UVOD

Borilake vjetine, pa tako i judo (borilaka vjetina i olimpijski sport nastao kao skup
probranih tehnika iz Ju-Jutsua), temelje se na stoljetnoj tradiciji azijske religije, ratovanja,
samoodbrane i meditacije. Borilake vjetine konstantno napreduju sa svakim novim
naratajem i one se temelje na neprestanom uenju, ne samo kako bi postali bolji majstor ve i
bolja osoba. Takav stav u borilakim vjetinama u filozofskom smislu predstavlja otvoreno
znanje. Otvorene znanje u smislu da prenoenja vjetine s koljena na koljeno predstavlja
najtradicionalnije segmente, ne samo pojedinca, ve i drutva u cjelini.
Iako savremeno doba sa sobom nosi modernizaciju drutva i svekoliki moderni drutveni
ambijent, nita nije utjecalo na tradicionalne vrijednosti borilakih vjetina. Principi samuraja,
kao to su ast, potovanje, odanost itd., ukazuju na to da se ovjek kroz svoju edukaciju mora
posvetiti segmentu koji se zove odgoj, i da sam ovjek predstavlja kariku u lancu koji predaje
iskru znanja sljedeim generacijama u kojima se treba predati tafeta na dugo ivotno
putovanje samospoznaje.
Borilake vjetine bave se putem koji je ustvari sam ivot, kao jedan proces ili neto
nedovreno, u kojem se postavlja pitanje koliko inimo da unaprijedimo samog sebe na stazi
kojem se kreemo i koja nema kraja?
Na tom putu, tj. ovladavanje borilakim vjetinama, poseban akcenat postavlja se na princip
poznavanja samoga sebe.
Poznavanjem samoga sebe u borilakim vjetinama stvara se ravnotea izmeu
ovjekovog tijela i uma u kojem je veoma vano da um dominira tijelom, a ne obratno.
Naglasak dominacije uma tijelom je veoma vaan zato to je potrebno da um bude
smiren, jer ovjek izlazi iz realnog svijeta u novu dimenziju, a to je BORBA. Zato je
veoma vano donositi odluke u stanju smirenog uma, gdje nikada ne treba podcjenjvati
drugog ovjeka, ve naprotiv, ukazati mu potovanje, a to moe samo otvoren um. On
kontrolie unutranji chi tj. ivotnu energiju tijela i due. Chi otvara um i obezbjeuje
potpunu tjelesnu i mentalnu kontrolu te na taj nain stvara jedinstvo pokreta i uma.
Kada tjelesno vjebanje postane dio rutine, motivacija nadvladava nad mentalnim naporom,
tj. zamorom. U sluaju gubljenja kontrole, tijelo uspostavlja dominaciju nad umom, to nuno
vodi u poraz. Tada se javlja nesigurnost i plaljivost, to nuno slabi samopouzdanje.
U tom kontekstu, koncetracija i disciplina imaju veoma vanu ulogu u borilakim vjetinama,
tj. sportovima, jer je potrebno iskljuiti glas u glavi da neto nemoe uiniti. Zato, uloga uma
u borilakim sportovima je ogromna jer se pravi uspjeh temelji na bazi volje, na osnovu koje
se izdri beskrajno vjebanje i usavravanje tehnika do automatizacije pokreta.
U borilakim vjetinama, pa tako i u judou, koncept pristupa fokusiranja sada i ovdje
predstavlja nain ivota u kojem osoba mora biti u potpunosti fokusirana na bilo koji posao
koji radi.
Performance koje ispoljavaju praktikanti borilakih takmiarskih vjetina i pokrete koje
izvode, moraju biti savreno izvedeni jer provodei cijeli svoj ivot usavravajui i
vizualizirajui savrenu tehniku bacanja i udaraca te prilikom izvoenja istih, majstor insistira
na nunosti crpljenja energije iz zemlje, tako to se ovjek odguruje od tla tokom izvoenja
odreenog tehnikog elementa, i to tako da se energija kree od zemlje ka krajevima
ekstremiteta.
Majstori razliitih borilakih vjetina kau da je u borbi sve u ravnotei gdje borac koji je
dobro uravnoteen moe pravovremeno napasti bilo kojim dijelom tijela i u razliitim
smjerovima.

Preusmjeravanje momenta, prizivanje napada i ruenje, tj. udaranje, predstavlja klasian

primjer kako se moe suparnik savladati primjenom judo tehnika. Savreno ovladavanje
borilakim vjetinama, kao borilakim sistemima, predstavlja kontrolu sredita hara, u
kojem se nastoji da se zadri svoj ravnoteni poloaj (homeostazu), a pri tome se konstantno
nastoji ovladati ravnotenim poloajem suparnika i sreditem borbe.
Onaj ko uspije suparnikovu snagu usmjeriti protiv njega samog dominira nad ravnotenim
poloajem suparnika i sreditem borbe, zasigurno e biti pobjednik u takvom nadmetanju, tj.
postii e uspjeh, a ako ne, boljet e. Neuspjeh, kao konstanta koja prati ovjeka, tjera ga da
se vrati na osnovu-poetak, a to je ravnotea. Svaki izvedeni pokret bazira se na precizno
usklaenom osjeaju ravnotee. U uslovima kada ste na podu ne znai da ste i automatski
izgubili.
U dudou i diudici (judo i ju-jitsu), mogunost da djelujete na zglobove ovjekovog tijela
kao vitalne take, istezanjem ligamenata i preoptereivanjem zglobova, prouzrokujete
nastanak bola kao neprijatnog emocionalnog i senzornog osjeaja koje nastaje usljed mogueg
oteenja tkiva, otkazuje cijelo tijelo i dolazi do predaje.
Ako elite uspjeti, potrebno je da se u potpunosti posvetite borbi u kojoj je potrebno da
predvidite poteze suparnika, kako bi mogli pravovremeno donijeti ispravnu odluku i kojem je
glavno oruje na konceptu ravnotee, unutranjoj (umnoj) i vanjskoj (tjelesnoj).

1. UVOD
Dudo na japanskom jeziku znai njean nain". Ova borilaka vjetina se razlikuje
od drugih po tome to podrazumjeva da jedan takmiar treba da rukama obori suparnika na
zemlju. Zasnovan na dijudicuu, drevnoj japanskoj borilakoj vjetini, a formiran krajem
devetnaestog vijeka zahvaljujui Japancu Digoru Kanou, dudo je sport iji je cilj fiziko i
moralno usavravanje onoga ko se njime bavi. Sutinski princip dudoa je da se takmiar ne
suprotstavi direktno protivniku, ve da snagu napadaa upotrijebi u svoju korist.
Dudo se prvi put pojavio na Olimpijskim igrama u Tokiju 1964. istovremeno kao
odbrambena vjetina, demonstracioni i takmiarski sport, a do 1972. u Minhenu iskljuivo je
bio muki sport. Prvo svjetsko prvenstvo za mukarce odrano je u Tokiju 1956, a za ene u
Njujorku 1980. godine. Dudo za ene je predstavljen na Olimpijskim igrama u Seulu 1988, a
postao je zvanina disciplina na Olimpijskim igrama u Barseloni 1992.

1.Poetna pozicija

4. Bacanje

2.Dranje

5.Zahvat dranje

3. Zauzimanje pozicije

Guenje

Poluga

Uzdaj se i vjeruj u svoje sposobnosti. Radi brzo, gipko, striktno po principima judoa, a
nikada snagom, jer ako si i jai nije ti potrebna, a ako si slabiji nikada je nema
dovoljno.
Jedino se tako moe objasniti da slabiji pobijedi jaeg.
Dr. Jigoro Kano

2. OPI PRINCIPI DUDO TRENINGA

Sama obuka i prvi pristup u dudou je naklonom potovanjem to kod prisutnih izaziva
oslobaanje unutranje napetosti, a poveava respekt, ljubav prema vjebanju i potivanje
sveg prisutnog na obuci tehnika iz dudoa.kroz ovakvo poetno zauzimanje i respekt nameu
se dva poetna metodika principa u Dudou.

2.1

Osloboenje od straha

Gotovo svaki sporta ima strah od poraza. Ponekad je on toliko velik da sprijeava
sportaa da pokae sve svoje kvalitete, uloeni trud i talent. Treba uzeti u obzir da su porazi
sastavni dio sporta, a na njima se najvie moe nauiti. Da nema poraza, sporta ne bi toliko
uivao u pobjedi (Karkovi, 1998). esto se susree izjava kako sport ui podnijeti poraz.
Takvo znanje je jako teko nauiti, osobito djeci i mladei u pubertetu koja su i bez takvih
podraaja prilino osjetljiva. Mnogi nikada ne naue podnijeti poraz, pa prekidaju sportsku
karijeru ili se jednostavno naviknu boriti sa vlastitim strahom.
Samopouzdanje, kao bitan faktor uspjeha, uvelike ovisi o strahu. Zapravo, to je strah
od neuspjeha kod sportaa vei, percepcija vlastite kompetentnosti i samopouzdanje se
smanjuju.
strah ududou se prevazilazi stalnim vjebanjem padova, gdje brj pokuaja poveava
otpornost na pad smanjuje strah. stalnim vizuelnim kontaktom trener uenik se moe dovie
postii nego ispravljanjem sa poi dohvata za tijelo ruku, glavu
Od samog poetka treba uiti da uenik prvo pobijedi strah ili neizvjesnost kod sebe.
Pobjede i uspjehe na tatamiju traba primati skromno, a poraze i neuspjehe dostojanstveno
(Karkovi, 1998). este promjene raspoloenja, koje se oituju u pretjeranom veselju u
uspjehu, i nezadovoljstvom i bijesom nakon neuspjeha djeteta, uzrokuju osjeaj nesigurnosti
kod djece to se takoer moe odraziti na budue treninge i takmienja.

2.2

Svjesnost

Svaki pokret, svaka izvedba odreene tehnike u judou zahtjeva svjestan pristup
izvoenju. Kod poetnika i uenja novih tehnika princip svjesnoti predstavlja osnovu za
svrsishodno i korisno izvoenje razliitih tehnika u judou. Princip svejesnosti treba razvijati
od samog poetka obuke, sa zahtjevima pristupa treningu sa maksimalnom panjom. Svjesni
pristup nije samo da se postigne maksimalna uinkovitost vec i razvoj samog karaktera
mladih i starijih sportaa.
Da bi razumili ta se deava izmeu dva uesnika bacanja u dudou, moramo
poznavati pricipe u izvoenju bacanja kroz faze i samu sr konanice bacanja.
Svaki od opisanih pricipa je i univerzalan tako to je primjenjivu stvarnom ivaotu te
se moe i filozofski objasniti to daje dodatnu teinu i utilitarnost vjebanja i razmiljanja
kroz dudo.

2.3 Osnovni judo principi zahvata

Rijei JIGORO KANO-a, utemeljivaa judoa:
Judo predstavlja nain pomou kojeg moemo najefikasnije upotrebiti fiziku i
psihiku snagu. Vjebajui vas napadu i odbrani, judo ojaava Vae tijelo i duh, te vam
pomae da judo principe prihvatite kao svoje. Na taj nain se usavravate i postajete vrijedan
lan zajednice, a to je i konaan cilj judoa.
Tehnike judoa baziraju se na odreenom broju principa, koje odreuju biomehaniki
zakoni. Zavisno kojoj grupi tehnika pripada, dolazi do izraaja jedan, a u drugim situacijama
drugi princip. Judo se zasniva na pet osnovnih principa:

2.3.1

Princip koncentracije energije

Onaj koji izvodi tehniku (Tori) mora svu svoju psihiku i fiziku energiju koncentrisati
na tehniku koju izvodi i to u onom smeru u kojem je njegov protivnik (Uke) u tom momentu
najslabiji. Koncentrisanje energije u jednom smjeru neophodno je jer bi rasipanje energije
omoguilo ukeu da sprijei napad. Ukoliko tori ne uspije da koncentrie svu svoju energiju,
uke moe, ne samo spreiti izvoenje torijeve akcije, ve i izvesti protivakciju i pobijediti. Pri
izvoenju akcija pretpostavlja se da je itava energija koncentrisana u predijelu stomaka
(Hara) i to u taki koja se nalazi za dva prsta ispod pupka.
Upravo u cilju koncentracije cijelokupne psihike i fizike energije prema najslabijoj
taki protivnika, esto se stie utisak da za izvoenje judo tehnika nije potrebna fizika snaga.
To svakako nije tano, jer je snaga uvijek potrebna da bi se izvrila neka akcija. Utisak da se
neka tehnika izvodi lako, nastaje zbog toga to je nesrazmjerno velika koliina energije
koncentrisana u smjeru u kojem joj se moe suprostaviti neznatan otpor.

2.3.2

Princip popusti da bi pobjedio

Ovaj princip najbolje objanjava sve principe judoa i govori da se nikada ne

suprostavljamo ivoj sili u istom smijeru u kome ona djeluje. Princip popusti da bi
pobijedio je najkarakteristiniji za judo, jer dudoka se nikada na direktan nain ne opire
pokuajima protivnika.
Ako protivnik gura, a vi odgovarate takoe silom, nastaje mrtva pozicija u kojoj niko
ne moe nita, a obojica bespotrebno troe snagu. Meutim, ako se vi ne opirete guranju
protivnika, ve na odgovarajui nain i u pravom momentu popustite, protivnik e izgubiti
ravnoteu, te sam pasti, ili e vama biti potreban vrlo mali napor da ga bacite na tlo.
Ako protivnik vue i pokuava izvesti tehniku, bilo bi nelogino ukoiti se i tako
sprijeavati njegova nastojanja. U tom bi sluaju pobedio onaj koji je fiziki jai. Pravi
dudoka nee se ukoiti ve e u pravom trenutku izvesti kontra tehniku, iskoristivi na taj
nain napad protivnika.
Princip popusti da bi pobijedio, dozvoljava dudoki, da osim svoje, koristi i snagu
svog protivnika. Izvoenje tehnika postaje vrlo lako i vri se bez napora. Svaki pokret i svaki
pokuaj protivnika moe se iskoristiti za izvoenje tehnike. Kako dudoka u realnoj borbi
nikad ne napada ve se uvijek samo brani, princip popusti da bi pobijedio posebno dolazi do
izraaja.
Zbog toga se prilikom vijebanja tehnika treba drati mekano, da oputeni poloaj tela
pree u naviku. Ukoeno dranje pogoduje povredama, koje u judo sportu nisu rijetke. Nije
od malog znaaja ni injenica da ukoeno dranje tela izaziva smanjenje psihofizikih
reakcija.

