1

EES i trite elektrine energije ne moemo promatrati pojednostavljeno

smatrajui da su svi proizvoai i sva troila spojena na istu sabirnicu. Mrea ima
znaajan utjecaj na rad EES-a pa tako i na formiranje cijene elektrine energije.
Prvenstveno tu mislimo na ogranienja prijenosne moi vodova kao i na gubitke
u mrei. U ovom emo predavanju razmatrati taj utjecaj mree na cijenu
elektrine energije i to u dva sluaja: bilateralno i burzovno trite.

Bilateralno trgovanje podrazumijeva samo dva sudionika: proizvoaa i kupca

(potroaa). Operator sustava ne sudjeluje u transakcijama niti odreuje cijenu
te je zaduen samo za odravanje sigurnosti sustava i uravnoteenje proizvodnje
i potronje.

Pogledajmo primjer EES-a s dvije sabirnice, gdje proizvoai G1 i G2 ulaze u

ugovore s potroaima L1 i L2. Kako se radi o bilateralnim ugovorima, cijene nisu
poznate, ali su sudionici duni operatoru prijaviti koliine, jer je operatoru ta
informacija potrebna zbog osiguravanja sigurnosti EES-a.

Podsjetnik s prijanjeg predavanja: koliki prijenosni kapacitet mora imati

svaki vod da bi sigurnost u ovom sluaju bila ouvana? Odgovor: svaki
vod mora imati prijenosni kapacitet barem 500 MW. Ako je manji, onda e
operator sustava morati intervenirati.

Dakle, ako proizvoa na sabirnicama A i potroa na sabirnicama B ne ele da

njihova transakcija bude ograniena zaguenjem mree, oni moraju kupiti i
prava na koritenje mree. Ta se prava kupuju na javnim aukcijama, pa
sudionici trebaju odluiti je li su im ti dodatni trokovi opravdani.

Vratimo se sada na na EES, u kojemu sada znamo cijene i koliine, a dodatno

G3 prodaje po cijeni od 35 EUR/MWh. Potroaima se nee isplatiti plaati prva
na koritenje mree, ako su ona skuplja od 3 za L2 odnosno 5 EUR/MWh za L1,
jer e tada kupiti od G3 bez plaanja prijenosnih prava.
Ovakav tip prijenosnih prava naziva se fizikim prijenosnim pravima jer se
njima podupire stvarni prijenos elektrine energije vodovima.

Fizika prijenosna prava kao mehanizam susreu se s dva osnovna problema.

Prvi problem je taj to su tokovi snaga u sustavu odreeni fizikalnim zakonima a
ne eljama sudionika u ugovoru (paralelni putovi).
Drugi problem je taj to fizika prijenosna prava imaju potencijal da raspire
demonstraciju trine snage pojedinih sudionika na tritu.
U nastavku emo razmotriti oba ova problema malo detaljnije.

Koja su temeljna dva zakona koja odreuju tokove snaga u EES-u? Kirchoffov
strujni (KCL) i naponski (KVL) zakon.
KCL: suma svih struja koje ulaze u neko vorite mora biti jednaka sumi svih
struja koje iz tog vorita izlaze.
KVL: padovi napona na paralelnim putovima moraju biti jednaki, tj. suma padova
napona u svim granama neke petlje jednaka je nuli.
To nam je poznato... Uz pretpostavku da je radna komponenta impedancije
zanemariva, jednadbe na slide-u predstavljaju tokove radne snage u paralelnim
putovima (granama).

Tokovi snaga kroz dva mogua puta dana su jednadbama na slide-u. No ovo
oito nije mogue jer su prijenosne moi vodova manje (126 i 130 MW).

Pretpostavimo sada da D i Z ele ui u transakciju od 200 MW. Tokovi snaga bit

e FIII i FIV.
Sljedei korak je da analiziramo to e se dogoditi ako se obje transakcije izvre
(dakle i ova i ona s prethodnog slide-a). Superpozicijom dobivamo rezultate F12 i
F13.
Vidimo da je ugovor izmeu D i Z stvorio suprotni tok snaga za B i Y i tako im
omoguio ostvarivanje ugovora.

Na centraliziranom tritu operator sustava ima puno veu i znaajniju ulogu.

Promatramo dvije izmiljene zemlje koje razmiljaju o povezivanju svojih EESova. Oba trita su vrlo razvijena, a cijena elektrine energije odraava granini
troak proizvodnje.

