13.

Antun Ivanoi
IVANNISSICH, IVANNOSSICH
(Osijek, 1748. Krievci, 1800.)
- ivotopisna biljeka: roen u Osijeku, a s deset godina (1758.) odlazi u isusovaku
gimnaziju u Poegu, gdje ostaje pet godina (do 1763.); kao uenik bio je i darovit, i marljiv,
ali ponaanje mu je otpoetka bilo problematino; ocjene iz vladanja su mu bile neobino
loe, pa se pretpostavlja da je upravo zbog loeg vladanja morao napustiti poeku gimnaziju i
zavriti je u Zagrebu; visoku naobrazbu stjee u inozemstvu (filozofiju zavrio u Beu,
spekulativnu teologiju u Bologni i Zagrebu);
- 1770. zareen je za subakona i akona; 1772. zareen je za sveenika, a neko
vrijeme radi i kao vojni sveenik;
- kao kapelan radio je u slavonskoj Granici, Novoj Gradiki, Kopanici; bio je
imenovan prvim upnikom u upi u aavici (valpovaki spahiluk) 1778. godine i tu ostao
sedam godina; aavaku upu Ivanoi samovoljno naputa, ali ne zbog bolesti;
pretpostavlja se da je iz aavice morao pobjei, jer je u tekstu Slinorini natpis groba
Zvekanovoga toliko uvrijedio franjevce da je spas morao potraiti u Zagrebu; rije je o
osobnoj rugalici franjevcu naikoga samostana Antunu Zvekanu, za kojega se od suvremnika
zna da je bio u slavonskoj Podravini poznat kao veseljak, koji je rugalicama znao zadirkivati u
druge, koji su mu onda istom mjerom znali vratiti
- do 1788. radi u upi sv. Marije u Zagrebu, a od 1789. je upnik u upi tefanje;
- posljednje godine ivota prati ga bolest i gospodarske brige (jer je bio naroito
gostoljubiv, to je dosta kotalo);
- u svojoj upi organizira teajeve itanja i pisanja pod utjecajem poekih isusovaca,
to je tada bila velika novina;
- knjievno stvaralatvo: Ivanoi je svoja djela tiskao osamdesetih godina 18. st., kada je ve
bila poznata Kanilieva Roalija, koja je na njima ostavila vidljiv trag (u odnosu na
dotjeranost forme, stil); Ivanoi je kao pisac poao stazama utrtim od starijih slavonskih
pisaca; u 18. st. u Slavoniji je knjievni rad bio namijenjen vjerskom i moralnom pouavanju
od strane franjevaca, isusovaca i svjetovnih sveenika; misao o vjerskoj i moralnoj prosvjeti i
odgoju proirio je posebice Relkoviev Satir (1762.); paralelno s ovom tematikom javlja se i
druga slavonska ratnika knjievnost (rije je o ratovima za vrijeme Marije Terezije i Josipa

