Professional Documents
Culture Documents
Blentoven - Tekstovi I Razmišljanja o Zenici
Blentoven - Tekstovi I Razmišljanja o Zenici
Blentoven - Tekstovi I Razmišljanja o Zenici
Blentoven
Tekstovi i razmiljanja o Zenici
Spisak tekstova:
1. Ekoloki onesvijeten narod
2. Maloljetna delikvencija
3. Da li smo sigurni...?
4. Pozorite i mi Zeniani
5. Vrude za poludit'
6. Malo nas je, jako malo...
7. 30 im je godina tek (New primitives)
8. OV Zenica
9. Starim ili...?
10. Zeniki nadimci ili kako se ono zvae....?
11. Crveno i sve vie crni
12. In memoriam Senad estid
13. Kemija ili kako se kod nas rastopio elik
14. Ama ba sve za ljepotu...
15. Neo
16. Caffe Bordeaux
17. Ide Nova godina
18. Najpoznatiji zeniki bradonja
19. Svuda poi u kafid doi
20. Prednovogodinje ludilo u Zenici
21. Uhhhhhh ili postnovogodinje raspoloenje
22. ilet
23. Ulice u Zenici
24. KPD naa najpoznatija institucija
25. Edin Karamazov
26. GAD
27. Moj grad Zenica
28. Gdje je i ta radi zenika mladost?
29. Kina naa zaboravljena
30. Nekad i sad
31. Popljujmo domade
32. Hallo taxi
33. Predstava "Opta bolnica"
34. Kod "krte"
35. CD radio
36. Zanatski
37. Trni centar "Kamberovida polje"
38. Diskoteka "en"
39. Zeniani kojima se ponosimo
40. Grad dupljaka
41. Moemo li bolje?
42. Zdravstvo i banke
43. Rudari
44. Bikeri u Zenici
45. Policija
46. Tenis u Zenici
47. Koncerti ili zato nas muziari zaobilaze?
48. Zdravstvo u Zenici
14 Decembar 2008
16 Decembar 2008
Maloljetna delikvencija
U Sarajevu se zna - brada Gashi I opasni likovi s nadimkom Delo...
U Beogradu su bili Arkan, Ljuba Zemunac, Legija...
U Zagrebu su bili Krojf, Klica i drugi...
U naem gradu nema nekih istaknutih imena koja figuriraju po crnim kronikama ali zato imamo
znatan broj ciganadi i onih malo vie bijelih maloljetnih delikvenata koji teroriziraju grad.
Svojim oima sam neki dan gledao kako mali ciganid koji svaki dan gluvari po ariji otima bicikl
nekog djeaida koji je izaao sa prijateljem da se provoza po gradu. Ja i jo par ljudi smo ga otjerali i
rijeili taj problem ali nakratko. To je klasino guranje praine pod tepih jer de se ponoviti za par dana
na mjestu gdje nede biti nekog ko je voljan pomodi.
Pitao sam neki dan policajca koji ordinira na terenu arije ta da radim u slinim situacijama jer mi je
i djevojka imala problema sa istom skupinom ciganida. On mi je rekao da ih (to se tie njega)
pobacam u Bosnu jer su ih on i njegove kolege privodili par puta i bili su odmah vradeni na ulicu jer ne
postoji odgovarajuda ustanova koja bi se brinula za djecu tog uzrasta.
Ponekad se pitam gdje smo to mi pogrijeili pa smo postali taoci malo tamnijih klinaca i njihovih
svjetlijih inaica u naem gradu i da li trebamo da doivimo sudbinu Denisa Mrnjavca pa da se
dignemo na noge i da od nadlenih traimo zatitu...
Da li smo sigurni...?
Mi Zeniani napokon moemo odahnuti. U medijima smo zastupljeni jednako kao i Sarajevo sa kojim
se uvijek takmiimo, a esto smo i zastupljeniji.
Pitate se u kojim medijima?
U ''crnoj hronici'' Dnevnog avaza! Ni to ne bi bilo neto zanimljivo i zahvalno za pisanje u mojim
kolumnama da svi mi ne znamo da je Sarajevo 3,5 a po nekim informacijama ak i etiri puta vede od
Zenice. To znai da imamo mnogo vie kriminala od svih gradova u dravi.
Ne proe ni dan a da na mojoj uobiajenoj ruti (Travnika - arija) ne sretnem policiju kako vri
uviaj neke sitne pljake ili obijanja neke od radnji. Maloljetnici se dokazuju estim tuama a
nerijetko rabe noeve i slina priruna sredstva. Policija uvijek, ali ba uvijek doe kada sve proe da
pregleda tetu i napravi zapisnik i jo nisam nikad uo da su djelovali preventivno da sprijee neki
nered.
Iziritiran ovakvim stanjem pitah jednom biveg naelnika MUP-a zato policija ne djeluje malo vie
zatitniki prema graanima a on mi je kao primjer naveo da itavu Titovu ulicu, od Carine do
arijske damije pokrivaju dva policajca.
Dva policajca na najfrekventniju ulicu je za nepovjerovati. Nije ni udo da nikada nisu tu kada se
dogodi neki incident.
Pozorite i mi Zeniani
Imamo najljepe pozorite u dravi.
Ma da, nisam nita novo napisao. Ali to mi i nije bila namjera.
Kao i svake godine u desetom mjesecu (izuzev prole godine) u BNP Zenica se odravaju predstave sa
Sarajevskog MESS-a. Ove godine smo imali ast da pratimo i aktivno uestvujemo u sveanom
otvaranju festivala kao i da na samom otvaranju propratimo izuzetnu predstavu. Naime, predstava
''Istina u prijevodu'' je osvojila ovogodinji grand prix u Edinburghu i nezvanino je proglaena
najboljom predstavom u tekudoj godini. Pun entuzijazma i neskrivenog ponosa sam otiao te subote
Vrude za poludit'
U ove hladne zimske dane potpomognut "eidevim grijanjem malo je paradoksalno da se sjetim
grupe imenom Nemogude vrude. Ta grupa je sama po sebi bila paradoks.
Grupa u kojoj je gitarista kruh zaraivao kao elektriar u Staroj jami
Rudnika Zenica, bubnjar radio kao taksist, klavijaturist kao likvidator
plata na Rudniku je bila totalno atipina za tadanju rock scenu.
Jedini koji je donekle zalazio u stereotipe tadanjeg Yu-rock
establishmenta je bio Spaha, tekstopisac i autor svih melodija na oba
albuma koje je ta grupa iznjedrila, mada je i on bio jako daleko od
ustaljenih sex (u tragovima), drugs (neka, hvala) & rock&roll
(pomalo) kliea. On je uvijek bio fini deko sa frizuricom koja je vie
nalikovala studentu violine iz Praga, gdje de on sticajem nekih udnih
okolnosti i zavriti, nego nekom rock glazbeniku.
Nedavno sam sluajudi "Ismine tamburae" (efa i Nune iz "Starog sata") uhvatio sebe u nevjerici da
je prolo vie od dvadeset godina od izdavanja famoznog albuma sa pjesmama Pjeva Rusija, Sve su
klinke... i da ih u glas danas pjevaju ak i neki koji su godite tog albuma.
Kad malo bolje razmislim na omotu albuma je sladak mali djeak sa kovrdavom kosicom koji nema
vie od pet godina a danas ga viam, momak pred enidbu! Za neupudene taj djeak je sin Paneta
krbida, tadanjeg managera grupe.
Mnogi ne znaju ni to (a pjevali su je stotinama puta) da je pjesmu "Ta djevojka" Spaha posvetio Dinki
Delid, jedinoj Miss Yu iz naeg grada koja je ila sa Spahom i autorom ovog teksta u isti razred.
Jednako kako se i okupila u tiini tako se grupa i razila. A da bude jo udnije nijedan od lanova
benda nikad poslije nije nastavio bavljenje muzikom. Opet, izuzev Spahe koji je nastavio pisati pjesme
za neke renomirane muziare s ovih prostora. Prole godine je ak trebao dobiti Porina za najbolju
pjesmu (Oi boje srne - Crvena jabuka) ali je zbog diplomatskih razloga nije dobio (nije graanin
Hrvatske).
Ako ved nije graanin Hrvatske a Bosne znamo da jest, ne preostaje nam drugo nego da naeg
Prakog studenta violine natjeramo da nas podsjeti na stara vremena i napie jo koju pjesmu o nama
i naem gradu jer to mu najbolje ide...
17 Decembar 2008
Ne bi bilo fer da ne spomenem ko su "Oni": Elvis Dolid, Ado "Cipelid" sa enom, Aida Kaknjo, Emir i
Alma Kratina i jo par ljudi ija mi imena trenutno ne padaju na pamet a svakako su jako vani. Ti
divni ljudi mi daju snage da ne pomislim da su svi dobri Zeniani ved odavno negdje drugdje.
A injenica je da Zeniana ima svugdje, ak i u Zenici...
18 Decembar 2008
OV Zenica
Neki dan odem na blog Ade Donlida i tamo proitam spisak vijednika Opdinskog vijeda Zenice.
Ima tu Boga mi mnogo imena koja de troiti pare poreskih obveznika. OK, to je oduvijek bio problem
ali ima tu jedan drugi koji ja hodu da apostrofiram. Zadnjih dvadeset i pet godina ba svaki dan izlazim
u ariju (ujutro i uveer) i upoznao sam stvarno impozantan broj ljudi ali sa tog spiska ja sam znao
samo dvoje ljudi - doktoricu Pojskid i fudbalera abu (ne ti vijednika).
Pitanje je : "Gdje su arijski ljudi?"
Odgovor je kao i uvijek - u kafidima!
Tamo svi sjede, pretresaju lokalnu politiku i kukaju kako u opdinskim strukturama nema nikog iz
grada a kada se treba kandidovati - nede niko.
Jedini za kog znam da se kandidovao na prolim izborima je bio Armin estid i svaka mu ast.
Bez imalo dvojbi dobio je moj glas, a ak sam se trudio da kod svih mojih blinjih agitujem u njegovu
korist. Rezultati izbora su na moju alost bili oekivani - Huso je dobio izbore kao Castro birvaktile na
Kubi, a ele nije proao kao vijednik uprkos izuzetno dobro odraenoj, agresivnoj kampanji.
Moda je to i do stranke jer je Armin lan Liberalne stranke koja u zemlji kojoj ak i Djed mraz smeta
nema nikakve anse.
Moda i jest ali ipak moram redi: "Sorry ele, ali ja za koga god sam glasao - popuio je..."
Poetkom 90-ih sam glasao za Markovida - nita. Prvi poratni izbori glasao sam za Dr.Mustafu
Omanovida - opet nita. Nakon mnogo godina pauze izaem sa otvorenom sumnjom u svoj baksuzluk
glasat za eleta i ... jbg majstore!
19 Decembar 2008
Starim ili...?
Krenemo neku nod moja djevojka i ja negdje na pide. Obzirom da stalno izlazimo na isto mjesto (kod
ure u Avanti) odluili smo da neto promijenimo pa smo krenuli u fakultativni obilazak Zenikih
kafida. uli smo da ima par zanimljivih lokala u "Bananovid Centru". Nakon podueg hodanja i
obilaska svih ugostiteljskih objekata odluili smo da popijemo kafu u jedinom caffeu koji je imao bar
malo poznatih faca - OM caffeu. Vjerojatno se nekom u tom centru i svia ali meni je tlaka gledat
ljude kako samo hodaju i tipino za ovu recesijsku besparicu - bleje u izloge.
Nakon popijene kafe slijedio je mnogo tei dio - odluka gdje idi na onaj alkoholni dio veeri? Poeli
smo pretresati sve mogude opcije. Za "Gaudeamus" i "Romantic" smo prestari, za Ten (bivi en)
nemamo dovoljno dobro auto, "Raffaello" nam je previe pozerski. Za Jazz club nismo ponijeli
rudarsku lampu a tamo je mrano ko u jami Raspotoje, "Bordo" nam je premalen a i nekako previe
ljetni caffe, svi lokali u Staroj ariji su bili prekrieni i prije razmatranja jer smo u tom dijelu grada
non-stop. U novootvorenoj pivnici Libertas se jo nismo odomadili tako da su nam ostale dvije
solucije: Gatto ili kod ure u Avanti. Obzirom da nismo imali informacija kako je sada u Gattu
sistemom eliminacije odluismo da (za promjenu) idemo u Avanti.
Ne mogu se oteti utisku da je prije bilo mnogo vie mjesta za izadi i da se sad obrnuto proporcionalno
rastu grada smanjuje broj normalnih mjesta za provesti one oputajude trenutke koji su nam svima u
ovim tekim vremenima i te kako potrebna.
Ne znam da li je to ili sam samo naglo ostario...?
20 Decembar 2008
21 Decembar 2008
22 Decembar 2008
23 Decembar 2008
Ba neto kontam da nau optinu predloim za Nobelovu nagradu za hemiju. Oni su bez nauno
dokazanog kemijskog procesa uspjeli totalno rastopiti elik...
24 Decembar 2008
25 Decembar 2008
Neo
Mnogi od mene oekuju da piem o naelniku optine ili nekim politiarima. Moram ih razoarati jer
mi ne pada na pamet da troim tipkovnicu na ljude koji su danas tu a sutra ko zna gdje. Ja du da
piem o ljudima koji su pravi "trade mark ovog grada.
Prvi koji mi je pao na pamet je Neo.
Neo Pejid je onaj suhonjavi ovjek koga ja (a i drugi) viam svaki dan i mislim da je veda
vjerovatnoda da "konjska esma" nije na svom mjestu nego da Neo nije u ophodnji arijom. Iako
ima pedeset i tri godine on je ved 28 godina u penziji. itavu penziju podie njegova sestra sa kojom
ivi a kojom ona plada reije za stan. Dok je jo ilet radio Neo je bio poznat po tome to je hladno
mogao popiti dvadeset kafa (koje su naravno pladali drugi). Neki dan sam ga pitao koliko popije kafa
sada a on mi je tunog pogleda rekao: "Jebi ga Vuak, teka su vremena, jedva deset..."
On popije deset kafa i popui tri pakla
cigareta, hoda po cijeli dan kao navijen i
onda popije dva "akinetona" da bi mogao
zaspati. Te tablete jedan moj dugogodinji
prijatelj, inae vrsni poznavalac
farmaceutskih proizvoda zove "Denazaextasy" jer ih je on jednom odluio probati.
Popio je samo jednu etvrtinu tablete i
prespavao cijeli vikend.
Neo, za razliku od Eke sa ofucanim "daj mi
ta", nije nikad bio napadan. Imao je
savreno izraen instinkt da prepozna ko
ima a ko nema lovu i sasvim selektivno je
birao "rtve". Koliko te arijske "ikone" imaju prolaz osjeti se tek kad doe arijska dijaspora od
koje Neo redovito dobija kintu.
Zadnjih godinu dana, gotovo svako jutro sretnem Neu i on mi svojim krezubim osmijehom uputi
jedno glasno: "e si bolan, Vuak" i sasvim hladno proe pored mene...
Rekoh Vam, ovjek ima savreno izraen instinkt da prepozna ko ima a ko nema lovu...
26 Decembar 2008
Caffe Bordeaux
Bio je 26. april 1986. godine. Dan kao i svaki drugi da nas sa
dnevnika tadanje drave nisu bombardovali vijestima o tragediji
u Chernobylu u Ukrajini, tadanjoj republici u SSSR-u. OK, tragedija
koja se dogodila prije dvadeset i dvije godine jest bila strana i
posljedice radijacije se osjedaju i danas ali - da li je to vijest koja
treba da se nae na mom blogu? Ne. Ironija je da se tog dana
otvorio caffe Bordeaux na Mokunicama koji de sve normalne
Zeniane ozraiti jednim predobrim urbanim "tihom".
Generacije i generacije mladih (a Boga mi i sredovjenih Zeniana) je tu pronalazilo oazu gradske
zabave u najezdi "klubova" koji su nas pumpali nadolazedim a sada ved dobrano postojedim terorom
turbo folka. U tom lokalu se naime od otvaranja nikad, ama ba nikad nisu putali narodnjaci, pa ak
ni zabavnjaci i lagani pop pjesmuljci.
Da ovo sad ita neko ko nema veze sa Zenicom u glavi bi vjerojatno imao viziju u kojoj je Bordeaux
neki lokal na par nivoa od nekih 250 kvadrata sa sjajem i glamourom koji posjeduju lokali na zapadu.
Paradoks je da taj lokal ima tek nekih desetak upotrebljivih kvadrata unutranjosti i jednu prelijepu
batu koja je oduvijek puna ljeti. Moja jedina zamjerka je jedan WC koji je uvijek, al ba uvijek zauzet.
Danas su lokali u kojima nemate primjedbi na uslugu prava rijetkost, za Bordeaux to ne vai. Armina
Pojskida - Poju u ovom gradu mnogi ne vole zbog njegovog navodno "nadmenog" stava ali pouzdano
znam da je izuzetno fer prema svojim radnicima i da s njima ima jako dobro izgraen odnos. Sve to se
odrazi na njihov rad i onda na kraju su i gosti zadovoljni. Poznavajudi nae ljude ne bi me udilo da
istog tog Poju mnogi smatraju nadmenim zbog injenice da u ponod uz prve zvuke Satrijanijevije
gitare vie niko od 6 milijardi ljudi na planeti ne moe dobiti pide. Ne znam da li je to nadmeno ali
svakako znam da je takva principijelnost svojevrstan raritet. I mnogi ovaj lokal i vole ba zbog toga.
Nedavno se nakon deset godina provedenih vani u grad se vratio jedan moj prijatelj koji je kao i ja bio
kvalitetno navuen na izlaske u Bordeaux i poelio je da prije nego ode kudi baci samo jedan pogled iz
auta na svoj omiljeni lokal. Pogledao je kroz prozor i poblijedio. Na moje pitanje da li je sve u redu
rekao mi je da je vidio neto apsolutno nevjerojatno. Naime, prije deset godina kada je odlazio iz
Zenice, na istom mjestu se pozdravio sa Vesnom S. i iletom koji su stajali u izlogu kafida. Danas ih je
vidio na istom mjestu, ama ba sve isto samo to je ile skroz osijedio a Vesna S. poela nositi
naoale.
To to su u tom caffeu uvijek isti i 90 posto urbani ljudi je jedini a Boga mi i jako vrijedan razlog da se
moji izlasci u Zenici svode na neto to nalikuje polufinalu kupa UEFA-e Porto - Bordeaux...
27 Decembar 2008
djece onda rezultira violentnim ponaanjem u nekim tinejderskim godinama pa su i crne hronike
dnevnih listova pune maloljetnog kriminala i nasilja.
28 Decembar 2008
29 Decembar 2008
30 Decembar 2008
02 Januar 2009
03 Januar 2009
ilet
U jednom od prethodnih postova sam obedao da du zasebno pisati o caffe iletu. Dvadesetak
metara od konjske (Stare) esme u jednom od
prostora koji pripadaju IVZ-u (Islamskoj
vjerskoj zajednici) poetkom osamdesetih
godina je otvoren kafid koji je prodavao samo
kafe i sokove. Otvorio ga je Mehmed Tuzlak i
nazvao ga ilet. Kao i u mnogim sluajevima
prije, a bogami i kasnije paradoksalno je da je
neko ko se preziva Tuzlak uspio napraviti neto
sto de biti zatitni znak Zenike arije.
Nije trebalo mnogo vremena pa da se
posjedenost tog malenog kafida proiri do
zapanjujudih razmjera. U Zenici je bilo lokala u
kojima su se okupljala omladina i lokala u koje
su izlazili stariji. U ilet su ili ba svi. Ako je
vjerovati konobarima koji su tada radili pravili
su i po hiljadu i po e kafa dnevno. Dobro se
sjedam da je do devet ujutro tamo znalo biti i
do dvadeset tksista tako da si uvijek mogao
nazvati ilet ako ti je trebao taxi.
Konobari su bili posebna pria. Njih kao da je Meho kupovao na kilo. Izuzevi legendu ileta Meu,
svi konobari su jedva mogli dogurati do vrede brana. Nijedan ne bi mogao sam pokrenuti lift. Kau a
ih je Meho uzimao da bi utedio na ljekarskom jer je bilo dovoljno njegove mravce staviti blizu stakla
pa ako je sunano vrijeme rentgen ti i nije trebao - mogao si vidjeti kroz njih.
Sam gazda je pria za sebe. On se jako rijetko pojavljivao u radnji. Nakupljene pazare su mu donosili
taksisti kojima je Mea davao pune kese para da ih odnesu na egzotine destinacije gdje se on sa
svojom ekipom provodio. Bila su to neka druga vremena gdje su gazde vjerovale svojim konobarima,
a i bilo je toliko para da su svi bili zadovoljni.
Dobro se sjedam jednog ljeta i pitanja jedne Beograanke da joj objasnim fenomen tog "kluba ilet".
Ona je ula od prijatelja da se tu skupi i po par stotina ljudi u jednoj veeri. Ja sam je pitao da li je bila
u Beogradskom Klubu 41 koji je tih godina bio megapopularan u Jugi. Naravno, odgovorila je. E
vidi,rekoh, ilet je velik kao WC u tom lokalu. To je bila istina, u ilet je moglo stati deset ljudi i
imao je izmjerenih 6 kvadrata.
Oni koji nisu bili tamo ne mogu da shvate taj fenomen. A ako de to kome biti utjeha, i ja da nisam bio
prisutan tim zvjezdanim danima ileta ne bih mogao povjerovati u to.
04 Januar 2009
Ulice u Zenici
Ved dugo vremena razmiljam o imenima naih ulica, trgova i kola. Interesuje me ko je bio toliko
dokon da je morao skoro sve okrenuti tumbe i imena ulica promijeniti u neka za koje niko nije uo.
Nedaleko od moje ulice (koja je takoer promijenila ime iz Matije Gupca u Travnika) ima jedan mali
sokak koji se nekada zvao ulica Branislava Nuida. Danas se zove Fra Ljube Hrgida. Ljudi koji stanuju u
toj ulici su ili u optinu da se raspitaju ko je taj Fra po ijem su imenu dobili ulicu. Niko im nije znao
redi ali su im dali ime nekog Jalimama koji je bio zaduen za taj umni rad zvani preimenovanje ulica.
On je kriv to su se pojavili neki erbini sokaci, Koevske i Kamberovida ikme i ine umotvorine
kojima ja ne nalazim svrhu. Posebno ne kada su u pitanju kole. Kome je smetao pokojni Ivan Goran
Kovaid pa se najgradskija od svih kola u Zenici sada zove Musa Dazim Datid. Ne kaem, i Musa je
(rahmet mu dui) bio pjesnik dostojan imena neke kole ili ulice ali ponavljam da ne vidim svrhu
ukidanja onog famoznog IGK.
Moja kola se nekada zvala O Sestre Dietrich a danas se zove Miroslav Krlea. Volio bih pitati koji
je grijeh tih sestara, silovanih i streljanih u Jasenovcu da im je nova lokalna vlast odluila ukinuti bistu
i pravo da se kola zove njihovim imenom. Ne mogu ni zamisliti zbunjene face jadne djece koja su se
upisali u Sestre Dietrich a zavrili u Miroslav Krlea koli mada se nisu micali iz jedne zgrade. Kako su
njima objasnili da ono staro ime nije vie prikladno.
Posebno me nervira inertnost naih ljudi kada je u pitanju opda informiranost o liku ije ime nosi
neka ulica. Kada bi pitao masu ljudi za ulicu A. A. Borida svi bi znali da je to ulica u kojoj se prodaje
famozni dobitni bingo i ne bi me iznenadilo da ljudi pomisle da je taj nekada cijenjeni lijenik u
nekoj vezi sa Lutrijom BiH. Po priama njegova kder je famozna Selma koja je imala teke kofere i
nikad nije otputovala iz pjesme Bijelog dugmeta.
Ko je bio Juraj Neidhart po kojem se zove jedna ulica u naem gradu? Minoran je procenat ljudi koji
zna da je to bio jedan od najboljih arhitekata na Balkanu i da se po njegovim radovima dre
predavanja na prestinim arhitektonskim fakultetima u svijetu. Bio je uenik po mnogima najvedeg
arhitekte, renomiranog Le Corbusiera (nadam se da sam tano napisao njegovo ime) i ostavio nam je
u amanet zgrade Socijalnog, Hotela Metalurg i kina Zenica (nekadanje kino 29.novembar).
Volio bih da nekad proitam ko su bili neki ljudi po kojima se danas ulice zovu da ne bih dospio u
nezgodnu situaciju ako doekam svoje dijete koje bi me moglo pitati :Ko je bio taj i taj iko?
Trenutno sam bez posla i nisam u situaciji da biram ali znam da nikad ne bih bio taksista ili potar u
situaciji u kojoj se imena ulica mijenjaju svaki as.
05 Januar 2009
06 Januar 2009
Edin Karamazov
Ovo je pria o jednom planetarno popularnom Zenianinu. Planetarno da ali paradoksalno - u Zenici
ne.
Neuredno razbacane kose, u nekom kariranom kaputu i sa roza rukavicama na rukama iz jednog
internet kluba izlazi mi poznata faca. Znamo se vie od trideset godina, ak iz osnovne kole. Ni dan
danas mi nije jasno kako je on iao u Sestre Dietrich kolu kad je stanovao u tadanjoj Lace Zahirovida
ulici (kunem se da ne znam kako se zove sada ta ulica), direktno preko ceste od arijske damije.
Dodue tad se zvao Edin Dananovid a sada je svjetski
popularan kao Edin Karamazov.
Gitaru je poeo svirati jako rano i to je najudnije bio je
samouk. To ga nije smetalo da ved sa sedamnaest godina
osvoji etiri prva mjesta na gitaristikim takmienjima. Bio
je proglaen najboljim nepanskim sviraem flamenka.
Nestalnog karaktera i duha vagabunda mijenjao je muzike
stilove i prebivalita. Svirao je u Berlinskoj filharmoniji,
Bekom konzervatoriju, Parikoj Olimpiji ali i na Stradunu,
u holovima podzemnih eljeznica i po raznim svjetskim
trgovima. Prije desetak godina akcent je stavio na lutnju,
jedan od najstarijih ianih instrumenata i upisao je studij u
klasi Hopkinsona Smitha, jednog od najvedih autoriteta za taj instrument.
Prije dvije godine snimio je album "Songs from the Labyrinth" sa jednom od najvedih zvijezda
dananjice - Stingom sa kojim de 11-og februara u Zagrebu odrati koncert.
Tih i samozatajan doe u svoj rodni grad i proede se njime a da niko ne zna ko je zapravo on. Prije
dvije godine sjedili smo u jednom arijskom caffeu i stol pored nas je sjedio je neki momak sa
smijenom frizurom. Nakon par minuta prole su dvije djevojke i jedna je drugoj u transu govorila:
Vidi, vidi eki Turkovid. Sam Bog mi je svjedok da nisam znao ko je taj frajer da bih nakon
provjeravanja imena i djela gore pomenutog doznao da ima ak tri ploe snimljene. Da, njega
prepoznaju a Edu ne.
Zapitam se ponekad, kuda ide ovaj svijet...?
08 Januar 2009
GAD
Svi koji me malo bolje poznaju znaju da ja nikad ovako javno za nekog ne bih rekao da je GAD. Ipak,
ovaj moj dragi prijatelj se upravo tako predstavlja.
Gusak Ante Dragutin - uzevi prva slova njegovog i oevog imena i prezimena, dobijate famozno GAD.
To definitivno nije njegova karakterna osobina. Daba sam ja sav ovaj uvod pisao kada ga svi u gradu
znaju pod nadimkom Gule.
Sredinom pedesetih godina prologa stoljeda u Zenicu je iz Posavine (nisam siguran ali mislim iz
Dervente) sa roditeljima doselio mladi Gule. Ovo mladi nemojte shvatati doslovno jer niko ne zna
koliko on zapravo ima godina. U ali sam znao redi da je njegov rodni list izgorio kada se zapalila
Vavilonska kula kao i da je Gospa u prvoj posjeti Meugorju vidiocima (da, upravo se tako nazivaju
oni koji su je vidjeli) uputila samo jedno pitanje: Gdje je Gule da mu kaem da ove godine slavimo
dvije hiljade godina mature?
09 Januar 2009
Pijaca, hamelj i krkanluk su nam u obiljeja glavne ulice u centru grada. Puno je nezaposlenih a ne
postoji ni Omladinski dom u kome bi mladi ovog grada mogli kvalitetno provoditi vrijeme. Sport nam
polako zamire i odumire. Glavne zvijezde grada su uglavnom oni to voze skupa auta, parkiraju gdje
hode, policija im ne nae oruje u racijama i esti su posjetioci Sudova u kojima rijetko kad budu
osueni.
Svi to znamo, je li tako? Ja sam htio napisati jedan pozitivan post o Zenici, neto kao da sam sebi
odgovorim na pitanja ta je to dobro u ovom gradu i zbog ega je bolje biti ovdje nego negdje
drugo. Nakon te samom sebi zadane teme sam pomislio kako bih umjesto toga radije negdje iskopao
nekih 10 metara kanala.
injenica jeste da ovaj grad ima svoje ljepote. Imamo prelijepo Kamberovida polje, pluda ovog grada
koje ima malo koje mjesto u BiH (a i ire). Grad je takve veliine da uvijek moete svugdje stidi pjeke
za nekih maksimalno 30 minuta. Imamo najljepe pozorite, pardon zgradu pozorita. Sad imamo i
dobar Shopping centar a i dva dobra hotela. Stadion nam je malo ohrndan ali s obzirom koliko
gledalaca dolazi i ta gleda dovoljno je i to. Imamo Smetove, prelijepo mjesto. Ko ima volju moe
sebi priutiti finu etnju do gore, ko nema volju a ima auto isto tako.
Imamo svata neto za poetak. I to dobar poetak. Da li je sve to dovoljno za jedan normalan ivot
dostojan ovjeka? Sve ede razmiljam o tome da li Zeniani ostaju u Zenici zato to im je tu dobro ili
zato to nemaju gdje otidi? Iskreno, kad na vagu stavimo prednosti i mane ovog grada nekako sam
sve vie ubijeen u to da je u pitanju ovo drugo. Sve vie mi se ini da smo svi mi - Zeniani neka vrsta
taoca u vlastitom gradu. Tu smo jer nemamo neku pametniju i bolju alternativu. Ili moda nemamo
petlju da probamo nadi za sebe neto bolje.
Kako ree jedna meni draga osoba na pitanje kad de roditi dijete da li je poteno prema tom istom
djetetu roditi ga ovdje i osuditi ga" na ivot u gradu u kojem de primiti stotine injekcija zbog
bronhitisa, moda astme ili ne daj Boe neeg goreg. Ona misli da je to sebino. A ja se sve vie bojim
da je moda u pravu. I pitam se da li de se nekad neto promijeniti? Da li de nekad neko iskoristiti ove
prednosti koje imamo i pokuati ukinuti mane. Pa da ne moram 10 dana razbijati glavu o tome kako
da napiem pozitivan post o svom gradu. U kojem nisam roen ali sam ved toliko dugo tu da se mogu
smatrati Zenianinom. Pravim i originalnim.
A isto tako ne mislim da pripadnost nekom gradu stie roenjem jer Zenianinom se postaje.
10 Januar 2009
godine u kojima su problemi sa prostatom uobiajeni. Nije mogude da u ovom gradu nema nikog
mlaeg da ga zanima knjievnost.
Prije par mjeseci je bila i jako dobro organizirana kampanja protiv zagaenja zraka koju je pokrenuo
Zeniki Slovenac Tarik Mujaid. ak ni tamo nije bilo vie od 15 posto mladih iako je mjesto u kom
se odravala ta manifestacija bilo primjerenije mladim nego nama u srednjim godinama.
Jedan od izuzetaka koji moram naglasiti je moja draga poznanica koja ide u Gimnaziju. Ona je ta koja
je pokrenula protestni zbor zbog hladnih radijatora i koji je okupio zavidan broj srednjokolaca. Mladi
su oduvijek bili ti koji su pokretali revolucije to u naem gradu ba i nije sluaj. Ista ta mlada dama je
na Facebooku oformila grupu koja se bori za renoviranje zgrade Prve gimnazije koja je zaista u
oajnom stanju. Sramota je da mladi dute i gledaju kako se renoviraju prigradske kole i kako niu
vjerski objekti (nemam nita protiv izgradnje tih objekata ako nije na utrb renoviranja kola) i kako
se grade skoro magistralne ceste za zaseoke iz kojih se regrutuju novokomponovani optinski
funkcioneri.
Ne mogu da se ne sjetim moje generacije ili prijeratnih generacija opdenito koje su posjedivale sve
kulturne manifestacije. Ovdje mlade moe uglavnom vidjeti kako posjeduju objekte iz kojih trete
turbo folk hitovi i koji su postali totalno cijepljeni protiv svega urbanog.
Eh da, bio bih totalni idiot kada ne bih spomenuo dvojicu izuzetnih mladih ljudi koji su u svom filmu i
koji mi ne doputaju da padnem u totalno beznae kada je mladost u pitanju. To su dva mlada
fotografa, Dado Ruvid i Mirza Subaid. Mirza je nedavno imao svoju prvu samostalnu izlobu a Dado
je vie puta objavljivan na Reutersovim stranicama koje se bave fotografijom. Njihova ljubav prema
fotografiji i entuzijazam uveliko nadilaze ove umale Zenike okvire.
Svim mladim ljudima u Zenici bih poruio: Probudite se, ivota ima i van zadimljenih kafida!
11 Januar 2009
Ne mogu zaboraviti ni one famozne filmove sa jeftinom erotskom tematikom koji su takoe bila jako
posjedeni i koji su generacijama mlade uili baznim pojmovima seksualnosti. Bio je tu itav serijal
njemakih Istinitih pria i danskih erotskih komedija koji su u imenu sadravali mjesto radnje krevet
(Mazurka u krevetu, Rektor u Krevetu i sl.). To postepeno otkrivanje seksualnog mi je mnogo drae i
mislim da je bezbolnije od ovog dananjeg vremena kada se na internetu moe pronadi milijarda
filmida sa ginekolokim pogledom na ene i isto toliko filmova sa bolesno perverznim sadrajem.
U kinima su jako posjedeni bili i filmovi indijske produkcije koji su listom bili patetinog i izrazito
tunog sadraja. Jedan moj prijatelj je zaradio bruku love prodajudi papirnate maramice tokom
prikazivanja istih. Kad malo bolje razmislim i danas ima malo slinosti sa tim vremenima, i danas nas
Indijci tjeraju da plaemo.
U dananje vrijeme ostalo nam je da se molimo Bogu da Nea - Tropik skupi dovoljno love i da nam
to prije dovri onaj Skadar na Bojani koji je poeo graditi prije ne znam koliko godina na mjestu
starog kina 29 .novembar.
Do tada de nam ostati samo sjedanja na mrane i zadimljene sale i ono famozno: Zaime, eno je pui
u kinu...!
Za one koji ne ive u Zenici (i za one koji su normalniji od mene i ne gledaju smrtovnice) da kaem da
je Zaim, legendarni mravi iko iz kina 29. novembar umro prije nekih deset mjeseci. Rahmet mu
dui.
12 Januar 2009
Nekad i sad
Skoro da bih se smio kladiti da svi koji su stariji od 25 godina (dakle svi oni koji su ivjeli bar dio svog
ivota i u bivoj dravi) skoro svakodnevno prave poreenja sa ivotom prije i poslije rata.
Da li je bilo bolje ili gore je pitanje na koje moemo uti razliite odgovore. Ako kaete da je prije bilo
bolje vrlo esto vas optue da ste jugonostalgiari. Ako se izjasnite da vam je bolje sada onda ste
esto neka vrsta ratnog profitera. Vlasnici ovakva dva razliita miljenja se znaju trpati i u jo neke
grupacije poput nacionalisti, lijevi, desni, doljaci, starosjedioci, graani, seljaci. Ima tu jo mnogo
podjela ali ne bih sad o tome. Nije mi cilj da provociram pripadnike bilo kojeg od ova dva miljenja.
Da je prije bilo sigurnije sloide se vedina. Mogao si spavati na cesti i nita ti se ne bi desilo - kau svi.
Nedemo sad ulaziti u potrebu bilo koga da spava na cesti i provjerava ove tvrdnje. Tadanja Milicija je
svoj posao radila esto i previe revnosno pa se nerijetko deavalo da batine dobiju i oni koji su imali
samo malo duu kosu. Nije bilo preporuljivo izdvajati se iz mase na bilo koji nain.
Prije su i mangupi bili drugaiji. Najede su to bili momci koji su imali dobre ocjene u koli (da ne
kaem treberi), momci koji su se bavili sportom. Mangupi su bili zbog toga to su imali takav stav i
niko ih nije smio poprijeko pogledati.
Da, bilo je puno drugaije. Ilo se na more svake godine. injenica, ilo se na Jadransko more a ne u
kojekakve Tunise i Egipte, ali je svako ko je htio bar jednom godinje svoju pozadinu kvasio u teget
plavom Jadranu. I taj godinji odmor niste morali otpladivati do idudeg godinjeg nego ste ga
finansirali od regresa, za koji pouzdano znam da vedina zaposlenih danas i ne zna ta je.
Ne znam koliko je uputno da ja koji vie i nisam toliko mlad povlaim paralele izmeu ivota mladih
nekad i sad. Ne mogu se oteti dojmu da su se mladi znali mnogo bolje zabavljati nekad iako je bilo
mnogo manje sadraja. Danas mladi imaju mnogo vie kafida i eventa ali opet pribjegavaju
sintetikim stimulansima kojih je dodue bilo i u moje vrijeme ali ne u ovolikoj mjeri. Prije je takoe
bilo ljudi sklonih svakojakim opijatima ali niti jedan od njih nije bio incidentan i agresivan. Danas svaki
ima svoj kriminalni dosje obiman kao sabrana dijela Ive Andrida.
Prije su djevojke bile zainteresirane za momke koji su bili dobri studenti i uz to dobro izgledali. Danas
moe izgledati kao vanbrani Apolonov sin ako nisi sin nekog od lokalnih tajkuna i nema jeep
veliine omanjeg autobusa kod njih nema niti teoretske anse.
Mnogima nije lako prihvatiti promjene koje su se desile. injenica je da niko od nas nije bio za rat i da
na stvari koje su se promijenile i nismo mogli uticati. Nostalgiju ne osjedaju samo ljudi koji su otili.
Osjedamo je i svi mi koji smo ostali, ali to je u stvari al za prolim vremenima. Za vremenom u kojem
smo bili prije svega sigurniji, i fiziki i ekonomski, ali i vremenom u kojem smo bili mlai.
A odgovor na pitanje s poetka je li bilo bolje prije ili je bolje sad neka svako da sam za sebe.
13 Januar 2009
Popljujmo domade
Zadnjih par godina svi mediji nas bombarduju reklamama i jumbo plakatima u kojima se apelira na
savjesnu BiH populaciju da kupuje domade proizvode. Milion puta sam se zatekao u dilemi u
samoposluzi da li da i ja tome dam svoj skromni doprinos a onda sam uvidio da je to nae domade
esto skuplje i nekvalitetnije od uvoznog.
To mi nije bila namjera pisati danas jer sam mislio na druge stvari kada sam napisao poeo ovako
bombastinim naslovom.
U naem gradu postoji blesav obiaj da kritikujemo i najede popljujemo neto ili ede nekog ko je
iz Zenice. Jako dobro se sjedam kada je davne 1983. za Miss bive nam drave bila izabrana Dinka
Delid. Nali su joj milion falinki - od fizikog izgleda do onih najbizarnijih koji su dodirivale njeno
porijeklo i obitelj. Nema veze to je ona legitimno izabrana te godine, za Zeniane je tada bilo mnogo
ljepih i spominjale su se razne tele pa ak i po partijskom kljuu da je pobijedila.
Slina stvar, ak i sa degutantnijim komentarima dogodila se kada je naa Alisa iid pobijedila i ak
dva dana bila Miss BiH. Pojavile su se nekakve gole fotke i gospoda organizatori su joj ekspresno
oduzeli titulu. Po gradu su se brzinom munje poele redati prie kako je ona ovakva ili onakva, da
postoji i porno film i sline nebuloze. Nikom nije palo na pamet da stane u odbranu te inae jako fine
djevojke. OK, moda je uradila glupost ali se vjerojatno i sad kaje za to. Ko smo mi da joj sudimo i
oteavamo situaciju? Najgore u svemu je to to prie o njoj priaju ljudi koji je ne poznaju. To je samo
jedan od ritualnih narodnih obiaja kod ispijanja kafe - TRA.
Posebna pria su nogometni treneri koje u Zenici najede smjenjuje arija. Kada tek dou nalijepi
im se etiketa mesije, a nakon samo par loih rezultata dobijaju pedalu. Proitao sam neki dan
podatak da su Hajduk i Dinamo za vrijeme koje je Sir Alex Ferguson trener Manchester Uniteda
promijenili 73 odnosno 69 trenera. Mislim da su oni mala maca za elik jer su kod nas znali
promijeniti i pet trenera po sezoni. Ne raunam tu Kemu Hafizovida kojeg zovu svake godine kada
niko to nede da se prihvati te dunosti. Njemu vjerojatno ponude smanjenje kirija za lokal koji jo
uvijek dri pod stadionom pa on mora prihvatiti.
Isto to podcjenjivanje vrijedi i za Zenike fudbalere koji moraju dvostruko vie trenirati da bi se
dokazali poto naa neobjektivna publika njih ede uzima na zub kada eliku loe ide. Uvijek postoji
ono: Ma gdje de on igrati, znam ga ja kad se rodio? Umjesto da mu to daje bar neku vedu
toleranciju uzima mu se kao mana.
Ima jo masa sluajeva u kojima su se to tako podsmjehivali ak i neki kulturnjacima, glumcima i
znanstvenim radnicima koji su bili priznati svugdje izuzev u svom gradu.
Pomislim ponekad - da se Picasso nekim udom rodio u Zenici za njega bi, kada bi proao arijom
govorili : Vidi matere ti onog molera!
14 Januar 2009
Hallo taxi
Kad sam danas birao o emu du pisati djevojka me skoro napala: Kako ne zna o emu de pisati a
danas u podne je protest zenikih taksista?! Zar oni nisu zasluili da ih podri barem postom o
njima?"
I sloio sam se, jesu. Taksisti danas u podne imaju protest kojim (koliko sam shvatio) izraavaju svoje
nezadovoljstvo zbog stanja u kojem se nalazi njihova djelatnost. Ujedno tako pruaju podrku
tuzlanskim taksistima. Loe stanje Taxi slube u Zenici je najvie rezultat loeg odnosa drave prema
njima. S jedne strane imate regularne, registrovane taksiste koji su obavezni pladati svaki mjesec
porez dravi. S druge strane imate neregularne taksiste, takozvane divljanere" koji ne pladaju nikom
nita. I tih divljih ima duplo vie nego regularnih.
Naravno, kao i u svim oblastima i tu se drava ponaa kao idiot i ne radi nita na suzbijanju ovih
divljih. Tako da se tu stvorio jedan krug, vrzino kolo koje unitava tu nekad jako razvijenu djelatnost.
Mnogi su skloni kritikovanju taksista kako su skupi, kako je dobro da postoje divlji" koji su jeftiniji i
slino. Ja se ne slaem jer sam nekako uvijek smatrao Taxi nekom vrstom nude. Prije se koristio kad
nema drugog izbora i znalo se taksimetar i plati koliko se vozi. Imao si mogudnost da nazove
centar i da dobije taxi u roku nekoliko minuta gdje treba. Takoe su taksisti bili poznati kao posebna
snaga koja se drala zajedno i koja je mogla izvriti i veliki uticaj u gradu.
Danas svi okredu glavu od ovog problema. Ja sam bio nemalo iznenaen kad sam jednom sa
djevojkom ekao prevoz i kada je ona uporno stajala na stanici i birala". Nisam shvatio ta radi dok
mi nije rekla da pazi da li je taxi u koji de sjesti ist i itav (jer ne voli da se vozi u konzervama). I
naravno da ima oznaku da je regularan. Za one koji se ne sjedaju to je ona uta oznaka na kojom
crnim slovima pie TAXI. I to nisu ona auta koja za vama sviraju i oni vozai koji vas na taxi stajalitu
vuku za rukav i nude prevoz. Pravi taksista sjedi u autu i eka svoje putnike. Ili krui po gradu.
Iskreno se nadam da de se neko nekad sjetiti i rijeiti i njihove probleme i omoguditi im da budu ba
pravi. Da ne bude po onoj staroj narodnoj Doli divlji i istjerali pitome!"
15 Januar 2009
16 Januar 2009
Kod "krte"
Neki dan sam imao jednu jako neobinu situaciju. Da se nije desila meni vjerojatno bih se dobro
nasmijao. Sretnem jednog poznanika i dogovorim sa njim neku vrstu poslovnog sastanka i on mi ree
da se moemo nadi u podne u slastiarni Jabuka. Mrtav hladan odgovorim potvrdno i zavrim
razgovor. Spremajudi telefon u dep zapitam se gdje se nalazi ta slastiarna? Hodao sam tako gradom
i razmiljao i da apsurd bude ved pitao nekoliko arijskih ljudi gdje je Jabuka ali niko mi nije znao
redi. Kada sam ved pogubio ivce zapitah radnicu koja radi u jednom kafidu i ona mi pokaza na
famoznu slastiarnu kod krte. Pobjesnio sam u sebi i zapitah se da li je mogude da neko, makar je
doselio nedavno, ne zna da je to kod krte a kod mlae Zenike raje kod Mime.
Za tu slastiarnu ja znam vie od etrdeset godina. Sjedam se jako dobro starog djedice kojeg su svi
redom zvali krto navodno
zato to nikad nikom nije davao
vode kada bi mu zatraio nego
ih je slao na oblinju konjsku
esmu. Njegovi kolai su bili
tako specifini i to je kuriozitet
nisu se do dananjeg dana
promijenili. Nisu kao ovi
novokomponovani kolai koji
imaju toliko margarina da ti
nakon dva pojedena holesterol
ode do vrijednosti koje
garantuju bolniki krevet.
Mislim da nema Zenianina koji
nije bar jednom kao dijete
probao njegove zimske
sladolede. To su okusi koji te
garantovano vradaju u prolost. Nakon smrti starog krte radnju je naslijedio njegov sin (mislim da
se zvao Mustafa) koji je takoe umro prole godine. Danas radnju vode njegova djeca Mima i Muris
uz veliku pomod Miminog mua Neka.
Desetljedima ved u toj radnji sjede stari Zeniani i ispijaju bozu, limunadu i pricer. Moram zakljuiti
da bez obzira na promjene vlasnika ta radnja nije izgubila svoj arm.
Boza (pide od kukuruznog brana) je specifina za ovaj lokal. Postao je obiaj u Zenici da goste iz
inostranstva ljudi vode na ovo osvjeavajude pide jer je to neto specifino i originalno. Nadam se da
Mima ved sad obuava svog sina, malog Meu, kako da vodi tu Zenianima omiljenu slastiarnu jer ne
mogu zamisliti da nove generacije piju nove sintetike nebuloze pored ukusne boze.
Piudi o ovome toliko sam ogladnio da odoh da pojedem upavac u Jabuku.
17 Januar 2009
CD radio
U poplavi dananjih trivijalnih radio stanica ne mogu da se ne sjetim radija koji je prvi pokuao da
razbije stereotip dotadanjih dravnih radio stanica.
Mladi Zoran Mietid je krajem osamdesetih (u neka meni najdraa vremena koja nama starijim
automatski bude sjedanja na famozni Markovidev period koji je donio traak blagostanja u nae
ivote), osnovao prvu privatnu radio stanicu pod nazivom CD radio.
Sa vrha hotela Metalurg u Zenicu su se odailjale izuzetno kvalitetne emisije kombinirane sa
odlinom muzikom. Muziku treba posebno naglasiti jer su se pratili trendovi i uvijek ste mogli uti
najaktuelniju muziku osloboenu bilo kakvih predrasuda.
Danas nas sa svih radio stanica bombarduju do nemilosti sabranim zlodjelima Dine Merlina i
nekakvih instant zvijezda koji ni u svojoj ulici nisu popularni. Meni je neshvatljivo da u doba kada je
apsolutno sva muzika dostupna na internetu oni vrte iste stvari mjesec dana to svakog normalnog
ovjeka tjera na povradanje. U doba CD radija kupovali su se CD-ovi i ploe i bilo je jako
komplikovano dodi do onog to eli. I pored toga je muzika bila mnogo raznovrsnija i tematski
prikladnija.
Za tu muziku su bili zadueni Igor Tuco, Mario Ivankovid, Sifet ubo i na kraju njihov muziki guru
Zlatko estak. Tuco i Mario su bili jako dobri zanatski tonci ali mislim da je glavni odabir radio
Zlatko.
U eter su nam priali izuzetni novinari Danko Travar, Stevica ua i Jasna kojoj sam zaboravio
prezime. U to doba se pojavio na radiju i mladi Almir Hadajlid - Labud, jedini koji je ostao u tom
radijskom poslu. Odabir tema je uvijek bio zanimljiv i jako pristupaan mladom ovjeku na kojeg s
ovaj radio i bazirao. Vijesti su bile kratke i nenametljive a ne kao dananje koje me tjeraju u oaj.
Danas se na radiju vrte i nekakve emisije koje biraju hit dana a koje se ponavljaju ede od vremenske
prognoze.
Mnogi mi pripisuju preveliku dozu nostalgije u mom pisanju ali stvarno mislim da nijedan radio koji
sada ordinira nije ni do koljena tadanjem CD-u.
Poetkom onih kratkotrajnih sukoba u Zenici iz Metalurga je nestao CD radio i ostavio golemu
prazninu u naim uima.
18 Januar 2009
Zanatski
Masu puta sam uo kako neko za Staru ariju kae zanatski centar. Pitam se zato je tako zovu
kada tamo vie nema zanatlija. Ostao je da prkosi vremenu urar ika Ferhat Hadihajdid. Taj uvijek
mirni iko gospodskog dranja i manira je svjedok propasti zanatskih radnji koje su nekad okruivale
njegovu radnju. Umro je stari Laufer, bravar kod koga su mnogi popravljali brave i kopirali kljueve.
Umro je i stari Kupre, kroja koji je decenijama io odijela i skradivao hlae generacijama mladih iz
ovog dijela grada. Nakon njihove smrti i zatvaranja jo nekoliko zanatskih radnji poele su nizati
kafane i kockarnice. Uz astan izuzetak dvije zlatare i net kafea u staroj ariji su uglavnom smjeteni
kafidi i slastiarne.
Kockarnice su posebna pria. U krugu od pedeset metara
smjetene su dvije kockarnice i dvije tombole. Ja sam,
priznajem, donedavno bio redoviti posjetilac gorespomenutih
mamipara ali je i za moj ukus bilo previe. Poznata je stvar da
u zemlji u kojoj je ekonomska kriza cvjetaju kriminal i kocka, ali
bilo bi mnogo ljepe da se te kockarnice otvore negdje na
periferiji a ne u samom centru grada.
Ne mogu da ne spomenem nove lokale koji putaju narodnu
muziku u kvazi disko ambijentu. Narodna muzika pomijeana sa
alkoholom i prigradskim, silnim momcima daje jedan
Molotovljev koktel koji svako malo eksplodira i Stara arija se
sve ede spominje u crnoj hronici naih novina. Nekada oaza
mira i okupljalite urbane raje sada je poprimila ambijent
objekata na autobuskoj stanici.
Ved nekoliko nodi uhvatim sam sebe kako oajniki traim
mjesto da popijem kafu u nekom ugodnom drutvu ali ne pronaem nikoga od ljudi koji su do prije
par godina tu bili redovno. Sad su svi vjerojatno u trnom centru ili negdje na periferiji sklonjeni od
ruralne atmosfere koja se odomadila u ariji. Ja sam inertan i spor kada sa u pitanju mijenjanja
navika tako da sam izgleda ostao zadnji, kako ono stari kau da ugasim svjetlo.
19 Januar 2009
U eri financijske krize prazne zjape radnje koje prodaju Lacoste stvari, ekskluzivne parfumerije i
radnje sa skupljim cipelama. Recesija je glavni razlog ali ima i to da kod naih anera moe kupiti te
iste stvari u tredinu cijene.
Kada je Mrki ubacio onu spravu za muenje djece u glavni hol mislio sam da ne moe napraviti gluplji
potez. Jo vie sam se razoarao kada je ispred samog OM caffea, moda i najmirnijeg kutka centra,
postavio itav djeji luna park. Sad se u tom kafidu ne moe na miru popiti kafa od siline dreke djece i
njihovih roditelja. Ko zna ,moda nas Mrki za svog mandata obraduje i sa pravim ringipilom unutar
centra?
U svakom sluaju znam da nisam jedini koji sve rjee zalazi u Bananovid centar. ak sam od
nekoliko ljudi uo da ih sadanja atmosfera najvie podsjeda na autobusku stanicu. Nisu mi znali
objasniti je li to zbog guve koja vlada, zaguljivog zraka ili neeg tredeg. Ipak se nadam da de se na
centar ili oping (kako ga ved ko zove) vrlo brzo vratiti na staze stare slave (onakav kakav je bio
u prva dva mjeseca svog postojanja) jer ovaj grad to zasluuje.
20 Januar 2009
Diskoteka "en"
U samo praskozorje rata na ovim prostorima dvojica dobrih prijatelja, Ilhan Krasnid i Stojan Grab Stole su zakupili prostor ispod nekadanjeg Express restorana i otvorili mjesto koje je itavu deceniju
oplemenjivalo Zenicu u kasnim nodnim satima. Iako sam u tom objektu bio kao dio inventara nikad
nisam dokuio zato su ga nazvali ba en.
Ilhan i Stole su svoju saradnju zapoeli jo sredinom
osamdesetih sa videotekom Korni i jo je vie produbili
preuzevi od tadanjeg preduzeda Dionis diskoteku koja i i
nije ba sjajno radila dok je bila u dravnom vlasnitvu. Njih
dvojica su jedni od rijetkih koji su se odrali radedi u talu.
U Zenici je to ba prava rijetkost ali njih dvojica su se tako
kvalitetno nadopunjavali da nije iznenaenje to to su ortaci
i danas. Ilhan je bio zaduen za financije i tehniki dio posla
a Stole za sve ostalo. Iako je ventilacija bila grozna, guva
ogromna a muzika preglasna, svi smo ili tamo. injenica je
da nismo imali alternativu ali najvie se ilo zbog prijatne
atmosfere koja je vladala.
Uz diskoteku tu je bila i videoteka en koja je dobro radila
a tokom rata (obzirom da je disko bio podrumska prostorija)
sklanjalo se tu veliko drutvo i provodilo sate u igranju
rauba i pikada. Jedno vrijeme je ak tamo bio i karambol
(plemenitija verzija bilijara) pa je bilo lijepo vidjeti starije generacije Zeniana na elu sa Dr.Mustafom
Omanovidem, glumcem Farukom Zadidem i pokojnim Vladom Milievidem i neke nove klince koji su
tek otkrivali tajne te igre.
Za garderobu se brinuo uvijek usporeni Fudo koji je za svakog gosta imao po jednu priu. Na ulazu su
bili uvijek dobri i gradu poznati jaki tipovi - na poetku Brano Milivoja (poznati Zeniki bokser) a
kasnije Sema, pa Robi i Sini iz Blatue. Belaja je bilo rijetko ali ga je uglavnom naao onaj koji ga je i
traio. Muziku su putali DJ-evi koji su uglavnom radili kao tonci na CD radiju a nerijetko se deavalo
da nekim upljim danom (utorkom ili etvrtkom) budu neke tematske veeri sa gostujudim DJ-om.
Od kada je en promijenio vlasnike i prvo slovo imena (sad se zove Ten) ja sam otiao samo
jednom na to mjesto i to na otvaranje jer sam dobio pozivnicu. Ok, sad je to malo napucaniji prostor
ali meni to nije ono to me iz nodi u nod dovodilo tamo. Sve je drugaije, ambijent, ljudi i napokon muzika. Narodnjaci prte da te ui zabole. Po meni narodna muzika i diskoteka su dva nespojiva
pojma.
A moda sam i samo malo ostario.
21 Januar 2009
Mogao bih nabrajati danima a opet imam osjedaj da sam nekoga preskoio. Vjerujem da svi znate
nekog koga sam trebao spomenuti i to je samo dokaz da je ovaj grad dao itavu plejadu uspjenih
ljudi. Ako se sjetite bilo koga slobodno mi javite ili napiite u komentarima a ja du ih svakako dodati
na ovaj spisak.
A sam se iskreno sa nadam da de generacije koje dolaze ovaj moj spisak bar udvostruiti.
22 Januar 2009
Grad dupljaka
Kao i mnogo puta do sada danas mi je priao jedan suhonjavi momak koji ved godinama prodaje
dupljak stvari i ponudio mi Lacoste miris. Normalno, kune se u njegovu autentinost ali ga prodaje
za deset maraka. Rene Lacoste bi se prevrnuo u grobu kada bi vidio kakvu lou imitaciju preprodaju
ovdje u tamnim vilajetima Bosne. Nije mi jasno ko kupi te zguvane kutije u poderanom celofanu ali
je injenica da to radi ved nekoliko godina.
Grad nam je preplavljen dive garderobom koja se uglavnom nabavlja na pijaci ali esto i po
raznoraznim buticima. Krivotvore se farmerke, jakne, cipele, torbe... Ma, krivotvore sve. Kada bi se
nekim udom dogodila akcija zapljene odjevnih artkala koji nisu original ovaj grad bi u momentu
izgledao kao jedan golemi nudistiki kamp.
Smijeno mi je gledati prigradske momke koji se epure u majicama sa logom neke od svjetskih marki
a i Stevie Wonder bi vidio da ga je ila malena Kineska ili Tajlandska ruica. Pitao sam svog
dugogodinjeg prijatelja koji je vlasnik butika da mi kae gdje da naem originalne farmerke. On mi
ree da mi je najpametnije da odem na pijacu i kupim neke od 25 maraka. Kae da je to jedini nain
da se ne osjetim prevarenim poto znam da sam kupio dupljak i nisam ga mnogo platio. A i tako niko
vie u gradu ne zna ta je original.
Posebna pria su one kretave Romkinje to prodaju DVD ove za dvije marke. Po stotine filmova
raznih anrova one prostru nasred glavne ulice i dernjaju se. Nije mi jasno kojim kanalima ti filmovi
dolaze ali injenica je da sam nedavno vidio novi Rocky ili Rambo prije svjetske premijere. Sly Stallone
se ni istuirao nije poslije snimanja a po Titovoj se prodaju njegovi DVD-ovi. Pitam se kome de Nea
Tropik otvoriti multipleks i kako kau napladivati karte po pet maraka kada na pijaci kupuju DVDove sa najvedim hitovima za dvije marke.
U posljednje vrijeme sve ede pomiljam da i ovaj ivot koji ivimo nije nita drugo nego loa kopija
ivota kojeg bi trebali ivjeti. Do originala nam je teko dodi ne zbog cijene koju trebamo dati za njega
nego zbog toga to ga ved due vrijeme nema na tritu.
23 Januar 2009
Moemo li bolje?
Najmanje jednom dnevno dobijem kritiku da sam negativan i da vidim sve crno. Kau mi da de ljudi
itajudi moj blog pomisliti samo najgore o Zenici i pitaju se kako tek drugi vide ovaj grad kad sam ja
ovako negativan?
Da vas utjeim odmah, ne vidim ja crno samo Zenicu. Moja crna faza" koja traje ved due vrijeme
obuhvata itavu BiH i sav Balkan. Kad se malo bolje zamislim onda kaem da je itava planeta skoro
crna, a najbolji dokaz za to je da je od jue i ameriki predsjednik takoe crn.
alu na stranu, kad god dobijem takav komentar ja se duboko zamislim i pokuam nadi neto to de
zasjeniti to crnilo. Evo pisao sam i o tome kako smo lijepi i pametni, kako smo poznati i priznati. Pisao
sam i o tome kako se rade nove dobre predstave u pozoritu. Piem o nekim dragim i finim ljudima
kojima bi se svaki grad ponosio a ne samo Zenica. I da, piem i o stvarima koje mi smetaju i injenica
je da ih ima dosta.
Ne kaem da je u Zenici sve loe ali znam da de se velika vedina ljudi koji su meni bliski po
senzibilitetu sloiti sa tim da trenutno ima puno vie loeg nego dobrog. I da dutim o tome? Ne mogu
da se ne okrenem oko sebe i primijetim da nas nekako svi prestiu u vedini dobrih stvari. Da mi je
nekako dodi do podatka koliko Zeniana danas radi u Vitezu mjestu koje je postalo pojam za biznis.
Zato smo morali toliko ostati iza Viteza? Zbog ega smo u vijestima mi ti kojima je hladno i koje
truju? Zbog ega danas gimnazijalci sami kree kolu i farbaju radijatore? Zato nam se pijaca
proirila i na glavnu ne tako davno renoviranu ulicu? Zato na ulici vidim skoro jednak broj pasa
lutalica kao i ljudi? Zato se zatvaraju obdanita po gradu? Zbog ega sve manje vidim nasmijana lica?
Moda sam crn zbog toga to znam da ovaj grad moe biti bolji i zbog toga to mislim da svi
zasluujemo da ivimo u boljem gradu? I onda kad oko sebe ugledam toliko stvari koje mi se ne
sviaju jednostavno me uhvati sivilo.
A ima toliko toga lijepog. Imamo sve uslove za idealan ivot prelijep grad na obalama rijeke po
kojem nam drava nosi ime, fantastino Kamberovida polje koje je idealno u svako doba godine,
uslove za sve vrste sportova (nogomet, koarka, rukomet, odbojka, ragbi, tenis, plivanje, skijanje,
atletika, streljatvo...), infrastrukturu za razvoj privrede i najvanije od svega ljude.
Grad ne ine zgrade nego ljudi, davno je reeno. I znam da u ovom gradu ima ljudi koji se slau sa
mnom i koji su isto tako nezadovoljni. Ne zbog toga to nam je loe nego zbog toga to znaju isto ono
to ja znam MOE NAM BITI BOLJE.
Moda da se okrenemo oko sebe i sami sebi priznamo ta nam se svia a ta ne. Za poetak evo
molim itaoce Blentovena da mi pomognu i napiu u komentarima na ovaj post ta je to danas dobro
a ta loe u Zenici? ta je to ime se trebamo ponositi a ega bi se trebali stidjeti?
p.s. Na ovaj post du pustiti i anonimne komentare, samo Vas molim da pokuate biti konstruktivni i
bez uvreda na bilo iji raun.
24 Januar 2009
Zdravstvo i banke
Po nekim mjerilima Zeniani bi morali biti sretni ljudi.
Prije rata je je bila samo jedna bolnica u kojoj su se obavljali svi mogudi pregledi. Sada imamo desetak
privatnih klinika koji brinu za zdravlje naih sugraana. Ista stvar je sa stomatolokim ordinacijama i
specijaliziranim optikim radnjama. Prije rata se znalo da kad ti treba lijek ode u jednu od etiri
apoteke ili Boris Kidri koja je radila non-stop. Danas imate dvadesetak apoteka razbacanih po svim
dijelovima grada.
Laik bi zakljuio da nam je onda opde zdravstveno stanje sigurno duplo bolje kad imamo toliko
ustanova koje brinu za zdravlje ljudi. Svjedoci smo neeg sasvim suprotnog. Umiru ljudi od trideset do
pedeset godina skoro svakodnevno. Endemski su sluajevi kada neko prebaci osamdesetu a to je prije
bilo sasvim normalna dob za sravnjavanje rauna sa Svevinjim.
Po nekima je glavni uzrok stresni nain ivota a po drugima nedostatak sistematskih lijenikih
pregleda to je prije bila obaveza svakog zaposlenog, svakih est mjeseci. Jeza me spopadne kada
ujem floskulu koja se rabi vjerojatno samo na ovim prostorima: Umro je, a jadan nikad nije kod
doktora otiao.
Pa i jeste umro zbog toga. Da je iao na vrijeme bi mu se moda otkrilo to to ga je odvelo sa ovog
svijeta pa bi mu se moda moglo pomodi. Moj pokojni otac nije znao ni koja je krvna grupa a kamoli
da je iao doktoru. Kada mu je otkriven karcinom prostate ved je bilo kasno. Da je imao redovite
sistematske preglede taj bi se karcinom vjerojatno ranije otkrio i bilo bi ga lake rijeiti. Svi mi znamo
bar nekog ko je umro rano a da nije iao lijeniku nikad ili vrlo rijetko.
Druga stvar o kojoj piem danas su banke. Prije rata su bile samo tri a danas ih ima vie od deset i isto
toliko mikrokreditnih organizacija. Pomislio bi ovjek da se ovdje obrde ogromna lova. Istina je sasvim
drugaija. Ovdje se dijele krediti akom i kapom i muze se financijski izmuen narod. Kome ni to nije
dovoljno kredit moe dignuti kod kamatara. Kod njih pod hipoteku dajete svoje ekstremitete koji de
vam biti uredno polomljeni ako na vrijeme ne vratite ogromne kamate koje vam oni odrede.
Nakon svega se ovjek zapita kako onda mi ne ivimo bolje? Imamo banaka a svi kukamo kako
nemamo para, imamo dvadesetak privatnih klinika a sve je vie bolesnih i umrlih.
Gdje je onda greka?
26 Januar 2009
Rudari
Zenicu najede zovu gradom metalurga. Po mom skromnom miljenju tako se najvie nanosi
nepravda prema rudarima, ljudima koji su uvijek na margini a koji su zasluili svo potovanje naroda
koji ivi u naem gradu.
