Professional Documents
Culture Documents
Hemija Terpena Laminaceae PDF
Hemija Terpena Laminaceae PDF
UNIVERZITET U BEOGRADU
SEMINARSKI RAD
TEMA:
STUDENT:
MENTOR:
Dr Slobodan Petrovi
Beograd,2014
Sadraj
Uvod...................................................................................................................3
1. Etarska ulja...............................................................................................5
2. Opte o terpenima.......................................................................................7
2.1. Monoterpeni........................................................................................12
2.1.1. Aciklini monoterpeni................................................................12
2.1.2. Monociklini monoterpeni.........................................................15
2.1.3. Biciklini monoterpeni..................................................................17
2.2. Seskviterpeni...........................................................................................19
2.3. Diterpeni .............................................................................................22
2.4. Triterpeni................................................................................................23
2.5. Tetraterpeni.......................................................................................24
2.6. Politerpeni.........................................................................................25
3. Familija Lamiaceae (Usnatice)................................................................26
3.1. Opte o familiji Lamiaceae...............................................................26
3.2. Najkarakteristinije biljne vrste........................................................28
3.3. Znaaj biljnih vrsta familije Lamiaceae...........................................28
3.3.1. Rtanjski aj...............................................................................28
3.3.2. Izop............................................................................................29
3.3.3. Vranilovka................................................................................29
3.3.4. Ruzmarin...................................................................................30
3.3.5. Matinjak..................................................................................30
3.3.6. Majoran....................................................................................32
3.3.7. Bosiljak.......................................................................................32
3.3.8. Majina duica..........................................................................33
3.3.9. Lavanda.....................................................................................34
3.3.10.
Metvica............................................................................35
3.3.11.
alfija...............................................................................35
3.3.12.
Pauli...............................................................................37
3.4. Karakteristini terpeni .....................................................................37
4. Hemijsku sastav biljaka..........................................................................38
Zakljuak ...........................................................................................................49
Literatura ..........................................................................................................50
Uvod
Dobro je poznato da su biljke najvei izvor bioaktivnih fitohemikalija i
antioksidativnih nutrijenata [1]. U dananje vreme je iroko prihvaeno da odreene klase
jedinjenja na biljnoj bazi kao to su dietetska vlakna, fenolne kiseline, flavonoidi, vitamini,
antimikrobni agensi, kao i neurofarmakoloki agensi imaju preventivnu ulogu u delovanju na
neke este bolesti kao to su rak, kardiovaskularni i neurodegenerativni poremeaji [2;3;4]. U
modernoj eri nauke o hrani, hrana, koja pored normalne nutritivne vrednosti ima preventivno
dejstvo na bolesti i psiholoke benefite, je poznata kao funkcionalna hrana[5]. Termin,
psiholoka funkcionalna hrana prvi put se pojavio u Nature News-u 1993. pod imenom
Japan istrauje granice izmeu hrane i lekova.
U poslednjih nekoliko decenija, bitni nauni dokazi omogueni su primenom irokog
opsega farmakolokih i nutraceutikih aktivnosti medicinskih biljaka [6;7;8]. Pod ovim
aktivnostima se podrazumevaju antioksidativno, antikancerogeno, antiupalno. Od nedavno,
etarska ulja i ekstakti dobijeni iz biljaka dobijaju dosta priznanja kao potencialni izvori
prirodnih i bezbednijih antioksidanasa i bioaktiva [6;7;8;9;10;11;12;13;14].
Sa take gledanja praktine primene, etarska ulja se definiu kao miriljava smea
uljane prirode, dobijena uskljuivo iz biljnih organa: cvea, lia, stabiljaka, korenja, rizoma,
plodova i semenja[6;7;15]. Etarska ulja su uglavnom tena, aromatina sa prijatnim mirisom.
Termin eterino ulje se uglavnom koristi u kozmetikoj i parfemskoj industriji kao
sinonimi za parfemno ulje, bazu ili smeu.
Hemijski, etarska ulja su kompleksne i veoma promenjljive smee iji sastavni deo
ine dve grupe jedinjenja: terpeni i aromatina jedinjenja. Terpeni su nezasieni ugljovodonici
ija struktura je vezana za proste molekul izoprena. Oni koji imaju formulu C10H16, su oni koji
su sastavljeni od dve izoprenske jedinice povezane vezom glava-rep [16;17]. Etarska ulja za
razliku od terpena C10H16 esto sadre komplikovanije ugljovodonike istog sastava, ali vee
molekulske mase. Njihov sastav se moe predstaviti optom formulom (C5H8)n. Za
monoterpene n=2; za diterpene (C20H32) i seskviterpene (C15H24) n je vee od 2. Iako etarska
ulja sadre veliki broj razliitih jedinjenja, najvie sadre monoterpene [18].
Familija Lamiaceae je poznata po bogatstvu vrsta sa lekovitim osobinama, koje su
upotrebljavane jo od davnina i veina ovih vrsta je sa Mediteranskog podruija [19]. Biljke iz
familije Lamiaceae su uglavnom aromatine u svim delovima biljke, mou kojima su i
popularne zainske biljke kao to su: alfija, majina duica, ruzmarin, origano, nana,
lavanda... [7;13]. Aromatina etarska ulja su sadrana u liu. Iako je bilo opisano nekoliko
3
nekoliko toksinih komponenata u biljaka familije Lamiaceae, vanost veine biljaka ove
familije je komercialno ispitivana u kulinarskoj i industriji etarskih ulja vie od 75 godina
[20;21;22;23;24;25]. Etarska ulja iz biljaka familije Lamiaceae su upotrebljavana za leenje
razliitih bolesti kao to su intestinalni poremeaj i bronhitis [6;26].
1. Etarska ulja
Etarska ulja predstavljaju sloene smee prirodnih proizvoda jakog mirisa dobijenih iz
raznih delova biljaka (cveta, korena, semena, kore, stabla, smole i sl.). Sakupljaju se u
sekretnim elijama, upljinama, kanalima o epidermalnim elijama [6;13;31;32]. Ona su
karakteristinog prijatnog mirisa, potpuno isparljiva i ne ostavljaju mrlje na papiru. Biljni
materijal iz koga se etarska ulja dobijaju moe biti sve, delimino osuen ili osuen
[13;19;33]. Iako je danas poznato vie od 3000 razliitih etarskih ulja, oko 150 ima veu
primenu, naroito u farmaceutskoj, kozmetikoj i prehrambenoj industriji.
Ekstrakcija etarskog ulja najvie zavisi od stepena difuzije ulja kroz biljno tkivo do
povrine biljke, odakle se ulje moe odvojiti razliitim procesima. Postoje razliite metode, u
zavisnosti od stabilnosti ulja, za ekstrakciju ulja iz biljnog materijala. Ekstrahovana ulja se
mogu razlikovati po kvalitetu, koliini i hemijskom sastavu u zavisnosti od nekoliko faktora:
agroklimatskih uslova, biljnog organa odakle je ekstrahovano, starosti i vegetativnog ciklusa
biljke [37;38].
Etarska ulja se najee dobijaju destilacijom vodenom parom. Iako je ovo opti nain
dobijanja, on nije primenjiv ako su sastojci termolabilni, odnosno podloni promenama pod
uticajem temperature. Osim destilacije vodenom parom koriste se i destilacija vodom, kao i
destilacija vodom i vodenom parom. Ova tri postupka spadaju u postupka hidrodestilacije.
