Copyright hrvatskoga izdanja, 2001 , Golden marketing, Zagreb

Sva prava pridrana

Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard,

Franz Wiedmann

ISBN 953-212-023-8
Nakladnik
Golden marketing
enoina 28, Zagreb
Za nakladnika
Ana Maleti

ATLAS FILOZOFIJE
Sa 115 oslikanih stranica u boji
Grafika

obrada slika

Axel WeiB

Preveo
Ante Peria
redakcija
arko Puhovski

Struna

Naslov izvornika
dtv-Atlas Philosophie, Mit 115 Abbildungsseiten in Farbe
Text: Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann;
Graphische Gestaltung der Abbildungen Axel Weiss
1991 Deutscher Taschenbuch Verlag GmbH & Co. KG, Mi.inchen
9., aktualisierte Auflage Januar 2001

Golden marketing, Zagreb

Pitanje o smislu bitka, o biti svih stvari, o poloaju ovjeka u svijetu temelj
je naega miljenja. Stoga filozofija, "ljubav prema mudrosti", vrijedi i kao
"majka" svih znanosti. Odgovori koje je filozofija dala od antike do danas
mijenjali su se s prilikama - a ipak su u svojoj biti ostali jednaki. Tako je bavljenje filozofijom uvijek i promatranje njezine povijesti.
"Dtv - Atlas filozofije" je povijest filozofskih uenja prikazana preko filozofa
i njihovih vanih teza i pojmova, i - kao njegova posebnost - zorno prikazana na oslikanim stranicama u boji. I tu je ouvan sustav dtv-atlasa, sustav
od jedinica tablice-tekst, od dviju usko po.;ezanih stranica, jedne stranice u
boji i jedne iscrpno napisane tekstualne stranice.
Peter Kunzmann, roen 1966., studirao je teologiju (diploma) i filozofiju
(promocija i habilitacija). Profesor filozofije na sveuilitu Wi.irzburg. Objavljivao je radove o antropologiji, Wittgensteinu i srednjemu vijeku.
Franz-Peter Burkard, roen 1958., studirao je filozofiju, pedagogiju i religiju u Wi.irzburgu i Ti.ibingenu. Profesor filozofije na sveuilitu Wi.irzburg.
Objavio je radove s podruja antropologije, etike i filozofije egzistencije.
Franz Wiedmann, roen 1927., studirao je u Ti.ibingenu i Munchenu. Od
1969. do svojega emeritiranja 1995. drao je katedru za filozofiju na sveui
litu Wi.irzburg. Objavio je radove o problemima povijesti, umjetnosti, prava
i religije. Osim toga napisao je monografije o Spinozi, Hegelu i J H. Newmanu.
Axel WeijS, roen 1958., slobodni je grafiar i od 1985. radi kao ilustrator
strunih knjiga i autor knjiga za mlade. 1993. je u Veroni odlikovan nagradom "Premio Internazionale Felice Feliciano" za oblikovanje "dtv-Atlasa filozofije".

Sadraj

Sadraj
Predgovor ......................................... 9
Uvod ................................................ lO
Filozofske discipline ..................... 12
Istona ffiozofija
Pregled ................................................ 14
Indija I l Upaniade; ortodoksni
sistemi I ......................................... 16
Indija II l Ortodoksni sistemi II ... .. .... 18
Indija III l Dainizam; budizam ....... 20
Kina I l Konfucijanizam; kola YinYang.
..................................... ..22
Kina II l Taoizam; mohizam..... .... 24
Stari Istok
..................
........ 26
Antika
Pregled .......................... .. .... .. ............... 28
Predsokratika I ........... .. .... .. ..... ........... 30
Predsokratika II ................. .. .... .. .......... 32
Sofistika ............................................... 34
Sokrat...
........................
.. ... 36
Platon l: uenje o idejama ................. 38
Platon II: teorija spoznaje,
.40
dijalektika.
.42
Platon III: antropologija, etika
Platon IV: uenje o dravi. ................ 44
Aristotel I: logika ................................ 46
........... .48
Aristotel Il: metafizika
...50
Aristotel III: psihologija, etika...
Aristotel IV: politika, poetika ............ .52
Stoa I l Logika, fizika ........................ .54
Stoa II l Etika ...................................... 56
Epikur ...................... ............ .. .............. 58
Skepsa; eklekticizam ........................... 60
Neoplatonizam ..... ..... ......... ...... ........... 62
Srednji vijek
Pregled..............
.. ..... 64
Patristika ...
...66
.. ........ 68
Augustin I...........
Augustin II
.................... 70
Rana skolastika I l Ivan Skot
Eriugena; Anzelmo
Canterburyjski .......................... ..72
Rana skolastika II l Pitanje
univerzalija; Petar Abelard ............ 74
Arapska filozofija ............................... 76
Visoka skolastika I l Roger Bacon;
Bonaventura; Raymond Luli ......... 78
Visoka skolastika II l Albert Veliki;
Toma Akvinski I ............................ 80
Visoka skolastika III l Torna
Akvinski II .....................................82
Visoka skolastika IV l Toma
Akvinski III ..................................... 84

Visoka skolastika V l Duns Skot;

Meister Eckhart ............................. 86
Kasna skolastika l William
Ockham ...................... .
... 88
Nikola Kuzanski ...... ........ .. ... ..
.... 90
Renesansa
Pregled...
.. ..................................... 92
Prirodna znanost; Francis Bacon ....... 94
Humanizam ......................................... 96
Talijanska filozofija .. ...... .... ....
.. .... 98
Teorije drave i prava; reformacija .. 100
Prosvjetitelj stvo
Pregled.............................
...... l 02
Racionalizam I l Descartes I ........... 104
Racionalizam II l Descartes II ...... l 06
Racionalizam III l Spinoza l... .. ... 108
Racionalizam IV l Spinoza II.... ...110
Racionalizam V l Leibniz I.. ............ 112
Racionalizam VI l Leibniz II;
Wolff...........................
.. .... 114
.. ..... 116
Empirizam I l Hobbes.....
Empirizam II l Locke I....
.. ... 118
Empirizam III l Locke II..
.. .. 120
Empirizam IV l Berkeley
..... 122
Empirizam V l Hume !.. .................. .124
Empirizam VI l Hume Il; A. Smith .. 126
Francusko prosvjetiteljstva I l Pascal;
Voltaire ........................................... 128
Francusko prosvjetiteljstva II l
Montesquieu; Vi co ........................ 130
Francusko prosvjetiteljstva III/
Rousseau ............... ....... .
.. .... 132
Njemaki idealizam
Pregled.................................... .. ..... 134
Kant l: Kritika istog uma I ............. 136
Kant Il: Kritika istog uma II ..... ..138
Kant III: Kritika istog uma III ......... 140
Kant IV: Kritika praktinog uma ...... 142
Kant V: Kritika rasudne snage ......... 144
.. ........ 146
Fichte 1...........................
Fichte II; Schleiermacher. ..... ... ......... 148
Schelling ................................ ............ 150
Hegel 1 ........................... ... .... ....... .. ... .152
Hegel 11 ......... ..... ...... ........................ 154
Hegel III .......................................... 156

19. stoljee
Pregled...
.. ............ .. ......... ....... 158
.. ...... 160
Schopenhauer......
Kierkegaard.
.. .......................... 162
.. ............ .. 164
Pozitivizam.
Lijevi hegelovci .............. .. .............. .. 166
Marx I; Engels..
...168

...................... .. .. 170
Marx II
Pragmatizam...... .... .
.. ........ 172
Novokantizam; induktivna
metafizika .................................... 174
Nietzsche I... ...... .. ... .. .... .. .. ....... .. ....... 176
Nietzsche II...... ..... ....... ..... ... ... .. .. .. 178
.180
Dilthey ......... .... ..... ....... .... .. ........
20. stoljee
Pregled.............
.. ..... 182
Prirodne znanosti I l Fizika I ...... 184
Prirodne znanosti II l Fizika II ........ 186
Prirodne znanosti III l Biologija !.. .. 188
Prirodne znanosti IV l Biologija II .. 190
Filozofija ivota ................................. 192
Fenomenologija I l Husserl 1.. ......... 194
Fenomenologija II l Husserl II;
Merleau-Ponty .............................. 196
Fenomenologija III l Scheler ........... 198
Filozofija egzistencije I l Jaspers ...... 200
Filozofija egzistencije II l Sartre ...... 202
Filozofija egzistencije III l Camus;
...204
Marcel......................
Heidegger !........... ........ ... .... .. ....... 206
Heidegger II .. .. ...... .. .. ..
.208
Moderna logika I. ........... .. ...... .. ... 210

Moderna logika II .
.. ............ 212
.214
Wittgenstein I.......
Wittgenstein II. .......... ........ .......
.216
Analitika filozofija I l Frege; Beki
krug.................. ..
.. ................ 218
Analitika filozofija II l Russell ........ 220
Analitika filozofija III l Teorija
jezinog akta, metaetika .............. 222
Analitika filozofija IV l Ontologija .224
Nicolai Hartmann ; Whitehead .......... 226
Marksizam ...... .... .. ...... .. ...
.. ........ 228
Kritika teorija ....................... .. ......... 230
Socijalna filozofija ............................ 232
Kritiki racionalizam ........................ 234
Antropologija; hermeneutika.. .. .... 236
Strukturalizam
................... 238
Bibliografija
Izvori. ....
Sekundarna literatura
Ilustracije

.. ............. 241
......... 249
............... 251

Kazalo
Kazalo osoba ............ .. ............ ......... 252
Predmetno kazalo ............................. 255

Predgovor

Knjiga, koja je pred vama, prikazuje povijest filozofskog miljenja preko najznaajnijih predstavnika. Pri tome se italac upoznaje s temeljnim problemima filozofije i nainom odgovaranja na njih, njezinim metodama i pojmovima. Pregledi pred svakim poglavljem pokazuju povijesnu pozadinu na kojoj
treba promatrati misleni uinak filozofa.
Plan sustava dtv-atlasa omoguuje veliku preglednost, ali i prisiljava na jednoznaan izbor i periodizaciju. U ponuenu opsegu nisu mogli svi filozofi
doi do rijei i biti prikazani u tanine. Stoga je naglasak na saetu prikazu
bitnih misli i pojmova jednog filozofa, odnosno kole.
S pokuajem da se zorno prikau filozofske misli u obliku slika i grafika, veinom se moralo utirati nove putove u prikazivanju filozofije. Stranice s tablicama tekstove trebaju zorno pojanjavati, dopunjati ili saimati. Njihov je cilj
pomoi shvaanju i potaknuti vlastita pitanja.
Srdano hvala Axelu WeiBu, koji je nae skice preoblikovao u slike, za prijateljski zajedniki rad; takoder Winfriedu Grothu iz Deutscher Taschenbuch
Verlaga i njegovim suradnicima, osobito Lieselotti Biichner i Gabrieli Wurm
(registar), za brigu punu razumijevanja; kao i svima ostalima koji su savjetom bili uz nas.
Wiirzburg, svibanj 1991 .
Autori

Predgovor 9. izdanju
Kao ve u dosadanjim izdanjima i ovaj put smo opet aktualizirali dtv-atlas.
Nakon temeljite prerade i priirenja pri izradi 7. izdanja sad su po prvi put
prihvaena upuivanja na elektronske medije. Ograniili smo se na one stranice Interneta koje, kao prvo: obeavaju odredenu trajnost, a kao drugo: po
sadrajnim linkovima i same mogu biti daljnji putokaz.
Wiirzburg, studeni 2000.

Autori

10

Uvod

Uvod
Pojam "f"dozofija"

(427.~347 .

Kant

pr. Kr.)

(1724.~1804. )

B Osnovna pitanja filozofije

glazba
medicina
pravo

prirodne znanosti

Pojedinane

se znanosti bave
zbilje

sveukupnou

isjecima ,

filozofija

iz

grkoga,

a
znai ljubav prema mudrosti te se, u
skladu s tim, misli na filozofa kao prijatelja mudrosti (phil6s = prijatelj, sophia
= mudrost), koji se odlikuje tenjom za
svakim oblikom spoznaje.
Ve se Platon i Aristotel pitaju koji bi nagon u ovjeku bio izvor filozofije. Njima
je to udenje.
"Jer na poetku kao i danas uenje
poticae ljude filozofiranju.. Onaj
pak tko se pita i udi ima osjeaj neznanja ... Da bi izbjegli neznanje, ljudi
su poeli filozofirati. .. " (ARISTOTEL)
ovjek ne prihvaa iskustveni svijet jednostavno onakav kakav jest, nego se u
di i pita o temelju: "Zato uope postoji
neto? to djeluje iza pojavnosti? Zato
ivimo?"
Ako su tek s tim, uvijek prisutnim pitanjima svakodnevne i neposredne po sebi razumljive stvari postale upitne, postaje oito da pri gomilanju pojedinih
spoznaja jo uvijek ostaje skrivena bit i
smisao cjeline.
U snage koje potiu na filozofiranje i
trajno ga odravaju spada i dvojba. Nje zinoj kritici jednako su podvrgnuti izvori
nae spoznaje kao i valjanost tradicionalnih vrednota i drutvenih normi.
Neki su podrijetlo filozofije vidjeli i u
tome to ovjek ivi svjestan svo je

A Poticaji filozofiranju

Platon

potjee

smrti.
Neprestana mogunost smrti prijei
neupitno ivotarenje te prisiljava na
promiljanje o samom sebi i na odluku o tome to u ivotu treba smatrati
bitnim.
Patnja i smrt su granina iskustva koja
nas izbacuju iz povrne sigurnosti i
potiu p itanje o ispunjenju smisla ivota.
Bioloki je ovjek oznaen redukcijom
prirodnih instinkata. Odatle nastaje potreba da inae uroene naine ponaanja mora zamijeniti onima koje odredi
razum, ali s druge strane nastaje i
sloboda samoodreenja.
No, tako odreenu biu treba trajna refleksija uma o temeljima svojega bitka i
djelovanja.
"ovjek je bie koje uvijek vie eli
nego to moe, a vie moe nego to
treba ." (W. WICKLER)
Filozofska pitanja tiu se svakog ovje
ka. Filozofiranje je izvorna djelatnost koja pripada samoodgovornu bitku ovje
ka. Svaka je filozofija stoga prosvjetiteljstvo u smislu Kantove slavne definicije:

ll

"Prosvjetiteljstva je izlaz ovjeka iz

njegove samoskrivljene nezrelosti.
Nezrelost je nemo da se sluimo svojim razumom bez vodstva nekoga
drugog."
to je filozofija ne da se izrei jednim
pojmom, jer ona samu sebe odreuje
svojim nainom djelovanja. Stoga donosimo izbor iz pokuaja opisa:
"Na iskonu filozofije stoji ovjek koji
se pokuava snai u zagonetkama
svojega nutarnjega i vanjskog svijeta .. . koji se trudi iz kaleidoskopa posebnosti pronai temeljne crte zajednikoga i opega." (A. LAPPLE)
Filozofija se da odrediti kao "metodian i ustrajan pokuaj da se u svijet
donese um." (M. HORKHEIMER)
"Dananja jezina upotreba pod filozofijom shvaa znanstveno bavljenje
opim pitanjima spoznaje svijeta i
pogleda na ivot." (W. WINDELBAND)
"Biti filozof nije specifino zanimanje;
filozof nije gotovi ideal prema kojemu
bi se ovjek mogao oblikovati da bi to
i sam postao; bitak filozofa je volja za
samoostvarivanjem koja u irini filozofiranja sebi stvara prostor, mogu
nost i izraz." (K. JASPERS)
Temeljnim mozofskim pitanjima Platon oznaava:
istinito - dobro - lijepo.
U njima se odraava stanje cijelog bitka.
U novije doba KANT je ta pitanja ovako
formulirao:
to mogu znati? (metafizika)
to trebam initi? (etika)
emu se smijem nadati? (religija)
to je ovjek? (antropologija)
Pri emu posljednje pitanje zapravo
ukljuuje sva ostala.
Za razliku od pojedinanih znanosti filozofija se ne odnosi na neki ogranieni
isjeak zbilje (biologija: ivot; kemija: sastavljenost materije), nego
na cjelinu onoga to jest, ne bi li otkrila bit i svezu bitka te ovjeku posredovala smisao i vrednote.
Drukije nego pojedinane znanosti koje polaze od pojedinih pretpostavki iza
kojih ne mogu posegnuti dalje, filozofija
tei lienosti pretpostavki koliko je god
to mogue. Njezin objekt i metoda nisu
unaprijed zadani nego ih ona sama uvijek iznova odreuje.
Proces filozofije, u kojemu ovjek postie jasnou o sebi i svojemu svijetu, ne
moe se dovriti i izvorna je zadaa svakom vremenu.

12

Filozofske discipline

Filozofske discipline
Ve

prema odreenim pitanjima i

predmetnom podruju razlikuju se samostalna podruja (discipline) filozofije.

"'
~
N

o
cr=

.l!1

~o

.l!l

Antropologija
Nastojanje oko spoznaje ljudske naravi
spada u temeljne filozofske probleme.
Pokuaj da se odredi ono opeljudsko
slui ljudskoj samosvijesti, tumaenju
vlastita poloaja u svijetu (u usporedbi
s ostalom oivljenom prirodom) te svoj
praktini odnos dobiva ne samo u smislu osmiljenog samoostvarenja ve i u
oblikovanju drutva dostojnog ovjeka.

"'
i[
N

"'e

>(J

a.