2.3.3

Princip pravog momenta

Ovaj princip zahtijeva izvoenje tehnike upravo u onom momentu koji je najpogodniji
za izvoenje upravo te tehnike. Ako tori pokuava napasti nekom tehnikom u momentu kad se
uke dri tako da je tu tehniku teko ili nemogue plasirati, torijev e se pokuaj zavriti ne
samo neuspijehom, ve e tori postati rtva kontratehnike. Suprotno tome, tehnika se moe
uspijeno i bez posebnog napora izvesti u momentu kada je poloaj protivnikovog tijela takav
da je dovoljno jo vrlo malo uiniti da bi se tehnika do kraja izvela.
Kako meusobni poloaj tijela moe biti vrlo razliit, oito je da je u judu mogue
izvesti vrlo veliki broj tehnika u odreenom momentu.
Momenat za izvoenje neke tehnike moe se dobiti i popratnom akcijom. Da bi se
odbranio od prvobitne prijetnje, protivnik e svojom reakcijom pruiti mogunost izvoenja
neke druge akcije. Borba se zbog toga sastoji uglavnom od kombinacija, a rijee se ekaju
greke protivnika.

2.3.4

Princip neravnotee

Prije izvoenja svake tehnike potrebno je protivnika dovesti u stanje neravnotee, tj.
dovesti tijelo protivnika u takav poloaj u kojem protivnik nije u stanju da po volji mijenja
poloaj svoga teita. Tori mora biti u stanju dinamike ravnotee, tj. da je na taj nain
uspostavio kontakte s ukeom koji je u neravnotei, te da moe izvesti akciju u onom smijeru
koji ide njemu u prilog.
Ravnotea tijela koncentrisana je u jednoj taki, koja se poklapa s takom za koju se
smatra da je u njoj koncentrisana energija organizma. Da bi se ovladalo ravnoteom
protivnika, potrebno je da se njegov trbuni predio (Hara) na direktan ili indirektan nain dri
pod kontrolom. Suprotno tome, onaj koji eli spreiti akciju protivnika mora nastojati u
prvom redu da uspostavi ravnoteu, tj. da po volji kontrolie poloaj svog centra energije
(trbuni predio). Na taj nain, borba u judou stalno je smenjivanje statike i dinamike
ravnotee i neravnotee.
2.3.5

Princip maksimuma efikasnosti ili savrenstva

Ovaj princip zahtijeva da svaka akcija bude izvedena na najbolji mogui nain. Ako
neka tehnika nije savreno izvedena, onaj koji je izvodi u opasnosti je da postane rtva kontra
tehnike. Dobro izvedena tehnika prepoznaje se na prvi pogled po tome to je istovremeno i
lijepo izvedena. Loe izvedena tehnika nikad ne izgleda lijepo. I obrnuto - ono to je lijepo
izvedeno gotovo uvijek je dobro i efikasno.
Zbog toga se princip savrenstva esto naziva i principom maksimuma efikasnosti.
Savrenstvo se postie tanim uspostavljanjem kontakta i precizno doziranim kontrakcijama
raznih miinih grupa. To je uvijek plod dugotrajnog vjebanja. U judou je uloga vijebanja
nesrazmijerno vea od uloge talenta.

2.4 Etiki principi ili etika judo sporta

U judou ili nekoj drugoj sportskoj borbi vano je pobijediti. Naravno uz potovanje
etikih principa, da ne bi povrijedili protivnika u postizanju krajnjeg cilja pobijede!!!
Vano obiljeje judo sporta u odnosu na druge sportove su strogi i posebni etiki principi
kojih se mora pridravati svaki dudoka.
Sutina judoa i njegov duh koji ga ini tako efikasnim poiva na ovim principima
etike. Judo je opasno oruje i svaka zloupotreba moe izazvati neeljene posljedice, zbog toga
bi istinski dudoka trebalo da se pridrava ovih etikih principa:
1. Dudoka nikada ne napada prvi, uvek se brani, osim u sluajevima kada je neiji
ivot ugroen, tada je duan zatititi ga.
2. Ukoliko doe do sukoba, judo se upotrebljava kao krajnje sredstvo, ako se na drugi
nain ne moe zatititi sopstveni ili tui ivot.
3. Ipak ako doe do toga da se mora primijeniti judo kao sredstvo odbrane, treba to je
mogue vie tedijeti ivot i zdravlje protivnika.

4. Ukoliko doe do povrede tokom vijebanja, pa ak i tee, nije doputeno nikoga

okriviti, pa ak ni sebe.
5. Cjelokupno ponaanje dudoke u judo sredini i van nje mora biti u skladu sa
sportskim, moralnim i etikim principima drutva.
Cilj sportskog treninga je postizanje najviih moguih rezultata u nekoj sportskoj
disciplini. To nije jednostavno jer ovjek nije sustav koji se moe definirati poput stroja. Na
jedan ulaz mogueje dobiti vie odgovora, a trai se onaj kojije optimalan.
Da bi se tome pribliili i dobili to bolji rezultat polazi se od odreenih sustavnih
principa koji vrijede za proces sportskog treninga, a to su:

Usmjerenost sportskog treninga na dostizanje

vrhunskog rezultata
Jedinstvo ope i posebne pripreme
Kontinuiranostprocesa sportskog treninga
Progresivnost optereenja treninga i natjecanja
Valovitost dinamike optereivanja
Ciklinostprocesa sportskog treninga
1.

2.
3.
4.
5.
6.

11. Judo igrice

Igra je osnovna ljudska aktivnost u djetinjstvu i izvrsna zabava tokom cijelog ivota. Kroz
igru, djeca se razvijaju fiziki i emotivno, uz istovremeno odravanje kognitivnih aspekata na
veoma zavidnom nivou. Takoer, kroz igru se zabavljaju u drutvu prijatelja, na nastavi ili
treningu, uz maksimalnu iskoritenost mogunosti kroz realizaciju igara i uz istovremeno
pokazivanje talenta, razliitih vjetina, humora i elje za uestvovanjem u ovoj vrsti aktivnosti
(Allue, 1998).
Igra predstavlja strukturalnu aktivnost kod ovjeka, koja je obino usmjerena ka razonodi ili
uivanju, ali se takoer moe koristiti edukacijski alat koji je u nastavi sporta, sportskim
klubovima i na univerzitetu. Kljune komponente igre su: ciljevi, pravila, izazov, interakcija
izmeu suparnika, a borilaki sportovi, pa tako i judo, to sve prua tokom vjebanja (Goffe,
1977). Na taj nain se osigurava tjelesna i intelektualna stimulacija u kojoj se razvijaju
vjetine, svrha vjebanja, sprovoenje odgojnih i edukativnih komponenti, simulacija judo
borbe i psiholoka uloga u kojoj sportisti poveavaju svoje samopouzdanje. Coillois (2001)
ukazuje da igra mora imati sljedee karakteristike: a) zabavu; b) razliitost; c) neizvjesnost; d)
odreena pravila tokom igre. Igra mora biti kreativna ekspresija uesnika kao umjetnost
voenja borbe u svoj svojoj ljepoti kroz nadmudrivanje suparnika tokom igre, tj. borbe.
Djeca se podstiu da zadre motivaciju za sudjelovanje u sportu, pa tako i u judou, te im se
stvara mogunost za stvaranje takvih pogodnosti kao to su: samopotovanje, pozitivno
iskustvo, stvaranje prijateljstava i pozitivan stav prema vrijednosti ivota kroz prakticiranje
judo sporta kao tjelesne i intelektualne aktivnosti.
Nastavnici/treneri pruanjem adekvatnih sadraja osiguravaju da mlae uzrasne kategorije
ele nastaviti svoje uestvovanje u judo sportu.

Tri su razloga da djeca sudjeluju u judo sportu, znai da treneri trebaju podsticati poveanje
djeije takmiarske percepcije, ime ele osigurati pozitivan drutveni uticaj te igre u funkciji
zabave,
a
da
direktno utiu na djeiju takmiarsku kompetentnost ili na stvaranje uvjerenja o svojim
sposobnostima u judo sportu (samopouzdanje).
Osjeaji takmiarske percepcije, utiu na osjeaj uivanja kao unutranje motivacije ili
vanjske motivacije, kao uloenog truda, upornosti i uoavanje greki i njihovo ispravljanje,
kao
nove
izazove.
Kako bi poveali motivaciju, treneri mogu pozitivno uticati na djeija sportski iskustva
pruajui optimalne izazove, maksimiziranje socijalne podrke, osiguravanje ugodnih
aktivnosti, to stvara majstorstvo motivacijske klime, te da djeca pomognu sama sebi, a to sve
se moe postii kroz primjenu igara, kroz prakticiranje judoa.
Borba je pratilac ovjeka i usko je povezana i isprepletena sa svakodnevnim ivotom, te ga
zbog te vrlo sofisticirane transformacije, koju je pretrpio pri procesu evoluiranja, gotovo ne
primjeujemo. itav proces navikavanja na grubosti je vrlo kompleksan i mora proi
odreene faze adaptacije tjelesne i psiholoke prirode. Iskustvo je pokazalo da bliski kontakti
u situacijama simulacije dovode do postepenog prilagoavanja na bol i pomjeranja granice
bola, pa tako dolazi do tjelesnog ovravanja na fizike grubosti, uz sniavanje nivoa straha
(anksioznosti).
Ovakav pristup vremenom utie i na prilagoavanje psihe ovjeka, to se manifestuje
spremnou na toleranciju nakon kontakta, manje burnim reagovanjem na nanesene grubosti,
realnijim sagledavanjima suparnika, kao i opasnostima (Orlick, 2006).
Ovdje se, ipak, mora skrenuti panja da se vjeba postepeno uvodi u krizne situacije, uz
kontrolisanu agresivnost ispoljenu pri vjebanju, tako da u stvari kroz dui vremenski period
proizvedemo eljene efekte.
Pravilo da se na odreene situacije najlake moemo naviknuti upravo estim susretanjem s
takvim situacijama primjenjivo je i upotrebom judo igricaa, s obzirom na to da se na grubosti
najlake moemo prilagoditi upravo estim susretanjem s konfliktnim i grubim kontaktom.
Uvjete pri kojima se dolazi do ovakvih kontakata treba redovno osiguravati, a jedan od
naina, prijemljiv za iru populaciju, jeste i primjena judo igrica uz strogo dozirano i
kontrolisani uticaj programirane nastave sporta i tjelesnog odgoja, i sam ivot obiluje
razliitim kriznim situacijama koje treba prevladati.
Pri pojanjenju primjene ovih igara nije spomenuta mogunost ukljuivanja u pripremne
periode drugih sportova, pri ijem upranjavanju imamo razliite kontakte meu uesnicima,
a gdje se primjena borilakih igara (Mari i ostali, 2000) moe koristiti za pripremu na
grubosti koje su sastavni dio tih sportova (npr. sve sportske igre), kao ni to da se mogu
organizirati za igru i razonodu, za podizanje nivoa motorike spremnosti ili ciljani razvoj
nekih motorikih sposobnosti (Dienstmann, 2008).
Osnovno ogranienje pri organizaciji i primjeni borilakih igara je obaveza usmjeravanja
borbenosti u eljenom - pozitivnom pravcu, te omoguavanje stroge samokontrole vjebaa i
u privatnom ivotu (nikako dominacija i zloupotreba). Ovdje se pojanjava znaenje i
primjena pojma kontrolisane agresivnosti, koja se iskljuuje i ukljuuje prema potrebi i u
zavisnosti od situacije, a i tada uz najviu moguu kontrolu emocija.
Naravno da je potrebno i pravilno prepoznati situaciju u kojoj e se, ili ne, ispoljiti borbenost i
iskazati reakcija, ali to ve zavisi i od moralnih normi kojima pojedinac raspolae a koje su
mu utisnute odgojem i na koje se takoer treba i moe uticati.
Uvrtavajui primjenu judo igrica u nastavi sporta i tjelesnog odgoja, proirujemo dijapazon
njihove primjene i utvrujemo jo jedan mali segment usloenog procesa samospoznaje svog

tijela, performanci kojim raspolaemo i skrivenih tajni koje posjedujemo, a za koje moda
nismo ni pretpostavljali da ih imamo.