Ostale metode koje se koriste za izolaciju etarskog ulja ukljuuju one koje koriste teni CO2
ili mikrotalase, destilaciju kljualom vodom i vrelom parom na niskom i visokom pritisku
[35;36]. Destilacija pod smanjenim pritiskom se koristi za dobijanje etarskih ulja iji se
kvalitet pogorava destilacijom na povianoj temperaturi. Etarska ulja dobijena parnom
destilacijom se najee koriste u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.
Radi dobijanja kvalitetnih ulja veoma esto se koriste i razliiti postupci ekstrakcije.
Ekstrakcija kore prelivanjem na hladno se koriste kod izvesnih vrsta agruma (limun,
pomaranda, bergamot), pri emu se etarsko ulje izdvaja posle ispiranja vodom i
centrifugiranjem. U ovom postupku razliit biljni materijal se iscrpljuje isparljivim
rastvaraima (pentan, heksan) u kojima se rastvara etarsko ulje, zatim se rastvara
predestilie. Na ovaj nain dobija se concrete, uobiajene vrste konzistecije i nerastvorljiv
u alkoholu. Daljim tretiranjem dobija se absolut, rastvorljiv u alkoholu na hladno. U
kozmetici se esto koristi ekstrakcija Enfleurage (anflera). Postupak se sastoji u tomoe to
se stavljaju u kontakt mirisni cvetovi sa jednom masnom materijom koja se zasiuje etarskim
uljem. Preko masne podloge vie puta se stavljaju svei cvetovi, tako da se ona obogauje
5
etarskim uljem. Zatim se masna materija ekstrahuje rastvaraem (etanol) koji rastvara etarko
ulje, rastvara upari u vakuumu i kao ostatak se dobija isto etarsko ulje. Iz nekih cvetova
(pomaranda) etarsko ulje se dobija toplim anflera postupkom: digestijom sirovine u
istopljenoj masti ili zagrejanom masnom ulju, iz kog se kasnije etarsko ulje ekstrahuje
etanolom.
U novije vreme za dobijanje odreenih vrednijih etarskih ulja koristi se natkritina
ekstrakcija. Ovo je proces ekstrakcije fluidom koji se nalazi u natkritinoj oblasti (iznad svoje
kritine temperature i pritiska). U natkritinom stanju fluid je uguen i po svojim osobinama
se nalazi izmeu gasa i tenosti. Kao ekstrakciono sredstvo, najveu primenu ima CO2, koji je
neotrovan, nezapaljiv, relativno jeftin, hemijski inertan i ima povoljne vrednosti kritinih
parametara i njime se lako rukuje. Omoguen je rad na niim temperaturama, to se povoljno
odraava na kvalitet ekstrakta, a isto tako je mogue izvriti selektivnu ekstrakciju i
frakcionisanje ekstrakta, to je bitno u kozmetikoj i farmaceutskoj industriji. U sutini,
mogue je izvriti separaciju slabo isparljivih i termiki degredabilnih jedinjenja, kao to su
etarska ulja. Procesom natkritine ekstrakcije dobijaju se prirodne aktivne supstance izuzetne
trine vrednosti (mirisne, zainske i farmakoloki aktine supstance) sa posebnom primenom
u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Ova ekstrakcija spada u tkz. iste tehnologije,
bez sekundarnih proizvoda koji zagauju ivotnu sredinu. U poreenju sa lako isparljivim
organskim rastvaraima, ekstrakcija sa CO2 ima sledee prednosti: vei prinos aktivnih
supstanci, dua postojanost, sterilnost i bolja mogunost standardizacije finalnih proizvoda.
Dobijana etarska ulja se dalje mogu preistiti razliitim fiziko-hemijskim postupcima,
posebno frakcionom destilacijom.
Etarska ulja predstavljaju uglavnom veoma komplaksane smee raznih ugljovodonika,
alkohola, estara, kiselina, etara i drugih posebno aromatinih jedinjenja. Kompleksnost
etarskih ulja zadaje pravi izazov pri pouzdanom i tanom odreivanju podataka o hemijskom
sastavu. Prilikom karakterisanja etarskih ulja obavezno se odreuju sledei parametri: gustina
indeks refrakcije, ugao skretanja ravni linearno poralizovane svetlosti , kiselinski,
saponifikacioni i estarski broj, kao i kvalititativan i kvantitivan sastav pomou GC-MS, GCFTIR, HPLC-MS kombinacija. Prema svim farmakopejama neophodna je standardizacija
etarskih ulja, odgovarajue uvanje, skladitenje i rigorozna kontrola kvaliteta.
2. Opte o terpenima
Pojam terpeni potie od terpentina (lat.balsamum terebinthinae). Terpentin, takozvana
,,smola etinara, je viskozni balzam lepog mirisa koji tee nakon zasecanja kore nekoliko
etinarskih vrsta (Pinaceae). U sastav terpentina ulaze ,,smolne kiseline i neki ugljeni
hidrati, koje se ranije odnosio naziv terpeni [27]. Uobiajeno, sva prirodna jedinjenja
izgraena od izoprenskih jedinica i koja veim delom potiu od biljaka se nazivaju terpenima
[28]. Terpenoidi predstavljaju kiseonine derivate terpena.
Terpeni i terpenoidi predstavljaju najbrojniju grupu sekundarnih metabolita biljaka,
morskih organizama i gljiva. Takoe su primeeni i u kamenju, fosilima i u tkivima ivotinja
[29].
etinari, citrusno voe, koriander, eukaliptus, lavanda, limunove trave, ljiljani,
karanfil, kim, mente, rue, ruzmarin, alfija, majina duica, ljubiice, kao i mnoge druge
biljke ili njihovi delovi (koren, rizom, stablo, lie, cvee, plod, seme) su dobro poznati po
lepom mirisu, kao zaini, ili da imaju specifinu feromonsku aktivnost [27]. Terpeni su glavni
nosioci ovih osobina.
U industriji postoji iroka primenjenost terpena. Na primer, linalol i fenil-etil alkohol
se koriste u industriji parfema. Citral se koristi kao sredstvo protiv komaraca i kao poetni
materijal za sintezu vitamina A, mentol i artemisinin se koriste u farmaceutskoj industriji.
Giberalini i brasinosteroidi se koriste kao stimulatori rasta biljaka. Taksol i kukurbitacini su
jedinjenja koja se koriste u leenju tumora. Forskolin je jedinstveni stimulator adenilatne
ciklaze, koji pokazuje raznovrsnu bioloku aktivnost kao to je sniavanje krvnog pritiska,
pozitivan je inotropik, antiglaukom itd. Artemisinin je peroksid seskviterpena sa
potencialnom antimalarskom aktivnou. Derivati panaksadiola i panaksatriola su
imonostimulansi. Prirodna guma je polimer izoprena. Takoe insekti koriste mnogo molekula
terpenskih derivata za svoju komunikaciju[29].
Tek poetkom XIX veka pokualo se sa odreivanjem hemijske strukture pojedinih
sastojaka terpena. Kod ulja terpentina je pronaeno da se odnos C:H atoma moe predstaviti
kao 5:8. Ovaj isti odnos je kasnije ustanovljen kod mnogih prirodnih jedinjenja. Slinost
atomskog sastava je ukazala na verovatnou postojanja iste strukturne jedinice, to je 1887.
godine ustanovio O.Wallach kao tkz. izoprensko pravilo, odnosno da se svi terpeni mogu
uopteno posmatrati kao da su dobijeni ponavljanjem jedne ili vie izoprenskih jedinica.