7 slobodnih umjetnosti
gramatika
retorika
dijalektika

A Povijesna podjela prema Aristotelu

aritmeti~
geometnJa

~~~~::Ornija

B Podjela prema Ivanu Skotu Eriugeni

Etika
Temeljna etika pitanja tiu se dobra
koje treba odrediti ljudsko dranje i djelovanje. Cilj etike je pokazati metodiki
zajamen temelj pravednog, razumskog
i osmiljenog djelovanja (zajednikog)
ivota. Naela i obrazloenja u etici trebaju bez pozivanja na vanjske autoritete
i konvencije biti spoznatljiva kao ope
valjana i razumna, zbog ega prema vaeem moralu zauzimaju nadreeno,
kritiko stajalite.
Zadaa metaetike je da jo jednom preispita jezine oblike i funkciju samih etinih iskaza.
Estetika
Estetika se bavi opim odreivanjem lijepoga u njegovim pojavnim oblicima u
umjetnostima i prirodi kao i njegovim
djelovanjem na recipijenta. Ve prema
usmjerenju ona pri tome postupa isto
funkcionalno - opisno ili normativno propisno. Osim same teorije umjetnosti
raspravlja se i o pitanjima estetskih sudova i oblika estetskog osjeanja i doivljavanja. U novijoj estetici postoje i
informativno-teorijski i jezino-analitiki
pokuaji.
Metafizika i ontologija
Potjeui od ARISTOTELA, shvaena je
kao "prva filozofija" jer pita o prvim
uzrocima i podrijetlu bia kao bia; njezina su tematska podruja:
sam bitak (ontologija), boanski bitak
(filozofska teologija), dua (psihologija) i sveza svih bia u cjelini (kozmologija).
Logika

C Dananje filozofske discipline i posebne znanosti

koje s njima granie

Uenje o dosljednom i sreenom miljenju. Formalna, klasina logika dijeli se

na elementarno uenje (pojam, sud, za-

13

kljuak)

i uenje o metodi (postupak istraivanja i dokazivanja).

Moderna logistika tei krajnjoj formalizaciji i matematiziranju. Radi s logikim
raunima shvaenima kao sustav znakova (simbola) s njima odgovarajuim pravilima rada. Osim toga, poznaje i vie
vrijednosne sustave u kojima iskazi mogu pretpostaviti i vie od istinitosnih vrijednosti "istinito/neistinito".

Teorija spoznaje i znanosti

Uenje o uvjetima, biti i granicama spoznaje. Pri tomu se tematizira odnos spoznajnog subjekta, objekta i sadraja.
Teorija znanosti bavi se pretpostavkama
i temeljima spoznaje u pojedinanim
znanostima. Pri tomu se razjanjavaju
njihove metode, naela, pojmovi i ciljevi
te se podvrgavaju kritikom ispitivanju.
Filozofija jezika
Filozofija jezika promatra nastanak, razvoj, znaenje i funkciju jezika.
Danas prevladavajua analiza jezika,
koja se nastavlja na WITTGENSTEINA,
dijeli se u dva pravca. Pravac idealnog
jezika pokuava pomou jezine kritike
i formalizacije stvoriti jezik visoke logike preciznosti koji bi odgovarao zahtjevima egzaktnih znanosti. Nasuprot tome u "filozofiji normalnog jezika" analizira se jezik u svojoj izvornoj, svakodnevnoj upotrebi i znaenju.
Nadalje, postoji cijeli niz predmetno povezanih disciplina.
Filozofija povijesti pokuava shvatiti i
protumaiti bit, smisao i tok povijesti te
shvatiti ovjeka u njegovoj povijesnost!.
U f"dozofiji religije pita se i raspravlja
o fenomenu religije u njegovoj biti i
funkciji za ovjeka i drutvo, u danom
sluaju podvrgava se kritici.
Tumaenje i objanjenje prirode u cjelini tema je f"dozofije prirode, pod koju
povijesno spada i njezino prirodnoznanstveno istraivanje.
Filozofija prava bavi se pitanjem utemeljenja prava, osobito postoji li neka
nadreena norma iz koje se moe izvesti propisano pravo (npr. naravno pravo).
Socijalna i politika f"dozofija razmatra strukturu, funkciju i smisao drave i
drutva. ovjek se shvaa kao socijalno
bie , ije se samoostvarenje ispunjava u
drutvu. Posebno u sadanjosti to ukljuuje i kritiku ivotnih uvjeta modernoga
industrijskog drutva.

14

Pregled

~
s
~

J::

:2
U)
111

"

o
~

.,e"'
"

"'

~
o
j

"'

~
o

Poeci filozofije u Indiji preneseni su

nam u Vedama ("Znanje"). Nije sigurno
njihovo tono datiranje, ali najstariji bi dijelovi mogli dosei unatrag i do 1500 g.
pr. Krista. U tim opsenim spisima saeto
je mitsko i religiozno znanje najranijeg
vremena, odreeno za kultnu upotrebu

sveenika.

:!;

>()

"'e

J:!

:!

l,.,
e:

~--

oE

o""
t.!a
z"'
OU>

."_
m. aJ e :i
ct:
E"
"'"'

t2~

'""
"""'
""
.&l~

!~

~i
a.,...

;~~

~1~ ~

z~~~

J::

""E
(j)

""

"'
~

1l.
:J

i>

u;

Vede se sastoje od etiri dijela:

Rgveda (hvalospjevi),
Samaveda (pjesme),
Yajurveda (rtvene formule),
Atharvaveda (arobne formule).
Ovima se pridruuju tekstovi tumaenja:
Brahmani trebaju rastumaiti smisao i cilj
rtve kao i ispravnu upotrebu formula.
Upaniade, filozofski najvanije, sadravaju osnovne teme indijske filozofije koje su
poslije razraivane:
uenje o karmi i ponovnu raanju te
ideja jedinstva i jednakosti Atmana i
Brahmana.
Oko 500. pr. Krista poinje razdoblje klasinih ffiozofskih sistema. Za razliku
od relativno zatvorenog idejnog svijeta
vedskog razdoblja, sada nastupaju razlii
te kole i mogu se izdvojiti pojedine osobe.
Ipak, i tu ostaje sauvana tendencija indijskog miljenja da osoba odstupi iza
svojega djela te da se povijesnim podacima ne daje prevelika vanost.
Filozofija ipak poinje izlaziti iz ogranie
nja na krugove brahmana (sveenika) i
prodirati u ire narodne slojeve. Openito
se razlikuju ortodoksni sistemi, koji autoritet Veda priznaju kao objavu, i neortodoksni sistemi koji ih odbijaju kao jedini
autoritet.
est klasinih ortodoksnih sistema jesu:
Samkhya i Yoga,
Nyaya i Vaieika,
Vedanta i Mimamsa.
U neortodoksne sisteme ubrajaju se
budizam, dainizam i dr.
Vrijeme od oko 1000. pos!. Krista rauna
se kao postklasino razdoblje. Poetkom
19. st. moe se govoriti o modernom periodu koji je obiljeen susretom sa zapadnim miljenjem.
Klasino

je razdoblje kineske ffiozofije

prije svega obiljeeno dvjema kolama:
konfucijanizmom i taoizmom.
Osim toga, postoje i mnogobrojna daljnja strujanja od kojih prije svega treba
spomenuti mohizam, legalizam, sofizam i uenje o yinu i yangu.
Konfucijanizam polazi od djelovanja
KONFUCIJA (KUNG FU TSE; 551.-479. pr.

15

Krista) koji samoga sebe vidi u tradiciji starijih predaja. Sadraj njegova uenja je
ponajprije konzervativna filozofija
morala i drave.
Njegov najznaajniji nasljednik je MENCIJE (MENG TSE; .-289. pr. Krista) koji je
dogradio teorijsku podlogu konfucijanizma. Kao mjerodavan kanon poslije vrijede
"etiri knjige'
"Lun yu" (Konfucijevi govori), "Mencije", "Uenje o srednjoj mjeri" i "Uzvieni nauk".
Dok konfucijanizam stoji ponajprije u sukobu posebno s taoizmom i u Kinu poslije dospjelim budizmom,
neokorifucijanizam (od lL st.) postaje
prava kineska dravna filozofija. Klasine moralno-filozofske teme sada se
proiruju kozmologijom koja see unatrag do yin-yang kole.
Taoizam se temelji na "Tao-te-ingu"
("Tao Te Jing"; oko 5.- 3. st. pr. Krista),
djelu koje se pripisuje LAO-TSEU (LAOCE). Ono sadri "Uenje o ispravnom putu i kreposti".
Ljudski je ivot shvaen poloenim u
kozmiki put prirode. Jedna od temeljnih misli toga djela je uenje o djelovanju "nedje/avanjem" .
Drugi znaajan predstavnik taoizma je
UANG-TSE (oko 4. st. pr. Krista).
Mohizam koji potjee od MO-TSEA (5.-4.
st. pr. Krista) zastupa utilitaristiko stajalite orijentirano na dobrobit naroda.
Usporedna struja klasinoj filozofiji jest
kola Yin-Yang, povezana s knjigom "Yi
Jing." Ona ui da sve kozmiko zbivanje
proizlazi iz suigre prapoela Yina (ensko, mekano, tamno) i Yanga (muko,
tvrdo, svijetlo).
Taj kozmiki poredak stoji u vezi s ljudskim ivotom, moralom i drutvom.
Kulturna sredita starog lstoka jesu:
Egipat: obiljeen je predodbom ivota
poslije smrti; u njegovu bogatom svijetu boanstava sadrane su forme henoteizma i monoteizma.
Mezopotamija: izmeu Eufrata i Tigrisa
nastaju velika carstva Sumera, Akada,
Aera i Babilona, domovina velikih
epova o stvaranju svijeta.
Iran: ZARATUSTRA (oko 560. pr. Krista) osniva monoteistiku religiju s jako
istaknutim dualizmom.
Bliski istok je izvor triju svjetskih religija: judaizma, kranstva i islama koji
tuju jednoga svemonoga Boga stvoric
telja koji se objavljuje prije svega u prorocima i pismima.

16

Istona

Indija I l Upaniade; ortodoksni sistemi I

filozofija

U slavnom Himnu o stvaranju u Rgvedi

nalazi se rano pjesniko svjedoanstvo o
pitanju koje je pokretalo filozofsko miljenje o iskonu svega bitka: jedno kao temelj
svijeta, koje samo prethodi podjeli na bitak
i nebitak i pojavama bogova.
"Ni bitka ni nebitka ne bijae tada, l ni
zranog prostora ni neba nad njim. - l
Tko je drao svijet u okrilju; tko ga obuhvaae? l Gdje bjee to beskrajno bezdno, gdje li more?
Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada,
/Ni traga ne bi danu ni noi. - l Bez daka vjetra u prvobitnosti disalo je l Jedno, izvan ega ne bijae nieg." (Prijev.
P. DEUSSEN).

brahman

izlazak u
Brahmu

..........

"

kar ma

ka rm a

sam sara

........

karma

A Upaniade: karma i ponovno

tvrdnja:

l .,
l

Upaniade (oko 800.- 500. pr. Krista) ne

sadre homogeni filozofski nauk nego
mnotvo nazora. Najpoznatije je i najutjecajnije uenje o jedinstvu Brahmana i At-

karma

mana.

~ 1\l.,

roenje

na brdu je vatra

\e\

\
\

'

gdje je dim, tamo je i

vatra, kao u kuhinji

zakljuak:-

dakle, na njemu je vatra

-~

granica

vidlj;"C"o9a-

/
/

l
l

l
l

l
l

\
\

Uenje

____ _

B Nyaya- Vaieika:
Uenje o zakljuku

--~~---;:.::.

........ r
,."

"

sad je na brdu dim

/fJJ\

primjena:

l \ /
~ ile~
\

jer je na njemu dim

primjer:

q o

o atomima

Brahman se shvaa kao u sebi mirujui

pratemelj svega bitka, kao bit svijeta to
sve proima.
Atman znai osobu (duu) pojedinca, u
smislu njegova izvornog bia. Atman se
tako razgraniuje od onoga to ljudima
pripada samo izvanjski i nepravo.
Presudna spoznaja do koje ovjek mora
dospjeti jest da su Atman i Brahman u biti
jedno. Postoji samo jedno, svime upravljajue svjetsko poelo, u koje je poloena
dua i sav bitak. Tako ovjek u svojoj vlastitoj nutrini moe spoznati neprolaznu sr
bika.
"Uistinu je Brahman ovaj cio svijet .. To
je moj Atman u nutarnjem srcu."
Druga vana misao je nauk o karmi i ponovnu raanju:
ovjek se na temelju svojih djela (karma) nuno ponovno raa u novom
liku.
Lanac je ponovnih raanja vjean, jer sve
djelovanje odrava tijek seljenja dua.
Pojam samsara ("tok to se vraa k izvoru") oznauje zapletenost ovjeka u ovom
svjetskom dogaanju. U temelju toga lei
moralni poredak svijeta, jer dobra ili zla
djela vode do primjerena vieg ili nieg ivotnog oblika u buduem ivotu.
U pozadini toga stoji misao vjenoga
svjetskog zakona (dharma), koji kozmiki lei u temelju svega dogaanja ureu
jui ga, a ljudima se oituje kao mjerilo njihova djelovanja.
Svaki je pojedinac obvezan ivjeti u
skladu sa svojom dharmom tako to ispunja dunosti koje pripadaju njegovu
drutvenom poloaju.

17

U razdoblju Upaniada sad se ostvaruje pesimistino prevrednovanje ljudskog postojanja.

On se promatra u njegovoj slabosti i
prolaznosti. - Uvijek nova patnja nastaje u vjenoj izmjeni smrti i roenja. - Izvanjska ivotna dobra pokazuju se bezvrijednima u usporedbi s neprolaznim
Brahmanom.
Tako nastaje elja za izbavljenjem (moka) kao osloboenjem od tijeka ponovnih
raanja. Budui da su djela uzrok i veza
ponovnih raanja, onda ni dobra djela ne
mogu dovesti do osloboenja.
Stoga je ispravni put uzdravanje od
svih djela i elja (askeza).
No, bez znanja i to ostaje neplodno .
Najvii, intuitivni uvid u bit Brahmana jest
ta oslobilaka snaga: jer tko zna o Brahmanu, sam je Brahman.
"Brahman sam ja: tko to zna, postaje
slobodan od svih okova."
Kao to rijeka bez imena i lika nestaje u
moru, tako se mudraeva individualna egzistencija rastapa u Brahmanu.
est ortodoksnih sistema klasinoga razdoblja priznaju autoritet Veda.
Nyaya i Vaieika stopile su se poslije u
jedan sistem.
Nyaya je ponajprije obraivala podmje
logike i zakljuka, dok je Vaieika zastupala atomistiku filozofiju prirode.
Ujedinjeni sistem posebno se istica!;) izlaganjem uenja o kategorijama .
Sedam kategorija jesu:
supstancija, kvaliteta, aktivnost, odnosi
zajednitva, osobitost, inherencija (odnos izmeu nuno povezanih dijelova) i
nebitak.
Uenje o zakljuku rabi petodijelni silogizam. Slika B pokazuje jedan esti kolski
primjer:
Da bi zakljuak bio valjan, moraju subjekt (brdo), logiki razlog ili sredstvo
tvrdnje (dim) i logiki zakljuak ili ono
to treba tvrditi (vatra) stajati u ispravnu
meusobnom odnosu.
Zakljuak treba obuhvaati vie nego razlog, tj. vrijedi:
Gdje je dim, tu je uvijek i vatra; ali posvuda gdjegod je vatra, nije uvijek
dim.
Filozofija prirode nauava sloenost svega
materijalnoga od atoma koji se ne mogu
unititi, ali ija se nakupina u vidljive stvari
moe rastaviti. Po izmaku jednog razdoblja svijeta odjeljuju se atomske veze, dok
se nakon jedne faze mirovanja ne sastave
u neki novi svijet.

18

Istona

illozofija

Indija

Pra kriti
(pramaterija)

Purua
(pojedinane

due)

671
L.JJ

Cl

o o
D

Jr7J
L..!/

'"'""' "' m""'i"

~j""

iva

A Samkhya

B ankara: monizam

bia

n l Upaniade; ortodoksni sistemi n

Samkhya zastupa dua/istiku sliku svijeta. Dva vjena i nestvorena poela svijeta
su Purua, isti duh, i Prakriti, materija.
Purua je opremljen svijeu, ali potpuno pasivan, tako da sam ne moe proizvesti nita.
Dok sarnkhya izvorno prihvaa jednoga
sveobuhvatnog Puruu, poslije se polazi
od mnotva individualnih Purua.
Prakriti je aktivna, djelatna snaga, ali bez
svijesti, pa stoga nije usmjeren na cilj.
Tek uzajamnim djelovanjem obaju principa moe nastati svijet. Pri tome u Prakriti
djeluju 3 razvojne snage (gunas):
svijetlo, radosno;
pokretno, strastveno;
tamno, usporavajue.
Prije poetka novoga razdoblja svijeta te
se sile nalaze u stanju mirovanja. Poet
kom njihova kretanja nastaju 24 osnovna
elementa kao materijalni sastavni dijelovi
svijeta
(Sarnkhya meu njih ubraja i razum, samosvijest i sjetilno opaanje).
Nasuprot materijalnoj Prakriti stoji Purua
potpuno odvojen i samo promatra. Stoga
je i sveza duha i tijela u ovjeku samo prividna, to se objanjava jednom usporedbom:
Kao to se od bezbojna kristala ini da
je crven ako iza njega drimo neki crveni predmet, tako se ini da i na duh
djeluju samo osjetne stvari. Psihiki dogaaji koji se mogu u dui iskusiti pripadaju u stvarnost Prakritija.
Put izbavljenja ovjeka iz kruenja ponovnih raanja sastoji se u spoznaji,
da njegova Puruu sve stvari u svijetu
ne mogu niti dotaknuti.
Time se gasi interes za svjetskim djelovanjem po kojemu nastaje nova karma.
Sarnkhya tvori teorijski temelj yogi, dok je
ova praktina metoda za postizanje izbavljenja. Za razliku od Sarnkhye, yoga ipak
pretpostavlja jednoga najvieg osobnog
Boga.
U temelju yoge stoji misao da ovjek po
koncentraciji, meditaciji i askezi moe dospjeti do smirenja duha, vieg uvida i konano osloboenja od materijalne Prakriti. Klasini sistem obuhvaa 8 stupnjeva
od kojih prvih 5 istiu vjebe tijela, dok je
teina ostala 3 u duhovnom uvidu:
l. suzdrljivost (obdravanje moralnih
zapovijedi),
2. stega (propisi oienja, askeza, studij),
3. ispravno tjelesno dranje,
4. kontrola disanja,

5.

povlaenje

19

osjetila s izvanjskih obje-

kata,
usredotoenje misli na neku odree
nu toku ,
7. meditacija,
8. utonue (sjedinjenje duha s boanskim, dokidanje individualne egzistencije).
Vedantom (ispunjenje Veda) su se prvotno nazivale Upaniade, a poslije se pojam
upotrebljava za oznaivanje onih sistema
uenja koji se temelje na tumaenju Veda.
Uz Upaniade Bbagavadgita je jedna od
najvanijih knjiga Vedante.
Najznaajniji predstavnik je ANKARA
(oko 800. pos!. Krista), koji nauava strogi monizam. Postoji samo jedno kozmiko prapoela, koje se u Svemu shvaa
kao Brahman, a u pojedinanoj Osobi
kao Atman (usp. str. 17).
Njihov meusobni odnos da se opisati
kao onaj beskonanog prostora prema
prostoru u pojedinanim posudama.
Isti je to prostor, samo ogranien.
Istina je stoga "nedvojnost" (advaita), dok
je mnotvo stvari samo iluzija (maya).
Mnotvo empirijskih pojava nastaje neznanjem iz obmane.
Izbavljenje od kruenja novih raanja
postie se najviim znanjem o jedinstvu
Atmana i Brahmana.
No, u Vedama ima i mjesta koja zastupaju pluralistiki pokuaj i prihvaaju mnotvo pojedinanih bia. SANKARA to interpretira tako da osim najvieg uvida postoji i nii stupanj znanja koji je prilagoen sposobnosti shvaanja veine ljudi.
Na tom stupnju govori se o mnogim
pojedinanim duama i Boanstvu razliitom od njih, koje se tuje u razlii
tim oblicima.
Cijeli niz kasnijih mislilaca modificira
ANKARIN strogi monizam.
Tako RAMANUDA nauava egzistenciju jednoga osobnog Boga iji su atributi svijet i pojedinane due. One pak
i nakon ulaza u Sve-jedinstvo zadravaju svoju individualnost.
MADHVA nauava pluralizam prema
kojemu su Bog, due i svijet potpuno

6.

razliiti.

Mimamsa se bavi pravilima ispravnog tumaenja Veda. One joj vrijede za vjeni i
nestvoreni autoritet. Da bi se ispitalo znaenje nekog teksta, prolazi se 5 odredenih
faza.
U skladu sa svojim predmetom Mimamsa
se prije svega bavi temama iz hermeneutike i filozofije jezika.

20

Istona

Indija m l Dainizam; budizam

itlozofija
Uenje dainizma osnovao je MAHAVIRA (oko 500. pr. Krista). On, kao i budizam, pripada sistemima koji nisu izgrae
ni na autoritetu Veda.
Temeljni sastavni dijelovi svijeta su pojedinane due, koje su po naravi
sposobne za savrenstvo, i neivo (tome pripadaju prostor, eter i materija).
Due ne mogu ispuniti svoju naravnu
sposobnost za sveznanjem i blaenstvom
jer su proete materijalnim. Na temelju
svoje djelatnosti naime, one uvlae u sebe estice materije, pa time i karma materiju koja se zbog strasti utvruje i
uvjetuje zarobljenost u kruenje novih raanja.

Cilj spasenja je osloboenje due i uspon do mjesta onih koji su savreni.

Da bi dospjela tamo, dua se mora osloboditi karme, tako to kreposnim ivotom odbija njezino daljnje prodiranje, a
postojeu karmu konano izbaci askezom.

uzroci patnje
uzrona

povezanost

ivota

A Budizam: "kolo ivota"

ivotni imbenici
{dharme) jesu:

niti-

bie

niti -

nebie

niti - ne samo bie

nego i nebie

niti - niti
niti

bie

nebie

B Nagarjuna: nauk o praznini

sve su razlike
prividna

navezanost na samsaru je obmana

praznina

nirvana
samsara

Budizam polazi od djelovanja i uenja

SIDDHARTE GAUTAME (oko 560.-480.
pr. Krista), koji se nakon jednog prosvjetljenja sam nazvao BUDA. Budizam spada u ateistike religije jer ne poznaje vje
noga Boga.
Za budizam ne postoji trajni bitak, nego je
sve shvaeno u nastajanju i propadanju.
Stoga BUDA odbacuje i pojam vlastite
osobe (due), jer nema trajne supstancije.
Posljednji elementi koji lee u temelju
zbivanja u svijetu takoer nisu ni materijalne ni duhovne supstancije nego nestalna svojstva i stanja. Postoji 5 grupa tih ivotnih imbenika (dharme):
tjelesno, osjeti, razlikovanja, pokretake sile, ini svijesti.
Od njih su sloene sve zamjetljive pojave
(kamenje, ivotinje, ljudi). U temelju njihove pojave i nestanka je jedna uzrona
ovisnost.
BUDA zastupa uenje o ponovnu radanju i karmiku naplatu djela. Budui da
nema neke duhovne supstancije koja bi
dalje ostala, novo ivo bie koje nastaje iz
djela nekog prijanjega nije tjelesno-duhovno identino s ovim. tovie, samo
uzroni lanac dijela preivljava smrt i vodi do nekoga novog ivota.
Ovaj sklop objanjava nauk o uzronoj
svezi (prema H. GLASENAPPU):
Iz l. neznanja nastaju 2. pokretake sile to oblikuju karmu, iz njih 3. svijest,
a iz toga 4. ime i tjelesni lik (individuum); tako nastaju 5. osjeti, a time 6.

21

dodir (sjetilno opaanje) s vanjskim

svijetom, iz 7. osjeaja nastaje 8. ea
(enja), a s njom 9. privrenost ivotu, iz ega nastaje 10. karmiko bivanje, time ll. novo roenje te 12. starost
i smrt.
To kruenje moe se prekinuti samo ako
se unite neznanje i zlo koje iz njega slijedi. Sadraj znanja koje oslobaa jesu "4
plemenite istine":
Sav je ivot pun bola.
Uzrok bola jest e za ivotom.
Osloboenje od bola je utrnue te
ei.

Dokidanju . ei za ivotom vodi "plemeniti osmerolani put".

Osmerolani put sadri BUDINE etike
zapovijedi:
Ispravan nazor, ispravna namjera, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravan nain ivota, ispravan napor, ispravna panja, ispravna meditativna
sabranost.
Tko spozna plemenite istine i stupi na
osmerolani put, dospijeva do osloboe
nja.
Cilj je ulazak u nirvanu (nestanak). Time se misli na stanje potpunog utrnua nagona za ivotom i prestanka novih raanja.
Ve za vrijeme ivota prosvijetljeni se
moe osloboditi od svih pouda, pa nakon smrti ide u potpunu nirvanu.
Nakon BUDINE smrti njegov se nauk
dalje razvijao u razliitim pravcima.
Skala Hinayana ("Mala kola") predstavlja monaki budizam koji tei za
putem spasenja malog broja izabranih.
Mabayana ("Velika kola'' ) okree se
naprotiv irokim slojevima. tovanje
BUDE preuzima teistike crte, pojedi-
nac se na putu spasenja moe osigurati
pomou bodhisattva. To su prosvijetljeni, koji se zbog ljubavi prema ljudima odriu ulaska u nirvanu.
Znaajno je tzv. "srednje uenje" NAGARJUNE (2. st. pos!. Krista). Bitno je samo
ono to egzistira po sebi neovisno. Budui da su svi ivotni imbenici ovisni jedni
o drugima, u sebi su bez odreenja, tj.
prazni. Tako je i sveukupnost svijeta prazna, a
ispraznost se pokazuje kao jedino poelo, s onu stranu bitka i nebitka.
Razliitost je uistinu samo obmana. Stoga
ne postoji razlika izmeu Samsare (tijek
nastajanja) i Nirvane. Spoznaja koja oslobaa jest:
mi smo u Nirvani, ispraznost je jedina
zbilja.

22

Istona

Kina l Konfucijanizam; kola Yin-Yang

filozofija

vladar

uzor u
mortosti

dravni poredak

!~
kazna i

plaa

' moi lprema zakonima

l
provedba

'

l
vladar

A Konfucijevski nauk o dravi

B Usporedba s legalistima

prapoetak
(mo)

jezero
(ugoda)

vatra
(sjaj)

grom
(kretanje)

nebo

vjetar
(prodiranje)

voda
(opasnost)

brdo
(mir)

zemlja
(predanost)

Yang
(kretanje)

~
\l

Yi n
(mirovanje)

vatra

voda

drvo

metal

\l

stvaranje svih stvari

C Yi King: 8 praznakova

D Chou Dun-Yi:

kozmike

sile

Konfucijanizam polazi od uenja KONFUCIJA (551.-479. pr. Krista), koji sebe

shvaa u tradiciji drevnoga miljenja, kojemu on eli priskrbiti priznanje. Sam nije
ostavio nita napisano. Njegova su uenja
poslije sabrana u knjigu "Lun yD".
Njegovo miljenje cilja na konkretan ljudski ivot i praktine stvari, pri emu zastupa tradicionalnu filozofiju morala i drave. Temeljne kreposti jesu:
ovjenost, estitost, pristojnost, mudrost i lojalnost.
One se ostvaruju u temeljnim odnosima:
vladar i podanik, otac i sin, mlai i
stariji brat, mu i ena, prijatelj i prijatelj.
Stabilnost drave temelji se na moralu
pojedinaca i na sredinjoj ulozi obitelji.
Pravi vladar svojim moralnim ugledom
upravlja narodom. Jedno mjesto u "Uzvienom nauku" saeto prikazuje moralnu
povezanost izmeu cjeline i njezinih la
nova:
"Ako netko eli upravljati svojom zemljom, najprije mora urediti svoju obitelj. Tko eli urediti svoju obitelj, prvo
treba izgraditi svoj osobni karakter.
Tko eli izgraditi svoj karakter, mora
najprije imati ispravno srce. Tko eli
imati ispravno srce, mora iskreno misliti. Tko eli iskreno misliti, mora prvo
dospjeti do uvida."
Ispravnom miljenju slui konfucijevski
program razjanjavanja i sreivanja poj-

mova.
Ideal je izgraeni plemeniti ovjek,
mudrac. Stoga se daje posebno znae
nje odgoju, koji obuhvaa duh i srce.
MENCIJE (371.-289. pr. Krista) dri da su
ljudi po naravi dobri. Temelji svih kreposti
ovjeku su dakle uroeni, a on ih samo mora uvati i razvijati.
Za stanje drave u cjelini presudna je moralna kvaliteta vladara. Dobra vladara ljudi slijede sami po sebi. Njegov vrhovni
cilj mora biti dobrobit i moral naroda.
Naprotiv, HSUN TSE (oko 313.-238. pr.
Krista) vjeruje da je ovjek po naravi zao
te se
samo odgojem i kulturom moe mukotrpno poboljati.
Stajalite oprena konfucijanskom uenju
o dravi graenoj na moralu zauzima
grupa legalista. Njihov je cilj mona i
slona drava. Njezini oslonci su snaga
vladareve kue, vojske i poljoprivrede.
Temelj ine jednoznani, za sve obvezujui

23

zakoni, ije izvravanje treba jamiti

strogi sistem kazne i nagrade.
Politiko-moni program legalista suhoparno je pragmatian i protutradicionalan.
Od ll. st. neokonfucijanizam postaje
prevladavajua filozofija u Kini.
CHU HSI (1130.-1200.) zastupa dualistiko stajalite. Dva temeljna poela su
univerzalno poelo forme Li (svjetski
um) i materijalno poelo djelovanja
'i.

Ta, u prirodi mjerodavna poela, odreu

ju i ljude:
Li kao bit identina u svim ljudima,
'i kao individualna odreenost.
ak i udoredna ljudska narav ima svoj
uzor u univerzalnoj formi, tako da Li
vri slubu i u smislu norme ponaanja.
Nasuprot tome, WANG YANG-MING
(1472.-1528.) zastupa monistiko stajalite, koje um smatra jedinim svjetskim
principom, na kojemu sudjeluje ljudski
duh.
ovjek po naravi ima sposobnost spoznaje svih stvari u sebi.
Kad nadvlada svoje sebine strasti, postaje sposobnim ujediniti se sa svjetskim
umom. Stoga postoji uska povezanost izmeu moralnog djelovanja i spoznaje.
Uenje

o Yinu i Yangu dovodi se u svezu s "Knjigom promjena" ("Yi King"). Ona

sadri spekulacije o brojevima koje po jednom zajednikom uzorku reda trebaju
dovesti u sklad kozmiki tijek prirode s
ljudskim ivotom. Temelj za to su
8 triagrama to se sastoje od neprekinutih i isprekidanih crta, koje simboliziraju prirodne sile i svojstva (sl. C).
Njihova kombinacija od 64 (8x8) heksagrama treba sve kozmike sile dovesti u
zajedniki sistem reda.
Dva prapoela su
Yang (muki, tvrd, svijetao, aktivan) i
Yin (enski, mekan, taman, pasivan).
Iz njihova meudjelovanja objanjava se
nastanak i promjena svih stvari i dogaa
ja.
Neokonfucijanizam i taoizam koriste se
uenjem o yinu i yangu za oblikovanje
svoje kozmologije. Konfucijanski filozof
CHOU DUN-YI (1017.-73.)
u jednom dijagramu usporeuje djelovanje kozmikih sila (slika D).
Najvii od svih (Tai Chi) kretanjem proizvodi silu Yang, koju slijedi spokoj i time
sila Yin. Iz suigre Yina i Yanga nastaje 5
elemenata, a iz njih sve postojee.

24

Istona

Kina II l Taoizam; mohizam

itlozofija

slaba

lano
miljenje

/ ' '\ iiada

tao

dobra
vlada

mir

"ne-djelovanje"
rat
moral

put
kozmosa

moralni propisi

A Tao

l
l

veliko
maleno

1-.....
l";r

B2 relativnost naziva

B Relativnost spoznaje

Klasini tekst taoizma je ,.Tao te ing"

(,.Tao Te King"), to se pripisuje LAO
CEU (LAO TSE). Povijesnost LAO CEA
ipak nije sigurna.
Knjiga govori o ,.Putu (Tao) i kreposti",
pri emu se posebno radi o odnosu Tao
prema ljudskom ivotu, osobito vladarevu. to je Tao, ne da se prikladno iskazati u jeziku. On je bezimen, jer sva imena
oznauju neto odreeno, Tao je pak
onostran svim razlikovanjima, poelo koje svime vlada, ,.put prirode i (osobnog)
ivota."
"ovjek se ravna prema zemlji, zemlja
se ravna prema nebu, nebo se ravna
prema Tao, a Tao svoje pravilo sadri
sam u sebi."
Pravi put mudraca i mudrih vladara stoga
je u preputanju vodstva Taou tako to
se iznutra oslobaa od svih sebinih djelovanja.
Mudrac djeluje "nedjelovanjem."
To ne znai "ne initi nita", nego izostavljanie svih nepotrebnih zahvata u zbivanje. Sto ovjek manje sam pokuava
planirati, to stvari vie slijede Tao.
"Tao je vjeno ne-djelovanje, a da ipak
nita ne ostaje neuinjeno . "
Ne treba, dodue, odbaciti dravu i poredak vlasti, ali ih treba ograniiti na najmanju moguu mjeru.
to ima vie zakona i propisa, to je
vie i prijestupnika.
to vladar manje vlada, to e njegova
zemlja biti bolja.
Mnogobrojni moralni propisi znak su da
je prava krepost izgubljena. Tko ivi prema kreposti, ne treba o tome promiljati
niti treba kakvih pravila kojih bi se imao
drati. Mudrac ivi u jednostavnosti i djeluje svojom prividnom nemoi. Stoga ga
se esto usporeuje s vodom:
ona je svim ivim biima od koristi i
premda je meka, ipak joj nita tvrdoga
ne moe nakoditi.
Drugi znaajni taoist, UANG TSE (4. st.
pr. Krista), dijeli to omalovaavanje minucioznoga konfucijanskog moralnog
uenja , koje mu je izraz gubitka izvorne
kreposne jednostavnosti. UANG TSE
pokuava poljuljati krive sigurnosti u
ljudskim poimanjima, time to ukazuje
na relativnost iskustva i mjerila vrijednosti. Slavni primjer je "leptirov san":
Jednom sanjae uang Tsou da je leptir, leprajui leptir; osjeao se slobodnim i nita nije znao o uang Tsou. Iznenada se probudi i ponovno bijae
uang Tsou. Sada vie ne zna je li u
ang Tsou sanjao da je leptir, ili je !ep-

25

tir sanjao da je uang Tsou. Ali sigurno postoji razlika izmeu uang Tsoua i leptira. Tako je i s promjenama
stvari."
UANG TSE pokazuje granice jezika:
Tao se opisuje samo u paradoksima, formulacijama koje same sebe opozivaju.
Opaanje Taoa mogue je samo mistinim putem, koji je opisan pomou slika. Duh mora pronai spokoj, kao to
tek mirna voda postaje bistrom. On mora
napustiti svoj otpor tako da ga nosi Tao,
kao list na vjetru.
Za MO TSEA (5.-4. st. pr. Krista) uzrok
svega zla u svijetu jest nedostatak ope
ga ovjekoljublja. Kad bi vladala sveobuhvatna ljubav, mir i blagostanje bili bi
sigurne posljedice (mohizam).
Dobrobit naroda najvie je naelo politikog djelovanja.
Sve to tomu ne pomae Mo Tse odbacuje. Tako rat, ali i rasko i veliki dio kulture, jer se za njihovo odravanje iskoritava narod.
Da bi se dospjelo do sigurne teorije, mora se slijediti jedna odreena metoda koja ima tri gledita:
usporedba s nazorima prijanjih mislilaca;
provjera pomou usklaivanja s iskustvenim injenicama;
osvjedoenje u drutvenoj praksi.
Pod gornjim pojmom sofista saet je cijeli niz mislilaca, o kojima se neto zna
uglavnom samo iz izvjetaja drugih filozofa. Njihovo umijee argumentiranja
prisiljavalo je zastupnike drugih kola da
preciziraju svoje vlastite teorije. Sauvani
fragmenti pokazuju da su se bavili problemima filozofije jezika i logikih paradoksa. Ponajee je sauvan samo zakljuak iji je smisao i nain argumentacije mogue samo nagaati. Dva primjera:
"Neki bijeli pas je crn."
Jedan komentar ovako interpretira tu reenicu : ako neki pas ima slijepe oi, zovemo ga slijepim psom. Ali kad ima velike oi, ne zovemo ga velikim psom. Zato se ne bi smjelo nekoga bijelog psa,
koji ima crne oi, zvati crnim psom.
"Letea strijela niti se kree niti stoji."
To podsjea na paradokse Grka ZENONA (usp. str. 33) i moglo bi se ovako interpretirati: u svakom pojedinom trenutku za sebe strijela stoji mirno, dakle miruje. A ipak ona stie na cilj, pa se dakle
kree.

26

Istona

filozofija

Stari Istok
That

bog sunca,
bog
vladar svijeta stvoritelj

A Vani bogovi

mrtvac

B Egipatsko

bog
mrtvih

bog
plodnost i
rukotvoraca onostranost

red

ljubav i
radost

mudrost

Egipana

That biljei
rezultat

suenje

mrtvih

Anubis vae srce mrtvaca

ma'atom

Oziris kao sudac

Egipat se ubraja u najstarije visoke kulture

na zemlji:
Staro (2900.-2040. pr. Krista), Srednje
(2040.- 1537.) i Novo kraljevstvo 0536.- 715.), ukljuujui dva meurazdoblja.
Tome se jo pribraja kasno razdoblje (do
332.) (vidi sl. str.14).
Egipatska religija obuhvaa mnotvo bogova, to se djelomino moe pripisati nastanku zemlje ujedinjenjem razliitih plemena. Posebnu ulogu igraju boanstva
sunca. Tijekom povijesti svijet egipatskih
bogova doivljava mnoge preinake i kombinacije.
Bog sunca Ra spaja se u Novom kraljevstvu s bogom stvoriteljem Amonom u
Amon-Ra (vladari nose naslov "Sin boga
Ra"). Poslije ga zamjenjuje Oziris kao
bog kraljevstva.
Maat simbolizira kozmiki i etiki svjetski
poredak. U kasnijem razdoblju "ma' at" stoji
i za istinu ili iskrenu samospoznaju. Njegov
otac Ptah zatitnik je umjetnika i obrtnika.
Hathor je boica ljubavi i radosti.
Oko 1360. pokuava "otpadniki kralj"
AHENATEN (EHNATON) provesti pravi
monoteizam. Njegova reforma nije imala
za cilj tovanje jednoga pra-boga (kao npr.
Amon) pored ostalih. Oboavanje treba
pripadati iskljuivo Atonu (suneva ploa).
U njegovu "Himnu sunca" stoji:
"Kako su pak brojna tvoja djela, skrivena licu ovjejem , ti jedini boe, osim
kojega nema nijednoga ... Svakoga o
vjeka postavlja na njegovo mjesto, brine se za njegove potrebe tako da svatko ima svoje jelo; proraunano je njegovo ivotno vrijeme."
Oziris, izvorno bog plodnosti, mitom je postao povezan s kraljevstvom mrtvih:
njegova ga je ena-sestra !zida nanovo
probudila na ivot.
Jako naglaavanje ivota u onostranosti
glavno je obiljeje egipatske religije. "Knjiga
mrtvih" opisuje dolazak mrtvaca u "zapadno kraljevstvo" kao sudsku raspravu (sl. B):
Oziris vri slubu suca, bog mrtvih Anubis po pravednosti vae srce ovjeka .
Thoth, bog mjeseca, ali i mudrosti, biljei rezultat.
Mrtvac mora poloiti "ispovijed" u kojoj
opravdava svoja zemaljska djela.
uvanju duine ivotne snage (ka) slui
odravanje tijela balzamiranjem. Duhovna
dua (ba) dobrih ujedinjuje se nakon smrti
s Ozirisom.

C Iran: Zarathustrina slika svijeta

Egipatsko mudrosno pjesnitvo meu
ostalima prenose ANI i AMENOPE (oko

27

900.). Srodno je biblijskim zbirkama pounih izreka (npr. "Knjiga izreka"). U njima
su sadrana opaanja o ljudskom ivotu i
savjeti za voenje ivota.
"Bolji je kruh kad je srce sretno, nego
bogatstvo s brigom. Vatreni je kao
drvo koje zavri za ogrjev, dok je skromni kao drvo koje u vrtu svoj plod donosi. "
U Iranu je ZARATHUSTRA (gr . ZOROASTER) utemeljio monoteistiku religiju
Ahura Mazde ("svemudri gospodin"). Prema perzijskoj predaji ZARATHUSTRlN nastup treba datirati oko 560. pr. Krista.
Ta se religija katkada naziva mazdaizam, njezini pristae zoroastrinci i (od
nastanka islama) Parsi.
Abura Mazda je mudri bog stvoritelj. Njegovi su pratioci "besmrtni svett' (Amea
Spenta), uosobljeni prikazi boanske biti.
Oni su
pravi poredak, dobra misao (vohu mano), vladarska mo, "armaiti", tj. odanost
boga ljudima, punina i besmrtnost.
ZARATHUSTRA opisuje svijet kao bojite
dvaju poela:
nasuprot svetom duhu kao posredniku
izmeu Mazde i njegova stvorenja stoji
zao duh.
Svjetskim procesom provlai se dualizam
izmeu njih dvojice:
"l u poetku bijahu ta dva duha, blizanci, to su svojim vlastitim rijeima imenovali dobro i loe u misli, govoru i djelovanju. Prema njima su se pravilno opredijelili oni ija su djela dobra."
Sile zla u borbi su lai, zlomisli i nasilja. I
stari su bogovi (daevas) demoni zla, koji
ele ljude odvratiti od mudrosti i zakona
(aa).
Prema kasnijem uenju cijela borba traje
4 razdoblja po 3000 godina.
Ovjek po ZARATHUSTRl ima jedan "koat", tj. tjelesni, i jedan duhovni ivot. On
stoji pred izborom izmeu dobra i zla. Pravim izborom moe pomoi dobru u konanoj borbi.
Na kraju dolazi uspostava kraljevstva
Abura Mazde.
Na posljednjoj prekretnici stvaranja odrava se sud svijeta. Tada e se svaki pojedinac pozvati na raun o svojemu miljenju i
djelovanju.
Oni koji su izabrali zlo, biti e teko kanjeni. Dobri e biti nagraeni spasom i
besmrtnou .
Velianstveno opisano

kraljevstvo Ahura
Mazde dovrava se u pravom poretku i najboljem miljenju.

Pregled

Antika

28

Nastanak
Kolijevka zapadne filozofije nalazi se u
grkim kolonijama na obalama Sredozemnog mora, u jonskoj Maloj Aziji i u
Donjoj Italiji. ivahna trgovina s tada poznatim svijetom, koja je tu vladala, grkim kolonijalnim gradovima ne donosi
samo blagostanje nego im posreduje i
spoznaje drugih naroda:
matematiku, astronomiju, zemljopis,
kalendar, novarstvo, papir.
Razraunavanje s tuim kulturama iziskuje i proiruje duhovni horizont.
Oznaka tog vremena jest poetak prijelaza od vladavine plemstva na dmge politike oblike (tiranija, demokracija) i s time povezane pojave unutarnjih kriza. U
tom vremenu nastaje preokret ko ji se oznauje krilaticom: "od mita prema logosu" (W. NESTLE). Umjesto objanjenja
pomou antropomorfnih bogova, od sada se
trai prirodne, racionalne principe koji
bi mogli objasniti poredak svijeta i poloaj ovj eka .
No, taj se prijelaz ipak ne ostvamje odjednom, tako da se mitsko miljenje , osobito kod predsokratika ali i kod Platona,
pojavljuje na mnogim mjestima.

g,

v ~

-~

-----~ - ---

ll

ll

ll

llm

- --

Najvanije osobine antike filozofije jesu:

Pitanje poela (arche) i pra-zakona (16gos) svijeta te s tim povezano traenje
temelja jedinstva.
Teme povezane s pojmom Aletheia
(otkrivenost): bitak, istina, prava spo-

~-

~ ---- -- -~

..!:! ]
o. Sl

znaja.
Bavljenje ovjekovom naravi i njegovim moralnim odreenjem: stanje du-

o:

e, dobro (agath6n) i krepost (arete). U

individualnoj etici problem postizanja
eudaimonije (blaenstva).

"'

.;,:
>U

-=<:::

-o"'
I1J

oo
2:

~-----------------------L--------------------~----__J~

Podjela razdoblja
Predsokratika: obuhvaa miletsku filozofiju prirode, pitagorejsku kolu, Eleaane,
Heraklita, mlae filozofe prirode i atomiste .
I sofisti se, po pravilu, pribrajaju predsokratici. No, njihov se interes tie ovjeka
i dmtva.
Razdoblje sofista, koji mitske modele
dodatno oslobaaju zaara nosti i dovode u pitanje naslijeene moralne
predodbe, oznauje se i kao grko

prosvjetiteljstvo.
razdoblje: odreeno je SOKRATOM, PLATONOM i ARISTOTELOM,
koji stoje u odreenom odnosu uitelj

Klasino

uenik.

29

Sredite filozofije postaje Atena.

SOKRAT, iji poetak treba gledati na
pozadini sofistike, vrijedi za utemeljitelja samostalne etike te na njezina osnovna pitanja potpuno u sredotouje svoje
miljenje. On je, kao to kae CICERON,
"spustio filozofiju s neba na zemlju."
PLATON opet prihvaa SOKRATOVO i
predsokratiko postavljanje problema da
bi ih razrijeio u okvirima metafizike
koncepcije njegova uenja o idejama i

dui.
ARISTOTEL moe sloviti za utemeljite lja
sistematski izgraene i znanstveno utemeljene filozofije koja nastoji obuhvatiti
sva podmja ljudskog iskustva.
Helenistika filozofija: Na povijesno
drutvenom, revolucionarnom du (uspon
i pad Aleksandrova carstva; rimska svjetska vladavina) nastaju dva najznaaj nija
uenja helenizma:
stoiko i epikurejsko, oba obiljeena
pomakom prema etici.
Povijest Stoe da se podijeliti u 3 razdoblja:
Stara Stoa razvija i dovrava stoiki sistem. Meu njezinim lanovima posebno
treba spomenuti osnivaa ZENONA iz KITrONA i HRIZIPA.
Srednje razdoblje obiljeeno je PANETEJOM po kojemu je grka filozofija prodrla u Rim i POSEJDONOM koji su nastojali
ublaiti etiki rigorizam stare Stoe .
Konano mlade, rimsko doba u koje brojimo SENEKU, EPIKTETA i cara MARKA
AURELIJA.
Osniva dmge kole je EPIKUR, ije misli
pronalazimo u djelima rimskih pjesnika
LUKRECI]A i HORACIJA.
Daljnji pokreti su skepsa, koja filozofsko
uenje podlae radikalnoj sumnji, pri e
mu treba spomenuti PIRONA IZ ELIDE, i
eklekticizam koji opravdava stapanje filozofskih uenja (npr. CICERON).
Utjecajne kole su Akademija, koju je
utemeljio PLATON i Aristotelova peripatetika kola.
S neoplatonizmom antika filozofija jo
jednom dosie vrhunac kod PLOTINA.
BOECIJE konano pregledava a nti ku
tradiciju i predaje ju srednjemu vijeku.
Kranska filozofija (AUGUSTIN i patristika) oblikovana ve u kasnoj antici uobiajeno se stavlja u srednji vijek.
Grci su neopozivo obiljeili zapadno miljenje. Razvoj duhovne povijesti odraava njihov nain postavljanja problema i
njihove modele miljenja.

30

Predsokratika I

Antika

oooo
~~,].vi~l~d ~J

1 2 4

6 8 10

1 1 1 1 1 1

B Pitagora

A Anaksimen

o
o

o
o
o

o
o
o
o
o
o

mrnja+ljubav

DD

o
o

mrnja

C Empedoklo

o
o

D Leukip i Demokrit

Mlletski filozofi prirode

Prve filozofske teorije noene su idejom
da postoji jedan, svim biima zajedniki, pratemelj (arche), koji kao jedinstvena pratvar lei u temelju mnotva
stvari i djeluje kao uzrok iskustvenih
promjena.
Za prvog filozofa slovi Tales iz Mileta
(oko 624.-546. pr. Krista) kojemu je ta
pratvar voda.
Sve bi se sastojalo od vode i bilo bi, jer
je arche promatrano kao oivljeno i samo-pokrenuto, i samo-oivljeno (tzv.

bilozoizam).
Povrh toga TALES je djelovao u matematici (TALESOV pouak) i astronomiji (unaprijed je izraunao pomrinu sunca 585.
pr. Krista).
Njegov uenik Anaksimandar (oko
611.-546. pr. Krista) prapoela odreuje
apstraktno kao apeiron, tj. beskonano,
neogranieno i neodreeno. Iz njega kao
suprotnosti proizlaze stvari u svijetu i opet
se u nj vraaju:
"Iskon stvari je apeiron. Ono iz ega
one nastaju, u tome prema nunosti biva i njihova propast."
Kod Anaksimena (oko 585.- 525. pr. Krista) arche je opet materijalno odreeno,
jer on smatra da je ono zrak.
Zgunjava li se zrak, nastaje hladno
(npr. voda, zemlja, kamen),. razrjeuje
li se, nastaje toplo (npr. vatra).
Time kvalitativna odreenja svodi na kvantitativne promjene. I ljudi sudjeluju na tom
poetu, jer se dua sastoji od zraka.
Pitagorejci
Uenje kole koju je osnovao PITAGORA
(oko 570.-500. pr. Krista), iji su lanovi
ivjeli u zajednicama slinim samostanu u
Krotonu (juna Italija), bavi se znaenjem
broja.
Zacijelo polazei od otkria da se intervali tonske ljestvice daju svesti na racionalne brojevne odnose titrajuih ica,
pitagorejci su razvili misao da se bit
sveukupne zbilje sastoji u brojevima.
Oni stvaraju poredak svemira ako odreu
ju i ograniavaju ono neodreeno (apeiron). Stvari su odrazi brojeva. Forma njihove biti njihov je matematiki oblik.
Meu brojevnim nizovima postoje razlike:
tako Jedan stoji iznad brojeva i vrijedi kao
njihov izvor.
Neravno se promatra kao ogranieno i savreno, a ravno kao neogranieno i nesavreno.
Teorije brojeva pitagorejci su oblikovali u
razliitim podrujima:

31

U matematici se trude oko sistema i

postavljanja aksioma. "Pitagorin pouak" vodi otkriu iracionalnih brojevnih
odnosa.
Razvijaju sliku svemira prema kojoj se
zvijezde u odreenim intervalima kruno kreu oko nekoga vrstog sredita.
I u etici je presudna misao harmonije,
pri emu su pitagorejci oito otili ak
toliko daleko da su kreposti identificirali s odreenim brojevima.
Unato znanstvenim napredovanjima u
matematici i teoriji glazbe, u pitagorejskoj
koli ipak prevladava religiozno-mistina
karakteristika. To se osobito pokazuje u
nauavanju o seljenju dida, s idejom o
rastavljanju due od tijela:
dua predstavlja pravu bit ovjeka , koja
se tjelesnou treba osloboditi od oneienja.

Empedoklo (oko 492.-432. pr. Krista)

pretpostavlja etiri elementa to se kreu snagom ljubavi i mrnje:
voda, zemlja, vatra i zrak.
U apsolutnoj ljubavi oni ine homogeno
jedinstvo, dok ih mrnja rastavlja. Ako
obje sile djeluju suprotstavljene jedna drugoj, mijeanjem elemenata nastaju konkretne stvari.
U teoriji spoznaje EMPEDOKLO zastupa
stajalite da odvirci iz stvari prodiru u
otvore osjetnih organa, ako se ovi s njima
tono podudaraju, jer se isto spoznaje samo istim.
Za Anaksagoru (oko 500.-425. pr. Krista)
postoji beskonano mnogo, kvalitativno razliitih pratvari. Svaka stvar je odreena karakteristinim odnosom mijeanja ovih tvari
koje su prisutne u svakom njezinu, pa i
najmanjem, dijelu.
Tvari pokree nous (duh) koji sve ureuje
planski.
Leukip (5. st. pr. Krista) vrijedi za utemeljitelja atomistikog uenja, to je prenio
i dalje razvio njegov uenik DEMOKRlT.
Sve je sastavljeno od ne-djeljivih (a-tomos) estica koje se tvamo potpuno jednake, meu sobom razlikuju samo
oblikom, poloajem i poretkom.
Atomi se oduvijek kreu mehaniki uzajamno uslijed guranja i sudaranja. Izmeu
njih je samo prazan prostor. Samo grupiranjem atoma nastaju razliite stvari. U jednom LEUKIPOVU fragmentu nalazi se
formulacija uzronog zakona:
"Nijedna stvar ne biva besciljno, nego s
razlogom i po nunosti."

32

Predsokratika II

Antika

mehanicistiko

spoznajno

uenje

sliicama

primarna i sekundarna svojstva

A Demokrit

korelativnost miljenja i bitka

nita se ne moe misliti bez svoje

suprotnosti

to god postoji; kree se prema

zakonu!
Mirovanje je obmana

B Parme nid i

Eleaani

Demokrit (oko 460.- 370.) nastavlja LEUKIPOVO uenje o atomima sve do

materijalistikog sustava.
Stvari nastale slaganjem atoma odree
ne su tzv. p rimarnim, objektivnim svojstvima kao ispunjenost prostora, tromost, gustoa i tvrdoa , dok su boja, miris, ukus itd. sekundama, subjektivna
svojstva koja postoje tek opaanjem.
Opaa se pomou malih sliica koje
stvari isputaju iz sebe.
ak se i dua sastoji od fin ih (vatrenih)
atoma koje te sliice pomiu i tako stvaraju osjetilni utisak. DEMOKRIT onda konzekventno tumai i sveukupnu razumsku
aktivnost ovj e ka kao materijalni, atomski
proces.
DEMOKRITOVA etika za cilj ovjekova nastojanja dri pravo stanje due, koje se sastoji u uravnoteenosti i mi ru, a postie se
razumom, umjerenou i u zd rljivou u
osjetilnom uivanju te potivanjem duhovnih dobara.
"Duh se treba naviknuti da svoju radost
stvara iz samoga sebe."
Ksenofan je prvi predstavnik elejske kole, osnovane u Eleji (Donja Italija). Njegova je sredinja tema borba protiv antropomorfnih bogova kako su ih predstavili Homer i Heziod te ideja jednoga Boga:
"Jedan Bog je meu bogovima i ljudima
najvei , ni likom ni milju smrtnicima
usporediv."
Zamano u povijesti filozofij e postaje Parmenidovo (oko 540.-470.) uenje o
jedinstvu bitka. Bitak se oznauje atributima: "nenastalo, nepropadljivo, cjelovito , nepokretno, bezvremensko, jedno,
postojano."
Naprotiv, nebitku se porie egzistencija.
Odatle proizlazi osnovna tvrdnja:
"Bitak jest; nebitak nije."
Bitak to sve ispunja nepokretan je i nepromjenjiv, jer inae bi se moralo prihvatiti
neki od bitka razliiti nebitak u kojem bi
se dogaa lo kretanje. Nesklad i zmeu te
teze i svakodnevnog iskustva (koje pokazuje stalnu promjenu) PARMENID dokida
tako to osjetilno iskustvo tumai varljivim
i podlonim prividu.
Time se empirijsko promatranje strogo
odjeljuje od umske spoznaje. Prava spoznaja postoji samo o jednom, nepromjenjivu bitku .
"Jer isto je misliti i biti."
PARMENIDOV uenik Zenon iz Eleje pokuava njegovo uenj e potkrijepiti cijelim
nizom argumentacija koje su postale u
vene ve u antici. Tako on pokazuje da

33

pretpostavka kretanja kao promjene mjesta u vremenu vodi u proturjeje :

Polazei od pretpostavke vremena kao
slijeda odvojenih vremenskih trenutaka ,
izbaena strelica bi, ako njezin let podijelimo u pojedinane vremenske trenutke, u svakoj toki nepokretno stajala i
tako se ni sveukupno ne bi kretala.
A shvati li se vrijeme kao besko nani
kontinuum, nastaje paradoks da, npr.
Ahil u utrci s kornjaom koja ima neku
prednost, nikada ne bi mogao kornjau
prestii. Kad Ahil doe na kornj ainu
polaznu toku , ona je opet dio puta otila naprijed, tako da razmak izme u
njih postaje dodue manji, ali ga uvijek
ima.
Suprotno stajalite eleatskom u enju zauzima Heraklit (oko 550.--480.). Njemu na
prvom mjestu stoji neprekidno nastajanje
i propadanje, emu su podree ne sve
stvari. Poznato je:
"Nitko ne moe dva puta stupiti u istu
rijeku ." Zatim:
"Sve tee i nita ne stoji. "
Svijet predouj e u stalnoj izmjeni suprotnih
odreenja:

"Hladno se ugrije, toplo ohladi, vlano

se osui, suho ovlai. "
Nita se ne moe zamisliti bez svoje suprotnosti:
ivot i smrt, budno i spavaju e, dan i
no.

Iz odnosa napetosti m eu suprotnostima

izvodi se sve dogaa nje :
U tom se smislu sukob (rat), kao trajna
borba suprotnosti, s hvaa ocem svih
stvari.
No, svime upravlja Logos koji kao zako n
ispunja tijek promjene. Njega spoznati jest
mudrost.
Logos daje zakonitost (i u etikom smislu),
svemu je zajedniki i jedinstvo je suprotnosti:
"Iz Svega biva Jedno, a iz Jednoga Sve."
Svojom idejom jedinstva suprotnosti HERAKLIT moe vrijediti za prvoga dijalektikog mislioca. Ujedno jedan, normativni
logos tvori temelj u enja o naravnom pravu .
Kao i PARMENID, razlikuje HERAKLIT ono
to je pristupano osjetilima od onoga to
je dostupno miljenju. Istinska mudrost
moe se postii samo miljenjem u skladu
s logosom, svjetskim umom:
"Priroda se voli prikrivati. Veina ljudi ne
promilja o stvarima na koje svakodnevno nailaze, niti razumiju to su iskusili;
njima se to samo tako dogaa. "

34

Sofistika

Antika

orue

jakih

orue

slabih

za uzajamnu zatitu

PRAVO

U Grkoj, u vremenu nakon perzijskih ratova, s porastom blagostanja nastaje i vea

potreba za obrazovanjem. Istovremeno
demokracija kao oblik vladavine, iziskuje
od graana dodatnu sposobnost da mogu
elegantno govoriti.
Ljude, koji su u drutvu 5. st. uz naplatu
pouavali obrazovanje i rjeitost, svrstavamo pod zajedniki pojam sofisti (ui
telji mudrosti).
Poveanje opeg znanja (npr. prouava
njem drugih naroda) i pluralizam ve postojeih filozofskih uenja ujedno ine osnovicu sofistikog miljenja.
Problem je uitelja retorike to mogu
uvjerljivo zastupati bilo koji sadraj, pa
ovisno o okolnostima i "slabiju stvar ui
niti jaom".
Potpomognuto poetnim stanjem to dovodi do relativizma.
Taj se relativizam zapaa:
u miljenju prava: Ispitivanje vaeih
zakona dovodi sofiste do zamisli o suprotnosti naravnog (ph_sei) i pozitivnog
prava (nomo). Tako kod PLATONA formulira HIPIJA:
"Zakon (n6mos) tiranizira ovjeka i prisiljava ga na mnogo toga to je oprena
naravi."

bogovi kao projekcija onoga to je korisno:

vino - Dionizije (Prodika)

je mjera svih stvari

(Protagora)

ovjek

bogovi kao projekcija za

potkrepu prava (Kritija)

ana.

U moralnoj illozofiji: ni moralne vri-

RELIGIJA

jednosti za sofiste ne postoje po naravi

nego na temelju sporazuma (thesei).
Stoga imaju razliitu valjanost na razlii
tim mjestima i u drugim vremenima.

tri Gorgijine teze

SPOZNAJA
Sofistiko

Pozitivno pravo nije valjano po naravi ve

dobiva ovlasti od interesa zakonodavca.
TRASIMAH tumai da je pozitivno pravo
ornde monika za podlaganje slabijih.
KALIKLE ui suprotno: Zakon bi bio zatitni bedem slabih protiv jakih.
LIKOFRON zakonski poredak vidi kao
uzajamno jamstvo za ivot i posjed gra-

miljenje

za neku stvar uvijek postoje dva stajalita

(Protagora)

U religiji: Analogno pravu, i religija se

tumai kao ljudsko iznaae. KRITIJA
pojanjava:
"Kad su... zakoni prijeili ljudima da
javno ine nasilja, pa su samo tajno inili
zloine, ini mi se da je jedna lukava
glava izmislila ljudima strah od bogova
ne bi li se zlotovori bojali i onda kad bi
potajno togod zla radili ili govorili ili
mislili."
Jedan drugi argument nalazi se kod PRODIKE:

Bogovi bi bili izraz ljudskih osjeaja,

osobito zahvalnosti. Sve to im koristi

35

ljudi projiciraju u boansko, tako npr.

Egipani u Nil.
Konano, DIAGORA u raspravu dodaje
da bi pretpostavka neke "boanske
pravde" proturjeila iskustvu nepravde
u svijetu.
U teoriji spoznaje: ovdje osobito

ustrajno djeluje vid relatitmosti koji potjee iz retorike djelatnosti:

PROTAGORA (oko 480.-410.) koji
vrijedi za najznaajnijega sofista izvodi:
"0 svakoj stvari postoje dvije meuso
bno oprene tvrdnje."
Tako jedna reenica moe u jednoj situaciji
biti istinita, a u drugoj lana. Krajnje dosljedno to bi ukazivalo na to da uope nema objektivnog stanja stvari. Iz toga proizlazi slavna PROTAGO RINA postavka "Homo-mensurct':
"ovjek je mjerilo svih stvari, onih koje
jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu."
Postavka homo-mensura sredinji je dio
sofistikog miljenja:
ovjek odreuje bitak. Sve to ide preko
toga odbacuje se (skepticizam), a itav
bitak nije objektivan, nego subjektivan i
promjenljiv (relativizam).
Svojim poznatim trima tezama GORGIJA
(oko 485.-380.) do vrhunca dovodi sofistiku sumnju:
Ne postoji nita.
ak, ako togod i postoji, to pak nije
spoznatljivo.
Ako je i spoznatljivo, onda pak nije priopivo.

Time je svakom pokuaju, kao npr. eleatskom, unaprijed odbaena mogunost

pronalaska i obznanivanja objektivnog bitka.
ovjek uvijek ostaje zapetljan u mrei rijei i miljenja (d6xai). On je ba "mjerilo svih stvari".
Znaenje

sofista:
Nasuprot tradiciji grke filozofije prirode
ovjek postaje sredinja toka filozofskoga nastojanja.
Samo miljenje postaje filozofska tema.
S tim je usko vezan problem jezika kod
sofista igra vanu ulogu.
Kritika mjerodavnih tradicionalnih
moralnih vrijednosti otvara posve novi horizont miljenju i pripravlja put
autonomnoj, razumski utemeljenoj etici.

Konano, sljedee

razdoblje klasine grfilozofije (SOKRAT-PLATON-ARISTOTEL) jedva bi se moglo zamisliti bez sofistike.

ke

36

Sokrat

Antika

samospoznaja

spremnost
na uenje

zbunjenost
(aporija)

lana
samosvijest

A Sokratova elenktika

nepravda
B Dua i um

tenja za krivim dobrima

Sokrat iz Atene (oko 470.- 399. pr. Krista), s kojim poinje klasino razdoblje
g rke filozofije, vrijedi kao utemeljite lj
autonomne filozofske etike.
Najvaniji izvor naega znanja o njegovu
u e nju jesu dijalozi njegova u enika PLATONA. Oni ga prikazuju zaokupljena
neumornim ispitivanjem svojih sugraana
i poticanjem na pravedan na in ivota.
Neprijateljstva koja je time izazvao, dovela su godine 399. do procesa protiv njega
zbog bogohuljenja i zavoenja mladei,
to je zavrilo njegovom osudom na smrt
ispijanjem otrova.
U sreditu njegove filozofije stoji pitanje
dobra (agath6n) i kreposti (arete). Kao
poticaj tome SOKRAT u "Apologiji" navodi natpis na proroitu u Delfima:
"Upoznaj samoga sebe."
To on tumai kao zahtjev za ispitivanjem
ljudskog znanja i odreivanjem dobra
prikladnog za ljude. U grkom shvaanju
arete oznaava vrlinu koja nekoj stvari
pripada prema njezinoj biti. Kod ovje ka
ona lei u boanskom i umskom dijelu
njega samoga: u dui.
Dobro je specifina arete (vrlina) ljudske due, a nju spoznati i postii najvanija je od svih zadaa.
SOKRAT u ophoenju sa svojim sugraa
nima stjee iskustvo da svi, dodue, vjeruju da o dobru i krepostima sve tono
znaju, ali su u stvarnosti zatoen i u prividnom z nanju koje se strogim ispitivanje m po logosu (um) ne moe odrati u
razgovoru. Razvija odreenu metodu da
bi dospio do sigurnije spoznaje:
elenktiki postupak (slika A).
SOKRAT pitanjima protresa prividno znanje drugoga, dok ovaj ne doe do toke
na kojoj uvia da ne zna. Bezizlaznost
(aporija) to time nastaje, toka je preokreta od koje u razgovoru na temelju razumskog zajednitva moe poeti traenje istinskog uvida.
Znanje to ga SOKRAT trai jest
praktino znanje, iji je sadraj spoznaja dobra i zla, osigurano kriti kim samoispitivanjem i usmjereno na pravu
upotrebu u praksi.
Pri tomu se u postupku istie napredak
od pojedinanoga k opemu, koji zahvaa ono bitno od pojma ko ji istrauje. SOKRATOVI sugovornici su zarobljeni u
mnotvo pojavnosti i na pitanje o krepostima mogu odgovoriti samo pomou
primjera, a ne s odreivanjem biti. Stoga
ARISTOTEL formulira:
"Dvojako je ono to se s pravom smije
pripisati SOKRATU: jednom je to doka-

37

zivanje navoe njem iz iskustva, a onda

stvaranje opih pojmova."
SOKRATOV postupak noen je povjerenjem u Logos ija nutarnja zakonitost u
razumnu razgovoru dovodi do pravog
uvida.
Stoga se "neu pokoravati niemu razliitom od mene nego Logosu koji mi
se u promiljanjima pokazuje najboljim."
Nastojanje oko filozofskog uvida u bit
kreposti u irem smislu za SOKRATA znai " brig u (epimeleia) za duu." Iz stanja
due potjee dobrota cijelog ovjeka , jer
se oria brine oko svega i za nju se u svemu treba brinuti. Kad vladaju uvid i razum, dua ispunja sebi odgova rajuu arete , ali kad prevladava nesigurnost, proputa je te propada u loemu. Iz due prije
svega proistjeu sva druga dobra za ljude,
ali i njihova srea (eudaimonija), koja se
sastoji u njezinu redu i harmoniji.
Od te misli treba shvatiti i SOKRATOVU
reenicu:

"Nitko slobodno (svjesno) ne ini nepravdu."

Jer svako loe djelovanje izlazi iz neznanja dobra i zla. Onaj pak tko zna, dobar
je.
No , veina se ljudi nalazi u zabludi o tome to je bitno u ivotu:
". . . zar se ne srami to se brine za
to vee bogatstvo i slavu i priznanje,
a za uvid, naprotiv, i istinu j svoju duu, da postane dobra koliko je god
mogue , toga se ne sj ea i za to se ne
brine."
SOKRAT shvaa svoju filozofiju kao majeutiku (vjetinu primalje), jer on bi htio
biti samo pomonik pri uvidu i samospoznaji koje svatko mora pronai u sebi samomu, ali koji mu ne mogu biti dani izvana.
SOKRAT na idealan nain ostvaruje jedinstvo miljenja i dje lovanja. Pri tome mu je
neki unutarnji glas, njegov "daim6nion"
prilazio u pomo, vodio njegovo djelovanje i bio mu znak boanskog odreenja
due.
Njegovo shvaanj e filozofije sa sobom
nosi to da SOKRAT sam nije osnovao nikakvu kolu. Pa ipak se dvije oprene filozofske struje pozivaju na njega:
Cirenjani su eudaimonizam izgradili u
hedonizam koji volju ini maksimom
djelovanja (ARISTIP).
Cinici su do kraja provodili Sokratove
preziranje materijalnoga (DIOGEN IZ
SINOPE ivio je u bavi) .

38

Platon 1:

Antika
Uenjem

carstvo ideja
uvid
(noesis)

ideje

a'+b' =c'

rasli ka

spoznatijivo

preslika

zamjetljivo

promiljanje
(dianoia)

matematiki

predmeti

dostupno
mii' enju
dostupno
osjetilima

vjerovanje
'
(pistis)
carstvo predmeta i ivih

bia

iva

A Teorija dvaju svjetova

bia

i
predmeti

l
nagaa

nje
(eikasia)

slike
opaati

B Ideja dobra ("usporedba sa suncem")

C "Usporedba
s crtom"

o idejama uspjelo je Platonu

(427.- 347. pr. Krista) ne samo stvoriti sistem koji je, polazei od SOKRATOVA postavljanja pitanja, ponovno mogao smisleno preuzeti veliki dio predsokratovske filozofije, nego i izgraditi idejnu zgradu dalekosenog djelovanja, kakve nema u zapadnoj povijesti duha. Tako, prema A. N. WHITEHEADU,

cijelu zapadnu filozofiju treba shvatiti

"kao biljeku na PLATONA".
Njegova kola - Akademija, osnovana oko
385. pr. Krista, postojala je gotovo 1000 godina. Razdoblje procvata platonizma bio je
neoplatonizam u kasnoj antici, to ga je
osnovao PLOTIN, i vrijeme talijanske renesanse.
Sadraj Platonova uenja o idejama jest pretpostavljeno carstvo nematerijalnih, vjenih i
nepromjenjivih biti, ideja (gr. eidos; idea).
Ideje u PLATO NOVU smislu jesu praslike
stvarnosti, prema kojima su oblikovani
predmeti vidljivoga svijeta.
Te ideje objektivrw egzistiraju, tj. neovisno o
naemu spoznavanju ili o svijetu miljenja.
One, dakle, ne nastaju iz nekoga stanja nae
svijesti, nego ih pomou nje spoznajemo.
Stoga se PLATONOVO stajalite moe opisati kao objektivni idealizam. Primjer:
To to mi, unato razliitu obliku muhe,
ribe i konja, sva ta pojedinana bia spoznajemo kao ivotinje, doputa nam da zakljuimo kako postoji jedna zajednika
praslika "ivotinje", koja je zajednika
svim ivotinjama i odreduje formu njihova bia. Tako je tek ideja ivotinje ona
koja najrazliitije organizme ini ivotinjama (slika A).
Nakon zacijelo najautentinije interpretacije
teorije dvaju svjetova, PLATON polazi od
toga da je svijet nepromjenjivih ideja nadreden svijetu promjenjivoga. Prvi svijet onda
zbilja postoji, kao to su ve Eleaani zahtijevali za bitak.
Svijet tjelesnoga podreen je carstvu ideja,
bilo etiki, bilo ontoloki:
On ima svoj bitak samo po sudjelovanju
(methexis) ili oponaanju (mimesis) stvarno postojeega svijeta ideja.
Osim spoznajno-teorijske i metodike komponente, to pokazuje i usporedba s crtom u
PLATONOVU dijalogu 'Politeia' ('Drava').
Prema njemu svijet se da podijeliti na dva
podruja po dva:
Vidljivi svijet
posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike
u ogledalu)
neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i
iva bia).

uenje

o idejama

39

Misaoni svijet
podruja znanosti, npr. matematika koja
nadilazei svoj materijal promatranja (kao
geometrijske figure) dospijeva do duhovnih spoznaja kao opih pou aka
carstvo ideja koje je dostupno istom
umu bez ikakva promatranja (slika C).
Sredinja toka Platonove filozofije jest ideja
dobra. Dobro ve bijae glavna briga SOKRATU, ali u mnogo obuhvatnijim okvirima
Platonova miljenja ima vrijednost koja kudikamo nadilazi etiku, tovie, zauzima kljuno mjesto kao cilj i iskon svega bitka, ne samo spoznajno-teorijskog nego i ontolokoga.
Tako je dobro prikazano kao korijen i temelj svih ideja koje samo lei izvan i iznad njih.
Tek od njega ideje primaju bitak i vrijednost,
a s njima i cijeli svijet. Ono stvara njihov poredak, mjeru i jedinstvo.
"Ipak je pitanje zato dobro, za PLATONA besmisleno pitanje. Moe se pitati o
onome to je iza bia , ali ne i o onome
to je iza dobra ." (O. GIGON)
U usporedbi o suncu (i u 'Politei') PLATON
pokazuje da ovjek samo u svjetlu dobra
moe spoznati bitak:
"To dakle, to spoznatljivomu podaruje
istinu, a spoznavajuem sposobnost spoznaje, ja odreujem kao ideju dobra ...
Objekti spoznaje ne dobivaju samo spoznatljivost nego i egzistenciju i bit od dobra koje pak samo nije bie nego iznad
njega stri u zvienou i snagom." (slika
B)

Poloaj dobra unutar onoga to se moe misliti usporeuje se s poloajem Sunca u podruju vidljivoga:
"Kao to Sunce vidljivomu ne podaruje
samo sposobnost da se moe vidjeti, nego i bivanje i rast i hranjenje a da ono samo nije neko bivanje."
PLATONOVA fizika prikazana je u dijalogu
'Timej':
Materijalni svijet bivanja planski je, prema
umu (teleologija), osnovao jedan svjetatvoritelj, demiurg, tako to ga je oblikovao prema uzoru ideja.
Stoga je svijet u platonskom smislu takoer
kozmos, prirodna harmonija.
Jo neoblikovani materijal u kojemu se ostvaruje preslika ideja, PLATON naziva "dech6menon", ono "primajue". Ono nastupa
kao tree izmeu bitka i bivanja.
Ali budui da u igru kao suuzrok svijeta
ulazi nerazumna materija, odraz ideja u
svijetu ostaje nesavren.

40

Antika

Platon D: teorija spoznaje, dijalektika

Uvoenje m uenja

------~-o~/-::~

Sunce

-------- ~--L
1-----1-------------------

ideja
dobra

'---

__) __ -"'- ------+-------1

'

prirodne
stvari
matematiki

predmeti

sjene
prirodnih
stvari

a 2+ b2= c2

vatra

Sunce

umjetni
predmeti

iva
bia i
predmeti

sjene
umjetnih
predmeta

@, .,
usporedba sa
Suncem i crtom

podruje

usporedbe
A "Usporedba sa piljom"
Sokrat
Krition

Gt
C"ovr~
\::_nry

rezuHat: bijeg iz zatvora treba odbaciti kao nepravdu

B Struktura platonskog dijaloga na primjeru "Kritiona"

o idejama PLATON
se i u teoriji spoznaje kree prema van
iznad svojih prethodnika.
Ako su Eleaani svoj u sebi mirujui
svemir jo morali tititi protiv iskustvenog proturjeja , PLATON je osjetno-iskustveni svijet kao izvor spozna je mogao potpuno napustiti.
Spoznajno-teorijska - kvintesencija usporedbe o crti (vidi gore) svodi se na
racionalizam. to je vii ontolok i stupanj dotinog predme ta, to je vrednija
njegova spoznaja, to je o na sigurnija i to
odlu nije treba vidjeti njezin izvor u razumu, a ne u promatranju .
U pojedinanomu, PLATON podrujima
bitka, navede nim u usporedbi, pridaje
s lj edee stupnjeve spoznaje:
"Tako za nae odjeljke pretpostavi sljedea etiri dogaanja koja se odigravaju u naoj dui:
Znanje (gr. n6esis) za najvii, razumsko premiljanje (dianoia) za drugi odjeljak; treemu bi se dodijelilo
vjerovanje (dranje istinitim ; pistis), a
etvrtomu nagadanje (ei kasia). "
"N6esis" i "dianoia " kao stvarna sp oznaja , naini su spoznaje najvie mogue
neovisni o empiriji i osjetnom iskustvu .
Dok je jo SOKRAT mislio na indukciju
opega iz pojedinanoga , kod PLATONA se najvia forma ne izvodi iz spoznaje. Ideje nisu pristupane po njihovoj
odreenoj "inkarnaciji", nego po promatranju bez ikakvih pretpostavki:
"Um (n6esis) prodire sve do bezuvjetnog prapoetka svega, da bi ga dotaknuo, a onda se opet... spustio . Pri tomu on ne uzima u pomo uope nita
osjetilno , nego same ideje, stupa od
ideje do ideje i zavrava takoer kod
ideja."
Otkuda o nda dua poznaje ideje? U sklad u sa svojo m antropologijom (vidi str.
43) PLATON moe dati odgovor da ih
ona p oznaje iz neke ranije onostrane egzistencije . Ideje se ne razvijaju, nego gledaju - njih se ponovno sjeamo. Sve spoznavanje i uenje je ponovno sjeanje
ili anamneza:
Dua je u preegzistenciji gledala ideje,
ali ih je pri ulasku u tijelo zaboravila.
PLATONOVA najslavnija usporedba sa
piljom oznauje uspon prema idejama:
Ljudi nalikuju biima okovanima u
pilji, koja ne mogu vidjeti nita iz
stvarnoga svijeta. Oni stvarnou dre
sjene umjetnih predme ta koje izvor
svjetla ocrtava na zidu peine.

41

Anamneza nalikuje dogaaju kad bi jed an od tih nesretnika bio doveden na

d anje svjetlo i tu vidio prirodne predmete i sunce, kakvi oni zbilja jesu.
Sjene i predmeti u pilji odgovaraju pri
tomu osjetnom iskustvu, a svijet izvana
podruju inteligibilnoga, tj. umno-spoznatljivoga.
Stupnjevi uspona podudaraju se s podrujima usporedbe o crti (slika A).
Nagon, koji ovj eka uvijek nanovo vodi
u podru je istinitog bitka i dobra, PLATON naziva "eros". O n u ljudima budi
enju da se posvete promatranju ideja.
U "Symposionu" opisan je kao fil ozofsko nastojanje za ljepotom spoznaje. Izmeu osjetnoga i duhovnoga svijeta on
zauzima posredni ku funkciju. U odnosu prema su-ovjeku pokazu je se njegov pedagoki aspekt (epimeleia) u tome da i drugima daje da sudjeluju u
spoznaji.
Metodu koja dovodi do te spoznaje
PLATON naziva "dijalektika". Ona mu
postaje bit svih znanosti koje se bave
stvarnim bitkom, za razliku od fizike
koja se bavi zbivanjima u iskustvenu
svije tu .
Put ponovnog sjea nja, po PLATONOVU razumijevanju, mogu je u dijalogu.
Tu se posvuda radi s pojmovima koji
predstavljaju ideje.
Dijalektiki i bez pomoi zornosti ideje
u dijalogu treba dovesti na danje svjetlo,
a njihov meusobni odnos boljemu razumijevanju.
To se dogaa analizom i sintezom
pojmova, ali i izgradnjom hipoteza koje se provjeravaju, prihvaaju ili odbacuju.
Figure platonovskog dijaloga zauzimaju dakle svjesno op rene pozicije
da bi se teze ispita le na njihovim antitezama (slika B).
PLATONOVIH spisa jesu dijaloz i u kojima je SOKRAT glavni lik. Njihova je interpretacija oteana oko lnou
to kroz dugo vrijeme nastanka odraavaju dinamino i promjenljivo u enje.
Osim toga, nenametljivim oblikom dijaloga PLATON moe predstaviti sadraje
svojega miljenja i pri tomu se skrivati
iza maske svojih likova.
Oko 25 dijaloga to se dre izvornima
proteu se od pitanja kreposti (veinom
rani dijalozi), preko spoznaje (npr. 'Menon', 'Theaitetos') do politike (npr. 'Polite ia', 'Nomoi') i filozofije prirode ('Timaios').
Veina

42

Antika

Platon ID: Antropologija, etika

carstvo ideja

nadzemaljsko
carstvo
zemaljsko
postojanje

ponovno
roenje

A Seljenje dua

PLATON je kako metafiziki dualist, tako

i antropoloki:
Dua i tijelo otro su razgranieni jedno od dmgoga pri emu dui pripada gospodstvo nad tijelom.
Iz pitagorejskih i orfiko-kultnih izvora
PLATON preuzima predodbu besmrtne due. Argumenti su mu za tu tvrdnju:
dua bi bila homogena supstancija,
koja se analoki prema idejama izjednauje s neprolaznou ;
isto se spoznaje istim: budui da dua
spoznaje isti bitak (ideje), slina mu
je i istog su podrijetla;
njezina samopokrenutost;
dijalektiki zakljuak da dua, CIJa je
bitna oznaka ivost, nikada ne moe
preuzeti suprotnost, smrt.
PLATON u 'Fedonu' saima argumente u
jednu reenicu,
"da je boanskomu, besmrtnomu, razumskomu, jednooblikovanomu, neraspadljivomu .. . dua naj slinija " .
S besmrtnou je povezana i preegzistencija i postegzistencija due. O na je
prije zemaljskog ivota ve isto tako egzistirala kao to e i poslije smrti.
U skladu s tezom o anamnezi, dua potjee iz sfere nousa, boanskoga, umnog,
a inkarnira se zbog osjetne poude. Od
sada je "poput bolesti" zatvorena u tijelo.
PLATON to izrie dvjema rijeima:
"s6ma=sc;:ma", tj. tijelo (soma) je grob
(sc;:ma) due.
Stoga je cilj zemaljskoga ivota povratak
due u njezino prvotno stanje:
veza s njezinim iskonom sastoji se pak
u vladavini uma.

Samu duu PLATON dijeli u 3 dijela , pri

emu se i tu zrcali njegova dualistika temeljna misao:
Pravo boansko:

razum;

um

sranost

B Usporedba o kolima due i kardinalne kreposti

pouda

ono to pripada osjetnom svijetu:

plemenito: sranost;
nie, jer se opire: pouda.
Tu trostmku podjelu due na razum, sranost i poudu PLATON izraava u slici
zaprege:
Razum odgovara koijau, sranost poslunom konju , pouda tvrdoglavomu
(slika B).
Svakomu od tri dijela due PLATON dodjeljuje jednu krepost:
Zadaa je razumnoga u ljudskoj dui
da postane mudrim:
Njegova je krepost mudrost.
Zadaa je sranosti da se odluno pokorava umu:

43

Njezina je krepost hrabrost.

I pouda se mora prignuti upravljanju
razuma:
Stoga je njezina krepost umjerenost.
Tim trima krepostima to pripadaju na
po jednu instancu due PLATON nadreuje etvrtu:

krepost pravednosti (dikaiosyne).

Ona vlada , kad svi dijelovi due u pravoj
mjeri ispunjaju zadau i djelatnost koja
njima odgovara. Upravo u ovoj kreposti
izlazi na vidjelo posebna gr ka sklonost
za izjednaivanjem umjerenoga i barmoninoga s krepou .
Sve 4 kreposti zajedno do danas se nazivaju kardinalnim krepostima (lat.
cardinalis ~ to se tie stoera, to stoji
u sreditu).
Iz umnosti idealnoga carstva ne proizlazi
samo postulat gospodstva uma uz njegovu konkretizaciju u kardinalnim krepostima. Daljnji uinak prednosti inteligibilnog svijeta duhovnih stvari jest i sni:iavanje vrijednosti tjelesnoga. Ovdje se poklapaju PLATONOVA antropologija i etika s njegovim shva anj em spoznaje:
Osjetni svijet ne omoguuje pravu
spoznaju, nego samo nesigurno mnijenje.
I etik i svijet vrijedan truda jest duhovni.
Mudrac pokuava ovdje kao i tamo umai zatvoru tjelesno-osjetnoga.
Plaa koju za to smije oekivati pokazuje se kao prvo u :ivotu nakon smrti:
Dua umnih stvari ponovno ulazi u
carstvo isto duhovnoga, dok se ona
neumnih ne podie do ideja te mora
initi pokom.
Kao drugo, plaa kreposti lei u njoj samoj:
Od svojega iskona i prema svojo j biti
odreena za razborit ivot ne moe,
po PLATONOVU shvaa nju , biti boljeg
ivota nego po mjerilu spoznaje.
Tome pripada promatranje ideja jednako
kao i nastojanje za dobrom.
No, mudrac ima ispuniti i pedagoke i
politike zadae . To postaje jasno u usporedbi sa spiljom:
Premda je promatra nadjaan ljepotom ideja, ipak vrijedi da vieno treba
prenijeti u "svakodnevicu".
To prije svega zato da se pomogne dmgima da svladaju uspon.
Ni ugoda ne smije biti sasvim protjerana
iz ivota, ako je to ugoda zbog umne
slube dobru. Tako PLATON pie u 'Filebu ', poeljan ivot je zamijean
"od meda ugode i suhoparne vode razumijevanja."

44

Platon IV: uenje o dravi

Antika

filozofi vladari
zrenje ideje
dobra

~ f?
,~

<;\

_5~:.. !l_~~~~~i~~!?__ . ..
praktina

djelatnost
u dravi

A Izobrazba

B Kruni tok ustava

u vara

platonska
drava

dravni oblici
(odraz vladajuega
dijela due)

pojedinana

dua

praved~

c::s
.8
pravednost

C Analogija: dua - drava

U 'Politei' ('Drava') i izmijenjeno u

'Zakonima' PLATON ocrtava model
idealne drave. Premda su u njima zahvae ni i problemi konkretne grke
povijesti, ipak PLATON ne daje opis
stvarnoga stanja. tovie, on podastire
svoju pre dodbu najbolje mogue
drave.
Njegovi spisi o u en ju o dravi po najprije su, dakle, utopije.
Nastanak drave ne te melji se na ljudskom nagonu za osnivanjem drave nego
na slabosti pojedinca. Po sebi sposoban samo za odree n e aktivnosti, on
se mora udruivati s drugima.
Tako je u temelju drutva podjela rada.
Bitna oznaka njegova u e nja o dravi
jest stalna analogija s ovjekom:
Kao to je dua prema PLATONU podijeljena u 3 dijela, tako i dravu treba dije liti u 3 stalea:
Vladaju i stale: brigu za pravim nai
nom ivota svih graana mogu nositi
samo mudri. Stoga PLATON zahtijeva
da filo zofi moraju stajati na vrhu drave euiteljski stale).
Stale uvara: brigu za obranu drave
iznutra i izvana (vojniki stale).
Stale ostalih gra a na: rukotvoraca,
obrtnika i seljaka koji trebaju osigurati opskrbu drutva (hranidbeni stale).
"Filozofi vladari" isti u se svojom posebnom sposobnou , koja se usavrava
pedesetogodinjom izobrazbom u svim
pravcima. U njima se treba poveza ti mudrost s moi.
No, posebno znaenje ima
odgoj, za PLATONA temelj cije le drave.
Budui da po ustavu mo vladara nije
niim ograniena , dobrobit drave utemeljena je samo u njihovu shvaan ju
steenu izobrazbom.
Predviena je izobrazba:
e leme ntarni odgoj glazbom, pjesnitvom i gimnastikom (do 20. godine
ivota)
znanstvena izobra zba u matematici,
astronomiji, harmoniji (10 godina)
pouavanje u dijale ktici (filozofiji) (5
godina)
praktina djelatnost u dravi (15 godina)
nakon toga preuzimanje vlasti ili kontemplativni ivot.
Za cijelo to vrijeme provode se strogi ispiti i izbor maloga broja onih koji su
prikladni za filozofa-vladara.

45

Budui da oba gornja stalea svoj ivot

trebaju potpuno posvetiti dobru zajednice, PLATON zajedni kim dobrima
unaprijed eli iskljuiti svaku koristoljub ivo pomisao:
Privatni posjed je zabranjen.
ak su i ene i djeca svima zajedni ki.
(Time je vojni kom staleu oduzet poticaj da svoju mo okrene prema unutra .)
Drava ak ureuje i raanje djece u
smislu izbora najboljih.
Kao to valjanost (arete) pojedinca proizlazi iz vladavine uma , tako i valjanost
drave proizlazi iz vladavine filozofije,
tj. od filozofa-vladara.
Vojniki stale odgovara onda volji
koja kao ideal u sebi krije hrabrost.
Analogno poudnome, umjerenost pripada hranidbenom staleu.
No, u pojedinanomu, kao i u dravi ,
krepost se sastoji u pravednosti, ne u
ostvarenju pojedinanog dijela koliko u
harmoniji, koja nastaje izvrenjem svake pojedina ne aktivnosti:
Radi se o totalitarnoj dravi koja uspjehe svojih graa na uzima sasvim za
sebe.
Ustav te drave je aristokratski, tj. te melji se na vladavini najboljih.
U kruenju ustava to je prikazao PLATON, timokracija, koja je prijelazna pojava, uzurpira ustav. Iako su vladari priznati, ipak se porastom utjecaja novca
ve istie sljedei oblik drave
oligarhija. U njoj se mo poklapa s
posjedom. U ovom propadajuem obliku ve vrlo udaljenu od idealne drave bogatstvo je preu zelo sredinju poziciju:
"Krepost i bogatstvo odnose se jedno
prema drugome kao da svatko stoji u
jednoj plitici te zulje, od kojih jedna
pada kada se druga die. "
Njezin e se kraj dogoditi prevratom, tako to e manjak dobara do tada nemo nih iznuditi
demokraciju. Konano , ona porastom
anarhije ini odluuju i pomak prema
najgoremu obliku vladavine, tiraniji.
Sve u svemu, platonska idealna drava
nikada nije pretvorena u stvarnost. (Njegov vlastiti pokuaj da je osnuje na Siciliji, bio je neuspjean.)

U 'Zakonima', djelu njegove starosti,

PLATON vie ne polazi od slike idealnih vladara: dravu ureuju zakoni.
Opirn i uvodi trebaju razjasniti njihov
smisao tako da mogu postati u itelji
graan ima.

46

Aristotel I: Logika

Antika
supstancija: Aristotel
kvaliteta: filozof

kvaniteta: 171 cm
gdje: Atena

organon
(o logici)

prirodno-znanstvena djela
(izbor)

metafizika

etika

poetika

poloaj:

stojei

djelovanje:

trpljenje: protjeran

A Corpus Aristotelicum u izboru

L
C Figure silogizma

Aristotel (384.- 324. pr. Krista), roen u

Stagiri, dvadeset je godina bio PLATONOV uenik u njegovoj Akademiji. Oko
342. pr. Kr. pozvan je za uitelja ALEKSANDRU VELIKOM. Poslije je u Ateni
osnovao vlastitu, peripatetsku kolu.
Njegovi sauvani spisi ponajvie su skripta predavanja koja su se upotrebljavala u
Liceju, njegovoj koli (tzv. Ezoteriki spisi). Od njih je sastavljen corpus aristotelicum:
knjige o logici, poslije nazvane Organon (orue)
prirodoznanstvena djela
metafizika
etiki spisi
knjige o estetici (sl. A).

mesos; lat. terminus medius), koji u

zakljuku ispada.
Osim ove prve forme silogizma, ARISTOTEL predstavlja jo dvije, koje se razlikuju po poloaju srednjega pojma
kao subjekta, odnosno predikata (slika

Jedan od naj znaajnijih doprinosa zapadnoj povijesti duha uope jest njegova lo-

Njegova je suprotnost indukcija (epagoge).

ARISTOTEL je u 'Topici' ovako opisuje:
"Idukcija je napredak od pojedinano
ga prema ope mu , npr. ako je vjet
kormilar najbolji, pa opet vjet koija,
onda e i u ope u svakoj stvari vjetak
biti najbolji."
U jasnom smjenjivanju PLATONA ARISTOTELU je stjecanje spoznaje mogue i
putem indukcije povezivanjem predznanja s osjetnim opaanjem. Cilj je znanosti,
dodue, iz opeg uzroka moi nuno izvesti ono pojedinano , ali put do toga vodi preko indukcije.
Apodiktina je tek gotova znanost, dok
svoje znanje ona dobiva indukcijom.
Indukcija trai zajedniko unutar jednoga
roda. Podje la svega postojeega omoguuje definiciju (horism6s). Ona se sastoji od roda i specifine razlike (npr. ovjek
je razumno bie) .

gika:
imanje:
umiren

kada:
ujutro

B Aristotelove kategorije

kasnije
dodana
figura

pouava

ARISTOTEL je prvi koji je red miljenja

istraivao ne (samo) prema sadraju
ve i prema fonni (jonnalna logika).
Prije svega preko BOECI]A i PETRA HISp ANSKOG, Aristotelova je logika postala
temelj cijele tradicionalne logike.
Kao i kod njegova uitelja PLATONA, pojam mu je na prvom mjestu: on sam oznauje jednu kategoriju.
U najcjelovitijem se obliku o tome kae:
"Svaka rij e izgovorena bez povezanosti oznauje ili jednu supstanciju ili
kvantitetu ili kvalitetu ili relaciju ili gdje
ili kada ili poloaj ili imanje ili djelovanje ili t7pljenje." (Usp. sl. B)
Ali, obino se rijei povezuju u ree nice
koje se nazivaju sudovi, ako daju istinite
ili lane iskaze.
Takvi se sudovi prema odreenim pravilima daju povezivati u zakljuke. U 'Prvoj
analitici' ARISTOTEL obrazlae ta p ravila.
Povezivanje dvaju sudova u trei naziva
se silogizam.
U njegovu najiem obliku ARISTOTEL
ga ovako formulira:
"Ako se a izrie o cijelom b i b o cijelom e, onda se nuno mora i a izricati
o cijelom e. Takav oblik zakljuka naziva se prvim."
(Poslije se a preimenovalo u P, b u M, a
e u S.)
Klasian

je silogizam:

l) svi ljudi su smrtni

D Indukcija i d edukcija

47

2) Sokrat je ovjek
3) dakle: Sokrat je smrtan
pri emu su reenice (l) i (2) p remise, a
reenica (3) zakljuak. " ovjek" je u
ovom silogizmu srednji pojam (gr. h6ros

C).

Lanac zakljuaka je dokaz. Ta je metoda

deduktivna, tj. ide od opega prema posebnomu.
Cilj znanosti prema ARISTOTELU treba biti i to da se sve to postoji nuno
moe izvesti iz jednog uzroka (gr .
aitia) .
Dokaz u aristotelovskom smislu jest izvoenje (ap6deixis).

Izmjena indukcije i dedukcije ini da se

okree odnos onoga to je prije i onoga
to je poslije:
Ono ope koje je zapravo prije, spoznajemo kasnije nego ono pojedinano
koje je poslije (sl. D).
No, ono prvo i najopenitije (princip)
jest nedokaziva:
" Naelo je neposredna postavka jednog
dokaza. Neposredno je ono od ega
nema niega prvotnijega. "
Ovo vrijedi, jer bi izvoenje izvoenja
moralo voditi regresu u beskonano . Sam
ARISTOTEL prije svega navodi jedan takav princip, naelo proturjeja:
" Nemogue je da isto istome i prema istome istodobno i pripada i ne pripada."
"Naj vre logi ko na elo" (A. TRENDELENBURG).

48

Antika

Aristotel ll: Metaf"aika

PojaJll "metafizika" nastao je povijesnim
sluajem: 14 ARISTOTELOVIH spisa to
su se bavili opim principima, u prvom su
zajednikom izdanju bili poredani iza
onih o fizici (gr. meta ta physik::i), iz cega se onda izvukla oznaka znanosti koja
prouava ono to lei iza prirode.
ARISTOTEL se u 'Metafizici' odvaja od
PLATONA ije uenje o idejama kritizira u
l. knjizi:
"Ni [ideje] nita ne pomau, ni spoznaji
drugih stvari ... niti bitku istih, budui
da one nisu u stvarima koje u njima sudjeluju."
Time je navedena najvanija razlika izmeu uitelja i ue nika: ARISTOTEL eli
nadvladati platonovski dualizam izmeu
ideje i stvarnog predmeta. Stoga on zahtijeva da bit stvari lei unutar njih sa-

mih.

Platon pokazuje na nebesko carstvo ideja,

Aristotel na zemaljski svijet bivanja

A Prema Raffaelovoj "Atenskoj koli"

(oko 1510.)

svrni uzrok

C Aristotelova

etiri

formalni uzrok

uzroka

Za ARISTOTELA supstancija (gr. ousia)

stvari moe leati samo u njima samima.
Dodue, i za njega su rodovi supstancije,
ali tek u izvedenom smislu.
Zato ARISTOTEL tumai jedan drugi dualizam:
materija (gr. hyle; lat. materia) i
forma (gr. eidos/ morphe; lat. forma).
U predmetu se pojavljuju samo obje zajedno:
istu materiju isto tako malo moemo
pronai kao i istu formu.
ARISTOTELOV cilj je dokinuti sve aporije
svojih prethodnika. Svoje uenje o materiji i formi on povezuje u sintezu bivanja:
na "podlozi" (gr. hypokeimenon) materije oblikuje se forma predmeta.
U materiji je bie prisutno samo po mogunosti (dynamis/potentia), dok aktualnost/zbiljnost (energia) dobiva po formi.
Bit stvari ne lei u nekoj njihovoj transcendentnoj ideji, nego se ostvaruje u redoslijedu njihovih pojava.
Ovaj razvoj bia ARISTOTEL naziva enteleheia (usp. sl. B).
Rije se izvodi iz "telos" ("svrha"):
Svaki razvoj, po ARISTOTELOVOJ zamisli, pretpostavlja svrhu napredovanja
od mogueg do stvarnog razvoja "ousije",
pri emu on, kod PLATONA jo mitsku,
misao teleologije preuzima na sredinje
mjesto u svojoj metafizici.
U skladu s tim ARISTOTEL za razvoj navodi etiri uzroka:
Formalni uzrok (causa formalis).
Predmet se odreuje prema svojoj formi: npr. kua prema njezinu planu.
Svrni uzrok (causa finalis). Prema
ARISTOTELOVOJ temeljnoj zamisli ni-

49

ta se ne dogaa bez cilja: kod kue

npr. zatita od nevremena.
Djelatni uzrok (causa efficiens). Svaki
razvoj treba nekog pokretaa koji ga
tjera naprijed: kod kue npr. rad zidara
i radnika.
Materijalni uzrok (causa materialis).
Svaki se predmet sastoji od materije:
kod kue cigla, kamen itd. (sl. C).
Ovaj posljednji uzrok temelj je sluajnosti
i nepravilnosti predmeta:
Materija "se opire" oblikovanju.
Biu, kako ga diktira forma, supstanciji,
opiru se sile (ananke) materije, iz ega nastaje ono to je isto sluajno:
ARISTOTEL to naziva symbebek6ta, a
tradicija "akcident".
Pri tomu ono to je odreeno, supstancija,
korelira s pojmovnom shvatljivou, a
ono neodreeno, sluajno, akcident s pojmovnom neshvatljivou, iz ega, prema
pretpostavkama Aristotelove logike, nastaje akcidentalni otpad za znanosti.
Poloaj uma u ARISTOTELOVOJ filozofiji
esto se usporeuje s rentgenskom zrakom:
Kroz osjetno spoznatljivo ali nebitno,
ona prodire do pojmovno shvatljivoga i
bitnoga.
Iz ideje razvoja za Aristotelov sistem proizlazi i slojevitost svijeta. On se uspinje
od svoje donje granice, iste materije, do
iste forme , gornje granice, i tako se provlai kroz Aristotelovu l'"iziku.
Prema tomu ono najvie, boanstvo,
mora biti ista forma.
Budui da ARISTOTEL dovodi u vezu formu i miljenje, njegov je Bog isti duh koji
misli samoga sebe.
On je uronjen u teoriju, isto duhovno
promatranje samoga sebe.
Daljnja oznaka nastaje iz toga da svijetu u
njegovoj trajnoj promjeni treba kretanje.
Budui pak da pokretaki poticaj ne smije
ii u beskonano, mora postojati prvi pokreta, koji je sam nepokrenut.
Taj je nepokretni pokreta za Aristotela Bog.
U odnosu Boga do ovjeka koji pokree
svijet sve do materijalnog uzroka, podudaraju se svi uzroci.
Aristotelova slika Boga implicira nezanimanje za svijet:
Bog ne zahvaa u tok svijeta i na njega
se svijetom ne moe utjecati.
Budui da je on sam nepokretan, nije svijet pokrenut djelatnou Boga, nego "udnjom" materije za njim kao istom formom.

50

Aristotel m: psihologija, etika

Antika

A Psihologija

dobro

Etiki

poloaj

Etika

je krepost sredina
loih krajnosti

izmeu

dviju

ARISTOTEL u svojoj psihologiji razlikuje tri dijela due, ali koji pripadaju slojevitosti prirode:
vegetativna ili biljna dua,
osjetna ili ivotinjska dua i, konano,
umska, koja se moe pronai tek kod
ljudi.
Dui biljaka pripada hranjenje, ivotinjskoj dui os;ean;e i prostorna pokretljivost, umu (nous) duhovna djelatnost.
Pri tomu je dua u cjelini formalni princip tijela:
. Dua je najvia entelehija .. tijela sposobnog za ivot."
Um zauzima posebno mjesto:
On se da dijeliti na trpni (receptivni) i
djelatni (stvaralaki) um, pri emu prvi
zastupa materiju (mogunost), a drugi
formu (aktualnost).
Pri tomu trpni um, koji je povezan s opaanjima drugoga dijela due, prema formi preuzima mislene objekte, dok djelatni um predstavlja djelatni princip sve aktivnosti umske due uope.
Za razliku od ostalih dijelova due,
djelatni um nije vezan uz tijelo, pa je
time besmrtan.
No, budui da miljenje nastaje samo iz
povezanosti s osjetima, um nakon smrti
nije individualni um (za razliku od PLATONA).
Aristotelova etika za objekt ima podruje ljudske prakse kao djelovanja utemeljenog na odluci i time se razgraniuje od
teorijske filozofije koja je okrenuta prema nepromjenjivomu, vjenomu.
Svako bie po naravi tei prema sebi
svojstvenom dobru u kojemu pronalazi
svoje dovrenje.
Ljudsko dobro je djelatnost due prema razumu.
U njoj kao konani cilj svoje tenje o
vjek pronalazi eudaimoniju (blaenstvo) , koje je neovisno o vanjskim okolnostima. Tako u 'Nikomahovoj etici' stoji:
"Ako kao svojstveno ostvarenje ovje
ka pretpostavimo neki odreen ivot,
a kao takav odredimo djelatnost due
i djelovanja u skladu s umom ... i ako
dademo prednost onomu to se usavrava u smislu njemu vlastitog ostvarenja, onda je dobro za ljude djelatnost
due na temelju njihove naroite sposobnosti (tj. uma). "
Da bi specifino dobro due bolje odredio, ARISTOTEL razlikuje dijanoetike i
etike kreposti.

51

Dijanoetike kreposti su u istom

djelovanju samog uma , pri emu ARISTOTEL razlikuje teorijski i praktini
um.
Meu njima je za etiko djelovanje
odluujua samo razboritost (fr6nesis).
Etike kreposti ovjek ve zatjee. Posredovane su postojeim poretkom u
drutvu i dravi (poJis), a svoju valjanost
primaju od tradicije i opeg suglasja
(npr. promiljenost, velikodunost).
Uvjebavanje postojeih vrednota u
polisu za ARISTOTELA je bitni dio moralnog formiranja.
Tek sudjelovanjem razboritosti i etike
kreposti nastaje ljudsko moralno djelovanje.
"... da se u jednom bitnom smislu ne
moe biti dobar bez razboritosti niti
razborit bez etike kreposti."
Pri tomu razboritosti pripada posebna
zadaa, spoznati prava sredstva i putove
koji vode k dobru, dok etike kreposti
postavljaju cilj.

Obje zajedno odreuju volju (bulesis) u

smjeru dobra time to tenji pomou uvida pokazuju pravi cilj. Tako se oblikuju
prirodne tenje i ovladava se strastima
(afektima). Pri tomu sloboda volje ARISTOTELU ne dolazi u pitanje.
"Ako je etika krepost dranje volje, a
volja neko promiljeno nastojanje,
onda uvid mora biti istinit i nastojanje
ispravno, ako odluka treba postati dobra, a jedno i isto mora miljenje potvrditi i tenja traiti."
Za Aristotelova stajalite znaajno je da
moralni stav (heksis) ne proizlazi odmah
iz uvida, nego se postie praksom: vjebom, navikom i uenjem.
Stoga se poblie odreivanje kreposti usmjerava i prema sudu i uzoru spoznataga.

Sadrajno je etika krepost odreena kao

sredina (mes6tes) izmeu krivih krajnosti, kao npr.:
hrabrost (plaljivost - luda smionost)
umjerenost (razvratnost - otupljenost)
dareljivost (krtost - rasipnost).
Posebna panja pripada pravednosti
koja je najistaknutija krepost s obzirom
na zajednicu. Kao distributivna pravednost ona se brine za pravednu podjelu
dobara i asti u zajednici; kao izjednau
jua ispravlja uinjene tete.
Bitna krepost je i prijateljstvo u kojemu
ovjek ostvaruje prijelaz od pojedinanog bia do zajednice.

52

Antika

Aristotel IV: politika, poetika

U obradi nauka o dravi kod ARISTOTELA jasno istupaju neka obiljeja njegove
metode i njegova bia: nasuprot PLATONU, "empiriar" ARISTOTEL veliki dio
svoje spoznaje dobiva od usporednih studija.
Tako mu se pripisuje analiza 158 ustavnih oblika od kojih je, dodue, sauvan
samo fragment 'Atenska drava'.
Kao drugo, uitelja i uenika razdvaja mjera realistinoga. PLATON koncipira svoju dravu u idealnomu, a ARISTOTEL u

53

mjeavina prednosti drugih ustava i odgovara u etici formuliranu naelu kreposti

kao sredini izmeu krajnosti:
"Najbolja je dravna zajednica ona koja
se temelji na srednjem staleu,
ako
on odluuje i tako spreava prevagu
ekstrema."
Inae ARISTOTEL iz povijesne analize izvlai zakljuak da bi u odreeno vrijeme
najbolji oblik drave bio onaj koji bi se
najbolje prilagodio zemlji i potrebama graana.

mog_,uemu.

A Pitanje oblika drave

poli s

!
---selo-----

B Od

graana

preko obitelji do sela i drave (poJis)

"Covjek ne mora imati pred oima samo najbolju dravu, nego i moguu."
Drukije od PLATONA, ARISTOTEL kod
nastanka drave poticaj udruivanju ne
vidi u slabosti pojedinaca, nego na poe
tak stavlja njihovu naravnu tenju za zajednicom. Njegova je klasina reenica:
"ovjek je po naravi drutveno bie"
(anthropos physei politik6n z6on).
ARISTOTELA i jezik upuuje na to da o
vjek nije usmjeren samo na golo preivljavanje nego i na zajednicu koja se treba
sporazumjeti o tome to je korisno, dobro
i pravedno.
Kao i PLATON, ARISTOTEL zadau drave
vidi u moralnom usavravanju graana.
Ona postoji radi sretnoga i dobrog ivota.
Tek se u njoj krepost pojedinca moe potpuno razviti.
Drava se oblikuje od niza sve veih
zajednica:
Najizvornija je zajednica dvoje (ovjek i
ena, otac-djeca, gospodar i rob), ovi
zajedno tvore kunu zajednicu od kojih se onda sastoji selo i konano po/is,
udruenje vie sela (sl. B).
Tek poJis jami autarkiju (tj. samodostatnost, neovisnost i samoodranje) zajednice.
Formalni princip drave je ustav:
"Drava je zajednica graana nekoga
odreenog ustava."
Oblike ustava ARISTOTEL, kao i PLATON, dijeli u tri "prava" i njima odgovarajua tri iskvarena, pri emu poznaje i
nagli preokret jednih u druge:

kraljevstvo i tiranija
aristokracija i oligarhija
republika i demokracija.
Kriterij poretka je broj vlastodraca:
TRAGEDIJA

C Tragedija kod Aristotela

Za nutarnji poredak drave ARISTOTEL

navodi da treba sauvati obitelj, kao i
privatno vlasnitvo:
obitelj je jo elementarnija nego selo, a
ono nego drava, pa time treba dati
prednost obitelji kao prirodnom poretku drutva, ak i ako je drava bitno
odgovorna za odgoj mladei.
Kod pitanja privatnog vlasnitva ARISTOTEL ide srednjim putem. Odbacuje
zajednicu dobara (prema platonskom
uzoru).
Pokuava ii srednjim putem gledajui
Spartu, gdje
"posjed ostaje privatan, ali je upotreba
ope dostupna."
U unutranju strukturu drutva ARISTOTEL svakako ubraja ropstvo, nejednakost
uope (npr. i izmeu mua i ene) koji i
njemu vrijede kao prirodno ureenje. No,
meu slobodnim ljudima vrijedi jednakost.
Jedna grana praktine filozofije je poetika. U istoimenom spisu ARISTOTEL postavlja teoriju pjesnitva, osobito tragedije, ije je djelovanje nenadmaena. Bitni
pojmovi jesu:
Oponaanje (mimesis): umjetnost treba preslikavati stvarnost, a ne zapisivati
(nasuprot povijesti).
Jedinstvo djelovanja, vremena i mjesta: djelovanje mora biti cjelovito, dosljedno i zavreno, a trajanje ogranieno
na otprilike jedan sunani dan.
Katarza ("proienj e "): umjetnost
treba oplemeniti promatraa, tako to
se on identificira s prikazanim, pa time
na drugom podruju daje oduka svojim vlastitim uvstvima.

jedan - nekolicina - svi.

Kao dobar vrijedi oblik drave koji slui
opemu dobru, kao iskvaren koji ide samo za interesima dotinih vladara.
Od tri "ispravna" naelno ne daje prednost
nijednomu. Najostvarivija i najstabilnija je
politeia (umjerena vlast naroda). Ona je

Prema povijesnom utjecaju ARISTOTELA se moe mjeriti samo s PLATONOM, a

u novom vijeku s KANTOM. U srednjemu
vijeku postao je temeljem skolastike.
Do praga novoga vijeka njegovo se
djelo smatralo nepogreivim.

~-

54

~-

r.'~d~' 1 '"'

Iri

w1

'

li

Stoa je kao filozofska struja u razdoblju

od helenizma do kasne antike izvrila velik utjecaj. Njezina se povijest openito dijeli na
staru Stou: s osnivaem kole ZENONOM IZ KITONA (oko 336.-264. pr.
Krista), njegovim uenikom KLEANTOM (umro oko 232.) i HRIZIPOM
(oko 281.-208.) koji klasinom sistemu
daje njegovu najveu zaokruenost.
Stoga, kae antiki stih:
"Da ne bijae Hrizipa, ne bi bilo ni
Stoe."
srednju Stou: PANETI]E (oko 180.-110.)
i POSEIDONIJE (oko 135.- 51.) zasluni
su za prijenos stoikoga misaonog blaga u Rim, a njegovali su njegovu izvornu etiku otrinu.
kasnu Stou: prije svega SENEKA (4. pr.
Krista-65. pos!. Krista), osloboeni EPIKTET (50.-138.) i car MARKO AURELIJE
(121.- 180.). U sreditu njihovih djela stoje svladavanje u ivotu i moralna pitanja.
U tom vremenu Stoa se ve vrednuje kao
jedna vrsta popularne filozofije.

predmet :: : } ,

oznaavatelj

Stoika

pouava

filozofija jezika
shvaanje

IStrauje

Filozofija se u Stoi dijeli na logiku, fiziku

i etiku. Znaenje pojedinih disciplina pojanjavaju stoici, meu ostalim slikom
POJMOVI

'--+---"'

____..._
prolepsis ---..-

''tvrdo"

suglasJe

Stoiko

um

l
l
l

\
\
\

Logika odgovara zatitnim zidovima, fizika je stablo to raste prema gore, a

etika su plodovi vrta.
formalno-logikih isjezine i spoznajne teo-

logika osim

\
\
\

ivotni
dah

Stoika

vonjaka:

traivanja sadri i
rije.
Silogistiku stoici proiruju prije svega s 5
hipotetskih, odnosno disjunktivnih oblika
zakljuka, iz kojih se moraju dati sloiti
svi valjani zakljuci. Pri tome varijable ne
stoje za pojmove nego za iskaze ("logika
iskaza"):
l. Ako je A, onda je B. A jest. Dakle, i B
jest.
2. Ako je A, onda je i B. B nije. Dakle, nije
ni A.
3. Ne mogu odjednom biti A i B. A jest.
Dakle, B nije.
4. Ili je A ili B. A jest. Dakle, B nije.
5. Ili je A ili B. B nije. Dakle, A jest.

uenje

spoznajno

Ispituje

Stoika

utisak u
pneumu due

predmeti

11

'l1"

1'11

fizika: razdoblja svijeta

oblikotvorna
sila

Stoika filozofija jezika bavi se nastankom rijei (etimologija). Uvjereni su da bi

se morao dati otkriti iskon svake rijei.
Tako su genitiv od "Zeus" (Zen6s) svodili na "zen" (ivot).
Stoika

teorija znaenja
naavatelja, oznaeno

razlikovala je ozi stvarni objekt.

~<,1

OO

Stoa I l Logika, fizika

Zenon

1"

Antika

tjelesno djelatno

55

Oznaavatelj je glasovna tvorevina, pa time tjelesno navezana na glas i njegovo

djelovanje. J objekt isto tako spada u
prostor fizike. Naprotiv, znaenje (lekt6n) je netjelesna. Ono je uinak duhovne djelatnosti, jer tek su-djelovanje uma
od glasovnih izriaja ini smisleni jezik:
"Govoriti znai stvarati glasovno izraavanje koje oznauje neto miljeno."

Spoznajna teorija u Stoi polazi od materijalnoga:

Opaanje mijenja (HRIZIP) stanje
nae tjelesne due ili se ak u nju
utiskuje kao u vosak (ZENON).
Nastali "utisak" povezuje se s drugima.
Tako pojmovi mogu prirodno nastati
kao ono ope u razliitim opaanjima,
to stoici nazivaju "pr6lepsis" (ope prihvaena predodba).
No, predodbe se i djelatnou uma (16gosa) preoblikuju u pojmove. Kao opaanju potrebno im je slaganje po logosu.
Samo je tako mogue shvaanje.
Zbiljsko shvaanje nekog objekta pretpostavlja dakle vjerni odraz u dui koji
se potvruje djelatnou zdravog razuma:
"Znanje je postojano shvaanje (katalepsis) to se nijednim razumskim razlogom [vie] ne moe oboriti."
U f"tzici stoicima za "bitak" vai samo
ono to djeluje ili trpi, dakle tijela.
Pasivnomu odgovara materija (h_le),
aktivnomu "logos".
Logos je svjetski um, koji kao dah
(pneuma) proima bezoblinu materiju i
djeluje na njezin planski razvoj. U svim
predmetima sadrane su "klice logosa"
(16goi spermatikoi), u kojima je poloen
njihov razvoj prema planu.
"Logos je nerazdvojivo povezan s
hyle. On je s njom izmijean; proima
je u cijelosti, formira i oblikuje te tako
stvara Kozmos."

Praelement je vatra. Jz nje se razvijaju

drugi elementi (zrak , voda, zemlja) i
konkretni svijet. Kao toplina ona sve
proima i ini njihov ivotni dah. Tako
je ona i dua i snaga to sve razborito
pokree.

Stoici nauavaju jedan ciklus: kao to je

svijet proiziao iz prvotne pra-vatre, tako
e opet u njoj i propasti. Nakon toga
svjetskog poara, ponovno e nastati
svijet pojedinanih stvari.

!1!lil

56

Stoa II l Etika

Antika

-.... ......... ...

Stoika

spoznaje ~
og os _ spoznaje

.... ,.,,

""--

......

mudrac u
; rr
" .~
uglasju s
'
rirodo
,.'

--

l~
A

Sto i ki

E
determinizam

predodbe

predodbe

bogatstvo
ispravno dranje
B Etika

bogatstvo
neispravno dranje

teologija kru i oko logosa:

Bog je stva rala ka pra-snaga, prvi uzrok svega bitka. On je logos, koji u seb i nosi zametke razumske snage svih
stvari.
Oblikotvornu vatru, ureuju i logos, kao
i Zeusa oznauju Bogom. Za stoike je
kozmos, koji proizvodi sav ivot i miljenje, i sam ivo bie ija je dua boa nska.
Iz umnosti logosa slijedi svrhoviti i smisleni poredak stvari i dogaaja :
"Iz toga proizlazi misao teleoloki savreno ureenog svijeta u ko jemu
sklad svega ini smisleni red , to ga je
planirala i korak po korak provodila u
dje lo jedna jedina boanska snaga."
(M. FORSCHNER)
Utvren i poredak stoici nazivaju sudbinom (gr . heimarmene; lat. fatum), a njihov utvre ni cilj providnou (pr6no ia;
providentia). Ne moe se pobj ei od
nunosti u svijetu.

Kauzalno i teleoloki utvreni tijek vanjskoga svijeta temeljna je misao i sto i ke

etike. Budui da se izvanjskim dobrima
ne moe uvijek raspolagati , jedino se
unutarnji stav nalazi u ovjekovoj vlasti .
Tako pie SENECA:
"Sudbina vodi onoga koji to h oe , a
vue onoga koji to nee."
Izvanjski prostor ovjekove slobode sastoji se prema tome u su-djelovanju.
ovj ekov je cilj da ivi u "skladu s prirodom." Tako ovjek postie
harmoniju koja vodi k "dobrom tijeku
ivota" i srei (eudaimoniji).
Srea se moe postii samo kad nikakav
afekt ne naruava mir due. Afekt je prekomje rni nagon. Prema nastanku te me lji
se na predodbi kojoj se pripisuje kriva
vrijednost. Po svojemu djelovanju on postaje "pathos", strast. Budu i da se njezin
objekt rijetko moe sasvim dosti i , o
vjek ostaje nezadovoljen.
Stoiki je ideal apatija, sloboda od takvih afekata.
Stoici razlikuju 4 vrste afekata:
alost, strah, poudu i nasladu.
Njih treba izbjei upotrebom pravog uma
(orth6s logos):
Nagon postaje afektom tek kad um
pristane uz vrijednost njegova objekta.
Uvid u pravu vrijednost stvari o meta elju za krivim dobrima ili odstranjuje strah
od tobonjih zala. Tomu pripada spoznaja da sva izvanjska dobra nemaju vrijednosti za sreu .

57

"Afekt nastaje kad um nagonu p ostavi krivi ... cilj, pa oplakuje neuspjeh. "
(M. HOSSENFELDER)
Stoici dijele stvari na dobre, loe i adiaphora (ravnodune). Dobre su kreposti, a loe njihove suprotnosti. Sve su
ostale stvari jednakovrijedne, jer nita
ne pridonose sre i. One su ili p otpuno
indiferentne, npr. broj dlaka na glavi, ili
im je "dana prednost" ili su "zapostavlje ne ". U one kojima je dana pre dnost
spadaju stvari koje odgovaraju prirodnom stanju.
Budui da moramo birati i i zmeu indiferentnih stvari , trebamo birati prirodnije, tj. zdravlje pretpostavljati bolesti.
Tako stoici razlikuju i djelovanja:
Ima ih loih (iz krivog uvida) i dobrih
(iz pravog uvida).
Srednja djelovanja, to se nalaze izmeu tih, nazivaju se " prip ada ju ima " ako
se u njima ostvaruj e neka naravna sklonost.
Ona ne potje u iz uvida , ali ostva ruju neko naravno dobro.
Za sreu je presudna krepost. O na se
bitno sastoji u moralnom uvidu u vrijednost stvari. Iz nj ega proizlaze osta le
kreposti (pravednost, hrabrost itd. ).
Krepost kao spoznaja moe se naui
ti, ali ne izgubiti.
Izmeu kreposti i njezi ne suprotnosti
nema sredine, budu i da se samo moe
djelovati prema razb o ru ili ne.
Na ispravnom umu temelji se ispravan
odnos prema stvarima i nagonima. Postignuta harmonija je, dakle, srea.
jedna od sredi njih s toikih misli je
u e nje o oikeiosis, prisvaja nju na teme lju kojeg je ljudsko mo ra lno nastojanje ve sadrano u njegovu prirodno m stanju. Oikeiosis se sastoji u
o kretanju p re ma o n omu to se u
samooyaanju proma tra kao pripadajue. Covjek se p osve uj e stva rima to
su njemu naravne , a razlikuje one to
mu pridonose od o nih k o je mu tete.
Stoga svako ivo bie te i i sam oodr-

anju.
Rastom ovjek onda spoznaje um
kao svoju istinsku naravnu bit.
No, to prisvajanje proiruje i podru j e
moralnog djelovanja na zajednicu :
Individuumu ne pripada sa mo o n
sa m nego i rodite lji, prijatelji itd. , konano , ukupno ovjeanstvo.

58

Epikur

Antika
Epikur (oko 342.-271. pr. Krista) ute meljio je uenje koje se posebno tie pra kse. Njegovu su kolu nastavili prije svega
Rimljani HORACIJE i LUKRECI]E, iji spis
"O naravi stvari" (oko 50. pr. Krista) uz
neko liko EPIKUROVIH zbirki izre ka i pisama vrijede za najvaniji izvor.

razliita veliina

jednaka brzina

A Epikurov nauk o atomima

potrebe

pravednost
prema
propisu

: -~~ :
naravne
i
nune

naravne

nenune

l
l

l
1
1

zbog
knvog 1
mnijenja :

samo varijacija

: ~ 1

'
uvid izabire
neugoda zbog tekog pribavljanja
-

'
'

___ J

vrijednost ina
granica ugode: odsutnost boli

C Onaj tko uvia , bira alternativu

na jvee ugode

D Epikurov nauk o pravednosti

EPIKUROVA fizika temelji se na 3 naela

Nita ne nastaje iz nebitka.
Nita ne nestaje u nebitak.
Svemir uvijek bijae takav kakav je
sada i uvijek e biti takav.
Svemir se sastoji od tjelesa i praznine.
Postojanje prvih poznato je iz opaanja.
Praznina je pretpostavka za stajanje i kretanje tjelesa.
EPIKUR se naslanja na DEMOKRITOV
(str. 33) atomizam. Tjelesa su nakupine
atoma. Atomi nemaju kvalitete osim
oblika, teine i veliine. Matematiki su
djeljivi, ali fiziki ne. Je r samo je ta ko
razu mljivo da se ne razrjeuju ni u e mu ,
ali i da pokazuju razliite oblike. Iz razliitog oblika atoma proizlaze forme tjelesa.
Atomi zbog svoje te ine ne pre kidno
paralelno padaju kroz prostor. Sluaj
no ne ki mijenjaju smjer, udaraju o druge, " isprepleu " se i tako proizvode tijela.
Koliina atoma i praznina neogra nieni
su . EPIKUR stoga tvrdi da u svemiru posto je bezbrojni svjetovi.
EPIKUROVO uenje o spoznaji naziva se
kanonika. Fiziki temelj su slike. One
nastaju otjecanjem atoma s povrine tijela. Oni u promatrau stvaraju fini otisa k
predmeta u materijalnoj ("od finih esti
ca") dui. Osjetno opaanje mje rilo je istine.
"Istinito je ono to je zbiljski vien o ili
na te melju promatranja shvaeno milje njem. "
Po navljanjem slika ili utisaka dospijevamo do pretpojmova (pr6lepsis), ko ji tvore
temelj razumske djelatnosti. Ako se mnijenja (d6xai) to ih je stvorio um odnose
na zamjetljivo, mogu
sjetilnim opaanjem potvrditi se te vrijediti za istinite
proturjeiti osjetnom iskustvu ili se ne
potvrditi te time biti odbaeni kao "isprazno mnijenje".
Ako se odnose na ne-zamjetljivo , o nda
su
lani, ako proturjee zamjetljivomu
istiniti , ako im u osjetnom iskustvu nita ne proturjei.

59

Pmzni prostor npr. zbog kretanja je log iki

nuan, a ni u opaanju ga nita ne opovrgava.
"Obmana i zabluda uvije k se nalaze u
onome to je u mislima dodano s obzirom na ono emu treba potvrda ili nepobijanje, a to se onda ne potvruje ili
opovrgava."
Etika je srni dio EPIKUROVA uenja.
Njezin je princip ugoda. Svako ivo bie
po naravi tei ugodi, a izbjegava bol. Cilj
ivota je dakle ugoda . EPIKUR defmira
ugodu kao odsutnost bola i nemira. Stoga
izmeu ugode i bola nema nikakva meu
stanja. Kad se odstrani fizika bol (zbog
nedostatka) i psihika (zbog strahova),
postie se ugoda.
EPIKUR podcrtava mogunost postizanja
ugode. Ako se zadovolje elementarne potrebe odstranjivanje m gladi, ei itd., nema vie poveanja ugode nego samo njezine varijacije. Samo osjeaj ugode postaje
mznolikiji.
Stoga EPIKUR potrebe dijeli u 3 grupe:
namvne i nune
naravne i nenune
nitavne, koje nastaju samo zbog krivog
mnijenja.
Zadovoljenje potreba prve vrste moe se
postii bez napora. EPIKUR stoga skromnost dri za vanu krepost. Razum prema
nekomu "raunu ugode" odvaguje ono to
njoj pridonosi ili odnemae te izbjegava
ugodu koja tjelesnim bolo m ili duevnim
nemirom moe prouzroiti veu ne ugodu:
Politika djelatnost, npr. prema EPIKURD, donosi toliko nesigurnosti u ivotni
tijek da savjetuje ivot u skrovitosti.
Ataraksiji, ispravnom ivo tu bez ne mira,
osim slobode od tjelesne boli, pripada i
duevna sloboda od nemira i zablude. Tome slui i uvaavanje kreposti.
Mudrac e se npr. usmje riti na pr-avednost, jer inae nikako ne moe biti siguran od sankcija drutva.
to je pravedno stoji u konvenciji koju su
ljudi ugovorili zbog sigurnosti onoga to
im koristi. Mora se i
"ona mudrost prakticirali, koja... nam
se nudi kao najsigurniji vodi do ugode." (CICERON)
Odbacivanje krivog miljenja slui prevladavanju strahova koji kode ataraksiji.
Prema EPIKURU bogovi ne zahvaaju
u svijet. Oni imaju sretan ivot iji mir
ne kvare "napornim zaduenjima".
Ni EPIKUR ne smatra da tije ko m svijeta
upravljaju nu nost i sudbina .

60

Skepsa; ekleticizam

Antika

etike

razlike

