David Beckham - Moja Strana

Izdaje Naklada LJEVAK
Za izdavaa ZDENKO LJEVAK

Urednik KRISTIJAN VUJII
beckham
MOJA STRANA
David Beckham
u suradnji s Tomom VVattom
Preveli DAMIR BILII GORAN VUJASINOVI
LJIV1K
Zagreb, 2003.
Naslov izvornika: David Beckham with Tom Watt MY SIDE
Originally published in English by HarperColIins Publishers Ltd under the title
David Beckham: My Side
Footvvork Productions Ltd 2003. za hrvatsko izdanje Naklada Ljevak
Fotografije na koricama Dean Freeman
Fotografiju na poleini na kori tenje ustupio Aesthetic TBC
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuili na knji nica - Zagreb
UDK 796.332-05 Beckham, D.
BECKHAM, David
Moja strana / David Beckham ; u suradnji s Tomom VVattom ; preveli Damir Bilii...
<et al.>. - Zagreb : Naklada Ljevak, 2003.
Prijevod djela: My side. - Kazalo.
So.AW
ISBN 953-178-592-9
1. Watt, Tom
I. Beckham, David - Biografija
II. Nogometa i - Biografije
431013163
Posveujem Victoriji, Brooklvnu i Romeu. To su jedine tri osobe koje mi uvijek izm
ame osmijeh.
Moje bebe
Zauvijek u vas voljeti, David
Sadr aj
Zahvale
Uvod: U REALnost
1. Masakr nad cvijeem
2. Mu karac u smeoj Sierri
3. Drugi dom
4. DB na asfaltu
5. Mala sa dobrim nogama
6. Ne plaite zbog mene
7. Hvala to ste bili uz mene
8. Sudbonosno "da"
9. Nijemci
10.Nogom u.... 11. Beckham (11 m) 12.Balon Beckham 13.0 lojalnosti
14. Roen i odgojen u Unitedu Karijera u brojkama Kazalo
Zahvale
Mami i tati: bez va e ljubavi i usmjeravanja sada ne bih imao o emu priati.
S ljubavlju se zahvaljujem obitelji, a osobito Lynne i Joanne, Colinu, Georgini
i Freddieju, baki i djedu, Tonvju i Jackie, Louise, Havdnu, Liberty i Talulah, C
hristianu i Lucy.
Prijateljima iz kole, trendovima iz djetinjstva i kolegama iz momadi u Ridgewayu:
nisam vas zaboravio.
Hvala prijateljima koje sam imao sreu upoznati tijekom nogometne karijere, a meu n
jima su: Gary, Phil, Ryan, Nicky i Scholesy. A osobito hvala Daveu, Terryju i St
eveu na dru tvu, savjetima i jo mnogo toga u posljednjih nekoliko godina.
Andrewu i Charlesu; Caroline i Jo.
Svima u izdavakoj kui HarperColIins, pa tako i Michaelu, Tomu, Jane i Davidu, na s
trpljenju i potpori. Osobito hvala mojem suautoru Tomu koji mi je pomogao da izv
uem tolike uspomene i pronaem primjerene rijei.
Ekipi u SFX-u: Samu, Simonu, Andyju, Andvju, Mattu, Helene, Jami-eju i svima ost
alima. Hvala to ste omoguili da se ostvari nemogue.
Mojem mentoru i prijatelju, mojem drugom ocu: Tonvju. Znam da e se iznenaditi kada
ovo proita , ali ti si udesna osoba, ovjek kojem moram posebno zahvaliti to mi je pom
ogao na ovom putu i omoguio da do ivim tako fantastina iskustva.
Hvala svim trenerima i sportskim direktorima, osobito Stuartu Under-vvoodu, Malc
olmu Fidgeonu, Ericu Harrisonu, siru Alexu Fergusonu i Svenu-Goranu Erikssonu, k
oji su u sport koji volimo unijeli novu energiju i vedrinu: prema vama osjeam zah
valnost, po tovanje i divljenje.
Hvala i svim velikim igraima s kojima sam imao ast igrati u Manchester Unitedu i e
ngleskoj reprezentaciji. Sve to sam inio omoguili su nadarenost, predanost i nadahn
utost preostale desetorice igraa na terenu.
XII \ David Beckham: Moja strana
I na koncu hvala - gracias - svim novim kolegama u mojem novom klubu, madridskom
e Realu, koji su mi pomogli da se tako brzo prilagodim na samom poetku na e zajednik
e pustolovine.
David Beckham kolovoz 2003.
Uvod: U REALnost
"Sehor Perez, Senor di Stefano, dame i gospodo..."
Tko god je ikada igrao nogomet, bio je u takvoj svlaionici. Oronule keramike ploice
na podu, miris sredstva za dezinfekciju koji se di e sa svih strana. Nizovi uskih
sivih ormaria za koje morate imati svoj mali lokot, ormaria ija su vrata izobliena
od dugogodi njeg lupanja nekoliko minuta prije poetka susreta, ormaria od kojih neki
, premda rijetki, i nemaju vrata. Klupe postavljene toliko blizu jedna drugoj da
se morate pomuiti kako biste se nakon susreta smjestili nasuprot kolegi iz momadi
. Jedan je ormari na suprotnome kraju reda otvoren: moj. U polutami svlaionice bli
stavobijeli dres madridskog Reala koji visi s vrata sjaji se kao da je na njega
usmjeren sna an reflektor. Kratke hlae i arape uredno su slo ene na klupi. Potpuno sam
sam. Sa suprotne strane prostorije, iza vrata kroz koja sam u ao, dopire prigu eni
zvuk razgovora. Ne urim se s odijevanjem, svoju odjeu sla em pokraj kompleta koji mi
je ostavljen. Poluotvorena vrata vode na pomoni teren. Na zidu do njih nalazi se
veliko ogledalo. Tipa u zrcalu mjerim od glave do pete. U potpuno bijeloj Realo
voj opremi izgledam nekako veliko. Tako se sada i osjeam. Ovo je dres i pol. ujem
uzbuene glasove. Odjednom mi postaje jasno da gledam vlastitu budunost. Osjeam nava
lu zadovoljstva, ivci su mi zategnuti poput strune. Tu sam!
Ovdje, u Madridu, zapravo smo ve dvadeset etiri sata; dovoljno da obitelj Beckham
otpone nov ivot. Moj ugovor s Manchester Unitedom istekao je posljednjeg dana lipn
ja, a prvi ugovor s Realom potpisao sam
2 \ David Beckham: Moja strana
prvog dana srpnja. Danas, 2. srpnja, poela je stvarna, REALna pustolovina.
U njoj emo sudjelovati svi: ja sam pre ao u novi klub, u drugoj zemlji, no u panjols
ku se seli itava obitelj. elio sam da doemo zajedno, kako bismo upoznali sve to nas
oekuje. Osim toga, iskreno govorei, potrebna mi je podr ka. Uzbuenje i napetost rastu
ve gotovo cijeli mjesec, u i ekivanju ova dva dana u panjolskoj. Od trenutka kada sm
o u pola dva u utorak poslije podne sletjeli u ovu zemlju znam da e biti va na svak
a minuta. injenica da sa mnom dolazi obitelj znai da e Madrid - i grad i Real - na
samome poetku stei pravi dojam o meni: ja sam nogometa koji je suprug i otac. Romeo
, kojem je tek devet mjeseci, ostao je u Engleskoj kod Victorijinih roditelja, n
o sa mnom su Victoria i Brooklvn. I moja mama, koja je na sebe preuzela zadau da
na em etverogodi njem sinu pronae izvor zabave kada mu dosadi ono ime se bave mama i ta
ta.
Nervoza? Zapravo je bila nepotrebna. Sve eventualne sumnje i zabrinutost koju sa
m donio sa sobom raspr ile su se ve minutu-dvije nakon to smo u li u automobil koji je
po nas poslao Real. Pratila su nas estorica policajaca na motociklima. To je dob
ro: dvije-tri plave rotirke, malo zavijanja sirene i Brooklvn e cijeli dan biti s
retan. A zatim smo se na li na autocesti. Bilo je to nalik na prizor iz Francuske
veze: jurili smo lijevom trakom, pa naglo skrenuli u desnu, zatim ponovno u lije
vu. Ostali vozai morali su se jednostavno snai. Paparazzi su davali sve od sebe ka
ko bi odr ali na tempo, izlagali se velikim opasnostima u automobilima i na motocik
lima. Prema rasporedu, prvo sam trebao otii u bolnicu, gdje sam imao zakazan preg
led. Ako do ivimo sudar, barem sam na pravome putu. Tek poslije, ve potkraj dana, u
vidio sam da stvar nije samo u policiji i novinarima: u Madridu svi voze kao da
se natjeu za prvo mjesto na startu Velike nagrade panjolske.
U prvim kontaktima s Realom inilo mi se da je u najmanju ruku fer objasniti kako
ba nisam najsigurniji da se sa suprugom i djecom elim preseliti u inozemstvo. Hou l
i se dovoljno prilagoditi, stei mir potreban da se potpuno koncentriram na igru?
Znao sam da u to morati postii
Uvod: U REALnost / 3
elim li ostvariti uspje nu karijeru. Nisam mogao vjerovati da imaju toliko razumije
vanja. Nisu se ni najmanje iznenadili, vjerojatno stoga to je u panjolskoj obitelj
ski ivot svima istinski va an.
- Tvoja obitelj, Davide, kod nas mora biti sretna kao i ti. Podrazumijevalo se d
a e nam poku ati pomoi da se osjeamo kao
kod kue. Victoriju, Brooklvna i mamu odvezli su u razgledavanje vila koje bi nas,
po mi ljenju ljudi iz Reala, mogle zanimati. Bilo mi je ao to ne idem s njima, no z
nao sam da e jo biti vremena da im se pridru im u potrazi za kuom. I dok su oni borav
ili u predgraima, ja sam u bolnici La Zarzuela imao zakazan sastanak s Realovim k
lupskim lijenikom, sehorom Corralom.
Doslovce smo projurili kroz ordinacije raznoraznih specijalista - kardiovaskular
ni pregled, biomehanika, analiza krvi, urina, EKG, rendgen i jo mno tvo snimanja. N
akon toga dohvatio me osobno senor Corral i poeo me pregledavati. Osobito ga je z
animala lijeva metatarzalna kost, te desna skifoidna kost. Sve smo zavr ili za mal
o vi e od dva sata. Snimatelj s Realove televizijske postaje pratio nas je po svim
bolnikim hodnicima, no samo do ulaza u specijalistiku ambulantu: ondje su mu svak
i put zatvorili vrata pred nosom, dok sam ja obavljao pregled ili snimanje. Svi
su se od uha do uha smje kali: specijalisti, osoblje, ostali pacijenti, snimatelj
s modricom na oku. Smijemo li se slikati? Mo emo dobiti autogram? Svi su bili potp
uno opu teni. Lijenici su dobili moj cjelokupni medicinski dosje iz petnaestogodi nje
g razdoplja provedenog na Old Traffordu i uvjeren sam da su ih temeljito prouili.
Sam je dr. Corral odavao dojam da tono zna to tra i. I bio je sretan kada je to ne to
i prona ao. Netko mi je poslije rekao da je novinarima koji su nas ekali rekao:
- David esta como nuevo. Fisicamente esta perfecto.
Znai, smatra da sam u poprilino dobroj formi. I da e moj desni runi zglob izdr ati pot
pisivanje ugovora s Realom. Oti ao sam u hotel, Tryp Fenix, gdje sam se na ao s Vict
orijom, Brooklvnom i mamom. ini mi se da su navijai koji su se poeli okupljati ispr
ed Fenixa bili podjednako odu evljeni i Victorijom i novim igraem. Ona se, meutim,
prvog dana srpnja. Danas, 2. srpnja, poela je stvarna, REALna pustolovina.
U njoj emo sudjelovati svi: ja sam pre ao u novi klub, u drugoj zemlji, no u panjols
ku se seli itava obitelj. elio sam da doemo zajedno, kako bismo upoznali sve to nas
oekuje. Osim toga, iskreno govorei, potrebna mi je podr ka. Uzbuenje i napetost rastu
ve gotovo cijeli mjesec, u i ekivanju ova dva dana u panjolskoj. Od trenutka kada sm
o u pola dva u utorak poslije podne sletjeli u ovu zemlju znam da e biti va na svak
a minuta. injenica da sa mnom dolazi obitelj znai da e Madrid - i grad i Real - na
samome poetku stei pravi dojam o meni: ja sam nogometa koji je suprug i otac. Romeo
, kojem je tek devet mjeseci, ostao je u Engleskoj kod Victorijinih roditelja, n
o sa mnom su Victoria i Brooklvn. I moja mama, koja je na sebe preuzela zadau da
na em etverogodi njem sinu pronae izvor zaPave kada mu dosadi ono ime se bave mama i ta
ta.
Nervoza? Zapravo je bila nepotrebna. Sve eventualne sumnje i zabrinutost koju sa
m donio sa sobom raspr ile su se ve minutu-dvije nakon to smo u li u automobil koji je
po nas poslao Real. Pratila su nas estorica policajaca na motociklima. To je dob
ro: dvije-tri plave rotirke, malo zavijanja sirene i Brooklvn e cijeli dan biti s
retan. A zatim smo se na li na autocesti. Bilo je to nalik na prizor iz Francuske
veze: jurili smo lijevom trakom, pa naglo skrenuli u desnu, zatim ponovno u lije
vu. Ostali vozai morali su se jednostavno snai. Paparazzi su davali sve od sebe ka
ko bi odr ali na tempo, izlagali se velikim opasnostima u automobilima i na motocik
lima. Prema rasporedu, prvo sam trebao otii u bolnicu, gdje sam imao zakazan preg
led. Ako do ivimo sudar, barem sam na pravome putu. Tek poslije, ve potkraj dana, u
vidio sam da stvar nije samo u policiji i novinarima: u Madridu svi voze kao da
se natjeu za prvo mjesto na startu Velike nagrade panjolske.

U prvim kontaktima s Realom inilo mi se da je u najmanju ruku fer objasniti kako
ba nisam najsigurniji da se sa suprugom i djecom elim preseliti u inozemstvo. Hou l
i se dovoljno prilagoditi, stei mir potreban da se potpuno koncentriram na igru?
Znao sam da u to morati postii
elim li ostvariti uspje nu karijeru. Nisam mogao vjerovati da imaju toliko razumije
vanja. Nisu se ni najmanje iznenadili, vjerojatno stoga to je u panjolskoj obitelj
ski ivot svima istinski va an.
- Tvoja obitelj, Davide, kod nas mora biti sretna kao i ti. Podrazumijevalo se d
a e nam poku ati pomoi da se osjeamo kao
kod kue. Victoriju, Brooklvna i mamu odvezli su u razgledavanje vila koje bi nas,
po mi ljenju ljudi iz Reala, mogle zanimati. Bilo mi je ao to ne idem s njima, no z
nao sam da e jo biti vremena da im se pridru im u potrazi za kuom. I dok su oni borav
ili u predgraima, ja sam u bolnici La Zarzuela imao zakazan sastanak s Realovim k
lupskim lijenikom, senorom Corralom.
Doslovce smo projurili kroz ordinacije raznoraznih specijalista - kardiovaskular
ni pregled, biomehanika, analiza krvi, urina, EKG, rendgen i jo mno tvo snimanja. N
akon toga dohvatio me osobno senor Corral i poeo me pregledavati. Osobito gaje za
nimala lijeva metatarzalna kost, te desna skifoidna kost. Sve smo zavr ili za malo
vi e od dva sata. Snimatelj s Realove televizijske postaje pratio nas je po svim
bolnikim hodnicima, no samo do ulaza u specijalistiku ambulantu: ondje su mu svaki
put zatvorili vrata pred nosom, dok sam ja obavljao pregled ili snimanje. Svi s
u se od uha do uha smje kali: specijalisti, osoblje, ostali pacijenti, snimatelj s
modricom na oku. Smijemo li se slikati? Mo emo dobiti autogram? Svi su bili potpu
no opu teni. Lijenici su dobili moj cjelokupni medicinski dosje iz petnaestogodi njeg
razdoblja provedenog na Old Traffordu i uvjeren sam da su ih temeljito prouili.
Sam je dr. Corral odavao dojam da tono zna to tra i. I bio je sretan kada je to ne to
i prona ao. Netko mi je poslije rekao da je novinarima koji su nas ekali rekao:
- David esta como nuevo. Fisicamente esta perfecto.
Znai, smatra da sam u poprilino dobroj formi. I da e moj desni runi zglob izdr ati pot
pisivanje ugovora s Realom. Oti ao sam u hotel, Tryp Fenix, gdje sam se na ao s Vict
orijom, Brooklvnom i mamom. ini mi se da su navijai koji su se poeli okupljati ispr
ed Fenixa bili podjednako odu evljeni i Victorijom i novim igraem. Ona se, meutim,
doimala napetom: vozili su je amo-tamo po nepoznatome gradu u kojem treba tra iti
novi dom. Tek sada postajalo nam je jasno to nas sve oekuje. Brooklvn i ja uspjeli
smo se malo dodavati na terasi apartmana. Pitam se koliko e mu ovi dani ostati u
sjeanju.
Automobili su do li u pet, kako bi nas odvezli na stadion Bernabeu. Bila je to tek
kratka vo nja glavnom ulicom kroz predveernju gu vu: Real je svoj stadion podignuo u
kvartu koji odgovara londonskoj ulici Regent. Ovo mi, dakako, nije bio prvi sus
ret s tim zdanjem: ve sam dolazio kao igra Manchester Uniteda, no kada smo pro li kr
oz ulaz, gotovo sve je bilo posve nepoznato. Imao sam dojam da smo na velikom gr
adili tu: dizalice koje se nad stadion nadvijaju s ulice, te ki strojevi i kamioni k
oji se natiskuju izmeu hrpa graevinskog materijala. Jose Angel Sanchez, Realov dir
ektor marketinga, rekao mi je da klub mora preurediti tribinu ispod koje igrai iz
laze na teren.
- Kada je Santiago Bernabeu etrdesetih godina gradio kompleks, na tribini nasupro
t strani na kojoj se nalaze prostori za igrae uredio je predsjednike apartmane. Po
ruka je trebala glasiti: na a uprava nikada nee biti konkurencija na oj svlaionici. Da
nas, meutim, pravila UEFA--ine Lige prvaka nala u da i jedno i drugo budu s iste st
rane.
Uspeli smo se do ureda klupske uprave, lako se nisam ni najmanje umorio, ostao s
am pomalo bez daha. I jo jae stisnuo Victorijinu ruku. Izgleda da smo do li sporedni
m putem, jer smo samo zamaknuli za jedan ugao i ve se na li na odredi tu: u hodniku u
kojem su iz svih vrata provirivale glave, a estorica mu karaca u odijelima nervozn
o stajala i ekala. Sve je izgledalo kao u svakom veem uredskom prostoru bilo gdje
u Europi. Vrlo nenametljivo i jednostavno. Ni ta napadno, ni ta grandiozno. A to mi
se svidjelo: Real glavni dojam uva za travnjak. Bio sam uzbuen. Jasno sam uviao, ka
da su mi poeli prilaziti, rukovati se i upoznavati, da tim ljudima nimalo ne smet