Rudnik Zenica se spominje jo od davne 1880 te godine kada je i osnovan. Rudari Stare jame,
Raspotoja i Stranjana su se desetljedima brinuli da imamo ogrjev i da ima dovoljno uglja za
termoelektrane u naoj regiji. Ja sam moda subjektivan jer su moji djed i oba pokojna roditelja bili
zaposleni na Rudniku. Nekim loginim slijedom i moja malenkost je tamo provela radedi nekih
desetak godina.
O rudarima se uglavnom pisalo kada bi bila neka nesreda ili kada bi oborili rekorde u proizvodnji. Nije
sluajno da je heroj rada i sinonim za najboljeg radnika bio upravo rudar, Alija Sirotanovid. Pokojni
Alija je, kao i svi rudari, bio fasciniran likom i djelom biveg nam predsjednika tadanje SFRJ. Jo i
danas u rudarskim svlaionicama na zidovima stoje velike Titove slike. Posebna pria je bio jedan stari
rudar, Ekrem Sivalid zvani Tito. On je sa obje strane rudarskog ljema imao ispisano Titovo ime a na
radnoj bluzi je nosio bed sa njegovim likom. Mlai rudari su mu esto u prolazu psovali najvedeg
sina naroda i narodnosti a on bi se na takve psovke uvijek nasmijao. Obzirom da znam kolika je bila
njegova ljubav prema njemu ja sam ga upitao da li mu smeta kada neko psuje Tita. On mi ree: Meni
je, bolan, drago. Ljudi psuju samo svetinje, oca, mater, sestru, a nikada nisam uo da je neko opsovao
ove nove - Slobu, Tumana ili Aliju. Valja to, bolan, zasluit'.
Interesantna je transformacija mladih ljudi koji se zaposle na rudniku. Sa dvadesetak godina izgledaju
kao atlete a u penziju odu kao starci, bez obzira to imaju beneficirani radni sta i jako rano odu u
mirovinu. Spoj ugljene praine i znoja njihova lica toliko izbora da rudar sa etrdeset pet godina
izgleda kao neki penzid od sedamdeset koji je svoju mirovinu stekao radom negdje u kancelariji.
Iskreno se nadam da de ti predivni ljudi, prljavog lica ali besprijekorno iste due, doekati neka bolja
vremena i vlast koja de znati cijeniti njihovu vanost za nau dravu.
Sretno vam bilo, komorati moji!
27 Januar 2009
Bikeri u Zenici
Neki dan je nakon razdoblja izuzetno hladnog vremena sunce navratilo u na grad. Pojedine gazde
kafida su odmah iznijele batu da im ne bi koja marka pobjegla. Davno sam jednom rekao da iako su
prvi znaci proljeda svugdje u svijetu visibabe i jagorevina u Zenici proljede doe kad Mima iznese
svoju batu i kad se ile (posljednjih godina uz Taku najpoznatiji Zeniki biker) popne na motor.
Kao i sve u ovom gradu tako su se nai bikeri potrudili da razbiju stereotipe koji svijetom krue kada
su ti momci u pitanju. Oni uglavnom potuju saobradajne propise, nose kacige i rijetko divljaju po
bulevaru za razliku od mladih minkera kojima su starci kupili ove nove skutere koje sad i po
samoposlugama moe kupiti.
Bikeri su zdrueni u tri moto kluba (za koje ja znam). Prvi je osnovan Moto klub Tica a poslije njega
MC Condor i jo jedan kojem sam, oprostite mi, zaboravio ime. Ti, u kou obueni momci su se prole
godine kolektivno ukljuili u akciju dobrovoljnog darivanja krvi. Pred novu godinu su momci iz MC
Condor izali na ulice obueni kao djeda mrazovi i na svojim opakim mainama otili podijeliti
paketide u Dom za nezbrinutu djecu. U naem gradu su rijetki ti koji su se sjetili te djeice koju skoro
niko ne posjeduje.
Izmeu Zenikih moto klubova vlada jedna zdrava konkurencija i dosad nije bilo nekih razmirica
meu njima to bi mnogi oekivali obzirom na reputaciju koju bikeri imaju u svijetu.
Svake godine se odravaju motorijade na kojima se uz gromoglasno pratanje rock sevdalinki
odraavaju i takmienja u raznim moto vjetinama. Tu se popiju cisterne piva i pojede pola mjesene
proizvodnje firme Belid and sons ali nikad nije bilo ozbiljnije frke. Ovi istinski ljubitelji motocikla
treba da poslue kao primjer dobre organizacije mnogim udruenjima koja nazivno mnogo bolje
kotiraju u oima javnosti.
Melecima dehenema (na arapskom se valjda tako kae Aneli pakla) bih poruio da se uvaju u
prometu i ostanu ba onakvi kakvi jesu - meleci u ljudskom obliku. Kako drugaije nazvati i opisati
ljude koji se brinu o stvarima o kojima se vie ni nai funkcioneri ne brinu?
28 Januar 2009
Policija
Prije rata su se uvari javnog reda i mira zvali Milicija i trenirali su strogodu. Pored tih svojih glavnih
funkcija vrlo su esto bili inspiracija za viceve kojima smo se svi smijali. Ova Milicija se jo zvala i
narodna jer je titila narod.
Dananji ljudi u neto tamnijim plavim uniformama nego prije se zovu Policija. Niko o njima vie ne
pjeva pjesme a vicevi koji se priaju su vrlo starog datuma. I danas ih esto zovu uvarima javnog
reda i mira ali lino mislim da bi im vie pristajalo da ih zovu Ekipa za uviaj (ili oevid ako vie
volite zapadniju varijantu). Dananja Policija najede dolazi na mjesto zloina kad se ved razbjee i
kriminalci a i svjedoci. Uglavnom sluajeve rjeavaju tako to se akteri nedjela sami predaju. Ponekad
ak i nau neki dokaz, uzmu poneki otisak i onda sve to proslijede naim brzim sudovima koji su se
specijalizirali za zatakavanje sluajeva i beskrajno odugovlaenje rjeavanja bilo ega.
S vremena na vrijeme Policija pokrene i neku akciju. Tako ponekad po gradu moete ugledati plakate
na kojima pie USUDI SE i prijavi neki zloin koji zna. Nisam sa sobom naisto ta mi vie smeta da li ono USUDI SE jer mi vie zvui kao: Samo probaj prijaviti neto i onda de vidjeti svog Boga!
ili mi vie smeta ono njihovo garantovanje anonimnosti. Svi vrlo dobro znamo da je ta anonimnost
samo varka. Ipak mi se ini da mi najvie smeta da oni u svoj svojoj nesposobnosti oekuju jo da mi,
graani, radimo njihov posao.
Trenutno je aktuelna akcija u kojoj nas upozoravaju da je vrlo opasno da se vozimo bez pojasa. Ne
znam ko tano stoji iza ove akcije ali oekujem da nakon nje naprave jednu u kojoj de nas upozoravati
kako je opasno voziti motor bez kacige. Time bi nam jasno dali do znanja koliko se brinu za nas jer su
to jedina dva prekraja koja ugroavaju samo one koji ih se ne pridravaju. I mene lino boli briga
hode li momina koja se popne na skuter staviti kacigu ili de se voziti bez nje. Ako padne sa motora
bez kacige samo de promijeniti SVOJ lini opis i razbiti SVOJU glavu. Isto kao to de neko ko se ne vee
pojasom i zbog toga razbije zube razbiti samo SVOJE zube. Ne moje ili zube nekog pjeaka. Ali to nam
samo govori kako se policija brine za nas. Trebamo saekati nekih sto godina pa da se doe do akcija
u kojoj de upozoravati da pri velikom prekoraenju brzine moe ubiti i sebe i jo najmanje 5 nevinih
ljudi. Polako, to ide nakon to nauimo uvati glavu i zube. Ili je moda u pozadini toga svega da je
Policiji najlake napuniti svoj lini i dravni budet tako to de nas kanjavati zbog pojasa ili kacige.
Ipak je malo tee nahvatati one to voze brzo, pretiu na punoj ili prolaze kroz crveno. Ipak ti koji
rade takve prekraje voze dobra auta i teko ih je stidi. A i kad ih stigne najede imaju nekog
daidida koji im skloni prijavu ili iskritikuje policajca koji ga je prijavio.
Ne mogu da ne spomenem sve one rumene policajce koji misle da ih uniforma ini glavnim facama.
Takvi drni najede svoju silu prosipaju na onima za koje misle da de ih se prepasti. Na onim koji
nisu napumpani u teretani, hodaju pjeke i nemaju izbrijanu glavu. Tako se bar nakratko osjete
vanim. I kad ih neki takav otrese i pokae da ih se ne boji onda se pokriju svojim, najede velikim
uima po glavi.
Svi koji de stati u odbranu dananje Policije de sada redi da su im plate male i da nemaju ovlasti kao
prije. I ja se slaem sa tim i znam da je to tako. Ali to su ipak samo opravdanja. I koliko god da su
istinita (a jesu) ne mogu biti izgovor za sve. U krajnjem sluaju time se ne moe opravdati sjedenje u
toplom kafidu (uz kafu na gazdin raun) u vrijeme kad bi trebali hodati gradom i svojom pojavom dati
do znanja bar onim malim crnim prosjacima da ne maltretiraju obine ljude. Time se ne moe
opravdati ni revnosno kontrolisanje saobradaja na cesti ba u periodu kad se primakne rata za novi
LCD televizor, kao ni to da se nakon punjenja linog budeta nede uhvatiti za lizalo taman da mu
pjeaka zgazi pred oima.
Na sve primjedbe izreene na njihov raun oni de redi da imaju efa iznad njih koji ih tjera da rade
stvari koje oni ne bi inae radili, da za nekoliko stotina maraka nede da rizikuju glavu i slino. A ja ih
pitam: Zato onda ne poskidaju policijska obiljeja sa uniformi i zadue kantu i metlu? Bar da nam
oiste grad od fizikog smeda, kad ved nede od ovog ostalog za koji su koliko toliko pladeni.
P.S. Naravno, ima izuzetaka kojima skidam kapu i koji su ivi dokaz da ljudima koji hode i znaju da
rade svoj posao ne trebaju opravdanja. Samo su, na alost svih normalnih graana, ti izuzetci za sada
u manjini.
29 Januar 2009
Tenis u Zenici
Gledao sam prije neki dan me Jelene Dokid na Australian open turniru u Melbourneu. Svim srcem
sam navijao za tu djevojku koja je osjetila svu kalvariju pretjerane roditeljske ambicije. Djevojka vie
nema nacionalni identitet a mislim da je i svoj osobni pogubila ved odavno. Njen otac Damir je
poetkom rata izbjegao iz Slavonije u Beograd i svoju maloljetnu kder tjerao da igra tenis. Vremenom
je djevojica poela ostvarivati znaajnije rezultate ime su porasli i apetiti njenog oca, sadiste koji je
dobio zabranu prisustvovanja na svim vanijim turnirima. Jelena se odrekla svog oca i prebjegla u
Australiju ije je dravljanstvo i uzela. U meuvremenu je pogubila sve kontakte sa ostatkom obitelji i
pala u groznu psihiku krizu iz koje se vratila dobrim igrama tek ove godine.
Ovo piem iz razloga to i u naem gradu ima roditelja koji svoju djecu tjeraju da igraju tenis. Nekada
se tenis igrao iskljuivo iz ljubavi. Danas se igra zbog bolesnih ambicija roditelja koji sve ede guraju
djecu u taj sport imajudi pred oima slike roditelja Ane Ivanovid, Monike Sele ili nekih drugih
roditelja tenisera koji se smijee iz VIP loa poznatih turnira i koji imaju bezobrazno velike raune po
mnogim bankama u vici. Jadna djeca i krenu,vjerojatno, iz ljubavi ali nakon sati i sati torture
zaborave zbog ega su uopde tu.
Ja sam prestao igrati tenis kada sam prije nekih desetak godina doivio scenu u kojoj su dvojica
lokalnih modnika istjerali sa terena dvoje djece koja su se pripremala za turnir uz obrazloenje da oni
imaju upladene termine za tri mjeseca i da ih ne interesuje nikakav kompromis u vidu ekanja da
djeca zavre trening.
Promijenila se i kultura navijanja na terenima. Sve vie teniski meevi imaju atmosferu nogometnih
utakmica. Prije nekih tridesetak godina, dok sam ja jo trenirao tenis, za trenera su nam doveli nekog
eha po imenu Jiri (ba udno da se jedan eh tako zove). Kada bi se igrao me i ti zapljede ako je
neko od naih dobio poen na greku protivnika, trener nas je slao na tranje po pet krugova oko
terena. Taj sport je stvarno bio dentlmenski u svojim manirima. Danas samo to se janje ne okrede
na terenima.
Na poetku svake sezone omladinski pogon kluba je radio i po tri sedmice na pripremanju terena za
sezonu. Time bismo zaradili za pripreme i takmienja. Dananja djeca se ved u dobi od trinaest godina
ponaaju kao zvijezde i od svojih, ambicijama zaslijepljenih roditelja dobijaju basnoslovno skupu
opremu.
Ja jo nisam uo da je dijete nekog od takvih roditelja napravilo neku karijeru. Dvije najbolje igraice
u povijesti Zenikog tenisa su iz radnikih obitelji. Mervana Jugid je trenirala tenis a da njeni roditelji
nisu ni znali ta im dijete trenira. Jasna Roer, koja je svojevremeno bila druga igraica u Jugoslaviji
(prva je bila Mima Jauovec, prva osvajaica Rolland Garrosa iz bive drave) je bila kder eljezniara
koja je tenis igrala zato to je stanovala na Kamberovida polju.
Zeniki tenis je nekada bio izuzetno cijenjen na ovim prostorima ali dolaskom ovih ljudi kojima tenis
simbolizira statusni simbol a ne ljubav prema igri vie ni u skuenim prostorima Bosne i Hercegovine
ne predstavlja neko znaajnije ime.
alosno za sve one koji vole ovaj sport.
30 Januar 2009
je dovodio tadanji voditelj a danas poduzetnik Josip Dujmovid. I mimo tog tradicionalnog koncerta
esto su dolazili u na grad velikani rocka u tadanjoj dravi. Sjedam se jako dobrih koncerata Leb i
sol, Elektrinog orgazma i Zabranjenog puenja u dvorani Bilmide. Odravali su se koncerti i na
Papirnoj gdje su gostovali Drugi nain i Galija koji su bili oboavani od strane Zenike raje. Bilo je i u
enu zanimljivih gostovanja gdje su gostovali Rambo Amadeus, pokojni Dino Dvornik i jo mnogi
drugi.
Svirke na stadionu su bile rezervirane za najvede zvijezde: olu, Brenu i Bijelo dugme. Bijelo dugme je
posebna pria jer su oni i poeli svirati u Zenici, jo dok su se zvali grupa Jutro. Po nekim arijskim
legendama ba u holu Industrijske kole su sami sebe prekrstili u Bijelo Dugme. U holu industrijske
kole su nekada svirali i Dado Topid sa grupom Time, Josipa Lisac i mnogi drugi muziari kojih se i ja,
ovako star, slabo sjedam.
Danas je potpuno druga pria. Ako se pod koncertom podrazumijeva dogaaj u kojem uestvuju:
izvoa koji stoji na bini i pjeva i publika koja je odvojila namjenski vrijeme i novac da bi ula tog
izvoaa, onda slobodno mogu redi da je u zadnje vrijeme koncerata bilo zanemarivo malo. Tu ne
raunam medijsku promociju jedne telefonske kompanije koja nam je ljetos dovela Zabranjeno
puenje. Tu ne ubrajam ni Panetov festival koji okupi veliki broj zvijezda, neto onih koje jo jedva
tinjaju a vedi broj nekih koje se pokuavaju upaliti. Bude tu i pravih zvijezda, podijele se i neki
automobili i neke nagrade. Ali se ne prodaju karte i zbog toga to i ne smatram koncertom.
Od koncerata koji su se desili u to neko skorije vrijeme jedino mogu izdvojiti Dubioza kolektiv koji
je odran ljetos. Prije toga je bio koncert pokojnog Toeta za roendan Radio Zenita, a to je bilo u
decembru 2006. U istom tom mjesecu je na Bilmidu gostovao i Mostar Sevdah Reunion koji je
godinu kasnije trebao gostovati na istom mjestu. Meutim, iz nekih razloga nisu se pojavili.
Osjedam se jadno kada u novinama ili na netu proitam kako, recimo Hladno pivo svira u Vitezu.
Ljudi moji, ja sam prije rata iao u diskoteku u Vitez da se ismijem jer se tamo u plesalo kopakama.
Prije nekih tri-etiri godine u Klubu 072 je gostovala grupa Pips, chips and videoclips i ja sam
otiao sa jednim prijateljem na koncert dobrih pola sata ranije jer sam kontao da de biti guva
obzirom da je taj prostor mali. Mom iznenaenju nije bilo kraja kada je poeo koncert a ja izbrojao
tridesetak ljudi. Nekada se u enu i na ocvale rokere tipa Jure Stublida znalo okupiti tri stotine ljudi.
Dananje stanje po pitanju koncerata me najvie podsjeda na jednu ustajalu abokreinu koju moda
razbiju momci i djevojke okupljeni u skupinu PES Zenica (Prva eksperimentalna scena Zenica) koji
namjeravaju razbuditi ovaj odavno muziki zaspali grad.
Za sredinu marta je najavljeno otvaranje gradske Arene koju bi trebao otvoriti Zdravko olid i ne
sumnjam da de Arena tada biti popunjena do posljednjeg mjesta. Da li de nakon toga ista ta Arena biti
rezervisana za neku drugu vrstu muzike koja zasigurno moe skupiti dovoljno zainteresovanih ostaje
da se vidi.
01 Februar 2009
Zdravstvo u Zenici
Prvi put se Opta Zenika bolnica pominje davne 1953. godine a zadatak joj je bio da lijei bolesnike iz
Zenikog sreza. Upravnik je bio poznati Dr. Adolf Goldberger. est godina kasnije izgraena je bolnica
na mjestu gdje se i sada nalazi a tim potezom je napravljen znaajan korak u razvoju zdravstvene
djelatnosti, posebno zdravstvene zatite stacionarnog tipa. U samostalnoj dravi BiH bolnica je
preimenovana u Regionalni medicinski centar i zbrinjava bolesne iz itavog kantona.
ovjek bi pomislio itajudi ovo da se kvaliteta usluge popravila ali moje miljenje je da je sada panja i
njega koju bolesnici dobijaju na znatno nioj razini. Primjer koji me nagnao na pisanje ovog posta to i
potvruje.
Jedna moja prijateljica, mlada majka, je odvela svog devetomjesenog sina na pregled u bolnicu.
Malenom su odredili boravak i terapiju. Normalno, kao i svaka majka koja brine o svom djetetu, moja
prijateljica je zatraila da i ona bude uz dijete jer je maleni izuzetno vezan za nju. Odbili su je izuzetno
grubo, a ak je i nisu obavijestili o njenim pravima da bude sa djetetom tokom dana. Nakon nekoliko
dana koje ona provodi na relaciji kuda bolnica sve vie sam ubijeen da je danas ostanak u bolnici
jedna od najgorih stvari koja ti se moe desiti. Pri tome treba imati na umu da je bolnica mjesto u
kojem se ljudi zadravaju samo onda kad nemaju drugog izbora. Mislim da ne postoji niti jedno drugo
mjesto na svijetu gdje moete sresti toliko ljudske patnje, bola i nesrede. Mjesto u kojem se ljudski
ivot svodi na onaj najprizemniji nivo i u kojem i lijepa rije nekad vrijedi vie od najefikasnijeg lijeka.
Ko je ikad imao bar nekog bliskog da lei u bolnici zna o emu govorim.
Ta moja prijateljica je svjedokom da djeicu koja lee gore nemaju ba ugodne uslove za ozdravljenje.
Nerijetko se deava da ih propuste nahraniti a pelene im promijene ak jednom dnevno. Sestre kao
da su alergine na djeji pla i ponaaju se kao da su to plastine lutke a ne djeca. Shvatam da nije ni
malo prijatno gledati i sluati djeji pla po cijeli dan ali njima je to ipak profesija i morale bi biti ipak
mnogo tolerantnije. Ima i majki koje pobjegnu iz bolnice ostavivi dijete koje doje, ima i onih koje ne
dolaze po djecu ni nakon to ih otpuste iz bolnice, a ne treba izostaviti da na odjelu esto radi ak
jedna sestra na dvije do tri sobe. Ipak ne treba zaboraviti da je plata u bolnici dosta dobra (za
dananje uslove) i nije mi jasno bar da je te sestre i doktori koji rade sa djecom ne opravdaju.
Dananji doktori su posebna pria. Ne znam kakav je omjer trenutno ali mislim da jo uvijek ima veliki
broj specijalista koji paralelno rade na dva mjesta. Rade u bolnici ali i u nekoj od privatnih
specijalistikih ordinacija gdje su vjerojatno bolje pladeni. Nije rijedak sluaj (a svako od vas zna bar
dva) u kojima te doktor poalje na pretrage u neku od privatnih klinika premda taj pregled moe
obaviti u bolnici.
Prije rata nije bilo privatnih klinika ali nije bilo ni toliko guve po bolnicama. Nije mogude da se uz svu
modernu tehnologiju danas mora toliko ekati na pregled. Ako nema para da pogura doktora
onda ti slijedi ekanje od nekoliko mjeseci za neki od komplikovanijih pregleda. Izgleda da su je veliki
broj dananjih doktora pri polaganju svoje famozne Hipokratove zakletve drao prekrtene prste iza
lea (znate ono kao da zakletva ne vai).
Na kraju svojim itateljima od sveg srca jedino mogu poeljeti puno zdravlja, posebno onim koji
trenutno ive u Zenici. I da se nikako ne razbole ako nemaju para.
02 Februar 2009
danas pored svih ostalih upala grla i ne znam koliko bolesti sa kojima se taj dan sreo. Rad doktora je
pod povedalom ba zbog toga to se njihove greke vrlo esto ne mogu ispraviti. Uvijek mi je na
pameti poreenje izmeu doktora i automehaniara da li bi automehaniar mogao ikad popraviti
upaljen automobil?
Ne mogu da ne spomenem i Hitnu pomod koja takoe radi u uslovima koji nisu reprezentativni. Ako
vam sluajno zatreba njihova usluga bidete super uslueni ukoliko nisu sva vozila ved na intervenciji.
Ako su sva vozila ved zauzeta zbog takoe hitnih sluajeva onda vam samo mogu redi da i niste ba
roeni pod sretnom zvijezdom.
I onda kad se sve to smiksa u jednu cjelinu dobijete ruan osjedaj. Osjedaj koji dovodi do toga da se
nadate da nikad nedete biti bolesni. I da se pored svega nadate da dete biti takve nafake da u svom
tom budkuriu nabasate na doktora kojem de jedini cilj biti da vam pomogne. Bez obzira na to ko ste,
ta ste i odakle ste. I da to uradi samo zbog toga to mu je to posao koji je odabrao jer voli pomagati
ljudima, a ne zbog toga to de za to dobiti neku dodatnu kafu.
P.S. Jo jednom se izvinjavam svim doktorima i medicinskim radnicima koji svoj posao obavljaju
savjesno i poteno. Lino ih poznajem dosta. I samo zbog njih vjerujem da de i zdravlje u ovom naem
gradu uskoro postati vie cijenjeno. Kao to se nadam da de vrlo brzo broj kvalitetnih i sposobnih
medicinskih radnika premaiti broj onih koji kaljaju ugled ovog plemenitog zanimanja.
03 Februar 2009
Starine u gradu
Pisati o starinama u Zenici je zaista teko. Obilazio sam muzeje, priao sa kustosima ali nisam naao
nita posebno. Od doba Kulina bana nije ostalo nita vrijedno spomena izuzev one famozne povelje
koja se jedno vrijeme mogla kupiti kao suvenir. Iz Osmanlijskog doba takoer nemamo nekih valjanih
uspomena izuzev par mezarja za koje niko ne zna iz kog perioda datiraju.
Velika zabluda (u kojoj sam i ja donedavno bio) je da famozna konjska esma datira iz tog perioda.
Mislio sam da je ona postavljena za vrijeme Turske vladavine. Ali nije.
Austrijska esma, kako joj je najpravilniji naziv je postavljena 1910. godine u ast cara Franje Josipa
koji je te godine prolazio vozom kroz Zenicu. esma je postavljena na mjesto gdje se i sad nalazi tako
da je pokojni Franjo nije mogao ni vidjeti obzirom da je eljeznika stanica bila smjetena prekoputa
dananje stare optine, na mjestu gdje je danas Park rudara. Istorijski fakti nepobitno dokazuju da je
Franc Jozef bio mnogo sretniji od njegovog potomka Franje Ferdinanda kojem je posjet ovim
prostorima bio posljednje putovanje u ivotu.
Druga znamenitost ovog grada je famozna Hadi Mazida kuda. Ona je nastala sredinom devetnaestog
stoljeda, podaci variraju od 1830. do 1850. godine. Po nekim saznanjima u njoj je 1878. godine
general Josip Filipovid u ime Austro-Ugarske vojske pregovarao sa sarajevskim begovima o predaji
Sarajeva u ruke Austrougarske monarhije. Ta kuda je sruena do temelja a 1972. godine je Fido
Ahmetspahid, poznati zeniki kustos i povjesniar dao izgraditi do detalja istu kudu koju je pretvorio u
muzej. Danas se u toj kudi nalazi Meihat Islamske vjerske zajednice.
Od starina vjernih pomena tu su i arijska damija koja datira iz slinog perioda kao i gore
spomenuta kuda i stari Suida mlin koji se nalazi na obali Koeve tik iza Carine. Pod kraj devetnaestog
vijeka izgraena je i upa Svetog Ilije tako da i ona spada u starije znamenitosti naeg istorijskim
injenicama siromanog grada.
Ovaj post bi bio i dui da imamo jo neke istorijske spomenike u gradu ali na alost ovaj grad je
sauvao tek spomenike iz dvadesetog stoljeda. Mada primjedujem da i oni nestaju. Bar sam vam
ispriao priu koja vam je otvorila vidike i sad znate da ste bar jednom pili vodu sa Austrougarske
esme.
04 Februar 2009
Sve iz inata
Mnogi od vas ne znaju kako je dolo do ovog bloga. Na nagovor svoje djevojke Hane poeo sam pisati
i time, iskreno se nadam, uveseljavati mnoge Zeniane u Bosni i dijaspori. Ona je direktni krivac to
ovaj blog postoji pa je red da me ponekad i odmijeni u pisanju, posebno kada imam stvaralake
menopauze kao to je danas. Ona pie pod pseudonimom Cyber Bosanka i garantujem vam da de
vam se svidjeti.
Sve iz inata
U susjednoj Hrvatskoj se stalno vre rasprave na temu Da li je Hrvatska ula u recesiju ili ne". U naoj
dravi politiari jo nisu doli do takve vrste rasprave. Trenutno je jo uvijek bitnije ukinuti Deda
Mraza, izabrati novog Visokog predstavnika i donijeti hiljaduetiristo pedesetesti zakljuak o
sastanku trojice politikih lidera iz Pruda. Kad smo ved kod tog nekog Pruda moram priznati da me
postojanje takvog mjesta u BiH iznenadilo. Moe biti da su se ovi politiari i sastali u tom nekom
Prudu da bi ga malo izreklamirali, inae bi velika vedina graana BiH ivjela ne znajudi da u vlastitoj
dravi imaju mjesto koje se zove tako.
Htjedoh redi da je pitanje u kakvoj de situaciji biti naa drava onog trenutka kad gospoda to nas
vode dou do teme zvane recesija". Meutim, ono to svako od nas moe primijetiti jeste da se sve
ede i na ulici pria o tome kako para ima sve manje i kako nam je sve tee i tee. Zbog toga sam
ovih dana obuzeta razmiljanjima na temu ta mogu ja ili bilo ko od nas uiniti po tom pitanju?"
Vjerovatno sam zbog tih razmiljanja i primijetila lanak objavljen u novinama u kojem se najavljuje
otvaranje prodavnice sa iskljuivo domadim proizvodima. Razlog koji govori u prilog potrebi za
ovakvom prodavnicom je taj to se u svim ostalim prodavnicama nalazi malo domadih proizvoda.
I od tog momenta razmiljam i razgledam. Do sada su esto pokretane akcije u kojima su nas
nagovarali da kupujemo i koristimo domade. Takve akcije uvijek imaju svoje pristalice i protivnike.
Mnogi odluku da kupuju uvozne proizvode pravdaju loim kvalitetom a esto i vedom cijenom
domadih proizvoda od uvoznih. Meutim, pored ovih injenica nakon obilaska prodavnica u Zenici
tuno mogu konstatovati da i nae kvalitetne proizvoae vodedi trgovaki lanci tretiraju kao robu
nieg ranga. Zeniki jogurt dete vrlo teko pronadi meu stotinu flaica nekih drugih jogurta. Isto kao
to dete superkvalitetnu trudlu koju proizvodi Lasta" iz apljine morati traiti pola sata na polici.
A to sve je dovoljno da u meni proradi ona fina osobina koju svi Bosanci i Bosanke tradicionalno nose
u sebi inat. Sad iz inata provodim u kupovini vie vremena tragajudi za domadim kvalitetnim
proizvodima. itam deklaracije i traim mjesto proizvodnje. injenica je da sam primijetila da me sve
ede trgovkinje gledaju poprijeko valjda se bojedi da pokuavam neto ukrasti. I vidim da mi u sebi
spominju familiju, sve onako redom.
Meutim, to me ne zabrinjava. Da mi je neko rekao da du ovoliko vremena provoditi pokuavajudi
linom akcijom spasiti nau privredu ne bih mu vjerovala. Ali ako pogledate malo bolje ako nedu ja
ko de? Odnosno ako nedemo svi mi nede ni oni koji to trebaju. Jer u svim drugim dravama
proizvoae pomae njihova drava stimulie im proizvodnju, daje povlastice za izvoz, omogudava
povoljne uslove za rad. Naa drava ne radi nita, ili skoro nita. Tako da je pravo udo da i ovo malo
naih proizvoaa opstaje.
Zbog toga sad jo vie uivam dok pijem zeniki jogurt ili jedem zvrk Jami" sirnice (ne pitajte koji po
redu danas). Za istu, moda i manju cijenu imam super kvalitet a znam da svakom novom litrom tog
istog jogurta moj komija ima manje anse da ostane bez posla. A posao radnicima mljekara u
susjednim dravama svakako uvaju njihove komije uz veliku pomod drave.
napisala: cyberbosanka
05 Februar 2009
Sarajevo i Zenica
Danas sam na radiju uo da je prolo petnaest godina od onog groznog masakra na pijaci Markale u
Sarajevu. U momentu mi je kroz glavu prola ona grozna slika sa fudbalske utakmice izmeu elika i
Sarajeva kada je dio Robijaa psovao Markale. Tog dana sam se osjedao bijednim i manjim od crva
zato to sam Zenianin. Znam ja da i navijai Sarajeva nama psuju i upuduju pogrdne nadimke ali ne
mislim da im mi moramo vradati na tako jadan nain.
Sredinom devedesetih, netom nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma, sam radio u Sarajevu nekih
est mjeseci. Osjetio sam ogroman antagonizam koji vlada izmeu naa dva grada. Svi sada bacaju
ljagu na navijake skupine i njih krive za netrpeljivost koja se svakodnevno apostrofira kroz medije, a
ja mislim da je to nastalo mnogo prije. Sarajevo gaji neku vrstu madehinskog odnosa prema svim
gradovima iz tzv. Bosanske provincije.
Mi, Zeniani, ne osjetimo razliku izmeu Sarajeva danas i Beograda koji je simbolizirao normalnim
ljudima neshvaden centralizam. Sve banke, ministarstva, udruenja, pa ak i sjedita vjerskih
poglavarstava su smjetena u Sarajevu. Sasvim je normalno da se onda taj grad i izgrauje i razvija, a
Zenica koja je u onoj dravi davala ogromne doprinose (a i sada nas gule), nita.
Kada pogledate prosjene line dohotke kod nas i kod njih vidjet dete da Sarajlije zarauju nekih 30
procenata vie od nas. Ja i nisam neki ekonomski strunjak ali mi nikako nije jasno da mi koji imamo
industriju i proizvodimo imamo manje plade od njih koji prodaju maglu. Stoga i ne udi da svaki iole
sposoban Zenianin koji ima ponudu iz glavnog grada ne razmiljajudi ni trena odlazi tamo.
07 Februar 2009
ta je nama Indija?
U razgovoru sa prijateljem koji je prije rata radio u Ekranu (preduzede koje je objedinjavalo sva
zenika kina) saznao sam podatak koji vjerojatno niko od vas ne zna. Najgledaniji film u zenikim
kinima svih vremena nije ni jedan od naih ratnih spektakala, ni jedan film Bruce Leea nego indijski
film Bidaai (rastanak). Priznajem da sam i ja to patetino smede pogledao (dodue na televiziji) i tada
sam, kao i mnogi Zeniani, stekao odreene simpatije prema tom jadnom narodu. Vjekovima ih je
gazio engleski Komonvelt i kada god ste gledali na TV reportae o Indiji vidjeli ste samo jad i bijedu.
Druga najmnogoljudnija nacija na svijetu (milijardu i dvjesto miliona stanovnika) koja bi po nekim
predvianjima za trideset godina trebala prestidi Kinu jer kod njih nema kontrole raanja kao u Kini (a
moda i zbog toga to je pola Kine dolo kod nas da otvori radnje).
Kada se sabere sve ovo to sam napisao valjda vam je lako zamisliti moje iznenaenje kada sam
doznao da je jedan Indijac meu pet najbogatijih ljudi na svijetu i da je ba on doao da kupi ponos
naeg grada, eljezaru Zenica. Svi Zeniani su u tome vidjeli spas jer znamo koliko taj gigant znai za
ekonomiju grada i regije.
Nakon viemjesenih pregovora eljezara je poela sa radom ali gle iznenaenja! Od prijeratnih 19 do
21 hiljada zaposlenih sadanji Mittal zapoljava oko 5 hiljada, a aerozagaenje je gore nego prije rata.
Nae optinsko rukovodstvo je sklopilo ugovore koji bradi Indijcima doputaju prazan hod u
postavljanju filtera u periodu od deset godina. U jeku najvedih Eko protesta, kao sluajno, cijeli grad
izgubi centralno grijanje jer Mittal je vlasnik kotlovnice koja parom snabdijeva grad. Bili smo jednim
krajnje perfidnim kockarskim manirom baeni u gabulu. Ako se bunimo protiv zagaenja onda
demo krepati od hladnode i obrnuto. Najvie mi je ui zaparala izjava gradonaelnika koji je rekao da
mu je drae da imamo deset hiljada zaposlenih nego da imamo ist zrak a isto toliko gladnih i
nezaposlenih. Postotak oboljelih od raka je skoio za nekih 15 procenata a nisu zanemarivi ni postoci
djece koje dobijaju bronhitis i astmu.
Indijski vlasnici Mittala, koji su poznati u cijelom svijetu po tome to nigdje ne potuju eko propise, su
se pokazali kao bedutni izrabljivai kojima nije stalo do ljudi nego iskljuivo do zarade.
Obzirom da je najpoznatija Indijska knjiga Kama sutra (umjetnost voenja ljubavi) nije ni udo da nas
onda ovako kvalitetno jebu.
P.S. Cijenjeni itatelji, oprostite zbog ove zadnje rijei. Nisam naao niti jednu koja bi je mogla
adekvatno zamijeniti a da ne izgubi na znaenju.
08 Februar 2009
ZOI 84
Na dananji dan prije tano etvrt stoljeda svi smo bili ponosni to smo Bosanci, a Sarajlije posebno.
Pogaate, na dananji dan prije 25 godina su otvorene Zimske olimpijske igre u Sarajevu.
Cijela biva drava je ivjela za manifestaciju koja je bila plafon sportske igre i koja je bila najvede
sportsko natjecanje ikada odrano na ovim prostorima. Mnoge porodice koje nisu imale kolor
televizore su otkopavale i posljednje tekove da im sluajno ne bi promakla neka boja haljine u
klizanju na ledu koje je neponovljivo prenosila Milka Babovid. itavo Sarajevo i okolne planine su bili
u izrazito dreavim narandastim tonovima jer je narandasto - bijela boja bila zatitni znak loga ZOI
84.
Olimpijski plamen su nosili mnogi istaknuti sportisti BiH. Iz Zenice se sjedam samo Amile Fetahagid,
tadanje jako uspjene teniserke, a baklju je zapalila tadanja prvakinja Jugoslavije u umjetnikom
klizanju Sanda Dubravid. Studenti iz Sarajeva i drugih gradova su u suradnji sa tadanjom JNA na
olimpijske staze ili nogama tabati snijeg jer nije bilo ove sadanje napredne tehnologije. Tih dana je
Sarajevo bilo centar svijeta i posjetili su ga mnogi poznati ljudi koji su bili oduevljeni gostoprimstvom
i ljubaznodu lokalnog stanovnitva. Oduevljeni su bili skoro svi posjetitelji izuzev, vjerojatno, Kirka
Douglasa kojeg je lokalni konobar u jednom od kafida ugrizao za 1200 dolara. Naplatio mu je raun
kakvog vjerojatno ne bi platio ni u najskupljim mondenskim zimovalitima.
Ja sam od svih sportova gledao jedino hokejaku utakmicu izmeu Kanade i ehoslovake i shvatio da
je to jedini sport koji je bolje gledati na TV-u nego uivo. Ti momci tako brzo kliu da ne moe
primijetiti gdje je ona mala ploica a kada padne gol shvati tek kada se igrai pou ljubiti.
Heroj u cijeloj Jugoslaviji je bio slovenski veleslaloma Jure Franko koji je u toj disciplini osvojio
srebro. Ostade zapamden onaj famozni natpis koji je osvanuo na platou ispred Skenderije gdje su se
dodjeljivale medalje na kojem je pisalo: Volimo Jureka vie od bureka! Ostali su mi u sjedanju i
britanski par u plesu na ledu, Jane Torwil i Cristopher Deen, koji su fantastino plesali uz Ravelov
Bolero.
Osam godina nakon toga olimpijske planine su postale poprite najvedeg zla koje se dogodilo u Evropi
nakon drugog svjetskog rata i sva borilita su skroz devastirana.
Evropa i svijet su zaboravili na nau olimpijadu ali naa srca jo uvijek zatitraju kada se sjetimo
Vuka i u narandasto obojenog Sarajeva.
10 Februar 2009
Pravda za sve
Subota uveer je rezervirana za izlaske. Smijeno, ali ta zapadnjaka varijanta razmiljanja se
odomadila kod nas vjerojatno zbog toga to u ova recesivna vremena ljudi nemaju para za izlaske
svaku nod,to je prije bio obiaj u Zenici.
H. i ja nismo izuzeci pa smo i ovu subotu otili u na omiljeni kafid da se provedemo nakon teke
radne nedjelje. Ostali smo do 23 jer nas je u naem prijatnom avrljanju naglo prekinula naa vajna
policija uz prijetnju kaznene prijave. Naime, ovaj lokal ima radno vrijeme do 23 h a oni su dobili
nareenje pretpostavljenih da se toga revno pridravaju. Skroz ugaeno svijetlo, bez muzike i pet
ljudi unutra njima je bilo previe i grubo su prekinuli nae druenje.
Pomislih, OK napokon je naa murija poela da radi svoj posao. To moje oduevljenje je naglo
splasnulo prolaskom pored oblinjeg Tena gdje je muzika drmala tako glasno da se ula i kroz
zatvoren prozor automobila. Auti su bili parkirani po svim mogudim trotoarima tako da ljudi mojih
dimenzija teko da bi mogli prodi izmeu njih. Dodue, to je i dobro. Prije desetak dana u toku jedne
racije na cesti je ostao jedan ogroman terenac okruen onim smijenim utim trakama za oevid i
drao je zatvorenom glavnu zeniku ulicu vie od 12 sati jer je gazda istog pobjegao da mu ne bi nali
neprijavljen pitolj. Vlasnik tog ultra skupog terenca, inae sin jednog od lokalnih modnika nije dobio
ni prekrajnu prijavu.
Jo gora situacija je preko puta MCC (Metalurg city centra) gdje se danas okupljaju svi pripadnici
zlatne Zenike mladei. Tamo nema niti deset centimetara slobodnog prostora sa obje strane
kolske ulice (mislim da se sada ta ulica tako zove). Njihovi Jeepovi, veliine nekadanjih kombija, su
tu parkirani ak i danju tako da mala djeica koja idu u oblinje kole moraju izadi na cestu da bi mogli
prodi do kole. Ne razumijem to njihovo kurenje jer u samom MCC-u ima pladena garaa ali izgleda
da imaju lovu samo za preskupe aute a ne i za parking. Jo nisam niti vidio niti uo da su nekom od tih
tatinih sinova policajci naplatili kaznu. Ako im i napiu kazne ujutro se te kazne poderu.
U naem lokalu s poetka prie nije nikad bio niti jedan verbalni a kamoli fiziki obraun i on mora
biti zatvoren u 23, a lokali u kojem ima oruja kao u nekoj omanjoj kasarni rade do 4 ujutro. Taj
dvostruki arin me tjera na pitanje da li je pravda ista za sve?
12 Februar 2009
Mediji u Zenici
Na dananji dan prije 53 godine je izaao prvi broj zenikog tjednika Naa rije. alosno ali i istinito
je to da ove novine moemo pogledati i kao ljudsko bide od 53 godine koje skoro pa vie nije
zanimljivo nikome. Nekada je to bila jako itana novina jer su preko sindikalnih podrunica bile
distribuirane u svim radnim kolektivima. U njima si mogao proitati masu interesantnih stvari iz
sporta, kulture i dnevne politike koja tada i nije bila Bog zna kako zanimljiva. Danas je primat Naoj
rijei na ovim prostorima preuzeo zeniki Super info koji ima daleko agresivniji oblik distribucije ali je
i baziran kao komercijalna novina koja stavlja akcenat na reklamni dio.
Slina stvar je i sa Zenikim elektronskim medijima koji su trajno marginalizirani. Radio Zenica koja je
decenijama bila najsluanija radio stanica na ovim prostorima je trenutno stanica koju u memoriji na
ovim novim radio tunerima dre samo najvedi mazohisti. Vrijeme kada je radio valovima
neprikosnoveno jahao veliki Josip Dujmovid je ostavilo traga na mnogim generacijama Zeniana.
Njegov nodni program i fenomenalne top liste sto vjenih i danas su teme koje se prepriavaju. Da
ne spominjemo da smo svi mi u Zenici znali da je roendan radija bio 21. juni jer se godinama u
njihovu ast organizovao koncert na kojem su redovno uestvovale najvede rock grupe Jugoslavije.
Danas se sluaju radio Zenit i radio Q koji putaju monotonu muziku i koja nas tjera da sluamo
sarajevski radio Stari grad koji je neto zanimljivija stanica. O CD radiju ne bih pisao ponovno ali
moram naglasiti da je za klasu bio bolji od svih gore navedenih.
Ako se sve ovo i nekako moe podnijeti, lokalnu televiziju Zenica ne mogu nikako. Tako jeftinog
programa i scenografije u studiju nisam vidio jo od starih skeeva Top liste nadrealista. Paradoks je
da su dvije najgledanije emisije te televizije prikazivanje posljednjeg pomena (umrlice) i sjednice
Opdinskog vijeda. Jedina stvar koju ne mogu da shvatim je ta da Danko Travar, izuzetni novinar i jako
pismena linost, radi na toj lakrdiji od stanice. Svima nama je u svjeem sjedanju televizija Zetel
koja je u poreenju sa dananjom TV Zenica - CNN. Ta simpatina televizija koju je osnovao eljko
Lincner u samo praskozorje rata je bila jedini prozor u svijet koji smo imali u prvim godinama zadnje
dekade prolog milenija. Zetel je iznjedrio par renomiranih novinara koji su nastavili rad na dravnim
televizijama. Prije svega mislim na Sanjina Bediragida i Amarilda Gutida. I momci koji su stajali iza
kamere su posao nali na ozbiljnijim televizijama u Sarajevu, a Zetel je prestao sa radom '95. godine i
ostavio nas na milost i nemilost lokalnoj televiziji.
Ne znam za vas ali meni jako nedostaju ovi nekadanji mediji, zato i koristim surogat zvani internet da
potisnem tu nostalgiju.
13 Februar 2009
Vjera i nacija
Neki dan sam itao u novinama izjavu jednog visokog vjerskog dunosnika koji je rekao da u
dananjoj BiH imamo maksimalnu slobodu upranjavanja vjerskih obiaja i slobodu prakticiranja vjere
koju nismo imali u proloj dravi. Razmiljam o tome danima.
Mislim da se danas vie apostrofira multikonfesionalnost naih gradova ali da je prije vjerovanje bilo
nekako iskrenije. OK, neki de redi da je to vjerovanje bilo u ilegali, ali injenica je da je danas mnogo
vie vjernika ali ih je mnogo koji vjeruju u Boga radi drugih a ne radi sebe samih.
Za svaki vjerski praznik se na Kamenom mostu istakne onaj plakat na kome pie Bajram erif
Mubarek Olsun, Sretan Uskrs ili sline estitke, pa ak se estita i Pesah. Koliko ima Jevreja u Zenici
mogli su na plakatu napisati i njihova imena ili jednostavno: Sretan Pesah obojici. Time se hode
apostrofirati naa multikonfesionalnost ali ja mislim da je u praksi mnogo drugaije.
Proslavio sam vie Bajrama od vedine Muslimana koji taj praznik danas obiljeavaju i sjedam se sa
radodu kako nas je rahmetli teta Rabiha uvijek zvala na kolae. Za Boide i Uskrse smo i mi komije
darivali kolaima i bojanim jajima, dok mi je mama bila iva.
Na ponodke se ilo redovno sa prijateljima ma koje vjere bili i proslavljalo se mirno i dostojanstveno.
Danas se mora probiti kroz koridor policajaca da bi prisustvovao svetoj misi a poslije nje ti treba
pancir i tamponi za ui da bi preivio silu pirotehnike koja se upotrebljava oko crkve. Nekad su crkvu
ili pravi i istinski vjernici koji su iz ljubavi prema Bogu dolazili na misu a danas je prakticiraju oni koji
skupljaju politike poene kao nekad to su se skupljali odlaskom na sastanke u Savez komunista.
Slina stvar je i sa damijama. Danas imamo mnogo vie damija nego u prijeratnom periodu ali kada
doe Duma namaz svi se sjate u arijsku damiju da bi bili vieni i skupili vie poena. Odmah da se
ogradim, ne mislim tu na izuzetno potene vjernike kojima je tu demat i onima koji su pravi vjernici,
koji prakticiraju vjerske obrede iz dubokih osobnih uvjerenja. Takoe, jako mi smeta kada doe
Ramazanski post i kada vidim prave vjernike koji poste itav mjesec pa sa radodu doekaju Bajram, a
nasuprot njih vidim mnogo njih koji su takoer postili mjesec dana a napiju se ko svinje odmah poslije
Bajram namaza. Ne bih volio da budem krivo shvaden ali za mene su to nekakvi parcijalni vjernici koji
samo donose tetu svom narodu. U svemu ovome najvie ispataju ljudi koji stvarno vjeruju a
poistovjeduju ih sa ovim gorespomenutim. Imam mnogo prijatelja koji su vjernici i koje izuzetno
potujem, a oni koji me poznaju znaju da 17 godina nisam pio ni kapi alkohola za Ramazan jer mi je
bilo bezveze piti pivo ili vino kada drugi ljudi oko mene poste.
Koliko sam upoznat sa tim obredom, ovih dana bi trebala poeti i korizma (dani uskrsne priprave) i
mnogi de katolici postiti mjesec dana na svoj nain. Kod nas je specifian nain jer mnogi poste da bi
mogli glorificirati svoju odanost vjeri a ne da to rade onako kako treba, iskljuivo radi sebe i Boga. S
toga nije ni udo da se kod nas odomadila teza da su u ajdrau i Podbrjeju vedi katolici i od samog
Pape.
Nadam se da du doekati opet da za Bajram zenike ulice miriu na baklavu i kadaif a ne na odvratni
miris baruta od ispaljenih petardi.
P.S. Molio bih prave vjernike da shvate da ovaj post nipoto nije napisan zbog njih nego iskljuivo
zbog onih koji se kriju iza vjere i manipuliraju njom radi line dobiti.
14 Februar 2009
Dubioza kolektiv
Nekada davno sam uo jednu jako umnu uzreicu koja mi se urezala u pamdenje: U besptiju je i
upak slavuj. Voen tom narodnom umotvorinom odluih da se jo jednom uputim na koncert
Dubioza kolektiva. Ta sarajevsko-zenika grupa je meni jedna od draih sa ovih prostora i jako su
dobri u koncertnim nastupima. Ne moram ni spominjati da je jedan od vanijih razloga mog odlaska
na koncert i to to je to jedna od draih grupa moje bolje polovice.
Ja, ovjek u godinama, sam se obukao kao da sam krenuo u drva a ne na koncert. Obukao sam bar tri
sloja tople odjede jer je napolju temperatura bila dobrano ispod nule. Dvorana HKD-a je bila zagrijana
do usijanja, a jo su nas po belaju zapala nekakva mjesta pored samog radijatora koji je tako grijao da
sam pomislio da su oni Indijci to nam loe grijanje Hrvatskog porijekla kad ovako grije u Hrvatskom
domu. Do dolaska svugdjeprisutnog Guleta sam bio ubjedljivo najstariji posjetitelj ovog eventa. Bilo
je tu jako mnogo djece s ijim sam se roditeljima svojevremeno druio.
Iako je na plakatima pisalo da koncert poinje u pola devet prva predgrupa (ako se to tako moe
nazvati) je izala na stage negdje oko devet. To su bila neka tri momka koji su nabrajali kao moja
pokojna kominica Drenka kada joj mi, djeca, pogodimo loptom u prozor. Nesuvisli sampleovi,
monotona muzika podloga i rime na nivou rima pokojnog Ive koji je svojevremeno hodao po ariji i
ljude podbadao svojim upadicama su me tjerali u oaj. Nakon njih doli su neki koji se zovu
Muenika grupa i koji su opravdali svoje ime time to su nas junaki muili nekih pola sata.
Poslije njih je na red doao Goran Kovijanid Kowa koji je jedini neto vrijedio i uspio je razbuditi
publiku, a moram priznati i mene koji sam ved uveliko razmiljao u stilu ta meni sve ovo treba.
Kowa je izuzetno nadaren mladi muziar koji je u pratnji svog Dj-a atmosferu doveo na neku
koncertnu razinu.
Negdje oko pola jedanaest su na stage izale zvijezde veeri Dubioza kolektiv. Silovito su krenuli
sa uspjenicama sa svog posljednjeg CD-a Firma ilegal i odmah publiku bacili u trans. Akustina
dvorana HKD-a je bila idealna da se sviraki dio banda pokae u svom najboljem svijetlu, posebno
izvrsni gitarista kojem sam zaboravio ime (jebaji ga, Sarajlija je svakako, hahha). Koliko god
instrumentalni dio bio dobar tako su bile vidljive tegobe vokalnog dijela kojem jako nedostaje toplina
enskog vokala od kad je otila Adisa. Njenom bratu je ved na tredoj pjesmi pukao glas tako da su ga
tonci morali pojaavati da bi se ikako uo. Izredali su sve svoje hitove za manje od sat i pol i najavili
kraj koncerta. Publika se u nevjerici poela razilaziti kada su deki izali opjevati jo samo jednu
pjesmu na bis. H. je bila razoarana zbog toga to smo izaavi neposredno prije tog bisa propustili za
nju najzanimljiviji dio veeri skidanje do pasa skoro svih lanova grupe.
Sve u svemu, Dubioza kolektiv postaje sve vie dubioza a sve manje kolektiv, obzirom da se svakih
est mjeseci umanjuju za po jednog lana. Odlazak Adise de jako teko nadoknaditi jer je evidentno
koliko im nedostaje, posebno u nekim stvarima sa prolih albuma.
Dva sata svirke predgrupa i sat i dvadeset minuta svirke Dubioze su samo potvrdili onu staru izreku
koja kae: Kada je dugaak peting, tu i nema nekog posebnog sexa.
15 Februar 2009
Stara Zenica
Kod nas se ljudi svaaju oko raznih stvari. Dovoljno je da neko ima kontra stav ili neku drugu verziju
jednog dogaaja i eto ti prepirke. Tako sam neki dan u jednom malenom arijskom kafidu gdje se
okupljaju endemski primjerci zenikih starosjedioca prisustvovao svai oko toga ta je starije - Pide
ili Sejmen? Ne da meni avo mira i ja prionem na istraivanje...
Ako demo gledati po najstarijim ouvanim spomenicima onda je najstarije Bilmide jer su tamo
naeni tragovi rimske bazilike. Prvi put spomenuta neka lokacija u sauvanom dokumentu je Bilino
polje (Bolino poilo) koje se spominje pri inu abjuracije (ta god to bilo), 8. aprila 1203. godine koji je
potpisao Kulin Ban, a spominje se i u povelji Maarskog kralja Bele IV-og od 20. jula 1244. godine.
Tursko-osmanlijska vojska je osvojila ovaj kraj 1463. godine a prvi potpisani tefter datira iz 1489.
godine i u njemu pie da trg Zenica broji 96 domadinstava, od toga 8 muslimanskih. Ved 1570. godine
Zenica broji 330 kuda i 2000 stanovnika.
Polovinom XVII st. u izvjetaju biskupa Marijana stoji da kasaba Zenica ima 300 turskih kuda i 4
damije . Pretpostavlja se da je najstarija Sultan Ahmedova damija a na kamenoj ploi na Sejmenskoj
damiji pie da je graena 912. godine po Hidri, to bi trebalo biti po mojoj raunici negdje 1506-07
godine. Kasnije je napravljena i Potoka damija, ali ne mogu skontat' koja je bila onda etvrta
spomenuta damija.
Krajem XVII stoljeda Zenica je bila spaljena do temelja od strane Eugena Savojskog, a za uzvrat ostavio
nam je drvenu dupriju koja se i do dana dananjeg naziva Drveni most. Nazivi mahala tog vremena bili
su: Koeva, Trgovide, Lona, Jalija, Sejmen, Odmut.
Sredinom XIX stoljeda u Zenicu su doselili katolici i pravoslavci. Pravoslavci, mahom trgovci, su se
naselili u jednoj mahali koja se do dana dananjeg zove Srpska mahala, a imali su malu crkvu koja se
nalazila iza dananje sinagoge.
Tokom tridesetih i etrdesetih godina devetnaestog vijeka poelo je doseljavanje katolika iz
Dalmacije (100 kuda). Napravljena je kapelanija u Crkvicama zbog vede populacije katolika, kao
ispostava Gue Gore.
Pred kraj turske vladavine u zenikoj ariji bilo je 26 ugostiteljskih objekata, 3 hana, 14 mehana, 8
kafana i 3 ainice.
Pred kraj XIX vijeka u Zenici je napravljena i sinagoga, a ranije je bila napravljena i crkva Sv. Josipa
koja se i danas nalazi na Mokunicama (1868. godine). Iz natpisa na arijskoj damiji vidi se da je ona
obnovljena na zahtjev sultan Abdul Aziza (nakon poplave 1872.). Poznata Hadi-Mazida kuda je
zavrena 1835.g.
Eto to bi bilo to o istoriji Zenice, do Austrougarske, to sam uspio skupiti. Obzirom da se Pide ne
spominje u ovim faktima opkladu je dobio onaj na sugraanin koji je rekao da je Sejmen stariji.
Od bitnih stvari koje sam doznao je kako su nastale Crkvice, mjesto gdje u Zenici ivot poinje i
zavrava.
P.S. O Austrougarskoj vladavini piem kada skupim dovoljno informacija. Mislim da de to biti mnogo
zanimljivije i opirnije poglavlje Zenike istorije.
17 Februar 2009
Film Turneja
Svi oni koji me iole bolje poznaju znaju za moju ljubav prema filmu. Ja u posljednje vrijeme nisam
pogledao neki film da me se posebno dojmio, sve do neki dan kada sam imao priliku vidjeti Turneju
srpskog reisera Gorana Markovida. Sam Bog mi je svjedok koliko sam bio ponosan na naeg jedinog
pravog Oskara, film Danisa Tanovida Niija zemlja. Za njega su mnogi govorili da je jedan od
najboljih antiratnih filmova ikada snimljenih. Mogude, ali po meni samo do onog dana kada je
snimljen ovaj Markovidev film.
Tako lijepo profilisana pria sa do detalja izbalansiranim likovima po mom miljenju nije nikada
snimljena na ovim prostorima. Sav besmisao rata u Bosni je, gle ironije, snimio ovjek koji je cijeli
ivot (izuzev studija reije u Pragu), proivio u Beogradu. Za vrijeme Miloevidevog reima bio je na
ledu i jedan je od najglasnijih oponenata tog reima tako da itavih deset godina nije snimio nijedan
film. Nakon odgledanog filma ovjek se ne moe odluiti ko je ostvario bolju ulogu u filmu jer su svi
likovi tako upeatljivi i ni jedan nije loe odglumljen. Izvrsni su Sergej Trifunovid, Dragan Nikolid, Mira
Furlan, kao i uvijek izvrsni Bogdan Diklid, a posebno mi je otkrovenje mlada glumica Jelena okid koju
prije ovog filma nisam zapazio. ak je i na ministar kulture,
sjajan glumac a lo politiar, Emir Hadihafizbegovid odglumio
jednu sjajnu rolu.
Ne mogu a da se ne sjetim filmova iz moje mladosti koji nisu
imali antiratnu nego isto ratnu tematiku. Nikada mi nije bio
jasan sadizam naih prosvjetnih radnika koji su nas tjerali da
oporativno u organizaciji kole idemo gledati sve nae ratne
spektakle. Bitka na Neretvi, Sutjeska, Most i Partizanska
eskadrila su imali vie mrtvih nego svi Rambovi filmovi skupa, a
ini mi se da se krv cijedila sa ekrana kina 29.novembar jo
par sati nakon prikazivanja tih filmova. Zamislite sad djeju
psihu koja je bila izloena tolikoj dozi masakriranja, muenja i
smrti uopde. Jo smo mi i dobar narod ispali ime su nas filovali
u mladosti. Ako si sluajno bio gripozan taj dan i nisi iao u kino
na TV-u nisi mogao zaobidi ratne filmove koji su se prikazivali
nedjeljom ujutro u sklopu emisije Dozvolite da se obratimo ili
kada umre neko od dravnih funkcionera. Nije ni udo da su svi
politiari bili dugovjeni jer se omladina molila bogu za njihovo
zdravlje znajudi da kada umru valja im gledati Valtera ili onaj
film sa ceduljicom Saa koji su svi sigurno desetak puta
gledali.
Ti filmovi su imali i neku vrijednost a pokazatelj toga je
gorespomenuti Valter brani Sarajevo koji je do dana
dananjeg najgledaniji film u Kini. Ako ukalkuliemo tu koliko
Kineza ima moda je najgledaniji i u svijetu. Bitka na Neretvi, spektakl koji je reirao Veljko Bulajid
je u to vrijeme bio najskuplji film ikada snimljen na ovim prostorima i bio je prikazivan na filmskim
festivalima diljem planete.
A sad jedan mali kuriozitet za koji je vjerojatno malo ko od vas znao. Jedan od originalnih plakata za
film Bitka na Neretvi je radio ni manje ni vie nego slavni Pablo Picasso. A dvojica poznatih likova iz
filma, Yul Brynner i Orson Welles su umrli isti dan, 10. oktobra 1985. godine. Inae, ovaj film im je
jedini u kojem su se pojavili zajedno.
Vremena se mijenjaju i sad vapimo za antiratnim filmovima i moram vam od srca preporuiti ovaj film
sa poetka teksta. A kada ga odgledate probajte pronadi i knjigu Borisa Deulovida Jeb'o sad hiljadu
dinara koja je takoe tivo koje ne smijete propustiti ako vam je draga antiratna tematika.
18 Februar 2009
Kruh na nasuni...
Mirie hljeb, to Salin sprema a tebe nema... napisao je negdje prije dvadeset godina Spaha, lider
grupe Nemogude vrude.
Fakat je taj hljeb mirisao drugaije od ovih koje danas peku u raznim pekarama u Zenici. Ta mala
pekara smjetena u samim centru zenike arije je bila i ostala brand kada je u pitanju proizvodnja
peciva u naem gradu.
Prije nekih tridesetak godina u naem gradu si mogao kupiti kruh u Inpekovim, dravnim pekarama
koje su snabdijevale i samoposluge, i u par samostalnih pekarskih radnji. Meu najpoznatijim su bile
pekare Ekinovid koja se nalazila na mjestu sadanje Poljoprivredne apoteke na pijaci i pekara
Salinovid. Pekara Ekinovid se ugasila negdje poetkom osamdesetih a u narodu je ostala izreka
za nekog ko ima usta da su mu usta k'o Hamdina pekara tako da je Salinova pekara ostala sama da
snabdijeva ariju hljebom, lepinama i posebno kiflama.
Danas kifle prave sve pekare u gradu ali nikad niko nede uspjeti potrefiti onaj mek Salinovih,
posebno kada su vrude. U periodu od '85. '90. masa raje je ila u Novi Travnik (tadanje Pucarevo) u
diskoteku Monaco. a velika vedina njih je u povratku svradala u ariju na tople kifle. Najbolje su
meu rajom kotirali oni koji su bili dobri sa pekarima da se ne bi moralo u redu ekati. Jo uvijek su
mi pred oima scene kada dvadesetak ljudi sjedi i na haubama razmazuje pavlaku ili maslac po vrelim
kiflama. Stoga nije ni udo da ljudi koji su u ratu izbjegli iz Zenice u jednu od osnovnih formulacija
nostalgije ubacuju i Salinove kifle.
Devedesetih godina prolog vijeka su se poele otvarati i druge. Famozna pekara Partizan u
Sarajevskoj ulici koja je u ratu uzela ime drugog fudbalskog tima (sad se zove elik) je prerasla u
malo preduzede koje sada ima tri-etiri objekta u gradu. Prava ekspanzija je nastala poslije rata kada
su ljudi po starom zenikom kopirajudem sistemu poeli otvarati pekare. Sada ih ima toliko da se
svaki put pogubim kada doem u samoposlugu da pitam koji kruh imaju. Tu pone nabrajanje:
Ekmek, Lindapek, Paris, Inpek... I to traje li traje.
Sa ove take gledita mi nije jasno kako smo mi prije rata bili svi siti a radile su svega dvije, tri pekare
dok ih sada ima dvadesetak. Ja, stara mrcina koja sporo mijenja navike, jo uvijek kupujem kifle i
ramazanije kod Salina a kruh Inpekov iako se svi loe na neke novotarije tipa lanenog kruha ili nekog
b(r)avarskog kod Mime u Parnoj pekari.
Ne kau daba stari ljudi, Vu(a)k dlaku mijenja ali dud nikako.
19 Februar 2009
upetljani i vraji prsti jer su mnogi dobili neku lovu kada su prvi put poeli. To ih navue tako da nisu
ni svjesni kakvo ih je zlo snalo.
Da moja tvrdnja ima osnova govori i injenica da kada saberete brojeve koji se nalaze na stolu za
rulet dobijete ni manje ni vie nego sam avolji broj 666.
Ja sam se izlijeio od ove poasti a vi ako niste probajte ostaviti to dok jo imate vremena.
20 Februar 2009
JNA
Hana, a mislim i sve ene ovog podneblja, dobija neku vrstu osipa kada muki zaponu svoje prie o
vojsci. Nikada mi nije bila jasna ta njihova neuviavnost prema jednom izuzetno vanom periodu
naih ivota. Nekada davno je moja pokojna mama rekla da vojska od svakog djeaida napravi
mukarca i mogu vam iz svog primjera redi da je bila u pravu.
U vojsci su nas uili da pravimo krevete, da slaemo odjedu na irinu kape (obzirom na gabarite glave
moja je bila uvijek bila preiroko sloena), da ribamo podove i masu nekih drugih stvari koje
razmaena balavurdija nikad prije nije radila. Svako je imao svoje obaveze i morao si stedi radne
navike ako ih prije nisi imao. Fascinantne su mi bile i one vakcine koje smo dobijali prvih dana vojske
a koje su nas titile od raznih prehlada i trovanja, tako da si mogao pojesti i konzervu svog godita pa
prespavati na kinoj livadi a da se ne razboli.
Jako se dobro sjedam i stida mog komije koji je bio odbijen za sluenje vojnog roka radi neke srane
mane. U to doba si se osjedao izopdenim ako nisi sluio vojsku. ak je i Gule morao sluiti vojsku ali ju
je sluio kao pacifist, to znai da je jedini u kasarni nosio drvenu puku i drveni no.
Mnogi su sluili vojsku u nekim nedoijama na granici a neki sretnici poput mene su sluili u
Beogradu. Svako od nas je imao nekog krtog Slovenca ili pijanog Vojvoanina u spavaoni i sve te
prie slie jedna drugoj. Mnogi se sjedaju nekih dogaaja, lijepih ili runih a meni je najjae sjedanje
na Kremipan, poslasticu koja jako lii na Eurokrem ali je mnogo ukusnija. Ja sam ga jeo samo u vojsci i
nikad poslije.
Mnogi iz generacije starije od moje su se tetovirali u vojsci tako da je moj poznanik imao i neprijatnu
situaciju kada mu je mali nedak vidio tetovau sa imenom njegovog najboljeg prijatelja na podlaktici.
Maleni je sav zbunjen zapitao strica da nije sluajno peder kada ima istetovirano muko ime na ruci?
