Trasologija

Trasologija je onaj deo kriminalistike tehnike koji se bavi uenjem o tragovima, odnosno
pronalaenjem, fiksiranjem i tumaenjem tragova koji su u vezi sa krivinim delom. Kada se na
mestu izvrenja pronae neki trag, on predstavlja dokaz, odnosno injenicu, osnov ili razlog koji
govori o istinitosti ili neistinitosti neke sporne injenice u krivinom postupku. Tragovi mogu da
ukau na postojanje krivinog dela, sredstva i naina izvrenja, omoguavaju utvrivanje mesta,
vremena i motiva izvrenja krivinog dela, a slue i kao osnova za davanje odgovora na ostala
zlatna pitanja kriminalistike.
S obzirom da trag predstavlja dokaz, neophodno je znati da sa stanovita kriminalistike prakse
dokaze delimo na neposredne i posredne, kao i na line (izjave lica) i materijalne (tragovi i
predmeti koji su u relevantnoj vezi sa k.d. i uiniocem). Trag kao materijalni dokaz predstavlja
odreenu promenu koja je nastala delatnou oveka, ivotinje ili nekog predmeta i koja je u vezi
sa krivinim delom.

[]

1Podela tragova:

2Tragovi ljudskog porekla

2.1Mikrotragovi

2.1.1Metode za fiksiranje mikrotragova:

2.2Tragovi papilarnih linija

2.2.1Podela tragova papilarnih linija:

2.3Tragovi krvi

2.4Tragovi sperme

2.5Tragovi pljuvake

2.6Tragovi dlaka

2.7Tragovi stopala

2.7.1Podela tragova stopala:

3Tragovi ivotinjskog porekla

4Tragovi predmeta
4.1Tragovi orua

4.1.1Podela orua po poreklu:

4.1.2Podela orua prema nainu delovanja:

5Tragovi dejstva sile

5.1Tragovi vatrenog oruja

5.1.1Kriminalistiko-balistikim vetaenjem vatrenog oruja moe se utvrditi:

5.2Tragovi vozila
6Vidi jo

Podela tragova:[]

Tragovi ljudskog porekla

Tragovi ivotinjskog porekla

Tragovi biljnog porekla

Tragovi predmeta

Tragovi dejstva sile

Tragovi ljudskog porekla[]

Mikrotragovi[]
Predstavljaju mikroskopski sitne promene koje su nevidljive, ili golim okom jedva vidljive. Njihov
znaaj ogleda se upravo u njihovoj nevidljivosti, odnosno tekoj vidljivosti, jer se bez obzira na
svu opreznost i obazrivost uinioca, oni ipak pojavljuju na mestu izvrenja k.d. U postupku
otkrivanja mikrotragova prvo treba da se obavi misaona rekonstrukcija kretanja uinioca i rtve
(ukoliko rtva postoji), a potom sledi vizuelni pregled lica mesta golim okom, ime se omoguava
otkrivanje onih mikrotragova koji su jedva vidljivi, da bi nakon toga usledio vizuelni pregled lica
mesta pomou optikih pomagala. Od optikih pomagala koriste se namenske lupe sa
osvetljenjem, a moe i obina lupa u kombinaciji sa runom lampom.
Metode za fiksiranje mikrotragova:[]

Izuzimanje predmeta sa mikrotragovima

Struganje (ako se nosilac mikrotragova ne moe prenositi)

Upijanje (ako je mikrotrag u obliku tenosti)

Naelektrisani tap (ako je mikrotrag u obliku lakih estica organskog porekla)

Lepljiva traka

Usisavanje

S obzirom da mikrotragovi imaju mogunost statikog naelektrisanja najbolje ih je pakovati u

staklene epruvete, koje tokom transporta treba obloiti pamukom i staviti u vre kutije jer zbog
statikog elektriciteta moe doi do lomljenja epruvete.

Tragovi papilarnih linija[]

Podela tragova papilarnih linija:[]

Vidljive (meu njima razlikujemo obojene, tj. one koje su bile premazane krvlju,
masnoom, nekom bojom itd. i reljefne koje ostaju na mekanim podlogama kao to je npr.
maslac)

Nevidljive latentne (nastaju usled znojenja samih papilarnih linija pri njihovom kontaktu
sa odreenim predmetom)

Vidljivi tragovi papilarnih linija pronaeni na mestu izvrenja krivinog dela, fiksiraju se zapisniki,
tako to se opisuje mesto njihovog pronalska, oblik, veliina i drugi bitni detalji, a potom
fotografisanjem, s tim to se reljefni tragovi papilarnih tragova mulairaju uz pomo gipsane kae
ili korienjem silikonske mase.
Pronalaenje nevidljivih tragova vri se upotrebom kosog svetla, koje pomae da se bolje uoe
tragovi, naroito ako su ostavljeni na glatkim i ravnim povrinama (staklo, lakirano drvo, obojeni
metal...), i misaonom rekonstrukcijom kriminalnog dogaaja, pri emu se panja obraa na
kretanje uinioca i na predmete sa kojima je mogao doi u dodir.
Kada se latentni trag papilarnih linija otkrije, sledi postupak izazivanja tog traga, to se vri
primenom odgovarajuih hemijskih i fizikih metoda.
Kod primene fizikih metoda koriste se razni prakovi (zlatni prah, grafitni, magnetni,
fluorescentni prah) koji se nanose specijalnom etkicom ili rasprivaem (pulvezatorima).
Izazvani tragovi skidaju se sa podloge daktiloskopskim folijama (crne, bele, providne), sa kojih se
fotoreprodukuju kako bi se mogli koristiti za daktiloskopska vetaenja.
Kod primene hemijskih metoda koriste se hemijski reagensi koji u dodiru sa pojedinim
supstancama koje se nalaze u znoju izluenom kroz pore na koi, stvaraju obojena jedinjenja
(odmah ili uz primenu nekog katalizatora).
Najee hemijske metode su: izazivanje jodnim parama, izazivanje rastvorom srebro-nitrata,
rastvorom ninhidrina, i metodom laserskog zraenja.
U sudskoj praksi je prihvaeno shvatanje da je samo onaj trag papilarnih linija koji sadri
dvanaest ili vie anatomskih obeleja podoban za identifikaciju.

Tragovi krvi[]
Postoji nekoliko razliitih podela tragova krvi, a najprihvatljivaja je ona koju je izvrio N.B.Popov i
po kojoj se tragovi krvi grupiu na:

Tragove slivanja krvi

Trag krvi u vidu kapi

Trag krvi u vidu otiska ili brisotine

Kombinovani trag krvi

Sa kriminalistiko-operativnog aspekta velik znaaj ima i ona podela tragova krvi koju zastupa dr
V.Vodineli, a po kojoj se razlikuju:

Lokva krvi

Kapljice krvi

Tragovi zamaha

Brisotine krvi

Mlazevi krvi

Tragovi vuenja

Krvne posekotine

U traenju tragova krvi treba koristiti misaonu rekonstrukciju samog kriminalnog dogaaja (utvrditi
pravac kretanja uinioca i rtve, njihov meusobni odnos i poloaj...). Kada se pronae trag koji
lii na trag krvi, vri se njegovo fiksiranje tako to se najpre opisuju bitni elementi traga u
zapisniku, zatim se fotografie i unosi u skicu lica mesta. Nakon toga uzima se uzorak materije
radi dostavljanja u laboratoriju na ispitivanje.
Veoma je bitno da se prilikom pakovanja tragova krvi na ambalai pismeno naznae podaci o
mestu gde su pronaeni tragovi krvi i da se dovedu u vezu sa zapisnikom o uviaju., kako ne bi
bilo dileme o njihovom poreklu.

Tragovi sperme[]
Mogu se nai kod krivinih dela silovanja, bludne radnje, rodoskrnavljenja, protivprirodnog
bluda, ubistva sa seksualnim motivom i kod ostalih srodnih krivinih dela. Tragove sperme treba
traiti na mestu gde je izvreno neko od navedenih k.d., na okolnim predmetima, ali i na uiniocu
i rtvi (na predelu polnih organa, butina, stomaka, dojki, i na odei). Ukoliko se radi o silovanju,
tragove sperme treba uzeti i iz vagine rtve. S obzirom da se sperma brzo sui, teko se otkriva,
a iako spermatozoidi uginu, u sasuenoj spermi zadravaju svoj oblik. Najbolji nain za otkrivanje
sperme jeste upotreba kvarc lampe, jer sperma fluorescentira pod uticajem ultraljubiastih zraka.
Pronaeni tragovi sperme se odgovarajuim noiem istruu i spakuju u epruvetu. Sudskomedicinskim vetaenjem tragova sperme najpre se utvruje krvna grupa lica kojem pripadaju
tragovi sperme, a razvojem genetike omogueno je da se na osnovu traga sperme izvri i DNK
analiza i samim tim sazna identitet lica kojem taj trag sperme pripada.

Tragovi pljuvake[]
Ostavljanje tragova pljuvake moe biti vezano za samu radnju izvrenja krivinog dela (slanje
preteih pisama, lepljenje potanske marke na takva pisma...), a mnogo ee ovi tragovi mogu
biti rezultat navika uinioca (lula, mutikla, opuci cigareta...), pa ak i uobiajenog ponaanja
(pljuvaka na podu, na sopstveoj odei...). Tragovi pljuvake imaju identifikacioni karakter jer se
pomou pljuvake moe odrediti krvna grupa i pol lica kojem pripada pronaeni trag pljuvake.
Takav trag, dodue ne sme biti stariji od 10-15 dana. S obzirom da trag pljuvake sadri
jedinstvenu genetsku strukturu, mogue je i identifikovati lice od kojeg trag pljuvake potie.