Organizacija i primjena judo igrica

Judo igrice svojim primarnim efektima uzrokuju transformaciju antropolokih karakteristika
ovjeka i omoguavaju svestran razvoj potencijala pojedinca. Oprema i sredstva koji su
neophodni za njihovu organizaciju (malo prostora i bez posebne opreme) takoer nisu
posebni.
Dakle, sagledavajui efekte koje dobijemo, te sredstva i opremu koji su neophodni za
organizaciju, vidimo da judo igrice imaju zavidne mogunosti primjene i da ih u radu ne treba
zaobilaziti. Istina, organizacija judo igrica u nastavi sporta i tjelesnog odgoja predstavlja
jedno od najkompleksnijih pitanja u okviru njihove primjene i zahtijeva odreeno predznanje
i iskustvo organizatora pedagoga (Najteter, 1997). U poetku, kod djece koja nisu navikla
na grubosti, imamo otpor i odsustvo motiva za rad. To je ometajui faktor, za ije je
prevladavanje nekad potreban i poseban pristup sa takvim vjebaima, te njihovo postepeno
ukljuivanje u rad. Kasnije, kad djeca uoe ljepotu vjetine pri kojoj se savlauje suparnik bez
povrede, poniavanja i izrugivanja, ovaj negativni faktor odbojnosti se gubi, motiv za rad se
poveava, a organizacija se olakava pedagogu. Ono to omoguava jednostavnost
organizacije je i mala prostorna i materijalna zahtjevnost, jer za jedan dio igara nije
neophodno da raspolaemo nikakvim rekvizitima. Prije poetka primjene obavezno je
obraditi, modifikovati ili prilagoditi jedan broj judo igrica vjebaima, uz potovanje principa
nastave (od lakeg ka teem, od jednostavnijeg ka kompleksnijem itd). Obavezno je precizno
odrediti periode naprezanja i odmora, jer samo to omoguava adekvatno doziranje optereenja
te osigurava odgovarajui efekt.
Podjela judo igara
Moemo izdvojiti dvije, koje su u sutini djelovanja vrlo sline. To je podjela prema: a)
nainu usmjeravanja miinih sila i b) podjela prema zadatku i motivu borilake igre (Rao,
Raidagi i Kajmovi, 2009).
Prema nainu usmjeravanja djelovanja miinih sila borilake igre moemo podijeliti na: igre
i vjebe otpora, koje se zasnivaju na principu dovoenja dijela tijela suparnika u
odgovarajui poloaj uz savladavanje njegove miine sile-opiranja; igre i vjebe potiska,
koje zahtijevaju izbacivanje suparnika s mjesta koje je zauzeo, silom ili varkom tijela, i igre i
vjebe prevlaka, koje podrazumijevaju da se suparnik savlada povlaenjem, odnosno
prevlaenjem preko odgovarajue prepreke.

Judo igre prema zadatku i motivu se dijele na:

a) Igre stvaranje povjerenja
b) igre nadvlaenja i opiranja, koje podrazumijevaju da se protivnikov otpor savlada
povlaenjem, odnosno prevlaenjem preko odgovarajue prepreke,
b) igre guranja, koje zahtijevaju izbacivanje suparnika sa mjesta koje je zauzeo, silom ili
varkom tijela,
c) igre borbe za ravnoteni poloaj, koje se zasnivaju na principu izbacivanja suparnika ili
dijela tijela suparnika iz ravnotenog poloaja koji je ve ranije zauzeo,
d) igre borbe za poloaj, koje se zasnivaju na principu dovoenja dijela tijela suparnika ili
suparnika u odgovarajui poloaj,

e) igre borbe za prostor, koje su organizirane na principu izbacivanja suparnika ili dijela
tijela suparnika iz odreenog prostora ili zauzimanje odreenog prostora prije suparnika i
f) igre borbe za predmet, koje se zasnivaju na principu otimanja neutralnih predmeta, ili
predmeta iz posjeda suparnika, uz zadravanje ve osvojenog ili posjedovanog predmeta.
g) tafetne igre

Igra stvaranja povjerenja 1

Kako bi stvorili povjerenje izmeu sebe, tori stoji iza lea ukea, koji svjesno naruava svoju
ravnoteu unazad. Tori svojim rukama amortizira kretanje ukea i ponovo ga snano gurne
naprijed. Nakon zavretka guranja, tri brzo ispred ukea, ije se tijelo kree naprijed i svojim
rukama ponovo amortizira kretanje partnera prema naprijed. Ovu igru partneri mogu nekoliko
puta ponavljati i u razliitim pravcima.
Igra stvaranja povjerenja 2
Kako bi prethodna igra dobila na svojoj interesantnosti, potrebno je da se povea broj
uesnika u igri stvaranja povjerenja, tako da je jedan partner u sredini a trojica stoje oko njega
gurajui partnera u raznim pravcima, s tim da ga ne smiju namjerno pustiti da padne.
Nadvlaenje suparnika preko linije ili pojasa
Partneri preko linije ili postavljenog pojasa imaju zadatak da uspostave kontakt rukujui se i
nastoje svog partnera prevui preko linije. Na taj nain nastoje naruiti ravnoteu svom
partneru uz istovremeno zadravanje svog ravnotenog poloaja, ne pomjerajui svoja
stopala.
Varijanta: Partneri imaju mogunost da u ovoj igri koriste razliita sredstva u funkciji
nadvlaenja suparnika preko linije koristei npr. kimono ili pojas
Guranje iz kruga
Partneri zauzimaju poziciju unutar napravljenog kruga od pojaseva, sa rukama na leima. Cilj
igre je, gurajui partnera prednjim dijelom tijela, izgurati partnera iz kruga.
Guranje leima iz kruga
Partneri zauzimaju poziciju unutar napravljenog kruga od pojaseva, s tim to su okrenuti
jedan ka drugom leima i na taj nain uspostavljaju kontakt. Ruke mogu biti slobodne ili ih
drati na grudima. Cilj igre je, gurajui partnera leima, izgurati partnera iz kruga.

Slobodno guranje iz kruga

Partneri zauzimaju poziciju unutar napravljenog kruga od pojaseva, okrenuti licem jedan ka
drugom. Cilj igre je, gurajui partnera rukama ili tijelom, izgurati partnera iz kruga.
Guranje iz kruga grudima stojei na jednoj nozi
Partneri zauzimaju poziciju unutar napravljenog kruga od pojaseva, okrenuti jedan ka drugom
licem, ali stojei na jednoj nozi. Sa drugom rukom ili sa obje ruke dri drugu nogu iza lea
odravajui ravnoteni poloaj unutar kruga. Cilj igre je, gurajui partnera gornjim dijelom

tijela a stojei na jednoj nozi, izgurati partnera iz kruga, ili prisiliti ga da drugom nogom
dotakne strunjau.
Sumo hrvanje
Partneri, zauzimajui borbeni poloaj unutar kruga od pojaseva, imitiraju sumo hrvae i na
dogovoreni znak nastoje da izguraju, srue ili prinude partnera da rukom dohvati strunjau.
Guranje nogama u sjedeem poloaju
Zauzimajui sjedei poloaj do pojasa a dlanovima postavljenim iza lea u kontaktu sa
strunjaom, partneri uspostavljaju kontakt stopalima i nastoje da odguraju svog partnera to
dalje od pojasa.
Guranje u krug
Partneri, drei se za ruke, kimono ili pojas, stoje van kruga koji je naprevljen od pojaseva,
nastaje, vukui partnera prema sebi a sa mogunou da se kreu oko kruga, da prisile
partnera da stane unutar kruga.

Naruavanje ravnotee guranjem dlanovima

Partneri stoje jedan naspram drugog sa dlanovima u visini grudi okrenutim prema partneru.
Cilj igre je: gurajui jedan drugog dlanovima, naruiti ravnoteu i pomjeriti iz zauzetog
poloaja. Takoer, partneri imaju mogunost da, kada drugi partner snano eli da ga gurne
svojim rukama, izmakne svoje dlanove i na taj nain dovede partnera u nestabilnu poziciju.
Naruavanje ravnotee guranjem dlanovima stojei na jednoj nozi
Partneri stoje jedan naspram drugog sa dlanovima u visini grudi i okrenutim prema partneru
na jednoj nozi. Cilj igre je: gurajui jedan drugog dlanovima, naruiti ravnoteu i pomjeriti iz
zauzetog poloaja. Takoer, partneri imaju mogunost da, kada drugi partner snano eli da ga
gurne svojim rukama, izmakne svoje dlanove i na taj nain dovede partnera u nestabilan
poloaj.
Naruavanje ravnotee rukovanjem
Iskoraivi desnom nogom naprijed, partneri uspostavljaju kontakt rukujui se. Cilj ove igre
je da partneri nastoje poremetiti ravnoteni poloaj drugog vukui ruku jedan drugom u
razliitim pravcima.
Zadravanje ravnotenog poloaja sa partnerom koji se kree oko tijela partnera
Jedan partner zauzuma osnovni odbrambeni stav sa rukama na grudima. Drugi se iza lea
partnera penje na njega i kree se oko njegovog tijela, s tim to ne smije spustiti noge na
strunjau. Cilj je da partner obie cijeli krug oko tijela partnera.
Zadravanje ravnotenog poloaja sa partnerom koji krui oko tijela i ispod
vaih rairenih ruku
Kao i u prethodnoj igri, jedan partner zauzuma osnovni odbrambeni stav, ali sa rukama
odruenih u stranu. Drugi se iza lea partnera penje na njega i kree se oko njegovog tijela, s

tim to ne smije spustiti noge na strunjau. Cilj je da partner obie cijeli krug oko tijela
partnera, ali se treba provui ispod odruenih ruku partnera.
Oduzimanje pojasa
Partneri, okrenuti jedan ka drugom, postavljaju pojas iza lea za kimono ili trenerku. Cilj igre
je da oduzmu pojas jedan drugom.
Oduzimanje gornjeg dijela kimona
Partneri u kimonu su okrenuti jedan ka drugom i imaju za cilj da oduzmu kimono jedan
drugom.
Skidanje arape
Partneri obuju jednu arapu i iz razliitih poetnih poloaja u parteru nastoje da oduzmu
arapu svom partneru.
Hvatalica u stojeem poloaju
U stojeem poloaju partner koji je izabran ima za zadatak da rukom to vie dotakne
partnera, koji se tada moraju zaustaviti. Da bi se mogli ponovo pokrenuti, potrebno je da ih
jedan od slobodnih partnera oslobodi tako to e se provui izmeu njihovih nogu.
Hvatalica u parteru
U sjedeem poloaju, partner koji je izabran ima za zadatak da rukom dotakne to vie
partnera, koji se tada moraju zaustaviti. Da bi se mogli ponovo pokrenuti, potrebno je da ih
jedan od slobodnih partnera oslobodi tako to e ih dotaknuti rukom.
tafetne igre sa provlaenjem kroz pojas odozgo
Sa startne pozicije partneri tre do pojaseva, iji su krajevi vezani u vor, i na prvoj stanici
nastoje da se provuku kroz pojas odozgo ka dolje, a na drugoj stanici nastoje da se to bre
provuku kroz pojas odozdo ka gore, nakon ega tre to bre nazad ka cilju.
tafetne igre sa padovima i provlaenjem kroz pojas
Sa startne pozicije partneri tre do pojaseva, iji su krajevi vezani u vor, ali na prvoj stanici
imaju zadatak da urade npr. desni pad naprijed. Zatim, na drugoj stanici nastoje da se to bre
provuku kroz pojas odozdo ka gore, ili da se provuku kroz pojas odozgo ka dolje, nakon ega
tre to bre nazad ka cilju.
3. Historijski razvoj judoa
Judo se javio kao metod borbe koji se kroz dugogodinju primjenu od strane strunjaka,
transformirao u umjetnost iji su principi bili sve vie izuavani i usavravani i sa moralnog
aspekta dok se nije razvio judo onakav kakav danas uimo i praktikujemo. Judo nije ni obina
demonstracija nasilja niti nain borbe, ali moe biti izuavan i slijeen kao ivotna filozofija.
Historija judoa predstavlja priu o putu transformacije judoa kao borilake vjetine u moderan
sport. To je pria iz koje se saznaje kako ovjek moe biti posveen edukaciji mladih u svojoj
sredini, mjeajui tradiciju i modernizaciju drutva, koristei individualnu energiju za
kolektivni napredak.
Svoj moderan oblik dudo poprima krajem 19-og vijeka, a svoje korijene vue iz vie starih
japanskih borilakih sistema, kao i iz istonjake filozofije (Otaki i Draeger,1983). Da bi se
shvatio judo, potrebno je upoznati prvo njegovu historijsku, filozofsku i naunu osnovu. Judo
svoje daleke korijene nalazi u raznim kineskim borbenim stilovima koji opet vode porijeklo sa

Tibeta i iz Indije (Watanabe i Avakian, 1997., Rao i ostali, 2001.). U kontaktu sa raznim
narodima i njihovim kulturama, borilake vjetine su se mijenjale, dopunjavale i usavravale.
Evolucija borilkih vjetina je po prvi put dokumentovana u Japanu poetkom sedmog vijeka
nove ere, sa borbama prvih samuraja. U to vrijeme, borba je dizajnirana sa svrhom ubijanja ili
onesposobljavanja neprijatelja, uz primjenu oruja ili bez njega.
Borilake vjetine koje su samuraji koristili su uvjebavane u svim ivotnim okolnostima i
vremenskim uslovima. Sposobnost da se uhvati drugi samuraj i da ga se baci na lea, uz
kontrolu, bila je veoma vana u tehnikama iju simbolinu primjenu prepoznajemo u
dananjem Judou.
Takenui ju-jitsu kola, koja je nastala oko 1532. godine je evoluirala od primjene tehnika
koje su koristili samuraji, ija forma je baza za mnoge stilove i ju-jitsu sisteme napada.
Umjetnost ju-jitsu je doivjela uspon u 16-om vijeku, sa velikim brojem stilova i sa mnogim
majstorima i uiteljima koji su promovirali razne verzije ju-jitsu. Prvi turniri u ju-jitsu
borbama se organiziraju od 1582. godine na dvoru oguna, tzv. period mira (Slika 3.1.).
Razvoj tehnike ju-jitsu obiljeava kola Javara koja je osnovana 1650. i od tada se po prvi put
pojavljuje slobodna vjeba (randori) i tehnika padanja (Ukemi) (Dragi, 1996., Obadov,
2005.) Mnogi od ovih stilova su imali dobre metode voenja borbe i samoodbrane ali nisu
nudili neto drugo. Uloga samuraja poinje da slabi u japanskom drutvu tokom Tokugava
perioda a period samuraja zavrava 1868. godine.