Sjedam se i jedne scene kada smo mi kao napaljeni mulci kriom gledali pornide na onim kino
projektorima koji su reproducirali trake sa super osmice. Skupilo se nas deset i pustimo neki filmid
koji traje desetak minuta i nakon petog gledanja ujemo jednog prijatelja koji sav unezvijeren kae da
zaustavimo prolu scenu. Zaustavismo je i imamo ta i vidjeti - dlakavi brko koji je povaljao bar pet
vabica je imao na ramenu istetovirano JNA i sidro. Ne mogu vam rijeima opisati na ponos to je taj
obdareni majstor nae gore list a jo znamo i da je sluio vojsku u mornarici!
Znam da mnogi nede shvatiti ili podrati moj stav ali ja se rado sjetim mnogih detalja i tog perioda
mog ivota.
P.S. Da me neko ne bi krivo shvatio ja sam pisao o JNA do 1990. godine.
21 Februar 2009
Nikotin
Ovih dana je aktuelizirana pria o zabrani puenja ak i u BiH. Hajka na puae je ipak dola i na naa
vrata. Miljenja sam da ako uspiju u Bosni zabraniti puenje onda su definitivni pobjednici jer ovdje
cigareta znai mnogo vie od puke zanimacije.
Poznajem ljude koji su u ratu prodavali stvari iz kude da bi kupovali cigarete koje su tad dosezale
cijenu i 20 maraka po kutiji. Ja puim 26 godina i nikada nisam prestao puiti ni jedan dan. Osjedam
kako mi cigarete smetaju ali nikako da napravim taj presudni korak i odluim se da zauvijek bacim tu
poast. Sve vie mi smetaju i kafane sa loom ventilacijom koje su zadimljene kao seoske punice u
kojima se sui meso. Ne znam ni jedan lokal u gradu koji je rijeio problem ventilacije iako su mnogi
uloili ogromnu lovu na ureivanje.
Kult ispijanja kafe sa cigaretom su nam vjerovatno u amanet ostavili Turci jer je samo ovdje
uvrijeeno miljenje da je kafa bez cigarete isto to i sex sa kondomom - lijepo ali ni blizu pravog
uitka.
Iako su antipuake kampanje dosta agresivne i izravne sa upozorenjima velikih vjerovatnoda
dobijanja raznih rakova i inih boleurina na narod misli da se to njima ne moe dogoditi jer svako
od nas pozna nekog ko je doivio poznu starost a puio je due od 50 godina. Neki su skloni
eksperimentiranju sa onim ibucima od stakla koji navodno sakupljaju katran i ne dozvoljavaju mu
ulazak u pluda ali jo uvijek nemaju dovoljno jak karakter da skroz prestanu.
U ratu su se puile cigarete koje u normalnim uvjetima ivota normalan ovjek nikada ne bi zapalio.
Smrdile su kao vojnika spavaona i morao si zraiti prostoriju nakon dvije zapaljene. Poslije rata je
ponovno krenula ekspanzija uvoza kvalitetnijih cigara ali nikada nijedna nije dosegla kultni status
Sarajevskog Marlbora. Po njemu se zove i jedna od najboljih knjiga Miljenka Jergovida. Fabrika
duhana Sarajevo je nakon rata pokuavala bezbroj puta pronadi taj famozni ukus ali joj nikada nije
uspjelo.
Pri nedavnoj posjeti Zagrebu doivio sam prvi susret sa zabranom puenja u praksi. Obzirom da je bilo
jako hladno moram vam priznati da nije bilo ni malo ugodno piti kafu i puiti cigaretu u bati gledajudi
nepuae kako uivaju u toplini kafida.
H. je prestala puiti nakon to je proitala knjigu Allena Carra Lako je prestati puiti a moram
priznati da sam je i ja uzeo u itanje. Nadam se da du vam u nekom od narednih postova modi
ponosno redi da je itanje urodilo plodom i da sam prestao puiti.
22 Februar 2009
Kabare
Sinod je u Zenici, tanije u zgradi BNP ponovno otvoren kabare-klub neobinog imena SFRJ.
Kapacitet od 90 mjesta je bio popunjen do posljednje stolice a do kasnog popodneva je bila jagma za
pozivnicama.
Vidio sam mnoga poznata lica koja su dolazila u onaj kabare iz moga vremena kada ga je vodio
Goran Radid i kada je bio kultno mjesto za nodne zenike izlaske. Tada su mnogi u redu ekali da uu
u taj klub koji je bio ureen tako da si mogao odmah shvatiti gdje se nalazi jer su se sa zidova
smijeili velikani svjetskog glumita. Ja sam uivao u ispijanju pida u drutvu Sir Lawrencea Oliveira,
Marlona Branda i mnogih drugih.
Dananji kabare nema vie tih slika na zidu, ak nema ni onih reiserskih stolica ali po prvi put
nakon rata mi je ambijentalno liio na onaj nekadanji. Veoma lijep ugoaj su sinod nadograivali trio
DBT - Davorin Bonjakovid, Bero Beus i Tvrtko Bara, koji su svirali prelijepu, nenametljivu muziku
savreno izbalansiranih anrova, od jazza do klasike. Bili su taman toliko glasni da ih moe uti ali ne
toliko glasni da se mora dovikivati za stolom. U neka doba su se pojavili Enis Belagid i Zlatan Zuhrid Zuhra koji su sinod imali predstavu u naem pozoritu tako da su samo upotpunili spisak poznatih
imena koja su nala tu. Bio je tu i Haris Burina koji se redovito pojavljuje na ovakvim eventima a
pojavio se i Nisvet Danko koji je ved par dana u Zenici jer snima emisiju o Guletu i njegovom
zanimljivom ivotu. Bilo je tu i par profesora sa zenikog univerziteta i skoro kompletan ansambl
Zenikog BNP-a. Nisam vidio samo nekolicinu koja vjerojatno nije dola iz straha da im se ne nalijepi
etiketa jugonostalgiara, zbog zaista udnog odabira imena kabarea. Klub je otvorio ovjek koji je
iako relativno mlad ved jako dugo u ugostiteljskom biznisu.
Najavljena su i razliita kulturna deavanja koja de se bar jednom sedmino odravati ali su najavljeni
i koncerti gorespomenutog, jako zanimljivog muzikog tria koji de, nauo sam, biti pojaani vokalom
Adise, nekadanje pjevaice iz Dubioze.
Gledajudi cjenovnik primijeti se da je vlasnik iao na nisku maru i da se hode pribliiti studentskom
depu. Poznavajudi ga mislim da de tu biti i dobra klopa .
S toga moram preporuiti svima onima koji ele vrijeme provesti u jednom mirnom objektu izrazito
urbanog tipa neka odu u na hram kulture i nod provedu u Kaberu SFRJ. Ja se nisam razoarao,
vjerujem da nedete ni vi.
25 Februar 2009
Kako starimo
Juer sam zahvaljujudi blagodatima Facebooka uspostavio kontakt sa prijateljicom s kojom nisam
imao kontakta vie od dvadeset godina. Nekada davno smo bili jako dobri prijatelji. Ispriala mi je
svoj ivot u kratkim crtama, koliko je to uopde mogude uraditi u nekih dvadesetak minuta. Dotuklo
me kada sam pogledao njenu sliku na rubu onog chat prozorida pa nisam izdrao nego sam je onako,
bosanski nekulturno upitao koliko joj je stara ta slika. Odgovorila mi je da je slika napravljena prije
nekoliko sedmica. Nisam mogao da vjerujem. Ljudi moji, ona izgleda apsolutno isto kao i kada smo se
zadnji puta vidjeli (prije dvadesetak godina).
Tada sam shvatio da je kod nas obrnuta situacija. Kod nje se sve u ivotu promijenilo na bolje a ja sam
stao tamo negdje osamdeset i neke, a kod izgleda je ona ostala u kasnim osamdesetima a ja izgledam
kao otac onog kojeg ona pamti.
Zato ovo piem i gnjavim vas?
Zato to mi idu na ivce prie ljudi koji ive vani i priaju o tegobnom nainu ivota u dijaspori, a svi
koji dou od tamo izgledaju kao da su friko izronili iz nekih modnih asopisa za razliku od nas koji
trunemo ovdje. Ok, moja prijateljica ne pui i nije popila cisterne alkohola kao ja ali nije valjda to
jedini razlog to mi ovdje naglo starimo?
Odmah da se ogradim od mogudih komentara, ja ne pljujem po dijaspori i nisam ljubomoran na
uvjete ivota ali ne mogu da svarim ljude koji doi iz vana pa kukaju nama ovdje.
Jedan prijatelj ijih se rijei uvijek rado sjetim je jedan od rijetkih koji je iskreno i jako lijepo odgovorio
na moje pitanje o razlici ivota ovdje i tamo gdje on ivi. Sasvim smireno i sa osmijehom mi je rekao
da je ovdje lijepo a tamo dobro, ali i da je nauno dokazano da se od lijepog ne moe ivjeti. Uvijek
sam govorio ljudima da je ovdje lijepo dodi na safari da se vide ove preivjele ivotinje i da se
onda ljudi mogu sretni vratiti kudi jer bi najebali da su ovdje ostali.
Sve ede uviam slinost Zenice i malenih primorskih mjesta koja ive od turizma. Zenica ne ivi od
turizma ali itekako prodie kada dou ljudi iz dijaspore jer donesu pare i potrebnu ivost u grad. Zimi
je sve drugaije. Sinod smo Stole (nekadanji gazda ena koji sad vodi jedan kafid u ariji) i ja zaredali
i brojali goste po kafidima u staroj ariji. U jedanaest objekata je bilo 17 gostiju i 15 konobara. Da ne
biste pomislili da sam brojao goste iza ponodi moram naglasiti da je to bilo oko pola devet uveer. Svi
se vi sjedate perioda kada si morao obidi bar desetak kafida da nae mjesto za popiti pide, bar s
nogu. Sinod mi je Zenica liila na moj maleni Trpanj na Peljecu koji zimi ima 230 stanovnika i nikakav
nodni ivot.
Znam, niko meni nije kriv to nisam i ja otiao ivjeti negdje vani, mada sam imao anse. Ali mi i dalje
nije jasno zato ljudi u Zenici tako brzo ostare?
26 Februar 2009
MC Devap
Devapi Zenica
Prije neki dan sam ostao duan jedan post, pa dete iz tog razloga danas dobiti dva. Hana je jue na
svom blogu napisala neto to se meni svidjelo toliko da sam odluio to podijeliti i sa svojim
itaocima. A malo kasnije slijedi i neto iz moje kuhinje.
napisala: cyberbosanka
27 Februar 2009
mogao nauditi nepresunoj inspiraciji naih ljudi. Njih dete lako prepoznati po tome to na trafici ni
zabunom nede uzeti Dane ili Start nego de rukom odmah poletjeti za Expressom ili nekom
drugom utom tampom.
To su oni ljudi koji uvijek imaju nekog prijatelja koji je gledao Bregin pornid i znaju do detalja ta se u
njemu dogaa. Ti isti ljudi znaju i da je Severina bila mrtva nadrogirana u svom famoznom porno
uratku kao da su oni stajali iza kamere.
Prije mnogo godina znalo mi se desiti da nakon estoke pijanske nodi odem na ianje kod Bahtijinih
'dera - Selme i Samire (za one mlae to je onaj frizerski u prolazu ispod krtine radnje) da bih onako
mahmuran saznao s kim sam proveo nod jer to one znaju bolje nego ja. One su znale kada i nekoj
djevojci kasni ciklus prije njih samih.
Njihovi traevi su bili skoro pa prirodna pojava i niko ih nije shvatao zlonamjerno jer je opdepoznata
stvar da u ariji brice uvijek znaju najvie. Danas je potpuno druga situacija u kojoj svi traaju po
kafanama i bez pardona zaviruju u tue brakove i veze, bankovna stanja i novanik i ine stvari koje bi
u normalnom svijetu bile stvar intime.
Tokom rata se za jednog mog prijatelja govorilo da je etnik, ak su se neki kleli da su ga vidjeli po
nekim ratitima a ovjek je otiao na Novi Zeland prije nego su se oni svatovi iz Sarajeva (to se
pominje kao poetak rata na ovim prostorima) poeli i zabavljati. Otiao ovjek u januaru 1992. i to
je najvedi paradoks - on ima veze sa Srbijom kao i ja sa Burundijem. To nije sprijeilo ovdanje
reprezentativce BiH u traanju da mu nalijepe etiketu zbog koje ovjeku nije nimalo lagodno i
pomisliti da doe u rodni grad.
Nedavno je bila neka nesreda na autoputu kod Janjida. Iako je to bilo u samu zoru na jutarnjoj kafi se
prialo kako ima pet mrtvih i to da su svi iz Zenice. Ja sav sjeban nazovem brata koji radi u bolnici da
bih doznao ko je nastradao, da nije, ne daj ti Boe, neko od mojih prijatelja. Brat mi sav iznenaen
kae da je bila saobradajka i da je jedno lice povrijeeno, lom kljune kosti. Na moje pitanje odakle je
on odgovori da je iz Tenja. Ovdje gdje je tra nacionalna disciplina niko i ne razmilja da bi njihovo
laprdanje iz puke dosade moglo imati jako teke posljedice.
Zato dragi moji, pamet u glavu i ne nasjedajte na prvu na prie koje dospiju do vas jer moda ih je
neko uz jutarnju kaficu kvalitetno izmislio ili u blaem sluaju malkice doradio. Tra kada promijeni
par uiju dobije sasvim drugu dimenziju.
01 Mart 2009
mjesta, a bilo je sigurno nekih tridesetak ljudi koji su stajali ili su svoje mjesto pod suncem traili na
balkonu.
Koncert nam je upriliila
Amerika ambasada
povodom mjeseca
Afroamerikanaca koji se
obiljeava u svijetu tokom
februara. Sam sam sebi
smijean kada upotrijebim
izraz afroamerikanac ali
posljednjih godina je taj izraz
postao IN posebno kada
skontamo da su najbolji golfer
na svijetu crnac, najbolji pilot
formule 1 crnac a da ne
priamo da je sad i
predsjednik prvog svjetskog policajca SAD-a takoe crnac. Kau da se Michael Jackson polako
raspada. Ja mislim da je to iz razloga to je definitivno promaio tajming za izbjeljivanje jer je crno
izgleda totalni IN.
Momci i djevojke iz Harlem Gospel hora su sinod bacili u potpuni delirij uspavanu Zeniku publiku i
drali je tako vie od sat i pol vremena. Izuzetni muziki performans koji nikog nije ostavio
ravnodunim je podigao na noge ak i predsjednike Opdine i Kantona.
Uz minimalnu muziku pratnju orguljaa i djevojke koja je ubila Boga u bubnjevima hor je svojim
glasovima atmosferu doveo do usijanja. Od samog otvaranja BNP-a sam redovni posjetitelj svih
manifestacija koje se tamo upriliuju ali nikad nisam vidio toliko pozitivne energije i pozitivnih
emocija u zraku kao za vrijeme sinodnjeg koncerta.
Trebalo je vidjeti sve te utogljene tipove koji posjeduju na hram kulture kako se otkravljuju i polako
se poinju njihati u ritmu crnakih duhovnih pjesama. Pokuao sam svojoj glavi srediti misli i izdvojiti
nekog od deset izvoaa iz tog mini hora ali to bi bilo nepravedno jer svi pjevaju kao aneli. Iz slinih
horova su iznikli velikani svjetske muzike scene: Whitney Houston, Aretha Franklin, Stevie Wonder i
mnogi drugi. Svaki od devet sinodnjih izvoaa je bio na razini gorespomenutih zvijezda bar po mom
skromnom miljenju. Repertoar je bio brino odabran i vjerujem prilagoen ovdanjoj publici. Redali
su se svjetski hitovi koji su prepjevani u mali milion verzija: Amazing grace, I believe I can fly,
When the saints go marting in i nezaobilazna O happy day su samo neke od sinod izvedenih
kompozicija koje su na mrdanje kukovima i pljeskanje u ritmu natjerali mnoge koji to sigurno ved
godinama nisu radili.
Zanimljiv je bio komentar moje poznanice koja ima zavrenu muziku akademiju i koja se
profesionalno bavi pjevanjem. Rekla je da de od sinodnje veeri poeti raditi kao vodoinstalater jer
kada uje kako ovi ljudi pjevaju onda se zapita ta si do ku...a uio na akademiji?
Ni sam ne vjerujem da ovo piem ali moram jo jednom redi jedno ogromno HVALA ambasadi USA
to nam je poklonila jedno ovako prelijepo vee.
02 Mart 2009
tela
Svaki od zenikih momida koji je imao sklonosti ka nekim hazardnim igrama je bar nekad zalutao na
tombolu (kod nas se dal' sluajno, dal' namjerno odomadio izraz tela).
Moj prvi kontakt sa telom je umalo zavrio kobno. Naivan kakav i jesam, prolazedi kraj tombole na
istonoj tribini stadiona Bilino polje, zadirkivan od strane jednog prijatelja da ne smijem dreknuti
dosta kraj otvorenih vrata u meni je proradio inat i ja sam se zaderao koliko me grlo nosi. Par
momenata poslije za mnom je potralo bar dvadeset ljudi sa namjerom da mi potrgaju ekstremitete.
Nekoliko mjeseci kasnije sam doznao da kada kae dosta prekida se igra i neko je dobio lovu. Ja
sam im dao lanu uzbunu i mnogi su od huje poderali tiket i nisu vie uestvovali u igri. E ti su mene
ganjali...
Ta tela je ambijentom najvie nalikovala Kusturicinim ranim filmovima sa svim onim duvanskim
dimom od kojih se nije vidjela ak ni tabla sa brojevima. Premije su bile povelike i tamo su dolazili
ljudi koji su znali potroiti pola plate za jedan dan ganjajudi bingo premiju. Najedi konzumenti tele
su bili radnici eljezare i Rudnika koji su u pauzi izmeu posla i autobusa kojim su se vradali kudi
pokuali dobiti svoje pare adrenalina i ubosti koji extra dinar. Meni je bilo fascinantno vidjeti jedva
pismene ljude koji paralelno prate i tri listida od jednom a ja dobar uenik i student jedva pratim
jedan.
Pratedi trend razvitka kockarske industrije u naoj zemlji otvorene su jo dvije tombole u centru
grada, tanije u staroj ariji. U eri kompjutera i ove dvije tele su modernizirane i skroz
kompjuterizovane tako da sad nije problem kupiti i stotinjak tiketa jer kompjuter prati sve izvuene
brojeve. Klijentela je ostala ista sa malom razlikom to su oni Babinci koji su prije ekali autobus i
ubijali vrijeme na staroj teli sada ved odavno pokupovali stanove u ariji i postali graani. Obzirom
da su ove tombole u privatnom vlasnitvu njihovi vlasnici se takmie ko de privudi vie gostiju tako da
obje radnje nude besplatne kafe i sokove svim igraima pravedi jedan golemi privid da je njima jako
stalo do igraa, a u biti je njima stalo iskljuivo do njihovih novaca.
Ja esto odem na besplatne kafe tamo jer sam ih kao stari igra uplatio bar tri godine unaprijed. Svaki
put iznova se udim novom asortimanu psovki i kletvi koje tamo ujem. Mislim da svi oni koji i uju
ove matovite psovke imaju udarenu vizu za dehenem jer se tamo nerijetko psuju prehrambeni
artikli i mnogo gore stvari. Prosjean konzument ove vrste zabave bi komotno mogao udi u djeju
slovaricu. Pod slovom S bi pisalo seljak i stajala bi njegova slika. Nikad nisam vidio mjesto sa vie ljudi
a manje zuba.
Ove nove tombole imaju komfor i sve blagodati novog doba ali nemaju onaj mek i ambijent stare
tele sa drvenim klupama i stolicama na kojima se izderalo mnogo hlaa i jakni. A oni koji nikad nisu
bili na teli bi trebali otidi bar jednom da osjete taj ambijent koji me neodoljivo podsjeda na Sjeda li
se Dolly Bell u kojem svi koji igraju oekuju da ba njihov tiket bude dobitni i da su oni taj dan
miljenici fortune.
03 Mart 2009
Grad seljacima
Sve ede u komentarima itam prie o seljacima.
Ko su seljaci?
Jesu li to ljudi koji ive na selu ili su to oni, kako ih ja doivljavam, ljudi koji moda i stanuju u gradu ali
imaju seljake manire?
Meni, konkretno, ne smetaju ovi prvospomenuti ako se ponaaju normalno i nenapadno. Mnogo su
mi gori oni koji su se friko naselili i odomadili u ariji ali su zadrali svoju kulturu ponaanja.
Prije rata je raja iz arije u irokom luku zaobilazila stadion kada su na njemu bili pjevoai (nisam
pogrijeio u kucanju nego pokuavam vam doarati ono njihovo nazalno a) jer su tada dolazili konvoji
autobusa koji su dovozili ruralnu ekipu na koncerte muzike koja mene podsjeda na glasanje nekih
ivotinjskih vrsta a ne na pjevanje. Danas kada se i odravaju takve manifestacije, nema vie autobusa
jer toj ruralnoj ekipi i nisu potrebni. Oni su u meuvremenu pokupovali stanove u gradu.
Moj prijatelj koji ved dugo ivi vani je primijetio da se grad mnogo poseljaio. U poetku ga i nisam
shvatao ali kada sam kretao kudi svojom ustaljenom rutom arija Travnika, sve vie sam
primjedivao ruralne face a sve rijee ljude koje trebam pozdraviti, ljude iz grada.
Neki dan sluam priu mog poznanika koji dri kafid u gradu. Kod njega se okuplja prigradska elita
uz narodnu muziku, mjeavinu Istanbula i aka. Pria mi on da mu se nude kojekakve curice koje su
okasnile na bus i nemaju gdje prespavati. A on meni kuka jer se friko oenio pa ih nema gdje privesti.
Kurva sudbina.
U prilog tvrdnji da su nas seljaci okupirali ide i injenica da nam je jedan od glavnih privrednika,
ovjek koji je pokupovao sve mogude samoposluge koje su ostale a da ih nije kupio Konzum, iz
Orahovice kod Nemile a glavni ugostitelj iz Koprivne kod Vranduka.
Ugostitelj je svoje carstvo stekao radom i kvalitetno se aklimatizirao u grad ali ovaj privrednik je svoju
imperiju stekao na udan i nikom do kraja jasan nain. Omiljena garderoba mu je trenirka u paru sa
picastim pelama i polovnim konjakom. Gore od Boe sauvaj!
Poneseni njihovim primjerom u na grad su se slile rijeke njima slinih koji polako ali sigurno istiskuju
gradsku raju iz konkurencije za ozbiljnije poslove. Ne kaem, mnogo je toga i do arijske raje koja je
inertna i doputa da nas seljaci izguraju ali ima i greke do vladajude strukture koja je u sprezi sa ovim
novim biznismenima.
Nedavno sam saznao podatak da je na gradonaelnik dobio vedinu glasova iz prigradskih naselja a da
je u gradu Zenici bio potuen od strane kandidata, mislim da se prezivao Maid.
Frustrirajude zvui injenica da se ja u svom gradu osjedam kao doo a jo je gore to ne vidim da
se ita mijenja po tom pitanju.
04 Mart 2009
05 Mart 2009
glavu svima sam rekla da je nekom seljaku pala antena, bez obzira to stvarno ne znam da li je njen
vlasnik sa sela ili iz grada. Za mene je ta osoba bez razmiljanja seljak na kvadrat.
Svaki dan se svako od nas srede sa tim pojmom, i svi imaju neko svoje vienje seljaka. Mene su kao
malu uili da nije seljak ko je sa sela nego u kome je selo, i da grad ne ine zgrade nego ljudi. I iako
sam ja roena u Zenici, mama mi je roena u malo vedem selu i u grad je dola sa svojih 14 godina, a
tata je roen u selu koje jo uvijek jedva da je ucrtano i u kartu kantona. Sredom po mene u grad je
doao kad je krenuo u kolu. Ja sam zbog takvog spleta okolnosti itav ivot na putu izmeu sela i
grada, a uz svoje trogodinje izbjegliko iskustvo ivota u jednom pravom selu mogu argumentovano
analizirati svaku priu o seljacima i graanima.
Da li je Zenica postala grad seljaka?
Ja lino mislim da nije. Zenica je, kao i svaki drugi grad na Balkanu, za vrijeme i nakon rata naseljena
ljudima koji do tada nisu ivjeli tu. Veliki broj njih je doao iz manjih mjesta i sa sela, i oni su sa sobom
donijeli svoju kulturu i obiaje. U svemu tome nije bilo skoro nita drugaije od onog to se desilo
samo 50 godina ranije. Zenica je prije Drugog svjetskog rata imala nekih 15.000 stanovnika. Nakon
tog rata krenulo je naseljavanje iz raznih krajeva. injenica je da su se tada doselili i moji roditelji, i
roditelji mojih kolega, i puno drugih ljudi koji sad predstavljaju graane kojima smetaju ovi novi
seljaci. U emu je razlika? Ne znam kako je u Zenici bilo tih nekih ezdesetih godina kada je ona
doivljavala procvat. Ali lino mislim da je najveda razlika izmeu onog i ovog vremena u tome to je
tada drava bila malo drugaija. Drava je bila ta koja je postavljala pravila kojih su se morali
pridravati svi i stari i novi stanovnici. Zakon se morao potovati, i to je bilo ono na to su svi mogli
raunati.
ta je zajedniko selu i Zenici danas?
Ono to mi je uvijek smetalo u svim mojim boravcima na selu je bilo to to su svi sve znali. Ne znam ni
sama koliko mi se puta desilo da stanem sa nekim na ulici, a da moja baba ili ujak doznaju za to prije
nego sama doem u kudu. Kada neka djevojka nae momka (i obrnuto) svi u selu saznaju za to u roku
odmah, a nikad ne uspije upratiti tok tih vijesti. Sjedam se jutra nakon svadbe mog roaka. Prije
nego je on uspio otvoriti sve poklone koje je dobio, svi su u selu znali ta je sve dobio i od koga. ak i
oni koji nisu bili na svadbi su imali iste informacije. E, Zenica je sada takva. Moda zbog velikog broja
stanovnika vijesti hodaju malo sporije, ali budite sigurni da bar kompletno naselje zna sve o vama.
Sve vie je ljudi koje sve interesuje, sve vie je onih koji vam vire u kese kad ih nosite iz prodavnice,
sva manje je onih koji gledaju svoja posla.
U selu postoje posebna pravila ponaanja. Uglavnom su im uvijek vrata bar otkljuana, a kad je toplije
i irom otvorena. Ulazi se skoro bez kucanja i svi se uvijek osjedaju dobrodoli. U takvom okruenju
nema privatnosti ali se teko moe desiti da se neko osjeti usamljenim. Za grad je karakteristino da
svakog tri puta odmjeri kroz pijunku prije nego otvori vrata, a svi manje vie imamo po est brava
zajedno sa eljeznim reetkama i protivprovalnim vratima. Samo u gradu se moe desiti da ti umre
komija i da se to ustanovi nakon to pola zgrade vie ne moe disati od smrada.
Ja sam iz svojih iskustava na selu nauila da bih tamo mogla ivjeti ali maksimalno par mjeseci. Zato?
Zato to oni stalno rade. Ustaju prije zore, hrane stoku, eprkaju po bati, opet hrane stoku, siju, beru
plodove, ma nikad ne miruju. injenica jeste, nigdje se ni bolje ni zdravije ne jede nego na selu, a na
onom njihovom miru, istom zraku i travi oko kude de im svako pozavidjeti. Sve dok ne zazvoni sat u
pet ujutro ili dok ne pregori radedi neto u polju. Vjerujte, govorim iz linog iskustva. Ono to je
najvanije kad doe u selo mora se prilagoditi njihovom nainu ivota. Daba ti je to si navikao
ustajati u osam i to ne zna okopavati kukuruz. Ima par dana da se prilagodi i dobije svoja vlastita
zaduenja. Isto tako dobije uputstva za ponaanje u javnosti, sve u stilu mi to ovako, ovdje ti je
ovako, nemoj ovo, nisi vie u gradu. I ako ne eli da te svi gledaju poprijeko ti se uklopi i potuje
pravila. Da li time postane seljak? Ne.
Ono to je problem grada koji je poprimio seljaka obiljeja je vrlo vjerovatno samo nedostatak
sistema. injenica je takoe da svi kad govorimo o seljacima mislimo na onu svoju kominicu koja se
dere sa 16 sprata i zove svoju konu na kafu. Taj njen primjer ne govori o tome da su takvi seljaci nego
da ona ne zna osnovna pravila ponaanja. Isto kao to ja imam kominicu koja je roena u samom
centru Zenice i koja mi svako malo visi na vratima posuujudi: kafu, eder, jaje, ulje, brano, makaze,
tapide za ui, selotejp, arafciger. Ista ta kominica uredno istresa stolnjak po narodu koji hoda
ispred zgrade, i sa ostalima komunicira bez koritenja telefona i mobitela. Nisu seljaci ni oni to
sluaju narodnjake ili folk muziku, nego oni to sluaju bilo kakvu muziku tako da je uje itava
zgrada. Nije seljanka moja poznanica koja i sad ivi na selu a koja je jedno od najskromnijih i
najbezazlenijih bida koje sam upoznala, seljanka je njena radna kolegica koja nikad nogom u selo nije
zagazila, a koja je u stanju svima zabiti no u lea i svima eli zlo.
U principu, seljaci su svi oni koji misle da su najpametniji i koji se ponaaju kao da je itav svijet pod
njima. Svi oni koji oko sebe siju negativnu energiju, petljaju i muljaju, rade mimo zakona, pljuju,
otimaju, gledaju te u oi i lau, spremni su na sve radi svoje line koristi, misle da je sav svijet tu zbog
njih, svi koji misle samo na sebe i koji nisu svjesni da moda mogu nekog unesrediti, svi oni koji
nemaju osjedaj za druge i koje nije briga ak i kad nekom upropaste ivot, svi koji su umislili da su
mali Bogovi, sve su to seljaci, bez obzira kako se oblae i ta nose, gdje ive i kakvu muziku sluaju.
I danas ih ima puno, i u selu i u gradu, i u kolama, i u policiji, i u bolnici, i u vjerskim ustanovama. A
znamo svi gdje ih je najvie u vlasti. Istoj onoj koja bi trebala suzbiti njihovo djelovanje i koja bi
trebala napraviti uslove za normalan ivot svih nas...seljaka na brdovitom Balkanu.
06 Mart 2009
Zlajina izloba
I otvori Zlaja sinod izlobu! I to ne u nekoj galeriji, muzeju ili nekom slinom mjestu gdje bi ovjek
oekivao kulturno deavanje, nego u oping centru Bananovid. Premda je sam Zlaja istakao da
Zenica nema galeriju u kojoj bi razliiti umjetnici izlagali svoje radove, ini mi se da je moda dobra
stvar umjesto u nekakvoj galeriji praviti izlobe u trgovakim centrima. Ako izlae u galeriji dou
samo ljudi koje ba interesuje umjetnost ili koje si pozvao. A kad stavi svima pod nos ono to radi
onda ima vede anse da tvoj rad djeluje na druge.
A Zlajina izloba je jedna od onih koje trebaju da djeluju na ljude, da ih probudi, razdrma, skrene
panju na sve ono to se deava oko nas. On inspiraciju uglavnom pronalazi u naoj svakodnevnici, u
prljavom zraku, u naopakoj politici, u apsurdnim situacijama sa kojima se stalno susredemo.
A ko je Zlaja, tanije Zlatan Alispahid? Roen je 1963. godine i diplomirao je grafiki dizajn na
Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i to prije rata. Bavi se grafikim dizajnom ali i pjeva i svira
malo, tako da je neka vrsta multipraktik umjetnika, i jedan od rijetkih koji uspijeva da bude
podjednako dobar u svim vrstama umjetnosti kojima se bavi. Njegovi plakati se esto mogu vidjeti po
Zenici radi za pozorite, Zeniko proljede i razne druge manifestacije.
Ono po emu bih ga ipak
izdvojio od mnogih drugih
umjetnika je to to on osjeda
potrebu da ukae na neke
stvari koje smetaju svakom
normalnom ovjeku. Ta
osobina je u ovom vremenu
kad svi ute i trpe vrlo
rijetka. I zato bih preporuio
svima da prije one kafe u
opingu naprave nekoliko
koraka vie i odu da
pogledaju ta je to Zlaja
napravio. Nede vam oduzeti
previe vremena, a moda
dobijete novi pogled na deavanja oko nas. Izloba vam je na prizemlju, odmah pored DM-a.
08 Mart 2009
8. mart
Danas je 8. mart, Dan ena. Nastao na sjednici ena socijalista u Kopenhagenu 1910. godine na
inicijativu Klare Cetkin na ovim prostorima je ostao do dana dananjeg. Ulice su krcate tandovima na
kojima se prodaje cvijede koje kupuju muevi, sinovi, unuci a i poneka ena kupuje svojoj kominici ili
majci.
Svake godine ja ulazim u estoke rasprave po pitanju Dana ena. Miljenja sam da je taj praznik
izgubio smisao jer onaj koji ne potuje ene ostala 364 dana u godini ne treba ni taj dan biti neto
posebno paljiv. Zato je taj dan uopde poseban kada je naa ,muka ljubav prema njenijem spolu
posebno apostrofirana? Ja se trudim da budem dobar momak (nadam se uskoro i mu), a bio sam,
bar tako mislim, i dobar sin svojoj pokojnoj mami tokom cijele godine. Cvijede je voljela pa sam joj ga
znao kupiti kada za to osjetim potrebu a ne na dan kada su mi to odredili neki sljedbenici Marxa i
Engelsa.
Sjedam se dobro nekih prolih vremena kada su povorke ena sa cvijedem u rukama, vesele ile kudi
vradajudi se svojim svakodnevnim obavezama i sa lanim osjedajem vie vrijednosti bar na taj jedan
dan. Licemjerno mi je bilo da njihova vesela lica nabace sjetnu i umorom shrvanu masku ved naredni
dan kada muki zaborave da su one njeniji spol i prema njima se ponaaju kao prema manje
vrijednim osobama.
Sjedam se i uiteljica i nastavnica iz moje kole koje su kao sluajno napominjale ta im nedostaje u
kudi ved negdje poetkom marta da bi se mali sentimentalni snobovi lake organizirali pri kupovini
poklona. Groteskne su mi bile scene kada se uiteljice, onako posebno uminkane za taj dan, na kraju
radnog vremena zaprte sa desecima buketa i pou kudi.
Nekada se znalo da se cvijede kupuje kod ika Tone Marida u staroj ariji gdje je vladala neopisiva
guva ved od sedmog marta i trajala je do kasnih nodnih sati sutradan. Danas cvijeda ima na svakom
koraku a jeftinih parfema umotanih u celofan imate kupiti na svakoj trafici. Mislim da je ovaj praznik
ostao samo zato da bi neki privatnici lake doli do para. U ovo recesijsko doba rijetki su oni koji svoje
slavljenice poaste nekim zlatnim nakitom tako da su zlatare uglavnom zjapile prazne.
Mukarcima je bilo lako prihvatiti taj praznik jer su nadmodno govorili da su svi ostali dani u godini
njihovi. Veeras de se svakako oni pridruiti svojim enama i otidi na neku od mnogobrojnih zabava
koje se veeras odravaju u cijelom gradu.
Ja du se prema svojoj dami ponaati kao prema princezi i danas i sutra i ako Bog da cijeli ivot a ne
kada mi pogled na kalendar to sugerie.
09 Mart 2009
aneri
Pisati o Zenici a ne pisati o ljudima koji nas oblae ved decenijama ne bi bilo poteno.
Ako je vjerovati glasinama koje dolaze sa zapada, sredinom osamdesetih su vicarski policajci mahom
traili po geografskim atlasima pokrajinu Zenica jer nisu mogli vjerovati da toliko ljudi iz jednog grada
dolazi kod njih da bi preko studentskog radili po njihovim buticima.
Koliko sam ja upoznat sa materijom, krajem sedamdesetih godina prolog stoljeda su Miki Z., Nada .
i rahmetli Demo K. prvi poeli odlaziti u zapadne zemlje i donositi markirane krpice. Ohrabreni
njihovim poslovnim uspjehom krenule su bujice naih sugraana po odjevne predmete u Njemaku,
Holandiju i ostale zemlje sa dobrim buticima. Svi mi smo kupovali od njih majice, trenerke i druge
odjevne artikle bez imalo skrupula o tome kako je ta roba dola do nas. Tad je to funkcioniralo na
jedan recimo razloan nain jer su otedene gazde butika napladivali otuenu robu od osiguravajudeg
drutva a nas i nije bilo ba briga za ekonomski sistem trulog zapada.
Sa ex-Yu pasoem su imali prolaz u sve zemlje i nisu morali ekati na vize pa su znali idi i po desetak
puta na godinu na svoja poslovna putovanja. Glavna muterija im je bio jedan karizmatini momak
iz Kineskog zida, N.M. zvani Lala minker. On je kupovao sve najskuplje stvari koje bi oni donijeli.
Uvijek je bio skockan i toliko namirisan da je ostavljao mirisni trag iza sebe bar desetak metara. aneri
nisu bili izopdeni iz drutva, tavie bili su omiljeni u drutvu jer su imali kodeks ponaanja koji im je
zabranjivao rad na ovim naim prostorima. Iako su preko ruku prebacivali tone odjevnih artikala
nikad se nisu znali obudi pa su bili lako prepoznatljivi u ariji. Uvijek su tu bile kriave trenirke i
majice pa su meni izgledali kao one blesave tropske ptice udno sparenih arenih boja.
Nakon rata sve se promijenilo. U anu su poeli idi neki novi klinci za koje vie niko nije siguran da ne
rade i na ovim prostorima i mnogo su nasilniji nego oni prije. Dijele se na one koji rade anu i one
koji rade provale i pljake tzv. vale. Sad se donose i tehnika roba a samo oni stariji donose jo
uvijek krpice jer se sad i kod nas mogu kupiti firmirani odjevni artikli. Svima nam je poznato da vie
nigdje ne moemo idi bez vize pa se sada ovi momci dovijaju na razliite naine da se domognu
zapada. A kada dou na krajnje odredite ni tamo ih ne ekaju rue jer se i zapadnjaka murija
nauila pameti pa nerijetko zavre u zatvoru koji je propraden sa doivotnom zabranom ulaska u
zemlje Europske unije.
Nekada sam bio redoviti kupac kod anera ali danas mi njihova roba i nije neto posebno
interesantna. Moda su se pojavile one skrupule o porijeklu robe a moda sam se i promijenio pa mi
Lacoste majice vie ne znae onoliko koliko su mi prije znaile.
11 Mart 2009
Tarik F.
Svi oni koji me poznaju a prate ovaj moj blog jo od samog poetka oekuju da piem o svom
prijatelju Tariku Filipovidu. Evo, napokon su doli na svoje.Danas du pisati o njemu iako mislim da de
mi to biti najtee napisani post do sada. Kako napisati post o najboljem prijatelju a da izbjegne
patetiku? Ili jo gore kako o njemu napisati neto to ved nije napisano?
Tarika poznajem vie od dvadeset godina . Upoznao sam ga kao malog Emininog brata jo dok je iao
u IGK kolu i prolazio kraj picerije u koju smo izlazili tih godina. Kasnije sam ga sretao kod amide u
kafidu Balthazar gdje je ved tada pokazivao izuzetan dar za glumu uveseljavajudi blinje imitacijama
poznatih linosti. Logian slijed okolnosti je bio da ga Emina koja je ved tada bila lanica djeje scene
BNP-a odvede na probu.
Bio sam na njegovom oprotajnom pri odlasku na odsluenje vojnog roka u Puli a sticajem okolnosti
sam bio prisutan i kada je doao iz vojske u samo praskozorje rata u Hrvatskoj. On odlazi na kazalinu
akademiju u Zagreb i ne nastavlja obiteljsku tradiciju studija elektrotehnike koju je par godina prije
upisala njegova sestra. On i sestra su preivljavali kalvariju tih godina rata jer su bili razdvojeni od
svojih roditelja tako da su pored briga o preivljavanju i skrivanja od mobilizacija po Zagrebu imali
brigu o svojima koje su jako rijetko uli.
Kada razmiljam o Tariku pomislim da mu ne zavidim ni na slavi, lovi ili zvjezdanom okruenju u
kojem ivi nego na okruenju u kojem je rastao. U ali sam njegovu obitelj zvao Cosby family jer
toliko ljubavi i harmonije u jednoj porodici sam vidio samo u toj seriji. ika Omer i teta Seka su tako
smireni ljudi sa mnogo takta pa i nije udo da su Tarik i Emina izrasli u divne uspjene ljude. Obzirom
da vjerujem u genetiku nimalo ne sumnjam da de i Tarik biti divan otac svojim sinovima to ved i sada
dokazuje.
Drago mi je da je otiao u Zagreb jer da je ostao u Zenici ne bi sigurno bio ovo to danas jeste. Ovdje
su ljudi skloni da posijeku sve to previe izraste a on je itekako izrastao. Odigrao je preko 40
premijera u matinom kazalitu Kerempuh i snimio desetak filmskih uloga. Mnogi licemjeri ga ne
smatraju glumcem nego TV voditeljem iako su dvije predstave u kojima on igra glavne uloge
Sasvim sluajno sam kod Ade na blogu proitao da kod nas u Zenici postoji organizacija pod imenom
Bilo koja okuplja bive i lijeene ovisnike. Jako mi j drago da takva organizacija postoji i mislim da bi
nai cijenjeni opdinski vijednici trebali iz svog budeta malo pogurati ovakvu organizaciju jer kod nas
je stanje sa narkomanima dostiglo alarmantne razmjere. Svi vie i vie mladih srlja u taj bezdan iz kog
skoro nikad nema povratka. Proitao sam da su u zadnjih godinu dana umrli i Kina i Libe, ljudi koje
sam poznavao godinama. Spletom nekih blesavih okolnosti ja sam upoznao vie narkomana nego ona
famozna sestra Bernardica koja je jedno vrijeme bila sinonim za lijeenje ovisnosti na ovim
prostorima. Moje iskustvo sa opijatima se zavrilo na puenju trave ali sam i to batalio prije petnaest
godina kada sam shvatio da je puno bolje otkinut' se od alkohola nego duvat' travu od koje me
poesto boljela glava. Neki kau da je trava predsoblje za ulazak u svijet jaih opijata ali se ja ne
slaem s tim. Mislim da je predsoblje labilan karakter. Prije nekoliko godina rahmetli Osman Cogo,
narkoman sa najduim staem u Zenici je iao po kolama i djeci priao o tetnosti droge. Po meni je
to bio pravi potez jer pogled na njegovo drogom sasueno tijelo i facu su djeci morali biti dobar
primjer i otjerati iz njihovih glavica elju da ikada probaju sebi uiniti to zlo i probaju heroin ili neku
slinu drogu.
Nije mi jasna policija po tom pitanju jer svi koji ak i rjee dolaze u grad znaju ko dila drogu i nije
rijedak sluaj obrauna dilera meusobno. Svi dileri budu uhapeni i u vrlo kratkom periodu budu
vradeni na cestu gdje nastave svoj prljavi posao. U zapadnim zemljama se za dilanje dobijaju kazne
ekvivalentne onima za ubistva a kod nas vie dobije ako ne plati ratu za kredit. Sramota!
U svakom sluaju bih zamolio roditelje da obrate panju na svoju djecu jer bauk narkomanije u Zenici
vreba iza svakog ugla.
14 Mart 2009
postavljanje centralnog semafora kako je prvobitno bilo planirano nego de imati lcd displeje u
uglovima dvorane. Sve dvorane graene u posljednje vrijeme (a gradilo ih se mnogo) imaju u
prosjeku visinu od preko dvadeset metara samo na vajni arhitekta Turkid nije to znao pa nam je
napravio dvoranu visine 12 metara. Mislim da de se jedino gimnastika modi odravati bez nekih vedih
problema u toj dvorani jer nije mi poznato da neko ima odraz vedi od deset metara pa da je u
opasnosti od udaranja u svod dvorane.
Samo otvaranje je bilo planirano da izvede Zdravko olid to je bilo prihvadeno sa ogromnim
oduevljenjem a isto je naglo splasnulo kada su uli da paa sarajevski uskae umjesto vjeitog
mladida. Meni nije jasno kome je pala ta ideja na pamet ali mi je bar razbilo dilemu da li du idi na
otvaranje. Mogli bi me samo mrtvog odvesti da sluam Merlin. Jo od samog rata i one njegove
pjesme Gdje si bio ti kad je bilo najtee? koja je vrhunac licemjerja obzirom da je snimana u
Njemakoj ja osjedam jednu ogromnu odbojnost prema tom kvaziumjetniku. Da ne priamo o horu
djece koja pjeva kako Mujo ima dobru dunu ... Tip je stvarno papak beskonani.
Iz nekih izvora bliskih optini sam doznao da nisu htjeli da dovedu olu jer je njegov menader traio
50 hiljada maraka za koncert. Neto kontam u sebi, da li de i ovaj frfljavi pjeva dobiti manje? Ja i
nisam neki oboavatelj opusa Zdravka olida ali moram redi da je on Pavarotti za Dinu. Ako je istina
da u dvoranu prilikom koncerta moe stati 6-7 hiljada ljudi onda su mogli komotno staviti kartu od
deset maraka i prodali bi je za sat vremena. Bilo bi bar 80 posto ena koje bi odmah kupile kartu.
Ovako nema nam druge nego uz prvi behar na granama drveda po Kamberovidu sluati k'o fol rokera
Dinu kako pjeva Bosnom behar probeharao.
Dodue, kako ko, ja ga nedu sluati ni kada bi oni meni dali deset maraka.
15 Mart 2009
Zeniki sport
Neki dan sam etajudi Kamberovida poljem ugledao neku sportsku ekipu koja je provodila kondicione
pripreme tredi uz rijeku. Ne znam kojim su se sportom bavili niti koji je klub u pitanju ali sam se
sablaznio kada sam uo rijenik kojim se slue ti mladi ljudi. Spominjale su se majke sa svim onim
odvratnim prilokim oznakama za mjesto koje su se mogle uti nekad samo na tribinama stadiona.
Ne mogu da se ne prisjetim sportista nekada koji su bili tihi i smjerni i rijetko kada nadmeni. Danas
neki fudbalerid potpie ugovor na dvije tone dumura i digne nos kao da je potpisao za Real Madrid.
Ja sam nekada u koarkakom klubu elik obnaao funkciju tehnika (za neupudene to je neto kao
pomodni trener). U posebnom sjedanju su mi ostali momci iz generacije roene '66. i '67. godine. Uz
proslavljene asove ovog sporta Zorana Savida i Teomana Alibegovida koji su imali izuzetne sportske
karijere a napravili su i znaajne karijere u poslovnom ivotu, tu su bili jako dobri momci koji su dobro
igrali koarku a napravili su i mnogo toga u ivotu. Iz te ekipe izala su dva doktora - Asim Tarabar i
Ivan Bara, jedan profesor doktor na filozofskom fakultetu u Zagrebu - Slaven Jurid, uspjean
biznismen u Novom Sadu - Slavko Todorovid i mnogi drugi. Svi oni su bili marljivi studenti na svojim
fakultetima i igrali su koarku.
U nogometu koji ba i ne kotira kao akademski sport bilo je takoe mnogo igraa koji su zavrili
fakultet. Trenutno mi padaju na pamet Jasko Gradinid i Svetislav Perduv ali znam da ih je bilo jo.
Ipak najudnija ekipa su mi uvijek bili zeniki ragbisti. To su redom bili zajebani momci iz grada koji
su sa svojih kvintal teine izazivali ogroman respekt kod svih ljudi u gradu. Bilo bi za oekivati da su ti
momci bili oni koji prave nered po gradu ali u zbilji je to bilo sasvim drugaije.Njih je pod uzdom
drao prof. Kapetanovid koji je uspio napraviti najzdraviji sportski kolektiv svih vremena na ovim
prostorima ako ne i ire. Znalo se da ragbisti nemaju para jer niko nikada nije ulagao u taj sport ali
Kapetan je uvijek pronalazio neke poslove preko studentskog servisa za svoje igrae tako da su oni
poteno zaradili svaki svoj dinar kojim su pladali gostovanja. Njihova druenja bi trebala biti najbolja
kola za sve sportiste u ovom gradu jer oni nisu bili samo tim nego i van terena su bili odani prijatelji.
Mnogi od njih su karijeru nastavili i zavrili u Francuskoj gdje su listom bili meu zapaenijim igraima
u svojim klubovima. To je ogroman uspjeh kada znamo da je Francuska liga jedna od najjaih u
svijetu. Tamo su igrali Hasagid, Doni Mandid, brada Bariid, Deljkid i mnogi drugi koji mi nede
zamjeriti to ih nisam spomenuo. Ono to fascinira je ne to kakve je sportiste napravio prof.
Kapetanovid nego kakvi su ljudi ispali.
Danas je sve mnogo drugaije. Mladi koji se okrenu sportu pred oima imaju samo lovu koju bi moda
mogli zaraditi dok na svom ljudskom i intelektualnom planu ne rade skoro nita.
P.S. Naravno, ovo to sam napisao ne odnosi se na sve sportiste nego na vedinu onih koji se danas
bave sportom.
16 Mart 2009
Sudstvo
Po mom skromnom miljenju najvedi krivac za grozno stanje u naoj dravi je nae korumpirano
sudstvo. Ogromne koliine love poreznih obveznika idu na slubenicima pretrpane sudove a oni
rjeavaju sluajeve iz prolog stoljeda. Kada treba naplatiti neke mandatne kazne za trivijalne
prekraje obinog graanina sluajevi se rjeavaju odmah.
Morat' du opet spomenuti naeg privrednika iz provincije koji drma naim gradom (nekoliko postova
ranije sam ga spominjao) koji je jako blizak sa vladajudim strankama. On ima brojne prekrajne
prijave koji se gomilaju u arhivi suda za prekraje. Na svim roitima na kojim je bio izlazio je kao
pobjednik, ne zbog toga to nije kriv ili ne daj Boe da je imao dobre advokate nego zbog toga jer
nam je sudstvo totalno korumpirano.
Polovina njegovih predmeta je jako blizu da uu u onaj famozni period zastare i da bude po onoj
staroj ujeo vuk magarca. Prije godinu dana sam prisustvovao jednoj groznoj sceni u kojoj su sudski
policajci sa lisicama na rukama izveli mog komiju koji nije platio pet rata kredita. On je, naalost,
nekoliko mjeseci prije izgubio posao i nije imao od ega vradati kredit. OK, po nekim parametrima je
to i prekraj i nije po zakonu ali kako se njega moralo odmah procesuirati i poslati sudske policajce a
neki nai privrednici koji su dravu otetili za nekoliko milijuna maraka etkaju arijom kao da su je
oslobodili. Taj dvostruki arin kod normalnih ljudi izaziva bijes i jako izraen osjedaj nemodi.
Neki dan itam za jednog momida koji ima samo 18 godina i prijave za preko stotinu kraa i provala.
On moda i nije toliki problem koliki je problem ono to on simbolizira. On daje primjer masi mladih
koji de se povesti za njegovim djelima i onda se pitamo od kud kod nas porast kriminala.
U nekom od sela u zenikoj optini neki idiot je silovao jedanaestgodinju kderku i za to dobio 5,5
godina zatvora. To mi nikako nije jasno. Za tu vrstu seksualnog delikta u svakoj normalnoj dravi
dobije minimum deset godina. Ovako de otac silovatelj uz dobro vladanje izadi za dvije, tri godine
kao da nije nita uradio. Nije mi jasno kako se nae sudije ne postave u poloaj rtve i ne zamisle da
se to moglo dogoditi nekom njima bliskom. Sumnjam da bi reagirali na isti nain.
Samo kod nas je mogude da se iz KPD-a radi dobrog vladanja na nagradni vikend pusti dvostruki
ubojica i da onda poini jo jedno ubistvo. Takve ljude treba drati u izolaciji a ne nagraditi ih
odlaskom na vikend.
Poseban problem je osuditi narkomane kojih ima i previe i koji svakodnevno prave nekakve pljake i
provale u stanove i automobile. Nae sudstvo njih naziva bolesnim ljudima i ne daju im adekvatne
kazne. Poznat mi je primjer jednog zenikog taksiste koji je ulovio jednog od njih na djelu krae
kasetofona iz auta. Prebio ga je junaki ali je i morao u zatvor na tri mjeseca radi nanoenja tjelesnih
povreda bolesnoj osobi koja, uz put reeno, u tom momentu ima preko trideset prijava za krae. Pa
ko je ovdje lud?
Iskreno, stvarno me je strah da nekim udom odem na sud jer sam idealan za robiju obzirom da
dosad nemam niti saobradajnu prijavu (nisam je mogao ni dobiti jer nemam vozaku dozvolu), a
poznato je da kod nas takvi najprije odu direktno u KPD.
17 Mart 2009
Nostalgija
U posljednje vrijeme dobijam sve vie komentara da je moje pisanje previe nostalgino i da previe
piem o prolim vremenima. Pokuao sam se analizirati i shvatiti da li sam nostalgian.
Kada piem o dananjoj muriji i uporedim je sa stanjem prije rata mnogi mi zamjeraju da sam
prekritian prema ovim dananjim uvarima reda. Ja se sjedam jako dobro onoga prelijepog vremena
kada trafike nisu imale nodne uvare, kada se haustori nisu zakljuavali vratima koja se koriste u
Alcatrazu, kada si mogao mirno otidi na ljetovanje od mjesec dana i zatedi sve stvari na svom mjestu i
kada si mogao u autu ostaviti jaknu sa novanikom bez ikakvog straha da je nede zatedi pri povratku.
Danas je sve mnogo drugaije. Iako imaju uvare trafike se obijaju svakodnevno, po stanovima se
provaljuje i u po bijela dana a dobio sam podatak da se u Zenici dnevno obije u prosjeku oko deset
auta. Da ne priamo o maloljetnikoj delinkvenciji i narkomaniji koje su poprimile takve okvire da se i
jedan Bronx zabrine za svoj primat najnesigurnijeg mjesta na planeti.
Ako je nostalgija kada piem o kafici u iletu, klopanju indijanaca kod Demirija u Masarykovoj ili
okupljanjima ispred Bordoa i stare picerije onda stvarno jesam nostalgiar i ne sramim se toga.
Dananja omladina je toliko raslojena da ju je jako teko uklopiti u jednu cjelinu. Poevi od stila
muzike koju sluaju do naina oblaenja. Rockeri i hiphoperi se ne vole i nemaju ba bog zna kako
miljenje jedni o drugima. Folkeri i pop rockeri su otprilike skupa ali se i dalje ne vole sa prethodno
nabrojanim skupinama i to redovito dovodi do konfrontacija. U moje vrijeme je takoe bilo ljudi koji
su bili izdiferencirani po stilu muzike koju sluaju ali nikad nije dolazilo do sukoba izmeu skupina.
Dananji stil ivota koji je definitivno mnogo bri nego prije dovodi do nervoze mladih ljudi i ne vidim
ba da se uvijek dobro zabavljaju. Stvorilo se otuenje koje de se teko povratiti u normalu. Nema
vie onih urki kao nekada kada se dobro zabavljalo i kada se rijetko ko obratio za lijeniku pomod.
Danas svaka druga urka ima after u bolnici ili u MUP-u. Nekada si imao kritinu masu ljudi koja je
redovito posjedivala pozorine premijere, sportske manifestacije, kino predstave i koncerte a danas
ih moe izbrojati na prste.
Nostalgian sam, priznajem, kada se prisjetim veselijih faca u naem gradu i mnogo manje socijalnih
tema meu arijskim ljudima. Danas svi kukaju jer je objektivno stanje mnogo loije nego prije samo
to niko nede to da prizna. Jako me nervira kada ljudi bez ikakvog realnog objanjenja pou napadati
sistem u kojem sam ja odrastao. Kada nemaju argumenata onda im je obavezna odstupnica to da u
bivoj dravi nisu imali pravo na nacionalno opredjeljenje. OK, sada ga imaju ali nemaju nita drugo.
Po broju nezaposlenih smo odmah iza Albanije a po uslovima ivota smo tredi odozdo u itavoj
Evropi. Bitno je da se sad moemo izjasniti kao Bonjaci, Hrvati ili Srbi.
Ako u ovome to sam napisao vidite nostalgiju, jako mi je drago da me zovu nostalgiarem. Ja stvarno
alim za prolim vremenima i nije me sram to priznati.
18 Mart 2009
Prosjaci
Neki dan sam gledao film sa osam Oskara Slumdog milionaire i uvidio da Bombaj (ili Mumbai po
novom) ima velikih slinosti sa naim gradom. Imamo skoro isti broj prosjaka po glavi stanovnika.
Moj prijatelj koji se nakon dugog izbivanja iz Zenice vratio u rodni grad mi je rekao da on koji dobro
zarauje nema dovoljno para koliko bi mogao dati prosjacima. Njihova agresivna pronja posebno
dolazi do izraaja u ljetnim mjesecima kada se u na grad slije rijeka ljudi koji ive vani i dou posjetiti
rodbinu i rodni grad.
Tada se organizuju ekskurzije prosjaka iz okoline Zenice koji u ranim jutarnjim satima dovezu u kombi
busevima u grad da bi svojim planim glasovima izmuzli lovu od naivnih strendera koji su
nenaviknuti na taj agresivni nain kamenja love. Tokom zimskih mjeseci se pritaje i vjerojatno troe
onu naproenu lovu od ljeta. Izuzetak je jedna nena koju u ariji zovu tresi nena koja radi i zimi a
za koju kau da se poe trest' negdje kod Sejmenske damije i trese se diljem cijele ophodnje po
ariji, a kada se vrada kudi njena Parkinsova bolest opet, gle uda, prestaje na istom mjestu. Ima
jo jedna starija ena koja takoe prilazi svakome i govori famozne rijei: Daj neni ta... , za koju
kau da svaki dan pri povratku kudi ukrupni 50 do 100 maraka i nerijetko kupi neto zlatnog nakita u
gradskim zlatarama. Bio sam prisutan kada je traila od jednog momka lovu a on joj rekao da nema,
na ta mu je ona gnjevno odgovorila: Da Bog da srede nejmo...
U ljetnom periodu se ne moe na miru popiti kafa od vojske ciganida koji izuzetno agresivno
navaljuju po ljudima koji se zaele mira i uitka ispijanja kafe u bati. Kad bi ovjek razmijenio deset
maraka bilo bi mu malo da podijeli svima koji priu i prose.
Posebna pria su dva ciganida koji po cijeli Boji dan u Titovoj ulici pjevaju udna jada od Mostara
grada. Od njih prodavci u radnjama du itave te ulice dobijaju ir. Otac ih tjera da pjevaju od jutra
kada ih dovedu u ariju do kasnih nodnih sati. Jednog od njih sam sreo negdje oko ponodi i pitao ga
zato ne ide kudi. Odgovorio je da ne smije ako ne donese pedeset maraka. Njegov otac ljeti svaki dan
okrene po jedno janje i sa svojim jaranima popije po dvije-tri gajbe piva. Da ne priamo o tome kako
ima bolji mobitel od mene i vozi Golfa 3.
Ima ih mnogo koji svoju djecu poalju da prose a oni sjede na tomboli i ekaju da im jadna djeica
donesu lovu da bi oni mogli kockati. Mnogi ljudi ne razmiljajudi gdje ta lova ide daju djeci neku kintu
da bi sebi kupili bar trenutni mir pri ispijanju kafe.
Prije se znalo da ima jedan prosjak u itavoj Titovoj kojem smo svi mi Zeniani davali lovu iz neke
vrste simpatije, a on i nije bio jako napadan. To je bio famozni Titulajko (mislim da se tako pie) koji je
jedini prosjak koji mi je ostao u sjedanju iz tog prijeratnog vremena.
H. ima jednu teoriju koja mi se tek sad ini izuzetno pametnom. Ona ne daje novac prosjacima po
cesti nego mjeseno jednu odreenu svotu uplati na raun Doma za nezbrinutu djecu.
Moda je to najpametnije, jer koliko god da podijeli love prosjacima uvijek de se nadi neki kojem nisi
dao i koji de te prokleti.
19 Mart 2009
je navodno jednom rekla: Osta mi Zenica kao zjenica oka mog... ali nikad nije dokazano da se to i
zbilo a posebno ne i kad se zbilo.
Pet i pol vjekova poslije u sred meteorolokog fenomena zvanog babije huke Zenica doekuje svoj
roendan koji de biti upamden po otvaranju arhitektonskog uda zvanog Gradska arena. Sutra u 14
sati de biti oficijelno otvaranje na kojem de prisustvovati svi gradski i kantonalni elnici a u kulturnom
djelu uestvuje nezaobilazni Omladinski hor maestra Milenka Karovida. Barem mala satisfakcija za
Zeniane je ta da de naa djeca udi u halu prije dokazanog patriote Dine Dervihalidovida. Po
kuloarskim glasinama gradski elnici ved imaju glavobolje od te dvorane jer je u javnost procurila
informacija o tekodama odravanje te dvorane. Navodno bi ona trebala imati popunjenost od bar 60
posto svaki drugi dan pa da se vrate uloene pare i da se isplate zaposleni. Po mojoj skromnoj
procjeni to de biti jako teko izvesti, mada mi je drago da i mi napokon imamo jednu prelijepu
sportsku dvoranu. Ne znam kako de gradski oci modi pogledati u oi sve vedoj brojci nezaposlenih
ljudi kada se uzme u obzir da jedno takvo zdanje kota jako mnogo a odravanje istog jo vie.
Obzirom na istorijske fakte moda da opet prizovemo u pomod nekog novog dubrovakog duda da
nas vadi iz govana jer izgleda da se u njih stalno uvaljujemo.
Svim Zenianima od srca elim ovaj novi Dan Zenice.
Damir Vuak Blentoven
20 Mart 2009
Ljepote demokratije
Znate kada de nama svima biti bolje i kada demo napraviti prvi mali korak ka tome da nam bude
bolje? Onda kada se nakon napisanog mog linog miljenja i stava o koncertu Dine Merlina budem
sretao sa ljudima koji de me pitati: A stvarno ne voli Dinu? A zato ga ne voli? Kakvu muziku ti voli
i na iji koncert bi iao? I onda bih ja vjerovatno objasnio zbog ega nisam ljubitelj lika ili djela
dotinog gospodina. A onaj koji me pitao bi dobio odgovor na osnovu kojeg bi imao uvid u to kakav
sam, moda se ne bi sloio sa mnom, moda bi pronaao neto zanimljivo u tome to govorim, ali bi
prije svega to prihvatio kao moje lino miljenje.
Ovih dana se sredem sa ljudima koji mi govore: Gdje de onako napasti Dinu Merlina? to to on tebi
ne valja? Kako de onako pisati kad zna da je on zvijezda? I ja onda doem u situaciju da se branim
a uopte nisam kriv. Od kad je postalo nenormalno ili nedozvoljeno imati svoje miljenje?
Koliko se sjedam, uli smo u eru demokratije, a ona je bar poznata po tome da svako smije imati svoje
miljenje i da ga smije javno redi. Na svima ostalima je da to miljenje uju ili ne, da ga prihvate kao
neto normalno ili nenormalno, da tog koji tako misli prestanu ili ponu cijeniti. Ako su najvede kritike
prolom sistemu upudene zbog nedostatka slobode, ovo ureenje je skroz suprotno moete misliti
kako god vam srce eli, to je vae pravo.
Ja sam moda preozbiljno shvatio ovo pravo i obilato ga koristim. Ne samo da se usuujem misliti
svojom glavom (a oni koji me znaju mogu posvjedoiti da je to jedna zavidna povrina za
razmiljanje), nego sam se usudio i javno iznijeti svoja razmiljanja. I nakon toga se sredem sa
pitanjem: Od kud ti pravo da ne voli Dinu Merlina?
E pa ivim u demokratskom drutvu i imam pravo da ga ne volim. Imam pravo da ga ne volim iz vie
razloga: ne svia mi se njegova muzika, mislim da je licemjerno to se vrlo esto naziva autorom i
potpisuje tue pjesme, on je iz Njemake meni ovdje pjevao pjesmu Gdje si bio ti kad je bilo
najtee, i to na muziku onog bijelog crnca Michaela Jacksona, zapetljavao odgovore na pitanja kojem
Aliji pjeva tako da na kraju vie ni on sam nije bio siguran, a na kraju sve zainio sponzorstvom BH
Telecoma za ovaj zadnji album, i to sa cifrom od (pisalo u Dnevnom avazu) 244.000 KM.
I ja ga ne volim, mada je zvijezda. A zvijezde su i Thompson, i Svetlana Ranatovid, pa ni njih ne volim.
To je moje pravo koje mi je dala demokratija. Kao to rekoh, u demokratskom drutvu moe misliti
ta hode i moe redi ta hode, moe voljeti koga hode i mrziti koga hode.
Zato to ne bi iskoristio svako, pa ak i oni koji vole Dinu Merlina i koji de veeras ili sutra uvee biti u
gradskoj Areni. Ja im elim dobar provod, jer nije mi ni bila namjera da iznoenjem svog vlastitog
stava promijenim neije miljenje.
21 Mart 2009
imburijada 2009
Vi imate imburijadu a mi olimpijadu orilo se stadionom Bilino polje na jednoj utakmici izmeu
elika i naeg tradicionalno najvedeg suparnika F.K. Sarajeva. Dobro se sjedam revolta ljudi koji su
sjedili oko mene ali mene nije ba posebno raspizdilo to skandiranje. Olimpijadu ima jako mnogo
gradova ali imburijada je naa, autohtona.