Tragovi dlaka[]
U kriminalistikom smislu pod pojmom dlake podrazumevaju se sve dlake koje se nalaze na
raznim delovima oveijeg tela. Sa kriminalistiko-operativnog aspekta znaajan je nain na koji
dlake mogu otpasti, a to je prirodnim putem, odnosno spontano, zatim upanjem, presecanjem i
prekidanjem. Kriminalistiki tehniar dlake treba da trai na odei, obui i telu uinioca i rtve, na
sredstvima izvrenja, na predmetima na mestu izvrenja, kao i na napadnutom objektu kod
imovinskih delikata. Kada se dlaka pronae uzima se pincetom i stavlja u staklenu epruvetu sa
oznakom mesta njenog pronalaska.
Sudsko-medicinskim vetaenjem dlake mogue je dati odgovor na sledea pitanja:

Da li je u pitanju dlaka;

Da li je dlaka ljudskog ili ivotinjskog porekla (kojoj vrsti ivotinje pripada);

Da li potie od mukarca ili ene, i sa kog dela tela;

Na koji nain je dlaka otpala (otkinuta, isupana, izrezana);

Da li na dlaci postoje povrede i kakve su prirode;

Da li je dlaka izmenjena kozmetikim putem (farbanje)

Da li dlaka moe pruiti podatke o starosti lica od koga potie

Da li dlaka pripada osumnjeenom

Pored ovih rezultata, sudsko-medicinskim vetaenjem mogue je odrediti i krvnu grupu, starost,
kao i izvriti DNK identifikaciju.

Tragovi stopala[]
Sa kriminalistikog aspekta, tragovi stopala mogu da poslue za identifikaciju uinioca krivinog
dela, ali takoe mogu uakzati i na brojne druge stvari:

Broj uinilaca krivinog dela

Pravac i nain kretanja

Visinu lica (poznato je da je kod normalno razvijenog oveka duina bosog stopala za
6,876 puta manja od njegove visine; ovu formulu izraunavanja ovekove visine izradio je
Parvin, meutim postoje osporavanja ove njegove teorije)

Pol i uzrast (odreuje se po vrsti obue, duini traga i koraka)

Telesne nedostatke lica (da li lice ima X ili O noge i sl.)

Tragovi stopala takoe mogu ukazati i na nain hoda lica i to na osnovu:

Duine koraka (ako postoji razlika u duini svakog koraka leve u odnosu na desnu i
obrnuto, to ukazuje na hromost)

Linije hoda (prava, izlomljena i ukrtena)

Ugla hoda (poklapajui, uporedan, otvoren i zatvoren)

Podela tragova stopala:[]

Vidljivi (nastaju nanoenjem ili odnoenjem odreenog materijala blato, praina, boja i
sl.; a mogu nastati i na rastresitoj podlozi pesak, sneg dr.)
Nevidljivi (nastaju na ravnoj i istoj podlozi parketu, linoleumu i sl.)

Tragove stopala treba traiti na mestu izvrenja k.d., kao i na putu dolaska i odlaska uinioca k.d.
Kada se trag stopala pronae, ukoliko je vidljiv fiksira se mulairanjem uz korienje alabaster
gibsa, a ukoliko je trag stopala nevidljiv izaziva se prakovima i fiksira putem daktiloskopske
folije.

Tragovi ivotinjskog porekla[]

Mogu biti tragovi nogu, kani, krvi, tkiva, izmeta, zuba, perja, pa ak i papilarnih linija (kod
posebne vrste majmuna, pasa i kunia).
Ova vrsta tragova najee se nalazi u onim sluajevima u kojima je:

ivotinja predmet krivinog dela (kraa, razbojnitvo, nezakonit lov)

ivotinja koriena kao sredstvo izvrenja krivinog dela (dresirani pas kod nezakonitog
lova ili krae stoke)

ivotinja koriena kao sredstvo dolaska i/ili odlaska sa mesta izvrenja (npr. zaprega)

ivotinja koriena za transport stvari pribavljenih k.d. (sama ili sa zapregom)

ivotinja pratila uinioca k.d. (najee dresirana)

ivotinja sama ili u sklopu zaprege kojom je upravljao ovek uestvovala u saobraajnoj
nezgodi

Od moguih tragova ivotinja najkarakteristiniji su tragovi nogu, koji mogu ukazati na pravac
kretanja ivotinje, vrstu, veliinu, a u nekim sluajevima mogue je i identifikovati ivotinju od koje
potiu ovi tragovi. Posebno su znaajni tragovi potkovanih ivotinja (konji, volovi) zbog svojih
raznih individualnih obeleja. Nain fiksiranja ovih tragova je isti kao i kod tragova ljudskog
porekla. Ovi tragovi uglavnom imaju eliminacioni znaaj, ali ukoliko sadre individualna obeleja
mogu imati i identifikacionu vrednost.

Tragovi predmeta[]
Tragovi orua[]
Nastaju kod velikog broja krivinih dela (teke krae provaljivanjem i obijanjem, umske krae,
razbojnike krae, oduzimanje vozila, oteenje tue stvari...). Orua koja se koriste za izvrenje
k.d. mogu se podeliti po dva glavna osnova, i to po poreklu i po delovanju.
Podela orua po poreklu:[]

Alat (sekira, kramp, lopata, burgija, kleta, rafciger, eki, dleto...)

Specijalna orua koja prave sami uinioci (ealj, lomilica prasea noga, vake i sl.)

Prigodna sredstva koja uinioci koriste u stanju u kakvom su ih zatekli (metalne cevi, ice,
poluge...)

Podela orua prema nainu delovanja:[]

Seiva (jednoguba no, sekira; dvoguba kleta, makaze)

Testere

Builice, burgije raznih vrsta

Orua za bodenje (bode, ilo, vile)

Orua za struganje (turpija)

Orua za odvaljivanje (poluga, uskija)

Orua za kopanje (aov, kramp)

Tupa orua (eki, malj)

Primena gore nabrojanih orua ostavlja raznovrsne tragove koje moemo podeliti na: povrinske
(nastaju na tvrdim povrinama), i reljefne (utisak, ogrebotina, presek, buotina).
Fiksiranje tragova orua vri se u zavisnosti od predmeta na kojem su pronaeni. Ukoliko se trag
nalazi na manjem pokretljivom predmetu, ceo predmet se pakuje radi vetaenja, a ukoliko se
radi o nepokretnoj povrini, fiksiranje e se izvriti na licu mesta zapisniki i fotografisanjem., kao
i obeleavanjem u skici lica mesta.

Tragovi dejstva sile[]

Tragovi vatrenog oruja[]
Mogu poticati od: projektila, cevi, udarne igle, ela zatvaraa, izvlakaa, okvira, leita metka,
barutnih estica i plamena. Prilikom ispaljenja iz vatrenog oruja projektil velikom brzinom
naputa cev oruja, praen gasovima sagorelog baruta, nesagorelim ili delimino sagorelim
barutnim esticama, ija brzina naglo opada i njihov krajnji domet se kree od 50 do 120 cm
(izuzetno 150 cm). Na projektilu, koji pri ispaljenju proe kroz cev vatrenog oruja, nastaju
karakteristini tragovi polja cevi, koji predstavljaju prave paralelne linije (brazde) u vidu
ispupenja i udubljenja. Takoe, i na auri ostaju karakteristini tragovi od udara vrha udarne igle
u predelu kapisle. Da bi se mogla izvriti identifikacija vatrenog oruja potrebno je prethodno
pronai projektile i aure na licu mesta. U pojedinim situacijama projektil udari neki tvrdi predmet i
tada dolazi do njegove deformacije i razbijanja na parad, pa je bitno da se svaki njegov deo
pronae, fiksira, izuzme i upakuje u posebno uvijenu vatu.
Kriminalistiko-balistikim vetaenjem vatrenog oruja moe se utvrditi:[]

Iz koje vrste (tipa) vatrenog oruja je izvreno ispaljenje

Iz kojeg konkretnog vatrenog oruja je ispaljen projektil

Pravac pucanja

Udaljenost, odnosno mesto sa koga je pucano

Poloaj uinioca u momentu ispaljenja projktila

Poloaj rtve u momentu kada je pogoena

Vreme kada je izvreno ispaljenje (starost pucanja)

Ispravnost vatrenog oruja

Sudsko-medicinski vetak moe dati odgovor na sledea pitanja:

Da li se radi o povredi vatrenim orujem

Koja je rana ulazna a koja izlazna

Sa koje je udaljenoti izvreno ispaljenje

Da li je u pitanju ustrelna, prostrelna ili zastrelna rana

Kakvo je poreklo povrede (ubistvo, samoubistvo, nehat, zades, samopovreivanje)

Identifikacija oruja i municije

Poznato je da se prilikom opaljenja iz vatrenog oruja jedan deo barutnih estica zadrava na
ruci lica koje je pucalo, i to uglavnom na kaiprstu, palcu i nadlanici. Za detekciju takvih estica
koristi se tzv. parafinska rukavica koja koristi parafin, ili u novije vreme odgovarajui polimerni
materijal (silikonske paste ili lateks), i detektuje elemente antimona, olova i barijuma na ruci koja
je pucala.

Tragovi vozila[]
U mnogim situacijama vozilo se dovodi u vezu sa izvrenjem krivinih dela, i tada mogu nastati
razliiti tragovi, koje delimo u etiri osnovne grupe:

Tragovi tokova

Tragovi otpalih delova i materija sa vozila

Tragovi na vozilu i u vozilu

Tragovi na rtvi

Tragovi vozila se uglavnom fiksiraju kao i svi drugi tragovi - zapisniki, fotografisanjem i skicom
lica mesta. to se tie tragova tokova, oni mogu biti povrinski i reljefni. Ukoliko je trag reljefan,
fiksira se fotografisanjem i mulairanjem. Na osnovu ovih tragova moe se odrediti pravac
kretanja vozila, vrsta vozila, a ponekad se moe izvriti i identifikacija vozila (ukoliko tragovi
poseduju neka individualna obeleja). Takoe, pod odreenim uslovima, na osnovu tragova
tokova moe se odrediti irina, visina i duina vozila. Ukoliko se radi o saobraajnoj nesrei,
tragove treba traiti i na rtvi (to mogu biti: tragovi tokova, gume, boje sa auta, ulja, stakla...).
Tragovi sredstava veanja pojavljuju se pri izvrenju krivinog dela ubistva, kao i prilikom
samoubistva veanjem. Ovi tragovi su specifini jer se pojavljuju na kanapu i gredi, kao
sredstvima izvrenja, i meusobno se razlikuju kod ubistva i samoubistva.
Kod samoubistva, rtva kanap mora prvo da zavee za gredu, napravi omu koju navue preko
glave oko vrata, odgurne predmet na koji se oslanjao, pa usled teine obeenog tela kanap
poinje da se zatee. Ovo zatezanje uslovljava jako pritiskanje kanapa na gredu, i to pre svega
na ivicama grede, to prouzrokuje zatezanje sitnih vlakana kanapa.
Kod izvrenja k.d. ubistva, rtva se prethodno ubije ili onesvesti, pa joj se onda stavi oma, jedan
kraj kanapa se prebaci preko grede, pa se sa druge strane vue dok se ne postigne
odgovarajua visina. Ovom prilikom kanap se vue po gredi, tako da dolazi do povijanja vlakana
kanapa na mnogo veoj duini kanapa nego to je to sluaj sa samoubistvom.
Takoe postoje sluajevi fingiranog samoubistva gde su tragovi identini kao kod samoubistva.
Prilikom skidanja lea treba voditi rauna da se ne otete tragovi na kanapu i podlozi, pa je
potrebno da se jakim potezom otrog seiva presee kanap i to iznad ome na vratu. Na delu
kanapa koji je ostao na gredi ne smeju se odvezivati vorovi jer bi se tako mogli otetiti tragovi
koji se nalaze na kanapu i gredi. Oma mora do daljnjeg da ostane na vratu lea, jer njen pregled
treba da izvri i sudsko-medicinski vetak.