Osniva dudoa, dr. Digoro Kano (Slika 3.2.), uoio je nekoegzistentnost u

izuavanju ju-jitsu tehnika i istakao nesigurnost vjetine koja moe izazvati velike negativne
efekte usljed primjene zahvata uvrtanja zglobova i primjene poluga to je kod ljudi izazivalo
negativan stav prema ju-jitsu i dodijelilo mu slabu reputaciju u japanskom drutvu.
Inspirisan novim znanjem i poznavanjem ju-jitsua, prof. Kano je imao viziju kompletnije
verzije nove borilake vjetine, shvaajui vrijednost edukacije, vjebajui i prouavajui
tehnike borilakih vjetina. Takoer je imao i viziju tjelesnog i mentalnog treninga kao novu
filozofiju borilakih vjetina.
U svojoj 22-oj godini kreira novu borilaku vjetinu koja se zove JUDO (JU-DO), uzimajui
selektirane tehnike iz ju-jitsua, i dodajui svoje nove tehnike koje su omoguavale dinamino
voenje borbe bez povreda tokom randorija tj. slobodne borbe, koja nije bila mogua u jujitsu sa primjenom mnogih opasnih tehnika. Tako je dr. Kano razvio judo iz ju-jitsua, koji je
imao mnoge stilove i kole.
Primjenjivao je tehnike koje je uio u Kito Ryu Jiu-jitsu koli, znane u judou kao Koshiki No
Kata (klasine forme) koje su dizajnirane za borbu ali je koristio i tehnike koje je uio u
Tenjishinriyu ju-jitsu. Kano, sa jo devet studenata u februaru 1882. godine, osniva Kodokan
dudo (Institut za traenje puteva) i na taj nain diferencira dudo od ju-jitsua, sa eljom da
dudo bude prihvaen od viih slojeva japanskog drutva (Parulski, 1985).

Slika 3.2. Osniva dudoa prof.dr. Digoro Kano

(28.10.1860.- 04.05.1938.)

Promovirajui novu borilaku vjetinu, dr. Kano oraganizira borbe izmeu pristalica starog
stila jiu-jitsua i nove vjetine ju-do, 1886. godine u Tokiju, kada u susretima sa pripadnicima
Metropoliten policije od petnaest meeva, odnosi trinaest pobjeda uz samo dva nerijeena
mea. Tokom narednih godina, judo postaje sistem edukacije u Japanu, pa je nakon samo pet
godina od osnivanja, novu borilaku vjetinu usvojilo vie od 1500 pristalica.
Dr. Kano, 1922. godine formira dva principa (Slika 3.3.) Kodokan instituta (Kazuzo, 1976)
koji e biti vodilja vjebanja judoa irom svijeta:
SEIRYOKU ZENYO
(maksimum efikasnosti sa minimum energije) i
JITA KYOEI
(obostrana korist ili sveopi prosperitet i blagostanje)

Dr. Jigoro Kano paljivo bira termin JUDO stapajui dvije japanske rijei ju i do. Rije
JU se moe prevesti kao njean, fleksibilan, a JU se takoer nalazi u terminu ju-jitsu kada
se moe prevesti kao umjetnost ili tehnika i predstavlja manipulaciju suparnikovom
energijom, protiv njega samog, kontrolirajui vlastitu energiju i stabilnost.

Druga rije DO daje judou prednost nad konceptom ju-jitsua i znai put. Ovaj dio rijei judo
predstavlja i filozofiju ove borilake vjetine u kojoj nije vano koliko ste jaki ve koliko
malo energije moete da upotrijebite kako bi savladali svog suparnika (Rao i ostali, 2001).
Na taj nain, borilaka vjetina ju-jitsu je otvorila puteve razvoju judoa i prof. Kano je
iskoristio prednosti evolucije jdudoa, uvijek iskoritavajui mogunosti da promovira judo
kao novu borilaku vjetinu irom svijeta kroz koncept da mehkoa savladava vrstou.
Prvi dojo (sala za vjebanje) je formiran 1882. godine u Eishoji (Slika 3.4.), budistikom
manastiru u Tokiju i tokom postepenog razvoja dudoa dr. Kano je devet puta premjetao
dojo kao dokaz napretka i razvoja u japanskom drutvu.

1909. godine Kodokan postaje oficijelna fondacija. U cilju promocije judoa izvan Japana,
Kano odlazi u Englesku i Njemaku i postaje 1909. godine prvi azijski lan Internacionalnog
olimpijskog komiteta (IOC) a ve 1911. godine, judo postaje dio javnog obrazovanja u
Japanu.
Dr. Digoro Kano je bio i osniva Japanske Atletske Asocijacije (JAA), i njen predsjednik.
Preminuo je 1938. godine u Kairu ali njegova ideja o judou kao svjetskoj borilakoj vjetini i
dalje ivi i dobija novu ekspanziju u svijetu.
Kano je transformisao ju-jitsu u judo tako to je izvrio eliminaciju onih tehnika koje nisu
istovjetne sa tom vjetinom npr.izbacio je udarce iz judo sportske borbe; izbacio je sve
pokrete koji mogu izazvati povrede npr.udarci u oi, ganitalije itd., i definiranjem pravila,
izvrio je diferenciju izmeu judoa kao vjetine i kao sporta. Tako je stvorena kontrola i
humanizacija u sportskoj judo borbi u kojoj e se potovati principi judoa.
1948. godine se odrava Sve-Japansko prvenstvo, a 1951. godine se osniva IJFInternacionalna judo federacija. Prvo Svjetsko prvenstvo se odrava u Tokiju 1956. godine u
kojem je 21 zemlja uzela uee. Evropska Judo Unija se osniva 1951. godine u Londonu.
Dudo postaje Olimpijski sport 1964. godine u Tokiju u kojem je holananin Anton Gesnik
osvoji prvo mjesto i sruio dominaciju Japanaca u ovom sportu. Na ovom takmienju je uzelo
uee 74 takmiara iz 27 zemalja.
Drugi vaan momenat za razvoj judoa na svjetskom nivou je uvoenje judo takmienja za
ene, tako da je prvo Svjetsko prvenstvo za ene odrano 1980. godine u New Yorku (USA).
Meutim, korijen nastanka judoa za ene vee se za davnu 1926. godinu kada Kodokan
osniva ensku judo sekciju.
Kao demonstrativni sport, judo za ene je promoviran na OI u Seulu 1988. godine, a na OI u
Barseloni 1992. godine, judo za ene postaje zvanino olimpijski sport.
Koliko je judo postao globalni sport pokazuje podatak da je na OI 1964. godine, devet
zemalja osvojilo medalje dok je na OI u Atini 2004. godine, 26 zemalja osvojilo medalje u
svim teinskim kategorijama za mukarce i ene. Na OI u Pekingu 2008. godine, 22 zemlje
osvajaju medalje u mukoj i enskoj konkurenciji.
Judo u Bosni i Hercegovini
Nastanak judo sporta u Bosni i Hercegovini vee se za 1956. godinu kada se formira Judo
klub eljezniar iz Sarajeva. Od tog perioda pa do danas je velika plejada trenera i
takmiara dala doprinos razvoju judoa u BiH. Najuspjeniji judo kolektiv koji je u posljednjih
petnaest godina postizao najbolje rezultate u pojedinanoj i ekipnoj konkurenciji u Bosni i

Hercegovini je Judo klub Bosna iz Sarajeva, ekipni prvak ex Jugoslavije 1985. i 1990.
godine.
Takmiari i takmiarke ovog kluba su osvajali svjetske i evropske medalje i prezentirali
Bosnu i Hercegovinu na Olimpijskim igrama u Atlanti, 1996. (USA), Sidneju, 2000. (AUS),
Atini, 2004. (GRE) i Pekingu, 2008. (CHN).
Druga dva judo kolektiva koji su takoer ostvarili zapaene rezultate su: Judo klub
eljezniar koji je 1983. godine bio viceampion Evrope u judou i Judo klub Trebinje iz
Trebinja.

Najbolje rezultate su postigli sljedei bosanskohercegovaki judo takmiari, a oni su:

Davor Vlakovac, lan Judo kluba Bosna, osvaja bronzane medalje na Evropskom
prvenstvu za seniore u Birmingemu 1995. godine u kategoriji do 71kg, osvaja petog mjesta
na Evropskom prvenstvu za seniore u Den Haagu 1996. godine u kategoriji do 71kg i uesnik
na Olimpijskim igrama u Atlanti, 1996. (USA).

Amel Meki, lan Judo kluba Bosna, juniorski prvak Balkana (1999. i 2000.); 3. mjesto na
Evropskom prvenstvu za juniore, Nikozija-Kipar,(2000.); 5. mjesto na Svjetskom prvenstvu
za juniore; (Tunis, 2001); Bugarska-Sofija, 3. mjesto Svjetski kup; 2001. - Njemaka-Minhen,
5. mjesto na Svjetskom prvenstvu; 2002.- Srbija-Novi Sad, 3. mjesto na Svjetskom prvenstvu
(za studente); 2003.- Koreja- Degu; 3. Mjesto na Univerzijadi; 2003. Rumunija-Bukuret,
1.mjesto, Svjetski Kup; 2003.- Japan-Osaka, 5. mjesto, Svjetsko prvenstvo; 2004.- ItalijaRim, 3.mjesto, Svjetski kup; 2004.-Holandija-Roterdam, 3.mjesto Svjetski kup; 2005.
panija-Almerija, 3.mjesto Mediteranske igre; 2006. - Slovenija-Celje, 1. mjesto Evropski
kup; 2006.-vedska-Boras, 1.mjesto Evropski kup; 2007.-BIH-Sarajevo, 1.mjesto Evropski
kup; 2007.-Italija-Rim, 3.mjesto Svjetski kup; 2007.-Brazil-Rio De eneiro, 5.mjesto
Svjetsko prvenstvo; 2008.-Olimpijske igre Peking 2008., 9. mjesto; 2009.-Italija-Peskara,
3.mjesto Mediteranske igre; Sedmostruki prvak Balkana. Uesnik Olimpijskih igara Atina
2004. I Peking 2008..
Larisa Ceri, lan Judo kluba Bosna, 1. mjesto na Svjetskom juniorskom prvenstvu (U-20)
2009. u Parizu (Francuska) u kategoriji +78kg, 3. mjesto na Evropskom prvenstvu za mlae
seniore (U-23) 2009. godine (Turska) u kategoriji +78kg, 2. mjesto na Mediteranskim igrama
2009. godine (Italija), 2. mjesto na Evropskom prvenstvu za mlae seniore (U-23) 2010.
godine u Sarajevu (BiH) u kategoriji +78kg.
U namjeri da judo dobije to vei kvalitet u BiH, pored velikog broja takmienja organiziranih
za razliite uzrasne kategorije za podruje Balkana, Judo savez Bosne i Hercegovine je bio
organizator vie evropskih prvenstava u judou za razliite uzrasne kategorije.
Prvo od tih takmienja je Evropsko prvenstvo za juniore i juniorke (U-20) 2003. godine,
zatim, Evropsko prvenstvo za kadete (U-17) 2008. godine i Evropsko prvenstvo za mlae

seniore (U-23) 2010. godine, to predstavlja najvei nivo takmienja u judou koji je odran u
BiH.
Paralelno se organizira i Evropski kup Sarajevo open na kojem uestvuje veliki broj
takmiara i takmiarki, ne samo sa prostora starog kontinenta ve i iz Sjedinjenih Amerikih
Drava, Kanade itd.
Na taj nain, BiH takmiari i takmiarke imaju mogunost, da steknu lina iskustva na
evropskom nivou kako bi svoje performance podigli na to vei nivo i kako bi u budunosti
mogli postizati to kvalitetnije rezultate.
Iz tih razloga, Katedri borilakih sportova, Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u
Sarajevu, se pruila mogunost da da svoj doprinos u razvoju BiH judo sporta, tako to e na
nauni nain objasniti neke aspekte judoa a to e u perkspektivi dati velike mogunosti za
napredak judoa u BiH.
Jedna od tih aktivnosti je i objavljivanje prvog Univerzitetskog udbenika JUDO (Slika
3.10) autora prof.dr. Izeta Rae, koji je dao veliki doprinos prezentaciji judo sporta sa
odgojnog, edukativnog, filozofskog, sportskog i naunog aspekta.