Niko sa stopostotnom
sigurnodu ne moe da ustvrdi
kada je ta manifestacija
zapravo i nastala ali se zna da
je starija vie od stotinu
godina. Neke pretpostavke idu
ak dotle da je to naslijee od
starih Ilira koji su slavili
nastanak svakog godinjeg
doba.
Elem, na Kamberovida polju se
svakog 21. marta okupljaju
Zeniani da proslave dolazak
proljeda. Tradicionalno se priprema imbur, jelo od umudenih jaja jer jaje simbolizira nastanak
ivota. Dananja imburijada je izgledala kao da se slavi dolazak zime obzirom na medavu koja je
jutros uhvatila na grad. Jedan moj prijatelj koji je sklon teorijama zavjere mi je u ali rekao da misli
da su ovo Sarajlije poslale kijamet da nam pokvari zabavu. Ali ne lezi vrae, na narod nita ne moe
iznenaditi kada je dobar dernek u pitanju.
Jo sinod su postavljani atori a nerijetki su oni koji su u ovaj dananji dan uli kvalitetno pijani jer su
poeli piti jo sinod. Krenuo sam u ophodnju drutava uz obalu Bosne da vidim ko ima od poznate
nam raje. Ja, koji znam bar polovinu grada, nisam vidio sve ukupno dvadesetak ljudi s kojim sam
izmijenio pozdrave a kamoli da sam stao kraj nekog atora. imburijada je takav festival oblokavanja i
teferienja da je ja jedva prepoznajem. Sve manje se pravi imbur a sve vie se okredu janjad i ostala
ivina, i sve je propradeno industrijskim koliinama alkohola. Oni stari Zeniani koji imaju
viedecenijsko iskustvo u proslavljanju ovog praznika su se povukli prema Udu i oni u tradicionalnoj
maniri proslavljaju prvi dan proljeda. Ove godine je kao glavna atrakcija bila pravljenje imbura od
1000 jaja koju je, mislim, organizovao Rasim Salinovid.
I ove godine je bilo uprilieno i prvo proljetno kupanje u rijeci Bosni. Kupao se kao i zadnjih tridesetak
godina Emilijan - Mile Kneevid
koji ved tradicionalno ue u
vodu, otpliva par metara i pusti
vijenac za sve umrle prijatelje
imburijade a posebno za
njegovog brata Rudu koji se
takoe kupao. Kau da je ovo
bilo posljednje plivanje tog
veterana imburijade i da de ga
naslijediti Nevres Skomorac.
Novina u obiljeavanju
imburijade je 3. meunarodna
eko regata i Rafting kup BiH
Zenica 2009 koji se takoe odravaju danas.
Jo jedno proljede je dolo ali se iskreno nadam da de nam ova imburijada donijeti i procvat nekog
ljepeg ivota u naem gradu. Zeniani napadeni svim mogudim nedadama pojaanih ovom svjetskom
recesijom su to svakako zasluili.
23 Mart 2009
Kod nas bi to bilo jako teko jer ne postoje ba zvanini dokumenti kako bi se to provjerilo. U pisanim
dokumentima od sredine 19. vijeka stoji da je Zenica bila nastanjena oko fabrika i po mahalama gdje
su ljudi ivjeli od zanatstva, trgovine i poljoprivrede.
U dugom nizu decenija u najvedoj arijskoj mahali ive ove porodice: arimamovidi (posjednici
zemlje od Bilinog polja do eljezare i posjeda u sadanjem centru grada), Talidi (po njima se i danas
jedna mahala zove Talida brdo), Drine (doseljenici sa Drine, vlasnici Kamberovida polja), Haramandidi
(posjednici Zemlje u Vraalama i Bijelim vodama), Mutapidi (trgovci i vlasnici zemlje na Jaliji),
Salinovidi (trgovci), Kaknje (zanatlije), Husremovidi, Kratine te Begidi. Poznati su i Ekinovidi, Grahidi,
Mujkidi, Osmanidi, Kulovidi. U mahali Koeva, drugoj po veliini ivjelo je staro i imudno stanovnitvo
amdidi (posjednici zemlje u Blatui), Arnauti (zanatlije i trgovci), Babahmetovidi (zanatlije),
olakovidi (posjednici zemlje), Dampe, Islambegovidi, Kuukovidi, te Mehmedovidi, Mulahasidi,
Omerspahidi, Serdarevidi, Tarabari. U tredoj mahali - Sejmenu, ivjele su stare trgovake familije:
Imamovidi, Begagidi, Tatarevidi i Sarajlidi. Uz to su postojale tri manje mahale kao to su Lona, gdje
ive estidi, Vojvodidi, Uzunovidi, zatim Trgovite gdje ive Brdarevidi, Baruije, te Krehidi, a ima i ulica
Zukidi gdje su ivjeli isti. A u Perifernoj mahali Odmut ivjele su porodice koje su se bavile zanatima:
Opanovidi, Hodidi, Skopljaci.
Uz muslimansko stanovnitvo u jezgru arije susredemo i srpsko stanovnitvo od kojih su poznati
trgovci Jeftidi (trgovci vodem i koom), Damjanovidi (trgovci i sudski glasnici), upovidi (poduzetnici,
uvena upovida kolonija), Lukidi (mehandije), Ristidi (zemljoposjednici). Hrvatsko stanovnitvo se
doseljavalo sredinom XIX stoljeda i napravili su crkvu Sv.Ilije 1866.g. na ulazu u grad uz potok
Mokunice. Prvi doseljenici su porodice Rosida i Nikolida. U atar Kamberovida polja naselide se katolici
iz Dalmacije i osnovati selo Crkvice. Od poznatih Jevrejskih prezimena tog doba izdvojio bih Atijas
(vlasnik parnog mlina u blizini eljezare), Karlo Werosta (vlasnik livnice sivog eljeza), Vajs (tampar),
Montiljo (tvornica likera), Trinki Ozmo (poduzetnik), Danon Finci i Levi (trgovci), Josip Veresta "Pepi
(zemljoposjednik).
U Hadimazida kudi je 1878.g. austrijski general Filipovid donio odluku o obustavi vojnih operacija i
mirnom preuzimanju vlasti. Monarhija se ovdje pojavljuje kao okupator, poslije kao kolonizator, a u
sutini kao beskrupulozni eksploatator. Oni su tada u Zeniku regiju poslali mnotvo fabrikanata,
inovnika, preduzetnika i trgovaca iz Ugarske, ehoslovake, Njemake i Italije. Iz tog perioda potiu i
ova nerijetka zenika prezimena: Hrdlidka, Potuek, Kremer, Brankalioni, erni i sl.
Nekom de moda ovaj post biti podosadan, nekom pak zanimljiv ali sam osjedao ogromnu potrebu da
napiem ovo jer mnogi od Zeniana vole potezati priu kako je njihovog dede pradedo bio neko i
neto a ovdje vidimo da je prije sto pedeset godina ovdje bilo manje od 2000 stanovnika. Ko zna moda je stvarno svako od tih koji su mi priali imao dedu meu njima...?
24 Mart 2009
Proljede?
Prije nekoliko dana su javili da nam je stiglo proljede. Od tada pada snijeg ili kia, a u onim rijetkim
trenutcima kad se pojavi sunce pue vjetar. Da bi sve bilo interesantnije ved nekoliko dana nemamo
ni grijanja. Kad malo bolje razmislim zima je bila puno ljepe godinje doba.
Zenica je danas posebno zanimljiv grad. Sreo sam najmanje deset ljudi koji kukaju i to na razne
naine. Sve je lake nadi razlog za kukanje, a pojedinci koji uspijevaju ostati pozitivni su prava
rijetkost. Vie od ovih deset kukaa nisam sreo jer se najvedi broj ljudi zavukao u kudu, vjerovatno
pokuavaju pod dekama dostidi neku za ljudsko bide normalnu temperaturu.
Umalo da zaboravim, najvie ljudi se jue i danas moe sresti ispred Centrotransa kupuju se karte
za utakmicu BiH Belgija. S obzirom na guvu ja sam u prvi mah mislio da se karte dijele daba, ali
izgleda da ih ipak napladuju. Eto nam za koji dan jo jednog zanimljivog dogaaja u gradu.
Nakon to je na ovim prostorima prije nekih 18 godina u djelo provedena ona stara narodna Zavadi
pa vladaj, prelo se na primjenu druge, takoe stare narodne Hljeba i igara.
Kako stvari stoje uskoro demo morati uvesti male izmjene u ovu izreku pa de ona glasiti samo I
igara .
25 Mart 2009
Crnjaci
Negdje sam davno itao da kada prave parkove Englezi i Japanci puste da ljudi odaberu staze kojima
de hodati pa onda nadleni po najugaenijim mjestima naprave asfaltirane staze. Slino se ponaaju i
efovi preduzeda J.P. Parkinzi Zenica. Oni naime puste mjesec dana da ljudi parkiraju automobile a
onda na mjestima gdje je parkirano najvie automobila preko nodi postave tablu na kojoj pie da se
parkinzi napladuju. U samom centru grada vie nema niti pedalj slobodnog prostora za besplatno
parkiranje a to je uzrokovalo samo povedan broj nepropisno parkiranih automobila.
Naravno, po naem starom obiaju postoje oni koji nepropisnim parkiranjem ostanu kradi za nekih
sedamdesetak maraka (koliko kota izuzimanje automobila nakon to ga pokupi pauk). idenja
pauine ste lieni ako vam je otac mesar, vlasnik neke graevinske firme ili neki drugi modnik jer
takvima niko ne smije odnijeti auto a i da smije ne bi mogao jer bi svaki pauk dobio bruh kada bi
podigao njihove napucane terence.
Danas hodam Titovom i prilazi mi komija. Sav zadihan trai od mene uslugu. Ja kao susretljiv susjed
se ponudim za pomod a on mi ni pet, ni est nego trai linu! OK, navikao sam da mi neko trai cigaru,
da mu pomognem oko slikanja u bolnici (brat mi je radiolog u bolnici) ali da mi neko trai linu...?
Lina mu treba da bi kupio karte za utakmicu BiH Belgija jer prodavci daju samo po jednu kartu a
drugu moe nabaviti samo ako ima linu osobe kojoj kupuje. Takvu euforiju jo nisam vidio na
ovim prostorima. Pria se da de ekanju pola Mittala, za penzije i invalidnine su svaki as pod
upitnikom, broj nezaposlenih nikad vedi ali nikog to ne brine, redovi za karte su dui od desetak
metara. Ved sad karte na crnom tritu prelaze 200 posto od cijene karte koju je raspisalo nae bajno
predsjednitvo Nogometnog saveza. Zaboravih napomenuti da je uslov za kupovinu karte lina karta
upravo iz razloga spreavanja nelegalne prodaje. Moete naslutiti koliko je to uspjeno im malo
proetate kamenim mostom.
Danas sam priao i sa jednim prijateljem koji je jedan od managera (tako se sad zovu upravnici) u
Mittalu. ovjek je sav sjeban jer mora sastaviti spisak ljudi koje de poslati na ekanje. Morao je
sastaviti spisak a zna da kada tim ljudima popolove platu (na ekanju se dobija plate) nede imati ni za
klopu a kamoli da plate reije ili vrate rate kredita. Bedutni Indijci se vade na globalnu recesiju i na
smanjeno trite elika koji Mittal proizvodi. Ne moram vam posebno naglaavati da opet nemamo
grijanja ved desetak dana jer je postalo simptomatino da kada su god su neke frke izmeu
rukovodstva i opdinskih glaveina narod ispata. Nije mi jasno kakve mi to kotlove imamo, kao da su
ih djeca radila na optetehnikom (sad se taj predmet drugaije zove), jer se non stop vade na kvar na
kotlu. Kod mene u stanu je toliko hladno da ovaj post piem obuen kao da sam u drva krenuo.
Sve u svemu ovo vam piem da shvatite kako je na voljeni grad totalno u ku..cu. Ostali smo da se
brinemo sami o sebi jer iznad ovog grada i sam Bog sve rjee navrada.
26 Mart 2009
Gdje stanovati
Danas sluam prijatelja kako ronda o cijeni stanova koji jo uvijek dre cijenu od vremena prije
recesije. Ni meni nije jasna disproporcija u cijeni stanova u gradnji na Bristu (1200 KM) i elitne zgrade
koja se napravila tamo gdje je bio stari ah klub (u dananjoj kolskoj ulici) gdje je cijena kao u
Dubrovniku (2700 KM po kvadratu). OK, lokacija je stvarno prelijepa ali da neki stan moe biti vie
nego duplo skuplji mi je van svake logike.
Interesantna stvar je i da su stanovi koji dre najviu cijenu pravljeni prije vie od pedeset godina. To
su oni u takozvanim Eovima smjeteni na Mokunicama, preko puta stadiona i nekoliko u
Travnikoj.
Meni je smijeno kada neko pri kupnji stana insistira na stanovanju u centru. Zenica je mali grad i
meni iz moje Travnike treba maksimalno dvadeset minuta da stignem u najudaljeniji dio grada. Tu
stanujem vie od trideset godina i ne bi se mijenjao ni za jednu drugu lokaciju u gradu. Onaj mir i
pjesmu cvraka koju ujem ljeti na svom balkonu ne moe uti niko u centru grada. Tamo se uje
samo vreva graana i buka automobila. U tim spavaonicama poput Kineskog se stvara otuenje i
nema onog mahalskog (u pozitivnom smislu rijei) ivota. Djeca su prinuena da se igraju na
cestama jer i ono malo sportskih terena to im je optina dala graani koriste za parking. Mi iz
Travnike smo se kupali u Koevi i skijali i sankali po Zmajevcu a da ne priam o tome kako smo se
stotinama puta ugledali na Toma Soyera i istraivali prirodu u okolini naih zgrada. Dananja djeca
sve vie vremena provode za raunarima a i ono malo vremena to su vani troe po asfaltu tako da
nije rijedak sluaj da vidimo djecu koja ne znaju ni hodati po travi.
Posebna pria je vezana za odlazak u kolu jer je to svim roditeljima traumatino iskustvo zbog
nesavjesnih vozaa koji divljaju po cestama, a mala djeca koja na leima nose torbake veliine
osrednjih sportskih torbi strahuju pri svakom prelasku ulice. Jo su nai pametni u ministarstvu
prosvjete donijeli prepametnu odluku da sada sa est godina idu u kolu. U tim godinama oni jedva
da znaju i hodati a kamoli kako se trebaju ponaati u saobradaju.
Gradski oci se nede smiriti dok ne urbanizuju i zadnji kvadratni metar Kamberovida polja tako da
demo izgleda izgubiti i onaj najljepi dio grada. Sa velikom sjetom se prisjetim prelijepih druenja na
sportskim terenima i etnji po tom dijelu grada kada nije bilo toliko parkinga i inih graevina koji
naruavaju mir. Mnogi su prva ljubavna iskustva sticali u dolini uzdaha uz samu rijeku Bosnu gdje se
stotine mladih parova odvlailo u osamu da porade na svojoj intimi. Lijepo je to nam je Turski
bataljon SFOR-a napravio onaj parkid i fudbalski stadion ali nekako mi je sve to izgubilo onaj stari
mek.
Sve bi to bilo u redu da neki novi graani' nisu doselili sa sela i donijeli dio svog mentaliteta u sami
centar grada. Nije ni udo da Zenicu sada zovu Donje Babino.
28 Mart 2009
Vandalizam u Zenici
Preko puta sahadijske radnje Big Ben u samom centru Titove ulice neki dan je otvoren prelijep
butik modne kude Bellisima. Dan prije otvaranja sam priao sa vlasnicom radnje i u ali joj rekao da
joj dajem tri dana fore za njenu svijetledu reklamu koja se protee skoro do zemlje. Sutradan imam
ta i vidjeti - zadnje slovo, slovo A je razbijeno vjerojatno nekim volej udarcem i pokidana je sva
elektro instalacija. Bilo me stid gazdarici u oi pogledati jer de ena pomisliti da sam joj ja to
nakukao.Taj butik je sigurno jedan od najljepe dekorisanih u naem gradu a ni otvaranje nije doivio
netaknut. Da ovjek kae da je sramota, bilo bi preblago.
Takav odnos vandali imaju i prema kulturno-istorijskim spomenicima naeg grada. Konjska esma je
iarana sprejevima toliko da joj vie bijela nije dominantna boja. Neki dan mi je jedan na sugraanin
rekao da je kupio tenost za skidanje te lak boje sa kamena i da ju je platio 148,00 maraka. Nije mi
jasno kako ljudi iz Optine ne mogu kupiti ved desetak godina tu tenost i jedno od obiljeja naeg
grada dovesti u red. Sredili su trg, prave spomenik Kameni spava, a ne mogu u normalnom stanju
drati esmu staru 100 godina.
Slina situacija je i sa Hadimazida kudom i zgradom Bosanskog narodnog pozorita koje su iarane
brojnim grafitima. Ja nisam u principu protiv te subkulture i naina izraavanja ali grafite treba slikati
na nekim mjestima koje njihova kriavost nede nagrditi. Moram napomenuti da postoji i ekipa mladih
grafiti majstora koja je prelijepo oslikala fasade nekoliko zgrada i podzidu na autoputu. Unitena su
nam i oglasna mjesta za pozorine predstave i mjesta gdje se postavaljaju kino plakati.
Stari Suida mlin je jedno od mjesta koji bi trebao biti zatideni istorijski spomenik ali on je nedavno
bio zakaen od strane jednog auta Ekor komerca i pritom mu je otkinut balkon. Niko ne vodi rauna
o starinama i spomenicima kulture kao da ih imamo za razbacivanje.
Palo mi je na pamet da je ak i famozna povelja Kulina bana smjetena u Dubrovakom muzeju a nije
u naim muzejima to je samo po sebi paradoks jer je to prvi pisani dokument o postojanju Bosne kao
drave. Od smrti ika Fide Ibrahimpaida niko se prema starinama ne odnosi sa potovanjem. Bitno je
da mi imamo napucan muzej koji izvana izgleda prelijepo a eksponati su skoro isti kao onda kada sam
ja posjedivao muzej, prije nekih trideset pet godina. Obzirom da je ovo grad paradoksa moram
napomenuti jo jedan koji mi dobrano trenira ivce. Gospoda iz muzeja imaju radno vrijeme kao da
im ga je raspisao lino Dr. Ivo Sanader. Naime, 'ajd' to ne rade nedjeljom, nego ne rade ni subotom.
Na vama je da zamislite kad bi radni ovjek (takvih je dodue sve manje i manje) mogao sa svojom
obitelji obidi tu izvana prelijepu a iznutra podosadnu graevinu.
Sve u svemu onakvi smo kakav nam je odnos prema naem gradu, vi odluite kakvi smo...?
29 Mart 2009
Euforija u Zenici nije minula ni na jutarnjoj kafici gdje su se na sva usta hvalili nai igrai i selektor.
Kolone vozila koje su se sinod spontano organizovale i kruile bulevarom su postale ved tradicija
proslavljanja pobjede nae repke ali i reprezentacija naih nekadanjih osvajaa. Jedan od mojih
prijatelja me pitao zato nisam i ja sinod iao u proslavu pobjede a ja kao tzv. Hrvat iz Zenice pomislih
da sam moda trebao slaviti to je Turska izgubila sinod od panije. Skont'o sam da on ne bi razumio
moju ironiju zato mu nisam nita odgovorio.
Karte na crnom tritu nakon sinodnje utakmice doseu cijenu od 100 120 KM za zapad a vjerujem
da de na dan utakmice idi i do 200 KM. Danas je jedan momak priao kako je digao kredit od 2000 KM
u jednoj mikrokreditnoj organizaciji da bi kupio karte za te pare. Kada ih rasproda bit de bar tri puta
bogatiji.
To vam se zove udo bosanske ekonomije.
Jo jednom estitke od sveg srca naim momcima i tati Diri!
30 Mart 2009
poznatog koarkaa, da uzmem jedan njen i da ga bacim na binu. Vjerujem da ni najvedi armer ovih
prostora nikad nije vidio toliki broj, marke Rade Kondid (mislim da se tako zove padobranski klub u
Zenici).
U svakom sluaju eto mi povoda da i ja odem posjetiti Arenu jer nisam iao gledati otvaranje kada je
pjevala ona ubleha iz glavnog nam grada. Karte sam ved kupio ali me nemojte pitati na koji nain
sam doao do njih jer me osoba koja mi ih je prodala zamolila za strogu diskreciju.
31 Mart 2009
Jubilej
Kada sam prije tri i po mjeseca poeo pisati ovaj blog nisam mislio da du tako brzo stidi do ikakvog
jubileja, a evo danas je na repertoaru moj stoti post.
Sve je poelo na nagovor moje djevojke (to sam vam ved rekao), i sad ved mogu redi da mi je jako
drago to me uspjela nagovoriti da ono o emu razmiljam i priam zapiem ovdje. Za svoje pisanje
sam dobio mnogo pohvala i neto kritika, a ono to me i samog iznenadilo jeste veliki broj ljudi koji su
mi se zahvalili na tome to piem. Dosta ljudi pronalazi zadovoljstvo u itanju mojih postova i ja sam
zbog toga odluio da nastavim sa ovom djelatnodu sve dok bude makar jedna osoba redovno
posjedivala Blentovena.
A za sada ih ima puno vie, i koliko sam primijetio, taj broj se povedava. S vremena na vrijeme
posmatram kartu svojih posjetilaca koji za sada dolaze iz 47 zemalja. Iako sam u poetku mislio da de
me uglavnom itati Zeniani koji ive vani, moram priznati da mi je drago da ipak imam najvie
posjeta iz Bosne i Hercegovine. Naravno, najvie je italaca u samoj Zenici, a za one koji stalno
podgrijavaju netrpeljivost izmeu Zenice i Sarajeva moram naglasiti da je sljedede mjesto u kojem je
Blentoven najitaniji upravo Sarajevo. Naravno da ne mislim da Sarajlije od puste dosade itaju i moj
blog, nego taj podatak jo jednom potvruje injenicu da su Zeniani najvedim dijelom orijentisani ka
Sarajevu. Sljededi grad u kojem me itaju je Mostar, a onda slijede Prijedor, Banjaluka, Prnjavor,
Doboj, Tuzla i Brko.
U inostranstvu sam najprisutniji u Americi, Australiji u Holandiji, a zatim slijede Hrvatska, Njemaka,
Slovenija, Austrija i ostale drave u kojima oito ima naih ljudi. Iskreno, iznenadim se kad vidim
dokle smo sve dobacili. Vrlo esto gledam kartu i pokuavam se sjetiti ko bi me sad mogao npr.
itati u Poljskoj. U ove zemlje koje vode sa brojem posjeta je otilo mnogo ljudi koje znam, ali ko me
ita u Nigeriji, Senegalu, Aliru ili Maleziji? Zar nas ima i tamo? One dvije posjete iz Dubaija se nadam
da je napravio neki eik kojem se jako svia kako piem i koji bi me mogao nagraditi nekom vrstom
sponzorstva. Ili bar da me angauje za pisanje njegove biografije.
U ovom jubilarnom postu du iskoristiti priliku i pozdraviti sve svoje vjerne itaoce uz obedanje da du
se truditi da i dalje budem dio vae svakodnevnice. A poseban pozdrav bih uputio momku koji me
redovno ita u svom Waikiki dematu na Havajima. Uvijek se obradujem kad na karti usred okeana
ugledam upaljenu crvenu takicu. Zamislim ga kako ispod palme ita Blentovena i bude mi drago to
sam bar na taj nain stigao i na Havaje.
02 April 2009
03 April 2009
08 April 2009
09 April 2009
kvantne fizike i rekao mi je da to u Sarajevu nita ne kota. Meni je malo trebalo da padnem u
nesvijest a stanje mi je pogoralo i kad je rekao da kod njih apsolutno nikad nema redova u alter sali.
Zapitam se onda ko je ovdje lud?
Sarajevo ima skoro pa duplo vii standard od naeg grada pa ne pladaju nikakve pristojbe a Zeniani
koji jedva preivljavaju moraju dobrano odrijeiti kesu kada odlue da iskopiraju i ovjere neke
dokumente. Bog dao za svaku sitnicu ti trae ovjereni dokument.
Od jednog prijatelja u optini sam doznao da se u prosjeku ovjeri u prosjeku oko 500 dokumenta to
prostom raunicom dovodi do brojke od preko deset hiljada ovjera mjeseno a to daljnjom
raunicom dovodi do cifre od 40.000 KM. Pitam se samo kuda idu te pare?
Vrhunac paradoksa je nedavno uveden za prijavu na biro za zapoljavanje. Svaki prijavljeni Zenianin
mora otidi u sud, tamo platiti 10 KM da bi dobio potvrdu da nema prijavljenu firmu ili obrt. Nije mi
jasno zato se to plada jer da imam prijavljen obrt vjerojatno bi to ti isti ljudi na birou znali i tada ne
bih bio prisiljen traiti posao.
Po meni najodvratnija stvar je guljenje ljudi pri smrtnim sluajevima. Navest du vam svoj primjer.
Meni je prije dvije i pol godine umro otac. Mi smo kupili parcelu na gradskom groblju u Crkvicama
kada mi je umrla mama (1989. godine) i podigli smo porodinu grobnicu. Moj brat i ja smo nakon
oeve smrti otili da platimo neke pristojbe koje se moraju platiti za ukop. Kada smo dobili raun ja se
umalo nisam pridruio svojim roditeljima. Iznosio je negdje oko 400 KM sa milion, obinom mozgu,
neshvatljivih stavki: dezinfekcija kapele u kojoj se nalazi koveg 20 KM, iznoenje lijesa 20 KM,
upotreba kolica 40 KM, kopanje rake 150 KM i mnogo toga jo. Da to ne bio bilo sve pobrinuo se i
upravnik groblja koji nam je naplatio jo 800 KM za rezervaciju grobnog mjesta. Da, dobro ste
proitali - rezervacija grobnog mjesta koje smo uredno platili 3000 KM sedamnaest godina prije. Jo
nam je rekao da se nede modi sahraniti ako to odmah ne uplatimo. Kao lag na kraju jo nam je
obraunao odravanje groblja 144 KM po godini. Uas !!!
Nego dragi moji bolje vam je svoje najblie pazite jo vie jer ne dao Bog da im se ta desi, raunajte
da ima leinara koji jedva ekaju da iskoriste vau tunu situaciju da bi napunili svoje novanike.
10 April 2009
Nai talenti
Dan prije famozne utakmice protiv Belgije u Zenici sam proveo sa Mervanom Jugid Salkid, naom
najboljom teniserkom a po mnogim anketama i najboljom sportaicom BiH u ovom milenijumu.
Jadala mi se kako ne moe dodi do karte za utakmicu a iz principa joj se ne daje 50 ili 100 eura koliko
su traili verceri na Kamenom mostu. Obradala se ljudima u optini i u N.K. elik ali su svi bili gluhi
na njene molbe. Zar niko u ovom gradu nije bio spreman ponuditi mjesto u loi djevojci koja je uvijek
isticala da je Zenianka i koja je jedan od najvedih promotora naeg grada u svijetu? Naravno da nije,
u loi se nae mjesto za evidentirane kriminalce koje sva glasila u BiH prozivaju i koji su sramota za
na grad. Bio sam prisutan na jednoj utakmici kada revnosni redar na ulazu nije pustio Alojza Renida,
najvede ime elika u povijesti kluba, da ue na stadion.
Status legende je poprimila pria iz sredine sedamdesetih godina kada su na probu u elik dola
brada Safet i Sead Suid i koje su nai vrli strunjaci otjerali iz kluba kao neperspektivne igrae. Ni
manje ni vie nego Papeta legendu, ovjeka koji je proglaen za najboljeg fudbalera svih vremena u
naoj malenoj dravi. Poslije njega bilo je tu jo fudbalera koji isto tako nisu zadovoljili istanani ukus
naih trenera a kasnije su napravili karijeru igrajudi po Evropskim ligama. Moj dobar prijatelj eljko
Bulajid je bio na probi kod rahmetli Seje Pintola i on mu je rekao da nema dovoljno kila za nogomet
da bi par mjeseci kasnije taj isti krljavi eljko potpisao ugovor sa Borusijom Dortmund gdje se i
danas nalazi i za njih radi kao jedan od trenera u timu.
Krajem osamdesetih u K.K. eliku se desila slina situacija. Zoran Savid je traio od kluba da ga
zbrine financijski i on bi ostao u klubu. Obzirom da sam tada bio u tom sportskom kolektivu znam da
je traio od kluba da mu daju caffe Vuko (nasuprot tadanje Radio Zenice) ili onaj caffe Semafor
kod kina 29. novembar. Tada su to bili kafidi koji su propadali ali nai pametni funkcioneri nisu
vidjeli raunicu u tome da zadre takav koarkaki dragulj nego su ga hladno prepustili Jugoplastici
koja mu je za prvi ugovor dala para kojima je mogao kupiti oba lokala istovremeno i da mu jo ostane
za stan i auto. Mnogi de redi da kod nas vlada nestaica novca u vrhunskom sportu ali se ne bih sloio
jer kod nas postoje dvostruki arini u svemu a posebno u vrednovanju domadih talenata. Nakon
odlaska Zorana Savida klub je dao mnogo vie love za pojaanja koja je doveo ali ni jedan nije bio ni
do koljena proslavljenom asu.
Tako ni Mervana ne moe dobiti besplatnu kartu a neki sportai koji su objektivno par puta loiji od
nje dobijaju mjeseno i po dvije hiljade maraka svaki mjesec iz budeta optine i kantona.
Da, gospodo, klasini dvostruki arin.
12 April 2009
Uskrs u Zenici
Svanulo je prelijepo jutro i sa ofarbanih jaja prenijelo arenilo na ulice naeg grada. Mnogo ljudi je
dolo iz nama bliih drava da iskoriste neradne praznine dane i provedu ih u okruenju svojih
blinjih. Sreo sam mnogo ljudi koje dugo nisam vidio.
Temperatura koja je via od uobiajenih za ovo doba godine je izmamila rijeke ljudi koje su se slile u
arijske kafide. Meni je dan poeo neobino jer mi se u pola sata ukazalo troje ljudi koji su prili da
mi estitaju na pisanjima Blentovena i da kau kako im je to omiljeno tivo u tuini. Godi sujeti tako
da sam se jedva suzdrao da im kaem da im zavidim jer mislim da je njima mnogo bolje svoju dozu
nostalgije dobijati od mene putem neta nego meni koji te doze odailjam iz ovog grada koji de opet
zamrijeti kada se zavre uskrsni praznici i kada svi ovi oni odu svojim kudama.
Interesantno je da sam danas vidio jako malo onih Zeniana koje viam svakodnevno. Valjda su otili
negdje na okolna izletita da bi izbjegli guvu koja je vladala u gradu. H. i ja smo popili svoju dozu
boze kod Mime (slastiarna Jabuka po novome) i otili smo u etnju jer to normalnim danima teko
moemo.
Svratili smo do Gimnazije da posluamo probu hora maestra Milenka Karovida. Naime, jutros kada je
zvao da mi estita Uskrs rekao je da mora probati Italijansku himnu jer uskoro ide sa svojim horom na
deset dana u posjetu Italiji. Iznova sam bio oduevljen kako pjevaju njegova djeca i brzinom
svladavanja himne koju su nakon samo par proba otpjevali skoro bez greke.
Voljeli Milenka ili ne, mora mu se odati priznanje za ovo to radi jer djeci je usadio fantastine radne
navike i ono najvanije - otrgnuo ih je od gluvarenja po ulicama i kafidima to masa njihovih vrnjaka
inae radi. Svake godine ih vodi na neku egzotinu destinaciju tako da djeca koja inae sebi to ne bi
mogla priutiti vide ljepote Italije, Njemake ili nekih drugih zemalja gdje su ved ili. Iako ih je bilo
mnogo koji su danas slavili Uskrs doli su na probu bez ikakvog pogovora. Meu tom djecom vlada
jedno fino prijateljstvo i sloga to je iznenaujude za mlade ljude koji su jako teki za obuzdati u tim
godinama.
Obzirom da moji roditelji vie nisu ivi ja sam obojao dvadesetak jaja i namjeravam ih podijeliti djeci
prijatelja. Svaki praznik ostavlja neki tuan trag na meni ali ovaj Uskrs, vjerojatno zbog sunanog i
lijepo provedenog dana, nije.
Bilo je lijepo vidjeti Zenicu okupanu suncem i u njoj masu poznatih i nasmijanih lica koje obinim
danima ne viamo.
13 April 2009
Predstava COPY
Toplo subotnje vee je H. i mene odvelo u BNP na premijeru predstave Copy. Da li je u pitanju
nesretan odabir termina ili neto drugo ali sala naeg pozorita je bila otprilike 80 posto ispunjena.
Lijepa veer, Uskrnji vikend i termin od 19 i 30 su pokazali da je pozorite ipak zimski sport.
Sama predstava je bila jako interesantna. Futuristika scenografija u izvedbi Zenianina Darka
Milievida je ukazivala na neki SF komad poput Odiseje 2001, jednako kao i kostimi koje su glumice
nosile, ali sama predstava je bila o sedam ena koje rade u jednoj firmi u dananje vrijeme. Izuzetan
spoj SF-a i problematike ene u modernom drutvu mi ba i nisu bile garant za jednu zabavnu i dobru
priu. Ipak moram priznati da je na kraju ispalo tako. U samom djelu je obraeno sve to moemo
nadi u sadanjem ivotu - otuenje, potroaka groznica, vjera i jo mnogo toga to moderne ene
svakodnevno doivljavaju.
Angaovane su skoro sve glumice koje su zaposlene u ansamblu Bosanskog narodnog pozorita
(mislim da su nedostajale samo Uranela Agid, Radmila Preininger i Faketa Avdagid).
Izuzetno me prijatno iznenadila gluma Anele Ilid koja je po mom skromnom miljenju ostvarila
najbolju ulogu u kojoj sam je ja gledao. Snjeana Markovid je po starom dobrom obiaju iskoristila
svoj makasti izgled i hod i svoju ulogu odigrala maestralno. Denita Imamovid je u ulozi direktorice
pokazala da je s pravom jedna od darovitijih glumica na BiH prostorima. Najmlae lanice kolektiva -
Lana Delid i Selma Mehanovid su takoe odigrale dobre uloge i pokazale su da se na njih moe
ozbiljno raunati u bududnosti. Sabina Kulenovid je bila uobiajeno dobra, a za Lanu Zablocki moram
priznati da je ni ja ni H. nismo skoro nikako uli i tu ide jedina zamjerka za ovu predstavu.
Sve u svemu, sarajevski redatelj Branko Vekid je uz pomod fantastinog teksta poljske autorice
Joanne Owsianko napravio zanimljivu i gledljivu predstavu koja obrauje uvijek aktuelne teme koje
susredemo svuda oko nas. Svim Zenianima predlaem da pogledaju ovo djelo jer de mnogi
prepoznati bar neku od mladih poslovnih ena koje nas okruuju.
14 April 2009
Nura i Hazba
Oduvijek sam govorio da Zenica obiluje ridikulima raznih vrsta, a s obzirom da je Andrid opisivao
jednog Dorkana takva je oito situacija bila i ostala u itavoj BiH. U toj galeriji udnih likova meni su
najudnije uvijek bile Nura i njena mati Hazba.
Znam, nisam vam ba mnogo rekao ovim imenima
ali vjerujem da ste svi zapazili jednu djevojku koja
cijeli ivot ede po gradu sa svojom mamom pod
ruku. Pisac ovih redova ih je prvi puta zapazio jo
sredinom osamdesetih kada su prolazile pored
ileta dok je Nura bila tek slatki mali djevojurak.
Njena mama je oduvijek bila naborana i sa strogom
facom koja je mene neodoljivo podsjedala na onu
Ivet iz kultne serije Alo, alo. Uvijek su se
pojavljivale nekako s proljeda (to bi era rekao) i
Nura bi nosila po dvije rue - jednu u ruci a drugu u
kosi. Uvijek je bila napadno naminkana, okidena
tonom najjeftinije biuterije, vjerojatno da bi
odavala utisak starije djevojke. Prolazile bi one tako
satima i ne bi otile kudi dok ne bi udovoljile svom
nekakvom latentnom mazohizmu, tj.dok gradski
momci ne bi poeli dobacivati ono famozno: Nuro,
udaj se za mene... Hazba bi na to uvijek odgovorila
da de se njena Nura udati za doktora ili se nikad
nede udati. Naalost to vrijeme vie odmie sve
sam sigurniji u ovu drugu varijantu. O njima nikad nisam uo neke podrobnije informacije ali sam
sticajem okolnosti upoznao i Hazbinog mua, tj. Nurinog oca koji se zvao Sakib i radio je na Rudniku.
Bio je to izrazito nizak ovjek koji po mojoj procjeni nije mogao imati vie od 45 kila a koji je puio tri
kutije cigareta na dan. Na Rudniku su priali da ga ena tue i da je on uvijek spreman da zamijeni
nekog na poslu jer mu se ne ide kudi na maltretiranja.
I u ratna vremena njih dvije nisu proputale priliku da izau van i proedu se svojom uobiajenom
rutom. Vidio sam ih neki dan i nisam mogao dodi sebi kada sam skontao koliko je Nura ostarila a
njena mama je ostala jednako naborana i namrgoena. Kada su se pojavile prvi puta u gradu Nura je
bila tek pupoljak a sada izgleda kao nekakva rua, koja zaboravljena od svih polako gubi svoju ljepotu.
Nezamislivo mi je koliko je ta djevojka propatila i koliku ona ima rupu u socijalizaciji sa drugim ljudima
kada znamo da nikad nije izala vani ni s kim drugim nego iskljuivo sa svojom namrgoenom
mamom. Po mojoj slobodnoj procjeni ona ima negdje oko 40 godina i ivot je definitivno proao
mimo nje. Najudnije u svemu je to to se Nura vie ne istie svojom pojavom u gradu. Ne, dragi moji,
nije se ona emancipovala nego se grad toliko poseljaio da ona vie ne plijeni panju ljudi koji sjede
okupljeni u ariji.
Nekad je i bilo simpatino sluati nabacivanja momaka ali danas vie niko to ne radi jer je svima,
vjerojatno, ao te djevojke koja je mladost protradila ekajudi mamino doputenje da popria sa
nekim momkom.
16 April 2009
Spomenici u Zenici
Jue je u naem gradu sveano otvoreno spomen-obiljeje ehidima, poginulim borcima Armije BiH i
civilnim rtvama rata sa podruja opdine Zenica. Spomenik je dobio ime Kameni spava a idejni
tvorac je Vedina Babahmetovid. Futuristikog dizajna i izraen od posebnog stakla na sebi ima
ispisana imena 924 poginula
borca sa podruja Zenice i
boraca poginulih u zenikim
brigadama iz drugih gradova
BiH. One civilne rtve iz opdine
Zenica su sadrane u reenici I
ostale civilne rtve rata koje
su takoe uklesane na
spomenik.
Tim sveanim otvaranjem
uprilienim na Dan Armije BiH
je stavljena taka na
rekonstrukciju glavnog
gradskog trga koja je kotala
(danas sam tek saznao) itavih
milion i est stotina hiljada maraka (1.654.672,00 KM). Od toga je stakleni spomenik sam kotao
710.930,00 KM. Pretpostavljam da me ovolika cifra okirala zbog toga to nisam upuden u te stvari
oko ureenja trgova i izgradnje spomenika. Mislim, ne vjerujem da bi nae gradske vlasti tu neto
petljale, prikazivale vede sume i prale novac, ipak se tu radi o spomeniku ljudima koji su svoje ivote
dali za nau bolju bududnost. Tu je sigurno sve regularno samo mi se ini da je suma prevelika, ak i
pored toga to nije bilo nekih javnih rasprava i tendera i niko nije nas Zeniane pitao svia li nam se
trg? U sutini, ta ima da nam se svia, nedemo mi po njemu hodati.
I zbog toga se nadam da 2070. godine neki novi Blentoven nede pisati postove o tome kako se pored
Papirne nalazi zaboravljeni Kameni spava i kako je u centru grada otkriven spomenik nekim
novijim borcima za bolju bududnost.
19 April 2009
Bio nam je ola, idol mladih i starih Zenianki, odrao dobar koncert ali meni je falilo neto. Nije bilo
oekivanih emocija a ja du mu zamjeriti do kraja ivota to svoju uigranu predstavu nije izbacio iz
ustaljene sheme i za Zeniane otpjevao Curu iz Zenice.
Moete li zamisliti koncert Zabranjenog puenja u Zenici a da ne otpjevaju Zenica blues? Vjerujte
mi ni ja ne mogu.
20 April 2009
Drug Stari
Sluam neki dan uz jutarnju kafu nekolicinu klinaca (otprilike osamnaestogodinjaci) kojima je svaka
druga reenica poinjala sa: J..o te Tito! Nisam mogao da izdrim i priao sam da ih pitam da li oni
uopde znaju ko je taj lik kojeg psuju. Najdrniji meu njima je rekao da je to bio tiranin koji nije
dozvoljavao muslimanima da se izjasne kao takvi i da je bio najvedi neprijatelj naih naroda i
narodnosti. OK, i nisu mi ba djelovali popametno ali ovakav odgovor je ak i mene ostavio bez
teksta. Pitam se ta li tu djecu sada ue na asovima istorije ili povijesti, ovisno u kakvu kolu idu.
Dodue, kakva su sad vremena ne bi me iznanadilo da u Federalnom dijelu nove nam drave djeca
jednu heftu ue povijest a jednu istoriju.
Skoro istog momenta se sjetim nae istorije i uenja o liku voljenog nam predsjednika. Morali smo
uiti i ta je jeo i zbog ega je imao probavne smetnje, a da ne priamo o ideolokim shvatanjima i
politikim govorima Druga Starog. Znali smo kako se zvao i onaj cuko to mu je spasio ivot na
Sutjesci i u koju je ruku bio ranjen. Sa sigurnodu mogu da tvrdim da nije bio ranjen kada je prolazio
kroz Zenicu jer je nas osnovce, polusmrznute, pozdravljao sa obje ruke a i drugarica sa punom na
glavi nam je nerijetko mahala. Ti doeci marala su mi posebno ostali u sjedanju jer su nas uiteljice
dovodile i po tri sata ranije da bi smo zauzeli to bolja mjesta. Moja kola je uglavnom bila smjetena
negdje oko stadiona i hotela Internacional. Nae male stope su se uslikale u betonu kao one
famozne stope Gavrila Principa u Sarajevu i tada bi prola kolona crnih mercedesa u nekom briudem
letu a mi bi danima prepriavali kako smo vidjeli Tita i Jovanku. Iz dananje perspektive gledano to mi
izgleda smijeno ali znam da sam jednom iao na doek i sa gripom koju sam krio od roditelja i
uiteljice.
Tile je bio veliki frajer i tek sada kad vidim ta se dogodilo na ovim prostorima ja vie cijenim njegova
djela. Ovi takoridi koji su izmigoljili iz rupa nakon njegove smrti su unitili sve dravice (tadanje
republike) i doveli ljudski ivot na rub ljudskog dostojanstva. Imao je i on greaka ali u poreenju sa
grekama dananjih lidera to su bili samo sitni nestaluci. Prigovara se njegovom reimu da nije
branio vjerske slobode ali danas vidimo da imamo mnogo vie deklarisanih a sve manje istinskih
vjernika.
Dananji politiari ive nekakav iskrivljeni ivot u kojima ih mediji tretiraju kao pop zvijezde i koji
koriste svaki trenutak slave znajudi da de na sljededim izborima vjerojatno popuiti zbog raznoraznih
malverzacija i neispunjenih obedanja. Na kraju padne mi na pamet da je i dobro to se njihovi likovi
ne nalaze na potanskim markicama jer bi ljudi vazda bili u dilemi sa koje se strane treba pljunuti.
22 April 2009
Klopa u Zenici
Ovih dana su mi doli prijatelji iz Zagreba i razmiljao sam gdje da ih odvedem na ruak ili veeru. Na
grad je u zadnjih nekoliko mjeseci dobio par mjesta gdje se ovjek nede obrukati ako nekog odvede.
Ne mogu da se ne sjetim nekadanjih vremena kada su u gradu bile samo devabdinice i
buregdinice. Sjedam se i rivaliteta izmeu Salinovih i Omeragidevih devapa a znao se tu umijeati
Vranje (radnja mu je bila na samom udu Koeve u Bosnu) sa svojim devapima. Bureci su uvijek bili
najbolji kod Deme Hadiraidovida u novoj Zenici a poslije su se pojavili i bureci u Evropi i kod
oabida (radnja pored nekadanje Tonine cvjedare). Mi k'o djeca i nismo imali istanan ukus da bi
mogli odrediti kvalitetu klope pa smo jeli gdje nam je bilo najblie i najjeftinije. Sjedam se i onih
famoznih cigli koje su tadanji slastiari - Kosovari prodavali. Nekada se jela i polivena, etvrt kruha
poliven onim saftom kojim se polijevaju lepine a ovisno o stanju u depu mogao si dobiti i poneki
devap sa lukom. Dananja djeca jedu sendvie i industrijske koliine chipsa kad izau na veliki odmor.
Rijetki su bili restorani koji su radili u to doba. Ja se sjedam da me otac vodio u restoran u KP Domu.
Bili su jo restorani u hotelima i par uz Bosnu. Sjedam se i Express - restorana na mjestu gdje je sada
diskoteka Ten.
Danas je sve drugaije. Omeragid i Vranje vie ne postoje a Rasim je prepustio primat devabdinici
Belid u Travnikoj ulici. Belidevi devapi su sada hit diljem drave i nije rijetkost da vidite ljude iz
drugih gradova kako kupuju sirove devape da bi ih prili kod svojih kuda. Po mom skromnom
miljenju bolji su devapi kod Seje (rahmetli Sejo Pruanovid, preko puta Zenianke) ali moji
sugraani oito ne misle tako ako je suditi po guvama u Belidevoj radnji. H. najvie voli devape iz
Velme (fast food na Mokunicama).
Buregdinica ima na svakom koraku ali mislim da najbolje rade ona gorespomenuta kod oabida
(sada se zove kod Hamzida) u ariji, Laana na Jaliji, Ekinovid koja se nalazi u Ekinovida kudi na
Pidu i nedavno otvorena buregdinica Belma koja prodaje pite ispod sada a nalazi se na Staroj
pijaci gdje je nekad bila ribarnica.
Ako se odluite za neke autohtone bosanske specijalitete imate na izboru Rasimov nacionalni
restoran nadomak Zenianke a postoje i podrunice istog restorana u Crkvicama i kod Papirne.
Teletina leo je klopa koja je proslavila Ferida erida a ponovno se moe jesti na Paviljonu. Janjetina
se moe pojesti na Udu kod obitelji Burekovid koji ved decenijama imaju izvrsnu klopu.
Ako ste u situaciji da nekog morate izgotiviti i odvesti ga na neko ekskluzivnije mjesto imate na
izboru restorane Dubrovnik i Trubadur istog vlasnika Ferida Dervievida. Klopa je izuzetno dobra
ali po nekima za zenike pojmove skupa.
Ovo je bio jedan kratki osvrt na zeniku gastro ponudu koji sam napisao da bi bar malo olakao
dilemu ljudima koji ne znaju gdje i ta jeli kada se nau u naem gradu ili kada moraju nekoga odvesti
na klopu. Ja sam od nabrajanja silnih delicija jako ogladnio i odoh sada jesti a vi mi oprostite ako sam
nekog sluajno propustio spomenuti.
23 April 2009
Domadi dooi
Danas je svanulo prelijepo jutro i ja sam ustao ranije nego obino da bi u ovom finom ambijentu
popio prvu jutarnju kaficu. Taj, za svakog Bosanca neprocjenjivi uitak, mi je pokvarila glasna prepirka
ljudi u lokalu gdje sam pio kafu. Prepirka je bila oko toga kome treba Dananovid prodati svoj velebni
centar. Ko god je bio nabrojan nala mu se mana ali u 90% sluajeva glavna mana je bila to je taj
alternativni kupac doo.
Znam da sam ved jednom pisao o odnosima starosjedioca protiv ljudi koji su doli u ovaj grad ali ne
mogu ostati imun na konstantnu kuknjavu Zeniana da im je kriv neko sa strane a oni konstantno
sjede po kafidima i bistre lokalnu politiku po nekom kvazigandijevskom metodu nezamjeranja. Ja
sebe smatram jednim od najvedih lokal patriota to dokazuje i ovaj blog koji redovno itate ali moram
napisati pokude o inertnosti Zeniana nasuprot agresivne poslovne i politike ekspanzije ljudi sa
strane.
Kino nam prave dvojica Viteana, Radio stanice dre ljudi iz Doboja i Visokog, najtiraniji tiskani list u
gradu pie momak koji je u ratu doao iz Bugojna a najzaposleniji novinar nam je iz Zavidovida.
Nabrojao sam samo neke ljude koji su ivot u ovom gradu uinile donekle ljepim ali njima se i dalje
prigovara da su oni doli od nekud i samim time kod tih ljudi stvaraju osjedaj nelagode i osjedaj da ne
pripadaju naem gradu.
Imamo mi moda i boljih novinara od A.D. ali problem naih ljudi je da im dovoljno ojaaju odoe
da budu dooi u Sarajevu. Ja ne krivim zato gore pomenutug novinara kao neki. iroko je
novinarsko polje, neka se dokau. Ja se ne slaem sa politikom novina za koje novinar kojeg napadaju
pie ali moda bi i on kada bi mogao pisao za neke druge novine.
Kada je o kinu rije slina je situacija. Nedad Galijaevid je jedan veliki radnik koji vie od dvadeset
godina ivi i radi u naem gradu. Uloio je veliku lovu za pravljenje multipleks kina (ni pfeninga nije
dobio od optine) ime bi prekinuo sramotu koju bi trebao da osjeda svaki Zenianin pri pomisli da
grad koji ima preko 130 hiljada stanovnika nema kino dvoranu. Ni to nije dovoljno nekim ljudima koji
mu nabijaju na nos to da je roen u Vitezu. Pitam se zato niko od nas nije skupio muda pa uloio
svoju lovu da napravi kino? Ne, lake je rondati po kafanama i pljuvati ljude koji nisu zasluili da ih se
pljuje.
Slina situacija se dogaa i sa prof. Milenkom Karovidem. Iako ivi u gradu vie od trideset godina i
napravio je mnogo za ovaj grad nalijepljena mu je etiketa dooa. OK, nekom smeta njegova
politika ambivalentnost (slaem se sa tim primjedbama) ali on je ime ovog grada prezentovao diljem
Evrope bez ijedne mrlje.
Da se razumijemo, ni ja se ne slaem, ak sam apriori protiv politikih stavova vedine ljudi koje sam
nabrojao, ali oni su veliki borci i napravili su neto za ovaj grad. Mislim da su zasluili da ih se zove
Zenianima ako to oni ele, ili bar da ih se ne gleda kao strance u ovom gradu jer oni ved odavno to
nisu.
26 April 2009
Zeniki konobari
Opet je svanuo lijep i sunan dan, arija je odmah ivnula. Broj ljudi koji prvu jutarnju kafu piju u
batama se drastino povedao. Ja sam odluio popiti kafu u jednom kafeu koji ima najvie sunca u
bati. Znao sam da idilini ambijent ne moe dovijeka trajati. U tom lokalu iji je gazda moj dobar
prijatelj konobar je tako namrgoen da pri onom prvom a' popit? poeli da promijeni lokaciju.
Razmiljao sam dugo i skontao da u Zenici zadnjih deset godina nisam vidio konobara koji bi mogao
nastaviti tradiciju onih starih majstora - konobara koji su radili prije po naim kafidima. Zanimanje
konobara nekada nije bilo degradirano kao danas i radili su ga momci koji su jako dobro kotirali kod
enskog dijela zenike populacije, odmah iza nogometaa. Sjedam se momaka iz Picerije, Bordoa
ili Lincera koji su bili jako dobro pladeni ali su i znali raditi svoj posao. Nisu se ponaali kao mali
Bogovi poput ovih dananjih konobara. Meu tadanjim konobarima mnogo ih je nastavilo posao u
ugostiteljstvu i sada imaju svoje kafide ili restorane. Napomenuo bih Maketa koji ima svoj mali caffe
koji jako dobro radi, Omera koji dri Amici, Harija koji dri Passage i Stoleta koji je donedavno
vodio diskoteku en a sada vodi poslove u dva kafida koje vodi Adnan Teljigovid.
Najbolji primjer ljudi koji su uspjeli a bili su konobari su mi Dina i uro koji zajedno dre caffe
Avanti. Oni su svoje iskustvo rada sa ljudima prenijeli na svoje konobare i nije ni udo da taj mali
caffe radi mnogo bolje od mnogih izvikanijh objekata u gradu. Jo jedino u Avantiju ne moe
prepoznati koji je dan jer je tamo uvijek jednaka popunjenost objekta i vikendom i radnim danima. To
je mjesto u kojem se jo uvijek osjeti ona stara atmosfera Zenice iz prijeratnih, po meni ljepih
vremena.
Nije rijedak primjer da po lokalima u gradu vidite nalijepljene obavijesti u kojima gazde trae
konobare. udna stvar obzirom na uznapredovalu ekonomsku krizu. Mislim da je jako teko pronadi
pravog konobara koji de nenametljivo i poteno raditi svoj posao. U razgovoru sa nekim vlasnicima
lokala sam doznao da je skoro nemogude nadi radnike koji nede zaviriti u njihove depove a opet
konobari se tue na nepoten odnos vlasnika prema njima. Vrzino kolo koje odraava i trenutno
stanje ove drave.
Moda meu dananjim konobarima i ima momaka koji imaju potencijal koji su imali nekadanji
navedeni konobari ali ih ja ne poznajem. Oni ovaj posao gledaju kao neku odskonu dasku ka nekom
boljem poslu i stoga i imaju tako povran odnos prema muterijama. ast nekim izuzecima ali danas
je velika rijetkost da vidite konobara koji se u jednom kafidu zadrao due od godinu dana. Te rokade
konobara dovode do situacije u kojoj se gosti vie ne osjedaju prijatno u kafidima u kojima su redovni
gosti.
Nakon svega napisanog ostaje mi samo da se nadam da konobari ba i nemaju vremena da itaju moj
blog jer bih mogao imati jo gori tretman kod njih, ako je to ikako mogude.
27 April 2009
ih nema gdje igrati. Dodue postoji jo par mjesta gdje se igra pikado ali nema vie one stare raje s
kojom ih mogao i volio igrati.
U nedostatku bilijara, pikada i i karambola ja du se okrenuti bowlingu kada me proe ovaj muskul
fiber. Mogao bih komotno poloiti anatomiju jer nakon kuglanja znam gdje mi je svaki miid.
28 April 2009
Titova ulica
Mislim da nije bilo ulice u gradu koja je toliko puta mijenjala ime. Ok, ona i jeste najstarija ali kako je i
glavna ulica u gradu morala je nositi i najzvunija imena. Do prvog svjetskog rata zvala se ulica Franje
Josifa, izmeu dva rata se zvala Ulica kralja Petra a poslije drugog svjetskog rata nosila je ime
najvedeg sina naroda i narodnosti. Netom nakon ovog zadnjeg nesretnog rata neki ljudi (mislim da
se radilo o profesoru Salihu Jalimamu, mada nisam siguran u to) su pokuali dati ime toj ulici po
Kulinu Banu i ak se tako i zvala neko vrijeme. Na kraju je ipak, Bogu hvala, Kulin ban dobio bulevar
koji mu vie prilii, a ova ulica je ostala pod istim imenom.
Protee se od Carine do Kamenog mosta koji je je bio svjedok svim mijenjanjima imena ulice na ijem
se kraju on nalazi vie od 160 godina. Po nekim novim promjenama Titova ulica se nastavlja lijevom
stranom iza Kamenog mosta, uz nekadanju robnu kudu Borac i protee se do same robne kude
(nekada Beograanke a sada Bosanke). S desne strane ulice,na samoj Jezuitskoj kudi stoji natpis Trg
Alije Izetbegovida i mislim da se odnosi samo na desnu stranu gdje je caffe Galerija i ona mala kuda
meu narodom poznata kao Mejdan.
Prije pet est godina renovirana je kompletna povrina stajnog dijela Titove ulice na ta su se
potroile velike pare ali moja zamjerka je da gradski oci nisu nita uradili po pitanju rjeavanja fasada
brojnih kuda u toj ulici. Svaka normalna zemlja ili grad bi stimulisali vlasnike radnji ili kuda u glavnoj
ulici jer groteskno izgleda ono poploavanje ako su fasade u poluraspadajudem stanju. Posebno to
dolazi do izraaja sada kad su napravljene prelijepe zgrade banaka (Reiffeisen i Procredit bank)
koje su savreno napravljene i odudaraju od ruina zgrada koje su u njihovoj neposrednoj blizini.
Posebna pria su radnje koja su u novije vrijeme nikle u toj ulici koja bi trebala biti dika naeg grada.
Deseci kladionica, radnje sa rabljenom robom i neki butici sa jeftinom turskom i kineskom robom
dominiraju ulicom koja je nekad bila ila kucavica naeg grada. Na prste se mogu nabrojati vlasnici
radnji koji su tu due od trideset godina. Napomenut du samo ika Ahmu Kratinu, urarsku radnju
Gladan i nekolicinu zlatarskih radnji.
Prije nekoliko dana sam uz jutarnju kafu priao sa Rasimom Salinovidem i doznao da je u zadnje tri
godine u Titovoj ulici bez posla ostalo 320 ljudi a na gradonaelnik na sva usta hvali potez u kom se u
trnom centru Bananovid zaposlilo 270 ljudi (od kojih je i tu u nekoliko zadnjih mjeseci otkaz dobilo
mnogo zaposlenih). Imam osjedaj da su tu igri neki talovi i da zatvaranje ulice od mosta do
Beogradske ima neki skriveni znaaj. Ok, redi dete da je ta ulica davno zatvorena za promet ali prole
godine su na optinskom vijedu privrednici iz grada izali sa molbom da se ponovno pusti u promet ali
su tu inicijativu gradske vlasti hladno odbile.
Ruglo Titove ulice dodatno pojaavaju i ulini prodavci koji od centralnog mjesta u gradu prave seoski
teferi. Nije mi jasno kako gradski oci ne urade nita po tom pitanju jer rijetki turisti koji navrate u na
grad ostaju frapirani agresivnom trgovinom.
I na kraju ono to mene najvie smeta a to su trgovci devizama. Njihova dernjava navlai one lijene
ljude kojima je mrsko otidi do banke da kupe ili prodaju devize. Ja sam neki dan zamijenio Hrvatske
kune po znatno povoljnijem kursu u banci nego kod tih ljudi koji stoje du itave Titove ulice.
U svijetu je poznato da se za lovu brine Wall street a kod nas je tu Marshal street.
30 April 2009
U svakom sluaju, svima koji imaju osmosatno radno vrijeme sa pladenim doprinosima i platom od
koje mogu ivjeti elim sretan praznik rada uz elju da ih ne zakai recesija i da svoj hljeb nastave
zaraivati u istim uslovima.
A svima koji misle da je mjesec prekratak pa da zbog toga ne mogu preivjeti do prvog, kao i onima
koji ne mogu ovjeriti knjiicu preporuujem da prije paljenja rotilja proetaju do zgrade Kantonalne
vlade i progovore koju sa radnicima Livnice iz Varea koji kampuju ispred te zgrade. Da na jednom
mjestu vide ljude koji ne mogu otidi u penziju zbog nekih 100.000 KM koji im nisu upladeni u PIO, a
protestuju pored automobila Vlade gdje jedan kota otprilike toliko. A onda neka dobro razmisle da li
de i njima sutra moda trebati ator i gdje de ga razapeti.
01 Maj 2009
Praznik rada
Lijepo prvomajsko jutro H. i ja smo iskoristili za etnju opustjelom Zenicom. Napravili smo jedan
pogolemi krug po gradu koji je izgledao apokaliptino prazan kao oni opustjeli gradovi na divljem
zapadu koje smo nekad gledali u western filmovima. ovjek bi pomislio da praznik rada slavi grad u
kom se radi. Stanje je mnogo drugaije. Ovaj 1. maj je Zenica doekala sa najvie nezaposlenih u
svojoj podugoj istoriji.
Prije rata smo imali gigant eljku koja je zapoljavala oko 20 hiljada radnika, Metalno sa cca 2500
radnika, Rudnik sa oko 4500 zaposlenih, Izgradnju sa oko 2300 zaposlenih. Danas u Mitallu i
eljezari radi sveukupno negdje oko 4 hiljade radnika, Metalno i Rudnik su popolovili svoje
zaposlene a Izgradnja vie i ne postoji. Grad koji je proizvodio i svu svoju ekonomiju bazirao na
proizvodnji sada nema ukupno 6 hiljada ljudi koji mogu redi da proizvode neto. Otvorila su se neka
nova preduzeda ali to su uglavnom preduzeda uslune ili trgovake djelatnosti. Ispada da svaki
Zenianin kupuje i prodaje neto onom drugom. Nije ni udo to se nalazimo u ovakvoj situaciji u
kojoj smo sada.
Umjesto Izgradnje u naem gradu sve graevinske poslove dobija firma Almy bez koje ne moete
asfaltirati ni kvadratni metar u svom dvoritu. Bez ikakvih tendera koji se u tajnosti pojavljuju oni
dobijaju sve poslove u naem gradu. Poahkad poslove dobije i ara, firma iz Travnika za koju
priaju da bivi premijer Terzid ima vedinski dio vlasnitva u njoj. Osobe koje imaju IQ iole vedi od
sobne temperature mogu zakljuiti kojoj stranci su bliski vlasnici ovih dviju firmi kada sve poslove
dobijaju oni.
Svi kukaju na prijeratno vrijeme a i sada su svi direktori u naim firmama (Rudnik, El. Zenica, BH
Telecom i drugi) pripadnici stranke na vlasti koja ih rotira svako malo a nikad nisam uo da je neki
direktor smijenjen pa da su ga poslali na nie rangirano radno mjesto. Poteu se veze i vezice da bi se
neko uvalio u El.distribuciju ili Telecom jer su tamo jako dobre plate. Veze ne pale jedino u Almy-u
jer kod njega nema niti jedan zaposleni druge vjere osim one vjere koje je i gazda. Taj podatak sam
uo nedavno i zvuao mi je irealno ali kada sam na TV-u vidio emisiju u kojoj se fali time to pravi
zgradu u kojoj de stan modi kupiti samo graani Islamske vjeroispovjesti shvatio sam da je mogude da
i postoji firma u kojoj nijedan vlah nije zaposlen. alosno je to da takav privrednik bude izabran za
privrednika godine u naem kantonu. Ako smo doli do tog stupnja razmiljanja onda smo stvarno
pali na najnie mogude grane.
Paradoksalno je bilo i prodi na dananji dan pored atora koje su podigli trajkai ispred zgrade Vlade
kantona koji daleko od svojih obitelji prose da im se udijeli ono to su davno zaradili - doprinose da
mogu otidi u penziju. Oni protiv kojih oni trajkaju su negdje na livadama ili u vrtovima svojih vila vikendica gdje okredu mlada od ovce.
Ovo novo vrijeme nam je donijelo to da jedni druge oslovaljavamo sa gospodine tako da mi tek sad
kad razmislim malo bolje ona stara izreka ima smisla - Rad je stvorio ovjeka a nerad gospodina!
03 Maj 2009
Slatko doe
Nakon nekoliko postova u kojima se prolijevala u red je da piem o neemu slatkom. Pisat du danas
o zenikim slastiarnama.
Negdje na poetku bloga blentoven sam pisao o Jabuci, za Zeniane famoznoj slastiarni kod
krte (ili kod Mime u posljednje vrijeme). Danas du pisati o ostalim slastiarnama diljem naeg grada.
Od svih slastiarni u gradu ja se najbolje sjedam jedne koja je imala poseban udio u stvaranju mog
itekako visokog kriterija kada su slastice u pitanju. To je bio famozni Kasato u nekadanjoj ulici
Borisa Kidria (sada se zove, ja mislim, Aska Borida). To je bila jedna na prvi pogled neugledna radnja
ali sa itekako dobrim slatkim delicijama. Mene, nepopravljivog agnostika, natjerati u crkvu i nije bilo
lako ali moja pokojna mama je znala recept. Davala bi mi neku sitnu lovu da si kupim kola po
povratku iz crkve u ijoj je neposrednoj blizini bio Kasato. Znam da sam uvijek bio u gadnoj dilemi
koji kola da uzmem. Najradije bih uzeo sve. Davio bih se vinskim rolatima, Sacher tortom, itom sa
lagom, kesten pireom ili specijalitetom kude - famoznim sladoledom Kasato koji je nalikovao
lubenici. Po gradu se pria, kao neka vrsta urbane legende, da je Dazim, mislim da se tako zove gazda
radnje, izumio famoznu havanu, kraljicu svih torti. Kau da je on pravio kolae, ni manje ni vie, za
najvedeg sina naih naroda i narodnosti i da je on lino slao ofere po slatke delicije kada bi
navradao u Bosnu.
Pred sam rat Dazim je, kau, odselio u Mostar i tamo imao radnju a prije godinu dana se vratio u na
grad, u istu ulicu samo nekih stotinjak metara nie prema stanici. H. i ja smo ili na ito i Kasato.
Jednostavno sam morao probati da li je okus kolaa ostao isti kakvog se sjedam i da H. proba te
kolae o kojima sam joj nebrojeno puta priao (ona je mlaa pa nije imala tu sredu da ih proba). Ne
znam da li se vama ikada desilo da vas neki okus momentalno vrati u neko drugo vrijeme. Taj sam
osjedaj imao pri prvom kontaktu sa Kasatom i itom. Kao da su me nekim gastro-vremeplovom vratili
u djetinjstvo. Jo kada sam vidio vlasnika koji je ostao isti (ok, sa malo vie bora) osjedaj je bio
potpun. Radnja je vrvila Kasato - nostalgiarima koji su, kao i ja, doli da se prisjete najbolje
slastiarne u Zenici ikad.