A Tropi prema Sekstu Empiriku

B Koncept Pironove skepse

pri mjese

okolnosti

Skepsa (doslovno "gledanje uokolo") PIRONA IZ ELIDE (365.- 275. pr. Krista) sistematino je prikazana kod SEKSTA EMPIRIKA (oko 200.- 250. pos!. Krista):
"Skepsa je umjetnost koja ono to se
na bilo koji nain pojavljuje suprotstavlja onomu to se pomilja. Zbog jednake snage u suprotstavljenim stvarima i argumentima, od te sposobnosti
dolazimo najprije do uzdravanja od
suda, a zatim do duevne nepomue
nosti."
Polazna toka Pironove skepse je povezanost uzdravanja od suda (gr. epohe) i
duevne nepomuenosti (ataraksia).
Sav nemir dolazi od nagona za spoznajom i vrednovanjem stvari.
Dogmatsko vjerovanje u naravna dobra ili
zla dovodi ljude u zabludu i strah. Kad se
skeptici
uzdravaju od suda i postiu ravnodunost, slijedi duhovni mir kao to sjena
slijedi tijelo.
Uzdravanje od suda o naravi stvari Pironova skepsa temelji na "jednako snanom
proturjeju" (lsosthenia):
Pri svakom iskazu moe se misliti i jedan jednako vrijedan suprotni iskaz.
Skeptici istrauju mogunost suprotstavljanja da bi mogli uvesti epoche. Pri tomu se neka pojava ili neka misao usporeuje s drugom (suprotnom) pojavom
ili milju.
SEKST za to navodi 3 liste tropa (figura).
1) Deset tropa koji se temelje na relativnosti. Relativan je
onaj koji sudi, jer razliita su iva bia,
ljudi, osjetni organi i okolnosti u kojima
se dogaa opaanje
ono o emu se sudi: ve prema svojoj
veliini stvari se drukije pojavljuju (zrno pijeska - tvrdo, gomila pijeska - mekana); razliiti su i obiaji i ivotni oblici naroda
onaj koji sudi i ono o emu se sudi zajedno: prema poloaju promatraa stvari izgledaju drukije , ili je jednom od
njih neto "primijeano"; I uestalost fenomena odreuje njegovu vrijednost.
2) Pet tropa sastoji se od proturjeja i beskonanog regresa u koje dospijeva svaki
iskaz. Zatim od relativnosti, dogmatskih
pretpostavki i krunog zakljuka u dokazivanju.
3) Dva tropa: naelno se neto spoznaje ili
iz sebe ili iz neega drugoga.
Prva je mogunost iskljuena zbog
stvarnog proturjeja meu stvarima. I
druga stoga vodi samo u beskonani regres ili u dijalelu (kruni zakljuak).

61

Skepsa tu metodoloki utemeljenu sumnju izraava krilaticama (phonai):

"Ne ba" (jedna tvrdnja ispred druge),
"vjerojatno", "sve je neodreeno" itd.
Pri tome je valjanost krilatica sama ponovno nedogmatska, tj. podreena sumnji. Pironova kola strogo se dri fenomena, kojemu skeptik ne moe proturjeiti a da time ne bi sudio.
Prema SEKSTU ne porie se npr. da
nam med ima sladak okus, nego da jest
sladak.
Prema svojim pretpostavkama skeptik bi
se morao uzdravati i od djelovanja. No,
budui da je to nemogue, on se okree
"svakodnevnu ivotnom iskustvu". Tome
osim ovih obiljeja prirode i naravnoga
doivljavanja pripadaju i obiaji njegove
okoline i nauene vjetine.
Ako se on (nedogmatski) prigiba ovomu davanju prednosti, moe se u djelovanju uzdravati od suda.
S ARKESILAJEM (315.- 240.) i KARNEADOM (213.-128.) i nova akademija zauzima skeptiki obrat. Cilj je uzdravanja od
suda prije svega sigurnija spoznaja. Protiv
Stoe (str. 55) akademski skeptici poriu
postojanje "kataleptikih" predodbi koje
bi prisiljavale na pristanak.
Ne postoji neki kriterij istine, ve samo
vjerojatnosti.
Predodbe samo mogu biti vjerojatne ili
ujedno i "neometane", .tj. da nisu u proturjeju s nekom drugom. Najvea mogua
sigurnost postoji onda kada je predoba
naknadno provjerena:
Ispitaju se svi mogui izvori pogreaka
koji bi mogli omesti "normalno" opaanje.
M. TULIJE CICERON (106.-43. pr. Krista) u
svojemu djelu povezuje misli iz razliitih
antikih kola. On je najznaajniji zastupnik rimskog eklekticizma.
Njegove su zasluge
prenoenje grkih (prije .svega etiko
politikih) teorija na situaciju u rimskom
carstvu
formuliranje klasine teorije naravnog
prava:
Pravna narav, prema CICERONU, ovjeku
bitno pripada kao njegov razum. Iznad
zakona to se povijesno mijenjaju, on
postavlja nepromjenjivo naravno pravo.
prenoenje konkurentnih antikih filozofskih sistema.
CICERONOVO posredovanje grkih filozofskih pojmova u latinski vrijedi kao vaan doprinos tradiciji zapadne filozofije.

62

Neoplatonizam

Antika

Kao posljednji veliki

antiki

sistem slovi

neoplatonizam. U njemu se filozofi, prije

svega u kozmolokoj perspektivi, ponovno vraaju PLATONU (str. 39-43) te njegove teze povezuju s Aristotelovima i stoiki
ma.
Znaajne su osobe:
AMONIJE SAKAS (oko 175.-242.), FLOTINOV uitelj i osniva kole u Aleksandriji
PLOTIN (oko 204.- 270.), pravi osniva
neoplatonizma
PROKLO (oko 410.--485.) koji je kao
"skolastik" neoplatonizmu dao najveu
sistematsku zaokruenost.

DUA SVIJETA

@UA
POJEDINANE DUE

Plotinovi stupnjevi emanacije

PLOTINOVA filozofija dostupna je u 'Eneadama' koje je izdao njegov uenik PORFIRIJE. One opisuju uspon i silazak prema
Jednomu (gr. hen). To Jedno, koje Plotin
oznauje i dobrim, apsolutno je jedinstvo i
punina. Iz njega se izvodi sav bitak, ali i
sva ljepota. Nijedno bie ne postoji izvan
povezanosti s Jednim. PLOTIN meu ostalim spominje primjer sunca:
Svjetlost je nerazdvojivo povezana sa
suncem. Ne moe se otkinuti od njega.
Svjetlost uvijek ostaje na strani sunca.
Slino se ni bitak ne moe odvojiti od
njegova izvora, od Jednoga.
Budui da je Jedno apsolutno jedinstvo, izravan, pojmovno diferenciran pristup njemu nije mogu.
"Ono nije bie, inae bi se i ovdje Jedno
moglo izrei samo o neemu drugomu;
njemu ne pripada ... nijedno ime, imenuje se Jednim, ne slobodno, kao da bi
inae bilo neto i tek onda jedno. Ono
se radije spoznaje od onoga to je od
njega roeno, od bitka."
Jedno se razlijeva zbog svoje punine, to
PLOTIN oznaava kao "isijavanje", tzv.
emanacija. Prema mjeri bitka odreeni
vii stupanj odraava se u niemu. Pri
tomu se dodatno gubi jedinstvo i punina
sve dotle da bitak s materijom tvori tjelesni
svijet.
Time najprije nastaje duh (nous). On je
sfera ideja, tj. vjenih praslika svih stvari.
Stoga je on najvie bie. Ovaj inteligibilni
svijet ravna se prema Jednomu, ali je ipak
u sebi diferenciran:
Umsko miljenje iziskuje razdvajanje
onoga koji misli od miljenoga te razliitost predmeta meu sobom.
Stoga mu osim naela bitka, trajnosti i
identiteta (zbog njegove vjenosti) za ispunjenje pripadaju i naela kretanja i razlii
tosti.

63

Zrelost duha skriva plod due.

Kao to je izgovorena rije odraz misli,
tako je dua odraz duha.
Kao "uinak" duha njezina je najvea djelatnost promatranje duha. Dua spaja sfere
duhovnoga i materijalnoga.
Kao svjetska dua ona proima, oblikuje
i oduhovljuje kozmos, a svijetu podaruje
harmoniju.
Dua u sebi sadri pojedinane due. One
se spajaju s materijom te tvore pojedinane
stvari tjelesnoga svijeta. Materiju PLOTIN
oznauje kao nepostojee. Ona je u sebi
bezoblina, nesreena i runa. Ona je najvie udaljena od svjetla Jednoga, tako da
PLOTIN govori o "tmini materije".
Povezivanje materije s duom muti njezino gledanje duha i Jednoga od kojega
ona potjee.

Uspon prema Jednomu PLOTIN vidi kao

proces ienja. Poticaj tomu je ljubav
(eros) prema pra-Lijepomu i pra-Jednomu.
Uspon vodi preko kontemplacije.
Umjetnost npr. vodi preko opaanja osjetne ljepote do shvaanja ljepote iste,
u sebi dovrene forme.
I filozofijom dua prevladava tjelesni svijet
sjena i okree se duhu.
Najvie osloboenje je ekstaza, neposredno utonue u promatranju Jednoga.
Neoplatonski su utjecaji prisutni i kod
BOECIJA (oko 480.- 524.). Njega se naziva "posljednjim Rimljaninom i prvim skolastiarem": on prevodi, komentira i kompilira djela antike filozofije (prije svega
ARISTOTELOVA). U skolastiku prenosi latinske pojmove i tenju za konkordancijom.
Nepravedno utamnien, pisao je "Utjehu
filozofije", zamiljeni dijalog s lijenicom filozofijom. Temelj "terapije" je razgovor o

providnosti:
Bog je stvoritelj i upravitelj svijeta, koji
mu podaruje njegovo jedinstvo.
Kao takav jami stalnost providnosti. Naprotiv, sudbinu i zlo koje u njoj djeluje treba gledati samo kao udaljavanje od boanske sredine:
" Tako ... se, ono to se udaljava od boanskog duha, zaplee u vee spone
sudbine ... A ako se prikljui vrstoi
najvieg duha, tako ... se oslobaa neizbjenosti sudbine."
ovjek se treba temeljiti u svojemu razumu, a prema (promjenljivim) izvanjskim
stvarima biti ravnoduan. (Prividna) zla
sudbina onda slui samo za vjebu ili poboljanje, ili pak kao kazna.

64

Pregled

Srednji vijek
Srednjovjekovna zapadna filozofija
okarakterizirana je svezom kranstva i
filozofije.
Srednjovjekovna filozofija je kra nska
filozofij a, kako u svojoj nakani, tako i
u svojim predstavnicima koji su gotovo svi klerici.
Trajna osnovna tema stoga je i odnos vjere i znanja. No, to ne znai da se miljenje pokazuje ba dogmatski jedinstveno.
Sukob filozofskih pravaca izmeu sebe i
presude teza od strane crkvenoga autoriteta pokazuju,
da se miljenje oito kree u samostalnim i divergentnim putovima.

D
31
Cl)
e

31

"'"
"'
~

Cl)

<(

"'E

<')

Cl)

Q)

"O

31

Q)

~ D~

:J

t "'
-e
e:

o
o

Q)

Prvo razdoblje vremenski se jo poklapa

s antikom:
Patristika (oko 2. st.-7. st.) obiljeena je
naporima crkvenih otaca (patres) da uz
pomo antike filozofije izgrade i uvrste
kransko uenje te ga obrane protiv poganstva i gnoze. Najznaajniji i najdjelotvorniji zastupnik kranske filozofije u
antici je
AURELIJE AUGUSTIN. Njegovo djelo,
na koje je utjecao neoplatonizam, jedno je od glavnih izvora srednjovjekovnog miljenja.

C\1

[L

o
o

"'!:?

.e

>
o
-"'

o"' ~
o "

o"'

o
o
o

"'e
Q)

Cl

:J

<D
"'
ID

"-

t::

"

1:::

ln
o
-"'

O>

(/)

-"

o
o(J)

"'

<D

"o;
"O

o
o

a:>

-~

e
~

"'

-"
.!,L

:J
Cl
:J
<(

:;

"'v

bl)

o.,

;::
o "O
o

"<t

e
iii

"'

"'

<.::

>

o
o

a
e

Q)

e.,"'
e:>
U)

"'
"'
:~
E

Cl

1il 1il 1il

N
o

"O

;;:
" "

C':i

~
:J:~
., >

:liiE

=:(].)

~~
> ~
U)

U)

o
o<') rl

!!!)

,-:::=

>U

::>

v
>
t/l

-o

o v
o Ob
C\1
~

o..

U vremenu nakon kraja antike (simbolian datum je zatvaranje Platonove akademije odredbom cara JUSTINIJANA godine 529.) zbilja je predaja kroz nekoliko
stoljea uvana i prenoena u samostanima, ali je filozofsko miljenje ipak izgubilo na samostalnoj snazi.
Razdoblje koje poinje u 9. st. openito
se oznauje kao skolastika.
Pojam skolastik (schola=kola) oznauj e o ne koji se kolski bave znanostima; posebno uite lj e koji djelu ju n a ka tedralnim i dvorskim kolama, utemeljenima od vremena KARLA VELIKOGA, a poslije na sveuili
tima.
No , prije svega skolastikom je oznaena

metoda:
Pitanja se razumski ispituju u njihovim
razlozima Za i Protiv te se dovode do
rjee nja.
Obiljeja skolastike su regres i kritiko
razraunavanj e s tradicionalnim znanjem
te daljnje prenoenje pou ava nj em .
Sveuilita osnivana od 12. st. postaju
sredita duhovnoga ivota. Uenje je bilo
rasporeeno u 4 temeljna fakulteta:
filozofija (septem artes liberales) , teologija, pravo i medicina.
Dispute to su se odravale na sveuiliti
ma slijedile su strogu shemu skolastike
metode. Nj ihova zatvorena formalna uko-

65

enost

bila je polazna toka renesansne

kritike na ovaj oblik filozofije.
Antiki izvori iz kojih se hrani skolastika
prije svega jesu:
AUGUSTIN; neoplatonska tradicija (tu
su i predajom sauvani spisi nekoga
nepoznatog autora to se naziva DIONIZIJEM AEROPAGITOM); BOECI]E
koji prenosi aristotelovsku logiku; poslije ARISTOTELOV! sabrani spisi.
Razlikuju se sljedea razdoblja:
U ranoj sk olastici (11.-12. st.) poinje
izgradnja skolastike metode. Planuo je
spor o univerzalijama, to je i tema sljedeih sto ljea, o pitanju: pripada li opim
oznakama (vrstama i rodovima , npr. o
vjek) neka realnost neovisna od milje nja
ili pak postoje samo u miljenju.
Za daljnji razvoj filozofije od velikog je
znaenja utjecaj arapskog svijeta.
U godinama od 800. do 1200. islamska je
kultura sauvala predaju grke filozofije i
znanosti. Grka djela dospjela su na
Zapad u arapskim prijevodima. Tako je
kranskomu srednje m vijeku postao dostupan mnogo vei dio pisanih radova
nego to je do tada stajao na raspolaganju, pa tako i ARISTOTELOVA sabrana
djela.
Novo prihvaanje Aristotela oblikuje sliku visoke skolastike (oko 12.- 13. st.).
Nijedan mislilac ne moe mimoii te meljno poznavanje ARISTOTELA. Pri tomu su
suprotstavljeni franjevaka tradicija orije ntirana na augustinijanizam i aristotelski pravac kod dominikanaca.
TOMA AKVINSKI poduzeo je najopseniji sistematski pokuaj povezivanja aristotelizma i kranske filozofije.
Nemogunost objedinjavanja nekog ARISTOTELOVA u enja s kranskom dogmom vodilo je s crkvene strane do privremene zabrane odreenih ARISTOTELOVIH spisa i osude niza filozofskih teza.
S MEISTEROM ECKARTOM tradicija je
srednjovjekovne mistike dosegla vrhunac; ona se bavi duhovnim putem
do unutarnjeg zrenja i ujedinjenja s
boanskim.
Daljnji zastupnici su HEINRICH SEUSE,
JOHANN TAULER i JOHANNES GERSON.
U kasnoj skolastici (14. st.), prije svega s
WILLIAMOM OCKHAMOM zapoinje kritika metafizikih sistema starih kola (via
antiqua). Novi put (via moderna, oznaa
van i kao nominalizam) dolazi s procvatom prirodnih znanosti (NIKOLA ORESME, IVAN BURIDAN).

66

Srednji vijek

Patristika

biblijski spisi
Filon
Aleksandrijski

filozofski
utjecaji:
platonizam
Stoa

sporne teme:
gnoza; kanon Svetog pisma
istobotvo Sina
nauk o sakramentima
1 ili 2 naravi
u Kristu
nauk o milosti

A Pregled

bestjelesno

transcendencija

tjelesno

''"V""'

obdareno razumom
ne~azumno
~(ztvottnJe)

stvaranje

l
pretkranski

mudraci:
sudionitvo
na Logosu

. t. 1

, oo..

ivo

inkarnacija

bez osjetila
(!>ljke)

neivo

cjeloviti
boanski
Logos

bie

B Justin: nauk o logosu

e Dionizije Areopagita:
bitka

stupnjevitost

Patristikom se naziva poslijeapostolsko

razdoblje kranske starine. Djela "otaca"
(patres) esto se kao autoriteti potuju uz
Bibliju. Pa ipak njihovo miljenje ne tvori
ni sistematsko ni povijesno jedinstvo te
prije nalikuje nekoj prijelaznoj fazi od
apologije kranskoga ivota do kolske
teologije.
Izuzetak ini jako utjecajna AUGUSTINOVO djelo.
Utjecaji na patristiku filozofiju dolazili su
od platonizma, filozofije religije FILONA
ALEKSANDRI]SKOGA (oko 25. pr.-40.
pos!. Krista) , neoplatonizma i Stoe.
Apologeti 2. st. brane mlado kranstvo od
presuda i optubi "pogana". JUSTIN zastupa miljenje, da su
ve i mudri ljudi prije Kristova dolaska
djelomino imali udjela na Bojoj Rijei
(Logos) po kojoj je svijet nastao, a koja
je u Kristu cjelovito inkarnirana (u-tjelovljena).
Nasuprot gnostikoj struji, koja tei nadvladavanju iste vjere viom spoznajom,
stoji pokuaj Klementa Aleksandrijskoga (oko 145.- najkasnije 215.) za utemeljenjem ispravne kranske gnoze, kao
sveze antike filozofije kao forme s novim kranskim vjerskim sadrajima. Time njezin poloaj dovodi u kontroverzno
pitanje
je li filozofija vjeri korisna, beskorisna
ili ak tetna.
Prema KLEMENTU Bog je htio filozofiju, a
njezina je razumna upotreba spasonosna.
ak su i grki filozofi, kad su npr. imali
uvid u pratemelj svijeta, stajali pod utjecajem prirodnoga Bojeg prosvjetljenja, iako
im je jo nedostajala objava.
KLEMENTOVU posredovanju suprotstavlja se TERTULIJANOVO (oko 160.-nakon 220.) otro odbijanje filozofije. On
se opire prodiranju filozofije u prostor
vjere:
"to ima raditi Jeruzalem s Atenom!"
S Origenom (oko 185.-najkasnije 253.) filozofija se poinje probijati kao refleksija
objavljenih sadraja.
Bog je nematerijalan i stvorio je svijet ni
iz ega. Njegov je Sin Logos i zauzima
srednje mjesto izmeu oca i svijeta.
Stvari u svijetu odraz su Logosa, a ne
samog Oca.
U poetku je Bog sva duhovna bia stvorio jednako savreno. Njihove razlike potjeu od njihove slobodne volje po kojoj
imaju mogunost zla. Duhovi to stoje na
Bojoj strani jesu aneli, dok su potpuno
otpali duhovi demoni. Izmeu njih su ljudi. Kao kazna za grijehe, due su spojene

67

s tijelom, a sada imaju mogunost oie

nja.
Na koncu svjetskog bitka duhovi e se
spasiti od zla i sve e ponovno ui u Boje
jedinstvo.
Grgur iz Nise (oko 335.- 394.) ovjeka
shvaa kao sponu osjetnoga i duhovnoga
svijeta. Dua je
"stvorena, iva, umska supstancija koja
organskom tijelu i tijelu sposobnom za
osjete po sebi daje mo ivota i zapaanja."
Dua i tijelo tvore jedinstvo. Tako su i osjetna i razumska djelatnost upuene jedna na
drugu, a ipak pod prevlau razuma koji se
s osjetima slui kao instrumentom.
ovjek je slika Boja; ali dok je Bog nestvoreni i tako nepromjenljivi bitak, dotle
je ovjek stvoren i promjenljiv. U tomu
lei mogunost
da se ovjek snagom svoje slobodne
volje moe okrenuti od dobra prema
zlu.
Velik utjecaj na srednjovjekovnu filozofiju,
teologiju i mistiku ima Pseudo-Dionizije
Areopagita (oko 500.), navodni apostolski uenik, koji spaja neoplatonske i kranske zamisli te ostvaruje metodiku pripravu za skolastiku.
DIONIZIJE poznaje tri puta spoznaje Boga:
.
Potvrdni navodi Boja svojstva (npr.
Trojstvo).
Nijeni (negativna teologija) poinje sa
stvorenim biima te o Bogu nijee sve
to je samo stvoreno (npr. Bog nema tijelo).
Ovaj nam put nastoji pokazati neprikladnost naega govora o Bogu. Sve oznake
mogu samo biti simboli za onoga koji se
ne moe imenovati. Stoga je
mistini put konano uspon od svega
onoga to je dano do onoga to je neodrediva.
U Bogu su sadrane praslike svih bia kao
misli i izrazi njegove volje. Stvari u svijetu
proizlaze iz njega, a svoju bit imaju po sudjelovanju na praslikama. Tako stvari sudjeluju u Bogu, ali ne i on u njima, jer
Bog je "iznad bia" i "iznad biti" (protiv
panteizma).
Proizlaenje stvari iz Boga ostvaruje se u
stupnjevima, tako da nastaje hijerarhijski
poredak bitka.
Ta stupnjevitost bitka ini temeljnu shemu skolastike ontologije (slika C).
Svijet tei povratku u Boga kao temelj bitka iz kojega je hastao. udnja ljudske due za Bogom pronalazi ispunjenje u mistinom ujedinjenu s boanskim Jednim.

68

Augustin l

Srednji vijek

osvjetljava ~

ini

spoznatljivim

~sporedb;>

vidi

spoznaje

oko~

duh

A Teorija iluminacije

...... .. .. .. .. .. ..

.. .. .. ..

.-.- - ... ... . . . ......... : . . ....:..........~

.:..:-.:-..:-.:-.:-.:-.:-.:-::-.:-::-.:-.:-.:-.:-.:-.:.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:..:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:-.:

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

:~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

..........................................................................

~-:-::-.::.:-.-:..:-.-::.:-.:-.:-.:-.::.:-.:-.:-.:::-.::.::.:::-.:..:..:-.:..::.:_..::.::.:..-:..-:..:-.:-.:-.:..:--.

.~:-.:..:-.:-.:-.:..:-.:.:..:-.:..:-.:-.:..:..:..:-.:..:..:..:..:-.:-.:-.:-.:..:-.:-.:-.:..::.:..:..:..:..:..:-.
~.-......... ............. .......................:....................................::

..

..

f*fii.Mtf~~tf~l?.. ,. ;:-:~~f1l.{~~~f~1!~~~t~

. .+;.z rs . . . . . .
+

~i~

'
nepromjenljivo
B Stvaranje

~~;~

promjenljivo

69

ujedno predstavlja ljubavni uspon k Bog u. Od osjetnoga izvanjskog svijeta (foris) k unutarnjem svijetu ljudskoga duha (intus) i odatle do najnutarnjijeg srca (intimum cordis):
do Boga, teme lj a same istine.

Dje lo Aurelija Augustina (354.- 439.)

spada meu najutjecajnija ostvarenja zap adne duhovne povijesti. U zamiranju
antike AUGUSTIN, time to prihvaa batinu antike filozofije , polae
temelje "k ranskoj filo zofiji ". Tako
utire put srednjemu vijeku.

No, ve se u njegovu milje nju na laze

mnogi poeci koji seu do novoga vijeka i sadanjosti, meu ostalim prihvae
ni kod DESCARTESA ili u HUSSERLOVIM ana lizama unutarnje svijesti vremena.
Najvaniji dokument za razu mijevanje
njegove osobe jesu 'Confessio nes' ('lspovijesti').
U prvim poglavljima opisuje ne mirno
razdoblje prije obrae nj a, ob iljeeno
nutarnjom rastrganou. Sljedea poglavlja sadravaju slavno " u enj e o
memoriji", refleksije o iskustvu, svijesti i vremenu u kojima se mogu
prona i poeci budue fil ozofi je svi jesti.
Osobitost puta samospoz naje kojim je
udario AUGUSTIN jest njegovo ok retanje k Bogu .
Samoga sebe spoznajem samo u svje tlu istine onoga po koje mu sa m o duvijek ve spoznat (stvoren).
U vjeri ovj ek moe razviti svoje spoznajne mogunosti , kao to i obratno,
spoz nava nje moe potvrditi vjeru:
"Vjeruj, da bi spoznao; spoznaj, da bi
vjerovao (crede ut inte lligas; intellige
ut credas)."

U nutrini pronalazi ovj ek nu ne i sigurne istine, ko je su bezvremenske i

nadindividualno valjane (npr. matemati ka naela i n aelo proturjeja) .
Te istine ne nastaju iz osjetnog iskustva,
ija analiza tovie pokazuje da o no ve
pretpostavlja odreene ideje, dakle ne
ostvaruje se bez d uhovnog udjela.
Tako su npr. jedinstvo ili jednakost
ideje koje mi ve unapri je d donosimo u osjetno iskustvo .
'
Jednako tako ne moe nam kratkotrajan
osjetni utisak posredovati pojam neke
stvari. Tek ako u sjeanju moemo ou
vati slike tih utisaka, spajati ih i usporeivati , dobivamo jasnou o svojstvu
osjetnih stvari. Na pitanje kako moemo neovisno o sjetilnu iskustvu doi u
posjed ideja, AUGUSTIN odgovara svojom teorijo m iluminacije:
Vjene istine dane su nam za hva ljuju i
prosvjetljenju od Boga .
To se da usporediti s dje lovanjem
Suneva svjetla . Oima odgova ra
snaga duha , osvijetljen im stva rima
spoznajni predmeti , a Suncu snaga
istine.
AUGUSTIN se ovdje slui slikom iz tradicije neoplatonske metafizike svjetla.

Potraga za pretpostavkama spoznaje

dovodi AUGUSTINA do otkria utemelje nja znanja u nutarnjoj samoizvjesnosti svijesti .
U nastojanju da nadie ske psu, k ree
putem miljenja kojim se, sli no njemu ,
slui i DESCARTES. O stvarima izvan
mene mogu se varati. Ali ako o tomu
su mnjam , svjestan sam sam sebe kao
onoga koji sumnja. U svim sudovima,
sumnjama i zabludama moja je egzistencija pretpostavljena sigurnom.
"Ako se i varam, jesam (Si enim fal lor, sum) ."
Tako put k temeljima sigurnosti vodi
prema unutra. AUGUSTINOVA klasi n a formulaci ja o tome glasi:
"Ne idi van, okreni se u sebe samoga; u nutarnjem ovj e ku stanuje istina (noli foras ire, in te ipsum redi; in
inte rio re homine habitat veritas)."
ovje k to trai istinu nalazi se u pokretu koji uvijek vodi dalje pre ma unutra i

Ideje su praslike svega bitka u duhu

Bojemu. Stvoreni svije t je ostvare nje i
odraz tih praslika.
Bog stvara svijet ni iz ega .
To znai da prije stvara nja ne bijae ni
mate rije ni vremena. Ako je vrijeme nastalo tek stvaranjem, o nda Bog stoji izvan vremena, pa je pita nje o to me kada
je nastao svijet besmisleno.
imbenici koji tvo re svijet su materija,
vrijeme i forma (vj ene ide je). Jedan
dio bitka Bog je odmah stvorio u njegovu konanom obliku (a n e li, dua, zvijezde), drugi dio stvorenoga je promjenljiv (npr. tijela ivih bia). Da bi to
pojasnio, AUGUSTIN zahvaa u teoriju
praklica (rationes seminales).
Te je klice Bog p ostavio u materiju , a
iz njih se razvijaju iva bia.
Time se da shvatiti proces razvoja, a da
se ne bi moralo za hvaa ti u druge razloge kao apsolutnu stva ral ak u djelatnost Boju.

70

Augustin II

Srednji vijek

protegnutost svijesti

--------~:-

..._..:...------

v
predoenje

slike

slike

A Unutarnja svijest o vremenu

Boja drava

zemaljska drava

----------------~-~-~-------~-------------7____
kraJ vremena

B Teologija povijesti

----~

Poznata je AUGUSTINOVA analiza vremena u XI. knjizi 'Confessiones'. U njoj

se ne otkriva samo uinak svijesti (memaria) koji konstituira iskustvo vremena
nego
se naelno reflektira stanje ljudskoga
bitka kao vremenskog bia u odnosu
prema vjenoj istini.
AUGUSTIN ovdje ostvaruje preokret od
antikog, uz kozmos vezanog, shvaanja
vremena do dimenzije subjektivne, unutarnje svijesti vremena.
Promatra li se vrijeme kao neto objektivno dano, pokazuje se da se ono raspada u nepovezane vremenske toke. Jer
prolo vie ne postoji, budue jo ne, a
sadanjost se reducira na siunu toku
prijelaza prolosti u budunost.
A ipak imamo svijest trajanja, iskustvo
vremena i posjedujemo mjerila za vrijeme. To je oito mogue samo ako ljudska svijest ima sposobnost ouvati tragove koje ostavlja kratkotrajni osjetni utisak, kao slike u sjeanju i time im podariti trajnost. Nain predoenja slika obiljeava 3 vremenske dimenzije kao
"sadanjost prologa, naime sjeanje;
sadanjost sadanjega, naime motrenje;
sadanjost buduega, naime iekiva
nje."
Stoga je netono rei prolost i budu
nost jesu, mnogo vie je istinit samo doivljaj sadanjosti koji se po predoenju
pomie u prolost i budunost. U dui
mjerimo vrijeme, koje nam je dano kao
protegnutost due (distentio animi). Na
rubovima te protegnutosti u prolost i
budunost slike sve vie iezavaju u tamu.
Budui da duh time stvara dimenzije
vremena, ovjekova je nutrina rascjepkana u stalno iekivanje, ostvarenje i sjeanje.

Iskustvo vlastite vremenitosti upuuje

ljude na neprolazno. Duh dolazi do mira
ako se usmjerava na vjenu istinu.
" ... ne rascjep kan na mnogo to dolazi
i prolazi, nego rairen prema onomu
to je tu naprijed."
Ako se duh sabire u vjenom Bogu od
kojega sva bia dobivaju svoj bitak, o
'Jek se pokazuje "sudionikom vjenosti".
Covjek je, prema AUGUSTINU, "razumom obdarena supstancija to se sastoji
od tijela i due", pri emu on daje prednost dui. ovjekova se nutrina pokazuje
kao
jedinstvo u trojstvu svijesti (memoria),
razuma (intelligentia) i volje evalun-

71

tas) te je time slika boanskoga trojstva.

Osnovni pojam AUGUSTINOVE etike je
ljubav koja se podudara s voljom.
Konani cilj ljudskog nastojanja lei u
blaenstvu.
ovjek to pak ne postie oslobaanjem
od pojedinih svjetskih dobara, nego u
Bogu kao neprolaznu i radi njega samoga ljubljenu. Bog je stvorio ovjeka usmjerena na sebe, pa samo u njemu on
pronalazi ispunjenje svoje tenje.
U pravoj, tj. na Boga usmjerenoj ljubavi
ovjek pronalazi mjerilo svojega djelovanja. Ako je to istinska ljubav, ne treba nikakvih drugih moralnih zakona. Stoga
AUGUSTIN moe rei:
"Ljubi i ini to hoe (dilige et quod
vis fac)."
No ipak se pokazuje da ljudi ponajvie
zapadnu u samoljublje te time izabiru
krivo dobro. Ovdje spada razlika izmeu
uti (koristiti) i frui (uivati).
Izvanjskim se dobrima smijemo koristiti samo zbog viega cilja, blaenstva
u Bogu koje moemo uivati radi njega samoga.
Uivamo li pak izvanjska dobra i nas
same, promaujemo pravi cilj ljubavi.
ovjekova se sklonost prema zlu za AUGUSTINA temelji na istonom grijehu
koji je ovjek na poetku svoje povijesti
svalio na sebe. Vlastitim snagama ne moe ga se osloboditi, nego je upuen na
milost Boju.
ovjekova sloboda za dobro temelji se
na odabiranju od Boga.
Shvaanje

povijesti kako ga AUGUSTIN

prikazuje u svojemu djelu 'De civitate Dei'
('O dravi Bojoj'), imalo je velik utjecaj na
europsku filozofiju povijesti i politiku podjelu dravne vlasti u srednjemu vijeku.
Povijest se moe pojmiti kao borba dvaju
kraljevstava: Boje drave i zemaljske drave. Njih su dvije utemeljene u razlii
tom nainu ljubavi:
"... zemaljska, po ljubavi prema sebi
koja se uzdie sve do prezira Boga,
nebeska po ljubavi prema Bogu, koja
se uzdie do prezira sebe."
Tome, dodue, odgovaraju Crkva i drava kao vanjski pojavni oblici, ali se ipak
u svakoj od njih nalaze i zastupnici drugoga duhovnog poretka. Tako su u stvarnoj povijesti oba kraljevstva prisutna jedno u drugomu, dok se na koncu vremena ne rastave, a Boja drava izie kao
pobjednik.

72

Rana skolastika I l Ivan Skot Eriugena; Anselmo Canterburyjski

Srednji vijek

Bog

Rana skolastika
Utrnu em je antike tijekom ne koliko stoljea nastupilo razdoblje u kojemu se uistinu uvalo predano misleno blago.
Iznimka je u tomu vremenu pojava stvara l akog djela Irca Ivana Skota Eriugene (oko 810.--877.) kojega je oko 850. na
svoju dvorsku kolu pozvao KARLO E

poiva

podjela prirode

A Ivan Skot Eriugena

B Anselmo: istina kao rectitudo

Boga se moe
misliti samo kao
postojeega

definicija Boga:
ono od ega se
ne moe misliti

nita

vee

C Anselmo: "ontoloki dokaz"

dokaz
egzistencije

Boga se moe
misliti samo kao
nuno postojeega

dokaz
nunosti

LAVI.
Sav ljudski poriv za znanjem ima poi od
vjere u objavu. No ipak razumu pripada
zadaa p ojasniti smisao objave. Izmeu
vjere i istinskog razuma nema nikakva
proturjeja . Autoritet crkvenih otaca trebamo nasljedovati dok je u skladu s o bjavom.
U s lu aju proturjeja i zmeu auto riteta
i razuma, razum ima prednost (usp. str.
12., sl. B).
U spisu 'O predestinaciji' IVAN zahvaa u
jednu osobito uvaavanu kontroverziju,
tako to slobodu ljudske volje pokazuje
nu no povezanom s kranskom vjerom
te dri nespojivim s Bojom dobrotom da
bi on ovjeku unaprijed smislio (paklenu) kaznu (pakao je kajanje).
U svojemu glavnom djelu "O podje li prirode" razlikuje
4 oblika prirode:
Priroda koja stvara, a nije stvorena:
Bog stvoritelj.
Priroda koja je stvorena i stvara: boanske ideje. One su praslike
prirode koja je stvorena, a ne stvara:
pojedine stvari (stvorenja).
Priroda koja niti stvara niti je stvorena:
Bog koji je uao u svoj mir i prestao
stvarati (konana svrha stvaranja).
Cijelo stvaranje treba razumjeti kao samoobjavu (teofaniju) skrivenoga Boga koji
time samoga sebe odreuje . ovj ekov
duh klju je svijeta koji otvara Boju samoobjavu.

Anselmo Canterburyjski (1033.- 1109.)

vrijedi za najznaajnijega teologa ll . st. i
"oca skolastike" . On je uvjeren da sama
vjera sili na razumsko razumijevanje (fides quaerens intellectum). Dodue, vjera
je uvijek p olazna toka i sadraj njezinih
reenica ne moe se oboriti nikakvim razumskim razlogom, ali ipak
istinski razum nuno vodi k istinama
vjere, pa bi stoga i kranin trebao p okuati intelektualno razumjeti svoju
vjeru.
ANSELMO pokuava pokazati da se sadraji kra nskoga nauka dadu bez pomoi
auto rite ta (Biblija, crkveni oci) izvesti iz
isto razumskih razloga.

73

Na toj pozadini stoj i slavni tzv. "o ntoloki dokaz" s koj im on u 'Proslogionu '
eli razumski nuno pokazati opstojnost
Boju osobito onomu tko ne vjeruje u
Boga:
Bog je odreen kao
"ono od ega se ne moe misliti nita
vee (savrenije) (aliquid quo maius
nihil cogitari p otest)."
Tu tvrdnju razumije i onaj tko ne vjeruje te, ako je razum ije , ima je u razumu .
Ako se dopusti da je savrenije ono to
se ne moe samo misliti nego i to realno posto ji, onda
mora "ono, od ega se ne moe misliti nita vee, " realno egzistirati.
ANSELMO proiruje dokaz tvrdei da se
prema poetnoj definiciji ne moe misliti ne-egzistencija Boja,
budui da je neto, to nuno postoji,
savrenije nego neto iju se ne-egzistenciju moe zamisliti, to dakle sluajno postoji.
O dokazu se estoko diskutiralo tije kom
srednjega vijeka, a m e u ostalima je
KANT u 'Kritici istog uma' poduzeo
njegovo p obijanje (usp. str. 141).
Prije nego to je Bog stvorio svijet, o n je
kao ideja bio u njegovu duhu . Praslike
su nutarnji Boji govor, a o no to je posta lo, odraz je njegove rij e i. Stvoreno
ne moe po sebi samomu o pstati u bitku nego ga Bog treba uzdravati. Ljudska je dua slika Boja s 3 glavne sposobnosti:
pamenje (memoria), spoznavanje
(intelligentia) i ljubav (amor).
Ona je stvorena da b i ljubila Boga kao
na jve e dob ro.
U 'Dijalogu o istini' ANSELMO upu uje
na 3 podru ja istine:
Vjene istine u Bogu (ideje) , istina stvari
koja se teme lji na po klapanju s boanskom istinom, i istina miljenja i iskaza
koja lei u slaganju sa stvarima.
"Tako je istina posto janja stvari ui
nak najvie istine i ujed no teme lj one
istine koja spada na sp oznaju i istine
sadrane u iskazu ... "
Najkraa definicija isti ne kod ANSELMA
glasi:
"Istina je ispravnost d ostupna samo
duhom (veritas est rectitudo me nte
sola perceptibilis)."
Ispravnost u odnosu prema ovjeku
znai: ureivanj e cijeloga ovj eka - miljenja , dran'ja, volje - pre ma vjenu temelju bitka u Bogu, ispravno sebe-uputanje u bitak koje omoguuje susret s
istino m.

74

Srednji vijek

Rana skolastika II l Pitanje univerzalija; Petar Abelard

_____ 1,

postoje li
univerzalije

opa

bitnost
u stvarima

----2.

Abelardova
kritika
nesposobna sposobna
po sebi

samo u miljenju

,jool~~~oo

.,! \.

~~

(znaenJe) (rije

povezane odvojene
sa sjetilnim od sjetilnih
stvarima stvari

A Pitanje univerzalija

ili
glas)

3.

novo shvaanje:
openitost u nerazli kovanom

B Vilim od Champeauxa

univerzalije u Bogu

univerzalije
u stvarima
(pojedinane

stvari)

univerzalije u ovjeku

C Abelard: univerzalije

znaenje
rijei

Sredinji je problem srednjega vijeka pitanje o statusu univerzalija.

Univerzalije su opi pojmovi, vrste
(npr. ivo bie, ovjek) za razliku od
pojedinanih

stvari.

Osnovno je pitanje:
Pripada li zbiljski bitak samo univerzalijama, dok su pojedinane stvari samo
nesamostalne izvedenice iz njih ili pak
samo konkretne, pojedinane stvari
imaju realan bitak dok su univerzalije
samo imena koja ovjek za sebe tvori.
Izvanjski poticaj ovomu proble mu bilo je
pitanje to ga BOECI]E citira iz PORFIRIJEVA djela 'Isagoge':
Postoje li rodovi i vrste u sebi ili samo
u mislima; ako zbilja posto je, jesu li
tjelesni ili bestjelesni; jesu li rastavljeni
od osjetnih stvari ili su u njima sadrani?
Prema realizmu univerzalija postoje samo univerzalije u sebi. Pojedinane stvari postoje samo kao podreeni oblici njihove zaj ednike biti.
VILIM OD CHAMPEAUXA (1070.-1121.)
zastupa npr. miljenje da je svim ljudima
zajednika jedna bit koja je nedjeljivo u
svakome prisutna, a na koju se kao na
stvarni temelj odnosi rije "ovjek " .
ABELARD prigovara tomu da bi onda
istoj biti istodobno morale pripadati
oprene osobine.
Kad bi npr. bitnost "ivo bie" bila nepodijeljeno u ovjeku i ivotinji, onda
bi o na odjednom morala biti i razumna i nerazumna.
Zato je VILIM kasnije ispravio svoje stajalite tako da openitost u lanovima neke vrste postoji u onome u emu se oni
ne razlikuju (indifferenter), tj . u nedostatku neke razliitosti.
Pre ma nominalizmu realno postoje samo pojedinane stvari (individue), dok
univerzalije postoje samo u ljudskom duhu. Ne moe ih se shvatiti ni kao pojmove apstrahirane od stvari niti kao samovoljna ime na.
Tako IVAN ROSCELIN (oko 1050.- 1124.)
zastupa stajalite da su univerzalije samo
rijei (universale est vox) .

Petar Abelard (1079.-11 42.) u pitanju

univerzalija zastupa pravac srodan nominalizmu koji se oznauje i kao konceptualizam.
Univerzalije su pred ovjekom i stvarima kao ideje (praslike stvari) sadraj
boanskoga duha.

75

U stvarima se one sastoje u postojanju jednog zajednitva. Dodue, taj sklad nije
stvar (res) koja bi postojala u sebi, nego
ga ljudski duh shvaa apstrakcijom .
Pojam (conceptus) stvari nije dakle
stvoren samovo ljno nego je uinak apstrakcije koja ima temelj u stvarima.
U odnosu na ljudsku spoznaju, univerzalnost pripada samo rijeima. Dodue,
ne samim rijeima nego njihovu sadraju, njihovu znaenju.
Stoga ABELARD razlikuje vox (prirodni glas) od sermo (znaenj e rijei) kojemu pripisuje univerzalnost.
ABELARD sebi postavlja i pitanje jesu li
univerzalije navezane na stvar na kojoj
se imenovanje temelji ili zbog njihova
znaenja mogu jo egzistirati kada imenovane stvari vie ne postoje,
npr. ime rue, kad vie nema rua.
ABELARD stoga razlikuje denominativnu i signifikativnu funkciju izraza. Ime
rue ne moe se, ako vie nema rua, ni
o emu vie izrei, ali reenica "nema rua" ima neko znaenje.
U njegovu spisu 'Sic et non' ('Da i ne')
ABELARD skuplja mnotvo oprenih reenica iz Biblije i crkvenih otaca. Time
pokazuje da te kstovima autoriteta treba
tumaenje te ih se ne moe kruto preuzeti. Tako je ostvario znaajan doprinos
razvoju skolastike metode,
prikazati razliite stavove i njihove razloge, ispitati ih i, gdje je god to mogue, dovesti do jednog rjeenja.
ABELARDOVA etika prikazana je u djelu
'Scito te ipsum' ('Upoznaj samoga sebe').
Izvanjsko djelovanje kao takvo je indiferentno. Stvar je samo u namjeri (intentio)
ili stavu.
On se pokazuje u nutarnjem inu pristajanja uz ne ku tenju .
Time ni sklonosti kao takve nisu ni dobre ni zle nego je grije h tek in pristajanja uz ono to se ne pristoji.
Dobro lei u pristajanju uz Boju volju, zlo u njezinu preziranju. Izvanjsko
djelovanje nita ne dodaje ovome nutarnjem inu.
Za duhovni ivot 12. st. znaajan je bio i
razvoj obrazovnih centara (kole).
Slavna je bila kola Chartres kao i samostanska kola Sv. Viktora pred Parizom, ko ja je stekla ug led za vrijeme
HUGA od sv. Viktora, koji se trudio
oko enciklopedijske sistematike znanosti, ali je istodobno vezana i uz mistiku.

76

Arapska ntozofija

Srednji vijek

77

Arapska f"tlozofija
Za duhovni razvoj kranskoga zapada u
srednjemu je vijeku od velikog znaenja bio
utjecaj arapskoga svijeta. Arapska znanost,
osobito medicina, bijae znatno mon ija od
one latinskoga zapada. No prije svega u god inama od 800. do 1200. islamska je kultura
ouvala predaju grke filozofije i znanosti.
Djela Grka prevoena su na arapski u
vel ikim prevodilakim kolama te su
preko maurske panjolske dospjela na
Zapad.
Na taj su nain kranskomu srednje m vijeku postali dostupni sabrani ARISTOTELOVI
spisi (ne samo oni o logici to ih je preveo
BOECI]E). Posljedica toga bio je procvat
empirijskih znanosti.

Averroes (IBN RUD; oko 1126.- 1198.)

utjecao je na latinski zapad prije svega svojim opsenim Komentarima ARISTOTELOVIH djela. Kao to je ARISTOTEL bio filozof, tako je AVERROES bio komentator.
Razlikuju se tri skupine komentara:
parafraze donose kratko prepriavanj e
ARISTOTELOVIH dostignua
srednji komentari pruaju tumaenje sadraja Aristotelova nauka i vlastita stajalita
veliki ko mentari nako n ARISTOTELOVA
teksta nude detaljno tumaenje.
AVERROES tei ujedinjenju filozofije s islamskom religijom tako da razlikuje razlii
te stupnjeve razumijevanja Kurana koji odgovaraju odreenoj ovje kovoj sposobnosti

AL-FARABI (oko 875.- 950.) teio je sintezi

ARISTOTELA i neoplatonizma. Pri tomu je
razvio obuhvatni metafiziki opis svijeta u
kojemu je povezao Plotinovu zamisao o
emanaciji s Aristotelovim naukom o intelektu (gr. nous, lat. intelligentia).

U svojoj nauci o intelektu razlikuje aktivni

intelekt koji podaruje inteligibilne forme od
p otencijalnog intelekta koji ih preuzima.
Oba su vjena i nad-individualna.
Aktualizacija formi u potencijalnom intelektu s obzirom na konkretnog ovjeka stvara
individualni steeni intelekt.
Budui da je ovaj, jer je navezao na o
vjeka, smrtan, AVERROESOVO uenje isklju uje osobnu besmrtnost pojedinih
dua.

shvaanja.

hijerarhija inteligencija
(duhovnih bia)
i pripadajue nebeske sfere
A Avicena: Metafi zika i kozmo logija

Bog

!
/ ! \

forme

prva inteligencija

spoznavanje
samoBoga
spoznaja

!
l
l
l
l
l

potencijalnost

! !

druga
inteligencija
l

bia

dua
(opasavajua

tijelo
sfera)

Na njegovim te meljnim mislima zasniva se

filozofija slavnog lijenika , Avicene (IBN
SINA, 980.- 1037.). Njegova se metaflzika
temelji na razlikovanju izmeu bitka, koji je
nuan po sebi (Bog), i bitka koji je nuno
po drugom. Budui da, prema AVICENI, jedno nuno bie moe proizvesti takoer samo jedno (bu dui da ono u sebi nema
mnonosti), Bog stvara jedno duhovno bie
(prvu inteligenciju), i to nuno i od vjeno
sti.
Bog je jedini bitak kod kojega se ne mogu razdvojiti esencija (bit) i egzistencija
(postojanje) te je stoga nuan u sebi.
Sav je drugi bitak uvjetovano nuan te se
dijeli na vjeni i prolazni.
Iz d uhovne djelatnosti stvore ne prve inteligencije proistjee hijerarhijska stvaranje svijeta (sl. A, B).
Na najniemu stupnju nastaje djelatni intelekt kojemu je zadaa prosvjetljivati o
vjekov receptivni intelekt i davati formu
zemaljskoj materiji.
Bu dui da predmeti i ljudski duh potjeu iz
istog izvora, mogua je odgovarajua spoznaja svijeta. Svrha ivota je sjedinje nje s
djelatnim intelektom.

\
\
\
\
\

B Avicena: nastanak inteligencija

C Averroes: na uk o inte le ktu i sp oznaji

S teoloke se strane kritiziralo ovaj koncept,

da ne bi bilo pravoga stvaralakog ina ako
je svijet po Bogu nuan i vjea n. Najutjecajniji napadi potjecali su od AL-GHAZALI]A
(oko 1058.- 1111.) koji je pomou spoznajno- kritikih argumenata nastojao pokazati
granice filozofije s obzirom na Boga.

Meu n aj znaajnije

idovske filozofe u
srednjemu vije ku pripadaju Avicebron
(IBN GABIROL; oko 1025.- 1058.) i Moses
Maimonides (MOSE BEN MAIMON;
1135.-1204.). Oba su roena u panjo lskoj, a svoja su glavna djela pisali na arapskom jeziku.
Prema AVICEBRONU sav bitak iz volje Boje do egzistencije dolazi sjedinjenjem materije i f orme.
Sve (osim Boga) sastavlje no je od univerzalne mate rije, ak i d uhovna bia.
Pri tomu pod materijo m o n ne shvaa tjelesnost, to je samo jedan odredeni oblik mate rije, nego istu potenciju za primanje forme po ijemu nastu panju ona tek dobiva
egzistenciju.
MAIMONlDES je osobito djelovao svojim
djelom 'Uitelj kolebljivaca'. Okree se onima koji su zbog bavljenja filozofijom postali
kolebljivi u vjeri i eli pokazati kako je
znanstvenim posredovanjem opet mogu
prigrliti.
Ako neka mjesta u Bibliji proturjee znanstvenim spoznajama, treba ih tu maiti alegorijski.
MAlMONIDES zastupa negativnu teologiju
tako to tvrdi da se o biti Bojo j moe govoriti samo u negacijama. Afirmacije se tiu
samo njegovih djelovanja, a ne njegove biti.

78

Srednji vijek

nebeski svod

razvoj kozmosa irenjem svjetla

A Grosseteste : kozmogonija

C Luli: figura T iz "Ars maior''

Visoka skolastika I l Roger Bacon; Bonaventnra; Raymond Luli

Roger Bacon (oko 1215.- 92.) djeluje u
tradiciji, koju je utemeljio ROBERT GROSSETESTE (oko 1168.-1253.), matematikog
istraivanja prirode na sveuilitu u Oxfordu. U njoj uenje o svjetlu igra osnovnu ulogu.
Svjetlo je supstancija koja stvara samu
sebe i nosilac je sila to djeluju u prirodi.
Odatle se djelovanja prirode dadu spoznati na temelju geometrijskih zakona, koje
svjetlost slijedi.
BACON eli reformom Crkve i drutva poboljati ljudske ivotne prilike i pojaati
kranstvo. Za to mu treba metodiki osigurano i na iskustvu utemeljeno znanje.
Stoga on u svojemu 'Opus maius' (Vee
djelo) upozorava ponajprije na etiri glavna izvora zabluda:
Slijepa vjera u krivi autoritet; navika koja
konzervira ono krivo; predrasude mnotva
neiskuanih stvari; prividno znanje iza kojega se krije neznanje.
Teologiji i filozofiji svojega vreme na predbacuje da rade s neznanstvenim metodama i da se mue s prividnim problemima.
Ustvari, etiri su podnlja znanja o no to
o n kao lijek predlae protiv toga:
Biblijska egzegeza i interpretacija filozofskih tekstova moraju se oslanjati na
poznavanje izvornih jezika (revolucionaran zahtjev za njegovo vrijeme).
Temelj znanosti je matematika. Ona je
ljudima priroena te je bez njezina poznavanja nemogua jasna spoznaja.
Na te melju uloge pripisane svjetlu ,
optika (perspectiva) postaje temeljna
znanost. U njoj se posreduje primjena
matematikih i eksperimentalnih metoda.
Znanje se gradi na iskustvu. Iskazi o prirodi moraju se njime potvrditi ili o povrgnuti. Stoga eksperimentu pripada veliko znaenje. Osim toga BACON poznaje i neko nutarnje iskustvo kao rasvjetljenje, koje se tie duhovnih stvari i iskustva boanskoga.
Sukob izmeu teologije i znanosti prema
njemu ne moe nastati kod ispravne uporabe razuma, budui da se i istina racionalne znanosti i istina objave temelje na
Bojemu apsolutnom znanju ..
Bonaventura (GIOVANNI FIDAN ZA; oko
1221.- 1274.; od 1257. upravitelj franjevakoga reda) pripada tzv. "starijoj franjevakoj koli". Kao struja oprena aristotelizmu, orijentira se na AUGUSTINA i neoplatonizam. Ipak rabi i Aristotelove misle-

79

no blago te ga prihvaa za autoritet u po"svjetovne" znanosti.

U metafizici bi ARISTOTEL pak promaio ono bitno, jer nije dopustio da vrijedi Platonove uenje o idejama te tako
nije prihvatio ni praslike svega bitka u
duhu Bojemu.
BONAVENTURA zastupa metafiziku
svjetla na koju je utjecao GROSSETESTE,
prema kojoj je svjetlo zajednika forma
svega tjelesnog. Po tomu nastaje ope
oblikovanje mate rije, dok se pojedinano
dogaa elementarnim formama, mjeovitim i formama due. Stoga on prihvaa da
u svakom biu postoji mnotvo forma.
Forme nastaju iz klica koje je Bog u praeocetku poloio u materiju.
Covjekov put spoznaje vodi preko stvorenoga svijeta u koje mu on gleda Boju
sadanjost. BONAVENTURA pri tomu kao
stupnjeve spoznavanja razlikuje sadraje,
sjene, tragove ili slike boanskoga.
Istinu nepromjenljivih naela ovjek
(kao promjenljivo bie) shvaa samo
ako ga rasvjetljuje boansko svjetlo (iludruju

minacija).
U svojemu 'Putu duha k Bogu' BONAVENTURA opisuje stupnjeve mistinoga
sjedinjenja s Bogom. Na najviem stupnju
smiruje se djelatnost uma, a narav se sasvim posveuje Bogu.

Raymond (RAMON) Luli (1232.- 1316.) u

filozofiji svojega vremena originalni je autsajder. No njegove su misli nale izraza
meu ostalim kod KUZANASKOG, BRUNA i LEIBNIZA, koji je istaknuo njegovu
kombinatoriku logiku.
LULLOVA "Ars generalis" (Opa znanost) eli pokazati pojmove, na ela i metode koji tvore temelj svim znanostima.
Ona je "ars invenie ndi veritatem",
vjetina pronalaenja istine, koja se ne
bavi samo formalnim odnosima, nego i
istinom sadranom u principima.
LULL polazi od apsolutnih principa (transcendentalija) i relativnih principa (objektivni odnosi) ija se sveza pokazuje na temelju zakona kombiniranja. Za postizanje toga cilja razvio je odreene figure.
Tako, primjerice, tzv. figura A sadri
pojmove koji prikazuju Boje "osnovne
asti", a isti su i oni koji moraju odrediti ustrojstvo svijeta (npr. dobrota, velii
na, trajnost).
Figura T sadri principe razlikovanja
znaenja (sl. C).
Upotrebom okretajuih tro kuta i etvero
kuta u figurama moe se objasniti odnos i
udruivost termina.

80

Srednji vijek

Visoka skolastika ll / Albert Veliki; Toma Akvinski I

akt: kip
potencija: praina

f
akt: kamena gromada
potencija: kip

akt: praina

forma i materija

akt i potencija

akt

bitak

forma

l /

p..
ot-e'"'
n..,
ci,..
ja- -b-it _ _ _ _ _materija

}pripadajui'

supstancija

""t:.J_-_
. -_-: :..-_-_..._...__~..J~ sluajno

forma: dua

akcident
/

1.~
9. ~~:'~:::';
supstancijalna
sveza
forma

materija

supstancija

\;i"""'
materija: tijelo

bitak i bit

Toma Akvinski: ontoloke razlike

akcidentalna
sveza

supstancija i akcident

pnpadaJuce:
dvonoan

Albert Veliki (oko 1206.-80.), zbog enciklopedijske naobrazbe nazivan i "doctor universalis", tei saetku filozofskoga
i znanstvenoga duhovnog dobra sve od
Grka. Komentira ARISTOTELOVA djela
pri emu je pod utjecajem neoplatonske
tradicije grkih i arapskih komentara.
Osim toga, jedan je od najznaajnijih
istraivaa prirode svojega vremena.
ALBERT jasno razlikuje pitanja koja se
mogu rijeiti pomou uma od pitanja
vjere koja se temelje na objavi.
Tako se npr. na pitanje o vjenosti svijeta ne moe filozofski odgovoriti, dok
se sva pitanja koja su dostupna umu
moraju podvri i racionalnoj provjeri.
Sve je u njegovu bitku i opstojanju prouzrokovao Bog. Bog je najvia istina i najvie dobro. Stoga svako spoznavanje i
svako djelovanje, da bi se usavrilo,
mora njemu teiti.
Nasuprot AVERROESU, ALBERT nauava
besmrtnost pojedinanih dua. Djelatni
um dio je due i oblikotvorno naelo u
ovjeku. U ljudima je individualno razliit, ali kao odvirak boanskoga stvaranja
sudjeluje na opemu i tako omoguuje
tzv. objektivnu spoznaju.
Dua je cjelina, ali u sebi sadri razliite sile kao: vegetativnu, osjeajnu i
racionalnu sposobnost.
U kozmologiji ALBERT doputa da je
stvaranje u hijerarhijskim stupnjevima inteligencije proizila iz boanskoga intelekta koji osvjetljuje sve nebeske sfere,
ljudski duh i konano zemaljsku materiju. Prvotne zbilje, koje je Bog stvorio na
poetku stvaranja, jesu:
prva materija (primalako poelo kod
nastanka tjelesa) , vrijeme, kretanje,
gornje nebo, aneli.
U etici naglaava ovjekovu slobodnu
volju. Moralna je zadaa pomou razuma oblikovati nagonsku elju. Presudna
instanca je savjest, koja djeluje naelno,
kao i u primjeni na konkretni sluaj. Moralna sklonost koja ovjeka pokree na
dobro jest syntheresis koja je ostatak prvotnoga dobrog ivljenja prije pada u
grijeh.
Toma Akvinski (1225.- 74.), koji je nekoliko godina bio uenik ALBERTA VELIKOGA, slovi za najznaajnijega sistematiara srednjega vijeka. Njegova je zasluga u povezivanju aristotelizma s kranskom filozofijom koja je potekla od
Augustina.
U 19. st. Katolika crkva njegovo djelo
tumai kao temelj kranske filozofije .

81

Meu njegovim opsenim djelima posebno valja spomenuti 'Sumu protiv pogana'
('Summa contra gentiles') i 'Sumu teologije' ('Summa theologiae'), kao i razliita
'Questiones'.
Oblik questija, koji se nalazi u 'Sumi teologije', slijedi shemu disputa na sveuili
tu:
Za neko se pitanje iznose argumenti
za ("pro") i protiv ("sed contra") emu
slijedi vlastiti odgovor ("responsio").
Zatim se s obzirom na odgovor istrauju pojedinani argumenti ("ad l, ad

2, ... ").

Vjera i razum ne mogu proturjeiti, jer

oboje potj e u od Boga. Stoga i teologija
i filozofija ne mogu doi do razliitih istina. No, one se razlikuju u metodi:
Filozofija polazi od stvorenih stvari i
dospijeva do Boga, a teologija poinje
od Boga.
Budui da objava ljudima posreduje takve istine koje su nune za postizanje
njihova spasenja, ostaje prostor za samostalno istraivanje stvari koje nisu razjanjene objavom. Filozofija obavlja vanu
slubu za teologiju tako to moe razumski osigurati i braniti utemeljenje vjere ,
jer
iskazi su vjere dodue nad-razumski,
ali ne protu-razumski.
TOMINA ontologija za ishodinu toku uzima mnotvo nama oitih bia
(ens): kamenje, ivotinje, ljude itd. Kod
pitanja o principima koji lee u temelju
bia u oi upada temeljna razlika zbilje
(actus; akt) i mogunosti (potentia;
potencija). Svemu to postoji pripada
da moe biti ili takoer ne biti, tj. da je
promjenljivo.
Promatramo li neki neobraeni kamen,
on je u mogunosti postati kip, dok u
zbilji nije kip.
Ako ga kipar oblikuje, on je kip u zbilji, ali je jo uvijek u mogunosti npr.
raspasti se u prainu.
Ako su bia promjenljiva, postavlja se pitanje o naelu njihova jedinstva, na temelju ega su oni u promjeni jo uvijek
to odreeno bie, ta supstancija.
Ovaj princip jest forma.
Ako je forma odreenost, ona kao nae
lo upotpunjenja treba neto to se moe
odrediti. Sama neodreena, ali odrediva
(moe se formirati) jest materija.
Materija je i uzrok mnotvenosti, jer se
ista forma moe pojaviti u razliitim
individuima.

82

Visoka skolastika m / Toma Akvinski ll

Srednji vijek

Materija i forma nisu samostalno bie ,

koje bi moglo odstupiti jedno od drugoga, One su ono po emu (quo est) neko
bie jest i to ono jest (quod est} Supstancija je cjelina sloena od forme i
materije.
Ovo "to" bia njegova je bit (.;:ssentia; ili
njegovo "tostvo"; quiditas). Bit je zbiljska
u individualnim supstancijama, miljena u
obliku opih pojmova.
Bit se odnosi na cjelinu materije i
forme, ali je razliita od supstancije,
utoliko to ova moe preuzeti sluajne
ozn ake (akcidente; npr. Sokrat je
elav) , koje nisu vezane uz bit.
TOMA se zatim laa daljnjega presudnog
razlikovanja, onoga izmeu biti i bitka.
Mogu poznavati bit neega, a da ne znam
postoji li (egzistira li) to.
Bitak je princip, po kojemu je bie tek

Bog
bitak= bit

duh

aneo

ovjek

um

"l

f """ ...

----

sjetilno opaanje
ivotinja

---

..., w
ivot

(F :,,,.

biljka

-----.
mjeavine
elemenata

!'>

'!

bie .

in bitka (actus essendi) ini bie biem.

tijela
forma

materija

B Transcendentalije

A Stupnjevitost bitnosti

zabrana progresa in infinitum

pokreta

uzrok

pokrenuto

ui nak

' ' '

' ' '
t

pokreta

uzrok

pokrenuto

uinak

t
t

savrenosti

nuno po
drugomu

@]

prvi

prvi
uzrok

nuno po
sebi

pokreta

zabrana regresa in infinitum

C Uz do kaze Boje opstojnosti

vrhovni
upravitelj

nuno po
drugomu
mj.,ilo

lupravitelj l
l

t
cilj

lupravitelj l
l

t
cilj

Stoga se bitak odnosi prema biti kao akt

prema potenciji.
Bitak je ista aktualnost, koja se u biu
utvruje i time ograniuje .
Pitanje o pojmovima koji se kao predikati
mogu pripisati svakom biu dovodi TOMU do liste transcendentalija:
Svakom biu pod vidom ina bitka pridolazi ens.
Nadalje , res (realnost) oznauje sadraj
stvari pod vidom biti.
Na temelju svoje nutarnje nedjeljivosti
bie je jedno (unum).
Ono je neto (aliquid) za razliku od
drugoga.
Transcendentalije istinito (verum) i dobro
(bonum) odnose se na sklad dvaju bia ,
naime due s nekim drugim biem. Tako
je "dobro" oznaka sklada sa sposobnou
ze/jenja; "istinito" sklad sa spoznajnom
moi. TOMINA definicija istine stoga glasi:
"Istina je poklapanje stvari s razumom
(veritas est adaequatio rei et inteUectus)."
Jedna osnovna misao tomistike ontologije jest potpuni poredak svega bitka. Svakomu je biu Bog dodijelio njegovo mjesto i cilj u poretku bitka.
Svemu stvorenome pripada razlikovanje
bitka i biti. Samo se u Bogu podudara
njegov bitak s biti.
Boanski bitak je savrenstvo naprosto
tako da se njegovoj jednostavnosti ne
moe nita dodati niti to oduzeti.
Sve stvoreno Bog uzdrava u njegovu bitku . Stvoreni duhovi (aneli) razlikuju se
od Boga u tome to je kod njih ve njihov

83

bitak neto drugo nego njihova bit, premda ona nije materijalna (dakle ista forma). Pridolaenjem materije nastaju individualne razliite supstancije u kojima se
razlikuju bitak i bit, forma i materija.
Nematerijalna, besmrtna ljudska dua
zadrava stoga individualnost, jer njoj
kao formi tijela i nakon razdvajanja od
tijela ostaje odreenje upojedinjenja.
TOMA donosi 5 dokaza (quinque viae)
za Boju egzistenciju. Budui da je spoznaja ovjeka (kao tjelesnog bia) vezana
uz osjetila, TOMA odbacuje apriorne dokaze o Bogu. Stoga njegovi dokazi polaze
od iskustva. Temelje se na zabrani regressa in infinitum (povratka u bes konano).
Svakom gibanju i promjeni treba neto
to se kree. Ali , budui da niz pokretnih pokretaa ne moe ii unatrag u beskonano, jer inae ne bi bilo poetka
gibanja, mora postojati proi pokreta koji je sam nepokrenut, a to je Bog.
Svako djelovanje ima neki uzrok. Ali,
budui da nita nije uzrok samomu sebi (jer bi inae logiki moralo prethoditi samomu sebi), a niz uzroka ne moe
ii u beskonano, mora postojati neki
proi uzrok koji je sam neuzrokovan:
Bog.
Susreemo stvari koje mogu bili ili ne
biti. Ako je sve tako stvoreno , jednom
moe tako sve i ne biti, ali onda nita
ne bi moglo poeti postojati. Dakle,
postoje stvari koje su nune, i to ili po
sebi ili po neemu drugome. Budui da
niz stvari nunih po drugome ne moe
ii u beskonano, mora postojati neto
proo nu:tno po sebi: Bog.
U svim stvarima ima neko Vie ili Manje. To se moe iskazati tek ako postoji mjera koja tu oznaku sadri u potpunosti: Bog.
Stvarima bez razuma, da bi postigle neki cilj, treba netko tko zna, tko postavlja cilj (npr. strelici treba strijelac). Svrhovito ureenje svijeta, dakle, treba
Boga kao vrhovnog upravitelja koji postavlja ciljeve.
Bog je svijet u cjelini stvorio savrenim, tako zlo u svijetu ne potjee od njega. Budui da sve to ima bitak dolazi od Boga,
zlu se ne moe pripisati stvarni bitak. TOMA ga stoga oznauje kao neki nedostatak (privatio), kao odsutnost nekoga dobra koje bi jednom biu trebalo pripadati.
Shvatimo li zlo kao nedostatak, onda mu
uvijek treba neki subjekt kojemu neto
nedostaje: dobro. Stoga zlo ne moe iscrpsti cijeli bitak, jer bi tako unitilo i samo sebe.

84

Visoka skolastika IV / Toma Akvinski

Srednji vijek

ovjek je supstancijalna sveza due (fo r-

djelatni
um

o-1?-L-o~_fe_~~-o-'
slika u
pojedinom osjetilu

l apstrahiral nje inteligi1 bilnoga

L __

___JI

ovjeka.

mo

1
predodbe 1

l
l

l
l

species sensibilis

l
sjetilna
A Nauk o spoznaji

vjeni

zakon

prirodni
zakon

unutarnja prisila

B Etika: zakon

normativno pravilo

ljudski zakon

mo

l
l um

ma) i tijela (materija). Oni se ne mogu rastaviti , ve tvore jedinstvo supsta ncije o
vjeka koji je tako uvijek oznaen duevnotjelesno. Iako dua moe i nakon smrti kao
anima separata postojati odvojeno od tijela, iako je besmrtna, kao ljudskoj dui treba joj tijelo za spoznavanje osjetnih opaanja.
ovj ek time stoji, takorei, u sreditu stvaranja:
Svojim umom sudjeluje u svijetu istoga
d uha, a po svojemu tijelu u svijetu mate rijalnoga.
Forma ovjekove due stoji u nizu hije rarhijskog stupnjevanja koje ide od neivih tjelesa preko biljaka i ivo tinja do

species intelligibilis

Dua sadri razliite sposobnosti: vegetativnu (ivotna snaga), senzibilnu (osjetno

zamj eivanje), apetitivnu (nagonske elje),
pokretaku (promjena mjesta) i racionalnu (razum).
Osjetna sposobnost dijeli se dalje na
po jedine osjete, zajedni ko osjetilo (ko je
obu hva a predmete raznih pojedinih
osje tila), m o predodbe (koja u va pojedina ne osjelne slike), osjetnu sposobnost ras ui vanja (jednostavna sposobnost
ras uiv a nja u konkretnoj situaciji) i
a ktivno pamenje.
Razum se dijeli na mogui (intellectus
possibilis) i djelatni (intellectus agens) um.
Time se razlikuje ovjekova sposobnost
spoznavanja od zbiljski ostvarene spoznaje. Samo spoznavanje dalo bi se ovako prikazati:
Neko tijelo najprije stvara sliku u jednomu pojedinom osjetilu. Odatle ona dospijeva u zajedniko osjetilo da bi je o nda predod bena mo sa uvala kao pojedinanu sliku (species sensibilis). Pri
tomu ostaje mo u sferi osjetnoga. No, budu i da mogui um ide na ope (species
intelligibilis), stupa na snagu aktivni um.
On apstrahira opu formu od osjetno
pojedinanoga i tako omoguuje spoznaju u moguem umu.
Transcendentalna oznaka "dobro" (usp.
str. 83) objekt je ontologije i etike.
Dobro je ono bie koje nekome drugom
predstavlja usavravanje i time cilj njegova nastojanja.
Kako ARISTOTELU, tako onda i TOMI, vrijedi: do bro je ono prema emu tei svatko
prema svojoj naravi.
Najvii ovjekov cilj kojemu slue pojedini ciljevi jest srea (beatitudo). B u dui
da je ovjek prema svojoj formi odreden

85

raz umskom duom, o n to postie djelovanjem due u skladu s razumom.

Kreposti TOMA dijeli na teoloke i naravne stoerne kreposti. Pive su dostupne o
vjeku samo po milosti Bojoj (vje ra, ljubav,
nada), pri emu ljubav sve ljudske ine
usmjerava na njezin posljednji, boanski
cilj. Stoerne su kreposti odreene kao
najbolje mogue stanje naravnih sposobnosti. Tako su razumu dodijeljeni mudrost
i razboritost, volji pravednost, tenji hrabrost, a poudi umjere nost.
Kreposti odreuju nutarnji stav ovjeka ; izvanjskim redo m i djelima upravljaju zakoni. Vrhovni zakonodavac je Bog, jer on
daje poredak cjelokupnu svijetu .
Vjeni zakon (lex aeterna) jest boanska mudrost koja svime upravlja. Sudjelovanje ljudskog uma na vjenom zakonu jest naravni zakon (lex naturalis).
Boanski zakon ne kodi slobodi volje . Samo kod prirode koja nije razumom obdarena zakon djeluje kao nutarnja nunost.
Za ovjeka on ima karakter no rmativnog
pravila. Na taj nain o n sudjeluje u boansko j providnosti
da sam moe providjeti za sebe i druge.
Iz naravnog zakona proizlaze opi , vrhovni principi djelovanja. Iz spoznaje da je dobro ono prema e mu sve tei, nastaje vrhovno naelo praktinog uma:
dobro treba initi, zlo izbjegavati.
Budui da naravni zakon samo navodi naela, za ureenje drutva u pojedinanim
stvarima potre ban mu je ljudski zakon (lex
humana) u dravnom poretku. On se mora
temeljiti na naravnom pravu i postojati
zbog opega dobra.
Znaenje
anskom

povezivanja aristotelizma s krfilozofijom to je ostvario TOMA

AKVINSKI, postaje jasno kad se pro matra
duhovnu situaciju na sve u ilitu gdje su
aristotelizam i teologija izgledali nespojivima.
Iscrpno prihvaanje Aristotela u 13. st. dovelo je, meu ostalima kod SIGERA BRABANTSKOG (1240.- 1284.) i BOECI]A DACIENSKOG, do zastupanja tzv . "radikalnog aristotelizma" (lat. averoizam), do
odlunog odbijanja mijeanja teologije i filozofije. Filozofski argumenti nastavljaju
postojati i tamo gdje su u suprotnosti s
teologijom. Autonomija filozofije to se time tvrdila, i nespojivost nekih Aristo te lovih uenja s kranskom dogmom, povremeno je dovodila do crkve ne zabrane odrede nih spisa, kao i osude niza filozofskih
teza od strane parikoga biskupa (1277).

86

Visoka skolastika l Duns Skot; Meister Eckhart

Srednji vijek

rod

forma

vrsta

l
razum
sadraj 1

l HAECCEITAS l

sadraj 2
sadraj 3
radnju 1
radnju 2

individuum

A Duns Skot: "Haecceitas"

radnju 3

B Duns Skot: Primat volje

Bog

Ivan Duns Skot (1265.- 1308.) zastupa

tzv. "mladu franjevaku kolu". Nadimak
"doctor subtilis" dobio je na temelju otroumnih argumentacija i kritikog ispitivanja uenja svojih prethodnika.
Nae je naravno znanje sigurno tamo
gdje moe poi od osjetnog promatranja.
No, o nadnaravnim stvarima na ovaj je nain mogua samo nejasna, posredna
spoznaja. Stoga ovjeku treba Objava za
ono podruje koje nije dostupno naravnom umu. Objekt metafizike nije Bog
nego bitak.
Metafizika dolazi do apstr.aktnog pojma
Boga, a teologija do konkretnog.
Bitak kao takav najopenitiji je pojam, jer
se o svim biima mora u istom smislu, jednoznano (univono) moi izrei. Iz toga
slijedi da on u sebi ne sadri nikakvo daljnje odreenje .
Stoga se bitak i o Bogu i o svijetu izrie
jednako, a ne samo analoki.
Za razliku od TOME njemu materija nije
princip individualizacije nego je individualno jedan vlastiti nain bitka (ni forma ni
materija):
"baecceitas (Ovost)". Ona odreuje individuum time to vrstu (posljednju formu) ini "posljednjom zbiljom bia ", individuom.
Kod transcendentalija (predikata koji pripadaju svim biima) DUNS SKOT razlikuje passiones convertibiles, koje obuhvaaju
koliko i bitak:
jedno, istinito, dobro,
od passiones disjunctae, koje se samo u
parovima podudaraju s bitkom:
ogranieno-neogranieno, nuno-sluajno itd.

DUNS SKOT zastupa uenje o prednosti

slobodne volje pred intelektom.
Dodue, i volja moe teiti samo za
onim to je razum spoznao, ali ona se
pri izboru samostalno odnosi prema sadrajima to joj ih prua razum.
Znaenje volje DUNS SKOT prenosi i na
Boga. Cjelokupno stvorenje proizlazi iz
boanske volje, ali Bog eli samo ono to
nije logiki proturjena. I moralni poredak ovisi o boanskoj volji:
neto je dobro zato to Bog to eli.
Primatu volje odgovara znaenje ljubavi.
ovjek se ispunja u najvioj ljubavi prema
Bogu koja je takoder temelj svega udore

C Meister Eckhart

a.

Nae je djelovanje dobro, ako ga inimo

iz ljubavi prema Bogu.

87

DUNS SKOT razlikuje zapovijedi koje apsolutno vrijede i koje ni Bog ne moe mijenjati, jer bi inae dospio u proturjeje sa
samim sobom (to su prve zapovijedi Dekaloga to se odnose na Boga), od zapovijedi koje bi Bog mogao promijeniti, ako
bi to zahtijevali ovjekovi ivotni odnosi
(npr. monogamija).
No, i ovi posljednji za ovjeka nuno
vrijede, dok Bog drukije ne zapovjedi.
U 14. st. tradicija srednjovjekovne mistike, koja se bavi unutranjou iskustva
Boga i sjedinjenjem s boanskim, dosie
svoju najviu toku. Za najznaajnijega zastupnika slovi
Meister Eckhart (oko 1260.-1328.), koji
je isto tako pod utjecajem predaje skolastike teologije i ftlozofije. Mistino iskustvo
i filozofska refleksija podjednako obiljeavaju njegovo djelo.
ECKHART je pisao latinska i njemaka
djela, pri emu su njemake propovijedi s obzirom na krug sluatelja drane u
osobito prodomom, izotrenom jeziku.
U svojemu prvomu 'Parikom questiju' ECKHART odgovara na pitanje o odnosu spoznaje i bitka u Bogu s nadreivanjem spoznaje (intellegere):
Bog jest, jer spoznaje.
Tako u Ivanovu evanelju stoji:
"U poetku bijae Rije",
a ne: na poetku bijae Bitak. ECKHART
time naglauje izvornu aktivnost spoznaje
koja stvara, a da sama nije stvorena.
Ali, naravno da je Bog i bitak. ECKHART
eli pojasniti da Bog nema bitak kao stvorena bia, nego jest Bitak, a sva bia su u
Bojemu bitku. Bog sve odrava u bitku,
a bez njega su stvari nita.
U nutrini svoje due ovjek pronalazi temelj s kojim sudjeluje na Bogu:
u iskri due (scintilla animae).
U njoj se moe odvijati sjedinjenje s Bogom, kad se ovjek ovoj nutrini posvema
preda i iz nje ivi. Dua je sposobna primiti Boju bit, jer ona je mjesto na kojemu
se Bog rada u ovjeku . Bog izgovara svoju pravu bit u Sinu koji je njegova rije, a
Sin govori u dui:
"Otac r.ada Sina u vjenu spoznavanju i
sasvim tako rada Otac svojega sina u
dui kao u svojoj vlastitoj naravi, i raa
ga za posjed dui ... "
to Bog dade svojemu Sinu, to on daje o
vjeku, ako je pravedan i dobar. U dobru se
dobrota ponovno raa , kao Rije Boja.
Izmeu dobra koje stvar.a (Bog Otac) i
stvorenoga dobra postoji razlika u osobi, a
ne u njezinoj nar.avi.

88

Kasna skolastika l William Ockham

Srednji vijek

o o

o
o o

o
o
o
o
o

o o
o o
o

o
o

o
o o

o
o

o
o

o
o o o

univerzalije:
u duhu
(spoznajni
ui nak

suvinih
odnosno entiteta
iskljue nj e

tum aenja,

A "Ockhamova britva"

subjekta)

stvarno:
pojed inano

B Univerzalije

William Ockham (oko 1280.--Dko 1348.)

na svretku srednjega vijeka utemeljuje misaoni pokret s kojim su pripravljeni temelji
modernoga miljenja . Strujanje to potjee
od OCKHAMA tvori "novi put" (via moderna) za razliku od "starog puta" evia antiqua)
kola koje se nadovezuju na ALBERTA,
TOMU i DUNSA SKOTA.
Kao temelj OCKHAMOVE teorijske filozofije istiu se prije svega 2 n aela:
Naelo svemoi kae da je Bog na temelju svoje svemoi stvari mogao stvoriti i drukije i da on uvijek ono to stvara posredno po drugim uzrocima (prirodne sveze djelovanja u svijetu) moe i
sam neposredno uiniti. Iz toga slijedi da
iz nunih razloga ne moemo spoznati
ne samo egzistenciju stvari, nego ni svezu uzroka i uinka.
Nijedno postoj ee A ne implicira nuno
po sebi egzistenciju B. Samo se moe
tvrditi da prirodnim na inom B redovito
slijedi A (npr. dim i vatra).
Tako je stvoreni svijet za ovjeka jedan
sklop ko ntingentnih injenica . Njihova spoznaja stoga nije mogua iz pretpostavljenih
razloga nego na temelju iskustva i studija
onoga to je faktiki prisutno i to se dogaa.
naelo ekonominosti (" Ockhamova britva') glasi:
"Bez nunosti ne treba uvoditi nikakvo
mnotvo (pluralitas non est ponenda sine necessitate)."
Sva utemeljenja koja nisu nuna za objanjenje neke stvari suvina su te ih treba
odbaciti.
To metodiko naelo ujedno sadri metafiziku kritiku na jezini temelj. Okree
se protiv krivoga vjerovanja da bi svakomu jezinom izrazu trebala odgovarati i
neka stvarnost, koja za posljedicu ima
neutemeljeno poveanje entiteta samo
na temelju j ez inih danosti.

Tzv.

daska (supstancija)
apsolutni pojam

mt
.

s upstanrastavcija (pro-
:; ljenost
tenost) ~ dijelova

pojam u
dui

prima rno

sekundarno

protenost (kvantiteta)
konotativni pojam

e Nauk

o supoziciji

D Apsolutni i konotativni pojmovi

U p itanju univerza.Iija pokazuje se OCKHAMOVO nominalistiko stajalite. Realno je samo pojedina no. OCKHAM stoga
ne treba nikakav princip individuacije, budu i da je sve postojee Bog stvorio individualno. Sve ope egzistira samo u duhu (in
mente).
"O tomu tvrdo drim da ni na koji nain
i nikako izvan due nema niega to kao
ope egzistira nego sve, to je ope i to
mnogi mogu izrei , postoji u duhu ... "
Opi su pojmovi uinak spoznajne sposobnosti kojom se ovjek prema neemu odnosi. Pojmovi su znakovi koji ukazuju na
neto drugo. Tako je univerzalno jedan

89

znak koji se moe odnositi na mnogo toga.

Pojam je neto to se pojavljuje u dui,
a to oznauje neto drugo, za to on
stoji (suponira) u reenici .
Da bi se razumjelo znaenje nekog termina, moramo znati to on suponira. OCKHAM razlikuje ovdje 3 vrste:
Personalna supozicija je kad termin stoji
za ono to oznauje,
npr. " ovjek " u reenici "Sokrat je ov
jek" stoji za pojedinog ovjeka.
u jednostavnoj su poziciji pojam stoji sam
za sebe,
npr. "ovjek je jedna vrsta," pri emu
se ne tvrdi da je pojedini ovjek neka
vrsta.
U materijalnoj su poziciji termin stoji za rije ili pisani znak,
npr. "ovjek je jedna napisana rij e."
Neka je reenica istinita kad subjekt i predikat stoje za isto.
OCKHAM razlikuje apsolutne i konotativne pojmove.
Apsolutni pojmovi direktno oznaavaju
realno pojedinano.
Konotativni pojmovi znae neto u prvome i drugom vidu. Oni pretpostavljaju duhovnu djelatnost sastavljanja i ureivanja
te stoga ne stoje za samostalne stvari.
Tako OCKHAM utvruje da se samo
dvije Aristotelove kategorije (usp. str.
47), supstancija i kvaliteta, direktno odnose na realno. Naprotiv, kvantiteta
npr. primamo oznauj e supstanciju, a
sekundarno protenost, ali koja nije
neto razliito od supstancije.
Pri shvaanju nekoga stvarnog stanja OCKHAM razlikuje intuitivnu od apstraktne
spoznaje.
Intuitivna spoznaja bez sumnje shvaa egzistenciju nekog objekta. Odnosi se na osjetno zamjetljivo i nutarnje samoiskustvo .
Apstraktna spoznaja omoguuje iskaze na
temelju pojmova ak i u odsutnosti objekta, ali pri tomu ne izrie nita o stvarnoj
egzistenciji objekta. Stoga je ona uvijek
u pu ena na intuitivnu spoznaju.
Tako se npr. razumskim razlozima ne
da dokazati besmJtnost due, jer o na
nema nikakav iskustveni temelj.
Od 1328. OCKHAM zahvaa u (crkveno)
politike teme . Prije svega brani pravo
franjevakog odricanja od vlasnitva i zaslU pa neovisnost svjetovne (kraljevske)
moi od papinske. Pri tomu naglaava da
se
legitimitet svjetovne vlasti temelji na
slobodnoj suglasnosti graana.

90

Nikola Kuzanski

Srednji vijek

beskonano

(Bog)
jedn ota
(complicatio)
podudaranje suprotnosti
u beskonanome

svijet _______
mnotvo

--- contractio

explicatio
pribliavanje istini

A Svijet kao razvijanje Boga

Matematiko

simboliziranje

..
slika Bojega duha

*'''"-~)~""""'""'""

Uenje

o "mensu"

Nikola Kuzanski (lat. Cusanus, 1401.-{)4.) svojim miljenjem stoji na prijelazu

od srednjega vijeka u novi vijek. Pod utjecajem je neoplatonizma i mistike, pri
emu se opseno sluni matematikim
spekulacijama. Njegova filozofija sadri
mnoge misli koje su u temelju slike suvremenog svijeta i ovjeka.
Svijet nam se pokazuje kao mnotvo konanih i u svoje suprotnosti razdijeljenih
stvari. U svojim svojstvima one su odreene na temelju njihovih meusobnih razlika. U svijetu tako vlada trajna drugotnost (aliud esse).
Razum (ratio) moe spoznavati stvari
tako to poznato usporeuje s nepoznatim te na temelju slinosti sebi tvori
pojmove.
No, budui da u svijetu uvijek postoji
samo jedno Vie ili Manje u slinosti, dakle ne postoji neka savrena mjera, nita
ne moemo tako znati da se to ne bi moglo bolje znati.
NIKOLA se slui primjerima etveroku
ta koji se poveavanjem broja kutova
pribliava krugu, ali ga nikako ne dosee.
U tenji za znanjem tako dospijevamo do
spoznaje naega konanog neznanja. O
tomu neznanju ovjek je pouen snagom
svojega uma (intellectus) , jer po njemu
moe dodirnuti jedinstvo svih suprotnosti u beskonanome.
ovjek se tako nalazi u stanju uenoga
neznanja (docta ignorantia).
Jedinstvo svijeta u njegovu mnotvu temelji se u Bogu, beskonanomu u kojemu se dokidaju suprotnosti svih kona
nih stvari. Podudaranje suprotnosti u Bogu (coincidentia oppositorum) NIKOLA
pokuava objasniti pomou matemati
koga primjera:
to je vei opseg nekoga kruga, to se
luk vie pribliava pravcu dok se u
beskonanome oba ne podudare i suprotnosti se dokinu.
Jedna druga formulacija to je upotrebljava NIKOLA glasi da je Bog ujedno ono
najvee (maximum) i najmanje (minimum), jer budui da izvan Boga nema niega , nema ni veega ni manjega; Bog je
mjera svih konanih veliina.
Bit Boja ne otvara se razumu, jer za njega vrijedi naelo proturjeja; moe ga dotai samo um koji se pribliava jedinstvu.
U Bogu je sav bitak svinut (complicatio),
mnotvo u svijetu njegovo je razvijanje
(explicatio).

91

"Sve, naime, to bilo kako jest ili moe

biti, u iskonu (Bogu) jest samo sakupljeno, a sve to je stvoreno ili e biti
stvoreno, razmotat e onaj u kojemu je
to sakupljeno." Sva su stvorenja "na
nain savinutosti u Bogu Bog, kao to
su razmotani u stvaranju svijeta svijet."
Posljednja reenica jasno pokazuje da NIKOLA ne zastupa panteizam, jer stvari u
Bogu i u svijetu ne postoje na isti nain.
U svijetu je beskonanost stegnuta (contractio) u razne pojedinane stvari.
Boga se oznauje i kao "possest" (moi
biti),
jer cin je sve to moe biti
te nita ne postoji kao gola mogunost,
dok se u svijetu bitak i mogunost razdvajaju, tako da sve stvari zaostaju za
svojom mogunou.
NIKOLA naglaava stvaralaku aktivnost
spoznavanja. Ljudski duh
(mens) u shvaanju svijeta nanovo crta
svijet. Kao to Bog u svojemu spoznavanju stvara bie , tako ovjek stvara pojmljeni bitak.
,Jer kao to je Bog stvoritelj onoga
zbiljski postojeega i prirodnih formi ,
tako je ovjek stvoritelj misleno postojeega i umjetnih formi; oni nisu nita
drugo doli slinosti njegova duha, kao
to su stvorenja slinosti boanskoga
duha."
Ljudski je duh slika boanskoga duha. U
njemu takoer lee spremne praslike
stvari, na temelju ega on moe spoznavati. Ali o stvarima on ne zna onoliko koliko se one mogu znati u njihovu od
Boga stvorenu bitku, nego koliko ovjek
zna.
Duh spoznavanjem stvara svijet nanovo, tako to ga prilagouje prema sebi.
Stoga NIKOLA izvodi lat. "mens" od
"mensurare" (mjeriti).
Posebno mjesto zauzimaju matematike
forme koje se mogu spoznati kakve su u
sebi, budui da njih stvara sam ovjekov
duh.
Kao to je svijet samoobjava Boga, tako je
sve znano samoobjava duha to se okree u sebe.
NIKOLA usporeuje duh s kozmografom.
Ovaj naini kartu svijeta na temelju podataka to ih dostave glasnici (sjetilna opaanja). Ali on je crta na temelju forma,
mjera i proporcija to ih sam utvrdi.
On spoznaje svijet na temelju karte koju
ju je on nacrtao prema svojoj mjeri.
Ove misli upuuju na novovjeku perspektivistiku spoznaju svijeta.
ovjekova

92

Pregled

Renesansa
Renesansa (franc. "preporod"') jest vrijeme prijelaza; propadajua tradicija srednjega vijeka susree se s poetkom formiranja novoga vijeka. Ona nije vrijeme velikih filozofskih sistema, nego novoga eksperimentalnog usmjerenja koje istrauje
mogunosti.

Novo filozofsko osvjeenje treba gledati

na pozadini kulturno-povijesnih preokreta, koji daju pravo da se renesansa moe
oznaiti kao razdoblje izuma i otkria:
Poboljanje nautike tehnike (kompas)
vodi do velikih putovanja i otkria (KOLUMBO, VASCO DA GAMA), koji kao
posljedicu imaju europsku ekspanziju i
time proirenje znanja o stranim zemljama i narodima. KOPERNIK utemeljuje
heliocentrinu sliku svijeta. GUTENBERGOV izum tiska s pokretnim tampanim slovima omoguio je proirenje
pisanoga mislenog blaga do sada nevienom koliinom i brzinom. L. B. ALBERTI je otkrio princip perspektive u slikarstvu.
Razvoj trgovine i novarstva vodi do socijalnih preokreta jednako kao i promjena
ratne tehnike koja je potkopala poloaj vitekoga stalea.
Dok se srednjovjekovni svijet pokazivao zatvoren u svojemu hijerarhijskom
poretku stalea i prevlasti Crkve, sada
se ostvaruje pokret prema dinaminom
drutvu.
Duhovni pokret humanizma koji su utemeljili PETRARCA i BOCCACCIO zapalio
se na odbojnosti prema ukoenoj tradiciji
skolastike. Humanistima se ini da se
srednjovjekovno miljenje nasukalo na teolokim i logikim domiljatostima te stoga trae preporod ovjeka iz antikog duha.
Preteno literarno usmjeren pokret polazi
iz Italije 14. st. pa se onda iri preko cijele
Europe. Najznaajniji filozofski predstavnici su
F. PETRARCA, C. SALUTATI, L. B. ALBERTI, L. VALLA u Italiji, u Nizozemskoj
ERAZMO ROTI"ERDAMSKI, Th. MORUS u Engleskoj i MICHEL DE MONTAIGNE u Francuskoj.
U sreditu humanistikog miljenja stoji
ovjek i podreene teme prirode, povijesti,

jezika.
Iz "nastojanja oko ovjetva" (lat. studia
humanitatis) pozivanjem na antiki pojam humanitas, izvodi se oznaka za cijeli duhovni pokret.
Pod studia humanitatis misli se osobito na
oblik opsena duhovnog i umjetnikog
obrazovanja, to dolazi do izraza u uzoru

uomo universale

93

iji

je obrazovni stupanj
ujedno mjerilo moralne kvalitete.
Talijanska filozofija renesanse posebno
je obiljeena ponovnim otkriem PLATONA i PLOTINA, ije poznavanje u Italiju
donosi grki uenjak PLETHON, i COSIMOM DE MEDICIJEM koji potie novo osnivanje Platonove akademije u Firenci
(1459.). Najznaajniji predstavnici renesansnoga platonizma su MARSILIO FICINO i
PICO DELLA MIRANDOLA.
Prijevodima i FICINOVIM spisima proiruje se poznavanje PLATONA po cijeloj
Europi. Njegova se filozofija osobito oslanja na neoplatonsko uenje o emanaciji i na znaenje lijepoga.
aristotelizam se, sa sreditem u Padovi,
obnavlja u ovomu vremenu.
Meu njegove predstavnike spadaju
PIETRO POMPONAZZI i JACOPO ZABARELLA.
Procvat doivljava i .filozofija prirode.
Osim GIORDANA BRUNA, najsvestranijega mislioca toga vremena, ovdje treba
spomenuti B. TELESI]A, F. PATRIZIJA i
T. CAMPANELLU.
Jedno od najuspjenijih ostvarenja renesanse jest izgradnja modernih prirodnih
znanosti na temelju novoga pojma znanosti i metodike svijesti.
Za J. KEPLERA i G. GALILEJA znanost
se bavi kvantitativnim brojevna odredivim odnosima, dok zapostavlja tradicionalno pitanje o biti.
F. BACON napredak civilizacije vidi
utemeljen u razvoju znanosti i tehnike u
slubi ovjekove dobrobiti.
U novim filozofijama drave i prava,
kako ih zastupaju J. BO DIN, H. GROTIUS
i]. ALTHUSIUS, sredinju ulogu igraju pojmovi naravnog prava, ugovora vlasti i suvereniteta. Sa svojega posebnog poloaja
N. MACHIAVELU upozorava na stvarnu
razdvojednost morala i politike.
S refonnacijom koju je pokrenuo MARTIN LUTHER duhovni preokreti konano
pogaaju i kransku Crkvu. Svjetovno dranje papa i pretjeranost njihova zahtjeva
za moi, manjkava teoloka izobrazba niega klera, crkveno loe stanje i opi pad
morala bijahu razlozi zahtjeva za obnovom. Posljedice reformacije su duboke
promjene na duhovno religioznom podruju, u politikoj regiji Europe i gospodarsko-socijalnoj strukturi.
Ona dobiva veliki utjecaj i u vicarskoj u obliku obiljeenu ULRICHOM ZWINGLIJEM i
JOHANNOM CALVINOM ("kalvinizam")
(uenje o predestinaciji; strogi moral rada).

94

Prirodna znanost; Francis Bacon

Renesansa

ope

Jedan od prvih uinaka ranoga novog vijeka jest razvoj novoga pojma znanosti,
koji ima temelje u prirodno-znanstvenoj
metodiko} svijesti. Um i iskustvo jedini
su temelji sigurne spoznaje.
"U 'prirodnim znanostima iji su izvodi
istiniti i nuni, ne moe ni 1000 Demostena i l 000 Aristotela protiv stvari
uiniti istinitim ono to je lano." (GALILEI)
Osloboenje od ovisnosti o tradicionalnim autoritetima, osobito ARISTOTELOVE filozofije prirode, i razvoj kvantitativno usmjerene metode, presudno su promijenili sliku svemira i prirode.

forme prirode

generalizacija

D
klasificiranje
tablice
usporeivanje

~(
a:
.....,

e:

:::2:

S=+gt2

eksperiment

promatranje
Knjiga prirode napisana
znakovima

matematikim

A Kepler i Galilei

IDOLI PLEMENA:
obmane ljudskog roda

IDOLI TRGA:
predrasude jezika

C Francis Bacon: nauk o idolima

B Francis Bacon: indukcije

IDOLI PILJE:
predrasude individuuma

IDOLI KAZALITA:
predrasude filozofskih kola

Nikola Kopernik (1473.-1543.) moe

sloviti kao simbolika figura novovjekovnoga preokreta. U svojemu djelu 'De revolutionibus orbium coelestium' zamjenjuje do tada vaeu PTOLOMEJEVU (2.
st.) geocentrinu sliku svijeta, u kojoj je
Zemlja mirno sredite svemira, heliocentrinom u kojoj je Sunce sredinja zvijezda oko koje se kree Zemlja:
vaan korak za prijelom zatvorene
srednjovjekovne slike svijeta u otvorenu i dinaminu sliku svijeta.
Johannes Kepler (1571.- 1630.) dalje
razvija metodu kvantitativne spoznaje
prirode.
Njegovi zakoni o gibanju planeta temeljeni na opirnim proraunima korigiraju KOPERNIKOVE krive pretpostavke o krunom kretanju planeta (prihvaene u antici zbog idealnog oblika
kruga).
Znaajno je njegovo povezivanje matematikih i dinamikih (fizikalnih) opisa u
astronomiji.
Galileo Galilei (1564.- 1642.) postao je
slavan po svojim zakonim pada i gibanja
te po zauzimanju za kopernikansko ue
nje. Za njega je bit zbilje odreena brojevnim odnosima. Samo onaj tko umije
itati matematike znakove i shvaa zakone, dolazi do objektivne spoznaje.
"Knjiga prirode napisana je matemati
kim jezikom, a slova su trokuti, krugovi i ostale geometrijske figure."
Na znanstvenoj spoznaji podjednako sudjeluju razum i promatranje. Za njegovu
metodu tipini su:
Rastavljanje onoga to treba opisivati
na jednostavne elemente (analiza pojava); postavljanje hipoteza; preispitivanje pomou eksperimenata (mislenih eksperimenata takoer); dedukcija
zakljuaka; postavljanje matematiki
formuliranih prirodnih zakona.

95

Temeljno za novovjekovna razumijevanje znanosti jest zamjena pojma biti pojmom funkcije. Usmjerenost na kvantitavno mjerljivo i ono to se moe opisati zakonskim svezama, zapostavljanjem bitnoga odreenja stvari, omoguilo je napredak prirodnih znanosti.
Za Francisa Bacona (1561.-1626.) cilj je
znanosti ovladavanje prirodom u korist
drutva. Znanje je mo. BACON stoga
svoju zadau vidi u sistematskom utemeljenju i prikazu svih znanosti.
Njihova podjela slijedi podjelu ljudskih
sposobnosti:
pamenje (memoria): povijest,
mata (phantasia): poezija,
razum (ratio): filozofija.
Najvia znanost je prima philosophia, koja za objekt ima temelje zajednike svim
znanostima.
Da bi dospio do istinskog uvida u narav
stvari, ovjek se najprije mora osloboditi svih
predrasuda koje kode objektivnoj spoznaji.
Spoznaja je stvarni odraz prirode bez iskrivljenih predodbi. Te predrasude BACON naziva idolima (obmanama) od
kojih u svojemu djelu 'Novum Organum'
razliku je 4 vrste:
Idola tribus: obmane plemena. Nastaju
iz naravi ljudske vrste, jer razum i nai
osjeti zbilju zahvaaju samo po mjeri
ovjeka. Razum je neravno zrcalo to
naginje mijeanju svoje vlastite naravi
s naravi stvari i time je izopauje.
Idola specus: obmane spilje. One lee
u samom individuumu, a nastaju iz
njegove uroene nadarenosti, odgoja,
navike, sklonosti.
Idola fari: obmane trga. Sam nas jezik
vodi u zablude krivim dodavanjem
znaenja. Rijei se stavljaju ispred stvari. Odatle nastaju prepirke o golim rijeima i imenima.
Idola theatri: to su zablude koje se
prenose uenjem filozofskih kola na
temelju primjene obrnutih dokaznih
postupaka i izmiljanja teorija.
Naprotiv, ispravna metoda kojom bi se
dolo do prave spoznaje i dokinula ob-
mane jest indukcija.
Ovaj metodiko-eksperimentalni postupak poinje sakupljanjem i usporeivanjem opaanja da bi se onda postupnim poopavanjem shvatilo ope
forme prirode.
Pri tomu indukcija ne polazi od sluajnih
iskustava, nego radi planski sa sreenim
opaanjima (tablicama) i usmjerenim eksperimentima.

96

Humanizam

Renesansa

A
Wittenberg

Frankfurt

sasel

Lyon

eneva

_t Toulouse
...

A Mjesta djelovanja renesansnih filozofa

ralakih moi.

Stoga i oznaka "human izam" kao nastojanje oko ovjetva (studia humanitatis).
Ideal humanizma je uomo universale,
svestrano izobraen ovjek to stoji iznad svih stalea koji proirenjem svojega znanja ispunja svoje obiljeje kao
bie sposobno za uenj e .
Orijentiran na ideal antike humanosti, s
time je povezan moralni stav koji se poprilici pokazuje u krepostima umjerenosti, praved nosti, estetskog osjea nja i harmonije s prirodom, pri emu osobito i
socijalne kreposti igraju veliku ulogu u
graanskom drutvu. Najznaajniji predstavnik sjevernoeuropskog humanizma
jest Erazmo Rotterdamski (1469.-1536.). Njegovo se nastojanje ti e povezivanja k~anske filozofije i antike hu-

...

l,

um
nestalnost
neizvjesnost
zalueni

EJ
ivot u suprotnostima
B Montaigne

Kao utemeljitelj hwnanizma (usp. str. 93)

slovi FRANCESCO PETRARCA (1304.-74.).
Osobito je nesklonost prema ukoenoj
sveuilinoj izobrazbi srednjega vijeka kod
njega dovela do ponovnog otkria antike
filozofij e i literature. Djela klasine antike
vrijede kao uzori po sadraju i formi.
Cijeli pokret ima preteno literarni karakter koji oznauje divljenje anti koj rjei
tosti. Podruje jezika (gr..tmatika, retorika, dijalektika) postaje stoga sredinjim
predmetom humanisti koga miljenja ,
to je zacijelo potaknuto i filolokim radom na ponovnu izdanju antikih tekstova.
U ' Dij a l ekti k im raspravama ' LORENZA
VALLE (1407.-1457.), istraivanju o pojmu, reenici i logikim za klju cima , postaje jasno kako jezik otvara i iziskuje logiku. S time je povezana kritika skolastike: ona obmanjuje svojim apsurdnim
tvorevinama rijei kojima ne odgovara
nita realno. Stoga vrijedi da se treba
vratiti samim stvarima i shvatiti meu
odnos rijei i stvari.
Glavni pak predmet filozofije treba biti
ovjek, njegovi povijesni i politiki ivotni uvjeti i slobodni razvoj njegovih stva-

um
iskustvo
priroda kao vodilja
skeptiki

spoznaja pomou iskustva sebe:

ovjek u sebi nosi cjelovitu
formu ljudskoga

manosti.
ivot se pokazuje samo u svojoj mnotvenosti i oprenosti, pa se stoga trai
ljudska mudrost koja povezuje to opre ne i nita ne isklju uje.
Ta otvorenost zahtijeva toleranciju i u
podruju vjere koja dolazi s idejom humanistiki izgraena svjetsko-graansko

ga kranstva .
U svojemu satirikom spisu 'Pohvala ludosti' nadmono kritizira temeljne slabosti ljudi i svojega vremena.

97

U sklopu njegova kritiko-filolokog razumijeva nja izrasta svijest neovisnosti

uma o bilo ko jemu autoritetu.
Tako je i u pitanjima vjere svatko sam
odgovoran svojoj savjesti.
Premda su mnoge njegove misli utjecale
na reformaciju , on se poslije distancirao
od nje, to je osobito dolo do izraaja u
njegovu sukobu s LUTHEROM o pitanju
slobode volje, koju je ERAZMO osobito
ivo zastupao.
Njegov prijatelj THOMAS MORUS (1478.- 1535.) osobito je poznat po svojemu spisu 'Utopija' u kojemu ocrtava neki utopijski ideal drave izgraen na religioznoj toleranciji, opoj srei i dokidanju privatnog
vlasnitva.
Drugaiji poetak nego u talijanskoj renesansi pokazuje se kod najznaajnijega
zastupnika francuskog humanizma Michela de Montaignea (1533.-92.). Svojim
'Esejima' utemeljio je tu literarnu vrstu
obiljeenu nevezano m, subjektivnom formom.
MONTAIGNEOV slogan: Que sais j e? (to
znam?) obiljeava njegovo skeptino polazite. Svijet se pokazuje rascjepkanim
na stalno nastajanje i raznolikosti tako da
se um dri za budalu, kad vjeruje da moe shvatiti neto nepromjenjivo, vjeno:
"Napokon uope nema trajnog bitka,
niti u naoj biti niti u biti stvari. I mi i
na sud i sve smrtne stvari teemo i u
tome neprestano lelujamo."
Stoga prirodna znanost za njega nije nita drugo doli sofistika poezija, a filozofskom tradicijom vlada anarhija.
I ovjekov se ivot pokazuje samo u
svojoj nesigurnosti, neizvjesnosti i trajnom pritisku smrti (temeljne zamisli
kasnije filozofij e egzistencije).
No, skeptiki stav ne vodi u rezignaciju
nego oslobaa od predodbi i odgaja za
neovisnost suda i nutarnju sigurnost. Vlastito iskustvo onda se pokazuje kao najbolji izvor spoznaje, a vlastito Ja kao najprikladniji objekt. U samopromatranju svoje
nutrine ovjek pronalazi vlastitu narav i
ujedno otkriva cjelovitu formu onoga ov
jejega uope.

"Svaki ovjek u sebi nosi cjelovitu formu ljudske naravi."

Sreena narav - shvaena u stoikomu
smislu - postaje mjerilom i voditeljicom
za ivot u skladu s danostima.

98

Renesansa

JEST

Talijanska t11ozofija

JEST

A Pico della Mirandola: poloaj

ovjeka

IVI

IVI

JEST

JEST

(prema Karlu Bovillusu, 1509.)

forma i materija

razvijanje jedinstva svega

B Svemir

C Giordano Bruno

Renesansni platonizam s glavnim predstavnikom MARSILIOM FICINOM (1433.- 99.) posebno naglaava oznaku ovjeka
kao duhovnoga bia.
ovjekova besmrtna dua sredite je i
sveza svijeta, jer ona je sredina koja povezuje sfere samo tjelesnoga s onima i
stoga boanskog duha. Ako se pomou
uma oslobodi od tjelesnoga, ponovno
se moe vratiti u svoj boanski iskon.
FICINOV uenik GIOVANNI PICO DELLA
MIRANDOLA (1463.-94.) u svojemu 'Govoru o dostojanstvu ovjeka' utemeljuje
slobodu koja proizlazi iz duhovne odree
nosti:
Na kraju dana stvaranja Bog ve bijae razdijelio sve osobine tako da ovjeku nije
preostalo nita svojevrsno, stoga on progovori ovjeku:
"Ti nisi stijenjen nikakvim nesavladivim
zaprekama, nego ti e prema svojoj vlastitoj slobodnoj volji. .. sam sebi unaprijed odreivati svoju narav. Uinih te sreditem svijeta da se odatle obazire na
sve to je u svijetu .... Slobodno ti je odroditi se u nii svijet ivotinja. Ali, isto tako moe se po odluci tvojega vlastitoga
duha uzdii u vii svijet boanskoga."
ovjek odreen svojim duhom moe promatrati sve oblike to ih je Bog stvorio i slobodan je stvoriti svoju vlastitu bit. Stoji u
sreditu svijeta. Taj je koncept znaajan po
naglaavanju slobodnog subjektiviteta, pa
ipak platonizam ima tendenciju ne samo
tjelesnost ovjeka nego i njegov drutveni
odnos stavljati u pozadinu u korist nekoga
kontemplativnog shvaanja ivota.
PIETRO POMPONAZZI (1462.-1525.) kao
najznaajniji predstavnik aristotelizma
naglaava povezanost due i tijela. ovje
kova dua za spoznavanje treba suradnju
osjetnih utisaka te stoga ne moe misliti
bez tjelesnoga. Sve se znanje temelji na iskustvu. Stoga i moemo neto znati samo
o iskustvenim svezama u prirodi, a nita o
temeljima bitka to lee iza toga. Besmrtnost due ne moe se dokazati razumskim
razlozima. Ni moral to ne moe dostii, budui da se za krepou ne smije teiti radi
neke plae u onostranosti.

Filozofija prirode BERNARDINA TELESIJA (1509.- 1588.) smatra toplinu i hladnou

aktivnim, a materiju pasivnim poelom prirode, ijim meudjelovanjem nastaje sve.
Prirodne stvari ovjek spoznaje snagom
materijalne due to u njemu boravi. Sve
znanje, pojmovi i sudovi, i oni logike i matematike, konano se temelje na sjetilnom
opaanju. Boanske stvari ovjek spoznaje

pomou

99

duhovne due koju mu je Bog

udahnuo.

Giordano Bruno 0548.-1600.) oblikovao je opsenu metafiziku. Pod utjecajem

je, meu ostalim, neoplatonizma, NIKOLE
KUZANSKOG i KOPERNIKA. Njegova slika svijeta dovodi ga u sukob s inkvizicijom, te je osuen i pogubljen.
BRUNO prihvaa KOPERNIKOVU heliocentrinu sliku svijeta, ali isputa sferu nepokretnih zvijezda to ograniuju svemir,
koju je ovaj prihvaao, i preuzima misao
beskonanosti univerzuma. On bi se sastojao od nekoga beskonanog broja drugih
svjetova koji mogu biti jednako tako naseljeni kao Zemlja. Dok se pojedini svjetovi
shvaaju u promjenama i prolazni su, svemir u cjelini jest vjean i nepokretan, jer
nema niega izvan njega nego je sam sav
bitak.
Razlog tomu je to i beskonani Bog moe
stvarati samo beskonano:
,
"Sigurno znamo da ovaj prostor kao posljedica i uinak nekoga beskonanog
uzroka i nekoga beskonanog principa
mora na beskonaan nain biti beskonaan."

U sve-jedinstvu boanskoga pratemelja sakupljen (complicatio) je cijeli bitak, u njemu se podudaraju sve suprotnosti. Pojedinane stvari svijeta njegovo su razastiran;e
(explicatio). Tako je sadanjost boanskoga u svim formama prirode. Bog nije izvan
svijeta nego u njemu.
No, u razastrtim pojedinanim stvarima gubi se jedinstvo suprotnosti. Budui da se
tako kod njih raspadaju i mogunost i zbilja, nikada nisu sve to mogu biti te su stoga nesavreni, promjenljivi i propadljivi.
Uzrok to djeluje u prirodi jest dua svijeta. Duh to iz nje potjee "nutarnji je umjetnik" koji materiju iznutra oblikuje u
mnotvo prirode.
No, materiji nije forma utisnuta izvana
nego je u njoj sadrana i iz nje proizlazi.
Materija i svi dijelovi svijeta proeti su duhom te stoga oduhovljeni.
U svojemu kasnom djelu BRUNO razvija
misao
monada, koje kao najmanja i najjednostavnija jedinstva sadravaju bit stvari, a
elementi su prirode.
Ljudski duh tei, u skladu s biti svemira,
prema spoznaji beskonanoga. Beskona
nost je sredite oko kojega on krui, ali ga
nikako ne moe dostii. Pokret duha stoga
je noen "herojskom strasti" koja vodi porastu svijesti i veoj slinosti s boanskim.

Teorije drave i prava; reformacija 101

100 Renesansa

t
pozitivno pravo

A Grotius: Naravno pravo

B Althusius: Suverenitet naroda

cilj : oblikovanje kraljevstva u srednjoj Italiji

Cesare Borgia: virtu i fortuna

C Niccolo Machiavelli

Temeljni dravno-teorijski problem jest

pitanje o dravnoj vlasti. JEAN BODIN
(1530.- 96.) odreuje pojam suvereniteta
koji oznauje dravu. On je apsolutna i
trajna, najvia (zapovijedna) vlast. Vlasnik prava suve re niteta (davanje zakona,
voenje rata, sudska i financijska vrhovna vlast) jest
apsolutni vladar koji nikomu nije odgovoran nego samo boanskoj zapovijedi i naravnom pravu. Vlast prenesena na njega je neopoziva.
Dodue , on mora uvati slobodu i vlasnitvo graana.
Drugo stajalite zastupa JOHANNES ALTHUSIUS (1557.-1638.). Za njega se suverenitet nalazi samo kod naroda, a ovaj
samo opoziva ovlauje vladara na vrenje vlasti.
Stoga narod ima pravo i ponovno skinuti vladara.
U svojemu djelu 'O pravu rata i mira'
HUGO GROTIUS (1583.-1645.) postavlja
opa razmiljanja o pojmu naravnoga
prava. Razlikuje pozitivno, tj. zakonsko ,
odreeno vaee pravo od nepromjenjiva, normativna naravnog prava. Pozitivni
zakon ima valjani zahtjev samo kad stoji
u skladu s naravnim pravom.
"Naravno pravo zapovijed je uma, koja
pokazuje da se u nekom inu, zbog
sklada ili nesklada sa samom razumskom naravi, nalazi neka moralna nuda ili ogavnost."
Temelj naravnoga prava jest ovjekov
drutveni nagon koji ga potie na uree
no drutvo, i njegov razum ijom snagom moe raspoznati to se podudara s
ovjekovom - od Boga stvorenom- naravi. Sadraj na ravnog prava moe se
doznati kao prvo, iz oitih naela koja
proizlaze iz ovjekove naravi, kao drugo,
iz promatranja onoga u emu se slau
kultivirani narodi.
Svojim spisom 'Il principe' ('Vladar') Niccolo Machiavelli (1469.-1527.) udara
novi pravac politikoj filozofiji tako to
razbija, od vremena antike uobiajenu,
povezanost politike s etikom. Ne bavi se
nekom dravom izgraenom na etikim
idealima, nego analizom onoga to stvarno jest.
" ... jer izmeu ivota kakav jest i ivota kakav bi trebao biti tako je silna razlika da onaj koji samo gleda na to to
bi se trebalo dogaati, a ne na to to
se u stvarnosti dogaa, svoju eg_zistenciju prije unitava negoli uva . Covjek,
koji uvijek eli samo dobro, neizbje-

no e propasti usred tako mnogo ljudi

koji nisu dobri."
U vremenu koje vidi uzdrmano politi
kim krizama i ugroeno unutarnjim raspadom, MACHIAVELU eli pokazati put
prema trajno ureenoj dravi ija organizacija uvruje moraln11 svijest graana.
Temelj tomu je sposobnost i volja za moi vladara. Stoga on opisuje svojstva vladara koji je osposobljen za ureivanje drave i odranje na vlasti. Carstvo djelovanja pri tomu postaje rastavljanje politike
od morala, to je poduzeo MACHIAVELLI.

Vladar mora biti pripravan u nudi i

niti i zlo. U interesu odranja vlasti nije
korisno biti dobar ve izgledati dobrim
tako da ga narod potuje.
Za uzor mu slui CESARE BORGIA. Srea
i nesrea ljudi ovise o njihovoj djelotvornoj snazi (virtu) i sluajnim izvanjskim
okolnostim<;! (fortuna). Vladar stoga tre ba
biti u stanju prilagoditi se izvanjskim zahtjevima i preko toga posjedovati snagu za
svladavanje prevrtljive sudbine.
Preokret naina miljenja to je uslijedio
na povijesnoj pozadini konano se reformacijom dotaknuo i kranske Crkve te je doveo do njezina rascjepa. Obnova to je nadirala nasuprot crkvenu loem stanju dovela je do prolama pomou osobnog iskustva vjere Martina Luthera (1483.-1546.)
LUTHER polazi od potpune grenosti i
moralne izopaenosti ljudske naravi zbog
ega ovjeku nije mogue naporom volje
ni dobrim djelima postii opravdanje
pred Bogom nego samo po milosti (sola
gratia) Bojoj i vjeri (sola fide). Time je
odbijena posrednika funkcija to ju je
zahtijevala Katolika crkva, jer
u inu vjere pojedinac stoji u neposrednu, osobno-odgovornom odnosu
prema Bogu.
Kao jedini autoritet priznaje se rije Boja u Pismu (sola scriptura). Na mjesto hijerarhijske strukture Crkve stupa misao
zajednice i sveenitva svih vjernika.
Usidrenje vjere jedino u vlastitoj nutrini
vodi tome da ovjek ivi u dvama samostalnim svjetovima: u nutarnjoj, duhovnoj
i izvanjskoj, dravnoj zajednici.
U oblikovanju moralno stroga protestantizma kod JOHANNA CALVINA (1509.-64.), prema emu poslovni i ekonomski
uspjeh u zajednici vrijedi kao znak onih
koji su izabrani od Boga, razvila se etika
rada tipina za novo kapitalistiko drutvo.

Pregled 103

102 Prosvjetiteljstvo

Kao kulturno-povijesno razdoblje, prosvjetiteljstvom se prije svega oznauje 17. i 18 .

stoljee. Klasinu definiciju prosvjetiteljstva
dao je L KANT (1783.):
"Prosvjetiteljstva je izlaz ovjeka iz njegove samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je
nemo da se sluimo svojim razumom
bez vodstva nekoga drugog."
Prosvjetiteljstva je, dakle, odreeno upotrebom razuma i samostalnim ostvarenjem pojedinca koji misli. Tako je za prosvjetiteljstva
karakteristina distanca prema tradiciji i autoritetu, visoko vrednovanje slobode i pozitivno vrednovanje sposobnosti razumskoga
rjeenja svih pitanja.

njemako
ostalo

Rouss~au

..
Rusija

(1762-96)
l

l
l

.i)

1789 l
l

prosvjetiteljski apsolutisti

Pariz

Cl~~';;~~~ '

revolucija

Pregled: prosvjetiteljstva

ustav (ili sl.)

Breslau

l Frankfurt

Leipzig

:.1848
l

1791

zakljuke.

Djelotvornost pokuaja lei prije svega u

nastanku prirodne znanosti, ali i u naglaavanju pojedinca u filozofiji prava i drave.
Mnogi filozofi prosvjetiteljstva ostvarili su
znaajne uinke i na drugim podrujima,
kao matematiari, fiziari, politiari ili diplomati.

..

Ovo novo utemeljenje pokuana je u dva

smjem:
l) Racionalizam (prije svega u Francuskoj i
Njemakoj): njegovi glavni predstavnici zastupaju mogunost spoznaje ustrojstva zbilje
iz istih principa miljenja. Logiki poredak
svijeta omoguuje njegovo deduktivno spoznavanje. Uzor je metoda matematike, koja
zakljuuje iz malo sigurnih aksioma.
Zbilja se sastoji od dviju (DESCARTES), jedne (SPINOZA) ili mnogo (LEIBNIZ) supstancija, a potpuno je ureena od Boga.
2) Empirizam (prije svega u Velikoj Britaniji, poslije i u Francuskoj, djelomino kao materijalizam): od FR. BACONA (str. 95) preko
HOBBESA, LOCKEA, BERKELEYJA do HUMEA, temelj spoznaje vidi u (osjetnom) iskustvu. Stvarni su samo pojedinani predmeti i fenomeni. Ispravna ih upotreba mzuma
moe poredali i iz njih izvlaiti induktivne

Be

.(1740-90)

Skepsa prema predaji i autoritetu dovela je

do kritikoga stava prema religiji:
razumsko ispitivanje pokuava iz nje izrezati "praznovjerje" te ga nadomjestiti nekom mcionalnijom pobonou.
Posebna briga prosvjetitelja je tolerancija
meu religijskim zajednicama. Tipina pojava je deizam:
Bog je svijet savreno stvorio, ali nakon
toga vie ne zahvaa u njega.
Matematiko

zalaganje i metoda promatranja

doveli su do proboja u prirodnoj znanosti. Najznaajniji primjer je NEWfON:

Njegova je Mehanika (1687.) opseno

kvantitativno tumaenje prirode koja funkcionira strogo kauzalno i bez nepotrebnih hipoteza.
U ovom vremenu dogodilo se puno znanstvenih otkria. Napredak u ovladavanju prirodom u prosvjetiteljstvu je utemeljio djelominu vjeru u napredak.

Drutveno je to mzdoblje obiljeeno usponom gradanstva, pospjeenoga gospodarskim razvojem. Ovaj je proces pratio liberalizam: kao ekonomska teorija on zahtijeva
slobodni obrt i trgovinu.
Njegovo je naelo:
"Laissez faire, laissez passer." (Pustite ini
ti, pustite ii.)
K tome dolazi filozofsko utemeljenje prava
pojedinca prema dravi i sugraanima.
U Engleskoj nastaju mnogi pravni tekstovi koji jame ove slobode: npr. spisi 'Habeas-Corpus' (1679.) i 'Declaration of Rights' (1689.).
Vani rezultati u filozofiji prava jesu nove
formulacija naravnog prava i ljudskih prava,
npr.
'Virginia Bill of Rights' (SAD 1776.): "Svi
su ljudi slobodni po namvi. .. i posjeduju .. . uroena prava, naime pravo na ivot
i slobodu, a k tome i mogunost stjecanja
i zadravanja vlasnitva kao i tenje za
sreom i sigurnou te njihovim postizanjem."
Za organizaciju drave prosvjetiteljsko miljenje ima dalekosene posljedice. Filozofija
formulira vana naela:
Teorija ugovom: vladavinu treba promatrati kao ugovor izmeu naroda i vlasti.
Suverenitet naroda: dravna vlast lei u narodu.
Podjela dravne vlasti: da se iskljui zloupotreba vlasti, vlast treba podijeliti u
razliite (meusobno suprotne) nadzorne organe. Klasini izraz ovog zahtjeva nalazi se kod LOCKEA i MONTESQUIEA .
Zahtjev za demokratskim sudjelovanjem
svih u vlasti.
Provoenje je uspjelo na razliitim putovima. U Engleskoj se probila ustavna
monarhija (kraljevstvo s demokratskim
pravima koja se jame razliitim tekstovima iz ustava). Na Kontinentu nastaje
"prosvijetljeni apsolutizam" prema nae
lu:
"Nita po narodu , sve za narod."
U Francuskoj revolucija iz 1789. pokuava
ostvarenje novih ideja o dravi i pravima njezinih graana.

l 04 Prosvjetiteljstvo

Racionalizam I/ Descartes I 105

Kod Renea Descartesa (RENATUS CARTESIDS; 1596.- 1650.) spaja se skepsa prema
tradiciji s visokim vrednovanjem uma (lat
ratio) u prosvjetiteljsko djelo. Matematiar
DESCARTES preuzima dostignua egzaktnih prirodnih znanosti i matematiku metodu. Daljnji prosvjetiteljski momenti njegove
filozofije jesu jako naglaavanje subjekta i
elja za to veom sigurnou. Svojim skeptinim povlaenjem na subjekt spoznavanja
DESCARTES utemeljuje osnovno svojstvo
novovjeke filozofije.

sekundarna svojstva

SPOZNAJA

prvo nedvojbeno

naelo

PREDMET DVOJBE:

RAZLOG DVOJBE:

A Svijest o Ja kao prekretnica kartezijanske filozofije

BOG

. BESKONANA
SUPSTANCIJA
KONANA
SUPSTANCIJA

svijest

B Uz Descartesov dokaz o Bogu

Glavne osobine svoje metode DESCARTES

predstavlja u 'Raspravi o metodi ispravne
upotrebe uma'. Prema tome vrijedi:
Izbjegavajui sve predrasude, prihvatiti za
istinito samo ono to se da spoznati jasno i odjelito ("clare et distincte percipere").
Tekoe treba ralaniti na onoliko dijelova na koliko je god to mogue.
Od najjednostavnijih predmeta "stupnjevito" se uzdizati do sloenijih.
Nabrajanjem osigurati cjelovitost sistema.
Ta metoda, posuena od matematike, treba
biti primijenjena na istraivanju bilo kojega
predmeta.
Cilj je dospjeti do "jednostavnih naravi"
(analitika metoda):
Njih se mora neposredno evidentno moi uvidjeti (intuicija).
Iz takve spoznaje ("certe et evidenter cognoscere") trebaju se deducirati, tj. izvesti izvedive tvrdnje.
Prava ishodina toka kartezijanske filozofije jest swnnja:
DESCARTES u skladu sa svojom metodom trai poetnu toku u koju se vie
ne moe sumnjati.
Polazei od nje, eli nunim zakljucima
dospjeti do sloenijih, ali neoborivih istina.
U prvoj (od est) 'Meditationes de prima
philosophia' DESCARTES poduzima "obaranje svih svojih mnijenja":
On potkopava sve temelje svojega miljenja
pa sumnja ne samo u osjetno zamjeivanje,
nego i u uinak pamenja i, konano, u najoitije stvari:
"Zar ne bi ak bilo mogue da se varam
kad god zbrajam dva i tri?"
Jer mogao bi i Bog ili pak neki zli, lukavi
duh, ''genius malignus" htjeti u svemu varati ovjeka.
DESCARTES preko sumnje dolazi konano
na ono najoitije i najsigurnije: samosvijest.
ak i u sumnji moramo pretpostaviti to Ja:
"Ali sam uskoro primijetio da, dok sam
htio misliti da je' sve krivo, nuno trebao

da ja, koji sam to mislio, moram biti neto. I budui da mi je bilo jasno da je ova
istina 'mislim, dakle jesam' tako vrsta i
pouzdana da je ni ... skeptici nisu u stanju uzdrmati, prosudio sam da je bez razmiljanja mogu prihvatiti kao prvo nae
lo filozofije koje sam traio."
Dakle, samosvijest subjekta temelj je na kojemu DESCARTES po istom kalupu eli izgraditi cijelu daljnju fllozofiju.
No, taj bi Ja bio utamnien u sigurnosti samosvijesti kad se ne bi obnovio ovaj sumnjom razruen odnos prema vanjskom svijetu. To je uspjelo DESCARTESU u okvirima
neoborivih sudova dokazom Boga. U tome on polazi od predodbi (ideae) svoje
svijesti i time indirektno pristaje uz ontoloki dokaz ANSELMA CANTERBURYJSKOG
(str.73). Ideje mogu potjecati ili iz same svijesti, iz vanjskoga svijeta ili ih neka via instanca moe usaditi u svijest:
Kod ideje Boga otpada vanjski svijet, jer
on uope ne moe pruiti jasne predodbe.