a to znam da i njih dr i jednako uzbuenje.
Jose me upoznao sa sportskim direktorom, Jorgeom Valdanom. On je, uz predsjednik
a kluba, vjerojatno najzaslu niji to sam do ao u Madrid. Izgleda vrlo opu teno i stalo en
o i ima fantastian osmijeh. Ne
znam koliko mu je godina, no senora Valdana jo krase konstitucija i energija neka
da njeg nogometa a meunarodnog ugleda. Vjerojatno bih bio ne to br i od njega, ali ne bih
se rado upu tao u dvoboj loptom. On je bio jedan od rijetkih klupskih du nosnika ko
ji nije znao engleski, to meni nije ni najmanje smetalo. Nas smo dvojica tako bil
i ravnopravni. Sehor Valdano uveo me u ured ispred kojeg je dotada stajao. Istog
trenutka ustao je Carlos Oueiroz, koji je dotada sjedio za stolom glavnog trene
ra. Bilo je to iznenaenje. Znao sam da je Real prekinuo suradnju s Vicenteom del
Bosqueom. Znao sam i da je Carlos oti ao s Old Trafforda kako bi ga zamijenio u Re
alu. I znao sam koliko je Carlos dobar trener. Ali nije mi palo na pamet da e on
ve biti na Bernabeu. Bila je to neobina situacija, trenutak koji mi je ulio novu s
igurnost. Tko tu koga prati? Zagrlili smo se. Vidjet emo se - nas dvojica novaka
- na pripremama koncem srpnja.
Sada su se spremali pokazati mi moj ured. Cijela povorka krenula je prema dolje,
a na njezinom elu bio je Jose, koji se silno trudio u ulozi slu benog Realovog vod
ia: - A ovo je mjesto koje turisti nikada ne vide - rekao je i otvorio vrata svlai
onice domae momadi. Na svakom ormariu nalazila se slika, od klupe do stropa, vlasni
ka, igraa Reala. Na tren mi se uinilo da su preda mnom ponovno protivnici, sada ka
da sam ih sve, gotovo u prirodnoj veliini, vidio oko sebe: Raul, Figo, Ronaldo, Z
idane, Roberto Carlos i njihovi kolege iz momadi. Kako e izgledati igra uz njih um
jesto protiv njih? Pro li smo kroz svlaionicu i na li se u tunelu. Prisjetio sam se k
ako sam na istome mjestu stajao u travnju, elio samo da to prije ponemo. Jednako sa
m se osjeao i sada.
- Jose? Imate negdje pri ruci loptu? Ne mogu izdr ati...
Odnekud se pojavila i lopta. Dao sam je Brooklvnu i s njim i Victorijom izi ao na
uski pojas osunanog travnjaka uz liniju auta. Ve je bilo kasno: sjene su bile dugak
e, protezale se preko blago povi enog travnjaka. Imali smo mali privatni tulum na
stadionu. Bernabeu je bio samo na : tribine na svim stranama uzdizale su se poput
planina, a graevinski radovi iza nas za taj su dan bili obustavljeni. Pogledao sa
m
mamu. Prije tri mjeseca sjedila je ondje, u suprotnome kutu, gledala kako igram
za United, dok joj je instinkt govorio da u se vratiti i zaigrati za madridski kl
ub. Krenuo sam prema esnaestercu.
- Doi, Brooklvn, idemo zabiti gol.
Jo nekoliko minuta nas smo se dvojica dodavali. Bio je umoran, izgledao nekako od
sutno. Ovo nije Old Trafford. Osvrnuo sam se prema Victoriji. Ona je promatrala
Brooklvna. Zatim joj je pogled odlutao dalje, prema tribinama. Pomislio sam kako
znam o emu razmi lja. Vrijeme je za hrabrost, a ja sam prona ao pravu djevojku za to
. Uhvatio sam njezin pogled i jedva primjetan osmijeh. I tada sam zauo Joseov gla
s:
- Idemo unutra?
Uredima je u meuvremenu zavladala u urbanost. Vrijeme je da obavimo ono po to smo do l
i. Stigao je i senor Perez. Razgovarali smo telefonom, no sada u se prvi put oi u
oi vidjeti s predsjednikom madridskog Reala. U panjolskoj prvog ovjeka nogometnog k
luba biraju navijai. Sefior Perez vlasnik je divovske graevinske tvrtke, jedne od
najveih u Europi. Predsjednik je jedne od najveih nogometnih sila svijeta. No inilo
se da mu ni ta od toga ne treba u nastupu, da ne treba znak svoje velike moi. Isti
nski velike ljude krasi odreena skromnost. 0 tome koliko je Realov predsjednik va a
n, te o tome koliko ga cijene, jasno svjedoi po tovanje ljudi koji ga okru uju. Sve t
e podatke o sebi on vam ni sluajno nee rei sam. Po elio mi je dobrodo licu na Bernabeu
i vi e puta naglasio koliko eli da se i Victoria, Brooklvn i mama osjeaju dobrodo lima
u Madridu.
U li smo u glavnu konferencijsku salu. S jedne strane dugakog, blago ovalnog stola
okupili su se svi iz kluba. Natiskivali su se da to bolje vide kako gospodin i go
spoa Beckham i senor Perez sjedaju na suprotnu stranu, u troje uz jedan kraj stol
a. Predsjednik mi je sjedio slijeva, Victoria zdesna. Dokumenti su bili spremni,
polo eni ispred nas: dvije skladne hrpice na svijetloj orahovini. Victoria mi je
prije odlaska iz Engleske darovala prelijepu novu kemijsku za potpisivanje novog
ugovora; jednu olovku odabrala je i za predsjednika Reala. Mo da ju je trebala ur
uiti prije nego to smo sjeli. No prije nego to smo se sna li, on
je ve ispru io ruku, uzeo penkalu koju je netko ostavio nakon prethodnog sastanka.
Tinta je, bit e, ipak samo tinta. Potpisao je on. Potpisao sam ja. Brooklvn je trk
arao iza na ih naslonjaa, dok moja majka nije tono znala bi li ga trebala poku ati uhv
atiti. Nema, dakle, opasnosti da sve ovo postane preozbiljno.
Ponovno smo se na li na nogama - posao je sklopljen, ugovor potpisan. Senor Perez
otvorio je svoj dar i uz osmijeh rekao:
- uvat u je na sigurnom do potpisivanja va eg sljedeeg ugovora. Hvala.
I ja sam se nasmije io. Gotovo posve iste rijei ve sam jednom uo: Alex Ferguson izgov
orio ih je kada se obraao dvanaestogodi njoj Unitedovoj nadi. A sada sam dvadesetos
mogodi njak, kapetan engleske reprezentacije i jednako uzbuen, pun i ekivanja i nervoz
an.
- Nema na emu, gospodine predsjednie. Hvala. Hvala svima. Divno je to sam ovdje. St
varno sam sretan.
Tim rijeima nisam ni pribli no opisao svoju sreu. ovjek nikada ne zna kako e se osjeati
u tako velikim trenucima dok ih ne do ivi. A ja sam tek sada istinski shvatio kol
iko je taj trenutak bio va an i dalekose an.
U Tryp Fenixu oekivala nas je veera. U tom hotelu Realovi se igrai sastaju prije ut
akmice. U prizemlju je osoblje ve postavilo stol u zasebnoj blagovaonici. Pristup
io sam madridskom Realu: ove veeri to treba proslaviti s ljudima koji su omoguili
moj prijelazak. Mojom ekipom iz agencije koja me zastupa, SFX, te nekolicinom lj
udi iz samoga sredi ta organizacije madridskoga kluba: na im prijateljem, Joseom; Jo
rgeom Veldanom; Pedrom Lopezom Jimenezom, predsjednikovom desnom rukom, te njego
vim sinom, Fabiom; Joseom Luisom Del Valleom, predsjednikovim pravnim savjetniko
m. I Victorijom. Gospoa Beckham bila je nevjerojatno lijepa. Osvojila je cijelo d
ru tvo. Kod mu karaca s kojima je sjedila pobudila je dojam da joj je do nogometa st
alo koliko i njima. Tko zna? Mo da joj je te veeri doista bilo stalo.
Bila su to ugodna dva sata. Znam koliko su svi prisutni u posljednjih mjesec dan
a bili napeti. Sada je do ao trenutak da otvore bocu s hlad8 \ David Beckham: Moja strana
nim pivom. Nije bilo nelagode, nije bilo politike, nije bilo pretvaranja: ljudi
koji su jedni drugima s vremenom postali dragi i koji sada u ivaju u meusobnom povj
erenju sjeli su kako bi zajedno veerali. ak ni formalni dio nije bio pretjerano sl
u ben. Moj agent, Tony Stephens, ustao je i rekao nekoliko rijei. Kratka zdravica v
elikim partnerima: meni i Victoriji i, sada, meni i Realu. Svima sam zahvalio na
poslu koji su odradili.
- Nisam sanjao o tome da u igrati za vi e nogometnih klubova. Ali na cijelome svije
tu nema nogometa a koji nije sanjao o igranju za madridski Real. Hvala svima to ste
mi to omoguili.
Zatim, im sam sjeo, ne to mi je palo na pamet. Za to nisam zahvalio osobi koja je va ni
ja od sviju? Za to nisam zahvalio Victoriji?
Propustio sam priliku: Jorge Valdano stajao je okrenut prema nama. Poeo je govori
ti, na panjolskome, dakako. Jose je u poetku prevodio, no kako ih je sve vi e obuzim
ao taj govor, ljudi su poeli dobacivati svatko svoje tumaenje pojedinih panjolskih
rijei. Situacija je postala pomalo kaotina, no senor Valdano nije se dao zbuniti i
samo je hrabro nastavio prema zacrtanome cilju:
- Prije tri godine Florentino Perez kandidirao se za mjesto predsjednika Reala.
Ljudi su ga smatrali hladnim, proraunatim poslovnim ovjekom i pitali se je li dora
stao funkciji. Na koncu je pobijedio jer je uinio ne to najstrastvenije, najzagri eni
je, najnevjerojatnije to je itko od navijaa mogao i zamisliti: iz Barcelone doveo
Luisa Figa. Senor Perez na predsjedniku je funkciju do ao sa eljom da ovaj nogometni
klub, kojeg je FIFA proglasila najznamenitijim i najuglednijim klubom 20. stolj
ea, bude najvei i u 21. stoljeu. Za to smo trebali odgovarajue igrae: najbolje, ali i
one koji e nogomet, i madridski Real, predstavljati na najbolji mogui nain. Raul j
e ve bio u klubu. Godinu dana nakon Figa, predsjednik je na Bernabeu doveo i Zida
nea. Godinu zatim, Ronalda. No jo je nedostajala jedna karika. Uvjereni smo da si
ti, Davide, igra koji je Realu potreban da bi bio potpun. Zbog tvojih igrakih spo
sobnosti, ali i stoga to nosi nogometni duh utjelovljen u kapetanu najbolje engles
ke vrste.
Po tonu kojim je govorio senor Valdano, kao i po njegovim gestama, i bez poznava
nja panjolskog jezika bilo je jasno da se pribli ava velikome finalu. Duboko je uda
hnuo. U tom je trenutku zazvonio Joseov mobitel: jedan od telefona koji preusmje
rava sve pozive osim onih na koje se ovjek doista mora javiti.
- El Presidente.
Jose i senor Perez jo su se dugo smijali i alili.
- Davide, predsjednik poruuje da mu je u asno ao to veeras nije ovdje s nama, ali nije
bio na veeri ni nakon potpisivanja ostalih velikih ugovora, pa mu se ini da se ne
bi trebao pojaviti ni danas.
Kratka stanka. Tek tako da bude siguran da emo shvatiti alu.
- Ka e: to, naravno, ne znai da mu ti nisi najdra i.
Sada su se svi smijali i u Joseov telefon vikali da bi predsjednik trebao doi bar
em na kavu.
- Ka e da je na proslavi roendana jednog od direktora kluba. Svi mo emo otii onamo. Ni
je daleko.
Senor Valdano cijelo je vrijeme uglavnom stajao, ekao da dovr i govor. Upravo kada
se spremao sjesti, predsjednik se poeo opra tati. Nadao se da emo u ivati u dru enju. Sv
i nazoni okrenuli su se prema senoru Valdanu, u i ekivanju njegovih zavr nih rijei. Men
i vi e od toga nije trebalo: shvatio sam to je rekao do tada i osjeao se vi e nego poa en
m. On je ponovo ustao. Jasno se vidjelo da razmi lja kako nastaviti. A zatim se, z
akljuiv i kako vi e nema smisla truditi se, nasmijao. I njemu je promaknula idealna p
rilika. Sada se odva io i na nekoliko rijei na engleskome:
- Davide i Victoria, dobrodo li u Madrid.
I meni se doista inilo da smo dobrodo li.
Nakon veere ostalo je jo vremena da Victoriju i mene brzo odvedu kako bismo pogled
ali jo dvije kue. Ve sam se poeo pitati: Kada se u Madridu spava? Cijeli utorak posv
etili smo ozbiljnome poslu, osobnoj strani mojeg prijelaska u Real, zaklonjenoj
od oiju javnosti. Za srijedu je bilo dogovoreno da e se najsvje iji transfer predsta
viti i svijetu. Brooklvn je donio odluku vrlo rano: drugi klinci, bazen i parki,
hvala. On i mama
uputili su se u kuu roditelja osobe s kojom smo se upoznali dan prije. Mene su oek
ivala dva intervjua: ekipa televizijske postaje Manchester Uniteda (MUTV) do la je
u Madrid pru iti mi priliku da se zahvalim i oprostim od navijaa svog dosada njeg kl
uba. Zatim je televizijski kanal madridskog Reala elio sa mnom razgovarati o prvi
m dojmovima i mojoj reakciji na odu evljenu izjavu Roberta Carlosa kako e sada napo
kon na Realovu stadionu igrati dvojica zgodnih nogometa a. Ta su dva razgovora, je
dan za drugim, moje prijepodne ispunila dvojakim osjeajima. Nisam imao prevelikih
pote koa s pronala enjem odgovora. No zapravo sam elio postavljati pitanja. Nisam mog
ao bez prestanka se ne pitati to navijai u Madridu i Manchesteru misle o novonasta
loj situaciji.
Real je za moje predstavljanje medijima i navijaima odabrao ko arka ku dvoranu, i to
jo davno prije nego to sam odluio da u nositi broj 23. Pabellon Raimundo Saporta div
ovska je i sumorna hala, dvorana s 5000 mjesta, dio sportskog kompleksa za treni
ranje koji nazivaju Ciudad Deportiva. Uz kripu guma, na a je povorka skrenula s gla
vne ulice i zavojitim prilazom dojurila pred ulaz. Ispred su nas ekali deseci nov
inara, a s lijeve strane naas sam ugledao travnjak na kojem u imati priliku utnuti
loptu, sada kao pravi Realov igra, prvi put pred Realovim navijaima. urno smo u li. uo
sam da su panjolci navodno poprilino opu teni i fleksibilni kada je rje o po tivanju r
okova, no sada sam imao osjeaj da radimo prema rasporedu kojeg se svi pridr avaju u
minutu. Nakon prolaska hodnikom na ao sam se pred masivnim tamnim zastorom na jed
nome kraju dvorane. Imao sam osjeaj da ekam izlazak na pozornicu u kolskoj predstav
i: u mislima sam poku avao ponoviti to elim rei kada se naem pred publikom.
Samo dvije-tri minute prije poetka, Jose mi je objasnio da e netko simultano prevo
diti moje rijei.

- Davide, mo e raditi male stanke, da stigne sve ponoviti na pa-njolskome?
- Pa, radije ne bih, Jose. to ako stanem, pa ne uspijem nastaviti? Govori mi nika
ko nisu specijalnost, no ovdje sam morao ne to rei i
to je trebalo zvuati to bolje.
- Ne bi li va ovjek barem poku ao pratiti moj tempo?
Nije bilo vremena za natezanje oko toga. U polutami sam se rukovao sa senorom Pe
rezom i upoznao s Alfredom di Stefanom. Za njega sam se raspitivao za juera njom vee
rom.
- Je li di Stefano najbolji igra u povijesti Reala?
- Nije. Samo najbolji igra u povijesti.
Gledao sam gotovo nejasne crno-bijele snimke na kojima di Stefano igra za Realov
u momad koja je koncem pedesetih sezonu za sezonom osvajala Kup prvaka. Senor Per
ez Realov je predsjednik: ovjek koji stoji ispred mene jo je va niji kada je rje o kl
upskome duhu. lako mu je preko sedamdeset, senor di Stefano i dalje je jak i iza
ziva po tovanje. ovjek u njegovu dru tvu jednostavno osjea da je ponosan na sve to je i
za njega i to je ostvario u Realu. inilo se da se ponosi i to je sada ovdje: dio sa
da njosti jednako kao i pro losti. Alfredo di Stefano za Real je ono to je za United
oduvijek Bobby Charlton.
Netko je ispru io ruku i odmaknuo zastor. Dotada nisam primijetio da se nalazimo u
blizini zvunika, no sada sam i ja, kao i svi ostali, uo iskljuivo glazbu - neku op
ernu ariju - vokale koji odjekuju dvoranom. Kakav ulazak. Nakon nekoliko stuba n
a li smo se na pozornici. Parket ispred pozornice bio je prepun fotoreportera, a n
jihove bljeskalice zaslijepile su nas im smo se pojavili. Jedva sam nazirao gleda
telje koji su sjedili na tribinama s obiju strana. Isprva sam samo davao sve od
sebe kako bih se bez prestanka smije io, koliko god taj osmijeh bio ukoen. Duboko u
zdahnuv i, spustio sam pogled ulijevo, prema mjestu na kojem je Victoria sjedila s
najvi im Realovim du nosnicima na posebno odijeljenim mjestima. Gledala me kao da el
i rei:
- Hajde sada. To je to, zna . Svi te gledamo.
Sada sam se doista smije io. Iza mene se nalazilo filmsko platno, tako veliko da s
am dolje na pozornici imao osjeaj da nisam vi i od tridesetak centimetara. Tek na t
renutak imao sam dojam da je subota ujutro i da sam u kinu. Razlika je bila samo
u tome to sam ja lik u filmu. Na utosmeoj pozadini: moja glava, Realov grb, rijei R
eal Madrid. Senor Perez napravio je nekoliko koraka prema rubu pozornice. Moje r
ijei
netko e prevoditi na panjolski. No njegove rijei meni nisu prevodili na engleski. I
onako nema prevoditelja koji bi bio u stanju pratiti njegov tempo. Tek poslije d
oznao sam o emu je govorio.
- David je velik igra, nogometa koji se razvijao u tradiciji rtvovanja momadi. Do ao j
e u najbolju i najnesmiljeniju ligu na svijetu. Uvjereni smo da je tehniki dovolj
no potkovan i da raspola e dovoljno sna nim karakterom da uspije.
Sada je naprijed stupio Alfredo di Stefano koji je donio Realov dres. Rukovali s
mo se, a snimatelji su dozivali:
- Ovamo, Davide. Aqui, aqui... porfavor... sehores. Dr ali smo dres ispred sebe, d
a ga svi vide.
- Okrenite ga, okrenite ga.
A na leima: 23 i, iznad broja, "Beckham". Nitko izvan kluba dotada nije imao pojm
a koji u imati broj. 0 tome sam razmi ljao dugo i s nelagodom: koji broj odabrati o
d onih koje ve ne nose drugi igrai. ak su i Realovi du nosnici moju konanu odluku dozn
ali tek kasno prethodne veeri, kada sam ih nazvao iz hotela.
Rafalna paljba dvjestotinjak fotoaparata. uo sam glasove u dvorani:
- Veinte y tres.
Dvadeset tri. A zatim, trenutak poslije:
- Michael Jordan. Michael Jordan.
Znai da ipak nije samo moj junak. Sada sam ja bio na redu. Pri ao sam mikrofonu. Ve
sam nebrojeno puta u sebi ponovio to elim rei. Nisam elio itati s papira. Nisam elio n
eodluno zamuckivati i pitati se kako nastaviti. I ovdje su u pitanju bili prvi do
jmovi. Kratko sam se naka ljao.