Prazninu izmeu dva Kasata smo popunjavali u slastiarnama koje su nastavile gdje je gazda Dazim
stao. Dobra havana je bila u Uni i Evropi, indijanci su se jeli kod Demirija u Masarykovoj a
nerijetki su ili u Kristal kod pokojnog Muovida na kraju Kineskog zida i u Specijal u Staroj ariji.
U ovo novije high tech doba najposjedenije su slastiarne: Horse preko puta suda u Masarykovoj,
Evropa u lameli, Mimoza - novootvorena slastiarna u centru Metalurg i OM caffe koji i nije
slastiarna ali ima jako dobre torte.
Svo oni imaju jako dobre kolae ali po meni samo je jedan Kasato.
05 Maj 2009
Pisah ja o svojoj ulici i napisah podosta ali ne rekoh ono po emu je sada ta ulica najpoznatija. U njoj
se nalazi i devabdinica Belid koja je mnogima glavni orijentir kada se spomene Travnika ulica.
06 Maj 2009
07 Maj 2009
ubaene tad u na pravopis su jako brzo izvjetrile iz normalnog govora i jako dugo nisam nikoga uo
da ih rabi. Dodue, moram biti iskren, nikad ih nisam ni prije uo u nekakvoj svojoj blioj okolini. Nije
mi jasno zato se uopde mijenjao jezik kojim smo govorili, tj. zato se preimenovao u bosanski?
Amerikanci, najponosnija nacija na svijetu, pet vijekova priaju engleskim jezikom i nije im palo na
pamet da ga nazovu amerikim. vicarci imaju tri oficijelna jezika ali nijedan nije vicarski. Samo na
ovim prostorima ljudi, besposleni kakvi ved jesu, izmiljaju nove rijei i nazive za jezik kojim se slue.
Ja sam ponosan na to da razumijem i zapadne i istone susjede koji priaju jezikom slinom naem.
Jako esto miksam rijei iz srpskog i hrvatskog jezika to mi neki uzimaju za zlo ali ja to shvatam samo
kao svoju veliinu. Kada idem u Hrvatsku zamjeraju mi kada kaem spanad ili duti umjesto uti. Isto
kao da me ne razumiju ta sam htio redi.
Hrvatska je jedno vrijeme prednjaila u izmiljanju novih rijei, ak sam nedavno proitao da drava
nagrauje one koji izmisle neku novu rije koja de zamijeniti onu koja nema Hrvatske korijene. Tako
smo dobili raznorazne zrakomlate, strojnice, zalea i sline gluposti koje su kulminirale kada se u
hrvatskim kinima davao film Rane srpskog reisera Srana Dragojevida a oni su ga uredno
prikazivali sa titlom i naslovili ga kao Ozljede. Vrhunska glupost. Nakon Tumanove smrti malo su
se primirili i nemaju vie takvih ispada mada sam jedanput uao u raspravu sa njihovim renomiranim
piscem koji je sav vaan rekao da su ponosni to su se rijeili svih germanizama i turcizama u svom
bogatom jeziku. Ja sam ga usijan od ljutnje pitao koje su njihove nove izvedenice za pamuk, top,
arape i jo desetak rijei kojima je korijen u turskom jeziku. Ne moram vam ni opisivati kako se
zacrvenio njihov dini pisac kada nije naao odgovor na moje pitanje.
Mi u Bosni imamo tu prednost to rabimo obje varijante ali ni to nam nije dovoljno. Hodemo na silu
da stvorimo svoj jezik kao da je samo on obiljeje jedne drave. Dok sam iv a i kada dobijem dijete (a
nadam se da i hodu nekad) priat du i svoju djecu uiti da priaju srpsko-hrvatski jezik jer je to jezik
koji nam daje irinu i mogudnost da jedni druge razumijemo.
P.S. Da ne bi bilo zabune ovo nema nikakve veze sa Bosnom kao dravom, ima samo veze sa onima
koji hode na silu da promijene jezik koji se ovdje priao stotinama godina.
08 Maj 2009
internet i veliki broj e-knjiga na netu ali moje je miljenje da nijedan LCD monitor ne moe
nadomjestiti onaj fini mek listanja knjige.
Nedavno sam priao i sa gospoom zaposlenom u biblioteci koja mi je rekla da i gradska biblioteka
oskudijeva sa novijim naslovima zbog slabe zainteresiranosti italaca. Sama biblioteka je jedno
sramotno zdanje za ovoliki grad. Nek smo mi dobili muzej koji izgleda kao space shuttle a biblioteka
nam propada. Totalno neuslovan prostor koji je moda pri otvaranju krajem pedesetih bio lijepo
zdanje sada izgleda kao jedno ogromno ruglo. Posebna pria su oni koji kradu knjige ili oni koji ih
dignu i nikada ih vie ne vrate.
Dananja omladina lektiru pie gledajudi a ne itajudi jer je mnogo ekranizacija romana koje profesori
trae za lektiru. Moj poznanik je dobio keca velikog k'o Lamela zato to je na pitanje kako se zove
glavni lik u Ani Karenjinoj umjesto Vronski odgovorio k'o iz topa Omar Sharif jer ga je on igrao u
jednoj od ekranizacija tog romana.
Sa sjetom se prisjetim i onih lijepih vremena kada su se knjige kupovale kod ulinih prodavaa knjiga.
Najpoznatiji su bili rahmetli ika Talid koji je prodavao knjige na haubi svoga starog Volva i Josip Jozo
Araid koji se sada bacio u ugostiteljske vode, vlasnik je cafe bara Hej Joe. Knjige vie niko ne
prodaje na ulici.Dodue slabo da bi ih neko i kupio. injenica, ima ulinih prodavaa koji prodaju
polovne knjige i udbenike ali novih knjiga skoro da nema.
Sjedam se i perioda kada su rijeke Zeniana ile na Sajam knjige u Beograd a danas kada imamo sajam
knjige u Sarajevu koje je kudikamo blie, niko ne ide. Priznajem i ja sam se malo utopio u neitalaku
atmosferu ovog grada (na ta nisam ni malo ponosan) mada se trudim da proitam knjige svojih
omiljenih pisaca Borisa Deulovida, Ante Tomida ili Miljenka Jergovida. Jako mi se svidjela i knjiga
Danijele Trbovid koja je svojevrsni zbir svih njenih kolumni koje pie za rijeki Novi list.
Sa stranim tivom sam dobrano zahrao i zadnje ega se sjedam a da ga vrijedi preporuiti je
Pijanistica, roman nobelovke iz Austrije Elfriede Jelinek.
U ovakvom stanju stvari nedostaju mi ljudi sa kojima bih uz jutarnju kafu mogao priati o nekom
dobrom proitanom tivu a ne o temama iz crne kronike. U Zenici ih je sve manje.
09 Maj 2009
9. maj
Danas je deveti maj, prelijep i sunan. U itavoj Evropi se slavi kao Dan Evropske unije a u svijetu se
slavi dan pobjede nad faizmom.
Na grad nije mogao odabrati bolji datum za okupljanje u protestnom mitingu zbog postojede
politike i financijske situacije, tanije zbog velike nezaposlenosti. Kao to sam i obedao prije par dana
i ja sam otiao da dam podrku ljudima koji su organizirali miting a i sam sam nezaposlen, pa sam
morao izadi da dam ljudima do znanja da mi u ovakvoj situaciji nije dobro. Iako je bio izuzetno lijep
dan na platou ispred robne kude Bosna (biva Beogradska) nije se okupilo vie od 200-300 ljudi. Imao
sam neki predosjedaj da de biti tako ali opet nemam rijei da vam opiem svoje razoaranje. Prije
nekih godinu dana na istom mjestu se okupilo pet hiljada nezadovoljnih kada je trebalo dati podrku
Abu Hamzi kojeg su bosanske vlasti htjele protjerati iz zemlje. Ta usporedba bi vam trebala objasniti
stanje svijesti ljudi u naem gradu.
Zar bi nam taj naturalizirani Bosanac trebao poboljati stanje u dravi i rijeiti vitalne probleme kada
se toliko ljudi okupilo na tom protestu a danas kada je stanje u Bosni alarmantno da gore ne moe
biti na platou se pojavi tako malo ljudi i to uglavnom penzionera koji su se tu zadesili. Ne mogu da
vjerujem da je tako mali broj onih kojima je loe i koji nisu htjeli da daju obol ovom dogaaju. Ljudi sa
kojima sam ja u kontaktu redovito kukaju po kafidima i po ulicama naeg grada a kada trebaju da
neto promijene onda se udute i doputaju da nam lopovi kroje sudbinu.
Na improviziranoj pozornici su se smjenjivali govornici koji su kudili dananju vlast a za uzvrat su od
okupljene mase dobijali samo sporadine aplauze podrke. Meni je najupeatljiviji bio Hasan Kreho,
ovjek koji se decenijama Donkihotovski bori protiv dravnih vjetrenjaa ali koji nije izgubio onu
otrinu pri napadima na dravnu i kantonalnu vlast.
Dok ovo piem uo sam informaciju na TV-u da je u Mostaru, gdje se takoe trebao odrati slian
miting prosvjeda protiv dananje vlasti propao jer se okupio tek desetak ljudi. Stvarno ja ovo ne
mogu da vjerujem.
Sada mi je u potpunosti jasno kako su ovi dananji prevaranti doli na vlast i vie nikom ne vjerujem
kada mi kae da je glasao za graansku opciju a nacionalne stranke dobiju 85 posto glasova. Ova
dananja situacija me dovodi u situaciju da u ovu nau dravu vie ni metaforiki ne vjerujem.
11 Maj 2009
Slatko iekivanje
Danima prolazim pored onih dosadnih ulinih prodavaa CD i DVD-ova koji svojim kretavim
glasovima ljudima probijaju bubne opne nudedi proizvode po samo dvije marke. Nikada muzika i film
nisu bili tako pristupani ali ja iz principa ne kupujem stvari kod njih. Nije samo kvalitet u pitanju nego
ubijaju u meni onaj davno sklonjeni osjedaj dugog iekivanja.
Nedavno je u komentarima moj prijatelj iz Kanade odao poast vinilu i nekadanjim gramofonskim
ploama. Ja mislim da je sad situacija mnogo bolja kada se rauna brzina i nain nabavke ali se sjedam
prelijepog ekanja izlaska nekog albuma i neke vrste idolopoklonstva ljudi prema tadanjim ploama.
Danas je potpuno drugaije jer ljudima i nije stalo do stvari koju su nabavili relativno lako i za samo
dvije marke. Na nekadanjim urkama ploe je mogao putati samo vlasnik ploa ili muzikih linija a
nerijetko i jedina osoba za koju se znalo da de sigurno biti trijezna. Sve to je bilo u cilju ouvanja ploa
a da ne priamo o tome kako se na urkama stvarao krug od cca metar promjera oko gramofona oko
kojeg se nije smjelo puiti.
Sjedam se kako je jedno dugogodinje prijateljstvo puklo zbog ploe Sticky fingers od Stonesa jer je
prijatelj pozajmio plou prijatelju a ovaj mu je vratio izgrebanu kao da ju je sluao preko ivade a ne
gramofonske igle. Sjedam se i tekoda pri nabavci licencnih izdanja ploa a znalo se meu rajom ko
ima kakve veze u inostranstvu za nabavku originala. Oni koji su imali poveliku kolekciju ploa mogli su
dobrano zaraditi presnimavajudi ih na audio kasete a ne dao Bog da su bile neke druge marke a ne
TDK ili Maxwell. Kult uvanja vinilnih izdanja je izlapio sa dolaskom digitalnog formata a danas i ne
ujem da neko sebi stvara zbirku muzikih zapisa kao to se to radilo nekada.
Ista stvar je i sa odjevnim artiklima. Neki dan mi je prijateljica kukala kako njen sin svakih dva mjeseca
mijenja farmerke, ne to ih je poderao nego prestanu biti aktualne meu rajom. Dobro se sjedam
svojih prvih firmiranih farmerki koje su bile marke Super rifle a donijela mi ih je kominica iz
Trsta. Uh, koji sam frajer sam sebi bio u oima kada sam ih obukao. Nakon Rifle farmerki postale su
aktualne Wranglerke a morala se znati zemlja porijekla. Ako nije pisalo na unutarnjoj strani made in
Belgium ili Ivory coast isto da ih nisi ni imao. Nakon njih dolazi ved vladavina Levi's traperica. Ali i tu
se gledalo na finese - gledala se boja etikete. Uobiajeno je bila naranasta ali vedi frajeri su bili oni
koji su imali Leviske sa crvenom ili jo bolje, bijelom etiketom. One su uglavnom dolazile iz domovine
Levi Straussa - Amerike. Sjedam se situacije kada mi je moj, sada na alost pokojni, roak donio nove
501 leviske a ja udario u pla jer nisu imale rajsferlus kao ove koje su tad bile moderne u Zenici. Tek
nakon par godina su ove moje bile in. Svaki kvart u gradu je imao nekoga ko je vercovao robu iz
Trsta i oni su listom bili meu popularnijim u svojim mahalama. vercale su se starke i farmerke.
Danas kada se na svakom doku prodaju farmerke a starke moete kupiti na bar desetak mjesta u
gradu te arolije je nepovratno nestalo. Na alost!
12 Maj 2009
Televizija
Dananji operateri kablovske televizije se svojski trude da nam priblie stanje u zemlji i svijetu dajudi
nam mogudnost da gledamo etrdesetak programa. Ljudi poput mene koji su nekada bili ovisnici o
gledanju televizije su trebali dodi na svoje. Uz sve molitve koje sam rabio u u tinejderskim godinama
ukljuio sam bio i tu da imamo arolikost kanala kao to je imaju npr. Amerikanci. OK, sad imamo sve
te kanale koji su nam prije desetak godina bili tako nedostini (MTV, Cartoon network i nekoliko
sportskih kanala) ali ja sve manje vremena provodim ispred televizije sa uivanjem i iekivanjem
nekog dobrog TV eventa. Svjestan sam ja da sam i ja ostario i da imam mnogo manje vremena za
gledanje televizije ali mislim da nije samo to razlog. Zna se potrefiti da na 40 kanala ne moe uloviti
u veernjem terminu neki film koji nisi gledao a da ga se isplati ispratiti u novi dan. Da ne priamo o
kanalima za koje samo znam da postoje na kablovskoj: Al jazzera, TV Crne gore, turski program,
nekakvi djeji kanali i jo mnogo toga nije nikada ulo u svijet moje dnevne sobe. Kada malo bolje
razmislim gledam samo tri hrvatska kanala, ponekad televiziju Srbije i naa tri nezavisna kanala (OBN,
Pink BiH i ponekad Hayat). Naa dva dravna kanala su tako oajna da u momentu dobijem nagon za
povradanjem gledajudi kako se presipa iz upljeg u prazno u brojnim politikim emisijama i debatama
koje se vode na njima.
Najbolja stvar koja mi nenormalno lii na Big brother sranja je zasjedanje naeg parlamenta kada se
naivni narod posadi ispred kockaste kutije i satima gleda nebuloze koje uglavnom zavre tako to se
ni oko dnevnog reda ne mogu dogovoriti nai prepladeni parlamentarci. Da nije sporta kojeg se
redovito prenosi ja nikada ne bih prebacio na nae dravne kanale. Fascinantna je stvar oko pladanja
naih programa kroz pladanje telefonskih rauna. Ja takav vid deranja sirotog naroda jo nisam
upamtio. Iako se i kablovska plada narod je obavezan pladati namet haralijama iz Sarajeva ako hode
da imaju telefon u funkciji.
Posebna pria su zaposleni na televiziji. Uz par izuzetaka tamo rade polupismeni papci koji u
normalnim svjetskim TV kudama ne bi mogli na kafe praviti. Duka Juriid je jedna od njih koja mi je
pala na pamet. Vodi ena kontakt emisiju sa gostima u studiju i svako malo im upada u rije i
pametuje vie od sve i jednog gosta. Nije mi jasno kako niko do sada nije napustio emisiju koju ona
vodi.
Sportski komentatori koji prenose utakmice su toliko dosadni da sam do sada bar pola utakmica
gledao bez tona jer njihovo beskonano ponavljanje google podataka o igraima mi ne doputa da se
udubim u gledanje prenosa. Sa nostalgijom se sjetim reportera iz nekadanje Juge koji su tako znali
napaliti gledaoce u naim domovima da se adrenalin osjetio desetak metara oko zgrada. H. je imala
jednu jako pametnu opservaciju zato su tadanji komentatori bili bolji. Kae, regrutirali su ih na
radiju a kada radi na radiju onda mora prenijeti atmosferu meu sluaoce. Dananji komentatori,
izuzevi ovog novog Marijana Mijajlovida, su idealni za prenose komemoracija.
Sve u svemu nadam se da RAK (regulatorna agencija za komunikacije) poraditi na tome da se i nae
dvije televizije priblie kvalitetom televizijama naih susjeda.
13 Maj 2009
Penzioneri
Danas sam u novinama itao kako vlada ima genijalnu ideju za borbu protiv ovog tekog vremena u
kom se nalazimo - umanjit de penzije za nekih deset posto.
Kako ih samo nije sramota? Oni sebi pumpaju plate i dnevnice a penzioneri koji u maniri Mandraka,
velikog maioniara, preivljavaju iz mjeseca u mjesec treba da spaavaju dravu. Nije dosta to su
potenim i dugotrajnim radom zasluili svaku marku koju dobiju nego im i to hode smanjiti.
Mnogi penzioneri koji ne primaju penzije ili ije su penzije nie nego to su oekivali se oslanjaju na
pomod svoje djece kako bi preivjeli. Drugi su se preselili na sela gdje je ivot jeftiniji i gdje uzgajaju
povrde i dre ivotinje. Oni koji to mogu rade na crno i tako nadopunjavaju budet.
Cijeli penzioni sistem u BiH zavisi od blizu 1,4 milijarde KM koje se prikupe na osnovu uplata
doprinosa za penziono osiguranje. Ali ved deceniju mnoga preduzeda kasne ili su potpuno prestala
upladivati doprinose kredi tako zakone, nekad i uz saglasnost vlasti.
Najalosnije od svega to na izmueni narod i ne uiva u penziji Bog zna kako dugo. Nakon
iscrpljujudeg rada rijetko koji penzioner bude dugo na dravnoj grbai. Moji roditelji su umrli mladi,
oboje su bili samo godinu dana u penziji. Nisu samo oni umrli nedugo nakon odlaska u penziju mnogo
ih je takvih.
Na svakim izborima stranke se utrkuju koja de dati bolja obedanja penzionerima jer njihovo birako
tijelo broji oko 560 hiljada ljudi a to nije zanemarljiva cifra. Svi bi voljeli udi u koaliciju sa strankom
penzionera. Nakon izbora penzioneri shvate da su po ko zna koji put izigrani i da nijedna vlast nema
posebnog sluha prema njihovim problemima. Oni se osjedaju kao balast u dananjem drutvu
umjesto da tu tredu dob doekaju u miru i rahatluku.
udna stvar je da su penzioneri uvijek prvi u redu za pladanje komunalija i nisam nikad uo da su
nekom penzioneru iskljuili struju ili grijanje. Oni stegni svoj kai i plate sve reije a oni koji imaju
mnogo vede plade su neredovne platie komunalija.
Ne znam da li je to zbog godina u koje neumitno ulazim ali sve vie osjedam simpatije i saaljenje
prema tim ljudima koje viam svako jutro kako sporim korakom gaze svoju uhodanu rutu izmeu
pijace i stana. U kesama je sve manje i manje namirnica ali odlazak u kupovinu njima predstavlja pravi
mali ceremonijal koji im odailje znakove da su jo uvijek ivi i aktivni.
Obzirom na moje godine i tako malo nakupljenog staa sumnjam da du ikada doivjeti penziju ali
moram redi i da mi i nije ao kada vidim koliko drava obrada panju na ove istaknute lanove nae
zajednice.
Pria prva
Tata mi je iz rudarske porodice. Njegov otac i brat su penziju zaradili pod zemljom, a on lino radi
na Rudniku kao tehniar. Nana je priala da je najvie u ivotu strahovala kad uje sirenu Hitne
pomodi, kako ona tako i ostali stanovnici Kaknja, zbog toga to je najvie zaposlenih bilo u Rudniku a
nesrede su uvijek bile strane. Zeniani takoe znaju o emu govorim jer je veliki broj stanovnika
Zenice imao nekog zaposlenog na Rudniku.
Prije 27 godina, 12. maja 1982. godine u jami Raspotoje se desila nesreda u kojoj je poginulo 39
rudara trede smjene. Tata mi je rekao da je danas na Rudniku bila delegacija koja je poloila cvijede
na spomen obiljeje podignuto u njihovo sjedanje. Drago mi je da nisu zaboravljeni.
Pria druga
Kada se povede pria o poetku rata u BiH i prvim sukobima ja se sjetim kako sam nekad s poetka
1992. godine vidjela kako se istovara oruje iz kombija pored jedne zgrade u Crkvicama. Nakon to
sam to ispriala mami i tati oni su odluili da kao savjesni graani ne mogu predutati tako neto te su
nazvali Miliciju i prijavili im ta sam vidjela. Milicija (ini mi se da se tako zvala i tad) se zahvalila na
dojavi, a dogaaji koji su uslijedili nekoliko mjeseci kasnije su nam svima dali do znanja da su nam se
tada vjerovatno smijali.
Sjedam se tog 13. maja 1992. godine, dana u kojem je ivot izgubila djevojica Matea Jurid. Nama
obinim graanima koji ne dre do nacionalnih predznaka je ostalo nejasno ta se tada tano desilo i
od kud je doao metak koji je ugasio neduni ivot djevojice od dvije-tri godine ali to i nije vano.
Matea je bila prva zenika rtva, a meni se urezala u pamdenje zbog toga to sve do tada nisam
vjerovala da se zlo deava i nama. Zapamtila sam je, i nju i taj 13. maj, zbog toga to sam tada prvi put
osjetila strah i jezu zbog svega to se deavalo. Na netu vidim da su razliiti datumi njenog stradanja,
ali ja se dobro sjedam da sam tada u svojoj glavi utisnula 13. maj kao dan poetka zla u Zenici. I nikad
nisam ni sumnjala u to da je prva zenika rtva pokazala da de ono to de se daje deavati biti jednako
loe kada se nevini ivot kao to je djeiji ugasi prvi, onda nita poslije toga ne moe biti dobro.
Pria treda
Kada sam bila u petom razredu osnovne kole otkrila sam da i ja koja se ne volim umarati mogu biti
sportista otkrila sam sport koji ak ne trai razmiljanje poput aha, niti znojenje i upale miida
streljatvo. Dugo godina sam provodila vrijeme bavedi se sportom a izbjegavajudi bilo koji vid napora.
Zbog toga i pamtim 13. maj 2000. godine dan u kojem nam je profesor fizikog na fakultetu zakazao
kros! Trebali smo se nadi na Kamberovida polju, bila je subota i prelijep dan. Smrknuto sam obukla
patike i trenerku i krenula prema zakazanom mjestu. Prolazedi pored jedne kafane ula sam na
vijestima da se na Zlom brijegu kod Kaknja desila strana saobradajna nesreda u autobusu koji je
pao u rijeku Bosnu ivot je izgubilo 44, a povrijeeno ih je jo 11. I danas osjetim jezu kada se sjetim
svega toga, a posebno zbog toga to sam ak poznavala neke od nastradalih.
Ne spadam u ljude koji dobro pamte datume, ali mi se neki sami od sebe usijeku u pamdenje. I kao
to nikad ne zaboravim neke roendane, tako se uvijek sjetim svih ovih pomenutih tragedija. Zbog
toga danas i piem o njima zasluuju da ih se Zeniani sjete.
17 Maj 2009
Eurosong 2009
Obzirom da sam posljednjih nekoliko dana prisiljen da sam izlazim jer je H. bila odsutna nekoliko
dana odluih da odem u svoj omiljeni lokal da popijem pide, jer subotom uveer se ne sjedi kudi.
Doekalo me veliko platno na kojem se prikazivalo takmienje za pjesmu Eurovizije. E jebiga, to je
ono to mi je najmanje trebalo...
Sjeo sam za stol sa dvije prijateljice koje su izverzirane u te tokove moderne Europske pop ljige i
zapoeo gledanje. Ne mogu da shvatim da se na tim takmienjima nita ne mijenja ved vie od deset
godina. Svi su muki feminizirani (blae reeno nego pederi), a sve enske izgledaju kao da su izronile
iz porno filma. Da bi stvar po mene bila gora mikrofona se doepao onaj dosadni Dejan
svugdjeprisutni Kukrid koji je svojim komentarima na mojoj koi proizvodio osip. Do samog
glasanja, kao i svake prethodne godine, nae takmiare je svrstao u najui krug favorita a kada bi
glasanje zapoelo poeo bi skladati hvalospjeve o onima koji su bili vodedi. Redale su se zemlje iz
biveg SSSR-a, za njima nekoliko zemalja iz bive Juge i tako u nedogled. Moji favoriti su bili Francuska
(za koju je pjevala nenadmana Patricia Kass) i Njemaka (koja je kao svojevrsni dekor dovela Dittu
von Tees u nekom izazovnom kostimu iz kog su joj svako malo sise ispadale vani). Ne moram vam
govoriti da moji favoriti nisu bili ni meu prvih deset a mislim ak da je Njemaka bila pretposljednja.
Glasanje je ono zbog ega vie ni u snu nedu pogled baciti na Euroviziju. Gorespomenute prijateljice
se udom nisu mogle nauditi kako ja uvijek pogodim ko de dobiti najvie bodova od neke zemlje.
Gledale su u mene kao da sam ja ona vidovita Demila iz Visokog koja gleda u kaike a nisu ni svjesne
da su trebale samo malo bolje uiti geografiju i sve bi im bilo jasno kao meni. Ruske zemlje su
nemilice davale bodove jedne drugima, Balkanske zemlje takoer a Andora je dala 12 bodova paniji
koja do sredine glasanja nije imala niti jedna bod. Skandinavci su posebna pria. Oni se kao fol ne
vole meusobno ali zadnjih deset godina nisu promaili ni jedan put kada je trebalo dati bodove
svojim susjedima. Ubjedljivo najbolji potez je napravila zemlja pobjednica Norveka, koja je svog
pedera uvezla iz Bjelorusije i onda je s hairom dobijala maksimalne bodove iz Skandinavskog i Ruskog
bloka. Njegova pjesma je neki slatki pjesmuljak koji bi i djeci iz vrtida bio presladak ali on je pobijedio
jer je sistem glasanja napravljen tako da se moe manipulisati glasovima.
Imamo mi sredu da nismo pobijedili jer ko bi se pametan mogao prihvatiti organizacije tako
grandiozne manifestacije kada je bina u Moskvi bila veda od svih naih dvorana. Krivo mi je jedino to
nismo pobijedili iz jednog razloga - da smo pobijedili one dvije dosade, Maja engid i Dejan Kukrid, bi
morali ostati kudi a ne putovati kao recimo sad u Moskvu deset dana ranije i nemilice troiti dravne
pare.
18 Maj 2009
Prije neki dan sam pisao o disproporciji posjedenosti mitinga podrke Abu Hamzi i onog protesta
protiv nezaposlenosti i korumpiranosti nae vlade. Nama je bitnije da Abu Hamza ostane u BiH nego
to to nam penzioneri i nezaposleni radnici kopaju po kontejnerima traedi neto to bi mogli
iskoristiti da bi se prehranili. Koliko teko nama treba biti da bi ljudi digli glas za prave stvari?
Licemjerni kakvi i jesmo Brenu sluamo svakodnevno po lokalnim kafidima i niko se ne buni kod gazda
zbog odabira muzike ali kada treba dodi na svirku u BiH onda se digne itava vojska ljudi.
19 Maj 2009
Da li smo homofobini?
U postu od prije par dana sam napisao da je bilo mnotvo pedera na Evroviziji. Dobio sam par
komentara u kojima me se napadalo da sam homofobian. Pokuao sam analizirati sebe i shvatio da
te primjedbe ba i nemaju mjesta iako sam u par navrata upotrijebio rije peder a ne lan zajednice
homoseksualne orijentacije, ili kako ved treba napisati. Ja i svo drutvo u kom se kredem su iskljuivo
straight orijentacije (bar tako mislim) ali mi ne smetaju ljudi koji imaju bi ili homoseksulane
sklonosti.
Ti ljudi po meni imaju pravo da se opredijele kako oni hode mada mislim da de to biti jako teko u
ovoj dravi. Iako je na narod sklon prisvajanju tekovina koje dolaze sa zapada - homoseksualizam i
zabrana puenja de biti sigurno dvije stvari koje na narod nikada nede prihvatiti. Po pitanju slobode
seksualnog opredjeljenja mi jo uvijek ivimo u srednjem vijeku kao da vrijeme i oficijelno raunamo
po Hidri. Jo uvijek su nam svjea sjedanja na Queer festival u Sarajevu kada je skupina vehabija
pretukla nekoliko novinara i prijatelja tog festivala. Sjedam se i hajke na Ahmeda Imamovida, jednog
od naih najboljih redatelja koji je bio skoro linovan radi svog filma Go west u kom se prikazivala
ljubav izmeu Srbina i Muslimana. Imao sam priliku vidjeti originalni scenarij koji je napisao Enver
Puka i koji je bio brilijantan ali svi pritisci na Ahmeda su rezultirali time da je film ispao malo
nedoreen i tur.
U naem gradu se oduvijek prialo o pederima i bili su omiljena tema za sprdnju u traeve. Sjedam
se pria o pokojnom Toni cvjedaru, Marinku iz pozorita i o Berizu frizeru. Svi su mi oni djelovali kao
likovi iz bajke iako sam te ljude susretao u gradu. Iako se kredem gradom ved mnogo, mnogo godina
nikada nisam upoznao niti jednog deklariranog homoseksualca. O homoseksualcima se uvijek prialo
u jako runom i negativnom kontekstu tako da mi je jasno ako su se ti ljudi uvijek drali u ilegali.
Nae licemjerje je da dokazano kao i mnogo puta do sada kada su gay osobe u pitanju. Nikome od
mukaraca ne bi smetalo da vidi dvije djevojke u klinu kako se ljube ali kada bi vidjeli dvojicu
mukaraca da se dre za ruke mislim da bi ih linovali. Kada su enske osobe gay orijentacije u pitanju
tu je ved malo drugaije. Dobro poznajem jednu djevojku za koju se zna da je gay a znam i dvije
djevojke koje su iznajmile stan i skoro pa ive u nekoj vrsti izvanbrane zajednice u kojoj ne skrivaju
svoju homoseksualnu orijentaciju.
Po mom miljenju je nepravedno da te osobe ive u ilegali i treba im dati prava koja imaju i na
zapadu. Jedino mi malo smeta kada te osobe trae da posvoje dijete. To mi je ved malo devijantno.
OK, moda je to neki mikron Balkana ostao u meni.
alosno je da u ovoj dravi sve stranke imaju ono D u imenu. D oznaava demokratiju a ova drava ne
omogudava osnovna ljudska prava, izmeu ostalog i pravo na seksualno opredjeljenje.
20 Maj 2009
update: podsjeti me Majsu na to da sam zaboravio pomenuti dva doma u Crkvicama - Dom za
nezbrinutu djecu i Staraki dom, takoe dvije suprotnosti. I naravno, i to sam zaboravio - Srednja
medicinska kola i kako Majsu ree - lijepe djevojke iz te kole.
21 Maj 2009
Ljeto u Zenici
Iako je do kalendarskog ljeta ostalo jo malo vie od mjesec dana tropske vrudine su nenajavljeno
dole u na grad. Za srca mukaraca mojih godina to bi moglo biti pogubno jer zenike cure su obukle
svoj ljetnji outfit a izgleda da je ovogodinji dres code obuci se to manje i to izazovnije.
Ako je suditi po snimcima sa CNN-a Zenica je grad u kom su sve ene obuene kao Bule a svi
mukarci imaju brade i skradene hlae. U stvarnosti je sasvim drugaije.
Djevojke se oblae (ako se to moe nazvati tako) izuzetno izazovno tako da se redovito pitamo da li
su se do kraja obukle ili su zaboravile neki odjevni artikl. Muki se oblae tako da bi istakli bicepse ili
neku krabotinu na tijelu koju na zapadu zovu tatoo.
Kada proete Masarykovom ulicom ili pored gimnazije imate osjedaj da je negdje pukao akvarij jer je
toliko mladih i lijepih ribica odjednom oko vas. Prije desetak godina sam proitao da je u Zenici omjer
mukaraca nasuprot ena 1:7 u korist ovih drugih. Ja sam svojevremeno iao u optinu da proberem
svojih sedam ali mi nisu dali.
Dananje djevojke osim istog dres coda imaju sve i sline frizure. Polovica ih nosi one plave ravne
frizure sa obaveznim ikama a polovina ih je u Adams family looku, tj. izuzetno blijeda lica u
kombinaciji sa ugalj crnom kosom. Nerijetko mi se desi da se pozdravim sa krivom osobom jer mi
Zenica izgleda kao grad kloniranih djevojaka. Sve se slino oblae i kao da sve posjeduju istog frizera.
U ovom gradu je rijetkost da djevojka ima svoju boju kose i pou se farbati ved u ranom pubertetu
tako da ima i onih koje su i zaboravile koja im je prirodna boja kose.
Unato svemu nabrojanom zenike djevojke su prelijepe i da se samo znaju malo bolje obudi bile bi
zasigurno meu ljepim na Balkanu. Jedan moj prijatelj, novinar iz Splita, mi je rekao da su nae
djevojke ljepe od Splidanki mada one slove kao najljepe u ovoj regiji. Ne znam da li je stvarno mislio
tako ili to je oenjen djevojkom iz naeg grada? Mi Zeniani demo uvijek redi da su ljepe neke iz
drugih gradova jer uvijek su slae alame iz tue bae.
Kao i u svemu u Zenici moete vidjeti kontraste u oblaenju. U radnju od H. su neki dan ule dvije
djevojke, jedna podbuljena (mislim da se tako pie) a druga kao da je iz TV Pinka iskoila. Napola
obuena imala je pet, est tetovaa i nekoliko piercinga i bila je nevien kontrast ovoj drugoj, po
Islamskim obiajima obuenoj djevojci.
Ljeto nam se vratilo u grad, to bi rekla jedn stara pjesma, i neka nam je mukima sam Bog na pomodi
ako se ovako nastave oblaiti.
23 Maj 2009
24 Maj 2009
26 Maj 2009
26. maj
Ovaj post piem dan nakon 25. maja, dana koji je mojoj generaciji znaio mnogo. Mi smo slavili Dan
mladosti taj dan.
U vrijeme kada krave nisu bile lude a kokoi i svinje nisu imale gripu u dravi zvanoj Jugoslavija mladi
diljem zemlje su na mnoge naine obiljeavale jueranji dan. Centralna proslava je uvijek bila u
Beogradu na stadionu JNA gdje se svake godine odravao slet u ast doeka tafete mladosti koja je
noena rukama mladih prolazila itavu zemlju. Druenja mladih te vrste vie ne postoje i mnogi se sa
sjetom prisjete tih davno prolih vremena.
Na alost na ovim prostorima, ironino, da ironinije ne moe biti u Tuzli 1995-e godine je poginulo
72 mladih ljudi na njihovom glavnom okupljalitu, Kapiji. Jo 120 mladih je ranjeno a najmlaa rtva
je bio dvogodinji djeak. etrnaest godina je prolo a ja jo uvijek osjetim trnce kada se sjetim te
grozne tragedije. Mladi poginuli na Dan mladosti.
Juer se niim nije dalo naslutiti da je taj dan imao neku veoma vanu ulogu u ivotima ljudi koji su
roeni sredinom prolog stoljeda. Izuzetno sparan dan jedino je uzimao svoj danak u ljudskim
ivotima to se dalo vidjeti i po mnogobrojnim smrtovnicama po gradu. Jedna mi je posebno zapala
za oko.
Umro je ika Sabrija Gladan, najstariji sahadija u
gradu, ovjek koji je vie od pola stoljeda popravljao
satove stanovnicima Zenice. Svoj zanat je prenio na
sina Benjamina i unuka Denana koji su nastavili
obiteljsku tradiciju u ovim groznim vremenima kada
su satovi postali tek nekakav fashion dodatak a ne
potreba kao u nekim davnim vremenima. Ljudi za
informaciju o tanom vremenu sada uglavnom
koriste mobitele koji na svojim zaslonima imaju
ugraen sat. Satovi su postali i jako jeftini pa se ljudi
i ne trude popravljati ih, nego kada im se pokvare
odu kupovati nove. Izmeu ostalog u tome vidim i
razlog izumiranja urarskog zanata .
Paradoks je da je ika Sabrija umro onaj dan kada su
na Kamberovid polju postavljali nekakvu Sahat kulu
koja je donacija bratskog nam naroda iz Republike
Turske. Otiao je ovjek koji je pomagao ljudima da
mjere vrijeme na dan kada de neke nove generacije
svoj pogled upudivati prema kuli a ne prema ruci kada budu eljeli da vide koliko je sati.
Rahmetli Sabriju Gladana je sustigla zla sudbina ljudi sa ovih prostora da vedina nas bude roena u
jednoj a umre u drugoj dravi.
Poivaj u miru, stari majstore.
28 Maj 2009
na ulici a ja ih nikad ranije nisam ni vidio. Ne znaju na jezik a smio bih se kladiti da nisu ni na OSCE
listi prijavljeni a kamoli da su prijavljeni za rad.
Dok se situacija ne smiri oni de gluvariti gradom i skrivati se od inspekcije a kad oni odu opet de se
vratiti u svoje katakombe da tamo prave kolae za gazdu koji ih maksimalno izrabljuje. Po starom
obiaju najvie ispataju oni mali i srednje mali privatnici. One velike zvijerke uvijek ostanu
neokrznute u ovom velikom rafalnom eljanju naeg grada.
Jedan na priznati privrednik u vrijeme kada inspekcije ne vrljaju po Zenici ima desetak zaposlenih
koji se sudaraju guzovima po samoposluzi a danas sam sasvim sluajno vidio kako su mu u radnji
samo dvije radnice. Ne treba biti natprosjeno inteligentan pa skontati da su samo njih dvije
prijavljene od te silne bulumente radnika.
Jo nisam uo da je taj gazda ikada platio neku kaznu ili da mu je radnja bila privremeno zapeadena
kao to je sluaj sa nekim drugim radnjama u gradu koje nemaju valjane papire. I mala djeca znaju da
je on dobar sa ljudima iz vladajude stranke a takvi su nedodirljivi.
Najsmjenije su mi gazde koje glume frajere i koji kau da njih inspekcija ne moe kazniti jer je kod
njih sve u najboljem redu. Ove haralije imaju zacrtanu sumu koju moraju prikupiti da bi pokrili
rupe u budetu koje nai rastroni ministri nemilice prave, i ta suma de biti prikupljena na ovaj ili onaj
nain. Ove hijene u plavom de vas oplesti po depu uvijek kada oni to hode. Zemlja porijekla artikla,
slabo vidljiva cijena, nejasno vidljivi certifikati na proizvodima i sline karafeke su uvijek skriveni aduti
u njihovim tanama. Neprijavljeni radnici su im omiljena stvar jer su tu stvari iste kao suza i onda se
odmah raspie kazna na licu mjesta.
Ne zna se koji su gori, oni to se postave strogo pa te odmah u radnji zajebavaju ili oni koji glume
dobrice pa su kao fol susretljivi i fini a onda nakon dvije sedmice dobije slubenu depeu da uplati
etveroznamenkastu cifru na raun inspekcijske greke koju su ti fini i nasmijani ljudi pronali.
Ovom narodu stvarno treba neki novi Robin Hood koji bi otimao od bogatih i davao siromanima jer
je na naim prostorima opet sitna raja najebala (da izvinite na izrazu).
30 Maj 2009
Sevdah na daskama
Ovih dana sam skont'o da smo mi i predobar narod kakvu klimu imamo. Prije tri dana je bilo 33
stepena Celzijusovih a samo 24 sata poslije bilo je 11 stepeni. Pri takvim temperaturnim razlikama i
eljezo bi se pokvarilo a gdje nede insan.
Sva ova temperaturna sranja pogoduju najvie naim pozorinim ocima koji su ovih dana sveano
otvorili VIII festival BiH drame u naem velebnom pozoritu. Pompezno naslovljeno, nije mi jasno
emu onaj prefiks BiH drame kada od sedam predstava tri predstave dolaze iz bratskih nam
zemalja, Turske, Srbije i Hrvatske. Vjerojatno su i ta tri gostovanja odreena po kljuu jer ne mogu da
svarim da je to samo puka sluajnost. Imamo srede da nam idovi nisu konstitutivni narod jer ko bi
platio putne trokove dramskoj postavi iz Izraela?
Sve u svemu H. i ja smo naravno kupili karte i otili pogledati premijerno izvoenje drame po djelu
Zilhada Kljuanina vedsko srce moje majke u reiji Alea Kurta a u izvedbi drame BNP-a Zenica.
Ja, skeptik kao i uvijek kada je ansambl naeg pozorita u pitanju, pripremio sam se da napiem tekst
koji de opisati sivilo nae kulturne scene ali gle uda. Predstava je toliko dobro uraena da su me ruke
zaboljele od aplauza kojima je prepuna sala (ak i ja ljenjivac po prirodi) nagradila na ansambl.
Sasvim zaslueno.
Uz poslovino izvrsnog Roberta Krajinovida moram spomenuti i Faketu Avdagid koja je po meni
odigrala ulogu karijere. Jako dobre minijature su dali Haris Burina i uvijek odlina Snjeana Markovid
koja prerasta u vodedu glumicu u naem pozoritu.
Izvrsna reija gosta iz Sarajeva Alea Kurta je neto posve novo na ovim prostorima a odabir muzike,
scenografije i kostima je fenomenalno usklaen da bi pojaao tjeskobu ivota naih ljudi koji se nisu
uspjeli prilagoditi zapadnom stilu ivota. Video zapisi koji su vodili priu i uvodili nas u jedan
komplikovan obiteljski odnos su bili izvrsno odraeni i nenametljivi a posebno me se dojmila gluma
Tarika Mirkovida koji je bio glavni narator u predstavi.
Predstava je u cjelosti uspjela da nasmije, rastui i prije svega potakne publiku na razmiljanje o
komplikovanim odnosima naih ljudi u inostranstvu.
Jednom davno sam proitao kritike za film Ritam ivota za koji su kritiari napisali da je sevdalinka
na filmu. OK, moda ga je neko tako i shvatio ali taj neko nije gledao ovu predstavu. Ona je prava
sevdalinka upriliena na daskama BNP Zenica.
Moje iskrene estitke reiseru i kompletnom ansamblu.
31 Maj 2009
Istorija - povijest
Jo kao mali i naivan mislio sam da je istorija iliti povijest jedna egzaktna nauka koja stoji
nepromijenjena od pamtivijeka. Kasnije sam sluao onu famoznu krilaticu da povijest piu pobjednici
i u to sam se nebrojeno puta uvjerio. Ali da se istorija moe mijenjati svakih pedeset godina to se
moe samo na ovom trusnom balkanskom tlu.
Nedavno sam imao priliku pogledati knjigu istorije za srednje kole i moj se sredovjeni mozak
zapitao da nisam moda postao sklerotian ili ne daj ti Boe da nisam pukao. Bar desetak stvari koje
smo mi u koli uili sad su drugaije protumaene. Ako krenemo od najranijih vremena na ovim
prostorima ispada da su Bosanci nastali na taj nain to su kupili licencu direktno od ameba jer se
sasvim turo spominju bogumili i Iliri koji su bili na ovim prostorima ali se zato akcenat stavlja na
period turske vladavine i mladi djeji mozak jako teko iz knjiga moe zakljuiti da je ta sila ovdje bila
500 godina okupator koji je silovao, palio, haraio i ta ti ja znam ta sve nije radio. Jo gore je ako
sluate reis against machine Mustafu efendiju Cerida koji je neki dan na televiziji rekao da Bosna
mora da bude ponosna na sve to joj je Turska kroz vijekove usadila. Ne kontam gdje nestadoe ona
silna nabijanja na kolac i odsijecanja glava o kojima smo mi u kolama uili. OK, ostalo nam je neko
kulturno naslijee, prelijepe duprije koje su sad pod zatitom UNESCO-a i masa rijei koje koristimo
ali da na vjerski poglavar preduti o stranim dogaanjima u Bosni tokom tih petsto godina, meni nije
normalno.
U udbeniku istorije nema ni zapisa o tome koliko je zla nanijela inkvizicija koja je pod patronatom
katolike crkve ubila vie ljudi nego itav nacistiki reim tokom vijekova. Ne, gospodo, ni uzoriti
kardinal Vinko Puljid nije to nikad spomenuo u svojim govorima. U moje doba se uilo kako je, takoe
kardinal, Alojzije Stepinac davao blagoslov ustakim jedinicama tokom drugog svjetskog rata a danas
ga u knjigama maltene prikazuju kao sveca. Vjekoslav Max Luburid je, uili su nas, bio jedan od
najvedih koljaa u Jasenovcu a danas u Mostaru imaju ulicu sa njegovim imenom. U isto vrijeme
partizani i nekada najvedi sin naih naroda i narodnosti su spomenuti na par stranica u knjigama, a i
to vjerovatno dok nas ne napuste i njihovi posljednji preivjeli pripadnici.
Ne elim ulaziti u ispravnosti teza iz ovog ili onog vremena samo mi nije jasno da se u jednom tako
kratkom vremenskom periodu istorija mogla toliko promijeniti i da sada ljudi barataju sasvim
razliitim informacijama od onih kojima su nas uili.
Istoriari sa ovih prostora imaju pune ruke posla tako da vjerojatno nikako ne stignu dodi u ni u
posjed najvrjednijeg dokumenta nae mlade drave pa se zbog toga povelja Kulina bana jo uvijek
eta izmeu Moskve (nije mi jasno ta de tamo?) i Dubrovnika.
02 Juni 2009
Austro - Ugarska
Moj proli post o vladavini Turaka na ovim prostorima mi je donio jutronju prepirku uz prvu kafu, o
tome da li su Turci uopde bili okupatori na ovim prostorima. Jedan od mojih jutronjih debatnih
protivnika je ak rekao da su prototip agresora na ovim prostorima bili Austro-Ugari a da su
Osmanlije bili dobroinitelji.
U ovom postu ne bih vie zalazio u period turske vladavine nego du pisati o agresoru na ovim
prostorima, Austro-Ugarskoj monarhiji.
Ako su oni bili agresori ja bih sada potpisao odmah da nas opet pokore. U samo par godina krajem
devetnaestog stoljeda u Zenici su izgraene etiri i te kako vane stvari za bududi razvoj Zenice kao
grada. Napravljeni su KP dom Zenica, eljezara, fabrika papira (popularna Papirna) i rudnik mrkog
uglja u Zenici. Stare monarhijske zgrade, stare preko stotinu godina, u boljem su stanju nego
graevine pravljene u nekom neosocijalistikom dobu. U samoj Titovoj ulici postoji nekoliko kuda
koje su napravljene za vladavine Franje Josifa i dan danas prkose vremenu i svojom ljepotom
zasjenjuju mnoge kude koje su napravljene pedesetak godina poslije. Da ne spominjemo njihov ustroj
koji je dravne slubenike i administraciju dovodio do savrenstva. U dananjoj eri kompjutora ne
mogu se pronadi katastarski dokumenti o vlasnitvu zemlje a za samo 50 eura u Beu vam slubenici
u roku od par minuta pronau sve papire u svojim arhivama.
Prije neki dan sam uo jednu fascinantnu stvar. Prijatelj mi je rekao da su 1907. godine vlada Austrije
i sarajevski gradonaelnik potpisali ugovor koji vrijedi sto godina u kojem se Austrija obavezuje da
plada studiranje i daje stipendiju studentima sa sarajevskog fakulteta koji ele da studij nastave u
Beu. Prije dvije godine je taj ugovor istekao. Takoe mi je jedan prijatelj priao kako je upravi
eljeznica BiH stigao dopis u aprilu 2005. da austrijska vlada vie nede besplatno servisirati
uskotranu prugu koja je vodila do Viegrada. Servisirali su je i odravali punih sto godina, a njihove
pruge su se koristile sve do ezdesetih godina prolog vijeka.
I sam sam se uvjerio u njihovu pedantnost jer sam radedi u arhivi Rudnika Zenica masu puta nalijetao
na crtee iz vladavine cara Franje Josifa koji su me ostavljali bez daha jer su bili tako precizno uraeni
da nisam mogao povjerovati da su oni crtali gujim perima a ne ovom sadanjom rotring tehnikom.
Moja jedina zamjerka kolstvu moga vremena je ta to smo uili da je Gavrilo Princip bio heroj koji je
oslobodio ovaj narod od stranog neprijatelja a istina je da je on ubio Carevog sina i njegovu trudnu
suprugu to se itekako kosi sa mojim poimanjem herojskog.
03 Juni 2009
Cafe Rosseto
Mnogi koji me poznaju a itaju moj blog se pitaju zato nisam nikad pisao o Rossetu, kafidu u kojem
sam proveo dobaaar dio svog ivota. Na to pitanje ni ja sam nemam odgovor ali danas sam etajudi
opustjelim donjim dijelom Stare arije shvatio da moram pisati i o tom mjestu koje je promijenilo
ivote mnogih ljudi a sluilo je i kao mjesto za mentalnu higijenu tokom odvratnih ratnih godina. Svo
ovo vrijeme sam se trudio da u svojim postovima ne spomenem onaj teki ratni period ali pisati o
Rossetu a ne spomenuti rat je nemogude.
Pred sam poetak ratnih dejstava u naoj dravi u samom srcu Stare arije niknuo je caffe Rosseto.
Vlasnik je Mustafa Muda Kaknjo ali svi su bili ubijeeni da je pravi vlasnik bio Senad Meid Mea
legendarni konobar iz nekadanjeg ileta. Mea je vodio poslove u kafidu i bio je prava alfa i
omega tog objekta. Treba biti realan pa redi da su svi gosti u poetku i dolazili zbog njega. Tamo su
tada radili Ljubomir urid uro, sadanji suvlasnik jako uspjenog lokala Avanti kojeg sam mnogo
puta prije spominjao i Hasanid Sanin Nino, simpatini momak, vjeiti student koji je tokom rata
prebjegao u Zenicu iz Foe.
Njih dvojica, kojima su u poslovima konobarisanja pomagali Saib Brzi i Amer, uz nenadmanog
zajebanta Meu, su mnogim arijskim ljudima ovog grada pomogli da uz smijeh i alu ostanu
normalni u onom nenormalnom vremenu. Ubrzo je Rosseto postao kultni kafid u koji su izlazili
skoro svi normalni ljudi ovog grada. Raja iz humanitarnih organizacija, visoki vojni dunosnici,
sportisti i mnogi drugi neznani ljudi su danima trunku zaborava od grozne zbilje traili upravo tamo.
Po ko zna koji put se pokazao zeniki paradoks da su uvijek najposjedeniji lokali koji imaju kvadraturu
osrednje garae.
Mea se snalazio na razne naine da nabavi robu za radnju pa se tamo pila kafa kada ju je bilo skoro
nemogude nadi a alkohola je bilo kao u najboljim vremenima. U sam kafid je moglo stati desetak ljudi
ali se u ljetnim mjesecima znalo ispred okupili i par stotina. Zahvaljujudi tadanjem komandantu
Bataljona vojne policije Zaimu Mujezinovidu Rosseto je bio svojevrsna vica u poreenju sa ostalim
lokalima u gradu. Jedino tamo nije bilo mobilizacija i skoro svi su imali propusnice za kretanje poslije
policijskog asa koji je bio od 22:00 h. Groteskno je izgledala totalno pusta arija oko ponodi a u
Rossetu je bilo ljudi kao da je podne.
Ja sam ispratio mnoge drage ljude ba sa tog mjesta, koji su rodni grad napustili zbog egzistencijalnih
problema ili zbog straha da ne odu na ratite. U Rossetu smo i tugovali kada bismo uli tune vijesti
o pogibiji dragih ljudi.
Ja sam u tom kafidu doekao i ispratio rat i svjestan sam da sam iz tog pakla izaao fiziki i psihiki
neokrznut samo zahvaljujudi atmosferi koja je vladala tamo.
Jednako kao to se naglo pojavio i digao do kultnih razmjera tako se Rosseto i ugasio i sada na
mjestu omiljenog sastajalita raje stoji radnja pokopnog drutva Rahmet.
Ko zna, moda tu i ima neke simbolike?
05 Juni 2009
Nezir iz Zenice
Ovih dana imam velikih problema sa apetitom i danima se prisiljavam da neto pojedem. Jedna od
brojnih uspomena koju sam donio iz tadanje JNA je nervoza eluca koja mi stvara probleme kada
god se nanerviram. A to, to godine vie prolaze i nije teko.
U svojoj tegobi s apetitom ne mogu da se ne sjetim jednog predivnog ovjeka koji se nikada nije
najeo kao ljudsko bide. Pogaate, rije je o
rahmetli Neziru Bonjaku iz Graanice kod
Zenice. Taj simpatini ikica je itav svoj
ivotni vijek radio da bi se najeo a pri tom je
izdravao i povedu porodicu. Imao je enu i
sedmero djece. Penziju je zaradio radedi u
eljezari bez ijednog dana bolovanja a imao
je bolest koja je komotno mogla nadi svoje
mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. On je
imao tako jaku kiselinu da bi svu pojedenu
hranu istopila prije nego bi se i razgradila.
Sjedam se da sam kao djeaid od nekih
desetak godina vidio ogromnu guvu ispred one famozne slastiarne na raskrdu kod pravoslavne
crkve koju smo mi djeca uvijek zvali slastiarna kod Rame grbe. Okupilo se tu nekih dvadesetak ljudi
oko jednog stola i svi su u nevjerici gledali jednog suvonjavog i oniskog ovjeka sa francuskom
kapom na glavi koji je tamanio punu tepsiju baklave. Normalnog ovjeka bi desetak baklava otjeralo u
sigurnu i bolnu smrt ali on je pojeo sve i na kraju popio svu onu agdu iz tepsije. Sjedam se da su se
neki autoprevoznici okladili meusobno i platili sirotom Neziru tepsiju baklave a on ju je sa
zadovoljstvom pojeo. Kau ljudi da je isto tako za opkladu pojeo i 50 bureka kod ika Deme
Hadiraidovida u Novoj Zenici.
Znajudi za njegovu bolest medicinari iz eljezare, gdje je nekada radio, su ga poslali na ispitivanje
kiseline ali su doktori iz laboratorije digli ruke od toga iz jednog sasvim prozainog razloga - svaki put
bi se sonda istopila kada bi je gurnuli da uzmu uzorak kiseline. Sjedam se da sam ga jedanput u ratu
pitao da li se ikada najeo a on mi je rekao da jeste, jedan jedini put, kada je pojeo itav vojni kazan
graha. Svi oni koji su bili u vojsci znaju kojih je gabarita bio taj kazan.
U toku rata mi je jako esto padao na pamet on, jadnik koji se ni u miru nije mogao najesti, a kako li
je tek bilo teko najesti se u ratu kada se jako teko dolazilo da hrane.
Rahmetli Nezir poginuo je negdje u ljeto 2006.-e kada ga je ispod same kude u Graanici, na
autoputu, pregazio neki ovjek iz Zavidovida.
Nagla i nadasve tuna smrt ovjeka koji se u svojih sedamdeset, s mukom proivljenih godina, nikada
nije najeo.
08 Juni 2009
Juni - lipanj
Ovo ljeto dijaspora nam je poela dolaziti mnogo ranije: tek to je nastupio juni a ja se ved danima
susredem sa ljudima koji su doli u posjetu obiteljima iz inostranstva. Ved sam jednom napisao da
Zenica u ljetnim mjesecima poinje liiti na mala primorska mjesta koja su zimi mrtva a sa dolaskom
ljeta oive i doive jednu ogromnu preobrazbu.
Grubi susret sa stvarnodu neke nove dijaspore sam doivio neku nod u jednom naem kafidu. Neki
lolo je pokupio ribu i kvalitetno se zarakijao i kada mu je gazda lokala rekao da ne slui goste polije
jedanaest poela je njegova tirada: Kod nas u Holandiji se pide slui sve dok ima gostiju u kafani... i
jo mnogo toga to je iritiralo moju jetru ree taj egzemplar seljake dijaspore. Odmah da se
razumijemo ja ne piem o dijaspori u globalu nego o ljudima koji su i prije odlaska iz zemlje imali
ruralnu liniju a ni zapad ih nije urbanizovao. Oni su toliko drni i nadmeni i misle da njihov ojro
(Euro za one koji nisu prepoznali da se radi o valuti Evropske unije) vrijedi vie nego naih deset
maraka.
Sretao sam ih mnogo i u Haninoj radnji gdje su spremni i na najgora cjenkanja da bi to manje
potroili. Svi oni imaju neku potrebu da vam ispriaju poneku mudrost jer zamislite - oni ive u
Europskoj uniji a mi smo na zatucanom Balkanu.
Na svu sredu postoje i oni fini ljudi koji su jedini razlog zato u ljetnim mjesecima ne odselim u PapuaNovu Gvineju. To su oni koji su se i prije odlaska u tamo neke Holandije, Austrije i ine zemlje znali
ponaati normalno, nenametljivo i urbano. To su ljudi koje nije bilo strah suoenja sa evropskim
neonskim bljetavilom i koji su odlazak vani shvatili kao neminovnost a ne kao potrebu za kurenjem
kada se ponekad vrate u domovinu. U razgovoru s njima nikada nisam stavio taku nego uvijek zarez
tako da bez problema mogu nastaviti priati sa njima kao da nisu ni otili. Od njih nikada nedete uti
bajke o skupim automobilima i bljetavim kudama, sa njima priate o koncertima, filmovima i
pozorinim predstavama.
Sve u svemu nadam se da du se u ova tri naredna mjeseca susretati sa vie onih dragih i normalnih
ljudi koji dolaze iz inostranstva nego sa onim kojima paso druge drave daje neku sintetiku snagu i
osjedaj vie vrijednosti.
27 Juni 2009
Zenike motorijade
Juer sam se vratio sa puta i odmah bio suoen sa zenikom zbiljom koja je moguda samo u naem
gradu. U istom gradu, istoga dana, na dva razliita mjesta su organizirane dvije motorijade. Svugdje
se moto udruenja udruuju u organizaciji takvih manifestacija ali ne, u Zenici u kojoj ima pedesetak
rokera dva udruenja prave dvije motorijade. Obzirom da fiziki ne mogu biti na dva mjesta, putem
eliminacije sam odabrao motorijadu koju je organizirao moto klub Tica. Oni su zakupili parking iza
zgrade RMK prometa i napravili jedan jako dobar timung u maniri mnogo jaih moto skupina. Pivo,
kobasice i ostale akonije koje prate ovakve manifestacije su bile svima na dohvat ruke a stvar koja je
bila presudna u mom odabiru na koju du motorijadu otidi je ta da su svirali Partybrakersi, grupa iz
neke moje mladosti.
Na koncert sam otiao sa prijateljima ali mi je posebno zanimljiva bila jedna preslatka djevojica,
Emina Topid, koja je sa mamom i tatom dola na svoj prvi rock koncert. Njena mama Alisa je nekada
bila veliki fan grupe koja je svirala sinod a malena me sa svoje tri godine uvjerila da je genetika
stvarno udna stvar. Gledajudi nju kako plee vidio sam Alisu prije nekih dvadesetak godina (mada je
ona tada imala 18 godina). Cane, Anton i ostali deki iz benda su fenomenalno otpraili svoje hitove i
nisu niim razoarali svoje oboavatelje. Ja sam ih gledao prije vie od dvadesetak godina i moram
redi da nisu izgubili niti malo one svoje agresivnosti koju su imali na poetku karijere to je ogroman
uspjeh ako uzmemo u obzir koliko ta grupa postoji.
Kada bih opet poeo kritizirati zeniku raju zbog inertnosti u posjedivanju ovakvih eventa rizikovao
bih da ne zagazim u dosadu. Sinod je opet bila ista ekipa koju viam uglavnom na svim ostalim
manifestacijama u gradu. Sramotno za jedan grad od stotinjak hiljada stanovnika.
06 Juli 2009
Moja generacija
Kada su prije nekoliko godina ovi nai Indijci doli u grad svi smo oekivali veliki dotok love u
eljezaru a i samim time u blagajnu optine. Ovih dana smo se uvjerili da nisu nikakvu lovu donijeli ali
jesu izgleda ono svoje monsunsko sranje od vremena. Svaki dan pada kia bar dva puta a izmeu tih
kinih perioda su takve sparine da ovjek izludi. ak mi je i naa ljepotica, rijeka Bosna, poela bojom
liiti na onaj njihov Ganges. Jo samo da se ljudi pou kupati u onim smijenim bijelim haljinama i eto
ga, Zenica- Mumbai.
Te sparne nodi ljude, pa ak i mene, dokazanu lijeninu, tjeraju u etnju i posjet onim finim kafidima
uz Bosnu koji svojim ambijentom i mirom privlae sve vie gostiju. Prije neku nod sam otiao u jedan
od njih, stid me je redi da ne znam kako se zove ali znam da ga mi svi zovemo - kod Bate. Tamo sam
sreo masu poznatih ljudi, izmeu ostalih vidio sam i masu ljudi koji su doli izvana. Za oko mi je zapala
ekipa koja se uvijek dobro zabavljala i koja je uvijek bila kompaktna iako od njih osam samo jedan ivi
u Zenici a ostali dolaze za ljetnje praznike ovamo u posjet rodbini. To je generacija gimnazijalaca
moga godita (roeni 1964). Iako sam ja iao jako kratko u gimnaziju (samo dva mjeseca) sa svim tim
ljudima sam bio jako blizak jer smo po senzibilitetu slini. Spaha je u Pragu, Dule Sekulid u Parizu,
Buec u Australiji i da ne nabrajam dalje ali svi ti momci su zadrali kontakte jedni sa drugima i jako je
lijepo vidjeti da njihova druenja nastavljaju svako ljeto, na onom mjestu gdje je i zapoelo, u Bordou
u Zenici. Par njih je oenjeno i njihove supruge su sastavni dio ekipe koja svaku nod tulumari dok god
ima otvorenih lokala u Zenici. Sinod sam ih ja vidio i pridruio im se u klubu 072 nakon fajronta u
Bordou. S njima se moe priati neusiljeno i normalno kao prije dvadesetak godina i ne osjeda se ona
napetost u prii kao u nekim drugim sluajevima prie sa ljudima koji dou izvana.
Veseli i djeaki zaigrani nisu ni sjena etrdesetpetogodinjaka kakve zamiljamo. Meu njima nema
isforsiranih pria o poslu, recesiji i inih tegobnih pria koje sluamo ovih ljetnjih dana.
Moda de vam ovaj post biti malo dosadan ali morao sam da napiem oma svojoj generaciji a
posebno ovim dobrim momcima jer su oni pravi melem za duu u ovakvim vremenima kada je
pravo prijateljstvo tek samo rije koju mnogi rijetko upoznaju.
07 Juli 2009
Derlingovi milioni
Ovih dana sam u par navrata otiao na pide sa jednom lijepom mladom djevojkom iz moje ulice. Zove
se Milena i zavrila je urnalistiku u Sarajevu a paralelno zavrava i drugu godinu prava. udna mi
uda, redi dete, zar jedna tako obina djevojka zavrjeuje zaseban post. Ok, nije ona ba totalno
obina djevojka ali nisam ni planirao pisati o njoj nego o njenom djedu Alojzu Derlingu, nekadanjem
direktoru Vatrostalne.
Listao sam brojne monografije u Zenici ali nikada nisam naao neke pisane dokumente o pokojnom
ininjeru. Izgleda da o njemu znaju samo mi, komije iz Travnike ulice. Ja o njemu znam da je to
ovjek koji je patentirao vatrostalnu ciglu bez koje se ne moe zamisliti dananji razvitak ovjeanstva
i da je za taj patent dobio golemu lovu. Urbane legende moje mahale su spominjale cifre od nekoliko
miliona maraka. Ista legenda kae da je on te pare drao u nekim tajnim sefovima u vicarskim
bankama i to pod nekim tajnim kodom tako da je nakon njegove iznenadne smrti sva lova ostala
tamo poto nije nikom rekao kodove. injenica jeste da njegov sin Lojzek jo uvijek vozi starog
Trabanta koji se raspada i da obiteljska kuda Delingovih nije u nimalo boljem stanju. Ja se sjedam da
sam kao djeak uvijek trao na njihovu ogradu da vidim Mercedes 600 kojeg su u tadanjoj dravi,
kau, imali samo on i bravar iz Kumrovca. Kao vozai su mu radili moj pokojni roak eljko
Antunovid i eljko Lincner kasnije poznati ugostitelj i privatnik.
Sjedam se i njega, starijeg elegantnog ikice koji je uvijek utke izlazio iz auta dok smo mi djeca sa
divljenjem gledali u njegovu meku. Imao je i psa Astora koji nam je pojeo desetak lopti u vrijeme
kada nije bilo ovih kineskih koje moe svako dijete kupiti od polovine deparca.