Analizom situacijiskih parametara, prije svega dravnih prvenstava za seniore, zatim,

analizom balkanskih i evropskih prvenstava, prezentirani su nauni radovi na eminentnim
svjetskim kongresima kao to su:
European College of Sport Science (ECSS),
World Congress of Performance Analysis of Sports (WCPAS), International Scientific
Conference on Kinesiology (Hrvatska), International Symposium of New Technologies in
Sport (NTS), International Scientific Conference Sport Kinetics (IASK), International
Science of Judo Symposium (IAJR) itd.
Koristi od vjebanja judoa
Na kraju prvog dijela knjige, elimo da rezimiramo koje su to koristi od vjebanja vjetine
blagog puta tj. judoa sa posebnim osvrtom na djeiji uzrast kao ciljnu grupu, a te koristi su:
-

Osjeaj pripadnosti kroz vjebanje judoa

Judo kao zabavna aktivnost
Disciplina bez kanjavanja
Konstantno postavljanje ciljeva kako u sportu tako i u ivotu te realizacija istih
Razvoj tjelesnog aspekta
Razvoj zdravstvenog aspekta
Socijalni i emocionalni razvoj
Razvijanje fer pleja, moralnih kvaliteta, discipline i potovanja
Mogunost primjene judoa kao samoodbrane

Klasifikacija tehnika u judou

Osnovnu klasifikaciju judo tehnika definirao je prof.dr. Digoro Kano koji je definisao
podjelu u pet kompleksa i nazvao ih Go-kyu sistem 1895. godine. Meutim, stalnim razvojem
i ekspanzijom judoa u svijetu dolazi i do nastanka i drugih klasifikacija ali ne naruavajui

osnovu Go-kyu sistema. U periodu od 1895. 1982. godine, sve judo tehnike su klasificirane
tako da pripadaju u jednu od pet grupa bacanja na proslavi 100-te godinjice Kodokan judoa.
Edukacijski komitet Svjetske Judo Federacije (IJF) je uputio zahtjev od Svejapanske judo
federacije (AJJF) da napravi zvaninu listu oficijelnih naziva judo tehnika. Tako je na
generalnoj skuptini 1. aprila 1997 godine, IJF usvojila zvaninu listu oficijelnih naziva judo
tehnika (Waza list), koja se sastoji od 67 naziva tehnika bacanja i 29 tehnika u parteru
(Daiago, 2005).
Judo, kao vjetina koja pripada grupi borilakih sportova na bazi hvatanja i koji esto
podrazumijevaju intenzivnu primjenu demonstracije snage, to zahtijeva naprezanje tokom
borbi. Ipak, u judo praksi ovo naprezanje moe biti sprijeeno KATAMA (formama).
Kata omoguava judokama da prilagodi intenzitet vjebanja njegovoj tjelesnoj snazi i
godinama, a u isto vrijeme je u potpunosti efektivna i po pitanju interesa i po pitanju koristi.
Klasifikacije tehnika judoa je prikazana u shemi 5.1., i ona se sastoji od bacanja, dranja i
udaraca. One se opet granaju u svoje podgrupe.
. Principi judoa
Osniva judoa prof.dr. Jigoro Kano je doao do univerzalne metode
edukacije za mir, iji se korijeni nalaze u 1882. godini, kada promovie
Kodokan institut (Institut za traenje puteva). Svoje uenje bazira na
prirodnim zakonima, vrijednostima ovjeka kao individue, i djelovanju u
drutvu potujui etike norme ponaanja, kada se efekti primjene tih istih
normi prenose na tijelo i um druge osobe.
Kodokan predstavlja koncept ivota sam za sebe. Meutim, Kodokan
metoda takoer moe da znai mjesto za studiranje ili promocija puta.
Termin JU predstavlja blagost, njenost ili ukazivanje na put, u kojem se
suparniku ne opire ve ga se savladava mehkoom tj. poputanjem, dok
termin JU-JITSU predstavlja umjetnost vjebanja njenosti ili davanje puta
(upuivanje) u namjeri postizanja pobjede tokom sukoba, dok termin DO
znai put ili princip istoga.
Dakle, judo je potpun osjeaj za prouavanje i metod treninga uma i tijela
kao regulatora ivota. Takoer, judo se moe definirati kao put ka
neagresivnosti. Zato, DO ili put u judou predstavlja glavni segment, dok je
vjetina u drugom planu.
Put (DO) vjebanja judoa se sastoji od tri segmenta u kojima se ova
vjetina koristi kao sredstvo u razvoju pojedinca i to:
1. Kao borilaka vjetina;
2. Metoda tjelesnog razvoja svakog pojedinca i
3. Mentalni razvoj u kojem se razvijaju intelektualne i moralne
performance pojedinca.
Kroz uenje i usavravanje tehnika judoa, pojedinac vjeba sa ciljem
koritenja tjelesne i mentalne energije na najefikasniji nain tokom napora
kojima moe biti izloen.
Dr. Kano je borbu ili umijee borbe golim rukama osmislio kao nadopunu
sistemu edukacije u tjelesnom i mentalnom aspektu. Taj sistem
permanentno djeluje na razvoj ovjeka i uravnoteuje protok energije u
biolokom i mentalnom potencijalu svakog pojedinca.
Formulisao je pravila tj. PRINCIPE dudoa koji ni danas nisu izgubili na
svom znaaju. PRINCIPI dudoa, osim to imaju primjenu u jednostavnijem
shvatanju borilakih vjetina,
primjenljivi su i u svim aspektima

ovjekovog ivota, gdje akcije i nastojanja ovjeka zahtijevaju

EFIKASNOST, uz istovremeno UVAAVANJE druge osobe ili grupe.
Dva fundamentalna principa judo-a definirani su 1922. godine:
Seirjoku Zenyo
(MAKSIMUM EFIKASNOSTI) i
Jita Kjoei
(ZAJEDNIKO BLAGOSTANJE I NAPREDAK),
smatrajui da u borilakim vjetinama kao metodama samoodbrane
nedostaje sistematska metoda koja e djelovati kroz obuku kako tjelesnog,
tako i mentalnog i moralnog aspekta individue.
Na taj nain dolazi do izraaja obrazovni karakter kroz sticanje
samopouzdanja, daljeg usavravanja, pomaganja drugima u razvoju
drutva kao cjeline.
Koncept maksimuma efikasnosti u primjeni judo tehnika najbolje se moe
vidjeti iz primjera koji je dr. Kano uzimao za veoma dobar primjer filozofije
judoa kao adaptibilne aktivnosti koja govori o tome da se ne opiremo
suparniku ve da se njemu prilagoavamo.
To je primjer vrbe ije se grane pod pritiskom snijega savijaju ali se ne
lome i hrasta koji se odupirao pod teinom snijega i polomio grane,
pruajui uzaludni otpor. Kada se ovaj primjer transformira u borbu sa
suparnikom ije su performance izraene vrijednostima od 10 i 7 jedinica,
tada e suparnik od 10 jedinica, ako snano gurne suparnika od 7 jedinica,
pod predpostavkom da se drugi suprotstavi tom guranju, biti savladan jer
je u podreenom polaaju sa svojim tjelesnim i mentalnim
performancama.
Meutim, ako se suparnik od 7 jedinica ne suprotstavi guranju suparnika
od 10 jedinica, ve samo pomjeri svoje tijelo ustranu, tada e onaj koji ga
je elio gurnuti, izgubiti energiju jer se suparnik sklonio sa putanje
njegovog guranja, izgubit e ravnoteu, i na taj nain biti veoma lahko
savladan. Suparnik od 7 jedinica je primjenom koncepta mehkoa
savladava vrstou tj. prilagoavanjem i pomjeranjem svog tijela ustranu
kontrolisao i savladao vrstou i na najefikasniji nain iskoristio
suparnikovu energiju protiv njega samog i postigao eljenu efikasnost.
Ovakav pristup kroz primjer vrbe pod snijegom kod suparnika sa razliitim
performancama, zahtijeva od svakog ponaosob da ui, ne samo o sebi ve
da naui i neto o drugoj osobi, jer samo uz spremnost da posmatramo
druge moemo reagovati ne opirui se direktno napadu ili borbi.
U namjeri da se ostvari cilj, koristi se energija, kako tjelesna tako i
mentalna, na najefikasniji nain u svrhu postizanju maksimuma. Tako da,
kada neko pokua da vas gurne i vi se ne suprostavljate tom guranju, ve
naprotiv, energiju koju je va suparnik uloio u to guranje vi pojaavate
vuenjem u pravcu guranja; ak i sa malo uloene energije bit ete
uspjeni u savladavanju suparnika.
Isto tako, kad vas neko vue, tom vuenju se neete suprostavljati ve
ete vuenje poboljati svojim guranjem, naruavajui stabilnost
suparnika, ienjem, kaenjem i drugim nainima i tako
savladati
suparnika na efikasan nain.

Kada se stupi na put (DO) judoa, on zapoinje uenjem tehnikama, ali da

bi se shvatila sutina puta, potrebno je mnogo vjebanja i kultivizacije uma
ili drukije reeno, nije dovoljno ulagati energiju samo u tehnike aspekte
ve je potrebno energiju ulagati i u intelektualni razvoj sa iskrenom
predanou.
Vjebanje judoa samo po sebi nije dovoljno, sticanjem novih znanja i
kultivizacijom uma doprinosi se procesu shvatanja i stvaranja jasne
predstave o judou, u kojem se ta znanja mogu primijenti na mlae uzraste
te i na taj nain postii maksimalna efikasnost.
Moralni aspekt, na koji se takoer stavlja poseban akcent tokom vjebanja
judoa, ukazuje na vanost razlikovanja dobrog i neeg to nije dobro i
razumno, u situacijama kada ovjek mora da reaguje.
U protivnom e trud i volja uloeni u same vjebe judoa, rezultirati
nesposobnou da radite ono to je dobro, ali i nesposobnou da
sprijeite da uradite ono to nije dobro. Kroz prakticiranje blagog puta se
razvija navika moralnog postupanja.
Kod primjene moralnog aspekta kroz prakticiranje judoa, dr. Kano istie da
ako pobjeuje, ne hvali se pobjedom, ako gubi, ne budi obeshrabren
gubitkom. Kad je sigurno ne budi nepaljiv, kad je opasno ne plai se,
samo koraaj stazom naprijed stiui novo iskustvo. Zato ovjek, bez
obzira ta se deavalo u ivotu, treba primjenjivati najefikasnija sredstva
kako bi ostao na pravom putu.
Sa dobro razvijenim tijelom i razvijenim intelektualnim kapacitetima, uz
potivanje moralnih normi, postiete maksimum efikasnosti u dobrobiti
razvoja drutva. Treba usavravati sebe kako bismo mogli doprinijeti
drugima, konstantno naglaavati znaaj judoa poduavajui druge. Judo
predstavlja uenje naina i njegova primjena je uenje najboljih naina
da ovjek postigne bilo koju vrstu uspjeha u ivotu.
Efikasne su akcije sa potovanjem dostojanstva suparnika u borbi sa
mnogo jaim suparnikom. U kontekstu miinog naprezanja, judo je borba
u mikroskali izmeu dvije individue, u kojoj takmiarska perspektiva nema
intenciju ukljuivanja vie osoba u makro skali.
Razumijevanje kreativne moi sporta pa tako i judoa dovela je do toga da
ovaj sport ue u porodicu olimpijskih sportova. Zahvaljujui humanistikoj
perspektivi, borilake vjetine su i postale borilaki sportovi u kojima je
nedopustivo da nokaut bude jedna od mogunosti pobjede ili okonanja
borbe.
Borbu izmeu dva ovjeka treba posmatrati kao relaciju u tjelesnom,
moralnom, socijalnom i kulturolokom znaenju. Odgojne i edukacijske
mogunosti koje JUDO prua nisu ekskluzivno vlasnitvo judoa kao vjetine
i sporta, ali esencijalni efekti koje borba golim rukama prua, imaju
univerzalni karakter, jer je tjelesni kontakt permanentno prisutan.
Ovaj kontakt prua izvrsne mogunosti da naui suparnike kako da potuju
sebe i drugog. Na taj nain se razvijaju adaptibilne performance svakog
pojedinca u svim ivotnim okolnostima.
Davanjem znaaja ljudskoj aktivnosti kroz tjelesni, moralni i intelektialni
aspekt djelovanja, dr. Kano je uoio veliki potencijal razvoja humanizacije
interpersonalnih odnosa gdje se od jednog dobra izmeu dvije individue, ili
vie njih, stvara generalno dobro.

Disciplina blagog puta znai da se, za krajnji rezultat, umjesto sirove ili
grube sile, koristi suparnikova snaga tj. energija. To je model u kojem
odluujete da neete prihvatiti baenu rukavicu i u kojem odluujete da
ostanete pribrani i zaokupljeni ste drugom osobom. Ali, uenik nee
napasti niti prihvatiti poziv na borbu.
Umjesto toga prihvata injenicu da energija druge osobe pripada samo njoj
i da joj se ne treba suprostavljati tj. odupirati. Suparnikovo nastojanje da
vas destruira treba potovati jer ovjek koji ue u borbu sa milju da
nipoto ne smije doivjeti poraz, ukoi se i automatski zauzima
odbrambeni poloaj, ne pokazujui znakove da tei ka viim dostignuima
u borbi ali i u ivotu (Kano, 1986

JUD
Bacanja
(NAGE)

Dranja
(Katame)

Udarci
(Atemi)

Stojei
stav
(TACHI)
Portvova
ne
Dranja
(Osae
komi)
Guenja
(Shime)
Poluge
Runi
(Kansetsu)
udarci
(Ude ate)

Rune (TE)
Bone
(KOSHI)
Unazad
None
(Ma Sutemi)
Ustranu
(Yoko

Noni
udarci

(Ashi ate)
Shema 5.1. Klasifikacije tehnika judoa

Udarci prstima
(Yubisaki Ate)
Udarci krajem
ruke
(Tegatana Ate)
Udarci
pesnicom
koljenom
(Kobushi
Ate)
(Hiza-gashira
Udarci laktom
Ate)
Kruni udarci
(Sekito Ate)
Udarci petom

GRUPE JUDO TEHNIKA

1. Nage Waza ( Tehnika bacanja)
2. Katame Waza (Tehnike kontrole)
PODGRUPE JUDO TEHNIKA
1. Rune, (TE)
2. Bone, (KOSHI)
3. None, (ASHI)
4. Portvovane, (SUTEMI)
5. Poluge, (KANSETSU)
6. Guenja, (SHIME)
7. Zahvati, (OSAE KOMI)
Atemi - waza (tehnike udaraca) se ne koriste u judo sportskoj borbi.