II., a u kojima su sudjelovali i nai graniari; ovu ratniku knjievnost pisali su npr. Josip
Pavievi (pseudonim Don Ivan Zanii), Emerik Pavi, pa i Antun Ivanoi;
- Ivanoieva ratnika knjievnost govori o pobjedama nad Turcima, a pod vodstvom Josipa
II. i Katarine II.; krasi je svjeina i lakoa narodne pjesme i barokna kienost (Mati, 1940:
XLVII); ovamo spadaju pjesme:
- Pisma od junatva viteza Peharnika (1788) prigodna pjesma, nastala u vrijeme
kada je Ivanoi bio vojni sveenik za vrijeme ratovanja Josipa II. s Turcima; podsjea na
deseterake narodne pjesme; proeta humorom;
- Pisma koju piva Slavonac uz tamburu a Lianin odpiva (1789) ili Pisma od uzetja
Turske Gradike iliti Berbir grada ispjevana u desetercu; neki su motivi preuzeti iz
Kaieva Razgovora, neki iz Vitezovieva Odiljenja;
- pisao je i prigodnice:
- Pla zarunice (1786) tokavski tekst
- Pobonomu zdihavanju (1788) kajkavski tekst
- za ove dvije prigodnice Mati je zapisao da su izgubljene, ali Antun Djami
(Dvije pjesme Antuna Ivanoia, Croatica, 11-12/1978) ih pronalazi dva stoljea kasnije;
- Pedesetogoditnomu misniku P. Ivanu Pavloviu, naikoga manastira poglavaru
(1788; ispjevana u ast zlatne mise Pavlovieve);
- Opivanje slinorino groba Josipa Antuna olnia od olke (1786)
- Svemogui neba i zemlje Stvoritelj (1788) jedino djelo koje je potpisano Ivanoievim
imenom; sva ostala djela objavio je anonimno, zbog ega su povjesniari imali dosta posla
oko utvrivanja autorstva;
- ovdje je rije o stvaranju svijeta, o postanku i sagrjeenju prvih ljudi, njihovo
istjerivanje iz raja i odlazak u dolinu suza; nekonvencionalnim se doimaju stihovi u kojima se
Eva oprata od raja; dikcija je barokana;
- ima dodatak prijevod sedam pokornikih psalama Davidovih;
- Slinorini natpis groba Zvekanovoga (1812. i 1880.) ubraja se u ponajbolje humoristike
tekstove stare hrvatske knjievnosti, a po vremenu pojavljivanja Zvekana Ivanoi je prvi
slavonski humoristiki pisac; tekst je rado itan i u vrijeme hrvatskog preporoda; ''preveden''
je i na irilicu i ekavicu 1828. godine, a postoje i dva rukopisa proarana kajkavizmima;
- rije je o Zvekanu i njegovoj viziji vlastita grobnog natpisa, a sve mu se to deava u
snu, koji je usnuo u Klokoevcu 20. VII 1784. godine, poslije podne, ispod kruke;
- zanimljivost: Ivanoi u svojim djelima esto posee za motivom grobnoga natpisa: u
Opivanju slinorinom groba Josipa Antuna olnia javlja se natpis na vratima olnieva
2

groba, zatim u Zvekanu (Slinorini natpis groba Zvekanovoga) i u Svemoguem neba i

zemlje stvoritelju, gdje se javlja natpis na Adamovu grobu;
- zakljuak: Ivanoi je bio protiv prosvijeenoga doba; povijesti ga svrstavaju u krug
baroknih pjesnika oko Kanilia, a kao ''prigodniar u doba austrijsko-turskog ratovanja
znatno nadvisuje sve koji su opijevali uspjehe ili neuspjehe tih ratnih dogaaja'' (Georgijevi,
1969: 264)
OPIVANJE SLINORINO GROBA JOSIPA ANTUNA OLNIA OD OLKE
(Zagreb 1786)
- anr: uz djelo se vezuju razliita anrovska odreenja kod razliitih autora, npr.:
- Vodnik, Branko, 1913. Povijest hrvatske knjievnosti, Zagreb rije je o prigodnici;
isto tvrdi i Tomo Mati rije je o prigodnici (posmrtnici) u ijem se drugom dijelu osjea
veliki utjecaj Kanilieve Roalije, to je i opravdano injenicom da je Ivanoi u vremenu od
1758. do 1763. bio uenik poeke gimnazije u kojoj je u to vrijeme boravio i Kanili; u
navedenu vremenu Kanili poinje objavljivati svoje molitvenike ''koji su ve puni izrazitih
crta baroka, osobito Primogui i srdce nadvladajui uzroci'' (Mati, 1940: XLVII); na
Ivanoievo stvaralatvo utjeu i druge Kanilieve knjige, jer Ivanoi svoje tekstove
objavljuje nakon to je bila objavljena Roalija (1780);
- Drechsler, Branko, 1907. Slavonska knjievnost u 18. vijeku, Zagreb tekst sadri
melodramski stilski kompleks;
- Kravar, Zoran, 1992. Barok u staroj slavonskoj knjievnosti, Revija

- tekst sadri

elemente alegorijske kolske drame;