Vatrostalnu je digao do nekih respektabilnih razmjera i jedno vrijeme je bila zasigurno jedna od firmi
u kojoj su se ljudi otimali za posao zbog visokih plada. Poslije njega su se pojavili ljudi koji su
razbatinili sve ono to se razbatinili dalo. Vatrostalna se po medijima provlaila samo po brojnim
aferama a ne poslovnim uspjesima kao nekad.
Ako ved nikom nije ostavio tu silnu lovu ovaj grad bi mogao bar tu njegovu malenu uliicu dugu svega
tridesetak metara krstiti njegovim imenom. Mnogi koji su i manje zaduili ovaj grad imaju ved svoje
ulice.
08 Juli 2009
Zenica nodu
Znam da uz ovakav naziv posta svako normalan oekuje da vidi nekakve fotke ali naalost ja i nisam
neki fotograf nego samo revoltirani stanovnik grada kojeg beskonano volim ali koji mi svoju ljubav
ugasi negdje oko ponodi.
Jo iz svojih adolescentskih dana mi je najvie smetalo to to ovaj grad umire oko ponodi i koji se kao
neka urbana Pepeljuga pretvara u jednu obinu slukinju koja je do maloprije blistala na balu. Kada
Satrijani odgudi svoje u Bordou u gradu ti jedino preostaje lutrija da popije jo jedno pide na
periferiji ili za one sa boljim elucem da ode u neko od mjesta koje sakuplja ljude koji sluaju neke
vrste turbo folk devijacija koje vre centrifugu mozga. Znam, Zenica je oduvijek bila radniki grad i
ljudi su morali razmiljati o sutranjem danu kao o danu u kojem ih oekuje crnaki posao ali ipak je
tu bilo i omladine i nas starijih koji volimo ostati malo due iz raznih razloga. ak i u doba kada je
Zenica ivjela najintenzivnije (moje miljenje je da je to bilo od 1987-92) nije bilo objekata koji su
radili due od ponodi. Iza ponodi su tada radili samo semafori i jedan birc na eljeznikoj stanici.
alosno je da zenika raja mora idi na pide u susjedna mjesta (Travnik, Zavidovidi ili Kiseljak) da bi im
nod trajala malo due.
Nije mi jasno da nikom od ljudi u lokalnim strukturama vlasti nije palo na pamet da je broj saobradajki
moda uvjetovan time da mladi idu traiti zabavu koja traje due van grada i da se pripiti poesto
razlupaju pri povratku kudi. Pisao sam ved o situacijama u kojima normalne gazde objekata pladaju
kazne za rad iza 23 sata, iako su radili bez muzike a neki od klubova sa narodnjakom muzikom rade
uredno do 4 ujutro. Urbani svijet u ovom gradu je izgleda osuen na propast. Klub 072 je jedan od
rijetkih koji poesto bude otvoren iza ponodi i koji svojom atmosferom jo uvijek prkosi najezdi novih
zakona koji vrijede samo za one slijede normalnu arijsku atmosferu, dokazano je da narodnjaki
klubovi rade do kad hode. Na udu postoji jedan sladak mali birc sa prelijepom batom o kom sam
pisao neki dan koji isto tako mora zatvoriti u ponod iako oko njega nema stambenih objekata. Neku
nod smo jedva dobili pide iako je ponod prola tek nekih par minuta.
Napisah post koji nisam planirao ali sam morao napisati iz dva razloga. Prvi je taj da sam stvarno
revoltiran odnosom gradskih vlasti prema mladim ljudima (i onima koji se tako osjedaju) a drugi je da
me jedna moja draga prijateljica napala da sam poeo zabuavati i da piem sve manje i manje
postova .
14 Juli 2009
16 Juli 2009
Zenica ljeti
Ovih dana smo svjedoci brojnih kulturno sportskih dogaanja u naem gradu. Ved danima u Titovoj
ulici preko puta Borova postavljeni su izlobeno prodajni tandovi sa knjigama koji nas knjigoljupce
privlae bez obzira na ove ''dehenemske'' temperature. Preksinod je i na platou ispred ''Kamenog
spavaa'' bila proslava desetogodinjice Bosnia folka (Kulturno umjetniko drutvo koje njeguje
plesove i obiaje naih naroda i narodnosti).
Prije nekoliko dana je bio i ved spomenuti humanitarni koncert A-fan benda u klubu 072 koji su
uspjeno organizirali ljudi iz Udruenja altruista ''Poletarac''.
Veeras je koncert jazz grupe Zozophonic u naem Jazz klubu .
Inae u Jazz klubu se u posljednje vrijeme prireuju brojne zanimljive i konceptualno razliite
manifestacije i moram priznati da ni vedi gradovi od Zenice nemaju jedan takav objekat koji svojim
ljudima skoro svaki tjedan nudi neto novo. Kao i uvijek kada su koncertne aktivnosti u pitanju posao
je odradio Elvis Dolid koji pronalazi zanimljive grupe i dovodi ih da sviraju u prelijepom ambijentu
bate Jazz kluba. Nekoliko stabala ljiva i ostalih rastinja u kombinaciji sa kamenom i eljezom ine
jednu cjelinu koja plijeni svojom neobinom, ali jako ugodnom atmosferom. Sve grupe koje su
dolazile na svirku u ovaj prelijepi objekat istiu ljepotu bate i izuzetno neobian enterijer.
Ako je Elvis taj koji dovodi grupe onda moram spomenuti i ovjeka koji je zasluan to Zeniani imaju
objekat tipa Jazz kluba. To je Amel Beganovid, mladi i uspjeni ovjek koji je jo prije petnaest godina
pokrenuo ugostiteljski biznis otvorivi caffe Gallery naslonjen na samu Jezuitsku kudu u centru grada.
Ispratio je on generacije i generacije mladih, koji su od otvaranja tog lokala najvedi dio gostiju. Prije
nekih pet, est godina kupio je i kudu koja se nalazi pored Galerije i tamo otvorio novi objekat koji je
namijenjen malo starijim generacijama, a koji je nazvao Jazz klub. Svake godine je ubacivao neto
novo da oplemeni sadraje radnje i bate koja okruuje cijeli objekat. Meni, lino, je najneobiniji
potez ubacivanje golemog akvarija (po nekima najvedeg na ovim prostorima) u sami centar bate.
Slatkovodne ribe i ribetine su pravo drutvo ako se zaelite da pijete prvu jutarnju kafu u prelijepom
ambijentu koji ne moete nadi ni u mnogo vedim gradovima.
Veeras je i sveano otvaranje umjetne ''stijene'' koja de svim ljubiteljima slobodnog penjanja i
ekstremnih sportova biti na usluzi po cijeli dan, smjetena tik pored akvarija.
Poznavajudi Amela, a poznajem ga cijeli ivot jer je odrastao u u zgradi pored moje, on se nede
zaustaviti na ovim neobinim stvarima, pronadi de on u svojoj glavi jo neku novu zajebanciju kojom
de okirati, ali i zadovoljiti Zeniane.
21 Juli 2009
normalan rad srca. Tri dana poslije ved sam mnogo bolje i dionicu od dvjesto pedeset metara mogu
istrati, a da nisam blizu infarkta. Danas sam uspio napraviti i korak dalje, otiao sam na nae Crkvike
bazene. Prvi puta od kako se Bosna i Hercegovina zove dravom.
Jutro je bilo prohladno i nije bilo ba mnogo ljudi koji su dijelili moj entuzijazam. Meni je i odgovarala
takva situacija. Skoio sam u olimpijski bazen i uspio ga preplivati u ''cugu'' to je za mene rezultat
dostojan divljenja. Pomislih, Boe ja sam ovaj bazen nekada davno mogao preroniti, a sad smatram
uspjehom ako u komadu preplivam 50 metara.
Nekada su i ovi bazeni bili mnogo drugaiji. Imali su neki idi mek. Roditelji su nas uvijek plaili
priama o konim bolestima, o nehigijeni ljudi koji su se kupali tamo, ali mislim da su u biti imali samo
onaj iskonski strah da se njihovo dijete ne bi utopilo.
injenica, bilo je ljudi koje je babica zadnji put okupala, ali u ona vremena nije bilo nekih epidemija
boleurina koje danas haraju i rijetko se ko razbolio ba na bazenu. Mi dekidi smo uvijek sa
divljenjem gledali odrasle momke koji su skakali sa ''desetke'' i smiljali lovake prie kako smo i mi
nekada skakali, a sve u cilju da bi se pribliili djevojicama.
Ja sam imao skoro slinu situaciju kada me jedne djevojka (Nives Fier, tada priznata Zenika
gimnastiarka) nagovorila da skoim ako i ona skoi. Ja papak, da ne bih ispao jo vedi kaem OK ako
ti skoi skaem i ja, sve u nadi da je i nju strah. Popela se djevojka i bez sekunde razmiljanja pljasss,
skoi na glavu. Uf sranja, pomislih u sebi. Moju nedoumicu o skoku su rijeila tri istetovirana tipa koji
su mi rekli da je pametnije da ja sam skoim nego da me oni bace odozgo. Skoih i ja sa desetke mada
me poslije tog skoka glava boljela bar pet dana, vjerojatno zbog obima koji je stvarao veliki otpor
povrini vode. Sjedam se da je bilo momaka koji su skakali sa ograde famozne desetke jer im je
izgleda sam skok bio prelagan zadatak pa su svoje '' kurenje'' digli za jo jedan metar.
If, kakav su oni ugled imali u gradu tih ljetnih mjeseci. Svaki tinejder je u njima vidio svoje idole. Bilo
je i onih papaka koji su svaku djevojku koja nije bila u pratnji momka bacali u bazen, ali nije se u tome
ba pretjerivalo jer je obezbjeenje na bazenu kao i neka druga mjesta u gradu radio Mladen
Holman, poznati Zeniki karatista koji je bio strah i trepet za sve ''silose'' u gradu. Sijevnula je
ponekad i kakva tua na bazenu ali nikada nekakva sa nekim teim ishodom.
To su bila vremena....
23 Juli 2009
Film u Zenici
Danas je bio opako vrud dan. Nakupilo se u mom ivotu godina i godina, ali se ne sjedam da mi je
ikada u Zenici bilo vrude kao danas. Pao mi je na pamet film koji su kod nas (kao i nebrojeno puta do
sada) krivo preveli kao ''Betty blue'' mada je njegov pravi naslov ''372 le matin'', to bih ja kao stari
poznavalac francuskog jezika preveo kao, 37,2 stepena ujutro. U njemu su se ljudi oajniki znojili i
radili svakojake budaletine pri toj nesnosnoj temperaturi.
Sreo sam danas jednog starog prijatelja i da bi mi dan proao onako kako je i zapoeo priali smo
nekih dva sata o filmu. Tek kada sam njega sreo shvatio sam koliko je malo ljudi ostalo u gradu s
kojima moe priati o filmu, kada spomene Larsa von Triera devedeset i pet posto ljudi pomisli da si
spomenuo nekog od centarfora iz holandske nogometne lige za kojeg oni nisu uli.
Ok, stvarno dugi period nemamo kino, ali problem je to se gase i videoteke. Prije rata je svaka ulica
imala svoju videoteku, a sada ja, koji za sebe uvijek govorim da sam vrsni poznavalac filma
(neskromno, ali stvarno tako mislim), zna nabrojati pet videoteka. Ima jedna prelijepa mala videoteka
u Crkvicama, ispod cvjedare Venezia koju dri Ilhan Krasnid, koja ima izuzetan izbor filmova i gazdu
koji je jako nadaren za preporuiti film. Ubjedljivo je najbolja videoteka Joker na Mokunicama koju
dre brada Nerko i Atko Lagumdija. Izuzetno vrijedni ljudi koji su pametno nadogradili svoj biznis koji
je krenuo od VHS videokazeta i jedni su od rijetkih koji pojava DVD-a nije natjerala na zatvaranje
videoteka. Oni su od samog poetka stavili akcent na domade filmove i pornide, a poznavajudi na
mentalitet, svi znamo da ti filmovi uvijek najbolje prolaze kod naih ljudi. Sram me priznati, ali ne
znam da li u Radakovu jo uvijek radi videoteka Cobra koju je drao otac mog prijatelja, juer
spomenutog Kerima.
Nekada je sve bilo drugaije. Prva je otvorena videoteka u klubu distrofiara preko puta Autobuske
stanice, a nedugo nakon nje je otvorena i videoteka preko puta picerije u obiteljskoj kudi Blagie
Jefida, tadanjeg vlasnika tog lokala. Kada su ljudi shvatili koju ekspanziju doivljava video biznis
videoteke su poele nicati kao gljive poslije kie. Otvorena je Duga (koja je kasnije prerasla u video
kudu Tropik, onda je otvoren Corny na Carini pa videoteka D u kojoj je radila moja malenkost sa
jednim meni jako dragim momkom Arminom estidem i moram opet biti neskroman i redi da smo
tada radili kao ludi. Bilo je posla koji nas je znao uplaiti svojim obimom i rastom. Nabrojane
videoteke su prestale sa radom kada su se pojavili zakoni o autorskim pravima i gazde nisu mogle
nadi raunicu pri nabavci kazeta (kasnije DVD-a) i kasnijoj distribuciji istih. Zatvaranju videoteka su
kumovale i pojave operatera kablovske televizije koji u svojim programima nude arene sadraje koji
privlae dotadanje konzumente videotekarskih usluga.
Ostale su rijetke ''ivotinje'' poput mene da bar jednom sedmino navrate u Joker i pitaju za neki
normalan film koji je snimljen van Hollywooda, jer sam odavno prestao gledati te Amerike limunade
koje vrijeaju inteligenciju.
Jutarnja kafa
Danima ved razmiljam koji je najbolji (pri tom mislim, najlaki) nain da neko ko pui dvadeset i pet
godina prestane puiti. Naravno ima tu onih flastera, ima knjiga koje pomau nekima, ali mislim da je
jaka volja jedini nain da skroz ostavi cigarete.
Danas (ovo piem negdje oko 18:00 sati) sam postavio svoj rekord, izdravi skoro 38 sati bez ijedne
cigarete. Za dvadeset i pet godina to mi je najdui apstinentski period u jednom komadu. Danas sam
popio i svoju prvu kafu bez tog mog, godinama najboljeg druga, koji je sa mnom proao sve nedade i
pomagao u najgorim situacijama. Stvarno, cigareta je bila tu kada su mi umrli roditelji, kada sam
tumarao nodu po Zenici pitajudi se da li sam ja sljededi koga de uhapsiti u racijama tokom ratnih
godina i u jo mnogo situacija u kojima je cigareta bila jedini drug koji djeluje bolje od bilo kojeg
antidepresiva.
Juer ujutro sam odluio da si testiram karakter i napravim najradikalniji rez u svom ivotu. Pio sam
kafu u prelijepom ambijentu T-caffea, jedinog mjesta u staroj ariji koji je nastavio utabani put
ileta, Rosseta ili Porta dok je jo bio iv na rahmetli Senad estid. U njemu se moe popiti jako
dobra jutarnja kafa u drutvu sa starom rajom, ljudima koji su kafe ispijali i u nabrojanim objektima.
T-caffe je takoe nastavio tamo gdje su i prethodnici stali, jer ima tako malo prostora unutra da se
stvori guva kada ue pet gostiju. Jutarnje, ljetne kafe u ovom objektu su prelijepe jer imaju mir koji
ima malo koja kafana u ariji. Smjetene ispod kronje stoljetne lipe, nema izbaene zvunike u bati
tako da kafu ponekad moete piti uz um vode sa Konjske esme koja se nalazi u neposrednoj blizini.
Vlasnik objekta je Haris Tabakovid, urar koji je prekinuo sahadijsku tradiciju u obitelji koja je trajala
nekoliko generacija jer slab prosperitet tog zanata nije bio dostatan za normalan ivot. Ovih dana Tcaffe mi lii na jedan ogroman prihvatni centar za ljude koji dolaze ''izvana''. Tamo sam sreo meni
lino jako drage ljude koje godinama nisam vidio. Sreo sam i neke ljude koje nisam poznavao, ali su
oni mene prepoznali po slikama sa ovog sajta i prili mi da se upoznamo. Dragi su to ljudi, a meni je
posebno drago da takvim ljudima bar na ovih par minuta koliko traje itanje ovih mojih ''umotvorina''
uljepam ivot.
25 Juli 2009
minimum kilometar daleko. Ruke su mi se otegle do zemlje nosedi namirnice svakodnevno iz arije
do kude. Navika, opet.
Mnogi moji prijatelji odlaze uveer na Ude u konobu kod Bate, ali meni se ne da jer imam naviku da
idem svaku veer u Bordo. I to ne Bog zna kakvu naviku, nego naviku staru preko dvadeset godina.
Ok, moda sam ja malo hendikepiran zato to sam jedan od najstarijih ljudi u ovom gradu koji nemaju
vozaku dozvolu pa mi odlazak na Ude izgleda kao odlazak u Sarajevo.
Moram vam redi da du od sada, kad sam se fino nakukao i kad radim pospremanje u svom ivotu,
probati da promijenim i navike, jer ako sam uspio da ne puim vie od pet dana (vjerovali ili ne, ak
sam i za raunarom bez cigarete to mi je prije bilo ne pojmljivo) onda mogu bezbolno promijeniti i te
navike.
28 Juli 2009
17 Avgust 2009
Moj Ummete
Sinod je u Zenici upriliena manifestacija ''Moj Ummete'' koja je, bar na kratko, ulice naeg grada
uinila polupraznim i bila je propradena impozantnom posjedenodu. Ja sam tek juer doznao da fraza
Moj ummete znai od prilike, moj narode. Naroda je bilo i te kako, i cijelu veer se sluala muzika
koju su izvodili razni izvoai ilahija, izmeu ostalih i hor Milenka Karovida kojim je ovaj put dirigovao
neki dirigent iz Turske (bar sam tako uo). Prije tri dana na Kamberovida polju je bilo uprilieno
kolektivno erijatsko vjenanje na kojem se u isto vrijeme vjenalo 20 mladih parova iz cijele BiH.
Poasni gost te manifestacije je trebao biti i sin Libijskog voe Moamera el Gadafija, a parove je
vjenao sve prisutni vrhovni poglavar muslimana u nas, rejs Mustafa ef.Cerid.
Mene interesuje kako se ja mogu nadi u onom Moj Ummete, jer u prevodu je to moj narode. Ja sam
uvijek potencirao da sam ja po narodnosti graanin BiH i mislim da ovdje ivi moj narod, ali niti se
mogu erijatski vjenat, niti mogu sebe zamisliti na manifestaciji na kojoj se izvode pjesme koje
veliaju samo jednu naciju. Malo sam zbunjen,ne znam da li je to do toga to sam friko sa mora pa
mi je sol oprala mozak ili...?
Sinod sam bio skoro pa napadnut kada sam jednoj poznanici rekao da to vie starim, sve mi vie
nedostaje more. Kada sam bio mali moj dida Frane mi je govorio da de mi se to dogoditi. Tada mi je
to bilo smijeno, ali sada uviam da je bio u pravu kao i u mnogo sluajeva do sada. Pjesme koje
pjevaju po Dalmaciji znaju biti jako lijepe, ali i jako iritantne. Jedna od njih mi je uvijek posebno ila
na ivce. Vjerojatno ste je uli milion puta do sada jer su je navijai Hajduka uzeli za jednu od svojih
himni. To je pjesma ''Dalmatinac sam...''. Neki dan posluam tekst te pjesme, tanije refren, i shvatim
da je potrefila moj ''filing'' koji me je prao danima dok sam bio na moru. Od prilike ide ovako:
''Dalmatinac sam, tu sam roen ja, tu su moji didovi svoje sidro bacili, a mene vezali...''
Toliko dubine ima u toj trivijalnoj reenici jer ja osjedam svake godine teinu tog sidra koje su moji
didovi bacili i osjedam da su mene njime vezali za more.
Danas sam u razgovoru sa jednom veoma dragom osobom shvatio da sam ja jedna potpuno druga
osoba u Zenici, a potpuno druga, normalnija i oputenija u Trpnju. Ovdje kao da osjedam neke stege
od nekih usiljenih i nametnutih normi ponaanja. Tamo sam ja samo Dado koji hoda po cijeli dan bos
i koji se kupa na nudistikoj plai, a nije ga sram to priznati, dok u svom gradu kada kaem da sam
nudist automatski dobijem podrugljive poglede i ogromnu koliinu nerazumijevanja. Volim ja Zenicu,
volim je mnogo vie nego vedina itatelja bloga, ali se ona jako promijenila u odnosu na onu koja me
doekivala emotivno ranjenog nakon mojih dolazaka iz oboavanog mjesta na obali.
Znam da de me nakon ovog posta mnogi uzeti na ''mezu'', ali sam spreman odgovoriti na svaki
komentar ako nije zlonamjeran i svaalaki.
19 Avgust 2009
E moj ummete...
Ljudi su se upalili (kao to sam i oekivao) itajudi moj proli post pa sam odluio da napiem i neku
vrstu odgovora svima.
Sama manifestacija mi nije smetala nimalo, kao ni erijatsko vjenanje, ali sam morao primijetiti da u
naem gradu prolaze samo stvari koje imaju nacionalni predznak. Na poetku, ismijavali smo se
ljudima koji ive u sredinama sa Hrvatskim vedinskim stanovnitvom kada su oni svako malo
organizirali neke manifestacije u kojima se veliao Hrvatski narod, a sada kada se to organizira u
Zenici onda me napadate to to primjedujem. erijatsko vjenanje je samo po sebi stvar odabira
pojedinaca, ali znam nekolicinu koji to prakticiraju iskljuivo radi politikih poena koje skupljaju poto
se zna da je najmodniji ovjek u BiH reis Mustafa ef.Cerid, alfa i omega vladajude stranke.
Moje miljenje o erijatskim brakovima nije ba omiljeno u krugovima ljudi koji obilaze kafide u koje
ja i ulazim, ali to je samo stvar subjektivnog stava. Smeta mi kada iznesem svoj stav, a prilijepi mi se
etiketa ''vlaha'' jer se ne slaem sa vedinom. Ok, ja se svakako nedu vjenati tako (kako stvari stoje,
sumnjam da du se ikako vjenati), ali imam pravo da iznesem svoje miljenje.
Slina stvar je i sa manifestacijom ''Moj Ummete''. Ja sam samo napisao da mi se ne svia okupljanje
ljudi koje je odreeno nacionalnom pripadnodu i nikako nisam napisao da mi se ne svia ta nacija
koja je manifestaciju i organizirala. Kritizirat me mogu samo oni koji su me mogli vidjeti na slinim
manifestacijama koje je organizirala katolika crkva.
To znai NIKO!
Po gradu je dosta oportunih razmiljanja o ova dva dogaaja, ali je injenica da su jako uzburkali
atmosferu i da su bacili u sjenu prie o pucnjavama i jako loim rezultatima omiljenog nam
nogometnog kluba.
Ja sam zadnja dva dana malo sretniji nego inae i nije mi jasno zato se ljudi u dvadeset i prvom
vijeku zamaraju slinim stvarima. Prelijepi dani, a posebno nodi, u Zenici se mogu iskoristiti za mnogo
ljepe teme.
Ljubav, recimo...
22 Avgust 2009
Ramazan
Znam da ste primijetili da dva dana nisam pisao post.
Prvi razlog je nekakva mala stvaralaka ''menopoauza'', a drugi je taj to sam opeen brojnim
komentarima na moj proli post, a planirao sam pisati o najsvetijem mjesecu muslimana, po Islamu
znanom kao Ramazan. Pisat du o njemu bez obzira na komentare.
Ramazan je poeo prije dva dana i masa mojih prijatelja je krenula u post koji de trajati tano mjesec
dana. Obzirom da se svake godine pomjera za 28 dana (nadam se da nisam pogrijeio) doao je u tu
fazu gdje se ''iftar'' pomjerio na 19:45 to predstavlja veliko iskuenje jer velike vrudine i jako dugaak
dan predstavljaju ogroman napor za ljude koji poste. Mnogi koji me poznaju znaju da vie od 15
godina nisam pio alkohol za Ramazan iz pijeteta prema mojim prijateljima muslimanima koji su taj
mjesec postili, a i iz medicinskih razloga jer sam svom organizmu davao jedan mjesec da se iisti od
svakodnevnog konzumiranja gore spomenutog pida. I dan danas se trudim da ne pijem jer nije fer
prema njima da ja pijem pivo, a oni sokide. U T-caffeu, gdje ja obino pijem jutarnje kafe, ved dva
dana nema guve i moram primijetiti da je ove godine mnogo vie ljudi koji poste nego lanjskih
godina.
Najvie mi smeta kada vidim na ''teli'' ljude koji tamo ispunjavaju tikete i kockaju se, a na pitanje ta
de popiti daju odgovor, nita, jer poste. Koje je to licemjerje. Zna se da se ne bi trebalo kockati kada je
Ramazan u toku, ali ne, kod nas u Bosni se moe biti i parcijalni musliman. Roditelji nekih mojih
prijatelja su postili i u ''onoj'' dravi i tada mi je bilo nekako ljepe. Nije bilo ovih plakata koji masovno
pozivaju na post i nije bilo toliko isforsiranosti koja sve pritide. Po meni je Ramazan prelijep nain da
se ljudi iskupe za grijehe koje su nainili i ponekad mi je krivo to nisam vjernik tog tipa da i ja
pokuam neke svoje grijehe oprati. Sva svetost ovog mjeseca posta postane trivijalna kada se sjetim
nekih Ramazana od prije i ljudi koji su postili vedinu mjeseca i onda se ko zadnji papci ''olee'' za
Bajram. Oni samo kaljaju veliinu ovog mjeseca kao i njegovu prvobitnu namjenu.
Jo jednom da kaem da mi je jako drago da je ovoliko ljudi zapostilo ovaj mjesec, ali i da im kaem
da poste tiho i smjerno, a da ne rade to radi drugih, jer vjera je iskljuivo privatna stvar i praktikuje se
najvie radi sebe.
Ramazan erif mubarek olsun svim onim koji su ovaj mjesec zapoeli postom...
24 Avgust 2009
Sve u svemu jedan sasvim obian zeniki dan u kojem sam tuno primijetio da je sve manje, nekom
Jadranskom bojom osunane, dijaspore koja se polako priprema za odlazak iz naega grada
ostavljajudi nas da se borimo sa svakodnevnicom koja je iz godine u godinu sve gora i gora.
Ja ekam da mi se vrati ''neko'' iz Beograda i da se uvuemo u svoju ahuru u kojoj doekujemo zimu
piudi tekstove za sve vas koje interesuje ta se dogaa u gradu rudara i metalurga...
Nadam se da vam je bilo lijepo na godinjem odmoru...?
26 Avgust 2009
Mladi Zeniani
Danas sam se vradao kudi sa jednom svojom malom kominicom. Kada ovjek ima godina kao i ja ono
malom i gubi pravi smisao jer ona ima ved 18 godina. Sjedam se kada su se njeni roditelji poeli
zabavljati a da ne priamo kako se dobro sjedam njenog roenja. Pitah je onako uzgred kako je
provela ljetnji raspust a ona mi ree da ga je provela radno, perudi ae u jednom malo boljem
zenikom kafidu. Nemalo sam bio iznenaen njenim odgovorom znajudi da njeni roditelji imaju love
dovoljno da svoju mezimicu poalju bar dvije sedmice na more. Ne, ona je sam htjela da radi! OK,
moji stariji itatelji i nede biti iznenaeni njenim odgovorom ali poznavajudi dananju omladinu ja
sam bio itekako iznenaen. Mladi vie nemaju taj osjedaj da moraju razvijati radne navike i imam
osjedaj da su mladi moje generacije bili u mnogo boljoj situaciji jer smo imali izuzetno dobro razraen
studentski servis koji je omogudavao svima da zarade lovu za nove udbenike ili za odlazak na more.
Ne sjedam se kada sam uo nekoga od ove mlae generacije da je neto radio preko studentskog
servisa a moram priznati da nisam siguran da li on jo uvijek i postoji. Znam ja jo jednu mladu damu
koja je dvije sedmice volontirala u djejoj biblioteci i uivala u radu sa djecom. Na alost ove dvije
prelijepe djevojke (koje sasvim sluajno idu u isti razred) su izuzetak u naem gradu.
Loih primjera ima mnogo vie i poprimaju dimenzije zabrinjavajudeg.
Roditelji koji imaju love (itaj tranzicijski, novokomponirani bogatai) svojim mezimcima ili
mezimicama nemilice daju lovu jer u stvari i oni rade na minkerskom imidu roditelja. Kakvi bi oni
tajkuni bili ako bi im djeca hodala u bezveznim krpicama i vozikala se u rasklimanim krntijama?! Ta
djeca su u startu hendikepirana jer ne znaju cijeniti novac i nerijetko zavravaju u gabuli sa drogom ili
nekom loem drutvu. Ne treba generalizirati ali poznajem jako mnogo djece roditelja koji ne stignu
normalno odgajati svoju djecu pa im ljubav i panju pokuavaju nadoknaditi golemim koliinama
love.Nisu ni svjesni da ta djeca po pravilu ne znaju cijeniti novac jer ga nisu zaradili a o radnim
navikama da ne priamo.
Vedina mladih ovog grada se trudi da svoju mladalaku zavist prema onima kojima roditelji kupuju
sve to poele kompenzira na milion pogrenih naina. Mladidi se okredu kraama a djevojke sve
ede ulaze u svijet prostitucije i svoja mlada tijela prodaju odvratnim starkeljama sve u nadi da de
uspjeti dodi na neki ravnopravan nivo gorespomenute zenike zlatne mladei. Neki dan mi je
prijatelj, sav sablanjen, priao kako mu je jedna djevojka od nekih 16 godina ponudila neku vrstu
seksualne usluge u zamjenu za bon za nadopunu telefona.
Strah me i pomisliti u kom smjeru ode ova zenika omladina stoga se nadam da de se mladi ugledati
na ove dvije djevojke sa poetka teksta. Njihov odabir ivotnog puta je mnogo tei ali je dugorono
gledano isplativiji.
08 Septembar 2009
Povratak
Nekoliko dana sam proveo u Zagrebu i vratio sam se odmorene glave i napokon sretan.Taj grad jako
esto posjedujem ali sam ga prvi puta proveo sa osobom sa kojom dijelim ivot ali i slina
razmiljanja.
Povratak u Zenicu me natjerao na razmiljanje o naem gradu. Ok, samo idioti mogu porediti grad
veliine Zagreba i nau Zenicu ali nije samo u veliini rije. Kada smo H. i ja razgovarali u Zagrebu ona
je postavila pitanje o kom ja nikad nisam uistinu razmiljao.Pitala me da li ja znam ikoga u Zagrebu da
je roeni Zagrepanin. Nakon dugotrajnog mozganja i nabrajanja (u sebi, naravno) ljudi koje poznam
shvatio sam da su svi od nekuda doli u taj grad i da je jako mali postotak ljudi koje znam da su roeni
tamo.
Zato ovo sada piem? Ljudi u naem gradu su spremni popljuvati svakog ko je doao sa strane, pa
ak i iz sela koja se naslanjaju na Zenicu. Priznajem i ja spadam u njih poesto ali mislim da de na
grad zadrati obiljeje mahale sve dok se te stvari ne promijene. Zato mi ne bi bili ponosni na ljude
koji su doli u na grad i na neki nain oplemenili ivot u njemu. itao sam neki dan post moga
prijatelja Kerima u kom on pie da se uvijek rado vrada u Zenicu nakon ljetovanja ili slinih izbivanja.
Razmiljao sam o tome i shvatio sam da sve vie volim zeniki beton, zgrade i parkove a da sam sve
manje vezan za ljude jer ih je svakim danom sve manje i manje. Ne mislim na stanovnitvo jer se ono
svakim danom sve vie uvedava nego na ljude koji su spremni da uine ivljenje u ovom gradu
ljepim. Kerim je napisao da su svi sretni koji dou da provedu godinji u svom rodnom mjestu i sa
tim se slaem ali zapitam se kako bi bilo da ti ljudi dou da ive ovdje. Znam ja mnoge uspjene ljude
koji svoje velike ivote ive negdje vani i koji na sva usta hvale ivot u Zenici ali koji ni u peti od glave
nemaju u planu da se vrate. Zato? Iskljuivo zato to im ovaj grad ne prua nita. Iz godine u godinu
ispradam generacije mladih koji idu studirati negdje vani (Austrija, Engleska, Hrvatska, Njemaka...) i
shvatio sam da je broj onih koji zavre fakultet i vrate se u Zenicu jako mali. Vjerujem da oni osjedaju
neku nostalgiju ali kada je ono opipljivo u pitanju (itaj, lova i egzistencija) na grad im i nije visoko
plasiran na listi prioriteta u planovima za daljnji ivot. U Zenici se ne gleda strunost pri zapoljavanju
nego iskljuivo veza i mito. Iz tog razloga iz godine u godinu gubimo sve vie mladih i talentiranih
ljudi. Ja sam svoje vrijeme za studiranje ved poodavno proderdao ali razumijem mlade ljude koji
nakon faxa ostanu da ive i rade u nekim dravama koje znaju cijeniti kvalitet. Nerijetko sam po
kafidima sluao razgovore u kojima se ogoreno kritiziraju neku uspjeni ljudi koji svoju lovu zarauju
negdje drugdje a ne u Zenici.
Ponekad se zapitam, mada znam odgovor, da li bi bili jednako uspjeni da su ostali ovdje? Zaigram se
mislima i pomislim na jednog Edu Karamazova Dananovida koji radi od 8 do 16 i predaje gitaru
netalentiranim tatinim sinovima koji svoju djecu pod prijetnjom orujem alju na sate gitare, jednog
Tarika koji za ankom polupraznog kabarea ronda to nije dobio tri zadnje plade ili jednog Asima
Tarabara (prof. dr. med. koji predaje na Univerzitetu Yale u Americi) koji radi u naoj bolnici i eka da
dobije topli obrok za proli mjesec.
Imam jaku mod imaginacije ali ak i meni te stvari ne idu od ruke.
11 Septembar 2009
BiH Turska
Obzirom da vedina mojih italaca ivi vani potrudit du se da vam doaram atmosferu koja je vladala u
naem gradu tokom jueranjeg dana.
Rijeke ljudi obuenih u uto-plavo-bijele kombinacije poele su se okupljati u centru grada jo od
ranih jutarnjih sati. Sva sreda pa je Ramazan u toku pa nije bilo ba mnogo pijanih teturanja po gradu
ali deranja i izvikivanja domoljubnih parola nije ni najmanje nedostajalo. Iz svih kafida po gradu su se
orile navijake pjesme a vedina konobara radila je u dresovima reprezentacije ili u nekim majicama
koje izgledaju kao da su od zastave saivene. Mladi i stari navijai koji su doli iz cijele BiH a mnogi iz
inostranstva nabrijani do usijanja su odbrojavali sate do utakmice. Hiper emocije koje su Dirohito i
njegovi momci zapalili u inae razjedinjenom BiH stanovnitvom su fascinantne i bilo je jako lijepo
vidjeti ljude koji su za trenutak zaboravili na sve nedade koje nam zbilja u ovim odvratnim recesijskim
vremenima nudi. Na moju veliku alost saznao sam da su se sinod u Bijeljini i ostalim dijelovima
republike Srpske na svim gradskim trgovima gledali prenosi utakmice iz Beograda gdje je igrala
reprezentacije Srbije protiv Francuske dok su se u dijelovima BiH u kojima je dominantno hrvatsko
stanovnitvo gledala tekma iz Londona u kojoj su igrali Hrvatska i Engleska. ak sam proitao da je u
Mostaru bilo nekih nereda nakon te utakmice to me ni najmanje ne udi ali me jako alosti.
Duh Bosne je ostao da ivi izgleda samo u nekolicini gradova gdje ivi vedinom bonjako
stanovnitvo. Iako je meni bilo interesantno gledati navijae koji su do juer navijali za Tursku kako
mijenjaju svoje stavove i kako u aru borbe psuju sve Turske svetnije poevi od Ataturka pa do
blinje obitelji. Shvatio sam da su navijali za Tursku ne radi Turske nego da bi navijali protiv Hrvatske
sa kojom je igrala prije dvije godine. Mo' me jebat ali ja ne kontam ovaj narod.
Ali hajmo politiku na stranu i da piemo o lijepim stvarima. Po ko zna koji put nai zmajevi, kako ih
od milja zovu po novinama, su nas obradovali i doveli do toga da ne razmiljamo da li je Nemanja
Supid, golman reprezentacije, Srbin ili da li je Zvjezdanu Misimovidu otac ili majka te vjere. Oni su u
naa srca i nae izmuene due ulili jednu dozu zadovoljstva koja de, nadam se, trajati do neke tamo
sljedede utakmice i nekog novog buenja nacionalnog ponosa.
Sjedam se jedne izjave Milorada Dodika koji je izjavio da bi za BiH navijao jedino ako bi igrala protiv
reprezentacije Turske ali svoju dosljednost je pokazao po ko zna koji put ne doavi na sinodnju
utakmicu iako je bio pozvan od strane naeg strunog rukovodstva. Nema veze, zato su na utakmicu
doli oni koji su pokazali da znaju navijati od srca i koji su pokazali da na grad pored KP doma i
eljezare ima i tvravu koju ni Turski osvajai nisu uspjeli osvojiti - Bilino polje!
12 Septembar 2009
Meuljudski odnosi
Neki dan me prijatelj koji ved mnogo godina ivi u Zagrebu, mrtav ozbiljan, zapitao slaem li se sa
njim da li je Zenica grad koji ima najvie posvaanih ljudi na svijetu.
U poetku sam mislio da je to malo prenaglaeno ali kada sam se malo bolje zamislio skontao sam da
je to lako mogude. Da bi potkrijepio svoju tvrdnju on mi je nabrojao nekoliko ljudi, pa ak i drutava
koji su se nekada sasma dobro slagali a sada su posvaani na mrtvo ime. Nije rijetkost za na grad
da dva brata ili brat i sestra ne priaju a najedi oblik posvaanih su bivi poslovni partneri. Poesto
mi se znalo desiti da sasvim dobronamjerno nekog upitam za njegovog prijatelja ili prijateljicu i da
dobijem odgovor kako oni ne priaju ved dugo vremena i da nikada i nede jer je on (ona) zavijek
mrtav (mrtva) za njega. Najedi razlozi za prekide prijateljstva ili nekih drugih veza su zavist, tra ili
neko drugo mijeanje u tuu privatnost. To su sve discipline u kojima bi Zeniani mogli osvojiti zlato
na nekom od svjetskih takmienja.
Nedavno sam prisustvovao jednoj od nemilih scena u kojoj je jedan iskompleksirani nekadanji
glumac, izjeden zavidu, napao bez ikakvog povoda svog mnogo uspjenijeg i medijski propradenijeg
kolegu. Kompleksi manje vrijednosti u sredinama poput nae nerijetko iznjedre i takve situacije.
Poslovni odnosi su pravi rasadnik loih meuljudskih odnosa i esto moemo uti kako se neko ali da
mu podmedu klipove pod noge i kako ga radne kolege ele sjebati na poslu da bi oni mogli bolje
prosperirati kod nadreenih. U vrijeme one drave to i nije bio est sluaj jer je radnik bio zatiden
ko polarni medo. uo sam nedavno za jedan primjer gdje su se zakaila dva roaka jer je jedan
drugom preoteo posao, isto iz zavisti.
Meni bi i nekako bilo jasno da se ti ljudi raziu civilizirano ali kod njih se tek nakon prekida
prijateljstva poe izvlaiti prljavi ve koji su nakupili tokom viegodinjeg druenja i onda se
bezobzirno servira drugim ljudima. Samim time se jaz izmeu nekadanjih prijatelja povedava i
nerijetko se pretvara u neto najgore na svijetu - u neprijateljstvo.
Ne znam za druge ljude ali ja sam vaspitavan tako da nikoga ne mrzim tako da Bogu hvala, nemam
ljude koje smatram neprijateljima. Moda ima neko ko mene smatra takvim ali to definitivno nije moj
problem.
14 Septembar 2009
rasprodani a neki lokalno modnici su ved bacili oko na neke parcele pri samom ulazu, tamo gdje je
nekada bio izlaz iz kina Central.
Posebna pria je na nemar prema drvedu koje je bilo ukras naeg grada skoro itavo stoljede. Danas
sam uao u gadnu raspravu sa
jednim od novokomponiranih
gazda koji je gazda i jednog, takoe
novonastalog, kafida. On je jutros
nazvao ljude iz Albe da posijeku
jednu od lipa koje su bile ukras
Stare arije jo od njenog
nastajanja. Mislim da se ak i
frizerski salon koji obitava u
neposrednoj blizini zove Pod
lipom. Kako stvari stoje uskoro bi
se mogao zvati pod patrljkom od
lipe.
Objanjenje koje mi je dao tzv.
gazda je da se u kronji lipe skupljaju ptice koje se redovito unerede na glavu gostiju a nerijetko
uprljaju stol i stolice. Pokuao mi je objasniti da je lipa jedno jako opasno drvo jer je mnogo ljudi
alergino na njihov polen. Ma nemoj, sad bi trebalo posjed' sva drva u gradu jer ima par stotina ljudi
koji su alergini na polen? Niko ne obrada panju na vizuelni izgled arije a da ne priamo o
prelijepom mirisu koje to drvo isputa u mjesecu koji se po mjesecu njezinog cvata i zove Lipanj. Jo
bijedniji je bio gazda jedne slastiarnice koji je posjekao lipu prije desetak godina, takoe u Staroj
ariji, sve u cilju povedavanja bate za jedan j...ni batenski stol i etiri stolice. I on se takoe skrivao
iza krinke tetnosti lipe i pitao je mene i rahmetli Senada estida zato se ne bunimo kada sijeku
topole na Kamberovida polju? Bunim se ja i protiv toga jer imam osjedaj da je Zenica jedini grad koji
svake godine posijee pedesetak stabala u svojoj gradskoj jezgri a ne zasadi niti jedno.
Za nedavna posjeta Zagrebu H. i ja smo bili oduevljeni parkovima i skoro cijelim umama u najuoj
jezgri grada. Na samo stotinjak metara od samog glavnog trga nalazi se nekoliko parkova koji su
povrinom skoro k'o nae Kamberovida polje. Tamo obitava nekoliko stabala koje bi mogli biti
svjedoci mnogim znaajnim deavanjima kroz vijekove i niko i ne pomilja da ih sijee zbog nekakve
alergije na polen. U Zagrebu postoji itav jedan tim ljudi koji se brine o parkovima a kod nas izgleda
ima samo tim ljudi koji motorkama unitavaju i ono malo zelenila koje radi jedan prirodni kontrast
betonu koji je u golemoj ekspanziji.
Da bi vam bilo jasnije o kakvom zlodjelu priam postavit du i sliku koju sam uslikao netom prije
konflikta sa gorespomenutim gazdom.
16 Septembar 2009
Roditelji i djeca
Danas sam odluio da kafu u svom inae omiljenom T-caffeu pijem iskljuivo u jutarnjim satima a
veernje kafe van kude pit' du na nekom drugom mjestu. Ne, nije to do kvaliteta kafe nego do jednog
sasvim prozainog razloga.
U veernjim satima neke majke koje svoju dozu traa sa prijateljicama nisu stigle obaviti iz
raznoraznih razloga svoju malu djeicu izvedu u taj kafid i puste ih da divljaju oko stolova tako da niko
normalan ne moe na miru popiti kafu. Svako ko me iole bolje poznaje zna da ja oboavam djecu ali
ovo se ne moe izdrati. Mame dou na svoju dozu traa, zauzmu mjesta i puste djecu da skau po
neravnim kockama oko Kamenog spavaa i nerijetko se uje pla djece koja su sastrugala koljena od
kaldrmu. Da ne priamo da je sasvim normalno da djeca u toj dobi okupana i nahranjena treba da
odgledaju svoje crtide i da idu na spavanje a ne da prave drutvo ili alibi svojim mamicama koje
moraju svoje guzove izvesti van. Pitam se da li postoji neko ko svoje dijete izvodi na Kamberovida
polje ili na neko od oblinjih zenikih izletita da dijete osjeti i tu plemenitu vrijednost ivota u
prirodi. Nekoliko roditelja znam koji se takoe zgraavaju nad ovakvim ponaanjem ovih drugih.
Inae mi smeta ponaanje roditelja u naem gradu. Shvatam ja da svi roditelji vole svoju djecu ali
roditelji na ovim prostorima se ele direktno mijeati u ivote svoje djece to je due mogude. Na
zapadu, kada dijete napuni osamnaest godina kao po nekom nepisanom pravilu dobija mogudnost da
odlui ta de initi sa svojim ivotom. Kod nas se roditelji mijeaju u sve za ivot vane odluke svoje
djece. to bi rekao jedan stari arijski mudrac: Jebe roditelja koji ne moe svoje dijete hraniti do
ezdesete. Iskarikirano je ali pogledajte oko sebe i vidjet dete masu primjera gdje financijski zbrinuti
momci i djevojke u tridesetim a ponegdje i stariji jo uvijek ive sa roditeljima. Mislite da je to stvar
njihovog odabira? Ne, to je samo stvar odgoja. Roditelji su posesivni i nakon svojih ivota bi htjeli da
ive ivote svojih genom naslijeenih potomaka. Nekoliko mojih prijatelja i bliskih ljudi je ivjelo ivot
na trasama koje su im roditelji zacrtali i shvatili su da je ivot proao mimo njih kao brzi voz.
Osvjetenje u etrdesetim i nije neka utjeha jer je za neki novi poetka, tada, ved dobrano kasno.
Slina stvar je i kod odabira momka ili djevojke. Nije on/ona za tebe iz ovog ili onog razloga ili neke
sline floskule su unitile mnoge velike ljubavi u naem gradu. Ko da smo svi porijeklom iz porodica
Montague i Capulet (za one koji su bjeali od lektire to su prezimena Romea i Julije). Mislim da su kod
nas posebno izraena ta direktna mijeanja u ivot djece dosegla maksimum nakon nesretnog sukoba
na ovim prostorima.
Ja jo uvijek nemam svoje djece ali znam da du se, ako ih budem imao, truditi da njihove elje
potujem ali i da im i ukazujem na greke. Znam sigurno da poslije osam sati nikada svoje dijete nedu
voditi u grad a posebno ne da se smucaju po kafidima.
17 Septembar 2009
21 Septembar 2009
itavom trgu ispred Beogradske. Doznajem da je ovaj Bajram proao izuzetno mirno ak sam uo
komentare da je bio u rangu mirnijeg dana, bar to se tie zaposlenih u bolnici.
Za pohvalu su bili i radnici zaposleni u MUP-u koji su obavljali kontrole na svim prometnicama i nisu
dozvoljavali divljanje po cestama. Posebno me oduevilo to to sam uo da su organizirani sastanci
vlasnika ugostiteljskih objekata, zatitarskih agencija i djelatnika MUP-a na kojem su do tanina
razradili strategiju koja je urodila plodom te nije zabiljeen niti jedan krupniji incident za razliku od
prolog Bajrama kada su u jednom danu bila zabiljeena tri ubistva. Ovakav razvoj situacije mi daje
vjeru da su Zeniani i odgovorni za red i mir napokon doli tobe. Bajram je napokon postao ono to
bi uvijek i trebao biti - jedan prelijepi praznik u kojem ljudi nakon mjeseca posta mirno i
dostojanstveno privedu taj in do kraja. estitanja i nasmijani ljudi su preplavili grad i mogu vam redi
da je meni, nemuslimanu, bilo jako prijatno danas u prelijepom sunanom danu gledati ljude koji
uivaju u svom prazniku.
Sinod je odran i koncert Halida Belida u zenikoj Areni i uo sam od jednog prijatelja koji je bio na
koncertu da nije bio Bog zna kako posjeden. Da li je do cijene karte ili do odabira dana koncerta ne
znam, ali bi mi bilo jako krivo da je zbog toga to se Zeniani ved zasitili koncertnih aktivnosti u naem
gradu.
Da ne bi bilo sve idilino u ovom postu moram spomenuti i fudbalere elika koji su u subotu izgubili
jo jednu utakmicu i ostali zakovani na posljednjem mjestu nae tzv. Premijer lige.
Negdje na netu proitah jedan,meni strano smijean, komentar koji otprilike glasi:
Luj XIV, Benedikt XV i elik XVI...
28 Septembar 2009
Inspekcije
Juer na netu proitam tekst o nalazima inspekcije koja je poharala restorane u dolini Neretve,
tanije u okolini Jablanice. Znate te restorane, to su oni uz magistralni put gdje se svakodnevno vri
straan jagnjocid. Tamo se svakodnevno vrti desetak janjadi kada god proete pored njih. Restoran
Zdrava voda je najnapucaniji i uvijek ima najvie muterija. Ljetos sam pri odlasku na more svratio
sa svojim roakom na porciju famozne Gojkove janjetine i nemalo sam se iznenadio kada sam vidio
koliko ljudi radi tamo. Sjeli smo nas dvojica i naruili po porciju i normalno traili meso od rebara jer
je to najslae. Nije mi jasno kako uvijek dobijemo to meso jer ne kolju radijatore pa da svi
zanovijetaju i trae rebra. Petnaestak konobara i pet ankera je samo dio koji sam uspio vidjeti a
mogu zamisliti koliko jo osoblja ima po kuhinji i ostalim mjestima koji nisu u vidokrugu. Ta masa
uposlenih izgleda nije samo meni upala u oi nego i naoj poreskoj inspekciji. Prije desetak dana su
otili u hara i tamo zatekli dvadesetak radnika od kojih je samo pet bilo prijavljenih. Imali su
prijavljen promet od nekih minornih 600 maraka a po mom skromnom miljenju oni te pare zarade
za nekih pola sata jer samo jedna porcija kota 30 maraka a tamo su stolovi uvijek puni. Njega de
vjerojatno opaliti nekom kaznom od pet-est hiljada maraka i ujeo vuk magarca.
to sam ja ovo napisao kada se sporni dogaaj zbiva u Jablanici a ne u Zenici?
Smeta mi rad dananjih inspekcija. Danas uglavnom inspektori iz drugih gradova dou u na primjer
Zenicu po hara i raspiu iste kazne i za onog ko ima jednog neprijavljenog radnika i za bataljon
neprijavljenih radnika, koliko ih je bilo u opisanom sluaju. Restoran Zdrava voda tu kaznu moe
dat' u baki kolike promete ima ali neki mali privatnici koji jedva sastavljaju kraj s krajem suoeni
su sa dilemom da li da plate ili da zatvore radnju. U ovim tranzicijskim vremenima kada se ova naa
izmuena drava suoava sa djejim bolestima u razvijanju kapitalistikog naina poslovanja mnogo
bolje prolaze veliki privrednici nego oni mali koji imaju male promete. Kod velikih inspekcije slabo i
zalaze a i kada dou problemi se rjeavaju kovertama koje inspektori halapljivo trpaju u svoje
povelike depove u ambijentu nekog restorana na periferiji grada gdje de biti sklonjeni od radoznalih
pogleda. Dokazano je da se na svaki prekraj moe zamiriti samo neka je koverta kvalitetno
popunjena. Ako nemate dovoljno love onda ste opaljeni po uima da bi se moglo vidjeti da i naa
inspekcija neto radi.
Naravno moram naglasiti da svi inspektori u ovoj naoj dravi nisu takvi i da meu njima ima jako
dobrih ljudi. U sjedanje mi se vrate inspektori iz one stare drave kada se znalo da dolaze iskljuivo
ako si neto zgrijeio a ne kao u ova moderna vremena kada dou uglavnom po zadatku da bi
popravili dravni proraun. Sjedam se predobrog ovjeka, rahmetli Salke Grbe (ovo Grbe mi je jako
teko napisati ali se ne mogu sjetiti njegovog prezimena a itav grad ga je znao po tom nadimku) od
kojeg ljudi nisu bjeali nego su svakodnevno sjedili i pili kafe sa njim u iletu. Mislim da su u onoj
dravi inspektori imali mnogo manje posla jer su gazde u vedini sluajeva prijavljivali radnike i
poslovali su po propisima.U svakom sluaju Salko je radio kao inspektor jako dugo vremena ali nikad
nisam uo da ga je neko spomenuo po zlu.
Moda du zvuati kao utopista ali se nadam da de dodi vrijeme kada de inspektori pravilno raditi svoj
posao a da de gazde i radnici biti sretni i zadovoljni.
30 Septembar 2009
Popije li se ta?
udna stvar su ove godine. to vie starim sve mi vie pae da popijem poneku tekudinu krcatu
maliganima ali sam primijetio da sam vremenom postao i osjetljiviji i mnogo nie izbadaren kada
je alkohol u pitanju. Nekada se kao od ale moglo popiti i dvadesetak onih 0,33 piva ili isto toliko
Vlahova, koji je bio kultno pide moje generacije, a sada popijem pet, est piva i prestanem u strahu
od mamurluka koji s godinama postaju sve edi i edi. Gledam dananje generacije i primjedujem da
su mnogo umjereniji prema alkoholu nego to je to bila moja ili oni malo stariji od mene. Razlog tome
je vjerojatno i vedi broj vjernika u posljednje vrijeme ali i onih koji se trude da ive sportski ivot koji
je sada IN. Ne kaem da u mojoj generaciji nije bio ali smo se mi nekako loili vie na one
bonvivanske fore za koje je alkohol bio jedan od bitnijih faktora u oputanju. Ne mislim da smo bili
alkoholiari ali znalo se jako dobro popiti i rijetko smo kudi dolazili stoprocentno trijezni.
Nema vie ni onih alkoholiara tipa Sime Mraka, Brune A., Tone Gelida, Bore efa pa ak i
Cupe koji su imali nekakav arijski, urbani tih i koji su industrijske koliine alkohola ubijali u parku.
Od nabrojane petorice iv je ostao samo Boro ef a ostali su platili svoj danak unitavanju jetre. Oni
su bili dio jednog gradskog miljea koji je odavno iezao i mislim da nema Zenianina koji nije uo
usporedbe tipa 'vidi ga, moe popiti k'o Simo Mrak' ili neke sline gdje se spominju imena jedne od
ovih arijskih alkoholiarskih legendi. Oni su obino ordinirali u naem parku i skoro nikad nisu
agresivno nastupali prema sluajnim prolaznicima. Bili su u svom filmu i nisu smetali skoro nikom.
Danas i nema nekih pripadnika tog alko-miljea koji su vrijedni spomena, izuzevi Senju koji ordinira
po parkidima na Carini ili Refu koji se pojavi svakih est mjeseci kao nodna mora i terorizira ariju
svojim pjevanjima u alko-fazi, mada moram spomenuti da Refa nije dobar ak i kada ne popije
alkohol. Dananji lokosi su mnogo agresivniji i ne mogu da to ne poveem sa vremenom u kojem
ivimo jer injenica je da ovo nervozno vrijeme ostavlja traga i na njima.
Svjestan sam tetnosti alkohola ali mislim da konzumiranje istog u nekim normalnim koliinama moe
atmosferu uiniti ugodnijom a moram jo jednom naglasiti da mi nedostaje ono bezbrino vrijeme
kada se alkohol konzumirao bez opasnosti po okolinu, kada nije u ljudima poticao onaj osjedaj
agresivnosti.
Stoga, ivjeli!
05 Oktobar 2009
mislim da su za rastude nasilje na stadionima i oko njih krivi filmovi koji veliaju nogometne navijae
koji organizirano prave nered na stadionima (npr. Huligani ili Factory).
Engleska je imala taj problem sa navijaima sredinom sedamdesetih godina i poetkom osamdesetih
ali je tadanja premijerka Engleske Margaret Thatcher uvela najstroe kazne za sve izgrednike pa se
stanje na njihovim stadionima drastino primirilo. Kod nas jo uvijek nema takvih zakona i u tome
vidim jedan ogroman problem. Narod vjeruje samo u kazne i ako nekoliko izgrednika dobije nekoliko
godina strogog zatvora ostali de se sigurno dobro zamisliti pri pravljenju sljededih nereda.
Jueranji neredi u irokom brijegu su valjda ono zadnje svjetlo koje se pali kada je alarmantna
situacija u pitanju. Novinarska izvjeda od strane novinara iz zapadno hercegovake upanije i izjave
oevidaca od strane navijaa Sarajeva su dijametralno suprotni i ko ih slua nikako ne moe dodi do
realne slike ko je uopde zapoeo sukobu u irokom brijegu. ak se ne slau ni oko toga kako je
poginuo mladi Vedran. Sinodnji izvjetaj iz MUP-a u irokom naglasio je da je ubijen kamenom a
dananja obdukcija u Sarajevu je pokazala da je ubijen iz vatrenog oruja. Mislim da je to potpuno
irelevantan podatak jer pobogu nestao je jedan mladi ljudski ivot a nekolicina ljudi je tee
povrijeena. Divljanje na stadionima i okolo njih su ponovno uzeli svoj danak u krvi a mi se ovdje
prepiremo oko toga ko je zapoeo frku. Niko ne raspravlja o tome na koji se nain mogu izbjedi
ovakve nemile situacije.
Majka Vedrana Puljida izgubila je sina kojeg je ispratila na jednu obinu utakmicu i sada se vjerojatno,
kao i majke Denisa Mrnjavca i Amara Mistrida pita ZATO?
10 Oktobar 2009
kafu u iletu. Kultno mjesto koje je radilo samo desetak godina ali dobilo status koje mu niko
nikada nede preoteti. Bilo je jo kafida koji su bili posjedeni i pred kojim se skupljala omladina ali
nikad se vie nede pojaviti kafid poput onog starog ileta. Smjeten u vakufskim prostorijama,
povrine cca 15 kvadrata taj je kafid bio poznat irem bive drave. Meho je bio pria za sebe, gazda
bonvivan kakvog ovaj grad nije vidio. Bio je idol mnogim mladim momcima koji su htjeli da ive
lagodan ivot gazde kafida sa svim benificijama to im to zvanje i nosi. Mi koji smo svakodnevno i
vie navrata dolazili u ilet Mehu nismo viali po pet, est mjeseci. Uvijek je organizovao posao
tako da nije morao dolaziti u Zenicu i vrijeme je provodio po plaama Makarske, Lovita ili nekih
slinih destinacija. Lovu su mu uredno slali konobari a donosili zeniki taksisti. ivio je jedan ivot na
kojem su mu mnogi pozavidjeli. Nije to dugo trajalo jer je ved s poetka devedesetih posao u iletu
opao pa je ak on sam radio kao konobar desetak mjeseci. Nedavno smo se sreli i prvi put sam ga
vidio sretnog nakon tog perioda jer je pronaao neki poslid koji ga je inio sretnim. Ne dade Bog da i u
tome dugo uiva jer je sinod legao i vie se nije probudio. Umro je 60-toj godini i bit de sutra (u
subotu) sahranjen na Pranicama, tako da Senad estid vie nede biti bez svoje raje. Imali su kafide u
neposrednoj blizini a svoj vjeni dom su takoe dobili jedan blizu drugoga.
Rahmet vjeni tvojoj dui, veliki Gazdo!
12 Oktobar 2009
Jesenji post
Poele su dosadne kie i na svoj prepoznatljivi nain najavile dolazak godinjeg doba koje oduvijek
najvie mrzim - jesen. Jo kao dijete jesen sam zamrzio jer je njen dolazak simbolizirao kraj svega
onog bezbrinog i poetak kole u koju ni jedno dijete nije ilo s pjesmom, posebno ne ja nakon
obaveznih dva i pol mjeseca provedenih na moru. U jesen su mi se deavala i neka grozna razdoblja u
mom ivotu kao npr. gubitak oba roditelja i dva puta gubitak posla. Ovo ljeto se nenadano oduilo ali
zadnja dva dana su prava jesenja, sve je u nekim pastelnim bojama svih nijansi ute, crvene i smee.
Ova jesen bi trebala biti mnogo drugaija u mom ivotu jer sam poeo da ivim sa jednom osobom
koja mi ne doputa da razmiljam o depresivnim kiama i koja mi sklanja misli od svih loih sjedanja
na ovo godinje doba.
Proao je ZEPS i na grad je uletio u svakodnevnu letargiju koja de ga drati do Boidnih praznika kada
se oekuje sljededi priliv gostiju. Sajam je bio i proao i ne mogu se oteti dojmu da je nastavio
tendenciju pada kvalitete i da se recesijsko vrijeme itekako osjeti ak i na izlagaima koji su doli u
znatno manjem broju nego inae. Ja te sajmove i inae ne volim posjedivati jer za mene poesto i
nema nita zanimljivo ali sam primijetio par ljudi koji svakodnevno idu na ZEPS i tamo uredno
dorukuju, uglavnom visoke eksponate (suduku i suho meso), i piju kafe na tandovima izlagaa
kafe. Kakav je to sajam bio najvie de vam biti jasno kada vam kaem da sam se najvie zadrao na
tandu sa knjigama. Mislim da su najvie profitirali gazde lokala i vlasnici hotelskih pansiona jer se za
pet dana sajma moglo vidjeti jako mnogo ljudi koji su doli u na grad iz drugih gradova i drava.
Jesen je doba kada se televizija najvie gleda jer su ljudi prisiljeni ostati due u kudi i ari kinog
vremena promatrati samo kroz prozor. Na alost televizijski program je iz godine u godinu sve gori
iako svi pretplatnici na kablovsku televiziju imaju preko etrdeset programa na izboru. Zaprepaten
sam brojem tzv. reality show emisija a posebno njihovim kvalitetom. Skoro svaki program ima neki
svoj Big brother a odabir uesnika mi je grozan. Niti jedne zanimljive osobe nisam primijetio iako sam
potroio nekoliko sati sa upoznavanjem tih sadraja. Bosanska inaica ove emisije mi je najgora jer su
u njoj nekakve poluzvijezde koje sjede u studiju i samo oblokavaju alkoholom, pue enormne koliine
cigara i psuju kao koijai. Srpska verzija farme koju su nam ukinuli, na svu sredu, je bila grozna a
uesnici su bili nekakvi islueni rokeri poput Marine Perazid i pjevaice grupe Viktorija koji su htjeli na
bilo koji nain vratiti popularnost iako su stvorili kontraefekt i stvorili samo osjedaj saaljenja prema
njima. Na kraju ima i klasini Big brother na TV Pink koji se polako pretvara u jedan veliki peep
show jer je prepun nekih srpskih starleta koje su vie gole nego obuene i koje gledaoce dre
prikovane za fotelje u iekivanju prvog sexa uivo pred tv prijemnicima. Toliki broj reality show
programa me baca u razmiljanje da su na ovim prostorima izumrli ljudi koji su mogli da naprave
neke zanimljive emisije za
Jesen je stigla a poznavajudi nae vremenske prilike nede se dugo zadrati jer se snijeg ved pojavio po
planinama. Nadam se samo da de nam se JP Grijanje smilovati i da de nam ove godine grijanje
pustiti na vrijeme a od naih vajnih televizijskih kuda oekujem znatno bolji program.
13 Oktobar 2009
Od svega po malo
Jue sam pisao o tome kako je jesen stigla u Zenicu a danas bih mogao komotno redi da je ta jesen
trajala itav jedan dan i da je umjesto nje ved dola zima. Snijeg je obijelio oko Zenice tako da mislim
da se na planinama sigurno moe i skijati. Ne trebam napominjati da Grijanje eka onaj famozni 15.
oktobar da puste svoju toplu vodu da se malo ugrijemo dok za to vrijeme Elektroprivreda zadovoljno
trlja ruke jer elektrine grijalice zarauju dodatnu platu njihovim zaposlenim.
Sutra se na Bilinom polju igra zavrna utakmica naih kvalifikacija za Svjetsko fudbalsko prvenstvo i
sredom smo ved obezbijedili bara pa se ona doekuje u normalnoj atmosferi. H. se danas itav dan
pita hode li se Torres smrznuti u Zenici pa se iskreno nadam da de na savez pancima bar u
svlaionice ubaciti grijalice da se ne zalede. Vidio sam da je Manolo takoe sletio u Sarajevo i ovaj put
se nadam da de malo bolje uvati svoj bubanj. Znam da de nai reprezentativci odigrati dobru
utakmicu a ja bih ba volio da i pobijede u njoj, onako da to bude kao lag na sva ova prelijepa
deavanja.
Nisam vam pisao da sam u nedjelju bio na sastanku Eko foruma. Sastanak je odran Tano u podne
(mislim u 12 sati tano) u zgradi biveg Hotela Metalurg. Otiao sam iz radoznalosti da vidim o emu
se radi i nisam se pokajao. injenica, bilo nas je malo, tek 20-ak ljudi se skupilo ali razlog je jednim
dijelom i u tome to je sam dogaaj bio slabo izreklamiran ja sam za njega saznao putem Facebooka. Prisutni su bili doktor Harun Drljevid, Hasan Kreho i jo jedn iko koji je tu ispred Eko foruma, a
prialo se o trenutnoj ekolokoj situaciji u Zenici. Sam Eko forum je nevladina organizacija koja se bori
za bolje ekoloko okruenje nas Zeniana i postoje tek nekih 10 mjeseci. Jo uvijek su tako redi u fazi
organizovanja i ustrojavanja te se nadam da de prerasti u sve ono to su rekli da namjeravaju.
A da je situacija u naem gradu po pitanju ekologije kritina znaju svi oni koje to zanima. Sudedi po
broju onih koji se odazivaju i posjeduju bilo kakve skupove sa ovom tematikom nemam ba osjedaj da
to ikoga pretjerano brine. Za sada najvie trpe stanovnici Tetova i mene to sve podsjeda na onu '91. I
te '91 smo svi govorili Ma nede kod nas rat, pa znamo ta je bilo. I sada najvedi broj Zeniana misli
po principu Ma zagaeno je u Tetovu, nije kod nas i nede kod nas. A ne razmiljamo o tome odakle
je vode ili povrde koje se prodaje na pijaci, ili odakle je sir koji kupimo na Trnici. Malo mi je falilo da
povratim kad sam pomirisao neki crni mulj kojeg je Hasan izvadio prije dva dana iz Bosne (rijeke) te
mi je tek sad jasno zato se svako malo deava neki pomor ribe u rijeci.