Ni iz sebe ne moe svijest imati predodbu
Boga:
"Dodue, imam neku predodbu supstancije, jer sam sam supstancija; ali to ne
moe biti predodba beskonane supstancije, budui da sam sam konaan.
Takva predodba moe proizlaziti samo
iz neke uistinu beskonane supstancije."
Ovo se potvruje argumentom da uzrok
IJVijek krije vie sadraja bitka nego uinak:
Stoga ne moe ontoloki manje, ideja biti
uzrok viega, boanske supstancije.
Ideja Boga je "idea innata ", uroena ideja.
Pojam takvih ideja s jedne strane kazuje psihogenetski opis, takve bi predodbe Bog
usadio u duu. S druge strane on ih kvalificira i kao najsigurnije predodbe uope:
ove jedinstvene ideje pronalazimo u svijesti
neovisno o vanjskom svijetu. Tako im pripada najvea jasnoa i, prema DESCARTESU, najvea sigurnost
Nadalje, ideja Boga ne ukljuuje samo svojstva apsolutno supstancijalnoga i aktualno
beskonanoga. tovie, i istinitost pripada
tomu "ens perfectissimum", savrenom bitku:
La i obmana potjeu iz jednog nedostatka.
Stoga se razbija i hipoteza o ''genius malignus":
Istinitost Boga jami ispravnost svijeta i
njegove spoznaje.
Osobito neposredna evidencija, naravno
svjetlo u tomu dobiva svoje konano utemeljenje.

106 Prosvjetiteljstvo

Racionalizam

neprostomo

protenost
kvantiteta
oblika
mehaniko

determinirano

slobodno

RES COGITANS

RES EXTENSA

A Descartesov dualizam

..

razumska spoznaja

4
mogua

zabluda

3
OBJEKT

.,.
mata
SUBJEKT

B Volja, sud i zabluda

FIZIKI SVIJET

DESCARTES istrauje Ja koje mu izostaje

iz sumnje i oznauje ga kao res cogitans, tj. stvar koja misli. U njoj se podudaraju "duh, odnosno dua, odnosno razum , odnosno um". Res cogitans stoga je
neka stvar,
"koja sumnja, uvia, tvrdi, nijee, eli,
ne eli, koja slikovito predouje i osjea " .

Njegova suprotnost je res extensa koja

predstavlja izvanjski, tjelesni svijet. Ove
izvanjske stvari odreene su prije svega
proteno~u (lat. extensa = protegnuta) i
kretanjem, nadalje oblikom, veliinom,
brojem, mjestom i vremenom. To su primarna svojstva tijela. Ona su zatim racionalna, jer se mogu shvaati kvantitativno
i matematiki. Tomu odgovara DEMOKH.ITOVA podjela (str. 33) na primarna i
sekundarna svojstva. Sekundama su onda samo zamiljena svojstva: boja, miris,
okus i druga koja su kvalitativna. Osjetno zahvaanje kvalitativnoga ostaje mruta (imaginatio), dok je shvaanje matematiko kvantitativnoga naprotiv prava
(razumska) spoznaja (intellectio).
Osjetno nam zamjeivanje p osreduje
samo subjektivne i nejasne dojmove izvanjskog svijeta. Ne prua nam, dakle,
zbiljski odraz prirode. Samo o primarnim
svojstvima stvari razum moe davati sigurne fizikalne iskaze. O samo subjektivnim opaajima, kao npr. boji, vrijedi:
" ... da u predmetima za mjeujemo neto, o emu ne znamo to je, ali to u
nama stvara odreeni osjet koji nazivamo osjetom boje."
Presudna uloga koju DESCARTES dodjeljuje razumu (lat. ratio) obrazlae oznaku
"racionalizam" koju nosi njegova filozofija i ona to njega slijecli.
Iz DESCARTESOVA zahtjeva da istinito
moe biti samo ono to je jasno i evidentno, slijedi:
Istinito moe biti samo ono to je shvaeno l ogiki i racionalno .
Prema tome je dakle djelatnost razuma
jedino jamstvo istine.
U uenju o dvjema supstancijama, res cogitans i res extensa, lei otri dualizam:
Izvan nestvorenog i savrenog bitka
Boga postoje u svijetu dva potpuno
odijeljena carstva protegnutih tijela i i
stog miljenja.

nl

Descartes

107

Tjelesa stoje pod djelovanjem prirodnih zakona , kao npr. mehanikog zakona pritiska i udarca.
No, duh je slobodan. Najnii je oblik te
slobode samovoljan sud iz ravnodunosti:
Neograniena volja svoju odluku donosi preko predodbe uma.
ini li to pomou predmeta koje um jo
nije potpuno spoznao, nastaje zabluda.
To se moe sprijeiti samo uzdravanjem
od suda pri nedovoljnoj spoznaji.
DESCARTES je vie cijenio slobodu koja
nastaje iz pristanka uz neki evidentni sud:
"Kad bih uvijek jasno vidio to je istinito i dobro, nikada se ne bih kolebao
kako trebam suditi ili to izabrati: tako
bih zacijelo mogao biti potpuno slobodan, ali nikako indiferentan. "
U DESCARTESOVOJ antropologiji postignut je dualizam tjelesne i duhovne supstancije:
ovjek sudjeluje u obama svjetovima.
DESCARTES eli ouvati njihovu harmoniju u ovj eku uenjem o ivotnim duhovima; oni jame prijelaz od tjelesnoga k
duhu i obratno.
U epifizi u mozgu oni u duh prenose
fi z ike impulse ivaca.
DESCARTES pri tome zahtijeva strogi paraleliz am obiju u ovjeku ujedinje nih
supstancija: jednom odreenom stanju tijela treba odgovarati jedno duevno. S
velikom vjerojatnou refleks u duhu oznauje i ono to je najkorisnije za tijelo.
Kod osjeaja ei npr. velika je vjerojatnost da je ha tada dobro piti.
Jamstvo za upotrebljivost sistema jest
konstrukcija dobroga Boga.
Od DESCARTESOVA problema dua-tijelo polazi filozofska kola okazionalista.
Njihovi zastupnici, prije svega A. GEULINCX (1624.-69.) i N. MALEBRANCHE
(1638.-1715.), tvrde da se povezivanje
razdijeljenih supstancija duha i tijela moe ostvariti samo neposrednim Bojim zahvatom:
Bog se brine da se u pravoj prilici (lat.
occasio) tjelesni i duhovni procesi paralelno odvijaju; duh je otprilike informiran o fizikom dogaaju to se odigrava toga tre na.
I teorija

J. O. DE LAMETTRIEJA (1709.-

-51.) polazi od kartezijanskih misli:

C Okazionalizam

Dualizmu duhovnoga i materijalnog svijeta odgovara razvojem prirodne znanosti

prouzrokovano raz-duhovljenje fizikog
svijeta:

DESCARTES ivotinju vidi kao sloeni

stroj, ovjek se od njega razlikuje samo
po duhu. LAMETTRIE isputa tu razliku te i ovjeka tumai kao stroj.

Racionalizam m l Spinoza I 109

Baruh (BENEDICTUS) de Spinoza
(1632.- 77.) za jedne je Bogom oduevljeni, bistri , dubok filozof, a za druge nap rotiv bezboni, mrani pa nteist.
Izraz nauk odgovara SPINOZINU djelu
jer ono razbistreno isijava uzvieni mir.
'Rasprava o poboljanju razuma' (1677.)
shvae na kao jedna vrsta pro pedeutike u
etiku slu ila je metodoloko j pripravi njegova nauka. Glavno djelo 'Etika' (1677.)
prika zano je geometrijskom metodom
(lat. "more geometrico de monstrata"),
kao i ve njegov prvi spis ' Naela Descartesove filozofije' (1663.).
Svaki se odjeljak sastoji od definicija ,
aksio ma, postavki s do kazima , zakljuaka , pomonih reenica, primjedbi i
postula ta (sl. A).
Matem a ti ki poredak (kao kod srednjovjekovnih 'Suma' ili i u WJTTGENSTEINOVU 'Tractatus logico-philoso phicus') ne
slui izva njskoj formi. On po kazuje da se
i u fil ozofiji , kao u mate matici ,
sve tvrdnje mogu deducirati iz najviih principa.
SPINO ZA eli pokazati da taj oblik prikaziva nja trai neku drugu , viu normu istine od o ne to obino vrijedi:
ona izostavlja ovj e kovo pitanje o cilju.
jer nita nije vie prido nijelo ljudskoj mahnitosti od njihova milje nja o cilju:
sve bi se u prirodi trebalo promatrati
kao sredstvo za ono to je ljudima korisno .
Tako je 'Etika' podijelje na u 5 odjeljaka,
i to "O Bogu", "O naravi i podrijetlu duha" , "O afe ktima ", "O ljudsko m ropstvu "
i "O mo i mzuma ili o ljudsko j slobodi".

tumaenje

dokaz

A Geometrijska metoda (primje r 'Etika' l, 19)

jedna supstancija (Bog)

..

Poeti

s Bogom umjesto s

ovj ekom

zna-

i:

ako je predodba Boga neispravna, ni

slika ovj eka ne moe biti ispravna.
"Bog" je u definicijama predstavljen kao
supstancija. Ona je odre ena kao
"ono ijem pojmu nije po tre ban pojam
ne ke druge stvari da bi se iz njega oblikovao" .
Supstancija se konstituira atributima, tj.
svojstvima koje razum s hvaa bitnima.
Stanja supstancije SPINOZA naziva mo-

. dusi.
konanim definira ono to je
ogranieno neim drugim iste naravi.
"Npr. neko tijelo naziva se konanim,

SPINO ZA
protenost

B Supstancija, atributi i modusi

svijest

jer uza nj uvijek moemo misliti neko

ne moiste naravi). "

vee ... Medutim, nijedno tijelo

emo ograniiti milju [je r nisu

Bog je naprotiv apsolutno besko naan

bitak koji u sebi ne uklju uje nika kvu
(ograniavajuu) negaciju , dakle ko ji se
sasto ji od beskon ano mno go atributa.
SPINOZA iz toga izvodi da Bog nu no
egzistira, da je o n jedina supstancija i stoga nedjeljiv.
Protegnute i svjesne stvari pre ma to me
su ili atributi Boga ili stanja atributa
Bo ga.
SPINOZA dakle najprije odreduje tko je
beskonana supsta ncija, a onda tko su
konani modusi (svijet i ovjek). Razlika
se moe izrei i s drukijim pojmo vima
nego supstancija i akcident:

natura natura ns i natura naturala;

priroda nije identi n a stvo-

stva ralaka

re noj prirodi. Ali:

"Sve to jest, jest u Bogu, i nita bez
Boga ne moe biti niti se pojmiti. "
SPINOZA na pitanje nije li to panteizam,
odgovara meu ostalim sljedee:
"No, ako ima ljudi koji misle da su
Bog i priroda (pod ime oni pod razumije vaju ne ku masu ili neku tje lesnu
mate riju) jedno i isto, onda su sasvim
i potpuno u zabludi."
Usporedba "Bog ili [i] priroda" (Deus sive natura) zna i :
Bog je stva ra l aka priroda (natura ns) i
sve to jest, po nje mu je postalo (na turata) i on to odrava u bitku .
I svaka spoz naja time mora shvaati Boje atribute ili moduse "i nita drugo".
Nakon tumae nja prvoga i posljednjega
te melja zbilje sada slijedi metafizika o
vjeka. Temeljna je SPINO ZINA teza da
su protenost i svijest atributi jedne supstancije koju moemo shvaati. Iz toga
slijedi:
"Red i sveza ideja ista je kao red i sveza stvari. "
Stvarnost stvari i ideja postoji, pre ma SPINO ZI, samo ako su ukljuene u Boje atribute . Tijela su uope modusi Boga pod
atributom pro tenosti , ideje p od atributom svijesti.
Time je za ovj e ka odnos tijela i duha
s hvaen kao paralelizam: oni su dva "vida" jednog individuuma.

Racionalizam IV / Spinoza ll 111

110 Prosvjetiteljstvo
Prema SPINOZINU uenju o spoznaji,
ideje ljudskog duha su adekvatne i istinite ako se odnose na Boga. Svaka istinita
ideja je u Bogu, budui da su ideje modusi Bojeg atributa koji misli. Istinite
ideje su jasne i odjelite. One ukljuuju sigurnost svoje istine, budui da je istina
njihovo vlastito mjerilo i nema nikakva
drugog kriterija izvan sebe (veritas norma sui et falsi est.)
"Adekvatnost ide je sadri
odnos
prema stvarno postojeoj stvari. .. posredovano idejama u Bogu .. . Samo dok
je nae miljenje u stvari miljenje Boga, nae ideje mogu biti adekvatne ."

intuitivna
spoznaja

(W. ROD)

D
A Spinozina teorija spoznaje

SPINOZA razlikuje tri naina spoznaje:

osjetna, nastaje afekcijama te moe
stvoriti pobrkane i nesreene vrsne
pojmove
racionalna, u kojoj se radi s opim
pojmovima pomou zakljuivanja
intuitivna, koja spoznaje "sub specie
aeternitatis", tj. u odnosu na apsolutno.
Samo prvi nain spoznavanja moe biti
izvor zablude.
U treem se dijelu "Etika" bavi afektima
koje Spinoza prikazuje kao neku vrstu
"mehanike strasti":
"kao da je rije o crtama, povrinama i
tijelima".
"Ordine geometrico demonstrata" ovdje
znai :

ljudska djelovanja meu sobom su povezana prema opim zakonima.

Prvo i najvie naelo za to glasi:
"Svaka stvar nastoji , koliko to lei u
njezinoj moi , ustmjati u svojemu bitku (conatus sese conservandi)."
SPINOZA prihvaa 3 osnovna afekta:
pouda, koja je nagon (za samoodranjem) sa svijeu samoga sebe, nadalje radost i alost.
Iz ovih osnovnih afekata izvode se drugi; npr. definira se:
"Ljubav je radost, praena idejom nekoga vanjskog uzroka. "
Etiki

Uenje

o afektima

spoznaja prave naravi afekata eli

izvidjeti mogunost provoenja postajanoga i potpunog ivota.
SPINOZA dobrim ili zlim vidi ono to pomae odnosno ometa " mo", tj. ovjeko
vu zbilju.
Prava sloboda postoji kao uvid u ono to
je neopozivo nuno. U toj mjeri u kojoj
razum adekvatno spoznaje, osloba a se

afekata koji ga dijele od njegova usavrava~a.

Covjek sve spoznaje kao nuno utemeljeno u Bogu, a oslobaa se ako se

predaje u tijek svijeta odreen od Boga.
Najvea se aktivnost dakle sastoji u ispravnoj spoznaji ij a je najvia forma spo-

znaja Boga.
Prava se religioznost sastoji u ljubavi
prema Bogu (amor Dei intelle<Jtualis).
U SPINOZINE prigodne spise spada
'Teoloko politika rasprava' (1670.).
U nju je uao jedan raniji obrambeni spis
koji se okree protiv prigovora ateizma.
Glavni cilj spisa je odjeljivanje filozofije od teologije.
Spinoza je to metodiki proveo tako to
je niz naela primijenio u interpretaciji
Biblije te time utemeljio modernu povijesno-filoloku biblijsku kritiku.
On to ne ini kao teoloku egzegezu
nego kao filozofsku kritiku na konkretnom materijalu jednoga teksta znaaj
nog u povijesti svijeta.
Uvod pripravlja tumaenje drave po naravnom pravu. Namjera mu je braniti
"slobodu filozofiranja i govorenja onoga to ovjek misli".
To se s jedne strane dogaa razgranie
njem od teologije, a s druge strane zahtjevom prema dravnoj vlasti da osigura
nutarnji mir tako to e jamiti punu slo-

bodu miljenja.
"Ljudi su u pravilu tako stvoreni da im
nita nije tako nepodnoljivo kao kad
nazori, koje oni dre istinitima, vrijede
za zlodjela, i kad im se ono, to ih potie na pobonost u njihovu ponaanju prema Bogu i ljudima, uraunava
za zloin. Tada se gnuaju zakona i
doputaju si svata protiv vlasti, a to
ne dre sramotnim nego im je na j as
nije radi toga uzroka poticati pobune i
pokuati sve mogue prijestupe."
SPINOZINA se filozofija istie dojmljivim
skladom ivota i ue nja, tj.
bezuvjetna istinitost ivljenja ide skupa s istoom misli njegova nauka.

112 Prosvjetiteljstvo

Racionalizam V l Leibniz I 113

~---~

umna sp_oznaja
(COVjek)

samospoznaja

(ovjek)

_-~o
'~. ~
~

~ sjeanje
"@)-~O

{ivotinja i ovjek)

bez prozora

_n...:ed_j_e_lji-vaL-------,\
~ivjena
\

,--,*-0

ne~.e~aja
8onada
3

Qj*o
A Svojstva monada

osjetila
{ivotinja i ovjek) --~

percepcije
- - (tupa monada)

B Stupnjevi perce pcije i apercepcije

..

povezanost

"Deus ex machina"

sve monade djeluju zajedno

C Uz prestabiliranu harmoniju

D Usporedba sa satovima

Gottfried Wilhelm Leibniz (1646.- 1716.)

moe sloviti kao univerzalni znanstvenik:
diplomat, pravnik, povjesniar, matematiar, fiziar i filozof u jednoj osobi. FRIEDRICH VELIKI nazvao ga je "akademija za
sebe".
U logici je idejom rauna postao praotac
modeme logistike:
to jednostavnije, ope ideje moraju se
dati izraziti u univerzalnim simbolima
koji e se opet povezati u razumske rijei .

Daljnja pravila trebaju omoguiti povezivanje takvih iskaza prema uzoru matematikih pravila raunanja.
Cilj je ubudue zablude rjeavati u "raunskoj pogreci", odnosno sporna pitanja razjasniti na temelju rauna.
Jezgra LEIBNIZOVE filozofije jest njegovo
rjeenje metafizikih problema pojmom
monade. Supstancija ne moe biti protegnuta (protiv DESCARTESOVE "res extensa"; str. 107), jer bi inae bila djeljiva.
Stoga je kriterij supstancije njezino djelovanje, njezina sila. Takva "sreclita sila"
LEIBNIZ naziva monadama.
"Monade su pravi atomi prirode i, jednom rijeju , elementi stvari."
Te elementarne supstancije pokazuju sljedea obiljeja:
o nemaju oblik, jer on bi implicirao dfeljivost
o kao supstancije ne moe ih se ni proizvesti niti unititi
o individualne su: nijedna monada nije
identina s drugom
o kao samostojna bia one "nemaju prozora ". Nikakva supstancija ili odreenje
ne moe djelovati iz njih prema van niti
izvan prema njima.
Ipak su one u stalnoj nutarnjoj promjeni:
neki nutarnji nagon za savrenou , tzv.
elje (franc. appetitions) uzrokuje kontinuir,mi prijelaz iz jednog stanja u drugo.
Ta stanja LEIBNIZ naziva "percepcije".
Ove "informacije" i njihov "program" oznauju odnos pojedinih monada prema
svim drugim monadama svijeta, kao toku
u kojoj se susree beskonano mnogo kutova.
Budui da je monada bez prozora, a ipak
stoji u odnosu sa svim drugim monadama,
mora se pretpostaviti:
"da je svaka monada ivo zrcalo, sposobno za unutarnju djelatnost, koje sa
svoga gledita prikazuje svemir."
Iz toga slijedi da svaka monada poznaje
stanje svake druge. A ipak nije toga svjes-

na. Naime, LEIBNIZ razlikuje razliite stupnjeve percepcije (sl. B):

o jednostavna, tzv. "gola monada" sadri
dodue sve informacije o stanju svih
drugih, ali nije toga svjesna
o od toga se razlikuje apercepcija, kod koje percepciju vodi svijest toga stanja.
U skladu s tim nastaje kontinuum koji see od materije preko ivotinjske due do
ovjekova refleksivnog duha . LEIBNIZ stoga govori o ogranienom uinku ivotinja
koji se temelji na iskustvu, kao to kod o
vjeka pretpostavlja neto nesvjesno: "petires (malene) perceptions".
Usklaenost svih monada LEIBNIZ tumai
prestabiliranom harmonijom. Monade se
ujedinjuju u udruge, u "agregate". Uzor tomu je organizam:
Jedna "sredinja monada" okruena s
beskonano mnogo dmgih djeluje kao
njihova entelehija.
Openito svaka monada stoji nadalje u
odnosu sa svakom dmgom. Budui da
monade nemaju prozora, ali svaka djeluje
zajedno s dmgom, Bog je morao tako urediti svijet da se s obzirom na perspektivu
slau stanja svih monada.
LEIBNIZOVA najpoznatija slika je ona sa
satovima u kojoj on prestabiliranu harmoniju primjenjuje na odnos due i tijela (sl.
D):

Da bi se dva sata sinkronizirala, moe

ih se ili naknadno povezati ili ih neprestano iznova usklac1ivati ili ih prepustiti
savreno podeenoj vlastitoj zakonitosti.
Za LEIBNIZA u obzir dolazi samo ovo
posljednje.
Prestabilirana harmonija ne rjeava samo
od DESCARTESA sporni problem tijela-due. Ona je konano jezgra LEIBNIZOVA
sistema. Bog je od poetka stvorio sve monade tako da su jedna s drugom u skladu:
"Redoslijed percepcija u pojedinim monadama, takorei njihov program, Bog
je utvrdio od vjenosti. Danas bi se
moglo rei da je Bog programirao sve
monade. " (R. SPECHT)
Primijenjen na spoznaju, LEIBNIZOV sistem iskljuuje istu empiriju kao izvor spoznaje. Empiristikoj formuli - nita nema u
razumu to prije ne bi bilo u osjetima LEIBNIZ dodaje: osim samog razuma, tj.
uroene ideje i strukture spoznaje.
isto nizanje iskustvenih podataka jednih
za drugima daje samo vjerojatne rezultate,
a kad je utemeljeno na razumskoj spoznaji, jasne i ispravne . LEIBNIZ razlikuje umne istine koje su nune, a ija je suprotnost nemogua , od iskustvenih istina koje
su sluajne, ija je suprotnost mogua.

114 Prosvjetiteljstvo

Racionalizam VI /Leibniz ll; Wolf 115

Analogijom prema istinama uma i inje
nica LEIBNIZ polazi od dva carstva: od
svrnog uzroka (carstva due) i od djelatnog uzroka (carstva tijela) koji su harmonino povezani.
Isto su tako u harmoniji carstvo naravi i
milosti, tj. zajednica duhovnih i moralnih
bia pod Bojim vodstvom. Bog posvuda
djeluje kao pokreta prestabilirane harmonije, a duh je osobito usko povezan s
njim po svjesnom sudjelovanju na Bojoj
veliini i dobroti:
Duh moe shvatiti sistem svemira, a
djelomino ga i patvoriti.
LEIBNIZ time shvaa
"Boga kao arhitekta svemirskog stroja i
... kao vladara duhovne Boje drave".

boanska mo ada

Boja se egzistencija dalje pokazuje kao

konzekvencija principa dovoljnog razloga
koji LEIBNIZ uz princip iskljuenja proturjeja naziva temeljem mzumske spoznaje. On kae,
"da nijedna injenica nije prava i postojea , nijedna postavka istinita ako ne
postoji dovoljan razlog zato je to tako,
a ne drugaije, premda nam ti razlozi u
veini sluajeva ne mogu biti potpuno
poznati".
Posljednji dovoljan mzlog mora biti Bog.
Iz toga LEIBNIZ dalje izvodi da
postoji samo jedna boanska supstancija, a ona je i savrena.
Mogui su beskonano mnogi svjetovi
koji do egzistencije mogu doi ve prema
stupnju svoje savrenosti. Ipak je Bog prema naelu najboljega stvorio ovaj jedini
postojei i time najbolji od svih moguih
svjetova. U usporedbi sa svim drugima on
ima najvei stupanj nutarnje prikladnosti:
"Time se dobiva najvea mogu a raznovrsnost, koja meutim ide ruku pod
ruku s najveim samo moguim redom,
tj. ovjek prima toliko savrenstva koliko je to samo mogue. "

~
---~

---

fiziko

zlo
zbog koristi

- -- - - metafiziko zlo
iz stvorenosti

najbolji od svih svjetova:

Bog i svijet kod Leibniza

najvei

red kod

najvee

raznolikosti

No, kako ipak u najboljemu mogu em svijetu postoji zlo?- sredinje je pitanje 'Teodiceje' (1710.). Ona sadri opravdanje Boga
suelice zlu. LEIBNIZ razlikuje 3 vrste zla:
metafiziko zlo; nastaje iz stvorenosti;
sve stvoreno je nesavreno, jer bi inae
bilo boansko poput svojega Stvoritelja
fzziko zlo (npr. bol, tuga) opravdava se
svojom funkcijom; moe biti korisno
(npr. za odranje individuuma) ili pak
kao kazna sluiti za poboljanje
moralno zlo, tj. grijesi koji su posljedica
ovjekove slobode i razlog kranskog
otkupljenja.

Bog nije elio ovo zlo nego ga je dopustio, a dobro ga nadaleko prevladava.
Christianu Wolffu (1679.- 1754.) pripada
zasluga to je svojim njemakim spisima
('Misli o .. .') bitno suoblikovao njemaki
filozofski jezik. Njegov se sistem sastoji od
preinaka i proirivanja LEIBNIZOVIH misli tako da se govori o "LETBNIZ-WOLFFOVOJ filozofiji". Preko WOLFFOVIH je ue
nika to postalo najutjecajnije uenje njemakoga prosvjetiteljstva.
WOLFF definira filozofiju kao
"znanost o svim moguim stvarima,
kako su i zato mogue" .
Ona nastupa kao sustav iji je temelj ontologija. Njezina su naela , kao i kod
LEIBNIZA, naelo dovoljnog razloga i iskljuenja proturjeja pri emu WOLFF
prvo svodi na ovo posljednje. Zadaa je
ontologije kao "prve teorijske umne znanosti"
protumaiti neproturjeno utemeljenje
mogunosti objekata i njihov poredak.
Posebna metafizika istrauje "Boga, duu
i svijet" kao teologija, psihologija i kozmologija.
U Etici WOLFF iz savrenstva naravi formulira zakon:
"ini ono to tebe i tvoje stanje ini
savrenijim, a izbjegavaj ono to tebe i
tvoje stanje ini nesavrenijim."
Za najvii cilj politike WOLFF odreuje
ope blagostanje.
Daljnji vani likovi njemakog prosvjetiteljstva:
SAMUEL REIMARUS (1694.- 1768.) relativizira objavljenu religiju u prilog deistike religije razuma:
Jedino Boje udo jest smisleno stvaranje. Biblijska uda svode se na apostolske izmiljotine. Naravna religija jami
blaenstvo.
U okvirima filozofije povijesti GOTTHOLD EPHRAIM LESSING (1729.-Bl.)
vidi analogiju izmeu odgoja i objave:
"to je odgoj pojedinom ovjeku , to je
objava ljudskom rodu. "
Objava izvorno bijae Boja "Poetni
ea" za ljude, koja je sada osvijetljena razumom.
Njegova kritika religioznog dogmatizma povezana je s idejom naravne religije i religiozne tolerancije.
MOSES MENDELSSOHN 0729.-86.)
zauzima se za emancipaciju judaizma:
U Jeruzalemu' zahtijeva toleranciju judaizma kao jednako vrijedne religije.

Empirizam I l Hobbes 117

116 Prosvjetiteljstvo

filozofija

l l \ \

tijela

or

/
prirodna tijela

umjetna tijela

\ \ l l

na elemente vodi
k spoznaji funkcije cjeline
ralanjivanje

A Podje la filozofije
prirodno stanje

Analitika

drutveni ugovor

NADREENA VOLJA

metoda
drava

=i=> NAJVIA DRAVNA VLAST

volja, koja vrijedi

~rT

\l
l

rat svih protiv sviju

mir zbog
samoodranja

C Nastanak drave: drutveni ugovor

podvrgavanje nedjeljivoj
dravnoj vlasti

Thomas Hobbes (1588.- 1679.) bavi se izgradnjom filozofskoga sustava os loboe

nog metafizikih pretpostavki, koji bi se
uzdizao na temelju P.rirodnih znanosti i
matematike njegova vremena. Glavna su
mu djela 'Elementi filozofije' i 'Levijatan',
koji je svojom utjecajnom teorijom o drutvenom ugovoru postao klasikom filozofije drave.
Za HOBBESA je filozofija racionalna spoznaja odnosa uzrok-posljedica, pri emu su
posljedice uvijek sposobnost tjelesa.
Filozofija je tako istraivanje uzroka. Njezin predmet su tijela iji se nastanak i svojstva mogu pojmovno shvatiti. Tijela su naravna, u ta spada i ovjek, ili umjetna, to
je drava.
Zadaa filozofije je riElamba sloenih
pojava na njezine elemente da bi se svele
na univerzalna naela. PIVo naelo tumaenj a odnosa u prirodi jest kretanje. Sva se
dogaanja mogu objasniti mehanicistiki.
Njegova teorija spoznaje polazi od toga da
odreenim predodbenim sadrajima odgovaraju stvari neovisne o miljenju. Izvanjski objekti na osjetne organe stvaraju
mehaniki podraaj koji o nda pomou
reakcije nutarnjih "ivotnih duhova" u mozgu stvara odgovarajuu predodbu.
Direktan objekt iskustva nisu same stvari nego predod be.
Njima su podreeni znakovi (imena)
koji za individuum imaju funkciju oznake, a u komunikaciji funkciju znaka kojim se neto priopuje.
Filozofska se logika, dakle, treba baviti
predodbenim sadrajima obuhvaenim u

Ove misli izravno vode u filozofiju drave. I ovdje kod elemenata dravne tvorevine HOBBES postavlja individue i njihovu narav. Tradicionalnu predodbu da je
ovjek po naravi dravotvorna bie, HOBBES odbija. U naravnom stanju, osim zakona i drave,
jedini je razlog udruivanja ljudi njihova
vlastita korist, u skladu s njihovom naravnom sklonou.
U naravnom stanju svaki je ovjek jednak
te stoga ima pravo na sve, tj. imati ili ini
ti sve to eli. Svaki ovjek irna slobodu
koristiti se svojim naravnim sposobnostima i primijeniti sva sredstva da bi se odrao. Budui da svatko zbog vlastite koristi eli tetu drugoga, i to isto sve vie eli,
jasno je
"da je piVotno ovjekovo stanje, prije
nego to su se okupili u dravu, bio rat,
i to ... rat svih protiv sviju (bellum omnium contra omnes)".
Ovaj bi rat trajao vjeno. ivot je samotan,
muan i kratak, jer nitko ne moe oeki
vati da e se dugo odrati na ivoru. No,
budu i da je nagon za samoodranjem temeljan, nastaje zahtjev za nekim osiguranim mirom. Stoga piVi naravni zakon glasi:
"da svaki ovjek treba teiti miru tako
dugo dok se nada da e ga postii".
Iz ove piVe tvrdnje izvode se daljnje.
Sigurnost se moe postii samo ako se
ne zadrava pravo svih na sve, nego se
neka prava prenose ili ih se odrekne,
to se dogaa na temelju ugovora koji
sve obvezuje.
reenicama.
No, posluh prema naravnim zakonima
Istina se odnosi samo na postavke, ne
moe se jamiti samo ako pojedinci svoje volje podloe jednoj jedinoj volji. Ljudi
na stvari.
Istina neke reenice utvruje se analizom
za kljuuju drutveni ugovor kojemu je
pojmova na temelju njihove utvrene desadraj da
finicije i njihova spajanja.
se svatko sa svakim drugim obvezuje da
se nee opirati volji jednoga, kojemu se
I u svojoj teoriji afekata i vrijednosti HOBBES pretpostavlja da emocije i voljni ini
podredio.
nastaju podraajem koji izlazi iz objekta te _ To je nastanak drave koja se definira kao
su mehanicistiki deterrninirani.
instirucija ija volja prema ugovoru svih
Ugoda nastaje porastom vitalnog kretavrijedi kao njihova vlastita volja. Posjednik
nja ivotnih duhova (vidi gore), a predove najvie dravne vlasti moe biti jedna
met koji to uzrokuje osjeamo da je doosoba ili neka skupina. Njihova je mo
bar.
neograniena, neoruiva i nedjeljiva.
Iz toga kao najtemeljnija vrijednost proizTu dravu HOBBES u sporeuje s biblijlazi samoodranje:
skim "Leviatanom" kao simbolom neke
Svaki organizam nastoji odrati svoje ivelike nepobjedive moi ili
votno kretanje, tj. izbjei smrt.
"smrtnog Boga kojemu , pod besmrBudu i da je vlastito samoodranje najvia
tnim Bogom, zahvaljujemo na mir i
zatiru".
vrijednost, svaki individuum djeluje egoistino, nema nadreenog mjerila,
Najvia obveza posjednika dravrie vlasti
jest dobro naroda. Zbog jedinstva cjeline
svatko sam odlu uje to je za njega dobro.
Crkva treba biti podreena dravi.

Empirizam II l Locke I 119

118 Prosvjetiteljstvo

.
A Nastanak i vrste ideja

ideja 1 - - ideja 2

opaanje povezanosti ideja

IDEJE

B Opseg i stupnjevi znanja

John Locke (1632.- 1704.) jedan je od

glavnih predstavnika engleskog empirizma, tj. filozofije koja se temelji na iskustvu:
Svako je znanje ovisno o iskustvu i
podlijee njegovoj kontroli.
Njegove misli o dravi, religioznoj toleranciji i pedagogiji imale su velik utjecaj
na prosvjetiteljstva i politiki liberalizam.
U sreditu LOCKEOVE filozofije stoji
njegova teorija spoznaje, razvijena u
'Essay concerning Human Understanding' ('Ogled o ljudskom razumu'). Njezina je zadaa razjasniti podrijetlo i temelje ljudske spoznaje, kao i pronai granice spoznajne sposobnosti razuma.
Svaki ovjek u svojoj svijesti zatjee odreene predobe koje LOCKE oznauje
idejama.
"Sve to duh opaa u sebi ili to je neposredan predmet opaanja, miljenja
ili razuma, nazivam idejom."
Ali, odakle dolaze ideje? One potjeu iskljuivo iz iskustva. LOCKE osporava
teoriju da bi ovjek imao uroene ideje,
koje bi u njemu bile prije svakog iskustva (tzv. innatizam, npr. kod DESCARTESA).
Razum kod roenja nalikuje neispisanu papiru ("white paper ili tabula rasa").
Sve predodbe s vremenom nastaju iz
iskustva. No, sposobnost da uope moemo tvoriti predodbe postoji ve prije.
Iskustvo ima 2 izvora:
izvanjsko osjetno opaanje (sensation) i nutarnje samoopaanje (reflection) koje se odnosi na ine miljenja,
htijenja, vjerovanja itd.
Ideje koje nastaju iz ovih dvaju izvora ili
su jednostavne ili sloene.
jednostavne ideje dalje se dijele na
ideje koje se opaaju samo jednim osjetom (npr. boje, zvukovi)
ideje koje se zahvaaju pomou vie
osjetila (prostor, kretanje)
ideje koje nastaju refleksijom (nutarnji
procesi svijesti)
ideje na kojima sudjeluju refleksija i
osjetno opaanje (vrijeme, ugoda).
S obzirom na ove jednostavne ideje duh
je pasivan:
direktno su prouzroene podraajem
koji proizlazi iz objekta.
Kod osjetnog opaanja LOCKE razlikuje
primarne kvalitete koje su svojstvene
izvanjskim stvarima kao takvima (npr.
protenost, oblik, gustoa, broj) i

sekundarne, subjektivne kvalitete kao

boju, okus, miris koji ine samo osjete u subjektu.
No, duh ima i sposobnost usporeiva
njem, razdvajanjem, povezivanjem i apstrahiranjem proizvoditi sloene ideje,
ije su pak sastavnice ponovno jednostavne ideje.
Nastaju tri vrste sloenih ideja: supstancije, modusi i relacije.
Supstancije su ili pojedine stvari koje
samostalno postoje ili rod (kao npr.
ovjek, biljka).
Modusi su kompleksne ideje koje ne
postoje samostalno nego se pojavljuju na supstancijama (tako je dan jednostavni modus vremena). Osim toga
ima i mijeanih modusa u koje spadaju i moralni pojmovi (npr. pravednost).
Relacije su ideje kao npr. ideje uzroka i posljedice.
U IV. knjizi 'Essay' radi se o odreivanju
znanja:
"Um u svim svojim mislima i premiljanjima nema nikakva drugog neposrednog predmeta do svojih vlastitih
ideja.. Stoga je oito da se naa spoznaja bavi samo naim idejama. Spoznaja, ini mi se, i nije nita drugo do
zamjedba veze i slaganja ili neslaganja i nespojivosti meu bilo kojima
od naih ideja."
Tako je ogranien domet naega znanja:
ono ne see dalje od naih ideja i koliko moemo zamijetiti slaganje, odnosno
neslaganje meu njima. Ne moemo sagledati ni sve nae ideje i njihove veze.
Stoga nae znanje moe samo ogranie
no spoznati zbilju stvari i samo toliko
koliko to omoguuje nae opaanje.
Prema stupnju oitosti LOCKE razlikuje
razliite stupnjeve znanja:
Najvii stupanj ima intuitivno spoznavanje. Pri tome duh izravno po samomu sebi opaa slaganje ili neslaganje
dviju ideja (npr. krug nije trokut).
Kod demonstrativnog znanja duh, dodue, spoznaje slaganje ili neslaganje
dviju ideja, ali ne izravno, nego posredovanjem drugih ideja. Ovdje spada zakljuivanje na temelju dokaza.
Konano , postoji osjetilno znanje o
opstojnosti pojedinih konanih bia
izvan nas.
Istina se za LOCKEA odnosi samo na
reenice , jer se sastoji u ispravnom povezivanju ili rastavljanju znakova s obzirom na slaganje s oznaenim stvarima.

120 Prosvjetiteljstvo

Empirizam
Budui

srea

nesrea

radost

bol

neporonost

filozofska pravila
prezir

potovanje

krepost

po rok

A Moralna pravila
izvorna
zajednica dobara

)a

j,..
..
!

prirod,na

~.
"<(..

prisvajanje radom
vlasnitvo

ogranieno

~g;~

:a...
::Ir'

~~

akumulacija posjeda
uvoenjem novca

__a__

V~i:a~i~k

y.:J,!

posjeda

~ .dY~'..fA\

B Nastanak privatnoga vlasnitva

da je nae znanje ogranieno i da

se na veini podruja ne moe postii
prava sigurnost, vjerojatnost dobiva veliku ulogu u provoenju stvarnog ivota.
Ona se tie reenica za koje mi na temelju vlastitog iskustva ili svjedoanstva drugih imamo povoda smatrati ih istinitima.
Dranje duha prema takvim reenica
ma naziva se vjerovanje, pristajanje ili
mnijenje.
Sadraj praktine f"tlozofije kod LOCKEA jest sve ono
"to sam ovjek kao bie koje djeluje
prema razumu i znanju treba initi za
postizanje bilo kojega cilja, a osobito
svojega blaenstva".
Dobro i zlo se odreuje s obzirom na postizanje radosti ili bola. ovjekova je tenja usmjerena na postizanje radosti (sree) i izbjegavanje boli, pa time to ini
kriterije djelovanja. Stoga normativna nae l a, dakle moralni zakoni moraju biti
povezani s nagradom ili kaznom.
"Moralno dobro ili zlo je prema tome
samo slaganje ili neslaganje naih voljnih radnja sa zakonom, ime se prema
volji i moi zakonodavca prik.lanjamo
dobru ili zlu."
Tri su vrste moralnih zakona:
boanski zakon: mjerilo grijeha i dunosti kako je Bog ljudima izravno zapovjedio, a povezan je s onostranom
kaznom ili nagradom
graanski zakon: pravila to ih je naloila drava, koja odreduju kaznenost
djela
zakon javnog mnijenja ili glasa, LOCKE
ga je nazvao i filozofskim zakonom, jer
se filozofija najee time bavi: kriterij
kreposti i poroka, koje na sebe privlae potovanje ili pak prezir.
LOCKEOVA f"tlozofija drave izloe na
je u 'Dvjema raspravama o vladi '. Da bi
odgovorio na pitanje podrijetla dravne
tvorevine slui se, kao i HOBBES, pretpostavkom naravnog stanja i zaklju iva
nja drutvenog ugovora.
U naravnom stanju, prije udru ivanja
lju di u dravu, vladala je potpuna sloboda i jednakost sviju.
Pojedinac ima neogranienu vlast raspolaganja samim sobom i svojim vlasnitvom.
Ipak su svi podloni naravnom zakonu
ije je najvie pravilo ouvanje od Boga
stvorene naravi.
Tako naravno pravo zabranjuje otetiti ili unititi ivot, zdravlje, slobodu i
posjed drugih ljudi.

m 1 Locke n

121

Stoga bi naravno stanje , nasuprot HOBBESU, moglo biti mirno, kad ne bi pojedinci uvijek zloupotrebljavali naravni zakon. Budui da meu svima postoji jednakost, onda svatko ima pravo biti sudac
i onoga koji je prekrio stanje mira sam
osuditi i kazniti.
Ali budui da bi svatko bio sudac u
vlastitoj stvari, to bi faktiki vodilo
trajnu ratnom stanju, kad ne bi bilo
nadreene instance u ije su ruke poloeni suenje i provedba obvezni za
sve.
Radi mira i samoodranja, ljudi se onda
na temdju drtdtvenog ugovora udru uju
u zajednicu, tako to pravo zakonodavne, sudske i izvrne vlasti prenose na neku nadreenu instancu.
Dravna je vlast navezana pak na naravni zakon, osobito treba paziti na
nagon za samoodranjem pojedinca,
njegovu slobodu i vlasnitvo, a obvezujua norma jest dobro cjeline.
Da bi se izbjegla opasnost apsolutnoga
gospodstva vrijedi podjela vlasti.
Povrijedi li vladar zakone, narod ga
ima pravo svrgnuti revolucijom.
S obzirom na religioznu praksu LOCKE
zahtijeva dravnu toleranciju.
Svatko moe slobodno pripadati nekoj
vjerskoj zajednici, a drava se ne smije mijeati u njezine sadraje.
Poseban aspekt jest LOCKEOVO opravdanje privatnog vlasnitva. U naravnom stanju vlada zajednica dobara. Ali
naravna dobra , da bi bila korisna te time
sluila samoodranju, moraju biti prisvojena. Prelazak u privatno vlasnitvo dogaa se na temelju rada.
Svaki je ovjek vlasnik svoje osobe i
onoga to svojim radom prisvoji od
prirode, pa i ono njemu svojstveno to
njoj doda isto tako postaje njegovo
vlasnitvo.
No, budui da je pravedno da svatko samo toliko skupi koliko mu treba za troenje, ne nastaju ponajprije velika vlasnitva.
To se mijenja uvoenjem novca, to se
dogodilo s odobravanjem sviju.
Kako to omogu uje stjecanje vie nego to ovjek moe potroiti, dolazi do
nagomilavanja vlasnitva , osobito zemljinih posjeda.
Budui da je uvoe nje novca nastalo o pim sporazumom , onda je iz toga proizila nejednaka podjela posjeda ve u naravnom stanju preutno smatrana pravednom.

122 Prosvjetiteljstvo

Empirizam IV/ Berkeley 123

sjetilne ideje

afekcija

postojanost
poredak
intenzitet
permanentna
recepcija
idejff matte

s)!Ojevoljno

prolazno

konani
(ovjek)

beskonani

duh

duh

(Bog)

A Ideje i duh

Irski filozof, teolog i biskup George Berkeley (1685.-1753.) razvio je u raspravljanju s uenjima DESCARTESA, MALEBRANCHEA i LOCKEA teoriju imaterijalizma.
BERKELEY polazi od LOCKEOVIH pretpostavki da samo ideje (predodbe) mogu biti neposredni predmeti svijesti. Postoje 2 klase ideja:
Ideje koje se mogu samovoljno mijenjati te tako izviru iz ovjekove mate.
Ideje koje subjekt ne moe samovoljno
stvoriti, nego koje su osjetna opaanja
dobivena izvana.
Za izvor ove druge klase obino se pretpostavlja materijalne stvari izvanjskoga
svijeta. BERKELEY se okree protiv tog
"materijalizma" tako to pokuava pokazati da iza ideja ne treba pretpostavljati
nikakve materijalne stvari, ve da bitak
predmeta nije nita drugo doli osjetno
opaeni bitak.
"Kaem li da postoji stol na kojemu piem, to znai , vidim ga i osjeam; a
kad bih bio izvan svoje radne sobe, rekao bih da postoji, mislei pritom da
bih ga mogao zamijetiti da sam u svojoj radnoj sobi, ili da ga neki drugi duh
trenutano zamjeuje..
Bitak takvih
predmeta sastoji se u tome da su percipirani [opaenil. Nemogue je da bi
oni imali bilo kakvo postojanje izvan
umova ili misleih bia koja ih zamjeuju."

Stoga BERKELEYJEVA osnovna teza glasi:

Esse est percipi aut percipere (Bitak objekata jest biti opaen, bitak subjekata
opaati).
Postoje samo ideje i duh, materija ne.
Duh je razliit od ideja kao onaj koji opaa, tj. kao ono u emu one postoje. Njegova se djelatnost sastoji u htijenju, matanju, sjeanju, utvrivanju odnosa s obzirom na ideje.

B Bog koordinira opaanja

jezine

zablude

D
ovjek ~
D>(
D
kretanje

materija

apstrakcije

e Kritika uenja

o apstraktnim idejama

kompleks odredenih ideja

Izvor tvrdnje o materiji za BERKELEYJA

lei prije svega u krivoj pretpostavci o
postojanju apstraktnib ideja. Tome nasuprot on tvrdi da bi bilo nemogue zamisliti neku ideju bez konkretnih oznaka.
Nema ideje kretanja bez ujedno nee
ga sporoga ili brzoga, ni ideje protenosti bez boje, veliine, tj. bez da se
predoi bilo koje osjetno svojstvo.
Pretpostavka egzistencije apstraktnih ideja mogua je samo zato to jezik poznaje ope primjenljive izraze. Onda se rijei uzimaju za imena pa se misli da bi ne-

kom imenu za neto ope morala odgovarati i egzistencija opega.

Pretpostavka materije ne kazuje tako
nita drugo nego apstraktnu ideju neke "stvari bez oznaka" to se, prema
BERKELEYJU, ne moe zamisliti.
BERKELEY ne sumnja u egzistenciju neke
od subjekta neovisne izvanjske zbilje, koja nam je dana u osjetnim opaanjima.
No, budui da ona nije materijalna i sve
su ideje samo u jednom duhu, "predmeti" osjetnih ideja moraju postojati u jednom drugom duhu koji ih percipira.
". . . Zbiljsko drvo, koje postoji neovisno o mojemu duhu, istinski je spoznato i shvaeno od beskonanoga Duha
Bojega .... Ideje koje Tvorac prirode
utiskuje osjetilima zovemo zbiljske
stvari. ... zato one isto tako imaju odreenu postojanost, red i sklad te nisu
nastale pukim sluajem."
"Stvari", dakle, za Berkeleyja nisu nita
drugo nego kompleksi ideja koje Bog
percipira, a u nama ih izazivaju afekcije
naega duha. Red i sveze koje Bog pri
tomu primjenjuje nazivaju se prirodni
zakoni.
BERKELEY, dakle, ne porie zbiljnost izvanjskog svijeta koji doivljavamo naim
osjetnim opaanjem, nego samo njezino
materijalno svojstvo.
"Da stvarno postoje stvari koje vidim
svojim oima i dodirujem svojim rukama, u to nimalo ne sumnjam. Jedina
stvar kojoj poriem postojanje jest ona
koju filozofi zovu materijom ili tjelesnom supstancijom."
Budui da ideje ne djeluju na ideje, BERKELEY injenicu da u razliitim subjektima na slian nain nastaju ideje, npr.
kod promatranja istog objekta, da se one
mogu razumijevati i uope utjecati na
objekte i jedne na druge, mora
tumaiti zahvatom Bojim: on mora
meusobno koordinirati razliita opaanja i djelovanja.

Za prirodnu znanost iz BERKELEYJEVA

pokuaja proizlazi da ona ne treba raditi
s djelovanjima materijalnih stvari izmeu
sebe, nego s opaanjem i opisivanjem
zakonitosti koje odgovaraju trajnom redu, po kojemu Bog idejama daje da nastanu i meusobno ih povezuje.
BERKELEYJEVA namjera bijae njegovim
uenjem utvrditi moral i vjeru, jer je u
materijalizmu gledao uzrok ateizma.

124 Prosvjetiteljstvo

Empirizam Vl Hume I 125

sloene
predodbe
Jednostavne
predodbe

utisci

samoopaanja
A Sadraji svijesti (p cepcije)

predodbe

oe:.::=~
oe=~~

oe:: : }ry,

uzastopnost A i B
sjeanje

A -B

u skladu s navikom
asocijacija A i B

uz ron o

~~

pri reena

predodba

j, ~-

oekivanje

Uzronost

povezano

c.::::::}-:>W

David Hume 0 711.- 76.) svoju glavnu

brigu vidi u tome da "u znanost o ovje
ku uvede empirijsku metodu istraivanja", tj. da se osloni na iskustvo i promatranje . Pri tomu zastupa umjereni skepticizam koji kritiki ograniava ljudske
spoznajne mogunosti. Glavno mu je
djelo opsena 'Rasprava o ljudskoj naravi ', kojoj slijedi nekoliko kraih rasprava
o spoznaji, moralu, politici i religiji.
KANT kae o HUMEU da ga je tek on
probudio iz "dogmatskoga drijemea".
Neposredni predmet naega iskustva
jesu samo nai sadraji svijesti (percepcije). Razlikuju se njihove 2 klase:
Utisci (impressions) i predodbe
(ideas). Utisci su sva naa osje tna opaanja i nutarnja samoopaanja (uzbuenj a , emocije, htijenja) kako se izravno pojavljuju u dui. Predodbe su odrazi utisaka koje imamo kada se njima
bavimo u obliku promiljanja, sjea
nja , mate .
Te se dvije klase razlikuju po stupnju intenziteta, kao npr. izmeu osj eaja boli
kad se ozlijedimo i sj ea nj a na to.
Iz utisaka nastaju jednostavne predodbe . Tako
nije mogue neto predoiti ili misliti
to nikada nije bilo dano u izravnu
opaanju.
Ipak ovjek ima sposobnost da na temelju mate (imagination) od ovih jednostavnih predodbi tvori sloene predodbe , koje tako ne nastaju iz nekoga izravnog utiska.
Povezivanje predodbi ravna se prema
zakonu asocijacije to oznaava tendenciju pre laska od izvjesnih predodbi na
druge, i to u skladu s naelima:
slinosti , bliskosti u vremenu ili prostoru , uzroka i posljedice.
jedan pojam samo onda ima znaenj e
ako se dijelovi njemu odgovarajue predodbe mogu svesti na utiske. A to nije
sluaj kod metafizik ih pojmova, zbog
ega ih tre ba is klju iti iz filozofije.
"Sumnjamo li stoga da je neki filozofski izraz upotrijebljen bez smisla i odgovarajue predodbe , to se preesto
dogaa, onda samo trebamo istraiti iz
ko jega utiska navodno potjee ta predodba. "
Sada je p itanje kako dolazimo do sudova
o naemu neposrednom opaanju i sjeanju. HUME ovdje ponajprije razlikuje
sudove o pojmovnim odnosima (razumske istine) i sudove o injenica ma (i
njenin e istine).

Prve spadaju u podruje matematike i

logike; tu je mogua apsolutna sigurnost, jer je logiki nemogua suprotnost neke pojmovne istine. Stoga ovi
sudovi ne sadravaju iskaze o realnosti njihovih predmeta.
Kod iskaza o injenicama suprotnost
moe dodue biti kriva , ali je uvijek logiki mogu a.

i njenini iskazi temelje se na iskustvu

prema zakonu asocijacije predodbi poodnosa i zmeu uzroka i posljedice:

"Svi misleni ini koji se tiu inj en ica,
ini'se da se temelje na odnosu izmeu uzroka i posljedice. "
Ugledam li npr. bilijarsku kuglu kako se
kotrlja prema drugoj takvoj kugli, iz dosadanjega u iskustva zakljuiti o oeki
vanoj posljedici.
Ipak, prema HUMEU, odnos izmeu uzroka i posljedice nije bitno nuna poveza nost koja pripada objektima , te se stoga ne moe ni spoznati isto racionalno,
neovisno o iskustvu.
"j ednom rij ej u , svaki je uina k dogaaj razli it od njegova uzroka ... . Nunost je neto to postoji u duhu, a ne
u objektima."
Kaemo da su A i B uzrono povezani,
ako je njihova uzastopnost viestruko
promatrana, tako da predoba A asocijativno na temelju nae navike slijedi onu
od B. No, time se moe pogoditi samo
neki iskaz o u obiaj enu redoslijedu predodbi, ne o biti stvari.
Uvid u prave izvore i uzroke svih dogaa nja ovj ek u ostaje potpuno skriven.
mou

Zadaa je moralne filozofije , prema

HUMEU, u tome da se na osnovi e mpirijskih metoda tumae stvarno postojee
moralne vrijednosti, bez speku lativnih
pretpostavki. U moralu vanu ulogu igraju razum i osjeaj, ali je moralni osjeaj
(moral sentiment) ipak teme ljniji:
"Sad , budui da je krepost konana
svrha i radi sebe same ... i njoj se tei
samo radi po njoj postignutog izravnog osloboe nj a, nuno mora postojati nekakav osjeaj u koji ona dira ,
neka nutarnja sklo nost, nutarnji osjeaj
koji razlikuje moralno dobro i
zlo ."
Djela se pozitivno vrednuju ako su korisna ili ugodna za samu osobu ili za druge, odnosno cijelo drutvo. Subjektivni
se osjeaji pri tome teme lje na dvama nae lima, na samoljublju i suosjeanju .

126 Prosvjetiteljstvo

Hume ll; Adam Smith 127

Pojedinac ne slijedi samo svoje vlastite
inte rese nego je kao drutveno bie sposoban sudjelovati u osjeajima i interesima drugih , budui da se nalazi u cjelini
nekoga drutva. Stoga u temelj morala
spada suosj eanje , po kojemu se osjeaji
jedne osobe prenose na druge.
Time je omoguena i utemeljena nuna
intersubjektivnost moralnih vrednota.
Moralni sud nastaje kad osobno odobravanje ili neodobravanje ne ke radnje moe zahtijevati pravo na openitost. To se
postie apstrakcijom od posebnih prilika
i ispravljanjem pristranosti koje proistjeu iz isto partikularnih interesa. Tako se
unutar nekoga drutva razvija ope nadreeno vrijednosno mjerilo.

Bog

l1,~".1

ljudskih ~
OSObina ,

apstrakcija i
racionalizam

izabranost
i zatita
praznovjerje kod
jednostavnog
naroda

..

slobodna

zajednika

~
-- ~
vlastiti interesi

B Adam Smith: Blagostanje naroda

zajedniko

dobro

U svojoj teoriji drave Hume odbija racionalistike teorije naravnog prava i

ugovora. Do pravnog poretka dolazi zato
to p o prirodi vlada oskudica dobara koja su potrebna ovjeku te
zato to je ovjeku svojstvena tenja
da i zadri ono to je jedno m postigao.
Stoga je potreban poredak koji j ami mir
i sigurnost. Pojedinac mu se podvrgava,
jer, ak ako se u pojedinim stvarima i
mora pomiriti s nedostacima, sveukupno iz toga izvlai vie koristi.
Uvjeti odranja dravnoga poretka jesu
krepost pravednosti i vjernosti (sporazumu).
I tu suosj eanje igra posebnu ulogu ,
na temelju ega je pojedina osoba usmjerena na dobrobit cijele drave.
U svojoj kritikoj ffiozofiji religije HUME eli razotkriti ostvarenje razliitih povijesnih predodbi Boga i preispitati njihovu odrivost. Religija mu ne znai fenomen transc~ndentalnoga podrijetla nego produkt ljudskoga duha.
Izvor religije su psihike danosti, osobito strah i nada, koje proistjeu iz
svijesti o slabosti i nesigurnosti ivota.
Prvotno su sve religije bile politeistike.
ovjek je sklon stvarima i ostalim ivim
biima pridavati svojstva koja su mu po
samima sebi prijateljska. Jednako tako
u prirodi na djelu vidi sile, koje su mu
sline, ali su ipak bitno n admonije pa
ih poboanstvenjuje.
Prijelaz na monoteizam nije nastao zbog
racionalnih razloga, nego iz potrebe da
nasuprot drugima vie potuje jedno lokalno boanstvo, o kojemu se ovjek
smatra osobito ovisnim, da bi tako dospio u njegovu posebnu zatitu.
Monoteizam uvijek ide zajedno s porastom vjerske netrpeljivosti.

Tijekom vremena pojam Boga posta.je

apstraktniji i racionalniji, ali time nadilazi
sposobnost shvaa nj a mnotva, zbog e
ga onda opet cvjeta praznovjerje.
U 'Dijalozima o naravnoj religiji' razumske "dokaze o Bogu" HUME podvrgava
temeljnoj kritici koja ujedno ini osnovnu analizu pogleda na svijet.
Adam Smith (1723.- 90.), kao i HUME,
naglaava ovisnost moralnih vrijednosti o
osjeaju. Posebna uloga pri tomu pripada suosjeanju, po emu se mi sami (slabije) uivljavamo u neije osjea j e, u to
kako drugi osjea, tako to se u duhu
stavljamo na njegovo mjesto.
Djela i stavovi moralno se potvruju
kad ovjek moe suosjeati s osjeaji
ma onoga koji djeluje,
tj. osjea ih prikladnima predmetu na taj
nain da bi ovj ek sam tako osj eao, i
kada ovjek moe suosjeati s osjeajim a
(npr. zahvalnost) onih kojih se ti u posljedice djelovanja.
Naa vlastita djelovanja ocjenjujemo
tako to se pitamo bi li neki nepristrani " promatra" suosj eao s naim motivima.
Apstrakcijom i poopavanjem dospijeva
se od individualnog odobravanja odnosno neodobravanja do nadreenog mjerila za sve opevaljane moralne sudove.
SMITH je prije svega postao p oznat po
svojim 'Istraivanjima o naravi i podrijetlu narodnog blagostanja', klasinim djelom nacionalne ekonomije. On pretpostavlja da osobni interesi svakoga pojedinca za pob oljanjem njegova stanja
preko jednog u prirodi djelatnog (teleolokog) principa reda, vode poboljanju
zaj ednikog dobra, ako se tim silama dade sloboda. Stoga odbacuje dirigentske
naredbe u ekonomiji:
"Svatko vjeruje da slijedi samo svoj vlastiti interes, ali se tako zaista indirektno
najbolje pospjeuje i ope dobro nacionalne ekonomije. Pojedinac je pri tomu
voen nekom nevidljivom rukom da slijedi cilj koji nije namjeravao slijediti. "
Temelj je blagostanja u radu, iz ega nastaje i vrijednost neke robe. Osnova produktivnosti jest ovjekov nagon za razmjenom i podjela rada.
Za razvoj moralne filozofije engleskoga
prosvjetiteljstva z naajni su SHAFTESBURY i HUTCHESON oblikovanjem pojma
"moral sense", kao osjeaja za izravno
odobravanje ili neodobravanje dobra odnosno zla.

Francusko prosvjetiteljstvo I l Pascal; Voltaire 129

128 Prosvjetiteljstvo
beskonano

mnogo

Kao genijalni matematiar i fiziar, Blaise

Pascal (1623.-{)2.) je pod snanim racionalistikim utjecajem DESCARTESA. Nakon
svojega konanog obraenja (1654.), to je
oblikovao u djelu 'Memorial', svoj ivot stavlja u slubu vjere:
"Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev, a ne Bog filozofa i uenjaka."
Kartezijanska apstrakcija naputena je u korist religiozne egzistencije pojedinca.
PASCAL se posebno angaira oko jansenizma, katolike struje jako obiljeene uenjem
o milosti.
Njegovo planirano djelo, apologija kran
stva, fiagmentarno nam je prueno kao 'Pensees' ('Misli'). U njemu PASCAL ocrtava sliku
ovjeka koji stoji izmeu dviju beskonanos
ti, izmeu beskonano velikoga i beskona
no maloga. No, budui da se podruje uma
protee samo na konano, pravom spoznajnom instancom postaje srce (franc. coeur):
"Istinu ne spoznajemo samo razumom,
nego i srcem; ovim drugim nainom poznajemo prve principe."
Takve prve principe (izvjesnost izvanjskoga
svijeta; prostor; vrijeme itd.) moemo samo
naknadno potvrditi razumom.
Duh usmjeren na srce jest duh njenosti
("esprit de finesse"), a onaj vezan uz razum jest duh geometrije.
Obje vrste trebaju zajedno djelovati, jer je
matematiar upuen na definicije i naela, a
tankoutna osoba na racionalne argumente.
Blistavilo uma jest, dakle, njegovo samoogranienje.

l srce mora prihvatiti najvaniju odluku, za

smisleno
stvoreno

vjeru ili protiv nje. PASCALOV izraz je oklada:

U odluci ima li ili nema Boga, ovjek, kad
stavlja na Boga, ulae konano (svoju nitavnu egzistenciju) da bi dobio beskona
no vjeno blaenstvo).
Ako se dogodio taj presudni izbor, ovjek e
svoj ivot jo samo skromno temeljiti u
Bogu. To je PASCALOV izlaz iz patnje ivota; ovjek je nesretno medubie: po svojemu duhu gotovo aneo, po podlosti gotovo
zvijer.
"ovjek je samo trska; ali trska koja misli."

jami

moral

Publicistiki najuinkovitiji

snoljivost
sloboda

B Religija i um kod Voltairea

predstavnik francuskoga prosvjetiteljstva je Voltaire (zapravo FRAN<;.:OIS MARIE AROUET; 1694.-1778.). Njegova ostavtina obuhvaa satire,
romane, drame, povijesna djela i prije svega
pisma. Njegov publicistiki i politiki angaman (boravak kod FRIEDRICHA VELIKOG)
imao je velik utjecaj na misleno blago prosvjetiteljstva.

Filozofski, kao i mnogi njegovi suvremenici,

preuzima ponajprije elemente engleskoga
duhovnog ivota.
'Lettres anglaises' (engleska pisma) hvale
napredak engleske politike i filozofije.
VOLTAIREOVO se miljenje jako orijentira
na LOCKEA (str. 119 i dalje) i osobito na
NEWfONA. S njima VOLTAIRE poduzima
borbu protiv dogmatizma, a za slobodu o
vjeka.
Sa svojim empirijski orijentiranim engleskim
uzorima bori se protiv predrasuda, osobito
onih racionalistike filozofije.
Ovaj kritiki stav protiv cijele metafizike
VOLTAIRE saima:
"Trebali bismo na kraju gotovo svih poglavlja o metafizici staviti dva slova ... : N. L.
- non liquet, nije jasno."
Osobito otro VOLTAIRE napada ono dogmatsko u religijama: smatra da su tu nastali korijeni netolerancije, neslobode, progona
i nepravde. Njegov je bojni poklik:
"Ecrasez l'infame" (Unitite bestidnicu [naime Crkvu]).
Velik dio povijesnih religija VOLTAIRE vidi
kao praznovjerje. Treba ih poistiti u korist
razumske religije, koja potpomae moral.
Da Bog jest, oituje se iz stvaranja, ali njegovi atributi (sadraji religioznih dogmi)
ostaju nespoznatljivi.
VOLTAIRE se pribliava deistikom stajalitu.
Prema ovoj, tipino prosvjetiteljskoj slici Boga, Bog je stvoritelj prirodnog poretka, ali vie ne zahvaa u taj red.
"Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga izmisliti, ali cijela nam priroda klie da on
postoji."

"Enciklopedija kao djelo bijae ono to

je Voltaire bio kao lik." (R.-R. WUTIIENOW)
Prema njezinu uzoru, rjeniku kritiara metafizike i religije P. BAYLEA (1647.- 1706.), Enciklopedija je jedno od najvanijih publicistikih oruja prosvjetiteljstva. Kod toga mamutskog pothvata, 1751.~0. izilog u 28
svezaka, na sudjelovanje su se mogli pokrenuti svi istaknuti duhovi onoga vremena:
DENIS DIDEROT (1713.~4.), mnogostrana obrazovan filozof, koji se od teista promijenio u panteista. Kao izdava i autor,
on je motor enciklopedije.
JEAN LE ROND D'ALAMBERT (1717.- 83.),
kojega je predgovor Enciklopediji odmah
projekt uinio slavnim. Kao filozof slovi
za ranog predstavnika pozitivizma.
PAUL (BARON) D'HOLBACH (1723.-89.),
koji je kao ateist zastupao detenninistiki
senzualizam.

130 Prosvjetiteljstvo

Francusko prosvjetiteljstvo II l Montesquieu; Vico 131

Charles de Montesquieu (1689.- 1755.)
djelovao je prije svega prenoenjem prosvjetiteljskoga idejnog dobra na drutveni poredak i njegov temelj, pravo.
MONTESQUIEUOVA 'Perzijska pisma'
(1721.) indirektno kude stanje u njegovoj francuskoj domovini. Kao i VOLTAIRE, smatra da je vrijedno oponaati englesko drutvo.

oblik gospodarstva

republika

teritorij

monarhija despotizam

nain

ivota

klima

zakonodavna vlast
izvrna vlast

[::~~~l
veto
nadzor

sudska
vlast

sudbena vlast

..
A Uz Mo ntesquieov

ricorso

jezik

predaja

prozno

povijest

poetsko

prie

zorno

mitovi

Njegovo glavno djelo 'De l' esprit des

lois' (Duh zakona, 1748.) posebno se ugleda na engleske uzore, prije svega na
LOCKEA.
Polazna toka je usporedba okvirnih uvjeta nekog drutva s njegovom pravnom
opremljenou. MONTESQUIEU polazi
od misli o naravnom pravu. Iz toga slijedi da se pozitivno pravo ne donosi samovoljno za obuzdavanje prirodnoga
ratnog stanja (protiv HOBBESA, str. 117).
Mnogo vie postoje prirodna uporita,
koja MONTESQUIEU oznauje kao
narav stvari. Iz njih nastaje
duh zakona:
"Razliiti imbenici odreuju ljude ...
iz ega se tvori opi duh."
Ti su inlbenici prirodne danosti:
Teritorij ima utjecaja na ustav: geografski veliko podruje naginje monarhijskom ustavu, a malenomu je lake doi do republikog ustava.
Klima meu ostalim vodi veoj postojanosti postojeeg poretka u toplim
klimatskim zonama.
Tome pridolaze drutveni i povijesni
imbenici kao religija, moral, povijest,
gospodarstveni oblik i osobito vladina
naela.

B Vicova "Idealna

vjena

povijest"

Sve je imbenike mogue ponovno utvrditi s razliitim teitem na dotinom

pravnom stanju.
MONTESQUIEU razlikuje 3 oblika drave koji stoje pod odreenim naelom:
despotizam, ije je naelo strah
monarhija, koja se temelji na asti
republika, koja je ili demokracija ili
aristokracija; postoji na temelju kreposti.
Neki je oblik drave dobar ako je umjeren, jer samo tada jami slobodu. Slobodi slui i ogranienje moi putem moi,
podjela vlasti na:
zakonodavnu vlast: treba nadzirati izvrnu vlast, a sastoji se od dvaju domova, nadzorni gornji dom (franc.
corps des nobles) i zakonodavni donji
dom
izvrna vlast s pravom na veto prema
legislativnoj vlasti (zakonodavnoj)

sudbena vlast koju treba strogo rastaviti od izvrne.

U Italiji Giambattista Vico (1668.-1744.)
poduzima velik pokuaj da povijest ui
ni pravim poljem ljudske spoznaje.
U njegovu glavnom djelu 'Principi di
una scienza nuova' (Naela nove znanosti o zajednikoj naravi naroda) polazi od teze "verum et factum reciprocantur":
Spoznajom se treba nazivati to to
znamo nain kako nastaje neka stva r.
Tako imamo imanentnu spoznaju o
stvarima koje smo sami stvorili (istina
kao "injenica").
Odatle za VICA slijedi da je kultura radno podruje ljudskoga duha.
Spoznaja je mogua u matematici, iji
pojmovi ovise o ovjeku. Rezultati fizike samo su vjerojatni.
vreo prema tome pokuava u povijesti
pronai ope zakone:
Cilj je "storia ideal' eterna", vj ena
idealna povijest.
Pri tomu udara u zajedniki osjeaj (tal.
senso comune):
Svi se narodi neovisno jedni o drugima slau u bitnim idejama.
To ukazuje na sklonost u opemu ljudskom duhu koja se temelji na predvia
nju. Struktura povijesti daje i razjanjenje
o strukturi ovjekove naravi. VICOV mate rijal je prije svega jezik i njegovo prenoenje. Etimologija (povijest rijei), goleme zalihe mitova i poezija svjedoci su
povijesnog razvoja. To se dogaa u utvrenim stadijinla:
"Karakter naroda najprije je surov, zatim strog, kasnije blag, onda uglaen i
napokon nemoralan. "
Uspon (corso) naroda poznaje 3 stupnja:
l) Doba bogova: sva mo lei u ruci bogova i religije; ljudi su surovi, a jezik
im je slikovni (npr. hijeroglifi).
2) Doba heroja: ljudima vladaju strogi
obiaji "sinova Bojih", a jezik im se
razvija u poeziju.
3) Doba ljudi: dospjevi do pune samosvijesti, ljudi se oslobaaju kulta bogova i heroja; uzdaju se u vlastite sposobnosti, poduprte jezikom proze.
Konano se drutvo gubi u uztvanJu, a
njegov pad (ricorso) vodi u propast.
Onda opet poinje corso.
Tako je nakon propasti Rimskoga Carstva poeo uspon s barbarima, vodio
je preko teokracije do razdoblja heroja u srednjovjekovnom feudalizmu i
konano do renesansne kulture .

132 Prosvjetiteljstvo

Francusko prosvjetiteljstvo III l Rousseau 133

Jean Jacques Rousseau (1712.-78.) u
prosvjetiteljstvu zauzima prijelazno mjesto:
s jedne strane izotrava njihov zov za
slobodom, s druge strane ve utire putove romantiarskom protestu protiv
prosvjetiteljstva.
ROUSSEAU pretpostavlja ovjekovo slobodno prirodno stanje. U njemu je ov
jek kao jaki individualist potpuno ivio u
prirodnom poretku. Mogao se potpuno
osloniti na svoj osjeaj. Nasuprot tome,
refleksija je izvor drutvenoga zla i razdvajanja ovjeka u samom sebi. Odatle se i
ni,

'fil

2. nastanak vlasnitva i
rada

T ' IL

-,

' $%

"'"'---~--miil'a
zajednika

volja

neslobodno drutvo

Rousseauova teorija o pokvarenosti kulture i sredstvo protiv toga

"da je stanje refleksije protuprirodno i

da je ovjek koji misli odraena ivotinja".
ROUSSEAU smatra da je ljubav prema sebi
(franc. amour de soi) temelj iz kojega se
izvode svi osjeaji, ponajprije milosre.
Iz prirodnih odnosa nastala su primitivna
drutvena ureenja, koja pak nisu naruavala postojeu jednakost i slobodu.
Razvitkom kulture (jezik, znanost, umjetnost) i drutvenih oblika nestala je prirodna jednakost.
Izvorno dobra ljubav prema sebi preokrenula se u sebinost (amour propre).
Znaajan trenutak u tome je uvoenje
podjele rada i privatnog vlasnitva, jer su
posjedniki odnosi tjerali ljude u suparni
ku borbu.
Kultura je ljudima stavila verige, potpomognuta pravom,
"koje slabima daje nove okove, a bogatima novu mo."
Razum i znanost slabe prirodni osjeaj za
mom!. Rasko ini ljude razmaenima, manire nepote nima.
Tome ROUSSEAU suprotstavlja svoj ideal
slobode. Jedan je put njegov odgojni
ideal.
U 'Emilu' (1762.) on na primjeru predstavlja svoju pedagogiju:
ona ponajprije treba sprijeiti da gojenac doe pod lo utjecaj drutva.
ROUSSEAUOV cilj je naprotiv odgoj srca,
a put do toga je dalekoseni "negativni odgoj". Odgojitelj ne bi trebao indoktrinirati,
to ROUSSEAU predbacuje tadanjemu
odgoju.
Dijete samo treba uiti na iskustvima.
Odgoj se pri tome treba prilagoditi djetetovu razvoju.
Stoga u prvom dijelu dijete treba sauva
ti svoju neovisnost i samo uiti na stvarima. S poetkom mladosti gojenca treba
pouiti u umjetnosti, literaturi i religiji, te
neka u svojoj potrebi rauna na drutvo.
Uitelj se treba pobrinuti za zdravo okru-

enje u kojemu

se dijete i fiziki razja-

ati.

Uenje nekoga zanata jednako tako

spada u poetak jednostavnoga i sretnog ivota kao itanje prve knjige: DEFOEV 'Robinson Crusoe'.

ROUSSEAUOV drugi put za uspostavljanje

slobode jest njegova filozofija drutva i
drave. Osnovna je misao o drutvenom
ugovoru ('Contract social', 1762.) kojemu
se podreuju pripadnici nekoga drutva:
"Svatko od nas podreuje zajednitvu
svoju osobu i sve to je njegovo podreeno je najviemu vodstvu ope volje."
Ako se svatko podreuje opoj volji, volonti: generale, zajamena mu je njegova
sloboda i jednakost sviju. Jer u opu volju
ujedno ulazi ono to je njemu vlastito.
Tako se on podvrgava samo svojemu vlastitom zakonu.
Zadaa je prirodne slobode da omoguuje postizanje pravne slobode.
Slino je kod prijenosa vlasnitva: (fiktivna) predaja zajednici ponajprije osigurava
zakonsko vlasnitvo. Posjednici postaju
"upravitelji dobara".
Iz drutvenoga ugovora nastaje suverenitet naroda.
Zakoni su valjani zakoni samo onda
ako su nastali u skladu s opom voljom.
Inae su samo individualne naredbe.
Nadalje, treba odstraniti sluajeve u kojima
se provodi volja pojedinca. Ni odstupanje
volante de tous (zbroja pojedinanih volja)
ne mijenja nita na valjanosti volonte
generale kao najviega mjerila.
Volja naroda oituje se u zakonima, a njih
opet treba provoditi izvrna vlast.
"ovjek odmah uvia, da ne treba dalje
pitati, tko ima pravo zakonodavnosti jer ono je u inima ope volje niti stoji li predsjednik vlade iznad zakona - jer on je lan drave ni moe li zakon biti nepravedan - jer
nitko nije nepravedan prema samomu
sebi ni kako ovjek istodobno moe biti slobodan i podloan zakonima - jer oni su
samo popis naih voljnih odluka."
ROUSSEAU za ideal drave na umu ima
male demokracije, u kojima se lako da
urediti narodna skuptina. Graani po moralu trebaju biti naprosto jednaki, a prema
pravu i sposobnosti koliko je god to mogue.

Trebala bi postojati i jedna zajednika dravna religija: malo njezinih pozitivnih

dogmi sadravalo bi meu ostalim svetost
dravnoga ugovora i zakona.

134

Njemaki

Pregled 135

idealizam
Povijesnu pozadinu njemakog idealizma ine priprava, tijek i posljedice Francu-

5
.
Q)<XJ
CC')

Q)<XJ
E~

Q;

t=

ske revolucije u najiremu smislu; NAPOLEONOVA vladavina s koalicijskim ratovima, francuskim osvajanjem i oslobodila
kim ratovima; Beki kongres i njegove posljedice.
Izgleda da su se ideje prosvjetiteljstva o
razumu i slobodi prvi put ostvarile u revoluciji. To joj je iz poetka osiguralo
odobravanje velikog dijela obrazovanih
ljudi u Njemakoj. Raspoloenje se uvelike promijenilo kad se revolucija preokrenula u teror.
To je stanje pomoglo njemakoj nacionalnoj samosvijesti da doe do izraaja (npr.
FICHTEOVI 'Govori njemakoj naciji' iz
1806.). Ovaj je nacionalni osjeaj u Njema
koj jako usmjeren na ku/turn:
U weimarskoj klasici i romantici procvala je knjievnost.
Obrazovna reforma i utemeljenje Berlinskoga sveuilita WILHELMA VON HUMBOLDTA, politike reforme koje su STEIN i HARDENBERG tamo proveli (npr.
osloboenje seljaka 1807.), od Prusije su
napmvili modernu dravu.
Vaan sadraj Bekoga kongresa jest restauracija (ponovna uspostava stanja iz
1792.). Ograniene su liberalne ideje. 'Karlsbadski zakljuci' imaju za cilj proganjanje
"demagogija".

ava "Ne-Ja", koje kao objekt spoznaje stoji

nasuprot umu, shvatiti kao postavljanje apsolutnoga ja, tj. onoga koji potjee iz slobodne djelatnosti toga Ja.
FRIEDRICH WILHELM JOSEPH SCHELLING
(1775.-1854.) u svojim je poecima voen
FICHTEOM, ali se onda okrenuo izradi filozofije prirode. Pitanje o jedinstvu suprotnosti kod njega vodi do koncepcije filozofije
identiteta, u kojoj Apsolut obavlja slubu
toke u kojoj se suprotnosti ne razlikuju. To
je stajalite potakla HEGELA na slavnu kritiku:
"Ovo znanje da je u Apsolutu sve jednako . .". ili da se njegov Apsolut izdaje za
no u kojoj su , kako se obiava rei, sve
krave eme, jest naivnost praznine spoznavanja. "
Kasna SCHELUNGOVA filozofija postala je
dodatno ezoterina , manje usmjerena na
pojam nego na intuitivno shvaanje.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
(1770.-1831.) studirao je u Tiibinkoj zakladi zajedno sa SCHELUNGOM i HOLDERLINOM.
Njegov "apsolutni idealizam" oznauje
krajnju i najviu toku pokreta.
Znanje duha o samomu sebi tvori temelj
snana HEGELOVA spekulativnog sistema.
U njemu on sreuje golemo mnotvo materijala koje izvlai iz svih podruja znanosti:
umjetnosti, religije, prava i povijesti.

IMMANUEL KANT (1724.-1804.) stvara

pretpostavke za njemaki idealizam. Jezgru
njegova djela tvore tri 'Kritike'. Osim toga,
za sobom je ostavio spise o mnotvu drugih
tema:
meu ostalim o pitanju prosvjetiteljstva,
pedagogiji i knjiicu 'O vjenomu miru'.
Pretkritina su mu djela jo djelomino pod
utjecajem "kolske filozofije" njegova vreme na (npr. LEIBNIZA, WOLFFA). Njegova
'Opa povijest prirode i teorija ne ba' (1755.)
pokuaj je zasnivanja kozmologije na temeljima Newtonove mehanike.
HUME je trgnuo KANTA "iz njegova dogmatinoga drijemea", a ROUSSEAU ga je
pouio sumnji u razum.
On poduzima kritiku "sposobnosti razuma uope, ... dakle presudu o moguno
sti ili nemogunosti metafizike uope i
odreivanje ne samo njezinih izvora nego i njezina opsega i granica. "
To se dogaa u 'Kritici istog uma'. Njoj slijede 'Kritika pmktinog uma' i 'Kritika rasudne snage'.
JOHANN GOTIUEB FICHTE (1762.-1814.)
u KANTOVU postulatu "stvari u sebi" vidi
nesklad koji on eli nadvladati. Tako poku-

Jako naglaavanje razuma potie na kritiku

niz drugih mislilaca.
JOHANN GEORG HAMANN (1730.- 1788.)
kritiki ukazuje na navezanost razuma na
jezik, pa time i na povijesnost. Jae naglaava znaenje osjetnog zapaanja. Posljednje vrelo sigurnosti, prema njemu, jest u
vjeri.
l FRIEDRICH HEINRICH JACOB! (1743.-1819.) u vjeri vidi neposredni pristup stvarnosti. Ne vodi k spoznaji aktivnost razuma,
nego osjeaj i um koji o n poima kao sposobnost nadosjetnoga shvaanja cjeline .
JOHANN GOTTFRIED HERDER (1744.- 1803.) u ovjeku vidi "prvoga osloboeni
ka stvaranja". Njegova mu sloboda i otvorenost prema svijetu omoguuju da svoju
vlastitu narav najprije stvori, ali ujedno zahtijevaju nunost da odgojem postigne humanost.
Svoj posebni poloaj ovjek prije svega
postie jezikom, koji je sredstvo oblikovanja njegove svijesti.
U svojim 'Idejama o filozofiji povijesti ovje
anstva ' razvoj ovjeka vidi kao organski
rast prema humanosti, pri emu razliite narode treba shvatiti iz njihove vlastite kulture.

136

Njemaki

idealizam

Kant I: Kritika
Kritika

uvod NB

t
osnovni nauk

istog

uma

+
metodologija
l

estetika

dio

logika

-disciplina
-kanon
- arhitektonika
-povijest

dijalektika

analitika

l
l

knjiga

glavni
dio

antinomije

shematizam

A Struktura 'Kritike

istog

uma '
forma unutarnjeg i vanjskog osjetila

l
l

. ---------1
zrenJe

empiriJska realnost

B Transcendentalna estetika

uma I 137

Vrijeme: ni ono se ne da odijeliti od osje-

umro u Konigsbergu. KANTOVA 'Kritika

istog uma' (Ku) slovi za epohalan tekst
novoga vijeka. Djelo se pojavilo u dva razliita izdanja, 1781. odnosno 1787. (navod
kao A i B). KANT pojednostavnjeno prikazuje svoje uenje 1783. u 'Prolegomeni za
svaku buduu metafiziku '. Ona sadri kritiko pre tresanje ovjekove spoznajne
moi. Glavno je pitanje:
"Kako su mogui sintetiki sudovi a pri-

tilnosti. Bez njega se ne mogu zamisliti trajanje, posljedica itd.

Ono je forma unutranjeg osjetila, tj. u njemu su poredane nae predodbe.
Za oboje, prostor i vrijeme, vrijedi da imaju
empiriku realnost:
"objektivnu valjanost s obzirom na sve
predmete koji ikada mogu biti dani naim osjetilima":
transcendentalnu idea/nost: ne postoje
kao oznake stvari u sebi, nego kao uvjeti naega zre nja. Stoga i pouak transcendentalnog idealizma,
"da sve to se opaa u prostoru ili vremenu, ... nije nita nego pojave, tj. gole
predodbe."

ori?"

odjeljak:

istog

Inunanuel Kant (1724.- 1804.) rodio se i

KANT time trai uteme ljenje sudova koji ne

potjeu iz iskustva (a posteriori). Takvi sudovi ne smiju biti ni analitiki. Analitiki
sud ne proiruje subjekt nego ga samo razvija:
"Krug je okrugao," prema tome je analitiki sud, jer "okruglost" je ve sadrana
u krugu. Naprotiv "7 + 5 = 12" jest sintetiki sud a priori: "12" nije sadrano ni u
"7" ni u "5" .
Sintetiki sudovi a priori su kao naela sadrani u svim teorijskim znanostima.
Odgovor na pitanje o njihovoj mogu
nosti u metafizici odluuje o mogunos
ti metafizike kao znanosti.
KANT eli receptivnost osje tilnosti (ona samo prima) uskladiti sa spontanou razuma.
Osjetno iskustvo koje bi moglo proiriti pojmove, racionalizmu vrijedi samo kao ne ispravno znanje . Empirizam, naprotiv, sve izvodi iz iskustva,
dakle ne poznaje spontanu mo razuma.
Rjeenje KANT pronalazi u kopernikanskom obratu metafizike:
Spoznaja se ne ravna prema predmetima, nego predmeti prema spoznaji.
U ovomu transcendentalnom idealizmu
KANT dokida racionalizam i empirizam.
Kao spoznajne postaje KANT navodi:
"Tako sva ovjekova spoznaja poinje sa
zorovima, odatle ide k pojmovima i zavrava s idejama."
To odreuje i strukturu 'Kritike' (sl. A).
Prvi dio, transcendentalna estetika istrauje apriornost zora. KANT dokazuje zornu narav prostora i vremena; oni ne mogu
pripadati "korijenu" razumske spoznaje.
Prostor: o n ve mora leati u teme lju svih
zorova.
Ne mogu zamisliti nita bez prostorne
protegnutosti, niti sam prostor kao podijeljen ili da ne postoji.
On dakle apriorno lei u temelju naega
osjetnog opaanja. Odatle i mogunost is
te (apriorne) geometrije.

U analitici pojmova KANT istrauje elemente razuma koji su dani a priori; on ih

naziva kategorijama. Njihova se dedukcija dogaa na dva naina .
Prvo izvoenje nastaje iz formi sudova tradicionalne logike, jer je djelatnost razuma
uvijek suenje (vidi str. 138, sl. A).
Drugo, tzv. transcendentalna dedukcija,
teme lji se na "sintetikom jedinstvu raznolikosti u apercepciji". Svako iskustvo stoji u
jednomu jedinstvenom redu. Uvjet toga reda je kategorija: ona raznolikost danih predodbi svodi na jednu apercepciju.
Temelj ove funkcije j edinstva uvijek je
"ja mislim".
To je i izvor pojmova koji su a priori, a i
ja je funkcija u povezivanju. No, ti pojmovi
ostaju "prazni", sve dok im nedostaje temelj
u opaanju. Spoznajom se prema tome naziva njihova primjena na iskustvo.
Kategorije su, dakle, nune da bi se u jedinstvo subjekta poredala iskustva.
Predmet iskustva moe biti samo ono to je
dovedeno u ovaj red. Zbroj svih ovih predmeta KANT naziva "prirodom", iji je zakonodavac razum sa svojim kategorijama.

U analitici naela (doktrina rasudne snage)

KANT istrauje elemente koji povezuju pojmove s opaajima. Raznovrsni se opaaji
moraju supsumirati pod ope pojmove. Tu
sposobnost KANT naziva rasudna snaga.
To se najprije dogaa u shematizmu:
KANT svakoj od (zapravo praznih) kategorija podreuje jednu shemu koja je dovodi u odnos sa zorom.
Spojnica izmeu kategorija i zora jest vrijeme.
Ono je ne samo izvanjsko nego i unutranje osjetilo te je time u teme lju svega iskustva.

138

Njemaki

Kant II: Kritika

idealizam
Sheme pojedinih kategorija:
U temelju je kvantitete brojenje, dakle
vremenski redoslijed.
Kvaliteta se sastoji od stupnja ispunjavanja vremena, od realnoga do nerealnog.
Objektivni odnos relacije postoji po
vremenskom poretku (trajanje, vremenski slijed, istovremenost).
Modalnost nastaje iz vremenske cjeline:
Je li neto ikada, je li mogue, je li u
jednom vremenu, je li zbiljsko, je li
uvijek, nuno.

posebne
(neki S su P)
mnotvo
nijene

(S ni'e P)

kategorine

(S je P)

anticipacije

o
"Ja

mislim"

pojava
spoznaja iz iskustva:
"Sva su tijela teka"
razum

~
sjetilnost

Odatle slijedi sistem naela. Naela navode pod kojim je uvjetima mogue iskustvo, pa su tako najvii zakoni "prirode". U sebi sadravaju temelje za sve
druge sudove, pa su tako apriorna pretpostavka znanstvenoga iskustva.
Ta su naela
Aksiomi zrenja, ije je naelo ekstenzivna veliina: svi predmeti naega iskustva moraju biti kvantitativne velii
ne u prostoru i vremenu. Oni su uvijek agregat, tj. sastavljeni od dijelova.
Anticipacije opaanja: svi predmeti
mogueg iskustva moraju imati intenzivnu veliinu, tj. "stupanj utjecaja na
osjetilo".
Analogije iskustva: utemeljuju nunu
svezu pojava u iskustvu. Pod tim dolaze 3 osnovne postavke:
l) Postojanost supstancije. Postojano
je nuno kao supstrat na kojemu se
pojavljuje vrijeme, pa time omoguuj e
i slijed i istovremenost.
2) Promjena je u vremenu, dodue,
omoguena po supstanciji, ali nije
dostatno objanjena. Tek se naelom
uzronosti ove mogu iskusiti kao nune.
3) Ako su stvari istovremene, onda za
njih mora vrijediti naelo uzajamnog

djelovanja.
Postu/ati empirijskog miljenja uope:
"1. Ono to se slae s formalnim uvjetima iskustva ... , jest mogue.
2. Ono to je povezano s materijalnim
uvjetima iskustva (osjeanja) , jest zbiljsko.
3. Ono ija je povezanost sa zbiljskim
odreena opim uvjetima iskustva, jest
... nuno."
Ovim je naelima oznaen prostor mopredmetnog iskustva:
Kao predmeti ili openito kao "priroda" moe nam se pojaviti samo ono

guega

B Transcendentalna analitika

istog

uma II 139

to je oblikovano prema naelima a

priori osjetilnosti i istog razuma.
Naime, samo primjenom ovih naela moe nam neto biti dano u sintetikom jedinstvu raznovrsnoga. Svijet koji moemo iskusiti nije dakle svijet "privida"
nego pojave, koji je nuan:
jer se pokorava zakonima, zakonima
nae spoznajne moi.
Transcendentalna analitika konzekventno zavrava suprostavljanjem fenomena i noumenona:
KANT je podruje (ispravne) razumske djelatnosti ograniio na svijet pojava (fenomena), tj. vezao uz stvari kakve su za nas.
Stvari u sebi (noumenoni) ostaju nespoznatljive. Njihov je svijet "problematian " ,
tj. mogu. On ima funkciju u ograniava
nju osjetilnosti i samog ovjeka, budui
da on noumenone ne spoznaje kategorijama.
U drugom dijelu transcendentalne logike
KANT istrauje metafizike probleme koji se tiu uma u uem smislu:
Transcendentalna dijalektika.
Um je prema KANTU sjedite privida:
Um dijalektiki odvodi sve dalje od
empirijske upotrebe kategorija , koja
predstavlja granice spoznaje.
Ta naravna i neizbjena iluzija nastaje
openito iz djelatnosti uma da trai uvjet
onoga to je uvjetovano te da ga nae u
onomu bezuvjetnomu. Put k tome sastoji se u zakljuivanju. U konanoj instanci um uvijek operira s idejama pod koje
se supsumiraju sve pojave i pojmovi.
Glavni dio transcendentalne dijalektike
sastoji se onda u razotkrivanju "dij alekti
koga privida" "mudrijakih zakljuaka".
Kao transcendentalne ideje - prihvaaju
i kolsku filozofiju svojega vremena (str.
115)- KANT vidi duu, svijeti Boga:
"Prema tome , sve se transcendentalne
ideje daju dovesti pod tri klase, od kojih prva sadri apsolutno . . jedinstvo
subjekta koji misli; druga apsolutni totalitet niza uvjeta za pojavljivanje; trea apsolutni totalitet uvjeta svih predmeta uope . "
KANT se trudi dokazati da te ideje promatrane kao objekt vode u proturjeja .
Taj dokaz on u glavnim dijelovima provodi preko
paralogizama (dua)
antinomija (svijet)
ideala (Bog) istog uma.

140

Njemaki

Kant m: Kritika

idealizam

gornja premisa:
ako je dano neto
uvjetovano, dan je i cijeli
niz svih uvjeta
bezuvjetno

teza:
pre maleno za
pojam

antiteza:
preveliko
za pojam

zakljuak:

dakle, dan je
i cijeli niz uvjeta

bezuvjetno

A Antinomije iz "Dijalektike"

Paralogizmi (krivi zakljuci) racionalne

psihologije temelje se na nedoputenu povezivanju subjekta i supstancije: Ja je subjekt i time, prema tradicionalnoj psihologiji, supstancija. Protiv toga KANT razlikuje
Ja apercepcije (kao subjekta) od navodne
supstancije due (kao objekta):
'jedinstvo subjekta ... samo je jedinstvo
u miljenju, ime nije dan nikakav predmet, na koje se dakle ne primjenjuje kategorija supstancije, ... koja pretpostavlja
opaaj. Zato se ovaj subjekt uope ne
moe spoznati."
Stoga nema ni spoznaje o dui kao jednostavnoj, besmrtnoj i nematerijalno} supstanciji.

Antinomije su proturjeja. One nastaju iz

prividnih dokaza koje um sebi moe dati o
dvjema oprenim tezama o svijetu. KANT
suprotstavlja 4 teze (s dokazom) etirima
antitezama (s dokazom):
l) Svijet ima poetak u prostoru i vremenu
i svijet nema poetak.
2) Svaka se stvar u svijetu sastoji od jednostavnih djelova i ne sastoji se ni od ega jednostavnoga.
3) Uz uzronost postoji i sloboda i sve se
dogac1a prema prirodnim zakonima.
4) Kao dio ili uzrok svijeta postoji jedno
nuno bie i ono ne postoji.
Klju njihova razrjeenja KANT pronalazi
u usporedbi antinomijskih teza s iskustvenom spoznajom. Kod l. antinomije npr.
nastaje:
"Svijet ne bi imao poetak, onda je on
prevelik za va pojam, jer ovaj ... nikako
ne moe dosei cijelu minulu vjenost ..
Stavite: on bi imao poetak, onda je opet
za va razumski pojam ... premalen."
Prema transcendentalnom idealizmu dana
su nam samo opaanja i njihov napredak.
On se ne osvre na argument svih umnih
zakljuaka:

tjelesna narav= racionalna fizika

B Arhitektonika

istog

mislea narav= racionalna psiholo i"a

uma

svijet=
racionalna
kozmologija

Bog=
racionalna
teologija

"Ako je dano ono to je uvjetovano, tako

je dan i cijeli niz uvjeta: osjetilni predmeti dani su nam kao uvjetovani, prema tome itd."
Gornja se reenica odnosi na stvari po sebi,
donja na empirijske stvari:
stoga su obje sukobljene strane podlone istom pogrenom zakljuku, koji mijea oboje.
Kozmoloke ideje ne treba upotrebljavati
konstitutivno nego regulativno. One ne
stvaraju nove pojmove o objektima nego ih
ureuju u cjeline. Ta upotreba uma koja
ono ope uzima hipotetski,
"ide dakle na sistematino jedinstvo razumskih spoznaja; ali ono je kame n ku-

istog

uma m 141

nje za 1stmu .. [Ono je] kao gola ideja samo projektirano jedinstvo."
U posljednjem glavnom dijelu dijalektike
KANT obrauje ideal istog uma, tj. Boga.
U sreditu stoje 3 dokaza o Bogu:
ontoloki iz ideje Boga
kozmoloki iz nunosti najviega bia za
objanjenje bilo ega to postoji
fiziko-teoloki iz svrhovitosti svijeta zakljuuje na njegova tvorca.
KANTOVA se pobijanja osnivaju na dokazu da svi oni mijeaju noumenalne predmete s fenomenalnima te da se nikako ne
mogu utemeljiti na iskustvu. Najvie se bie jednako ne moe dokazati kao ni opovrgnuti,
"ali je ipak Ideal bez pogreke, pojam
koji zakljuuje i ovjenava cijelu ljudsku
spoznaju".
Kratki drugi dio djela prua transcendentalno uenje o metodi. Ona je
"odreivanje formalnih uvjeta cjelokupnoga sustava istog uma".
Disciplina kao "upozoravajui negativni
nauk" ukazuje na mogunosti nepravilne
upotrebe uma. KANT kritizira:
matematiku metodu koja u filozofiji prividnim dokazima vodi u dogmatizam;
polemiku upotrebu uma koja na dogmatske teze reagira protutezama; mnogo
bi ih vie um trebao ispitati nepristrano i
kritiki;

skepsu koja je neprikladna za opu metodu filozofije;

konano, hipoteze i dokaze u filozofiji;
prve su doputene jedino kao "ratno
oruje"; dokazi moraju vrijediti izravno i
s osvrtom na mogue iskustvo.

Kanon pozitivno navodi to mora postii

isti um. Budui da on spekulativno ne utemeljuje nikakve sigurnosti, njegova je vrijednost u praktino} upotrebi. Za njezino
utemeljenje potrebna su tri postulata:
sloboda volje
besmrtnost due
postojanje Boga.
Napokon, namjena uma ne moe biti spekulativna spoznaja. Njegov smisao jest podupiranje moralnoga vjerovanja:
"Morao sam, dakle, dokinuti znanje da
bih stvorio prostor za vjeru."
Arhitektonika ocrtava sustav filozofije (sl.
B).

Povijesni pregled 'Povijest istog uma' zakljuuje uenje o metodi, a time i cijelo djelo.

Kant IV: Kritika

142 Njemaki idealizam

KANTOVA praktina filozofija prije svega

se nalazi u 'Zasnivanju metafizike udore
da' (1785.) i 'Kritici praktinog uma' (Kpu)
(1 788.).

prirodna nunost

A Uz analitiku u Kritici

praktinog

uma

,- -
l

moralno

-""7samo skupa potpuno najvie dobro

B Dijalektika u Kritici

praktinog

uma

"Analitika" Kpu obraduje vanu ulogu stanja volje kao mjerila za vrednovanje neke
radnje. Prema tome nita ne moe biti oznaeno neogranieno dobrim nego samo
dobra volja.
Vrijednost neke radnje ne mjeri se prema
cilju za kojim tei. Cilj radnje lei u podruju prirodne nunosti. Djelovanja su podlona empirijskim sluajnostima te ih se,
prema KANTU, ne moe smatrati slobodnima. Iz toga slijedi da jedino stanje volje
u skladu s umom moe nekoj radnji dati
moralnu kvalitetu.
Dunost oslobaa ovjeka od odreenja
s luajnim empirijskim oznakama. Dunost
nadomjeta prirodnu nunost
"pomou nunosti djelovanja iz potovanja prema [moralnom] zakonu".
Dunost sili ovjekovu volju i djelovanje
na potivanje moralnih zakona koji proistj eu iz uma. Pri tome se i neka radnja na
temelju sklonosti moe sluajno podudarali s propisima dunosti:
Ovo djelovanje "prema dunosti" KANT
naziva legalnou nasuprot moralnosti,
koja pretpostavlja djelovanje "iz" dunosti.
Morati se predstavlja u obliku imperativa.
KANT razlikuje hipotetike od kategori
kih. Prvi vrijede samo pod pretpostavkom
traenog cilja i time izriu samo uvjetovano Moranje. Kategoriki imperativ, naprotiv, zakon dovodi formalno i apsolutno do valjanosti. U najopenitijoj formulaciji glasi:
"Radi tako da maksima tvojega djelovanja u svako doba moe ujedno vrijediti
kao naelo opega zakonodavstva."
Maksime su subjektivna naela. One kao
temelji odreenja volje odluuju njezinu
vrijednost i time vrijednost djelovanja
uope. Moralno su dobre samo onda ako
udovoljavaju formalnom kriteriju kategorikog imperativa. Moraju biti tako uinje
ne da ujedno mogu vrijediti za sva razumska bia.
Npr. ne udovoljava mu maksima, prema kojoj bi se smjelo lagati: ovjek bi
time morao htjeti da svi lau.
Sintetiko apriorna tvrdnja kategorikog
imperativa tako je najvie formalno nae
lo koje um moe formulirati s obzirom na
"prisilu" ovjekove volje:
"Neovisno ... o nekomu eljenom predmetu, a ujedno ipak odreenje samovo-

praktinog

uma 143

Ije pomou ope zakonodavne forme,

za to treba biti sposobna maksima,
postoji jedino naelo udorea. "
Pokazivanje formalnoga, operazumskog
naela djelovanja postaje glavna toka
KANTOVE teorije slobode. Prema stavu
'Kritike istog uma', slobodu je bilo mogue samo misliti. Kategoriki imperativ
kao razumsko naelo ini Moranje moguim bez materijalnih razloga odreenja
(npr. odgoj, moralni osjeaj, Boja volja,
tenja za blaenstvom).
Um se u dunosti podreuje svojemu
vlastitom zakonodavstvu. On je autonoman, tj. samo-zakonodavan.
Dodue, ovjek kao osjeajno bie stoji
pod heteronomijom prirodnog zakona, ali
je volja slobodna po odreenju razuma s
kojim ovjek sudjeluje na "inteligibilnom"
(razumskom) svijetu. Tako se volja pokazuje i pozitivno slobodnom. Cisti um
(neovisno od empirijskoga i heteronomnoga) praktino se dokazuje u
"Autonomiji naela udorea ime volju odreuje na djelovanje."
Dobra volja razlikuje se od "patoloke "
po tome to nije osjetilno uvjetovana. Njezin poticaj lei u potovanju zakona. To
potovanje, koje ograniava ljubav prema
sebi kao motiv djelovanja, pravi je moralni osjeaj.
Budui da dobru volju treba kao autonomnu potivati i u drugoj osobi, druga
formulacija kategorikog imperativa glasi:
"Radi tako da ovjeanstvo i u tvojoj
osobi i u osobi svakoga drugoga ujedno uzima kao svrhu, a nikada samo
kao sredstvo."
'Dijalektika' Kpu kao predmet praktinog
uma oznauje najvie dobro.
Nasljedovanje moralnog zakona jedini
je temelj odreenja volje, a ne tenja za
sreom. Za ovjeka kao osjeajno bie
ipak se cjelovitomu dobru mora prikljuiti srea.

Ovu antinomiju praktinog uma KANT

razrjeuje ovako:
Neka se veza samo sintetiki moe ostvariti kao uzrona sveza, koja krepost
stavlja kao uzrok. Eudaimonija se moe
prikljuiti.

Sveza obaju u najvie i cjelovito dobro

postaje sigurna tek postu/atom Boje egzistencije koja jami tono suglasje blaenstva s udoreem.
Budui da bia u osjetilnom svijetu nikada ne postiu "svetost", beskonani progres usavravanja zahtijeva i postulat besmrtne due.

144

Njemaki

idealizam

Kant V: Kritika rasudne snage 145

S 'Kritikom rasudne snage' KANT je zakcijeli "kritiki posao". Istraivanju
rasudne snage pri tomu pripada zadaa
posredovanja izmeu prirode vidi str.
137, Ku) i slobode (vidi str. 143, Kpu).
Rasudna je snaga zamiljena kao sposobnost izmedu razuma i uma, a njoj odgovarajui osjeaj ugode i neugode kao sposobnost to lei izmeu moi spoznavanja i moi eljenja.
Openito rasudna snaga jest sposobnost da se pojedinano supsumira pod
ljuio

rasu dna
snaga

predmet

openito.

svrhovitost

A Uz Kritiku rasudne snage

mir
federalni savez

l
l

lli

drava

drava
.____
______,. l

l
l
l
~.--------:-,

odgoj

:l ~
1.

ll
t :
j

~:

momll,lmojo

l&~

b), ~ "::!::~. ~A:~

- - __; - - "

- _i -'l'-"'"

B Uz Kantovu filozofiju povijesti i drutva

l
l

lA/1

1Ar1 J

~o~da

l
l

- _P~IJ=:t~ povijest prirode

--

Ovdje istraena "reflektivna rasu d bena

snaga" najprije mora pronai ono ope
nito. Njezin princip za to jest ono svrhovito.
Ako je svrhovitost subjektivna, ta sposobnost jest "estetska" rasudna snaga,
a ako je objektivna, KANT govori o
"teleolokoj" rasudnoj snazi.
U kritikoj obradi estetike KANT istrauje lijepo i uzvi;<eno. Za razliku od lijepoga, uzvieno se odnosi na neogranieno
iju predodbu prati ideja totaliteta. Analitika lijepoga pokazuje da je jedan estetski sud prema kategorijama opevaljan,
jer on od drugih zahtijeva da ga slijede,
a nuan, jer ga zaokuplja zajedniko osjetilo svih ljudi. U njemu dolazi do izraaja "bezinteresno svianje" koje se po
relaciji odnosi na formu svrhovitosti.
"Ljepota je forma svrhovitosti nekoga
_,............-- predmeta, ako je na njemu opaena
bez predodbe cilja."
Lijepo je, dakle, ono to kod nepojmovne predodbe probuuje ugodu time to
ono predstavlja svrhovitost. Tako je cvijee slobodna prirodna ljepota po harmoniji njegovih dijelova, a da u temelju
samog promatranja ne lei neka svrha.
Sudovi o ukusu u sebi skrivaju antinamiju: ne mogu se dokazati, a ipak zahtijevaju da budu obvezni. Temelje se na
subjektivnom osjeanju, ali se ujedno okreu prema nadindividualnom zajedni
kom osjetilu.
KANT napokon povezuje estetsko s moralnim: kategorijalno odreenje lijepoga
slui kao analogija za moralrio dobro. Uzvieno ukazuje na monu cjelinu prirode,
na kojoj se mjeri ovjek.
Kritika teleolokog miljenja istrauje
granice svrhovitoga u (istraivanju) prirode.
Svrhovito je pri tome heuristiki princip
kod ivih bia; kod njih je pomou organike strukture uinak ponovno uzrok.
Stablo proizvodi sebe i svoje nasljednike, pri emu ono kao individuum te

kao vrsta jednako predstavlja uzrok i

uinak procesa.
Uzronost zahtijevana za cijelu spoznaju,
u podruju biolokoga dopunjava se svrhovitou.

KANTOVA antropologija vidi ovjeka,

za razliku od ivotinje, odreena ne instinktivnim nego razumskim. Stoga kod
pojedinca odgoj mora sprijeiti mogui
pad u surovost. Odgoj treba prosvjeiva
ti, tj. ne samo "dresirati", nego djecu ui
ti da misle. On se zbiva putem
"kroenja divljatva" (discipliniranja),
pouavanja, ija je svrha postizanje
povijesnosti i kultiviranosti.
Vano je moraliziranje koje treba pridonijeti pravilnom miljenju.
Daljnja razlika od ivotinje jest ovjeko
va povijest. Usavravanje tu nastaje prenoenjem onoga to je postignuto kroz
generacije. Pri tomu priroda ostvaruje
svoj skriveni plan da u ovjeanstvu razvije sve svoje sposobnosti. Pokreta je
antagonizam ljudske naravi, njegova "nedrutvena drutvenost":
ovjek tei prema drutvu a ipak mu
se protivi.
Osnutak potpuno pravednoga graan
skog drutva jest
"najvia zadaa to ju je priroda zadala ljudskoj vrsti, jer [samo tako] priroda moe postii svoje preostale namjere s naom vrstom".
Iz toga, po sebi bespravnoga, prirodnog
stanja, prema KANTOVOJ l:tlozofiji prava, vodi "iskonski ugovor". Tek tako nastala drava moe jamiti pravo pojedinih
graana na nedodirljivu slobodu i jednakost. Kategoriki imperativ prava glasi:
"Radi izvanjski tako da slobodna upotreba tvoje slobode moe postojati zajedno s bilo ijom slobodom prema jednomu opem zakonu."
Privatno pravo osigurava prirodne institucije kao slobodu ugovora, enidbu i
vlasnitvo.
javno pravo sve graane stavlja pod zajedniko zakonodavstvo. Od svojih prosvjetiteljskih prethodnika KANT, nadalje,
preuzima ideju republikanskog ustava s
podjelom vlasti, suverenitetom naroda i
ljudskim pravima.
Konano, pravo naroda treba osigurati
slobodu i mir naroda izmeu sebe.
U djelu 'O vjenom miru' (1795.) KANT
kao uvjete navodi:
republiki ustav pojedinih drava
federativni slobodni savez drava
(ogranieno) pravo svjetskih graana.

146

Njemaki

Fichte I 147

idealizam
Za Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-1814.) filozofija je nauk o znanosti, tj.
ona ne radi kao ostale znanosti s predmetima, nego je znanost o znanju uope.

Njezina je zadaa stoga postaviti nae

la kojima se moe utemeljiti sve znanje, a koja se ne mogu dalje utemeljiti.
U svojoj 'Osnovi cjelokupnoga nauka o
znanosti' (1794.) FICHTE navodi tri najvia naela koja odgovaraju shemi teze,

antiteza:
ja .r. ne-ja

teza:
ja =ja

sinteza:
ja i ne-ja uzajamno se
ograniuju i odreuju

A Naela nauka o znanosti (1794.)

pravo prisile

l
egzistencija drugih
umnih

bia

zahtjev za
samoodreenjem

B Temelj naravnog prava

antiteze i sinteze.
Proo naelo glasi:
"Ja iskonski naprosto postavlja svoj
vlastiti bitak."
"To naelo treba izraavati ono djelovanje koje se meu empirijskim odredbama nae svijesti ne pojavljuje niti
se moe pojaviti, ve je, tovie, u temelju sve svijesti i jedino je omoguava."
Svako znanje o neemu unaprijed pretpostavlja postavljanje Ja, koje zna. Ja, o
kojemu je govor u prvomu naelu, ne
treba razumjeti empirijski nego transcendentalno, tj. ono oznauje uvjet svega
znanja.
Drugo naelo slijedi naelo proturjeja:
Ja nisam Ne-ja. Ili: "Tome Ja naprosto
se suprotstavlja neko Ne-ja."
Budui da bi se Ja i Ne-ja kao postavljen
u Ja uzajamno dokidali, sinteza, koja povezuje obje reenice, mora se sastojati u
tome da se one u stvarnosti samo djelomino negiraju, tj. uzajamno se ograniu
ju.
Tree naelo stoga glasi:
"U Ja suprotstavljam djeljivome Ja neko djeljivo Ne-ja."
Ovo konano Ja i Ne-ja sada se ogranii tako se uzajamno odreuju. Nae
sadri opet u sebi dvije tvrdnje:
'Ja se postavlja kao odreeno po Neja." To tvori temelj teorijskoga nauka o
znanosti.
l: "Ja se postavlja kao ono koje odreuje Ne-ja" kao temelj praktinog nauka o znanosti.
U teorijskom dijelu treba objasniti kako
Ja dolazi do svojih predodbi.
Promatra li se Ja kao odreeno po Neja, onda je Ja miljeno pasivno primajue, a Ne-ja aktivno.
To je stajalite tzv. realizma. Kritikom
idea/izmu, naprotiv, vrijedi stajalite
da Ja samo sebe postavlja ogranienim
po Ne-ja te je stoga djelatni dio u samoograniavanju.

Djelatnost, po kojoj nastaju predodbe u

Ja tako to se ograniuje po Ne-ja, FICHTE naziva mata.
Praktini dio polazi od proturjeja koje
nastaje izmeu beskonane djelatnosti
apsolutnoga Ja i konanoga Ja ogranie
nog po Ne-ja.
Zato se Ja ograniuje?
Odgovor je u odreenju apsolutnoga Ja
kao beskrajne tenje. Ona sadri zahtjev
da bi sva stvarnost trebala biti postavljena naprosto po Ja. Budui da nema tenje bez njezina objekta, Ja treba otpor
Ne-ja da bi u njegovu nadvladavanju mogao postati praktinim.
Istovremeno konano Ja mora razmiljati
o tome obuhvaa li ono zbilja u sebi svu
stvarnost. Sudar objekata jest uvjet da se
tenja reflektira i da Ja zna o samomu
sebi te se tako moe odrediti.
Otpor Ne-ja dan je tome Ja u osjeaju
kao
"djelovanje toga Ja, u kojemu se to isto
neto, u sebi pronaeno strano, odnosi na sebe ... "
Nauk o znanosti utvruje postojanje jedne, od svijesti konanoga Ja neovisne sile (Ne-ja). Ona se moe samo osjetiti, ne
spoznati. Sve mogue oznake ovoga Neja izvode se iz sposobnosti odreivanja
to je ima Ja.
FICHTE stoga nauk o znanosti sam oznauje kao real-idealizam.
'Sustav nauka o udoreu' (1798.) nase na rezultate nauka o znanosti. Neko je djelovanje moralno ako u
skladu s apsolutnom samostalnou mojega Ja za temelj ima prevladavanje svake ovisnosti Ja o prirodi.
Naelo udorea stoga lei u ideji da
bi Ja "trebalo odreivati svoju slobodu
prema pojmu samostalnosti, naprosto i
bez izuzetka".
Temelj djelovanja je udoredni nagon.
On je mjeavina prirodnoga nagona, od
ega ima materiju prema kojoj se usmjerava, i istog nagona, koji ga odreuje
prema formi da ne bi postavio kao cilj
nita drugo nego samostalnost toga Ja.
Djelovanje je odreeno pojmom dunosti, tako da kao kategoriki imperativ
nastaje:
"Radi uvijek prema najboljem uvjerenju o svojoj dunosti."
Njezinu sadrajnu odredbu FICHTE ocrtava u vlastitu nauku o dunosti.
dograuje

148

Njemaki

idealizam

Fichte ll; Schleiermacher 149

kontekst

literarni
kontekst

povijesni
kontekst

povijesni
kontekst

intencija

intuitivno
osmiljavanje

jezini

A Schleiermacher:

hermeneutike

metode

univerzalno

"'

-~

:!3

:8E

1lt
znanost

drava

"'

;;;

~:
e:

;;;

djelovanje

ea.,

nauk o dobrima

I FICHTEOV 'Temelj naravnog prava'

(1796.) slijedi naela nauka o znanosti.
Umno bie ne moe postaviti samo sebe, a da si ne pripie slobodno dje lovanje.
Mogunost samosvijesti zahtijeva da Ja
postavlja granicu svoje djelatnosti , tj. jedan svijet izvan sebe. No, poticaj za samoodreenjem moe se razumjeti samo
kao zahtjev koji od drugih razumskih bia izlazi prema Ja. Tako se Ja moe shvatiti samo kao samostalno djelotvoran ,
ako prihvaa ostala slobodna razumska bia izvan sebe, koja svoj prostor
djelovanja ograniuju u korist mogu
nosti djelovanja , i tako ga priznaju kao
umno bie.
Time se Ja ne moe ostvariti os im ako
stoji u odnosu prema drugim umnim biima , a to je pravni odnos.
Stoga opa pravna postavka glasi:
"U svim sluajevima slobodno bie izvan mene moram priznati kao takvo, tj.
moju slobodu ograniiti pojmom njegove slobode. "
Uvjet m ogunosti djelovanja u osjetnom
svijetu jest tijelo. Kao prootno pravo osobe stoga vrijedi
pravo na slobodu i nepovredivost tijela
te na trajanje slobodnog dje lovanja u svijetu. Ta se sloboda u zajednici mora ograniiti slobodom drugoga.
Provoenju ovih pravnih odnosa slui
prisilno pravo. Ono se temelji na dobrovoljnom ugovoru, a za izvrenje pravne
vlasti potrebna mu je zajednika drava.
FICHTEOVA kasna filozofija (od 1800.)
u ra zli itim podrujima pokazuje promjenu njegova miljenja. Njegovi prijanji
pogledi na filozofiju religije ('O temelju
nae vje re u boansko upravljanje svije tom', 1798.) donijeli su mu kod protivnika prigovor ateizma, budu i da je Boga
~ ide ntificirao s moralnim svjetskim poret~ Sada poima Boga kao jedan, apsolutni bitak prema kojemu je ovj ek usmjeren svojim znanjem i nastojanjem.
U kasnijim shvaanjima nauka o znanosti pokuao je dospjeti do principa jedinstva u (boanskom) nepromjenjivom Apsolutu. Znanje je utemeljeno i nesumnjivo samo ako postoji jedan nuni bitak
koji se ostvaruje u ljudskom znanju. U
najdubljemu , filozofski postignutu znanju
pokazuje se unutarnji bitak samog Apsoluta.

B Schle ie rmacher: etika

Friedrich D. E. Schleiermacher (1768.- 1834.) danas je uvaavan osobito na te-

melju radova o hermeneutici, koje je

meu ostalima prihvatio i DILTHEY.
Hermeneutika mu vrijedi kao vjetina
ili tehnika razumijevanja, koje razmilja o uvjetima pod kojima je mogue
shvaanje ivotnih oitovanja.
Budui da je svaki tekst ujedno individualno ostvarenje autora i pripada ope
mu jezinom sustavu, ponajprije nastaju
dva naina izlaganja.
Objektivna (gramatika) metoda jedan
tekst razumije iz cjelo kupnosti jezika,
subjektivna iz individua lnosti autora
koju on unosi u stvara l aki proces.
Tome slijedi drugo razlikova nje izmeu
komparativnog postupka , koji na smisao
zakljuuje iz usporedbe iskaza u njihovu
jezinom i povijesnom kontekstu , i divinatorskog, koji smisao shvaa intuitivno,
uivljavanjem.
Ovi oblici moraju zaj ed ni k i djelovati i
dopunjavati se neprestano napredujui u procesu razumijevanja.
Zadau etike SCHLEIERMACHER vidi u
tome da opa na ela uskladi s raznolikou konkretnog ivota i individualne zahtjeve s opima.
Etiku dijeli na 3 podruja:
Nauk o kreposti obrauje moralno kao
silu koja ima sjedite u pojedinom o
vjeku te kao Ethos nosi njegovo djelovanje.
Nauk o dunosti za predmet ima samo
djelovanje; njegovo ope n aelo je da
svaki pojedinac u zajednici treba ui
niti najvie mogu e za ispunjenje moralne zadae u drutvu.
Nauk o dobrima pokazuje dobra koja,
kao prvo, nastaju iz zadae za izmirenjem individualnih i univerzalnih (zajednikih) ciljeva i, kao drugo, iz na i
na djelovanja uma s obzirom na prirodu:
Um oblikuje prirodu (organizira) te je
oblikovanu ini svojim znakom (sim bolizira) u kojemu o n postaje spoznatljiv.
Najvie bi dobro bilo postignuto kad je
priroda potpuno organ i simbol uma te
kada doe do izjednaenj a individualnoga s univerzalnim.
Kombinacija podru ja djelovanja vodi do
4 udoredne institucije:
drave, slobodne drutvenosti , znanosti i Crkve (sl. B).
Religija se prema SCHLEIERMACHERU
ne temelji na racionalnosti niti udoreu ,
nego svoj pravi te melj ima u osjeaju
neogra niene ovisnosti.

150

Njemaki

Schelling 151

idealizam

Bog

t
ovjek

zlo

B "Filozofska istraivanja o biti ljudske slobode"

Miljenje Friedricha Wilhelma Josepha

Schellinga 0775.- 1854.) podlijee velikim
promjenama. U poecima je voen FICHTEOM od kojega se ipak razgraniuje svojom filozofijom prirode, dok se u njegovoj
kasnijoj filozofiji da spoznati utjecaj misti
no teozofskih misli JAKOBA BOHMEA
(1575.-1624.).
Jedan od SCHELLINGOVIH osnovnih problema jest jedinstvo suprotnosti subjekta i objekta, duha i prirode, idealnoga i realnoga.
"Priroda treba biti vidljivi duh, a duh nevidljiva priroda. Ovdje, dakle, u apsolutnom identitetu duha u nama i prirode izvan nas mora se rijeiti problem kako je
mogua priroda izvan nas."
U 'Sustavu transcendentalnog idealizma' samosvijest je prornatrana kao najvii princip
znanja. Ona proizvodi ne samo samu sebe
nego nesvjesnom produkcijom i svijet objekata. Ja - subjekt identian je s Ja - objektom utoliko to on razmiljajui sebe ini
objektom.
U njegovoj filozofiji prirode priroda kao
subjekt jest apsolutna produktivnost, priroda kao objekt puki produkt. Kad bi bilo
samo iste produktivnosti, ne bi nastajalo
nita odreeno. Stoga mora postojati jedno
protudjelovanje kao zapreka, iz ega proizlaze likovi.
Temelj zapreke jest u samoj naravi tako
to sama sebi postaje objektom.
Ove oprena djelujue sile uvjetuju da je
priroda uvijek u bivanju. Prividno postojanje produkata u stvarnosti jest stalno reproduciranje, trajno unitavanje i novostvaranje.
SCHELLING to pojanjava slikom rijeke
koja otporom tjelesa u sebi tvori odree
ne virove. Suprotno strujanje virova ipak
nastaje iz snage rijeke. I oni se odravaju
u stalnom obnavljanju oprena djelujuih sila.
Ukupna je priroda oivljena produktivnim
ivotom. ono tzv. anorgansko samo je jo
uspavani ivot.
takozvana mrtva materija samo je usnuli, takorei konanou opijeni ivotinjski i biljni svijet. .. "
U prirodi se dogaa evolucija u kojoj se nie forme uzdiu u vie, dok je sve uvijeno
u vjenu supstanciju (ili Apsolut). SCHELLINGOV problem jedinstva suprotnosti
pokree pitanje principa koji lei u temelju
jedinstva. Stoga je on od 1801. koncipirao
svoju filozofiju identiteta za iji temelj vrijedi:
"Sve to jest, u sebi je jedno."
Apsolutni identitet shvaen je i kao toka
indiferentnosti u kojoj se sve suprotnosti
ponaaju indiferentno.

Budui da je u biti sve jedno, dinamika razvojnih procesa u svemiru mora se objasniti
kvantitativnom prevagom jedne dotine
strane suprotnosti, koja je odstupila iz apsolutno jednoga.

SCHELLINGOV spis 'Filozofska istraivanja

o biti ljudske slobode' (1809.) oznauje prijelaz od njegova sustava identiteta u religiozno-teozofski obiljeeno razdoblje.
Ljudska sloboda jest sposobnost dobra i
zla. Pitanje mogunosti zla, prema SCHELLINGU, moe se odgovoriti samo tako da u
samome Bogu lei neka razdvojenost na temelj i egzistenciju.
"Budui da nita ne postoji pred Bogom
ili izvan Boga, onda on mora temelj svoje egzistencije imati u sebi. ... Taj temelj
njegove egzistencije, koji Bog ima u sebi,
nije Bog apsolutno promatran, tj. ako on
egzistira; jer on je samo razlog njegove
egzistencije. On je narav - u Bogu; jedno, dodue od njega nerazdvojeno, ali
ipak razliito bie."
Budui da sve to je stvoreno dolazi od
Boga, ali je ujedno razliito od Boga, ono
svoj izvor mora imati u onome to u Bogu
nije on sam, tj. u njegovu temelju.
Temelj je shvaen kao tamni, nesvjesni temelj (tmina), kao nesreeno, kao samovolja koja se mora promijeniti u svjetlo egzistencije (ureenost, razum, zajednika volja).
Dok su obadva bitna obiljeja u Bogu
neodjeljiva, oni kod ovjeka odstupaju jedno od drugoga u emu lei mogunost
dobra i zla.
Budui da ovjek kao onaj koji je proiziao iz temelja u sebi irna jedan relativno
od Boga neovisan princip, slobodan je za
dobro ili zlo.
Zlo ne nastaje iz temelja po sebi, nego kada
se ljudska volja odrie svjetla.
No, da ne bi ostali kod dualizma temelja i
egzistencije, mora postojati neto prijanje
to SCHELLING oznaava kao "ne-temelj':
On se indiferentno odnosi prema svim suprotnostima te stoga u njemu nema niega
to bi ometalo pojavu suprotnosti.
U svojoj kasnoj filozofiji SCHELLING intenzivno raspravlja s kranstvom. Nastojanje da se Boga shvati kao zbiljski, ne
samo miljeni, Apsolut, u njegovim ga
predavanjima o 'Filozofiji objave' vodi do
razlikovanja negativne i pozitivne filozofije. Negativna (osobito misli na HEGELA)
radi o onome to je dano u istom miljenju, dok se pozitivna odnosi na zbilju. Time um ograniava samoga sebe, budui
da pretpostavlja zbilju koja je dana u iskustvu.

152

Njemaki

idealizam

Hegel I 153
sinteza

dokida

'

~\:;.
l
antiteza

proizvodi
krije u sebi
teza
A 'Pohvala dijalektici' prema R. Magritteu
dijalektiki

B Uz Hegelovu dijale ktiku

"miljenje miljenja"

razvoj

t@

f (I!if)

'"e'
"O

g_

"'

:::>

-"'
Q)

miri se 5<;1
sobomokree se
u sebe

~
@~_

t ,(a;:')

izvanjska
priroda

cjelina je organsko jedinstvo

C Cjelina kao istinito

Otuenje

- pomire nje

Jedan od izvora intelektualnog podrijetla

kod Georga Wilhelma Friedricha Hegela (1770.- 1831.) jest vapski pijetizam,
jaki gnosti ki smjer unutar p rotestantizma.
Odatle treba shvatiti "spekulativni idealizam", tumaenje povijesti, trojstvo "dijalektike metode" i odreenje "istine
kao cjeline".
Drugi utjecaj dolazi od ROUSSEAUA
kojemu HEGEL zahvaljuje praktini interes u svoje mu kasnijem sustavu.
Hegel se skupa s ARISTOTELOM i TOMOM AKVINSKIM uvrtava me u najve e sistematia re. ARISTOTEL je ute meljio
metafi ziku kao teologiju , tj . uenje o prvim , boanskim uzrocima ; TOMA AKVINSKI je kao teolog bio filozof; HEGEL
ne samo da pie 'Teoloke ml ade n ake
spise' nego se njegova sistematska filozofija u osnovi dade tuma iti kao jedna
vrst "teologije", tonije reeno kao teologija povijesti
Poetak toga treba tra iti kod JOAKIMA od FIORE (oko 11 35.- 1202.). JOAKIM tumai povijest kao niz triju epoha koje odgovaraju kranskom Trojstvu : carstvo Oca koje je u Sta ro m zavjetu oitovano zakonom; Sina koje postoji po Crkvi; i carstvo Duha ko je jo
