obani i bh.

stado sa izbornim ogradama

ovjek (je) osuen na svoju vlastitu savjest, ali u isto vrijeme to je najvei dar koji
je ovjek primio. Dar velik, ali zato ozbiljan, ak i opasan J.P. Sartre, 1947.
Jesmo li uistinu toliko dobri, koliko mislimo da jesmo? Postoji li duboko u nama heroj
ili heriona u leru ili mala apatina dua natopljena ravnodunou? Duboko u
nama, pristali smo na sve to nam je servirano bez obzira koliko je loe i kada je rok
istekao. Instinkt da preivimo nadjaava kvalitet onoga to unosimo. Deklarisali
bismo se i kao nekakvo stado ali stado je organizirana skupina ivotinja, moda
skromnih umnih potencijala, ali dobrog i vrsnog lidera, zvanog oban. Mi smo
konformisti, a jo dublje od konfromizma, apatija nas je nagrizla i (sve se vie iri,
a nas prosto kao da nije briga. Nije nas briga niti ta mi mislimo, ta svi ti
drugi ljudi rade ili misle o nama. )
Prolo je vie od 20 godina od zavretka rata u Bosni i Hercegovini, (barem onog
prividnog zavretka). Prividnog jer je jedina razlika izmeu tog ratnog i ovog
dananjeg mirnog stanja izostanak odjeka pucanja, fijuka granata. Ali straha,
nesigurnosti, nacionalnih tenzija i borbe za egzistenciju ne nedostaje. Toga nam se
valjda bilo teko odrei. Kompas i usmjerenja za nas su misaone imenice i velike
rijei koje ujemo u medijma kada nastupaju velike i bitne EU uloge na bh. politiku
scenu. I sve to ostane jesu reflektori, a i oni se gase. Aplauza odavno nema, jer na
toj sceni ne vidimo adekvatnog aktera koji zna odluno prstom pokazati ovamo
ljudi! a to je sve to ovo bh. narodno stado eka.
Stado nije pretjerano zabrinut to ukupna zaduenost BiH iznosi 11.9
milijardi KM, i to mu je zaduenost po grlu vea od 3. 000 KM, a jo se
nastavljamo zaduivati. Istina, i mi u neemu prednjaimo, najmanje smo
zaduena drava u regionu, ali smo i jedina zemlja koja se zaduuje kako bi izmirila
plae dravnih slubenika/ca. I ta mi uradimo? Nita. Imamo li neku izlaznu
strategiju? I nemamo. Putamo jo jedno netransparentno zaduivanja za neke
svima nepoznate svrhe, jer pismo namjere ne moemo vidjeti. Kau, nemamo mi
ta tu itati, a moda i ne znamo.
Ne znamo mi ni koliko nas ima. Ne znamo mnogo ni o socio-demografskoj slici
populacije, jer je kod nas popis stanovnitva stvar politike a ne stvar struke. Bh.
graani i graanke za popis stanovnitva su kroz poreze izdvojili 20 miliona KM, ali
to izgleda nije dovoljno da bi im sve bilo poznato. Putamo ih da se nastave
igrati politikanstva pred naim oima. Pod onim istim reflektorima. Tada kao i ima
nekog aplauza, jer se pomene novac. No, uzalud nam trud birai....
Vladajue partije ele zadrati narod u ovoj formaciji, jer na to su navikli. Ovakvi
smo im po mjeri. Pametniji narod trai i bira pametnije vladare, zahtjeva rad i trai
rezultate rada. I ako se pitamo, jesmo li toliko podobni i spremni na sve to, je li mi
kao stanovnitvo jedne drave jednostavno putamo pomenute procese da se
dese.... ?! A odgovore bi mogli potraiti i kod struke.