Ono to zagovara Eko forum je i meni jako blisko. Oni ne ele ruiti vlast ili provoditi neke
revolucionarne akcije oni samo ele da se zagaivai koji nas truju natjeraju da potuju propise koji
postoje. Najjednostavnije reeno ako ved teimo svi toj nekoj Evropskoj uniji onda treba potovati
propise koje ta ista Unija ima za ekologiju. I svi bismo onda bili sretni i zadovoljni, i Mittal, i Indijci, a
svakako i mi graani Zenice.
P.S. Za kraj vas pozivam da posjetite blog "Blentoven prodaje". Blog sam napravio kao privremen sa
ciljem da prodam ove dvije nekretnine koje dete tamo vidjeti. Razlog je najvedim dijelom onaj pravi
bosanski inat. Naime, agencija kojoj sam povjerio prodaju istih a koju ovaj put ne bih spominjao je
tako sposobna da itavu godinu dana nije mrdnula sa mrtve take. I ja prosto ne mogu da vjerujem
da je za toliko vremena nemogude prodati neto ako ti je to posao. Pa evo sad da pokuam i ovako, a
ako uspijem onda du vam napisati post o tome ta sve trebate (i koga) izbjedi kod prodaje bilo kakve
nekretnine.
17 Oktobar 2009
damiju automatski izgube abdest im nogom kroe izvan kruga damijskog dvorita jer ih doekaju
polugoli manekeni i manekenke, sve u svrhu bolje reklame.
Ne mogu kriviti samo reklamne agencije ali mislim da bi se sociolozi trebali ozbiljno zabrinuti za
dananju omladinu jer pri svakodnevnom prolasku pokraj kole viam sve vie djece kako pue iza
fiskulturne sale na velikom odmoru. Iao sam i ja u kolu i jo mi je koliko toliko svjee sjedanje na te
dane ali znam da su puenja kod nas poela tek u srednjoj koli ali i tad su se uenici koji su puili (ja
ponosno izjavljujem da tada nisam puio) ili daleko od kole da bi ispuili to svoje zabranjeno vode.
Danas je situacija potpuno drugaija. Ispred gimnazije moete svakodnevno vidjeti uenike kako
sjede na ulaznim stepenicama i hladno duvaju svoje cigarete iako profesori prolaze pored njih. U
moje doba je to bilo nezamislivo.
Nezamislive su bile i mnoge druge stvari koje se sada deavaju u kolama. Gledam neki dan djecu
ispred kole u Travnikoj kako na odmoru vrite, psuju i pjevaju navijake pjesme kojih bi se posramio
i najvedi koija. Neki nastavnik ih je izaao opomenuti ali nije stigao ni do ulaznih vrata oni su
nastavili. Nastavnici vie nemaju autoriteta. Kada sam ja iao u kolu nama je svaki nastavnik bio
utjelotvorenje Boga na zemlji i svaka njihova naredba se potovala ali danas su to obini ljudi koje
djeca sluaju samo zato to moraju a ne zato to ele neto da naue. Djevojke koje idu u Ekonomsku
kolu, koje viam skoro svaki dan jer idem putem koji prolazi pored te kole dolaze obuene kao da
su neke kaskaderke u porno filmovima a ne kao uenice. U moje doba se znao kodeks normalnog
uenikog odijevanja. Ne mogu da zamislim profesore koji cijeli dan gledaju tu propupalu mladost
koja cijeli dan defilira polugola ispred njihovih oiju. Mora da im je teko skoncentrisati se na nastavu.
Sjedam se kada smo mi kao djeca morali nositi one plave kecelje i sad smatram da je to bila tlaka ali
kada vidim dananju omladinu i anarhiju koju oni ire u potpunosti vidim opravdanost tih
nastavnikih zahtjeva.
Ne bih htio generalizirati ali gledajudi ove dananje uenike pada mi na pamet jedna stara izreka
zenikog arijskog filozofa koji je jednom prilikom iskarikirano rekao: Narod koji ima ovakvu
omladinu treba da potpie kapitulaciju prije nego ga iko i napadne.
20 Oktobar 2009
hormoni izgleda prave golem nered u naim organizmima. Neki dan sam iao na pijacu i primijetio
sam paradajz veliine manje lubenice koji izgleda prelijepo ali mi kau svi oni koji vole to povrde (ja
sam alergian na koru paradajza) da nema nikakvog ukusa. Ja sam to utvrdio na paprikama koje
oboavam. Sve one koje izgledaju kao da su iz batenske enciklopedije izale nemaju nikakav okus a
one koje su sve smeurane su daleko najbolje.
Sve vie ljudi propituje prodavae voda i povrda na pijaci odakle su jer niko ne eli da se truje
otrovima to ih Mittal isputa u zrak a koji padaju po namirnicama koje kupujemo. Slina stvar je i sa
mlijenim proizvodima i jajima koje tete prodaju unutar trnice. Ja kupujem namirnice (po Haninom
nareenju), samo ako znam da krave ili ovce nisu pasle travu u krugu od 50 kilometara od Zenice. Da
ste i vi bili na onom Eko-forumu i vi bi slino razmiljali. Koliina fine (sitna je pa se zato zove fina)
praine koja pada na na grad i okolinu je premaena za vie od 500 procenata. Ta fina praina
unesena u na organizam moe da proizvede takav pivajz da je meni iznenaenje i ako vidim nekog
zdravog ko se hrani hranom koja je nastala u Zenici.
Nemojte se iznenaditi ako me vidite da nosim crvave jabuke i najruniji paradajz koji ste ikad vidjeli
uzgajan u eridima (malo selo iza Bistriaka za one koji ne znaju blii zaviaj), jer ja pokuavam da u
svoj organizam unesem neto bez hormona rasta i bez Mittalovih dodataka na hranu.
23 Oktobar 2009
Grafiti
Dobro se sjedam knjige Dragoslava Andrida u izdanju izdavake kude Prosvjeta iz Beograda koja se
zvala Grafiti internacional i moga oduevljenja njome. Tu je bio svojevrstan skup svih grafita koje je
spomenuti urednik pokupio sa
beogradskih zgrada ali i iz nekih
drugih zemalja. Bilo je tu aljivih
komentara ali i dubokoumnih,
ponekad filozofski orijentiranih
zapisa sa zidova.
etajudi Zenicom ovih dana
doivljavam jedno grozno
razoaranje tom formom pisane
rijei. Ne, nije u pitanju sadraj
tih poruka nego odabir mjesta
gdje se pojavljuju krabotine
uglavnom pisane auto - lakom u
spreju. Na grad je zahvaden
jednom epidemijom unitavanja
novih fasada od strane N.N. kvazi umjetnika koji vrebaju ravni zid vedih dimenzija da bi ga uglavnom
pod okriljem nodi unakazili. Na zidovima se moe proitati svata - od izljeva ljubavi do politikih
poruka. Najedi motivi na koje nailazim su adresirani na na vajni Nogometni savez, tipa SAVEZ
NAPOLJE, i skradenice koje su mladi pokupili iz Engleskog jezika, neto kao A.C.A.B. to bi znailo All
Caps Are Bastards (u slobodnom prevodu svi policajci su kreteni tako da mislim da je to slian profil
mladih koji divljaju i po stadionima. Razmiljam kako bih ja reagirao kada bih bio u situaciji u kojoj se
naao ovjek iju sam unakaenu fasadu snimio neki dan. Nema ni deset dana da je osvanula snjeno
bijela fasada u koju je vlasnik vjerojatno stukao nekoliko stotina maraka, i onda se nae neki mladi
buntovnik i preko nekog ablona nacrta Dodikovu facu ispod koje pie Wanted. Mislim da bih na
njegovom mjestu umjetniku slomio ruke na par mjesta. Kada ved hode da izraze svoj bunt
predlaem mladim ljudima da odu arati zgrade optine ili MUP, ako imaju muda.
Svaki zaljubljeni tinejder ovog grada je izgleda odluio da svoju ljubav napie na nekom vidnom
mjestu trivijalnom porukama poput Lejla, volim te ili slino. Takvih sam vidio bar desetak. ta de biti
kad ga ta Lejla odjebe? Ostat de samo iaran zid kao spomenik ljudskoj gluposti.
Nisam protiv svih grafita. Ima ih koji su ukrasili mnoge fasade zgrada, nosede stubove mostova ili
betonirane ograde nekih objekata. Postoji grupa mladih koja uz dozvole stanara oslikava te prostore,
uglavnom motivima vezanim uz elik ili Zenicu. Njihov rad podravam jer svoju kreativnost izraavaju
javno a ne hinjski kao ovi kvazi buntovnici koji samo prave ruglo od naeg grada.
28 Oktobar 2009
Treda, po mom skromnom miljenju, najbolja predstava je bila Veeras improviziramo rijekog HNK
Ivan pl. Zajc u reiji Paola Magellija, po izvrsnom podloku Luigija Pirandella. Talijanski dio rijekog
HNK je maestralno odigrao zahtjevno postavljeno predstavu i pokazao da u modernom teatru mora
znati pjevati i plesati kao profesionalac a ne samo glumiti. ekao sam da se podijele nagrade da bih
dobio potvrdu onoga to sam pomislio nakon odgledanih predstava a to je da je Magelli najbolji
reiser. ovjek je igrom svjetla, muzike i jeftinom ali efektnom scenografijom fantastino doarao
gledaocima svu dramu unutar jedne talijanske obitelji.
Da ova pozorina sezona dobro pone pored MESSA pobrinuo se i ansambl BNP koji je postavio
odlinu predstavu Sex, lai i divlje guske pod vodstvom nae zenike redateljke Lajle Kaikija po
djelu Woody Alena. Tu predstavu jo nisam stigao pogledati ali mi svi kau da je odlino reirana i
odglumljena od strane mlaih lanova ansambla nae pozorine kude. Nju du obavezno pogledati a i
svima vama koji itate moj blog toplo preporuujem da ponekad odete u pozorite i nahranite svoja
ula nepatvorenom umjetnodu.
05 Novembar 2009
mentalitet. U naoj ligi igrai imaju vedi radijus kretanja kada oblae orc nego na utakmici a kada
odu vani onda lete po terenu koda ih sto vragova ganja. Nije stvar samo kod ovih gorespomenutih
igraa nego je to sluaj i sa mnogima koje sam gledao u naoj ligi koji doive fascinantnu
transformaciju svojim odlaskom u inostranstvo.
Znam da de mnogi redi da je to do love koju igrai primaju ovdje i vani ali ako je tako onda nek se i
zapitaju zato ih niko vie i ne gleda. Svaka ljubav prestane kada se shvati da je rije o interesu a ne
nekom ljudskijem osjedanju.
08 Novembar 2009
Lino sam zadovoljan sveukupnim izgledom, vidi se da se uloilo dosta novca i truda u sve to je
napravljeno. Jedinih par zamjerki koje imam odnose se na mali razmak izmeu redova bilo bi
mnogo ugodnije i komotnije da tu postoji bar jo nekih 10 cm. A druga zamjerka se odnosi na veliinu
ekrana (ili se tu moda radi o tome da je ekran preblizu). Hodu redi da je meni je bilo malo teko
pratiti toliki ekran i sasvim sam siguran da du prilikom sljededih posjeta bjeati u zadnje redove. U
svakom sluaju sve to sam vidio prilikom ove posjete zasluuje jednu visoku ocjenu.
Glavno i pravo otvaranje je 12. novembra kada de premijerno biti prikazan film 2012 (dan prije
nego u SAD-u). Nauo sam da de cijene karata imati tri verzije 3, 4 i 5 KM za razliite termine.
Nadam se da de i pored loe platene modi Zeniani redovno posjedivati ovaj objekat. Ja znam da
hodu i to ne samo zbog filmova nego i zbog ostalih razliitih i zanimljivih sadraja koji se nalaze u
njegovom sastavu. Tropik je ved odavno stvorio reputaciju koja svima garantuje dobru zabavu.
12 Novembar 2009
Opte poznata je injenica da je sport na itavom prostoru bive drave na jako niskim granama tako
da nije izuzetak ni to to je u Zenici stanje isto. Ja se ne mogu natjerati da odem u prelijepu Arenu i da
gledam koarku kad sam puno bolju igru nekada,mogao vidjeti na Kamberovid polju.
Ne mogu se natjerati da gledam kojekakva prenemaganja na terenu kad sam u istom ovom gradu
gledao ljude koji su igrali iz iste ljubavi, strasti, elje, te tako dolazili do velikih karijera. Nisu kao
danas sa petnaest matali o vilama na moru, vredama para i ostalom, matali su da naue da igraju,
pa su i mimo standardnih treninga trenirali za sebe. Ovdje djeca sa sedam godina ponu trenirati i tad
se ponu ponaati kao zvijezde. Imamo jako mnogo Salierija ali nikako da nam se u sportskom svijetu
pojavi Mozart.Rezultat su nam prazne dvorane koje izgledaju prelijepo.
Zato ja ne idem na sportske dogaaje mada sam odluio u petak otidi u Arenu da odgledam rukomet
(nadam se da nedu biti sam i da de dodi jo ljudi). I zato sam redovan u pozoritu tamo se sve vie
vidi neka nova, pozitivna energija koja i pored novane oskudice i loeg stanja koje vlada isplivava na
povrinu. Tamo se konano okupila ekipa glumaca koja ako nita drugo voli to to radi i rade to sa
stradu. A time nadoknauju sve ostalo i nedostatak novca, i loe uslove, i injenicu da u ovom
gradu jako malo ljudi ima naviku da ide u pozorite, i lo marketing koji ih prati, sve. Jer nije lako
spremati jednu predstavu nekoliko mjeseci i onda je igrati pred vrlo esto polupraznom dvoranom. A
oni je i tad igraju sa istim arom kao i kad je premijera. Za puno manje plate i mnogo manje slave
nego kojekakvi fudbaleridi iz NK elik. Nadam se da je ovakvo stanje u mom gradu samo prolazno i
da de se nekad stvari odvijati u drugaijem pravcu.
A za one koji imaju volje i elje za drutvena dogaanja da kaem da je 28. novembra u Zenici Ibrica
Jusid. Koliko sam uo gostuje u restoranu Trubadur tako da se tamo moete raspitati za pojedinosti.
23. Decembra je u Areni Oliver Dragojevid pa se i to moe pogledati.
I da vidimo se u petak (13. novembra) u Areni na rukometu!
16 Novembar 2009
Odjel sa okoladama je posebna pria. Nekada si imao Bracu i seku, Toblerone i Eurokrem ploe
koje je proizvodilo Takovo Gornji Milanovac a sada ti treba fakultet ili bar skradeni kurs od tri dana
da se odlui izmeu stotina ponuenih vrsta okolade. Sluam neki dan jednog mladog roditelja koji
mi se ali kako njegova mala kderkica nede vie da jede okoladu. Dosadilo djetetu a vala jasno mi je i
zato. U moje doba je bio neki omanji praznik kada dobije okoladu. Morao si za to dobiti bar
desetak vezanih petica u koli ili ti je dola neka tetka iz susjedne drave koja je htjela da malo
obraduje djecu. Danas je okolada postala sredstvo za umirenje djece koja plau i nema vie onog
ushidenja kada vas neko obraduje darovanom slasticom.
Sa pivama i vinom je slina stvar. Danas svaka prigradska zadruga ima takav izbor alkohola koji Simo
(pokoj mu dui) Mrak ni u najluim alkoholnim privienjima nije mogao zamisliti. Nekoliko vrsta
Tuborga, belgijske, njemake i ta ti ja znam koje sve ne pive se sada mogu nadi u naim radnjama.
Prije j e bilo Jelen, Nektar, Sarajevsko i Nikidko. Imali smo mi jednog komiju koji je popio u ivotu
sigurno bar jednu mjesenu proizvodnju Nikidke pive. Dok je jo bio u nekom polutrijeznom stanju
govorio je da de idi kudi kada mu se prvi put u pijanstvu ukae Njego. Uglavnom mu se ukazivala ena
i ona ga je vodila kudi. Kada je umro mislim da je nad Nikidkom pivovarom bila sputena zastava na
pola koplja. Kako stvari stoje i kolika je zastupljenost danskih piva u ovom vremenu bi zasigurno
ekao da mu se ukae Hamlet.
Mogao bih nabrajati razlike danima ali to nema neku svrhu. injenica je da danas imamo mnogo vedi
izbor svih mogudih artikala ali kupovina vie nije gut kao nekada jer vedina ljudi nema love za
uivanje u njoj.
20 Novembar 2009
Po ko zna koji put sam se razoarao u jedan povedi dio nae publike koja je zvidala u toku izvoenja
portugalske himne. Vjerujem da se samo na podruju balkanskih zemalja jo uvijek zvidi u toku
izvoenja nacionalne himne gostujude ekipe. Krajnji oblik primitivizma i totalno neprimjereno
iskazivanje nagomilanih frustracija. Kad tome dodamo jo i nekoliko neodgovornih pojedinaca koji su
opet nekim predmetima gaali linijskog suca treba biti poveliki optimista pa oekivati da de FIFA
dopustiti da se utakmice ponovno igraju u naem gradu. Naa repka godinama igra na Bilinom polju,
imamo travnjak koji je meu najgorim u Evropi a nai dini elnici saveza nikako da odvoje poneki
Euro kako bi se obnovila izuzetno dotrajala trava. Ofarbali smo tri od etiri reflektora i napravili ruglo
kojemu se smije itav grad. Sva sreda pa ima i onih divnih ljudi i navijaa koji su nae momke ispratili
aplauzom nakon jo jednog neuspjeha i dali im do znanja da jo uvijek na ovim prostorima ima ljudi
koji znaju cijeniti uloeni trud i srce.
Dan poslije sruenih snova o odlasku na mundijal na se grad povukao u sebe i izgledao je totalno
depresivno. Nikom vie nije bilo do osmijeha i svi su bili maksimalno potiteni. Izjave selektora i
pojedinih igraa su se secirale do iznemoglosti ali vie niko nije bio siguran u kvalitetu nae izabrane
vrste. Dojueranji heroji su sada prosjeni igrai kojima su pod povedalom trae mane a zanemaruju
sve vrline koje su do prije dva dana bile maksimalno apostrofirane. Klasina pria za ove prostore.
Rezultat mea je uveliko doprinio da se i Zeniani povuku u kude i da sav onaj pozitivni naboj
netragom nestane. Niko i ne pomilja na to da je to sve sport i da de nas ovi mladi iznova obradovati i
da demo se zasigurno ponovo radovati njihovim sportskim uspjesima. Portugal je u srijedu bio bolji i
sad se nadam da je matorom i izlapjelom Sepp Blatteru srce na mjestu kada zna da de onaj nalickani
pederid Ronaldo igrati na Svjetskom prvenstvu i FIFI donijeti ogromnu lovu od sponzora. Mi imamo
jako mladu ekipu i vjerujem da de jednoga dana njima biti u interesu da na nekoj znaajnijoj
nogometnoj smotri zaigra Deko, Pjanid ili Misimovid.
23 Novembar 2009
Novokomponirane gazde u naem gradu su takoe pria za sebe. Jedan je prije rata radio za tezgom
na pijaci, drugi se nije pomakao iz svog malog sela iznad Nemile, da ne nabrajam dalje. Danas su oni
vlasnici skoro polovine objekata u naem gradu i mogu apsolutno sve. Prepoznat dete ih po izuzetno
nadmenom dranju sa cijelom svitom onih rektalnih uvlakaa koji ih pozorno sluaju i povlauju svim
njihovim debilizmima. Danas sam vidio jednog od njih kako stoji kao slovo F dirilicom (znate, to je
ono kada stavite ruke na kukove) i nadgleda radove na svojoj radnji za koje mi nikako nije jasno da je
mogao dobiti urbanistiku dozvolu. U svim normalnim zemljama se ne moe graditi u strogoj gradskoj
jezgri a on die svoj postojedi objekat u tolike visine da sam na trenutak pomislio da je prekopirao
nacrt od lamele. Taj de objekat, mislim, biti sigurno dvostruko vii od ostalih objekata u naoj
glavnoj ulici. Nedavno je jedan moj prijatelj potroio nekoliko hiljada maraka traedi suglasnost da
svoj krov podigne za samo dva metra ali je bio odbijen jer su mu optini objasnili da se u toj istoj ulici
ne moe graditi kako je kome deif i da postoji urbanistiki plan, jednak za sve.
Ove nove gazde su rado vieni gosti svih okupljanja u gradu. Otkrili su ari pozorita i kina u poznim
srednjim godinama i nije rijetkost da ih i tamo sretnete mada od kole imaju samo veliki odmor i
svojim prisustvom odudaraju od tih hramova kulture. Dodue ja se raspisao o ovom fenomenu a
znam da je u Zenici dvije godine zaredom za menadera godine izabran devabdija. Moda je to
nekima pokazatelj kakvo je stanje u privredi naeg grada.
26 Novembar 2009
skupa najvie podsjeda na neku konjunicu. Zatvoreni tunel koji je od samog poetka djelovao prljavo
i u kojem je vazduh uvijek nekako ustajao a zbog naeg mentaliteta pomijean sa mirisom mokrade.
Znam mnoge koji su uvijek izbjegavali prolaziti ovuda (naroito kad je mrak) jer im je djelovalo
zavueno i opasno. Prilino neugledno za sami i najstroi centar grada.
Nije mnogo bolja situacija ni malo nie, u ulici koja se nalazi izmeu novog muzeja i poslovnih
prostora preko puta njega.
Nakon perioda u kojem su tu
bile poredane kafane i u kojem
je taj dio bio najposjedeniji u
gradu sve je zamrlo. To se desilo
nakon stupanja na snagu zakona
po kojem tu moraju biti zanati
na osnovu kojih su prostori i
dobijani. Da ulica totalno ne
umre zadueni su Rahmet
(simbolino), nekoliko frizerskih
salona (mislim 4), naplatna
sluba Grijanja i ini mi se
najder. Preko puta je prazna i
totalno iarana grafitima kuda u
kojoj je bila picerija Stari
krovovi, Turkish Zirat banka, Ultra, kopirnica i sada neka nova picerija. Ima nekoliko praznih prostora
ali i pored ovih popunjenih ulica ivne jedino kad se plada grijanje i rate za kredit u banci oko prvog
u mjesecu.
Ne mogu da ne spomenem i Zanatski centar na Jaliji nekoliko kudica sa dosta poslovnih prostora u
kojima svako malo neko neto otvori pa nakon nekoliko mjeseci zatvori. Uglavnom takoe zjapi
prazno i djeluje sumorno.
Pored svega nabrojanog ima jo mnogo prostora u gradu onako sporadino rasporeenih ispod
zgrada. Izdaju se, neki mjesecima, neki godinama, prodaju se... a najrjee od svega su popunjeni i
najrjee svojim postojanjem opravdavaju ono zbog ega ih zovu poslovnim prostorima.
Da li ljudima koji mogu neto uiniti u ovom gradu ove praznine smetaju ili ih moda i ne primjeduju?
07 Decembar 2009
izuzetno lijepo sreen objekat mi nije dao da uem unutra jer sasvim sam siguran da to nije to. Ona
rupaa u koju smo mi izlazili je imala svoj mek a ovo djeluje kao jedan od slatko uminkanih objekata
koji se ni po emu ne razlikuje od njemu slinih malih kafida. Sjedanja koja ja imam se ne mogu
kozmetiki restaurirati mada moram redi da ovaj objekat sada izgleda lijepo i vjerujem da de se neki
novi klinci u njemu nadi ono to sam ja nekada davno tamo naao.
U subotu je u naoj velebnoj areni organizovan koncert ostataka Bijelog dugmeta. Bebek, Tifa i Alen
Islamovid su se sjetili da udrue snage i nostalgijom napucane graane irom ex Jugoslavije obraduju
turnejom na kojoj su ljude htjeli podsjetiti na fenomen nekadanje najvede rock atrakcije. Sam plakat
na kojem pie velikim slovima Bijelo dugme a tek kada se bolje zagleda vidi malim slovima prefiks
kad bih bio mi je dao do znanja da se radi o jednoj velikoj obmani u kojoj se naivnima hladno
prodaju muda pod bubrege. Po meni je najvedi band na svijetu The Rolling Stones ali kada bi
doao sam Mick Jagger u Arenu sa najboljim muziarima svijeta a da meu njima nisu ostali Stonesi ja
to ne bih iao gledati. Po meni je Bijelo dugme grupa u kojoj su bili Goran Bregovid, Zoran Redid,
Vlado Pravdid, pokojni Ipe Ivandid i neki od vokala koji su se rotirali. Svi ovi vokali su zenit karijere
dosegli u vrijeme Dugmeta a kasnije su pjevali po diskotekama i prodavali svoj ugled. Nakon
povratnike serije koncerata od prije nekoliko godina oni su skontali da bi udrueni mogli prodavati
maglu narodu i dobrano zaraditi. Jo kada sam uo da su stavili cijenu ulaznice na 15 KM popizdio
sam do kraja jer iz pouzdanih izvora sam saznao da su u Tuzli pjevali za cijenu od 10 KM. uli majstori
da je i Zenica napokon dobila povedi koncertni prostor pa odluili od napadene raje da uzmu hara.
Da su mi platili 15 maraka ne bih iao na taj koncert. Ne bi mi bilo ao dati tu lovu za koncert
Dubioza kolektiva ali za ovakvu manipulaciju ne dam.
Da sve ne bi bilo crno u ovom mom postu pobrinuo se jedan na sugraanin, Adnan Teljigovid, koji je
u strogom centru grada napravio jedan izuzetno lijep caffe. U staroj ariji na mjestu gdje je prije rata
bio caffe Coco a kasnije Dreams otvorio je caffe Journal koji je neto sasvim novo u naem
gradu. ovjek nije tedio ni na emu. Prelijepe udobne stolice, izuzetan asortiman kafa (preko
trideset razliitih vrsta), novina ima vie nego neke nae trafike i internet koji je dostupan svakom
gostu, besplatan prvih dvadeset minuta. Nenametljive boje kafida i jako dobra ventilacija ine
izuzetno prijatan ambijent za uivanje u ispijanju prve jutarnje kafice. Napokon smo dobili jedno
mjesto na koje moemo izvesti goste koji nas dou posjetiti iz nekih drugih gradova a da se ne
obrukamo.
10 Decembar 2009
U moje doba je bilo pet do est ljudi koje je slualo Lepu Brenu (pritom mislim na drutva u kojim sam
se ja kretao) i nisu ba bili omiljeni meu ljudima kada se kvalifikovao muziki ukus. Kada danas,
nakon dvadeset i pet godina, uporedim Brenu i ovo to danas mladi sluaju mislim da je Brena
Beethoven za ovu dananju muziku. Priao sam sa jednom djevojkom koja je iz urbane familije i kojoj
znam roditelje i pitao je od kud to da ona slua ove turbo nebuloze? Rekla mi je da si totalno izopden
iz drutva ako ne zna nabrojati bar neke od izvoaa i prepoznati ko arlaue koju pjesmu (ako se to
moe i nazvati pjesmom). Situacija u gradu je takva da jedan Dino Merlin napravi dva koncerta jedan
za drugim i napuni Arenu a da na Partibrejkersima bude dvjestotinjak ljudi, a i to nisam siguran da bi
bilo da nije bilo rokera sa motorijade. Nemamo niti jedan klupski prostor u kojem bi se moglo skupiti
nekih dvije hiljade ljudi da bi se odrao nekakav rock hepening. Dodue i ne znam koji de nam k...c
kada nemamo kritine mase za to. U Klubu 072 su se do sada najvie potrudili i dovodili su dobre
muziare, npr. Elemental, Pips chips i videoclips i Ramba ali koja vajda kada u taj klub moe stati
osamdesetak ljudi sa sve konobarima. Ljetna pozornica kod Bate je jedno slatko malo mjesto koje
ljeti bude oaza kulturnih deavanja ali mislim da je i sam Bato digao ruke od organiziranja nekih
evenata kada zna da mu nede dodi dovoljno ljudi da pokrije svoje trokove. U Jazz klubu o kojem
sam ved pisao nekoliko puta su pokuavali sa izuzetno urbanim tematskim veerima na kojima je DJ
Alid putao light jazz ali i to se ugasilo jer mladima to i nije neto posebno interesantno. Elvis Dolid,
jedan od rijetkih mladih momaka koji se trudi da pokrene umalu alternativnu scenu, je takoe
pokuavao na mnogo naina da ovaj grad probudi iz letargije u koju je uvuen ispiranjem mozga od
strane inih zvjezdica iz srbijanske Grand produkcije. Izuzev nekoliko koncerata koje je organizirao
mislim da i nije uspio neto znaajnije promijeniti. Kako de i promijeniti kada svi itamo kako je
Dubioza kolektiv jedan od najznaajnijih alternativnih grupa na ovim balkanskim prostorima a u
naem i njihovom gradu je totalno na margini. Neki dan sam itao na netu da su rasprodali unaprijed
itavi slovenaku turneju a na koncertima u Zenici ih gleda tek par stotina ljudi.
Arena je posebna pria. Telekom operateri sa ovih prostora su po kljuu (a kako bi drugaije?) bili
glavni sponzori na tri velika koncerta koji se tamo odravaju. BH telecom je bio sponzor Dini
Merlinu i Halidu, M-tel je bio sponzor i dijelio CD-ove i svoje startne pakete Zdravku olidu i dobro
se sjedam kada je Hana rekla: Vidjet de da de i Eronet dovesti Olivera! Shvatio sam da ivim sa
vidovitom Demilom kada sam neki dan na radiju Zenit uo da se karte za njihov roendanski
koncert ovog dalmatinskog Safeta Isovida mogu kupiti u svim poslovnicama Eroneta i da se uz njih
dobije Hej-paket gratis.
Na alost nisu nam uveli jo strane telekom operatere pa da se moemo nadati i nekom stranom,
kvalitetnijem izvoau.
20 Decembar 2009
ulice bile dobrano natrpane snijegom. Na radiju sam neki dan sluao iku koji je odgovoran za
idenje prometnice koji je za glavni argument izabrao nepripremljenost uposlenih nenadanim
snijegom. Mislio sam da se nalazim u zoni sumraka jer ko bi stvarno oekivao snijeg krajem
decembra? Ne znam za druge ali moje je miljenje da se prije rata na Komrad mnogo bolje nosio
sa zimskim nedadama od ove Albe koja jedino ekspeditivno zna ispostaviti povelike raune. Danas
sam u naoj glavnoj ulici vidio petoricu ljudi koji su obueni u svoja civilna odijela istili ulicu koja bi
trebala biti ponos naega grada. Priao sam im da ih slikam ali mi nisu dali i tek kada je to isto
predloio Enes Begievid, stari novinarski lisac, pristali su. To su ljudi koji za dvadeset maraka
dnevnice iste lopatama snijeg sa naih glavnih ulica i trgova. Nekada su to radili radnici Albe ili
njihova mehanizacija za koju ne znam gdje je nestala u ovih zadnjih par godina.
Prelijepo, sunano, nedjeljno jutro su iskoristili roditelji koji su svoju djecu izveli na sanjkanje na
livadu ispred kineskog zida, pored novootvorenog kina. Iako je bilo etiri stepena ispod nule stekao
sam dojam da djeca uivaju jer je i zrak izgleda ovaj snijeg proistio. Na Titovoj ulici su se pojavili i
atori koji prodaju djeje paketide ali isto sumnjam da de ti jadni ljudi neto i profitirati u ovo
odvratno kokuzno, recesijsko vrijeme. U par navrata sam proao pored atri i nisam vidio niti jednog
kupca da se zadrao pored njih. Sve je ove godine mnogo drugaije nego prethodnih godina. Po
kafidima vie nisu tako esta pitanja o tome gdje de ko slaviti novu godinu nego se jedino
komentarie grozna financijska situacija i povisoke cijene organizovanih doeka. Koliko sam ja mogao
da shvatim cijene su ostale iste ali ljudi imaju mnogo manje para nego prolih godina. Niko vie i ne
pomilja da angauje neku estradnu zvijezdu za doek pa je ogromna jagma za lokalnim
tamburaima koji i inae sviraju po zenikim kafidima. Egzotine zimske destinacije tipa Vlaida ili
Jahorine de modi posjetiti jedino sinovi tajkuna ili neki sretnici koji su dobili lovu na lotu. U ovim
pretprazninim danima se jo vie osjeti jaz koji se stvorio izmeu bogatih i one srednje klase koja je
skoro na izdisaju u naem gradu.
Smoren ovim crnim mislima brzo sam popio jutarnju kaficu i zaputio se etnju Zenicom koja mi je jako
rijetko ovako lijepo izgledala. Uivao sam jer sam mogao normalno disati a pred mojim oima se
vrtjela slika velike radosti djece koja su uivala u snjenim radostima. Danas je Zenica bila posebno
lijepa.
22 Decembar 2009
Dan rudara
Jueranji dan je bio jedan od oekivanijih dana u godini u mojoj obitelji. Moj djed (mamin otac), moji
pokojni roditelji a na kraju i ja desetak godina, smo pladu zaraivali na rudniku. Mnoge stvari sam
radio tokom mog udnog ivota ali jedna od onih na koju sam najvie ponosan je rad u Rudniku
mrkog uglja Zenica. Ok, ja nisam bio od onih koji su silazili u jamu ali sam bio jako blizak sa ljudima
koji su svoj kruh zaraivali na najtei nain. Marginalizaciju svog doprinosa u privredi rudari su poeli
da doivljavaju koncem osamdesetih godina prologa vijeka. Tadanja vlast, a posebno ova
kvazidemokratska, su znaajno devalvirali znaaj rudarstva iako svaki laik zna da bi ivot bez tog
energenta bio nezamisliv. Sredinom osamdesetih godina sam posjetio tadanju ehoslovaku i vidio
sam da tamo rudari imaju plade kao doktori jer u svakoj normalnoj zemlji se pladaju ogromni dodaci
na oteane uslove rada.
Nae, zenike jame, su meu najopasnijim u Evropi. Toliku zgaenost metanom koji je najvedi
neprijatelj rudara imaju samo dvije jame u Ukrajini. Nedavno je bila jedna nesreda u jami Stranjani u
kojoj je nestao jedan mladi ljudski ivot. Tehnologija se razvija brzinom koju je nemogude pratiti ali
zeniki rudari i dalje rade u uvjetima kakvim u su njihovi komorati koji rade u zapadnim
zemljama,radili prije pedeset godina.Mnogi stariji Zeniani se sjedaju velikih nesreda koje su zadesile
nae ugljenokope. Najvede su bile 1954. a posebno ona iz maja 1982. kada je ivot izgubilo 39 rudara.
U tadanje vrijeme se mnogo toga radilo po socijalnom pitanju tako da je svaka porodica poginulog
imala ogromnu pomod od strane drave. Danas naalost nije tako pa moramo ekati koncert Dine
Merlina da skrene panju na nastradalog rudara.
Jue su svi zaposleni na rudniku svojim kudama donijeli po 250 KM svote koju drava daje kao lijek za
smirenje grinje savjesti svakog 21.decembra. Bilo bi mnogo bolje kada bi im poeli pladati ono to
zarade i da im plade niveliraju prema kilovatu energije kao to njihov sindikat ved godinama trai. Ovi
ljudi prljavog lica ali uvijek istog obraza to zasigurno zasluuju.
Sretno vam bilo, komorati moji!
23 Decembar 2009
dovlai iz Turske. Nije rijetkost vidjeti sreene tete koje naoruane stotinama prstenova, lanida,
narukvica i naunica ulaze u bolnice, optinu i druge ustanove koje su na dravnoj sisi i nude svoje
proizvode zaposlenim u njima sa mogudnodu otplate na kredit. One se svakog prvog u mjesecu,
tane poput kakvog kamatara, pojavljuju sa svojim knjigama dunika i napladuju svoje rate. Nikom
ne pladaju porez i mogu da nude svoj nakit po malo niim cijenama od zlatara koji u cijenu svoje robe
moraju ukalkulisati hara koji daju dravi. Neki od zlatara imaju i sekundarna zanimanja koja im
donose extra profit pa se time krpaju ali oni koji nemaju prolaze kroz teko razdoblje tranzicije.
Mnogi su zanati izumrli u naem gradu ali stvarno ne bih volio da i ovaj izumre jer od kako znam za
sebe svakodnevno prolazim kraj izloga zlatara pa, iako nisam od onih koji uivaju u njihovim
proizvodima, ne mogu da zamislim da proem pored Sofida, Dominika ili ivljaka a da se ne
pozdravim sa starim majstorima.Ipak i oni su ljudi koji su dali peat ovom naem gradu, posebno
onom zanatskom dijelu grada. Ostavili su zlatan peat.
30 Decembar 2009
Sport u naem gradu je u proloj godini bio na jednom nezavidnom nivou. Nogometai elika vie i
nisu vijest koja nas moe iznenaditi jer godinama su pri dnu tabele. Te razmaene zvijezde nikako da
opravdaju povjerenje najvjernijih navijaa koji su pred kraj sezone poeli bojkot domadih utakmica.
Kako stvari stoje oni se ne namjeravaju vratiti dok se uprava ne smijeni. Koarkai i rukometai su u
jesenju sezonu krenuli u jakom ritmu ali su naglo pali u formi i sada se nalaze u donjem dijelu tabele.
Neki su me ljudi ubjeivali da de se stvari pokrenuti na bolje kada dobijemo Arenu pa bih volio da me
sada uvjere u to. Oduvijek smo imali najbolji stadion pa nismo igrali najbolji nogomet. Moda je
greka u ljudima. injenica je da su nai ragbisti uvijek najuspjeniji a nemaju skoro nikakve uvjete za
rad i trening. I nije neka vijest da su oni opet pokazali najvede uspjehe kada je timski sport u pitanju.
Nakon duge stanke na grad su poele obilaziti i neke zvijezde sa podruja bive nam drave. Dino
Merlin (dvije nodi za redom), Halid Belid, Zdravko olid i Oliver Dragojevid su bez problema napunili
Arenu. Prije neki dan to je isto polo za rukom i Milenku Karovidu i njegovom Omladinskom horu.
Tokom godine su bili i zapaeni koncerti bendova Letu tuke i Dubioza kolektiv koji na alost nisu bili
adekvatno posjedeni. Slina stvar je i sa pozorinim premijerama koje su takoe bile izuzetno
kvalitetne ali jako slabo propradene od strane naih sugraana. Posebne pohvale idu na adresu
Bosanskog narodnog pozorita koje nas je poastilo sa nekoliko izuzetnih predstava. Ansambl naeg
pozorita se znatno podmladio i odmah su se pokazale dobre strane te ideje. Posebno treba istaknuti
predstave Opta bolnica i vedsko srce moje majke koje su ak dobile i nekoliko nagrada na
pozorinim festivalima.
Pisati o protekloj godini a ne spomenuti aero zagaenje bi bilo bespredmetno. U godini iza nas Indijci
su se junaki trudili da nas pobiju svim mogudim tetnim tvarima koje mogu izadi kroz dimnjake
Mittala. Moram posebno pohvaliti ekipu Eko foruma na elu sa dr.Harunom Drljevidem koja se
energino bori za idi zrak ali i tu je zakazala podrka naih graana. Prisustvovao sam na dvije
sjednice koje su bile tako slabo propradene da me bilo sram u ime onih koji samo gunaju i ekaju da
se stvari rijee same od sebe.
Sve u svemu bila je to jedna jako teka godina i stvarno se nadam da de sljededa biti bolja jer je jako
teko izvesti da bude gora.
01 Januar 2010
porodice i prijatelja. Oni su istog miljenja. Ovaj doek je bio mnogo kokuzniji od svih dosadanjih i to
se osjetilo na atmosferi u gradu. Zbog financijske krize nije bilo organiziranog doeka na trgu ispred
kina a ni kafane nisu ba bajno prole. Sve je to rezultiralo relativno mirnim doekom gdje su najvie
profitirali zaposleni u naim zdravstvenim ustanovama koji su imali relativno mirnu nod. Pirotehnika
je radila kao luda i ove godine. U neka doba su se od siline udara petardi poeli paliti alarmi na nekim
automobilima i radnjama. Bilo je kao u Bejrutu ali i to je imalo neku pozitivnu stvar jer sam jutros
gradom proao a da nisam vidio niti jednog psa lutalicu. Valjda su se povukli u neke svoje jazbine
uplaeni zbog prejake kanonade petardi.
Naa drava se pobrinula da na sebi svojstven nain svim svojim graanima priredi prelijepo
iznenaenje u sami osvit nove godine. Od jutros su cigarete skuplje na trafikama za od prilike 20
procenata. Sada Marlboro kota cijele 4,00 KM a cigarete koje ja puim su sa 1,80 skoile na 2,20 KM.
Morat du definitivno prestati puiti. Kad smo ved kod zdravijeg ivota moram spomenuti dvojicu ljudi
koji su jutros izmamili osmijehe i nenormalan interes prolaznika. Hamid Begovac i Emilijano Mile
Kneevid su se danas okupali u Bosni slavedi tako dolazak nove godine. Gospodin Begovac nam je
ustvrdio da se on svakog prvog januara kupa u Bosni i da ga to ini znatno zdravijom osobom. Ja mu
vjerujem ali se ne bih okupao ni za sve pare ovog svijeta.
04 Januar 2010
sam naao kustosa koji me olako otkantao rekavi da nema pojma o tome i da mi sve pie na nekom
papiridu ispod slike.
Tamo proitah:
Salon - kamera koja je pred vama, dragi sugraani, izraena je vjerojatno prije 1895. godine u jednoj
od bekih radionica. U Bosnu i Hercegovinu ju je 1910. godine donio austrijski fotograf Walter
Tausch. Izmeu ostalog njime je fotografirana sudnica i sudionici sudskog procesa pripadnicima
Mlade Bosne 1914. godine neposredno nakon atentata na Franca Ferdinanda.
Tausch je svoj ureaj iza 1920. godine prodao rahmetli Derviu Imamovidu, prvom muslimanu
fotografu u Zenici. Imamovid je ovom salon - kamerom izradio znaajan broj fotografija Zenice i
Zenianina u periodu izmeu dva svjetska rata.
Od 1955. do 1969. godine bila je vlasnitvo uglednog travnikog fotografa gosp. Hazima Hadiemrida.
Od 1969. godine je u vlasnitvu gospodina Murata Jaarevida iz Zenice.
On je kameru poklonio Muzeju grada Zenice i stalnoj historijskoj postavci kao relikt prologa vremena
i svjedoka burnih dogaaja na tlu Bosne i Hercegovine.
I tako, nakon vie od dvadeset godina ja se sjetih prie sa Muratom u bai slastiarne kod krte i
shvatih da me ovjek nije lagao. Stvarno je imao tu staru kameru koju je poklonio gradu i koja sada
stoji zabaena u jednom doku naeg high tech muzeja. Nimalo lijepo mjesto za neto to je bilo
svjedokom nastanka prvog svjetskog rata, za neto to je uhvatilo izraz lica Gavrila Principa i njegove
ekipe. Ta kamera je poslala svijetu lice ovjeka koji je pokrenuo lavinu zvanu prvi svjetski rat, koja je u
smrt odnijela nekoliko miliona ljudi.
09 Januar 2010
Zenika pijaca
Dovoljno sam star da se sjedam pijace koja je bila na samom udu Koeve u Bosnu, mjesta koje i dan
danas ljudi nazivaju starom pijacom.
Negdje poetkom osamdesetih pijaca
se preselila na dananje mjesto a prije
pet, est godina je dobila dananji
izgled. Proputovao sam ja mnogo
gradova na prostorima bive drave i
ire ali ne znam da li sam vidio pijacu
koja je bolje urbanistiki rijeena.
Ogromni pijani kiobran koji
dominira panoramom tog dijela grada
je jedno od boljih arhitektonskih
rjeenja jer titi prodavce i kupce od
vremenskih neprilika a dovoljno je
odignut od zemlje da ne bi stvarao
efekat staklene bate. Dobro snabdjevena pijaca je smjetena sa jedne strane pijanog prostora dok
se s druge strane nalaze tandovi sa odjevnim artiklima i obudom sumnjivog kvaliteta. U sredini se
nalazi trnica koja nudi mesne i mlijene proizvode privatnih proizvoaa iz regije. Meni je to postalo
omiljeno mjesto za kupovinu jer sam odnedavno shvatio razliku izmeu domadeg putera i pavlake od
onog to se proizvodi industrijskim putem. Smeta mi jedino navalentnost prodavaa koje je
nemogude pogledati u oi a da ti ne pou uvaljivati svoju robu na jedan jako agresivan nain. Kroz
praksu i upotrebu logike sam skontao da je najbolje kupiti kod onih koji mirno sjede i ekaju svoje
muterije. Kontam da oni znaju koliko im je kvalitetna roba i znaju da de je prodati na ovaj ili onaj
nain. Ne znam da li mi je ispravna logika ali mislim da pali.
Zamjerke pijaci su i nemogudnost prilaska autom do same pijace jer se masu puta desi da kupuje
neke stvari u vedim koliinama pa se mora okilaviti tegledi kese uz ili niz Titovu, ovisno o mjesto
stanovanja. U primjedbe spada i ta da je pijaca dobrano iscurila na nau glavnu ulicu i nerijetko
mora izvoditi slalom da zaobie tezge koje su razbacane po Titovoj od Zenianke do Kamenog
mosta. Ok, ljudi nemaju alternativu pa izbace tezgu na sred ceste ali mislim da bi i nai organi
gonjenja u suradnju sa optinskom inspekcijom trebali uraditi neto pa ih maknuti sa ceste. Kroz dva
prolaza na koja se ulazi u pijacu, kroz novootvoreni promaaj naih arhitekata, zamiljen kao mali
trni centar je skoro nemogude prodi o naslaganih tezgi koje prodaju sve, od gada do keksa kojem je
istekao rok trajanja. Znam da i ljudi koji se smrzavaju tu nemaju alternativu ali oni rade tu za bijednu
nadnicu za nekoga vedeg i mislim da bi optinski elnici trebali da urade neto po tom pitanju.
Dodue pokuali su sa podjelom kontejnera na pijaci koje su nazivali poslovnim prostorima.
Dodjeljivali su ih porodicama ehida, demobilisanim borcima i ratnim vojnim invalidima. Zanimljiva je
to odluka bila. Da ljudima poslovne prostore veliine cca 3 kvadrata i misli da si rijeio sve njihove
probleme. Kako svi od njih i nisu ba neki strunjaci za biznis i nisu imali poetni kapital uvaljivali su se
u kredite koje sad na jedvite jade vradaju a nerijetko vidimo i da ih iznajmljuju ili prodaju. Na alost
ovaj pokuaj rjeavanja problema je obuhvatio samo jedan mali procenat navedenih grupacija.
Bez obzira na sve nedostatke ja mislim da je naa pijaca meu ljepim pijacama u regiji.
25 Januar 2010
grad je sa suprugom Danicom, prosvjetnom radnicom, doselio poetkom pedesetih godina prologa
stoljeda.
Pokojni gospodin Neet je bio pasionirani sakuplja knjiga i nazvanino saznajemo da je imao knjiga
otprilike kao naa gradska biblioteka. Kau da je pred smrt svojoj djeci podijelio sve knjige i to, pazite,
svakom po 6000 komada. Obzirom da ih je imao troje to je jedna zavidna cifra od 18000 knjiga. Meu
toliko knjiga najdrae su mu bile one Karla Maja a da ta njegova ljubav prema knjigama o indijancima
ostane zapamdena odluio je svoju djecu nazvati po indijanskim poglavicama. Prvi i najstariji sin
Unkas Arnaut, donedavni predsjednik kantonalnog suda u Zenici je bio prvi. Poslije njega se rodila
Kamiah Arnaut, profesorica engleskog jezika koja je sada i Karovid (udata za profesora Milenka
Karovida ) i naposlijetku se rodio Koiz, sada poznati zeniki advokat. Unkas je nastavio sa tradicijom i
svoju je djecu nazvao Onahti (kder) i Naie (sin). Koiz je svojoj djeci takoe odabrao indijanska
imena. Kderke se zovu Sonsirej i Tila a sin je Naiz. Jedino je profesorica Kamiah (vjerojatno zbog svog
mua, tradicionalnog Crnogorca) svom sinu dala ime Goran.
Danas pokojni ika Neet (koji je, istini za volju, i sam imao pomalo udno ime) bi vjerojatno bio
ponosan na svoju poveliku familiju koja se pokazala veoma uspjenom u svim sferama ivota. On je
umro 1998. godine a teta Danica je jo uvijek iva i uiva u svojoj penziji u zgradi preko puta Papirne.
Penziju je zaradila radedi u nekadanjoj koli Sead krgo (ubijte me ali ne znam kako se sada zove).
Ovo je bila pria o jednoj netipinoj zenikoj porodici za koju se ja iskreno nadam da de nastaviti svoju
tradiciju jer je itekako zanimljiva. Ko zna, moda na red doe i neki Winnetou?
31 Januar 2010
Nod muzeja
Prije dva dana u susjednoj nam Hrvatskoj je bila manifestacija nazvana neobinim imenom Nod
muzeja. To je jedna dobra zamisao vlade Republike Hrvatske na elu sa njenim ministarstvom kulture
koji su odluili da taj dan svi muzeji diljem drave budu otvoreni do jedan sat poslije ponodi i da ulaz u
sve spomenute bude slobodan. Divan primjer kako drava radi na popularizaciji kulture.
Odvratan osjedaj u mom elucu stvara komparacija te manifestacije sa kulturnom umalodu naeg
grada. Kod nas muzej radi do 17 h svakim radnim danom a tek nedavno su poeli raditi subotom. Nije
mi jasno kako bilo ko stigne da pogleda neke izlobe koje se tamo postavljaju. Ljudi rade uglavnom do
16 ili 17 sati i ne stignu da odu tamo a posebno ne da svoju djecu odvedu u razgledanje izloenih
eksponata.
Kad smo ved kod eksponata mislim da svi oni koji su tamo izloeni stoje jo od vremena doajena
prikupljanja zenike muzejske grae, rahmetli Fide Ibrahimspahida. Optina je izdvojila ogromna
sredstva da se napravi zgrada koja zaista reprezentativno izgleda izvana ali unutra je blago reeno
kaos. Na ulazu vas doekaju djevojke koje rade na porti i ljubazno vas usmjere na razgledanje
eksponata ali od kustosa ni traga. Ved sam pisao o tome kako je kamera koja ima izuzetnu priu
(njom su fotografirani pripadnici Mlade Bosne na suenju u Sarajevu) stavljena u neki zametnuti
doak gdje sam ga ja jedva pronaao. Naprijed su izloene neke replike ustakih i njemakih uniformi
sa svom pripadajudom opremom.
Marketing muzeja je oigledno negdje dobrano zapeo jer plakatiranje izlobi i izlaganja novih
muzejskih postavki je svedeno samo na stavljanje plakata na ulazna vrata muzeja i moete ga
primijetiti samo ako ste u prolazu. U prolazu moete biti samo ako idete na neku od molitvi u
arijsku damiju ili ako idete nekom na denazu jer je taj dio grada poodavno postao mrtav za
zenike etae. Prije nekih tri mjeseca je bila upriliena retrospektiva nezavisnog evropskog filma za
koju sam ja doznao tek nekoliko dana nakon prikazivanja a imao sam jaku elju da pogledam neki
dobar film. Slinih primjera je napretek. Uglavnom ovjek bi morao deurati ispred vrata da bi bio
obavijeten o dogaanjima u tom precijenjenom zdanju.
Ne znam koliko je Zeniane koji su primorani da pune budet optine kotao ovaj hram kulture u
bojama prijeratnog Holiday Inna ali znam da su za te pare mogli da naprave neto to bi naem gradu
bilo mnogo rentabilnije. Na primjer neki novi KP dom jer su postojedi kapaciteti odavno popunjeni pa
smo dovedeni do ruba apsurda da imamo ak i osuene za ratni zloin koji ekaju na odlazak na
izvrenje kazne zato to nema slobodnih kreveta u kaznionicama. Ostalo je jako mnogo kasarni po
naim gradovima koje bi se uz minimalna sredstva mogle preurediti u kaznionice pa da kriminalci
imaju gdje prenoditi a ne da nekom novom narataju dajemo nova krila u kaznenim djelima zbog
nemogudnosti sankcionisanja istih.
16 Februar 2010
Posebna je pria o artiklima koji se prodaju. Sve je to roba sumnjivog porijekla a posebno je sumnjiv
rok trajanja. Prodaju se nekakvi keksovi za koje nikada niste uli, mlijeni proizvodi kojima je rok
trajanja opasno blizu isteka i milioni baterija, gada i ostale trikotae.
Ko god da doe u na grad s gaenjem okrede glavu kada prolazi kroz nau glavnu ulicu. Nedavno mi
je neko napisao komentar da su to ljudi koji su ratni vojni invalidi i demobilisani borci i da im optina
ne moe nita ali ja odgovorno tvrdim da to nije istina jer sam sto posto ubijeen da ona Romkinja sa
kretavim glasom i jo nekoliko njenih prijateljica sigurno nisu ratovale. Oni rade za neke vercere koji
robu dovlae sa koridora i iz Kine.
Inspekcija redovito dolazi da pokupi hara od privatnika koji imaju radnje i svako malo ih opasno lupi
po depu a ruglo koje im se prostire pod nosom uporno ignorira iako ono stvara nelojalnu
konkurenciju ljudima koji imaju prijavljene trgovine.
22 Februar 2010
Zeniani
Ved danima itam komentare ljudi na ovoj naoj stranici i ne mogu da se naudim. Koju god temu da
odaberem nakon par normalnih komentara vezanih za nju obavezno slijede prepucavanja na svima
omiljeno - Zeniani i oni drugi. Ovaj grad izgleda ima vedi problem od aerozagaenja i nezaposlenosti,
a sve vie mislim da je to animozitet izmeu starih Zeniana (ma ko da su oni), izbjeglica i onih koji su
doli sa sela. Makar moram rizikovati posjedenost i to da ne budem shvaden ja du vam napisati ta
mislim o tome.
Kroz mnogo stvari sam se dokazao kao pravi Zenianin ali se moram zapitati kada itam prepucavanja
na naoj stranici da li ja uopde pripadam tu. Moj otac je u Zenicu doselio 61. godine prolog vijeka a
mamini su Botidi sa Brista, obitelj koja vie od 150 godina ivi tamo. Piem, po mnogima najzenikiju
stranicu, borim se na sve naine da popravimo situaciju u naem gradu ali mislim da ni to ne bi bio
nekakav teg koji bi morao prevagnuti u moju korist na nekom nevidljivom kantaru kojim se mjeri ko
je ko.
Ko su uopde stari Zeniani?
Jesu li to potomci onih starih familija koje sam spominjao u jednom od svojih postova na Blentovenu?
Zenica je netom iza prvog svjetskog rata brojala samo 3200 stanovnika. Jesu li njihovi potomci jedini
koji se mogu ubrojati u privilegovanu skupinu ljudi koja se naziva starim Zenianima. E ja du vam redi
da su oni po meni jedini krivci to je stanje u naem gradu ovakvo kakvo je. Oni sjede po svojim
kafidima, uglavnom kraj prozora, i komentariu bilo koga ko proe, uglavnom rijeima "vidi seljaka, ja
ga znam kada se u grad spustio". Ti ljudi su uglavnom iz bogatih porodica i nikada im se nije dalo da
uu neke politike vode ili ne daj Boe da se eksponiraju u borbi za svoj grad. Lake je svakoga
prozivati iza lea i kukati nad sudbinom.
Pokuavao sam se sjetiti znaajnih ljudi iz ovog grada, da li meu njima ima neko ko je potomak neke
od tih porodica ali nijedno ime mi nije palo na pamet. Ezher Ezo Arnautovid je ovjek koji ovom gradu
dao obrise grada i za njegove vladavine su napravljeni: bulevar, kino, banka, eljeznika stanica i Bog
te pitao ta. Po mjerilima koje itam na ovom siteu nije Zenianin jer je roen u Travniku. Alojz Renid,
najbolji fudbaler svih vremena u eliku je takoe Travnianin. Nabrajanje bi moglo potrajati u
nedogled.
Ovaj val ksenofobije se pojavio kod nas sa nastankom ove nae nove drave, poetkom devedesetih
godina prologa vijeka. Nevolja je mnoge ljude iz ratom zahvadenih prostora natjerala da dou u na
grad a mi smo ih doekali sa prezirom i sa jednom skoro pa otvorenom mrnjom. Neki "majmun" iz
Jajca napravi sranje u izbjeglikom logoru ili u gradu i odmah smo spremni generalizirati pa redi kako
su svi iz Jajca lopovi, neradnici i nekulturni. Jajce ima toliku istorijsku vrijednost i kulturno naslijee
kakvo Zenica nikada nede imati ali ne, mi smo spremni tvrditi da su Jajani najvedi seljaci. Molio bih
graane Jajca da se ne naljute na sluajnom odabiru njihovog grada za primjer.
Postoji i animozitet prema seljacima iz okoline Zenice. Nebrojeno puta sam uo kako za jednog naeg
fudbalera odmah iza imena spomenu i rodno selo njegovog oca. ovjek se namijenjao drava i
gradova u kojima je ivio ali ne, ostade mu kao neki nevidljivi ig ime sela njegova oca. To se prije nije
nikada deavalo u naem gradu. Po meni su seljaci i oni koji redovito istiu starost svoga prezimena a
nita za ovaj grad nisu preduzeli nego samo izokola pljuju po onima koji su sa sela doli u gradove i
stvorili oko sebe jedno modno okruenje. U takvoj situaciji se dogaa da nam je glavni privrednik (ako
izuzmemo Salku Dananovida) famozni vlasnik nekoliko supermarketa poznat po odjevnoj kombinaciji
trenirka i picaste cipele. On je doao i napravio imperiju samo zato to se niko od famoznih
"Zeniana" nije sjetio da se udrue i naprave neto ime bi mogli parirati tim novim privatnicima.
Ovdje na naem site-u jako esto vidim i neku vrstu ovinizma prema nekima koji su rasli u
prigradskim naseljima.
Ko je uopde pozvan da sudi ko je Zenianin a ko ne? Molio bih da me ne shvate krivo ali ponekad
mislim da su najgori oni koji se pozivaju na to da moraju prigovoriti nekom za njegovo mjesto
roenja. Neki dan sam priao sa jednim momkom koji je od rata na ovamo u Zenici i znam za sigurno
da je napravio vie od stotina Zeniana za ovaj grad i koji mi kae da do sada nije proao ni jedan dan
a da mu na nos nisu nabili to to je rodom iz jednog gradida 80 km sjeverno od Zenice. Moram navesti
primjer stomatologa Ashara Kazazida, iako de se on moda naljutiti to ga imenujem. Doselio je u na
grad sredinom osamdesetih. Cijeli rat je proveo u Zenici. Ne postoji niti jedna sportska ili kulturna
manifestacija kojoj nije prisustvovao ili dao neki svoj prilog. Veliki navija elika u svim sportovima
iako je roen i fakultet zavrio u Sarajevu. Ko ima pravo da njemu ukine to da se naziva Zenianinom?
Kada sam bio mali uili su nas da je najveda vrijednost Zenice u tome to je to jedan multietniki grad
koji je otvorenog srca primao ljude koji su dolazili da izgrade eljezaru i uvijek smo se spominjali kao
grad koji je znao doekati ljude sa strane.
Ponekad se zapitam da li su nas krivo uili ili smo se ipak mi promijenili...?
P.S. Ostao sam duan svoju definiciju "pravog Zenianina". Po meni je to svako ko ovaj grad osjeda
svojim i voli ga, bez obzira od kud i kada je doao, ili kada i gdje je otiao.
01 Mart 2010
06 Mart 2010
zanimljivu temu postavio na malu scenu nae pozorine kude. Svi problemi koje susredemo u
dananje vrijeme su zastupljeni u dva sata predstave koja sigurno nikoga nede ostaviti ravnodunim.
Pisac teksta eljko Huba, viestruko nagraivan za svoje dramske tekstove, je neko vrijeme ivio u
Zenici. Izuzetno hrabro je uradio ovaj tekst gdje se kroz tri prie ispreplidu ljubav i smrt. Naizgled tri
nepovezane prie obuhvataju sve segmente dekadencije dananjeg drutva. U prvoj prii se
ispreplidu sudbine jedne nesreene porodice i jednog para narkomana. Druga pria je o
korumpiranosti i ljubavnom trokutu nekadanjih prijatelja a zadnja pria koja na Altmanovski nain,
koju je poznati reiser koristio u svojim "Kratkim rezovima" uvezuje sa prethodne tri, pripovijeda nam
o novokomponiranim krimi bossu.
Moram naglasiti da je glumaka podjela jako dobra sa pet glumaca koji igraju u sve tri prie to je
jako zahtjevna stvar zbog estih izmjena ritma koje se provlae kroz naizgled nepovezane prie.
Posebno mi se svidjela gluma Anele Ilid koja me iz predstave u predstavu uvjerava u svoj talenat.
Snjeana Markovid i Tarik Markovid su standardno dobri i veoma zorno su prikazali likove koji se nose
sa svojim unutarnjim demonima. Sinia Vidovid je za mene novi lik i mislim da je pred njim zanimljiva
karijera na kojoj jo treba poraditi. I na kraju Nusmir Muharemovid iji likovi su najdominantniji u
cijeloj predstavi, na momente je a na momente pomislim da je mogao mnogo bolje. injenica je da je
njegova uloga najkompleksnija i da su sinusoide karaktera koje on igra najizraenije tako da je pred
njim bio i najtei zadatak. Imam osjedaj da je njega reiser najmanje volio jer je on jedini lik u
predstavi koji je poginuo u sve tri prie a da ne spominjem da je on jedini lik koji se skroz do gola
morao svudi od kako ovo nae pozorite egzistira u samostalnoj BiH.
Sve pohvale idu i na raun scenografije i sasvim inovativnog pristupa mijenjanju scene. Naime, ovu
predstavu gleda 40-ak ljudi koji sjede na sredini glavne scene i nakon svake prie kompletan prostor
za sjedenje se zarotira za 45 stepeni da bi publiku prenijelo na potpuno novu scenu.
Mislim da je predstava "Bizarno" jedno jako zanimljivo djelo koje i te kako vrijedi pogledati.
P.S. Veeras je premijerno izvoenje predstave, a za vie informacija potraite na www.bnp.com.ba
07 Mart 2010
negdje oko 60 godina a nisu prestali sa skakanjem niti jedne minute tokom trosatnog koncerta.
Uhvatio sam sebe kako pjevuim hitove Valjka to i nije bilo teko za shvatiti jer vas je njihova
energija tjerala na to. Sound je bio fenomenalan, osvjetljenje takoer a o umjetnikom dojmu ne
treba troiti rijei. Marijan Brkid Brk, Bero na klavijaturama i Draen olc na bubnjevima su svoje
solo dionice odsvirali do savrenstva. O Akiju i Husu ne treba troiti rijei jer se ionako o njima sve
zna. Zavidna energija koju su nam demonstrirali nikoga nije ostavila ravnodunim.
Pri odlasku sa koncerta u razgovoru sa starim poznavaocem rock zbilje na ovim prostorima, Josipom
Dujmovidem, doli smo do zakljuka da je ovo bio najbolji rock koncert u Zenici zadnjih dvadeset
godina.
19 Mart 2010
27 Mart 2010
19 April 2010
Da je onaj idiot iz Viteza koji je taj dan bio zaduen za minobacake granate samo jedan mikron
spustio svoj nian neko drugi bi vam pisao ovaj tekst. Ja sam bio u ariji u nekadanjem caffeu
"Sunani sat" (sada Porto). Granata je udarila metar i pol iznad naih glava, tano u prozor kafida koji
se nalazio iznad. Osim ogromne buke i nenormalne koliine praine nisam nita osjetio. ak ni strah.
Desetak minuta kasnije, kada se skoro sve primirilo, pogledao sam u mjesto gdje je granata udarila i
ostao sam skoro paraliziran. Nisam mogao niti jedan korak napraviti.
Neko je rekao da je pred "Beogradskom" pravi pokolj i nas nekolicina smo otili da vidimo. Te slike de
me pratiti do kraja ivota. Raskomadana tijela su unosili u auta koji su se nalazili u blizini. Nekolicinu
ljudi sam lino poznavao i nebrojeno puta sam kupovao cigarete kod njih. Shrvani groznom
materijalnom situacijom i neimatinom bili su prinueni da prodaju cigarete da bi prehranili svoje
porodice a izgubili su glavu.
Smetalo mi je nepravda koju su tek ove godine nae vlasti ispravile jer na naem monumentalnom i
precijenjenom "Kamenom (staklenom) spavau" nije pisalo njihovo ime. Danas, sedamnaest godina
poslije nepravda je ispravljena i imena svih civilnih rtava rata stoji pored imena boraca koji su
poginuli u ratu.
24 April 2010
smjenu rukovodstva. Po meni je to sizifovski posao jer to trae zadnjih deset godina i nakon svake
smjene se deava isto. Po meni je moda jedino rjeenje da se klub privatizuje pa bi se vjerojatno
tada znalo u klubu ko kosi a ko vodu nosi. Nedavno je bio trajk najvjernijih navijaa koji je trajao
par mjeseci pa su se pred dvije tri sedmice ponovno vratili ali mislim da se jaz izmeu uprave i
navijaa toliko produbio da se mora neto konkretno uiniti.
Moda se nekad elik i vrati na staze stare slave kada smo svi mi Zeniani bili ponosni na njega.