- navedene tvrdnje imaju sljedee potvrde u tekstu:
a) elementi prigodnice najzastupljeniji u drugom i treem dijelu Opivanja;
- prigodnica podrazumijava odreenu situaciju/prigodu (obred, ceremonija, proslava, roenje,
svadba, smrt, pobjeda, rat,...) koja motivira sadraj teksta;
- prema Hegelovoj Estetici pojam prigodna pjesma treba se primjenjivati samo na ona
djela koja su nastala u svezi s nekim suvremenim dogaajem, a imaju dunost veliati ga,
slaviti kako bi se usijeklo u pamenje; drugi i trei dio Opivanja potvruju navedene
elemente: tekst je motiviran konkretnom prigodom (smrt olnieva), prigoda odreuje sadraj
(o mrtvu se ovjeku govori samo pohvalno)
- prema Ernst Robert Curtius, 1971. Evropska knjievnost i latinsko srednjovjekovlje,
Zagreb, proizlazi da je hvaljenje esta pojava u poeziji srednjovjekovlja (poezija toga
3

vremena moe se jednostavno odrediti kao panegirik); za panegirike u ast ljudima bila je
propisana tehnika koja je podrazumijevala: isticanje predaka, mladenakih djela i razdoblja
zrelosti; uzimaju se u obzir tri vremenska stupnja hvalimo nekoga po onome to je ispred
njega samoga, to je u njemu i poslije njega;

u Opivanju nedostaje prva satavnica

(slavljenje predaka), spominje se zatim mladenako doba (kada je olni bio kanonik), a
naglasak je stavljen na zrelo doba (lektor u Zagrebu, o njegovoj slavi govori se i u Beu,
akovaki biskup, preureenje akovake crkve, izgradnja novih crkava, ...); u
pripovjedaevu hvaljenju olnia dolazi do izraaja topos neizrecivosti (naglaava se
nesposobnost, nemogunost savladavanja gradiva), jer se prikazuje samo dio olnieve
osobnosti; ono to slijedi nakon olnieve smrti (''poslije njega'') pokazuje preobraeni mladi
na kraju teksta;
b) elementi alegorijske kolske drame nalaze se u treem i etvrtom dijelu Opivanja, u
kojemu se pojavljuju antropomorfizirane dive krjeposti (Ufanje, Vinost) i vila Smrt;
ovakve su alegorije este u Roaliji, a njihovo se podrijetlo nalazi u kolskim dramama koje je
Kanili, kao profesor u Varadinu i Zagrebu pripremao u isusovakim kolama; rije je
dvjema Kanilievim kazalinim predstavama na latinskom jeziku (koje su danas izgubljene):
Za Boga i Kralja ... i Utoite Melanholije iz Utopije;
c) elementi molitve kao utkana, sekundarna anra i Kanili je unosio molitvu u svoju
Roaliju, a Ivanoi to ini na sljedei nain:
- liturgijski oblik molitve rije je o Oenau, to potvruju stihovi:
Nek diica ista vaa
na dan barem Otenaa
za duicu pokojnoga
izgovore otca svoga,
jer njegovo dobroinstvo
njihovo je sad oinstvo. (Opivanje, 377-382)
- pripovjeda navodi samo liturgijsku gestu (odreen poloaj tijela za vrijeme molitve:
kleanje, uzdisanje, dizanje oiju), ali ne i molitvu koja bi iza nje slijedila;
- streljata molitva kratke molitve, uglavnom veliine jedne reenice: Bog moj dragi!
Izustio.
- u odnosu na Roaliju nedostaje razvijeni oblik privatne, individualne molitve;
- kompozicija: u tekstu su razvidna 4 dijela naznaena odnosom proza-stih ili posebnim
grafikim znakom (zvjezdica); navedene su sastavnice sljedee:
1. Pridgovor oblikovan je prozno, a podrazumijeva apostrofiranje razborita itatelja i to
zbog:
4