- Gracias. Sehor Perez, senor di Stefano, dame i gospodo... Zastao sam tek na dj
eli sekunde, kako bih prevoditelju omoguio da
odradi svoje. U prvi mah inilo se da njegov mikrofon ne radi. ekao ,sam. I dok sam
ekao, zaboravio sam cijeli pripremljeni govor. Odjednom sam poeo primjeivati tu umu
objektiva pred sobom, ljude u dvorani koji izvijaju vratove ne bi li me to bolje
vidjeli. Drago mi je to sam s vremenom stekao vjeru u samog sebe. Jednostavno sa
m otvorio usta i rijei su poele same izlaziti.
- Nogomet volim oduvijek. Naravno, volim svoju obitelj... Ponovno sam pogledao p
rema Victoriji: jo kako ih volim!
- ...i imam udesan ivot. Ali nogomet mi je sve. Igranje za Real ostvarenje je moje
g sna. Hvala svima to su do li sa mnom podijeliti radost dolaska ovamo. Gracias.
Ispred sebe dr ao sam dres... svoj novi dres:
- Hola Madrid!
Sada su nam se pridru ili i ostali klupski direktori, radi zajednike snimke, a nako
n toga nas je senor Perez odveo s pozornice i kroz hodnike doveo do prostorije n
a suprotnoj strani dvorane, gdje su nas na stolu doekale grickalice, kolai i bezal
koholni napitci. Takva soba'pos-toji u svim nogometnim klubovima: kosi strop i k
lupe poredane uza zidove. Ovu su sobu ipak malo doveli u red. Zatim su me provel
i kroz vrata na suprotnoj strani, vrata kroz koja se ulazilo u svlaionice: ne tol
iko impozantne kao dan prije na stadipnu Bernabeu.
Dok sam prvi put navlaio Realov dres i ostalu opremu, nisam se ni najmanje urio. Z
a nekoliko minuta kroz svlaionicu su pro la dvojica za titara, Simon i Jarmie, iz SFX
-a, te se uputili na Numero 2, pomoni teren s niskim triPinama na jednoj strani i
iza jednog gola. Navijai su ve ispunili sva mjesta. Trebalo mi je jo nekoliko tren
utaka da mi se oi naviknu na blistavo sunevo svjetlo. Protrao sam kroz vrata u ogra
di, a netko je prema meni bacio dvije lopte. Znam da ivim od nogometa. Kontrola l
opte, zadr avanje lopte u zraku, ovakav ili onakav nogometni trik: sve mi je to ve
u krvi. Ali na travnjaku, pred dvije tisue navijaa koji samo misle: poka i nam to zna .
..? Osjeao sam se nekako usamljeno, iskreno govorei, iako prijem koji su mi prired
ili madridistas nije mogao biti bolji: posvuda kompletne obitelji, kliu i ma u. Odm
ahnuo sam na obje strane. Fotografi su snimili Davida Beckhama koji je prvi put
odjenuo Realov dres.
Koliko u jo ostati na tom travnjaku? to jo trebamo obaviti? utnuo sam loptu prema pub
lici iza gola. mirkao sam prema toj tribini, poku ao vidjeti tko ju je uhvatio, pok
u avao stei dojam o tome kako e ti isti navijai na mene reagirati kada istrim na Berna
beu, rame uz
rame s galacticosima, uoi poetka prave utakmice. Znao sam da u se na posao u Madrid
vratiti 24. srpnja. Vrtuljak na kojem sam bezglavo jurio u posljednja dvadeset e
tiri sata iznenada se posve zaustavio. Preplavila me spoznaja o pravome znaenju s
vega to se dogodilo danas i dan prije, plua mi ispunila naletom istog kisika. Osjeao
sam se fantastino.
I u tom trenutku, krajikom oka, dok su uvari pratili smjer mojeg pogleda prema pub
lici, ugledao sam, daleko na lijevoj strani, lik koji je izletio iza metalnog ok
vira reflektorskog stupa. Djeak - mogao je imati jedanaest, dvanaest godina - pre
planuo, nakostrije ene crne kose, golog torza, u kratkim hlaama od trapera i ofucan
im tenisicama. I jurio je prema meni. ini mi se da sam ga uoio prije sviju. Gledat
elji su poeli iznenaeno vikati. Za titari su se naglo okrenuli i pogledali prema men
i. Bilo je prekasno: djeak - poslije sam doznao da se zove Alfonso - stajao je na
samo metar-dva od mene. Bio sam u oku, no na njemu nisam primjeivao ni ta zbog ega b
ih trebao ustuknuti. Gledao me razrogaenih oiju, moleivo, kao da od mene eli ne to, al
i ne zna to. Samo sam instinktivno ispru io ruke prema njemu. Nije ga trebalo dvapu
t pozivati: bacio se na mene uz glasan smijeh. Tako sam ga uhvatio i privio, got
ovo jednako sna no kao to se on dr ao za mene. Pokretom ruke za titarima sam pokazao da
je sve u redu: djeak je samo isku ao sreu. Uspio sam ga odvojiti od sebe dovoljno da
Simonu, koji je stajao ispred druge tribine, poka em:
- Dres. Trebam jo jedan dres.
Krenuli smo prema njima i na ii se na pola puta. Poku ao sam mu dati dres, no Alfons
o je samo stajao preda mnom, sada sa suzama u oima. Podignuo je obje ruke. Ja sam
mu navukao dres preko glave. Sve je nalikovalo na nekakav ekscentrian obred. Jed
nim dijelom uma bio sam svjestan da gledatelji sa svih strana kliu i zvi de. On je
provukao ruke i dres se spustio na ramena, pao mu gotovo do koljena. Uto je podi
gnuo pogled prema meni. Oi su mu bile nalik na zrcalo: srea, strah, strahopo tovanje
, zadivljenost injenicom da se upravo dogodilo ne to nemogue. Za manje od dva sata v
e u biti u zrakoUvod: U REALnost / 15
plovu i s obitelji se vraati kui u Englesku. Vrijeme je za pakiranje. Gdje e u to v
rijeme biti Alfonso? Promotrio sam djeakovo lice na kojem su se odra avali i ekivanje
i strastvena privr enost. Jasno sam vidio koliko je dugo sanjao, s kakvom je odluno u
htio doi do ovog mjesta, nai se preda mnom. Bio bih ga najradije upitao... imao sa
m osjeaj da on zapravo pita mene:
- Tko si ti, sinko? Odakle si do ao? Kako si se na ao ovdje gdje si sada?
rame s galacticosima, uoi poetka prave utakmice. Znao sam da u se na posao u Madrid
vratiti 24. srpnja. Vrtuljak na kojem sam bezglavo jurio u posljednja dvadeset e
tiri sata iznenada se posve zaustavio. Preplavila me spoznaja o pravome znaenju s
vega to se dogodilo danas i dan prije, plua mi ispunila naletom istog kisika. Osjeao
sam se fantastino.
I u tom trenutku, krajikom oka, dok su uvari pratili smjer mojeg pogleda prema pub
lici, ugledao sam, daleko na lijevoj strani, lik koji je izletio iza metalnog ok
vira reflektorskog stupa. Djeak - mogao je imati jedanaest, dvanaest godina - pre
planuo, nakostrije ene crne kose, golog torza, u kratkim hlaama od trapera i ofucan
im tenisicama. I jurio je prema meni. ini mi se da sam ga uoio prije sviju. Gledat
elji su poeli iznenaeno vikati. Za titari su se naglo okrenuli i pogledali prema men
i. Bilo je prekasno: djeak - poslije sam doznao da se zove Alfonso - stajao je na
samo metar-dva od mene. Bio sam u oku, no na njemu nisam primjeivao ni ta zbog ega b
ih trebao ustuknuti. Gledao me razrogaenih oiju, moleivo, kao da od mene eli ne to, al
i ne zna to. Samo sam instinktivno ispru io ruke prema njemu. Nije ga trebalo dvapu
t pozivati: bacio se na mene uz glasan smijeh. Tako sam ga uhvatio i privio, got
ovo jednako sna no kao to se on dr ao za mene. Pokretom ruke za titarima sam pokazao da
je sve u redu: djeak je samo isku ao sreu. Uspio sam ga odvojiti od sePe dovoljno da
Simonu, koji je stajao ispred druge tribine, poka em:
- Dres. Trebam jo jedan dres.
Krenuli smo prema njima i na li se na pola puta. Poku ao sam mu dati dres, no Alfons
o je samo stajao preda mnom, sada sa suzama u oima. Podignuo je obje ruke. Ja sam
mu navukao dres preko glave. Sve je nalikovalo na nekakav ekscentrian obred. Jed
nim dijelom uma bio sam svjestan da gledatelji sa svih strana kliu i zvi de. On je
provukao ruke i dres se spustio na ramena, pao mu gotovo do koljena. Uto je podi
gnuo pogled prema meni. Oi su mu bile nalik na zrcalo: srea, strah, strahopo tovanje
, zadivljenost injenicom da se upravo dogodilo ne to nemogue. Za manje od dva sata v
e u biti u zrakoUvod: U REALnost / 15
plovu i s obitelji se vraati kui u Englesku. Vrijeme je za pakiranje. Gdje e u to v
rijeme biti Alfonso? Promotrio sam djeakovo lice na kojem su se odra avali i ekivanje
i strastvena privr enost. Jasno sam vidio koliko je dugo sanjao, s kakvom je odluno u
htio doi do ovog mjesta, nai se preda mnom. Bio bih ga najradije upitao... imao sa
m osjeaj da on zapravo pita mene:
- Tko si ti, sinko? Odakle si do ao? Kako si se na ao ovdje gdje si sada?
Masakr nad cvijeem
"Gospoo Beckham,
smije David u park na nogomet?"
Uvjeren sam da bi je mama uspjela izvui negdje iz hrpe: videosnimku moje prve tek
me. Ja, David Robert Joseph Beckham, trogodi nji djeak, nosim novi komplet Manchest
er Uniteda koji mi je tata kupio za Bo i, igram nogomet u dnevnoj sobi na e kue u Chin
gfordu. Dvadeset pet godina poslije, Victoria me mogla snimiti kako se jutros, p
rije odlaska na trening, loptam s Brooklvnom. Unato tome to mi se u ivotu dogodilo
toliko toga - ak je i dres koji sada nosim druge boje - pone to je zapravo ostalo p
osve isto.
Kao otac, dok promatram kako odrastaju moji sinovi, stjeem odreenu predod bu o tome
kakav sam vjerojatno bio kao djeak; ujedno se prisjeam kako se moj tata odnosio pr
ema meni. im sam prohodao, nabavio mi je nogometnu loptu. Mo da ak i nisam ekao loptu
. Sjeam se kada je Brooklvn tek poeo samostalno stajati. Jedno poslijepodne igrali
smo se nakon treninga. Ne znam ni kako ni za to, ali na kuhinjskome podu na la se k
onzerva s grahom u umaku, a on je, prije nego to sam se uope sna ao, nainio nekoliko
nesigurnih koraka u njezinom smjeru i raspalio je svom snagom. Da se smrzne od st
raha: od takvog udarca bez problema mo e stradati metatarzalna kost. Jo dok sam ga
sna no grlio, nisam se mogao prestati smijati. Takav sam, valjda, bio i ja.
To je jednostavno u ovjeku, upisano u genima. Pogledajte samo Brooklvna: bez pres
tanka eli igrati nogomet, tri, utira, baca se. I ve slu a, kao da je pripravan uiti. U
dobi od tri i pol godine ve je znao topati. Nakon toga, ve se znao povui za korak i
udariti loptu tako da se vrati do mene. Usto ima i izvrstan osjeaj za ravnote u. Je
dnom prilikom, kada je imao dvije i pol godine, boravili smo u Nevv Yorku. Sjeam
se kako smo izlazili iz restorana i spu tali se stupama. On je stajao, pogleda pod
ignutog prema Victoriji i meni, vr cima prstiju na jednoj, dok je petama balansira
o iznad sljedee stube. Izgleda da nas je tip promatrao iz restorana, jer je iznen
ada dojurio do nas i upitao koliko je na em sinu godina. Kada sam mu rekao, objasn
io je da je djeji psiholog i da je upravo nevjerojatno da djeak Brooklvnove dobi u
spijeva tako balansirati iznad stube.
Za Romea je jo malo prerano ne to pouzdanije tvrditi, ali Brooklvn je uistinu pun s
amopouzdanja koje izvire iz njegove energije, snage i koordinacije pokreta. Ve go
dinama juri uokolo na romobilu - praktiki leti. Vjeruje u sebe, u fizikome smislu,
a takvu sam samouvjerenost, znam, imao i ja. Kao djeak, potpunu sigurnost i samo
pouzdanje osjeao sam jedino i iskljuivo kada sam igrao nogomet. tovi e, to bih i sada
rekao za sebe, iako mi je Victoria ulila samopouzdanje na nebrojenim drugim pod
rujima. Znam da e to pru iti i Brooklvnu i Romeu.
Unato svim slinostima oca i sina, Brooklvn i ja vrlo smo razliiti. Ja sam u njegovo
j dobi svima koji su bili voljni slu ati ve poput papige ponavljao: "Igrat u u Manch
ester Unitedu". On ka e da e biti nogometa kao tata. Ali United? To od njega jo nismo
uli. Brooklvn je istinski sna an, skladno graen djeak. Ja sam, pak, uvijek bio mr av.
Koliko god jeo, dok sam rastao, to jednostavno nije imalo nikakvog efekta. Na no
gometnom igrali tu vjerojatno sam izgledao jo sitnije jer sam, ako nisam bio s tato
m i njegovim prijateljima, bio u parku Chase Lane, praktiki na nekoliko koraka od
kue i igrao s dvostruko starijim djeacima. Ne znam je li razlog bilo to to sam bio
dobar ili to to su me mogli bacati u zrak, a ja sam tra io jo , ali nakon kole su uvi
jek dolazili na na a vrata:
Masakr nad cvijeem / 19
- Gospoo Beckham, smije David u park na nogomet?
U parku Chase Lane proveo sam mnogo vremena. Ako ondje nisam bio sa starijim djea
cima poput Alana Smitha, koji je ivio u na oj ulici, dvije kue dalje, onda sam ondje
bio s tatom. Loptom smo se poeli igrati u vrtu iza kue, no ja sam ondje masakrira
o cvjetne lijehe, pa smo, kada se on vratio s posla (radio je kao instalater cen
tralnog grijanja), zajedno odlazili u park i trenirali satima i satima. Sve pred
nosti kojima raspola em u igri elementi su kojima me tata nauio u parku prije dvade
set godina: na valjanom dodiru i udaranju lopte radili smo do mraka. On je udara
o loptu koliko je mogao vi e u zrak i tjerao me da je ukrotim i kontroliram. Zatim
udaranje i jednom i drugom nogom. Dobro je pazio da svaki moj udarac bude ispra
van. Bilo je to sjajno, iako me katkada stvarno izluivao. "Za to ne mo e jednostavno s
tati na gol i pustiti me da pucam?" razmi ljao sam tada. Vjerojatno se mo e rei da me
tjerao. Ali pritom treba naglasiti i da nisam htio raditi ni ta drugo i da sam im
ao sree to je tata imao toliko snage i volje trenirati sa mnom.
Moj tata, Ted, i sam je igrao nogomet u momadi pod nazivom Kingfisher u mjesnoj l
igi Forest and District, a moja mama Sandra, starija sestra Lynne, mlaa sestra Jo
anne i ja i li smo ga gledati. Bio je centarfor; poput Marka Hughesa, samo malo ma
nje profinjen. Bio je na probi u Levton Orientu i dvije godine poluprofesionalno
igrao u Finchley VVingateu. Tata je bio dobar nogometa , iako su ga neprestano hv
atali u zaleu. Trebalo mi je dugo da shvatim to tono znai to pravilo, a ini mi se da
tata nikada nije proniknuo u sve njegove potankosti. Obo avao sam gledati kako igr
a. Obo avao sam sve vezano uz nogomet i jasno uviao koliko mu igra znai. Kada mi je
rekao da e prestati redovito igrati kako bi se mogao posvetiti trenerskome radu s
a mnom - u to vrijeme bilo mi je vjerojatno osam-devet godina - tono sam znao to z
nai ta rtva, iako svoju odluku nikada nije spominjao u tom kontekstu.
Negdje od moje osme godine, tata me radnim danom naveer vodio na treninge Kingfis
hera, u VVadham Lodge, do kojeg se od nas dolazilo kratkom vo njom North Circular
Roadom. Uz te veeri ve u me divne uspomene, ne samo jer sam bio s tatom i njegovim
trendovima, nego
tjSfciO \ David Beckham: Moja strana
i
se s rado u sjeam i samog terena. Vo nja do onamo trajala je desetak minuta. Prolazili
smo dugakom ulicom s kuama u nizu i skrenuli kroz velika plava drvena vrata, pokr
aj prvog parkirali ta do li na drugo, koje se nalazilo neposredno uz igrali te. Teren
je bio prekriven naranastim ljunkom pomije anim sa ljakom. Imao je okvire gola normal
nih dimenzija i mre e, a tu je bio i maleni bar, lokal s kojeg se pru ao pogled na i
gru. Iza su se nalazila jo tri ili etiri terena, meu njima i najbolji, koji se uvao
za kup-utakmice i posebne prilike. Oko njega se nalazio maleni zid, a imao je i
dvije natkrivene klupe. Meni se u to vrijeme inilo da je rije o velikome stadionu.
Sanjario sam da u jednog dana zaigrati na njemu.
VVadham Lodge u ono se vrijeme nije redovito odr avao. Sjeam se da je svlaionicama v
ladalo ozraje amaterske lige: blato na podu, jadna rasvjeta i hladna voda koja ka
pa iz tu eva. Tu je jo bio i miris li mi -menta kojim su igrai trljali noge. Osjeao s
e ve na samome ulazu. Igrali te je imalo i reflektore - est arulja na vrhu stupova no najmanje jednom u toku utakmice ili treninga svjetla su se gasila i netko je
morao otrati i u mjera koji se nalazio u ormaru na ulazu u svlaionicu ubaciti kovan
ice.
Uz treniranje s Kingfisherom tijekom nogometne sezone, u VVadham Lodge dolazili
smo i za ljetnih praznika. Tata je vodio jednu momad ljetne lige, i u njoj usput
igrao, a ja sam na utakmice dolazio s njim. Zajedno smo trenirali prije i poslij
e, a zatim, dok se na velikom terenu igrala njegova utakmica, ja sam uvijek pron
alazio druge djeake s kojima sam igrao na susjednom terenu pokrivenom ljakom. Najv
ei dio profesionalne karijere proveo sam u klubu s najboljim uvjetima, u kojem se
vodi briga o svemu, no drago mi je to sam u djetinjstvu iskusio i mjesto kakvo j
e VVadham Lodge. Hou rei, da nisam onamo dolazio s tatom, mo da bih odrastao a da ni
kada ne bih doznao za sapun na pagi kod tu a. I to je jo va nije, ondje sam poeo izvodit
i slobodne udarce. Nakon to su svi ostali zavr ili i ve se dru ili uz pie, ja sam oti ao
na rub kaznenog prostora i pucao slobodne udarce prema golu. Za svaki pogodak u
preku tata mi je tjednom
d eparcu dodavao po 50 penija. Jednako va no bilo mi je i to to me potap ao po leima.
Ostali oevi svoje su sinove dovodili povremeno, no ja sam, kada sam poeo dolaziti,
ondje jednostavno bio tjedan za tjednom. Sjedio sam u baru i promatrao momad kak
o vje ba. Poslije su me, potkraj treninga, pozivali da zaigram s njima, pet protiv
pet. Bio sam tako uzbuen to sam s njima na terenu - s tim odraslim mu karcima - da
sam trpio sve. Sjeam se kada me jedan od njih zaustavio o trim startom. Tati se to
nije ni najmanje dopalo, no, kao i obino, ako me netko oborio, samo mi je rekao d
a ustanem i nastavim. Upozorio me da moram biti spreman na povremene e e kontakte. D
a je cijelu veer trao uokolo i igraima govorio da ne startaju na mene, moj dolazak
i ne bi imao smisla. injenica da sam u mladosti nekako uvijek igrao nogomet s veim
i sna nijim igraima pomogla mi je, uvjeren sam, u kasnijoj fazi karijere.
Kada nismo bili u VVadham Lodgeu, veeri sam provodio u Chase Laneu. Imali smo taj
ni prolaz do parka: na suprotnoj strani ulice, pa zatim jo etiri-pet kua dalje od n
a e, nalazio se neiji prolaz do prostora iza kue. ekali smo na poetku prolaza sve dok
se nismo uvjerili da nigdje nema nikoga, a zatim u punom trku pre li pedesetak met
ara do ivice, pa kroz nju i rupu u ogradi. Jo sam uvijek u vezi s par prijatelja k
oje sam upoznao u parku Chase Lane. Poslije sam i ao u kolu sa Simonom Treglovvenom
i njegovim bratom Mattom, a sa Simonom sam i danas u vezi. Zakljuili smo da se d
obro sla emo nakon jedne prepirke oko toga je li moja lopta kraj njega u la u gol. P
repirka je prerasla u pravu tunjavu, iako je Simon od mene stariji etiri godine. T
unjave - upravo je nevjerojatno kako djeaci sklapaju prijateljstva. Obino smo se sa
mo dodavali, napucavali loptu do mraka, no ondje je neko bio i omladinski klub, u