Analizom su utvrene funkcije ponude (opskrbe) za svako trite, koje su dane

jednadbom i grafom za svaku zemlju. Nadalje, pretpostavljeno je da su
potranje u obje zemlje konstantne i jednake 500 MW i 1500 MW. Prema tome,
cijene elektrine energije na tim dvama tritima su 15 odnosno 43 EUR.
Jo treba istaknuti da ni jedna od ove dvije zemlje nije povezana s nekom
drugom zemljom, a imaju jake prijenosne sustave koji vrlo rijeko utjeu na
trite.

Uz dane uvjete interkonekcija se moe provesti na najjednostavniji nain, dakle

jednim vodom kapaciteta veim od 1500 MW (+ sigurnosni uvjet). Cijena u
Borduriji je bila znaajno nia nego u Syldaviji, pa se moe postaviti pitanje moe
li B opskrbljivati cjelokupnu potranju obaju zemalja (ukupno 2000 MW). Za
takvu bi situaciju nova cijena bila u Bordurie 30 EUR za 2000 MWh/h), a u
Syladviji 13 EUR/MWh (za 0 MWh/h)

No, interkonekcija donosi jedinstveno trite i cijena treba biti ista za cjelokupnu
potranju u obje zemlje.

To znai da moramo rijeiti sustav od etiri jednadbe navedene na slide-u da

dobijemo trinu cijenu (ekvilibrij) i potranju u B i S.

Tok snage kroz interkonekcijski vod jednak je viku proizvodnje u odnosu na

potranju u B sustavu odnosno deficitu u S sustavu. Ovakav rezultat ima smisla
jer je cijena u B u sluaju kada nema interkonekcije bila nia od cijene u S.

Rezultat ovog jednostavnog primjera dan je i na slici. Radna toka jedinstvenog

sustava nalazi se u presijecitu krivulja ponude.

Pogledajmo sada to se dogaa ako je interkonekcija ograniena na 400 MW?

Tada proizvodnja u B treba biti ograniena na 900 MW, a proizvodnja u S na
1100 MW. Iz tih podataka izraunavamo granine trokove proizvodnje u B i S.

Slika ilustrira novonastalu situaciju. Kaemo da je dolo do zaguenja sustava.

Granini trokovi u svakoj zemlji su drukiji i imamo situaciju kao da imamo 2
trita a ne jedno. Zbog zaguenja, potranju e trebati zadovoljiti lokalni
proizvoai.

28

Zanimljivo je kvantificirati utjecaj zaguenja na proizvoae i potroae.

Raunaju se ukupan izdatak potroaa i ukupan prihod proizvoaa. Sve to
elimo izraziti kao funkciju zaguenja, tj toka snage kroz interkonekcijski vod FBS.
Potom raunamo trgovinski viak, koji se u ovom sluaju naziva viak zaguenja,
jer ga je zaguenje stvorilo. Konkretno u naem sluaju, ovaj je viak jednak (3519)*400= 6400 EUR.

Rezultati su prikazani i na slici. Plaanje potroaa opada kako se poveava tok

snage kroz interkonekcijski vod, ali se krivulja ne nastavlja nakon 933 MW jer
smo pokazali da vei prijenos nema ekonomskog smisla (jedinstveno trite).
Prihod proizvoaa manji je od plaanja potroaa osim u sluaju kada nema
zaguenja (za 933 MW) ili kada interkonekcijski vod nije u funkciji.

Idemo sada istraiti uinke fizikalnih zakona na centralizirano trgovanje

elektrinom energijom. Opet razmatramo sustav s tri sabirnice, tj. tri vorita.
Podaci za pojedine grane i pojedine proizvoae dani su tablicama.
Uoite da kada smo razmatrali bilateralno trgovanje nismo imali informacije o
cijenama jer je to privatna stvar potpisnika ugovora. Na centraliziranom tritu
ponuditelji i kupci predaju svoje ponude operatoru sustava, a mi preuzimamo
ulogu operatora pa emo pretpostaviti da znamo cijene. I jo, pretpostavljamo
uvjete savrene konkurencije, to znai da su cijene jednake graninim
trokovima proizvodnje.