- ()
( ).

[]

[]
.
. ,
.
, , .
.[1]

[]
.
. , ,
, .
.[1]

[]

 100 , ,
, [1]:

[]
,
. ,
.

. , ,
.
dactilo scopein .
1901. .[1]
, .

Papilaroskopija
,

Papilarne linije ne prstu

Papilaroskopija predstavlja metod kriminalistike registracije i identifikacije koji se zasniva na

prouavanju i uporeivanju papilarnih linija na koi prstiju, dlanova i tabana oveka. Papilarne
linije predstavljaju ispupenja na koi u obliku brazdi koja su nastala povezivanjem velikog broja
kvrica papila, u ijem se sreditu nalaze otvori kanala znojnih lezda - pore.

[]

1Bitna svojstva papilarnih linija:

2Podela papilaroskopije

3Dve vrste daktiloskopskih zbirki:

4Vidi jo

Bitna svojstva papilarnih linija:[]

Nepromenljivost

Individualnost

Grupisanje (po osnovnim grupama - po Vuetievom sistemu to su etiri grupe - luni

uzorci, leve petlje, desne petlje, kruni uzorci)

Prenosivost (mogunost ostavljanja tragova papilarnih linija na predmetima koji se

dodiruju)

Podela papilaroskopije[]

Daktiloskopija (identifikacija na osnovu papilarnih linija na prstima ruku)

Heiroskopija (identifikacija na osnovu papilarnih linija dlanova)

Pedoskopija (identifikacija na osnovu papilarnih linija tabana, odnosno stopala)

Od svih gore navedenih metoda, najpouzdaniji je metod daktiloskopije.

Da bi se mogla izvriti identifikacija lica na osnovu papilarnih linija, neophodno je postojanje
daktiloskopske zbirke koja sadri prethodno uzete otiske prstiju odreenih kategorija lica.
Dve vrste daktiloskopskih zbirki:[]

Dekadaktiloskopska (otisci papilarnih linija svih deset prstiju na istom kartonu)

Monodaktiloskopska (svaki otisak na posebnom kartonu fiu)

Postupak uzimanja otisaka prstiju zapoinje sa palcem desne ruke i zavrava sa malim prstom
leve ruke.

KRIMINALISTIKA TRASOLOGIJA
1. UOPTENO O TRAGOVIMA
Trag se moe definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi s krivinim
djelom. Tragovi upuuju na postojanje krivinog djela na nain i sredstvo izvrenja,
predstavljaju dokaz koji moe nezavisno i objektivno povezati osumnjienog,
odnosno rtvu s objektom ili mjestom kriminalnog dogaaja ili pak povezati
osumnjienog sa rtvom. Takoer, upuuju na motiv izvrenja kaznenog djela, kao i
na identitet nepoznatog poinitelja ili rtve, a mogu doprinijeti utvrivanju je li

mjesto dogaaja zaista ono mjesto na kojem se kriminalno djelo i dogodilo. Ovo
posljednje je vano zbog injenice to tragovi mogu nastati na dva naina:
neposrednim kontaktom s tijelom ili odjeom osobe, predmetom ili mjestom
dogaaja, te posredno - prenoenjem na rtvu, poinitelja, svjedoka, predmet ili
mjesto dogaaja (tzv. sekundarni prijenos). Pri tome treba imati na umu da se
materijalni tragovi pojavljuju u dva oblika :
kvantitativnom obliku - koliina: mikrotragovi (nisu vidljivi okom)
i makrotragovi (oku vidljivi),
kvalitativnom obliku - vrsta: bioloki, kemijski, fizikalni i ostali
Postoje brojne klasifikacije tragova, od one prema vrsti krivinog djela, vrsti
materijala, nainu nastanka te do klasifikacije prema njihovom podrijetlu. Ova
posljednja klasifikacija ima veliku vrijednost kao podsjetnik pri izboru
najpogodnijih metoda za prikupljanje i uvanje dokaznog materijala. U toj skupini
razlikuju se bioloki (primjerice krv, sperma, slina), hemijski (vlakna, zemlja,
droge), fizikalni (otisci prstiju i stopala, tragovi vatrenog oruja i orua) i ostali
tragovi (poligraf, snimka glasa).

2. BIOLOKI TRAGOVI
Bioloki tragovi u irem smislu predstavljaju materijalne promjene na svim ivim
biima, biljkama, ivotinjama, ljudima i slino, dok bioloki tragovi u uem smislu
predstavljaju tragove koji su ljudskog porijekla. U novije vrijeme se sve ee daje
vanost pronalasku biolokih tragova koji su u vezi s poiniteljem krivinog djela
kao to su dlake kunih ljubimaca ili neke specifine biljke. Bioloki tragovi
ljudskog porijekla (u uem smislu) mogu se podijeliti s obzirom na to sadravaju
li DNA ili ne. Nuklearna (jezgrina) DNA moe se uspjeno izolirati iz:
1. krvi i krvnih mrlja,
2. sperme,
3. kose s korijenima,
4. sline,
5. mokrae i stolice,
6. tkiva i stanica,
7. kosti i organa.
Ljudske izluevine i tragovi iz kojih se ne moe dobiti DNA, jer nemaju stanica sa
jez grom, jesu:
1. serum (tekui dio krvi bez stanica),
2. suze,
3. znoj i slino
Postupci prikupljanja i uvanja tragova mogu znaajno utjecati na uspjenost DNA
analize te je potrebno udovoljiti trima temeljnim uslovima. Prvi je koliina uzorka
zbog ega je potrebno prikupiti to je mogue veu koliinu traga kako bi se
osigurala dovoljna koliina DNA za daljnju analizu. Drugo je kakvoa, odnosno
stanje traga. Zbog mogunosti razgradnje ili zagaenja bakterijama uslijed

dugotrajnijeg stajanja potrebno je prikupljeni trag to hitnije dostaviti u laboratorij,

a do zapoinjanja rada trag uvati na hladnom i suhom mjestu. Trei uslov je
istoa uzorka. Stoga je bitno izbjegavati uzimanje prljavtina i masnoa iz
okruenja traga, jer je znano da ove neistoe sprjeavaju proces analize DNA .
Bioloki tragovi se mogu na dva naina prenijeti na osobe i predmete: izravno
(primarno) ili posredno (sekundarno). ak i iz materijala kao to je eluani sok ili
stanice izmeta mogue je izolirati DNA ali je tekoa u dobivanju dovoljne koliine
iste potrebne za njenu analizu. Izravni prijenos biolokih tragova kao to su krv,
sperma i slino na osobe ili njihovu odjeu ili na objekte i mjesta dogaaja
podrazumijeva direktni prenos ovih uzoraka prilikom kaznenog djela. Indirektni ili
sekundarni prijenos podrazumijeva da, npr. osoba pokupi kosu rtve sa sjedala
automobila i prenese je u drugi automobil. Ovo treba imati na umu da ne bi doveli
u direktnu vezu pogrenu osobu s poinjenjem zloina.

3. PRIKUPLJANJE I POHRANA TRAGOVA

Uspjenost DNA analize na biolokim tragovima s mjesta dogaaja zavisi o vrsti
dobivenog uzorka kao i o njegovoj ouvanosti. Da bi se rezultati DNA analize
uope mogli koristiti na sudu kao dokaz, uzorak mora biti pravilno opisan u
zapisniku o uviaju, pravilno preuzet s mjesta dogaaja, zapakiran i spremljen te
transportiran do sudsko-medicinskog laboratorija gdje e biti adekvatno obraen po
standardiziranoj i prihvaenoj metodi. Loa pohrana uzoraka moe dovesti do
njegove degradacije i neupotrebljivosti. Zbog toga se valja pridravati uputa za
prikupljanje biolokih tragova. Bioloki tragovi su specifini, jer mogu biti zarazni
te prenijeti na osobu koja sakuplja bioloke tragove. Nadalje je potrebno izbjei
svako sekundarno zagaivanje biolokih tragova kako sa elijama koje sadre DNA
od sakupljaa tragova (elije povrnog dijela koe i slino) ili kontaminaciju uzorak
uzorak. Primjer za to moe biti neadekvatna pohrana dva uzorka zajedno u jednoj
vrei. Na taj nain logino je oekivati da e provedena osjetljiva DNA analiza i
njeni rezultati biti upitni. Preporuljivo je da sakuplja biolokih tragova nosi
dvostruke sterilne rukavice. Donje rukavice slue kao zatita njega od kontakta sa
zaraznim materijalom, a gornja se mijenjaju pri uzimanju biolokog uzorka po
pravilu jedan uzorak i jedan par rukavica. Nadalje, potrebno je striktno pridravanje
uputstva za prikupljanje biolokih tragova koje se mogu podijeliti na upute na
mjestu dogaaja i na upute u sudskomedicinskom laboratoriju . Prilikom rada na
mjestu dogaaja pri prikupljanju tragova potrebno je napraviti sljedee:
1. obiljeene tragove fotografirati,
2. napraviti video zapis tragova i njihovog poloaja na mjestu dogaaja,
3. zapisati mjesto i stanje uzorka,
4. napraviti skicu i ucrtati mjesto uzorka i njegov odnos s drugim uzorcima i
okolnim predmetima.
Prilikom primanja biolokog traga u forenzikom laboratoriju treba napraviti
sljedee :
1. prikupiti svaki pojedinani komad materijala koritenjem istog pribora,
2. zasebno pakirati svaki pojedinani komad prikupljenog materijala