10
11
2.1. Monoterpeni
Monoterpeni predstavljaju najzastupljaniju grupu prirodnih terpena. Kao to je prethodno
navedeno, uglavnom nastaju iz geranil-pirofosfata i imaju osnovni skelet sa deset
ugljenikovih atoma. Ovi regularni isparljivi monoterpeni su sastojci lako isparljivih frakcija
etarskih ulja. Za monoterpene je karakteristian niz struktura koje poseduju irok spektar
biolokih dejstava. Prema svojoj strukturi monoterpeni se dele na acikline , monocikline i
bicikline monoterpene.
12
14
15
Slika 19. Strukturne formule tujana, karana, pinana, kamfana i fenhana [30]
Najvaniji predstavnik tujanske serije je sabinen, a pinenske - i -pinen. Ova
jedinjenjase nalaze u ulju razliitih etinara, posebno bora i terpentina.
17
Slika 23. Strukturne formule hrizantemske (I) i piretrinske (II) kiseline i hidroksi
ketona: piretrolona (III), cinerolona (IV) i jasmolona (V) [30]
2.2. Seskviterpeni
Seskviterpeni se nalaze u razliitim biljnim uljima i smolama (balzamima). Najvei broj
prirodnih, isparljivih seskviterpenskih jedninjenja su sastojci etarskih ulja. Oni doprinose
farmakolokom delovanju ulja i droge koja ga sadri. Osnovni aciklini seskviterpeni su
farnezol nerolidol, koji predstavljaju poznate mirisne supstance. Farnezol se nalazi u ulju lipe,
urevka i u mousu.
20
2.3. Diterpeni
U grupi diterpena najvaniji je primarni alkohol fitol, dobijen prvobitno hidrolizom
hlorofila, koji predstavlja osnovnu komponentu vitamina E i K.
Slika 33. Strukturne formule cis-ozove kiseline, abietinske kiseline i giberelinske kiseline
Mnogi prirodni diterpeni predstavljaju znaajne bioloki aktivne lekovite preparate.
Neka diterpenska jedinjenja su izolovana i iz animalnih organizama, a posebno interesantne
srodne strukture, farmakoloki aktivnih jedinjenja su otkrivene u morskim organizmima.
2.4. Triterpeni
Triterpeni su prirodni terpeni sastavljeni od 6 izoprenskih jedinica i nalaze se veini
biljaka u slobodnom stanju, kao i u obliku glikozida (saponini) ili kao sastojci smola. Preko
4000 triterpenskih jedinjenja je izolovano iz biljaka. Najvaniji su skvalen, koji je izolovan iz
jetrinog ulja ajkula i lanosterol, poznat kao prekursor holesterola.
2.5. Tetraterpeni
uti i crveni pigmenti biljaka i ivotinja su, u osnovi, tetraterpeni. Do sada je izolovano
preko 180 jedinjenja ovakve strukture. Najvaniji aciklini tetraterpen (8 izoprenskih jedinica)
je likopen, koji predstavlja crveni pigment paradajza i lubenice.
2.6. Politerpeni
U terpene ove grupe spadaju prirodna jedinjenja, kao to su kauuk (cis-1,4-poliizopren),
gutaperka (trans-1,4-poliizopren) i poliprenoli.
25
Ovi prirodni polimeri imaju znaajno razliite molarne mase i fizika svojstva. Biljke
obino produkuju jedan ili drugi polimer, mada pojedine daju smesu (npr. drvo iz kojeg se
dobija guma za vakanje).
Komercijalni kauuk se dobija iz biljke Hevea brasilliensis, Euphorbiaceae. Koristi se
za dobijanje tehnike gume procesom vulkanizacije i zato predstavlja izuzetno vanu
supstancu u gumarskoj industriji.
Gutaperka se ne moe vulkanizovati, a njeni hloroformski ekstrakti se koriste kao
sredstva za flastere. Dobija se kao lateks iz biljke Palaquium gutta (Sapotacea). Najee se
primenjuje kao izolacioni materijal u elektroindustriji, mada se koristi i za pravljenje loptica
za golf.
Poznato je vie od 2000 biljnih vrsta koje produkuju politerpene.
rozmarinske kiseline (tzv. tanin usnatica) i uglavnom vee koliine etarskog ulja. Podporodica
Nepetoideae podeljena je u vei broj tribusa sa razliitim brojem rodova. Tribus Mentheae
obuhvata rodove Acinos, Mentha, Lycopus, Hyssopus, Origanum, Thymus, Melissa, Satureja i
druge, tribus Salvieae rodove Salvia i Rosmarinus, dok su tribusi Lavanduleae i Catoferieae
monotipski. Rodovi Nepeta, Glechoma, Dracocephalum, Monarda i drugi ine tribus
Nepeteae, a Ocimum, Hyptis i Orthosiphon tribus Ocimeae. U drugu grupu je svrstano est
podporodica
(Caryopteridoideae,
Ajugoideae,
Chloanthoideae,
Wenchengioideae,
27
Latinski naziv
Srpski naziv
Engleski naziv
Satureja montana
Hyssopus officinalis
Origanum vulgare
Rosmarinus officinalis
Melissa officinalis
Majorana hortensis
Ocimum basilicum
Thymus serdyllum
Lavundula angustifolia
Mentha pulegium
Salvia officinalis
Pogostemon cablin
Rtanjski aj
Izop
Vranilovka
Ruzmarin
Matinjak
Majoran
Bosiljak
Majina duica
Lavanda
Metvica
alfija
Pauli
Winter savory
Hyssop
Oregano
Rosemary
Lemon balm
Marjoram
Basil
Breckland thyme
Lavander
Pennyroyal
Sage
Pachuoli
28
3.3.2. Izop
Izop (Miloduh, Hisop, izop, sipan, ipant) je viegodinja bunasta biljka koja izraste
do 60 centimetara. Stabljike su joj u osnovi drvenaste, a listovi naspramno rasporeeni, mali,
izdueni i na vrhu iljasti. Koasti su i sjajni na licu, dok im je nalije prekriveno lezdama sa
etarskim uljem. Cvetovi su ljubiasti, ili plaviasti, a ree ruiasti, ili beli. Grupisani su u
prividne klasove u gornjem delu stabljike i granica. Cveta od juna do septembra [45].
Izop raste samoniklo u prirodi na suvim i kamenitim mestima, a gaji se i kao kulturna
biljka. Za lek se u beru listovi, cvetovi i cela biljka (za vreme cvetanja).
Specifian miris biljke potie od eterinog ulja koga ine terpeni pinen, kamfen,
cineol. Sadri i tanine, organske kiseline, alkaloide i pigmente. Koristi se kod oboljenja
organa za disanje, posebno kod hroninog bronhijalnog katara, nonog znojenja, zatim protiv
greva u grudima, kod prekomerne sluzi u crevima, slabosti probavnih organa, vodene bolesti,
utice i dr.
3.3.3. Vranilovka
Vranilovka, origanum vulgare, (vranilova trava, vranilovka, crnovrh, crnovrka,
origanj, rigan, suic, crljena meta, crljena metvica) se sree na suvim livadama i obroncima,
kamenjarima, ikarama, umama, sve do 2.000 m nadmorske visine. Najvie je ima na
Suvoboru, ari, Prokletijama i erdapu [46].
Vranilovka je viegodinja zeljasta biljka, sa snanim i razgranatim korenom. Stablo je
uspravno, visoko 50 80 cm, pokriveno dlaicama i lezdama usled ega je crvenkasto.