Pojedinane judo tehnike bacanja i tehnika u parteru

NW NAGE - WAZA ( 67 )
Slika 5.1
Tai-otoshi TOS

TW TE- WAZA
Slika 5.2.
Seoi-nage SON

Slika 5.3
Kata-guruma KGU

Slika 5.4.
Uki-otoshi UOT

Slika 5.5.
Sumi-otoshi SOT

Slika 5.6.
Sukui-nage SUK

Slika 5.7.
Obi-otoshi OOS

Slika 5.8.
Seoi-otoshi SOO

Slika 5.9.
Yama-arashi YAS

Slika 5.10.
Morote-gari MGA

Slika 5.11.
Kuchiki-taoshi KTA
Slika 5.13.
Uchi-mata-sukashi UMS

Slika 5.12.
Kibisu-gaeshi KIG
Slika 5.14.
Ippon-seoi-nage ISN
KW KOSHI WAZA

Slika 5.15.
Uki-goshi UGO

Slika 5.16.
Harai-goshi HRG

Slika 5.17.
Tsurikomi-goshi TKG

Slika 5.18.
Hane-goshi HNG

Slika 5.19.
O-goshi OGO

Slika 5.20.
Ushiro-goshi USH

Slika 5.21.
Utsuri-goshi UTS

Slika 5.22.
Tsuri-goshi TGO

Slika 5.23.
Koshi-guruma KOG

Slika 5.24.
Daki-age STG

Slika 5.25.
Sode-tsurikomi-goshi STO
Slika 5.26.
Deashi-barai DAB
Slika 5.28.
Sasae-tsurikomi-ashi STA

AW ASHI - WAZA
Slika 5.27.
Hiza-guruma HIZ
Slika 5.29.
Osoto-gari OSG

Slika 5.30.
Ouchi-gari OUG

Slika 5.31.
Kosoto-gari KSG

Slika 5.32.
Kouchi-gari KUG

Slika 5.33.
Okuri-ashi-barai OAB

Slika 5.34.
Uchi-mata UMA

Slika 5.35.
Kosoto-gake KSK

Slika 5.36.
Ashi-guruma AGU

Slika 5.37.
Harai-tsurikomi-ashi HTA

Slika 5.38.
O-guruma OGU

Slika 5.39.
Osoto-guruma OGR

Slika 5.40.
Osoto-otoshi OSO

Slika 5.41.
Tsubame-gaeshi TSU

Slika 5.42.
Osoto-gaeshi OGA

Slika 5.43.
Ouchi-gaeshi OUG

Slika 5.44.
Kouchi-gaeshi KOU

Slika 5.45.
Hane-goshi-gaeshi HGG

Slika 5.46.
Harai-goshi-gaeshi HGE

Slika 5.47.
Uchi-mata-gaeshi UMG
MS MA-SUTEMI WAZA

Slika 5.48.
Tomoe-nage TNG
Slika 5.50.
Ura-nage UNA

Slika 5.49.
Sumi-gaeshi SUG
Slika 5.51.
Hikkomi-gaeshi HKG

Slika 5.52.
Tawara-gaeshi TWG

Slika 5.53.
Obi-tori-gaeshi OTG

Slika 5.54.
Uki-waza UWA

YS YOKO-SUTEMI-WAZA
Slika 5.55.
Yoko-gake YGA

Slika 5.56.
Yoko-guruma YGU

Slika 5.57.
Tani-otoshi TNO

Slika 5.58.
Yoko-wakare YWA

Slika 5.59.
Yoko-otoshi YOT

Slika 5.60.
Hane-makikomi HNM

Slika 5.61.
Uchi-mata-makikomi UMM

Slika 5.62.
Osoto-makikomi OSM

Slika 5.63.
Soto-makikomi SMK

Slika 5.64.
Uchi-makikomi UMK

Slika 5.65.
Harai-makikomi HRM

Slika 5.66.
Daki-wakare DWK

Slika 5.67.
Kani-basami KBA

Slika 5.68.
Kawazu-gake KWA

KW KATAME - WAZA
OS OSAE-KOMI-WAZA
Slika 5.69.
Hon-kesa-gatame KEG

Slika 5.70.
Kuzure-kesa-gatame KKE

Slika 5.71.
Kata-gatame KAG

Slika 5.72.
Kami-shiho-gatame KSH

Slika 5.73.
Slika 5.74.
Kuzure-kami-shiho-gatame KKS Yoko-shiho-gatame YSG
Slika 5.75.
Tate-shiho-gatame TSG

Slika 5.76.
Ushiro-kesa-gatame UKG

Slika 5.77.
Mekura-kesa-gatame MKG

Slika 5.78.
Nami-juji-jime NJJ

SH SHIME-WAZA
Slika 5.79.
Gyaku-juji-jime GJJ

Slika 5.80.
Kata-juji-jime KJJ

Slika 5.81.
Hadaka-jime HAD

Slika 5.82.
Okuri-eri-jime OEJ

Slika 5.83.
Kata-ha-jime KHJ

Slika 5.84.
Ryo-te-jime RYJ

Slika 5.85.
Do-jime DOJ

Slika 5.86.
Tsukkomi-jime TKJ

Slika 5.87.
Kata-te-jime KTJ

Slika 5.88.
Sode-guruma-jime SGJ

Slika 5.89.
Sankaku-jime SAJ
KA KANSETSU-WAZA

Slika 5.90.
Ude-garami UGR

Slika 5.91.
Ude-hishigi-juji-gatame JGT

Slika 5.92.
Ude-hishigi-ude-gatame UGA

Slika 5.93.
Ude-hishigi-hiza-gatame HIG

Slika 5.94.
Ude-hishigi-waki-gatame WAK

Slika 5.95.
Ude-hishigi-hara-gatame HGA

Slika 5.96.
Ude-hishigi-ashi-gatame AGA

Slika 5.97.
Ude-hishigi-te-gatame TGT

Slika 5.98.
Ude-hishigi-sankaku-gatame SGT

Slika 5.99.
Ashi-garami AGR

6. Karakteristike judoa
Analizom kretne aktivnosti tokom judo borbe, pred takmiare se stavlja zahtjev da uhvate
kimono za revera, okovratnik i za rukav u namjeri da narue ravnoteu (KUZUSHI) jedan
drugom dovoljno da izvre bacanje. Borei se, oba takmiara nalaze se u stojeoj ili u
parternoj poziciji, to zavisi od individualne strategije takmiara i od prirodnog razvoja borbe
(mea).
U stojeem poloaju poeni se dodjeljuju na osnovu stepena kvaliteta demonstriranja vjetine
bacanja i rang bacanja ide od najnieg u stranu (yuko) pa do visoke amplitude bacanja veom
povrinom preteno na lea uz snagu i brzinu (ippon).
Takoer, poeni u parternoj borbi se takoer dodjeljuju za duinu trajanja vremena dranja
izvrenog za minimum 15 sec. (yuko), pa do maksimalnog dranja 25 sec. (ippon).
Automatska pobjeda se dodjeljuje kad je borba predana kao ishod guenja ili manipulacije na
zglobu lakta suparnika kako bi se suparnik dobrovoljno predao ili bio nesposoban da nastavi
dalje takmienje (zbog gubitka svijesti ili zbog povrede).
Prema tome, trenutna pobjeda moe biti postignuta pomou dobijanja cijelog poena (ippon) u
stojeem ili parternom poloaju. Relativna uloga borbe u stojeem i parternom poloaju je
sutinski odreena strategijom svakog takmiara. Razliita taktika e biti upotrijebljena od
razliitih dudista, to zavisi od individualnih sposobnosti ili slabosti svakog takmiara ili
takmiarke (Ijf, 2003).
Trojica sudaca participiraju na strunjai sa osnovnim odluivanjem izmeu glavnog suca pod
nadzorom dvojice pomonih sudaca. Svi signali moraju imati podrku najmanje dva suca od
trojice sudaca u namjeri dobijanja odobrenja, tavie, dvojica sudaca mogu opozvati odluke
glavnog suca ukoliko su one nepravilne.
Pravila reguliranja upravljanja judo borbom zahtijeva od boraca da budu veoma dinamini u
toku mea, tako da takmiari bivaju kanjeni ako postanu neborbeni i/ili imaju odbrambeni
poloaj u toku mea. Takoer, takmiari e biti kanjeni ako namjerno bjee van zone
opasnosti, u pokuaju izbjegavanja napada ili prilikom pokuaja lanog napada.
Tako pravila u judou zahtijevaju ponavljanje visoko intenzivnih napada i radi toga velikih
fiziolokih zahtjeva svakog suparnika ponaosob.
Ciljevi treninga u judou predstavljaju usavravanje vjetine koja se izvodi na takmienju sa
suparnikom i sport u kojem dominantnu ulogu imaju motorike sposobnosti koordinacija,
ravnotea, snaga, brzina, izdrljivost (Weers, 1999). U judo sportu je od velike vanosti dobro
funkcioniranje osjetilnih organa i kapacitet za opaanje i brzo djelovanje pod neprekidnom
promjenom suparnikovih aktivnosti i gdje brzina reakcije i preciznost uoavanja namjere
suparnika moe sprijeiti suparnike da uspjeno izvedu taktiki manevar (Bompa, 2000).
Sa funkcionalnog aspekta judo je sport u kojem je tehnika karakteristina po otvorenim i
zatvorenim kinetikim lancima kretnih struktura.
Mijenjanjem dinamike situacije tokom borbe od suparnika se zahtijeva dobra usvojenost
taktiko - tehnikih stereotipa koje primjenjuju tokom borbe, kao i reorganizacija tih
stereotipa, te stalna manifestacija napada, odbrambenih akcija i kontranapada. Tehnike judoa
se primjenjuju u direktnom sukobu sa suparnikom, a sve u nastojanju da se izvri simbolika
destrukcija, tj.nastoji se naruiti homeostaza (ravnotea) suparnika, kako fizika tako i
psihika. Neke od karakteristike judoa su:
- Judo spada meu najrairenije borilake vjetine koje se prakticiraju irom svijeta
- Judo je najsigurniji komtaktni sport za djecu ispod 13 godina (American College of
Sports Medicine). http://www.usjudo.org/funfacts.asp

Judo je dinamina i visoko intenzivna aktivnost posebnog kompleksiteta zbog borbe

golim rukama
Polistrukturalna aciklina aktivnost
Cilj - destrukcija suparnika u okviru pravila judoa
Ofanzivna i defazivna dejstva tokom borbe
Konaan rezultat predstavlja pobjeda ili poraz.
Model trostrukog teinog sistema
Veliki raspon ruku i ramena
Opa prostorna percepcija
Vrijeme reakcije
Ravnotea i koordinacija
Kognitivna kategorizacija
Taktika inteligencija
Sistem tjelesnog vjebanja kojim se eli postii ravnotea izmeu duhovnog i
tjelesnog
Energetska komponenta kretanja sa visoko razvijenim aerobnim i anaerobnim
kapacitetima

Zbog toga, aktivnosti koje suparnici produkuju u toku borbe nose obiljeje izrazito tekog
rada zbog velike energetske potronje i koliine angairane miine muskulature sa visokim
nivoom psihikog naprezanja.

3. METODIKA TRENINGA JUDO TEHNIKA

3.1

Dojo pravila

Postoje stanovita pravila koja su ope priznata, a odnose se na ponaanje i higijenu u

dvorani.

Uvijek nosite neto na nogama kada se ne nalazite na matu. Sandale (lape) su

tradicionalna obua.
Drite tijelo,posebice stopala, doista istim. Judokama s prljavim nogama ne moe se
dopustiti pristup na mat( tatami).
Ne nosite prstenje, naunice i bilo kakav drugi nakit, kao i ukrase za kosu koji mogu biti
uzrok ozbiljnogpovrjeivanja.
Nokte na nogama i rukama morate podrezati da budu kratki. Nokti mogu bit uzrok ozljeda.
Duga kosa takoer je opasna. Veite vau kosu u rep ili na neki drukiji nain da se ne
rasipa.
Dok ste na mat-u ne nosite arape. Moete se skliznuti i tekopasti.
Ne nosite gornji dio odjee ispod kimona, osim u sluajuposebnih razloga. ene mogu
nositi majice.
Ne naputajte mat bez doputenja uitelja-trenera (sansei).
Ukoliko naputate mat, ne zaboravite naklon, kao i prilikom povrataka. Ne zaboravite
obuu.
Ne razgovarajte sa onima koji sjede na matu tijekom treninga. Sjedite skupljenih nogu i
pazite.
Biti nepaljiv znai slaba zatita u sluaju neoekivanogpada na vas.
Opa koncentracija cijelo vrijeme mora bitijedna od zadaa.
Nije doputenopriati etati se, kruiti uokolo ili leati.
Kada stojite neka vam ruke slobodno vise s obje strane tijela, kada sjedite neka vam se ruke
nalaze na koljenima U relaksirajuempoloaju.

3.2

Osnovne metode uenja tehnika

Judo ima dobro razraen sistem uenja u metodolokom smislu, koji se usavrava s
novim zahtjevima savremenog takmiarskog sporta. U tekstu koji slijedi je razraena metoda
uenja i usavravanja tehnika po Kodokanu u. Moderni pristup podrazumijeva uklapanje
novih znanstvenih dostignua, a to ini umijee svakog trenera ponaosob uspjenim vie ili
manje, mada se u praksi uenja tehnike nije suvie promijenila navedena metodologija, osim
to se uklapaju najnovija dostignua iz oblasti motorikog uenja, a to je obraeno u
prethodnom poglavlju.

1. Individualne vjebe bez partnera (tendoku- ranshiu)

- oponaa se pokret odreene tehnike u mjestu; bez partnera.

2. Ulasci bez bacanja (uchi-komi)

- izvodi se kuzushi i tsukuri (bez kake) sliveno, postepeno sve bre.

3. Ulasci sa podizanjem (pushi-gari)

- izvodi se kuzushi i tsukuri i djelomino kake; podie se od tla s kontrolom

4. Serija ulazaka sa 1 bacanjem (kake-ai)

- ovo se esto radi na treninzima radi obuke specijalki; ponekad se podie i baca i po 2
partnera (obueni takmiari).

5. Vjebanje bacanja u kretanju (yaku-soko-geiko)

- usavravanje osjeaja za *moment napada*. Partner se ne opire ve surauje; namjeta se
u idealnu poziciju.