Psiholozi imaju odgovarajui termin koji bi mogao opisati nase stanje lokus
kontrole. Lokus kontrole predstavlja percipirano mjesto odnosno lokaciju faktora
koje osoba doivljava kao izvore upravljanja vlastitim ponaanjem te kao uzroke
svega to joj se dogaa, ukljuujui i njene uspjehe i neuspjehe (Petz, 1992.). Postoje
ljudi koji vjeruju da je ono to im se u ivotu dogaa uglavnom njihova zasluga, tj.
rezultat njihovog djelovanja, a s druge strane postoje oni koji za sve to im se
dogaa pronalaze uzrok izvan sebe. Smatra se da ovi prvi imaju tzv. unutarnji lokus
kontrole, a ovi drugi tzv. vanjski lokus kontrole.
Vanjski lokus kontrole poiva na pretpostavci da nismo odgovorni za to kako nam je
u ivotu jesmo li sretni ili nesretni, uspjeni ili neuspjeni, entuzijastini ili
depresivni. Iz te pozicije lako je okrivljavati druge ljude, drutvenu situaciju,
konstalaciju zvijezda, biometeoroloku prognozu, Ustav ili viu silu.
To je ono to je lako, a teko je promijeniti situaciju. Ako smatramo da je na ivot
izvan nae kontrole, onda (iz vlastite neodgovornosti i osjeaja nemoi) gunamo,
kritiziramo, alimo se, brinemo, prijetimo, okrivljavamo i tako dalje. Projiciramo svoje
neraspoloenje i gorinu prema van. Greka je u drugima, u svijetu ivot je takav.
elimo li promijeniti tu situaciju je pitanje svih pitanja?
Ali ne moramo mi daleko ii da bi potraili odgovore. Dovoljno je da
virnemo kod komija. 80 000 Hrvata i Hrvatica izalo je na ulice kako bi dali
podrku Cjelovitoj kurikularnoj reformi obrazovanja, kojoj je prijeti mogue
zaustavljanje kolske reforme zbog politikog pritiska. Hrvatska moe bolje,
poruili su i jasno rekli da ele struku, a ne politiku. U Srbiji graanke i graani
okupljeni oko Inicijative Ne da(vi)mo Beograd svakodnevno protestuju kako bi
zustvili degrdciju i pljknje Beogrd u ime megalomanskih urbnistikih i
rhitektonskih projekt, pre svega Beograda na vodi. Poruili su da je Beograd
njihov dom, da su oni graani i graanke te da su odgovorni za svaki njegov dio,
proces i problem; za sadanjost i ono to e ostaviti za budunost. Ve dva mjeseca,
graanke i graani Makedonije protestiraju na ulicama kao dio arene revolucije.
Graanke i graani trae ostavku predsjednika Ivanova zbog njegove odluke o
aboliciji politiara umijeanih u korupciju i aferu sa prislukivanim razgovorima.
U Bosni i Hercegovini je juer u 11 sati izalo 40.000 graanki i graana u oblinje
kafie i umjesto produene kafe, naruilo kafu s mlijekom! To je stav, to smo mi. I
naalost u tome je ljepota ironije. Mi zasigurno nita trenutno ne radimo da
smanjimo nezadovoljstvo, i to je jedina velika bh. istina. U ovom stoljeu imali
smo dva i po protesta i neke pokuaje izraavanja nezadovoljstva. Svakim danom
nam je sve tee i gore, ali i dalje nam je glavna parola uti i trpi. Saekali smo 20 i
kusur godina da prou, da bismo danas mogli prepriavati srahote i tegobne
posljedice istog, ali smo negdje usput od prepriavanja zaboravili to je rata bilo
uope. Teko je jednoj graanki i/ili graaninu BiH rei na glas da smo narodno stado
koje vie i ne trai naina da preskoi ograde, sa obanina ili bez njih. Mi ve
godinama idemo oko obana, oglaavamo se tu i tamo (ali nedovoljno sigurno), ali

po potrebi na vrijeme uredno dajemo vunu, mlijeko, sir kad god nam to ovi nai
zatrae. Bez obzira to smo ih opkolili i to smo ih prozreli. Nema veze, mi smo
poteni i fer radnici i radnice. Ispostavu izvrite, a za naknadu lajte. Vrijeme prolazi
jer mu je takav patern. I prolaziti e, oglaavali se mi ili ne. Problem je to i djeca
rastu sa vremenom, ali kako i zato tako loe!? Tu se zapitamo, ali opet nedovoljno
odluno da pokrenemo masu i zahtjevamo odreene promjene.
Pa zar onda nije vrijeme da to promijenimo? Graanke i graani Bosne i
Hercegovine prvo MORAJU sami sebe osvjestiti! Moraju znati da se kocka moe
bacati u nedogled, ali da pijun ulazi u kuu, samo kada ga mi rukom pokrenemo. Sve
ovisi od nas. I ne moramo ekati, ubistvam krae, manipulacije glasovima i loe
golove na djeijim igralitima. Mi trebamo nas ODGOVORNE, TRANSPARENTNE I
ODLUNE. Lokus kontrole koji je odlutao negdje tokom svih ovih godina moramo
vratiti na osnovnu postavku! Samo smo mi odgovorni za svoje ivote i ono to nam
se deava i samim tim sami smo krivi za trenutnu situaciju. Za 80 000 mladih koji su
u proloj godini napustili Bosnu i Hercegovinu, za nepotizam u javnoj upravi, za
korupciju i pljaku drave, za sve smo to krivi mi jer smo odustali od sebe!
Priliku za to imamo u oktobru 2016.g., kada odluujemo za koga emo glasati i kome
emo dati privilegiju da upravlja naom lokalnom zajednicom. Nemojte dozvoliti da
nam drugi govore i zaokruuju brojeve na izbornim listama. Zaokruite je VI. Dobro
promislite i odluite kome dajete privilegiju i pravo da vas zastupa, predstavlja i da u
ime vas i nae djece i buduih generacija, die ruke na sjednicama, vijeima i
sastancima. No, izbori nisu kraj prie. Tek smo sada na poetku sa ozbiljnom
obavezom, a i odgovornou da posmatramo i pratimo ta se deava poslije izbora.
Naelnik ili naelnica ne znaju bolje od graana i graanki ta im je potrebno i koja
klupa ili tobogan nije siguran za vae dijete! Ne mogu u TVOJE ime donositi odluke
koje se TEBE tiu! TI ivi u toj zajednici i TI mora aktivno sudjelovati u svim
procesima koji se deavaju u lokalnoj zajednici, od javnih rasprava do sjednica
vijea.
Ako si nezadovoljan/na, pokai to jasno i glasno! Svakog dana, na svakom koraku i u
svim prilikama! Pokai da ti je stalo do vlastitog, a i prosperiteta nae djece. Da ti je
stalo do kvalitetnog ivotnog standarda svakog stanovnika Bosne i Hercegovine, do
jednakih mogunosti za sve bez obzira gdje su se rodili i kako se zovu. Ne budimo
ovce, jer vie nemamo vremena za saginjanje glave, tiho blejanje i
povremeno oglaavanje zvonom.
Kae dobro ti je, eh onda nita...Pazi na ogradu.