a) jezinog izraza ispriava se zbog nekoritenja iskljuivo ilirikih rijei, jer ih

itatelj osjea kao tue, kao neobine; tako su mu blie neilirike rijei intere (a ne kamate),
orgulje (a ne civnik), grof (a ne knez), tarac (a ne kaldrma), majstor (a ne rukotvornik);
b) isprika zbog prekasnog objavljivanja knjige u ast biskupa olnia (jer je ve
prolo 12 godina biskupove smrti);
c) predvia mogue prigovore svojoj knjizi, pa se ispriava unprijed ako neto nekome
nee biti po volji; on eli preduhitriti mogue prigovore;
2. stihovano oblikovan, ispripovijedan ivot biskupa olnia; pria je ispriana retrospektivno
(eksterna analepsa), a naglasak je stavljen na tri biskupove krjeposti za vrijeme ivota:
blagodarnost (pomae sirotinju i prognanike iz Bajine Bate zbog prodora ''nekrsta''),
bogoljubnost (svakodnevno sluenje svete mise i po nekoliko puta), milosrdnost (ova krjepost
nema neko konkretnije objenjenjem jer je vie rije o tautolokom argumetiranju:
eli znati, blagodaran
Kako bie, milosrdan?
Pitaj majku Milosrdnost,
Koja raa Blagodarnost,
Ona e ti stanovito
Svaka kazat istinito. /Ivanoi, 1940: 123-128/)
- ovaj dio zavrava opisom olnieve smrti;
3. stihovana apoteoza (=oboavanje) pokojnika tako ovaj dio naziva Ivan Kovaevi (1915:
449), koja je sastavljena od samih alegorija;
- u prethodnom je dijelu reeno da je olni ''duicu je izpustio'' (stih 800), a u ovome se
govori o ''umirajuem'' olniu, to se moe shvatiti kao put od tjelesne konanosti (smrt
tijela) ka duhovnoj vjenosti (jer ovaj dio zavrava pjesmom koju pjeva diva Vinost);
- spomenuti je put prikazan kao olnievo pogibeljno putovanje morem; iako je more
uzburkano, olnieva laa sretno stigne do brijega na suprotnoj obali, jer joj pomau dive
Vinost i Ufanje, a posebice Zvizda morska (tj. Marija), koja stiava vjetrove i valove;
4. stihovani dio u ijem se sreditu nalazi vila Smrt, koja svojom kosom urezuje natpis na
kamenim vratima pokojnoga biskupa te slavi svoju veliku mo pred njom su doista svi
jednaki; na ovaj nain Ivanoi u knjievnom mediju aktualizira poznati motiv plesa smrti iz
srednjega vijeka:
Pak ni samo da zloince,
ve i ljude dobroince
oblast vina zapovida
kosa moja nek ukida,
i da nikom ne oprosti,
5

ve da kosi brez milosti,

da i kralja i vojnika,
slugu, kmeta i misnika,
i trgovca i teaka,
gospodina i junaka,
ter sve ljude brez razbora
umoriti ona mora.
(Ivanoi, 1940: 1210-1221)
- motiv mrtvakog plesa najzornije prikazuju freske u unutranjosti crkve Sv. Trojstva u
Hrastovju, a koje je nainio majstor Ivan iz Kastva; na freskama je upisana godina 1490;
- monolog vile Smrti slua neimenovani mladi, koji nakon toga ostavlja raskoi
ovozemaljskoga svijeta i odlazi u samou;
- (ne)korespondentnost u odnosu na Kanilia u povijestima stare hrvatske knjievnosti
itamo da je Kanili izvrio velik utjecaj na Ivanoievo stvaralatvo; o mogunosti utjecaja
Kanilieva djela na nekog drugog pisca predvidio je ve sam autor u Roaliji na poetnim
stranicama Roalija apostrofira knjigu/pismo ovim rijeima:
Nejma slova, koje bi moglo uvridit.
Tko zna, jot e tvoje rii tkogod slidit. (Kanili, 1940: 129-130)
- Kanili za ivota nije znao tko e biti taj ''tkogod'' ni hoe li ih uope biti; danas se
zna da je rije o Ivanoiu, a djelomice i o Doenu;
- o utjecaju Kanilia na Ivanoievo stvaralatvo potvruju sljedei primjeri:
1. formula skromnosti dolazi do izraaja posebice u Pridgovoru u kojemu Ivanoi estita
tiocu sretan poetak nove godine ''za koju darak ovaj maleni svesrdno prikazujem''
deminutiv upuuje na skromnost kao i Kaniliev trudak, kojim on naziva svoj molitvenik od
petstotinjak stranica (Bogoljubnost molitvenu);
- Ivanoi sebe naziva slugom kao i Kanili (''ostajem u istom Gospodinu nevridan i ponizni
sluga tvoj''), a skromnost potvruje i njihova sklonost nepotpisivanju vlastitih djela; Ivanoi
kae ''ime moje nisam hotio oitovati'';
2. manira preduhitriti prigovore formulu skromnosti upotpunjuje i manira predvianja
moguih prigovora; ovu maniru poznaju Kanilievi molitvenici (''Da me pako tko ne okrivi
govorei da sam se tuim perjem kitio, velim sam da sam uzeo nikoje molitve koje se u
drugih knjigah nahode i u na jezik prenio.'' /Bogoljubnost molitvena 1813: XI/), ali i Roalija
u kojoj je jedan cijeli paragraf posveen moguim prigovorima (Roalija daje knjigi nauk od
dranja, ako joj navlastito tko prigovarat pone, Dio prvi, II);
- i Ivanoi eli preduhitriti mogue prigovore, ali to ini u odnosu na Kanilia puno
skromnije: ''Najposli i ovo molim, da ako ista stvar tebi ne bi se dopala, barem trud i dobra
volja moja neka ti se dopadu.'' (Ivanoi, 1940: 146)
6