nedostaje.
HEGEL dijalektiku s,hva a kao zakonitost ko ja lei u temelju naravi miljenja i
same zbilje:
Svaka teza ve u sebi sadri antitezu ,
obje se dokidaju u sintezi.
"Dignuti " ima dvostruki smisao, "ouvati "
i "dokinuti" (npr. dokinue zakona). Neto tako dignuto jest posredovano, koje
u sebi jo ima odreenost svojega podrije tla. Dijalektika pokazuje proturjeja
(npr. konano - beskonano) kao mome nte prijelaza ili bivanja u jedno j cjelini , iji je odreeni posljednji stupa nj os'tavio za sobom dva prijanja , a da nije
.,
napustio njihovo vlastito znaenje .
~ ;.;;~~~k.~;'k.'~,~~~azivamo vie razumno
~-iakve naprosto odijeljene po jave po samima sebi, po onome
to jesu prelaze jedna u drugu." "Jer
posredovanje nije nita drugo doli pokretna istovjetnost sa samim sobom, ili
ono je refleksija u samome sebi.. "
Ni pozicije i fenomeni u povijesti za HEGELA nisu slu ajne po jave , nego nu ne
faze razvoja neega organski bogatijega.
Shvae na, tj . pravo protumaen a , povijest tvori po-unutrenje (Er-innerung) duha.

Sam duh se odstranio ili otuio, pa se

o pet sa sobom pomirio ili se o kre nuo u
sebe. HEGELOVO miljenje o pisuje proces u kojemu je duh otiao u njemu strani oblik prirode te tijekom povijesti u o
vjeku dolazi k sebi.
Na kraju ovoga "hoda u sebe" stoji
Duh koji poznaje sebe samoga, Apsolut kao "identitet identiteta i ne-ide ntiteta".
U filozofiji duh spoznaje sebe samoga
kao subjekt i kao supstanciju:
Subjekt, koji misli sebe i svijet, podudara se sa supstancijo m svije ta.
Tu o n pronalazi ide ntitet bitka i miljenja , jer supstancija je sa m orazv ijajui duh
kao samosvjesna cjelina:
"On je po sebi gibanje, koje je spoznavanje, - promje na onoga Po sebi u Za
sebe,.. objekta svijesti u [objekt] samosvijesti, tj .. . u po jam. "

Sustav je manje izvana dodana forma

nego nutranje usmjerenje na cjelinu. HEGEL u njemu vidi jedini mogui o blik
predstavljanja Istinitoga u znanosti:
"Da je ono istinito samo kao sustav
zbiljsko ... , izraeno je u predodbi koja ono apsolutno izri e kao duh. . ..
Zbiljski je jedino o no duhovno,
ono je po sebi i za sebe. "
HEGEL svojim organskim prikazom cjeline eli prevladati i KANTOVE dualizme
(npr. "stvar po sebi" i "pojava"; "vjera" i
"znanje").
U kretanju duha nije potreban stupanj
razvoja niti pojava suprotnosti, budui da
na kraju trebaju biti dokinuti u cjelini i
samo zajedniki mogu izraziti istinu:
"Istinito je cjelina. Cjelina je pak samo
bie koje se ispunjava svojim razvoje m. "
Za uvod njegovu 'Sustavu zna nosti' HEGEL je 1807. objavio 'Fenomeno logiju
duha', Koncipirana je kao prvi dio sustava, a ujedno pak tvori ve i vrhunac.
Fenomenologija predstavlja "Znanost o
iskustvu svijesti". HEGEL poslije pie:
"U [njoj] sam prikazao svijest u njezinu
napredovanju od prve neposredne oprenosti sebe i objekta do apsolutnog
znanja."

154 Njemaki idealizam

Hegel n 155
'Fenomenologija duha ' istrauje niz oblika pojavnog znanja do toke na kojoj
svi jest vie ne moe izii iznad sebe, jer
"pojam odgovara objektu, objekt po jmu". Samoispitivanje svijesti, to za to
moe slijediti svoje vlastito mjerilo, te melji se n a pitanju o odgovaranju predmeta Po-sebi i naina kako ovo Po-sebi
postoji za svijest.
Put od svijesti do pojma z nanosti vodi
preko samosvijesti , uma , duha i relig ije
(vidi str. 156, sl. A). Poticaj je dijalektika ija je jezgra odredena negacija doti n og predmeta i stanja svijesti.
"Sistematika, koja se ovim n a inom
i zgra uj e, jest potpuna ako je prevladana suprotnost subjekta i o bje kta ,
ko ja ... karakterizira prirodnu svijest,
tako da su sada oba, subjekt i objekt,
znani kao neodjeljivo jedno te je postignut stupanj na kojemu sadraj svijesti odgovara njegovu mje rilu istine ." (H. F. FULDA)
Na ovomu posljednjem stupnju 'Fenomenologija ' kao izraz promjene oblika
od samosvijesti do apsolutnog znanja
os l obaa jedan oblik spoznaje koja a psolut ima sam po sebi.

biti, podijeljena pre ma trijadama (usp.

sl.). Njezina su 3 dijela:
logika, znanost o ideji po sebi i za
sebe
filozofija prirode, kao zna nost o ideji
u njezinu drugobitku
filozofija duha, kao ide je koja se iz
svoga drugobitka vratila k sebi.
Ovo posljednje obra u j e 3 stu pnja odnosa duha prema samomu sebi:
Kao subjektivni duh koji je opet trostruko razliit:
kao onaj koji proizlazi iz prirode i neposredno je odree n (antropologija)
kao svijest u o preci prema ve zateenoj prirodi (fenomenologija)
kao onaj ko ji se odnosi prema svojim
vlastitim oznakama (psiho logija).
Kao objektivni duh o n istupa iz svoje
subjektivne sfe re da bi izvanjski svijet
oblikovao prema svojoj vo lji i u njemu
samome stvorio sadra je. On se oituje
u pravu, moralnosti i udorednosti.
Kao apsolutni duh konstitu ira se u
identitetu znanja o samomu sebi u umjetnosti, religiji i fil ozofiji te u tome ujedno postaje neovisan o konanim o blicima pojavljiva nja .

Tu spoznaju HEGEL naziva "Logika"

Cpod naslovom 'Znanost logike', 1812.- 16.). Ovdje logika nije formalni na uk o
zakonima miljenja u pojmovima, sudovima i za kljucima, nego
"znanost o istoj ideji, tj. o ideji u najapstra ktnijem elementu miljenja."
"Ideja je ono istinito po sebi i za sebe, apsolutno jedinstvo po jma i o bjektivnosti."
'Logika' ne zahtijeva nita manje nego
da bude sustav istog uma , carstvo is
tog milje nja, koje je istina. To znai ,
"da je njezin sadraj prikaz Boga, kakav je on u svojoj vjenoj biti prije
stvara nja prirode i kona noga duha".
U p ojed ina nome prve dvije knjige obrauju objektivnu (bitak i bit), t rea
subj ektivnu logiku (u e nj e o pojmu).
Ue nj e o bitku poinje tezom da su is
ti bitak i isto nWa isti, jer su oboje
....------E~tpuna .. ~c:;'dreenost. Njihova istina
J~rijerazu bitka u nita i nita u bitak.
"Njihova je istina, dakle, ovo kreta nje
izravnog ieznua jednoga u drugome: bivanje."

HEGELU se u Berlinu pruila mogunos t

irega politikog d je lovanja. To je dolo
do izraaja u f"tlozofiji prava 1821. ('Osnovne crte filozofij e prava'). Knjiga, iznad ogranienja naslovom, sadri
"cijeli sustav u odreenom e lementu
praktinog uma ."
Sudbonosnu slavu priskrbio je predgovor ovomu djelu u reeni c i :
"to je umno , to je zbiljski; a to je
zbiljski, to je umno. "
To postaje formul a restauraci je , politi
koga konzerva tivizma , fil ozofsko o pravdanje Bojega mil osra i blagoslivljanja
postojeega. HEGEL je napredovao u
"slube noga pruskoga dravnog filozofa."
HEGEL je poslije p okuao neto ograniiti: pod zbiljom ne bi shvaao samo
ono isto empirijsko sa sluaj em slabo
zamijeanoga ivota, nego egziste nciju
identinu s pojmom uma . Niti pruska
drava niti bilo ko ja povijesna pojava
ne bi u sebi bila obiljeen a kao umna ,
nego mnogo vie vj ena sadanjost ko ja
je uvijek tu i u sebi sadri dokinutu svu
prolost.

filozofija

udorednost

umjetnost
filozofija
duha

opa

individualnost

pojava

temelj
egzistencije

kvaliteta
Hegelov sustav filozofije prema 'Enciklopediji'

HEGEL je 1817. objavio 'Enciklopediju filozofijskih znanosti', nacrt sustava cjelo kupne filozofije. Struktura d jela je , u

156

Njemaki

Hegelm. 157

idealizam
Filozofija prava spada u sferu objektivnog duha. Kao svoja tri dijela ona obrauje:

apsolutno znanje

kao apstraktno pravo, kao izvanjska,

objektivna forma ivota koju slobodna
volja se bi daje
kao moralnost, kao subjektivni, unutarnji nazor
kao udorednost, kao jedinstvo objektivne i subjektivne sfere, koja se uobliuje u trima institucijama: obitelji, graanskom drutvu i dravi.
Drava je za Hegela "zbilja konkretne
slobode". Ona jami jedinstvo individualnoga s opim:
"Naelo modernih drava ima tu golemu snagu i dubinu da dade da se naelo subjektivnosti dovri u samostojne ekstreme osobne posebnosti i ujedno ga svede na supstancijalno jedinstvo i u njemu samomu to sauva."

religija

duh

um

samosvijest

svijest

A Uz 'Fenomenologiju duha'

B Manifestacije apsolutnog duha

..
cilj:
maksimalna
sloboda

"svjetskopovijesne
l i nosti"

+
J

----------

lukavtma
uma

zbiljsko=
umno

povijest kao
zbilja uma

narodi

C Uz Hegelovu filozofiju povijesti

Zadau filozofije HEGEL vidi u tome "da

svoje vrijeme shvati milju", da dade izraz sadanjosti. Predgovor 'Filozofiji prava' zavrava slavnom reenicom:
"Kada filozofija svoje sivilo oboji u
sivo, tada je jedan oblik ivota ostario,
a sivilom u sivilu ne moe se vie pomladiti, nego samo spoznati; Minervina
sova poinje svoj let tek u sumrak."
Filozofija je znajua "komentatorica" os/,.Varenih povijesnih dogaaja , za ije tumaenje u pripravnosti dri kategorije.

U posljednjemu desetljeu svojega ivota

HEGEL jo dri velika predavanja o filoc
zofiji povijesti, religiji i estetici, koja zaokruuju njegov sustav.
Filozofiji povijesti u osnovi lei princip,
"da svijetom upravlja um, dakle da je i
u svjetskoj povijest zbivanje bilo umno." "Cilj je svjetske povijesti, dakle,
da duh dospije do onoga to je on
zbiljski, i da to znanje uini objektnim,
da ga ostvari u jednomu postojeem
svijetu, da samoga sebe proizvede kao
objektivnog".
Za ostvarenje svojih ciljeva svjetski duh
se slui inima pojedinih ljudi, "svjetskopovijesnih linosti " .
Ove su linosti "najdojmljivije u svijetu
~~ i najbolje znaju oko ega se treba tru~to ine jest ispravno. Drugi im se moraju pokoravati jer to osjeaju . Njihovi govori, njihovi ini jesu
najbolje to se moe rei i uiniti".
Ovi pak samo misle da slijede svoje ciljeve, a u stvarnosti se varka duha njima

slui za ope ciljeve. Oni su samo voditelji poslova svjetskoga duha. Ne radi se
o srei pojedinca; pri hodu svjetskoga
duha kroz povijest bude zgaen i pokoji
ne vini cvijet.
"Svjetska povijest nije tlo sree. Razdoblja sree u njoj su prazni listovi."
HEGELOVA estetika u umjetnosti vidi
pojavu apsoluta u formi zrenja. Umjetnika ljepota stoji "u sredini izmedu osjetilnoga kao takvog i iste misli".
U naravi umjetnosti jest da sebe prevodi
u objektivno postojanje. Unutarnja se bit
religije moe zamraiti u kultu i dogmi,
bit se umjetnosti naprotiv moe samo otkriti kao ia i savrenija.
HEGELOVA t11ozofija religije kulminira
u tvrdnji:
"Sadraj kranske religije kao najviega stupnja razvoja religije uope sasvim se podudara sa sadrajem istinite
filozofije."
Filozofija je dokaz za istinu da je Bog ljubav, duh, supstancija i proces koji se vjeno u sebe vraa .
ovjek o Bogu zna samo ako Bog u
ovjeku zna o sebi samome.
To je znanje o znanju, samosvijest Boga
u beskonanoj svijesti. HEGELOVA gnostika teozofija identificira ljudsko znanje
s dovrenjem zbilje u Bogu. To je najvii
zahtjev koji je neka filozofija ikada postavila.
HEGELOVO je djelo bilo neobino utjecajno, prije svega u 19. st. Njegova je vieslojnost bila razlogom da je irina interpretacija mogla dosegnuti raspon od
teistiko-idealistikih sve do ateistiko
materijalistikih. Odgovarajui tome, nastao je tabor desnih i lijevih hegelijanaca.
U marksizmu je dijalektika postala mjerodavna metoda za tumaenje socijalnih,
ekonomskih i povijesnih procesa. Kritika
HEGELOVA sustava je za mnoge nadolazee filozofe, kao npr. KIERKEGAARDA,
bila poticajni moment za izlaganje njihova vlastitoga miljenja.

158 19.

stoljee

Pregled 159

Devetnaesto se stoljee openito promatra kao vrijeme prijelaza od novoga doba

prema modernom svijetu. Tako i povijesno-filozofski, mnoge idejne niti prihvaene
u 19. st. izravno vode u sadanjost.

Fr. Nietzsche (1844.-1900.)

Politika

je klima pod utjecajem posljedica

Francuske revolucije. Posebno je uinkovi
to bilo nastojanje za suverenim nacionalnim dravama pod idejom prava na samoodreenje nacije (naroda).
Liberalizmu je cilj vladavina uma i ostvarenje individualne slobode (prava ovjeka),
kao i slobodnoga gospodarstva.
Protiv kapitalistikoga se drutvenog poretka okree socijalizam. On tei za drutvenim i imovinskim poretkom koji bi jamio
blagostanje i jednaka prava ak i socijalno
slabijim klasama.

William James (1842.-1910.)

Charles Sanders Peirce (1839.-1914.)
Wilhelm Dilthey (1833.-1911.)

l
l

Friedrich Engels (1820.-95.)

Karl Marx (1818.-83.)

ls. Kierkegaard (1813.-55.~

John Stuart Mill (1806.-73.)
Ludwig Feuerbach (1804.-72.)
August Comte (1798.-1857.)
Arthur Schopenhauer (1788.-1860.)

..

narkoza
s eterom
(Morton)
1846.

uenje o
nasljeivanju

(Mendel)
1865.

l
"Nastanak
vrsta"
(Darwin)
1859.

znanost

brzi tisak
(Koenig/Bauer)
1812.

Pregled: 19.

stoljee

telegraf
(Morse)
1837.

bacil
tuberkuloze (Koch)
1882.

''Tumae
model atoma
nje snova" (Rutherfordl
(Freud)
Bohr)
1900.
1911/13.

periodiki

rentgensustav (Meyer/ ske zrake

Mendeljejev)
(Rontgen)
1869.
1895.

dinamo
(Siemens)
1867.

automobil
(Daimler/Benz)
1885.

l
teorija relativnosti
(Einstein)
1905/15.

Ono to oznauje duhovnu klimu toga vremena jest snaan napredak prirodnih znanosti i tehnike. Na njemu se temelji optimistina vjera u ovjekovu gotovo neogranienu mogunost oblikovanja svijeta.
Primjer za to jest novo zvanje inenjera,
koji teorijsko znanje premjeta u praktinu primjenu.
Nove tehnike mogunosti dovele su najprije u Engleskoj do tzv. industrijske revolucije.
S njome nastaju i klase poduzetnika i
proletera.
Rast nacionalnoga ivotnog standarda te istodobno osiromaenje radnika u industriji,
zbog predugoga radnog vremena i loih plaa, dovelo je do jakih socijalnih napetosti.
Trajna promjena slike ovjeka uzrokovana
je djelima CHARLESA DARWINA ('Nastanak vrsta', 1859.) koji pokazuje evoluciju
svega oivljenoga, i SIGMUNDA FREUDA
('Tumaenje snova', 1900.), koji razotkriva
nesvjesne nagone u duevnomu ivotu.
Snanim mislenim tvorevinama njemakog
idealizma u filozofiji nakon HEGELOVE
smrti (1831.), slijedi suprotan pokret, koji
svojom kritikom idealizma eli zacrtati
nove putove.
Lijevi begelijanizam (meu ostalima L.
FEUERBACH) distancira se od HEGELOVE
filozofije religije i drave te tako zastupa re.
ligijsko-kritika i politiko-liberalna stajali ~ ta s tendencijom materijalizma. KARL
~dotadanju ftlozofiju saima u jednu slavnu reenicu:
"Filozofi su samo svijet razliito interpretirali; radi se o tome da ga treba mijenjati."

U Danskoj SOREN KIERKEGAARD svoj

napad okree protiv odsutnosti egzistencije u apstraktnomu miljenju, pri emu u
svojoj kritici prije svega pred oima ima
HEGELA:
"to je apstraktno miljenje? To je miljenje kod kojega ne postoji onaj koji
misli. ... to je konkretno miljenje? Miljenje kod kojega postoji onaj koji misli ... kod kojega postoji egzistencija egzistirajuega mislioca misli, vrijeme i
prostor."
KIERKEGAARDOVA obrana konkretnoga
subjekta kao temelja svega miljenja nasuprot razrjeivanju na apstraktnu openitost
dala je presudne poticaje filozofiji egzistencije 20. stoljea.
ARTHUR SCHOPENHAUER u temelju svijeta ne vidi razumni princip, nego volju kao
nerazumni i slijepi nagon iz ije trajne elje
kao opredmeenja nastaju pojave.
Uspon prirodnih znanosti u 19. st. potaknuo je mnoge filozofe da pokuaju novo utemeljenje filozofije po analogiji prema
metodi prirodnih znanosti.
FRANZ BRENTANO programatski objanjava:
"Prava metoda filozofije nije nikakva druga nego ona prirodnih znanosti."
Pozitivizam (COMTE) stoga napredak ov
jeanstva vidi u tome da se miljenje dovede na pozitivni, tj. znanstveni stadij.
Naprotiv, posebno obiljeje duhovnih
znanosti naglaeno je u bistoricizmu, i to
osobito kod DILTHEYA:
Razvojem jedne specifine duhovno-znanstvene metode on pokuava osigurati taj
njezin samostojni temelj, drugaije od prirodnih znanosti. Pri tomu, za razliku od prirode, posebnu ulogu igra naglaavanje povijesnosti svih ljudskih ostvarenja.
Znanstveni socijalizam dobiva svoj teorijski temelj u djelu KARLA MARXA I FRIEDRICHA ENGELSA. Tako to je kritiki preuzeo Hegelovu filozofiju, klasinu nacionalnu ekonomiju i rani socijalizam, Marx je
razvio cjelokupno dijalektika-materijalisti
ko promatranje drutva i tokova povijesti
na temelju ekonomskih uvjeta.

FRIEDRICH NlETZSCHE podvrgava otroj

kritici tradicionalne moralne vrijednosti tako to raskrinkava njihove skrivene motive.
Njegovo kasno djelo otvara viziju prevrednovanja svih vrednota novoga nadolazeeg
razdoblja i uzdignue "nadovjeka".

160 19. stoljee

Schopenhauer 161

volja: stvar po sebi

objektivi ranje

idr~
princip upojedinjenja (prostor; vrijeme; uzronost)

~
predodbe
(podlone
naelu dovoljnog razloga)

A Svijet kao volja i predodba

..

Identifikacija
sa tivotom
i patnjom
drugih

opredmeenja

volja

U svojemu glavnom djelu 'Svijet kao volja

i predodba ' Arthur Schopenhauer
(1788.- 1860.) zacrtava obuhvatnu metafiziku volje. Ide jne su mu poticaje dali PLATON, KANT i indijske 'Upaniade'.
Prihvaajui KANTA, SCHOPENHAUER
polazi od apriornog naela da je ovjeku
koji spoznaje svijet oko njega dan samo
kao predodba, tj. samo u odnosu prema onome koji predoava, to je on sam.
"Svijet je moja predodba."
Rascijepljenost na subjekt i objekt jest forma kojoj je podvrgnuta sva spoznaja:
Objekti su dani samo na nain kako ih
uvjetuje subjekt.
Predodbe se pojavljuju u prostoru i vremenu te podlijeu "naelu dovoljnog
razloga", koje kae ela su sve nae predodbe zakonito povezane i prema formi
apriori odredive. Na taj nain mogui su
iskustvo i znanost.
No, pre dodbe tvore takorei samo vanjsku stranu svijeta, ija se nutarnja bit objavljuje u samoiskustvu subjekta. Imamo
dvojako iskustvo naeg tijela:
kao objekt (predoba) i kao volja.
Tjelesni izraaji nisu nita drugo nego opreclmeeni voljni ini. Moemo onda pretpostaviti da je ovaj temeljni odnos isti i
kod svih ostalih pre oclbi, i ela je njihova
unutarnja bit volja.
Sve pojavnosti nisu nita drugo doli opredmeenja volje koja kao nespoznatljiva "stvar po sebi" lei u temelju svijeta.
Ta je volja bezuman i slijepi nagon.
On se nikada ne smiruje, ve trajno tei
oblikovanju. No, budui da sve to ga
s a1azi u njegovu nastojanju jest on sam,
a sobom je u borbi iz koje proizlaze
stupnjevi opredmeenja.
Na najniemu stupnju prirode on se manifestira u fizikalnim i kemijskim silama,
na organskom stupnju kao ivotni poriv,
nagon za samoodranjem i spolni nagon.
Konano, kod ovjeka se pojavljuje um
koji po sebi tupa volja stvara kao svoje
orue .

~zloba
ista

B Samilost kao temelj etike

Predodbe koje su, pojavljujui se u prostoru i vremenu, podvrgnute naelu dovoljnog razloga, tvore samo posredna opredmeenja volje.
On se neposredno opredmeuj e u idejama koje su kao uzor u temelju poje dinanih stvari.
Ideje za jedan subjekt imaju formu predmetnosti, ali nisu podvrgnute naelu dovoljnoga razloga. One su vjene i nepromjenjive forme svih pojava koje u svooj mnotvenosti iz njih proizlaze po princ u upojedinjenja u rostoru i vremenu.

Promatranje ideja mogue je samo u is

tomu bezinteresnom predanju, u kojemu
se subjekt oslobaa svoje individualnosti i
nestaje u objektu. Ovaj nain spoznaje
jest izvor umjetnosti.
Genij je sposoban predati se idejama i iz
toga stvarati svoja djela. Poseban poloaj
pri tomu zauzima glazba. Ona nije odraz
ideje, nego same volje.
Osnova je SCHOPENHAUEROVE etike
razlikovanje empirijskoga od inteligibilnoga karaktera. Inteligibilni karakter jednog
ovjeka jest slobodna objektivacija te volje i odreuje nepromjenjivu narav individuuma: Na temelju ovoga danog karaktera izvanjski utjecaji dovode do promjenljivih motiva iz ega nuno nastaju dje lovanja. U njima se pokazuje empirijski karakter koji nije slobodan, budui ela je on
sam samo prirodnim zakonima podvrgnuta eojava volje koja je u temelju.
Covjek ne radi tako to spoznaje pa
onda eli, nego tako to spoznaje ono
to eli.
Budui da ovjekova djela nuno proizlaze iz njegova karaktera, za SCHOPENHAUERA je besmisleno postavljati etike
zakone. On se stoga ograniava na opis
onoga to treba potivati kao moralno.
Temelj morala je samilost.
Ona se temelji na uvidu ela sva bia nastaju iz jedne volje te su tako u svojoj nutrini ista.
U drugome vidim samoga sebe, u tuoj
patnji gledam svoju vlastitu.
Ovom identifikacijom dobro drugoga postaje mi vano kao i moje vlastito.
To se ne protee samo na ljude, nego
na sva iva bia.
to ovj ek bude bolje svjestan ivota, to
vie spoznaje ela je sav ivot patnja. Volja tei osloboenju i dovrenju. Oboje u
svijetu ostaje uskraeno:
Nema osloboenja od trajanja, a tenja
ne pronalazi kraja ni na jednom cilju.
Neiscrpna je mjera patnje i raste zajedno
sa spoznajom. Samo
u promatranju ideja u umjetnosti volja
pronalazi kratkotrajan poinak.
Iz te spoznaje nastaju dva stava prema ivotu.
U potvrivanju volje ovjek pri jasnom
znanju uzima ivot onakvim kakav jest
i odobrava svoj ivotni tijek sa svim to
je u nj ulo i to e doi.
U nijekanju volje pokuava se prevladavanje patnje utrnuem nagona za ivotom. SCHOPENHAUER smatra da se
taj put dogodio kod indijskih i kran
skih asketa.

162 19. stoljee

Kierkegaard 163

samoizbor
dobro i zlo

\
oajanje

brak posao dunost otvorenost

vle~ng ~ ~

paradoks

~- -- -- -

vrememto~ Krist

religiozni stadij

B Stadiji egzistencije

ellkl

stadij .

SOren Kierkegaard (1813.-55.) ~pada

meu velike samostalne mislioce 19. stoljea. Njegovi spisi (djelomino pod pseudonimom) sadre na jako osoban nain
pisanu literaturu, jasne filozofske i psiholoke analize te teoloke rasprave. Pri
tome (kransko) religiozno gledite njegova stvaranja, koje treba promatrati na
biografskoj pozadini njegovih vjerskih sukoba, ostaje uvijek mjerodavno. Njegove
analize naina ovjekove egzistencije dale
su presudne poticaje filozofiji egzistencije
20. stoljea .
Pitanje s kojim KIERKEGAARD zapoinje
jest:
Kako ja kao egzistirajui subjekt dolazim u odnos prema Bogu?
Stoga najprije treba shvatiti konkretne egzistencijalne uvjete pojedinca, tj. "samoga
sebe razumjeti u egzistenciji". Ali, ba je
to, prema KIERKEGAARDU, filozofija njemakog idealizma (osobito HEGEL) protjerala iz svojega miljenja te tako stvorila
tip "apstraktnog mislioca" to KIERKEGAARD otro kritizira:
"Ba jer je apstraktno miljenje sub specie aeterni [pod vidom vjenosti] , ono
odvraa pogled od konkretnoga, od
vremenitosti, od bivanja egzistencije,
od potrebe egzistiraju ega ... "
No, budui da je i apstraktni mislilac jo
uvijek konkretna egzistencija, on postaje
"kominom figurom" ako ne eli priznati
ovaj temelj svojega ivota i miljenja:
on sam i njegovo miljenje postaju fantom. Naprotiv, on treba postati subjektivan, tj. postii
" ... da se spoznaja odnosi prema spoznavatelju, koji bitno egzistira", jer "jedina zbilja o kojoj netko tko egzistira ne
samo da ima puko znanje, jest njegova
vlastita zbilja, da je on tu; i ta je zbilja
njegov apsolutni interes".
Dos (je li ovjekova egzistencija tako u
sr ite filozofskog osvjedoenja, postavr se pitanje: to je ovjek?
" ovjek je sinteza beskonanosti i konanosti, vremenitoga i vjenoga, slobode i nude, ukratko, sinteza. Sinteza
je odnos izmeu dvoga. "
No, time on jo uvijek nije Ja, jer:
"Vlastita osoba je odnos koji se sam odnosi prema sebi samome, ili je to u odnosu, da se odnos sam prema sebi odnosi. "
ovjek stjee Sebe tek po tome da se svjesno odnosi prema sintezi svojega bitka.
Samobitak nije ovjeku jednostavno
dan, nego je zadaa ije je ostvarenje

~~= ojegov~ "obod'

U tome je sadrana mogunost da se ov

jek nalazi u neskladu prema svojoj sintezi i svjesno ili nesvjesno promai svoje Ja.
KIERKEGAARD to oznauje kao oaj i u
'Bolesti nasmrt' opisuje razliite oblike,
kako ovjek ne eli biti on sam.
Budui pak da ovjek kao sinteza nije
sam sebe stvorio, nego je od Boga, ovaj
je nesklad pred Bogom; pa je ovo definicija grijeha:
ne htjeti pred Bogom biti ono to ov
jek jest.
Put pojedinca prema vjeri, u kojoj se
"prozirno temelji u moi koja ga je
postavila", KIERKEGAARD opisuje pomou razliitih stadija egzistencije ("Iliili").
U estetskom stadiju ovjek ivi u neposrednosti, tj. jo nije sama sebe izabrao
kao Sebe. ivi u izvanjskosti i osjetilnosti
te od njih, prema geslu: "ivot treba uivati. "
Primjer za to je Don Juan.
No, budui da je on u ostvarenju ovoga
ivotnog oblika ovisan o izvanjskom, tj. o
onome to nije u njegovoj moi, pokazuje se nepriznat temeljni ugoaj estetskog
ivota kao oajanje nad tim da mu mogu
biti oduzeti odnosi u kojima ivi.
Skok u etiki stadij dogaa se kad pojedinac u oaju bira samoga sebe:
" ...jer jedino sebe sama mogu apsolutno birati, a taj apsolutni izbor mene samoga jest moja sloboda i jedino ako
sam apsolutno izabrao sebe samoga,
postavio sam apsolutnu diferenciju,
naime onu izmeu dobra i zla".
Etika je egzistencija izabrala sebe kao
Samobitak i time dobila neovisnost o izvanjskom; ona je subjekt odluka, ivot
sadri ozbiljnost i kontinuitet.
Ipak ni ovaj se stadij ne moe ispuniti. Jer
u mogunosti grijeha etiar spoznaje
da nema uvjete za ivljenje etikog
ideala, jer stoji izloen grijesima.
To vodi u religiozni stadij. ovjek, koji
sebe spoznaje kao grenika, shvaa da u
kranskom shvaanju ne moe sam sebe
osloboditi od grijeha, jer jedino Bog moe podariti uvjet istine:
Sadraj vjere je paradoks da je ono
vjeno dolo u vrijeme, tj . da je Bog
postao ovjekom.
Budui pak da je Bog morao doi k ljudima da bi im udijelio istinu, ovjek onda
nije sam po sebi sposoban dospjeti do istine, nego od Boga mora dobiti uvjete za
to. Vjerom se ovjek bezuvjetno temelji u
Bogu.
ovjek

164 19. stoljee

Pozitivizam 165

stupanj pozitivnosti

teoloko
fiktivno

zakon triju stadija

enciklopedijski zakon

A Comte

kvantiteta

kvaliteta
sree

mjerilo za
usporedbu:
sud
is kuanoga

sud i izbor radnji

B Mill: utilitarizam

pomou

posljedica koje se od njih

oekuju

Auguste Comte 0798.-1857.) svojim je

glavnim djelom 'Rasprava o pozitivnoj filozofiji' osnovao sustav pozitivizma, pri
emu je cilj njegovih znanstveno-teorijskih istraivanja bilo pitanje o razvoju ,
stmkturi i funkciji znanja u dmtvu.
Osnova njegovih teorija je tzv. zakon triju stadija. Tie se duhovnog razvoja ov
jea nstva, svake pojedinane znanosti kao
i osobe.
U teol~kom ili fiktivnom stadiju, pojave
u svijetu ovjek tumai djelovanje m natprirodnih bia.
Metafiziki ili apstraktni stadij zapravo
je prikrivena teologija, ovdje su samo
natprirodna bia zamijenjena apstraktnima (praznim). To je neproduktivno,
ali razrj eujue te zato prelazi u sljedee stanje.
U znanstvenom ili pozitivnom stadiju
odreklo se traenja posljednjih uzroka,
pa se spoznajni interes usmjerio na postoj ee <:injenice. Temelj je u promatranju te se polazei od njega mogu spoznati ope zakonitosti.
Posljednjim stadijem ljudski duh dostie
svoj najvii stupanj, ali se na clmgim podnt jima moe zaustaviti ve na prijanjim
stadijima.
Znaenja "pozitivnoga " jesu:
injenino i korisno, u emu je izree
no i prevladavanje podjele na teoriju i
praktinu primjenu; sigurno za razliku
od neodlunosti metafizikih pitanja;
tono; ono nadgradilaCko; kao i ono
relativno umjesto zahtjeva za apsolutnim.
Pojedinim stadijima odgovara odreeni
drutveni oblik:
teolokom crkveno-feudalni, metafizi
kom revolucionarni, a pozitivnom znanstveno-industrijski.
Unutar znanosti moe se postaviti niz as
ti s matematikom na vrhu, onda astronomija, zika, kemija , biologija sve do sociolo e. Ova hijerahija odraava postignuti
s panj pozitivnosti kao i redoslijed po
ojemu se znanosti nadograuju jedna na
dmgu.
Pri tome sloenost zbivanja, s kojima
trebaju raditi, raste prema dolje.
Sociologija, koja kao znanost o ukupnosti ljudskih odnosa ima najvee znaenje,
jo nije napredovala do stupnja pozitivne
znanosti. Stoga se ona u tome smislu mora nadograditi,
da bi se socijalni ivotni uvjeti mogli
poboljati na temelju sigurnijeg predvianja dmtvenih razvoja.

Pozitivna religija, koju je on poslije proklamirao, temelji se na ljubavi prema ov

jeanstvu kao najviem biu za to je
COMTE skovao izraz altruizam.

John Stuart Mill (1806.- 73.) stoji pod utjecajem COMTEOVIH ideja, svojega oca
JAMESA MILLA i utilitaristike etike JEREMYJA BENTHAMA (1748.- 1832.) ije teorije dalje kritiki razvija.
U svojemu 'Sustavu deduktivne i induktivne logike' MILL eli utemeljiti opu i jedinstvenu metodologiju za sve znanosti.
Induktivna logika koju je pri tome razvio od analize u iskustvu danih , pravilno
ponavljanih, nizova dogaaja , zaklju uje
na ope zakonitosti. Induktivna mu logika vrijedi i kao osnova tzv. cleduktivnih
znanosti (matematika, forma lna logika).
U smislu jedinstva metode treba i u duhovnim znanostima primijeniti samo
uzrono-zakonite opise.
Od njegovih jezino-analitikih razlikovanja poslije je osobito znaajno ono izmeu

denotacije (predmeti na koje se izraz

odnosi) i
konotacije (smisla) izraza (npr. kljuse i
pastuh za konja).
U spisu "Utilitarizam" MILL brani taj oblik
etike od njegovih kritiara. Cilj je utilitarizma
"to vea srea za to vei broj ljudi".
Kao to svaki pojedinac po naravi tei individualnoj srei, tako je dobrobit svih
dobro za sveukupnost ljudi. Moralnu ispravnost nekog djelovanja treba mjeriti
prema posljedicama koje se oekuju ,
pri emu je mjerilo pospjeivanje sree
(ugode) i spreavanje ne-sree (patnje)
onih na koje se odnose posljedice.
Za razliku od BENTHAMA, MILL ipak naglaava da ovdje ne samo da treba paziti
na kvantitetu sree (ugode) nego prije
svega na kvalitetu, jer nisu sve ove prilike
jednako vrijedne.
Pri tome je mjerilo, kojim se kvaliteta
usporeuje s kvantitetom, sud onih koji
na temelju svojega iskustva imaju najbolju mogunost usporeivanja.
U djelu 'O slobodi' MILL odlu no zastupa
individualnu slobodu i dnttveni pluralizam nasuprot tiraniji mase i javnog mnijenja. Tu razlikuje radnje koje se primarno
odnose na sebe od onih koje su prvotno
usmjerene na dmge. Ove posljednje
svoju granicu nalaze u slobodi dntgih
te su tu doputena i upletanja drave.
Nikakvom ogranienju ne smije biti podvrgnuta sloboda miljenja i diskutiranja.

166 19.

lijevi hegelovci 167

stoljee

Razlike meu HEGELOVIM uemc1ma

osobito su se pokazale u reakciji na knjigu D. F. STRAUSSA 'ivot Isusov' (1835.).
Na pitanje o povijesnoj istini evanelja,
koje je elementarno za kransku religiju, STRAUSS je primjenom povijesne metode i pokazivanjem proturjeja odgovorio negativno. Tako je jezgra Novoga
zavjeta kao historijska injenica nevjerodostojna. STRAUSS je interpretira kao
zbirku mitskih predodbi idovskoga naroda.
Ovaj je rezultat prenio i na dogmu.
U reakciji na STRAUSSOVE teze HEGELOVI su se uenici rascijepili:
Stari ili desni hegelovci u bitnome dalje prenose Hegelov sustav s njegovom
sintezom religije i filozofije.
Mladi ili lijevi hegelovci trae nove putove za drukije tumaenje ili preoblikovanje sistema, povezano s voljom za
revolucionarnim ruenjem postojee
ga.

revolucija
(1848.)

Hegelova
smrt
(1831.)

D. F. Strauss

B. Bauer

A. Ruge Feuerbach M. Stimer

ivot

M. Hess

sveuilina

docentura

..

K. Marx

111~~

Kaci politiki protivnici monarhije lijevi

se hegelovci nalaze izvan sveuilita i
djelomino ive u progonstvu. Njihovi su
spisi veinom polemiki, osvru se na suvremenu povijest, a za temelj imaju Hegelovu kritiku u razliitim oblicima .
MARX i ENGELS (str. 168 i dalje), koji
se u svojim berlinskim godinama pribrajaju pokretu, usredotouju se na radniki svijet.
MAX STIRNER u svojemu glavnom djelu 'Pojedinac i njegovo vlasnitvo'
(1844.) odbacuje sve nadindividualnosistematsko te navijeta gotovo anarhijski individualizam.

F. Engels

studij u Berlinu

A ivot i djela lijevih hegelovaca

projekcija
bitnih
obiljeja
ljudske
vrste

spoznaja Boga
= samospoznaja

Pretpostavke su tog razvoja bile:

samosvijest HEGELOVE filozofije kao
zakljuni

akord zapadnjake duhovne

povijesti koja je traila jedan radikalno

traenje istine

u dijalogu

ja sam = tjelesnost

B Uz filozofiju L. Feuerbacha

suovjek

ovi poetak
zavrela politika klima u predmartovkoj Njemakoj:
MOSES HESS, pod utjecajem ranosocijalistikih teorija, bijae uvjeren u povijesnu nudu komunistikog prevrata.
HEGELOVA tvorevina harmonije izmeu filozofije i religije, uma i zbilje:
U svojemu glavnom djelu 'Pozauna
najmlaeg suda o Hegelu ateistu i antikristu', B. BAUER tvrdi da je ateizam
zasnovan ve u HEGELOVU djelu. Budui da kranstvo predstavlja oblik
otuenja ovjeka , u vremenu nakon
HEGELA ono e se povui u korist slobode.

Najznaajniji od pravih lijevohegelovaca

jest Ludwig Feuerbach (1804.-72.):
u 'Biti kranstva' (1841.) religiju eli
svesti na antropoloki temelj.
FEUERBACH jezgru religije vidi u hipostaziranju samosvijesti ovjeka kao rodnog
bia. Bitne osobine on kao neograniene
ideale projicira izvan sebe te time sebi
stvara bogove:
"Svijest Boga jest samosvijest ovjeka,
spoznaja Boga samospoznaja ovje
ka."
Ovo e projicirano bie to vie biti boansko (idealno), to ovjek vie svoje
pozitivnosti prebacuje na njega:
"Da bi se Bog obogatio, ovjek mora
osiromaiti."
Obratno religija objavljuje "ovjekovo
skriveno blago", to ambivalentno oblikuje FEUERBACHOV stav prema njoj.
On eli
"obnovu pravog religioznog ( =antropolokog) naela", a ne "potpunu negaciju" religije.

Ostali su spisi pokuali materijalistiki obrat HEGELOVE filozofije, koja je izvrila

velik utjecaj na MARXA.
Osnova nove filozofije treba biti okretanje prema konkretno-individua/nome. o
vjek moe dospjeti do toga samo ako ostavi isto miljenje to FEUERBACH dri
bitnim ostvarenjem novovjekovne filozofije.
Trai se itavi ovjek, s "glavom" i "srcem". Shvaanju zbilje pripada ljubav i
osjeaj, koji ono pojedinano uzdie
do "apsolutne vrijednosti".
FEUERBACHOVA se panja osobito usmjerava na osjetilnost; zbilja je posredovana putem osjetila:
"Istina, zbilja i osjetilnost jesu identi
ne."
U osjetnom opaanja predmet se daje
spoznavanju, pri emu FEUERBACH naglaava da
je bit neke stvari ili ovjeka odreena
njegovim predmetom, kao to je svjetlo konstitutivno za oko.
Od istog senzualizma FEUERBACH se
razlikuje po tome to on ovjeka ini najvanijim ovjekovim osjetilnim predmetom. Time se otvara i mogunost nalaenja istine u dijalogu:
Budui da je ovjeku s ti dano neto
to se moe osjetilno iskusiti, na emu
on u dijalogu moe ispitati svoje opaanje, moe biti siguran u osjetnu zbilju.

168 19. stoljee

Marx I; Engels 169

i
historijski
materijalizam
dijalektiki

ekonomska
teorija

Karl Marx (1818.-83.) razvio je iz pre rade vie izvora filozofiju ija je praktina primjena imala velik udio u oblikovanju duhovne i politike slike svijeta.
"Marx bijae ... nastavlja glavnih duhovnih strujanja 19. stoljea: njema
ke klasine filozofij e , klasine engleske politike e konomije i francuskoga
socijalizma." (V. I. LENJIN)
Idejna osnova Marxova uenja jest hegelijanizam. MARX je od HEGELA preuzeo dijalektike principe i dinamiko
evolucijsko miljenje. No, hegelijanske
e le mente MARX je pri "zasukivanju Hege lovih rukavica" shvatio u drugom
smislu. On je uinio
posljednji korak od idealizma prema
materijalizmu,
kako ga je ve na z naio L. FEUERBACH. Odnos subjekt-objekt MARX okree
od odreenja objekta sa subjektom do
odreenja subjekta s objektom.
"Razumijevanje se pak ne sastoji u
tome, kako smatra HEGEL, da se oznake logikoga pojma posvuda ponovno spoznaju, nego da se shvati
vlastita logika samostalnoga predmeta."
Materija odreuje svijest; ona dje luje na
osjetila i odraava se u svijesti. Spoznaja je procesualna, stupnjevita.
Istina je u tom smislu slaganje miljenja s obj ektom .

znanstveni
socijalizam

A Izvori i elementi marksizma (prema Lenjinu, 1913.)

kvantitativna promjena

odreuje

miljenje

kvalitativni preokret

1
jedinstvo i borba
suprotnosti

BO

dijalektikomu

materijalizmu

Jedan oblik materijalizma je dijalekti

ki materijalizam ("DIAMAT"), koji je
prije svega zastupao MARXOV prijatelj
Friedrich Engels (1820.-95.); njegova
je bitna crta
opis objektivnoga, o ljudskoj spoznaji neovisnoga razvoja materije.
Ovaj razvoj nikada nije shvaen statino
ve uvijek u bivanju, to se dogaa prema trima zakonima:
. zakon pre laska kvanitete u kvalitetu
zakon proimanja suprotnosti
zakon negacije negacije.
Materija se razvija dijalektiki sukobom
oprenih nagnua i sila koje se na vioj
razini dokidaju. Samorazvoj materije odvija se u "skokovima" , diskontinuirana
u "prekidima stupnjevitosti". ENGELS za
predoivanje promjene izabire zrno je
ma:
Zrno pada u zemlju i tamo se ponitava ("negira"). Iz njega nastaje biljka,
a iz njezine negacije, odumiranja, ponovno nastaje zrno, dodue na vioj
razini, jer se viestruko umnoila.

I ostala se dva zakona ovdje daju pojasniti:

Tako kod zrna suprotnosti zrno - biljka zadiru jedna u drugu i uzajamno se
izmjenjuju.
To se dogaa i promjenom kvantitete
(ovdje u stanicama); ona je pretpostavka
za preokret u neto kvalitativno drugai
je: od sjemena do biljke. (sl. B)
Cijela se materija razvija u takvim promjenama suprotnosti; tako tre ba tumaiti i
povijest:
historijski materijalizam ("HISTOMAT") kao poseban sluaj dijalekti
koga materijalizma.
Historijski materijalizam premjeta HEGELOVU filozofiju povijesti, ali zbog ekonomske podloge dobiva dmgaiji oblik.
Pri tomu je znaajan i vid prakse. MARX
sudje luje u politikom dogaanju, to
uvjetuje da se nuno mora baviti materijalnim danostima:
Volja za politikim djelovanjem prisiljava na zaokre t od HEGELOVA "misticizma" prema obje ktivnoj stvarnosti.
"Bezobzirna kritika svega postojeeg"
treba postati polazna toka smislenoga
preoblikovanja. U tome se MARX razlikuje i od FEUERBACHA: jedanaesta od
Teza o Feuerbachu' glasi:
"Filozofi su samo svijet razliito tumaili, ali radi se o tome, da ga se promi-

jeni."
U skladu s tim praksa se pokazuje kamenom kunje za istinu.
S gle dita materijalizma drutveni poredak mora nastati iz dijalektike povijesti.
Ako materija odreuje svijest, onda prije
svega u obliku dmtvenih odnosa. MARX
temelj ovjekova razvoja trai u ekonomskim procesima: oni oblikuju povijest; svi
daljnji drutveni elementi jesu "ideoloka
nadgradnja", kao poprilici filozofija , religija, kultura.
"Ne odreuje svijest ljudi njihov bitak,
nego obratno, njihov drutveni bitak
odreuje njihovu svijest."
Pri analizi ekonomskih odnosa MARX posee unatrag na rezultate klasine politi
ke ekonomije, kako su je osnovali Englezi Adam Smith (1723.- 90.) i David Ricardo (1772.-1823.):
SMITH sistematski istrauje gospodarske imbenike te u podjeli rada vidi
razlog e konomskog procvata.
RICARDO naglaava teoriju vrijednosti, koja vrijednost neke robe dovodi u
vezu s radom koji je nuan za njezinu
proizvodnju.

170 19.

stoljee

Marx II 171

moderno-graansko

dru!itvo

kmet

feudalizam

robovlasniko

dru!itvo

- - - =revolucija
=proizvodni
odnosi
- - - =proizvodne
sile

---+

prvobitna zajednica
A O historijskom materijalizmu

oduzimanje vlasni!itva

preuzimanje proizvodnih sredstava

---------------------t-

--t----------------------- ~

krize

revolucta

t
t

koncentracija

osiroma!ienf

kapital

rad

otuen'e

vi!iak
vrijednosti

\sredstva
za ivot

kupuje rad

B O teoriji kapitalizma

U historijskom materijalizmu MARX

ljudsku povijest tumai prema gleditima
dijalektike i uz pomo ekonomskih teorija.
U 'Komunistikom manifestu' stoji:
"Povijest svega dosadanjeg drutva jest
povijest klasnih borba. Tlaitelj i potlae
ni stajahu neprestano suprotstavljeni, vodili su ... rat, koji je svaki put zavravao
revolucionarnim preoblikovanjem cijeloga drutva."
Drutvene borbe jesu protivljenja meu
drutvenim grupama, koja se ispranjavaju
u revolucijama i stvaraju nove drutvene
formacije.
U tijeku povijesti MARX pronalazi u sebi
promjenljive, progresivne drutvene formacije:
Prvobitno drntvo, antiko robovlasniko
drntvo, feudalizam i moderni graan
ski kapitalizam.
Prema tezi o podgradnji i nagradnji drutva
slojevitost je, i time povijesni razvoj, bitno
ekonomski determinirana.
Gospodarske strukture ("realna baza") MARX naziva proizvodnim odnosima (sveukupnost ljudskih materijalnih odnosa, npr.
vlasnitvo), koji s proizvodnim snagama
(sposobnosti i iskustva, sredstva proizvodnje) djelomino stoje u suglasju, djelomi
no u opreci.
Na poetku nekoga razdoblja odnosi
vlasnitva nad oruem, strojevima i sl.
jo su bez prigovora povezani s nainom
proizvodnje dobara. U povijesnom procesu pak rastu antagonizmi.
Ova protivljenja vode klasnim borbama u
kojima se jedna potlaena klasa, zapostavljena proizvodnim odnosima, uzdie protiv
vladajue klase:
"Na odreenom stupnju svojega razvitka
materijalne proizvodne snage drutva
dolaze u proturjeje s postojeim proizvodnim odnosima ... Proizvodne snage
na temelju razvojnih oblika te odnose
bacaju u okove. Tada nastupa razdoblje
socijalne revolucije."
Prema ovom dijalektikom principu, svaka
drutvena forma raa nutarnja proturjeja
koja se rjeavaju revolucijom.
MARX osobito temeljito pri tome istrauje
nastanak i bit kapitalizma, tj. proizvodne
odnose njegova vremena. U svojemu glavnom ekonomskom djelu, 'Kapital', MARX
polazi od osnova engleske ekonomije: tu
je vrijednost robe prije svega utvrena kao
"radno vrijeme".
Novarstvo ne zatakava samo drutveni
karakter rada, nego omoguuje i akumulaciju vrijednosti za razliku od primitivne robne razmjene.

Ovo nagomilavanje jest cilj kapitalistiko

ga naina gospodarstva. On od relacije
roba-novac-roba prelazi na oblik novac- roba-novac pri emu je roba samo
put do vee koliine novca u ruci kapitalista.
Ovaj ne proizvodi zbog svoje osobne potrebe, nego za novu proizvodnju. Kao izvor ovog prirasta MARX navodi vi!fak vrijednosti:
Pri proizvodnji robe kapitalist ne daje
sve proizvoaima, radnicima, nego jedan dio zadrava za sebe.
Kapitalist "kupuje" rad na slobodnom tritu. Radnik ne radi samo radno vrijeme
nuno za svoje uzdravanje nego u "dodatnom vremenu" stvara neplaeni viak
vrijednosti.
Ovaj sklop je najvaniji izvor otuenja.
U procesu podijeljenoga rada radnik gubi svaki kontakt s produktom svojega rada.
On vidi da ga izrabljuje kapitalist i konkurencija sa njemu jednakima. Anonimna
mo novca otuuje ga od njegove biti. Ovi
odnosi nisu
"ostavili nikakvu drugu svezu izmeu
ovjeka i ovjeka nego goli interes, kao
bezosjeajno 'golo plaanje"' .
Za ovo otuenje znaajna je i religija. Slijedei FEUERBACHOVE (str. 167) teze o
projiciranju, MARX je tumai kao zrcalo
nedostojnih stanja. Ona je "duh bezdunoga stanja, ... opijum naroda".
MARX priznaje utopiste ili rane socijaliste
kao C. H. D. SAINT-SIMONA (1769.- 1825.)
i C. FOURIERA (1772.- 1837.). Poput njih i
on trai dokidanje privatnoga vlasnitva.
Protiv ranih socijalista MARX u skladu s historijskim materijalizmom tvrdi da je nuan
razvoj komunizma.
To se moe znanstveno izvesti iz nutarnje
mehanike kapitalizma, zbog ega MARX
govori o "znanstvenom socijalizmu".
Sve vea koncentracija kapitalizma
dovest e do nagomilavanja kod sve
manjega broja kapitalista, proletarijat e
postajati sve vie siromaan ("teorija
osiromaenja'').
Cikliki krugovi pokazuju proturjenost
sistema, to e se konano proleterskom
revolucijom sasvim unititi. Kao to je jednom buroazija, graanstvo, skinula s
vrata vladavinu feudalaca ,
tako e u ovoj posljednjoj borbi klasa,
to uspjeti klasi proletera.
Ovom e revolucijom sredstva proizvodnje postati drutvena, a rad kolektivan.
Konano, nakon nje e se dokinuti klase,
a time i drava.

172 19.

Pragmatizam 173

stoljee

DEDUKCIJA
sva su zrna graka
iz ove vree bijela

sluaj:

ova zrna su iz
ove vree
ova su zrna bijela
INDUKCIJA

Njegov utemeljitelj Charles Sanders Peirce (1839.- 1914.) ovako formulira prag-

ova su zrna iz
ove vree

matiko naelo:

ova su zrna bijela

sva su zrna iz
ove vree bijela

ABDUKCIJA
ova su zrna bijela
sva su zrna iz
ove vree bijela
sluaj:
tumaenje pojmova pomou
njihova mogueg djelovanja

A Peirce:

pragmatika

ova su zrna iz
ove vree

predodbi

maksima

B Peirce: abdukcija (hipoteza)

radna grupa
runa

rjeenje

C Dewey: problemski i projekcijski usmjereno

uenje

K.-0. APEL u pragmatizmu, uz marksizam i filozofiju egzistencije, vidi trei filozofski p ravac, u kojemu se faktiki trebaju izmiriti teorija i praksa. Pragmatizam eli na temelju znanstveno p rotumaenoga i na eksperimentalnom iskustvu uteme ljenoga miljenja i govorenja
dati odgovore za konkretnu ivotnu
praksu.

prerada

"Razmisli, koje

uinke,

koji bi na lako
mogli imati praktinu
vanost, u naoj predodbi pripisujemo predmetu naega pojma. Onda je
na pojam tih uinaka cjelina naega
pojma predmeta."
Ova maksima slui kao metoda tumae
nja pojma, prema kojoj se znaenje jednog pojma sastoji u posljedicama radnje
koje je mogue zamisliti.
Tumaenje i eventualni ispravak pojmova nastaje po eksperimentalnom
suoenju sa stvarnou.
Jednako se tako smisao uvjerenja treba
tumaiti iz navika ponaanja, koje one
utvrde. No, pragmatika se maksima ne
smije razumjeti kao uinak tumaenja
smisla opisivanjem posljedica koje su
stvarno nastupile. To vie slijedi iz predodbe praktinih posljedica, pojmovno
ukljuenih u misleni eksperiment.
Tako postignuti rezultati moraju se obistiniti u komunikativnom procesu izmeu
djelatnika i istraivaa. Na taj se nain istina izgradila kao slaganje svih lanova
"beskonanoga drutva istraivaa".
"Ono uvjerenje, koje je odreeno da
nae odobravanje svih istraivaa, oznauje ono to razumijemo pod istinom, a predmet, koji bi se reprezentirao u ovomu uvjerenju, jest realan."'
Za logiku znanosti znaajno je PIERCEO. VO otkrie abdukcije (objanjavajua
hipoteza) kao treeg naina zakljuiva
nja, osim dedukcije i indukcije .
Abdukcija od rezultata i pravila zakljuuje na ono to sluaj.
Ovaj se postupak stvarno primjenjuje kod
svake znanstvene izrade hipoteza. Za
razliku od dedukcije, zakljuak je samo
vjerojatan (kao kod indukcije), ali proiruje spoznaju, jer u miljenju stvara novu
ideju i stoga omoguuje nove znanstvene
koncepcije.
Za razvoj semiotike presudno je PIERCEOVO shvaanje triadikoga (tromjesnog)
odnosa znaka.
predoiv nain

Znak (reprezentant) stoji u odnosu

prema zamisli koja ga interpretira (interpre tant), a to je znak za objekt po
kvaliteti koja ga povezuje s njegovim
objektom.
Ovaj se trosmjerni odnos ne moe svesti
na dvosmje rni. Znak je interpretacijom
suodreen te je stoga svaka spoznaja bia su-igra onoga to je dano (objekt) i izlaganja po svijesti koja interpretira.
Kod Williama Jamesa (1842.- 1910.) pragmatizam, za razliku od PIERCEA, sadri
subjektivistiko obiljeje.
Uvjerenja, koja su u temelju svakom
spoznavanju i djelovanju, ne podlijeu
nikakvom opevaljanom kriteriju istine,
nego su izraz praktinoga interesa subjekta.
Njihova se istinitost mjeri po tome jesu
li ona za pojedinca ivotna, tj. stvarno
odreuju njegov ivot, znakovita i
nuna.
Kriterij istine jest dokazivanje u praksi
po usmjerenoj koristi, tj. ako se za pojedinca ostvaruje zadovoljavajui odnos sa
zbiljom.
Tako je npr. i "hipoteza o Bogu" istinita ako zadovoljava individualno ivotno ispunjenje.
Ako su interesi i ivotne okolnosti ljudi
razliiti, postoji i vie "istina" jednih uz
druge. Budui ela se mijenjaju ivotne
prilike, i istina se mora promatrati dinamiki.

John Dewey (1859.-1952.) poduzima

najodluniji pokuaj da pragmatizam
postane djelotvoran u pedagogiji i politici.
Spoznajno-teorijski instrumentalizam,
to ga on zastupa, naglaava ela spoznaja nije isto pasivna, nego ela i sama ve
oznauje neko djelovanje.
Spoznaja je instrument uspjenoga djelovanja. Ona slui za ovladavanje sil\.tacijama i rjeavanje praktinih problema.
Miljenje i spoznavanje dade se objasniti
time kako ono funkcionira u odreenim
sklopovima djelovanja.
DEWEY za reformu pedagogije razvija
dalekosene prijedloge, koje je sam isprobao na svojoj "laboratorijskoj koli".
Uenik od objekta pouavanja mora
postati subjekt uenja. Nastavni materijal nije unaprijed clan, nego probleme treba iskusiti kao takve te ih kao
projekte rjeavati u grupi.
dgoj, isto kao i demokratski dravni
oblik, treba biti proces samoostvarenja.

174 19.

stoljee

Novokantizam; induktivna metafizika 175

Od sredine je 19. st. KANTOVA t11ozotlja
(str. 136-43) ponovno oivjela i dalje se razvijala. Razliite struje koje se pozivaju na
njega, saete su pod oznaku novokantizam; oko 1880.- 1930. to je vodea njema
ka tllozotlja. Rani predstavnici su F. A. LANGE, ija 'Povijest materijalizma' povezuje
KANTA s prirodnim znanostima, i O. UEBMANN u ijoj knjizi 'Kant i epigoni' svako
poglavlje zavrava reenicom: "Dakle, treba
se vratiti Kantu."
zajednica
slobodnih
osoba

subjektivno
ponaanje

obogov
ljenje

autonomno
djelovanje

mistika

etika

posveta

pobonost

podruje

logika

filozofija
religije

A Rickert: vrijednosni sustav

funkcija

funkcija prikazivanja
B Cassirer:

simboliki

oblici

znaenja

funkcija izraza

Logicistika marburka kola s osnivaim

COHENOM i NATORPOM te CASSIREROM
radi prije svega na teorijskom podruju.
HERMANN COHEN (1842.-1918.) u 'Logici
iste spoznaje' dokida KANTOVU podjelu
na razum i osjetilnost u korist prvoga:
Spoznaja je uope mogua samo po is
tom miljenju.
KANTA interpretira polazei od njegove tvrdnje
"da o stvarima spoznajemo a priori samo
ono to sami u njih polaemo."
Spoznaja je iz "izvora" mogua jedino ako
samo miljenje proizvodi predmet spoznaje.
To se dogaa u beskonano mnogo kor<1ka.
Za to su konstitutivni sudovi koje COHEN
dijeli u 4 klase:
Klasa zakona miljenja (npr. proturjeje),
matematike (npr. mnotvo), matematike
prirodne znanosti (npr. zakon) i metodike (npr. mogunost i nunost).
Ernst cassirer (1874.- 1945.) u simbolu vidi
univerzalni izraz kulturne, duhovno stvaralake djelatnosti ovjeka, i u svojoj 'Filozofiji simbolikih oblika' trai
"vrstu gramatike simbolike funkcije kao
takve, po kojoj bi njezini posebni izrazi ... , kako ih pred sobom vidimo u jeziku i u umjetnosti, u mitu i religiji, bili
obuhvaeni i openito suodreeni".
Simbol oznauje neto osjetilno koje je nai
nom svoje danosti utjelovljenje jednog osjetila. Tri temeljne funkcije simbolikoga
predstavljanja jesu funkcija izraza, u kojoj
se znak neposredno identitlcira s oznaenim
(svijet mitskog miljenja); funkcija predstavljanja, kod koje je svjestan simboliki karakter, ali koja se jo uvijek odnosi na ono
predmetno (svakodnevni jezik); funkcija
znaenja u kojoj se matematiki ili logiki
znakovi jo samo odnose na apstraktne relacije (znanost).

Badenska ili jugozapadna njemaka kola (WINDELBAND, RICKERT, LASK) jako; e

orijentirana vrijednosno-teorijski:
WILHELM WINDELBAND (1848.-1915.) filozotlju vidi kao

"kritiku znanost o opevaeim vrednotama".

HEINRICH RICKERT (1863.-1936.) zacrtava
vrijednosni sustav (sl. A) koji se temelji na
njegovoj podjeli na svijet objekata i svijet
vrednota. Oba su ujedinjena u svijetu ostvarenja smisla, koji nastaje
"ako smo subjekti koji vrednuju, tj. slobodni subjekti koji imaju svoj stav o vrijednostima".
Znaajno ostvarenje jest, nadalje, u razlikovanju prirodne i duhovne znanosti, to slijedi iz ove metode:
Prirodna znanost je prema WINDELBANDU nomotetska i trai ope zakone, duhovna je znanost idiografska i trai odreene posebne injenice, prije svega povijesne.
Kod RICKERTA to znai generalizirajue,
odnosno individualizirajue znanosti. I vrijednost pri tome igra veliku ulogu:
"Prema RICKERTU, pojam povijesno-univerzalnoga .. . dade se tvoriti samo tako
da ovjek poe od jednoga vrijednosnoga gledita, u ijem svjetlu ono individualno tek dolazi do izraaja u svojemu
jedinstvenom znaenju . " (H.-L. OLUG)

U 19. st. uspon prirodnih znanosti dovodi

do pokuaja da se metatlzika izgradi induklivno na empirijskoj bazi.
Dva su vana autora:
Gustav Theodor Fechner (1801.--87.):
njegova psibofizika, koja predstavlja
predstupanj eksperimentalne psihologije,
istrauje uzajamno djelovanje izmeu psihikoga i fizikog. U temelju toga stoji
pretpostavka paralelizma. FECHNER postulira oduhovljenost fizikih dogaaja, ali
ne samo kod ovjeka, nego kod svega
tjelesnog bitka. U tome smislu metafiziku
shvau komplementarnom pojedinanim
znanosrirna. Kao znanost o cjelini ona treba poopiti pojedinane rezultate. Njezin
je cilj cjelovito tumaenje zbilje.
Rudolf Hermann Lotze (1817.--81.) jednako tako u tllozotlji trai sintezu modernih znanosti i idealnih ili religioznih izriaja. U 'Mikrokozmosu' LOTZE istrauje
poloaj ovjeka u svijetu koji on eli tumaiti u analogiji prema ovjeku. Pri
tome se slui razlikovanjem uzronosti,
smisla i svrhe te time dobiva "svijet mehanizma" (zbilja), svijet istine i svijet vrijednosti.
U zakonima mehanizma on pri tome vidi
samo uvjete za ostvarenje dobra.
Metodiki pak svoje metatlzike rezultate
povezuje u analitiko-deskriptivna istraivanja.

176 19.

stoljee

Nietzsche I 177
slom
1889
(1888)
(1888)
(1887)
(1886 izd. 1906)
(1886)
porast
1884
bolesti

posljednji obraun s kulturom

i religijom; samovelianje
nadovjek; volja za moi ;
prevrednovanje vrednota;
nihilizam

(1883-85)
(1882)
Vesela znanost
(1881)
Osvit

"filozofija
prijepodneva"
radikalna kritika

~eokr~?~n~~j~tno- ~~~?;;J'%),kt~=Q:~ }

nestalan
lutalaki

ivot
naputanje
profesure

1879

prekid s
Wagnerom

1874

profesor
u Baselu

1869

(1878)

sti, religiji, filozofiji

Schopenhauer,
Wagner

(1873- 76)

Sokrat,
apolonskodionizijska
suprotnost

A Nietzsche ov ivot i djelo

B Nie tzscheova kritika kulture decadence

Friedrich Nietzsche (1844.- 1900.) u duhovnu je povijest uao kao svojevoljni genij: strastveni angaman, radikalna volja za
obnovom, prodoma otrovidnost i jezina
magija obiljeavaju nje govo djelo, koje se
da podijeliti u tri (usko povezana) stvaralaka razdoblja.
Prvo razdoblje (1869.-76.)
NIETZSCHE, sin saskoga pastora, klasino
filoloki obrazovan, postaje profesorom
klasine filologije u Baselu.
Godine 1871. napisao je 'Roenje tragedije
iz duha glazbe' Izvorne snage grkoga svijeta, ono apolonska i dionizijsko , stopljeni
su u antikoj tragediji te su doli do harmonine sinteze:
apolonska stoji za ono umjereno-razumsko, dionizijsko za opijeno-silno.
Zalaz tragedije jest nastajanje grke , racionalne filozofije , koja je utjelovljena prije
svega u SOKRATU. Taj se prijelaz dogodio
ve kod EURIPIDA:
"Boanstvo, koje je iz njega govorilo, ne
bijae Dioniz niti Apolon, nego jedan
sasvim novoroeni demon, nazvan Sokrat."
Obnovi tragike kulture NIETZSCHE se
nadao od RICHARDA WAGNERA (1813.-83.) ijom je glazbom i osobnou NIETZSCHE u tom vremenu bio potpuno oa
ran.
Godine 1871.- 76. NIETZSCHE raspravlja s
kulturom svojega vremena u 4 'Nesuvremena razmatranja':
o D. F. STRAUSSU (str. 167) kao primjeru obrazovanoga malograanstva; o
"povijesnoj bolesti" prethodnika povijesnog miljenja (HEGEL, E. v. HARTMANN); o SCHOPENHAUERU kao uzoru
ravnodunog filozofa; o WAGNERU.
Dru.go razdoblje (1876.-82.)
Ovaj dio svojega filozofskog razvoja sam
NIETZSCHE karakterizira kao "filozofiju
prijepodneva". Nastaju etiri djela: 'Ljudsko i previe ljudsko' (dio I. i IL), 'Osvit' i
'Vesela znanost'.
Stilistiki je NIETZSCHE u aforizmu pronaao svoju najbolju jezinu formu. Sadrajno etiri djela povezuje prije svega borba
protiv "decadence", njezina morala i njezine religij~ kranstva.
NIETZSCHE preuzima poziciju skepti
ke racionalnosti te je pokrenut strastvenom voljom za istinitou.
Protiv morala i tradicionalnoga filozofskog
postavljanja problema NIETZSCHE pomou novih pojedinanih promatranja u igru
prije svega uvodi:

znaenje jezika:
Jezik skriva to da ovjek svojim govorom
samo prividno zahvaa bit stvari, dok u
stvarnosti samo uz taj prvi otkriva jedan
drugi svijet.
Tako NIETZSCHE pie:
"to je dakle istina? Pokretno mnotvo
metafora . .. koje se nakon duge upotrebe jednom narodu ine vrstima, kanonskim i obvezujuima: istine su iluzije o
kojima smo zaboravili to su."
nedopustiva sveza bitka i vrijednosti:
Samo povjerenje u valjanost razumskih sudova opet je moralni fenomen.
relatiVnost morala:
Moralni sudovi nisu bezvremenski apsolutni, nego se moe dokazati da su povijesno
i drutveno relativni.
NIETZSCHE moralnoj filozofiji predbacuje
da ne prima na znanje stvarnu razliitost.
praktina proturjeja morala.
povijesnost morala:
NIETZSCHE smatra da se moe otkriti kako
su kreposti nastale iz dugog prakticiranja
konvencionalnih predrasuda.
genealoka argumentacija:
Povijesno i psiholoko otkrivanje motiva
vodi do odbacivanja tradicionalnih vrijednosnih mjerila. NIETZSCHE bezobzirno
prozire maske kreposnih i/ili religioznih
ljudi te tako pobija zahtjev za njihovim objektivnim utemeljenjem. Tako "kriva psihologija u tumaenju motiva i doivljaja" vodi
do kranstva, jednako kao to se, kod toboe etiki utemeljenih ina, dadu dokazati - veinom neisti - motivi.
"I moral je samo simboliki govor afe kata."
NIETZSCHE u moralu zbilja vidi samo
pragmatiko razmiljanje s ciljem postizanja
ugode, premda i na stranputicama. Samilost raskrinkava kao samozatitu, ljubav
prema blinjemu kao samoljublje itd.
Kranstvu

NIETZSCHE predbacuje,
da je bitno krivo za razmaenost ovjeka;
ela dogmatino ustrajava u nevjerojatnim
ostatcima paracloksnoga antikog svijeta
predodbi;
ela ulijeva lanu nadu u onostranost koje
nema, a u to ve ni njegovi suvremenici vie ne vjeruju;
licemjerstvo, u kojemu krani ne ive
prema onome to su izjavili da vjeruju.
To dosee vrhunac u 'Veseloj znanosti', u
prikazu luaka koji trai Boga. NIETZSCHE
tu ocrtava viziju svijeta koji se bez horizonta, bez gore i dolje, poinje ljuljati jer
"Bog je mrtav! Bog ostaje mrtvim! A mi
smo ga ubili!"

178 19.

stoljee

Nietzsche ll. 179

Tree

NADOVJEK

vitalan
hrabar
pametan

dijete = postavlja
vrijednosti duh

moan

nadovjeka

slobodan
bezobziran
nekolicina
LJUDI STAo!\

lav=
slobodni
duh

slabi
bojaljivi
kreposni
robovski
pokorni
samilosni
mnogo vie

deva=
decadence

A Tri promjene duha

B Volja za

moi

nadovjek

prevrednovanje svih vrijednosti

vjeni

nihilizam

smrt Boga

tradicija
decadence,
kranstvo

C Vjeni povratak istoga

povratak

razdoblje (1883.-88.)
S djelima 'Tako je govorio Zaratustra'
(1883./85.), 'S onu stranu dobra i zla' i
'Volja za mo' (prvi put izdano 1901. iz
studija 80-ih godina), NIETZSCHEOVA filozofija dolazi do svojega vrhunca u navjetaju novoga doba:
Zadran je kritiki moment, ali dijagnozi slijedi terapija pomou NIETZSCHEOVA novonastalog svijeta ideja.
Sam NIETZSCHE to izraava u slici triju
promjena duha:
Duh je najprije postao deva koja strpljivo nosi breme staroga morala, zatim lav ("ja elim"), koji se borio protiv zmaja vrijednosti ("ti treba").
"Stvoriti sebi slobodu i jedno sveto NE
pred dunosti. .. za to je potreban lav."
Konano on postaje dijete koje se igra
stvaranja. (sl. A)
Dijagnozu zapadne kulture NIETZSCHE
postavlja s rijeju nihilizam:
"Radikalno odbijanje vrijednosti, smisla i elje. "
Najvie su vrijednosti obezvrijee ne , podudaraju se graevina lai slaboga kranskog miljenja i filozofije nakon SOKRATA. Grko-kranska tradicija oduvijek nosi u sebi ovu klicu niega, ije plodove NIETZSCHE samo ustanovljuje. Vjerovao je da u toj viziji prednjai svojim
suvremenicima:
Slabi e oajavati zbog ove injenice ,
jaki (nadljudi) u tome e vidjeti znak
novoga poretka, prevrednovanja vrednota.
NIETZSCHEOVA terapija lei u navjetaju, koji se grupira oko volje za moi:
"NIETZSCHEOVA filozofija svoj vrhunac dosee u dvostrukoj viziji nadov
jeka i vjenoga vraanja; njezin kljuni
pojam jest volja za mo." (W. KAUFMANN)
Prije svega u Zaratustri, NIETZSCHE velia nadovjeka (sl. B):
On se istie potpunom slobodom prema tradicionalnim vrijednostima. Njegovo se djelovanje ravna prema zemaljskom mjerilu.
On tei snazi, vitalnosti i moi. Nasuprot njemu stoje ljudi stada, koji se jo
uvijek priginju diktatu jednoga (izmiljenog) Boga te su odani moralu slabih
i samilosti.
Nekoliko nadljudi dovoljno su jaki da
nose gorke posljedice svoje slobode i usmjerenja prema surovu ivotu. Njihova
posljednja kunja jest sposobnost da izdre misao vjenoga ponavljanja.
Vjeni povratak istoga NIETZSCHE u

'Veseloj znanosti ' kao "najvee opteree

nje" prikazuje ovako:
"Taj ivot... morat e jo jedanput i
nebrojeno puta ivjeti. .. Vjeni pjea
ni sat postojanja neprestano e se iznova okretati - i ti s njim, pranjavo zrnce
praine. "
Vjeni povratak, intuitivnu sigurnost NIETZSCHEA, koja ga je zadesila kao nekakav "demon", NIETZSCHE poslije pokuava logikim i prirodoznanstvenim argumentima postaviti na razumski temelj. Njihov se smisao sastoji u posljednjem opravdanju nadovjeka.
Najprihvatljiviji oblik svoje filozofije NIETZSCHE je pronaao u 'Volji za mo'. Potaknut filozofijom SCHOPENHAUERA i
SPINOZE te suvremenom biologijom,
NIETZSCHE je u ponaanju ovjeka i u
mjerilu svega ivoga spoznao volju za samoodranjem.
Motiv svih misli i ina jest volja koja , nasuprot SCHOPENHAUERU, nije slijepa,
nego ima ciljeve:
Samoodranje, porast ivotnog osjea
ja i sposobnosti, pribavljanje snage i
moi.

I budui da taj princip vrijedi posvuda,

NIETZSCHE saima:
"Ovaj svijet, grdosija snage, bez poet
ka, bez kraja , vrsta mjedena veliina
sile... Ovaj je svijet volja za moi - i
nita drugo! A i vi ste sami ta volja za
moi - i nita drugo!"
Na toj pozadini NIETZSCHE ide na prevrednovanje svih vrednota:
Stare su vrednote izblijedjele, a nove se
ravnaju prema naelu volje za moi.
Dobro i zlo ubudue e se dati odrediti
prema koristi nekoga ina za vitalnost i
dobitak moi koji se iz njega mogu izvui:

"to je dobro? - Sve to u ovjeku uzdie osjeaj moi, volje za moi, samu
mo.

to je zlo> Sve to potjee iz slabosti.

to je srea? - Osjeaj da raste mo ..
Ne zadovoljstvo, nego vie moi; ne
mir uope, nego rat; ne krepost, nego
sposobnost. "
Godine 1888. NIETZSCHE je napisao jo
niz patetikih spisa, meu ostalima 'Antikrist' i 'Ecce homo'. U prvome jo jednom
bjesni protiv kranstva. U drugome se otvoreno pokazuje njegovo samoprecjenjivanje. U osvrtu unatrag izlae 'Zato
sam tako pametan', 'Zato piem tako dobre knjige' i sl. To raste do umiljenosti,
sve dok mu se, nakon jednog sloma 1889.,
nije pomraio um.

180 19.

stoljee

Dilthey 181

doivljavanje

razumijevanje
izraz

duevni ivot
opredmeenja

naknadno doivljavanje

duevnog ivota

A Doivljavanje-izraz- razumijevanje

ovjek

naturalizam

idealizam slobode
univerzalna
harmonija

objektivni idealizam

B Tipovi svjetonazora

"Svjetlo istine moemo ugledati samo

u razliito prelomljenoj zraci"

C Istina u svjetonazorima

Wilhebn Dilthey (1883.-1911.) nastojao

je oko samostalnoga sustavnog i metodi
kog utemeljenja duhovnih znanosti nasuprot prirodnim znanostima. Po naglaavanju
povijesnosti svih duhovnih pojavnih oblika
stoji blizu suvremenom historizmu.
Tijekom njegova miljenja pojam ivota
sve vie zauzima sredinju ulogu, ime
DILTHEY daje odlune pobude filozqfiji ivota.
Svoj projekt utemeljenja duhovnih znanosti, nazvan i "Kritika povijesnog uma",
DILTHEY povezuje s
kritikom metafizike, ako ona tvrdi da
prua znanstveno konane rezultate.
Temelj duhovno-znanstvenog istraivanja
treba biti uvid u povijesnost ovjeka i njegovih tvorevina.
to je ovjek, on saznaje iz svoje povijesti.
Historijska svijest o ovjekovoj povijesnoj
izgraenosti otvorila je pristup k duhovnim
tvorevinama u njihovoj osobitosti, to je
osloboeno od "pauine dogmatskog miljenja".
Duhovne se znanosti razlikuju od prirodnih znanosti tako to se one odnose na
zbilju koju je stvorio sam ovjek, tj.
ovdje se duh bavi tvorevinama samog
duha.
Stoga je razliit postupak spoznaje:
Prirodu tumaimo, duh razumijevamo.
Drutvena i stvaralaka ovjekova ostvarenja izraz su unutarnjih zbivanja, duhovnoga ivota.
Ona se dadu razumjeti tek uivljavanjem
u cjelinu duhovnoga ivota.
Temelj duhovno-znanstvene teorije spoznaje stoga nije neki apstraktan subjekt,
nego itav ovjek, tj . "bie koje eli, osjea
i mata".
Presudno je
iskustvo injenica svijesti danih u nutarnjem i izvanjskom opaanju.
Stoga vanu ulogu zauzima psihologija. Na
osnovi iskustva najprije se mogu izraditi
pravilnosti, strukture, tipovi itd.
Postupak, kojim ovjek postaje objektom
duhovnih znanosti, utemeljen je u povezanosti doivljavanja, izraza i razumijevanja. Nisu tako shvaena samo individualna
ivotna oitovanja, nego i nadindividualni
kulturni sustavi (umjetnost, znanost, religija itd.) te organizacijski oblici (drava, Crkva itd.).
"Proces razumijevanja jest ono po emu
je ivot u svojoj dubini prosvijeen o
sebi samome, a s druge strane, same sehe i druge razumijemo samo ako na
doivljeni ivot unosimo u svaki nain

izraza vlastitoga i tueg ivota.

Duhovne su znanosti tako utemeljene u toj
povezanosti doivljavanja, izriaja i razumijevanja."
Doivljaji su strukturalna jedinstva od kojih je izgraen duhovni ivot. U njima je
prisutna nutarnja povezanost svijesti s njezinim sadrajima.
Izraz je vidljivi oblik doivljavanja u izvanjskim formama (npr. geste, jezik, umjetnost itd.). Svi ovi oblici oitovanja time su
opredmeenja duhovnoga ivota.
Razumijevanje je shvaanje neega unutarnjeg na temelju njegove izvanjske pojave. Razumijevanje opredmeenja tuega
duhovnog ivota jest naknadno doivljavanje na temelju iskustva vlastita duhovnog
ivota.
Stoga presudna funkcija pripada samoosvjetenju.
U kasnijim spisima pojam ivota za DILTHEYA dobiva jo vee znaenje .
"ivot je, dakle, temeljna inj enica koja
mora initi polaznu toku filozofij e. On
je ono iznutra poznato; ono iza ega se
ne moe

ii."

Duhovno-povijesni svijet jest opredmee

nje ivota. Da bi se on razumio, objektivne se tvorevine moraju prevesti natrag u
duhovnu ivost, iz koje su proizile.
Tumaenje smisla ivota potpuno se ostvaruje u sustavima nazora na svijet:
filozofije , religije i umjetnosti.
Pri tome DILTHEY razlikuje 3 osnovna tipa:
U naturalizmu se ovjek shvaa kao
bioloko bie , izloeno ispunjenju nagona, koje je podlono materijalnim uvjetima svoje egzistencije.
Idealizam slobode naglauje slobodni
stvaralaki samorazvoj ovjeka, koji vue korijene iz neovisnosti duha od izvanjskih uvjeta.
U objektivnom idealizmu tei se izjednaenju individuuma i sveukupnoga svijeta. Rjeenje ivotnih proturjeja trai se
u opoj harmoniji svekolikoga bitka.
Nijedan od nazora na svijet ne posjeduje
jedinu istinu, nego pokazuje samo jedan
njezin vidik.
"Nazori na svijet utemeljeni su u prirodi
univerzuma i odnosu konano shvaaju
ega duha prema sebi samome . Tako
svaki od njih u naim granicama miljenja izrie jednu stranu univerzuma. U
tom je pogledu svaki istinit. Ali svaki je
jednostran. Uskraen nam je pregled
ovih strana. isto svjetlo istine moemo
ugledati samo u razliito prelornljenoj
zraci."

182 20.

Pregled 183

stoljee

Jedno od obiljeja 20. stoljea jest eksplozivno umnaanje znanja u tehnici i

prirodnoj znanosti Moderna fizika je
sadanju sliku svijeta proirila znatno iznad klasine fizike: teorija relativnosti i
kvantna fizika pokazuju novo vienje svijeta u podruju iznimno velikoga i jako
malenoga. Biologija u teoriji evolucije ocrtava nove slike ovjeka, kao to i psihologija, prije svega FREUDOVA psihoanaliza, unosi nove dimenzije u pitanje o ov
jeku.
Filozofija je time dotaknuta u razliitim
oblicima:
S jedne strane, metode i spoznaje moderne logike tvore temelj napretka u
znanosti i tehnici (npr. kompjutor).
Filozofi, kao FREGE i RUSSELL, u jednakoj su mjeri mjerodavno sudjelovali u razvoju matematike, logike i filozofije u 20.
st.
Prirodna je znanost, s druge strane,
postala mjerilom i objektom filozofije.
Ideal novoga pozitivizma jest egzaktnost i
provjerljivost tvrdnji prirodnih znanosti.
Tako je za sadanjost karakteristina teorija znanosti, dakle ftlozofska obrada metode, struktura i rezultata pojedinanih znanosti. Logistika kao metoda i egzaktnost
kao cilj nadomjetaju tradicionalna filozofska pitanja. Stari metafiziki problemi vrijede za nedokuivu pojmovnu zbrku:
"Ljudi su se naviknuH na 'raaranost
svijeta', ... ostvarena je prilagodba osjeajnoga ivota spoznaji. Na taj se nain
svjetonazorski problemi rjeavaju sami
po sebi, ne time to su pronali odgovor nego tako to su postali bespredmetni." (E. TOPITSCH)

"'
~
u
(l)

oN

-o(l)
"@J

L---------------------------------------------------------~~

S tim je u filozofiji 20. st. usko povezan

"linguistic tum": obrat prema jeziku kao
predmetu filozofije.
Ovaj se zaokret ponajprije ostvario uvoenjem analize, kako su je razvili MOORE i RUSSEL. Problemima se prilo tako
da se provjeravaju u korektnim i smislenim jezinim formama. Time je pronae
no ono nesporazumno u naim iskazima i
ostavljeno po strani.
Iz toga razvijen cilj, stvoriti idealne, tj.
potpuno jasne jezike, glavna je tema filozofije, osobito Bekoga krnga.
Poslije se razvila filozofija normalnog jezika ("ordinary language philosophy"):
Njezin je objekt jezik u svojemu stvarno upotrebljavanu obliku.
Jedan od najvanijih predstavnika obaju
pravaca jest WITTGENSTEIN.

Oko ovjeka i njegova ivotnog prostora

trude se drugi pravci:
Konkretno ostvarenje ivota u sreditu je
filozofije egzistencije. Polazei od KIERKEGAARDA, u 20. st. zastupaju je prije
svega JASPERS, SARTRE i CAMUS.
Fenomenoloka metoda, koju je osnovao HUSSERL, osvrtom na unutarnja zbivanja svijesti treba donijeti novu sigurnost
o biti stvari i ovjeka.
Ta je metoda utjecala na razliita podruja:

MERLEAU-PONTY pomou nje eli objasniti kako ovjekova svijest i ponaanje -strukturiraju svijet i ine ga pristupanim.

SCHELER je ini plodonosnom za etiku

i antropologiju.
Kod N. HARTMANNA ona je pridonijela utemeljenju nove ontologije.
I SARTREOV egzistencijalizam, PLESSNEROVA antropologija ili RICOEUROVA hermeneutika stoje pod utjecajem
fenomenologije.
Ona je pripravila i orue kojim je HEIDEGGER mogao poduzeti svoj veliki pokuaj novoga miljenja bitka. Njegova fundamentalna ontologija eli prikazati
novi poetak koji nee zapasti u tradicionalni zaborav bitka.
Drutvo i kultura esto su u filozofskoj
refleksiji podvrgnuti otroj kritici:
Kao prvo, od strane filozofije ivota u
prvoj polovini ovog stoljea BERGSON,
SIMMEL i KLAGES pkuavaju ovjeka
uputiti na njegove elementarne ivotne
aktivnosti, a u dananjoj kulturi vide
opasnost koja ono ovjeje prije zapostavlja negoli pomae.
Kao drugo, marksizam je postao nositelj
drutvene kritike i promjene. LENJIN i
MAO su na njegovoj osnovi utemeljili
nove sustave vlasti i ekonomije koji su
promijenili zemljopisnu kartu svijeta.
''Kritika teorija" se za svoje analize
drutva slui Marxovim miljenjem.

Uvjetima razumijevanja bavi se hermeneutika (GADAMER, RICOEUR). U svojoj

modernoj inaici, ona se okree ne samo
pisanim svjedoanstvima i umjetnikim djelima nego i svim oblicima izraavanja osobnoga i drutvenog djelovanja.
Polazei od SAUSSUREOVE znanosti o jeziku , strukturalizam (LEVI-STRAUSS;
FOUCAULD eli oditati nesvjesne strukture koje su u temelju ovjekova miljenja,
djelovanja i njegova drutvenog poretka.

184 20.

Prirodne znanosti I l Fizika I 185

stoljee

Albert Einstein (1879.- 1955.) u prvoj etvrti

vrijeme
dolazak
svjetlosnog
signala

od A u vlaku
od A i B
na nasipu
od B u vlaku
eljezniki

nasip

A Relativnost istovremenosti

B Prostorno-vreme nski kontinuum

dvodimenzionalna zakrivljenost prostora:

ll~i ll

l ~ l~ l
l

konani ogranieni prostor

otvoreni prostor

interferentna figura
kod otvorenog
procjepa A

11

kod otvorenog
procjepa B

Uli~ u
:

11

zbroj interferentnih figura

Ai B
l

~ ~~~~~ ~
l

zakrivljenost prostora oko Sunca

C Sheme za

op u

teoriju re lativnosti

interferentne figure koje se stvarno

pojave kada su otvoreni A i B

D Kvantna fizika: poku s s dvostrukim

procjepom

ni ovoga stoljea u fizikalnu sliku svijeta uvodi temeljnu promjenu.

Godine 1905. f01mulirana specijalna teorija
relativnosti poiva na dvama postulatima:
naelu relativnosti:
"Nemogue je na temelju bilo kojih fizikih
pojava odrediti neki apsolutni sustav odnosa."
U svakom sustavu, koji se nalazi u jednolinu
kretanju (inercijski sustav), jednako vrijede
prirodni zakoni te time sve sustave treba gledati jednako vrijednima.
konstanti brzine st.jetlosti:
Brzina svjetlosti ne ovisi o izvoru svjetla, pa
je time jednaka u svim inercijskim sustavima.
Odatle nastaje relativnost istovremenosti to se
da pokazati na primjeru:
Na jednoj pruzi udaraju dvije munje A i B.
U sredini, izmeu njih, neki promatra na
eljeznikom nasipu svjetlosne signale registrira istovremeno. Promatrau u jureem
vlaku signali dolaze istom brzinom svjetlos
ti, no on se vozi prema jednome ususret te
tako njega prije registrira. (sl. A)
Unutar jednoga inercijskog sustava istovremenost se jo moe lako utvrditi. Kod dviju prostornih toaka, koje se nalaze u razliitim inercijskim sustavima koji se relativno gibaju je
dan prema drugom, mord se proraunati njihovo dotino vlastito vrijeme. Odnos prostorvremena dvaju sustava uspostavlja se prema
tzv. Lorentzovoj transformaciji.
Pri tome se pokazuje da se gledano iz jednoga danog inercijskog sustava, mjere u
drugom prema njemu relativno gihajuem
sustavu pojavljuju skraene u smjeru kretanja (duiinska kontrakcija). a satovi idu
sporije (vremenska di/atacija).
Vremenska se otegnutost dade pokazati usporedbom dvaju jednakih satova. Pokree li ov
jek jedan od njih velikom brzinom, odmah e
pokazati vremenski pomak u usporedbi s
onim satom to je ostao mirovati.
Prostor i vrijeme nisu dakle neovisni jedno
o drugomu; oni ine prostorno-vremenski
kontinuum:
Za odreivanje jednog dogaaja mora se
uz 3 dimenzije prostora navesti jo i dimen
zija vremena.
Pri tome prolosti pripada sve o emu mi u
Ovdje i Sada (naelno) moemo znati. Budu
nost su svi dogaaji na koje bismo jo mogli
utjecati.
Budui da se signali prenose samo kona
nom brzinom svjetlosti e, svjetlosna kugla
ini grdnicu "vremenski" povezanih doga
aja (sl. B)
Izvana lei sadanjost, u kojoj su dogaaji

"prostorno" povezani. O njima ne moemo

nita znati niti na njih utjecati. Budunost i
prolost rastavljeni su konanim vremenskim
razmakom, koji ovisi o odstojanju promatraa.
Zbog brzine svjetlosti su, npr. svi dogaaji
na Suncu, za nas relevantni tek nakon 8 minuta. Gledano s jedne Ovdje/Sada toke ,
mogli bismo znati o svemu to je dalje od
8 minuta; i jo utjecati na sve to se kasnije dogaa; nita to lei unutar ovog razmaka ne bismo mogli znati niti na to utjecati.
Pri velikoj brzini blizu e poveava se otpor tijela prema daljnjem ubrzanju. Njegova kineti
ka energija poveava tromost te se kao masa
dodaje njegovoj masi u stanju mirovanja.
Odatle slijedi ekvivalentnost energije i mase
(E=mc2). Posljed ica toga je da se nijedno tijelo koje ima masu ne moe ubrzati do brzine
svjetlosti.
Ekvivalencija tromosti i gravitacije temelj je
teorije relativnosti 0916.), koja treba
vrijediti u ubrzanim sustavima. EINSTEIN
gravitaciju tumai kao zakrivljenost prostora
zbog mase, kako se to moe predoiti u RIEMANNOVOJ geometriji.
Tako se npr. svjetlosne zrake zakreu u blizini velikih masa, tj. slijede zakrivljenost
prostora kao najkrai put.
Teorija relativnosti promijenila je nau predodbu kozmosa.
Ukupnost svih masa uzrokuje zakrivljenost
prostora, koja vodi do otvorenoga ili zatvorenog oblika sve mim (sl. C).
Prema do sada najprihvaenijoj "teoriji velikog
praska ", svemir u poetku bijae skupljen u
krajnje malenu i vrelu toku. Velikim praskom, s kojim su najprije nastali prostor i vrijeme, svemir se ili beskonano iri ili e se po
novno skupiti u prvotno stanje (ovisno o
ukupnoj masi).

ope

Kvantna fizika opisuje zbivanja u

podruju

atoma. Ona poiva na naelu da se djelovanja

prenose samo kao cjelobrojne mnogostrukosti djelatnoga kvanta, to ga je otkrio MAX
PLANCK (1858.-1947.). Fizika se stanja ne
mijenjaju postojano, kontinuirano, nego diskretno.
N. BOHR je iskoristio kvantnu teoriju za objanjenje atomske strukture i speqifinoga
svjetlosnog spektra kemijskih elemenata. Budu i da se svjetlo djelomino ponaa kao valovi, djelomino kao "energetski paketi", DE
BROGUE je zakljuio da i estice mase pokazuju fenomene valova.
Dua/nost valova i estica prema BOHRU treba tumaiti komplementarno.
kao opise koji se uzajamno moraju isklju i
vati i nadopunjavati.

186 20. stoljee

3,5

Prirodne znanosti II l Fizika II 187

koliina

hrane l broj

roenja

sebi-slinost

u prirodi

scenarij smokvina drveta

..

fraktalne figure

("jabuasti

patuljak")

A Teorija kaosa

8l
predparadigmatska
znanost

anomalije

geocentrizam \

'l

~'=""8

paradigmatska
znanost

B Kuhn: kopernikanska revolucija kao promjena paradigme

heliocentrizam

znanstvena
revolucija

Za mikrofiziku temeljna je W. HEISENBERGOVA relacija neodreenosti. Za opis

odreenih veliina kvantnih objekata vrijedi da se ne mogu ujedno izmjeriti sa eljenom tonou.
to je tonije izmjeren impuls npr. nekog
elektrona, to je neodreeniji njegov poloaj, i obratno.
Jednako vrijedi i za veliine vremenskog
trenutka i energije. To se ne moe popraviti boljim promatranjem.
"KoJXmhako tumaenje" kvantne teorije s
M. BORNOM pretpostavlja da "valna funkcija", koja opisuje stanje kvantnog objekta, navodi samo vjerojatnost za razliito usmjerene mjerne rezultate. Tek se mjerenjem utvruje jedno od prije mo_guih stanja ("redukcija valnih paketa"). Sto se dogaa izmeu mjerenja, ne da se "po sebi"
odrediti.
Kvantna teorija sadri indeterminizam, budui da predmeti po sebi ne posjeduju to
no odrediva svojstva.
Tako se npr. kod pokusa s dvama procjepima (sl. D, str. 184) pojavljuje jedna
prenesena figura koja ne odgovara zbroju estica kroz pojedine procjepe. Ukupno stanje sustava razliito je od zbroja dijelova sustava.
Proces mjerenja u kvantnoj fizici otvara
spoznajno-teorijske probleme. Uzajamno
djelovanje promatranoga kvantnog objekta
i mjernog ureaja stvara novi zajedniki
sustav od obaju, koji bi se opet od svoje
strane morao opisati novim mjernim ureajem itd. Na kraju stoji ovjek, koji spoznaje rezultat i time ga odreuje pomou
ne-kvantna-mehanikoga naina opisivanja .
Teorija kaosa bavi se nepredvidivim ponaanjem u sustavima koji su podloni deterministikim zakonima. Pod odreenim
uvjetima mogu dinamiki sustavi prijei u
"kaotino" stanje, u kojemu se njihovo ponaanje naelno, i to ne zbog neznanja, vie ne moe predvidjeti.
Primjeri su klima, porast ivotinjske populacije ili strujanje tekuina.
najmanja promjena poetnog stanja u
kaotinim sustavima vodi do potpuno razliitog razvitka.
To se ostvaruje npr. kod prognoze vremena, jer ve i zamah krila nekog leptira u brazilskoj praumi moe biti pokreta vihora u Sjevernoj Americi.
Matematiki model prijelaza iz reda u kaos
jest tzv. "smokvin scenarij" (sl. A):
S porastom vrijednosti r, vrijednost x najprije se ljulja izmeu dviju toaka, onda

etiriju itd., dok ne napravi neki nepratokasti uzorak. I u kaotinom se

podruju nalaze dodue "otoci reda".
Primjer za ovu dinamiku jest veliina i-

vilni

votinjske populacije u ovisnosti o prehrani. Povea li se koliina hrane dodatno

preko neke odreene mjere, broj se puanstva najprije periodiki njie izmeu
pojedinanih vrijednosti, da bi kod daljnjih poveanja konano postao nepredvidivim.
Ponaanje kaotinih sustava dade se geometrijski prikazati fraktalnim figurama (sl.
A). Filigranski rubovi ove slike granica su
prijelaza u kaos. U ovom podruju sustav
se njie izmeu odreenih vrijednosti. On
se sastoji od sebi slinih figura, koje pri dodatnom poveavanju uvijek iznova nastaju.
Naelo sebi-slinosti nalazi se i u nacrtu
izgradnje organizama.
Fiziar Thomas S. Kuhn (ro. 1922.) u
knjizi 'Struktura znanstvenih revolucija' zacrtava novo rdzumijevanje znanstvenoga
napretka.
Kritizira dosadanju teoriju znanosti (vidi
str. 183. i 219.), zbog ega se povijest prirodne znanosti promatrala kao kontinuirano gomilanje spoznaja, koje se ostvarivala
na temelju tonijih podataka i obuhvatnijih
teorija.
Nasuprot tome KUHN zastupa shvaanje
da znanstveni razvoj prolazi faze:
U pred-paradigmatskom mzdoblju meu
istraivaima nema konsenzusa s obzirom na temelje predmeta, stoga je napredak malo usmjeren prema cilju.
U zreloj ("normalnoj") fazi jednoj je koli uspio presudni proboj. On je postao
paradigma uzor, kojoj se pridruuju
drugi. Paradigme su pojmovno-metodoloki sustavi istraivakoga kolektiva
koje unaprijed daju okvire prihvaenih
metoda i odluuju o priznanju problema
i njihovih rjeenja.
U ovoj fazi onda nastaju anomalije, koje
se ne mogu rijeiti pomou vaee paradigme te esto vode u krizu. Zatim dolazi do znanstvene revolucije pa nova paradigma stupa na mjesto stare.
Prepoznatljivo za KUHNOVU predodbu
jest da su stara i nova paradigma inkomensurabilne (neusporedive); nova se paradigma ne razvija kontinuirano iz stare, izmeu
njih postoji prijelom.
Mijenja se razumijevanje onoga to se
uope opaa kao problem, nastaju novi
pojmovi, a znanstvenici ive u "drugom
svijetu" jer se promijenila njihova perspektiva.

188 20.

Prirodne znanosti

stoljee

biljka

polimeri
molekule
atomi

LAMARCK

DARWIN

A Evolucija prema Darwinu i Lamarcku

C Idealna se iva bia zapravo ne

pojavljuju u evoluciji

elementarne

estice

B Evolucija na svim

podrujima

D Razvoj prema H. Spenceru

(primjer: nastanak Suneva sustava)

U 19. st. nastale teorije, prije svega o razvoju i na podruju prirode, znaajne su ne
samo za biologiju nego i za filozofiju prirode, antropologiju i teoriju spoznaje .
Rane teorije ve priznaju promjenu vrsta i
time otvaraju pristup obuhvatnim iskazima
o evoluciji:
G. ClMER (1744.-1832.) svjedoanstva paleontologije vrednuje kao uporine toke za
katastrl!fe, nakon kojih su iva bia bila nanovo poboljano stvarana.
E. G. DE ST. HILAIRE (1772.-1832.) u homolokoj strukturi izgradnje prepoznaje isto
podrijetlo.
J. W. v. GOETHE (1749.-1832.) postulirao je
promjenjivi praoblik biljke i ivotinje.
Znaajan je poticaj J. B. LAMARCKA
(1744.-1829.):
Organizmima je pripisivao nagon za
usavravanjem, koji neprestano tei za
sloenijim strukturama.
Ova je evolucija ubrzana prilagodbom koja
je slijedila potrebe, pa je zadrana i dalje.
Npr. irafin vrat: irafe su izvorno imale
kratke vratove, ali su bile prisiljene trajno
ih pruati da bi mogle dohvatiti lie visokih stabala. To je dovelo do produenja vrata to su zadrale i poslije (sl. A).
Prema tome ponaanje odreuje tjelesnu
strukturu, upotreba organ.
Znaajan je postao model Ch. Darwina
(1809.--82.). U djelu 'Nastanak vrsta prema
prirodnoj selekciji' (1859.) on konano naputa nepromjenjivost vrsta:
Sva iva bia imaju vie potomaka nego
to bi bilo nuno za njihovo odranje.
Meu njima postoje odstupajui oblici s
promijenjenim svojstvima (varijacija, danas: mutacija), koji se probijaju u borbi za
ivot (engl. struggle for life) te se jako
umnaaju. Izbor (selekcija) odreene vrste najbolje prilagoene u svojoj okolini,
dovodi do daljnjeg razvoja te vrste. Iz varijacije/mutacije i selekcije nastale su sve
ivotinjske i biljne vrste. (sl. B)
DARWINOVA je temeljna zamisao u 20. st.
poduprta i proirena mnotvom spoznaja
(prije svega genetike i molekularne biologije).
Filozofski su relevantni prije svega sljedei
rezultati moderne biologije:
o nijedna vrsta ne ivi zauvijek nepromijenjena.
Prirodna znanost naginje odbijanju "esencijalizma" (POPPER), koji pretpostavlja konstantne bitnosti. U biologiji je naputena
predodba neke idealne ivotinjske i biljne
vrste u korist dinamike definicije speciesa,
npr.:

ml

Biologija I 189

"kao skupine prirodnih populacija, koje se me c1usobno razmnoavaju" (E.

MAYR);

bioloki je doveden u sumnju uzvieni

poloaj ovjeka kao "krune stvaranja".
Od DARWINOVA djela 'Podrijetlo ovjeka'
(1871.) razvoj ovjeka uvrten je u prirodnu
evoluciju ivota. I ovjek je samo jedan lan
stabla ivota.
o Istraivanje kemijsko-fizikalnih temelja
evolucije u genetici i molekularnoj biologiji dovelo je konano do biotine evolucije kao posebnog sluaja u kozmikoj
evoluciji.
Time je relativiziran tradicionalni jaz izmeu
ive i neive materije; ivotni fenomeni samoreplikacije i selekcije mogu se dokazati
na podruju molekula (predbiotika ili abiotika evolucija).
o Istraivanja o opim zakonitostima svih
evolucijskih dogaaja dovela su do teorija sustava i igre.
One tumae uzajamnu igru sluaja (npr.
mutacije) i nunosti (npr. pritisak selekcije).
Opi je uinak samoorganizacija materije,
poststabil(iz)irana harmonija (R. RlEDL):
Evolucijski procesi ne slijede unaprijed
dane zakone, nego se njihovi zakoni razvijaju skupa s njima.
S tim moderna biologija odbacuje i beziznimnu determiniranost. U evoluciji nita nije
strogo planirano, niti opom uzronom svezom, niti trajnom svrhovitou.
Proirenje od ideje razvoja na pitanja antropologije, kulture i kozmosa ostvareno
prije svega u 20. st., svoje prethodnike nalazi ve u 19. st.:
o prije DARWINA je H. Spencer (1820.-1903.) uzdignuo razvoj do naela.
U esejima o stanovnitvu i psihologiji (1855.)
zastupa misao razvoja koju je u 'Sustavu sintetike filozofije' (1862.- 96.) protegnuo na
sva podruja znanja. Naslov nagovjeuje
SPENCEROVU interpretaciju
"fenomena ivota, duha i drutva u kategorijama materije, kretanja i sile".
Najviim zakonom on smatra zakon razvoja
iz integracije i diferencijacije. Preme njemu
razvoj je opa
"integracija materije i opadanje kretanja;
dok je raspadanje pretpostavka kretanja i
dezintegracije materije". (sl. D)
o Nakon DARWINA je E. HAECKEL (1834.-1919.) proirio njegove teorije i protegnuo ih u prirodni monizam.
Od HAECKELA potjee osnovno biogenetska
pravilo:
"Ontogeneza [razvoj individuuma] kratka
je i brza rekapitulacija filogeneze [razvoja
vrste]."
o

190 20.

Prirodne znanosti IV l Biologija n 191

stoljee

Teorije podrijetla u biologiji nisu mogle ostati

bez utjecaja na antropologiju u irem smislu.
Usporedba sa ivotinjom kod ovjeka istie

instinktivno upravljanje

bioloke osobitosti:

prolazno

skraeni embrionalni razvoj.

ovjek je roen potpuno nedovren te tako

'
mozak
grkljan

dulje vrijeme ostaje izloen kulturnom, a ne

prirodnom utjecaju.
mnotvo nedostataka.
ovjek je zbog nedostatka biolokog oruja
(zubi, pande, brzo kretanje itd.) upuen na
kulturoloke oslonce.

miljenje
jezik

redukcija instinkata.

orue

Za razliku od ivotinje, ovjek nije osiguran instinktima. ivotinja je njima prilagoena okolini, ovjek je ispao iz stvaranja. U tome je pozitivno utemeljeno da je ovjek "otvoren prema
svijetu" (SCHELER) ili " ekscentrian" (PLESSNER).

'
.

obuhvatna ruka

A Posebno mjesto ovjeka u ivotinjskom carstvu

steeno

WIO~

ponaanje

z_

genetiki

priroda

determinizam

ivot je

uenje

B O evolucijskoj teoriji spoznaje

naslijeeno

ponaanje

C Istraivanje ponaanja

I ove su razlike u biologiji postavljene na genetsko-evolucijske temelje:

"Samo su veliki mozak, grlo i ruke ... u progresivnom razvoju" (R. RIEDL).
Za ovjeka su meu ostalim znaajni njegova
relativno visoka inteligencija, posebne rukotvorilake sposobnosti i diferenciran jezik ("Adamova jabuka").
Osim organske opremljenosti, koja per se spada u podruje biologije, i ponajprije od strane
teorije sustava poduzetih pokuaja da se 'strategija geneze' (R. RIEDL) pokae djelotvornom u svim podrujima stvarnoga svijeta,

evolucijska spoznajna teorija i biologija

ponaanja istrauju bioloke temelje ovje
kova ivota.

Evolucijskoj teoriji spoznaje raskrio je putove spis K. LORENZA: 'Kantovo uenje o apriornom u svjetlu dananje biologije' (1941.).
Temeljna je misao da ono unaprijed dano u
naemu miljenju (KANTOVO "a priori")
proistjee iz evolucije.
LORENZOVO istraivanje "aparata za stvaranje
slike svijeta" u ovjeku temelji se na osnovnom
naelu: iivot je uenje. Evolucija je proces u
kojemu se stjee spoznaja:
"Nae ... utvrene forme miljenja i kategorije odgovaraju izvanjskom svijetu iz sasvim
istih razloga kao i konjsko kopito ... stepskom tlu, kao to peraja neke ribe ... odgovara vodi."
Budui da na aparat za stvaranje slike svijeta
pod selekcijskim pritiskom kroz milijune godina nije mogao stvoriti zablude opasne za egzistenciju, njegove se tvrdnje bitno slau s preslikanom okolinom.
S druge strane, otkazuje naa "re-produkcija
svijeta" kod sloenih sklopova (npr. valna mehanika i atomska fizika). Nae naslijeene for-

me miljenja prostora, vremena, uzronosti stoga zahtijevaju najviu vjerojatnost, ali ne i konanu sigurnost. Tako LORENZ:
"Naa radna hipoteza, dakle, glasi: sve je
radna hipoteza."
Prema BRUNSWIKU (1934.), ovaj je naslijeeni
oblik preraunavanja izvanjskog svijeta nazvan
"raciomorfni aparat". RIEDL u njemu na djelu vidi sljedee hipoteze:
Hipoteza usporedbe: kod istih predmeta vjerujemo u ista svojstva.
Hipoteza ovisnosti: vjerujemo u uzorak reda
u svijetu.
Povratak struktura (hipoteza normi) - stalnost u kombiniranju odreenih obiljeja
(meuovisnost) - svaka stvar na svojemu
mjestu (hijerarhija) - vremenska konstantnost: tradicija.
Hipoteza svrhe: analogijom prema ovjeka
vim svrhama, smatramo da postoje objektivno-ope svrhe.
Hipoteza uzronosti: smatramo da za sve
postoji jedan uzrok, i to linearni.
Ova se ne obazire na prole sveze i uzro
nu mreu. Obratno, kod poznatog uzroka
oekujemo odreeni uinak (ekzekutivna
hipoteza).
Modema biologija pokazuje vane rezultate
prije svega u etiki relevantnom podruju napetosti izmeu uroenoga i nauenog ponaanja, izmeu biheviorizma i genetikoga determinizma.
Usporeujui ovjeka i ivotinju , istraivanje
ponaanja pronalazi oigledno uroene nai
ne ponaanja.
Tako npr. djeja shema: na odreena obiljeja (veliko elo, velike oi, velika glava)
reagiramo sa spontanom naklonou.
U mnogim su studijama ponajprije I. EIBLEIBESFELDT i K. LORENZ istraili "moralno
analoko ponaanje" kod ivotinja, odnosno
ovjekova naslijeena svojstva.
Moralni fenomeni kao egoizam i altruizam
jednako se tako pojavljuju u ivotinjskom
carstvu kao fenomen agresije i njezinih kontrolnih mehanizama.
Na temelju ambivalencije prirodne opremljenosti (npr. agresija i socijalno ponaanje) stvarna odreenost uroenim nainima ponaanja
mora se primiti na znanje kao stvarno-stanje,
ali ne moe sluiti kao mjerilo onoga to

Treba.
To pak ini socijal-darwinizam, koji DARWINOVO "survival of the fittest" prenosi na ljudsko drutvo. Sam se DARWIN ogradio od toga,
"da temelj najplemenitijega kamenja nae
naravi treba traiti u niskom naelu sebi
nosti".

192 20.

stoljee

Filozofija ivota 193

Henri Bergson (1859.-1941.) elio je
utemeljiti novu metafiziku. Pri tome polazi od rezultata pojedinano-znanstve
nog istraivanja, ali ih prelazi ela bi clospio do intuitivnoga zrenja.
U svojem~ glavnom djelu 'Stvaralaka
evolucija', u raspravljanju s teorijom evolucije, BERGSON je zasnovao obuhvatnu
filozofiju ivota.
ivot je trajni stvaralaki proces, noen
"elan vitalom" (ivotnim poletom)
koji se uvijek razvija i difere ncira u novim oblicima.
Razum to stoji u temelju prirocloznanstvenog istraivanja nije sposoban shvatiti ono ivo, je r njegov statian, apstraktan i izoliran nain promatranja ne moe
biti primjeren dinaminosti i jednokratnosti u ivotu. Ovo poiva i na prostornamu, kvantitativnom pojmu vremena u
prirodnim znanostima. On stoji u proturjeju

tupost

intelekt

instinkt

intuicija

A Bergson: "elan vital"

nesavladivost informacijske plime

neprijateljstvo prema ivotu u gradovima

B Simmel: tragedija kulture

diktat

tehnikog ureenja

ivota

prema trajanju (duri'~e) koje je u temelju ivotnoga toka, kao necljeljivoj,

stvaralakoj rijeci koja u sebi uva ono
prijanje i nosi ga u ono to dolazi.
Trajanje je shvatljivo u nutarnjem doivljavanju koje odgovara istoj kvaliteti i
intenzitetu stanja svijesti.
"Elan vital" se diferencira u 3 ivotna oblika:
biljka, ivotinja i ovjek,
koji nastaju proimanjem materije.
ivotinjama svojstven instinkt i ovjekov
intelekt naini su instrumentalnoga eljelovanja, pri emu instinkt stoji blie ivotu
i dovodi do izriaja iskonsku povezanost
s njim, ali ne moe samoga sebe refleksivno shvatiti. Intelekt se usmjerava na
statiko i materijalno i zapravo je kod kue tek na podruju tehnikog ovladavanja stvarima.
Sudjelovanje na stvaralakom ivotnom poletu mogue je samo proclubljenjem svijesti u intuiciji, koja povezuje instinkt i intelekt.
U spisu 'Oba izvora morala i religije'
BERGSON razlikuje otvoreni i zatvoreni
oblik morala i drutva.
Zatvoreno drutvo pojedincu nalae totalitet stavova, unutar ega moral obavlja slubu sustava neosobnih normi,
diktiranih od strane drutvenih zahtjeva.
Otvoreni moral, naprotiv, poiva na
slobodi, ljubavi i ivom uzoru .
Slino u statiko} religiji, vladajua fiksacija stoji u slubi ouvanja odreenog
drutva. Ona djeluje kao zatita od straha i nesigurnosti, dok bit dinamike reli-

gije lei u mistici,

stvoriteljem.

iji

je cilj sjedinjenje sa

Filozofija Georga Simmelsa (1858.- 1918.), suosnivaa sociologije, u svojoj

se posljednjoj fazi dade ubrojiti u filozofiju ivota.
ivot se nastoji proiriti, reproducirati,
rasti i konano nadvladati vlastitu smrtnost. U ovom je procesu on u aktivnom
odnosu s okolinom, koja mu daje prostor i granicu.
Pri tome ivot proizvodi socijalno-kulturne forme, koje svoj izvor imaju u ovom
stvaralakom procesu, ali se sada odvajaju od njega ("obrat prema ideji") te razvijaju svoju vlastitu zakonitost i dinamiku,
koji se vie ne mogu svesti na svojstva
njihova izvora.
Samo sudjelovanjem u ovoj "objektivnoj kulturi" (npr. znanost, pravo, religija) pojedinac pronalazi svoju "subjektivnu kulturu".
No, istodobno nastaje trajno razarajui
konflikt, budui ela objektivni oblici
ometaju daljnji stvaralaki razvoj ivota,
ako mu silom nameu i uvruju svoju
vlastitu, stranu zakonitost.
"Tragedija kulture" za SIMMELA lei u
tome
"ela razarajue sile usmjerene protiv
jednog bia proistjeu iz najdubljih
slojeva ba samoga tog bia".
Ljudskoj je slobodi zadano ela u sukobu
s ukoenim formama otvori nove horizonte ivota.
Za etiku je znaajna SIMMELOVA koncepcija "osobnog zakona". On nije ovisan
o nekoj opoj normi, nego se temelji na
osobnom Treba, kojemu je podloan ivotni tijek osobe. On zadrava obiljeje
nune povezanosti, ali je sposoban jedinstvenost i povijesnost individuuma integrirati u to Treba, to opi zakon ne moe.
Za Ludwiga Klagesa (1872.-1956.; glavno eljelo: 'Duh kao protivnik due') ivot
se pokazuje u polovima due i tijela, pri
emu je dua smisao tijela, a ono izraz
due. Izvorni je doivljaj usmjeren na nau zbilju slika. Praslike svega oblikovanog ivota za duu su neto Stvarno i
Djelotvorno. U ovom kozmikom ivom
svijetu
na prag ranih visokih kultura prodire
duh, kao jedna strana, samostojna mo.
Ako on sve ivo pretvara u goli objekt,
opojmljuje i ralanjuje, kida iskonsku harmoniju i prijeti, zajedno s neovisnom voljom, unitenje m naega ivotnoga svijeta.

194 20.

stoljee

Fenomenologija I l Husserl I 195

tok svijesti

A Intencionalni doivljaj

..
postavljanje bitka
prirodni nazor

ga.

B Epohe

unutarnja svijest vremena

C Unutarnja svijest vremena

Edmund Husserl (1859.- 1938.) osniva

je fenomenologije, pravca u filozofiji
koji spada meu najutjecajnije u ovom
stoljeu. Pod tom oznakom stoji zahtjev
suzdravati se u filozofiji od svih prenaglih tumaenja svijeta i bez predrasuda se
dati na analizu onoga to se pokazuje
svijesti.
HUSSERLOV je cilj bio pomou fenomenoloke metode utemeljiti filozofiju kao
"strogu znanost".
U svojim 'Logikim istraivanjima' (1900./
/01.) HUSSERL prekida s tada rairenim
psihologizmom koji je tvrdio da logiki
zakoni nisu nita drugo nego izraz psihikih zakonitosti koje se nalaze u njihovu
temelju i na koje se trebaju svesti.
Tome nasuprot HUSSERL dokazuje
idealnost iste logike iji zakoni vrijede neovisno o stvarnom dogaanju u
procesu miljenja.
Ve su u 5. i 6. 'Logikom istraivanju'
postavljeni temelji fenomenoloke analize svijesti, koji su poslije razvijeni u 'Idejama za istu fenomenologiju i fenomenoloku filozofiju' (1913.). Sve njezine
tvrdnje trebaju se
temeljiti na intuitivnim zornim samodanostima fenomena svijesti.
Tome je temelj pojam intencionalnosti,
koji je HUSSERL prihvatio oslanjajui se
na FRANZA BRENTANA (1838.- 1917.).
Brentano time oznauje
svojstvo psihikih fenomena, za razliku od fizikih, da su na neto usmjereni, tj. da su uvijek svijest nee
HUSSERL je doradio ovaj pojam. Intencionalnost svijesti upuuje na
beziznimnu korelaciju izmeu ina
svijesti (npr. opaati, sjeati se, ljubiti)
koji se odnose na jedan predmet (misaoni doivljaji: n6esis, mn. noeze) i
predmeta, kako se pojavljuje u tim i
nima (ono miljeno: noema, mn. noemata).
Misaoni je predmet pri tome rezultat sinteze u kojoj su raznolike noeze dovedene do jedinstva svijesti nekog objekta.
Noema nije predmet u smislu postojanja
po sebi, nego predmet intencionalno sadran u osmiljavajuoj funkciji ina svijesti. Kao podloga noeza slue osjetni podaci (osjetilna hyle).
Stoga Husserlu znaajnu ulogu igra analiza opaanja.
Osjetilna hyle i noeze tvore stvarne sadraje u doivljaju, ono miljeno (noemata) nestvaran je sadraj (intencionalni predmet).

Glavna osobina intencionalnosti jest tenja za evidencijom. Evidencija znai

nesumnjivu samo-danost intencionalno miljenoga za jednu svijest, koja izvorno shvaa.
Da bi se mogli vidjeti fenomeni te vrste,
potrebna je temeljna promjena naega
prirodnog nazora na svijet, koju HUSSERL
naziva fenomenolokom redukcijom.
U prirodnom nazoru neprestano izriemo
sudove o bitku predmeta po sebi (religija
bitka). Fenomenoloki se stav naprotiv
uzdrava od svakoga suda o bitku ili
nebitku predmeta i tako omoguuje
promatranje iste svijesti bez predrasuda,
tj. promatranje onoga to je kao fenomen
dano u korelaciji noeze i noeme. HUSSERL ovaj postupak oznaava, pojmom
iz antike skepse, kao epoche (uzdravanje od suda).
Sljedea glavna osobina fenomenologije
jest eidetska (eidos: bit) redukcija. Njezin predmet nisu pojedinani sluajevi
inte ncionalnog doivljaja kod odreenih
ljudi, nego bitni temeljni zakoni doivljaja. Fenomenologija je u tom smislu pro-

matranje biti.
Pomou

redukcije sad je mogue objasniti na temelju kojih djela svijest konstituira samu sebe i kako se predmetnost,
a time i svijet, konstituira u svijesti. Kao
pozadina konstitucije pokazuje se
identitet istoga ja, u ijoj se samo-svijesti temelji povezanost doivljaja.
Provoenjem fenomenoloke metode
HUSSERL je razvio mnotvo suptilnih
analiza. Treba istaknuti fenomenologiju
unutarnje svijesti vremena. Tu HUSSERL pokazuje kako se svijest objektivnog vremena, unutar ega se predmeti i
dogaaji lokaliziraju na jedno vrsto mjesto, temelji na nutarnjoj svijesti vremenitosti dogaaja.
Pritom je primarna svijest sadanjosti,
kao aktualno Sada osjeaja, jer ona je
mjesto svega posadanjenja prolih i
buduih doivljaja.
Sadanjost nije tokasta, nego pokazuje
protegnutost, na temelju koje se ono to
je upravo bilo zadrava u sadanjosti (retencija) i isto tako oekuje ono to e
doi

(protencija).

Sadanje Sada je lancem retencija povezano s prolim, ije sadanje Sada

ono jednom bijae.
Ovaj lanac retencija, koji ostaje sauvan
kao "potopljena" sadanjost, omoguuje
da u sjeanju ono prolo pronaemo na
njegovu mjestu te ga posadanjimo.

196 20.

stoljee

Fenomenologija II l Husserl II; Merleau-Ponty 197

-------l

idealiziranje

'

svijet ivota

ostvarenje subjektivnosti

fenomenologija

~
l

~ ''------.-------'
smisleni odnos

A Husserl: ivotni svijet kao osje tilni temelj smisla znanosti

..

B Merleau-Ponty: "Vidljivo i nevidljivo"

Sljedee vano konstitutivno ostvarenje

svijesti, osim prostora i uzronosti, jest
ostvarenje intersubjektivnosti. Problem, kako Ja koje se odnosi na svoje doivljaje dolazi do pretpostavke jednoga
tuega-ja, znaajan je, jer se tako mora
objasniti pitanje
kako se ostvaruje objektivnost u smislu onoga to vrijedi za mnotvo subjekata.
Svijest egzistencije dmgoga Ja nastaje iz
vlastitog iskustva tijela. Na temelju toga
smatram istinitim da nain pojavljivanja
odreenih tjelesa treba tumaiti samo tako da se u njima manifestira tijelo jednoga drugog Ja.
Ja tako ivim u svijetu, koji su-iskusuju
drugi subjekti i svima nam je zajedni
ki. Svijet je tako za svakoga te time intersubjektivno odreen.
U svojemu kasnom djelu ('Kriza europskih znanosti i transcendentalna fenomenologija', 1936.) HUSSERL ostvaruje novi
pokuaj svojega miljenja, koji se vrti oko
pojma svijet ivota. Svijet ivota je
ukupnost moguega iskustvenog horizonta , unutar ega je opaalako-isku
sujue Ja usmjereno na predmetnost.
Povijest kulture sada se prema HUSSERLU pokazuje kao posljedica ''praudruga",
u kojima svijest jedne kulturne zajednice
nadilazi sebe u novu predmetnost. Za nas
najsudbonosnija udmga jest
novovjekovna matematizirajua prirodna znanost, zapoeta s GALILEJEM, te
iz nje proizlazei stav objektivizma.
S njom se svijet apstraktnih , matematikih
predmeta tumaio kao jedini istiniti svijet.
Ako pak ovaj svijet nema vie nikakva
odnosa prema subjektivno oitom svijetu ivota, znanosti e izgubiti svoje
znaenje za ivot i dovesti u krizu smisla moderne.
Pritom se zaboravilo da su objektivne
znanosti i same subjektivne tvorevine jedne prakse ivotnog svijeta, dakle proizlaze iz konstitutivnog uinka subjekta.
Tako je, recimo, geome trija nastala idealiziranjem zorno anoga svije ta opaanja.
Stoga objektivna znanost svoj izvor i smisao ima u svijetu ivota kojemu pripada.
Krizu smisla stoga moe rijeiti samo fenomenologija, koja pokazuje kako se svijet ivota gradi iz uinaka transcendentalne subjektivnosti.

Fenomenologija je osobito u Francuskoj

pala na plodno tlo. Maurice MerleauPonty (1908.-61.) tei za novim odrei-

vanjem odnosa izmeu naravi i svijesti

u ovjeku. Okree se ne samo protiv naturalistikog naina gledanja, koji ljudske
fenomene tumai kauzalno izvana, nego
i protiv kriticistikog, koji sve eli shvatiti iznutra pomou iste svijesti. Nasuprot
tome on ukazuje na
"treu dimenziju", koja otkriva ivi odnos prirode i svijesti.
U 'Stmkturi ponaanja' pokazuje da se
ponaanje ne moe shvatiti ni kao goli
komple ks tjelesnih mehanizama niti kao
isto duhovna djelatnost. Srednje podru
je treba opisati pojmovima strukture i
lika, koji organiziraju stvarnost pose zanjem u nju.
"Struktura [je] nerazrjeiva veza izmeu
ideje i egzistencije, kontingentni aranman po kojemu materijali pred naim
oima dobivaju smisao ... "
'Fenomenologija opaanja' pokazuje
kako je na odnos prema svijetu povezan
s beskonano otvorenim horizontom
opaanja, prije svake znanstvene objektivacije. Tako svijest ne zauzima neopredijeljeno promatraka stajalite, nego je
uvije k angairana svijest, jer ostaje upuena na doticaj sa svijetom.
I ovdje se naglaava ne razrjeiva povezanost svijesti i tjelesa .
Iskustvo naega tijela sadri tako nedokidivu dvoznanost (ambigulte), jer
ono nije ni ista stvar ni ista svijest.
U svojemu se kasnom djelu ('Vidljivo i
nevidljivo') MERLEAU-PONTY kree u
smjeru nove ontologije. Podruje izmeu subjekta i objekta sada se trai u samom bitku. Tako on govori npr. o "tijelu
svijeta".
ovjek ne stoji svijetu nasuprot, nego je
dio njegova tijela, u kojemu se temelje
stmkture, smisao i vidljivost svih stvari.
Bitak se pak ne pokazuje ovjeku u svojoj punini, on se izmie potpunoj transparentnosti. Ova se granica iskustva pojanjava svezom vidljivoga i nevidljivoga.
Nevidljivo nije jedan Jo-nevieni-bitak,
nego naelna skrivenost, utemeljena u samom gledanju.
Predmet je dan na pozadini onoga to
se na njemu ne vidi (predmet odjednom vien u svim perspektivama bio
bi nestvar); slici pripada i ono to je slikar ispustio; reenica je razumljiva na
pozadini onoga to je ve reeno, i
onoga o emu ona uti.
Ovaj beskonani bitak iza nas MERLEAUPONTY naziva sirovi ili divlji bitak koji se
izmie pred svakim ureujuim zahvatom.

Fenomenologija m / Scheler 199

stoljee

198 20.

in osjeanja

vrijednost

ugodno-neugodno

sjetilno osjeanje

111

plemenito-prosto

<ll,,

vitalno osjeanje

r-~,~~------;------~----~
08jeanje

pniYO-II8priiVO

~~-r~==~~-4~----~
svetonesveto

osobna
ljubav

svetac

zajednica
vjere

umjetnik

zalionodavac
filozof

l '~

junak

ivotna zajednica