Listovi su jajastog oblika, po obodu celi, duine oko 4 cm i naspramno rasporeeni na kratkim
drkama. Priperci su sedei i sa spoljne strane pokrivem lezdama. Ljubiasti cvetovi su
sakupljeni po 1-3 u klasie koji grade terminalne metliaste cvasti. Cela biljka veoma prijatno
mirie. Cveta od jula do oktobra. Plod je merikarp jajastog oblika, koji se raspada na 4 sitna
oraia mrke boje.
Nadzemni deo biljke u cvetu (Origani herba) ima 0,3 1,2% etarskog ulja iji su
glavni sastojci timol i karvakrol (16 50%). Osim toga sadri jo tanine i gorke materije.
Herba je sastojak biljnih meavina koje se koriste kod oboljenja organa za disanje i upala
mokranih kanala. Deluje kao blag spazmolitik, ekspektorant, holeretik, stomahik i diuretik.
U narodu, u obliku aja upotrebljava se i kao lek za jaanje i leenje bolesti organa za varenje,
a spolja protiv raznih zapaljenja koe i sluznice. Herba ulazi u sastav grudnog aja, aja za
znojenje i aja protiv hemoroida.
29
3.3.4. Ruzmarin
(Rosmarinus officinalis; u prevodu sa latinskog lekovita morska rosa)
je rod bunastih viegodinjih biljaka iz familije usnatica (Lamiaceae) [47].
Ruzmarin ima mirisne zimzelene listove sa sitnim svetloplavim cvetovima. Listovi su
naspramni, sedei, vrsti, koasti, uski, a dugi 2-3 centimetra. Gornja strana listova je
tamnozelena, a donja je sivobele boje i lagano pustenasta. Izmeu ogranaka, na maloj peteljci,
prljenasto se razvijaju mali ljubiastoplavi cvetovi. Raste u obliku grma i moe dostii visinu
do 2 metra. Miris cvetova i cvetnih vrhova granica je jak i nalik na kamfor, dok je ukus ljut,
pomalo gorak i aromatian. Cveta od marta do maja, a katkada u septembru cvate i po drugi
put. U cvetovima, listovima i granicama sadri eterina ulja, iji kvalitet zavisi od klime i od
sunanih i zatienih poloaja.
Ruzmarin je biljka toplih, junih krajeva, pa mu prija toplo leto. Raste na itavom
priobalnom podruju Mediterana, od Portugala do Male Azije i Crnog mora. Na Balkanu je
takoe rasprostranjen u primorju, po sunanim i kamenitim krajevima hrvatskog i
crnogorskogobalnog podruja i okolnim ostrvima.
Upotrebljavaju se cvetovi ruzmarina (Rosmarini flores), izdanci u cvatu (Rosmarini
herba), a najee se sakupljaju listovi (Rosmarini folia). Listovi se sabiru leti, grane se reu i
ostavljaju da se sue. Destilacijom listova ili granica dobija se ruzmarinovo ulje (Rosmarini
oleum). Cvetovi i biljka u cvatu sakupljaju se u aprilu i maju i sue u hladu. Uz etarsko ulje,
ruzmarin sadri smolu, tanine, gorke materije i male koliine saponina.
Ruzmarin se mnogo koristi u junoevropskoj kuhinji, premda njegov estok ukus koji
podsea na kamfor nekima ne odgovara. Ako se tedljivo koristi, izvrstan je zain za supe,
dinstano povre, meso, sve vrste peenja i mekih sireva. Najbolje je u jelo staviti jednu
vezicu, koja se izvadi kada jelo poprimi odgovarajuu aromu. Takoe, listii se mogu
odvojiti, sitno naseckati i dodati u gotovo jelo.
3.3.5. Matinjak
Smatra se da je matinjak poreklom iz podruja Sredozemlja. Samoniklo raste skoro u
celoj Evropi, sem krajnjeg severa i juga. U naoj zemlji dobro uspeva, a najpogodnija su
podruja sa godinjom sumom padavina preko 600 mm. Na veim povrinama gaji se u
Nemakoj, ekoj, Slovakoj, Rumuniji i Bugarskoj. Pripada familiji Lamiaceae, a u narodu
je poznat kao arboraa, elina trava, elinjak, limunka, majina ljubica, maternjak, amtinjak,
medenka, melisa, pelarica, pelinja metvica, pelinjak, rojevica [46].
30
drkama,
jajasto-srcolikog
oblika,
po
obodu
testerasti,
slabo
dlakavi,
zelenkastoukasti. Na listu se nalaze uljne lezde. Cela biljka ima prijatan miris na limun i
pokrivena je sitnim i finim maljama . Cvetovi su beli do crvenkasti, duine do 1,5 cm, u grupi
6-10, smeteni u prljenastim cvastima, u pazuhu gornjih listova. Cveta od juna do avgusta.
Seme je sitno, sjajnomrke boje, jajastog oblika. Masa 1.000 semenki je oko 0,6 g. Klijavost
semena je 85 90% i opada sa starou semena . Listovi matinjaka se upotrebljavaju kao
prijatan karminativ, stomahik, aromatik, antispazmolitik.
Od matinjaka se koristi list (ree vrni delovi biljke u cvetu), koji se sakuplja na
poetku cvetanja. List matinjaka je sloenog hemijskog sastava i ceni se prema koliini
etarskog ulja. Matinjak sadri: etarsko ulje (citral oko 30%, geraniol, linalol, citronelal oko
40% od koga potie prijatan miris na limun), tanine ( oko 5%), gorke supstancije i dr.
Listovi sadre vie etarskog ulja od ostalih delova biljke. Etarskog ulja ima od 0,1 do 0,3% i
veoma je isparljivo. Etarsko ulje matinjaka dobija se destilacijom lia i herbe pomou
vodene pare. Koristi se u medicini, farmaciji, parfimerijskoj industriji, kozmetici, za
aromatizaciju napitaka i nekih prehrambenih proizvoda.
Matinjak se odavno koristi kao vana medonosna, lekovita, mirisna i ukrasna biljka.
U farmakopejama mnogih zemalja oficinalni su i list (Melissae folium) i etarsko ulje
(Melissae aetheroleum) matinjaka. To je zbog toga to se samim etarskim uljem ne moe
zameniti list, koji deluje jae i potpunije. List se upotrebljava kao prijatan karminativ,
stomahik, aromatik, antispazmolitik. Infuz spravljen samo od lista matinjaka, ili ee
pomean sa gorkim travama (kiicom, hajduicom, lincurom ili gorkom detelinom) daje se
protiv oteanog varenja i za pojaanje apetita. Spiritus Melissae aetheroleum utrljava se spolja
protiv neuralgije i reumatizma, jer drai kou. Matinjak deluje protiv nesanice, plunih
oboljenja i malokrvnosti. Olakava bolove od uboda ose. Matinjak i njegovo ulje daju se kao
sredstvo za osveavanje, naroito za vreme trudnoe, tj. deluje kao antiemetik. Vino i kupke
od melise koriste se protiv bolova u toku menstrualnog ciklusa i nervne napetosti. List i
etarsko ulje deluju sedativno, te ulaze u sastav oficinalnog aja za umirenje (Species sedativae
ili Species nervinae). Melisa ublaava greve glatke muskulature i povoljno deluje na rad
srca. Koristi se u industriji mirisa i likera (Francuska) i kao zain.
31
Thomas Coghan u XVI veku istie da je melisa dosta cenjena vrsta, koja pozitivno
deluje na raspoloenje, i utie na poboljavanje koncentaracije i memorije.