Moda se vrate i neka vremena kada je elik svoje protivnike pobjeivao na terenu a ne naganjao po
tunelu i hodniku oko svlaionica. Ja se iskreno nadam da de na Bilinom polju zaigrati opet neki
nogometai koji de mene natjerati da svog sina (ako Bog da) povedem na utakmice kao to je moj
pokojni otac vodio mene.
27 April 2010
popriati sa zanimljivim ljudima, a jedna od najzanimljivijih stvari je bila igra nas tridesetogodinjaka
koji smo nakon zvaninog radnog vremena igrali umreeni na svim raunarima pucaku igru Delta
force.
Od samog otvaranja pa do danas u klubu radi Samir Jaganjac, ovjek kojem je svaka rije dukat ali
koji je mnoge Zeniane nauio osnove koritenja interneta. Enterijer samog kluba je napravio Saladin
Paalid i bio je toliko topal sa mnogo prirodnih materijala da se svako u njemu osjedao prijatno. U
samom poetku je bilo skoro pola-pola omjer izmeu domadih konzumenata interneta sa strancima
koji su radili po humanitarnim organizacijama ali kasnije se taj omjer totalno okrenuo u korist
domadih. U klubu se razvilo mnogo prijateljstava a poznato mi je da se i nekoliko brakova ostvarilo iz
veza koje su zapoete u klubu. Obzirom da je skoro pola konzumenata interneta tih godina koristilo
chat roomove nije bilo neobino da saznamo da se neko preko interneta upoznao sa osobom
suprotnog spola i da se iz tog razvila neka ozbiljna veza. Treba naglasiti da se tih godina internetom
koristila populacija ljudi srednjih godina i stariji tinejderi a djece nije bilo. Danas je situacija potpuno
drugaija jer roditelji poesto dovedu svoju djecu da igraju online igrice da bi oni mogli na miru popiti
svoju dnevnu kafu u ariji.
Klub se kasnije prebacio u centar grada, pored pekare Salinovid, i zadrao je dozu onog arma kojeg
je imao ali pisca ovih redova jo uvijek drma nostalgija za onim starim klubom na Pidu.
12 Maj 2010
kazne. Strijeljani su negdje u umama oko Trebevida na nekom neoznaenom mjestu tako da se i dan
danas ne zna za njihov grob.
Porodina grobnica u kojoj su sahranjeni moji roditelji je jako blizu groba Brune alida i uvijek osjetim
posebnu tugu kada moram prodi pored njegovog posljednjeg prebivalita. Teta Anka, njegova mama,
je godinama radila u trafici u Travnikoj ulici. Kod nje sam svakodnevno kupovao novine i cigarete ali
sam uvijek osjedao tugu gledajudi u tu tihu enu koja nikada nije skinula crninu. Prije nekih pet, est
godina je umro i Brunin otac tako da je teta Anka ostala sama sa svojom tugom u porodinoj kudi na
Zmajevakoj cesti.
27 Maj 2010
elikova dugovanja koja iznose nekih 3,5 miliona maraka te je jedan od najzaduenijih sportskih
kolektiva u BiH.
Rasprodaja ugleda naeg sportskog giganta se nastavlja i ove godine. Neka ih prati ko god hode ali ja
zasigurno nedu vie jer mi se sve to skupa gadi. ao mi je navijaa koji su sigurno najbolji u ligi jer se
svake godine bore i strepe za opstanak njihovih ljubimaca.
P.S. Uzgred, ako to nekoga jo i zanima, elik je juer pobijedio Slaviju 3:1. Dva gola je dao Kapetan a
jedan Purid. Tom pobjedom je na klub ostao u drutvu najboljih a iz lige ispadaju Modria i Laktai.
08 Juni 2010
Zeniki bazeni
Zeniki bazeni se otvaraju prekosutra, u etvrtak 10. juna. Kako je danas bilo vrude mogli su se
komotno i danas otvoriti. Moram priznati da u ovom stoljedu nisam iao gore a nekad sam visio na
bazenima. Nekog su roditelji plaili zaraznim bolestima, nekom se gadilo kupanje u bazenima koji su
imali i po dvjestotinjak ljudi u isto vrijeme ali mene nita nije smetalo. Obzirom da sam kao mali
trenirao plivanje to mi je bila jedna od omiljenih stvari koje sam ljeti radio u Zenici. Naljepe mi je bilo
dodi rano ujutro dok su bazeni poluprazni a voda ista. Dodue, bila je i izuzetno hladna ali bar mi
niko nije smetao dok plivam.
Pokojna mama mi je uvijek davala lovu za bazen ali sam se uvijek nekako solidarisao sa prijateljima
koji nisu imali para pa smo se dovijali na razne naine da upadnemo bez pladanja. Svako ljeto bi se
pojavila neka rupa u ogradi kroz koju bi se provlaila balavurdija a Boga mi i neki odrasli. Poesto su
me putali i redari koje sam skoro sve znao jer su uvijek radili brada Fafulid, Devdo i Ahmo, koji su
stanovali u Travnikoj, kod kole. Sjedam se i garderobe na kojoj je uvijek bila guva i na broj se znalo
ekati po pola sata. Redari su vradali one koji su se htjeli kupati u sportskim orcevima, mada su se
poneki znali provercovati. Obzirom na broj ljudi koji se svakodnevno gore okupljao, frke i nije bilo u
znatnijem obliku. Bilo je onih koji su zgodnije djevojke bacali u vodu ali bi se uglavnom na tome
zavravalo.
Kao djeca smo znali sve istetovirane mladide koji su redom bili abonenti KP doma i sklanjali smo se od
njih da ne bi sluajno uli u konflikt s njima. Nai heroji su bili oni koji skau sa desetke i svaki je od
nas sebe vidio u mislima na toj najvioj platformi skakaonice. Najbolji su skakai bili Miki Zlatarevid
(dok nije nastradao), Kara Garina, Tenjak Prco i neki drugi kojima se ne mogu sada sjetiti
imena. Ja sam skoio nekoliko puta ali mi je u sjedanju prvi skok na koji sam se odluio na nagovor
Nives Fier, nekadanje gimnastiarke. Rekla mi je: Ako ja skoim skoit de i ti. Ja, naivni Bosanac
zaboravio da je cura gimnastiarka i pristanem sve u nadi da nede skoiti. Ona je s lakodom skoila a
ja ostadoh gore s nepovjerenjem gledajudi u bazen koji mi se inio malen kao kutija za cipele.
Obzirom da mi je glava poveda odluih da je pametnije skoiti na glavu nego na noge koje su mi
uvijek bile lohotnije. Pad (namjerno ne piem skok) je za mene trajao vjenost i znam da me glava
boljela dva dana od siline udara od vodu. Kako li je tek onim to skau sa mostarskog mosta?
Nekada su se na bazenu, mislim da je to bilo poetkom sedamdesetih godina prolog stoljeda,
odravali koncerti pa ak i festivali popularne muzike. Sjedam se da me mama vodila da gledamo tada
najvede zvijezde, Miu Kovaa, Terezu Kesoviju i jo neke pjevae. Sada bazeni nemaju tu dra kao
nekada i isto vape za preureenjem kojeg nam je obedao na gradonaelnik i njegov struni tim.
23 Juni 2010
Na kraju se opet moram sa sjetom prisjetiti najboljeg kolektiva u zenikom sportu i moda najboljeg
sportskog radnika kojeg je Zenica ikada dala. To su ragbista elika i profesor Kapetanovid. Oni su
uvijek vaili za opasne momke ali nikada nisu pravili frku i uvijek su bili primjer sportskog ponaanja.
Kep je bio prije svega pedagog i psiholog, stoga ne ude rezultati koje su ti momci postizali. Ne bi
bilo zgoreg da se sadanji treneri ugledaju na tog vrsnog strunjaka.
01 Avgust 2010
Ljeto u Zenici
Vjerojatno su svi redovniji posjetioci naega portala primijetili stanovitu stanku u pisanju kolumni
dvoje ljudi koji su zadueni za pisanje pria iz Zenice. Razloga to nismo pisali ima mnogo. Vrudine,
pomanjkanje vremena, preokupiranost poslovima u Dungli, ali i ono najslae este posjete dragih
nam ljudi koji su okupirali na grad u ovim ljetnim mjesecima. Nekada davno, jo na Blentovenu, sam
pisao kako se Zenica pretvara u mala primorska mjesta koja prodiu kada im stignu turisti. Kod nas je
stanje drugaije, mi ivimo mnogo intenzivnije kada se u na grad sjati silna dijaspora koja u
ljetnjim mjesecima doe obidi rodbinu. Normalno, oni sa sobom donesu i lovu tako da razni
ugostitelji i ini vlasnici radnji sretno trljaju ruke brojedi pazare koji su znaajni vedi nego u ostalim
mjesecima.
Susreti sa dragim ljudima mene duevno nahrane i tek kada se pojave skontam koliko mi oni u biti
znae. Obzirom da je Hanina radnja u samom centru grada tako smo izloeni najezdama poznatih. Svi
oni kao po inerciji govore kako su jako sretni to su se vratili u rodni grad ali su jako rijetki oni koji to
oduevljenje sauvaju due od sedam dana. Slijedi obavezan odlazak na more, povratak, opratanje
sa rodbinom i prijateljima pa do opet neke nove prilike. Ciklino i jako predvidivo!
Ja kao ovjek koji jako sporo (ili nikako) ne mijenja navike, sve svoje prijatelje vodim u Bordo na
nodne izlaske. alosti me injenica da taj prepotopski kafid, star dvadeset i pet godina, pokazuje
znake umora. Ove godine je jako malo ljudi koji su se odluili provesti veer u tom najdugovjenijem
kafidu u gradu. Nisam siguran ali mislim da je veliki broj stalnih gostiju odvukao niz od nekoliko
barova na udu. Ja sam nekoliko puta pisao o famoznom Batinom kutku ali ne dijelim vie ono
oduevljenje s poetka. Tamo je bilo prelijepo dok je bila oaza mira i ljudi koji se nisu okupljali u
velikom broju ali sada je tamo haos koji bi se mogao usporediti sa picom u nekim hrvatskim top
morskim destinacijama. Nagomilani auti su poredani kao sardine du obale Bosne i samo mazohisti
pokuavaju nadi parking od 20 23 h. Nerijetko se parking trai kod garnizona ili na poetku Bilmida.
arm ljupkog mjesta za mirni provod je ova lokacija izgubila onog momenta kada su nabildani i silni
mladidi shvatili da se tamo okuplja veda koliina lijepih i mladih djevojaka. Tako su propala mnoga
mjesta u naem gradu. Na alost, poznavajudi nae ljude i njihov mentalitet, samo je pitanje vremena
kada de tamo ispasti neka frka jer se mnogo razliitih profila ljudi skupilo na malom mjestu.
Sve u svemu ja du i dalje idi u Bordo jer sam to navikao ali se nekako tamo osjedam kao i kod svoje
kude.
01 Septembar 2010
22 Septembar 2010
Ja sam u posljednje vrijeme redoviti konzument meda pa mi smeta jedna injenica. Imamo toliko
proizvoaa i najnii standard u regiji ali nam je cijena meda najvia u regiji a nerijetko sam u prii sa
ljudima iz EU uo da je med jeftiniji kod njih nego u BiH. Ogroman broj ljudi koji su prolazili kroz atre
bi dao naslutiti da su se kod nas ljudi poeli hraniti zdravo ali mislim da je to samo privid.
Opdenito mislim da neto nije u redu sa prehranom na ovim prostorima. Nikada ljudi nisu vie
obradali panju na to ta jedu a sve je vie malignih bolesti i sranih tegoba. Sada na raspolaganju
imate nekoliko margarina obogadenih Omegom 3 i slinim derivatima koji bi trebali razbijati masnode
u krvi a sve je vie ljudi sa povedanim masnodama. Nekada su se na policama mogli nadi samo
margarini proizvedeni od dva ili tri proizvoaa pa su ljudi bili opet zdraviji. Slina stvar je i sa
dijetetskim proizvodima. Sve vie je pretile omladine a na raspolaganju imamo neke diet proizvode
poput kole, raznih umjetnih sladila i slino.
Dok su nam krave bile normalne a svinje i ptice nisu bile gripozne jelo se meso nemilice ali su sada
ljudi isprepadani tim novonastalim boleurinama pa se ustruavaju jesti bilo koje meso.
Karcinomom pluda se plae puai pa se na tritu pojavljuju neke varijante light cigareta a maligna
oboljenja su bez obzira na njih u velikom porastu. Uvijek mi pred oima slika neke bakice iz
Hercegovine koja je za stoti roendan priala kako ima puaki sta od 85 godina i zdravlje je jo
uvijek slui. Ona nije nikad zapalila neku cigaretu sa filterom. I ja sam svjestan da je duhan veliko zlo (
iako sam strastveni pua ) ali moram priznati da mi nije jasno kako je toliki porast karcinoma pluda
od pedeset i neke godine na ovamo a zna se da je duhan na ovim prostorima omiljena zabava
dvjesto godina.
Najsmjeniji su mi oni nadriljekari koji prodaju trave i meleme koji lijee sve a lakovjerni narod,
kupuje li kupuje. Nekakav konjski gel, pa urekot u svim oblicima i brusnica koju niko nije spomenuo
do prije desetak godina a sada ispade najzdravije vode na svijetu. Apoteke su nam zatrpane papirima
A4 formata koji nam objanjavaju modi ovih ljekovitih preparata.
Na nau veliku alost smrtovnice koje pokazuju kako umire sve mlai i mlai svijet govore neto
sasvim drugo.
03 Oktobar 2010
Devap na nasuni
Stotinu puta sam se pitao ta to ima u devapu pa da kod nas u Zenici imaju taj povlaten status,
status kultne hrane? OK, Turci imaju kebab, Zagorci trukle, Talijani picu i lazanje a mi imamo devap.
Moja sjedanja na devape seu do kraja ezdesetih godina prologa stoljeda kada su me moji roditelji
vodili kod Vranjea na devape. Ta devabdinica vie ne postoji a mislim, mada nisam siguran, da je
vlasnik meu ivima, ika Ranko Vranje. Bila je smjetena na samom udu Koeve u Bosnu gdje je
sada parking u zgradu Kantona. Znam da sam, takoe sa roditeljima, iao na devape u batu KP doma
koja je radila kao restoran a najvie mi je u sjedanju ostala jedna mala devabdinica iza pravoslavne
crkve za koju nisam nikada znao kako se zvala ali se jako dobro sjedam imena vlasnika Husagid Faik.
Sjedam se da su me roditelji nagraivali devapima kada bih dobio petice u koli i obavezno pitanje
mame kada bih bio bolestan: Moe li ita jesti, hode devape?
Kasnije se pojavio rivalitet izmeu dvije radnje u Masarykovoj ulici, izmeu Rasima Salinovida i
Omeragida. Dijelilo ih je nekoliko metara i imali su pravu vojsku poklonika. Redovite su bile svae
izmeu njih iji su devapi bolji. Tu bitku je, bar naizgled dobio Rasim jer su se njegovi proizvodi odrali
do dananjih dana. Svakom Zenianinu je zasigurno ostalo u sjedanju ekanje u redovima i izuzetna
snalaljivost radnica za rotiljom. Povlateni (oni koji su znali radnice ili vlasnika ) su imali prostoriju
iza rotilja i dobijali su devape preko reda. Svaki kvart je imao neku svoju devabdinicu sve do pred
sami rat. U nekim poratnim godinama se pojavio famozni Belid o ijim se proizvodima ved bajke
priaju. Konkurenciju mu, bar donekle, danas pravi jedino devabdinica kod Seje koju dri sin
rahmetli Seje Pruanovida, Senad.
Kult devapa je dosegao tolike razmjere da je postalo neizbjeno mjesto za pokazati nekom ko vam
doe u goste. Probao sam Travnike devape , Banjaluke tzv. redenik devape, Sarajevske ali niti
jedni mi nisu kao nai, zeniki. Nedavno sam priao sa jednim prijateljem iz Mostara i pokuavao mu
objasniti gdje stanujem. On bukvalno ne zna gdje je stadion, Stara arija ili novoizgraeni centar ali
jako dobro zna gdje je Belideva radnja. Zahvaljujudi njemu promet u Travnikoj je sigurno uduplan.
Zanimljiv mi je bio i prijatelj koji ved godinama ivi u Danskoj i koji je ljetos direktno sa aerodroma
otiao na nae devape pa tek onda svojoj kudi, da vidi roditelje.
Vjerujem da bi jako visoko na ljestvici kotirali devapi kada bi se pravila anketa meu ljudima koji ive
vani , na pitanje , ta vam najvie nedostaje iz Zenice?
16 Oktobar 2010
izuzetno lijepu odjedu po jako prihvatljivim cijenama ali ne, nemaju neku poznatu markicu. Bolje je
kupiti Guci (da, samo jedno C) ili Armanni jer je to IN, nego obudi se jeftino a lijepo. Pijaca i neki butici
stvaraju vojske modnih klonova. Jedan prijatelj, koji je vlasnik butika, mi je na upit gdje da kupim
farmerke rekao da je najbolje da to uradim na pijaci. Na moj zauen pogled mi je rekao da je to
jedini nain da budem siguran da me niko nije prevario. Kae da se ak i u Varteksu pronau "dive"
Leviske.
Ne mogu a da se ne sjetim prijeratnih vremena kada smo bili osueni na nekoliko radnji u kojim smo
mogli kupiti garderobu ali su se ljudi odijevali sa vie mate. Bilo je tu i freakova poput famoznog
Neboje Mirkovida Lale. Mnogi stariji Zeniani koji budu itali ovaj post de se sjetiti tog momka koji je
uvijek bio skockan k'o da je friko iz Voguea ispao. Taj ni smede nije iao baciti ako na njemu nije
Lacoste majica ili neki slian fancy artikl. Svi prvi aneri u Zenici su na njemu zaradili more para. Bio je
iz dobrostojede porodice i nije mu bilo teko dati pare za firmiranu odjedu.
Zeniki aneri su posebna pria. Uvijek su imali tih firmiranih odjevnih predmeta ali ne daj Boe to
obudi na normalan nain. Boje su znali upariti tako da ti bukvalno doe muka kada ih pogleda.
Mislim da je tih godina jedino Miranu (sinu Lutve vulkanizera) bilo normalno vidjeti ih jer je on jedini
daltonist kojeg poznam u naem gradu. Jedan od njih se jednom obukao u crvene cipele, ute hlae i
zelenu majicu tako da mi je liio na zastavu jedne od afrikih drava. Da se naao negdje u dungli
mislim da bi ga gaali misledi da je nekakav egzotini papagaj. Posebna pria su bile njihove trenirke,
obavezno zadignute do koljena da bi se mogle vidjeti moebitne tetovae. Nekada se pred "iletom"
moglo vidjeti i dvadesetak tako obuenih momaka.
Danas je situacija malo drugaija. Nema trenirki ali su opasni deki odluili da kopiraju gangsta
tipove koje viaju na MTV spotovima i moemo ih vidjeti kako zgureni hodaju u preirokim majicama,
udnim tenisicama, obavezno zbrijanih glava. Obavezan modni detalj su im lanci kojima bi se u
normalnim okolnostima trebao cuko vezat'.
Ovaj osvrt naravno ne vai za sve nae sugraane i sugraanke. Dakako da ima i nekih lijepih primjera
ali se izgube u moru ovih gore navedenih egzemplara.
18 Novembar 2010
Mrzim mrnju
Ovih dana je Mediha napisala fantastian tekst o ljudima u Zenici i njihovom animozitetu prema
dijaspori. Potpisujem svaku njenu napisanu rije ali moram napisati tekst da bih pokazao da nije to
usamljen sluaj.
Mrnje i zavisti se nakupilo u naim ljudima u zabrinjavajudoj mjeri. Mrze se apa i oni koje ne vole
pse, mrze se rokeri i turbofolkeri, mrze se tzv. stari Zeniani i oni koji su doselili u ratu a svi zajedno
mrze Babince... I dalo bi se nabrajati jo mnogo toga ali mi se ne da da vas zamaram.
Nekad davno sam pisao (jo dok sam bio Blentoven) o animozitetu naih ljudi naspram ljudi koji su
postigli neto u ivotu. Jedan moj prijatelj je davno rekao da bi volio da uspije u ivotu ali da to ne
bude ono, previe, jer bi ga odmah proglasili nafurnaim, papkom, pederom ili ta ti ja znam ime ved.
Sjedam se kada je za miss BiH proglaena Alisa iid, odmah su poele prie o njoj. Te nije dovoljno
lijepa, te nije podobna, pa onda ona frka sa slikama i odjednom smo se poeli stiditi djevojke koja je
imala certifikat da je najljepa u dravi. Slina stvar se dogaala i sa Danijelom Vin i nekada davno,
sa Dinkom Delid. Uglavnom uvijek je bilo ljepih i uspjeh tih djevojaka je bio pripisan pukoj sredi ili
nekom povoljnom politikom momentu. Neki drugi gradovi bi bili ponosni na svoje ljepotice ali ne, mi
svakoj pronaemo manu.
Uspjeni sportisti su takoe bili na meti arijskih pria i traeva. Sjedam se kakva je frka bila za
Elvirom Bolidem. U Turskoj je imao status boanstva, u Sarajevu je posmatran sa divljenjem ali kod
nas je svako imao neku primitivnu primjedbu i neku priu koja bi ukaljala njegovo ime. U Sarajevu
ljudi ustaju kada se spomene ime pokojnog Haseta Ferhatovida a kod nas jedan Alojz Renid ne moe
udi na utakmicu jer ga ni redari ne prepoznaju. Svi se furaju na nekakvu tradiciju koja je istini za volju
skoro nikakva, a niko da pokrene neku inicijativu da podrimo ljude koji su vrijedili ili jo uvijek vrijede
u ovom gradu.
Ovih dana na nekim internet forumima je posebno aktualna prepiska izmeu aktivistica udruenja za
zatitu ivotinja apa sa ljudima koji ne dijele njihov stav. Ja se nisam htio nikako ukljuivati u
raspravu jer pse volim ali kao Zenianin sam svjestan alarmantne situacije koja je sada u naem
gradu. Pasa ima stvarno mnogo i poesto postanu agresivni. Potujem rad djevojaka iz udruenja ali
im jako zamjerim to ne potuju tue miljenje i postale su agresivne skoro kao i njihovi tidenici.
Zamjeram ljudima koji napadaju apu jer su totalno promaili mjesto gdje de kukati na velik broj
agresivnih pasa lutalica jer ovo udruenje neto radi ali ne rade oni koji bi se za na grad trebali
brinuti i koji primaju plade za to. Po meni je glavni krivac stanja u gradu kabinet naelnika i itava
bulumenta ljudi koji ga okruuje jer su oni ti koji bi trebali rjeavati problem. Ovih dana je nekako IN
napadati apu pa to mnogi po inerciji ine. Kao to rekoh ja im zamjeram samo pomanjkanje takta u
korespodenciji i nita vie.
Ovih nekoliko primjera koje sam nabrojao su samo kap u moru ali su prvi koji su mi pali na pamet
kada sam htio pokazati koliko su nai ljudi zavidni i nerijetko spremni da mrze. Naravno da nisu svi
takvi ali je ta mrnja toliko preplavila ovaj grad da je rijetkost da neke ljepe emocije isplivaju na
povrinu.
04 Januar 2011
2010 sumarum
Ovih dana smo svjedoci brojnih sumiranja protekle godine pa sam se i ja odluio pokuati sagledati
ta smo ostavili iza sebe.
Zenica je u proloj godini prola kroz jedno od najcrnjih razdoblja od drugog svjetskog rata naovamo.
Broj nezaposlenih se povedavao iz mjeseca u mjesec a samim tim i broj socijalno ugroenih osoba.
Redovi pred narodnom kuhinjom su sve vedi a penzioneri su mi i dalje najvedi fenomen. Sedamdeset
procenata penzionera prima minimalnu penziju od nepunih tristo maraka a uvijek su prvi u redovima
za pladanje komunalija. Na sudovima su hiljade i hiljade graana koji se tueni zbog neizmirenih
obaveza prema grijanju, telekomu ili komunalnom preduzedu ALBI. Grijanje nam je preskupo ali ni po
jada, od est mjeseci minimalno mjesec dana ne rade zbog raznih kvarova. ALBA nas guli svakog
mjeseca a ulaganja su im minimalna. Jo uvijek rabe stare i prepravljene Komradove kamione. O
telekomu ne bih troio rijei jer i mala djeca znaju da situacija u kojoj oni imaju monopol dozvoljava
da nas deru ko mlade majmune.
Sve bi to bilo u redu da nemamo i optinsko rukovodstvo koje je u proloj godini ba nabacilo sedlo
na graane i junaki nas zajahalo. Bisera prvog ovjeka optine i njegovih suradnika je bilo toliko da
se mogla jedna podugaka ogrlica napraviti. Poelo je sa ugovorom o termoelektrani sa firmom KTG
koju vodi ovjek koji ima zabranu ulaska u desetak drava, Brankom Montenegrom (nekada se
prezivao Crnogorac). Cijelu godinu smo bili taoci naputenih pasa koji su zagospodarili svim vanijim
ulicama u gradu. Gradski oci su obedali izgraditi azil za naputene pse ali kako stvari stoje to se nede
rijeiti ni za par godina. Zato je uurbano aktualizirana izgradnja GGM-a (glavne gradske magistrale) i
siguran sam da de se ona poeti graditi za mandata ovog nam gradonaelnika jer se tu vrti ogromna
lova a zna se gdje je velika trpeza mrvice padaju na sve strane. A da ne priamo koliko nam je ta
magistrala uopde i potrebna. Koliko sam ja upoznat guve u saobradaju se stvaraju na mjestima koje
GGM nede ni dodirnuti. Sam kraj godine je obiljeila vrhunska mudrost naih elnih ljudi da
preimenuju (po etvrti put) na bulevar i da mu daju ime zaslunog nam gradonaelnika Eshera Eze
Arnautovida.
O loim stvarima bi se dalo pisati danima ali nedu da mi itav osvrt bude u crnim tonovima.
Prethodnu godinu su obiljeile brojne akcije u sakupljanju novca za lijeenje naeg mladog
sugraanina Kenana Kremida. Moram pohvaliti skupinu entuzijasta koji su organizirali brojne
manifestacije ali i graane koji su se odazvali dajudi svoj doprinos. Iskreno, ja sam bio pozitivno
iznenaen odazivom ljudi jer je to rijetkost u ovim vremenima kada se svako o sebi zabavio. U proloj
godini su se graani navikavali na kino nakon dvadesetak godina. Ljudi su se malo odvikli od tog
naina zabave ali polako i to dolazi na svoje mjesto. Dobili smo i novog direktora pozorita koji je bar
na poetku pokazao da moemo oekivati neke nove vjetrove u tom naem hramu kulture. Na
renomirani pisac Selvedin Avdid je izbacio roman Sedam strahova i s njim je uao u konkurenciju za
roman godine u skoro svim balkanskim zemljama. Pobrao je brojne nagrade i dobre kritike za taj
roman.
Prola godina je bila i godina afirmacije nekih mladih Zeniana. Ivan Jelid je odrao dva koncerta za
pamdenje u BNP-u a naa sugraanka, mlada glumica Alma Terzid je odglumila nekoliko znaajnih
uloga i dobila ulogu u novom filmu Angeline Jolie. U sportu smo dobili mladu Pau ehid koja je
postigla izuzetne rezultate u bacanju kladiva i vlasnica je juniorskog i seniorskog rekorda u toj
disciplini.
Sport nam je u proloj godini bio grozan. Fudbaleri elika su ponovno u zadnjim kolima izborili
opstanak u premier ligi dok su rukometai ispali odmah nakon ulaska u drutvo najboljih. Koarkai su
u velikim financijskim problemima dali maksimum od onoga to su mogli dati.
Bilo je tu jo mnogo stvari koje bi se trebale spomenuti ali mnogo je vie onih runih pa ih ne bih sada
spominjao nego Vam svima elim mnogo sretniju 2011-u. Skoro sam siguran da bi i trebala biti jer
gora od prethodne teko moe biti.
01 Mart 2011
09 Maj 2011
Luda kuda
Danima ved sluam razne ljude koji pretresaju svakojake prie uz jutarnju kaficu. Naglaavam da su to
ljudi razliitih profila, radnici, studenti, aneri i veliki broj nezaposlenih. U zemlji u kojoj radnici
nemaju skoro nikakva prava, gdje im plate kasne i po nekoliko sedmica oni raspravljaju da li je Osama
Bin Laden ubijen ili je to nekakva CIA-ina igra.
Svakodnevno se po medijima provlae domade afere i problemi ali to njih ne dira. Lake je bistiriti
svjetske nebuloze i misterije nego priati o onome to je maltene u njihovoj avliji. Jedna od omiljenih
tema im je i trakavica oko ustrojstva u nogometnom savezu drave a to to nemamo formiranu vladu
ved devet mjeseci nikog nije briga. Bitno je da li de u foteljama sjediti i dalje Sulejman olakovid ili
neko drugi, a da li de zemlja otidi u helad, nikog nije briga.
Shvatam da kafana i nije mjesto za ozbiljnije teme ali nikako ne mogu shvatiti da je bitnije ko je bio
grublji na lokalnom derbiju izmeu elika i elje nego to to penzioneri nisu imali para ni koko da
okrenu za Prvi maj jer je penzija dola sedam dana kasnije. Nikog ne dodiruje lokalna ni politika a ni
ekonomska situacija. U toku je nekoliko trajkova ali to nikome nije zanimljivo ak i da pomene u
razgovoru.
Svi se ograniavaju na traeve i trivijalne stvari poput pria o vlasniku lokalne firme za prodaju
nekretnina koji je zavrnuo nekoliko ljudi i pobjegao iz grada. OK, i ja sam za to da se taj pronae i
kazni ali nije mi jasno kako niko ne pria o tome ta nam rade elni ljudi grada, kantona ili drave. Oni
klepaju mnogo vede cifre i financijski ubijaju mnogo, mnogo vie ljudi. Osim toga, ba takvi kakvi su
omogudili su postojanje ljudi poput njega, jer obian ovjek nije zatiden ni na koji nain a i kad mu se
desi belaj nema kome da se obrati za pomod.
Nakon onih nekoliko propalih protestnih mitinga tek mi je sada jasnije o emu se radi. Letargija koja
se uvukla u ljude koji sjede i ekaju da im se stvari poboljaju same od sebe je u zadnjih godinu dana
kulminirala i poprimila nestvarne dimenzije. Razumijem one koji su zaposleni u nekoj firmi na
dravnoj sisi jer oni i da im neto smeta ne smiju polemisati javno da ne bi izgubili posao ali masa je
nezaposlenih koji i dalje sjede i priaju o nogometu i ekaju neki dar s neba.
Ponekad mi Zenica izgleda kao da su vrata od psihijatrije ostala irom otvorena. Dodue moda ni ja
nisam u redu kada mi sve ovo smeta
30 Juli 2011
Kviz se kasnije preselio u Club 072 i tamo su doli neki novi klinci. Prije svega tu mislim na ekipe
koje su obiljeile drugu polovinu postojanja ove omiljene zenike razbibrige: Babinci (koji su esto
mijenjali imena ) i naravno vjeiti pobjednici, ekipa ZPO. Bilo je tu jo starosjedioca poput
Kokuza, Halo Bing kako brat, Dins, Mamurluk, Tehnoloki viak i mnogi drugi koje bih
zamolio da mi ne zamjere to ih nisam spomenuo jer je kroz ovaj kviz stvarno prolo toliko ekipa da
bih morao kuckati cijeli dan da ih sve nabrojim. Mislim da su ak i sami organizatori iznenaeni
stalnim novoregrutovanim ekipama koje dolaze iz kola u kolo to bi trebalo znaiti da je bududnost
ovog kviza izvjesna bar u narednih deset godina.
alosno je to optinske i kantonalne vlasti nisu nikada primijetile i adekvatno podrale ovo
okupljanje mladih ljudi jer po mom skromnom miljenju ovakav nain zabave je mnogo svrsishodniji i
uinkovitiji od mnogih akcija za mlade koje je ova vlast obilato pumpala lovom iz gradskog prorauna.
Mladi su na jednom mjestu na kojem ue i takmie se i Edo i Seno su pokazali svima da kafid ne mora
prvenstveno biti mjesto koje tetno utie na mlade ljude. Da su elni ljudi iz optine bili na ovom
stotom, jubilarnom kvizu, vjerojatno bi bili postieni, ako ih jo ita moe zastidjeti.
Seno i Edo su napravili jednu sjajnu fetu potpomognuti brojnim sponzorima i prijateljima kviza i
nagradili su sve takmiare, a ovog puta je bilo 32 ekipe. Mnogo sredstava su izdvojili iz svojih depova
te pokazali svoju altruistiku stranu u najboljem svjetlu. Ne moram naglaavati da su sve sponzore
sami prikupili i uloili mnogo truda i vremena da bi sve izgledalo besprijekorno. Ovo je bio prvi kviz u
kojem nije bilo toliko natjecateljskog duha i mislim da su svi prezadovoljni izali iz Cluba 072 nosedi
slike za uspomenu sa ovog dogaaja kojeg de svi zasigurno upamtiti.
Poeo sam ovaj kviz pratiti jo dok sam pisao samo Blentovena a nastavio sam to raditi na ovom
naem portalu. Ovog puta se zaklinjem da du ih pratiti sve dok ovaj na magazin bude postojao.
Namjerno nisam napisao dok traje Edoteka jer sam siguran da de ona trajati jo jako, jako dugo.
Jedna generacija srednjokolaca je jo malo pa teoretski mogla uestvovati u Edoteci od prvog dana
do mature. Nadam se da de trajati bar dok ta imaginarna generacija ne zavri fakultet.
U ime svih nas koji smo uvijek znali gdje demo otidi etvrtkom uveer i odlino se zabaviti jedno
ogromno HVALA upudujemo Edinu Sinanovidu i Senadu Danidu. To je jo najmanje to moemo
uiniti
09 Avgust 2011
Ovo piem zato to mi nije jasna jedna stvar. Prije neki dan sam proitao podatak da naa optina
broji 137.000 stanovnika to je za samo osam hiljada manje od brojke koja je izmjerena prije rata.
Takoe sam proitao da je natalitet u znatnom padu a svakom stanovniku Zenice je sasvim jasno da
ljudi umiru mnogo vie nego prije.
E sad dolazimo do one stvari koja mene najvie zbunjuje. Svako malo naletim na neke poznate ljude
koji organizuju one reunione iliti obiljeavanja 20, 25 ili 30 godina mature. Konkretno moja
generacija je slavila nedavno 25 godina i okupili se na jednom mjestu, njih dvjestotinjak. Od te cifre
samo etvoro ili petoro ivi u Zenici. Isto je bilo i sa gimnazijskom generacijom roenih 1962. godine.
Po slikama sam vidio da je i njih bilo mnogo ali samo ih je par koji ive u naem gradu. Slinu stvar mi
je ispriao i moj mlai brat a ni Hanina generacija nije bila mnogo bolja. Znai vojska ljudi, roenih
izmeu, recimo 1955-1980 vie ne ivi u Zenici. Pitanje koje se namede je ko je onda doselio u ovaj
grad i odakle? Ok, u ratu su doseljavali ljudi iz ratom zahvadenih prostora ali su se oni sukcesivno
vradali u svoja mjesta ili su ili u neke druge zemlje. Jako mali broj njih je ostao da ivi u Zenici. To mi
nikada ne i palo na pamet, recimo u oktobru kada nema ljudi iz inostranstva ovdje ali sada u ljetnjim
mjesecima vidim ogromne grupe ljudi koji su doli izvana i tek tada vidim stvarnu situaciju. Najgore
mi je kada se poale da nikoga ne poznaju. Ja im imam obiaj redi da ni ja skoro vie nikog ne
poznajem jer se struktura ljudi drastino promijenila.
Nekada sam izbjegavao prodi kraj optine kada je kraj njihovog radnog vremena jer me i samo
pozdravljanje sa njima zadri nekih desetak minuta a sada svakodnevno idem kudi kad i oni pa
proem i pozdravim njih par jer ostale ne poznajem. Slino je i sa potom, elektro distribucijom ili
bolnicom. Na rudniku gdje sam radio godinama sada ne znam ni deset posto ljudi a nekada sam ih
znao apsolutno sve, bar iz vienja.
Nije mi avo dao mira pa sam iao brojati prijatelje na Facebooku i shvatio sam da mi je omjer 80
nasuprot 20 posto u korist prijatelja koji ive vani. Ok, to i jest donekle bit FB-a, da se socijalizujemo
sa ljudima koje nismo dugo vidjeli ali problem je kada iskoraite iz virtualnog svijeta i shvatite da ni
stvarnost nije mnogo bolja. Konkretno ja imam vie prijatelja koji ive vani nego onih koji su ostali u
Zenici. Znam da je situacija skoro ista sa mnogima koji su bliski mojoj, izgubljenoj generaciji.
08 Septembar 2011
Krajem osamdesetih i poetkom devedesetih godina Josip se okrede video industriji i sa prijateljom
Nedadom Galijaevidem otvara preduzede Tropik koje je bilo prvo privatno preduzede koje se
bavilo video izdavatvom u Bosni i Hercegovini.
Da bi zaokruio neku rock cjelinu, nakon pisanja u novinama i radio voditeljstva Josip je prije nekoliko
godina krenuo u jedan ogroman pothvat. Poeo je pisati antologiju popularne muzike na balkanskim
prostorima u periodu od 1901-2001 godine i ovih dana ju je i zavrio. U toj knjizi de biti obuhvadeni
svi detalji o popularnoj muzici koja se sluala na ovim prostorima. Nazvana je Doivjeti stotu a ja ne
sumnjam u kvalitet pisane rijei jer ju je pisao jedan od najvedih autoriteta kada je pop i rock muzika
u pitanju. Ne znam za vas ali ja jako nestrpljivo iekujem da proitam tu knjigu jer sam u razgovoru
sa Josipom doznao mnogo stvari koje nisam znao.
Iz godine u godinu je sve manje ljudi koji sluaju iskljuivo rock ali za te svojevrsne dinosaure Josip
je otvorio Hard rock caffe u obiteljskoj kudi svoje supruge u samom centru grada i nerijetko ga
moete vidjeti u etnji sa unuidima i djecom. Svaki put kada ujem njegov specifini glas pojavi mi se
neka pozitivna jeza i vrati mi film na neke bolje dane kada smo nodi i nodi provodili uz radio
prijemnike eljno iekujudi muzike novitete.
Jako mali broj ljudi je tako dugo ostao u vezi sa rock scenom kao Josip Dujmovid i zbog toga, a i zbog
svega to je uradio za na grad mi, Zeniani, treba da budemo ponosni na njega.
Ne znam za druge ali u svoje ime moram redi jedno veliko Hvala majstore, za svo rock obrazovanje
koje si nam godinama davao!
13 Oktobar 2011
Nazvao ga je T-caffe.
Iako je lokal imao kvadrata toliko da je zimi i sa pet gostiju guva u njemu taj caffe je postao odmah
omiljen meu zenikom rajom. Usudio bih se redi da je to jedini lokal koji je po nekoj inerciji nastavio
tamo gdje je ilet stao. Nedugo zatim Haris je poeo osjedati tegobe i bolove u leima. Svi smo
mislili da je to neka od povreda koju je dobio na rekreaciji na koju je esto iao sa svojom rajom.
Nakon toga umire i jedan od njegovih najvedih prijatelja, Senad estid, a Harisovo stanje se rapidno
pogorava. Iao je na preglede u Tuzlu, Dubrovnik, Zagreb, i na jo nekoliko mjesta, ali ta rijetka
bolest ga je svakim danom objedala i bio je fiziki sve slabiji. Zadnjih godinu i pol je ved bio prikovan
za postelju i u jako rijetkim trenucima je sa svojim prijateljima smogao snage da nakratko izae iz
kude. Prije nekih petnaest dana je posljednji put izaao, mada ved nije imao snage ni da pria, ali
morao je jo jednom da vidi svoju ariju.
Cijeli ivot je proveo uz satove ali na alost njegov ivotni sat je bio jako kratko navijen i ostavio je nas
sve duboko oalodenim u 44-oj godini ivota.
Ako je istina da postoji raj ili denet onda je Haris ved sigurno tamo i sa svojim starim prijateljem
estom mjerka neku livadu na kojoj de razbaciti fudbal.
Poivaj u miru, majstore moj!
21 Oktobar 2011
kafidi zatvore. Kao Alisa u zemlji udesa u tom hodniku stoji jedna mala, slatka knjiara koja baca
traak svjetlosti na sivilo i umalu atmosferu kojom odie taj mutvak.
Znam, mnogi de redi da Zenica i nema neku istoriju i batinu kojom bi se mogla ponositi ali muka mi
doe kada vidim neke druge gradove po BiH kako dre do starog jezgra grada. Kude se renoviraju,
zanati i dalje rade (moda manjim intenzitetom ali ipak rade) i ono to je najvanije gradske vlasti se
trude da investiraju u ouvanje stare gradske jezgre. Kod nas to nije sluaj. Kada padne mrak ni meni
kao mukarcu nije ba svejedno prodi arijom jer je, onakva potonula u mrak, pogodna za razne
sumnjive likove koji stoje po dokovima. Iza deset moete sresti samo ponekog psa lutalicu ili
Salinove pekare koji lijeno pue svoje cigare ekajudi da im poe smjena.
Gradski oci bi se trebali zamisliti i uraditi neto po pitanju ovog najstarijeg dijela grada jer bi se moglo
uskoro desiti da se ljudi ovdje okupe samo u danima Bajrama da bi klanjali namaz u arijskoj damiji.
01 Novembar 2011
10 Novembar 2011
14 Novembar 2011
21 Decembar 2011
okoline. Poela je u maju 1880. i zadrala se evo preko 130 godina. Iskljuivi te poetne godine nai
ugljenokopi danas ive najtee dane.
Rudari su uvijek bili pokretaka snaga naeg drutva i ljudi koji su imali srca veliine lopata koje su
koristili, a vjerujte mi one nisu bile ni priblino standardnih dimenzija. Nenormalno teki uslovi rada
su ove ljude vrlo rano slali u penziju i to im je najtee padalo. Prisustvovao sam sceni kada rudar koji
je u jami radio 25 godina plae kao malo dijete zato to su mu naredili da mora zadnja dva mjeseca
raditi kao vanjski radnik. Oni se tako sentimentalno veu za jamu da je to teko opisati. Fascinantno je
i to kako ih taj posao fiziki promjeni. Dovoljno dugo sam radio na Rudniku da sam mogao zapaziti
neke gromade od ljudi koji su doli kao golobradi mladidi a nakon desetak godina izgledali kao starci.
Ugljena praina i znoj vrlo brzo izbrazdaju njihova lica tako da im je jako teko odrediti godine nakon
vizuelnog kontakta.
Moj pradjed, djed, otac i majka su radili na Rudniku pa sam i ja nekim loginim slijedom okolnosti
posao dobio ba tamo. Solidarnost je rije koja mi se namede na prvu kada neko spomene rudare.
Nebrojeno puta sam prisustvovao njihovim odlascima na spaavanje njihovih komorata u rudnike
diljem nekadanje drave. Postoje i zvanini podaci u kojima se moe provjeriti da su rudari bili i
najvedi davaoci krvi u onoj dravi. Zanimljiva je bila i njihova, skoro pa totemska fascinacija likom i
djelom druga Tita. Sjedam se njihovih prosvjeda u ovoj novoj dravi kada su iz Raspotoja krenuli
prema Optini nosedi ogromnu Titovu sliku ispred sebe. Od kako znam za sebe pratim te ljude
posredno ili neposredno ali se ne sjedam niti jednog koji je radio u jami a da nije bio pua. Pluda su
im ionako bila izloena brojnim plinovima i sitnoj ugljenoj praini ali to ih nije smetalo da pri samom
izlasku iz jame zapale po jednu.
Na alost rudari jako esto i ginu i doivljavaju teke nesrede. Najveda u Zenici je bila 12. maja 1982.
godine kada je ivot izgubilo 39 ljudi u jami Raspotoje. Tadanja drava je sve obitelji poginulih
zbrinula stambeno a djeca su dobila stipendije do kraja kolovanja. Rudari su tada imali status koji im
u biti i pripada. Imali su dobre i redovne plade, bili su svi stambeno zbrinuti a sada je situacija takva
da je nekima problem u penziju otidi zato to im ne upladuju PIO i MIO to je osnovni uslov (uz godine
staa) za penziju. Elektrodistribucija se madehinski odnosi prema ovim ljudima iako su direktno vezani
za njihovu proizvodnju. Iako se minimalno ulae u opremu i modernizaciju jama ovi ljudi se i dalje
bore da zacrtane planove ispune prije roka ali to vie niko i ne primjeduje.
alosno je da ovi ljudi najprljavijeg lica ali zato najideg obraza moraju biti na margini i svakodnevno
strahovati za svoju egzistenciju.
Komorati moji, neka vam je sretan va dan, Dan rudara!
24 Decembar 2011
Naime, danas je Badnjak, dan uoi Boida i u Zenici se uvijek osjetilo to nekakvo pretpraznino
raspoloenje na ulicama ali danas ni traga tom osjedaju. Obzirom da je ovaj katoliki praznik jako
blizu Nove godine ljudi ih esto spajaju i proslavljaju sa svojim najmilijima. Ove godine je jako malo
tandova i atora sa robom koja se prodaje za ove praznike. Prije ih je bilo desetak a ove imaju samo
tri velika atora i nekoliko tezgi. Priao sam sa jednim od prodavaa koji mi je rekao da Boga moli da
izvue bar pola od uloene love jer su sve naznake da to nede uspjeti.
Dobro prolaze jedino oni koji prodaju pirotehniku koja je dovoljna da se srui jedan omanji grad. Ja
u ivotu nisam nikada vidio vede petarde, ako se to moe i nazvati petardom. Izgledaju kao one
bombe to ih je Boko Buha bacao na neprijateljske bunkere. Danas je preko puta ulaza u pijacu neko
bacio jednu i ja sam mislio da je pukla nekakva granata jer su se zatresla stakla na oblinjim
radnjama. Nikad mi nije bilo jasno niti de ikada biti kako policija doputa prodaju ovakvih stvari. Ove
petarde mogu kao bez ale otkinuti sve prste nekom djetetu ako mu eksplodiraju u ruci.
Na Kamenom mostu sam vidio i djelatnice udruenja Zeniko srce kako skupljaju priloge za oboljelu
djecu i moram vam redi da su mi one jedino izmamile, kakav takav, osmijeh na lice. Na velikoj
hladnodi su stajale nekoliko sati i uporno ljudima nudile kolaide i marljivo skupljale novac. Vjerojatno
su skupile manje od oekivanog jer su se nadale da de ljudi koji ive vani dodi u vedem broju a zna se
da oni imaju vie od ubogih ljudi koji ive u naem gradu. Na alost ovo je godina u kojoj sam
najmanje stranih tablica vidio na naim ulicama od postojanja ove drave. Valjda je i njih gadno
opalila recesija pa im dolazak u posjet obitelji doe kao veliki troak.
Vidio sam danas i protest ena iz udruenja Izvor (bar mislim da se tako zove jer nisam uspio najbolje
proitati) koje su napravile povorku i nosile transparente u znak podrke Palestini i pojasu Gaze.
U zadnjih nekoliko dana sam dobijao poruke da sam previe depresivan u svojim tekstovima (ak i da
sam u privatnom ivotu takav) ali nije mi jasno kako da budem drugaiji jer kada proem Titovom
ulicom ne mogu se oteti dojmu da bi Zenica sigurno odnijela titulu na takmienju za grad sa
najnamrgoenijim licima ako bi postojalo takvo takmienje. Non stop susredem ljude koji obore glavu
i poluzamiljeni hodaju kao da ne znaju kuda idu ili im je svejedno kad i gdje de dodi. U drugim
gradovima se sretnu i nasmijeena lica ali kod nas je to prava rijetkost.
Bez obzira na sve sutra je Boid i svim naim itateljima koji slave ovaj praznik od srca elim mnogo
srede i zdravlja i da ne budu depresivni kao to poesto izgledaju moji tekstovi.
ESTIT BOID !
01 Januar 2012
2011 sumarum
Veoma je teko napisati tekst koji nije crn ako hodemo pisati o godini koja je ostala iza nas. Mnogo
vie nezaposlenih u ionako besposlenom gradu i smanjena ionako mala kupovna mod graana
razlozi su koji su stvorili mnogo zabrinutih faca.
Aerozagaenje je jako esto prelazilo alarmantne nivoe tako da smo disali na krge. Svako normalan
je od zagaenja bjeao u svoje domove ali i tu su nas gradski modnici doekali pa smo u 2011. bar
dvadeset dana proveli u hladnim stanovima. Ako grijanje i radi to nije na onom nivou na koji smo
navikli ali zato je poskupilo 25%. Negdje polovinom novembra prole godine su genijalni umovi na
elu sa direktorom Albe donijeli odluku da u Zenici sagrade spalionicu animalnog otpada koja bi
dodatno oteala disanje u naem gradu. Nekolicina ljudi, na elu sa Emirom Akvidem i eljom Peridem
se skupila i rekla glasno Ne rukovodiocima Albe i elnim ljudima optine koji stoje iza ovog projekta.
elni ljudi optine su bili zauzeti proturanjem nekoliko ideja graanima za koje oni, vjerujem, i
nemaju neke naroite koristi ali deurni u vlasti misle drugaije. Prije svega tu mislim na gradnju
famoznog GGM-a i termoelektrane KTG. Nisam sreo jo niti jednu osobu iz grada koja misli da nam je
glavna gradska magistrala neophodna ili prioritetna i da de ona, kako kau pametni ljudi iz optine ,
rasteretiti guvu u saobradaju. To de samo dodatno opteretiti budet optine a rate za kredit koji bi
(ili su) optinari digli, otpladivade i nai unuci. to se tie KTG-a tu nas tek hode uloviti u mutnom.
Huso i njegovi klimoglavci su se udruili sa famoznim Brankom Montenegrom, ovjekom koji ima
zabranu ulaska u pola drava Evropske unije radi privrednih malverzacija. Neki skloni teorijama
zavjere misle da i ova esta nestajanja grijanja imaju za cilj da se opravda izgradnja termoelektrane
koja bi svojom toplinskom energijom obezbijedila kvalitetnije grijanje. Sve su to projekti koji de grad
puno kotati a korist od njih je tako maglovita da je vide izgleda samo dizai ruku iz Optinskog
vijeda.
U godini iza nas smo dobili novu kantonalnu vladu koja, bar na poetku, pokazuje neke bolje efekte
od prethodne. Premijer je Fikret Pljevljak, ovjek koji bi mogao naem gradu donijeti neki prosperitet
ako nita drugo nego zato to je i on sam Zenianin za razliku od prolih premijera.
to se tie svjetlijih trenutaka u godini iza nas moramo spomenuti Edoteku, zeniki kviz koji je
doekao i svoje 115. izdanje i ima tendenciju da tu cifru bar udupla. U BNP je bilo nekoliko dobrih
gostovanja od kojih treba posebno izdvojiti gostovanje sarajevske opere i njihove Hasanaginice.
Napokon Zeniani imaju priliku vidjeti operu i balet u naem gradu. Multipleks Ekran je odrao korak
sa kinama iz regiona i ne kasni sa projekcijama aktualnih blockbustera tako da i oni zavrijeuju
pohvale. Bilo je nekoliko zanimljivih koncerata (po mom ukusu premalo) od kojih bi izdvojio festival
Zenica Zove (posebno nastup Hladnog piva) te koncert Omladinskog hora i koncert mlaahnog Ivana
Jelida sa Sandrom Bagarid u BNP-u-. U Areni vrijedno spomena je bio samo koncert Crvene Jabuke,
koliko se ja sjedam. Gradovi sa upola manjim brojem stanovnika imaju mnogo vie koncerata od nas
ali to je politika opet vladajude strukture koja ne dozvoljava da se odre koncerti kojima je sponzor
neka firma koja proizvodi alkohol a zna se da brojne pivovare stoje iza mnogih rock grupa u regionu.
Sportisti se u proloj godini i nisu posebno iskazali. Izuzetak su koarkaice elika koje pruaju jako
dobra partije. Moda je razlog tome i povratak nae proslavljene igraice Nikoline Nine Grabovac koja
je poela raditi u klubu kao savjetnik. Fudbaleri su na razini igara iz prolih godina a vrijedi spomenuti
da su se sredinom godine promijenili elni ljudi kluba i dola je neka nova uprava. Treneri su se
mijenjali kao na traci a rezultati su, kao i obino izostali. Navijai su i dalje najjaa karika u crveno
crnom klubu. Bez obzira na oajne rezultate koje postiu njihovi ljubimci iako imaju najbolje uvjete,
Robijai su uvijek tu uz njih. U protekloj godini su elni ljudi grada potpisali i papire o izgradnji UEFAinog trening centra na Crkvikom brdu. Da mi je vidjeti te famozne strunjake iz UEFE kako oni misle
da djeca treniraju u gradu u kojem ti i u obinoj etnji treba gas maska da se ne ugui.
Sve ovo je iza nas i realno je nadati se bi ova godina morala biti bolja jer je objektivno teko i zamisliti
goru od prole.
Damir Vuak i Hana Kazazovid, kao urednici ovog magazina ele vam sretniju i ljepu 2012.-u godinu.
A na kraju pogledajte nekoliko simpatinih fotografija Zenice koje je Hana radila u proteklih nekoliko
dana.
15 Mart 2012
Radnja na poetku Fakultetske ulice je otvorena 1954. godine kada je Hajrin otac, majstor Ekrem
doao iz stare radnje koja se nalazila kod eljezarske kapije 1 i ved je skoro ezdeset godina u
vlasnitvu porodice Kapetanovid. Mislim da je ovo i najstarija ouvana frizerska radnja u Zenici. Nisam
siguran jedino za onu malu radnju koja je u vlasnitvu porodice Zukid a koja se nalazi pored ulaza u
prostorije izviaa, preko puta nekadanje Jugoplastike . Uslikao sam i tu radnju ali nisam mogao
slikati unutranjost jer je radnica istila neto pa nisam mogao udi. teta jer imaju prekrasne stare
stolice za ianje i brijanje kakve smo nekada mogli vidjeti u u starim brijanicama.
Istina je da danas imamo mnogo vie salona i mnogo iru ponudu ali nita mi ne moe zamijeniti onaj
osjedaj kada ustajete sa stolice a majstor vam kae Eto ga, aferim i nazdravlje!
12 April 2012
Mutapid i Devad Alihodid, posljednja zenika missica u SFRJ Dinka Delid, kompozitor Asmir Spahid
Spaha, Edin Dananovid Karamazov i mnogi drugi ija mi imena trenutno ne padaju na pamet.
Znam za mnoge koji su stanovali u mom komiluku i patili to nisu ili u IGK ili neku drugu kolu koja
je u centru grada, ali ja sam oduvijek bio ponosan to sam iao ba u ovu kolu!
Sretan vam roendan od srca!
Va uenik
21 April 2012
Reunioni
April je mjesec kada se, izmeu ostalog, planiraju i reunioni iliti to bi se po naki reklo godinjice
mature. Oduvijek mi je udno to ljudi sa toliko oduevljenja priaju o tim obiljeavanjima godinjica
mature. OK, moda sam ja pomalo hendikepiran jer se nisam nikada pretjerano druio sa ekipom iz
svog razreda ili opdenito sa rajom iz moje srednje kole. Meni to sve lii na spiritualistiku seansu
oivljavanja duhova prolosti gdje se iz naftalina vade neke stare, hiljadama puta prevakane prie sa
ljudima koji su se toliko promijenili da jedni druge jedva prepoznaju.
udna stvar su i te promjene. Oni koji su tihi i nezamjetni u koli su uglavnom daleko dogurali a oni
koji su bili mangupi ili sportski tipovi sada izgledaju kao oevi onih koje pamtimo. Meni su udne i
situacije iz moje osnovne kole jer kada sretnem neke djevojke koje su nama pubertetlijama golicale
matu, vidim ene koje su sada mahom i bake i koje ivot nije ni malo tedio. Suta suprotnost su one
kotunjave za kojima se niko nije okretao i koje nisu imale atribute da bilo ime zainteresuju suprotni
spol. Najbolji primjer je Dinka Delid sa kojom sam iao u razred u osnovnoj koli. Ona je bila mala
sitna zvrk-djevojica koja se u vremenskom razmaku od nekoliko godina frapantno transformirala iz
runog paeta u prelijepog labuda koji je pokorio sve ljepotice u bivoj nam dravi. Znam, neki de
redi da i nije bila ba najljepa ali eto ona ima certifikat za to, bila je najljepa meu 21 milion
stanovnika SFRJ. Jako mi je drago zbog nje da je uspjela u ivotu i ne mogu se prikloniti mahalskim
priama u kojima ljudi ne mogu da podnesu uspjeh nekog iz rodnog im grada.
Veoma uspjena, a Boga mi i veoma lijepa je jo jedna djevojka koja je ila sa mnom u osnovnu kolu.
Anita Hrgid je takoe bila mala mravica koja se niim nije posebno izdvajala od ostalih uenica u
mom razredu. Kasnije je napravila izuzetnu karijeru brojnim humanitarnim aktivnostima po zabitima
Afrike i neka sela u Gani su zahvaljujudi ba njenom predanom radu dobila kole i djeja igralita.
Izuzetno sam ponosan na ovu moju lijepu i humanu kominicu koja je ila sa mnom u osnovnu kolu.
U razred sa nama je iao i Asmir Spahid Spaha ovjek koji je napisao gomilu genijalnih pjesama koje se
pjevaju i sada, dvadeset i vie godina od njihovog nastanka. Ja ga nisam nikada vidio u osnovnoj da je
uzeo gitaru u ruke ali je kasnije napravio izuzetnu karijeru. Izmeu ostalog, na zadnja dva albuma
Crvene jabuke je napravio desetak pjesama.
Ovo je bio samo primjer kako se ljudi vremenom mijenjaju. Fizionomijom, navikama i afinitetima vie
niko nije ni slian onome to je bio u srednjoj ili osnovnoj koli. Sjedanja su lijepa ali nekada i
precijenjena stvar. Masa ljudi nakon ovakvih reuniona ode razoarana jer nisu vidjeli one ljude koje
pamte nego neke druge koji imaju isto ime i prezime ali su se drastino promijenili.
Ovaj crni prikaz reuniona je moj lini stav i vjerujem da se mnogi nede sloiti sa mnom, ali vas
molim da shvatite da se nikako ne mogu pomiriti sa injenicom da moja generacija ove godine slavi
30 punih godina od kada smo maturirali, a to na mene djeluje nekako poraavajude pa je mogude da
se uslijed toga nakupilo ovoliko gorine u mom tekstu.
I ovo svakako nije tekst koji vas treba odgovoriti od slavlja godinjice mature nego samo lini stav
nekoga ko odbija prihvatiti injenicu da je mnooooogo ostario
01 Septembar 2012
Sve su to problemi koje oekuju nae maliane ovog i narednih septembara i nakon svega napisanog
moram im redi:
Sretno vam bilo u koli, maleni moji, i neka vam je Bog u pomodi kada je zavrite!
24 Maj 2013
U Kanadi su Dragan Kisin Kisa i Slavia Lukid. Oni su u Vancouveru a na istonoj obali su Slobodan
Aron Ari i Nie Selimovid.
Menso Bajramovid, moda i najpoznatiji trener iz Zenice je donedavno bio u Siriji ali se iz razumljivih
razloga vratio u Bosnu. Sada je u Sarajevu (bar tako sam uo a provjerit du sigurno jer se trebamo
vidjeti ovih dana).
Emir Mutapid je jo u Berlinu gdje je dugo godina igrao za Albu Berlin i radio kao trener, a mislim da
mi je rekao da i sada radi neto u koarci, ali sam zaboravio ta. Svako ljeto on i njegova porodica
provedu u Zenici mjesec dana u posjeti najbliima.
Najpoznatiji i najtrofejniji koarka iz Zenice, Zoran Savid je u Barceloni sa suprugom Anitom i
preslatkom kderkicom i obnaa funkciju managera u KK Barcelona.
Teoman Alibegovid je donedavno bio sportski direktor KK Snaidero Udine (moda je jo uvijek,
nemam novijih informacija jer smo se vidjeli prije par godina).
Devad Alihodid, popularni Devdo, je u Zagrebu gdje mu djeca idu u kolu, a Boga mi i on pod stare
dane zavrava Viu trenersku. Viam ga skoro svaki mjesec jer poesto navrada da vidi mamu i svog
starijeg brata Kemu, takoe nekada dobrog koarkaa.
Fascinantna je generacija 1966. koja je iznjedrila izuzetne ljude i jako dobre koarkae koji su
sportsku karijeru podredili neki viim ciljevima.
Iz te generacije (Teomana i Zoku Savida sam ved spomenuo) je i Dr. Asim Tarabar koji je je profesor
medicine na YALE univerzitetu u SAD-u, prof. dr. Slaven Jurid koji dri katedru na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu, Ivan Ico Bara koji radi kao priznat ljekar specijalist otorinolaringologije u
Dubrovniku, Nijaz Alid (on je ja mislim 1965. godite) koji dugo godina radi kao prevodilac na
tribunalu u Hagu, Slavko Todorovid, jedan od mojih najboljih prijatelja, dipl .ing. mainstva koji ima
uspjenu firmu u Novom Sadu. Mile Neid je, koliko sam uo, negdje u Italiji i ne znam ime bavi.
Postoji jo mnogo njih koje nisam spomenuo ali ovaj post bi bio predugaak kada bih spomenuo sve.
Moram napomenuti i dvojicu meni posebno dragih ljudi koji vie nisu sa nama a to su Boban eravid
i pokojni Zlatan ahmid ahmo koji su nas prerano napustili ali su ostavili veliki trag u zenikoj koarci.
Molio bih vas da ako neko zna jo poneto o nekim koarkaima neka slobodno napie komentar koji
demo objaviti a i ja du odgovarati na vaa pitanja, ukoliko budem znao odgovor na njih.
Ovo je samo prvi dio, nastavak je uskoro...
31 Maj 2013
Da ispravim nepravdu moram spomenuti i dvojicu vaba, Almira evlana i Miloa Struju Perovida
koji su (vjerovali ili ne) do prije tri sezone aktivno igrali u Njemakoj. Nisam spomenuo ni eljka
Laketu koji je u Kanadi. Takoe od mlaih generacija znam da je Vladimir aid u Novom Sadu a
Sinia Bencun uspjean poslovan ovjek u Beogradu.
Da ne bi sve odmah bilo samo o sportu nastavit du sa glumcima koji su radili u naem BNP-u i ivjeli u
Zenici.
Nedavno je umro arko Mijatovid, a nedugo nakon njega i velika glumica i jo veda ena Radmila
Prajninger. Tako su se pridruili galeriji velikana koji vie nisu sa nama poput Ivice Kukida, Faruka
Zadida i jo mnogo njih koji su umrli prije rata. Eh da, umalo da nainim nepravdu i ne spomenem
takoe umrlog, velikog i perspektivnog mladog glumca Elvedina Avdida Efketa i poslije rata
preminulog Sanela Agida.
Od starih glumaca zanimljiva je ivotna pria koju sam uo nedavno, da moda najbolji glas BNP-ove
scene, Nenad Inid, ivi u SAD-u i radi kao pekar. Iso Porovid se i dalje bavi glumom ali u Sundsvalu u
vedskoj. Dino Palangid je HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci gdje je ved dugo godina i Zenianin koji je prvi
zavrio akademiju dramskih umjetnosti Zdenko Botid (iji je sin Matko ove godine bio u iriju Dana BH
drame).
Sa Zdenkom je poeo studirati i Predrag Jokanovid Juta koji je ove godine otiao u vie nego zasluenu
penziju. Neki dan sam vidio i Anu orevid i spopala me golema tuga. Oboljela je (izgleda) od
skleroze multipla i dovezli su je u kolicima u dvoranu. Jasna Baid je takoe u Zenici ali je i ona
oboljela. U Zenicu se nakon nekog vremena vratila i Ermina Niid Kurevija Beba ali nema stalni
angaman u BNP-u nego s vremena na vrijeme uleti u ponekoj predstavi. Oni koji su otili prije rata
teko da bi prepoznali ijednog glumca na sceni osim Mugdima Avdagida i njegove supruge Fakete, te
Itvana Gabora koji je pred penzijom. Sve su tu sada mladi glumci.
Od mladih glumaca iz perioda prije rata u Zenici je ostala samo Sabina Kulenovid i Miroljub Mijatovid
koji je sada rukovodilac omladinske i lutkarske scene. Najpoznatiji glumac iz te generacije a i uopte
glumac iz Zenice, Tarik Filipovid je od 1991. u Zagrebu. Dalida Balta (djevojaki Hodid) je ved dugo
vremena u Beu gdje radi u jednoj farmaceutskoj kudi. Renata Dabid je nakon uspjene karijere
modela i manekenke, takoe u Beu, korijene pustila u SAD-u gdje se udala i dobila dijete. Brankica
Drakovid radi kao novinar u Novom Sadu gdje je i Bojana (zaboravih joj prezime) koja radi kao
uspjean stomatolog.
Eto ja se sjetih nekih likova a neka mi halale oni koje sam propustio spomenuti jer me demencija
malkice naela. A i ne mogu se sjetiti ba svih ljudi u jednoj veeri kada kuckam ovaj tekst. Oni koji
nisu spomenuti nisu namjerno izostavljeni nego su plod umora i pada koncentracije.
Za nekoliko dana nastavljamo sa prisjedanjima onih kojih se trebamo sjedati...
01 Juni 2013
09 Juni 2013