3. opisati i skicirati zaprimljeni materijal,

4. biljeiti nain pakiranja i njegov broj,
5. dati uzorku novi laboratorijski broj s datumom,
6. provjeriti broj pod kojim je uzorak poslan i usporediti ga sa zapisnikom o
uviaju,
7. opisati uzorak, njegovo stanje i fotografirati ga s laboratorijskim brojem i brojem
pod kojim je poslan u laboratorij,
8. provjeriti opis uzorka s njegovim stanjem da se uvjerimo radi li se upravo o tom
uzorku i je li prilikom transporta oteen,
9. pohraniti uzorke na odgovarajua mjesta (temperatura, svjetlosti itd)
Tijelo dopremljeno radi pregleda i obdukcije moe se razodjenuti iz plahte tek u
prisutnosti lijenika vjetaka/istraitelja. Dopustiti da se mrtvo tijelo dopremljeno s
mjesta dogaaja svue i opere prije vanjskog pregleda, isto je to i dopustiti da se
mjesto dogaaja oisti prije poetka uviaja. S kriminalistikog stajalita to znai
unitavanje tragova. Prije skidanja odjevnih predmeta treba detaljno opisati vidljive
tragove, oteenja i promjene na odjei, obui i nepokrivenim dijelovima tijela, bez
obzira to je to uinjeno i na mjestu dogaaja, osobito u dinamikoj fazi uviaja .
Tokom kriminalistike obrade treba potivati i integritet traga. Pravilnim
prikupljanjem i pakiranjem, te odgovarajuim uvanjem i transportom sprjeavaju
se kvalitativne i kvantitativne, sluajne ili namjerne promjene traga. Prilikom
prikupljanja bilo koje vrste biolokog materijala potrebno je pridravati se opih
mjera opreza koje vrijede kod rukovanja s krvi i tjelesnim izluevinama, a to
ukljuuje izbjegavanje neposrednog kontakta i zabranu pijenja, jedenja i puenja
tokom obavljanja poslova u svezi s biolokim uzorcima. Pri tome treba raditi u
zatitnim rukavicama i odgovarajuoj zatitnoj odjei i obui, a sva oprema za
prikupljanje tragova mora biti potpuno ista. Za svaki uzeti uzorak potrebno je u
zapisnik unijeti to je i odakle uzeto, kako je pakirano i oznaeno, te tko je uzorak
preuzeo . Mogunost uspjeha analize DNA znaajno ovisi o vrsti prikupljenih
biolokih tragova i o nainu njihova izuzimanja i osiguravanja. Ako se nepravilno
prikupljaju i pakiraju mogu se kontaminirati, a ako se ispravno ne uvaju mogu se
razgraditi. Bioloki trag nastao neposrednim kontaktom ili posrednim prijenosom
ostaje na podlozi uslijed upijanja (ako je u tekuem stanju) ili prianjanja (ako je
sasuen). Izbor metode prikupljanja uglavnom zavisi o stanju traga i o vrsti
podloge. Vano je pridravati se pravila da se odjea skida a samo iznimno ree po
avovima. Suhi odjevni predmeti pojedinano se pakiraju i oznaavaju, dok se
vlani odjevni predmeti prethodno na zraku sue. Po skidanju sve odjee, plahta u
kojoj je le bio umotan i na kojoj je svuen, slae se tako da u njoj ostanu
eventualno otpali tragovi, te se i ona posebno pakira. Odjea i obua obavezno se
pohranjuje u papirnate vree. Prikupljene tragove, kao i odjeu i obuu pokojnika,
treba hitno dostaviti u laboratorij za DNA analizu a do zapoinjanja rada treba ih
uvati na hladnom i suhom mjestu.

4. TRAGOVI LJUDSKOG PORJEKLA

Krv
Forenzina hematologija bavi se odreivanjem krvnih osobina bilo da se radi o
svjeoj krvi ili o tragovima krvi, na mrtvim ili ivim osobama, a za potrebe
identifikacije u krivinim i graanskim postupcima. Tragovi krvi susreu se u
brojnim krivinim djelima i mogu biti vaan dokazni materijal koji povezuje
poinitelja, dotino djelo i rtvu . Tragovi krvi nastaju na tri naina: slijevanjem niz
tijelo pri emu nastaju pruge a krv se upije u odjeu ili nakupi na podlozi u obliku
lokve, padanjem na podlogu jednostavnim kapanjem s visine zbog sile tee pri
emu nastaju kapi ili prskanjem aktivnom silom pri emu nastaju prskotine, te
prenaanjem dodirom na drugi predmet pri emu nastaju otisci ili brisotine .
Analiza tragova krvi
a) Identifikacija krvi - potjee li mrlja od krvi? Svjei trag krvi relativno je
jednostavno prepoznati. Meutim, zavisno o eventualnom ispiranju, starosti mrlje,
podlozi i djelovanju vanjskih faktora, tragovi mogu izmijeniti svoju osnovnu boju i
vie ne sliiti na krv. Postoje i tragovi nalik na krv, kao to su mrlje od okolade,
voa, vina, boje i slino. Zbog toga, u nekim sluajevima, a radi pravilnijeg i breg
usmjeravanja istrage, primjenjuju se jednostavne orijentacijske metode koje nemaju
dokaznu vrijednost, ali mogu s odreenim stepenom vjerojatnosti ukazati potjee li
ispitivana mrlja od krvi. Ove probe temelje se na reakciji sastojaka hemoglobina u
hemijskim reagensima. Pretrage koje se mogu izvesti su:
1. benzidinska proba koritenjem filter-papira kojim se protrlja sumnjiva mrlja a
potom na mjesto dodira s mrljom kapne otopina benzidina i nakon toga peroksida.
Ukoliko mrlja potjee od krvi, na filter papiru pojavit e se intenzivna tamnoplava
boja,
2. Sangur test koritenjem tvorniki pripremljene test trake koja se ovlai
destiliranom vodom, pritisne na sumljivo mjesto, te nakon nekoliko sekundi odigne
od mrlje. Intenzivno obojenje trake dokaz je pozitivne reakcije,
3. luminolna proba koritenjem otopine luminola koja se raspruje po veim
povrinama gdje su tragovi isprani. U prisutnosti krvi povrina e svijetliti
svijetloljubiastim sjajem. Postupak se mora izvoditi u potpunom mraku,
4. fenolftaleinska proba (Kastle-Mayerov reagens) koritenjem vatenog tapia
navlaenog fiziolokom otopinom koji se protrlja po sumnjivoj mrlji. Zatim se na
vatu kapne fenolftalein, a potom kap 3% vodikova peroksida. Kod pozitivne
reakcije, tokom 15 sekundi, dolazi do promjene boje vate u ruiastu do crvenu,
5. leukomalahitska proba (LMG) koja se provodi na isti nain kao fenolftaleinska,
a pozitivna reakcija je gotovo trenutana pojava zelenoplavog obojenja.Pozitivna
reakcija koja se dobije upotrebom bilo koje od opisanih metoda samo ukazuje na
prisutnost krvi i ne ukazuje na njezino porjeklo. Zbog toga se svakako moraju
izvesti i potvrdne probe koje se provode u laboratoriju. Ako je izvjesno da je
koliina traga mala, potrebno je u laboratorij dostaviti itavu mrlju bez izvoenja
prethodnih proba.
b) Odreivanje porjekla krvi - radi li se o ljudskoj krvi? Analizom treba dokazati

specifine ljudske proteine. U tu se svrhu izvodi imunoloki precipitinski test gdje

antihumani serum daje s odreenim bjelanevinama iz krvi ljudi uoljivu reakciju
taloenja, a koja izostaje ako se radi o ivotinjskoj krvi. Na ovaj nain mogue je
odrediti krv i bilo koje ivotinjske vrste ako se prirede odgovarajui precipitinski
serumi. c) Odreivanje genetikih markera Ovo ukljuuje odreivanje antigena
crvenih krvnih elija, izoenzima, serumskih bjelanevina, vrsta hemoglobina,
sistema humanih leukocitnih antigena (HLA), te DNA analizu.
d) Odreivanje markera koji nisu nasljedni - Ovo ukljuuje odreivanje starosti
krvne mrlje, menstrualne krvi (nalaz elija iz maternice), spola (razlikovanje
izgleda bijelih krvnih stanica), dobi (odreivanje fetalnog hemoglobina) i rase.
Takoer, moe se odrediti ima li u tragovima krvi primjesa i nekih drugih tkiva
(koe, dlaka i si). Prikupljanje tragova krvi
a) Odjea:
- osuiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- ne izlagati neposrednoj sunevoj svjetlosti,
- svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vreicu,
- nikad ne koristiti plastine vreice ili hermetiki zatvorenu ambalau jer e
ubrzani proces truljenja degradirati bioloki materijal,
- pakirati tako da se sprijei protresanje ili trenje,
- pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja
u laboratorij).
b) Tekui uzorci:
- 5 ml krvi prikupiti u vakuum epruvetu s etilendiaminotetraace-tatnom kiselinom
(EDTA) koja slui kao antikoagulans. Ako je potrebno uraditi i druge analize
(seroloke, alkohola, droga, otrova i si.), potrebno je uzeti dodatne uzorke krvi, pri
emu se uzorcima za seroloka ispitivanja i analize na otrove ne dodaju sredstva za
konzerviranje, dok epruvete za analizu na alkohol i/ili droge trebaju sadravati
natrijev fluorid (NaF) koji slui kao antikoagulans i konzervans,
- pravilno oznaiti, pohraniti u hladnjak na +4C i to prije dostaviti u laboratorij;
ukoliko se uzorak za DNA analizu ne moe dostaviti unutar nekoliko dana potrebno
ga je zamrznuti na -20C i zamrznutog dostaviti na analizu, dok se ostali uzorci ne
smiju zamrzavati,
- alternativna metoda: komadi istog pamunog zavoja umoiti u tekuu krv,
osuiti na zraku i omotati papirom ili kapnuti nekoliko kapi na filter-papir (FTI
kartica).
c) Tragovi na ljudskom tijelu:
-sve detaljno dokumentirati i opisati (poloaj, dimenzije, koliinu i oblik traga),
- trag prikupiti na nain da se izuzme to je mogue manje epitelnog tkiva koe a
to se obavlja prikupljanjem pomou ljepljive trake ili pomou tampona vate
(tapi za uzimanje brisa) navlaenog destiliranom vodom ili fiziolokom
otopinom,
- tragovi ispod noktiju prikupljaju se pomou iste akalice, a sami nokti rezanjem
istim noicama; svaki nokat i svaku akalicu pakirati zasebno,
pravilno oznaiti i pohraniti.
d) Sasuene mrlje:

-dokumentirati i opisati,
- ako je mogue, itav predmet s tragovima krvi dostaviti u laboratorij; u
protivnome dio s tragovima izrezati i zapakirati;
- ako su mrlje na vrstoj, neupijajuoj podlozi, mogue ih je sastrugati na list
papira, izuzeti pomou ljepljive trake ili trljanjem pomou navlaenog tampona
vate koji se potom na zraku osui. Mogue je trag i razrijediti dokapavanjem
destilirane vode, te ga pomou pipete prenijeti u suhu boicu ili epruvetu, svaki
izrezani komad s tragom ili izuzeti trag zasebno pakirati, propisno oznaiti i
pohraniti
Sperma
Tragovi sperme uobiajeno su povezani sa spolnim nasiljem, iako mogu biti vaan
dokaz i u drugim krivinim djelima te u sluajevima dokazivanja oinstva. Sperma
je tjelesna tekuina a sadri eliske sastojke - sjemene elije (spermije) koji se
stvaraju u spolnim lijezdama (testisima) i tekue sastojke koje stvaraju pomone
lijezde, kao to su prostata i sjemeni mjehurii. Sperma se moe traiti u rodnici
ive ili mrtve ene, na tijelu rtve, na odjei i na mjestu izvrenja krivinog djela,
kao i na poinitelju. U rodnici ive ene spermiji se mogu dokazivati oko 34 sata
nakon snoaja, a kod visokog stupnja istoe rodnice (rodnica s fiziolokom
florom, bez upale i si.) i do 42 sata. U rodnici mrtve ene mogu se nai 2-3 dana
poslije smrti, a iznimno i vie.
Analiza tragova sperme
Ukljuuje identifikacijske testove kojima je cilj utvrditi prisutnost sperme ili
sjemene tekuine, te individualizacijske testove koji ukljuuju genetiko tipiziranje,
kako odreivanjem konvencionalnih markera tako i DNA profila. Identifikacijom
se provjerava rtvin iskaz o poinjenom seksulanom nasilju, iako odsutnost sperme
ne znai potvrdu odsutnosti seksualne aktivnosti. Genetiko testiranje u pravilu se
obavlja radi prepoznavanja poinitelja. U velikom broju sluajeva, rtva poznaje
osumnjienu osobu i u tim sluajevima genetike analize se obavljaju zbog toga to
osumnjieni negira bilo kakav kontakt sa rtvom.
a) Makrospski pregled Mrlja sperme je ljuskava, bjelkasto-sivkasta ili ukasta.
Pod ultralju-biastim svjetlom fluorescira plavoljubiasto. Meutim, ovaj nalaz
nema nekadanju vrijednost zbog sve vee upotrebe deterdenata i umjetnih
vlakana koji takoer intenzivno fluoresciraju, a slinu reakciju daju i neki drugi
bioloki materijali, kao to su mokraa i vaginalni sekret.
b) Hemijske probe
-reakcija dokazivanja enzima - kisele fosfataze koja se u spermi nalazi u visokoj
koncentraciji,
- probe za otkrivanje drugih sastojaka sjemene tekuine, kao to su spermin ili
kolin.
c) Potvrdne probe
- mikroskopski pregled - traenje spermija na nain da se uzorak sumnjive mrlje ili

bris ekstrahira s fiziolokom otopinom te ekstrakt ispituje pod mikroskopom,

- utvrivanje prisutnosti bjelanevina sjemene tekuine imunolokim metodama.
Provodi se samo u sluajevima kada se u uzorku ne pronau spermiji,
- odreivanje genetikih markera a to ukljuuje odreivanje krvnih grupa
(potekoe proizlaze iz oskudnosti materijala i injenice da su mrlje sperme
pomijeane i s drugim izluevinama), izoenzima, serumskih proteina i analizu
DNA.
Prikupljanje tragova sperme
a) Odjea:
- osuiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- svaki odjevni predmet pakirati u zasebnu papirnatu vreicu,
- pravilno oznaiti i pohraniti (na suhom, hladnom i tamnom mjestu do dostavljanja
u laboratorij).
b) Tekui uzorci:
- upotrebom iste price ili pipete prenijeti spermu u istu, sterilnu epruvetu,
propisno je oznaiti, pohraniti u hladnjak i to prije dostaviti u laboratorij,
- alternativno, uzorak se moe prikupiti pomou tampona vate ili iste tkanine koja
se potom osui na zraku, pakira, oznaava i pohranjuje.
c) Tragovi na ljudskom tijelu: Za prikupljanje uzoraka s tijela rtve spolnog nasilja
koriste se standardni kompleti opreme, dizajnirani na nain da pojednostave
kolekcioniranje tragova sa rtve. Dostupni su razliiti komercijalni kitovi, a neki
ukljuuju i prikupljanje rtvinih odjevnih predmeta. Uvijek je potrebno slijediti u
uputstvu detaljno opisani redoslijed. Prikupljaju se:
- dvojbeni uzorci: uzorak krvi, sline, stidne dlake i iupane vlasi kose,
-tragovi sa rtve: brisovi i razmazi sa stidnice i iz rodnice, brisovi i razmazi iz
anusa, brisovi oko spolnih organa, brisovi i razmazi iz usne upljine, bris sluznice
nosa, stidne dlake eljanjem i upkanjem, mikrotragovi ispod noktiju, odrezani
nokti, sasuene izluevine. Uzorke je potrebno izuzeti to prije, svaki pakirati
zasebno, propisno zatvoriti i oznaiti, te do dostave u laboratorij uvati u hladnjaku.
Svaki uzorak koji sadri tekuinu potrebno je prije pakiranja osuiti na sobnoj
temperaturi. Za napomenuti je da tragove sperme s tijela rtve obvezno uzima
medicinsko osoblje. Prije zapoinjanja prikupljanja tragova obavlja se lijeniki
pregled kojim se trae i dokumenitiraju znaci genitalne traume, kao i sve ostale
negenitalne ozljede, ugrizi i si., a to moe upuivati na seksualno nasilje.
Vjetaenjem tragova sperme ili vaginalnog sekreta na osnovu DNK testa, moe se
sa sigurnou ustanoviti identitet osobe ostavioca traga pa prema tome i
dokazivati kontakt okrivljenog i rtve.
d) Sasuene mrlje:
- ako su na predmetima koji se mogu rezati (a ne mogu dostaviti u cijelosti),
izrezati povrinu s mrljom istim skalpelom na isti papir, omotati, zapakirati,
propisno oznaiti i pohraniti,
- ako su na nepokretnim predmetima, istim skalpelom sastrugati mrlju na komad
istog papira i omotati, izuzeti pomou ljepljive trake ili uzeti bris pomou tampona

vate. Svaki omot zapakirati zasebno, propisno oznaiti i pohraniti. Ostale tjelesne
izluevine Tjelesne izluevine kao to su slina, mokraa, vaginalni iscjedak, znoj,
iscjedak iz nosa, mlijeko, eluani sok ili povraeni sadraj i izmet takoer se
pronalaze na mjestu dogaaja, na odjei, rtvi i/ili poinitelju krivinog djela. U
laboratoriju se te tekuine mogu identificirati, odrediti krvna grupa, izoenzimi i
DNA profil, a dobiveni rezultati koriste za ukljuivanje ili iskljuivanje neke osobe
kao mogueg ostavitelja traga. Mrlje pljuvake ispituju se najee na opucima
cigareta. Zahtjevi za vjetaenjem znoja su iznimni, a za ostale navedene izluevine
jo i rjei. Za identifikaciju sline u tragu koristi se metoda odreivanja prisutnosti
enzima amilaze. Identifikacija mokrae i izmeta temelji se na njihovoj
karakteristinoj boji i mirisu, te na prisutnosti odreenih kemijskih sastojaka kao
to su kreatinin ili urea, odnosno urobilinogen.

5. PRIKUPLJANJE TRAGOVA
a) Odjea:
- osuiti na zraku na sobnoj temperaturi,
- pakirati u zasebne papirnate vreice ili omotati papirom,
- pravilno oznaiti i pohraniti.
b) Tekui uzorci:
- prenijeti u istu sterilnu staklenku, posudu zatvoriti, oznaiti i pohraniti u
hladnjak.
d) Tragovi na ljudskom tijelu:
-besprjekorni uzorci sline: nakon ispiranja vodom ostataka hrane iz usne upljine,
uzimaju se na isti papir gdje se olovkom ocrtaju obrisi mrlje. Uzorak se sui na
zraku, pakira u papirnatu omotnicu, propisno oznaava i pohranjuje. Kad se
pronae trag ugriza uzima se bris s destiliranom vodom navlaenim sterilnim
komadom vate i to s ruba traga ugriza i iz sredita ugriza. Vatu je potom potrebno
osuiti na zraku, omotati u isti papir, propisno oznaiti i pohraniti. Takoer, bris je
potrebno uzeti i s drugog slinog podruja na kojem nema tragova ugriza a to slui
kao kontrolni uzorak,
- mokraa i izmet prikupljaju se u iste posude, oznaavaju i pohranjuju u
hladnjak,
- vaginalni iscjedak uzima se prema protokolu iz kompleta opreme za uzimanje
brisova kod spolnog nasilja, ako sve tekue uzorke potrebno je prethodno osuiti na
zraku,
-iscjedak iz nosa obino se nalazi na tkaninama (maramici, odjevnom predmetu) pa
je te stvari potrebno osuiti, omotati u isti papir, propisno oznaiti i pohraniti; ako
se trag nalazi na tijelu, uzima se bris, a daljni postupak je isti kao i prethodno
navedeni.
d) Sasuene mrlje:
- mogu se prikupiti izuzimanjem itavog predmeta ili pak struganjem ili
izrezivanjem,
- pakirati u iste omote, propisno oznaiti i pohraniti u hladnjaku.