Ukoliko zanemarimo ogranienja koja moe postaviti mrea, trebamo dispeirati

nae elektrane tako da zadovoljimo ukupnu potronju od 410 MW. To emo
napraviti tako da minimiziramo trokove. S obzirom na sva pojednostavljenja koja
smo uveli, ovo je jednostavan zadatak elektrana s najmanjim graninim
trokom proizvodnje e raditi na punom kapacitetu, a potom angairamo
elektrane prema njihovim gr. trokovima dok se ne zadovolji potranja. Drugim
rijeima radit e samo elektrane A i B.
No, sada moramo provjeriti da li ovakvo dispeiranje uzrokuje tokove snaga koji
mogu biti vei od kapaciteta vodova. Smjer tokova snage pretpostavljamo kao na
slici.

Podsjetimo se teorema superpozicije. Prvo razmotrimo sluaj 300 MW injektiranih

na sabirnici 1 i potroenih na sabirnici 3. Da bi odredili tok snaga, moramo prvo
odrediti reaktancije pojedinih grana, to radimo pomou podataka iz tablice:
x1A= x12+x23=0,3 p.u.
X1B=x13=o,2 p.u.
Na temelju toga odreujemo raspodjelu tih 300 MW na ove dvije grane:
F1A=0,2/(0,3+0,2)*300=120 MW
F1B=0,3/(0,3+0,2)*300=180 MW
Na isti nain dolazimo i do rezultata F2A (36 MW) i F2B (24 MW) za 60 MW.

Konani rezultat dobivamo na sljedei nain:

F12=F1A+F2A=120+36=156 MW
F13=F1B+F2B=180+24=204 MW
F23=F1A-F2B=120-24=96 MW

Kako su kapaciteti vodova redom jednaki 126, 250 i 130 MW, zakljuujemo da je
grana 1-2 preoptereena. To naravno nije prihvatljivo.
Dakle, iako smo s ekonomskog aspekta nali optimalno rjeenje, to je rjeenje
neprihvatljivo iz razloga sigurnosti sustava. Moramo izvriti korekciju ekonomskog
dispeinga! Poinjemo od injenice da je proizvodnja koncentrirana na
sabirnicama 1 te da je moemo smanjivati poveanjem proizvodnje na
sabirnicama 2 ili 3.

Pogledajmo to se dogaa ako poveamo proizvodnju na sabirnicama 2 za 1 MW.

To za sobom povlai da smanjimo proizvodnju na 1 za 1 MW. S obzirom da je tok
snage sada suprotnog smjera od toka F12, preoptereenje tog voda e se
smanjivati. Opet emo se posluiti superpozicijom da kvantificiramo uinke ove
korekcije.
Reaktancije su xA=x12=0,2 p.u.; xB= x23+x13= 0,3 p.u.; a tokovi snaga u
njima 0,6 MW i 0,4 MW. Dakle, svaki MW dodatno proizveden na sabirnicama 2,
a ne na 1 smanjuje tok snage u vodu 1-2 za 0,6 MW.

Kako je vod preoptereen za 30 MW, to znai da ukupno 50 MW treba biti

proizvedeno na sabirnicama 2, kako je i prikazano slikom. Ali, sada nam se
poveao tok snage kroz vod 2-3 (a kroz vod 1-3 se smanjio, to nije opasnost po
sigurnost sustava). To je poveanje OK, jer vod to moe podnijeti (njegov
prijenosni kapacitet je 130 MW).
Kako sada dispeiramo elektrane? Generatori na sabirnici 1 trebaju proizvesti 360
MW, od toga 50 MW za zadovoljavanje tereta, a 310 injektiraju u mreu.
Generator na sabirnicama 2 mora u mreu dati 50 MW. Dodatnih 10 MW se
uzima iz mree za zadovoljavanje tereta od 60 MW na tim sabirnicama.
Ekonomski dispeing pod tim uvjetima je:
PA=75 MW
PB=285 MW
PC= 50 MW
PD=0 MW
Uoite da je smanjena proizvodnja generatora A, jer on ima vee granine
trokove od generatora B.

Korekciju moemo izvriti i sa sabirnica 3. Princip je isti. Optereenje voda e se

smanjiti za 0,4 MW za svaki dodatni 1MW proizveden na sabirnicama 3. Kako
optereenje trebamo smanjiti za 30 MW, to znai da se u 3 treba proizvesti 75
MW.

Opet primjenom superpozicije dolazimo do rjeenja koje pokazuje da ni jedan

vod nije preoptereen. Nae emo elektrane dispeirati na sljedei nain:
PA=50 MW
PB=285 MW
PC= 0 MW
PD=75 MW

Pogledajmo sada ekonomske uinke korekcije dispeiranja zbog ogranienja

prijenosnih vodova. Rjeenje koje preferiramo je redispeiranje u voru 3, jer je
troak manji, a to je i oekivano jer je granini troak proizvodnje generatora D
manji nego gr. troak generatora C.
Cijena sigurnosti dobije se kao razlika cijene ekonomskog dispeiranja i cijene
odabranog naina redispeiranja.