3. motiv pravog i nepravog puta ovaj motiv poznaje Kanilieva Roalija, kao i njegovi
molitvenici; u Roaliji (Dio trei, II Prikaza na livoj strani dvojputja, kako mami i vara Svit
i Dika) se jasno govori o raskru (dvojputju), o lijevom putu koji je odreen zlatom, blagom i
novcem (kao i kod Ivanoia); Kanilievi stihovi glase:
Doli jesmo bili, gdi na glasovita
dva se puta dili dvojputje od svita.
Put na livu koji zahodei hodi,
svit slidi i svojih roba mnotvo vodi:
skovani robi zlatom kau, s koga
itko ne pridobi u zlo robstva toga.
Svit zlatom i blagom koga ne zaslipi?
Za njegovim tragom ljudi vrve slipi.
Prid nje novce hita, i jer lakomosti
nikda elja sita ne zna rei dosti, (Roalija, stih 2243-2252)
- u Ivanoievu se tekstu ovaj motiv moe implicite iitati iz motta, iji poetak glasi:
Blaen ovik, koga najde
Bog da s puta on ne zajde;
blaen, komu novci, zlato
izpeeno istom blato
komu nije svita blago
u ivotu bilo drago,
tako da je sve ufanje
u njem imao i uzdanje. (Opivanje) iz navedenih se stihova moe iitati
sljedee: ovjek koji je naao Boga (ili ovjek kojega je naao Bog) koraa pravim putem, jer
se jedino s takvoga puta ne smije ili nije poeljno skrenuti (da s puta on ne zajde);
karakteristike pravoga puta odreene su per negationem (navedeno je sve ono to pravi put
nije njega ne odreuje novac, zlato, svjetovno blago); ono to ne odreuje pravi put,
pripisuje se nepravom putu;
4. problematizacija formule skromnosti i pobonosti priu o biskupu olniu pripovjeda
zapoinje njezinim krajem (smrt); olnieva smrt budi u pripovjedau obina ovjeka koji
osjea bijes; ova zemaljska ponesenost raa u njemu elju za osvetom i zaboravljanje da o
ovakvim stvarima odluuje Bog a ne ovjek:
Evo bi ju (=smrt; op. Z..) pogubio
makar glavu izgubio,
koja nije svrh takvoga
Gospodina ljubljenoga
milosrdje imat htila,
nego ga je pogubila. (Opivanje, 9-14) ova je zemaljska ponesenost
kratkotrajna, ega je svjestan i sam pripovjeda, koji kae:
Ali to ja u naglosti
sad izusti, Boe prosti! (Opivanje, 15-16)