~~~~,~
. ~
~,~
m=======~

umjetnik ivota

gomila
. . .y ..-:;,.

uzor

zajednica

duh

duh

praklini

~~

asocijativno
miljenje

instinkt

B Antropologija

spoznaja biti
(takobitak)

idealni faktori

um

nagon

U djelu 'Formalizam u etici i materijalna vrijednosna etika' Scheler kritizira KANTOVU

formalnu etiku te nasuprot njoj razvija temelje svojeg uenja o vrijednosti. Uvjeren je
"da ovaj kolos od elika i bronce [KANTOV udoredni zakon] filozofiju zatvara
na njezinu putu do konkretnoga, razbolitog . . . uenja o udorednim vrijednostima, njihovu poloaju i na njemu utemeljenim normama; a time ujedno i, kod
svakoga na pravom uvidu utemeljenu,
zgradu udorednih vrijednosti u ljudskom
ivotu" .

A Ljestvica vrijednosti

osjeajni

Max Scheler (1874.- 1928.) proiruje polje

fenomenologije tako to je primjenjuje na
podrujima etike, filozofije kulture i ftlozofije religije. Njegovo razumijevanje fenomenologije pojanjava sljedei navod:
"Na prvom je mjestu fenomenologija ...
ime za stav duhovnog gledanja, u kojemu
se dobiva neto za u-gledanje i do-ivljavanje, to bi bez toga ostalo skriveno:
naime, carstvo 'injenica ' osobite vrste ..
Ono do-ivljeno i u-gledano 'dano' je jedino u samom do-ivljavajuem i u-via
juem aktu, u njegovu ispunjenju: ono se
pojavljuje u njemu, i samo u njemu."

/
dijalektika

\
nagon-

kultura i drutveni
razvoj

realni faktori

doivljaj
stvarnosti
(tubitak)

Vrijednosti su ovjeku apriorno i idealno dane u inima osjeanja. One ne postoje u nekom, po sebi postojeemu , "nebu vrijednosti" nego su vezane na osobu kao sredite i
na, i to
kao njezin bitni i nuni "emocionalni apriori ".

SCHELER izbjegava KANTOV formalizam,

budui da su vrijednosti za njega odreene
sadrajem i vezane uz osobu, ali ujedno izmie i relativizmu tako to brani apriorni red
vrijednosti.
Vrijednosti stoje u natpovijesnomu stupnjevitom poretku. Svakomu vrijednosnom stupnju odgovara
posebni akt osjeanja , tip osobe i oblik
zajednice pri emu je viim vrijednostima
dana prednost (sl. A).
Vrijednosti se pokazuju na stvarima odnosno dobrima, ali su u svojoj vrijednosnoj kvaliteti o njima neovisne. U tom pogledu one
se
mogu usporediti s bojama, koje se uvijek
pokazuju na odreenim predmetima, ali
su kao kvaliteta boje o njima neovisni.
SCHELER ne vidi bit ovjeka primarno u njegovu miljenju ili htijenju, nego u ljubavi.
ovjek je ens amans, bie koje voli.
Sve spoznavanje, sve vre1novanje temelji se
na sposobnosti sudjelovanja na bitku, koja
je utemeljena u ljubavi. Hijerarhija vrijednos-

ti i vrednujui postupci ine ardo amoris

jednoga ovjeka.
"Tko ima ordo amoris jednoga ovjeka ,
ima toga ovjeka. Za njega kao moralni
subjekt on ima ono to formula kristala
znai za kristal."
Za SCHELEROVO miljenje bitan je pojam
osobe, koju on shvaa kao bivstveno jedinstvo razliitih akata (osjeanja, mi!fljenja,
htijenja, ljubavi)
"Osoba je konkretno, samo bivstveno bitno jedinstvo akata raznolikog bia ... "
Od toga je razliito ja, koje je odreeno njegovim psihofizikim funkcijama (npr. osjetne funkcije).
Osoba je jednokratna i izmie svakom opredmeenju. Ona se iskuava samo u izvrenju njezinih ina , a druge osobe u su-izvrenju, pred-izvrenju i post-izvrenju njihovih
ina.

SCHELER govori i o z druenim osobama

(narod i Crkva), kojima pripisuje vlastitu
svijest, koja poiva na povezanosti zajednikih ina.

Posebno mjesto zauzima boanska osoba,

prema kojoj tei ovjekova osoba.
Ideja Boga jest najvia vrijednost i Boja
ljubav najvii oblik ljubavi.
Svoju najprije kransku predodbu Boga
SCHELER je poslije promijenio u smjeru bivaju ega boanstva.
U kasnijem se razdoblju SCHELER ponajprije posvetio projektu filozofske antropologije. U spisu 'Poloaj ovjeka u kozmosu'
razvio je stupnjevitu strukturu psihikoga.
Prvi je stupanj osjetilni nagon koji je vlastit
svemu ivome od biljke do ovjeka. Njega
slijede instinkt, asocijativno pamenje, praktina inteligencija (mogunost izbora, sposobnost anticipacije) i konano,
samo kod ovjeka, duh.
Njime je ovjek odrijeen od ogranienosti
na organsko. No, duh ujedno stupa u sukob
s principom svega ivoga, s nagonom. U nagonu se cjelovit doivljaj zbilje osniva na temelju iskustva otpora, kojega realnost suprotstavlja nagonu.
Bitak, koji se iskusio u ovom otporu,
SCHELER naziva tu-bitak. Duh naprotiv
omoguuje iskustvo tako-bitka (bit).
Dvojstvo duha i nagona presudno je za razvoj kulture i drutva u obliku zajednikoga
djelovanja idealnih i realnih faktora.
Duh u sebi nema snagu da svoju spoznaju biti pretvori u stvarnost.
Tek tamo gdje se njegove ideje ujedine s
realnim faktorima (nagoni, npr. samoodranje, interesi, drutvene tendencije), tek tu
dobivaju djelotvornost.

200 20.

stoljee

Filozofija egzistencije I l Jaspers 201

um

Naini

sveobuhvatnoga

Granine

situacije

e ifre transcendencije

Meu filozofima je egziste ncije 20. st.

Karl Jaspers (1883.-1969.) najvie pod
utjecajem KIERKEGAARDA. Svoju filozofiju shvaa kao odgovor na izazov koji su
postavili KIERKEGAARD i NIETZSCHE. U
kasnijim godinama JASPERS se istaknuo i
kao angairani politiki pisac.
U svojemu prvom velikom djelu, 'Filozofija' 0932.), JASPERS je najprije pokazao
granice objektivne znanstvene spoznaje:
U znanostima je sav bitak sveden na
predmetnost, tj. na ono to se moe
prouavati izvana.
No, time ne mogu shvatiti bitak, koji sam
ja sam, jer o se bi samomu mogu znati samo iznutra, u opaanju svojih vlastitih mogunosti. Stoga je zadaa osvjetljenja egzistencije
svakoga pojedinano uputiti na izvore
njegova samobitka, kojih mora postati svjestan, a koje moe ostvariti samo
on sam.
to ovjek zapravo moe biti jo nije dano
s njegovim empirijskim postojanjem, nego je zadaa koju on mora ostvariti u svojoj slobodi.
Egzistencija (Samobitak) kod JASPERSA je stoga sve ono to bitno tvori mene Samoga,
za razliku od svega onoga to mi samo izvanjski pripada, to se moe izmijeniti i
ovisi o uvje tima koje nisam sam postavio.
"Bitak koji - u pojavnosti postojanja jo nije, nego moe i treba biti te zato
vremenski odluuje, iako je vjean . Taj
bitak sam ja sam kao egzistencija."
ovjek kao postojanje sebe pronalazi u
unaprijed danim uvjetima prirodne, kulturoloke i povijesne vrste , koje nije sam
postavio. Ali u svemu tome on jo odluuje o samom sebi, to je on bitno.
Budui pak da ovjek najprije trajno ivi u
neupitnoj skrovitosti svojih izvanjskih uvjeta, potreban mu je poseban poticaj koji
bi ga vratio njegovoj vlastitoj egzistenciji.
To su granine situacije:
smrt, borba, patnja, krivnja.
U proivljavanju graninih situacija postaje jasno da se moe slomiti povrinski oslonac na izvanjske ivotne uvjete, a ja biti
radikalno baen unatrag k samomu sebi.
To se najjae dogaa u svijesti smrti, koja
pritie golo postojanje i postaje kamenom kunje:
ono to ostaje bitno suelice smrti, ui
njeno je egzistirajui; to postaje propadljivo, jest golo postojanje.
Ali ovjek svoju egzistenciju ne moe ostvariti bez uvjeta postojanja. Izraz za to je
povijesnost kao jedinstvo postojanja i

egzistencije, nunosti i slobode, vremena i vjenosti.

Ni egzistencija ne moe sama dospjeti do
samoostvarenja, ve treba drugoga. Stoga
komunikacija dobiva veliko znaenje .
Samo po drugomu dolazi ovjek do jasnoe o samome sebi.
Egzistencijalna komunikacija jest uzajamno izricanje sebe u drugome. Ako se egzistencija ne moe utemeljiti u golom postojanju, onda joj je potreban drugi izvor.
Prema JASPERSU, to ima korijenje u transcendenciji.
U njoj egzistencija nalazi svoju orijentaciju; ona je izvor i mogunost njezine
slobode.
U svojemu drugom velikom filozofskom
djelu, 'O istini' (1947.), JASPERS uenjem
o sveobuhvatnom dovodi svoje misli u
opseniju sistematiku.
Sveobuhvatno je ono to obuhvaa sva
pojedina bia , a da samo nije obuhvaeno nijednim drugim; to je sam bitak.
Sedam je naina sveobuhvatnog:
Postojanje je moj ivot u svijetu koji ga
okruuje. To je podruje iskustva u koje
sve mora stupiti da bi bilo za mene.
Svijest uope jest sredstvo opevaljanog,
objektivnog miljenja.
Dub naprotiv ivi u sudjelovanju na idejama utemeljenja cjeline i smisla.
Ovim nainima, koji su ja sam, kao objekt
nasuprot stoji svijet kao prostor u kojemu
mora u pojavnost stupiti sve to uope
postoji.
Ove imanentne naine sveobuhvatnoga
prekorai! e i ispuniti egzistencija i transcendencija.
JASPERS je transcendenciju oznaio
kao ono to obuhvaa obuhvatno, kao
pratemelj svega bitka. Moe je iskusiti
samo egzistencija, i to iframa (simbolima), koje su jezik transcendencije u
imanenciji. U oditavanju ifri (koje mogu biti bilo to, npr. priroda, povijest,
neuspjeh) imanencija postaje transparentna na transcendenciji.
Um je konano djelotvorna snaga koja u
svim ostalim nainima trai jedinstvo i istie istinu.
Za JASPERSA je bitno da svi naini sveobuhvatnoga jednako izvorno pripadaju jedan drugome i zahvaaju jedan u drugi.
Svaki ima svoj istinosni smisao u ovisnosti o drugima.
Neistina nastaje kad se jedan od naina
izolira, a njegova se valjanost apsolutizira.

202 20.

Filozofija egzistencije II l Sartre 203

stoljee

prolost

egzistencija

A Egzistencija

B Pogled

sposobnost
negacije

budunost

Egzistencijalizam Jean-Paula Sartrea

(1905.-80.) pod utjecajem je HUSSERLOVE fenomenologije, HEIDEGGERA, HEGELA i poslije marksizma. Kao i CAMUS,
pisao je takoer kazaline komade i romane ime je
egzistencijalizam, osobito u Francuskoj, privremeno postao "modernom
strujom".
SARTREOVO prvo glavno djelo, 'Bitak i
nita', pokuaj je fenomenoloke ontologije, pa zato poinje s pitanjem bitka. On
razlikuje
bitak po sebi kao bitak stvari neovisan o svijesti, od bitka za sebe kao bitak ovjeka odreen svijeu.
Bitak po sebi ne odnosi se niti na sebe
sama niti na druge; on je, nadalje, "masivan", tj. nikakvim nebitkom neprekinuta
pozitivnost; on je ono to jest. Tek je sa
svijeu ovjeka dano nita. Bitak za
sebe ima sposobnost nitenja.
"Bitak po kojemu u svijet dolazi Nita,
jest bitak kojemu se u njegovu bitku
radi o nitenju bitka; bitak po kojemu
u svijet dospijeva nita mora biti svoje
vlastito nita."
To je odreenje ljudske egzistencije. Ona
u sebi nosi svoju negaciju, tj. proturjena
je:
Jedan bitak, "koji jest ono to nije, i koji nije ono to jest".
Time se treba izrei da je ovjek jedan
bitak koji se preko sadanjega projicira
na budunost; on je bitno odreen svojim mogunostima . Ovim nabaajem on
je ve uvijek iznad sebe,
on je ono to jo nije.
ovjek se ne moe reducirati ni na ono
stvarno dano,
on nije samo ono to jest, nego
on jest ono to od sebe uini.
ovjekovo stanje bitka stoga je sloboda,
jer on ne moe drukije nego mora ostvariti samoga sebe, tj. od sebe initi ono
to on jest; on je osuen na slobodu.
Sloboda je nitenje onoga po-sebi pomou nabaaja.

bitak za druge

C Oznake bitka

Sloboda se ne dokida onim to je stvarno dano (npr. otpor stvari, su-ovjek, tjelesnost), jer tek sloboda otkriva ovo kao
granicu; to je ogranienje samo unutar
konkretnoga ivotnog nacrta.
Budui da za SARTREA nema Boga, koji bi
ovjeku unaprijed dao njegovu bit, on samog sebe odreuje u svojoj egzistenciji:
"to ovdje znai da egzistencija prethodi esenciji? To znai da ovjek najprije egzistira, sebe susree, pojavljuje
se u svijetu, a zatim sebe definira."

ovjek je baen u potpunu odgovornost

za sebe. No, nasuprot samomu sebi on
ima i mogunost neistinosti. Meusobna
igra faktinosti i slobodnog nacrta pritom
je tako protumaena i preraena,
da ovjek moe izbjei odgovornosti
za svoj vlastiti bitak.
Vano mjesto zauzima istraivanje odnosa prema drugome. Strukturu bitka za
druge SARTRE otkriva u analizi pogleda
(koji nije ogranien na oko kao osjetni
organ). Biti-vien znai da je bitak pojedinca uvijek ve konstituiran sadanjou
drugoga .
Pojedinac je jedino samomu sebi preputen u svojemu neposrednom djelovanju, on se u svojoj svijesti ne postavlja kao onaj koji je u svojem djelovanju on po sebi.
U biti-vien od drugoga on se pak ukruti u objekt; izloen je sudu drugoga.
SARTRE to pojanjava na primjeru "prislukivaa".

Predan svojoj radoznalosti, bez ja-svijesti sav se posveuje svojim inima.

Onda ga zatekne (opazi) netko drugi:
u tom je trenutku on utvren kao onaj
koji jest: ljubomorni prislukiva.
Da bi se poznavala samoga sebe, potreban je drugi. Izruenost drugima, to le. i u tome, prevladava se ako pojedinac
sebe svjesno zasniva na svojim mogu
nostima.
Iskustvo svojega samobitka on stjee
na nain da nije drugi.
U spisu 'Kritika dijalektikog uma' SARTRE svoja razmatranja proiruje na podruje drutva, tako to tei za povezivanjem egzistencijalizma i marksizma. Marksistika interpretacija povijesti s gledita
oprenosti ekonomskih uvjeta i otuenja
individuuma obrauje povijesnu i drutvenu stvarnost, unutar koje se ostvaruje
projekt egzistencije. Stoga SARTRE cilja
na dijalektika posredovanje izmeu osobne slobode i materijalnih, ekonomskih
uvjetovanosti drutva. Zadaa je
"stvoriti razumijevajuu spoznaju, koja e u socijalnom svijetu opet pronai ovjeka i slijediti ga sve do njegove prakse, odnosno nacrta, koji ov
jeka na temelju jedne odreene situacije konfrontira s drutveno moguim".

U marksizmu SARTRE kritizira podvrgavanje osobe ukupnom cilju jedne apriorne povijesne konstrukcije. Stoga se egzistencijalizam mora integrirati u marksizam da bi razbio njegovu dogmatiku.

204 20.

stoljee

Filozofija egzistencije ill / Camus; Marcel 205

Karakter djela Alberta Camusa (1913.--60.) moe se prikladno opisati izrazom
"miljenje u slikama" .
Kod njega nema sustavnih filozofskih
rasprava, nego filozofski, lite rarni i
politiki eseji, prie, drame, dnevnici
u kojima razvija svoje misli.
Tema CAMUSOVA 'Mita o Sizifu' jest iskustvo apsurda, koje se manifestira u
ne premostivu jazu izmeu Ja i svijeta.
Svijest apsurda moe ovjeka iznenada
zahvatiti kada se slome kulise svakodnevice, a on neposredno ostane pred
tuosti i neprijateljstvom svijeta.
"Zahvaa nas otuenje: opaanje da
je svijet 'tijesan', slutnja koliko je
mnogo jedan kamen tu, nepropustljiv za nas, i s kojim nas intenzitetom
porie priroda ili neki krajolik.
Svijet nas odguruje: on opet postaje on
sam."
ovjek

..

pak u sebi pronalazi neugasivu

tenju za izgubljenim jedinstvom i ispunjenjem smisla. U tom ponoru i zmeu
ljudske tenje za jedinstvom, jasnoom i
smislom te svijeta koji to porie , postoji
apsurd.
"Apsurd nastaje iz suprotstavljanja o
vjeka koji pita i svijeta koji nerazumno uti."
Apsurd se mora vrsto drati kao prva
izvjesnost i pretpostavka. To za posljedicu ima odricanje svakoga metafizi
kog osmiljavanja ivota i zahtjev ovj e
ku
da se prilagodi unutar svijeta po ov
jekovoj mjeri, ne da se nada u onostranost, nego da iscrpi ono to mu je
dano.
Sudbina je ovjekova preuzeti na sebe
patnju u jednom svijetu bez smisla i
Boga.
Stoga je junak apsurda Sizif.
Bogovi su mu za kaznu za njegovo omalovaavanje i volju za ivotom nametnuli beskrajnu, besmislenu zadau. No, u
trenutku svijesti, kad se Sizif vraa kamenu da iznova preuzme svoje mue
nje, on je jai od svoje sudbine.
"Nema sudbine koja se ne bi mogla
nadmaiti prezirom.
On od sudbine pravi ljudsku stvar, koja se meu
ljudima mora regulirati."
Budui da izvan ovjeka i svijeta ne moe biti niega apsurdnog, ostaje vrijednost koju apsurd ne moe negirati a da
ne dokine samog sebe, to je sam ivot.
Temeljni je ljudski stav stoga otpor protiv apsurda. Radi svojega vlastitog identiteta

ovjek se mora vrsto drati svojega

nunog zahtjeva za jedinstvom i ispunjenjem smisla, ak ako i zna da se
on ne moe ostvariti.
Otpor ovjeka prema uvjetima njegova
ivota tema je eseja 'ovjek u revoltu'.
Pojedinac spoznaje da on nije sam sa
svojom sudbinom, identificira se s drugim su-ljudima koji trpe. Stoga je solidarnost te melj svakog revolta. Ako se
ovj e k rtvuje u tijeku revolta, u korist
nekoga dobra (sloboda , pravednost), to
prelazi njegovu vlastitu sudbinu.
Simboliki lik ovdje je Prometej koji
bogovima krade znanje da bi ga donio nevoljnim ljudima.
Neumjesni oblici revolta u povijesti nastali su tamo gdje se on odrekao svojega
izvora u apsurdu i solidarnosti te ljude
rtvuje u korist nekoga toboe apsolutnog konanog cilja, gdje on prelazi u nihilizam i prezir ovjeka.
Ako se ne moe spoznati neki unaprijed
dani smisao, koji vodi ivot, onda to
znai

da ovjek mora unutar svojih mogu

nosti pronai pravu mjeru.
Put do toga on pronalazi u "sredozemnom miljenju", koje CAMUS smatra utjelovljenim u kraju oko Sredozemnog
mora i grkom miljenju, koje je tu nastalo. U tom se kraju manifestira izjednaenje suprotnosti svje tla i sjene, sunca i
mora. I ovdje CAMUS ponovno zahvaa
u grku mitologiju:
"Nemeza bdije, boica mjere, ne osvete. Sve koji prijeu granicu, nemilosrdno e kazniti."

Gabriel Marcel (1889.-1973.) zastupa

kransko stajalite unutar filozofije egzistencije. U 'Biti i imati' MARCEL suprotstavlja ta dva temeljna stava. U modusu "imanja" izraava se opredmeu
jui i posjedniki stav prema svijetu, suovjeku i meni samome, kojemu odgovara apstraktno i objektivirajue miljenje. Tako pak ovjek ne udovoljava svojemu ontolokom odreenju.
On, naime , ne egzistira izvorno u razgranienju, nego u sudjelovanju na
su-ovjeku i boanskom bitku.
To on primjeuje u unutarnjoj, bitku
predanoj "pobonosti". Sudjelovanje na
bitku ostvaruje se u ljubavi, koja se bez
pridraja otvara drugome i preko toga
ukazuje na Boga kao apsolutni Ti.