Dakle, primjena koncepta vorinih cijena ne poinje od ekonomskog

dispeiranja nego od dispeiranja uz ogranienja, pa nastavljamo na primjer
tamo gdje smo stali generator D proizvodi 75 MW da bi se rasteretio vod 1-2,
tj. da bi bio na granici svoje prijenosne moi.
U voritu 1, generator B je najjeftiniji no, on radi na svom maksimalnom
kapacitetu. Dakle, mogue je jedino varirati proizvodnju generatora A, pa je
cijena u ovom voritu jednaka graninom troku proizvodnje tog generatora
odnosno 7,5 EUR/MWh.

Sada nas zanima kako najjeftinije osigurati dodatni MW u voritu 3. Odgovor bi

bio poveanjem proizvodnje u voritu 1, ali to bi povealo optereenje voda 1-2.
Sljedea najjeftinija opcija je poveanje proizvodnje u voritu 3 odnosno
generatora D. Kako je teret u ovom voritu 300 MW, dodatna proizvodnja iz
generatora D nee ii u mreu.
Cijena u voritu 3 je jednaka graninom troku proizvodnje generatora D, tj. 10
EUR/MWh.

Osiguravanje dodatnog MW u voritu 2 je najkompleksnije. Mogli bismo

angairati generator C, ali se ta opcija ini skupom. Moramo analizirati to e se
dogoditi ako poveamo proizvodnju u voritima 1 ili 3.

No, moemo probati poveati proizvodnju u 3, a smanjiti u 1. U voritu 3

poveamo proizvodnju za 2 MW, a u voritu 1 smanjimo za 1 MW, te smo tako
osigurali dodatni MW u voritu 2. Opet emo koristit princip superpozicije...

Prva jednadba je ono to elimo postii redispeiranjem u voritima 1 i 3

elimo osigurati dodatni MW u voritu 2. Takoer ne elimo da nam se povea
tok snage kroz vod 1-2, pa smo to iskazali drugom jednadbom. Rjeavanjem
sustava jednadbi dobivamo rjeenja P1 i P3. I konano, dobivamo granini
troak u voritu 2.

Tablica prikazuje saetak karakteristika naeg razmatranog sustava. Takoer

prikazuje plaanja potroaa i prihode proizvoaa ako se energija kupuje i
prodaje po graninim vorinim cijenama. Vidimo da je vie novca sakupljeno od
kupaca negoli je plaeno proizvoaima. Ova razlika predstavlja viak trgovanja,
koji je uzrokovan zaguenjem u mrei.

Lokalne razlike u cijenama proizvodnje odreenih dobara vrlo su uobiajene.

Primjerice, jeftinije je proizvoditi voe i povre u toplim klimatskim uvjetima,
nego u staklenicima u hladnijim uvjetima. A onda e se to voe transportirati iz
regija s niom u regije s viom proizvodnom cijenom. Obratno ne bi imalo
nikakvog smisla niti ekonomskog opravdanja. U EES-u se takvi tokovi, moemo
rei intuitivno nejasni odnosno protivni, ipak dogaaju.
Pogledajmo na primjer u grani 2-3 tok snage je od vorita s viom cijenom
prema voritu s niom cijenom. Ovakva se neloginost dogaa jer fizikalni
zakoni imaju prednost nad zakonima trita!

*Sada idemo pogledati to bi se dogodilo da je prijenosni kapacitet grane 2-3

smanjen na 65 MW.

Uz taj uvjet, dipeiranje emo izvriti na sljedei nain:

PA=47,5 MW
PB=285 MW
PC= 0 MW
PD=77,5 MW
a tokovi snaga F12, F23 i F13 su naznaeni na slici. Granini generatori su u
voritima 1 i 3 i tu je lako odrediti cijenu. Idemo sada izraunati cijenu u
voritu 2. Postupak je dan na desnoj strani slide-a i izraunali smo da je cijena 5
EUR/MWh. Dakle, ispada da je cijena u tom voritu nia od graninog troka
bilo kojeg od dva granina generatora!