3.3.6. Majoran
Majoran, Majorana hortensis (poznat i kao maurana, babina dua, majeran, majeron,
miriljavak), je dobro poznati stari zain. U starom Egiptu se gajio kao sveta biljka boga
Ozirisa. U grko-rimsko doba bio je sibmol sree. U Apiciusovom kuvaru (30 g.n.e.) naveden
je kao zain iroke primene. U evropi se gaji od XIV veka.
Na veim povrinama se gaji u Aziji, americi i Evropi, i to najvie u Francuskoj,
Italiji, Portugalu, paniji, Nemakoj i Maarskoj. Kod nas se najvie gaji u Vojvodini [46].
U naim uslovima majoran je jednogodinja polubunasta zeljasta vrsta, dok je u
Sredozemlju viegodinja. Stablo je etvorouglasto, uspravno i jako granato, visoko oko 50
cm. Listovi su dlakavi, sitni, sa kratkom drkom, iroko eliptinog oblika, duine 2,5 cm a
irine 1,5 cm. Cvasti su na vrhu grana i sastvljene su od 7 9 prljenova sa sitnim cvetovima
bele, roze ili svetloljubiaste boje. Cveta od jula do avgusta. Plod je ispunjen vrlo sitnim,
okruglim semenom, tamnomrke boje. Klijavost semena je 95%, ali se veoma brzo gubi, tako
da nakon tri godine seme nije za upotrebu.
Biljka sadri 0,5 1,3 % etarskog ulja, tanine, gorke materije i dr. Etarsko ulje se
dobija destilacijom pomou vodene pare iz cvetnih granica. Ono je bledoute boje, lako
pokretljivo, prijatnog mirisa i neljutog ukusa. Etarsko ulje sadri borneol, terpineol i druge
terpene (do 40%).
Majoran je odavno upotrebljavan kao zainska biljka, i kao lek u narodnoj medicini. U
prehrambenoj industriji upotrebljava se nadzemni deo biljke kao zain. U medicini se ree
koristi. Na organe za varenje deluje slino pitomoj nani. Majoran ulazu u sastav raznih ajeva
za leenje organa za varenje, kao sredstvo protiv nervne napetosti, nesanice, hhisterije i drugo.
Primrnjuje se spolja, u obliku lekovite masti ili alkoholnog ekstrakta, kao blago sredstvo za
umirenje, protiv zapaljenja koe, za leenje rana i posekotina (zbog delovanja tanina i
baktericidnog dejstva etarskog ulja). Od majorana se spravljaju razni melemi i tinkture.
Etarsko ulje se koristi u parfemskoj industriji. Majoran je medonosna biljka.
3.3.7. Bosiljak
Bosiljak, Ocimum basilicum (bosilak, bosilek, bosilj, bosilje). Prvobitna domovina
bosiljka je Indija, gde su delovi biljke naeni u grobnicama iz 3500 g. pre n.e. U starom Rimu
za vreme vladavine Cezara, bosiljak je bio veoma cenjena lekovita, zainska i ukrasna biljka.
U XII veku monasi su ga doneli u srednju Evropu, gde se brzo odomaio i do danas se mnogo
gaji u vrtovima i batama. Stobart (1987) istie da su bosiljak na Zapadu smatrali simbolom
32
biljaka i
polubunova
iz
familije Lamiaceae. Vrste ovog roda jako lie jedna drugoj i podjednako se koriste kao
lekovite biljke, dok se jedna vrsta, timijan, uzgaja i koristi kao zainska. pis majine duice
najee znai opis vrste Thymus serpyllum: zbijeno i gusto busenje sastoji se od poleglih,
vrlo tankih, mestimino za zemlju priraslih, crveno-mrkih izdanaka i vrea iz kojih se diu
mnogobrojni uspravni ogranci obrasli sitnim jajastim listiima i okruglim cvastima; cvetii su
dvousnati uglavnom ruiaste boje; cveta preko celog leta. Cela biljka je prijatnog i vrlo
aromatinog mirisa i ukusa. Druga narodna imena za ove biljke su: babina dua, babja duica,
bakina duica, bukovica, vreskovina, vrisak, divlji bosiljak, duiina, duika, materina
duica, materka, tamjanika itd [48].
33
Lekoviti sastojci nalaze se jedino i iskljuivo u listu i cvetu majine duice. Treba
napomenuti da majinu duicu treba brati paljivo. Nikako se ne sme upati, jer se time biljka
unitava. Treba odsecati samo gornju polovinu lisnatih granica u cvetu i to makazama.
Sastav: timol i karvakrol, dva fenolska jedinjenja od kojih potiu
antiseptika
mo
biljke,
imaju
svojstvo
lekovitost,
izvrsnog
nekodljivog konzervansa.
Upotreba: majina duica je omiljen lek ne samo u narodnoj, nego i u naunoj
medicini. Kod nas se vekovima upotrebljava, pre svega, kao lek za leenje organa za varenje,
ree i organa za disanje. Majina duica ulazi u sastav mnogih lekovitih preparata koji se
izrauju bilo u apotekama, bilo u farmaceutskoj industriji, a njeno etarsko ulje i timol daju se
protiv crevnih parazita, naroito protiv dejih glista. Treba naglasiti da ne treba kuvati
majinu duicu, jer se lekoviti sastojci ove veoma mirisne i lekovite biljke kuvanjem brzo i
potpuno izgube. Zbog toga se preporuuje da majinu duicu samo poparite kljualom
vodom, odmah poklopite, ostavite da stoji 2 sata. Takoe moe se slobodno pripremati i jai
aj jer majina duica ni duom upotrebom ne izaziva nikakve znake nelagodnosti niti
navikavanja.
3.3.9. Lavanda
(, , ) . Lavandula angustifolia
(Lamiaceae).
50-80 . ,
. -, ( )
.
.
.
[49].
, .
. ,
.
, ,
, - .
34
(20-100 20 ) -
.
.
.
3.3.10.
Metvica
Metvica, Mentha pulegium (barska nana), se sree oko reka, jezera i movara, na
livadama sve do 500 m nadmorske visine. Spominju je Hipokrat, Dioskorid, Plinije i drugi
antiki pisci kao lekovitu biljku vanu za leenje mnogih bolesti, pre svega organa za disanje i
varenje [46].
Metvica je viegodinja zeljasta biljka. Stabljika je uspravna, visine do 50 cm, veoma
razgranata, po povrini obrasla maljama. Listovi su ovalnog ili jajastog oblika, po obodu celi
ili slabo nazubljeni, naspramno rasporeeni na kratkim drkama. Cvetovi su bele ili ljubiaste
boje, sakupljeni u prljenaste cvasti, postavljene u pazuhu listova. Cveta od juna do
septembra. Plod je merikarp, koji se raspada na 4 okrugle oraice mrke boje.
Herba dobijena od metvice (Pulegii herba) sadri do 2% etarskog ulja, tanin i gorke
materije. Metvica se u obliku aja koristi za leenje organa za disanje i varenje, kao lek za
umirenje, za jaanje kao tonik, protiv astme, velikog i obinog kalja, protiv nadimanja,
histerije i greva. Deluje kao stomahik, karminativ, holagog, spazmolitik i antiseptik. Vrlo je
cenjena u kozmetici i kao medonosna biljka. Ranije se koristila i kao lek protiv reumatizma.
Moe da se upotrebljava kao obloga na koi kod ujeda, otoka, protiv bolesti desni i zuba, za
ispiranje usta. Zimi se koristi kao svakodnevni napitak protiv nazeba i gripa. Ulazi u sastav
razrah aromatinih biljnih smea. Kao zainska biljka moe da se koristi i u kulinarstvu.