nekakvoj drvenoj kuici, koji je vodila gospoa Joan. Moja ju je mama poznavala, pa
joj je telefonom javljala da kreemo onamo. Kod nje se mogao igrati stolni tenis
i biljar. Moglo se kupiti gazirano pie i okolada. Iza se nalazio minijaturni djeji
bazen koji je ljeti bio prepun. Joan je s vremena na vrijeme organizirala prijev
oz minibusom, tako da smo svi odlazili u toplice Walthamstow. Uz kuicu
se nalazila i kosina za rolanje. Moja mama vjerojatno zna da sam dio porezotina
i modrica zaradio na skateboardu, iako mi je u ono vrijeme bio zabranjen. Jedini
gadan udarac dogodio mi se kada sam jedne veeri pao u trenutku kada sam na u loptu
vadio iz ve zatvorenog bazena. Joan je jo bila ondje i nazvala je moje roditelje,
rekla da imam porezotinu na glavi. Barem est-sedam godina, do rane tinejd erske do
bi, taj je park bio jedan cijeli svijet. Danas od njega nije ostalo ni ta. A to je
velika teta. Vremena se mijenjaju i neki su klinci poeli uni tavati sve to je postoj
alo, tako da su ga na koncu morali zatvoriti.
Moj uistinu prvi bliski prijatelj bio je djeak po imenu John Brovvn, koji je ivio
nekoliko kua dalje, u istoj ulici. John i ja zajedno smo i li i u ni e i u vi e razrede
osnovne kole. Nije bio osobito zagrijan za nogomet, pa smo se, kada ga nisam mog
ao nagovoriti na loptanje u parku, kod njega ili kod mene zabavljali lego-kockam
a ili igrali Gamebov, u na oj se ulici vozili biciklima ili se rolali. Poslije, ka
da sam poeo igrati za Ridgeway Roverse, John je dolazio na neke od na ih utakmica,
iako nije igrao. Nekolicina nas, a osobito ja i jo jedan deko iz Ridgewaya, Nicky
Lockvvood, uvijek smo bili zagrijani za filmove, a John je takoer naje e i ao s nama; s
jeam se kako nas je mama vozila do kina u Walthamstowu. Dok smo bili mali, John B
rovvn i ja bili smo najbolji trendovi, no mene je nogomet ipak odvukao u posve d
rugom smjeru. John je po zavr etku kole postao pekar.
Na moju veliku sreu, u mojoj prvoj koli, osnovnoj koli Chase Lane, voljeli su nogom
et. Jo se sjeam gospodina McGheeja, uitelja koji nas je trenirao. Gospodin McGhee j
e kot i to strastveni, ponosni kot, zapravo pomalo nalik na Alexa Fergusona. Klinc
i su voljeli prepriavati kako gospodin McGhee, kada je ljut, u zid baca alice, lop
tice za kriket, to god bi mu se na lo pod rukom. Ja osobno nisam vidio ni ta slino, no
ipak smo se pomalo bojali ovjeka na takvu glasu. Imali smo stvarno dobru momad, a
igrali smo u posve zelenom kompletu. Ja sam igrao nogomet i za Cubse, to je bilo
mogue samo ako se nedjeljom i lo u crkvu. Stoga je cijela obitelj - ja, mama i tat
a, te moje sestre - svake nedjelje, bez iznimke, odlazila na misu.
Moji su roditelji znali koliko volim nogomet. Ako je postojao nain da se domognem
kakve-takve utakmice, davali su sve od sebe kako bi se to i ostvarilo. Bilo da
se radilo o igranju ili da se pru ala mogunost da me netko trenira, dobio bih prili
ku. Bio sam u svim moguim nogometnim kolama. Prva je bila Nogometna kola Rogera Mor
gana, nekada njeg krila Spursa. Onamo sam odlazio jako esto, osvajao sve znake, dok
nisam do ao do zlatne. Tata je oduvijek bio navija Uniteda, pa smo ih poeli gledati
kada su gostovali u Londonu. Mamin tata bio je zagri eni navija Tottenhama i esto me
vodio na VVhite Hart Lane. Za svaki Bo i dobivao sam Unitedov komplet opreme i Tot
tenhamov komplet, a mama je neki put kupila i kompletni dres reprezentacije. Ako
je bila rije o nogometu - ili neemu povezanom s nogometom - ja sam uvijek bio tu.
Mama ba i nije bila toliko odu evljena nogometom. Njezin tata, meutim, jest, a to je
i bio jedan od razloga zbog kojih sam tako volio biti s njim. Joe je radio u ti
skarskoj struci. Godinama je na posao i ao na suprotnu stranu ulice, u tvrtku Stat
ionerv Office u Islingtonu. Poslije je pre ao u jedan od vodeih dnevnih listova. On
i moja baka Peggv ivjeli su u opinskome stanu u neposrednoj blizini City Roada, k
od Old Streeta. Moj je tata subotom na posao naje e odlazio vrlo rano. Mi ostali vla
kom smo odlazili u VValthamstovv i dan provodili s djedom i bakom. Onamo smo mor
ali doi prije podneva: djed je oko 11.30 redovito odlazio gledati Spurse. Prije o
dlaska silazio bi gledati kako igram nogomet u malenome parku ispred zgrade. Uvj
eren sam da se djed jo sjea tih vremena: a sasvim se sigurno sjea kako sam mu razbi
o naoale. Bilo mi je tek oko est godina i ve sam udarao loptu tako jako da njegove
naoale doista nisu imale izgleda kada sam ga sluajno napucao posred lica.
im je Joe oti ao u VVhite Hart Lane, Peggy je nas ostale vodila u duane. Neki put od
lazili smo u centar, u VVest End, no e e ipak autobusom do Angela, pa na sajam Chape
l. Nisam imao ba ni ta protiv. Malo sam se morao vui za mamom, bakom i sestrama, no
nekako sam do povratka uvijek uspijevao izvui igraku ili ne to slino.
Ponekad smo objedovali u Chapel Streetu: mesnu pitu i pire. Nekako u vrijeme na eg
povratka kui i Joe se vraao s utakmice. Nakon toga spremao se za nonu smjenu. Tata
je, po zavr etku posla, dolazio po nas u VVenlock Street i kui smo se vraali zajedn
o, autom.
Kada sam poeo ozbiljnije igrati nogomet, Joe i Peggv dolazili su nedjeljom prije
podne k nama. Djed je gledao sve moje utakmice. Volio sam kada je bio u gledali tu
: kada smo razgovarali o tekmi i mojoj igri prema meni je bio popustljiviji nego
tata. I mama je htjela gledati utakmice, tako da je Peggv ostajala kod nas. uval
a je Lvnne i u meuvremenu pripremala nedjeljni ruak za sve. Potom smo, nedjeljom p
oslije podne, esto odlazili u park Victoria u Hacknevju, koji je nudio obilje otv
orenih prostora za nogomet s tatom i djedom, ali i mno tvo drugih stvari: veliki u
reeni prostor za djecu, jezerce s amcima, ak i maleni zoolo ki vrt.
Vi e od toga nisam mogao tra iti. I nisam tra io, no tada su se ionako pojavili Ridgew
ay Roversi koji su potpuno obuzeli moj ivot. Imao sam sedam godina, tako da i nij
e neobino to se svega ne sjeam sasvim tono. Moja se mama sjea da me netko primijetio
kako igram u parku i kako nam je na vrata zakucao neki tip, Stuart Underwood, ko
ji je pitao za mene. Moj tata, pak, dr i da je u mjesnim novinama izi ao oglas u koj
em se reklamirala nova ekipa i da se tog poslijepodneva u Chase Laneu odr avala sv
ojevrsna provjera sposobnosti. Bilo kako bilo, uistinu sam zahvalan - i ponosan
- to sam postao dijelom prve momadi Ridgeway Roversa. A ovjek koji je oformio tu ek
ipu silno je zaslu an to sam ostvario nogometnu karijeru.
Stuart Undervvood pravi je div. Visok je oko metar devedeset tri, krasi ga prodo
ran glas pravog diva i fantastian karakter. Tip sto ernog narednika. U poetku sam ga
se bojao. Znao je biti poprilino grub i nesmiljen: kako god bio malen i mlad, ak
o nisi dobro igrao, bilo na utakmici, bilo na treningu, govorio ti je da si smee
i da se mora vi e truditi, umjesto da te samo poku a utje iti i oraspolo iti. Stuart je p
rema svima bio iskren. Ali nije bio poput oeva koji na djejim tekmama stoje uz aut
-liniju, deru se i viu. Krasila ga je i svojevrsna blagost. U ekipi je
igrao i njegov sin Robert, no Stuart je bio poput oca svima nama. I sanjao je o
stvaranju istinski velike momadi.
Nije bilo djeaka koji nije obo avao igrati za Stuarta, pa je momadski duh kod nas bi
o upravo fantastian. Stuart nam je organizirao natjecateljske nastupe u Nizozemsk
oj i Njemakoj, tako da smo stjecali iskustvo kakvo profesionalci stjeu u Ligi prva
ka ili na meunarodnim turnirima. U rad su se ukljuili i drugi oevi. Moj je tata pre
uzeo dio tre-nerskih poslova. Kao i Steve Kirby, iji je sin Ryan igrao u Ridgeway
u i na koncu, deset godina poslije, igrao protiv mene u Ligi. Tata je uvijek bio
u dobroj formi i s nama je trao, ali i radio na tehnici. Steve je bio pomalo tak
tiar i radio je na pozicijskoj igri, kretanju bez lopte i slinim elementima igre. e
sto se dogaalo da su na treningu sva trojica i tada smo se dijelili u manje skupi
ne: malo je djeaka na e dobi kojima je na treninzima posveivano toliko pozornosti. N
jih trojica - Steve, Stuart i moj tata - esto su se prepirali, no sve je uvijek i
malo jedinstven cilj. Bili su asni i po teni ljudi koji su htjeli stvoriti maksimal
no kvalitetnu momad.
I upalilo je. Ne znam gdje ih je Stuart pronalazio, no imali smo nekolicinu stva
rno izvrsnih igraa: Ryana Kirbyja, Micaha Hydea, koji je danas u VVatfordu, Jason
a Brissetta, koji je, koliko sam uo, igrao u Bournemouthu, te Chrisa Daya, koji j
e bio na vitki centarfor, ali je na koncu do ao na gol Oueen's Park Rangersa. Meutim
, u svemu je na prvome mjestu bila momad. Savr en primjer za to bio je sin Stuarta
Undervvooda, Robert. Iskreno govorei, nije bio obdaren ne znam kakvim sposobnosti
ma, no budui da se toliko trudio i radio na pobolj avanju igre, postao je odlinim mo
madskim igraem. Ta injenica slu i kao pohvala njemu, ali i Stuartu i nama ostalima. N
i u jednom trenutku nismo pomislili: nije dovoljno kvalitetan da igra za Ridgewa
y.
Stuart je sve morao imati organizirano kako treba. Uvijek smo imali vi e nego pris
tojan teren za domae utakmice, poput travnjaka u sport-skome centru Ainslie Wood,
na samo nekoliko minuta hoda od kue. Treninge smo imali dvaput tjedno. Stuart je
ivio u blizini, u Larksvvood Roadu, a ondje se nalazio ureen park u koji smo esto
zalazili. Bez
obzira na naine i sredstva, Stuart se uvijek brinuo da imamo sve to trebamo. Kod v
a nih utakmica, na primjer finala Kupa, zahtijevao je da i mi, osmogodi njaci, i dev
etogodi njaci nosimo ko ulju i kravatu. Jo jedno va no pravilo: ako u tjednu ne doe na tr
ening, vikendom ne igra ; kratko i jasno. Bila je to korisna navika: uvijek sam pa
zio da se pojavim na treningu i da doem na vrijeme. Ionako sam volio trenirati. iv
io sam za vje be. To je bio jo jedan od razloga zbog kojih smo imali odlinu momad: Ri
dgeway Roversi su sve uvijek radili kako treba.
S obzirom na tako velik broj mladih momadi, istiu se samo najnadareniji igrai. Drug
dje se oko pojedinaca podi e velika pra ina. Takvo to u Ridgewayu nije bilo dopu teno:
svakoga tko bi se razmetao ili prenemagao spu tali su na zemlju. Momad je uvijek na
prvome mjestu. Ubrzo smo poeli doPivati utakmice rezultatom od deset ili jedanae
st prema nula i ljudi su poeli uviati da nismo kao ostali. Profesionalni klubovi p
oeli su pratiti na e igrae i ini mi se da se West Ham za mene raspitivao kada mi je b
ilo jedanaest godina. No Stuart, Steve i moj tata zakljuili su kako nema potrebe
da netko od nas u sljedeih nekoliko godina ima veze s klubovima. Pravila su nalag
ala da igra istodobno ne mo e trenirati i u profesionalnome klubu i u momadi koja ig
ra Nedjeljnu ligu. Znao sam da to ne elim, da nisam spreman. Svi smo se dr ali Ridg
ewaya. ini mi se, dugorono gledano, da nas je upravo zbog tih pravila tako puno us
pjelo. Od samog poetka uili su nas odanosti i predanosti.
A ja sam morao uiti i kako ne igrati nogomet. Kako sam bio ni i od veine igraa, nadob
ivao sam se raznoraznih udaraca. Tata mi je utuvio u glavu da je, u najveem broju
sluajeva, najbolje jednostavno ustati i nastaviti igrati, kao kada sam igrao s n
jegovim trendovima u VVadham Lodgeu. Nauio me puno i o izbjegavanju ozljeda. Kao
krilo - i budui da je sve vi e ljudi znalo za mene - esto sam se nalazio pred braniem
koji me poku avao udariti. Tata je sa mnom radio na tome da zadr avam loptu u pokre
tu, daje se brzo rje avam im je ukrotim. To mi i danas, u svijetu profesionalnog no
gometa, poma e pri izbjegavanju veih neprilika. A to je i najbolji nain igre. Kada m
i je bilo pribli no deset
godina, jednom sam bio prisiljen pauzirati zbog ozljede: ozljede kakva se dogaa m
nogim djeacima. Neprestano tranje i skakanje, osobito na tvrdome terenu, lo e utjee n
a koljena, goljenice i gle njeve. Ja sam najte e posljedice osjeao na petama: isprva
probadanje, a zatim, bol za vrijeme i nakon utakmice. Poku ao sam u kopake stavljat
i jastuie od spu ve, no na kraju sam ipak morao posve odustati od nogometa. Nisam mo
gao igrati, nisam mogao trenirati. Nisam se mogao ak ni dodavati u parku. Bilo je
to najdu ih pet tjedana u mojem ivotu i to, na odreeni nain, nikada nisam prebolio.
U stanju sam poludjeti kada nogomet moram gledati, umjesto da igram.
U Ridgeway Roversima svi smo se odlino provodili, ne samo mi igrai. U gotovo svim
aktivnostima sudjelovale su i na e obitelji, bilo da se radilo o pranju dresova, v
o nji na ovo ili ono igrali te, odlasku na put ili prikupljanju novca. Ekipa se na o
kupu odr ala est godina, a tako je bilo i s obiteljima. Nitko ne mo e tako dugo biti
zajedno a da se s nekim ne zbli i. Sjeam se kako je otac Micaha Hydea, Ken, imao dr
ead-lockse: on i moj tata - kratko pod i an - stoje uz aut-liniju, jedan do drugog,
na nedjeljnoj utakmici Ridgewaya. Roditelji su esto organizirali veere i plesove p
etkom naveer, kako bi pomogli u prikupljanju novca za momad, lako nas je tata vodi
o na treninge, moja je mama u mene i nogomet vjerojatno ulo ila podjednak broj sat
i kao i on, unato tome to je radila kao frizerka. Ona je jedina od mama vozila, ta
ko da je zadaa vo nje minibusa, kada bismo ga koristili, uvijek nekako dopala nju.
Kada je tata radio, mama me transportirala do tra enog odredi ta, na vrijeme, uz pot
rebne stvari u odgovarajuoj torbi.
Iz dana nje perspektive, ini mi se da je sve to mojim sestrama vjerojatno dosta te ko
padalo, budui da je obitelj tako velik dio vremena tro ila na moj nogomet. S Lynne
sam poslije razgovarao o tome i ona ka e da se doista osjeala pomalo zanemarenom.
Od mene je starija tri godine i imala je svoje dru tvo, te je jednostavno nastavil
a ivjeti svoj ivot. Unato tome, dok smo zajedno bili u koli, Lynne me redovito brani
la u svakoj nevolji. Sjeam se kako sam se jednom u srednjoj koli u Chingfordu zakai
o s nekim starijim dekom dok smo stajali u redu za

objed. Na koncu me premlatio na kolskom igrali tu. Kui me odvela Lynne. Pobrinula se
za mene i o dogaaju obavijestila uitelje. Nogomet joj je, meutim, jednostavno bio
odbojan. Sada oboje imamo obitelji: l_ynne i njezin suprug Colin imaju djevojicu
i djeaka, Georginu i Freddieja. lako se zbog djece ne viamo tako esto, ini mi se da
u posljednje vrijeme osjeam veu bliskost sa starijom sestrom nego u ranoj mladosti
.
S Joanne je bilo drukije. Rodila se kada je meni bilo pet godina. Jo se sjeam kako
sam stajao u kuhinji kad se tata vratio kui i rekao da se rodila, a ja sam briznu
o u pla. U asno sam, dakako, pri eljkivao brata. Ali dobro smo se slagali: kad sam od
nje tra io da stane na gol u vrtu iza kue, nikada nije odbila. Bez prestanka se vu
kla za mnom: na nogomet, u park, u duane, svugdje. Joanne je danas frizerka, kao
mama, i tek u posljednje dvije godine, otkako je poela raditi i otkako se udala,
vi e nismo tako esto zajedno. I ona je, bit e, jednom morala odrasti; kao i ja. Ipak
, ponekad mi nedostaje moja mala frendica. A siguran sam da i Joanne nedostaje t
rkaranje sa starijim bratom.
Mama je uvijek dobro pazila da za veerom budemo zajedno, kao prava obitelj. Tada
su me ona i tata obino poku avali navesti da im ispriam to se sve dogaalo u koli. Isto
to ja sada radim Brooklynu. Ako ga pitam, odgovor je identian odgovoru koji sam n
udio svojim roditeljima: ni ta, lako se nije dogaalo ni ta tajno. Djeca su jednostavn
o takva, zar ne? U ni im razredima obino sam bio kod kue i pomagao u vrijeme priprem
e obroka. Izvodio sam Joanne u vrt ili je odvodio u dnevnu sobu, kako ne bi smet
ala mami u kuhinji. Kada je sve bilo spremno, moja je du nost bila postaviti stol.
Poslije, u vi im razredima, za izbornu sam odabrao domainstvo - u biti isto kuhanje
- jer je jedina druga mogunost bila dodatni sat biologije i fizike. Kod kue sam i
onako volio biti u kuhinji. S trinaest godina, ako je mama radila, ja sam dovr ava
o veeru za sve. Ako je nekome kod kue radila frizuru, ja sam njezinim mu terijama ku
hao aj i slagao kekse na maleni pladanj.
Vjerojatno je negdje do lo do nekakve pogre ke, jer kada sam pre ao u srednju kolu - u k
olu Chingford High u Nevin Driveu - pokazalo se
da se ondje igra ragbi, a ne nogomet. Na moju sreu, na trener ragbi-ja, John Bullo
ck, bio je nepopustljiva i disciplinirana osoba, ali i drag ovjek. Bio je divan p
rema svima nama i inilo se da za mene uvijek ima puno vremena. Bio je fantastian ui
telj. Umro je prije nekoliko godina, iste one veeri kada sam u utakmici protiv Ar
gentine u Saint-Etienneu dobio crveni karton, no bio je i jedini nastavnik s koj
im sam ostao u kontaktu. ak i kada sam ve oti ao na Old Trafford, jo sam pisao gospod
inu Bullocku, posjeivao i njega i kolu i mislim da mu je to puno znailo. Ljudi su m
i poslije rekli da me doista obo avao i da je bez prestanka samo o meni priao.
ini mi se da ga nogomet nikada nije osobito zanimao, no nas mladia koji smo mu dod
ijavali i gnjavili ga bilo je toliko da je odluio poku ati. Time se sve promijenilo
. im smo oformili kolsku nogometnu momad, poeli smo osvajati prvenstva i kupove, to j
e nama bilo fantastino. A bilo je odlino i za kolu. Mo da mi je nogomet pomogao da on
dje budem sretan. Nastava me nije pretjerano zanimala. Bio sam opinski prvak u kr
osu i plivao za kolsku reprezentaciju, no u ivotu sam oduvijek elio samo jedno. Ima
o sam sree to se taj poriv kod mene pojavio u vrlo ranoj dobi. S obzirom na to to s
am pri eljkivao, kakva bi bila korist od usputnih skretanja i gubljenja vremena? J
ednom ili dvaput na vrat sam si navukao nevolje zbog drskosti, kao to se to ve dog
aa svim djeacima u koli. No uglavnom sam bio povuen i odraivao domae zadae: esto sam
azio Alanu Smithu, ija mi je majka u tome dijelom pomagala. Sjeam se kako joj je s
tra no dobro i la matematika, kao i Alanu. On se sada bavi osiguranjem, radi za Roth
schild i nas se dvojica povremeno sluajno sretnemo: o enio se i odselio, ali radi u
uredu smje tenom u potkrovlju roditeljske kue. Va no je da, osim zbog bolesti, nikad
nisam izostao iz kole, ni u Chase Laneu ni u Chingfordu.
Da nije bilo nogometa, nemam pojma to bih na koncu postao. Volio sam glazbeni, a
uiteljice u ni im razredima smatrale su da imam dosta dobar glas. U zavr nom razredu
bio sam solist u kolskome zboru. Tijekom cijelog kolovanja istinski sam u ivao samo
u jednom predme30 \ David Beckham: Moja strana
tu: likovnome. ak i prije prelaska u vi e razrede u Chingfordu, volio sam crtati i
slikati. Uz satove likovnog u ni im razredima u Chase Laneu, Joan je u onoj svojoj