6. Vjebanje u kretanju s otporom (kakari-geyko)

- protivnik daje otpor u onom sluaju kada tori nepravilno izabere moment za napad.
7. Vjebanje s partnerima razliite razine znanja (shute-geyko)
- uke zna vie i pomae toriju u otklanjanju pogreki

8. Uvjetovana borba (randory)

- laki randory - s poputanjem samo obrana bez kontri
- teki randory - obrana i napad, simulacija borbe ovisno o vrsti zadatka

9. Takmienja situacijski trening (shiai)

- uvjetno do 1. ippona, 2. ili 3. ilipo zadai; kombinacije tehnika i uvjetovano vrijeme
trajanja borbe.

3.3

Biomehanika analiza1

Najvei broj informacija o tehnici juda dobiva se promatranjem, danas je to mogue

uz veliki broj za to namjenskih tehnika sredstva.
Biomehanika analiza u judu je vrlo sloena, jer se analiziraju dva sistema koji
kontaktima i silama koje razvijaju stvaraju jedan vrlo dinamian i varijabilan sistem koji ovisi
i velikom broju inioca (stav, gard, kretanje, sklop sila, promjene djelovanja sila, reakcije na
finte i dr.). Radi razmatranja nabrojat e se samo dio inioca koji stvaraju sistem za moguu
analizu.
Ti inioci su:

ravnotea sistema
take oslonca
podlona povrina
projekcije centara teita tori-ja i uke-a
projekcija zajednikog teita tori-ja i uke-a kao sustava
smjer djelovanja sila (paralelogram sila)
sistem poluga

Pod pojmom ravnotee uzima se u obzir dvije stvari, sposobnost odravanja ravnotee
i sposobnost brzog uspostavljanja ravnotee. Prva ovisi o miinoj snazi, o veliini podlone
povrine (to znai povrini izmeu taki oslonaca, a to je upravo proporcionalno s
koeficijentom stabilnosti tijela) te o tome kolikoj e taka projekcije opeg centra teita tijela
(OTC) udaljena od centra podlone povrine (CPP).
Judoka je prema tome u boljem poloaju u boljoj ravnotei ako spusti OTC nie,
povea razmak izmeu stopala (stavjigo-hon-tai), a u parteru ako rairi ruke i noge, a OTC
spusti na tlo, niski poloaj koji se vidi esto u hrvakim meevima. Znai pomicanje OTC
izvan centra podlone povrine umanjuje stabilnost tijela, a potpuno se narui ravnotea kada
projekcija OTC pada van podlone povrine.
Tokom kretanja u borbi ovo se deava neprekidno, meutim to traje samo djeli
sekunde jer se pomiu take oslonaca te uspostavlja nova podlona povrina. Odstupanjem
projekcije OTC od CPP mijenja se i dinamika stabilnost tijela, a ona se mjeri tzv. uglom
stabilnosti (KS).
Ugao stabilnosti u labilnoj ravnotei ovisan je o visini OTC i promatranim graninim
takama povrine oslonca (PS), stoga je stabilnost nekog stava vea kada je OTC nie, a
podlona povrina vea. Zbog toga se naruavanje ravnotee izvodi najuinkovitije u smjeru
najmanjeg KS.
Ugao stabilnosti je manji kada je OTC tijela vii, a podlona povrina manja. Osnovni
i prvi cilj judoke u borbi je dovoenje protivnika u labilnu ravnoteu. Pokreti kojima se to radi
su: guranje, povlaenje s trzanjima naprijed, nazad ili u stranu. Sve se to koristi da bi se
1 preuzeto iz kjige I.,Radjo,S.,Kapo,H.,Kajmovi, Yudo, Univerzitet u
Sarajevo(2001)

izazvala reakcija protivnika i prisililo ga da uspostavlja nove kontakte, a time se mijenjaju

odnosi OTC- CPP - KS i dovodi u labilan ravnoteni stav.
Pokreti se kombiniraju, vri se *atak* radi finte da bi se izazvala reakcija, a potom
napad kada su ostvareni uvjeti za djelotvornu primjenu tehnikih elemenata (bacanja).
Ukoliko je netko vei majstor to e znati bolje izvesti ili prepoznati poloaj za odreenu
tehniku, a time e biti potrebno manje snage uloiti za izvoenje tehnike.
Posebno je majstorstvo kada se izbacivanje iz ravnotee izvodi kao rezultat obrambene
reakcije protivnika, na pravi ili lani pokret. Da bi se maksimalizirala uinkovitost potrebno je
jo, i koristiti zakone fizike, a to su zakoni poluga.

Oslobodite se elja, zabrinutosti, bojazni od pogreaka i

rezultata: to je jedini put ka unutarnjem miru i
harmoniji...

4. METODIKA BONIH I NONIH TEHNIKA

4.1 Bone tehnike bacanja (koshi waza)
Osnovni uslov za realizaciju bonog bacanja je uspostavljanje vrstog kontakta izmeu
boka torija i obdomane ukea. Ovi pokreti se najpovoljnije stvaraju sinhronizovanim radom
ruku sa istovremenim sputanjem ravnotee teorija ispod take teita ukea, uz odgovarajui
impuls dobijen rotacijom tijela torija.
Za uspjeno izvoenje bonih bacanja neobino je vano ostvariti dobar Kuzui, jer u
suprotnom, poloaj tijela torija postaje idealan Kuzui za protiv bacanje od strane ukea.
Najpogodniji momenat za plasiranje bonih bacanja je, kada se uke nalazi u poloaju
labilne ravnotee u naprijed i na stranu. Za pravilan Cukuri kod veine bonih bacanja
neophodno je Tai-Sabaki od pola okreta. Zavrnica bonih bacanja ( Kake i Nage ) izvodi se
uz snanu kontrakciju trbunih muskulatura, sa obaveznim pretklonom torija. Za realizaciju
ove grupe bacanja je takoer neobino vaan poloaj glave torija, koja takoer mora
sinhronizovano pratiti rad ruku i odreuje brzinu pretklona tijela.

4.2 Bono izbijanje (uchi mata)

U borbama na velikim takmienjima, najvie istih poena se postie najee
ba ovim bacanjem. Mnogi vjeruju da se radi o nonom bacanju, iako akcija noge
ima samo sekundarnu ulogu. Ovo je bacanje ipak blie bonim bacanjima.
Kada UKE kree naprijed, ali lijevom nogom, koju upravo die sa zemlje (sl.
1a) Tada ga snano povuemo desnom rukom za okovratnik kako bi on produio svoj
korak lijevom nogom, a istodobno se okreemo oko nae lijeve noge, inei
polukruni pokret prema natrag lijevom nogom,

Sl. 1a

okreui istodobno tijelo tako da lijevim ramenom kruimo prema natrag (sl. 1b).
Stanemo vrsto na lijevu nogu, a desnu podiemo tako da je opet okrenuta prema
protivniku, kao da je uperena izmeu UKE-ovih nogu.
Desnom rukom podiemo UKE-ovo tijelo i vuemo ga na sebe, a lijevom
vuemo njegovu ruku sebi na prsa. Tijelo smo ve skoro sasvim okrenuli leima
prema UKE-u (sl. 1c). Snano zamahnemo desnom nogom izmeu UKE-ovih nogu,
kao da ga elimo udariti, a istodobno gornji dio tijela saginjemo prema naprijed
(prema tlu) kao da elom elimo udariti o tlo i to prema lijevoj nozi. Desnom rukom
podiemo UKE-a, a zatim ga guramo prema dole, a lijevom i dalje vuemo njegovu
ruku sebi na prsa (sl. 1d), UKE pada ispod nas, a mi ga i dalje drimo lijevom rukom
za rukav.
Vano: treba posebno obratiti panju na to da vam lakat desne ruke bude na prsima ili
- jo bolje - ispod pazuha protivnika. Ako vam lakat "ispadne" sa tog mjesta, od bacanja nee
biti nita (sl. 1e). Samo lijeva ruka nije dovoljno snana da bi tijelo UKE-a okrenula i bacila.
4.3
4.4 Bono prevlaenje (tsurikomi-goshi)
Na (sl. 2a) prikazana je pozicija u kojoj poinje napad. Desnom nogom zakoraimo
naprijed i desnim stopalom stanemo ispred nogu UKE-a, dok desnom rukom guramo od sebe,
a lijevom vuemo k sebi UKE-a. Kada smo vrsto stali na desnu nogu, lijevu rotiramo unazad
tako da stopalo lijeve noge stavimo pored stopala desne noge istodobno okreui tijelo.
Lijevom rukom i dalje snane vuemo UKE-ovu desnu ruku k sebi, gotovo se objesimo o nju,
a desnom rukom, koju smo ispruili, guramo UKE-a prema gore (sl. 2b).

Sl. 2
Koljena smo savili tako da nam je tijelo vrlo nisko, stranjica gotovo ispod koljena
UKE-a, tijelo potpuno okrenuto, desna ruka ispruena i njom podiemo okovratnik UKE-a
ravno gore i prema naprijed, a lijevom rukom vuemo rukav UKE-a sebi na prsa (sl. 2c).
Ispruajui naglo koljena podiemo tijelo UKE-a u vis, tijelo savijemo prema naprijed i
ulijevo, desnom rukom i dalje podiemo UKe-a u vis i provlaimo ga preko svog boka, a
lijevom snano vuemo rukav UKE-a prema dolje i prema svom boku (sl. 2d). Kada smo
potpuno ispravili noge UKE je preletio preko naeg boka i pada do naih nogu.

Vano: najvanije kod ovog bacanja je da to nie unemo ispod UKE-a, a da pri tom
ne izgubimo ravnoteu prema natrag. Tijelo mora biti uspravno kada ponemo bacanje, jer
saginjanjem tijela u stvari bacamo UKE-a.

4.5 Spoljanje izbijanje bedrom (harai-goshi)

esto se kombinuje s vanjskim izbijanjem (o-soto-gari): Napadnemo UKE-a vanjskim
izbijanjem, a ako se on brani prebacivanjem ravnotee prema naprijed, okrenemo se i
izvedemo harai-goshi. Mogua je i obratna kombinacija.

Sl. 3
U momentu dok UKE koraa naprijed svojom desnom nogom (sl. 3a,b),
okreemo se oko nae lijeve noge, inei polukruni okret prema natrag lijevom
nogom, okreui istodobno tijelo tako da lijevim ramenom kruimo prema natrag.
Desnom rukom podiemo UKE-a, a lijevom vuemo njegovu desnu ruku sebi na prsa
(sl. 3b).
Kada smo stali na lijevu nogu, koju smo upravo stavili na tlo iza stopala desne,
s desnom zamahnemo prema UKE-ovoj desnoj nozi kao da je elimo odgurnuti
natrag. Istodobno smo ve okrenuli tijelo tako da smo ve leima okrenuti prema U
KE-ovim prsima. Desnom rukom i dalje vuemo UKe-a gore, a lijevom rukom UKEovu desnu ruku navlaimo sebi na prsa i dalje vuemo ulijevo (sl. 3c).
Kada smo UKE-a na taj nain prisilili da stane na desnu nogu i toliko ga podigli
akcijom svoje desne ruke da je stao na prste, saginjemo tijelo naprijed i istodobno
izbijemo svojom desnom nogom desnu nogu UKE-a. Rukama ga i dalje okreemo i
to tako da ga desnom guramo prema dolje, a lijevom i dalje u tijelo (sl. 3d). UKE
pada do naih nogu, a lijevom rukom i dalje drimo
njegov rukav.

Vano: vrlo je vano da nam u momentu kada smo okrenuli lea UKE-u tijelo bude
uspravno, ali nagnuto prema naprijed. Isto je tako vano da lijeva noga, na kojoj tada stojimo
bude malo povijena u koljenu. Kada ponemo bacati, ispruimo tu nogu i tako stranjicom
malo podignemo tijelo UKE-a.

4.6 Bono bacanje (uki-goshi)

Ovo je jedno od osnovnih bonih bacanja koje se obino uvjebavaju kao prvo
bono bacanje i slui kao dobra osnova za uvjebavanje drugih bonih bacanja.

Sl. 4
UKE koraa prema nama (sl. 4a), u tom momentu lijevom nogom zakoraimo natrag i
stajemo na nju. Stojei na lijevoj nozi, desnom ne kreemo natrag, ve je stavljamo malo u
lijevo tako da stoji ispred lijeve, a izmeu obiju nogu UKE-a koji je u meuvremenu desnom
nogom zakoraio naprijed i stao na nju (sl. 4b).
Okreemo tijelo snanim pokretom stojei jo uvijek na lijevoj nozi i prikljuivi
desnu nogu ka lijevoj, vuemo svom snagom svoju lijevu ruku i rukav UKE-a sebi na prsa, a
desnim dlanom putamo okovratnik UKE-a i obuhvatajui njegovo tijelo, stavljamo dlan
desne ruke na njegova lea, negdje kod pojasa (sl. 4c). Noge su nam blago povijene u
koljenima, a tijelo uspravno. Lijevom rukom vuemo rukav UKE-a snano sebi na prsa, a
desnim dlanom pritiemo gornji dio tijela UKE-a sebi na lea.
Naglo se saginjemo gornjim dijelom tijela prema zemlji i istodobno ispruimo obje
svoje noge u koljenu kao da stranjicom elimo udariti UKE-a iznad sebe. Lijevom rukom i
dalje vuemo rukav UKE-a sebi na prsa (sl. 4d). UKE pada na tlo do naih nogu, pri emu
zadravamo njegovu desnu ruku svojom lijevom rukom.
Vano: najvanije u tom bacanju je istodobni pokret tijela i nogu. Tijelo se
saginje naglo prema dolje, a koljena se istodobno ispruaju.