Do sada smo uvijek pretpostavljali da se radi o savreno konkurentskom tritu u

kojem je vorina cijena jednaka graninom troku proizvodnje. To nam je
pojednostavilo analizu, ali je takva pretpostavka naravno vrlo upitna u praksi.
*Razmatrano opet na primjer s ogranienjem grane 2-3 od 65 MW. I
pretpostavimo da generator C oajniki eli proizvoditi. Takva je situacija mogua
primjerice ako je to elektrana s visokim start-up trokovima ili ako je to
kogeneracijska elektrana i mora raditi jer opskrbljuje industriju parom. Jasno je
da ako eli raditi, operator elektrane C mora svoju ponudu postaviti ispod
vorine cijene od 5 EUR/MWh. Pretpostavimo da je ponuda stavljena na 3
EUR/MWh. Ukoliko drugi generatori nude po svom graninom troku, ekonomsko
dispeiranje daje sljedei rezultat:
PA=35 MW
PB=285 MW
PC= 90 MW
PD=0 MW
No, ekonomsko dispeiranje moramo korigirati zbog ogranienja grane 2-3
(primjenjujemo opet superpoziciju - pokuajte sami!!!) i dobivamo sljedei
rezultat:
PA=32,5 MW
PB=285 MW

PC= 7,5 MW
PD=85 MW

59

Sada su generatori A i C granini, a generator D radi na max. kapacitetu pa on

ne postavlja cijenu u voritu 3. Opet postavljamo jednadbe, te dobivamo
graninu cijenu u voritu 3 od 12 EUR/MWh.
to se dogodilo? Generator C je ia s vrlo niskom ponudom i suprotno trinoj
logici uzrokovao je porast cijene u voritu 3 s 10 na 12 EUR/MWh i porast
proizvodnje generatora D sa 77,5 na 85 MW. Opet intuitivno protivno...

A sad bi generator D mogao poeljeti dii svoju cijenu na 20 EUR/MWh.

Pogledajmo to e se dogoditi.

Dispeiranje i vorine cijene dane su na slici. Granini generatori su u voritima

1 i 3, a ako elimo osigurati dodatni 1 MW na sabirnicama 2, morali bismo
poveati proizvodnju u 1 za 2 MW i smanjiti za 1 MW u voru 3, pa ispada da je
cijena u voritu 2 negativna (vidi jednadbe na slide-u). To znai da bi se
potroau plaalo da troi energiju, tj. generator C bi morao plaati privilegiju
proizvodnje elektrine energije! S druge strane, generator D smanjuje svoju
proizvodnju, ali poveava profit (Profit = 77,5*20-85*10=700), to znai da on
ima trinu mo, koju mu je upravo omoguilo ogranienje voda 2-3. I dodatno,
uzimajui u obzir optereenje sustava, proizvodnja generatora D se ne moe
spustiti ispod 77,5 MW bez naruavanja prijenosnog ogranienja. I bez obzira
koju cijenu D postavi, njegova proizvodnja nee pasti ispod 77,5 MW, to znai
da taj generator tj. proizvoa uiva lokacijski monopol!

Prijenos elektrine energije neizostavno rezultira gubicima. Proizvoai oekuju

da budu plaeni za svu energiju koju proizvedu, ukljuujui i gubitke u prijenosi,
pa je potrebno iznai mehanizme kojima se trokovi gubitaka uzimaju u obzir na
tritu. Gubici su proporcionalni otporu grane R i kvadratu struje koja kroz granu
prolazi. Moemo ih izraziti i preko prividne snage S, odnosno preko P i Q. Ovo su
varijabilni gubici jer ovise o optereenju. Postoje jo i gubici zbog histereze i
vrtlonih struja, koji su fiksni gubici (uz pretpostavku konst. napona).
Navedenim formulama proraunavamo cijene energije na sabirnicama 1 i 2.
Iznos kojeg su kupci platili na sabirnicama 2 je vei od iznosa kojeg su
proizvoai na sabirnicama 1 primili upravo zbog gubitaka.

Vratimo se sad na interkonekciju Borduirie i Sildavie da razmotrimo uinke

gubitaka na dispeiranje. Pretpostavit emo da nema zaguenja. Iz slike vidimo
da gubitci poveavaju ukupne trokove proizvodnje.