kuici u parku imala sav potreban pribor za slikanje. Za ki nih dana koje sam provo
dio kod kue, satima sam iz stripova kopirao Disnevjeve likove. Ako me sjeanje ne v
ara, bio sam se specijalizirao za Pa ka Patka. Poslije sam poeo crtati i vlastite l
ikove. Meutim, ak sam se i u crtanju vraao na nogomet. im sam poeo igrati za Ridgeway
Roverse, umjesto Mikija i Pa ka, poeo sam crtati stripove o utakmicama i drugim lj
udima vezanima uz momad: najbolje golove, sa Stuartom Undervvoodom u pozadini i o
blaiem u kojem obja njava to se dogaa na slici.
Igranje za kolsku momad omoguavalo je, dakako, pristup reprezentacijama, tako da sa
m u Meuopinskom prvenstvu igrao za VValtham Forest, a u Meugrofovijskom za Essex. I
mao sam i veliku sreu to sam imao tako kvalitetne trenere jo od onih veeri u parku s
tatom. Don VViltshire i Martin Heather fantastino su mi pomogli u tinej-d erskom r
azdoblju, iako su bili krajnje razliiti. Don, koji je bio izbornik ekipe za Meuopin
sku, Pio je razuman, vrst i dobro graen mu karac duboka glasa koji se dr ao tako da je
svakome odmah bilo jasno da tono zna to eli od momadi. Kada sam poeo igrati za VValt
ham Forest, imao sam osjeaj da su me izabrali u nacionalnu vrstu.
Ljudi ponekad kritiziraju kolski nogomet, govorei kako je ondje jedini cilj loptu
brzo prenijeti na suprotnu stranu, nabacivanjima, jurnjavom i presingom, pri emu
vei deki uvijek odnose pobjedu. Ja mogu samo rei da kod mene nije bilo tako, ni na
meuopinskoj ni na meugro-fovijskoj razini. Sve ekipe vodile su rauna o samoj igri, n
astojale se nadigravati. Trebalo mi je ne to vremena da upadnem u momad, jer sam bi
o neusporedivo ni i i krhkiji od veine vr njaka. Ali im mi se ukazala prilika, i Don i
Martin poticali su i mene i sve ostale igrae da dajemo sve od sebe i maksimalno
iskoristimo prednosti kojima raspola emo.
Martin Heather bio je izbornik i trener kolske reprezentacije Essexa i su ta suprot
nost Donu - i, kad smo ve kod usporedbi, Stuartu
Undervvoodu. Svi su ga deki obo avali. Martin je takoer bio od mu karaca koji su se sv
iali na im mamama: miran i povuen, uvijek elegantan, uglaen i elokventan. Bio je bitn
o drukiji i kao trener. Gotovo nikada nije vikao, a to je znailo da je, kada bi po
dviknuo, vrlo nezadovoljan. Istinski je vodio brigu o nama. Sjeam se kako nas je,
kada mi je bilo trinaest godina, vodio na turneju u Texas. Mislim da su svi rod
itelji morali pomoi u prikupljanju novca, no Martin je sve organizirao.
Meni je bilo posve svejedno jesam li u Hacknev Marshesu ili na turniru u inozems
tvu: u svakom sam sluaju igrao nogomet. Zbog toga gotovo i nisam primjeivao koliko
putujemo, lako su razlozi drukiji, tako mi je i sada: ue u avion, pa u autobus, je
de , spava , odigra utakmicu, pa ponovno u avion i vraa se kui. Ipak, dobro se sjeam kak
sam s momadi Essexa i ao igrati u Ameriku.
Obo avam Sjedinjene Dr ave. Svia mi se njihovo domoljublje, nain ivota. Ondje, za promj
enu, nisam ak ni eznuo za domom. Taj je put bio drukiji jer nismo bili zajedno, neg
o smo bili smje teni pojedinano, kod obitelji na ih domaina. Prvi ljudi kod kojih sam
spavao bili su Meksikanci. Kua je bila tek malice bolja od kolibe, iskreno govorei,
no pokazalo se da je rije o stvarno dragim ljudima. Njihov sin takoer je igrao na
natjecanju. Bili su ludi za nogometom i silno su eljeli ugoditi mi na sve mogue n
aine. Svi moji suigrai bili su u divovskim kuama, a domaini su ih uokolo vozili u fa
ntastino dugakim automobilima. A mi smo jednostavno svako jutro sjeli u kamionet i
na doruak oti li u McDonald's. S tom obitelji proveo sam divan tjedan: povremeno i
h se sjetim jo i danas.
S obzirom na to kako sam kod kue bio sretan i koliko sam igrao nogomet, u ivotu sa
m imao samo jednu brigu: inilo mi se da nema izgleda da me Manchester United prim
ijeti dok sam u Londonu. Nije me muilo to Ridgeway ne dopu ta da djeaci odmah odlaze
u profesionalne klubove. Bilo mi je divno igrati i trenirati s momadi, a zahvalju
jui tati, elio sam igrati iskljuivo u jednom jedinom profesionalnom klubu. Podsvjes
no sam jednostavno morao vjerovati da e, budem li se
i dalje trudio, United prije ili kasnije uti za mene. to mi je drugo preostalo?
Ubrzo se proulo za uspjeh Ridgeway Roversa, te smo se naviknuli na to da se na na i
m utakmicama iz tjedna u tjedan pojavljuju skauti raznoraznih klubova. Znam da s
u s mojim tatom razgovarali skauti iz West Hama i VVimbledona, kao i iz Arsenala
i Spursa. Kada je do lo vrijeme za poetak treniranja u nekom profesionalnom klubu,
morao sam birati izmeu ta dva kluba iz sjevernog Londona, budui da ionako nisam m
ogao otii u United, osim da smo se odselili u Manchester. Odabrao sam Spurse. Mo da
i stoga to je djed bio tako lud za Tottenhamom. Sjeam se kako sam mami rekao:
- Djedu e biti drago, zar ne?
Imao sam dojam da u Tottenhamu vlada srdana i prisna atmosfera; u ono vrijeme tre
ner je bio David Pleat. Ondje sam se jednostavno osjeao kao kod kue. Treninzi su b
ili kvalitetni, a u Spursima je bilo i nekoliko izvrsnih igraa iz moje generacije
: Nick Barmby bio je u mojoj skupini, kao i Sol Campbell, koji je ve i tada bio v
rlo dojmljiv kao osoba. Ne znam to su treneri i drugi mladii pomislili kada sam se
na treningu pojavio u dresu Manchester Uniteda. Jednostavno mi nije bila namjer
a skrivati injenicu da navijam za United, iako sam bio vi e nego zadovoljan boravko
m na VVhite Hart Laneu.
Unato zanimanju londonskih klubova, ja sam uvijek razmi ljao samo o Manchester Unit
edu. Mo da bih na koncu postao navijaem ili bih ionako zaigrao za njih, no uvjeren
sam da je glavni faktor bila tatina sklonost. On je bio izvorni "londonski crven
i", navija Manchester Uniteda. I tu je strast prenio na mene i prije nego to sam t
oga postao svjestan. U vrijeme zrakoplovne nesree koja se u blizini Munchena dogo
dila 1958. mojem je tati bilo deset godna. Ve je tada navijao za United, no nesrea
je u njemu izazvala do ivotnu strastvenu odanost tome klubu. ini mi se daje slino b
ilo i s velikim dijelom navijaa iz njegove generacije. Mi smo kao klinci esto razg
ovarali o trenutanoj Unitedovoj momadi: Robson, Strachan i ostali. No on mi je pria
o o Busbyjevim bebama, Kupu prvaka na Wembleyju, o Bestu i Stilesu,
Lavvu i Charltonu. Je li za mene uope mogao postojati neki drugi klub? Bio sam go
tovo tinejd er, a ljudi su govorili da im se ini da imam dobre izglede jednog dana
postati profesionalnim nogometa em. Ne znam jesm li roen kao Unitedovac, ali nema s
umnje da sam kao istokrvni Unitedovac odgojen. A naprijed me tjerala pomisao da u
jednom, prije ili kasnije, doekati poziv o kojem sanjam otkako sam prvi put utnuo
loptu.
Mu karac
u smeoj Sierri
"Gospoo Beckham,
smije David u park na nogomet?"
- to je bilo, mama?
- Ima sree to si danas dobro igrao.
- Kako to?
Igrao sam za opinsku izabranu vrstu, VValtham Forest, u gostima kod Redbridgea. B
ilo mi je oko jedanaest godina. Tata je bio na poslu i nije mogao doi na tekmu, t
ako da me vodila mama. Bila je to vjerojatno i jedna od mojih najboljih partija
u tom dresu. Sjeam se kako sam poslije s ostalim djeacima izlazio iz svlaionice. Ma
ma me ekala. Do li smo na parkirali te i ja sam stavio torbu na stra nje sjedalo auta.T
ek sam tada primijetio suze u njezinim oima.
- Srea je to si tako dobro igrao.
- Da. Ali, za to?
- Onaj ovjek... vidi ? Skaut iz Man Uniteda. Zanima ih.
I dan danas sjeam se navale radosti i uzbuenja. Osjetio sam i olak anje. Na licu mje
sta rasplakao sam se i plakao, plakao, plakao. Nije mi bilo jasno da je mogue osj
eati takvu sreu. Cijelu vjenost pitao sam se hou li ikada zauti te rijei. Skaut iz Man
Uniteda. Zvao se Malcolm Fidgeon. Do ao je k nama i razgovarao s mojim roditeljim
a, objasnio kako mi klub eli dati priliku da znanje poka em u Manchesteru. I ve neko
liko dana kasnije, Malcolm se pojavio u smeoj Fordovoj Sierri i odvezao me na sje
ver.
Veliki sam Malcolmov du nik. Bio je Unitedov skaut za London, ovjek koji me doveo u
klub i brinuo se o meni dok nisam trajno pre ao u klub. Oti ao sam s njim prvi put,
pa zatim jo na dva-tri ogleda. Bio sam van sebe od sree: u Manchesteru sam ostaja
o po nekoliko dana ili cijeli tjedan, igrao nogomet i razgovarao o nogometu od j
utra do mraka. Davao sam sve od sebe da ostavim najbolji mogui dojam i radio maks
imalno marljivo i predano. Na koncu su nam rekli da je klub zainteresiran za pot
pisivanje ugovora. Jedne veeri, kod kue, oglasio se telefon i javio se tata. Nakon
par trenutaka vratio se s krajnje neobinim izrazom na licu: kao da ne mo e vjerova

ti to je upravo uo. Dakako, bio je to poetak ostvarenja njegovog i mojeg sna.
- Zvao je Alex Ferguson. Tajac.
- Ka e da im je stra no drago to su te upoznali, da si silno nadaren i da karakter ko
ji pokazuje mo e slu iti na ast tebi, meni i mami.
Ni to nije bilo sve.
- Ka e da Manchester United tra i upravo takvog mladia.
Bio je to moj prvi kontakt s ovjekom koji je prerastao u pokretaku snagu moje kari
jere. Iz dana nje perspektive, iako sam sa zabrinuto u razmi ljao o tome hou li ih zaint
eresirati ili ne, ini mi se da se mo da i nisam iznenadio to se United pojavio uprav
o u toj fazi i to je njihov trener znao tko sam. Prethodno mi se ljeto ve ukazala
prilika da zaigram na prepunom Old Traffordu. <
Bilo mi je deset godina kada sam prvi put do ao u Nogometnu kolu Bobbvja Charltona.
Reporta u o koli vidio sam u djejoj emisiji Blue Peter. Nogomet u Manchesteru? S Bo
bbvjem Charltonom? ini mi se da su mama i tata po tom pitanju mogli razmi ljati jed
ino kako e me financirati: mislim da je kolu na koncu platio djed. Tog prvog ljeta
kola je bila internatskog tipa: stotine klinaca iz raznih dijelova svijeta bilo
je smje teno u studentskim domovima dok su studenti bili na praznicima. Teaj je tra
jao cijeli tjedan i po teno sam se naigrao nogometa. Meutim, kada nismo igrali bio
sam pomalo izgubljen. Mama i tata takoer su doputovali i smjestili se kod rodbine
u blizini
Mu karac u smeoj Sierri I 37
Liverpoola, a ja sam se s njima uo svake veeri. Bolio me zub. Nedostajao mi je dom
. I tjedan mi je nekako promaknuo a da ga nisam po teno ni osjetio.
Oajniki sam elio poku ati jo jednom, tako da sam se prijavio i sljedee ljeto. Bilo je n
eusporedivo bolje. U sklopu svakog teaja odr avalo se natjecanje u vje tinama, a tjed
ni su pobjednici ulazili u kvalifikacije za Veliko finale koje se, ponovno u Man
chesteru, trebalo odr ati u prosincu. Dospio sam do finala i taj je vikend, pokaza
lo se, bio fantastian za sve nas. Mama i tata bili su sa mnom u hotelu Portland u
sredi tu grada. Na dvadesetom sam katu imao sobu sa staklenim zidom i divovskim p
rozorom s kojeg se pru ao pogled na grad. ini mi se da su zbog toga bili pomalo nem
irni. U subotu ujutro trebali smo se prijaviti i otii u Unitedov stari sportski k
ompleks, Cliff, na prvi dio natjecanja, koje se odr avalo u sportskoj dvorani: ongl
iranje loptom, pucanje u metu i kratka dodavanja. ini mi se da sam u vrijeme stan
ke za objed ve imao prednost nad konkurentima.
Drugi dio odr avao se na travnjaku Old Trafforda. Bio sam toliko nervozan da, ako
me sjeanje ne vara, nisam jeo barem dva dana. Mama i tata vjerojatno su se osjeali
jo gore od mene. Tog poslijepodneva United je igrao sa Spursima, tako da je potk
raj natjecanja na stadionu vjerojatno bilo etrdesetak tisua gledatelja. Bio sam to
liko uzbuen to sam na tom travnjaku da i nisam razmi ljao o pobjedi. Jednog po jedno
g predstavili su nas publici, a zatim smo izvodili driblinge i duga dodavanja. J
o se sjeam kako je spiker rekao "David Beckham", pa jo "iz Levtonstonea" - na to su
svi navijai Tottenham Spursa poeli buno klicati. Nakon toga dodao je: "I David je v
atreni Unitedov navija". Svi navijai Spursa poeli su zvi dati, dok su ostali, navijai
domae momadi, zapljeskali. Moram biti pravedan i rei da su me obje strane pozdravil
e kada su na razglasu ule da sam poPijedio u natjecanju.
Uspeli smo se do apartmana Europa, na glavnoj tribini, gdje je Bobbv Charlton vo
dio dodjelu priznanja. Bilo je to jedinstveno iskustvo za jedanaestogodi njeg djeak
a. Znam da su mama i tata bili u asno ponos38 \ David Beckham: Moja strana
ni. Ljudi su im prilazili i govorili da sam bio izvrstan. Mogue je, meutim, da men
e sve to nije posve obuzelo i preplavilo, da nije izbrisalo ostale dogaaje. ini mi
se da je sveanost jo trajala, kad sam se ja povukao u kut, jer je ve poela utakmica
koju sam htio gledati na jednom od monitora. Bilo je to poslijepodne za pamenje.
A ni nagrada nije bila zanemariva: dva tjedna treniranja s Barcelonom, na panjol
skom Nou Campu.
Jedva sam ekao da se naem ondje. U to vrijeme Barcelonu je vodio Terry Venables, d
ok su u momadi igrali Mark Hughes i Gary Lineker. Sa mnom i jo dvojicom mladia i ao j
e Ray VVhelan iz Nogometne kole Bobbvja Charltona. Nas etvoricu smjestili su u nas
tambu nalik na seosku kuu - poprilino luksuzno namje tenu seosku kuu - u samome srcu
kompleksa Nou Camp. ini mi se da je kuica na tome mjestu postojala jo prije nogomet
nog kluba i posvuda se osjeala povijest, pria o svemu to se dotada dogaalo: zidovi p
repuni zastavica i suvenira iz davnih dana, zajedno sa snimkama glasovitih igraa
iz Barcelonine pro losti. Na ovome su se mjestu raale legende.
Kuica se nalazila uz pomoni teren na kojem je trenirala prva momad, u sjeni samog s
tadiona, a ondje smo bili s djeacima iz drugih dijelova panjolske koji su branili
boje Barcelone u mlaim kategorijama. Meni je bilo tek jedanaest godina i tad sam
vidio i neke stvari strane ivotu provedenom u Chingfordu: prostitutke su naveer eta
le ulicom, s druge strane ograde, a svi stariji panjolski djeaci naginjali su se k
roz prozore i zvi dali za njima. Naveer smo dobivali okoladni napitak koji mi se tol
iko dopao da sam jedne veeri popio dva, pa sam poslije povraao. Oti ao sam u nu nik, u
kljuio svjetlo i na podu ugledao ohara. to uope radim ovdje? Nogomet je bio istinski
novo iskustvo. Kao i sve ostalo.
Svaki dan izlazili smo na teren s Barcinim mlaim ekipama i rezervnim igraima. Tren
inzi su bili fantastini. Nezgodno je bilo to to je Ridgeway za vikend trebao igrat
i finale Kupa protiv momadi Forest Uniteda, na VVhite Hart Laneu. Pomisao na to d
a bih trebao propustiti tu utakmicu u meni je izazivala fiziku b'ol. Tu je jo bio
i moj djed, vatreni navija Spursa koji me silno elio vidjeti na tom travnjaku. Na
koncu mi je plaMu karac u smeoj Sierri I 39
tio avionsku kartu: do ao sam kui, na utakmicu, i vratio se u Barcelonu. Sretnog za
vr etka prie, meutim, ipak nije bilo. Za Forest United igrao je mladi Daniele Dichio
, dvanaestogodi njak koji je ve imao vi e od dva metra i deset, te pravu bradu. Tog p
oslijepodneva izgubili smo 1:2. Ja sam se prvim zrakoplovom sam vratio u panjolsk
u, ne znajui tono jesam li ba odu evljen jo jednim tjednom koji u provesti daleko od Ch
ingforda.
Nogometni klub Barcelona po svemu je bio vi e nego dojmljiv. Uvjeti za treniranje
bili su izvrsni, iako su klinci igrali na po ljunanome terenu, na koji ja nisam bio
naviknut i to mi nije pru alo u itak. Prva je momad imala besprijekoran travnjak, a r
ezervna momad svoj vlastiti stadion s 20.000 mjesta na tribinama. Jedan dan izvel
i su nas na Nou Camp. Dok izlazite iz svlaionice, prolazite pokraj klupske kapele
s jedne strane tunela, a zatim stubama dolazite do terena. Ponekad ovjek jednost
avno ne mo e odoljeti: po ogromnom prostranstvu travnjaka, pokraj visokih tribina t
o su ga okru ivale, poeo sam trati amo-tamo, udarati zami ljenu loptu i pretvarati se
da sam Mark Hughes. Kako bi bilo na tom travnjaku igrati pravu utakmicu?
Svi mladii s kojima sam trenirao imali su mo da esnaest-se-damnaest godina. Onoj dvo
jici, drugo- i treeplasiranom na natjecanju na Old Traffordu, bilo je petnaest i
devetnaest. Svi su bili vrlo srdani i dragi, no u poetku kao da su se pitali: to ov
dje radi dijete s kosom o i anom na je a i tim udnim naglaskom? im smo poeli raditi, sve
je bilo u redu. Nitko od trenera i ostalih igraa nije znao engleski, no, kada smo
igrali, nije bilo pote koa sa sporazumijevanjem. Tada sam prvi put bio u profesion
alnome okru enju, trenirao s profesionalnim nogometa ima. To mi je iskustvo zaista o
tvorilo oi. Gotovo svaki dan gledali smo prvu momad, a jednom prilikom upoznali su
nas s gospodinom Venablesom i igraima. Dakako, sada sam u prijateljskim odnosima
s Markom Hughesom. esto se nasmije dok se prisjea dana provedenih u panjolskoj: ig
rai Barcelone nisu imali pojma tko smo. Jo uvam sliku' snimljenu tog poslijepodneva
: ja, Mark, Terry Venables i Garv Lineker.
Bilo je to uzbudljivo razdoblje. Trenirao sam sa Spursima, a United me ve bio oba
vijestio da je vi e nego formalno zainteresiran. Za vrijeme praznika, nekoliko sam
puta i ao u Manchester, svaki put s Malcolmom Fidgeonom, u smeoj Sierri, i viao se
s momadi kada je dolazila igrati u London. Klub i, osobito, Alex Ferguson davali
su sve od sebe kako bih stekao dojam da im pripadam. Kada sam napokon postao lano
m kluba, stariji igrai poput Brvana Robsona i Stevea Brucea jo su me zadirkivali z
bog tih dana. Dolazio sam na zajednike obroke prije utakmice, a nakon susreta odl
azio sam u svlaionicu i pomagao u pospremanju opreme. Jednog poslijepodneva, kada
je United gostovao kod West Hama, pozvali su me da s njima iziem kao maskota. Do
bio sam Unitedovu trenirku i tako se na ao na Upton Parku, na travnjaku, zagrijava
o se s Brvanom Robsonom, Gordonom Strachanom i ostalima. Za vrijeme utakmice dop
ustili su mi da sjedim na klupi. Naveer sam se ak vidio u Utakmici dana.
inilo se da je United bio prilino zagrijan za mene. Ne treba ni nagla avati da sam j
a za United bio toliko zagrijan da je sve ve bilo gotovo na granici dobrog ukusa.
Bio sam zae ljan na je a, elio izgledati kao Gordon Strachan, a na dan utakmice s VVe
st Hamom donio sam mu dar: gel za kosu. Nije da ga zbog toga nisu zadirkivali, k
ao i mene godinu-dvije poslije. Jednom drugom prilikom, prije utakmice u Londonu
, mene, mamu i tatu pozvali su na veeru s momadi u hotelu VVest Lodge Park. Naruio
sam odrezak i nikako mi nije bilo jasno za to mi je konobar donio komad tunjevine.
Sjedio sam za glavnim stolom s trenerom i osobljem. Dobio sam i dar: jednu od o
nih velikih podstavljenih jakni kakve igrai imaju dok sjede na klupi za rezervne
igrae. Bila mi je barem est brojeva prevelika. ake mi uope nisu provirivale iz rukav
a, dok mi je porub dopirao gotovo do gle njeva; unato tome, nisam je skidao cijeli
tjedan. to je bilo jo bolje, i ja sam imao dar za efa: kemijsku olovku. Alex Fergus
on ju je uzeo i pogledao me.
- Hvala, Davide. Zna to: ovom olovkom potpisat emo tvoj prije-lazak u Manchester Un
ited.
S obzirom na sve to, mo e se initi neobinim to se uope javljala nekakva sumnja o tome
s kojim u klubom prije trinaestog roendana potpisati kolski ugovor. Ali stvarno sam
u ivao u treninzima na stadionu Spursa i dobro se slagao s njihovim efom omladinsk
og pogona, Johnom Moncurom. Va no je bilo i to to me od VVhite Hart Lanea dijelilo
petnaest minuta vo nje od kue. Koliko je god tata sanjao o tome da u zaigrati za Uni
ted, te je elje ostavio po strani kada smo sjeli i poeli ozbiljno razgovarati. Nij
e rekao: Evo to treba uiniti. Nego: to ti eli ? Zakljuili smo da trebamo barem doznati
ka u u Spursima.
Mo da sam cijelo vrijeme znao da ipak moram igrati u Unitedu. Nakon sastanka izmeu
mene, tate i Terrvja Venablesa koji se bio vratio iz panjolske i vodio Spurse, st
ekao sam osjeaj da imam vi e pitanja nego odgovora. John Moncur doveo nas je u Terr
vjev ured. I sada mi je tono pred oima cijeli prizor: Terrvju je ne to palo na pod, i
ps ili kikiriki, te se u sjedeem polo aju sagnuo i to ne to poku avao pokupiti sa saga.
Tako je podignuo pogled prema nama.
- Onda, Johne, to mi mo e rei o ovom mladiu?
Nema veze to me se nije sjetio iz Barcelone: to je njemu zasigurno bila davna pro l
ost. Ali stekao sam dojam da trener, iako sam ve dvije godine trenirao kod Spursa
, zapravo nema pojma tko sam. Nisam mogao ne prisjetiti se onih nekoliko odlazak
a u Manchester. Alex Ferguson o meni je znao sve. Znao je sve o svim djeacima. Po
znavao je njihove roditelje, brau i sestre. To mi se inilo va nim, va nim za budunost.
U Unitedu sam uvijek imao osjeaj da pripadam toj obitelji.
Spursi su iznijeli stvarno velikodu nu ponudu, pravi estogodi nji paket-aran man: dvije
godine kao uenik, dvije godine kao polaznik programa Omladinske kole i potom dvij
e godine sa statusom profe-sionalog igraa. Kroz glavu mi je proletjela jedna pomi
sao: S osamnaest godina mogao bih voziti Porsche.
- Onda, Davide, eli li potpisati za Tottenham? - upitao je na koncu Terrv.
Tata me samo pogledao. Nikada nije donosio odluke u moje ime. Ja sam duboko udah
nuo.
- Volio bih jo razmisliti, gospodine Venables.
U sebi sam, meutim, vri tao: United! Moram igrati za United!
Naravno, mama, tata i ja razgovarali smo o svemu to smo uli. ini mi se da bi mama b
ila sretnija da sam pristupio Tottenhamu, zbog djeda, a i zato to bih tako mogao
ostati kod kue, no to nije spominjala. Ni ona ni tata nisu me eljeli izlo iti pritis
ku, nisu me eljeli nagovarati ni za jednu ni za drugu mogunost. Svi smo znali da e,
potpi em li na koncu za Spurse, sve biti u redu. Na VVhite Hart Laneu bit u sretan
, a klub e se dobro brinuti za mene. Prije toga, meutim, morali smo otii na dogovor
eni sastanak na Old Trafford.
I ao sam s mamom i tatom na im autom. Usput smo razgovarali i zaustavili se na jedno
j benzinskoj postaji uz autocestu. Znali smo to nudi Tottenham, a tata i ja slo ili
smo se da stvarni iznos ponuenog novca trenutano nije najva niji. Nije rije o dra Pi.
Potreban mi je samo osjeaj sigurnosti. elio sam samo pouzdano znati da e mi se ukaz
ati prilika da se doka em. Dobijem li i od Uniteda ponudu za ugovor na est godina k
ao od Tottenhama, vi e nee biti dvojbi: na moju odluku nee utjecati plaa. U protivnom
, vratit emo se u London i potpisat u ugovor sa Spursima.