Tkiva, organi i kosti

Bilo koji dio tijela moe biti predmetom sudskomedicinskog i biolokog ispitivanja
u kriminalistike svrhe. Najee su to kosti pomou kojih se moe odrediti spol i
dob osobe, priblino vrijeme smrti, ozljede ili ak uzrok smrti, te obaviti
identifikacija nepoznatog lesa.
a) Svjei dijelovi tijela:
- svaki uzorak opisati i dokumentirati, te prikupiti istom pincetom ili rukom
zatienom rukavicom,
- svaki uzorak zasebno pohraniti u istu posudu bez dodavanja sredstava za
uvrivanje, propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak.
b) Stari dijelovi tijela:
- svaki trag opisati i dokumentirati, te izuzeti istom pincetom ili rukom zatienom
rukavicom; tragove koji su jo uvijek fiziki povezani treba prikupiti zajedno,
- paziti da se jedan trag ne kontaminira drugim; svaki uzorak zasebno pohraniti u
istu posudu,
- propisno zatvoriti, oznaiti i pohraniti u hladnjak.
Dlake i kosa
Trag dlake jedan je od najeih materijalnih tragova i moe se pronai u velikom
broju sluajeva, kako na rtvi i njenoj odjei, tako i na predmetima, mjestu
dogaaja i poinitelju (1,9, 11). U praksi su najee predmet pretrage u
sluajevima seksualnog nasilja.Do puberteta, a kod ena i kasnije, vei je dio tijela
pokriven maljama. To su njene i tanke dlaice, bijeloga vrka, dok je ostali dio
stabljike vie ili manje pigmentiran. Kada u pubertetu otpadnu, na njihovm mjestu
pojavljuju se dlake, koje su vre, due i sloenije grade. Obzirom na njihovu
duljinu i izgled mogue je priblino odrediti s kojeg dijela tijela potjeu. Tako su
one krae, duljine do 3 cm, a istroenog vrka porjekla s trupa i udova, dok one
savinute i s otrim vrkom su obrve i trepavice. Dulje dlake, ukoliko su kovrave
potjeu s donjeg dijela trbuha, nepravilno valovite su dlake s monji i stidnice, a
one obloene masnim slojem su dlake ispod pazuha. Kosa se razvija od malja u 8.
mjesecu trudnoe. Tokom prve godine ivota potpuno se izmijeni, da bi puni razvoj
dostigla u pubertetu. Sa starenjem se pigment zamjenjuje mjehuriima zraka zbog
ega kosa posivi. Vlasi kose su priblino jednake debljine u cijeloj duljini (ne
deblje od 0,14 mm i ne tanje od 0,02 mm), prilino jednakog, okruglastog ili
jajolikog presjeka, s tankom sri (medulom). Boja kose ovisi o koliini i vrsti
pigmenta koji je du vlasi jednoliko razdijeljen. Nabrojane znaajke razlikuju
ovjeju kosu od ivotinjske dlake.
Analiza tragova dlaka
Ovo ukljuuje makrometrijska i makroskopska, te mikroskopska odreivanja, kao i
razliite fizikalno-kemijske pretrage. Ekspertizom dlake obavlja se:
a) Identifikacija dlake

b) Odreivanje porjekla dlake

c) Mikroskopsko ispitivanje i usporedba Ovim ispitivanjem ne dobivaju se podaci
za individualizaciju, ve samo podacima kojima se moe neka osoba iskljuiti kao
izvor traga dlake. Pri tome se promatra izgled i grada dlake (kutikula - vanjski sloj
dlake, me-dula, kora, korijen i vrh), njezin promjer, presjek i pigmentacija, duljina,
boja, prozirnost, te specijalne znaajke kao to su oteenost ili bolest.
d) Odreivanje genetikih markera Ukljuuje odreivanje spola, ABO sustava,
izoenzima i DNA analizu.
Prikupljanje tragova dlaka
a) Dvojbeni uzorci:
- pojedinane dlake mogu se prikupljati zatienim prstima ili pincetom pri emu
treba paziti da se ne otete i da se ne dodiruje-korijen. Mogue je upotrijebiti
ljepljivu traku ili usisiva,
- staviti na list papira, a svaku skupinu dlaka ili pojedinane dlake zasebno pakirati
u papirnate omotnice, pravilno oznaiti i pohraniti,
- dlake izmijeane s krvlju, tkivom ili tjelesnim izluevinama paljivo prikupiti sa
svim dodacima, staviti u iste posude i propisno oznaiti,
- ukoliko su dlake izmijeane s vlanim tjelesnim izluevinama potrebno ih je
najprije osuiti na zraku.
b) Nedvojbeni uzorci:
Prikupljanje tragova poznatog porjekla vano je radi usporedbe s onima nepoznatog
porjekla. Pri tome je potrebno voditi rauna o nainu na koji je konkretni dvojbeni
uzorak nastao pa na takav nain treba izuzeti i usporedni uzorak.
- povrina s koje e se uzeti uzorci prethodno se ielja da bi se odstranile otpale
dlake a koje se takoer prikupljaju, pakiraju i oznaavaju,
- dodatne dlake se upaju zajedno s korijenom. Vlasi kose upaju se s razliitih
dijelova vlasita (s prednje strane, tjemena, bono i sa stranje strane) i to 4-5 dlaka
sa svakog podruja,
- ukoliko je uzorak mokar ili vlaan prethodno gaje potrebno posuiti na zraku, a
zatim sve zasebno pakirati u papirnate omotnice, pravilno oznaiti i pohraniti.
Primjena vjetaenja DNK dlake koja je iupana sa korjenom moe se sa
sigurnou ustanoviti identitet osobe ostavioca traga. U posljednje vrijeme sa
uspjehom se uvode u praksu metode identifikacije ostavioca

6. TRAGOVI IVOTINJSKOG PORJEKLA

Tragovi ivotinjskog porjekla mogu biti predmetom ispitivanja zbog sumnje da
sporni materijal potjee od ovjeka ili je potrebno utvrditi vrstu ivotinje od koje
tragovi potjeu Pri tome se moe analizirati krv, tkiva, dlake i perje. ivotinjsku krv
lako je razlikovati od ljudske. Mogue je razlikovati razliite vrste ivotinja, dok je
individualna identifikacija nemogua. Dijelovi tkiva mogu se ispitati na nain kako
se ispituju mrlje krvi, pa je tako mogue dokazati podrijetlo proteina u ispitivanom
uzorku. ivotinjska dlaka se po svojim morfolokim karakteristikama jasno

razlikuje od ljudske. Ona je esto deblja od 0,14 mm ili tanja od 0,02 mm, razliito
pigmentirana u svojoj duljini, iroke medule i presjeka koji se mijenja od ovalnog,
bikonkavnog ili drugaijeg oblika. Meutim, razlike u gradi dlaka pojedinih vrsta
ivotinja nisu tolike da bi se lako moglo utvrditi kojoj vrsti ivotinje dlaka pripada.
Razliitostu gradi perja doputa mogunost utvrivanja njihova porjekla, a esto je
mogue i razlikovanje spola te utvrivanje starosti ptice s koje uzorak potjee. Za
prikupljanje i pakiranje ivotinjskih tragova vrijede ista pravila kao i za
prikupljanje i pakiranje tragova ljudskog porjekla. Posebno znaenje, osobito u
posljednje vrijeme, ima analiza insekata. Oni se nalaze gotovo svugdje i tokom
cijele godine, te su zbog toga od forenzikog interesa u brojnim situacijama:
utvrivanja vremena smrti, odreivanja mjesta smrti i mogueg pomjeranja tijela na
druge lokacije, a mogu upuivati i na vrstu odnosno uzrok smrti. DNA analiza
insekata omoguuje odgovarajuu identifikaciju vrsta, a sami insekti mogu biti
izvori neinsektne, odnosno ljudske DNA koja potjee od organizama na kojima su
se hranili. Prikupljanje insekata i njihovih razvojih faza postaje sastavnim dijelom
prikupljanja ostalih tragova. Pri tome se koriste iste staklenke s perforiranim
poklopcima radi ventilacije, koje se pravilno oznaavaju te pohranjuju na sobnoj
temperaturi ili u hladnjak.

7. TRAGOVI BILJNOG PORJEKLA

U kriminalistikoj praksi ovim se tragovima posveuje premalo panje, a rezultati
analiza mogu biti od iznimne koristi. Ispitivanja vrsta i izgleda biljaka mogu
pomoi pri utvrivanju mjesta i vremena poinjanja krivinog djela, vremena smrti
rtve, identifikaciji tragova na odjei i obui poinitelja, itd. Zbog toga, prilikom
obdukcije, potrebno je odjeu i tijelo rtve pregledati i u cilju pronalaska tragova
trava, lia, granica, korijenja i si., a pronaeno izuzeti i dostaviti u laboratorij na
bioloka ispitivanja. Intenzivnija primjena botanike u kriminalistici tek slijedi u
budunosti. Posebno znaenje ima analiza tragova vlakana, koja se uobiajeno
susreu kao mikrotragovi i kontaktni tragovi. Potjeu od tvari koje se nalaze u
prirodi, a ukljuuju biljna vlakna (pamuk, vuna, svila) i mineralna vlakna
(primjerice azbest). Takoer, tu su i sintetska (umjetna) vlakna, te preraena
prirodna vlakna. Postupci prikupljanja, uvanja i ispitivanja tragova vlakana gotovo
su identini onima koji se primjenjuju s tragovima dlaka i kose.