Destilacijom pomou vodene pare dobija se etarsko ulje (Pulegii aetheroleum) u kome ima 70
80% ketona pulegona (pored malo mentola i mentona) koji ulju daje karakteristian miris.
Pulegon iz ulja slui kao sirovina za sintezu mentola. Etarsko ulje metvice ima primenu u
industriji jeftinih sapuna, uopte u proizvodnji higijenskih i kozmetikih preparata.
3.3.11.
alfija
alfija, Salvia officinalis (kadulja, beli kaloper, diger trava, ku, pitomi pelen), je
poreklom sa severnih obala Sredozemnog mora. U karstnim predelima Hercegovine i Crne
35
36
3.3.12.
Pauli
37
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-tujen
-pinen
kamfen
-pinen
mircen
-felandren
-terpinen
p-cimen
p-menta-1(7),8-dien
1,8-cineol
cis--ocimen
-terpinen
%
27.2
0.6
1.9
0.9
1.4
1.3
0.2
1.8
13.4
0.9
0.5
0.2
4.7
Oksidovani monoterpeni
63.3
cis-sabinen hidrat
linalol
borneol
terpinen-4-ol
-terpineol
timol metil etar
karvakrol metil etar
timol
0.4
2.5
2.8
2.1
0.6
1.9
1.1
44.6
38
karvakrol
timol acetat
6.2
0.6
Seskviterpenski ugljovodonici
8.7
trans--kariofilen
aromadendren
-humulen
-selinen
viridifloren
-bisabolen
-kadinen
3.7
0.2
0.2
0.2
0.3
3.7
0.4
Oksidovani seskviterpeni
0.7
kariofilen oksid
0.7
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-tujen
-pinen
kamfen
sabinen
-pinen
mircen
-felandren
-terpinen
p-cimen
1,8-cineol
trans--ocimen
-terpinen
-terpinen
%
69.94
0.22
2.57
0.1
2.9
19.55
1.95
3.74
0.35
0.11
36.43
1.03
0.63
0.36
Oksidovani monoterpeni
25.5
linalol
trans-pinokarveol
pinokamfon
izopinokamfon
terpinen-4-ol
mirtenal
2.5
0.44
6.39
15.32
0.33
0.59
Seskviterpenski ugljovodonici
4.54
-burbonen
-kariofilen
-kapaen
aromadendren
-humulen
allo-aromadendren
germakren D
biciklogermakren
0.55
1.09
0.06
0.04
0.24
0.1
1.65
0.81
Oksidovani seskviterpeni
0.87
spatulenol
0.37
39
kariofilen oksid
izospatulenol
0.43
0.07
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
%
30.43
-tujen
-pinen
kamfen
-mircen
-felandren
3-karen
-terpinen
p-cimen
-felandren
-terpinen
terpinolen
0.86
1.22
0.25
1.45
0.37
0.15
2.51
14.7
0.91
6.58
0.24
Oksidovani monoterpeni
67.83
borneol
terpinen-4-ol
timol
karvakrol
0.58
1.09
58.13
4.62
Seskviterpenski ugljovodonici
0.88
-kariofilen
aromadendren
-humulen
leden
-bisabolen
0.73
0.15
-
Ostalo
1-okten-3-ol
3-oktanon
2.71
0.71
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
kamfen
-pinen
mircen
-felandren
-terpinen
-terpinen
%
16.21
8.14
3.13
1.06
1.18
0.32
1.32
1.06
Oksidovani monoterpeni
74.69
linalol
1,8-cineol
kamfor
3
10.56
16.89
40
borneol
terpinen-4-ol
mirtenal
verbinon
bornil acetat
cis-sabinen hidrat
5.86
1.56
1.09
23.79
11.62
0.32
Seskviterpenski ugljovodonici
1.26
-kariofilen
-humulen
1.11
0.15
Oksidovani seskviterpeni
0.04
kariofilen oksid
0.04
Ostalo
pentasiloksan
0.04
Jedinjenje
Oksidovani monoterpeni
%
28
linalol oksid
linalol
izopulegol
citronelal
mentol
cis--nekrodol
E-izocitral
neo-dihidrokarveol
citronelol
neral
geraniol
metil citronelat
geranial
metil geranat
geranil acetat
0.2
0.7
1.2
2.4
0.4
0.6
1.1
0.4
1.1
5.2
2.1
T
8.4
1.6
2.6
Seskviterpenski ugljovodonici
8.3
-kopen
-(E)-damaskenon
(E)-kariofilen
-humulen
1.4
0.2
6.4
0.3
Oksidovani seskviterpeni
41.3
geranil aceton
-(E)-farnesen
-(E)-jonon
10-epi-itlicen etar
italicen epoksid
kariofilene oksid
viridiflorol
fokeinol
humulen epoksid II
T
1.4
1.2
1.1
0.5
18.4
2.7
0.4
1.6
41
himakalol
allo-aromadendren epoksid
kariofila-4(12),8(13)-dien-5--ol
-bisabolol oksid B
9-epi-14-hidroksi-(E)-kariofillen
(E)-10,11-dihidroatlanton
-bisabolon oksid A
-germacra-4(15),5,10(14)-trien-1-ol
eremofilon
8-hidroksi eremofilon
5-(E),9-(E)-farnesil aceton
(Z, Z)-geranil lonalol
abietetratrien
manool
heptakosan
T
T
2.2
1.1
1.2
3.7
0.8
0.6
0.7
0.7
0.6
0.2
0.3
1.5
0.4
Ostalo
5.3
heksadekanska kiselina
heksil estar salicilne kiseline
5.3
T
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
sabinen
-mircen
-felandren
-terpinen
-terpinen
%
56.54
2.07
12.35
1.99
7.11
13.25
19.77
Oksidovani monoterpeni
37.34
sabinen hidrat
terpinen-4-ol
-terpineol
17.56
14.96
4.82
Seskviterpenski ugljovodonici
3.27
-kariofilen
aromadendren
leden
-kadinen
biciklogermakren
1.92
0.53
0.09
0.02
0.71
Oksidovani seskviterpeni
0.25
spatulenol
0.25
Ostalo
1.49
mentol acetat
endobornil acetat
linalil acetat
geranil acetat
0.2
0.09
1.15
0.23
Neindentifikofanih jedinjenja
1.11
42
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
sabinen
-pinen
-mircen
trans--ocimen
-terpinen
terpinolen
%
5.2
0.2
0.4
1.1
1.0
2.0
0.2
0.3
Oksidovani monoterpeni
49.6
1,8-cineol
linalol
kamfor
borneol
terpinen-4-ol
-terpineol
geraniol
neril propanoat
bornil acetat
5.8
39.1
0.3
0.6
0.1
1.3
0.5
0.8
1.1
Seskviterpenski ugljovodonici
25.2
-elemen
trans--bergamonten
-humulen
seskviterpen 1
-murolen
biciklogermakren
-gvajen
-kadien
seskviterpen 2
cis-kalamenen
Oksidovani seskviterpeni
-kadinol
okidovani seskviterpen 2
cis-fitol
3.2
7.6
1.0
0.9
4.2
1.8
1.0
3.1
1.0
1.4
8.2
6.7
0.6
0.9
Ostalo
11.1
eugenol
metil eugenol
11.0
0.1
43
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
kamfen
sabinen
-pinen
mircen
-terpinen
p-cimen
limonen
trans--ocimen
-terpinen
terpinolen
%
9.76
0.51
0.35
0.21
0.67
1.64
0.21
2.11
1.03
1.55
1.48
0.3
Oksidovani monoterpeni
19.45
1,8-cineol
cis-tujon