Bio je drugi dan svibnja 1988., moj trinaesti roendan. United je na domaem terenu e
kao VVimbledon, a Alex Ferguson ekao je nas:
- Bok, Davide.
Taj me ovjek zna. Ja poznajem njega. I vjerujem mu. Kao i moji roditelji. Posebno
za ovu priliku dobio sam novi sako, a United mi je poklonio crvenu klupsku krav
atu koju sam nosio cijeli dan. Na objed smo oti li u restoran u kojem je prva momad
jela prije susreta: ekala me ak i roendanska torta. U 17.30, nakon utakmice, oti li
smo gore, u ured gospodina Fergusona. S njim je bio Les Kershavv, koji je u klub
u vodio Omladinski pogon. I Malcolm Fidgeon. Sve je bilo prilino jednostavno. Uni
ted eli da potpi em za njih, a ef je izlo io ponudu:
- Nudimo ti dva plus dva plus dva.
Pogledao sam tatu, koji je bio izvan sebe. Ovaj trenutak i ekivao je ak du e nego ja.
Jasno sam vidio da jo nije shvatio pravo znaenje
Alexovih rijei. No znao sam da sam ja upravo uo tono ono to sam pri eljkivao: dva plus
dva plus dva, istih onih est godina koje su mi ponudili na VVhite Hart Laneu. Ni
sam morao ekati pojedinosti. - elim potpisati.
U tom se trenutku pojavila ona olovka. Koliko su trajali pregovori? Minutu? Nije
va no. Ja sam bio spreman, ve gotovo deset godina ekao sam da izgovorim te rijei.
Drugi dom
"Potpisao si za Man United
ali to jo ne znai da si ne to i postigao"
- Zna da navijam za Man United, ali ne bih htio da zbog toga bude pod pritiskom. O
dlui li potpisati za neki drugi klub, neu se ljutiti.
Tata mi je to uvijek nagla avao koliko je mogao jasnije. Ja sam, naravno, oduvijek
znao da u vezi s drugim dijelom ne govori istinu. Mojim pristupanjem Manchester
Unitedu bio je stoga ushien jednako kao ja. Kada smo izlazili iz ureda gospodina
Fergusona, mama je ve bila u suzama. Bila je sretna, ali je ujedno znala i da u o
tii od kue, i to ubrzo. Toliko ljubavi i truda ulo ila je u dijete zalueno nogometom,
a od trenutka kada smo stigli na odredi te morat e se privikavati na pomisao da e n
jezin sin krenuti na sjever kako bi se posvetio karijeri profesionalnog nogometa a
.
U vi emjesenom razdoblju od potpisivanja ugovora do poetka treniranja u Unitedovu om
ladinskom pogonu, esto je plakala. No ja sam znao daje duboko u sebi na mene pono
sna koliko i tata. Ne iznevjeriti roditelje bilo mi je va nije od svega. U meni ni
kada nisu budili osjeaj da im ne to dugujem za svu pru enu potporu, no ipak sam imao
osjeaj da moram uiniti sve to mogu kako se na koncu ne bi razoarali. Iznevjeriti nji
h znailo bi iznevjeriti i samog sebe. Stvar nikada nije bila u tome da moram ispu
niti njihova oekivanja, nego samo u tome da su mi njihova oekivanja slu ila kao isho
di te, temelj mojih vlastitih oekivanja. Jo i danas, kada se zbog vlastite obitelji
i posla s njima ne viam esto, ini mi se da samog sebe i dalje prosuujem prema mjeril
ima koja sam preuzeo od mame i tate.
to je moglo biti uzbudljivije od tog dana? Svi su se radosno rukovali. Ja sam bio
u svojem sakou i klupskoj kravati, sada kao Unitedov igra, ili, u najmanju ruku,
klinac iz Chingforda koji je nainio korak prema statusu Unitedova igraa. Na hodni
ku smo se tata i ja na li s Unitedovim kapetanom Brvanom Robsonom. Nas smo dvojica
sate i sate proveli pred televizorom i gledali snimke tog igraa, na eg junaka svih
vremena. Tata je u mene poku ao usaditi njegove vrline: odva nost, predanost, energ
inost, vizionarstvo i sposobnost nadahnjivanja suigraa.
Ve sam se bio upoznao s Brvanom, no sada me ef njemu predstavio kao najnoviju Unit
edovu akviziciju.
- estitam, Davide. To e uvidjeti i sam, no moram ti rei da se nisi mogao odluiti za b
olji klub.
Uope se ne sjeam puta do Londona. Dobro je to tata nije zaboravio da se vozimo vrlo
prometnom autocestom. Te veeri nisam mogao razmi ljati ni o emu drugome. Nisam ni el
io razmi ljati o drugim stvarima. Pro ivio sam najsretniji dan u ivotu.
lako sam u glavi sve zbrojio i do ao do eljenog odgovora, prvi ugovor na Old Traffo
rdu zapravo je pokrivao etiri godine, a ne est. Pravila ionako nisu dopu tala da djea
ci koji potpisuju pionirske ugovore odmah utvruju i uvjete profesionalnog odnosa:

naposljetku, Pilo mi je tek trinaest godina, a do osamnaeste se moglo promijeni
ti puno toga. Cilj tih odredaba bio je za tititi mladie od upadanja u zamku, ne eljen
u situaciju iz koje se nee moi izvui, iako nije bilo izgleda da se takvo to dogodi i
meni. U Unitedu su mi rekli da, bude li sve i lo kako treba, potpisivanje profesi
onalnog ugovora mogu oekivati za etiri i pol godine.
ini mi se da je odreena mjera nesigurnosti bila vrlo korisna, istinski va na, i meni
i svim ostalim mladiima koji su u isto vrijeme pristupili klubu. Znao sam da me e
le. No istodobno sam znao i da se u sljedee etiri godine moram dokazati. Da sam ci
jelo vrijeme znao daje ispunjavanje ambicije profesionalnog igranja u Unitedu go
tova stvar - da sve to stoji na papiru, crno na bijelo - tko zna, mo da bih bio za
nijansu
Drugi dom / 47
manje odluan u kori tenju prilike koja mi se ukazala. Imam dojam da je ta dodatna a
mbicija odigrala u asno va nu ulogu u mojem uspjehu i uspjehu kluba u nadolazeim godi
nama: svi deki koji su u klubu isplivali na povr inu tono e znati na to mislim. Na dan
potpisivanja nisam imao osjeaj da sam ostvario konani uspjeh. Tek me oekivao napor
an rad. Pri eljkivao sam izazov, a veeg izazova od Manchester Uniteda jednostavno n
ije bilo.
Znao sam da sam u dobrim rukama. I prije potpisivanja za United imao sam dojam d
a stupam u novu obitelj. Stvar je u tome da je klub jednostavno prepun dobrih lj
udi. I pritom ne mislim samo na one koji zanimaju sve, poput trenera i igraa, neg
o mislim i na osobe poput Kath Phipps, koja i danas radi na recepciji Old Traffo
rda. Na istome mjestu, sjeam se i danas, bila je jo kada sam kao djeak dolazio na U
nitedove utakmice. Svaki put nagnula se preko svoga stola, ovla me poljubila i da
la mi program koji mi je sauvala. Poslije mi je esto pomagala s odgovaranjem na po t
u. Kath je dio kluba i bila je uz mene tijekom cjelokupne karijere koju sam ostv
ario u Unitedu.
Kad god sam dolazio u Manchester na treninge ili na utakmice, o meni su se brinu
li Joe i Connie Brovvn, koji su imali ured u prizemlju. Vodili su me - zajedno s
mamom i tatom, ako su i oni bili sa mnom - u obilazak Old Trafforda, vodili nas
na ruak ili veeru, pokazivali nam svlaionice i upoznavali nas s igraima i osobljem.
Zahvaljujui njima imao sam istinski osjeaj da sam dobrodo ao. Joe je u Unitedu bio
zadu en za voenje omladinskog pogona. Brinuo se za tro kove mladih igraa i njihova put
ovanja, no raspon du nosti bio je toliko irok da su se on i Connie brinuli praktiki
za sve kada su mladii koji nisu bili iz Manchestera i njihove obitelji dolazili u
klub.
Nadalje, kada je bila rije o nogometu, tu je glavni bio Nobby Stiles. S Nobbvjem
sam radio i nakon to sam pristupio klubu, no upoznao sam ga tijekom tjedana posvee
nih treniranju za vrijeme kolskih praznika. Od trenera koji su bili zadu eni za nas
, iz tog se razdoblja najbolje sjeam ba njega. Nobby je bio nesmiljen i te ak, ba kao
i u igrakim danima, no ini mi se da mu ni do ega na svijetu nije bilo
stalo kao do mladia s kojima je radio. Tata ga je, dakako, poznavao u du u, barem k
ao igraa, i to kao igraa Uniteda i kao nogometa a koji je s engelskom reprezentacijo
m osvojio Svjetsko prvenstvo. On i tata odlino su se slagali, iako se esto dogaalo
da Nobby mora pripaziti na jezik i odabir rijei kada bi se tijekom na ih utakmica m
alko previ e zanio:
- Ispriavam se, gospodine Beckham. Oprostite, gospoo Beckham. No tati to nije prev
i e smetalo:
- Nema problema, Nobby. Samo ti nastavi.
Nobbyje prema nama bio divan, kao i prema na im roditeljima. Znao je da majke i oev
i moraju sudjelovati u podizanju igraa, da se nitko iz kluba prema njima ne smije
odnositi kao da samo smetaju. Ako ste ga gledali kako igra ili ste o njemu slu al
i prie, neete mi vjerovati koliko je bio obziran prema djeacima, kako uljudan prema
roditeljima. Ipak, da se razumijemo, nikome nije padalo na pamet da se prema nj
emu pona a samovoljno ili drsko, lako se stjecao dojam da nije osobito velik i jak
i premda je na treninzima nosio divovske naoale, i dalje je zraio neim to su svi po t
ivali ve na prvi pogled. I petnaest godina nakon toga, kad god smo se sreli odmah
bi mi pri ao i sna no me zagrlio, kao da se u meuvremenu ni ta nije promijenilo. Kath,
Joe i Connie, Nobby Stiles: svi su oni odraivali posao, ali pritom u klubu stvar
ali i atmosferu pravog doma.
U Manchester sam se mogao preseliti godinu nakon potpisivanja pionirskih ugovora
, u kolovozu 1989. godine, te ondje zavr iti posljednja dva razreda, no na koncu s
mo odluili da u u Londonu ostati do poetka pravog anga mana u Unitedovom omladinskom
pogonu. To je znailo da i za etrnaesti i petnaesti roendan mogu biti kod kue, s prij
ateljima i obitelji. I da mogu nastaviti igrati za Ridgeway Roverse, momad koja j
e u to vrijeme ve nastupala pod nazivom Brimsdovvn: uglavnom je bila rije o istim
igraima, promijenilo se samo ime. United nije imao ni ta protiv toga da mladii do pr
eseljenja u Manchester nastave normalno ivjeti i igrati u Nedjeljnoj ligi. Malcol
m Fidgeon dolazio me gledati kako igram za Brimsdovvn i to im je, pod uvjetom da
u ivam
Drugi dom / 49
u igri i redovito igram, bilo dovoljno. Do trenutka kada e United preuzeti punu o
dgovornost preostale su jo dvije godine.
U Manchester sam odlazio dva-tri puta na godinu, tijekom praznika, radi treninga
. Ljeti sam ondje provodio i punih est tjedana. Bilo mi je divno i nisam niti elio
na neki drugi nain ispuniti kolske ferije nego samo igrati, trenirati i biti u Un
itedu. Ta su ljeta bila fantastina. Mladii su dolazili na tjedan ili dva. Ja sam el
io ostati koliko god su mi dopu tali. Istodobno nas je bilo po tridesetak, a za sv
e su se u stambenim paviljonima brinuli Malcolm i ostali treneri. Sjetio bih se
tada smje taja koji smo imali u Barceloni; one divne stare kue iza koje su se dizal
e planine. Ovdje je bilo malko drukjie: betonsko zdanje u Salfordu, na vrhu bre ulj
ka, ledeno bez obzira na vremenske prilike. Svatko od nas imao je cimera, takoer
mladog igraa, opremljenost je bila osrednja, no barem smo imali stol za biljar i
stol za stolni tenis koji su nam dobro do li naveer.
Naravno da mi smje taj nije bio osobito va an. Svaki dan odlazili smo na Unitedov dr
ugi pomoni teren u Lvttleton Roadu i trenirali prije i poslije podne. A zatim, na
veer, noni ivot: odlasci u kino, veeri posveene pr enoj ripi i pomfritu i ostali glamur
ozni oblici zabave. Upoznao sam mladie koji su za United potpisali kad i ja, popu
t Johna O'Kanea, s kojim sam se u ono vrijeme esto dru io. John je do ao iz Nottingha
ma. Tijekom na ih prvih zajednikih godina u klubu bio je velika Unitedova nada, ist
inski dobar igra. Privatno je bio vrlo opu ten. Mo da u Unitedu nije postigao pravi u
spjeh upravo zbog te opu tenosti. Na koncu je oti ao u Everton, u sezoni kada smo mi
osvojili trostruku krunu, a danas igra za Blackpool.
Na ljetne treninge deki su dolazili sa svih strana. Keith Gillespie, dana nji igra L
eicestera, stigao je iz Irske. Bio je drag mladi i s njim sam se odlino slagao. Co
lin Murdock, koji je iz Prestona upravo pre ao Hibsima, do ao je iz kotske. Svi smo b
ili daleko od doma, u istoj ka i, pa nam je bilo lak e dobro se slagati, ak i ako smo
, negdje podsvjesno, znali da smo jedni drugima konkurenti. Nogomet je bio va niji
od svega, a ovo je bilo novo iskustvo: treniranje dan za danom, upozna50 \ David Beckham: Moja strana
vanje s novim vje bama u kojima je naglasak na tehnici. U odnosu na Nedjeljnu ligu
razlika je bila neusporediva. Cijelo vrijeme igranja u Ridgewayu zami ljao sam ov
ako ne to, a sada sam upravo to imao: nogomet mi je posao. Ne moram raditi ni ta dru
go.
Imao sam dvije godine da se pripremim za trajno preseljenje u Manchester. Iza me
ne je ve bilo mno tvo gostovanja i turneja i s Ridgevvavom i s reprezentativnim moma
dima. No to ipak nije olak avalo stvar kada je trebalo napustiti dom. Dakako da sa
m bio uzbuen i da ni u jednom trenutku nisam dvojio ili se predomi ljao. Ipak, nije
bilo lako otii. Osjeao sam uzbuenje pred ivotom koji me oekuje. Mama i tata rekli su
da e dolaziti svaki vikend i gledati me, da nee propustiti nijednu tekmu, a ja sa
m znao da e odr ati rije. Obeanja su va na stvar u obiteljskom ivotu. Danas se ni u snu
ne bih usudio zaboraviti da sam Brooklynu obeao da u mu ne to kupiti ili ne to za njeg
a uiniti: sjetit e se i ako ja zaboravim. U ono sam vrijeme znao da se mogu osloni
ti na roditelje i da e mi pru iti potporu kada mi bude najpotrebnija.
Odlazak na tjedan ili mjesec dana ne to je posve drugo od trajnog odlaska od kue: b
ilo mi je petnaest i pol godina. Gdje ete se smjestiti kao mladi igra stra no je va no
, osobito kada promislite koliko ete jo toga morati otkriti i doznati kada zaponete
profesionalni radni vijek u velikome klubu kakav je Man United. Svi klubovi ima
ju popis gazdarica, stanodavki s kojima surauju, a ja sam se esto pitao odreuje li