Primjeri iz prakse
Primjer 1
Rije je o ubojstvu iz runog vatrenog oruja u kojem je pokojni P. H. ubijen od
strane svog sina s 3 prostrijelne i 3 ustrijelne rane s lea i trbuha uz oteenje
organa. Nakon to je P. H. pao na pod licem okrenut prema tlu i, dajui znakove
ivota, njegov drugi sin nije napustio mjesto dogaaja ve je u strahu da bi P. H.
mogao ostati iv uzeo sjekiru te ga tupim dijelom sjekire snano udario u lijevi

donji potiljani dio glave zbog ega je dolo do impresivne frakture lubanje i
nagnjeenja mozga, a koje su ozljede pridonijele nastanku smrti. P. H. je umro
prilikom dolaska na Hitni hirurki prijam bolnice. Meutim, policija pri uviaju
nije zatekla na mjestu dogaaja sjekiru koja je bila sakrivena u otvoru slijepoga
nekoritena bunara tako daje prva verzija dogaaja bila da se radi o strijelnim
ranama. Tokom obdukcije zatiljno lijevo naene su rane u obliku slova L
nagnjeenih rubova. Na temelju ovakvog nalaza posumnjalo se da se radi o nekom
mehanikom sredstvu slinom sjekiri ili ekiu. Policija je napravila ponovni
uviaj te je u bunaru nala spomenutu sjekiru. S donjeg desnog ruba sjekire uzeti su
mikro tragovi za analizu na DNA te, usporeeni s uzorcima krvi, utvrdilo se da se
radi o mikro tragovima s tijela P. H. U kasnijem dijelu suenja obrana je
pokuavala iskoristiti injenicu da je pri transportu P. H. pao iz nosila Hitne pomoi
te tada udario o podlogu. Pitanje je bilo je li ozljeda zatiljno lijevo mogla nastati na
taj nain. DNA analiza je potvrdila da je takav mehanizam nastanka ozljede
iskljuen te da je ozljeda nastala udarcem upravo spomenutim dijelom sjekire.
Primjer 2
Unakaeno mrtvo tijelo mukarca, starog 67 godina, naeno je u ranim jutarnjim
satima na kamenitom zemljitu ispod mosta, oko 2 m nie od razine kolnika kojim
se isti, prema iskazima uviajca, biciklom kretao u sumrak prethodnog dana.
Uviajom i prometnim vjetaenjem utvreno je da je, vozei star i neopremljen
bicikl, doavi na dio ceste u zavoju i usponu, udario upravljaem bicikla o
ogradnim zid mosta, izgubio ravnoteu i pao na teren ispod mosta. Obdukcijom
tijela pokojnika utvrena je nasilna smrt, nastala uslijed nagnjeenja mozga
uzrokovanog padom. Glava pokojnika je u cijelosti bila ogoljela, bez oiju, nosa i
uiju, a u podruju vrata naena je opsena ugrizna rana tako da je vrat gotovo u
potpunosti, sa svim pripadajuim strukturama, nedostajao. Na rubovima ostataka
koe vrata, kao i po prsnom kou, naene su guste, kratke, crtaste ogrebotine,
podrijetla ivotinjskih kandi. Na bunju i travi oko lesa pronaen je vei broj
dlaka duljine 3 do 15 cm. Iste su prikupljene i s odjee pokojnika, kao i s podruja
glave, vrata i prsnog koa. Morfolokom pretragom ustanovljeno je da pripadaju
ivotinji iz porodice pasa, i to kako je utvreno DNA analizom mukog spola.
Takoer, usporedbom rezultata DNA analize spornih tragova krvi naenih na
mjestu dogaaja i ne-spornih uzoraka krvi pokojnika utvreno je da je rije o istoj
osobi. Analiza krvi na alkohol pokazala je da je oteeni u trenutku smrti bio u
pijanom stanju. Rekonstruirajui dogaaj, zakljueno je daje biciklist, vozei, pod
utjecajem alkohola, tehniki neispravan bicikl, iznenada iz gubio stabilnost, pao i
udario glavom o kameniti teren, zbog ega je na licu mjesta preminuo. Tijekom
noi tijelo je izjedeno od strane ivotinje, vjerojatno divljeg psa, a koji se na tom
podruju viaju kako lutaju u potrazi za hranom.

8. POSTUPAK I METODE EKSHUMACIJA

Ukoliko postoji razlog vjerovati kako su otkriveni ljudski ostaci ili je planirano
arheoloko istraivanje, moraju se prethodno kontaktirati odgovarajue slube. U
mnogim sudskim sluajevima, policija i sudski medicinari trebaju biti odmah o
tome obavijeteni te su odgovorni za procjenjivanje okolnosti i odluivanje o
nainu daljnjeg rada. Prije svakog poetka potrebno je prikupiti to vie relevantnih
podataka o dogaaju i osobi/osobama iji su ostaci mogue pronaeni. Potom se
prilazi lociranju pretpostavljene grobnice. Podruje gdje ona moe biti smjetena
mogue je otkriti zranim ili satelitskim fotografiranjem, ali najvaniji izvor
informacija su izjave svjedoka. Meutim, one nisu uvijek tone ni dovoljno
precizne, to zbog subjektivnih (emotivni stres, zaborav) ili objektivnih razloga
(izmijenjena topografija terena zbog promijenjenog godinjeg doba ili uslijed tijeka
vremena). Zbog toga je uvijek potrebno obaviti preliminarnu posjetu kojom e se
utvrditi mogue postojanje grobnice (promjene u vegetaciji, na povrini zemlje i u
sastavu tla), oznaiti mjesto kopanja a i uiniti probna sondiranja u svrhu
utvrivanja postojanja razgradnje organske materije (ljudskih ostataka). Ako se radi
o starijim ili skrivenim grobnicama, u obzir dolazi uporaba radara za otkrivanje
objekata pod zemljom, detektora metala, metalnih sondi kao i pasa za pronalaenje
leeva. Bez obzira je li rije o pojedinanim ili masovnim grobnicama, ekshumacija
zapoinje fotografiranjem podruja, ienjem povrinske vegetacije,
obiljeavanjem granica pretpostavljenog groba te pretragom povrine a u svrhu
pronalaenja moguih dokaza (npr. streljiva). Uvijek je preporuljivo prije
zapoinjanja ekshumacije odrediti granice groba, odnosno groblja, a najbolji
nainje kopanjem probnih jama kojima se ne samo omeuje povrina ve i dobivaju
korisni podaci o slojevitosti terena, sastavu zemlje, ostacima flore i faune,
arheolokim uvjetima i slino. Za uklanjanje povrinskog sloja zemlje doputena je
uporaba teke mainerije (rovokopa) da bi se zatim nastavilo s paljivim runim
kopanjem i na kraju ienjem zidarskom lopaticom, etkicom i ostalim malim
runim alatom do potpunog uklanjanja zemlje iznad i uokolo svakog ostatka tijela
ili skeleta i pridruenih mu predmeta. Pri tome je vano tono lociranje svakog
pojedinanog groba, kao i cijelog grobnog polja . Isto se moe obaviti prostorunim
crtanjem skice poloaja i meusobnih odnosa grobova i karakteristinih okolnih
detalja, ili ucrtavanjem grobnih polja i detalja unutar pravilne mree kvadrata ili
pak, to je najtonije, geodetskim snimanjem u lokalnom ili dravnom
koordinatnom sustavu. Otkriveni posmrtni ostaci, dijagnosticirani kao ljudski,
oznaavaju se brojevima, fotografiraju, skiciraju u svom poloaju, te se biljei
postmortalno stanje tijela i svega to se uz njega ili na njemu nalazi (odjea,
predmeti). Nakon toga se tijelo (ili njegovi ostaci) paljivo, zajedno s pripadajuim
predmetima, stavljaju u obiljeenu vreu, a tlo ispod tijela, do dubine od jo
nekoliko centimetara, ispituje zbog mogueg pronalaenja zaostalih zuba, sitnih
kostiju ili dokaznog materijala .Ekshumirani posmrtni ostaci prebacuju se na mjesto
sudskomedicinske obrade i identifikacije, u baze na terenu ili u najblii Zavod za
sudsku medicinu.
1.1 Postupak i metode identifikacija ljudskih ostataka

Zavisno o okolnostima sluaja i stanju poslijesmrtnih promjena tijela, koriste se

razliite metode identifikacija ljudskih ostataka.
Metode identifikacije ljudskih ostataka
- identifikacija od strane ivih osoba koje su poznavale pokojnika direktnim
prepoznavanjem lica umrle osobe
- daktiloskopija
- prepoznavanje odjee/obue i predmeta
- usporedba zubnog statusa sa zubnim kartonom
- usporedba obdukcijskih nalaza s informacijama iz medicinske dokumentacije
- antropoloke metode
- radiografske metode
- superimpozicije i rekonstrukcije lica
- odreivanje i usporedba genetikih markera
Identifikacija zapoinje detaljnim pregledom i opisivanjem odjee, obue i svih
predmeta naenih uz tijelo i na njemu, a to se upisuje u za to prethodno
pripremljene obrasce. Karakteristini odjevni predmeti ili njihovi detalji peru se,
sue, te s osobnim dokumentima i vrijednim stvarima obiljeavaju, fotografiraju i
pakiraju u prozirne najlon vreice radi arhiviranja, kasnijeg izlaganja i mogue
predaje rodbini nakon okonanja procesa identifikacije. U specifinim situacijama
identifikacija rtava rata iz masovnih grobnica, kada su mnogi postupci
neprimjenjivi, ova se metoda izlaganja pokazala vrlo korisnom u fazi preliminarne
pozitivne identifikacije. Postupak identifikacije nastavlja se vanjskim i unutarnjim
pregledom i opisom tijela, odnosno posmrtnih ostataka. Ako je rije o relativno
svjeim leevima, slijedi se uobiajeni sudskomedicinski i kriminalistiki nain
opisivanja koji ukljuuje detaljno navoenje oblika i izgleda glave i svih dijelova
lica, boje i posebnosti kose, oiju, uiju, te obiljeja zubi. Posebna panja posveuje
se tjelesnim posebnostima kao to su tetovae, madei, bradavice, promjene
pigmentacije koe, oiljci, prijelomi, uroene ili steene anomalije, profesionalna
obiljeja i slino, kao i trajne promjene na unutarnjim organima. Treba napomenuti
da je daktiloskopija - otisci papilarnih linija, kao najsigurnija metoda identifikacije,
neupotrebljiva kod starijih leeva, a zbog izraenih trulenih promjena te
posljedino propalih papilarnih linija koe prstiju aka . Ukoliko se radi o analizi
skeletnih ostataka koriste se razliite antropoloke metode i mjerenja a na
prethodno oienim i opranim kostima. Prvo je potrebno odrediti radi li se o
ljudskim kostima ili ne (10-15% kotanih uzoraka dostavljenih na
sudskomedicinsku analizu nisu ljudski ostaci), a to ponekad ni usko
specijaliziranim strunjacima nije jednostavno, poglavito ukoliko se radi o
pojedinanim ili sitnim kotanim fragmentima. Najee se zamjenjuju kosti svinje,
psa, krave, ovce, ali i mnogih drugih ivotinja, pa ak i predmeti kao to su
kamenje, vrtna crijeva ili plastina ambalaa. Odreivanje porijekla kostiju oteano
je i u sluajevima kada je njihov normalni iz gled izmijenjen uslijed patolokih
promjena, hirurkih zahvata ili meteorolokih prilika a kada u dijagnosticiranju
moe pripomoi mikroskopski izgled kosti. Sljedea stepenica je odreivanje spola.
Ako postoji itav kostur tada identifikacija spola nije teka; potekoe nastupaju
kada se o spolu treba izjasniti temeljem jedne ili vie pronaenih kostiju odnosno