linalol
trans-tujon
kamfor
borneol
mentol
terpinen-4-ol
-terpineol
timol metil etar
karkvarol metil etar
timokinon
geraniol
geranial
bornil acetat
timol
karkvarol
terpinil acetat
1.38
1.89
0.72
0.21
0.99
0.56
0.26
0.40
0.52
0.29
0.49
0.43
1.42
0.50
0.27
7.26
0.61
1.01
Seskviterpenski ugljovodonici
35.07
-kopaen
-burbonen
-kubeben
-elemen
-kariofilen
-kopaen
-humulen
allo-aromadendren
(E)--farnesen
-murolen
germakren D
epi-bicikloseskvifelandren
biciklogermakren
-murolen
0.27
0.87
0.64
0.71
2.76
0.42
0.40
0.34
2.28
0.54
16.02
0.22
0.63
0.52
44
-bisabolen
trans-kalamenen
-kadinen
-kadinen
-kalakoren
3.33
0.97
3.73
0.21
0.21
Oksidovani seskviterpeni
34.77
cis-seskvisabinen-hidrat
elemol
trans-nerolidol
kariofilen oksid
tujopsan-2--ol
viridifloral
-kopaen-4--ol
humulen-epoksid II
-oplopenon
1,10-di-epi-kubenol
epi--kadinol
-murolol
-kadinol
helifolenol A
germakra-4(15),5,10(14)-trien-1--ol
0.29
0.29
24.20
1.12
0.34
0.61
0.24
0.46
0.39
0.43
1.47
0.57
2.45
0.37
1.54
Ostalo
0.91
1-okten-3-ol
3-oktanol
0.24
0.24
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
kamfen
-pinen
-mircen
-felandren
3-karen
o-cimen
p-cimen
limonen
(E)--ocimen
(Z)--ocimen
-terpinen
terpinolen
%
7.53
0.28
0.21
0.58
0.15
0.11
0.97
0.17
0.62
0.13
1.64
2.18
0.14
0.35
Oksidovani monoterpeni
68.21
1,8-cineol
cis-sabinen hidrat
cis-linalol oksid
linalol
cis-2-mentenol
(+) kamfor
3.11
0.13
0.18
25.1
0.23
0.58
45
izoborneol
lavandulol
borneol
(-) - terpinen-4-ol
-terpineol
nerol
karvon
linalil acetat
dihidrolinalil acetat
bornil acetat
izobornil acetat
kuminil acetat
lavandulil acetat
timol
neril acetat
geranil acetat
-kedren
0.03
1.20
1.45
4.73
2.76
0.04
0.66
22.5
0.18
0.23
0.07
0.22
2.52
0.23
0.77
1.23
0.06
Seskviterpenski ugljovodonici
14.65
-kopaen
cis--bergamonten
-kariofilen
-bergamonten
-amorfen
-farnesen
allo-aromadendren
germakren D
-kadinen
epi--santalen
biciklogermakren
-murolen
-bulnesen
-bisabolen
-kadinen
-seskvifelandren
kalamenen
0.06
0.18
1.16
0.88
1.15
3.29
5.27
1.51
0.20
0.11
0.05
0.11
0.10
0.15
0.20
0.08
0.15
Oksidovani seskviterpeni
2.06
kariofilen oksid
farnezol
1.95
1.11
Ostalo
0.87
1-okten-3-ol
3-oktanol
0.77
0.10
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
kamfen
-pinen
%
6.1
1.5
0.4
1.2
46
mircen
p-cimen
limonen
1.6
0.2
2.3
Oksidovani monoterpeni
92.6
1,8-cineol
kamfor
menton
izomenton
borneol
transi-izocitral
cis-karveol
pulegon
karvenon
piperitin
izobornil acetat
karvakrol
timol acetat
0.2
0.2
1.5
0.8
0.2
2.8
0.8
68.7
0.2
14.7
0.7
0.1
0.2
Seskviterpenski ugljovodonici
0.6
-kopaen
-burbonen
trans--kariofilen
-humulen
0.2
0.1
0.1
0.2
Oksidovani seskviterpeni
0.5
kariofilen oksid
humulen epoksid II
0.2
0.3
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
Kamfen
-pinen
Mircen
p-cimen
limonen
-terpinen
trans-sabinen hidrat
%
12.74
4.6
3.61
1.18
0.51
0.75
1.52
0.17
0.40
Oksidovani monoterpeni
70.80
1,8-cineol
-tujon
-tujon
izo-3-tujanol
trans-pinokarveol
kamfor
neo-3-tujanol
borneol
terpinen-4-ol
-terpineol
10.03
33.15
8.73
0.13
0.30
13.16
0.22
2.98
0.58
0.18
47
bornil acetat
1.02
Seskviterpenski ugljovodonici
1.44
trans-kariofilen
-humulen
0.51
0.93
Oksidovani seskviterpeni
5.63
kariofilen oksid
viridifloral
humulen-epoksid I
humulen-epoksid II
murola-4,10(14)-dien-1--ol
14-hidroksi-cis-kariofilen
0.55
3.13
0.18
1.21
0.43
0.13
Diterpeni
1.48
manol
1.48
Estarski derivati
0.14
metil undekanoat
metil oleat
metil oktadekanoat
0.8
0.6
0.2
Jedinjenje
Monoterpenski ugljovodonici
-pinen
-pinen
Seskviterpenski ugljovodonici
-elemen
-paulen
-elemen
-kariofilen
-gvajen
-paulen
-humulen
-paulen
eremofilen
-bulnesen
-bisabolen
Virdifloren
%
0.08
0.04
0.04
74.69
0.29
7.45
1.89
3.62
13.8
9.47
1.42
2.32
3.93
19.1
2.32
0.19
Oksidovani seskviterpeni
0.04
kariofilen oksid
t--elemonon
pauli alkohol
farnesol
aromadendren oksid
nonadekan
-paulen
0.67
2.08
20.7
2.15
1.20
0.71
0.25
48
Zakljuak
U etarskom ulju, kako je prikazano u radu, ima najvie jedinjenja terpenske prirode
(oko 90%), meu kojima se najvie izdvajaju monoterpenski ugljovodonici i
oksidovani monoterpeni.
49
Literatura
[1] Elless, M. P., M. J. Blaylock, J. W. Huang and C. D. Gussman. 2000. Plants as a natural
source of concentrated mineral nutritional supplements. Food Chemistry. 71: 181-188.
[2] Siddhuraju, P., and K. Becker. 2007. The antioxidant and free radical scavenging activities
of processed cowpea (Vigna unguiculata L.) see extracts. Food Chemistry. 101: 10-19
[3] Fan, J., X. Ding, and W. Gu. 2007. Radical-scavenging proanthocyanidins from sea
buckthorn seed. Food Chemistry. 102: 168-177.
[4] Liu, H., N. Qiu, H. Ding, and R. Yao. 2008. Polyphenols contents and antioxidant capacity
of 68 Chinese herbals suitable for medicinal or food uses. Food Reseach International. 41(4):
363-370.
[5] Hussain, A.I., 2009. Characterization of activities of essential oils of some species of
Lamiacea, Faculty of science, Universitiy of agriculture, Faisalabad, Pakistan: 14-20, 70-178.
[6] Burt, S. 2004. Essential oils: their antimicrobial properties and potential application in
foods-A review. International Journal of Food Microbiology. 94: 223-253.
[7] Celiktas, O. Y., E. E. H. Kocabas, E. Bedir, F. V. Sukan, T. Ozek and K. H. C. Baser.