se smje taj istim sluajem ili mladie poku avaju udomiti u stanu koji za njih smatraju n
ajprikladnijim. Iz dana nje perspektive, ini mi se da sam imao podosta sree, iako mi
je trebalo jo neko vrijeme kako bih prona ao ne to gdje u se uistinu osjeati kod kue.
Najprije sam stanovao kod kotskog para koji je ivio u Bury New Roadu, pokraj vatro
gasne postaje. Bili su to dragi ljudi, divni prema meni i drugim mladiima koji su
kod njih stanovali. A kako smo bili mladi i prvi put tako daleko od kue, znali s
mo ponekad drsko odgovoriti i za sobom ostaviti nered: naprimjer nakon nonog poho
da na fri ider i slinih stvari. Dobro smo se zabavljali. Od njih sam oti ao zbog
Drugi dom / 51
neobinog dogaaja koji nikako nije bio u skladu sa svime to je dotada obilje avalo moj
ivot kod njih. Bio sam izi ao, oti ao do benzinske postaje malo dalje u ulici da kup
im okoladu. Pritom sam zaboravio klju od stana. Vrativ i se, zakucao sam navrata, ko
ja je otvorio gazda, Pete. Upitao me gdje mi je klju, a kada sam rekao kako mi se
ini da sam ga ostavio gore, u sobi, dao mi je ne prejaku zau nicu. Time ba nisam bi
o odu evljen i sjeam se da je te veeri moj tata s njim razgovarao telefonom. Ja sam
bio na suprotnoj strani sobe i uo sam kako tata vie s druge strane linije. Time je
zavr io taj aran man.
Preselio sam se u Lower Broughton Road, kod gazdarice po imenu Eve Cody. Izvrsno
sam se slagao s njezinim sinom Johnnvjem, i ondje bio vrlo sretan i zadovoljan
gotovo godinu dana. Bio sam u sobi s Johnom O'Kaneom, kojeg sam ve prilino dobro z
nao s ljetnih treninga u Unitedu, dok smo onamo jo dolazili od kue. Moram priznati
da smo se nekako u to vrijeme Johnny i ja muili s pravovremenim dolascima na tre
ninge. A stvar nije bila u tome da smo dugo ostajali vani: obojica smo jednostav
no voljeli spavati. I stanovali smo dalje nego neki suigrai, poput Keitha Gillesp
ieja i Robbieja Savagea, koji su ivjeli gotovo pokraj samog Cliffa. Nije neobino, i
ni mi se, to je u poetku nastala vr a veza izmeu nas koji smo bili kod nekoga na stanu,
za razliku od mladia iz Manchestera koji su i dalje ivjeli kod kue.
Nakon nekog vremena klub nas je zarotirao i tako sam dospio kod Ann i Tommyja Ka
ya. Koliko mi je god bilo dobro i ugodno u dotada njim stanovima, alio sam to se ovd
je nisam na ao od samog poetka. Bio je to dom kao stvoren za mene. Jo me uvijek muila
e nja za domom, a Annie i Tom bili su mi poput drugih roditelja, puni ljubavi i pa n
je. I hrana je bila fantastina. Kua se nalazila gotovo tono nasuprot terenu, tako d
a sam mogao ustati iz kreveta i ve za dvije-tri minute doi na posao. Upravo ono to
je najpotrebnije tinejd eru kojem je ujutro te ko ustati.
Imao sam sobu s mladiem po imenu Craig Dean, koji je zbog ozljede kralje nice morao
odustati i prije nego to mu se ukazala nekakva prilika. Nakon nekoliko mjeseci A
nn mi je dala nekada nju soPu Marka
Hughesa iz koje se pru ao pogled na igrali ta pokraj Cliffa. Tu sam sobu stvarno obo a
vao. Stvar je valjda bila i u veliini, nekako sam imao dojam da sam u maminoj i t
atinoj sobi: veliki ugraeni ormari s odgovarajuim toaletnim stoliem i branim kreveto
m do zida u suprotnome kutu. Bio sam donio glazbenu liniju koju mi je tata kupio
prije preseljenja u Manchester, a kupio sam i zgodan televizor. inilo mi se da i
mam ba sve. I bio sam zbilja sretan. Brani par Kay omoguio mi je da se osjeam poput l
ana obitelji. Ann i Tom imali su sina, Davea, a prema meni su se odnosili kao pr
ema drugome sinu. Znam da Ann uva kutijicu sa starim kovanicama i sitnicama koje
sam ostavio kada sam se od njih odselio u vlastiti stan, a ja se uvijek trudim d
a ih s vremena na vrijeme posjetim.
Po dolasku u Manchester imao sam sree i to sam upoznao Deanu, s kojom sam hodao go
tovo pune tri godine. Nisam divljao i glupirao se poput mnogih tinejd era koji se
prvi put nau daleko od kue. Veza s Deanom pomogla mi je da steknem mir: Bila je to
moja prva ozbiljnija veza. Odlino smo se zabavljali, bilo da smo izlazili u dru tv
o, ili smo bili sami. Bilo je to i vrijeme za upoznavanje s te im i kompliciraniji
m stvarima.
Jednog poslijepodneva nakon treninga, oti ao sam na biljar s Garvjem Nevilleom, Ke
ithom Gillespiejem i Johnom O'Kaneom, iako sam se ve bio dogovorio da u se nai s De
anom. Bio sam leima okrenut ulazu u lokal u kojem smo igrali i ve sam se nadvio na
d stol i ciljao. Odjednom sam, sluajno podignuv i pogled, vidio kako je John probli
jedio. Gledao je nekamo preko moje glave; okrenuo sam se i na vratima ugledao De
anu. Nas dvoje oti li smo na parkirali te, kako bih joj se ispriao. I tu bi bio kraj
prii da zbog nekog nepoznatog razloga nisam pogrije io i pogledao prema prozoru na
prvome katu. Ondje su stajali Garv, Keith i John. Nisam ih uo, ali sam vidio da u
miru od smijeha dok gledaju u to sam se uvalio. Nisam si mogao pomoi: i ja sam se
poeo cerekati. I Deani nisam mogao zamjeriti to mi je ostatak tog dana pretvorila
u alosnu uspomenu u ivotu jednog tinejd era.
Imam toliko lijepih uspomena na razdoblje s Deanom, ali i njezinom obitelji. Bil
i su stra no dragi i srdani: imao sam osjeaj da se samo treDrugi dom / 53
bam pojaviti na vratima i ve bih se trenutak poslije na ao u kuhinji: ajnik je ve bio
pristavljen, a ne to za jelo samo to nije bilo dovr eno. Zaista su me srdano primili.
Na vrlo nenametljiv nain, Deanini roditelji u meni su budili osjeaj da pripadam o
bitelji. Njezin tata, Ray, imao je godi nju pretplatu na ulaznice za Liverpoolove
utakmice, tako da sam s njim povremeno i ao gledati tekme na Anfield. Budui daje mo
j otac bio tako daleko, vjerojatno sam se jednostavno vezao za Raya. S njim sam
ponekad odlazio i u pub. Dvije a e piva i ja bih se ve pomalo ljuljao. Zajedno bismo
se dovukli kui na veeru. Tako sam zapravo upoznavao ivot u mu kome svijetu: izi ao sam
s curinim tatom i vratili smo se malko pripiti. Bilo je to divno razdoblje moje
g ivota i Deani u uvijek biti zahvalan to ga nije pokvarila. Znam da su joj razne n
ovine u meuvremenu nudile novac da im pria pojedinosti o meni, no ona ih je bez ra
zmi ljanja odbila. Ona je jednostavno takva osoba i nadam se da je toliko vrsta i d
a se, kao i ja, rado sjea na ih zajednikih dana.
ivot izvan nogometa za mene je bio ne to posve novo. Kao prvo, imao sam skupinu mla
dia iz Manchestera. Gary i Philip Neville, Nicky Butt i Paul Scholes bili su iz o
kolice Manchestera, tako da su u Unitedu trenirali jo od kolskih dana, iako nisu b
ili na ljetnim teajevima na kojima sam ja bio u prethodne dvije godine. U to vrij
eme toga nisam bio svjestan, no ini mi se da, za poetak, nisu bili ni najmanje nais
to sa mnom: Gary ka e da su u meni vidjeli malog Londonanina koji se prenema e. Razlo
zi su mi jasni. Nisam bio ni nametljiv ni buan, ali kada smo dobivali opremu, uvi
jek sam na koncu doPivao najljep u trenirku i najudobnije kopake. Sluajno sam se fan
tastino slagao s oru arom, Normanom Daviesom, a on se jednostavno brinuo za mene. N
ormana sam tada ve jako dugo poznavao, jo s utakmica na koje sam dolazio kao klina
c, a to mi je mo da bila i nagrada za to to sam mu nekada pomagao u pospremanju svl
aionice prve momadi na stadionima poput Upton Parka.
Bio sam iz Londona, a drugi mladii do li su s podruja Manchestera, no bilo je fantas
tino koliko nam je toga bilo zajedniko. Osim ljubavi prema nogometu i elje za igran
jem u Unitedu, vezale su nas i sline
obiteljske prilike. Garvjevi i Philovi roditelji, na primjer, bili su tako slini
mojima. I oni su dolazili na sve utakmice. ini mi se da su obitelji Neville i Bec
kham imale vrlo slian sustav vrijednosti i da su na ivot gledale gotovo na jednak
nain. Znam da su se njih etvero odmah sprijateljili, a uvjeren sam i da je slinost
odgoja i djetinjstva bila presudan faktor u nastanku prisnog prijateljskog odnos
a izmeu Garvja i mene.
Gary, Nicky Butt i Paul Scholes igrali su u istoj momadi u Nedjeljnoj ligi. Izgle
da da je Boundary Park bio sjevernjaka inaica Ridgeway Roversa. Njihova ekipa nije
bila samo uspje na, nego ju je krasio i isti duh i osjeaj solidarnosti kojima smo
se ponosili mi u Ridgewayu. Uili su nogometu pristupati na ispravan nain, stjecali
pozitivne navike, u isto vrijeme kada i mi. Stoga je prirodno da je osjeaj zajed
ni tva u Unitedu jaao poprilino brzo. Ve negdje na samome poetku, otputovali smo u Col
eraine, u Sjevernoj Irskoj, na turnir pod nazivom Milk Cup. Na natjecanje su do le
momadi iz cijelog svijeta, a mi smo kao skupina tada prvi put branili boje kluba
.
Bilo nam je fantastino, upravo neopisivo. Svi smo bili pribli no esnaestogodi njaci, n
a turneji, upoznavali se, i kao igrai i kao ljudi. Milk Cup odr ava se jo i danas. O
sim samih utakmica, velika pozornost posveuje se i drugim elementima programa, ra
znim priredbama i sveanostima. Sjeam se kako smo u povorci prolazili ulicama u sre
di tu grada, nastojali izgledati to elegantnije u trenirkama Manchester Uniteda. No
bby Stiles bio je ef ekspedicije, zajedno s fizioterapeutom po imenu Jimmy Curran
. Nobby me znao i u mene imao povjerenja, tako da sam za vrijeme turnira bio kap
etan momadi. A momad je bila uistinu sjajna: osim igraa koji su i danas na Old Traf
fordu, imali smo jo mno tvo mladia koji su ostvarili uspje nu karijeru u drugim klubov
ima. Ben Thornley bio je na najbolji igra na tom turniru, a ujedno je nagraen i kao
najbolji igra cjelokupnog turnira. Igra uspje no i nakon odlaska iz Uniteda, unato
nekoliko gadnih problema s ozljedama koje su ga pogodile u meuvremenu. S obzirom
na to da su Gary, Phil, Paul Scholes i Nicky Butt igrali uz nogometa e poput Bena,
Keitha Gillespieja, Robbieja Savagea i Colina Murdocka,
Drugi dom / 55
nije ni udo to smo osvojili naslov. Bili smo odsjeli u hotelu u vlasni tvu Harrvja G
regga, jo jedne Unitedove legende. On je pre ivio avionsku katastrofu u Munchenu i
bio presretan to mo e ugostiti Unitedov podmladak. Trofej s Milk Cupa svima nam je
bio prvi pokal osvojen u Unitedovu dresu.
U ono vrijeme nije bilo dana bez uzbuenja. Prije nego to sam se preselio u Manches
ter, tata mi je u glavu utuvio jedno:
- Potpisao si za Man United, ali to jo ne znai da si ne to i postigao. Tek kada zaig
ra za prvu momad moi emo razgovarati o nekakvom uspjehu. Dotada nemoj misliti da si
na cilju.
Jesu li mi takva upozorenja trebala? U svakom sluaju, nije bilo naodmet znati da e
tata uvijek biti tu negdje i paziti da vrsto stojim na zemlji. Ali ja se ni dota
da nisam razmetao, niti svima priao da sam potpisao ugovor s Unitedom. Samo sam s
e veselio odlasku i jedva ekao poetak treninga. No kada sam poeo, dakako, uvidio sa
m na to je tata tono mislio. Kao djeak, na starom Unitedovom terenu, Cliffu, gledao
sam treninge prve momadi. Sada i sam onamo moram dolaziti svako jutro, zajedno s
a starijim igraima. Odmah sam spoznao da nije najva nije biti u Unitedu. Najva nije j
e truditi se tako da zalaganjem zavrijedim ostanak.
Kada bolje promislim, zapravo i nije bilo realnih izgleda da ne dajemo sve 'od s
ebe, barem dok smo bili pod paskom trenera Erica Harrisona. Razmislim li o ljudi
ma koji su istinski oblikovali moju karijeru, tu su nu no moj tata i Alex Ferguson
- naravno - ali i Eric. Jo i danas, dvanaest godina nakon na eg prvog susreta, od
njega tra im pomo i savjete. On mi uvijek ka e to on misli, a ne ono to misli da ja elim
uti. A ja, poput svih mladia s kojima je radio u Unitedu, znam da mu je uvijek bi
lo stalo do mene. U ono sam vrijeme bio siguran da je cilj svakog njegovog postu
pka prema meni upravo moja dobrobit. Jednako tako mislim i danas.
Erica se, meutim, ovjek lako mogao i prestra iti. Znali smo na kakvom je glasu, a ja
sam zPog toga prije prvog susreta osjeao odreenu nelagodu. No ubrzo sam uvidio da
je rije o genijalnome
treneru. Sve to je radio s nama bilo je besprijekorno, tono ono to nam je trebalo:
vje be koje je vodio, koliko nas je tjerao na zalaganje, kako je razumio na u situac
iju i osjeaje, te kako nam je ulijevao samopouzdanje. U redu, Eric je mo da imao na
darene mladie, ali pravim nogometa ima postali smo upravo zahvaljujui njemu, te, tij
ekom sljedee tri godine, i prava ekipa.
Meutim, strogoa i nesmiljenost po kojima je poznat nisu mit. Kada se naljuti Eric e
vas izvui iz mi je rupe i ispra iti kao nitko koga sam imao prilike upoznati. U ono
smo vrijeme bili vrlo mladi, no ini mi se da je jezikova juha koju smo dobivali o
d Erica bila strasnija ak i od bijesa koji je na nama znao iskaljivati trener prv
e momadi. Sjeam se da je, kada smo igrali utakmice na Cliffu, Eric imao ured s vel
ikim prozorom koji je gledao na na travnjak. Kada bi netko pogrije io ili uinio ne to
za to je znao da se ne radi, uo bi izbezumljeno lupanje po staklu. Nismo se usuival
i ni podignuti pogled u tom smjeru, jer smo znali da to Eric lupa i da ba nije ra
spolo en. Ali morali smo naas pogledati. A ako se nije vidjelo kako vie s druge stra
ne prozora, to je znailo da nas oekuju prave nevolje i da je vrijeme da zbri emo na
drugu stranu travnjaka. To je znailo da je Eric krenuo na igrali te.
Kada je bio zadovoljan, Eric je u ovjeku budio fantastian osjeaj. Kada bih samo jed
nom tijekom jutra uo da ka e "Odlina lopta, Davide" to bi mi bilo dovoljno za cijeli
dan. Jednako tako, ako je ne to kritizirao, svatko od nas jo je dugo razmi ljao prij
e nego bi se odluio takvo to ponoviti. Sjeam se jednog treninga kada sam, kad god s
am primio loptu, poku avao tono pronai nekog od suigraa ezdeset-metarskim dodavanjem.
Jo u toj mladoj dobi bio sam u stanju vidjeti to se dogaa ispred mene i mogao uputi
ti dugaak pas. Taj mi dan, meutim, ni ta nije i lo i moji se poku aji Erica nisu ni najm
anje dojmili.
- Davide... to radi ? Cijeli dan puca ta prokleta hollywoodska nabacivanja?
Hollywoodska nabacivanja? Taj izraz jo nisam uo. No tono sam znao na to misli. I dob
ro sam razmislio prije svakog sljedeeg poku aja. Istini za volju, i dan danas obo ava
m slati tako duge lopte,
Drugi dom / 57
one su jednostavno dio moje igre. No jo i danas, kad god proma im, zami ljam Erica ka
ko odmahuje glavom i guna: "prokleta hollywood-ska nabacivanja".
To se nije uvijek moglo rei za Alexa Fergusona i ostale trenere s kojima sam radi
o, no s Ericom je ovjek uvijek znao kako stoji. Kada je izgubio ivce, pobrinuo se
za to da tono shvatimo razloge, a imao je i nekakav poseban dar: znao vas je svoj
ski prodrmati i bez psovanja i bez omalova avanja. Uvijek smo znali, koliko god si
tuacije ponekad bile te ke i neugodne, daje Eric htio samo ono to smo htjeli i mi:
iz igraa izvui najbolje i ostvariti maksimum koji mo emo postii kao pojedinci i kao m
omad. Stoga i nije neobino to je u ivao takvo po tovanje doslovce kod svih mladih igraa.
Neki od dana njih mladih igraa misle da su potpisom za veliki klub dosegnuli zvije
zde. U na oj generaciji toga nije bilo. A da je netko tako i poeo razmi ljait, Eric b
i ga prizemljio u tren oka.
Imao sam sree. Tijekom cijelog djetinjstva i rane mladosti imao sam dobre trenere
, no, naravno, kada sam dospio u United i poeo raditi s Ericom, odmah mi je posta
lo jasno da sam do ao na vi u razinu. Sjeam se kako sam u mladosti esto slu ao takva raz
mi ljanja: najbolje bi bilo poeti u nekom manjem klubu, pa napredovati prema veem, p
oput Manchester Uniteda. I u tome vidim odreenu logiku. Kada sam poeo trenirati na
Cliffu, uvidio sam da u odande, ako ne uspijem i ako sve ne bude i lo po mojim elja
ma, moi ii jedino prema dolje. No i tada, a jo vi e sada, dr im da ovjek jednostavno mor
a prihvatiti ponuenu priliku da bude meu najboljima.
U Unitedu je sve bilo kako treba: opremljenost objekata, oprema, treninzi i suig
rai. Tko jo ne bi elio za omladinskog trenera imati Erica Harrisona? Meni jednostav
no nikada nije bilo dosta. Dok smo trenirali u omladinskom pogonu, Gary i ja dol
azili smo uveer na Cliff, dvaput na tjedan, kada je Eric na velikom natkrivenom t
erenu radio sa kolarcima. S njima smo radili samo da se domognemo jo kojeg trening
a. U toj dobnoj skupini bio je i Phil Neville - dvije godine mlai od mene i Garvj
a - kao i Dave Gardner. Ne znam kako ovjek pronalazi najbolje prijatelje.
Mo da prijatelji jednostavno pronalaze nas. Dave i ja poeli smo se odlino slagati od
samog poetka i otada smo bliski: bio sam mu kum kada se vjenao u ljeto 2003. godi
ne. On je trenirao do osamnaeste godine, kada sam ja ve redovito igrao u prvoj mo
madi. Potpisao je profesionalni ugovor s Manchester Citvjem, a danas jo igra za Al
trincham, klub koji ne sudjeluje u glavnim liga kim natjecanjima. Za njega je nogo
met danas nain odr avanja tjelesne forme i veze s tim sportom: stalno je zaposlen k
ao direktor jedne tvrtke za zastupanje sporta a.
Tijekom prvih godina u Unitedu Eric se brinuo za to da odgledamo sve utakmice pr
ve momadi na Old Traffordu. Ne samo da gledamo tekmu, nego da obratimo pa nju na po
jedine igrae. A mene je to podsjealo na dane kada me tata u djetinjstvu vodio na f
inalne susrete Kupa.
- Pusti tekmu, Davide. Samo gledaj Brvana Robsona. Prati to radi.
Eric mi je sada govorio isto: - Gledaj igraa koji igra na tvojoj poziciji. Jednog
dana ti e ga zamijeniti.
Takve rijei ulijevale su nam neizmjerno samopouzdanje; iako u to vrijeme ni sluajn
o nismo znali koliko e nas brzo trener prve momadi ukljuiti u svoje planove.
Odlazak na utakmice na Old Traffordu bio je prilika i da Eric zahtijeva po tivanje
odreenih standarda. Dobro je pazio da se pojavimo u sakou, ko ulji i kravati. To m
e podsjealo na Stuarta Underwooda koji je htio da igrai Ridgewaya na velike utakmi
ce dolaze dotjerani. I danas sam uvjeren da su takve stvari va ne. Neke se momadi n
a stadionu ili u zranoj luci pojavljuju u trenirkama. injenica da lanovi ekipe Manc
hester Uniteda uvijek nose sako s klupskim grbom dio je profesionalnog stava pre
ma poslu. Ta elegancija govori ne to o po tovanju prema sebi i prema klubu.
Na treninzima se nismo bavili iskljuivo tehnikom, taktikom i uenjem novih varki. K
ada se dogodilo da Eric uoi slabost u tvojoj igri, mogao si biti siguran da e dati
sve od sebe da se time pozabavi na primjeren nain. Ne znam je li "glavomet" izmi l
jen samo kako bih ja to vi e patio,