4.7 None tehnike bacanja (ashi waza)

Nona bacanja zauzimaju znaajno mjesto u okviru tehnike bacanja, ne samo zbog
svoje efikasnosti, ve zbog vane uloge koje imaju kao uvodno bacanje u velikom broju
kombinacijama sa ostalim grupama bacanja.
Prilikom izvoenja nonih bacanja za torija je od presudnog znaaja da dobro vlada
sopstvenom ravnoteom, obzirom da je prinuen da prilikom izvoenja bacanja odrava
ravnoteu na jednoj nozi.
Smjer kretanja protivnika uslovljava vrstu napada nonim tehnikama, pa se one iz tog
razloga dijele na podgrupe: izbijanja, blokiranja i kvaenja noge na kojoj je u datom momentu
koncentrisana ravnotea ukea. U metodskom postupku obuavanja nonih tehnika naroito
znaaj se pridaje sticanju osjeaja za pravovremeni napad, a to je u trenutku premjetanja
ravnotee ukea sa jedne na drugu nogu. Uloga rada ruku je znaajna u svim fazama izvoenja
nonih bacanja, i u sinhronizaciji sa radom nogu treba da sainjava cjelovit pokret
odgovoarajue tehnike.

4.8 Nono metenje (de ashi barai)

Ovim bacanjem remetimo UKe-ovu ravnoteu i koristimo ga kao "otvaranje" odbrane
UKE-a kako bi nadovezali slijedei napad na UKE-a iju smo ravnoteu ugrozili nonim
metenjem. Ovo je bacanje tipino "kanjavanje" greke UKE-a u kretanju strunjaom.
UKE je u prirodnom stavu (sl. 1a). Zakoraimo desnom nogom nazad i povuemo
UKE-a za sobom (sl. 1b). Kada UKE iskorai naprijed svojom desnom nogom, a jo ne stane
na nju, to jest ne spusti svoju teinu na tu nogu, stopalom lijeve noge izbijamo tu nogu sebi u
desno (sl. 1c). Pri tome lijevom rukom vuemo rukav UKE-a prema dolje i sebi u desno, a
desnom rukom guramo UKE-ova prsa prema gore i sebi u lijevo.

Sl. 1

Vano: je da UKE nije stao na nogu, te da objema rukama okrenemo UKEovo tijek) koje e pasti do naih nogu na svoj lijevi bok (sl. 1d). Desnom rukom
putamo okovratnik UKE-a dok pada, a lijevom jo uvijale drimo njegov desni rukav.
Kada "metemo" protivnikovu nogu svojim stopalom, ne moramo ga udarati,
ve samo odgurnuti nogu u stranu.
Vano: najvanije je pogoditi pravi trenutak da se "mete" noga UKE-a u
trenutku kada je on zakoraio nogom naprijed i sputa je prema tlu.

4.9 Veliko unutranje ienje (o-uchi-gari)

Ovim se izbijanjem napada UKE koji je nagnut unatrag. Na (sl. 2a) vidimo da
je UKE nagnut natrag i da se odupire pokuaju da ga povuemo prema naprijed.
Naglo iskoraimo lijevom nogom u stranu kao da primoramo UKE-a da zakorai
kruno prema naprijed svojom lijevom nogom (sl. 2b). U isto vrijeme desnu nogu
provuemo izmeu rairenih nogu UKE-a i zakvaimo njom lijevu nogu UKE-a (prsti
noge okrenuti prema dolje).
Lijevom rukom pri tome vuemo ruke UKE-a k sebi, a desnom akom i
podlakticom guramo UKE-a u prsa. Kada smo nogu UKE-a zakvaili, irokim pokretom
izbijamo lijevu nogu UKE-a svojom skvrenom desnom nogom i to najprije u stranu, a zatim
natrag, krunim pokretom. Istodobno desnom akom i podlakticom guramo prsa UKE-a i
cijelim se tijelom bacamo na njega, okreui gornji dio svog tijela kao da elimo udariti UKE-a
lijevim ramenom (sl. 2c). UKE pada leima na strunjau, a mi drimo i dalje objema rukama,
lijevom rukav, a desnom okovratnik UKE-a (sl. 2d).

Sl. 2
Vano: TORI-jeve noge imaju ulogu estara Lijeva noga je oslonac, a desna krui.
Izbijanje noge nije najvanije u ovom bacanju, ve je vanije da UKE-a rukama i tijelom
oborimo na lea, a izbijajui mu nogu spreavamo ga da zakorai natrag. Osnovna greka
poetnika je da izbija lijevu nogu UKE-a u trenutku kada on vie ne stoji na njoj.

4.10

Malo unutranje ienje (ko-uchi-gari)

UKE kree desnom nogom naprijed (sl. 3a). U tom trenutku TORI vrati svoju lijevu nogu
kruno prema natrag. U istom trenutku lijevom rukom povue UKE-a za rukav tako da UKE
iskorai desnom nogom naprijed (sl. 3b). Svojom desnom nogom TORI s velikim zamahom
hvata iznutra UKE-ovu nogu - peta (sl. 3c). Tijelo TOR-ija mora biti potpuno nagnuto
naprijed ka UKE-u (sl. 3e).
Vano: kao kod o-uchi-gari. Unutranje ienje zapoinjemo kada UKE-ova ravnotea
"visi" prema natrag i kada je njegova noga optereena.

Sl. 3

4.11Nono koenje (sasae-tsurikomi-goshi)

Ovim bacanjem se uznemirava UKE i remeti mu se ravnotea.
Kada UKE iskorai desnom nogom naprijed i stane na tu nogu (sl. 4a), objema rukama
naglo i vrsto povlaimo UKE-a prema gore i to desnom rukom podiemo ga gore i vuemo
njegov okovratnik prema svom lijevom ramenu, lijevom rukom povlaimo njegov desni rukav
prema svojim prsima i prema gore.
Istodobno smo stali na desnu nogu, a lijevu ostavili slobodnom, a gornji dio tijela
nagnuli natrag kao da elimo lijevim ramenom dotai tlo iza sebe. Taj je pokret (sl. 4b)
najvaniji da bi uspjelo bacanje. Ako smo ga uspjeno izveli, UKE e izgubiti ravnoteu
prema naprijed i stajat e na prstima
Tada (sl. 4c) stopalom svoje lijeve noge pokosimo desnu nogu UKE-a (to nie to
bolje) i izbijemo je prema natrag, a istodobno nastavljamo pokret objema rukama, desnom
podiemo okovratnik UKe-a i guramo ga sebi u lijevo, a lijevom guramo ruku UKE-a prema
dolje i sebi u desno.
Ako je pokret bio dobro izveden, UKE je izgubio ravnoteu, noga mu je izbijena i on
se naao u zraku, a mi dovravamo bacanje okreui i dalje njegovo tijelo objema rukama (sl.
4d). On pada na lea, a mi zadravamo njegov rukav lijevom rukom (sl. 4e).

Sl. 4
Vano: posebno treba obratiti panju na sinhronizaciju pokreta rukama, tijelom
i nogama, kako bi to bio jedan sliveni pokret. Samo tako moemo baciti UKE-a. Nogu
UKE-a ne udarati, ve samo izbiti stopalom. I

4.12

Veliko spoljanje ienje (o-soto-gari)

Ovim se bacanjem napada kada je ravnotea UKE-a poremeena prema

natrag. Ovo bacanje se esto koristi na natjecanjima i vrlo je efektno bacanje.
Borci stoje u prirdonom stavu (sl. 5b). UKE desnom nogom Iskorai prema nama (sl.
5b ). im je on stao na tu nogu, mi lijevom nogom zakoraimo naprijed i stanemo pored
njegove desne noge. Lijevom rukom vuemo UKE-a prema svojoj lijevoj strani, a desnom
rukom (akom i podlakticom) guramo UKE-ova prsa prema gore i sebi u lijevo. Na taj nain
ga izbacujemo iz ravnotee i zatim svojom desnom nogom, koju smo naglo privukli izmeu
svoje lijeve noge i desne noge UKE-a, zakvaimo UKE-ovu desnu nogu. Lijevom rukom
snano vuemo UKE-ovu desnu sebi na prsa i u lijevo, a desnom podlakticom ga jo uvijek
podiemo i guramo u prsa (sl. 5c). Desnom nogom izbijamo UKE-ovu desnu nogu, lijevom
rukom i dalje vuemo sebi na prsa UKE-ovu ruku, a desnom podlakticom guramo UKE-ovo
tijelo prema dolje (ssl. 5d). Nae tijelo se naglo savija prema dolje, to je vrlo vano za
uspjean zavretak bacanja.

Sl. 5
Vano: Rad svih dijelova tijela mora biti sinhronizovan i uvjeban. esta greka poetnika je
da tijelo ostave uspravnim i samo zakae nogu UKE-a.

5. FIZIOLOKE OSNOVE DUDO SPORTA2

U namjeri da se shvate metabolike i fizioloke potrebe u dudo sportu, potrebno je,
da se definiraju energetski sistemi koji preovladavaju u ovoj vrsti aktivnosti (Pulkkinen,
2001., Cochran, 2001., Kaneko i ostali, 1978). Dudo je dinamian, sa visokim nivoom
zahtjeva za fizikom spremnou i snagom.
Mnogi autori opisuju dudo kao eksplozivan sport, sa velikim rezervama anaerobnih
kapaciteta, koji su potpomognuti sa dobro razvijenim aerobnim karakteristikama (Callister i
ostali, 1991; Takahashi, 1992). Dudo je karakteristian po kratkom trajanju, velikog
intenziteta, sa prekidima efektivnog trajanja za seniore i seniorke od pet minuta borbe, a za
juniore i juniorke od etiri minute borbe.
Dudo je primarno anaeroban sport u kojem akcije traju u prosjeku 10 30 sec., a
intervali prekida, tj. odmora 10 15 sec. (NCCP, 1990). To se treba ravnati prema radu i
odmoru priblino 2:1 i 3:1.
Periodi odmora esto involviraju submaksimalan rad, izvoenjem akcija za
uspostavljanjem garda izmeu svake uspjeno izvedene akcije. Ovaj period dozvoljava krai
period za popravak kao pripremu za sljedei napad.
Sikiorski i ostali (1987) je podijelio dudo akcije ili radnje u etiri nivoa: 0 10 sec.,
11 20 sec., 21 30 sec., i preko 30 sec. Najvea frekvencija prekida ili oporavka, ak 80%
je u periodu od 0 10 sec., sa najveom frekvencijom aktivnosti 39% u periodu 11 20 sec.
Sikiorski i ostali (1987) uoili su prosjeno vrijeme akcija koje nije prelazilo period od
25 sec., sa periodima odmora ne vie od 10 sec. Napadi su bili plasirani obino svakih 10 15
sec. mea. Na osnovu ovih informacija moe se zakljuiti da primarni energetski izvor u
dudou potie od anaerobnih glikolitikih procesa, Sikiorski i ostali (1987).

2 Preuzeto izdoktorata Kaimovi,H., FASTO, Sarajevo, (2006).

5.1

Fizioloki profil vrhunskih dudista

Izvoenje takmiarskog dudoa zahtijeva iskoritavanje aerobnih i anaerobnih sistema

dobijanja energije. Trening u dudou pridaje naroiti znaaj na fokusiranju razvoja aerobnih i
anaerobnih sistema. U ovom dijelu e biti objanjene neke fundamentalne adaptivne
karakteristike na trening u dudou, kao dopuna istraivanja fiziolokih komponenti masnog
tkiva, vrsti miinih vlakana kao i aerobne i anaerobne crte vrhunskih dudista koje su
bazirane na istraivanjima iz cijelog svijeta (Lafon, 1999., Mansila i ostali, 2001., Morgan i
McGlyn, 1997., Miura i ostali, 1999).

6. LITERATURA
1. Banovi, I., (2005), Valorizacija dva metodska postupka uenja sportske tehnike,
"Sport-rekreacija-fitness" Split.
2. Banovi, I., (1995), Sport i odabir sportsko nadarene djece i mladei, Savez kolskih
sportskih drutava Split, Split.
3. Banovi, I., S., Krstulovi, (2005). Utjecaj morfolokih osobina na uspjehu judo borbi.
"Sport-rekreacija-fitness" Split.
4. Gabrijeli, M. (1980). Postupci usmjeravanja, izbora i praenja u podruju vrhunskog
sporta. Fakultet za fiziku kulturu, Zagreb.
5. Husnija Kajmanovi, Izet Rao, Amel Mekic. Judo Analiza situacijske
efikasnosti.Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerzitet u Sarajevu, BiH.(2011)
6. Izet Rao, Husnija Kajmanovi, Safet Kapo. Judo .Fakultet za tjelesni odgoj i sport
Univerzitet u Sarajevu, BiH.(2001)
7. Kazuzo, K.(1969). Judo, Mladost, Kodansha, Tokyo-Japan, Zagreb.
8. Kule, B.(1990). Judo, Sportska tribina, Zagreb.
9. Lui, J. (1988). Povezanost nekih antropometrijskih dimenzija sa uspjehom u
izvoenju tehnika juda i judo borbi u parteru i stojeem stavu. Magistarski rad,
fakultet za fiziku kulturu Zagreb.
10. Milanovi, D. i sur. (2004). Teorija treninga - prirunik za praenje nastave i
pripremanje ispita. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu.
11. Milanovi, D., Kolman, M. (1993). Prirunik za sportske trenere. Fakultet za
fiziku kulturu, Hrvatski olimpijski odbor, Zagrebaki sportski savez, Zagreb.
12. Mrakovi, M.(1992). Uvod u sistematsku Kineziologiju. FFK, Zagreb.
13. Shioda, G.(1977). Aikido, Mladost, Zagreb.
14. Tamura,V.,Shelton, G.(1981): Samoobrana, Mladost, Zagreb.
15. Vujevi, V, (1983). Efikasnost primijenjenih tehnika bacanja na Svjetskom prvenstvu
1981. Diplomski rad. FFK Novi Sad.

16. Wolanski, N. (1981). Genetski i antropoloki faktori sportskih dostignua i motorikog

razvoja. "Kultura Fizyczna", 2 i 3.
17. Watson, A.W.S. (1984). Metode treninga. Suvremeni trening, 2:1-24.