- ovakvu kratkotrajnu zemaljsku ponesenost poznaje i Roalija, koja svoju knjigu (pismo)
najprije posveuje srei, a tek nakon toga i Bogu:
Roalija kamo tebe alje tvoja,
uzdisana, tamo putuj, knjigo moja.
Kud mi ima ii, ne znam te ja uit,
nego u te srii u ruke izruit.
Ali to ja sada zau s puta reko,
akoprem nerada, jerbo se zareko!
to ja reko srii? Izruam te Bogu;
da e srino ii njim, uzdat se mogu. (Roalija, 1-8)
dakle, u oba sluaja zemaljska ponesenost (tuga zbog olnia, srea kod Roalije)
problematizira pobonost i skromnost;
5. barokni opis dok se u Roaliji nalazi vie potvrda za barokne opise, u Ivanoievu tekstu
ih je manje, pa govorimo o:
- descriptiones urbium tj. opis s tematskom jezgrom u funkciji prilone oznake
mjesta; pripovjeda govori o graevini-crkvi, koju je dao sagraditi u akovu biskup olni;
crkva u tekstu poprima i antropomorfne znaajke te postaje olnievom zarunicom:
Biskup dakle u Djakovu
brigu prvu nosi ovu,
da nakiti kuu Boju,
zarunicu crkvu svoju. (Opivanje, 179-182)
- locus amoenus rije je o opisu krajolika koji je nevelik i ugodan; opis je u funkciji
prie o olniu pripovjeda najprije govori o prostoru koji je preraslo trnje a koje je kasnije
biskup poistio, zasadio vinovu lozu i voe; gdje je nekada bilo trnje, sada rodi ''krasna, rujna
vinutina'';
- opis s tematskom jezgrom u funkciji predikata (prirodna nepogoda) - motiv lae na
uzburkanome moru; u treem dijelu Opivanja o pokojniku se progovara u obliku apoteoze,
koriste se alegorije i barokna slika ljudskog ivota (laa na uzburkanome moru);
- za sretnu plovidbu olnieve lae brinu se dive Vinost i Ufanje, te zvizda
morska (Djevica Marija);
- ovaj dio korespondira s Roalijom (Dio trei, I Ljubav Roaliju zabavlja s
prikazom mora kano prilike od svita. Vidi svoju lau), u kojoj je navedeni motiv obbraen
opirnije, i moda suptilnije, jer:
a) Kanili daje objanjenje barokne slike ljudskog ivota (more = svijet; laa = ovjek, ljudi;
potopljena laa = ovjek koji ne ini pokoru; laa koja sigurno brodi = ovjek koji ini
pokoru, tj. Roalija);
8

b) Roalijinu lau vode diva Ufanje i Sigurnost, a olnievu Ufanje i Vinost; obje lae
sretno stiu do svog cilja na suprotnoj obali, ali s jednom razlikom: olnievo je putovanje
konano, posljednje, dok o svojoj lai Roalija govori iz perspektive ivota i zabavlja se
njome kao s kazalinom predstavom;
c) naroitu pomo olnievoj lai prua ''zvizda morska'', koju pripovjeda i imenuje (Diva
Marija imenom);
- i u Roaliji se spominje ''zvizda morska'', ali se ne inzistira na imenovanju pa se na
taj nain izbjegava stroga denotativnost, koja je vie zamjetna u Kanilievim molitvenicima;
- motiv lae koristio je Ivanoi i u prigodnici Pedestogoditnomu misniku ... Ivanu Pavloviu
(1788), u kojoj se govori o zlatnoj misi kao o svetoj elji koja je sretno doivljena (g eljnom
brigu lau tvoju / pribrodila u pokoju);
6. korespondentnost stihova Ivanoi je dobro poznavao Roaliju, to potvruju i citati:
KANILI, Sveta Roalija...
Nut morske zvizde, puna je gizde! (2233)

Puite, hitri, u jadra, vitri,

vitri mirni, lai virni!
Pade siver, prista jug. (2221-2223)
Vitrii male rugaju vale,
Valja brodit, lau vodit, (2227-2228)
Punue milom u jadra silom (2230)

IVANOI, Opivanje slinorino...

Svitla diva
kano zvizda.
udno siva
pak se gizda.
Budite mirni,
vitri nemirni!
Ti, siver silni,
jur s mirom stojte,
puhat nemojte.
Ve koji male
Rugate vale,
Vitrii mirni
Lai virni,
Puhnite milom
U jadra silom,
Nek sritno hodi
Koji nju brodi.

- stil i u Opivanju se mogu pronai figure karakteristine za barok, i to:

oksimoron:

on je svoju kroz kratkou

ute karao ljudsku zlou; (Opivanje, 694-695)

asindeton:

hrvaju se
biju, tuku,
drpaju se,
diu buku. (Opivanje, 856-860)

antiteza:

Evo sam ti nut otkrila,

da mu vidi lica mila,
koja su se crvenila,
a sada su potavnila. (Opivanje, 1106-1109)
9

polisindeton:

A kad bi se zabrinuo
ili sveto srdit bio,
il se nad kim alostio,
il se smijo, veselio,
il drugo to radio,
lice bi si pogladio. (Opivanje, 637-641)

10