika: Vojkan Borisavljevi
Scenofraf: Tomislav Njei Kostimograf: Jelisaveta Gobecki
Montaa: Petar Aranelovi Ton: Miodrag Vukovi Urednik:
Ljubomir Radievi Uloge: Petar Boovi, Ljiljana Dragutinovi, Nikola Simi, Pavle Vuisi, Zoran Radmilovi, Nikola Mili, Velimir ivoti,
ivojinika Milenkovi*, Mia Tomi, Miodrag Milovanov, Vesna Malohodi, Slavko Simi, Slobodan Aligrudi, Ljubica Kovi, Slobodan uri,
Vlastimiruza Stojiljkovi, Milo uti, Vojislav Brajovi, Dragoljub
Gula Milosavljevi, Predrag Pani, Jelena Jovanoviigon, Mihailo Bata
Paskaljevi, Zoran Stoiljkovi, Toma Kuruzovi, Ivan Bekjarev, Ljubomir
UbavkiPendula, arko Mitrovi, Miodrag PopoviDeba, Olga Stani*Da ni ovaj broj YU filma danas, posveen televizijskom stvaralatvu pokojnog dramskog i proznog pisca, filmskog scenariste i urednika Slobodana Stojanovia nije mogao da proe a da na njegovim stranicama, u okviru pridodate fusnote, ne
osvane neto kao pomen na neke od onih koji su u samoj seriji ostvarili i te kako znaajan tajming kao lanovi glumakog ansambla (o ostalim lanovima mnogoljudne
ekipe, koji su takoe otputovali od nas a koje najee i ne poznajemo, teko da je
mogue uopte neto i prozboriti!), govori i vest od danas, 19. marta. 2008. godine,
objavljena u Politici: Srpski glumac ivojinika Milenkovi preminuo je u 81. godini, preneli su sino beogradski mediji. Pozorinu karijeru poeo je u rodnom Niu, odakle je preao u Beogradsko dramsko pozorite, iji je lan bio sve do odlaska u penziju. Milenkovi je igrao vie od 150 predstava, u oko 30 filmova i vie od 300 TV emisija.
Znaajne uloge ostvario je u serijama TV Beograd U crnom snegu, Levaci, Diplomci, Ljubav na seoski nain, Vie od igre, Vru vetar, Sreni ljudi i Porodino blago...
Ve sam pogled na ne mali broj imena onih (koji su na gornjem spisku na poseban nain obeleeni kurzivom) kojih vie nema meu nama, a bez kojih se nije mogla zamisliti ni na pozorini, ni filmski ni TV ivot, dovoljan je da suoeni sa jo
jednim odlaskom, definitivno konstatujemo da je sa ivojinomikom Milenkoviem sa stvaralake i ivotne scene u seanje otila ne samo plejada vrsnih TV etc.
stvaralaca, nego naprotiv itava jedna epoha koje je i ova serija zatitni znak!
315
savljevi, Vlasta Vlaisavljevi, Aleksandar Hrnjakovi, Ramiz Steki, Milka Gazikalovi, Ljubia Bai, Nikola Jovanovi, Goran Sultanovi, Josif
Tati i drugi.
Serija je premijerno emitovana od 17. 4. do 12. 6. 1977. godine, a potom reprizirana od 1. 3. 1979. do 26. 4. 1979; od 3. 12. 1988. dp 28. 1. 1989; od
15. 10. 1990. do 10. 12. 1990. godine; potom tokom marta i aprila 2006,
a poslednji put od 25. 1. do 6. 2. 2007. (?!?) godine.*
316
FILMOGRAFSKA NAPOMENA
317
BELEKA O AUTORU
Slobodan Stojanovi je roen 1937. godine u akovici. Diplomirao je
dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu.
Bio je upravnik Narodne biblioteke u Poarevcu, dramaturg i umetniki
direktor Savremenog pozorita u Beogradu, dugogodinji urednik Televizije Beograd, redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.
Napisao je vei broj drama, prikazivanih u skoro svim jugoslovenskim pozoritima i inostranstvu, TV drama i serija, filmskih scenarija, dramaturkih
studija i eseja. Poslednjih godina pisao je preteno prozu.
Najpoznatije drame: Opasna voda (1959), Oiljak (1962), Slatke i gorke
trenje (1963), Akvarijum (1964), Kua na brdu (1968), Ti si to (1972), Prenoite (1978), Raste trava (1968), Ptic i ptica (1986).
Izabrane drame, sa iscrpnom biografijom i teatrografijom, objavljene su
u knjizi Drame, u izdanju BIGZa Beograd.
Televizijske drame i serije: Tuga (1965), Otac (1965), Smoki (1967), Golubovii (1968), Vie od igre (1975), Siroe (1978), Idemo dalje (1982), Osam
stotina ena (1986), Dranje za vazduh (1987), Jastuk groba mog (1991).
Proza: Uitelj (1981), Povodom mokrog snega (1985) i dr.
Dobitnik je nekoliko uglednih domaih i meunarodnih nagrada.
Umro je u Poarevcu 4. januara 2000. godine.
319