206 20. stoljee

Heidegger I 207

briga

Martin Heidegger (1889.- 1976.) spada

meu najutjecajnije mislioce 20. st. Njegovo se djelovanje prua preko ftlozofije na
teologiju , psihologiju i istraivanje knjievnosti.
Upadljiva je njemu svojstvena upotreba
jezika u promjeni novih tumaenja rijei.

A Tubitak

Upuujui

odnos

"orua"

Heideggerovo glavno djelo 'Bitak i vrijeme' (1927.) eli iznova postaviti pitanje o
"smislu bitka" te time zahtijeva da bude
fundamentalna ontologija. Polazna je to
ka pri tome ovjek, pojmovno shvaen
kao tubitak, jer se njegov bitak, ako se
odnosi prema bitku, sam odlikuje razumijevanjem bitka.
"Tubitak je kao razumijevajui moebitak, kojemu se u takvu bitku radi o njemu kao vlastitome. . . Sam ovaj bitak
prema kojemu se kao prema svojemu
vlastitu tubitak moe odnositi ovako ili
onako i uvijek se nekako odnosi, nazivamo egzistencija."
Egzistenciju (bitak tubitka) odluuje odreeni tubitak sam, u izboru svojih najvlastitijih mogunosti. Pri tome on moe sebe
dobiti ili izgubiti, tj.
stajati u bivstvenomu modusu pravosti,
ako on ostvari samoga sebe, ili u nepravosti, ako se odrekne svojega izbora.
Budui da se tubitak odreuje iz svake
mogunosti koja je on , shvaanje tubitka
mora poeti kod njegove egzistencije. On
se ne moe izvesti iz neke ope prethodne biti. Bivstveni karakteri tubitka ne mogu se shvatiti kategorijama (kao kod tubitku neprimjerenoga bitka), nego egzistencijalima.
Temeljni stav tu bitka jest "bitak-u-svijetu ~
u znaenju "imati povjerenje u, biti uobiajen, druiti se sa", to je obuhvaeno
pod egzistencijalom "zbrinjavanje". Pritom je nain bitka upuenog na svijet prije svega obiljeen ophoenjem prema biu, to HEIDEGGER naziva "orue".
Orue je odreeno svojom ''priruno
u ", tj. stoji na raspolaganju za upotrebu (npr. alatka).
Pri tome dotino orue stoji u jednom
sklopu upuivanja koji su-konstituira svijet. Taj se sklop ini pristupanim u ophoenju s ovim oruem te otvara "Kako" svijeta (sl. B).
Tubitak je nadalje "su-bitak"kao uvjet mogunosti susreta su-tubitka. Ophoenje s
drugima shvaeno je kao "skrb" (ne u socijalno-etikom smislu).
Tubitak se ponajee ne nalazi u modusu izvornosti samo-bitka, nego u "zapa/os-

ti u neosobno Se". Tu tubitak doputa da

mu drugi oduzmu njegov bitak,
ako on sebe razumije iz onoga to "se"
ini, tj. ivi u prosjenosti i svakidanjosti.
Nain na koji se tubitku izvorno otvaraju
svijet, su-tubitak i egzistencija jest "nadenost".
Ona se oituje u raspoloenju koje obznanjuje kako je nekome pri srcu (radost, tuga, dosada, strah).
U njoj se tubitku otvara i njegova "bae
nost" u svijet, kao njegova stvarnost, koja
mu pokazuje da on treba preuzeti svoj tubitak a da ne zna o dubljemu temelju ovoga "odakle".
Drugi egzistencijalni osnovni modus tubitka jest razumijevanje. Ono se odnosi na
mogunosti, budui da ono po sebi ima
karakter nabaaja.
U razumijevanju se tubitku otvara njegovo vlastito moi-biti kao i sklop svrhovitosti svijeta.
Govor je konano " znaenjska razdioba
postojee razumljivosti bitka-u-svijetu".
Temeljna struktura tubitka jest "briga",
kao jedinstvo:
egzistencijalnosti (moi-biti), faktinosti
(bitak baenosti) i zapalosti (u "se").
Tubitak egzistira ako se na-bacuje na svoje vlastite mogunosti. Pritom se on uvijek
nalazi baenim u svoj svijet, koji faktiki
ogra niuje okvire njegovih mogunosti.
Ovdje prevladava modus zapalosti u
prosjenost ovoga Se, iz koje se tubitak
mora istrgnuti u svoju pravost.
U tjeskobi HEIDEGGER pronalazi temeljnu
naenost u kojoj tubitak biva donesen
pred sebe samoga i svoje najvlastitije mogunosti.

Ono "pred im" tjeskobe nije neto

unutarsvjetski odreeno (kao kod str.lha), nego bitak-u-svijetu kao takav.
U njoj je tubitak baen natrag na samoga
sebe, osloboen vladavine onoga Se i stoga slobodan za svoje osobno-moi-biti .
U tjeskobi se tubitku otvara i njegova konanost i nitetnost, tako to stjee iskustvo
sebe kao "bitka prema smrti". "Prethodenje" u ovu krajnju od svojih mogunosti
tubitku otkriva njegovu izgubljenost u
neosobnom Se (jer u smrti nema vie
dranja uz druge)
i donosi ga pred to da sam bude i da se
shvati u svojoj cjelovitosti (u koju spada i
bitak prema smrti). Za mogunost svoje autentninosti tubitak zna po zovu savjesti.
Savjest ne doziva nita odreeno, nego
tu bitak u tome donosi sebe samoga pred
svoje moi-biti.

208 20.

Heidegger II 209

stoljee

Shvaanje strukturalne cjeline tubitka ukljueno je u odgovoru na pitanje to najprije omoguuje jedinstvo tubitka u brizi.

Za HEIDEGGERA to je vremenost. Prethodna otvorenost, s kojom se tubitak izbacuje na svoje mogunosti, mogua je
samo pomou fenomena budunosti po
kojemu tubitak moe pridoi k samomu
sebi. Samo pak
ako se tubitak preuzme, "kakav ve
bijae", dakle u svojemu bivem-bitku,
moe u budunosti tako prii k sebi
da se vrati na sebe samoga.
l samo u njegovu sadanjem-bitku moe
ga sresti okolni svijet i u djelovanju ga zahvatiti. Vremenost kao "biva-sadanjajua budunost" omoguuje cjelovito-moi

biti i smisao je brige. Vremenovanje tubitka u modusu autentinosti jest

prethodnost (budunost), trenutak (sadanjost), ponavljanje (bilost).

A istina bitka

B Ono to izaziva i zapostavlja tehnika

Oko 1930. godine zbila se promjena u

HEIDEGGEROVU miljenju, koju on sam
oznauje kao zaokret. Ako je u 'Bitku i
vremenu' pokuao pojasniti pitanja o
smislu bitka od strane razumijevanja bitka tubitka, tako je on sad sam bitak taj,
koji omoguuje razumijevanje bitka na
nain na koji se on otkriva.
"ovjek je tovie od samoga bitka 'baen' u istinu bitka, da on tako ek-zistirajui uva istinu bitka, da se u svjetlu bitka pojavi bie kao bie , to ono jest. Pojavljuje li se ono i kako, ulaze li i kako
Bog i bogovi, povijest i priroda u osvjetljenje bitka, pri-sustvuju i od-sustvu ju, ne
odluuje ovjek. Dolazak bia temelji se
u sudbini bitka. Za ovjeka pak ostaje
pitanje pronalazi li on u poslanju svojega bia ono to odgovara ovoj sudbini."
Ek-zistencija ovjeka sada znai stajanje
na istini bitka.
istina ovdje znai u smislu osvijetliti
"neto uiniti laganim, otvorenim".
Odnos izmeu bitka i ovjeka utemeljuje
sam bitak, na taj nain to on sabire tubitak kao "mjesnost i mjesto" osvjetljavanja.
Sam je bitak osvjetljavanje, dok je ono
to se tubitku u tome pojavljuje (osvijetljeno) bie.
Nain, kako se bie pojavljuje, mijenja se
tijekom povijesti bitka.
Istinu bia HEIDEGGER shvaa kao neskrivenost.
"Samo ovo osvjetljavanje poklanja i jami nama ljudima pristup k biu.
Zahvaljujui ovomu svjetlu bie je u izvjesnim i promjenljivim granicama neskriveno."

Neskrivenosti ipak pripada i skrivanje, u

kojemu se krije bie u cjelini. Bie izdaje sebe ako ne stupa u ovo svjetlo (granice nae spoznaje),
ono se pretvara, ako bie zastire bie
(zabluda i prijevara).
ovjek ima sklonost drati se uz ono prividno blie, bie i pritom zaboraviti ono
najblie, bitak koji se skriva. ovjek je
kao ek-zistencija odreen da se prepusti
bitku, da bude otvoren za neskrivenost
samog osvjetljavanja.
Istina bitka jest dogaaj osvjetljavanja
koji nosi sve osvijetljeno bie.
Pristup bitku otvara se po jeziku, jer ossebe bitak je "na putu k jeziku". Jezik ovdje stupa u pojavnost kao
neto to ovjek ne stvara sam po elji,
nego u emu je on ve uvijek i iz ega
on govori.
"Jezik je kua bitka, stanujui u njoj
ovjek ek-zistira, ako pripada istini bitka, koju uva."
ovjek stoga mora sluati jezik da razabre to mu on kae. To je smisao od kazati ("ukazati"), u znaenju "pokazati, pustiti da se pojavi".
Prisutnost bitka u jeziku objavljuje se
prije svega u izvornom govorenju pjesnitva.

vjetljavajui

"Sudbini bitka" naega vremena HEIDEGGER se pribliava s pitanjem o biti tehnike.

Tehnika je odreeni povijesni nain, u
kojemu se otkriva bitak.
No, ovjek ne raspolae time, pa stoga
ne moe izmai zahtjevu tehnike. U modernoj se tehnici bie pojavljuje na nain
'postave", u smislu izazvati ("nekoga
postaviti") i premjestiti (drugi naini
pristupa k biu), u odnosu kako na
prirodu tako i na ovjeka ("proizvoditi", "namjetenik").
Postavljeno bie pokazuje se kao 'Postojanje", tj. ono stoji spremno za upotrebu,
za nesaglediva djelovanje i planove tehnike.
Opasnost se sastoji u tome da ovjek sve
bie (ukljuujui i samoga sebe) shvaa
samo jo kao materijal za, na uspjeh orijentirano, proizvoenje i iskoritavanje.
On se dri
jo samo bia , koje je osvijetljeno kao
postava i pritom zaboravlja ostale naine otkrivanja i blizinu bitka.
Kraj ove bivstvene epohe doi e kad o
vjek ugleda opasnost i probudi se iz zaborava bitka.

210 20.

stoljee

Moderna logika I 211

simbol: junktor za:

&

primjer:
P&Q
PAQ
PQ

konjunkcija

1\

ita

(Q--+R)]

(P--+R)

Moderna logika 20. stoljea djelomino se

naziva logistika, ali ponajprije matematika
ili simbolika logika, jer preteno radi sa
simbolima. Jedan od utemeljitelja moderne
logike jest G. FREGE (str. 219), ije su 'Pojmovno pismo' i 'Temelji aritmetike' duboko
promijenili logiku. Prikladno simboliziranje
on postie uvoenjem kvantifikacije i prei
katnog rauna.
Daljnji vani zastupnici:
GIUSEPPE PEANO (1852.- 1932.), koji pokazuje da se matematiki iskazi ne prihvi\aju
intuicijom, nego se izvode iz premisa (o B.
RUSSELLU vidi str. 221).
JAN BROUWER (1881.- 1966.) zastupa intuicionistiki pojam matematike.
L. WITTGENSTEIN razvija istinosne tablice.
Njega slijede npr. F. P. RAMSEY, R. CARNAP, K. GODEL, L. LOWENHEIM, Th. SKOLEM,]. HERBRAND i W. VAN O. QUINE.
Moderna logika ponajprije je fonnalizirana:
U njoj su dani simboli, pravila za kombinaciju simbola i pravila za postizanje valjanih zakljuaka.
Ona eli postii konzistentnu teoriju formalnih zakljuaka i interpretacija. Primjena njezinih rezultata provodi se u matematici i tehnici, osobito kod elektronike i kompjutora.
Moderna logika radi s 2 vrste rauna:
raunom iskaza (logika junktora), sustavom varijabli i spojeva iskaza ili reeni
ca te
predikatnim raunom (logika kvantora), koji se sastoji od sustava individualnih varijabli Vili konstanti, uz kvantore
koji u nekim varijablama i konstantama
imaju funkciju operatora.
Sastavni dijelovi rauna jesu:
Funkcije, slino matematikima: +, -, =.
Jedan se takav izraz zove funkcija dane varijable ili varijabli, ako je vrijednost izraza
odreena samo onda kada varijabla prihvaa jednu odreenu vrijednost.
Konstante se pojavljuju u raunu: "p", "q",

Kons~nta 'je si~b~l koji predstavlja ime za

se:

PiO

disjunkcija

PvQ

PiliO

:::>

kondicional

p :::>Q
P _.a

P implicira Q,
ako P onda Q

bi kondicional

P <->O

P upravo onda kada Q,

P ako i samo ako Q

negacija

-,p
- p
-p

ne P

--,

A1 logika iskaza (ili logika junktora)

simbol:

oznaka:

simbolizira:

F, G, H
X, y, Z
'!l

predikatna konstanta
individualna konstanta
individualna varijabla
univerzalni kvantor

kvantor egzistencije

operator klasa
kopu la

predikatne izraze (" ... je velik")

vlastita imena
dra mjesta za vlastita imena
"za sve ... " l "za svaki. .."
"('!lx) Fx" = za sve x vrijedi da je F istinit za x
"za neke ... " ili "postoji jedan ... "
"( 3 x) Gx" = za neki x vrijedi da je G istinit za x
klasa, sadraj
je elemenat od, ima svojstvo

a,b,c

v
v

..

A2 logika predikata (ili logika kvantora)

Znaajni

simboli i pojmovi moderne logike

modus ponens:

*-Q
Q

ffi
P-r
p

R
R

l
(1)

l
N
(1)

l
l

[(P--+Q) &

N
N
N
N

l
(3)

N
N
(2)

l
N

N
N
N

N
N

8 3 istinitosna tablica

B Silogizmi i istinitosne tablice

N
N

N
N

l
l
l
l

l
l

(1)

(2)

(1)

(3)

(2)

l
N

8 1 vani silogizmi

B2 istinitosna tablica za modus ponens

Q
p

P]

N
N
N
(2)

N
N

modus tollens:

disjunktivni
silogizam:

[(P--+Q) &
l

hipotetiki

silogizam:

hipotetikog

silogizma

"F" "G" "H"

neto odreeno, kao jedan pojedinani

predmet, jedno svojstvo, vezu ili iskaz.
Varijable ("x", "y", "z") nisu imena za
neku odreenu stvar, nego neodreeno
ime za neto iz jedne klase stvari.
junktori se upotrebljavaju u spoju s jednom ili vie konstanti, da bi tvorili novu
konstantu ili formu, npr. "-+" (ako ... onda), "++" (onda i samo onda ako), "v"
(ili), "-" (ne).
Sintaksa ureuje odnose jezinih znakova
meusobno. Unutar nekoga logistikog sustava prema tome treba odluiti je li odree
ni izraz pravilno napravljen.

Ako npr. x i y zadovoljavaju ovaj uvjet,

onda i x.y itd.
Jedan izraz vrijedi kao interpretiran onda
ako je njegovim simbolima pridodano neko
znaenje.

Logika iskaza samo se bavi reenicama ili

iskazima, a ne klasama kao tradicionalna logika.
Sloene reenice (npr. (p.q): "Sunce sja i kia pada") sastoje se od jednostavnih reeni
ca kao dijelova (p: "sunce sja").
U semantici se iskazima i njihovim spajanjem pririe jedna istinitosna vrijednost:
"I" ia "istinito" ili "N" za "neistinito".
Istinosna funkcija jest funkcija koja jednom iskazu pridaje vrijednosti I ili N. Za
kombiniranje istinosnih funkcija WITTGENSTEIN je razvio istinitosne tablice (slika B i str. 214 ).
Temeljni pojam za logiku iskaza jest tautologija. Ona se sastoji od jedne sloene ree
nice koja je uvijek istinita.
Npr. "a ili -a" jest tautologija, jer ako je
"a" istinito, onda je i cijeli iskaz, a ako je
"a" neistinito, onda je "-a" istinito i cijeli
iskaz ostaje istinit.
Neke vane tautologije, tj. logiki istinite reenice jesu:
pravilo razdvajanja (klasini: modus panens): (p&(p-+q))-+q
modus tollendo tollens: (--q&(p-+q)) -+-p
hipotetiki silogizam: ((p--+q)&(q--+r))-->
(p-->r)
reductio ad apsurdum: (p-->(q&--q))--> -p
zakon dvostruke negacije: p++ -p
U prirodnom se jeziku pored subjekta, koji
npr. oznauje neki individuum, pojavljuju i
predikati koji njemu pridaju neko svojstvo,
npr.
"Aristotel je mudar."
Logika predikata analizira takve reenice
tono upotrebom simbola. Predikatni raun slui izbjegavanju logikih neodree
nosti. On se slui raunom iskaza i kao
vanim instrumentom funktora, koji se nazivaju "kvantorima" ili "kvantifikatorima".
Struktura predikatnog rauna zahtijeva:
vlastita imena: "a", "b", "e" itd.
svojstvene konstante: npr. "F", "G", "H"
individualne varijable: "x", "y" itd.
Oni ne znae neki odreeni predmet, nego
obavljaju funkciju draa mjesta. Ako "F"
stoji npr. za "biti mudar", onda se pie
"Fx"="x je mudar". "Aristotel je mudar" bilo
bi "Fa".
Propozicije "p", "q", "r" kao u raunu iskaza.

212 20.

stoljee

Moderna logika II 213

Tome pridolaze i kvantori. Univerzalni
kvantor (''f/) izrie: "Za sve x ... " ili "Za
svaki x ... " (Vx) (Mx_,.Sx) znai:
"Za svaki x vrijedi, ako je on ovjek,
onda je x smrtan."
Kvantor egzistencije (3) odnosi se na pojedinano, kae dakle "postoji (najmanje)
jedan x ... ". Npr. "Aristotel je mudar" bilo
bi (3x) (x=a.Fx):
"Postoji jedan x, koji je Aristotel i on je
mudar."
Odnosi izmeu kvantora egzistencije i
univerzalnoga kvantora dadu se iskazati
u logikom kvadratu (slika A).
Pritom se pretpostavlja egzistencija barem jednoga individuuma.
Prednost moderne logike predikata jest
njezina prikladnost za adekvatnu obradu
relacija.
Jedna diadika (dvomjesna) relacija izmeu "a" i "b" pie se "aRb".
Pritom se "a" naziva prethodnik, "b" nasljednik, koliine od "a" i "b" pretpodruje
i postpodruje. Zajedno tvore polje od "R".
R moe biti refleksivna ("aRa"), ako se u
njoj jedan objekt moe odnositi na samoga sebe. Simetrinima se nazivaju relacije za koje vrijedi "aRb" i "bRa".
Asimetrina je npr. relacija "supruga
od" (jer ne vrijedi i obratno), simetri
na je npr. relacija "brani drug".
Tranzitivne relacije nastaju ako vrijedi
"aRb", "bRe", dakle a, b, e pripadaju istom polju.
Primje r "vee nego":
kod a > b i b > e vrijedi i a > e.
Konverzivna od "otac od" npr. jest "dijete od".

kontrarnost: ili jedan istinit ili

oba neistinita

(Vx)Mx~

kontradiktornost

subalternacija:
gornji iskaz
implicira donji

(3x)Mx

"Logiki

subalternacija:
gornji iskaz
implicira donji

/(Vx)-Mx

jedan istinit i jedan

neistinit ~

(3x} - Mx
subkontrarnost: oba istinita ili
jedan istinit i jedan neistinit

kvadrat"

..
sadri sebe kao element

proturjeje -

ne sadri sebe kao element

klasa klasa, koje ne

sadre same sebe

proturjeje

B Paradoks klasa

smisleno:

C Primje r za teoriju tipova

argument

predikat

'7'

'7'

tip n

~ ~v;'je

je

jedna ! - boja

r:.trl? ~

je

plava

lip f

Identitet oznauje osobitu relaciju:

"alb" ili "a = b ".
FREGE interpretira identitet kao relaciju izmeu imena ili znakova za predmete. Ovaj
se kognitivni identitet sastoji npr. u iskazu
"jutarnja i ve ernja zvijezda jesu iste"
(a = b), to nadilazi trivijalni identitet
od a sa samim sobom (a = a).
Te ak problem ini "identitet nerazlui
voga". Ovaj LEIBNIZOV izraz kae da su
dvije stvari identine ako se podudaraju
u svim osobinama:
(VF) (Fa E-> Fb)_,.a = b.
Q UINE daje prednost "nerazluivosti identinoga " i tako naelu:
"Ako su dva predmeta identina, pripadaju istoj klasi."
Logika drugoga reda obrauje predikate
drugoga reda i njihove tipove, nadalje
klase i klase klasa.

RUSSELLOVA I WHITEHEADOVA "teorija tipa" pokuava rijeiti probleme koji

nastaju iz razliitih podruja predikata i
klasa, kao paradoks klasa (sl. B).
Pritom je svakoj varijabli dodijeljen jedan
broj koji oznauje njezin tip . Izrazi oblika "a je element od" ispravno su napravljeni samo ako je broj tipa od "a" nii od
onoga od "b".
Npr. najdonji se tip tvori od individua,
sljedei od svojstava individua, a svaki
sljedei od svojstava svojstava.
U "ramified (razgranatoj) theory of types"
svakoj je varijabli dodijeljeno i jedno odreeno podru je te su uvedena posebna
pravila za podruja varijabli.
Daljnja je grana moderne logike kombinatorika logika:
Ona analizira odreene procese koji
su povezani s varijablama, kao npr.
supstitucija.
Njezin je cilj pojednostavnjenje posljednjih te melja matematike logike i uklanjanje paradoksa. Njezina aritmetika sadri brojevne funkcije koje su djelomino re kurzivne i nadomjestive. Primjena je mogua u istraivanju logikih rauna viega reda, informatike i lingvistike .

Modalna logika istrauje sveze kod iskaza s obzirom na njihove modalitete,

tj. logike odnose nunosti (N), mogunosti (M) i nemogunosti (-M).
Modalna se logika dale koseno bavi ekstenzijalnim. Intenzionalno se ona bazira
na strogoj implikaciji:
Np = -M -p.
Openito logika intenzionalno promatra
oznake (sadraj) nekog pojma, ekstenzionalno stvari (opseg) koje pod njega
spadaju.
"Vievrijednosna logika" rauna s vie
od 2 vrijednosti ~ istinito i neistinito ~ za
neki iskaz, kao moda "neodreeno", to
je uveo LUKASIEWICZ. Upotrebljavaju se
i "n-vrijednosni rauni iskaza" s bilo kojim brojem vrijednosti.
Deontika logika (ili deontika) analizira normativne iskaze s logikog stajalita
i analogno prema modalnoj logici radi s
"dunou " , "zabranom", "doputenim".
Ovdje se formaliziraju naela kao:
Nita ne moe ujedno biti zabranjeno
i obvezno.
Ova se logika razlikuje od e tike po tome
to ne navodi sadraje dunosti itd.

214 20.

stoljee

Wittgenstein I 215

brazda 21 nota 2
zvuk 2

brazda 1/ nota 1
zvuk 1

smisao
A

rije

rije

"----...........~--/
l
1 Oe dvostruko)

sB

VaJUCa
relacija

ime

preslika
.....

postojee stanje
stvari

~ unutarnja preslikavajua relacija"'

__ __,
(relacija)

ime

pr~sl_ika-

a Rb

. __ _ _ ___J

reenice

mauje

nepostojee

stanje
stvari

nota 1
(=2x)
nota 2

brazda 1
(=2x)
brazda 2

A1 Teorija odraza:
neka

reenica:

zvuk 1
(=2x)
zvuk 2

preslikavajua

relacija

(p)

stupci istinitosnih vrijednosti

je

ili

"'-.[~Jeistinita

mogua

povezivanja:

b) p ili q

e) p ili q
ali ne oboje

q
(obje istinite)

(p neistinita, q istinita)

a) ne oboje
piq

n
reenice; p i q
(mogunosti kombinacija)

dvije

U 'Tractatusu' mladi se WITTGENSTEIN

pribliava filozofiji izvana kao konstruktor
(a ne toliko kao matematiar} Razlae je na
logiku i mistiku te dijelove ponovno sastavlja u numerirane stavke. Glavne reenice i
ne okosnicu knjige. Reenice koje stoje iza
decimalnoga mjesta uglavnom interpretiraju
sedam srnih reenica, ali esto su jo vanije.
Npr. reenica l glasi: "Svijet je sve to je
sluaj." Tomu slijede (pojanjavajue) reenice:

/Q]stinita
p

neistinito

preslika

Ludwig Wittgenstein (1889.- 1951.) u suvremenoj filozofiji zauzima posebno mjesto,

osobito time to je
"razvio dvije razliite filozofije, od kojih
se druga ne moe shvatiti kao nastavak
prve" (W. STEGMDlLER).
Prva je prikazana u 'Tractatus logico-philosophicus' (1919.), jedinom veem spisu to
ga je Wittgenstein sam objavio, a druga u
posthumno objavljenim 'Filozofskim istraivanjima' (1953.} U ivotu filozofa zbilja postoji jedan "prijelom" (oko 1919.-26.) koji doputa podjelu na dva ivotna razdoblja. Dvije se utjecajne filozofske struje pozivaju na
njega:
analitika filozofija anglosaksonskog obiljeja i filozofija jezika (Ordinary Language Philosophy).
WITTGENSTEINOV je jezik jednostavan i
neovisan o uobiajenoj terminologiji, ali samovoljno upotrebljava pojmove kao to su
slika, svijet, supstancija, etika i dr.

d) tautologija
n

(p istinita, q neistinita)

(obje neistinite)

B Tablice Jstinitosnih vrijednosti

e) kontradikcija

"1.1 Svijet je sveukupnost injenica, ne

stvari," i
"1.11 Svijet je odreen injenicama i time
da su to sve injenice." itd.
'Tractatus' se djelomino temelji na RUSSELLOVOJ (str. 221) analizi jezika. WITTGENSTEIN je izgrauje u svoju teoriju odraza:
Svijet se sastoji od stvari i njihovih "konfiguracija", stanja stvari.
Stvari tvore supstanciju svijeta te su kao takve jednostavne, nepromjenljive i neovisne o
stanju stvari. U stanju stvari, stvari su povezane relacijom. Te relacije tvore logiku
okosnicu svijeta, a time i ono to je zajedni
ko jeziku i svijetu.
"Gramofonska ploa, glazbena misao,
nottli zapis, zvuni valovi, svi stoje jedni
prema drugima u onom unutarnjem preslikavajuem odnosu koji postoji izmeu
jezika i svijeta. Svima je njima zajednika
logika struktura."
Opa forma stanja stvari jest "aRb", tj.
"a stoji u odnosu prema b."
Ovo vrijedi i za formu elementarnih reeni
ca u kojima se preslikava po jedno jednos-

tavno stanje stvari. Elementarna reenica sastoji se od imena ije maenje jesu predmeti i njihova sveza.
"Da bismo razumjeli bit reenice, pomislimo na hijeroglifsko pismo, koje preslikava injenice koje opisuje" (sL Az}
Neka je reenica smislena onda kada izraava postojanje ili nepostojanje stanja stvari.
Kombiniraju li se elementarne reenice, istinitosna vrijednost nove reenice proizlazi
iz istinitosnih vrijednosti elementarnih ree
nica od kojih se ona sastoji (teorija istinitosne vrijednosti).
Neki je iskaz istinit onda ako postoji to
stanje stvari, koje je "u reenici pokusno
sastavljeno".
WITTGENSTEIN je mogue kombinacije
prikazao u tablicama (sL B). Pri tome se kao
ekstremi pojavljuju tautologija, koja je istinita za svaku postavku, i kontradikcija, koja
ni za jednu postavku nije istinita.
"Ne znam npr. nita o vremenu ako znam
da kii ili ne kii."
To je WITTGENSTEINOV primjer za tautologiju. Odgovarajua bi kontradikcija bila
"pada kia i ne pada kia",
koja bi za oba sluaja bila neistinita. Podru
je smislenoga govorenja lei izmeu toga:
iskazi prirodnih znanosti o emprijskim
stanjima stvari.
(Sama se logika naprotiv sastoji od tautologija.) Time je ono "nemislivo iznutra ogranieno pomou onoga to se moe misliti."
Izvan tih granica lei mistino:
ja, Bog, smisao svijeta i dr.
Ono se pokazuje, npr.
"Rjeenje ivotnog problema ovjek primjeuje nestankom toga problema."
O (zapravo vanijim) podrujima etike, religije, umjetnosti vrijede zavrne reenice
'Tractatusa':
"ak i ako se odgovori na sva mogua
znanstvena pitanja, nai ivotni problemi
jo [nisu] niti dotaknuti ... O emu se ne
moe govoriti, o tome se mora utjeti."
Ali ne radi se, kako smatra "Beki krug" i u
njemu sabrani logiki empiristi, o kritici metafizike, nego o etici. U jednom pismu 1919.
WITTGENSTEIN pie:
"... smisao te knjige je etiki ... Htio bih
naime napisati, moje se djelo sastoji od
dvaju dijelova: od jednoga koji tu lei
pred nama i od drugoga koji nisam napisao. I ba je taj drugi dio najvaniji. Mojom je knjigom, naime, ono etiko takorei iznutra ogranieno."

216 20.

stoljee

avao

Wittgenstein TI 217

sada s ekiem u gredu

; 9

moe se
na

moe se
na

ralaniti

ralaniti

jabuka

crveno

pet

(JJ
9

VJ ~

.?o

A Kritika tradicionalne teorije

me
jezine

igre

znaenja

--vrije- ~

..

1111110011
111111

RRSGGGRWW

ralambe

B Kritika

vatra - - - - - ,
imati
pretvarati se

strP.Ijenje
/-samilo~
.
/
blagoslivljati
bol .. ..,

r.

ozdrav._P ljati . Bog

moliti - -

proklinJali-- ceriti se

op1s1vat1

znaenje rijei
znaenje

igra

Znaenj e rijei

je upotreba u

j ezinoj

igri

figura

S kasnijega WITTGENSTEINOVA gledita , iz 1945., u 'Tractatusu' ima "tekih zabluda" to ga potie da "sa smrtnom bezobzirnou" zabaci svoje prijanje teze.
'Filozofska istraivanja' laka su za ita
nje nego Traktat', a ipak zbunjuju nai
nom prividno nepotrebnih pitanja, na
primjer:
"No je li neki nejasan pojam uope pojam? Je li nejasna fotografija uope slika nekoga oovjeka?"
'Filozofska istraivanja' pruaju .fleksibilnu
teoriju jezika koja dosee vrhunac u ree
nici:
"Cijeli se oblak filozofije kondenzira
oko jedne kapljice uenja o jeziku."
WITTGENSTEINOVA kritika obuhvaa
medu ostalim teoriju odraza jezika. Rij e
se ne moe uvijek razumjeti kao reprezentant nekoga predmeta.
Zamisli jezinu igru u kojoj jedan zapovijeda drugome da dohvati plou ili
gredu. Sveza rij ei "ploa" prema samoj
ploi moe se dosei tako da na nju
pokaemo. Kod drugih rijei ("sada",
"pet") to se vie ne moe.
Umjesto toga WITTGENSTEIN upotrebu
neke rijei u jeziku naziva njezinim znae
njem.
Ni logiki se atomizam ne moe odrati.
Analiza ne napada posljednje elementarne reenice:
Posljednja analiza jedne metle bili bi
drak i etka, analiza drka npr. njegovi atomi i molekule itd.
Nije jednoznano ni pod kojim se gleditem provodi analiza:
ahovska se ploa dade npr. rastaviti na
32 bijela i crna polja ili na crno i bijelo
i mreu.
Relativiziran je ideal egzaktnosti i zahtjev
za odgovarajuim idealnim jezikom:
"Ako kaem nekome: 'Stani priblino
ovdje!' - moe li to tumaenje ne funkcionirati? A ne moe li i svako drugo otkazati?"
WITTGENSTEIN sada tumai jezik pomou jezine igre:
Rije "jezina igra" ovdje treba istaknuti, da je govor dio jedne aktivnosti ili ivotne forme. "Predoi sebi ... raznovrsnost jezinih igara: opisati neki predmet prema izgledu ili na temelju mjerenja - izraditi neki predmet na temelju
opisa (crtea) - izvjetavati o nekom
dogaaju - ... prevoditi s jednog jezika
na drugi - moliti, zahvaljivati, proklinjati , pozdravljati, moliti se."

Kao to su u ahovskoj igri figure odredene pravilima, tako su i rijei u jeziku.

Pitanje "to je zapravo rije?" stoga je
analogno pitanju o ahovskoj figuri.
Oba za odgovor pretpostavljaju konvencionalni sustav pravila.
Ova gramatika pravila ne mogu biti privatna:
Nemogue je jednokratno nasljedovanje nekog pravila .
Izriaji za individualna unutarnja zbivanja
(npr. bolovi) osim toga nisu imena za nutarnje "predmete ". Svoje znaenje oni imaju samo u kontekstu n ejezinih oitovanja
i ponaanja govornika i okoline .
WITTGENSTEIN to tumai slikom zatvorenih kutija.
Budui da im sadraj nije dostupan, nevaan je.
I budui da privatno osjeanje ne moe
biti dio jezine igre, njegovo je znaenje
beznaajno.

Jednako je tako npr. paradoksalno dodijeliti ulogu nekome glumcu, netko bi

potpuno potisnuo svoje osjeaje ili sl.
Jezik, nadalje, radi s analogijama, slinos
tima ili "srodnostima".
Npr. razliite srodnosti medu svim moguim to saimamo u istu rij e "igra".
I jezine igre medu sobom ukazuju samo
na slinosti. Pitanje o biti jezika rijeeno je
u opisivanju srodnosti j ezinih igara.
I u drugim spisima iz ostavtine, 'Smeoj
knjizi' i 'Plavoj knjizi', kao i 'O izvjesnosti', WITTGENSTEIN varira svoju tvrdnju,
filozof bi obraivao "pitanje kao bolest".
Filozofija bi bila
"borba protiv zaaranosti naega razuma sredstvima naega jezika", a njezin
bi cilj bio pokazati "muhi izlaz iz ae
za muhe".
Rezultat on opisuje kao "otkrie nekakva
prostog besmisla", pri emu
"razum zalijetajui se u granice jezika
dobiva kvrge."
Svijet je izmjeren jezikom, njegove su granice logiki iskazive; ono se neiskazivo,
"tajna", moe samo pokazati. I ovdje filozofija ne nalikuje uenju nego djelatnosti:
pokazivanje se dogaa u skladu sa ivotom.
Osobitost WITIGENSTEINOVE filozofije
jest njezino potpuno instrumentaliziranje.
Ona samo pomae tumaenju vlastita stajalita, nikako ne smije sama sebi biti svrhom. Jedna slika ilustrira njezinu funkciju:
ovjeku za uspon trebaju ljestve; tko se
popeo gore, vie ih ne treba.

218 20.

stoljee

Analitika
Analitika

izlazi Venera

ne izlazi Venera

A O Fregeovu "Smislu i

znaenju"

- Pet nije stvar, nego broj.

- Babilon je obraen na
juerdnjem predavanju.
- Lav je apstrakcija:.

pseudoobjektne

reenice

"Pet je brojna
rije."

Rije "Babilon"
pojavila se u

jueranjem

predavanju.
Lavovi su
sisavci.

"lavovi"

objektne
B Carnap: vrste

reenice

reenica

Rije "lav"
oznauje vrstu.

sintaktike reenice

f"dozofija istie se time da odgovara na pitanja (ili ih otklanja), tako to

razjanjava jezik u kojemu su ona formulirana. Pritom se sloeniji izrazi rastavljaju
(analiziraju) na jednostavnije i temeljnije,
istrauje se znaenje pojmova i iskaza te
kontekst njihove upotrebe . Analiza eli
pronai temelj jednog argumenta i odluiti
o njegovoj valjanosti.
Njezino podruje je filozofija jezika; njezina vanost za druge discipline (etika , filozofija religije, ontologija) sastoji se u vrednovanju upotrijebljenih izraza i kategorija
te u uklanjanju nesporazuma utemeljenih
u jeziku.
..
Njezina primjena u etici npr. (tzv. metaetika) ne dovodi do izrade novih sadrajnih oblika nego do ispitivanja funkcije i dosega etikih propisa.
Analiza primarno nije zainteresirana za
tvorbu sustava ili nastanak neke cijele teorije, nego je ona instrument za oslobaanje
filozofskog uenja od jezinih nejasnoa. S
GILBERTOM RYLEOM:
"Filozofska promiljanja
ne trebaju
poveati . . . nae znanje, nego ispraviti
logiku geografiju toga znanja."
GottlobFrege (1848.- 1925.) vrijedi kao jedan od otaca modeme logike i jezine analize. Razvio je uenje koje jednom izrazu,
formuli ili nekoj reenici pripisuje dvoje:
smisao i znaenje.
"Scott" i "autor 'Waverleyja"' imaju isto
znaenje: osobu "Walter Scott". No, oni
imaju razliit smisao. "Dananji kralj
Francuske", dodue, kao izraz ima neki
smisao, ali nema znaenje. Smisao i znaenje reenica nastaju iz smisla i znae
nja njihovih sastavnih dijelova.
Od LEIBNIZA je preuzeo naelo "supstitucije":
"Stvari su identine kad ih je mogue
meusobno nadomjestiti (supstituirati),
a da se pritom ne promijeni istina (salva
veritate)."
Zamijeni li se dakle neki bitni sastavni dio
nekog izraza nekim drugim dijelom koji
ima isto znaenje, mijenja se smisao, ali ne
i znaenje .
Znaenje neke reenice jest njezina is/inasna vrijednost (dakle istinito ili neistinito).
Smisao neke reenice jest misao koju ona
izrie. Misli su razliite, ako netko moe
jednu drati istinitom, a drugu lanom.
FREGEOV primjer: jutarnja zvijezda i veernja zvijeza imaju razliit smisao, ali
isto znaenje (planet Venera). Reenice
"izlazi jutarnja zvijeda" i "izlazi veernja
zvijezda" izraavaju razliite misli (za

f"dozofija I l Frege;

Beki

krug 219

nekoga tko npr. ne zna da se misli na

Veneru); njihovo je znaenje isto: ako je
jedna istinita, onda je i druga; ako je jedna neistinita, onda je neistinita i druga.
takoer " logiki empirizam" propagirao je tzv. "Beki krug". Predstavnici su M. SCHLICK, R. CARNAP, G.
BERGMANN, H. FEIGL, K. GODEL, H.
HAHN, O. NEURATH, F. WAISMANN i dr.
A. ]. AYER (1910.-89.) s Krugom dijeli
shvaanje ftlozofije kao jezine analize
te odbacivanje metafizike.
Filozofija ne stupa u konkurenciju sa znano5u nego o njoj ovisi. Mnogi lanovi
kruga u prvoj su liniji matematiari i fizia
ri. Posebna im je elja fundiranje metode
i jezika prirodne znanosti. O emu se da
smisleno govoriti jest logika, matematika i
prirodna znanost.
Ako se jedna reenica ne moe verificirati ili ne oznauje tautologiju, onda je
ona za spoznaju besmislena.
Vana tema jest i novouvedene naelo
"verifikacije". Reenice su smislene ako
se njihov smisao moe empirijski ispitati,
odnosno ako se moe navesti kako bi se
on trebao ispitati. Tako CARNAP pie:
" Znaenje neke reenice ... identino je
tome kako odreujemo njezinu istinitost
ili neistinost; a jedna reenica ima znaenje samo onda kada je mogue jedno
takvo odreivanje. "
Zahtjev za znanstvenou i koncepcija jezika kao rauna dovele su do odbijanja metafizike.

Neopozitivizam,

Rudolf Carnap (1891.-1970.) pokuava

nadomjetanje filozofije znanstvenom logikom ponajprije preko jezi ne sintakse.
Ona treba sluiti stvaranju idealnih, tj. formalnih i egzaktnih jezika. Da bi se prepoznalo prividne reenice , CARNAP rJzlikuje
sadrajni i formalni nain govorenja, oba
legitimna. "Filozofske" reen ice pripisuju
se nekom meu-prostoru. Ove "kvazisintaktike" reenice zavaravaju nekim predmetnim odnosom koji one nemaju: one se
prividno odnose na predmete, ali stvarno
na rijei (sl. B).
Npr. "Pet nije stvar" ini se da izrie neto o jednom predmetu, ali se zapravo
odnosi na rije "pet".
Upotreba mnogih filozofskih izraza besmislena je kao upotreba rijei "babig". Trebaju li pak rije "a" i elementarna reenica
"R (a)" imati znaenje, moraju biti poznata
"empirijska obiljeja" za "a" i ustanovljeni
"istinosni uvjeti" za "R (a)" (reenica u kojoj se pojavljuje "a").

220 20.

stoljee

jednokratnost

Analitika

--+ .~ je ~tvorio Ka~la [1.

Nije uvijek neistinito za x,

da je x stvb rio Karla ll. i da
jE) x pogubJjen,H i aj e
"ako je y stvorio Karla

ll., y identian s x"

. uvijek istinito o y.

ili

A Analiza

vine."

reenice

analizirani oblik

"x je brijeg i ima svoj

stvo da je od zlata"
neistinito je za sve x

"zlatno brdo ne postoji"

a)

nepostojei

predmeti

"Scott je napisao Waverley; i uvijek je istinito za y da je y identi

no sa Scottom, ako je
y napisao Waverley"

b) tautologija po supstituciji
"sadanji francuski kralj
je elav"

+
nema
e)

Bertrand Russell (1872.~1970.), iji se radovi bave gotovo svim granama filozofije,
postigao je vane doprinose u logici i analizi koju je nazvao "formalna analiza": istraivanje svijeta isto s logikog stanovita.
On misli na apstraktnu kozmologiju koja se
bavi posljednjim strnkturama jezika i svijeta.
Njegova 'Principia mathematica', napisana
1910.~13. zajedno s A. N. WHITEHEADOM
(str. 227), pokuava utemeljenje matematike na osnovi logikih pojmova i reenica.
RUSSELLOVA "Filozofija logikog atomizma" kae:
Reenica korespondira sa svijetom.
Reen ina funkcija navodi tvorbu dijelova
reenice. Ova reenina funkcija (pisano
npr. "C (x)") nastaje ako se varijable umeu kao konstituente jedne reenice (npr. "x
je autor 'Waverleyja"'):
'Jedna reenina funkcija jest jednostavno nekakav izraz, koji
sadri vie
neodreenih sastavina i koji postaje reenica im se odrede neodreene sasta-

elu .._...

proturjeje

B Problemi rijeeni analizom

ima

elu

"nije istinito da postoji

netko tko je sada kralj
Francuske i ima elu"

RUSSELL brani korespondenciju univerzuma reenica prema univerzumu injeni

ca.
Znaenje nekoga vlastitog imena jest predmet koji ono imenuje.
Atomska reenica (atomic proposition) jest
izomoifna (istog oblika) s jednom atomskom injenicom (atomic fact). Takve najjednostavnije reenice navode ima li jedna
odreena stvar neko odreeno svojstvo ili
stoji u nekoj odreenoj relaciji, npr. "Ovo je
bijelo" ili "Ovo je ispod onoga".
Reenica se odnosi na neku injenicu ili
kao "istinito" ili kao "neistinito".
Molekularna reenica istie se time da druge reenice sadri kao komponente. Njezina istinitost ili neistinitost proizlazi iz istinitosti ili neistinosti reenica od kojih je sastavljena.
Cilj je analize uiniti reenice toliko logiki
prozirnima da one kao elemente sadravaju samo ono to nam je izravno poznato
(npr. osjetni utisci ili logike veze). Nitko
ne moe imenovati neto to mu nije poznato.
RUSSELLOVA teorija oznactvanja (prije
svega u "On denoting") pokuava upotrebu reeninih dijelova, koji nisu vlastita
imena, postaviti na sigurniju loginu i jezi
nu podlogu.
"Oznaavajui izrazi" nemaju znaenje u
samima sebi, oni su "nepotpuni simboli",
pa se stoga pojavljuju samo kao dio reenica.

f"dozofija II l Russell 221

Takva su oznaivanja vana zato to mnoge stvari ne poznajemo izravno nego samo
preko opisa, kao "sredite mase Sunca". Istodobno je njihova primjena esto zavodljiva te vodi u paradokse, kao npr. u reeni
ci "Sadanji kralj Francuske je elav":
"Proemo li kroz stvari koje su elave,
pa onda kroz one koje nisu elave, meu njima neemo nai dananjega kralja
Francuske." Tj. on jest elav i nije elav,
to kri zakon proturjeja .
RUSSELL pritom razlikuje tri sluaja oznaivanja:

l) Izraz je oznaka a da nita ne oznauje ,

npr. "Dananji kralj Francuske".

2) Izraz oznauje neki odreeni objekt:
"Dananja kraljica Engleske".
3) Reenica oznauje neodreeno: "ov

jek" oznauje nekoga neodreenog ov

jeka.
U prvom se sluaju ralanjuje tako da se
tvrdi povezanost dviju reenica: "Barem jedan entitet ima tu-i-tu osobinu" i "najvie
jedan entitet ima tu-i-tu osobinu." Drukije
kazano, jedan i samo jedan entitet ima tu
osobinu. Tako se "dananji kralj Francuske
egzistira", ralanjuje u "jedan i samo jedan
entitet jest kralj Francuske", to je neistinit
iskaz a time i veza s "i taj je elav", jer je
prvi dio reenice neistinit.
A. MEINONG (1853.~1920.) nazvao je stvari kao okrugli etverokuti i zlatna brda "nepostojeim predmetima". Da bi se zanijekala njihova "subzistencija" mora ih se promatrati kao predmete. Nakon analize, oni
vie nisu potrebni kao subjekti reenice .
"Zlatni brijeg ne postoji"
pretpostavlja brijeg za subjekt reenice. U
ralanjenu obliku on nestaje:
"Nema entiteta koji bi ujedno bio brijeg
i od zlata."
FREGEOVIM naelom supstitucije (str.
219) ostvaruje se tautologija, ako se istoznani izrazi meusobno zamijene. Rala
njeni oblik izrie identitet, a ela ne nastaje
tautologija.
Npr. proizlazi "Scott je autor Waverleyja", ralanjeno "Scott je napisao Waverley; i uvijek je istinito za y ela je y
identian sa Scottom, ako je y napisao
Waverley."
Openito vrijedi za oblik izraza C (x), koji
sadri neko oznaivanje, za umetanje za x:
C (sve) znai: 'C (x) je uvijek istinito.'
C (nita) znai: '"C (x) je neistinito", uvijek je istinito.'
C (neto) znai: 'Nije istina ela je "C (x)
je neistinito" uvijek istinito.'

222 20.

Analitika

stoljee

f"tlozofija

ml

Filozofija normalnog jezika (engl. ordinary language = svakodnevnog) slijedi

kasnog WITTGENSTEINA (str. 217.):
"Ne pitaj za znaenje, promatraj upotrebu."
Potraga za definiranim znaenjem, posljednjim kriterijima i sintaktikom tono
u dovedena je u pitanje u korist uvaavanja konteksta, obiteljskih slinosti rijei i
iskaza i stvarne i praktine jezine upotrebe.
Filozofija nije vie corpus reenica , nego istraivanje mnogostrukih jezinih
oitovanja.

..
ilokucionarni akti

A Austinova teorija

jezinog

perlokucionarni akti

akta
neostikon: "da!"

~~"\"'"
triti

preskriptivizam

B Metaetika

kon

SUSAN STEBBING, PETER STRAWSON,

JOHN L. AUSTIN i dr. napustili su pozitivizam. Istraivati stvarno upotrebljavani
jezik i njegov odnos prema svijetu postaje glavnom zadaom. Interes se premjeta
od redukcije prema tumaenju i legitimnoj upotrebi jezika. Time filozofija naputa stajalite koje je jezik uinilo preslikom
ili izomorfnom strukturom svijeta. Temeljne jezine jedinice vie ne predstavljaju
objekte, a upotreba jezika vie ne lei jedino u utvrivanju injenica. Jezik je vie
od ogledala koje reflektira svijet.
Filozofija nonnalnog jezika vidi jezik
fleksibilnim u suigri s kontekstom i dovitljivim u njegovoj upotrebi.
Znaenje , sredinja toka analize, nije vie samo odnos izmeu rijei i svijeta, nego se interpretira kao pravila, konvencije,
upotrebe, ukratko primjene rijei. Time je
sasvim iezlo stvaranje idealnog jezika
kao cilj filozofije.
U teoriji jezinog akta J. L Austin
(1911.--60.) istrauje razliite funkcij e jezika. On moe imati ne samo deskriptivnu
ili konstativnu funkciju , nego i biti "performativan":
Odreenim rijeima ostvaruje se i jedna
radnja, npr. "rijeju da" kod sklapanja
braka.
AUSTIN razlikuje lokucionarni akt koji se
sastoji u jednostavnu izgovaranju, i ilokucionarni, koji se sastoji u aktivnosti povezanoj s njime, kao prijetiti, zahvaljivati itd.
K tome dolazi jo i perlokucionarni, uspjeh njegova govorenja.
Da bi ovi jezini ini uspjeli, mora se ispuniti niz uvjeta. Izraavanje mora biti
shvatljivo u okvirima odreenih konvencija. Zapovijedi su nekoga podreenog
npr. bez uinka. Osim toga, trai se korektno i potpuno provoenje:
Oklada je ispravna samo ako se netko
drugi kladi na suprotno, a i samo onda
ako konj jo nije stigao na cilj.

Teorija jezinog akta; metaetika 223

Analiza jezika time se protee na polja u
kojima se izriu vrednovanja, propisi, stavovi. Takvi se normativni izrazi nalaze u
etici i religiji.
George Edward Moore (1873.- 1958.)
razvio je analizu u sporu s idealistikom
filozofijom, koju je u Engleskoj prije svega zastupao BRADLEY. On joj suprotstavlja neosporne nazore ("truisms") zdravoga
razuma ("common sense").
Analiza, koja je temelj tih pogleda, slui
za tumaenje skrivenih pretpostavki i logikih besmislica filozofskih teorija.
U svojemu djelu 'Principia Ethica' MOORE
pokuava objasniti upotrebu pojma "dobro". D. HUME bijae oznaio prijelaz od
iskaza-jest na iskaze-treba kao nedoputeni krivi zakljuak. S analitikoga gledita
MOORE dolazi do rezultata da se "dobro"
ne moe dalje ralaniti, nego oznauje
jednostavnu kvalitetu koja se ne moe dalje reducirati. Ono se stoga shvaa intuitivno na temelju vlastitih ina svijesti. Svi
pokuaji da se "dobro" definira pomou
drugih svojstava dovode do natura/isti

koga krivog zakljuka.

A. J. Ayer (1910.--89.) iz okolnosti da eti
ki i sl. iskazi nisu empirijski provjerljivi, izvlai zakljuak da se osnovni etiki pojmovi ne mogu ralaniti, jer
"oni su samo pseudopojmovi. Njihovo
postojanje ne dodaje nita njihovu
stvarnom sadraju."
Isto se odnosi i na reenice religije, odnosno teologije.

Teorija emotivizma (zastupa je ponajprije C. L. STEVENSON) s rijeima kao npr.

"dobro" ne vidi imenovano nikakvo svojstvo. Moralni i religiozni iskazi interpretirani su samo kao izraaj osjeaja i stavova. Takve
"reenice izriu stav govornika i naginju
tome da i kod sluatelja izazovu sline
stavove." (M.]. CHARLESWORTH)
Iskaz, priblino kao Bog je stvorio svijet,
prema tome ita se kao
"pozitivan stav prema univerzumu".
Nasuprot tome R. M. HARE pokuava neto kao logiku imperativa. Pritom zahtjeve
ralanjuje na frastikon ("to upuuje na
neto"), dakle temeljno stanje stvari, i
neostikon ("odobravajue klimanje glavom"). To omoguuje oznaivanje moralnih iskaza preskriptivnima ("propisujui
ma"), temeljei se na razlozima koje bismo morali navoditi u svim jednakim sluajevima (naelo poopavanja).

224 20.

Analitika

stoljee

pripisivanje

~osobnosti
dispozicija

"moe

ponavljanje

gaati"

gaa

lt

.------

'

if

"gavagei"

..

mogao je gaati
duhovni

j fiziki dogaaj

Gilbert Kyle (1900.-76.) ('Sistematino

zavodei izrazi'; 1931.-32.) primjeuje
trajnu zbrku izmeu gramatikih iskaza i
logikih oblika.
Primjer: U reenici "ne postoje krave
mesoderi", "krave mesoderi" ne oznauje nikakav predmet, a "ne postoje" nije nikakav predikat.
Dakle, izraz treba glasiti: "Nita nije
ujedno krava i mesoder."
Sve takve reenice zavode, ako njihov
gramatiki oblik nije primjeren injenici
koju opisuje.
RYLEOVO se zanimanje ticalo ovih zamjena kategorija. Pritom se pojmovi svrstavaju u logiki tip, u koji ne pripadaju
(npr. "ona je dola iz ljubavi i iz Hamburga."). Vrijedi da
"izrazi, s kojima se moe odgovoriti na
isto pitanje, pripadaju istoj kategoriji".
samo se takvi izrazi u iskazima smiju
jednako poredati.
RYLE tu vrstu analize primjenjuje i na tradicionalna uenja o duhu i tijelu. Njegov
'Pojam duha' 0949.) uzorak je za "philosophy of mind" ("Filozofiju duha").
Njegova razmiljanja
"ne trebaju poveati nae znanje o duhu ili dui, nego ispraviti logiku geografiju toga znanja".
RYLE se bori protiv dualizma duha i tijela, koji on naziva "Descartesov mit" ili
"dogma o sablasti u stroju".
Nereflektirana jezina uporaba zavodi u
to da se iza empirijske izvanjske radnje
pretpostavi jo jedan skriveni, privatni
entitet kao duh. Prema "mitu" ovaj slijedi
svoju vlastitu uzronost, koja na (neobjanjivi) nain djeluje na izvanjski svijet.
Plansko djelovanje prividno povezuje
duhovni i psihiki dogaaj.
RYLE naprotiv osporava da netko tko
"promiljeno vozi automobil", najprije
promilja pa onda vozi.
Prema njemu "duhovni" atributi oznau
ju dispozicije koje se dadu ponovno prikazati samo u iskazima ako-onda.
Nae kriterije za primjenu rijei kao "znati", "moi", "htjeti" itd. uzimamo iz vidljivih ina koji nastupaju s izvjesnom postojanou.

Samo ako neki strijelac

esto pogaa,

iskljuujemo sluajnost

i govorimo o

"znanju".

mit o sablasti u stroju

A Ryle

mit muzeja

B Quine

Peter Frederick Strawson (ro. 1919.)

taj problem obrauje u stvaranju "deskriptivne metafizike", kako ju je prikazao
u 'Individuals' 0959.). Ova se, za razliku
od "revizionarnoga",

idozofija IV l Ontologija 225

"zadovoljava time da opie stvarnu

strukturu naega miljenja o svijetu."
Meu pojedinane stvari koje identificiramo u govoru, spadaju osobe. Njima ne
pripisujemo samo materijalne predikate
(npr. l ,80 m) nego i takve koji se odnose samo na osobe (npr. smijeh, trpjeti
bolove). Pogreka dualistikih teorija sastoji se u tome da pretpostavljaju dvostruku upotrebu toga "ja". STRAWSON,
naprotiv, "osobu" prepoznaje kao prethodnu kategoriju, kao
"jedan tip entiteta tako da se jednom
individuumu ovoga .. . tipa mogu pripisati ne samo stanja svijesti nego i tjelesna svojstva".
Njegov argument: odgovarajue predikate moemo upotrebljavati samo ako ih
primjenjujemo na nas i druge, dakle, time nazivamo jednakima zapaanja i osjeaje.

Willard van Orman Quine (ro. 1908.)

napada tradicionalne teorije "znaenja"
koje "dijele mit muzeja".
One zamiljaju znaenje kao natpis
koji visi na predmetima u nekoj galeriji - svejedno jesu li kao "izlobeni
predmeti" platonske ideje, sami predmeti ili njihove ideje (slike) u svijesti.
QUINEOV naturalistiki program njima
suprotstavlja stvarnu jezinu steevinu:
"Proces uenja je implicitna indukcija
subjekta s obzirom na jezinu upotrebu u drutvu."
Jezik stjeemo povezivanjem oitovanja s
odreenim
empirijskim podraajima
("znaenje podraaja "), koji se potvru
ju (i time pojaavaju) ili ne potvruju
(unitavaju).
"Znaenje podraaja jedne reenice za
neku odreenu osobu obuhvaa njezinu sklonost da u reakciji na sadanji
podraaj reenicu odobri ili je odbaci."
Uzvikne li netko, na nama nepoznatu jeziku, u trenutku kad ugleda zeca "gava~
gai", ne moemo znati oznauje li time
zeca ili dijelove zeca ili "sve manje od
zeca". Neki bi drugi jezik mogao raditi sa
sasvim drugim klasifikacijskim sustavom
(QUINEOVO naelo neodreenosti prijevoda). Openito: govoriti o predmetima i
osobinama smisleno je samo u okviru
jedne
"vlastite, prethodno usvojene i kona
no nedokuive ontologije" (QUINEOVO naelo ontoloke relativnosti).

226 20.

stoljee

Nicolai Hartmann; Whitehead 227

temeljne kategorije
npr. supstrat-relacija l diskrecija-kontinuitet

lt

determinacija

mogue

zbiljsko
prekid
kategorijalno
novo
povratak

nuno

realno

modalne kategorije

A Hartmannove kategorije

B Whiteheadova

organistika

filozofija

zakon slojeva

Nicolai Hartmann (1882.-1950.) pokuao

je utemeljiti "novu ontologiju". Temelj mu
je odvraanje od subjektivistike tradicije
koja u spoznavanju vidi stvaranje objekta.
Mnogo vie
spoznajni su ini transcendentni, tj. oni
preko sebe upuuju na predmet.
I etika i teorija spoznaje podreeni su ontologiji, kojom se Hartmann bavi kao analizom kategorija. Tako
je spoznaja shvaena kao identitet kategorija spoznaje i bitka,
koji je, dodue, dan samo djelomino. U
spoznaji uvijek ostaje neki "ostatak" nespoznatljivoga.
HARTMANNOVE kategorije tvore razliite
grupe:
Moda/ne kategorije. Modusi zbilje, mogunosti i nunosti doputaju podjelu na
razliite ifere bitka, npr. na realni (vremeniti) i idealni (nadvremeniti) bitak (npr.
bie i vrijednosti).
HARTMANN za sferu realnoga tvrdi preklapanje moguega, zbiljskoga i nunoga.
Fundamentalne kategorije: Takoer vrijede za sav bitak. HARTMANN meu ostalima nabraja: "1. princip i concretum, 2.
strukturu i modus, 3. formu i materiju .. "
Posebne kategorije. npr. kategorije fizike,
biologije, matematike.
Bitak se prema, u stanovito vrijeme vaeim, kategorijama unutar sfera dijeli jo poblie u stupnjeve ili slojeve.
Realni se bitak npr. razvija u anorgansko,
organsko, duevno i duhovno. Svaki vii
sloj nadilazi nii.
HARTMANN pritom iznalazi zakone slojeva,
npr. da se kategorije niega sloja ponavljaju u viemu, ali ne i obratno. Budui da se
kategorije preoblikuju u viemu sloju i njihove vlastite kategorije odreuju njihov karakter, iskljuena je determinacija odozdo.
tovie, vii sloj determinira nie.

Alfred North Whitehead (1861.-1947.) u

svojemu glavnom djelu 'Proces i realnost'
(1929.) pokuava spekulativno tumaiti svijet. U tom "pokuaju kozmologije" korigira
neke nesporazume zapadnog miljenja:
"Udvostruavanje" (bifurcation) na duh i
materiju jednako je tako kritizirao kao i
klasinu podjelu na supstanciju i akcident
ili tradicionalnu predodbu vremena.
WHITEHEAD pokuava izmai obmani
koja nastaje iz zamjene apstraktnog i konkretnog (fallacy of misplaced concreteness).
Njegova se filozofija treba odlikovati adekvatnou: ona treba
"formulirati koherentni, logian i nuan
sustav opih ideja, ijom se pomou mo-

e interpretirati svaki element naega iskustva".

WHITEHEAD je za to stvorio zamreni sustav kategorija, koji nastoji obuhvatiti sve
zbiljsko.
Zbiljsko je pritom u smislu "ontolokog
principa" uvijek samo ono pojedinano
konkretno.
Sve je zbiljsko dogadaj u procesu, u kojemu ono postie "objektivnu besmrtnost".
On je oznaen shvaanjem (prehension). U
njemu se susreu oznake dotinog predmeta to potjeu iz prolosti, i na budunost
usmjerene mogunosti. Realne stvari, koje
predstavljaju dogaaji,
u stanovito vrijeme slobodno biraju jednu
od ovih mogunosti i, ako je konkretiziraju, postiu stanje ispunjenja.
Ovi su dogaaji bipolarni, tj. uz t1ziki oni
imaju i duhovni pol u subjektivnom osjea
nju. U procesu se stvar odreuje preuzimanjem novih sadraja, ali i razgranienjem od
drugih. Oni su tako kao podaci su-sadrani
u svemu zbiljskome.
Odnos dogaaja WHITEHEAD naziva "nexus" (npr. istovremenost). Oni se prema
stupnju sloenosti i uzajamnog djelovanja
mogu shvatiti i kao drutva, koja jame jedino trajnost.
Na primjer, molekula je u jednoj eliji dio
"strukturiranog" drutva, budui da ona u
njoj posjeduje svojstva koja ne bi imala
izvan nje.
U procesu dane mogunosti suodreene su
s "bezvremenskim predmetima'~ Ove "ideje" imaju razliitu vanost kod nastanka pojedinane stvari, ali su dodue i stvarne samo ako su ostvarene u nekom dogaaju, i
ji cilj predstavljaju.
Njihovi odnosi ovise o uredujuoj aktivnosti Boga.
"U tom smislu Bog je naelo konkretnosti ... , koji daje poetni cilj svakoj vremenskoj konkretizaciji. . Ovaj cilj odreuje
poetno stupnjevanje vanosti bezvremenskih predmeta."
Ovaj aspekt WHITEHEAD naziva Boja
''pranarav" i s njom usporeuje ''posljedi
nu narav'; u kojoj je Bog povezan sa svakim stvorenjem, to se izrie u slikama:
"[Bog] ne stvara svijet, on ga spaava; ili
tonije: on je poeta svijeta, vodi ga s njenom strpljivou pomou svojega uvida
u Istinito, Lijepo i Dobro."
Svijet i svaki od njegovih elemenata WHITEHEAD shvaa kao organizam, u kojemu svakomu sastavnom dijelu pripada
vlastito znaenje za samoga sebe i za cjelinu. On je odreen sveobuhvatnom kreativnou.

228 20.

stoljee

Marksizam 229
Izgradnja i premjetanje MARXOVA i ENGELSOVA uenja u politiku stvarnost uspjela je prije svega V. l. UIJANOVU (1870.-1924.), zvanom Lenjin. On osuuje "revizionizam", tj. tendenciju da se socijalizam
dosegne stalnim reformama.
Prema LENJINU je monokapitalizam doveo do toga da je drava postala instrument ugnjetavanja. Osim toga, visokom
ratom profita mogu se korumpirati dijelovi radnike klase.
LENJIN tome suprotstavlja svoju teoriju re
volucije, koju je 1917. ostvario u Rusiji. Jezgra njegova boljevizma jest (prolazna) "diktatura proletarijata" kojom mora upravljati
jedna partija. Ta elita mora biti voena strogo centralistiki i ona je nositelj "ideologije",
tj. ispravne teorije:
"Politika klasna svijest moe se samo izvana prenijeti na radnike."
U vanjsko-politikoj analizi LENJINU je
stvar prije svega u imperijalizmu. Podjela
svijeta na saveze, u kojima je koncentriran
kapital, posljedica je trajne krize trita.
Banke i sl. vanjsku politiku vode s ciljem da
u kolonijama otvore nova trita.
U LENJINOVU materijalizmu spoznaja je
shvaena kao pribliavanje istini pomou
prakse. Iako je pretpostavljena objektivna
istina, povijesnom uvjetovanou postavljene su granice njezinoj spoznaji.
Za Kinu je Mao Tse-Tung (1893.-1976.)
oblikovao revolucionarnu ideologiju ija je
karakteristinost permanentna i etapna revolucija.

A Blochova "fleksibilna" predodba vremena

front

B "Princip nade"

U velikom izobilju materijala i jezinoj snazi je Ernst Bloch (1885.- 1977.) u sredite
svojega ivotnog djela postavio MARXOVU
filozofiju: shvaanje utopije. Njegovo glavno djelo 'Princip nade' (1954.- 59.) ini enciklopediju ljudske nade. BLOCH je dokazao uzimanje-unaprijed, anticipaciju kao
izrazito svojstvo svijesti. Nedostatak i njegovo uklanjanje izraavaju se na svim stupnjevima ovjekova ivota:
kao poriv, zatim kao tenja i enja, koja
povezana s neodreenim ciljem postaje
traganje, a s odreenim nagon. Ostane li
on nezadovoljen, a ovjek svjestan cilja,
nastaje elja i, konano, volja.
ovjek je poloen na budunost, koja je jo
neizvjesna:
"Mi smo subjekti bez imena, kasparskohauzerovske naravi, koji putujemo po
nepoznatu voznom redu ... S cijelim svojim svijetom jo na putu, [red) je . . . pak
mogue otkriti samo u toj otkrivalakoj
vonji, da, tek ga je tu uope mogue oblikovati."

U umjetnosti npr. i religiji prijeena je granica prema svijesti o jo-ne, one su "predsjaj neega to je uspjelo".
Daljnje blago jo nepostignutih sadraja za
BLOCHA ini naravno pravo. Kao "strogi
roak utopije" ono obiljeava okvire drutvenih odnosa u kojima je mogua ljudska
sloboda. Dodue, naravno pravo u stanovitim okolnostima brani i postojee nepravilnosti nasuprot pravom napretku.
Subjektivne fantazije i slike nade imaju svoj
pandan u objektivnoj zbilji:
"Oekivanje, nada, intencija prema jo
nec:istvarenoj mogunosti: to nije samo
osnovna crta ovjekove svijesti, nego,
konkretno ispravljeno i shvaeno, temeljna odredba unutar objektivne zbilje
ukupno."
Kako je subjektivna zbilja proeta onim jo-ne, tako je i objektivna. Sredinja tvrdnja
logiki formulirana ne glasi "A = A ili A nije
ne-A", nego "A nije jo ne A".
Svijet se nalazi u dijalektikom procesu, za
koji BLOCH navodi 3 kategorije:
l) "front", tj. onaj prednji odlomak vremena gdje se u stanovito vrijeme odluu
je budunost,
2) "novum", uvijek obnavljani sadraj budunosti na temelju realne mogunosti,
3) "materija".
Materiju BLOCH ne shvaa kao statiko
kvantitativno, nego (od korijena "mater =
majka") dinamino-stvaralako. Ona nije
"mehanika klada", nego prije jedini supstrat za realnu mogunost i tako jamac
novoga:
"Realna mogunost jest kategorijalno
Pred-sobom materijalnoga gibanja kao
jednog procesa."
Ova "objektivno-realna" mogunost razlii
ta je od formalne , tj. one koja se moe isto
misliti, ili "stvarno-objektivne", koja je utemeljena u nedovoljnom poznavanju uvjeta.
Prava mogunost nije isto razvijanje nee
ga to ve jest.
Vrijeme treba promatrati kao prilagodljivu
veliinu. Prividno (prema vremenu koje pokazuje sat) istovremeno pripada u razliite
prostore razliitih epoha i u drutvu nalazimo "istovremeno" ono dananje i ono atavistiko.

Razvoj bogatstva ovjekove naravi BLOCH

s MARXOM na kraju svojega 'Principa nade'
odreuje kao njegov cilj:
"Ako je [ovjek) sebe shvatio, i svoju bit
bez otuenja i odvraanja temelji u realnoj demokraciji, onda u svijetu nastaje
neto to smo svi sanjali u djetinjstvu, a u
emu jo nitko ne bijae: domovina."

230 20.

Kritika

stoljee

kritika

teorija

, ____ oblik suda: "Ne

mora biti tako."

cjeloviti
oblik ivota

preokret

oa:

a:a._

graanski

individuum

~ instru~,.:;ntalni

~/ \"

povezanost

\zasljepljiv~
na \
prisila

oe

"o
.oo

)
gospodstvo

'kulturna
industrija

robno
gospodarstvo

/---- ~~

o2

.l< "O

.!2'

izlazi?

B Dijalektika prosvjetiteljstva

Najvaniji predstavnici kritike teorije,

zbog sjedita njihova "Instituta za socijalno
istraivanje" u Frankfurtu na Maini, nazvani i Frankfurtska kola, jesu MAX HO RKHEIMER (1895.-1973.), THEODOR W.
ADORNO (1903.-69.) i HERBERT MARCUSE (1898.- 1979.). Progonjeni od nacionalsocijalizma, morali su u ameriko izgnanstvo. S razliitim naglascima slijede kriti ku
analizu drutva, koja se jako oslanjala na
MARXA.
Meu njihova opa obiljeja spada otro otklanjanje postojeega, skepsa prema alternativama i izbjegavanje sustavnoga. Njihovi su spisi stoga esto eseji, lanci i aforizmi.
HORKHEIMER ovako karakterizira kritiku
teoriju:
U tradicionalnoj teoriji spoznajni je ui
nak ogranien na djelomine vidove.
Ona samo reproducira ve naeno stanje i afirmira time dmtvene uvjete pod
kojima nastaje.
Protiv toga HORKHEIMER pie:
"Kritika teorija drutva ima ... za predmet
ljude kao proizvoae vlastitih povijesnih
ivotnih oblika."
Kao metodu frankfurtski institut prije svega
rabi interdisciplinarne studije. Istraivanje
drutva je nuno, jer sve su injenice drutveno "preoblikovane". Pri tome treba iznova traiti kriterije. Stoga se
ne radi o ispravcima unutar sustava , nego o njegovoj temeljnoj kritici.
Ona je mogua, jer je ovjek siim obrai
van kao subjekt svoje povijesti. Formulirano u obliku "egistencijalnog suda", to glasi:
"Ne mora biti tako da ljudi mogu mijenjati svoju bit."
Cilj je ove promjene razboriti oblik drutva.
Ono treba pribaviti vanost istini
"i [toD razboritosti tenje za mirom, slobodom i sreom" .
Pri tome se tei emancipaciji pomou uklanjanja gospodstva i potlaenosti.
U Americi (etrdesetih godina) HORKHEIMER i ADORNO istrauju 'Dijalektiku prosvjetiteljstva':
"Proirenjem graanskoga robnog gospodarstva osvijetljen je mrani horizont
mita suncem proraunavaju eg razuma,
pod ijim ledenim zrakama dozrijeva drava novoga barbarstva (ponajprije faizma)."
Gospodstvo uma uope ovdje se oznauje
kao prosvjetiteljstva. Njegovo je orue pojam, to dijeli s mitom, koji stoga ve sadri prosvjetiteljstva. Prije mita ovjek se

teorija 231

prema prirodi odnosi magiki , tako to je

oponaa (mimesis).
S pojmovnim miljenjem ovjeku kao subjektu uspjelo je objektiviranje prirode. To je
s ovladavanjem prirodom omoguilo njegovo preivljavanje, ali samo po cijenu njegova otuenj a. Ovo "opredmeenje" sada
obratno proima i odnose meu ljudima i
odnos pojedinca prema sebi samome.
Time je ono pandan apstrakciji razmjenske
vrijednosti robe u kapitalistikom gospodarstvu. Prosvjetiteljstva udara nazad u mitologiju, tako to je na kraju subjekt bez otpora preputen totalnom gospodstvu:
"Animizam je oduhovio predmete, industrijalizam opredmeuje due."
Moral, kulturni rad i znanost u jednakoj su
mjeri odreeni istim formalizmom instmmentalnog uma. Oni slue "sklopu zasljepljivanja" kao nositelji potpunog vladanja
ovjekom i prirodom. HORKHEIMER naglauje da je time ugroen sam individuum.
Pojedinani se subjekt uzdie u upravljanom svijetu.
Kasnija kritika teorija jo se vie odrie
neke odreene nade. HORKHEIMEROVA
kasnija filozofija obiljeena je kao "enja
za sasvim drugim". ADORNO u 'Negativnoj
dijalektici' trai put za ouvanje ne-identi
noga, tj. za spaavanje pojedinanoga. Negacija i suprotnost ne dokidaju se sintezom
ili sustavom:
" Dijalektika je spoznaja ne-identinoga
.. Ona eli rei to neto jest, .. . [nel od
ega je ono primjerak ili reprezentant,
to dakle nije ono samo."
ADORNO ponajprije u umjetnosti vidi mogunost kako ostvariti ovu "jednakost sa samim sobom, osloboenu od prisile identiteta". Estetika u njegovu djelu zauzima puno prostora.
MARCUSE u svojemu glavnom djelu, )ednodimenzionalni ovjek', istie raskol izmeu racionalnoga u funkciji industrijskog
drutva i njegove iracionalnosti, koja se sastoji u tome da ono vie ne slui slobodnom
ovjekovu razvoju.
Miljenje ovjekovjeuje "jednodimenzionalno" ono postojee i zastire njegovu iracionalnost.
MARCUSE prihvaa FREUDA. On psihosocijalna stanje vidi kao represivno. Naelo
ugode izvornih nagona, prije svega erosa,
nadomjeta se naelom realnosti. Ono se
pokvarilo u naelo uinkovitosti. Promjena
ima cilj stvoriti drutvo u kojemu ponajprije igraka-slobodne mogunosti jame prirodni razvoj ovjeka.

232 20.

stoljee

Socijalna f'tlozofija 233

Jiirgen Habermas (ro. 1929.) istrauje
temelje kritike teorije drutva. U 'Spoznaji i interesu' (1968.) iznosi da je svaka
prividno objektivna znanost motivirana
interesima koji vode spoznaju. Empirijsko-analitikim znanostima u temelju
je tehniki interes za osiguranje, uspjehom kontroliranoga, djelovanja. Povijesno-hermeneutike znanosti imaju praktian interes koji smjera na proirenje mogunosti sporazumijevanja. Oba podlijeu prisili drutvenih ivotnih uvjeta.
Kritika znanost koju treba utemeljiti
noena je emancipatorskim interesom.
Ideja punoljetnosti, kao proziranje ideolokih zapletenosti, prema HABERMASU,
ve je poloena u strukturu jezika. Tko
uope govori, ve pretpostavlja da je
mogu slobodan konsenzus.
Stoga se kritika teorija drutva mora okrenuti opim uvjetima moguega sporazumijevanja. Polazna toka takve univerzalne pragmatike jest u tome
"da svatko tko komunikativno djeluje
u ostvarenju bilo koje jezine radnje
mora traiti univerzalna prava valjanosti i podrediti njihovu otkupljivost."
HABERMAS navodi etiri zahtjeva za valjanou:

Razumljivost izraza, istina iskaza, istinitost intencije i ispravnost norme.

Komunikativno djelovanje svoje zahtjeve
za valjanou mora opravdati u obliku
diskursa. On predstavlja idealnu govornu situaciju, u kojoj svatko koga se tie
ima jednaku mogunost da se izrazi, a
koja je slobodna od svih unutarnjih i izvanjskih prisila. Stvarno komunikativno
djelovanje u idealnom je sluaju samo
uspjeni diskurs, ako nema neke radnje
koja ne poiva na konsenzusu.

Socijalna filozofija

Karl-Otto Apel (ro. 1922.) slae se s

HABERMASOM u konsenzusno-teorijskom shvaanju valjanosti, ali se razlikuje u tome da smatra moguim posljednje
utemeljenje. Njegova transcendentalna
pragmatika stoga eli pokazati da ne
postoje samo univerzalni, nego ujedno i
nuni uvjeti valjanosti norma.
Polaznu toku kod njega ini neprevarljiva komunikacijska zajednica
ljudi.
Svatko tko neto izrie i podie zahtjev
za valjanou, ve implicitno mora priznati uvjete mogunosti komunikacije i ne
moe ih poricati a da ne dospije u proturjeje sa samim sobom. Naela argumentiranja ujedno sadre temelje normativne etike, budui da se argumentirajui

priznaju pravila interakcije i kooperacije

ljudi.
Iz toga proizlaze temeljne norme:
- sauvati ovjeanstvo kao realnu komunikacijsku zajednicu
-teiti idealnoj komunikacijskoj zajednici u drutvenim odnosima bez prisile, koja treba uspostaviti opi konsenzus iznad svih zahtjeva sviju lanova,
koje treba razumski opravdati.
U sreditu je 'Teorije pravednosti' Johna
(ro. 1921.) pitanje prema kojim
se naelima moraju u nekom drutvu urediti prava i slobode graana meu sobom
i meusobna podjela dobara.
Da bi to objasnio, RAWLS postavlja ugovorno-teorijski mis/eni eksperiment:
Zamislimo sebi prastanje u kojemu
su se okupili ljudi da bi zacrtali temeljna pravila svojega budueg drutva.
Da bi se jamilo moralno naelo nepristranosti, osobe se u prastanju nalaze iza
"vela neznanja", tj. ne poznaju svoje vlastite sposobnosti, drutvene pozicije i sl.
Iz ovog bi se razloga one odluile za
drutveni sustav koji uvaava mogue interese sviju.
Time bi se utvrdila dva naela:
"1. Svatko treba imati isto pravo na najopseniji sustav jednakih temeljnih sloboda, koje je s jednakim sustavom podnoljivo svima ostalima. 2. Drutvene i
gospodarske nejednakosti tako treba
oblikovati da je (a) razborito oekivati
da slue svaijoj koristi, i (b) da su povezane s poloajima i slubama koje su
svakome otvorene."
Drugo, tzv. naelo razlike odreuje da
su drutvene nejednakosti legitimne samo onda ako isposluju neku prednost za
najslabije (naelo maksimalnosti).

Rawlsa

Politika filozofija Hannah Arendt

0906.-75.) nadograuje se na teoriju djelovanja naslonjenu na ARISTOTELA.
Od triju temeljnih aktivnosti, rada, proizvodnje i djelovanja, posljednja je istinsko mjesto politikoga.
Djelovanje i govorenje tvore slobodan
prostor, u kojemu se ljudi jedni prema
drugima odnose, raspravljaju i uvjeravaju. Prema tome je politika mo oznae
na kao sposobnost za komunikativno
djelovanje, koja se unitava prisilom. S
novovjekim velikim potivanjem rada
nestao je prostor djelovanja. Birokratizacija, tehnika i masovni ivot pojaavaju
depolitizaciju, koja utire put totalitarnim
sustavima vlasti.

234 20.

stoljee

Kritiki

izvedene
indukcija

Papperova dedukcija
hipotetina

teorija:

A Indukcija i dedukcija prema Popperu

novi
problemi

B Papperova tri svijeta

prekid

regres

krug

C Albertova "miinchhausenova trilema"

Karl Raimund Popper (1902.-94.) poznat

je prije svega po svojim radovima o teoriji
znanosti. Samoga sebe naziva realistom,
koji zdravim razumom (common sense) izvanjski svijet i zakonitosti u njemu vidi kao
neto realno dano. Odbacuje shvaanje prema kojemu bi znanosti trebale shvatiti nekakvu bit stvari. Ovaj tzv. esencijalizam on
proglaava odgovornim za zaostalost drutvenih znanosti nasuprot prirodnih, gdje vlada metodoloki nominalizam.
Za esencijalizam bi bilo karakteristino
pitanje:
"to je kretanje?"
Za nominalizam:
"Kako se kree neki planet?"
Tome odgovara sklonost esencijalizma da
radi s pojmovima, iji se smisao otvara definicijom. U nominalizmu se istinitost iskaza
ili teorija ispituje po izvodima.
Za 'Logiku istraivanja' znaajan je POPPEROV postupak indukcije. S HUMEOM odbacuje mogunost da se iz jo mnogo slua
jeva zakljui na jedan zakon. Induktivni zakljuak logiki ne prisiljava. Naprotiv, deduktivni postupak valjan je kod "modus tollens":
Ako se p moe izvesti iz t [p je posljedi
na reenica jednoga reeninog sustava
tl, a p je neistinito, onda je i t neistinito.
Time razgranienje prirodnih znanosti i metafizike ne ovisi o induktivnom postupku,
nego o tome je li naelno mogua empirijska
falsifikacija (opovrgavanje) reenica (sl. A).
Sadraj teorije treba odrediti dvostruko:
"logiki" sadraj jest nedostatak svih ree
nica koje se mogu izvesti iz neke teorije;
njezin informativni sadraj jest nedostatak
reenica koje su nespojive s tom teorijom.
Time je jedna reenica i utoliko bogatija to
prua vie mogunosti za kritiku i falsifikaciju.

Spoznajna korist za POPPERA slijedi prema shemi Pl - PT - UP - P2.

Problem Pl objanjava se prethodnom
teorijom PT. Ova je diskusijom ili eksperimentalnim ispitivanjem podvrgnuta uklanjanju pogreaka UP, kod ega se pojavljuje sljedei problem P2.
Sve je znanje prema tome vjerojatno znanje,
sve teorije hipoteze. Spoznaji uvijek prethodi nagaanje, svako je iskustvo "napojena
teorijom". Nikad se ne dosee istinita teorija, nego su teorije sve "slinije istini".
Cijela evolucija za POPPERA slijedi ovu
shemu. Darvinizam (str. 189.) za njega nije
znanstveno provjerljiva teorija, nego "metafiziki istraivaki program".

racionalizam 235

Sva iva bia iz sebe producimju rjee nja

problema, koji su izloeni selekcijskom
pritisku.
Ljudi pak sami ne nestaju sa svojim pogrekama, nego jezino formulirane hipoteze
mogu pustiti da "umru".
POPPER razlikuje 3 "svijeta". Prvi ini fizi
ka stvarnost, 2. svijet nae svijesti. Problemi
i teorije glavne su sastavnice 3. svijeta. On je
nadvremenski i objektivan neprestano suprotstavljen naemu miljenju, iako ga ono
stvara (sl. B).
Npr. broj je otkrie s kojim se neovisno
stvaraju novi objektivni matematiki problemi.
Prostor, u kojemu se moe dogaati kritika
provjera svih hipoteza, za POPPERA je dan
jedino u otvorenom drutvu. Ta demokracija ujedno doputa sigurnost i slobodu.
Ona je dovedena u opasnost totalitarnom
tendencijom koju POPPER vidi kod "lanih
proroka" HEGELA i MARXA, posebno kod
PLATONA. Za otvoreno drutvo POPPER citira Grka PERlKLA:
"Iako ih je samo malo koji mogu zacrtati
i provesti politiku koncepciju, ipak smo
svi mi sposobni suditi o njima."

Hans Albert (ro. 1921.) u kritikom racionalizmu vidi mogue izravnanje izmeu
neutralnosti pozitivizma i totalne angairanosti filozofije egzistencije. Filozofiju on
shvaa kao
zadau kritikog ispitivanja religije, etike i politike.
One su pomou dogme dalekoseno otporne protiv prijedloga za poboljanje, to treba odstraniti temeljita kritika ideologije.
Dogma se, prema ALBERTU, ostvaruje u volji za izvjesnou. Volja je formulirana u naelu dovoljnoga razloga koje za sve iskaze
zahtijeva neko posljednje valjano tumae
nje. Iz toga nastaje "munchhausenova trilema" (sl. C):
Potraga za Arhimedovom tokom spoznaje vodi do triju mogunosti:
beskonanom regresu, koji se u potrazi za
razlozima vma sve dalje
logikom krugu
prekidu postupka.
Kod prekida utemeljenje prua intuicija, iskustvo itd., to je za ALBERTA povratak na
dogmu. Ona slui konzerviranju postojee
ga stanja. Protiv toga ALBERT postavlja volju za prosvjetiteljstvom:
Provjerljive teorije treba razviti i kav provizorne trajno ih kritizirati, da bismo se
tako pribliili istini.
Svrha je rdcionalni postupak pri ovjekovu
vrednovanju i djelovanju.

236 20.

Antropologija; hermeneutika 237

stoljee

ovjek

ivotinja

ja

biljka
izvanjski
r Y!dik

J
zatvorena l usredotoena:
centralni organ , samostalno
kretanje

otvorena: neposredno
ovisna o okolini

Plessner: Stupnjevita struktura organskoga

ekscentrian :

odnosi se
prema sebi samome

..

Filozofska antropologija u 20. st. oslanja se

na rezultate u biologiji.
Helmuth Plessner (1892.- 1985.) stoga svrstava ovjeka u stupnjevitu strukturu ivoga.
Sve ivo istie se svojim poloajem: ono
se odvaja od okoline koja postoji izvan
njega, na koju je on usmjeren i od koje
dobiva uzvratna djelovanja.
Organjzacijski oblik biljke jest otvoren, tj.
ona se izravno ovisno prilagouje svojoj
okolini. Naprotiv, zatvoreni oblik ivotinja
organizam jae usredotouje na samoga
sebe pomou usavravanja organa (s mozgom kao centralnim organom) i tako omoguuje veu neovisnost.
Tek se ovjek odlikuje ekscentrinim polotajem, budui da se on na temelju svoje samosvijesti moe refleksivno odnositi prema
samome sebi. Tako on sebe shvaa u trostrukom vidiku:
kao stvarno tijelo, kao dua u tijelu i kao
ja, iz kojega zauzima tu ekscentrinu poziciju prema sebi.
Na temelju ove distance, koju ovjek tako
ima prema sebi, njegov je ivot zadaa koju
sam treba ostvariti.
ovjek mora najprije od sebe uiniti ono
to jest te je stoga po prirodi poloen i
upuen na kultiviranje.
Priroda i kultura, osjeajnost i duhovnost kod
ovjeka su uvijek posredovano jedinstvo.
l Amold Gehlen 0904.-76.) oslanja se na
rezultate u biologiji i polazi od usporedbe
ovjek-ivotinja.

otvorenost prema svijetu

uenje znaenja i ponaanja
otvorenost

ovjeka

prema svijetu

A Antropologija

predskica cjeline

Gadamer:

hermeneutiki

B Hermeneutika

krug

Za razliku od ivotinje, koja je tono prilagoena svojoj okolini i voena beziznimnim upravljanjem instinkta, ovjek je
bioloki manjkavo bie.
Zbog neprilagoenosti i redukcije instinkta,
ugroen je u svojoj egzistenciji. Tome s druge strane odgovara njegova otvorenost
prema svijetu i time sposobnost uenja , jer
ovjek nije navezan ni na kakav iskustveni
horizont ni neki uzorak u djelovanju.
Stoga on moe, zahvaljujui refleksivnoj
svijesti, nanovo oblikovati uvjete svojega
(pre-)ivljenja, tako to sebi stvara umjetnu okolinu, kulturu.
Na temelju svoje otvorenosti prema svijetu
ovjek stoji izloen trajnom izobilju utisaka
te time mogunosti djelovanja i tumaenja
svijeta, koje ne bi mogao svladati bez pomo i. Mnoge ljudske osobine i ustanove stoga
treba tumaiti iz njihove funkcije rasterei
vanja, tako to omoguuju ureenost i
identitet:
Tu spadaju drutvene institucije ili "unutarnja ostvarenja" kao jezik, miljenje,
mata.

Hans-Georg Gadamer (ro. 1900.) u djelu

'Istina i metoda' (1960.) posreduje vane impulse hermeneutici 20. st.
Razumijevanje za njega nije samo
znanstvena metoda nego i nain bitka
samog ovjeka, u kojemu on sebi otvara svijet.
Proces razumijevanja kree se u hermeneutikom krugu u kojemu se ono pojedinano mora tumaiti iz cjeline i cjelina iz pojedinanoga. Stoga su nune "pred-rasude"
prema smislenoj cjelini, kojih pak moramo
biti svjesni i spremni na njihovo ispravljanje.
Povijesni horizont interpretatora oblikuje se
unutar "zbivanja predaje", u kojemu se neprestano posreduju prolost i sadanjost.
Razumijevanje predaje nalikuje razgovoru,
jer njezina svjedoanstva podiu zahtjev istinitosti, koji interpretator mora nanovo aktualizirati kao mogui odgovor na njegovo
pitanje. U tom se susretu tako mijenja njegov vlastiti horizont, kao to se jednom djelu tijekom povijesti, potpomognut vremenskim razmakom, pridodaje neki novi smisao.
Paul Ricoeur (rod. 1913.) prvotno se bavi
znaenjem simbola. Oni su dvostruki znakovi, koji u svojemu pojavnom bitku upuu
ju na skriveni smisao, koji ovjeku otvara
obuhvatnije podruje bitka. Vodee RICOEUROVO naelo:
"Simbol daje misliti"
pokazuje da simbol upuuje miljenje na
zbilju koju ono samo direktno ne nalazi.
RICOEUR razlikuje tri dimenzije simbola:
kozmiku, oniriku (stvorenu u snu) i
poetsku.
Meu moguim nainima interpretacije postoje dva krajnja pola: hermeneutika razumijevanja (osobito fenomenologija religije) cilja na povratak zaboravljenoga smisla, dok
hermenutika sumnje (osobito FREUDOVA
psihoanaliza) eli simbol razotkriti kao masku potisnutih afekata.
U kasnijim se djelima RICOEUR bavi hermeneutikom tekstova i djelovanja. Bitno svojstvo teksta (za razliku od izgovorenoga) jest
u njegovoj semantikoj autonomiji:
Oslobaanje od autora, izvornog konteksta situacije i adresata.
Ovo se odnosi i na (privremeno naknadno
djelotvorne) radnje koje se stoga mogu interpretirati kao "kvazi-tekst". Oboje ostavljaju u svijetu vlastiti trag. Ovaj tekst sadri mogue naine otvaranja svijeta, koji se u njegovoj drugotnosti moe prisvojiti, da bi se
tako produbilo vlastito samorazumijevanje
interpretatora.