Proizvoai i potroai ne ele uvijek i stalno kupovati na spot tritu jer ih to

izlae riziku fluktuirajuih cijena. Prisjetite se predavanja o upravljanju rizicima i
ugovorima koji se sklapaju da bi se taj rizik smanjio, npr. ugovor za razlike. U
prethodnom predavanju smo vidjeli kako zahtjevi za sigurnost EES-a utjeu na
mogunost prijenosa snage i trgovanje. U ovom emo dijelu predavanja vidjeti
kako ti zahtjevi i zaguenja mree utjeu na isplativost ugovora i koje je nove
financijske mehanizme potrebno iznai da bi se rizici smanjili. Fokus e biti na
zaguenju, a ne na gubitcima jer su ogranienja zbog gubitaka u mrei u pravilu
manja i lake predvidiva.

Pogledajmo primjer nae dvije zamiljene zemlje. One su sklopile jednostavan

ugovor za 400 MW po 30 EUR/MWh. Za poetak emo pretpostaviti da nema
zaguenja te da postoji jedna granina cijena u voru B po kojoj B proizvodi i
prodaje, tj. jedna granina cijena po kojoj S kupuje. Kako smo rekli da nema
zaguenja, te su dvije cijene, naravno, iste.

Neka je cijena na spot tritu 24,30 EUR/MWh. Ugovor za razlike se podmiruje

na nain dan na slide-u.

Pogledajmo sada to e se dogoditi ukoliko je prijenosna mo voda ograniena

na 400 MW. U prethodnom smo predavanju odredili da je vorina cijena za B u
tom sluaju jednaka 19, a da za S raste na 35 EUR/MWh. Ugovor za razlike se
sada izvrava na nain prikazan na slide-u.
Moemo zakljuiti da ovako postavljen ugovor za razlike, koji se odnosi samo na
energiju ne radi ako u sustavu postoji zaguenje. Ugovor bi, osim koliine i cijene
energije, morao jo sadravati i stavke koje se tiu sposobnosti EES-a da isporui
tu energiju.

iviarenje ili eng. hedging: je poslovno-financijska strategija izbjegavanja ili

umanjenja nastupa rizika, tj. gubitka, kod jedne operacije, poduzimanjem druge
operacije. Operacije hedginga samo su dio politike upravljanja vlastitom
imovinom (portfolio management).

Na primjer ne ilustrira u potpunosti princip FTR-a. Naime, FTR se definira

izmeu bilo koje dvije toke (vorita), koje ne moraju nuno biti izravno
povezane. To je povoljno za sudionike jer ih na neki nain odvaja od fizikalnih
tokova snage, tj. njih jedino zanima vorite gdje e biti snaga injektirana i
vorite gdje e se ona preuzeti, a sve ono izmeu ih ne zanima.

Pogledajmo kako to funkcionira na primjeru naeg sustava s tri sabirnice. Slika

prikazuje ekonomski rad sustava uz sigurnosna ogranienja (pogledajte prolo
predavanje). Pretpostavimo da sada potroa u voritu 3 ulazi u ugovor
za razlike s proizvoaem u 1 i to na nain prikazan na sljedeem slideu...

Ovdje treba naglasiti sljedee: novac kojeg treba operator platiti vlasniku FTR-a
dolazi od vika trgovanja (merchandising surplus manje novca je plaeno
proizvoaima nego li je sakupljeno od potroaa!) koji nastaje kao rezultat
zaguenja (pogledajte prolo predavanje!).

U ovoj tablici su prikazane kombinacije FTR-a koje zadovoljavaju uvjete u naem

sustavu s tri sabirnice. Uoite da je u svakom sluaju ukupan prihod kojeg
nosioci FTR-a ubiru od operatora jednak upravo viku trgovanja (pogledajte u
prethodnom predavanju da je viak trgovanja doista 787,5 EUR).

Pogledajmo sada to e se dogoditi ako je kapacitet voda 2-3 ogranien na 65

MW. Na slici su prikazani uvjeti u kojima radi sustav. Uvedimo sada pretpostavke
dane na sljedeem slide-u...

U tablici su opet pokazane mogue kombinacije FTR-a. Uoite da su neke

vrijednosti prihoda negativne. Razlog lei u tome to u ovom primjeru operator
trita nije bio u mogunosti isporuiti prijenosni kapacitet od toke do toke koji
je bio pretpostavljen kada je izvrena aukcija za FTR.

Umjesto da se definiraju od toke do toke (vora do vora), FTR-i se mogu

dodijeliti i granama ili kombinacijama grana u sustavu. Tada govorimo o Flowgate
Rights (FGR). Oni funkcioniraju na isti nain kao FTR, samo to njihova
vrijednost nije vezana za razlike vorinih cijena nego uz Lagrangeov
multiplikator ili cijenu u sjeni koja je povezana uz maksimalni kapacitet flowgatea.