2006. Antimicrobial activities of methanol extracts and essential oils of Rosmarinus
officinalis, depending on location and seasonal variations. Food Chemistry. 100: 553-559.
[8] Edris, A. E. 2007. Pharmaceutical and therapeutic potential of essential oils and their
individual volatile constituents: A review. Phytotherapy Research. 21: 308-323.
[9] Burt, S. A. and R. D. Reinders. 2003. Antibacterial activity of selected plant essential oils
against Escherichia coli O157:H7. Letters in Applied Microbiology. 36 (3): 162 167.
[10] Cantore, P. L., N. S. Iacobellis, A. D. Marco, F. Capasso, F. Senatore. 2004.
Antibacterial activity of Coriandrum sativum L. and Foeniculum vulgare Miller Var. vulgare
(Miller) essential oils. Journal of Agriculture and Food Chemistry. 52: 7862-7866.
[11] Bozin, B., N. Mimica-Dukic, N. Simin and G. Anackov. 2006. Characterization of the
volatile composition of essential oils of some lamiaceae species and the antimicrobial and
antioxidant activities of the entire oils. Journal of Agriculture and Food Chemistry. 54: 18221828.
[12] Dastmalchi, K., H. J. D. Dorman, P. P. Oinonen, Y. Darwis, I. Laakso and R. Hiltunen.
2008. Chemical composition and in vitro antioxidant activity of a lemon balm (Melissa
officinalis L.) extract. LWT. 41: 391-400.
[13] Hussain, A. I., F. Anwar, S. T. H. Sherazi and R. Przybylski. 2008. Chemical
composition. Antioxidant and antimicrobial activities of basil (Ocimum basilicum) essential
oils depends on seasonal variations. Food Chemistry. 108: 986-995.
[14] Kelen, M and B. Tepe. 2008. Chemical composition, antioxidant and antimicrobial
properties of the essential oils of three Salvia species from Turkish flora. Bioresource
Technology. 99: 4096-4104.
[15] Skocibusic, M., N. Bezic and V. Dunkic. 2006. Phytochemical composition and
antimicrobial activity of the essential oils from Satureja subspicata Vis. Growing in Croatia.
Food Chemistry. 96: 20-28.
[16] Guenther, E. 1960. Determination of Physical and Chemical Properties. The essential oils
(Vol III). Toronto, New York and London: D. Van Nostrand Comp., INC., pp. 236-262.
[17] Pinder, A. R. 1960. The Chemistry of the Terpenes, Chapman and Hall Ltd., London, 5.
[18] Seigler, D. S. 1998. Plant Secondary Metabolism. Kluwer Academic Publishers. Boston/
Dordrecht/London, pp 759.
[19] Ali, M. S., M. Saleem, Z. Ali and V. U. Ahmad. 2000. Chemistry of Zataria multifora
(Lamiaceae). Phytochemistry. 55: 933-936.
[20] Simon, J. E., J. Quinn and R. G. Murray. 1990. Basil: a source of essential oils,
Advances in New Crops. Timber, Portland, OR, pp. 484489.
50
[40] Dikli, N., 1974. Rod Melissa L. 1753. U: M. Josifovi, urednik. Flora SR Srbije.
Beograd:SANU, Vol.6., 454-455.
[41] Takhtajan, A. (2009): Flowering Plants. Springer Verlag, Berlin.
[42] Lakui, B., 1995. Sekretorne strukture aromatinih biljaka. U: Jani, R., Stoi, D.,
Mimica- Duki, N., Lakui, B., Aromatine biljke Srbije. Beograd-Gornji Milanovac: NIP
DEIJE NOVINE, str. 15-40.
[43] Bisset, N.G. i Wichtl, M. ur., 2001. Herbal Drugs and Phytopharmaceuticals. London,
New York, Washington D.C: CRC Press, Boca Raton.
[44] http://sr.wikipedia.org/srel/Rtanjski aj
[45] http://serbianforum.org/threads/zacinsko-i-lekovito-bilje.278877/page-17#post-873316
[46] Kigeci, J., 2008. Lekovite i aromatine biljke, Partenon, Beograd:
[47] http://sr.wikipedia.org/sr-el/Ruzmarin
[48] http://sr.wikipedia.org/sr-el/Majina duica
[49]http://sr.wikipedia.org/wiki/Lavanda
[50] Adamovi, D.,1998. Effects of genetic and ecological factors on essential oil of Salvia
officinalis L., Medical Plant Report, Vol 5., No 5., Novi Sad
[51] Kigeci, J., i Adamovi, D., 1994. Gajenje lekovitog bilja, Nolit, Beograd.
[52] http://www.terra-organica.hr/paculi-pogostemon-patchouli-etericno-ulje-paculia.html
[53] Nikoli, M., Jovanovi, K.K., Markovi, T., Markovi, D., Gligorijevi, N., Radulovi,
S., Sokovi, M. 2014. Chemical composition, antimicrobial, and cytotoxic properties of five
Lamiaceae essential oils, Industrial Crops and Products 61 (2014) 225232
[54] Dami, A.M., Sokovi, D.M., Novakovi, M., Jadranin, M., Risti, M.S., Teevi, V.,
Marin, D.P., 2013. Composition, antifungal and antioxidant properties of Hyssopus officinalis
L. subsp. pilifer (Pant.) Murb.essential oil and deodorized extracts, Industrial Crops and
Products 51 (2013) 401 407
[55] Bayramoglu,B.,Sahin, S., Sumnu, G., 2007. Solvent-free microwave extraction of
essential oil from oregano, Journal of Food Engineering 88 (2008) 535540
[56] Okoh, O.O., Sadimenko, A.P., Afolayan, A.J., 2009. Comparative evaluation of the
antibacterial activities of the essential oils of Rosmarinus officinalis L. obtained by
hydrodistillation and solvent free microwave extraction methods, Food Chemistry 120 (2010)
308312
[57] Sharopov, F. S., Wink, M., Khalifaev, D. R., Zhang, H., Dosoky, N.S., Setzer, W.N.,
2013. Composition and Bioactivity of the Essential Oil of Melissa officinalis L. Growing
Wild in Tajikistan, International Journal of Traditional and Natural Medicines, 2013, 2(2):
86-96
52
[58] El-Lateef Gharib, F., Taixieir da Silva, J.A., 2013. Composition, total phenolic content
and antioxidant activity of essential oil four Lamiacea herbs, Medical and Aromatic Plant
Science and Biotechnology, Global science book.
[59] Lucchesi, M. E., Chemat, F.,Smadja, J., 2004. Solvent-free microwave extraction of
essential oil from aromatic herbs: comparison with conventional hydro-distillation, Journal of
Chromatography A, 1043 (2004) 323327.
[60] Petrovi, S.S., Risti, M.S., Petrovi, N.V., Lazi, M.L., Francikovi, M., Petrovi,
S.D., 2014. Hemijski sastav i antioksidativna aktivnost etarskog ulja Thymus serpyllum L.,
UDK 582.929.4:547.913:66, Hem. Ind. 68 (3) 389397.
[61] Glisic, S., Ivanovica, Ristic, M., Skala, D., 2009. Extraction of sage (Salvia officinalis
L.) by supercritical CO2: Kinetic data, chemical composition and selectivity of diterpenes,
Jurnal of Supercritical Fluids 52 (2010) 6270.
[62] Jonovi, M.,2013. Ekstrakcija ugljenik(IV)-oksidom iz matinjaka (Melissa officinalis)
kinetika procesa i matematiko modelovanje, TMF Beograd: 23-25.
53