238 20.

Strukturalizam 239

stoljee

vrsta

struktura cjeline

..

individuum
A2 pojam strukture

A 1 totemski operator

A Levi-Strauss

objektivna znanost
drutva

~
bioloka mo
(seksualnost)

'

ja

tam
l/

disciplinama
(tijelo)
~

diskurzivna praksa
B Foucault:

" Roenje

mo dernog individuuma"

nadzori
kazna

mo

Veliki utjecaj na nastanak strukturalizma

imala je strnkturalna lingvistika, kojoj je
zaetnik Ferdinand de Saussure (1857.- 1913.)
Jezik je po tome jedan sustav meu
sobno povezanih znakova. Oni se sastoje od oznaavatelja (franc. le signifiant- glasovna tvorevina) i onoga to
je oznaeno (le signifie - sadraj).
Odnos je izmedu tih dviju veliina proizvoljan (arbitraran). Zna enj e nekoga znaka stoga ne postoji po sebi, nego je odree no unutranjim sustavom jezika.
Jezik je kao sustav (la langue) u temelju stvarne govorne upotrebe pojedinaca (la parole) kao nesvjesna struktunr.
On potpuno egzistira samo u sveukupnosti govornika.
Sa SAUSSUREOM jezik se pokazuje kao
samostalan red unutarnjih odnosa elemenata (znakova), koji mora postati pristupaan tek svojim konkretnim oblikom
oitova nja. Budui da su i druga kulturoloka ostvarenja (kao umjetnost, obredi,
oblici ophoenja itd.) sustavi znakova,
moe se jednako tako pitati o strukturi
koja im lei u temelju.
Claude Levi-Strauss (ro. 1908.) prenosi
strukturalnu metodu na etnologiju za istraivanje znakovnih i klasifikacijskih sustava plemenskih kultura. Polazi od toga
da je svakoj instituciji, svakom obiaju ili
mitu u temelju nesvjesna struktura koju
treba pronai , jer u njoj se objavljuje oblik aktivnosti ljudskoga duha uope.
Struktura je sveukupnost elemenata
izmeu kojih postoje odnosi, i to tako
da promjena jednog elementa ili jednog odnosa za posljedicu ima promjenu drugih elemenata ili odnosa.
Tako se sustavi srodnosti dadu interpretirati kao struktura iji su ele me nti
osobe i iji su odnosi odreeni enidbenim pravilima. Cjelokupni sustav odreu
je socijalne odnose, budui da on utvr uje drutveni poloaj i prava p ojedinaca.
U knjizi 'Divlja misao' (1968.) LEVISTRAUSS tumai tzv. totemizam kao
klasifikacijski sustav koji d iferencira i ureuje drutvene odnose po analogiji prema prirodnoj mznovrsnosti biljnih i ivotinjskih vrsta (totemski klanovi).
"Totemski operator" (sl. A) p okazuje
sloenost pojmovnog aparata koji ovaj
klasifikacijski sustav stavlja na raspolaganje.
"Divlja misao" prirodnih naroda sposobna je za apstrakciju te tei za redom pri-

rodnih i socijalnih zadanosti, koji se usko

dri konkretnih ivotnih uvjeta.
Kao temeljni problem miljenja LEVISTRAUSS promatra suprotnost prirode i
kulture. Ona je kodirana u razliitim
znakovnim sustavima:
na podruju drutvene prakse, npr. u
enidbenim pravilima ili obredima
na polju tumaenja mitova.
Tako on u 'Mitologici' (1971.- 75.) istrauje amerike mitove kao povezani sustav koji za sadraj ima proces kulturalizacije.
Povijesno orijentirani radovi Michela
Foucaulta (1 926.-84.) ciljaju na rekonstrukciju formi ureivanja z nanja i predmeta, koje o ne konstituiraju. Iako je pod
utjecajem strukturalizma, FOUCAULT kritizira prije svega njegovu pretpostavku
univerzalnosti i nadvremenosti struktura
te naglaava diskontinuitet povijesti. Stoga se on ubraja u poststrukturalizam.
U svojim prvim spisima o Arheologiji
znanja FOUCAULT istrauje
poredak "episteme", koja se odreuje
kao sveukupnost disku rzivne prakse,
tj . koherentne ko liine iskaza, jednog
vremena.
Tek koncem 18. st. , prema FOUCAULTU,
ovjek u ovomu diskursu dobiva spoznajno-teorijski kljuni poloaj kao "empiri
ko-transcendentalna dubleta", budui da
obavlja slubu subjekta i objekta spoznaje. Nakon to je tako postao objekt humanisti kih znanosti, ovjek ve opet poi
nje "nestajati" u znanostima , koje se okreu prema istraivanju nesvjesnih struktura. Sredinja tema je nain kako se ovjek
kao subjekt konstituira i p onovno dokida
p o svojemu mjestu u mrei diskursa.
Pri tome se diskurs pokazuje kao sredstvo provoenja moi, koja oblikuje
znanje, drutveno ureenj e i individualno samorazumijevanje.
Taj diskurs nema sredite ni u jednom
subjektu , nego je razasut u vanjtinu reenoga. Genealogija strategija moi ne
pita o iskonu , nego o "podrijetlima". "Nastanak" modernog individuuma FOUCAULT vidi kao posljedicu pojave prakse
nadzora i "priznanja", na emu su sudjelovali lijenici , suci i pedagozi. U traenom "otkrivanju " pojedinac se konstituira
kao "ja sam", koji sada moe postati
predmet kontroliranja. FOUCAULT, naprotiv, u antikoj brizi za samoga sebe vidi
etiku "estetiku egzistencije ", ko ja je suprotstavljena stmtekom osvajanju subje kta.

Bibliografija
Izvori
Sljedee upute ograniuju se na izbor na njemakom jeziku i veinom u knjiarama dostupnih pojedinanih i skupnih izdanja. Za znanstveni rad mjerodavna (cjelovita) izdanja na originalnim

jezicima mogu se uzeti od W. Totoka (Handbuch der Geschichte der Philosophie, 6 sv. Frankfurt, 1964. ff.
U vezi s pojedinim filozofima naveden je izbor literature koja u njih uvodi.
Openito upuujemo na biografije u nizu "Rowohlt Bildmonographien", kao i "Reihe Campus
Einfuhrungen" i "Junius: Zur Einfuhrung", u kojima su izali uvodi u mnogobrojne filozofe . Izdanja tih nizova u sljedeem popisu nisu pojedinano donesena.

mozofija
Indija
Bhagavadgita. Obers. S. Lienhard. Baden-Baden 1958.
Bhagavadgita. Hg. H. Glasenapp. Stuttgart 1992.
Buddha: Die vier edlen Wahrheiten. Hg. k. Mylius. Munchen 2 1986.
Reden des Buddha. Obers. H. Bechert. Freiburg 1993.
Indische Geistwelt. Eine Auswahl von Texten in dt. Obersetzung. 2 Bde. Hg. H. v. Glasenapp. Baden-Baden 1958/59.
Upanishaden. Obers. A. Hillebrandt. Koln 1986.
Upanishaden. Obers. P. Thieme. Stuttgart 1966.
Kina
Konfucije : Gesprache d(OS Meisters Kung (Lun Yi). Hg. E. Schwarz. Miinchen 1985.
Lao Tse: Tao Te King. Ubers. V. v. Strauss. Zurich 1959.
Lao Tse: Tao Te King. Obers. G. Debon. Stuttgart 1961.
Razliita izdanja u prijevodu von R. Wilhelma pojavila su se kod Eugena Diedrichsa, Dusseldorf/
/Kolni / Munchen erschienen (I Ging; Lun Yi; Menzius; Tao te King; Zhuang Zi i dr.)
Istona

Antika
Aristotel
Werke in dt. Obersetzung. Begr. E. Grumach, Hg. H. Flashar. Berlin 1956. ff
Philosophische Schriften. 6 Bde. Obers. H. Bonitz i dr. Hamburg 1995.
Einzelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Meiner, Hamburg i "Bibliothek der Al ten
Welt", Artemis, Zurich.
]. L. Ackrill: Aristoteles. Einf. in sein Philosophieren. Berlin 1985.
W. Br6cker: Aristoteles. Frankfurt '1987.
O. Hoffe: Aristoteles. Miinchen 1996.
I. During: Aristoteles. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Heidelberg 1996.
E. Sandvoss: Aristoteles. Stuttgart 1981.
Boecije
Trost der Philosophie. Lat.-dt. Hg. u. Obers. E. Gegenschatz u. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31981.
Epikur
Von der Oberwindung der Furcht. Katechismus, Lehrbriefe, Spruchsammlung, Fragmente. Hg. u .
Obers. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31983.
Briefe, Spriiche, Werkfragmente. Griech.-dt. Hg. H. W. Krautz. Stuttgart 1980.
M. Hossenfelder. Epikur. Miinchen 21998.
Platon
Jubilaumsausgabe samtl. Werke. Hg. O . Gigin, Ubers. R. Rufener. Ziirich/Miinchen 1974.
Samtl. Dialoge. Hg. u. Obers. O. Apelt. Sonderausgabe Hamburg 1988.
Werke in acht Banden . Griech.-dt. Hg. G. Eigler. Darmstadt 1970.~1983.
K. Bormann: Platon. Freiburg 31993.
W. Br6cker: Platos Gesprache. Frankfurt 31985.
P. Friedlander: Platon. 3 Bde. Berlin 2 1954.~1960.
H. G6rgemanns: Platon. Heidelberg 1994.
Plotin
Plotins Schriften. Griech.-dt. 6 Bde. Obers. R. Harder. Hamburg 1956.~1971. (daraus auch einzelne Studienausgaben).
Ausgewahlte Schriften. Hg. W. Marg. Stuttgart 1973.
V. Schubert: Plotin. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg 1973.
Skepsa
Sextus Empiricus: Grundriss der pyrrhon. Skepsis. Obers. M. Hossenfelder. Frankfurt 1985.
F. Ricken: Antike Skeptiker. Miinchen 1994.
Sokrat
(izvori: vidi Platon)
G. B6hme: Der Typ Sokrates. Frankfurt 1988.
G. Figa!: Sokrates. Miinchen 2 1998.
H. Kuhn: Sokrates. Miinchen 1959.

242 Bibliografija
B. Waldenfels: Das sokrat. Fragen. Meisenheim 1961.

Stoa
Stoa und Stoiker. Die Grunder, Panatios, Poseidonios. Hg. u. Obers. M. Pohlenz. Zurich '1964.
Epiktet: Handbuchlein der Moral. Hg. u ..Obers. H. Schmidt. Stuttgart 111984.
Marc Aurel: Wege zu sich selbst. Hg. u. Ubers. W. Theiler. Zurich 31985.
Seneca: Philosoph. Schriften. 5 Bde. Lat.-dt. Hg. Obers. M. Rosenbach. Darmstadt 1969.-1989.
M. Pohlenz: Die Stoa. Geschichte einer geistigen Bewegung. 2 Bde. Gottingen 1992. u. 1990.
Predsokratici
Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 Bde. Griech.-dt. Hg. Diels/W. Kranz. Dublin/Zurich 61985.
Die Vorsokratiker. Hg. W. Capelle. Stuttgart 81973.
Die Vorsokratiker. Griech.-dt. Obers.]. Mansfekl. Stuttgart 1987.
Gorgias von Leontinoi: Reden, Fragmente und Testimonien. Griech.-dt. Hg. Th. Buchheim. Hamburg 1989.
W. Brocker: Die Geschichte der Philosophie vor Sokrates. Frankfurt '1986.
U. Holscher: Anfangl. Fragen. Studien zur fri.ihen griech. Philosophie. Gottingen 1968.
W. H. Pleger: Die Vorsokratiker. Stuttgart 1991.

..

Srednji vijek
Albert Veliki
Ausgewahlte Texte. Lat.-dt. u. Obers. A. Fries. Darmstadt 31994.
I. Craemer-Ruegenberg: Albertus Magnus, Munchen 1980.
Anezlmo Canterburyjski
Monologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1964.
Prologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 31995.
De veritate. Uber die Wahrheit. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1966.
Analecta Anselmiana. Untersuchungen uber Person und Werk Anselm von Canterbury. Begr. F. S.
Schmitt. 5 Bde. Frankfurt 1969.-1976.
K. Kienzler: Glauben und Denken bei Anselm von Canterbury. Freiburg 1981.
Aurelije Augustin
Dt. Augustinusausgabe. Hg. C. ]. Perl. Paderborn 1940. ff.
Bekenntnisse. Ein!. u. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1982.
Selbstgesprache uber Gott und die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Obers. H. Muller. Zurich '1986.
Vom Gottesstaat. 2 Bde. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1978.
R. Berlinger: Augustins dialog. Metaphysik. Frankfurt 1962.
K. Flasch: Augustin. Einf. in seinem Denken. Stuttgart 2 1994.
A. Schopf: Augustinus. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg/Munchen 1970.
Averroes
Die Metaphysik des Averroes. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Halle
1912.)
Philosophie und Theologie von Averroes. Obers. M. ]. Muller. Osnabri.ick 1974. (pretisak izdanja
Munchen 1875.)
Avicenna
Die Metaphysik Avicennas. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Leipzig 1907.)
G. Verbeke: Avicenna. Grunleger einer neuen Metaphysik. Opladen 1983.
Bonaventura
Das Sechstagewerk. Lat.-dt. Obers. W. Nyssen. Munchen 1964.
Pilgerbuch der Seele zu Gott. Lat.-dt. Obers.]. Kaup. Munchen 1961.
E. Gilson: Die Philosophie des hl. Bonaventura. Darmstadt 2 1960.
Ivan Duns Skot
Abhandlung uber das erste Prinzip. Hg. u. Darmstadt 1974.
E. Gilson. Johannes Duns Scotus. Einf. in die Grundgedanken seiner Lehre. Dusseldorf 1959.
Ivan Skot Eriugena
Ober die Einleitung der Natur. Obers. L. Noack. Hamburg 1983.
W. Beierwaltes: Eriugena. Grundzuge seines Denkens. Frankfurt 1994.
G. Schrimpf: Das Werk des Johannes Scotus Eriugena im Rahmen des Wissenschaftsverstandnisses seiner Zeit. Munster 1982.
Meister Eckhart
Die lat. Werke. Hg. u. _Dbers. K. Weiss u. a. Stuttgart 1936. ff.
Die dt. Werke. Hg. u. Ubers.]. Quint. Stuttgart 1958. ff.
Dt. Predigten und Traktate. Hg. u. Obers. J. Quint. Munchen 2 1963.
H. Fischer: Meister Eckhart. Einf. in sein philosoph. Denken. Freiburg 1974.
K. Ruh: Meister Eckhart. Munchen 21989.
Moses Maimonides
Fuhrer der Unschlussigen. Hg. u. Obers. A. Weiss. Hamburg 1995. (pretisak izdanja iz 1923/24.)
Nikola Kuzanski
Schriften des Nicolaus von Cues. In dt. Obersetzung. Hg. E. Hoffmann u. a. Leipzig/Hamburg l
936. ff.
Die belehrte Unwissenheit (De docta ignorantia). 3 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Obers. P. Wilpert u. H. G.
Senger. Hamburg 1977.

Bibliografija 243
Weitere lat.-dt. Parallelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
K.-H. Kandler: Nikolaus von Kues. Gottingen 2 1997.
..
K. H. Volkmann-Schluck: Nicolaus Cusanus. Die Philosophie im Ubergang vom Mittelalter zur
Neuzeit. Frankfurt 31984.
Petar Abelard
Theologia Summi boni. Lat.-dt. Hg. U. Niggli. Hamburg 31997. ..
.
Die Leidensgeschichte und der Briefwechsel mit Heloisa. Hg. u. Ubers. E. Brost. Hetdelberg4 1979.
L. Graue: Pierre Abelard. Philosophie und Christentum im Mittelalter. Gottingen 1969.
RaymondLull
Die neue Logik. Lat.-dt. Hg. Ch. Lohr. Hamburg 1985.
E. W. Platzeck: Raimund Luli. 2 Bde. Dusseldorf 1962/1964.
Crkveni oci
Bibliothek der Kirchenvater. Eine Auswahl patrist. Werke in dt. Obersetzung. Hg. O. Bardenhewer
u .a. Munchen 1911.- 38.
E. Osborn: Anfange christi. Denkens. Dusseldorf 1987.
Toma Akvinski
Die dt. Thomas-Ausgabe. Dt.-lat. Ausgabe der S':Jmma theologica. Heidelberg 1933. ff.
Summe gegen die Heiden. 4 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Ubers. K. Albert u. P. Engelhardt. Darmstadt 1974.
lf
Ober das Sein und das Wesen. Lat.-dt. Ubers . R. Allers. Darmstadt 1989.
Untersuchungen uber die Wahrheit. Obertr. E. Stein. Lowen/Freiburg 1964.
R. Heinzmann: Thomas von Aquin. Stuttgart 1992.
G. Mensching: Thomas von Aquin. Frankfurt 1995.
J. Piepper. Thomas von Aquin. Leben und Werk. Munchen 41990.
J. Weisheipl: Thomas von Aquin. Sein Leben und seine Theologie. Graz/Wien/Koln 1980.
William Ockham
Summe der Logik (aus Teil 1). Hg. u. Obers. P. Kunze. Hamburg 1984.
Texte zur Theorie der Erkenntnis und der Wissenschaft. Lat.-dt. Hg. R. !rnbach. Stuttgart 1984.
]. P. Beckmann: Wilhelm von Ockham. Munchen 1996.
H. Junghans: Ockham im Lichte der neueren Forschung. Berlin/Hamburg 1968.
Renesansa
Francis Bacon
Neues Organon. Lat.-dt. Hg. W. Krohn. Hamburg 1990.
W. Krohn: Francis Bacon. Munchen 1987 .
Ch. Whitney: Francis Bacon. Frankfurt 1989.
Giordan Bruno
Das Aschermittwochsmahl. Obers. F. Fellmann. Frankfurt 1981.
Von den heroischen Leidenschaften. Hg. Ch. Bachmeister. Hamburg 61989.
Zweigespriiche vom unendl. All und den Welten. Hg. L. Kuhlenbeck. Darmstadt 1973.
A. Grace: Giordano Bruno. Der Kretzer von Nola. Versuch emer Deutung. Wten 1970.
Erazmo Roterdamski
Erasmus Studienausgabe. 8 Bde. Lat.-dt. Darmstadt 1967. ff.
Lob der Torheit. Hg. U. Schultz. Frankfurt 1978.
Vertraute Gespriiche. Lat.-dt. H. Riidle. Stuttgart 1976.
Augustijn: Erasmus von Rotterdam. Leben- Werk - Wirkung. Munchen 1986.
Marsilio Ficino
Ober die Liebe oder Platos Gastmahl. Lat.-dt. Hg. P. R. Blum. Hamburg 1984.
P. O. Kristeller: Die Philosophie des Marsilio Ficino. Frankfurt 1972.
Hugo Grotius
Drei Bucher vom Recht des Krieges und des Friedens. Hg. W. Schatzel. Tubingen 1950.
Niccolo Machiavelli
Der Furst. Hg. R. Zorn. Stuttgart 61978.
Il principe/Der Furst. Hg. Ph. Rippel. Stuttgart 1986.
H. Freyer: Machiavelli. Weinheim 1986.
W. Kersting: Niccolo Machiavelli. Munchen 2 1998.
Pico della Miranda/a
Ober die Wurde des Menschen. Lat.-dt. Hg. A. Buck. Hamburg 1990.
Michel de Montaigne
Essais. Obers. H. Lu thy. Zurich 91996.
H. Friedrich: Montaigne . Bern! Munchen 31993.
]. Starobinski: Montaigne. Denken und Existenz. Munchen/Wien 1986.
Pietro Pomponazzi
Abhandlung uber die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Hg. B. Mojsisch. Hamburg 1990.

Prosvjetitelj stvo
George Berkeley
Eine Abhandlung uber die Prinzipen der mensch!. Erkenntnis. Hg. A. Klemmt. Hamburg 1979.
Philosoph. Tagebuch. Hg. W. Breidert. Hamburg 1980.

244 Bibliografija
H. M. Bracken: Berkley. 1974.
Kulenkampff: George Berkley. Mtinchen 1988.
Rene Descartes
Discours de la Methode. Frz.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 1990.
Meditationes de prima philisophia. Lat.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 31992.
Regulae ad directionem ingenii. Lat.-dt. Hg. H. Springmeyer u. a. Hamburg 1973.
F. Alquie: Descartes. Stuttgart 1962.
Perler: Rene Descartes. Mtinchen 1998.
W. Rod: Descartes. Die innere Genesis des cartesian. Systems. Mtinchen 1964.
Tbomas Hobbes
Lehre vom Korper. Hg. M. Frischeisen-Kohle r. Hamburg 21967.
Lehre vom Menschen. Lehre vom Burger. Hg. M. Frischeisen-Kohler, G. Gawlick. Hamburg 21966.
Leviathan oder Stoff, Form und Gewalt e ines burger!. und kirchl. Staates. Hg. I. Fetscher. Frankfurt 1984.
L. Strauss: Hobbes polit. Wissenschaft. Neuwied/Berlin 1965.
U. Weiss: Das philosoph. System von Thomas Hobbes. Stuttgart-Bad Cann.statt 1980.
David Hume
Eine Unte rs. tiber den mensch!. Verstand . Hg. j. Kulenkampff. Hamburg 11 1984.
Eine Untersuchung tiber die Prinzipien de r Moral. Obers. C. Winskler. Hamburg 1972.
Ein Traktat tiber die manschl. Natur. Hg. Th. Lipps, R. Brandt. Hamburg 1973.
Die Naturgeschichte der Religion. Hg. L. Kreimendahl. Hamburg 1984.
Craig: David Hume. Eine Einf. in seine Philosophie . Frankfurt 1979.
j. Kulenkampff: David Hume. Mtinchen 1989.
G . Streminger: David Hume. Sein Leben u. sein Werk. Paderborn 31995.
Got!fried Wilhelm Leibniz
Werke. Zweisprachige Ausgabe. 5 Bde. Frankfurt 1986.
Studienausgabe. 5 Bde. Darmstadt 1965. ff.
Philoso phische Werke. 4 Bde. Hamburg 1996.
K. Muller u. G. Kronert: Leben und Werk von G. W. Leibniz. Frankfurt 1969.
j ohn Locke
Ve rsuch uber den mensch!. Verstand. 2 Bde. Hg. C. Winkler. Hamburg 4 1981.
Ein Brief tiber Toleranz. Engl.-dt. Hg. j. Ebinghaus. Hamburg 2 1975.
Zwei Abhandkunge n tiber die Regierung. Hg. W. Euchne r. Frankfurt 2 1977.
R. Specht: John Locke. Mtinchen 1989.
Montesquieu
Vom Geist der Gesetze. Hg. K. Weigand. Stuttgart 1967.
B/aise Pascal
Gedanken tiber die Religion und tiber einige andere Gegenstande. Obers. E. Wasmuth. Stuttgart 1987.
Die Kunst zu tiberzeugen und die anderen kle ineren philisoph. und relig. Schriften. Obers. E. Wasmuth. Heidelberg 31963.
Beguin: Blaise Pascal. Hamburg 8 1979.
J. Steinmann: Pascal. Stuttgart 2 1962.
j ean-jacques Rousseau
Die Bekenntnisse. Mtinchen 1981.
Diskurs tibe r die Ungleichheit. Frz.-dt. Hg. H. Meier. Paderborn 41997.
Schriften ' ll' Kulturkritik. Hg. K._ Weigand. Hamburg 51995.
Emil oder Uber die Erziehung. Uhers. L. Schmidts. Paderborn 12 1995.
M. Forschner: Ro ussseau. Freiburg 1977.
R. Spaemann : Roussseau. Burger ohne Vaterland. Mtinchen 1980.
Baruch Spinoza
Samtl. We rke in sieben Banden. Hamburg 1965.- 90. (pretisci i nova izdanja).
Studienausgabe, 2 Bde. Lat.-dt. Darmstadt 1979/ 3J980.
Die Ethik. Lat.-dt. Obers. ]. Stern. Stuttgart 1977.
H. G. Hubbeling: Spinoza. Freiburg 1978.
F. Wiedmann: Baruch de Spinoza. Wtirzburg 1982.
Giovanni Battista Vica
Prinzipien einer neuen Wissenschaft tiber die gemeinsame Natur der Volker. Hg. V. Hosle u . Ch.
j erman. Hamburg 1990.
S. Otto: G. Vico. Stuttgart 1989.
R. W. Schmidt: Die Geschichtspholosophie G. B. Vicos. Wtirzburg 1982.
Christian Woiff
Gesammelte Werke. Hg. J. Ecole u. a. Hildesheim 1965. ff.
W. Schneiders (Hg.): Christian Wolf 1679-1754. Hamburg 1983.
Njemaki idealizam
j ohann Gottlieb Fichte
Histor.-krit. Gesamtausgabe. Hg. R. Lauth, H. Jacob u. a. Stuttgart-Bad Cannststt 1962. ff.
Studienausgabe n in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
W. ) anke: Fichte. Sein und Reflexion. Grundlagen der krit. Vemunft. Berlin 1970.

Bibliografija 245
P. Rohs: J. G. Fichte. Mtinchen 1991.
J. Widmann: J. G. Fichte. Einf. in seine Philosophie. 1982.
Georg Wilhem Friedrich Hegel
Gesammelte Werke. Hamburg 1968. ff.
Daraus: Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek" Hamburg
Werke in 20 Band. Hg. E. Moldenhauer u. K. M. Michel. Frankfurt 1986.
Ch. Helferich: G. W. F. Hegel. Stuttgart 1979.
O. Poggeler (Hg.): Hegel. Freiburg 1977.
Immanuel Kant
Gesammelte Schriften (Akademieausgabe). Be rlin 1902. ff.
Werke in sechs Banden. Hg. W. Weischedel. Wiesbaden 1956-1964. (pretisak Darmstadt 51983.)
Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg, und bei Reclam, Stuttgart
M. Baumgartner: Kants 'Kritik des reinen Vernunft'. Anleitung zur Lekture . Freiburg 41996.
O. Hoffe: Immanuel Kant. Berlin 21982.
Friedrich Wilhelm joseph Schelling
Histor.-krit. Gesamtausgabe. Hg. H. M. Baumgartner, W. G. Jaco bs, Krings, H. Zeltne r. Stuttgart
1976. ff.
Studienausgabe (Aus F. W. J. Schellings samrntl. We rke. Stuttgart/Augsburg 1856-61.) . Pretisak
Darmstadt 1976-83.
Ausgewahlte Schriften. 6 Bde. Hg. M. Fra nk. Frankfurt 1989.
H.-M. Baumgartner/ H. Korten: Schelling. Mtinchen 1996.
S. Dietzch: F. W. ]. Schelling. Berlin/Kain 1978.
M. Frank: Eine Einf. in Schellings Philosophie . Frankfurt 1985.
J. Sandktihler: F. W. J. Schelling. Stuttgart 1970.
Friedrich Daniel Erns Schleiermacher
Krit. Gesamtausgabe. Hg. H.-J. Birkne r u. a. Berlin/New York 1980. ff.
Bro uillon zur Ethik. Hg. H.-]. Birkne r. Hamburg 1981.
Hermene utik und Kritik. Hg. M Frank. Frankfurt 1977.
Ober die Religion. Hg. H.-J. Rothert. Hamburg 1970.
D. Lange (Hg.): Friedrich Schleiermac her. Theologe - Philoso ph - Padagoge. Gbttingen 1985.
19. stoljee
Auguste Comte
Rede tiber den Geist des Positivismus. Hg. l. Fletscher. Hamburg 31979.
Die Soziologie. Hg. F. Blasche. Stuttgart 21974.
j ohn Dewey
Demokratie und Erziehung. Braunschweig 1930.
Psycholog. Grundfragen der Erziehung. Hg. W. Core!!. Mtinchen 1974.
Wilhelm Di/they
Gesammelte Schriften. Stuttgart/ Gottingen 1914. ff.
Der Aufbau der geschichtl. Welt in den Geisteswissenschaften. Hg. M. Riedel. Frankfurt 1981.
Die Philosophie des Lebens. Eine Auswahl aus seinen Schriften. Hg. H. Nohl. Stuttgart/Gottingen
1961.
Texte zur Kritik der histor. Vernunft. Hg. H.-U. Lessing. Gottingen 1983.
O. F. Bollnow: Dilthey. Stuttgart 31967.
R. A. Makkreel: Dilthey. Philosoph der Geisteswiss. Frankfurt 1991.
Rodi u. H.-U. Lessing (Hg.): Matrialien zur Philosophie Wilhelm Diltheys. Frankfurt 1984.
Ludwig Feuerbach
Samtl . Schriften. 13 Bde. Hg. W. Bolin u. F. Jod!. Stuttgart 196o--64.
Werke in sechs Banden. Hg. E. Thies. Frankfurt 1974. ff.
J. Braun: Feue rbachs Lehre vom Menschen. Stuttgart-Bad Cannstatt 1971.
Schmidt: Emanzipator. Sinnlichke it. Feuerbachs anthropolog. Mareialismus. Mtinchen 1988.
William j ames
Der Pragmatimus. Hg. K. Oehler. Hamburg 1977.
Die Vielfalt religioser Erfahrung. Hg. E. Herms. Freiburg 1979.
Soren Kierkegaard
Gesammelte Werke. Obers. E. Hirsch. Dtisseldorf/Koln 1950. (Taschenbuchausgabe: Gtitersloher
Taschenbticher Siebenstern)
Werke . Obers. L. Richter. Hamburg 1966. ff. (jetzt Frankfurt)
Entweder - Oder. 2 Bde. Mtinchen 1988.
H. Diem: Soren Kierkegaard. Eine Einfuhrung. Gottingen/ Ztirich 1964.
A. Paulsen: Soren Kierkegaard. Deuter unserer Existenz. Hamburg 1955.
M. Theunissen u. W. Greve: Materialie n zur Philosophie Soren Kierkegaard. Frankfu rt 1979.
Karl Marx
Marx-Engels: Werke und Briefe. 39 Bde. Berlin 1957. ff.
Studienausgabe. 6 Bde. Hg. H.-J. Lieber. Darmstadt (razi. izdanja)
Die Frtihschriften. Stuttgart 6 1971.
Das Kapital. Stuttgart 1957.
W. Euchner: Karl Marx. Mtinchen 1983.

246 Bibliografija
I. Fletscher: Karl Marx und der Marxismus. Miinchen 1967.
H. Fleischer: Marx und Engels. Die philosoph. Grundlinien ihres Denkens. Freiburg '1974.
john Stuart Mill
Gesammelte Werke. Hg. Th. Gomperz. 12 Bde. 1869--86. (pretisak Aalen 1968.)
Ober die Freiheit. Hg. M. Schlenke. Stuttgart 1974.
Die Utilitarismus. Stungart 1985.
Friedrich Nietzsche
Werke. Kril. Gesamtausgabe. Hg. G. Colli u. M. Montinari. Berlin/New York 1967. ff. (Studienausgabe. 15 Bde. Miinchen 1980.)
Siimtl. Werkw. 12 Bde. Stungart 1965. (raz!. izdanja)
Werke. 3 Bde. Hg. K. Schlechta. Milnchen 91982.
Fink: Nietzsches Philosophie. Stungart 6 1992.
V. Gerhard!: Friedrich Nietzsche. Miinchen 2 1995.
W. Kaufmann: Nietzsche. Darmstadt 2 1988.
M. Montinari: Friedrich Nietzsche. Berlin 1991.
Charles Sanders Peirce
Schriften zum Pragmatismus und Pragmatizismus. Hg. K.-0. Apel. Frankfurt 1976.
Semiotische Schriften. 3 Bde. Hg. Ch. Kloesel u. H. Pape. Frankfurt 1986-93.
Ober die Klarheit unserer Gedanken. Engl.-dt. Hg. K. Oehler. Frankfurt 31985 .
K.-0. Apel: Der Denkweg von Charles S. Peirce. Frankfurt 1975.
E. Artoyabe: Peirce. Eine Einf. in sein Denken. K6nigstein 1982.
L. Nag!: Charles Sanders Peirce. Frankfurt 1992.
Arthur Schopenhauer
Siimtl. Werke. 7 Bde. Hg. A. Hiibscher. Wiesbaden 41988.
Siimtl. Werke. 5 Bde. Hg. W. v. L6hneysen. Stu!!gan/Frankfurt 1960-65. (pretisak Darmstadt
1976-82; Taschenbuchausgabe Frankfurt 1986.)
Hiibscher: Denker gegen den Strom - Schopenhauer: gestern, heute, morgen, Bonn 31987.
V. Spierling: Arthur Schopenhauer. Miinchen 1998.

20.

..

stoljee

Theodor W. Adorno
Gesammelte Schriften. 23 Bde. Frankfurt 1970. ff.
Minima Moralia. Reflexionen aus dem beschiidigtem Leben. Frankfurt 1969.
Negative Dialektik. Frankfurt 1975.
Dialektik der Aufkliirung. Frankfurt 1971. (zajedno s Horkhe imerom)
Grenz: Adornos Philosophie in Grundbegriffen. Frankfurt 1974.
R. Wiggershaus: Theodor Adorno. Miinchen 1987.
Karl-Otto Apel
Transformation der Philosophie. 2 Bde. 1973. u. 6.
Diskurs und Verantwortung. Frankfurt 1988. u. 6.
W. Kuhlmann: Reflexive Letztbegriindung. Freiburg 1985.
Hanah Arendt
Vita activa oder Vom tiitigen Leben. Miinchen 101998.
Vom Leben des Geistes. 2 Bde. Miinchen 1979.
D. Barley: Hanah Arendt. Miinchen 1990.
S. Wolf: Hanah Arendt. Frankfurt 1991.
E. Young-Bruehl: Hanah Arendt. Leben, Werk und Zeit. Frankfurt 1986.
john L. Austin
Zum Theorie der Sprechakte. Stuttgart 1972.
Gesammelte Aufsiitze. Hg. J. Schulte. Stuttgart 1986.
Henri Bergson
Die beiden Quellen der Moral und der Religion. Freiburg 1980.
Materie und Gediichtnis . Frankfurt 1964.
Denken und sch6pfer. Werden. Frankfurt 1985.
P. Jurevics: Henri Bergson. Freiburg 1949.
L. Kolakowski: Henri Bergson. Miinchen/ Ziirich 1985.
G. Pflug: Henri Bergson. Berlin 1959.
Ernst Bloch
Gesammtausgabe. 16 Bde. Frankfurt 1967. ff.
Werkausgabe. 17 Bde. Frankfurt 1985.
B. Schmidt: Ernst Bloch. Stungart 1985.
Albert Camus
Der Mensch in der Revolte. Reinbek 1969.
Der Mythos von Sisyphos. Reinbek 1959.
H. R. Lonmann: Albert Camus. Hamburg 1986.
A. Pieper: Albert Camus. Miinchen 1984.
Ernst Cassirer
Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit. 4 Bde. Stuttgart/
/Berlin 1906-57. (pretisak Darmstadt 1995.)

Bibliografija 247
Philosophie der symbol. Formen. 3 Bde. Darmstadt 1982/1988.
Versuch tiber den Menschen. Hamburg 1995.
A. Graeser: E. Cassirer. Miinchen 1994.
H. Paetzold: E. Cassirer. Darmstadt 1995.
Michel Foucault
Die Ordnung der Dinge. Frankfurt 91990.
Archiiologie des Wissens. Frankfurt 6 1994.
Sexualitiit und Wahrheit. 3 Bde. Frankfurt 1983-89.
H. H. K6gler: M. Foucault. Stuttgart/Weimar 1994.
U. Marti: M. Foucault. Miinchen 1988.
R. Visker: M. Foucault. Miinchen 1991.
Gott/oh Frege
Begriffsschrift und andere Aufsiitze. Hildesheim 2 1971.
Funktion, Begriff, Bedeutung. Hg. G. Patzig. G6ttingen 71994.
Schriften zur Logik und Sprachphilosophie. Hg. G. Gabriel. Hamburg 31990.
F. v. Kutschera : Gottlob Frege. Berlin 1989.
V. Mayer: Gonlob Frege. Miinchen 1996.
M. Schirn (Hg.): Studien zu Frege. 3 Bde. Stuttgart-Bad Cannstatt 1976.
Hans-Georg Gadamer
Gesammelte Werke. 10 Bde. Tiibingen 1985. ff.
Wahrheit und Methode. Grunziige e iner philosophischen Hermeneutik. Tiibingen 1960. u. 6.
Arnold Gehlen
Gesamtausgabe. 10 Bde. Frankfurt 1978. ff.
Der Mensch. Seine Natur und seine Stellung in der We lt. Bonn 61958. Wiesbaden 131986.
Moral und Hypermoral. Eine pluralist. Ethik. Bonn 1969. Wiesbaden 51986.
Urmensch und Spiitkultur. Bonn2 1964. Wiesbaden 51986.
jiirgen Habermas
Erkenntnis und lnteresse. Frankfurt 1968. u. 6.
Theorie des kommunikativen Handelns. 2 Bde. Frankfurt 1981. u. 6.
Zur Logik der Sozialwissenschaften. Frankfurt 5. erw. Aufl. 1970. u . 6 .
A. Honneth u. H. Joas (Hg.): Kommunikatives Handeln. Frankfurt 1986.
D. Horster: Jiirgen Habermas. Stuttgart 1991.
Nicolai Hartmann
Der Aufbau der realen Welt. Berlin/New York 31964.
Grundziige einer Metaphysik der Erkenntnis. Berlin/New York 51965 .
Martin Heidegger
Gesamtausgabe. Hg. F.-W. v. Herrmann. Frankfurt 1975. ff.
Holzwege. Frankfurt 6 1980.
Sein und Zeit. Tiibingen 161986.
Unterwegs zur Sprache. Pfullingen 8 1986.
Wegmarken. Frankfurt 21978.
W. Franzen: M. Heidegger. Stuttgart 1976.
O. P6geler: Der Denkweg Martin Heideggers. Pfullingen 1963.
Max Horkheimer
Gesammelte Schriften. 18 Bde. Hg. A. Schmidt, G. Schmid-Noerr. Frankfurt 1985. ff.
Krit. Theorie. 2 Bde. Frankfurt 31977.
Gesellschaft im Obergang. Frankfurt 1981.
A. Schmidt u. A. Altwicker (Hg.): Max Horkheimer heute: Werk und Wirkung. Frankfurt 1986.
Edmund Husserl
Husserliana . Ges. Werke. Den Haag 1950. ff. Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Hamburg 1992
Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Hamburg 1992.
Cartesian. Meditationen. Hg. E. Str6ker. Hamburg 31995.
Ideen zu einer reinen Phiinomenologie und phiinomenolog. Philosophie. Tiibingen 51993.
Die Krisis der europ. Wissenschaften und die transzendentale Phiinomenologie. Hg. E. Str6ker.
Hamburg 31996.
Log. Untersuchungen. 3 Bde. Tiibingen 21980., Pretisak 1993.
E. Fink: Studien zur Phiinomenologie. Den Haag 1966.
P. Janssen: Edmund Husserl. Einf. in seine Phiinomenologie. Freiburg 1976.
L. Landgrebe: Der Weg der Phiinomenologie. Giitersloh 1963.
W. Marx: Die Phiinomenologie Husserls. Milnchen 1987.
E. Str6ker: Husserls transzendentale Phiinomenologie. Frankfurt 1987.
Karl jaspers
Philosophie. 3 Bde. Berlin/G6ttingen/Heidelberg 4 1973. Taschenbuchausg. Miinchen 1994.
Von der Wahrheit. Miinchen 31983.
F.-P. Burkard. Karl Jaspers. Einf. in sein Denken. Wiirzburg 1985.
K. Salamun: Karl Jaspers. Miinchen 1985.
Ludwig K/ages
Siimtl. Werke. 8 Bde. Hg. E. Frauchinger u. a. Bonn 1966. ff.

248 Bibliografija

..

Der Geist als Widersacher der Seele. Bonn 61981.

Claude Levi-Strauss
Mythologica. 4 Bde . Frankfurt 1978.
Strukturale Anthropologie. Frankfurt 1978.
Das wilde Denken. Frankfurt 1973.
W. Lepenies u. H. Ritter (Hg.): Orte des wilden Denkens. Frankfurt 1970.
G. Schiwy: Der franz. Strukturalismus. Reinbek 1969.
Gabriel Marcel
Reflexion und Intuition. Frankfurt 1987.
Sein und Haben. Paderborn 2 1968.
V. Berning: Das Wagnis der Treue. Freiburg 1973.
Maurice Merleau-Ponty
Die Struktur des Verhaltens. Berlin 1976.
Phiinomenologie der Wahrnehmung. Berlin 2 1976.
Das Sichtbare und das Unsichtbare. Munchen 1986.
A. Metraux u . B. Waldenfels (Hg.): Leibhaftige Vernunft. Spuren von Merleau-Pontys Denken.
Munchen 1986.
George E. Moore
Principia Ethica. Stuttgart 1970.
Helmuth Plessner
Gesammelte Schriften. 10 Bde. Frankfurt 1980--85.
F. Hammer: Die exzentr. Position des Menschen. Bonn 1967.
S. Pietrowicz: H. Plessner. Freiburg/ Munchen 1992.
KariPopper
Die offene Gesellschaft und ihre Feinde. 2 Bde. Bem/ Munchen 7 1992.
Logik der Forschung. Tubingen 101994.
E. Di:iring: Karl R. Popper. Einf. in Leben und Werk. Hamburg 1987.
L. Schafer: Karl R. Popper. Munchen 31996.
Willard van Orman Quine
Wort und Gegenstand. Stuttgart 1980.
H. Lauener: W. V. O. Quine. Munchen 1982.
John Rawls
Eine Theorie der Gerechtigkeit. Frankfurt 1975. u. 6.
Gerechtigkeit als Fairness. Freiburg 1977.
Die !dee des politischen Liberalismus. Frankfurt 1992.
O. Hi:iffe (Hg.): Ober John Rawls Theorie der Gerechtigkeit. Frankfurt 1977.
Th. W. Pogge: John Rawls. Munchen 1994.
Paul Ricoeur
Die Interpretation. Ein Versuch uber Freud. Frankfurt 1969., novo izd. 1993.
Hermeneutik und Strukturalismus. Munchen 1974.
Hermeneutik und Psychoanalyse. Munchen 1974.
Zeit und Erziihlung. 3 Bde . Munchen 1988-91.
F. Prammer: Die philosophische Hermeneutik Paul Ricoeurs. Wien 1988.
Bertrand Russell
Philosoph. und polit. Aufsiitze. Hg. U. Steinvorth. Stuttgart 1971.
Studienausgabe. Munchen 1972. ff.
A.]. Ayer: Bertrand Russell. Munchen 1973.
Gilbert Ryle
Der Begriff des Geistes. Stuttgart 1969.
Jean-Paul Sartre
Ist der Existentialismus ein Humanismus? In: Drei Essays. Frankfurt 1980.
Kritik der dialekt. Vernunft. Reinbek 1967.
Das Sein und das Nichts. Reinbek 1962.
W. Biemel: Jean-Paul Sartre in Selbstzeuhnissen und Bilddokumenten. Reinbek 1964.
J. Hengelbrock: Jean-Paul Sartre. Freiburg 1989.
Max Sche/er
Gesammelte Werke. ll Bde. Hg. von Maria Scheler u. M. S. Frings. Bern/Bonn 1933. bis 1979.
W. Henckmann: Max Scheler. Munchen 1998.
E. W. Orth u. G. Pfafferott (Hg.): Studien zur Philosophie von M. Scheler. Freiburg/Munchen 1994.
Georg Simmel
Gesamtausgabe. 20 Bde. Frankfurt 1988. ff. (als Taschenbuchausgabe 24 Bde.)
Hauptprobleme der Philosophie. Berlin/New York 91989.
Das individuelle Gesetz. Philosoph. Exkurse. Hg. M. Landmann. Frankfurt 1968.
H. J. Dahme u. O. Rammstedt (Hg.): Georg Simmel und die Moderne. Frankfurt 1984.
Alfred North Whitehead
ProzeB und Realitat. Frankfurt 2 1984.
E. Wolf-Gazo: Whitehead. Einf. in seine Kosmologie. Freiburg/Munchen 1980.
Ludwig Wittgenstein
Schriften. 7 Bde . Frankfurt 1960. ff.

Bibliografija 249
Philosoph. Untersuchungen. Frankfurt 1977.
Tractatus logico-philosophicus. Frankfurt 141979.
K. T. Fann: Die Philosophie L. Wittgensteins. Munchen 1971.
A. Kenny: Wittgenstein. Frankfurt 1974.
G. Pitcher: Die Philosophie Wittgensteins. Freiburg/Munchen 1967.
]. Schulte: Wittgenstein. Eine Einfuhrung. Stuttgart 1989.
Prirodne znanosti
Ch. Darwin: Die Entstehung der Arten durch naturi. Zuchtwahl. Obers. C. W. Neumann. Stuttgart
1967.
M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie. Darmstadt 2 1991.
A. Einstein: Ober die spezielle und die allgemeine Relativitatstheorie. Wiesbaden 231988.
A. Einstein: Mein Weltbild. Frankfurt 1988.
Evolution. Die Entwicklung von den ersten Lebensspuren bis zum Menschen. (Spektrum der Wissenschaft) Heidelberg 61986.
Geo-Wissen: Chaos und Kreativitiit. Hamburg 1990.
W. Heisenberg: Physik und Philosophie. Frankfurt/Berlin/Wien 1990.
W. He isenberg: Der Teil und das Ganze. Munchen 61986.
K. Keitel-Holz: Charles Darwin und sein Werk. Frankfurt 1981.
Th. S. Kuhn: Die Struktur wissenschaftlicher Revolutionen. Frankfurt 1973.
K. Lorenz: Die Ruckseite des Spiegels. Versuch einer Naturgeschichte mensch!. Erkennens.
Munchen/Zurich 1973.
P. Mittelstaedt: Philosophische Probleme der modernen Physik. Mannheim u . a. 7 1989.
]. Monod: Zufall und Notwendigkeit. Munchen 7 1985.
H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983.
P. A. Schilpp: Albert Einstein als Philosoph und Naturwissenschaftler. Wiesbaden 1979.
F. M. Wuketits: Evolution, Erkenntnis, Ethik. Darmstadt 1984.
Analitika filozofija
W. F. Frankena: Analytische Ethik. Munchen 1994.
A. Keller: Sprachphilosophie. Freiburg/Munchen 1979.
E. Runggaldier: Analyt. Sprachphilosophie. Stuttgart 1990.
E. v. Savigny: Analyt. Philosophie. Freiburg/Munchen 1970.
E. v. Savigny: Die Philosophie der normalen Sprache. Frankfurt 1993.
P. F. Strdwson: Analyse und Metaphysik. Munchen 1994.
G.]. Warnock: Engl. Philosophie im 20. ]h. Stuttgart 1971.
Moderna logika
A. Buhler: Einfuhrung in die Logik. Freiburg 2 1997.
W. K. Essler: Einf. in die Logik. Stuttgart 2 1969.
R. Kleinknecht u. E. Wust: Lehrbuch der elementaren Logik. Munchen 1976.
F. v. Kutschera u. A. Breitkopf: Einf. in die moderne Logik. Freiburg 61992.
W. van O .Quine: Grundzuge der Logik. Frankfurt 1974.
J. M. Bochenski u. A. Menne: Grundriss derr formalen Logik. Paderborn 51983.

Sekundarna literatura
Bibliografija
Torok, W.: Handbuch der Geschichte der Philosophie. 6 Bde. Frankfurt 1964. ff.
Leksika
Chines.-dt. Lexikon der chines. Philosophie. Obers. v. L. Geldsetzer u. Hong Han-Ding. Aalen
1986.
Enzyklopiidie Philosophie und Wissenschaftstheorie. 4 Bde. Hg.]. Mittelstrass. Meinhe im u. a. 980.
ff., ab Bd. 3: Stuttgart/Weimar
Enzyklopadie zu Philosophie und Wissenschaften. 4 Bde. Hg. H.]. Sandkuhler. Hamburg 1990.
Grosses Werklexikon der Philosophie. 2 Bde. Hg. F. Volpi. Stuttgart 1999.
Handbuch philosoph. Grundbegriffe. 6 Bde. Hg. H. Krings, H. M. Baumgartner, Ch. Wild.
Munchen 1973/74.
Histor. Wi:irterbuch der Philosophie. 12 Bde. Hg.]. Ritter, K. Grunder. Basel 1971. ff.
Lexikon der Asthetik. Hg. W. Henckmann, K. Latter. Munchen 1992.
Lexikon der Ethik. Hg. O. Hi:iffe u. a. Munchen 51997.
Lexikon der philosoph. Werke. Hg. F. Volpi,]. Nida-Rumelin. Stuttgart 1988.
Metzler Philosophenlexikon. Hg. B. Lutz u. a. Stuttgart 2 1995.
Metzler Philosophie Lexikon. Hg. P. Prechtl, F.-P. Burkard. Stuttgart/Weimar 2 1999.
Philosophenlexikon. Hg. W. Ziegenfuss. 2 Bde. Berlin 1949/ 50.
Philosophielexikon. Hg. A. Hugli, P. LUbcke. Reinbek 1991.
Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. M. Muller, A. Hadler. Freiburg 1988; novo izd. 1999.
Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. G. Schischkoff. Stuttgart 22 1991.
Wi:irterbuch der Philosophie . Hg. R. Hegenbart. Munchen 1984.
Wi:irterbuch der philosoph. Begriffe . Hg. A. Regenbogen, U. Meyer. Hamburg 1998.

250 Bibliografija
Povijesti filozoftje
Anzenbacher, A.: Einf. in die Philosophie. Wien/Freiburg/Basel 61997.
Aster, E. v.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 181998.
Bohme, G. (Hg.): Klassiker der Naturphilosophie. Von den Vorsokratikern bis zur Kopanhagener
Schule. Munchen 1989.
Bubner, R. (Hg.): Geschichte der Philosophie in Text und Darstellug. 8 Bde. Stuttgart 1982.
Burkard, F.-P.: Grundwissen Philosophie. Stuttgart 1999.
Capelle, W.: Die griech. Philosophie. 2 Bde. Berlin 31971.
Chatelet, F. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 8 Bde. Frankfurt/Berlin/Wien 1973.
Copleston, F. C.: Geschichte der Philosophie im Mittelalter. Mlinchen 1976.
Coreth, E., Ehlen, P. , Heinzmann, R., Riken, F. u . a.: Grundkurs Philosophie Bd. 6--10. Stuttgart u.
a. 1983. ff.
Deussen, P.: All~emeine Geschichte der Philosophie mit besonderer Berucksichtigung der Religionen. Leipzig 1922.
Flasch, K.: Das philosoph. Denken im Mittelalter. Stuttgart 1987.
Forke, A.: Geschichte der alten chines. Philosophie. Hamburg 1927., 1964.
Forke, A.: Geschichte der mittelalterl. chines. Philosophie. Hamburg 1934., 1964.
Forke, A.: Geschichte der neueren chines. Philosophie. Hamburg 1938. , 1964.
Frauwallner, E.: Geschichte der ind. Philosophie. 2 Bde. Salzburg 1953., 1956.
Gilson, E. u. Bohner, Ph.: Die Geschichte der christi. Philosophie. Paderborn 1937.
Glasennapp, H. v.: Die Philosophie der lnder. Stuttgart 1974.
Helferich, Ch.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 21992; Tb. 1998.
Hirschberger, ].: Geschichte der Philosophie. 2 Bde. Freiburg/Basel/Wien12 1984., 1988.
Hollhuber, 1.: Geschichte der Philosophie im spanischen Kulturbereich. Munchen/Basel 1967.
H6llhuber, 1.: Geschichte der italienischen Philosophie. Mlinchen/Basel 1969.
Hoerster, N. (Hg.): Klassiker der philosoph. Denkens. 2 Bde. Mi.inchen 1982.
Hoffe, O. (Hg.): Klassiker der Philosophie. 2 Bde. Mi.inchen 2 1985.
Hugli, A., Llibcke, P. (Hg.): Philosophie im 20. Jhd. 2 Bde. Reinbek 1992.
Kafka, G.: Geschichte der Philosophie in Einzeldarstellunen. 40 Bde. 1921- 33.
Keil, G.: Philosophiegeschichte. 2 Bde. Stuttgart u . a. 1985/ 1987.
Kr.iUse, F. E. A.: Ju-Tao-Fo. Die religi6sen und philosoph. Systeme Ostasiens. Mlinchen 1924.
Kristeller, P. 0.: Acht Philosophcn der ital. Re naissance . Weinheim 1986.
Kroner, R.: Von Kant bis Hegel. 2 Bde. Tlibingen 1921/ 1924.
Lehmann, G.: Philosophie des 19. Jh. Berlin 1953.
Lehmann, G.: Die Philosophie im ersten Drittel des 20. Jh. Berlin 1957., 1960.
Nida-Rumelin, J. (Hg.): Philosophie der Gegenwart in Einzeldarst. Stuttgart 1991.
Noack, H.: Die Philosophie Westeuropas (Die philosoph. Bemuhungen des 20. Jh.). Darmstadt
4 1976.
Pieper, A.: Selber denken. Anstiftung zum Philosophieren. Leipzig 1997.
Pieper, A.: Philosophische Disziplinen. Leipzig 1998.
Radhakrishnan, S.: Ind. Philosophie. Darmstadt/Baden-Baden/Genf o.].
Rehmke,]. u . Schneider, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Bonn 1965.
Rod, W.: Dialekt. Philosophie der Neuzeit. Mlinchen 2 1986.
ROd, W. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 12 Bde. Mlinchen 1976. ff.
ROd, W.: Der Weg der Philosophie. 2 Bde. Mlinchen 1994/ 1996.
Russell, B.: Denker des Abendlandes. Stuttgart 1962.
Sandvoss, E. R.: Geschichte der Philosophie . 2 Bde. Munchen 1989.
Scherer, G.: Philosophie des Mittelalters. Stuttgart/Weimar 1993.
Schilling, K.: Von der Renaissance bis Kant. Berlin 1954.
Schleiche rt, H.: Klass. chines. Philosophie. Frankfurt 1980.
Speck,]. (Hg.): Grundprobleme der grossen Philosophen. 12 Bde. G6ttingen 1972. ff.
Stegmuller, W.: Hauptstr6mungen der Gegenwartsphilosophie. 4 Bde. Stuttgart 1987/ 1989.
St6rig, H. J.: Kleine Weltgeschichte der Philosophie. Frankfurt (razliita izdanja)
Ueberweg, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. 5 Bde. 131953.
Neue Ausgabe: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Basel/Stuttgart. Bisher erschienen:
Flashar, H. (Hg.): Die Philosophie der Antike. Bd. 2/1 (1998); Bd. 3 (1983); Bd. 4 (1994)
Schobinger, J. -P. (Hg.): Die Philosophie des 17. Jhd. Bd. l (1998); Bd. 2 0993); Bd. 3 (1988).
Vorliinder, K. u. Erdmann, E.: Geschichte der Philosophie. 7 Bde. (bearb. v. E. Metzke u. H. Knittermeyer) Hamburg 1963. ff.
Waldenfels, B.: Phiinomenologie in Frankreich. Frankfurt 1983.
Wuchterl, K.: Bausteine zu einer Geschichte der Philosophie des 20. Jhd. Stuttgart/Wien 1995.
Elektroniki

mediji

Tekstovi na CD-romu
Philosophie von Platon bis Nietzsche. Ausg. u. eingel. v. F.-P. Hansen. Berlin 1998. (Digitale Bibliothek Bd. 2)

Bibliografija 251
Platon, Kant u. a. im Kontext. Karste n Worm InfoSoftWare. Berlin
Past Masters bei lnteLex. Charlottesville/USA (http:U www.nlx.com/ pstm/ index.htm)

Ulaz na mreu
http://www.philo.de
http://www.pyrrhon.de
http://www.sosig. ac.uk/ohilosophy/1
Arhivi tekstova
http://www.classics.mit.edu (Classics Archive)
http://www.eserver.org/philosophy (Philosophie)
http://www.perseus.tufts.edu(fexts.html (Perseus)
http://www.geocities.com/Athens/ Forum/6946/literatur.html (Latin Literature)
http://www.georgetown.edu/ labyrinth/ labyrinth-home.html (The Labyrinth)

llustracije
Sve ilustracije za ovaj dtv-atlas nanovo su nacrtane prema skicama autora; za
autori su rabili predloke:

sljedee

ilustracije

10 A: prema A. Rodin: Der Denker (1880.); 22 D: prema Fung Yu-Lan: A History of Chinese Philosophy, sv. 2. Princeton 1953. str. 436; 30 C i D: prema B. Russel: Denker des Abendlandes. Stuttgart 1962. str. 22. i 30; 31 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 24, 26; 34: Atlas-Darstellung prema C.
Helferich: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 1985; 46 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 86., 48
B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 82.; 64: sveuilita u srednjem vijeku , prema H. Kinder i W. Hilgemann: dtv-Atlas zur Weltgeschichte. sv. l. Mlinchen 1964. i ee str. 180; 88 A: prema B. RusseU: Nav. dj.; 98 A: prema Carol us Bovillus, Liber de lntellectu (1509), i Jacom de Gheyn, Melancho lie. oboje u Sem Dresde n: Humanismus und Re naissance. str. 67, 235; 132: lijevo dolje: prema
Moreau le Jeune. u: Emile ou de ['education. Ur. E.-P. Duharcourt. Paris (bez godine izdanja); 152
A: prema R. Magritte: Lob der Dialektik; 184 B: prema H. Breuer: dtv-Atlas Physik. sv. 2. Mlinchen
1988. i ee str. 348; 184 C, dolje: prema H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983. str. 50.; 184
D: prema M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie.Darmstadt 1981. str. 107;188 A i C: prema
]. Knoll: Evolution. Braunschweig 1980. str. 7. sl. i 119.; 188 B: prema C. Bresch. u: Lust am Denken. Ur. K. Piper. Mlinchen 1984. str. 30.; 200 A: prema D. Attenborough: Das Leben auf unserer
Erde. Berlin 1979. str. 311.; 202 B: prema jednoj slici Antonella da Messine (London, National Gallery). u: W. Biemel: Sartre. Rowohlts Bildmonographien Reinbek 1964., str. 48.; 234 B: detalj (dolje lijevo) prema jednoj Walt-Disney figuri; 238 A: C. Levi-Strauss: Das wilde Denken. Frankfurt
1979. str. 178.

Kazalo osoba 253

Kazalo osoba

Abelard, Petar 75
Adorno, Theodor 231
Albert Veliki 81, 89
Albert, Hans 235
Alberti, Leon Battista 93
Aleksandar Veliki 47
Al-Farabi 77
Al-Ghazali 77
AJthusius, Johannes 93, 101
Amenope 27
Amonije Sakas 63
Anaksagora 31
Anaksimandar 31
Anaksimen 31
Ani 27
Anselmo Canteburyjski 73,
105
Apel , Karl-Otto 233
Arend, Hannah 233
Aristip 37
Aristotel ll , 13, 29, 37, 4753, 63, 65, 77, 79, 81, 95,
153
Arkesilaj 61
Augustin 65, 69-71 , 79
Austin, John Langshaw 223
Avicebron (Ibn Gabirol) 77
Avicena (Ibn Sina) 77
Averroes (Ibn Rud) 77
Ayer, Alfred Jules 219, 223
Bacon, Francis 93 , 95
Bacon, Roger 79
Bauer, Bruno 167
Bayle, Pierre 129
Bentham, Jeremy 165
Bergmann , Gustav 219
Bergson, Henri 183, 193
Berkeley, George 103, 123
Bloch, Ernst 229
Boccaccio, Giovanni 93
Bodin, Jean 93, 101
Boecije 29, 47, 63, 65, 85
Boehme , Jakob 151
Bohr, Niels 185
Bonaventura (Giovanni Fidanza) 79
Borgia , Cesare l Ol
Born, Max 187
Bradley, Francis Herbert 223
Brentano, Franz 159, 195
Brouwer, Jan 211
Bruno, Giordano 79, 93, 99

Humboldt, Wilhelm von 135

Hume, David 103, 125 i d. ,
135, 223
Husserl, Edmund 69, 183,
195-197, 203
Brunswik, Egon 191
Buda 21
Buridan, Ivan 65
Calvin, Johann 93, 101
Campanella, Tommaso 93
Camus, Albert 183, 203, 205
Carnap, Rudolf 219
Cartesius -+ Descartes
Cassirer, Erns 175
Champeaux, William iz 75
Chou Dun-Yi 23
Chu Hsi 23
Ciceron, Marko Tulije 29, 61
Cohen, Hermann 175
Comte, Auguste 159, 165
Cusanus -+ Nikola Kuzanski
Cuvier, Georges 107
u ang Tse 25

D'AJembert, Jean le Rand 129

D'Holbach, Paul (Baron) 129
Darwin , Charles 159, 189,
191
Demokrit 33, 59, 107
Descartes, Rene (Renatus
Cartesius) 69, 103, 105107, 123
Dewey, john 173
Diagora 35
Diderot, Denis 129
Dilthey, Wilhelm 159, 181
Diogen iz Sinope 37
Dionizije, Ae ropagita 65 , 67
Duns Skot, Ivan 87, 89
Eckhart (Meister) 65, 87
Eibi-Eibesfeldt, Irenej 191
Einstein, Albert 185
Empedoklo 31
Engels, Friedrich 159, 167,
169, 229
Epiktet 29, 55
Epikur 29
Erazmo Rotterdamski 93, 97
Euripid 177
Fechner, Gustav Theodor
175
Feigl, Herbert 219
Feuerbach, Ludwig 167, 169,
171

Fichte, Johann Gottlieb 135,

147-149, 151
Ficino, Marsilio 93, 99
Fidanza, Giovanni -+ Bonaventura
Filon AJeksandrijski 67
Fiore, joakim iz 153
Foucault, Michel 183, 239
Fourier, Charles 171
Frege, Gottlob 183, 211 , 213,
219, 221
Freud, Sigmund 159, 183,
231, 237
Gadamer, Hans-Georg 183,
237
Galilei, Galileo 93, 95
Gehlen, Arnold 237
Gerson , Ivan 65
Geulincx, Arnold 107
Goedel, Kurt 219
Gorgija 35
Grgur iz Nisse 67
Grosseteste , Robert 79
Grotius , Hugo 93, 101
Gutenberg, Johannes 93
Habermas, Juergen 233
Haeckel, Erns 189
Hahn, Hans 219
Hamann, Johann Georg 135
Hardenberg, Karl August
135
Hare, Richard Mervyn 223
Hartmann, Nicolai 183, 227
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich 135, 153-157, 159,
167, 169, 177, 203, 235
Heidegger, Martin 183, 203,
207-209
Heisenberg, Werne r 187
Heraklit 33
Herder, Johann Gottfried 135
Hess, Moses 167
Hipija 35
Hobbes, Thomas 103, 117,
121
Holderlin, Friedrich 135
Horacije 29, 59
Horkheimer, Max 231
Hrizip 29, 55
Hsun Tse 23
Hugo od sv. Viktora 76

Ivan Roscelin 75
l van Skot Eriu gena 73
jacobi , Friedrich Heinrich
135
James, William 173
Jaspers, Karl 183, 201
Justin 67
Kaliklo 35
Kant, Immanuel ll , 103,
125, 135, 137-145, 153,
161, 175, 191, 199
Karnead 61
Kepler, Johannes 93, 95
Kierkegaard, Soren 157, 159,
163, 183, 201
Klages, Ludwig 183, 193
Kleant 55
Klement Aleksandrijski 67
Kolumbo 93
Konfucije 15, 23
Kopernik, Nikola 93, 95 , 99
Kritija 35
Ksenofan 33
Kuhn, Thomas S. 187
Lamarc, Jean Baptiste 189
Lamettrie, Julien Offray de
107
Lange, Friedrich Albert 175
Lao Tse (Lao Zi) 15, 25
Lask , Emil 178
Leibniz, Gottfried Wilhelm
79, 103, 113-115, 213, 219
Lenjin, Vladimir Ilji 183, 229
Lessing, Gotthold Ephraim
115
Leukip 31
Levi-Strauss, Claude 183, 239
Liebmann, Otto 175
Likofron 35
Locke, John 103, 119-121,
123, 129
Lorenz, Konrad 191
Lotze, Rudolf Hermann 175
Lukasiewicz, Jan 213
Lukrecije 29, 59
Luli, Raymond 79
Luther, Martin 93, 97, 101
Machiavelli, Niccol<'> 93, 101
Madhva 19

Mahavira 21
Maimonides, Moses (Mase
Ben Maimon) 77
Malebranche, Nicole 107, 123
Mao Tse-Tung 183, 229
Marcel, Gabriel 205
Marcuse , Herbert 231
Marko Aurelije 29, 55
Marx, Karl 159, 167, 169171, 229, 231 , 235
Meinong, AJexius 221
Me ncije 15, 23
Mendelssohn, Moses 115
Merleau-Ponty, Maurice Jean
jacques 183, 197
Mill, John Stuart 165
Mirandola -+ Pica della Mirandola
Mo Tse 15, 25
Montaigne, Michel de 93, 97
Montesquieu, Charles de 131
Moore, George Edward 223
Morus, Thomas 93, 97
Nagarjuna 21
Napoleon l. 135
Natorp, Paul 175
Neurath, Otto 219
Newton, Isaac 103, 129
Nietzsche, Friedrich 159,
177-179
Nikola Kuzanski (Cusanus)
79, 91 , 99
Nikola Oresme 65
Ockham, William 65, 89
Origen 67
Panetije 29, 55
Parmenid 33
Pascal, Blaise 129
Patrizi, F. 93
Peano, Giuseppe 211
Periklo 235
Petar Hispanski 47
Petrarca, Francesco 93, 97
Pico della Mirandola, Giovanni93, 99
Pierce, Charles Sanders 173
Piran iz Elisa 29, 61
Pitagora 31
Planck, Max 185
Platon ll, 29, 37, 39-45, 47,
49, 53, 93, 161, 235
Plessner, Helmuth 183, 191,
237
Plotin 29, 39, 63 , 93
Pomponazzi, Pietro 93, 99
Popper, Karl Raimund 235

Porfirije 63, 75
Posejdonije 29, 55
Prodika 35
Proklo 63
Protagora 35
Ptolomej 95
Quine, Willard van Orman
211, 213 , 225
Ramanuja 19
Rawls, John 233
Reimarus, Samuel 115
Ricardo, Da vid 169
Rickert, Heinrich 175
Ricoeur, Paul 183, 237
Riedl , Rupert 191
Riemann, Georg Friedrich
Bernhard 185
Rousseau, jean Jacques 133,
135, 153
Russell , Bertrand 183, 211,
213, 221
Ryle , Gilbert 219, 225
Saint-Hilaire, Etienne Geoffroy 189
Saint-Simon, Claude Henri de
171
Salutati, Coluccio 93
Sartre, Jean-Paul 183, 203
Saussure, Ferdinand de 183,
239
Scheler, Max 183, 191, 199
Schelling, Friedrich Wilhelm
Joseph 135
Schleiermacher, Friedrich
Daniel Ernst 149
Schlick, Moritz 219
Schopenhauer, Arthur 159,
161 , 177, 179
Sekst Empirik 61
Seneka 29, 55
Seuse, Heinrich 65
Siger Brabantski 85
Simmel, Georg 183, 193
Smith, Adam 127, 169
Sokrat iz Atene 29, 37, 39,
41, 177, 179
Spencer, Herbert 189
Spinoza, Baruch de 103, 109111, 179
Stebbing, Susan 223
Stein, Heinrich Friedrich Karl
vom und zum 135
Stevenson, Charles Leslie 223
Stimer, Max 167
Strauss, David F. 167, 177
Strawson, Peter F. 223, 225

254 Kazalo osoba

ankara 19
Tales iz Mileta 31
Tauler, j ohannes 65
Telesio, Bernardino 93, 99
Tertulijan 67
Toma Akvinski 65, 81-85, 87,
89, 153
Trasimah 35

Valla, Lorenzo 93, 97

Vasco da Gama 93
Vica, Giambattista 131
Voltaire (Fran~ois Marie Arouet) 129
Wagner, Richard 177
Waismann, Friedrich 219
Wang Yang-Ming 23

Whitehead, Alfred N. 213, 221

Windelband, Wilhelm 175
Wittgenstein, Ludwig 13, 211,
215-217, 223
Zarathustra 15, 27
Zenon iz Eleje 25, 33
Zenon iz Kitiona 29, 55
Zwingli, Ulrich 93

Predmetno kazalo

a posteriori 137
a priori 137
abdukcija 173
adiafora 57
advaita 19
afekt 57, 111
agath6n 37
Ahura Mazda 27
akademija 29, 39
akcident 49
akcidenti 83
akt 81
akt bitka 83
akti 197
aletheia 29
aliud esse 91
altruizam 165
amour de soi 133
amour propre 133
analitika filozofija 219225
analitiki 137
analiza 183, 219, 221
analogije iskustva 139
anamneza 41
anticipacije opaanja 139
antinomije 141
antropologija 13, 183,
199, 237
apatija 57
apeiron 31
apercepcija 113
apologete 67
apolonska 177
aporija 37
apsolut 149
apstraktna spoznaja 89
apsurd 205
arapska filozofija 65, 77
arche 29, 31
arete 37
arheologija znanja 239
aristokracija 45
aristotelizam 93, 99
ars generalis 79
askeza 17
asocijacija 125

astronomija 95
ataraksija 59
Atena 29
Atman 17
atomi 59
- Indija 17
autarkija 53
autonomija
- semanti ka 237

coincidentia oppositorum
91
common sense 223
complicatio 91, 99
conclusio 47
contractio 91
Corpus aristotelicum 47
corso 131
crkveni oci 65

ba 27

' i 23

baenost

imbenici

207
Beki kongres 135
Beki krug 219
beskonanost 99
besmrtnost 43
bezvremenski predmeti
227
bie 81
biljka 237
biogenetska osnovno pravilo 189
biologija 189, 191 , 237
biologija ponaanja 191
bit 49, 83
bitak 83, 87, 209
bitak po sebi 203
bitak-u-svijetu 207
bitak-za-druge 203
bitak-za-sebe 203
bivanje 33
blaenstvo 37
bodhisattva 21
Bog 67, 69, 73, 83, 87, 91,
109, 11 5, 123, 151 , 163,
223
boanstvo sunca 27
boja drava 71
Brahman 17
briga 37, 207
broj 31
brojevni odnosi 95
brzina svjetlosti 185
budizam 21
cinici 37
Cirenjani 37

postojanja 21
209
ovjek 237
ovjekoljublje 25
istina

uenje

ll

udorednost

147

daim6nion 37
decadence 177
dechomenon 39
demiurg 35, 45
demokracija 35, 45
denotacija 165
deontika 213
desni hegelovci 167
despotija 131
Deus sive natura 109
dharma 17, 21
dianoia 41
diferencijacija 189
dijalektiki materijalizam
169
dijalektika 153, 169
- Platon 41
dijalektika prosvjetiteljstva
231
dijalog 41, 167
dijelovi due 43, 51
dionizijevski 177
diskurs 233, 239
dispute 65
divlja misao 239
divlji bitak 197
djelatni uzrok 49
dje lovanje 147, 233

256 Predmetno kazalo

dobro 37, 51 , 83, 85, 223
dokazi o Bogu 105, 141
- Toma Akvinski 83
dokidanje 153
Donja Italija 31
dovoljan razlog 115
doivljavanje 181
drutveni nagon 101
drutveni ugovor 117, 121 ,
133
drutvo 203, 231
dranje 51
drava 23, 117
dravna vlast 101
dravni oblici 131
dualizam 107
duh 51, 91, 99, 123, 153,
155, 193, 199, 201
duh suprotnosti 131
duhovne znanosti 159,
175, 181
duree 193
dua 37, 41, 43, 63, 67, 85,
141, 193
- Indija 17, 21
duevn i mir 61
duevni ivot 181
dunost 143
dvojba ll , 61, 105
dvoz nan ost 197
dainizam 21
Egipat 15, 27
egipatsko mudrosno pjesnitva 27
egzistencija 151, 163, 201,
203, 207
egziste ncijali 207
egzistencijalizam 203
eidetski 195
eidos 39
e ikasia 41
eklekticizam 29
eklektika 61
ekscentrini poloaj 237
eksperiment 79, 95
ekstaza 63
elan vital 193
Eleaani 33
elementarne reenice 215
elementi 31
elenktika 37

Predmetno kazalo 257

emanacija 63
emotivizam 223
empirijska stvarnost 137
empirizam 103
enciklo pedija 129
energija 185
ens 81
entelehija 49
epoche 61, 195
eros 41
esencijalizam 235
esprit de fin esse 129
esse est pe rcipi 123
essentia 83
estetika 13, 145
etika 13, 223
etnologija 239
eudaimonija 31, 51 , 57
evidencija 195
evolucija 189, 235
evolucijska teorija spoznaje 191
explicatio 91, 99
falsifikacija 235
fenome nologija 155, 183,
195, 197, 199
fenome nologija religije
237
fenomenoloka ontologija
203
fenomenoloka redukcija
195
fenomenon 139
filozof kralj 4 5
fil ozofija duha 225
filozofija egziste ncije 163,
183, 201-205
filozofija ide ntiteta 151
filozofija jezika 13, 215,
219
filozofija povijesti 13
filozofija prava 13
filozofija prirode 13, 99
filozofija religije 13
filozofija ivota 161, 183,
193
filozofske discipline 13
fizika 185, 187
forma 49, 81
formalni uzro k 49
fortuna 101
fraktali 187

Francuska revolucija 135,

159
Frankfurtska ko la 23 1
frastikon 223
fronesis 51
fundamentalna o ntologija
183, 207
funkcija 211
funkcija izra za 175
funkcija predstavljanja 175
funkcija znaenja 175
genius malignus 105
geocentrina slika svijeta
95
glazba 161
gnosticizam 67
gnoza 65
graanstvo 103
granine situ acije 201
gravitacija 185
grijesi 163
gunas 19
haecceitas 87
hedonizam 37
helenistika filozofija 29
heliocentrina slika svijeta
95
hermeneutiki krug 237
hermeneutika 149, 183,
237
hilozoizam 31
hinayana 21
hipoteze 235
historicizam 159, 181
histo rijski materijali zam
169, 171
homo-mensura postavka
35
hrabrost 43
humanizam 93, 97
idea 39
idea innata 105
idealizam slobode 181
idealna drava 45
ideja dobra 39
ideje
- Augustin 69
- Berkeley 123
- Hegel 155
- Locke 119

- Platon 39, 41
- regulativne 141
-Schopenhauer 161
ideoloka nadgradnja 169
idiografski 175
idoli 95
il okucionarni akt 223
iluminacija 69, 79
imanje 205
imaterijalizam 123
imperijalizam 229
impresije 125
indeterminizam 187
Indija 15
individualni zakon 193
individualno (Duns Skot)
87
indukcija 47, 95, 235
induktivna logika 165
industrijska revolucija 159
inercijalni sustav 185
instinkt 193
institucije 237
instrumentalizam 173
instrume ntalni um 231
integracija 189
inte le kt 193
-aktivni 77, 81, 85
- stee ni 77
- potencijalni 77, 85
inteligencije 77, 81
intencionalnost 195
inte res
- koji vodi spoznaju 233
intersubjektivnost 197
intuicija 193
intuitivna spoznaja 89
Iran 15, 27
iskra due 87
iskustvo 79, 119
Isostenija 61
ispravnost 73
istina(e) 73, 83, 173
- etiri plemenite 21
istinitosna funkcija 211
istinitosna vrijednost 215
istoni grijeh 71
izraz 181
izvjesnost l 05
ja 147
jedinstvo bitka 33
jedno 63

jednodime nzio nalno 231

igra 217
j ezi n a upotreba 239
jezini akti 223
jezik 97, 209, 215, 217,
219, 221 , 223, 225, 239
jugo-zapadna njemaka
kola 175
junktori 211
j ezina

ka 27
kanonika 59
kapitalizam 171
kardinalne kreposti 43, 85
karma 17
kasna skolastika 65
katarza 53
kategoriki imperativ 143
kategorija 47, 137, 227
Kina 15
klasne borbe 171
klice 79
knjiga prirode 95
komentar 77
ko mplementarno 185
komunikacija 201
ko munikacijska zajednica
233
ko nceptualizam 75
konfucijanizam 15, 23
konotacija 165
konstanta 211
konstitucija 195
kopenhako tumaenj e
187
kopernikanski obrat 137
kozmo logija
- Kina 23
kozmos 31, 185
kreposti 37, 43, 57
- dij anoetike 51
- eti ke 51
- konfucijevske 23
kritika idealizma 159
ku na zajednica 53
kultiviranje 237
kultura 133, 237
kvantna fizika 185
kvantori 211 , 213
legalisti 23
lekto n 55
Leviathan 11 7

Li 23

liberalizam 103, 159

licej 47
lijepo 145
lijevi hegelovci 167
lik 197
linguistic tum 183
lingvistika 239
logiki atomizam 221
logiki empirizam 219
logika 13, 17, 47, 155
- formalna 47
- moderna 211 , 213
logika iskaza 211
logika junktora 211
logika kvantora 211
logika predikata 211
logistika 13
logos 29, 33, 37, 55, 57
lokucionarni akt 223
ljubav 31, 71 , 199
ljubav Boja 111
ljudska prava 103
ma'at 27
mahayana 21
majeutika 37
maksima 143
Mala Azija 29
manjkavo b ie 237
marburka kola 175
marksizam 183, 203, 229
masa 185
mata 125, 147
matematika 31, 79
mate rija 39, 49, 63, 81, 229
mate rijalizam 33, 169
materijalni uzrok 49
maya 19
memoria 71
mens 91
mesotes 51
metaetika 13, 223
metafizika 13
metafizika svjetla 69, 77
methexis 39
Mezopotamija 15
miletska filozofija prirode
31
milost 71
mimamsa 19
mir 145

258 Predmetno kazalo

mistino

215
sjedinjenje 79
mistika 65, 87
mit 175, 231
mo 101, 239
modalna logika 213
modusi 109
mogunost 81
mohizam 15, 25
moka 17
monade 99, ll3
monarhija 131
moral 177, 193
moral sense 127
moralno osjeanje 125
more geometrico 109
mrnja 31
mudrac 23, 25
mudrost 43
mi.inchhauzenska trilema
235
mutacija 189
mistino

nabaaj 203
nacionalna drava 159
nacionalna ekonomija 127
naelo dovoljnog razloga
161
naelo ekonominosti 89
naelo proturjeja 47
naelo svemogunosti 89
naini spoznaje lll
nada 229
nadovjek 179
naenost 207
nagaanje 41
nagon 199
naravno pravo 61, 101,
149
narod 101
natura naturans 109
natura naturata 109
naturalistiki krivi zakljuak 223
naturalizam 181
nauk o znanosti 147
nedjelovanje 25
nedvojnost 19
negativna teologija 67, 77
ne-ja 147
nemesis 205
neodreenost prijevoda 225
neoplatonizam 63, 79

Predmetno kazalo 259

neopozitivizam 219
nepokrenuti pokreta 49
nepravost 207
neskrivenost 209
ne-temelj 151
neustikon 223
nexus 227
neznanje 21
nihilizam 179
nirvana 21
nita 203
noema 195
n6esis 41 , 195
nominalizam 65, 75, 235
nomotetski 175
normalni jezik 223
nous 31, 51, 63
nova akademija 61
novokantizam 175
novokonfucijanizam 15, 23
novum 229
numenon 139
nutrina 101
nunost 189
nyaya 17
objektivacije 161
objektivni idealizam 39,
181
oblici prirode 73
oblici ustava 53
oblik questija 81
oblikovanje hipoteza 173
obuhvatno 201
Ockamova britva 89
oaj 163
odgoj 45, 133
odreena negacija 155
oikeiosis 57
okazionalisti 107
oligarhija 45
onostranost 27
ontologija 13, 225
-nova 197
ontoloka relativnost 225
ontoloki argument 73
opaanje 31, 195, 197
optika 79
ardo amoris 199
organizam 227
orue 207
osjeaj 127
osjeanje 199

osjetna sposobnost 85
osmerolani put 21
osoba 163, 199, 225
osvjetljenje egzistencije
201
otkupljenje
- Indija 17, 19
otpor 205
otuenje 171
otvoreno drutvo 235
otvorenost prema svijetu
237
oznaivanje 221
paradigma 187
paradoks 163
paradoksi 25, 33
paralelizam 107
paralogizmi 141
pathos 57
patnja 21, 161
patristika 65, 67
pedagogija 173
percepcije ll3,. 123, 125
performativan 223
peripatos 29
perlokucionami akt 223
perspektiva 93
philosophy of mind 225
pijetizam 153
pistis 41
platonizam 93, 99
podjela vlasti 103, 131
poetika 53
pogled 203
pojam funkcije 95
pojedina znanost ll
pojmovi 89
polis 53
politeia 53
politika filozofija 13
politika 101
politikon zoon 53
poloaj 237
p onovno roenje 17, 21
ponovno sjeanje 41
posljedina narav 227
possest 91
postava 209
poststrukturalizam 239
postulati empirijskog miljenja 139
potencija 81

povijesnost 181 , 201

povijest 131, 157
pozitivan 165
pozitivizam 159, 165
pozitivna filozofija 151
pouda 43
pragmatizam 173
pra-klice 69
Prakriti 19
praksa 169
pra-narav Boga 227
pra-slika 39, 67
pratemelj 31
pra-udruga 197
pravednost 43, 51, 233
pravilo 217
pravna postavka 149
pravo 35, 145
pravost 207
praznina 21
predoenje 71
predodbe 125, 161
predsokratika 29
preegzistencija 43
premisa 47
premiljanje 41
preskriptivan 223
prestabilirana harmonija
ll3
pretpojam 59
prevrednovanje svih vrednota 179
princip 47
priroda 95, 151
prirodne znanosti 93, 219
prirodni zakoni 95
prirodno stanje 117, 121
prirunost 207
privatno vlasnitvo 121
prividno znanje 37
proces 227, 229
produkt 151
produktivnost 151
proizvodne snage 171
proizvodni odnosi 171
prolepsis 55
promatranje biti 195
Prometej 205
prostor 137, 185
prostorno-vremenski kontinuum 185
prosvjetiteljski apsolutizam
103

prosvjetiteljstva ll , 135
protencija 195
providnost 57
psihoanaliza 237
psihofizika 175
psihologija 181
psihologizam 195
Purua 19
quiditas 83
raciomorfni aparat 191
racionalizam 103, 107
raun ll3, 2ll
radikalni aristotelizam 85
radnja 237
rana skolastika 65
rani socijalisti 171
razboritost 51
razgovor 37
razum 85, 137
razumijevanje 149, 181,
207, 237
razvoj znanosti 187
real-idealizam 147
realizam univerzalija 75
recepcija Aristotela 65
reenina funkcija 221
red 83
red bitka 67
redukcija 195
redukcija instinkta ll,
191, 237
reflection ll9
reformacija 93, 101
relacija neodreenosti 187
relacije 213, 215
relativizam 25, 35
religija 27, 35, 127, 149,
157, 167, 177, 193, 223
republika 131
res cogitans l 07
res extensa l 07
retencija 195
retorika 35
revolt 205
revolucija 171, 229
- znanstvena 187
ricorso 131
roenje Boga 87
samilost 53
samkhya 19

samo-bitak 201
samoiskustvo 97
samoljublje 133
samoodranje 117
samospoznaja 37, 69
samosvijest 105, 151
samsara 17
Se 207
sebinost 133
selekcija 189
seljenje dua 31 , 43
semantika 2ll
sensation ll9
senzualna hyle 195
shematizam 137
sheme 139
silogistika 55
silogizam 47
-Indija 17
simbol 175, 2ll, 237
simpatija 127
sintaksa 2ll
sintetiki 137
Sizif 205
sjetilnost 167
skepsa 29, 97, 125
skolastika metoda 75
skolastika 65
skrb 207
slike 193
sloboda 99, 143, 151, 203
sloboda miljenja lll
sluaj 189
smisao 219
smrt ll, 201 , 207
socijalizam 159
socijalna filozofija 13, 233
sociologija 165
sofisti 29
-Kina 25
- Grka 35
sola fide 101
sola gratia l 01
sola scriptura 101
solidarnost 205
species intelligibilis 85
species sensibilis 85
spor o univerzalijama 65
spoznajna teorija 13
spoznavanje 85
srce 129
sranost 43
srea 165

260 Predmetno kazalo

..

sredina 51
srednji pojam 47
sredozemno miljenje 205
stadiji egzistencije 163
stalei 45
stanja stvari 215
Stoa 29, 55, 57
strah 207
struktura 197, 239
strukturalizam 183, 239
strukturalna lingvistika 239
studia humanitatis 93
stvaranje 17, 69, 81 , 85
su-bitak 207
sud 47, 125, 137
sud mrtvih 27
sud o ukusu 145
sud svijeta 27
sudbina 57
sudjelovanje 39, 205
supozicija 89
suprotnosti 33
supstancija 49, 83, 109
supstitucija 219
sustav svjetonazora 181
sustavi 153
- indijski 15
suverenitet 101
suverenitet naroda 103, 133
svemir 99, 185
sveuilita 65
svijest sadanjosti 195
svijest uope 201
svijet 91, 201
- tri svijeta 235
svjetlo 79
svjetska dua 99
svjetski duh 157
svjetski zakon 17
svojstva
- primarna 33
- sekundarna 33
svrhovito 143
svrni uzrok 49
syntheresis 81
ifre 201

Predmetno kazalo 261

taoizam 15, 25
tautologija 211, 221
tehnika 159, 209
tekst 237
teleologija 49
temelj 151
temeljna filozofska pitanja
ll

temeljne tvari 31
teodiceja 115
teorija drutva 233
teorija evolucije 189, 193
teorija kaosa 187
teorija odraza 215
teorija osiromaenja 171
teorija relativnosti
- opa 185
- p osebna 185
teorija tipova 213
teorija ugovora 103
teorija velikog praska 185
teorija znanosti 13, 183,
219
tenja 147
tijelo 41 , 117, 197
timokracija 45
tiranija 45
tisak 93
totemizam 239
tragedija kulture 193
trajanje 193
transcendenca 201
transcendentalan 147
transcendentalije 83, 87
transcendentalna dijalektika 139
transcendentalna estetika
137
transcendentalni idealizam
137
trea dimenzija 197
triagrami 23
tropi 61
Ti.ibinka zaklada 135
tubitak 199, 201, 207
neznanje 91
o atomima 31, 33
uenje o dobru 149
uenje o dunosti 149
uenj e o idejama 39
uenje o krepostima 149
uenje o vrijednosti 199
ueno

uenje

tabula rasa 119

Tai i 23
tako-bitak 199
talijanska filozofija 93
Tao 25

o Yin-Yangu 15,
23
ugoda 59
um 41 , 43, 139, 201
umjerenost 43
umjetnost 157, 161
univerzalije 75, 89
univerzalna pragmatika
233
unutarnja samoizvjesnost
69
unutarnja svijest vremena
71, 195
uomo universale 97
Upaniade 15, 17, 161
usporedba s crtom 39, 41
usporedba sa spiljom 41
usporedba sa Suncem 39
utilitarizam 165
utisci 125
utopija 229
uzdravanje od suda 61
uzrona sveza 21
uzrok 125
uzvieno 145
uenj e

Vaieika 17
varijabla 211
varka uma 157
Vedanta 19
Vede 15
verifikacija 219
via antiqua 89
via moderna 89
virtu 101
visoka skolastika 65
viak vrijednosti 171
vjeni povratak 179
vjera 41, 67, 69, 163
vjera u napredak 103
vjerojatnost 187
vjerske postavke 81
vladar 101
vlastiti interes 127
vlastito ime 221
voda 31
volonte de tous 133
volante generale 133
volja 51, 87, 141 , 161
volja za mou 179
vremenost 209
vrijednost 175
vrijeme 71, 137, 185

yoga 19
zahtjev za valjanosti 233
zajedniki osjeaj 131
zakon
-vjeni 85
- ljudski 85
zakon kombiniranja 79
zakon triju stadija 165
zakoni slojeva 227
zamjena kategorija 225

zapalost 207
zapovijed 87
zbilja 81
zbrinjavanje 207
zdruena osoba 199
zlo 83
znaenj e 75, 219
znak 173
znanje
- demonstrativno 119
- intuitivno 119

- senzitivna 119
znanje 41
zrak 31
zrenje 137
- aksiomi 139
ivot 181, 193
ivotinja 237
ivotni duhovi 107
ivotni oblik 217
ivotni svijet 197

Pete r Kunzmann , Franz-Peter Bu rkard, Franz Wiedmann

ATLAS FILOZOFIJE

Naklad nik
Golden marketing
Zagreb, eno ina 28
Za nakladnika
Ana Male ti
Uredn ik
Radule Kneevi
Iz~ni

Ilija

u rednik
Rani

Lektorica
Alka

Zdjelar-Pa unov i

Likovno rjeenj e korica

Boris Bengez
Grafika p riprema

Studio Golden, Dino

urina ,

Jasna Goreta

Tisak
Kastmuller, Zagreb
Uvez
Grafoline , Zagreb

Atlas ari
diteljstva
tumae n

Iz sadr<
Arhite kti
organiza
lancima

Povijest
Popis lit

Cl P - Katalogiazacija u publikaciji
Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb
UDK 1(091)
KUNZMANN, Peter
Atlas filozofije : sa 115 oslikanih stranica u boji l Peter
Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann ; grafika
gbrada slika Axel Weiss ; preveo Ante Peria ; struna redakcija
Zarko Puhovski. - Zagreb , Golden marketing, 2001.
Bibliografija. - Kazala.
Prijevod djela: div-Atlas Philosophie. ISBN 953-212- 023-8
1. Burkard, Franz-Peter 2. Wiedmann, Franz
410516092