njihovih fragmenata. Kod djece se spol odreuje usporedbom stupnja kalcifikacije

zubi sa stupnjem zrelosti skeleta. U dobi od oko 18 godina spolne razlike na skeletu
su dobro izraene te razlikovanje mukarca od ene moe biti pouzdano utvreno.
Uopteno, kosti mukarca su vee, deblje i robusnije, sjae izraenim grebenima i
kvrgama. Najpouzdanije informacije dobivaju se pregledom zdjelice, a nakon toga
lubanje i dugih , posebice natkoljenine kosti. Potom slijedi odreivanje starosne
dobi koje je to lake i preciznije to je osoba mlada. U procesu sazrijevanja, kod
mladih osoba, koriste se kotane i zubne promjene koje prate rast i razvoj, a to su:
kalcifikacija i izbijanje zubi, postojanje centara okotavanja, meusobno
sratavanje dijelova kostiju te duljina dugih kostiju. Kod procjene starosti u
trenutku smrti kod odraslih osoba koriste se tehnike i metode koje se zasnivaju na
starosno uslovljenim morfolokim i mikroskopskim promjenama na kostima,
prvenstveno promjenama na spolnoj plohi stidnih kostiju zdjelice, zglobnoj
povrini bone kosti zdjelice i hvatitima rebara za prsnu kost, te zatvaranje
lubanjskih avova, a od koristi su i razliite radioloke i dentalne tehnike. Zaivotna
visina odreuje se mjerenjem duljine pojedinih kostiju, uz koritenje odgovarajuih
regresivnih formula, a najrairenija metoda je mjerenje svih dugih kostiju udova.
Problemi nastupaju kada postoje samo fragmenti dugih kostiju pa se tada
preporuuje metoda utvrivanja zaivotne visine mjerenjem njihovih pojedinih
dijelova, primjerice gornjeg dijela goljenine kosti. Kotani pokazatelji zaivotnih
trauma ili patolokih stanja takoer su od vanosti u identifikaciji, kao i
antropoloke analize koje mogu pruiti podatke o uobiajenim zaivotnim
aktivnostima i navikama umrle osobe. U identifikacijama se koriste i druge, znatno
sofisticiranije, skuplje i dugotrajnije metode. Ako se raspolae itavom lubanjom i
odgovarajuom zaivotno snimljenom fotografijom, mogue je prepoznavanje
izvriti primjenom videosuperimpozicije kada se uz pomo videokamere i
kompjutera obavlja preklapanje fotografije i lubanje, mijeajui i proizvodei
sekcije slike u eljenim takama s usporedbom svih anatomskih i morfolokih
znaajki. Vano mjesto ima usporedba rentgenolokih snimaka kotanog sistema
uinjenih za ivota s onima uinjenima nakon smrti pri emu je posebno zanimanje
usmjereno na utvrivanje individualnih rentgenomorfolokih znaajki kostiju.
Usporedba zaivotnih s poslijesmrtnim dentalnim obiljejima (oblika, veliine,
pozicije i abnormalnosti zuba, stanja parodonta, obiljeja kotanih struktura i oralne
sluznice, postojanje protetikih radova) te mogunost identifikacije pronaenih
tijela pomou tih karakteristika pokazala se i dokazala kao nezamjenjiv i vrlo bitan
postupak u utvrivanju identiteta. Najvaniji faktor za uspjenost dentalne
identifikacije je kvaliteta prijesmrtnih zubnih kartona - to su oni potpuniji i
precizniji to je bre i lake prepoznavanje.

MIKRO- TRAGOVI
Kada su mikrotragovi nesigurno povezani sa nosiocem traga postoji opasnost da
oni propadnu prilikom transporta nosioca traga ili pak nosilac traga nije podesan
za transportovanje moe se koristiti

metoda ljepljive trake

Freiova metoda
se naroito koristi za osiguranje praine, kose, estica pjeska, zemlje, vlakana
konopca (kad je u pitanju dilema o samoubistvu vjeanjem ili prikrivanjem
ubistva)
MIKRO- TRAGOVI
Fiksiranje mikrotragova
TRASOLOGIJA
UVOD
Treba imati na umu da se materijalni tragovi pojavljuju u dva oblika :

MIKRO- TRAGOVI
Za uspjeno pronalaenje mikrotragova treba napraviti misaonu rekonstrukciju
mogunosti kontaktnog prenoenja tragova
Na osnovu verzija do kojih se doe vri se traganje na moguim mjestima
kontakta
Za pronalaenje slabo vidljivih tragova treba koristiti dobre izvore rasvjete i
optika pomagala
UVOD
Trag se moe definirati kao svaka materijalna promjena nastala u vezi s krivinim
djelom
Tragovi upuuju na postojanje krivinog djela na nain i sredstvo izvrenja,
predstavljaju dokaz koji moe nezavisno i objektivno povezati osumnjienog,
odnosno rtvu s objektom ili mjestom kriminalnog dogaaja ili pak povezati
osumnjienog sa rtvom
Takoer, upuuju na motiv izvrenja kaznenog djela, kao i na identitet
nepoznatog poinitelja ili rtve, a mogu doprinijeti utvrivanju je li mjesto
dogaaja zaista ono mjesto na kojem se kriminalno djelo i dogodilo
Mikrotragovi i Traseologija
MIKRO- TRAGOVI
Znaaj, pronalaenje i osiguranje
MIKRO-TRAGOVI
Prilikom osiguranja svakog traga treba sauvati njegov poloaj prema drugim
tragovima i okolini, vjeran oblik i materijalna svojstva, ne mijenjajui hemijski
sastav, seroloka svojstva i sl.
Tragove tekuina treba skupljati u iskuhane posude
Manje koliine se uzimaju putem upijajueg papira, odnosno filter- papira, te se
alju na ekspertizu

Trasologija je onaj dio kriminalistike tehnike koji se bavi uenjem o tragovima,

odnosno pronalaenjem, fiksiranjem i tumaenjem tragova koji su u vezi sa
krivinim djelom
Kada se na mjestu izvrenja pronae neki trag, on predstavlja dokaz, odnosno
injenicu, osnov ili razlog koji govori o istinitosti ili neistinitosti neke sporne
injenice u krivinom postupku
kvantitativnom obliku
- koliina: mikrotragovi (nisu vidljivi okom) i makrotragovi (oku vidljivi)
kvalitativnom obliku
- vrsta: bioloki, hemijski, fiziki i ostali
Mikrotrag svojom ubjedljivou proizvodi dvostruko djelovanje:
krivca sili na priznanje ili daje sudu potrebnu dokaznu osnovu za osudu i bez
priznanja
ili se deava i jedno i drugo
Tragovi trebaju biti osigurani i fiksirani u onom stanju u kojem su zateeni, po
mogunosti zajedno sa nosiocima traga
U protivnom postoji opasnost od neprimjetnog mijenjanja traga, treba se uvati
promjene traga koja bi mogla dovesti do pogrenog pridavanja znaaja
relevantnosti varljivom tragu
Samo tragovi u sauvanom prvobitnom stanju i poloaju mogu pridonijeti
saznanju istine
TRASOLOGIJA
Tragovi mogu da ukau na postojanje krivinog djela, sredstva i naina izvrenja,
omoguavaju utvrivanje mjesta, vremena i motiva izvrenja krivinog djela, a
slue i kao osnova za davanje odgovora na ostala zlatna pitanja kriminalistike
Sa stanovita kriminalistike
prakse dokaze
dijelimo na:
Neposredne
Posredne
Line (izjave lica)
Materijalne (tragovi i predmeti koji su u relevantnoj vezi sa k.d. i uiniocem)
Sa stanovita kriminalistike prakse dokaze dijelimo na:
KLASIFIKACIJA TRAGOVA
Klasina
Klasina klasifikacija
Otisaka papilarnih linija
Stopala
Vozila
ivotinja
Orua
Oruja
Odjee i vlakana

Tragovi:
Stakla
Metala
Zemlje
Boja i lakova
Otrovi i narkotici
Krvi i sekreti
Dlake i kose
Ispitivanje dokumenata
Kriminalistikotehnika
Ostale vrste
Kriminalistikotehnika
klasifikacija
Teke krae karakteriu:
tragovi koji ukazuju na nain izvrenja, tragovi dolaska zadravanja i odlaska
uinioca
tragovi na uiniocu
tragovi kod uinioca
ostali tragovi
Krivina djela ubistva obiljeavaju
K.D. ubistva obiljeavaju
Tragovi na leu
Nain i sredstvo izvrenja
Kretanja
Borbe na mjestu dogaaja
Na uiniocu
Specifini tragovi
Kriminalistikotehnika
klasifikacija
Saobraajne nesree
Kriminalistikotehnika
klasifikacija
Saobraajne nesree
Na kolovozu od vozila
Na objektima na putu i pored puta
Na vozilu
Na rtvi
Predmeti koji pripadaju rtvi
U vezi sa razjanjavanjem injenica o tome ko je upravljao vozilom
Ostale vrste
Po veliini
Po broju uoljivih dimenzija
Po uoljivosti

Po porijeklu
Po nainu nastanka
Mjesto i uloga policajca pri uvanju tragova
Pod mjestom krivinog djela ili dogaaja treba u kriminalistikom smislu
podrazumjevati sva ona mjesta koja su na neki objektivan nain u vezi sa
pokuanim ili izvrenim krivinim djelom ili dogaajem
Mogu se nalaziti u:
zatvorenom i otvorenom prostoru
pod zemljom i pod vodom
Mjesto i uloga policajca pri uvanju tragova
Da bi organ postupka mogao objasniti okolnosti na mjestu k.d. treba ga
prethodno utvrditi, identificirati
Ta identifikacija ukljuuje:
njegovu tanu lokaciju
granice rasprostranjenosti
objekte koji ga ine
stanje koje na njemu vlada
okvirne odrednice daljnjeg postupanja
Hvala na panji!