Drugi dom / 59
no bilo je prijepodneva kada sam imao upravo takav osjeaj. Napadai su morali biti
dovoljno jaki da se fiziki odupru veim i sna nijim braniima. Nikada nisam Pio osobito
dobar u igranju glavom i startovima, osobito s obzirom na injenicu da sam uvijek
bio ni i od veine igraa. "Glavomet" je bio Ericov nain jaanja i bru enja mladih igraa p
put mene. Dijelili smo se u dvije skupine: veznjaci i napadai protiv brania. Lopta
se na la u zraku, a zgodici su se mogli davati iskljuivo glavom. I sve bi bilo u r
edu da to nije slu ilo kao otvoren poziv Garvju Nevilleu, Chrisu Casperu i njima s
linima da na vas skau s leda kako bi vas zaustavili. Gary je bio najgori. Od njega
su nam ostajale modrice po cijelome tijelu, tako da smo se pitali ime smo ga raz
ljutili. U ono sam se vrijeme u asavao takvih treninga, no etiri godine poslije, ka
da sam se u Premier ligi na ao nasuprot igraa kakvi su Stuart Pearce i Julian Dicks
, sa zahvalno u sam se sjeao prvih ozbiljnijih udaraca koje su mi zadali vlastiti su
igrai.
Gary i Chris Casper i u drugim su se situacijama trudili da mi zagoraju ivot. U to
me su ba bili marljivi i uporni. Cas je bio izrazito visok i sna an za svoju dob. N
jegov tata, Frank, igrao je za Burnlev kada je taj klub, ezdesetih godina, bio je
dan od vodeih, a Chris je oito preuzeo njegove navike. Dr ao se vrlo odraslo i profe
sionalno. A kada smo zajedno igrali, tijekom svake je utakmice bez prestanka pria
o. Neki put igrao je straga. Na koncu je, kao profesionalac, igrao na mjestu sre
dnjeg brania. Ponekad je igrao srednjeg veznog, a to je znailo da ja igram uz njeg
a. Bez prestanka je brbljao, savjetovao me, govorio kome da dodam. I ne samo men
i: obraao se svima koji su ga mogli uti. Razgovarao je ak i sa samim sobom. Nakon d
evedeset minuta, meni je pucala glava, a jo je gore bilo to je tata smatrao da je
dobro tako se pona ati.
- Zna , trebao bi biti poput asa. Trebao bi priati kao on. Jo i vi e.
- A ja sam mislio: dra e mi je utjeti. Kako sam stjecao sve vi e iskustva - a osobito
otkako sam postao kapetanom - poeo sam shvaati kako je va no komunicirati na terenu
. Oito je da suigraa morate upozoriti ako mu se netko pribli ava i eli ga pokriti, al
i ako
netko sam ne vidi pas, dok mu to objasnite ve je vjerojatno prekasno. Ako igrate
za Man United ili za englesku reprezentaciju, je li vam doista potrebno da vam s
uigra iz trenutka u trenutak obja njava to misli o va oj igri? Naravno da morate komun
icirati. Meni se, meutim, inilo da Cas najveim dijelom pria samo kako bi ne to govorio
. Kao da igrate uz sportskog komentatora.
Naje e mi je i ao na ivce u igri, no Cas i ja zapravo smo bili dobri prijatelji. On je
pripadao malenoj skupini nas koji smo zajedno oti li na odmor. Moji roditelji prvi
su upoznali Joea Glanvillea: neprestano su se sretali na utakmicama. Joe je bio
s Malte i lud za Unitedom. Nije pro lo puno vremena kako su se upoznali, a rodite
lji su mi rekli da idemo na ljetovanje na Maltu. Ondje je ve sve sreeno, samo treb
amo u odreeno vrijeme s prtljagom doi na aerodrom.
Bilo je to divno ljeto. Dok smo boravili na otoku, klub Unitedovih navijaa organi
zirao je priredbu na kojoj su pomagali Steve Bruce i Lee Sharpe. Joe i njegovi p
rijatelji smjestili su nas u zgodan hotel. Svako jutro netko je dolazio i spremn
o nas odvodio kamo god smo eljeli otii: na pla u, u selo ili u obilazak otoka. Bio j
e to odlino organiziran boravak, a Malte ani su bili ludi za nogometom. Sljedee ljet
o doputovao sam s asom, Garvjem i Benom Thornlevjem. Bilo je to mu ko ljetovanje, i
li barem najmu kije koje emo ikada upoznati - dva-tri piva i malo ljetnih ljubavi,
no ni ta to bi trebalo tajiti pred mamom.
Joeu smo unaprijed rekli da nam rezervira nekakav manje elegantan hotel, iako sm
o zbog toga po alili im smo se na li pred zgradom u kojoj se nalazio na apartman. Bilo
je u asno. Nije bilo klime, a na Malti ljeti vlada nesnosna sparina. Gary i Ben d
omogli su se jedine sobe s ventilatorom, dok smo se Cas i ja samo znojili, i dan
ju i nou. No bila su to stvarno lijepa vremena. Bilo mi je tako dobro da sam dola
zio jo
est godina za redom. Gary je ondje ak kupio i stan.
Nas etvorica dru ili smo se i u Manchesteru, zajedno s Daveom Gardnerom, koji je bi
o mlai od nas, ali je uvijek znao najbolja mjesta za izlaske. Redovito smo zajedn
o izlazili srijedom naveer, naje e u lokal Johnsons, u sredi tu grada, ali u malo skrov
itijoj ulici. Bili smo razumni

Drugi dom / 61
deki - Ben je, ini mi se, bio najotvoreniji od nas - i znali smo kada treba presta
ti, kada se vratiti kui i kada izii ako je atmosfera postala opasna. Usto, s nama
je bio Gary, jedna od najparanoinijih osoba koje znam. Ponekad nas je jednostavno
izluivao. Znali smo ui u neki pub ili klub, osvrnuti se i vidjeti Garvja kako sto
ji kao ukopan.
- Ne, deki. Ovdje se ne osjeam ugodno. Moramo ii. Hajde, idemo odavde.
Bilo je dovoljno da ga netko malo udnije pogleda. To je na odreeni nain bilo dobro,
jer je znailo da ne mo emo doi ni blizu pravim nevoljama. Poslije smo svi odlazili
k Benu i ondje ostajali do jutra. On je jo
ivio s roditeljima, a imao je sobu u po
tkrovlju: veliki ali doslovce ledeni prostor. Ben se, naravno, lijepo smjestio u
svoj krevet. Ja, Gary i Cas le ali smo na podu i drhturili. Nedostaju mi ti na i iz
lasci: sada se ipak ne bih mogao upustiti u ne to slino.
Poput svih mladih igraa, imali smo svoja zadu enja na igrali tu. Sjeam se da su asa i m
ene zadu ili za svlaionicu prve momadi, a to je znailo da moramo ribati kade i tu -kabi
ne, istiti samu svlaionicu. Ja sam do ao prvi, pa sam se dokopao lak eg dijela posla:
navukao sam kratke hlae i samo pricao dok nisam dobro isprao kade i tu eve. Cas je k
asnio, pa su mu preostali blato i smee u svlaionici. Oko toga smo se jo neko Vrijem
e svaali i zamalo "oti li u ring", odnosno omotali smo ake runicima i opona anjem boksa
poku ali rije iti prepirku. Da za njega bude jo gore, zamijenili smo se oko Bo ia, a to
je znailo da sam ja u svlaionici, da se pravim da imam stra no puno posla dok istim
kopake i da sam u pravome trenutku uvijek spreman primiti nagradu od starijih igr
aa. Cas nije mogao vjerovati da se tako izvlaim.
To je jedna od tu nijih stvari u ivotu nogometa a. S ovjekom se u asno zbli ite, a zatim,
kada prijee u drugi klub, gubite svaki kontakt. I danas se povremeno vidim s Beno
m Thornlevjem, a znam da se Gary katkada uje s Chrisom Casperom. Ali misli mi se
uvijek vraaju na vremena kada smo bili tinejd eri i kada smo nas etvorica bez presta
nka bili zajedno i tako se dobro slagali: kad su Ben i Cas oti li iz kluba, sve
je zavr ilo. teta, no to mo da jednostavno tako ide u na em poslu: ovjek se mora usredot
oiti na igrae koji su trenutano s njim u svlaionici.
lako mi je povremeno nedostajao dom, ivio sam fantastino. Mama i tata bili su supe
r, dolazili me gledati kako igram svaki vikend, bez iznimke. A svakodnevica u Un
itedu bila je upravo onakva kakvom sam je zami ljao. Nije mi trebalo dugo da se sp
rijateljim s dekima s kojima sam cijeli tjedan trenirao, kao ni da svi zajedno pon
emo dobivati utakmice s razlikom od pet- est golova. Kako sam bio ni i i kako je, u
poetku, Keith Gillespie igrao na mojem mjestu s desne strane, Prinuo sam se da za
neke va nije utakmice neu upasti u momad. Te prve sezone veina igraa protiv kojih smo
igrali u utakmicama Nacionalnog juniorskog kupa bila je godinu starija od nas,
a Eric me u poetku izostavljao iz sastava.
S vremenom mi se ukazala prilika. Keith Gillespie premjestio se naprijed kako bi
h ja mogao zaigrati na desnoj strani. Za to mjesto nadmetao sam se i s Robbiejem
Savageom, no Robbie se tijekom te sezone ozlijedio. Poslije sam doznao da Unite
d u tom natjecanju nije pobijedio jo od 1964., kada je u momadi bio George Best, t
ako daje na uspjeh iz 1992., kada nas je veina bila tek prvu godinu u klubu, bio d
oista ne to posebno u povijesnim razmjerima. U ono vrijeme, meutim, mi toga zapravo
nismo bili svjesni: bili smo jednostavno uzbueni to igramo i pobjeujemo u Unitedov
u dresu.
Sjeam se kako smo u polufinalu Juniorskog kupa 1992. pobijedili Spurse. Tada se i
finale, kao i polufinale, igralo na dvije utakmice. U Londonu smo pobijedili Cr
vstal Palae 3:1. Malo je nedostajalo da se ta utakmica i ne odigra: ki a je plju tala
cijeli dan i teren je bio pod vodom, no kada su ve bili spremni donijeti odluku
o otkazivanju, ki a je prestala i tako smo zaigrali. Nicky Butt zabio je dva, a ja
trei gol - volej, lijevom nogom, s ruba esnaesterca, nakon povratne lopte Bena Th
ornlevja - a zatim smo na domaem terenu pobijedili 3:2. Zajedni tvo momadi bilo je u
pravo nevjerojatno, a kapetan je bio Ryan Giggs, godinu stariji od veine nas.
Drugi dom / 63
Uzvratni susret na Old Traffordu bio je dogaaj za pamenje: na tribinama se na lo 32.
000 navijaa. Takvu atmosferu jo nitko od nas nije bio iskusio. Uvijek ima navijaa k
oji ele gledati napredovanje domaih talenata, tako da prate i juniorsku momad. Ali
ba 32.000? Mo da se proulo daje klub okupio osobito kvalitetnu skupinu mladih igraa. i
ni mi se da smo bili svjesni to se dogaa, no o tome meu sobom zapravo nismo razgova
rali. Tijekom te dvije-tri godine na eg dozrijevanja, Alex Ferguson samo je jednom
rekao: - Ako iz ove hrpe ne izvuemo igraa za prvu momad, svi se lijepo mo emo spakir
ati i otii kui. -Osim tih rijei, nitko u klubu nije spominjao da bi se moglo dogaati
ne to posebno. Svi su uvijek bili koncentrirani na konkretan trening ili popodnev
nu utakmicu.
I sljedee smo godine do li do finala Juniorskog kupa. Jo se sjeam polufinala protiv M
illvvalla. Nauli smo da planiraju ne to prije utakmice. I, naravno, kada su uoi poetk
a prve utakmice na Old Traffordu izi li na teren, svi odreda imali su izbrijane gl
ave. Ne znam je li nas to izbacilo iz takta, no u svakom sluaju izgubili smo rezu
ltatom 1:2. Na uzvrat smo morali ii na stari Den - na kojem je, budui da su bila p
opunjena gotovo sva mjesta - vladala prilino zastra ujua atmosfera, pogotovo i za ju
niorsku utakmicu - i ondje smo pobijedili 2:0 i tako se plasirali u zavr nicu, gdj
e nas je ekao Leeds United.
Ljudi su poslije govorili kako je tu no to smo imali toliko buduih igraa prve momadi,
dok gotovo nitko od Leedsovih mladia nije napredovao. U te su dvije utakmice, meut
im, igrali odlino i bili napa-Ijeni. Na Old Traffordu izgubili smo 0:2, a zatim s
mo i li na uzvrat na Elland Road. U Manchesteru smo ponovno igrali pred 30.000 gle
datelja. Kada su objavili da se na Leedsovu stadionu te veeri skupilo jo vi e ljudi,
pljesak je bio toliko gromoglasan daje netko mogao pomisliti i daje ve pao gol.
Publika ih je istinski nosila i ponovno su nas pobijedili, ovaj put rezultatom 2
:1.
Te smo sezone odigrali velik broj utakmica i sjeam se da sam bio u asno umoran, no
poraz u tom finalu i nije bio tako lo . Veini nas to je bilo prvo razoaranje u nogom
etnoj karijeri, pa nas je mo da i ojaalo
jer smo poraz morali pro ivjeti zajedno. A ovjek sigurno ne bi po elio da Eric Harris
on ponovno bjesni kao to je izio u svlaionici nakon poraza na Elland Roadu.
U to vrijeme, tijekom sezone 1992/93., igrai iz na e dobne skupine ve su malo-pomalo
poinjali imati veze s prvom momadi i dobivati minuta u na njihovim utakmicama. Ve u
rujnu pozvan sam na trening s prvom momadi, a dva dana poslije glavni mi je trene
r rekao da s njima idem u Brighton, na utakmicu Liga kupa. Garv, Nicky Butt i Pa
ul Scholes takoer su se spremali za put. Otputovali smo malenim zrakoplovom sa se
damnaest mjesta. Let je bio u asan: buka, poskakivanje, uska sjedala, a trajao je,
kako se inilo, cijelu vjenost. Mo da sam se upravo zato tako dobro naspavao kada sm
o napokon stigli na odredi te. Ujutro sam doznao da u biti rezerva.
Pribli no dvadeset minuta prije zavr etka utakmice, veliki ef rekao mi je da u zamijen
iti Andreja Kanelskisa. Od silnog uzbuenja poskoio sam s klupe i glavom udario u kr
ovi: odlian poetak karijere u prvoj momadi. ef me elio pogledati u igri i ini mi se da
sam igrao dosta dobro. Mama i tata bili su u Goldstoneu, a zbog injenice da sam u a
o u igru iznenadili su se kao i ja. Sedamanest minuta bio sam Unitedov igra, no i
dalje sam se osjeao u asno mlado. Koliko mi je bilo godina? Tek sedamnaest? Prije
sam se osjeao poput djeaka koji je kao maskota sjedio na klupi na stadionu VVest H
ama nego li poput mu karca koji je spreman za igranje u Unitedovoj prvoj momadi. Gl
avni me trener poslije, u svlaionici, malo napao. Ja se ne sjeam da sam u neemu pog
rije io. Vjerojatno je samo elio biti siguran da se neu umisliti: mo da je to bila i n
ajava onih nekoliko te kih situacija izmeu nas koje su nas oekivale u budunosti.
Jo sam dugo ekao drugu priliku. Momad koja je igrala u Juniorskom kupu odreda je pr
e la meu rezerve: bili smo osvojili naslov u Ligi A i potom jo u Sredi njoj ligi. Bio
je to prvi takav naslov za klub nakon vi e od dvadeset godina. U nekoliko utakmica
Liga kupa ponovno sam igrao poetkom sezone 1994/95., kada je veliki ef odmarao di
o igraa iz prve momadi. Poetkom devedesetih godina
Drugi dom / 65
United je imao dosta problema na europskoj sceni, uglavnom zbog pravila o broju
inozemnih igraa, koje je nalagalo da u europskim kupovima mogu nastupiti najvi e tr
ojica stranaca. Stvar nije bila u tome da nismo imali sna nu momad, nego da su prom
jene na koje je ef bio prisiljen remetile ritam igre. Te smo sezone ve bili praktik
i ispali iz natjecanja, ali nam je bila preostala utakmica protiv Galatasarava n
a na em terenu. Bio je poetak prosinca.

Za mogunost da nekako sudjelujem u tome prvi sam put doznao iz lanka u Manchester
Evening Nevvsu u kojem je stajalo da veliki ef razmi lja o tome da bi nekolicini kl
inaca mogao pru iti priliku da se oku aju na europskoj sceni. Na dan utakmice, nekol
icini nas rekao je da emo naveer biti ak u poetnoj postavi. Ne znam za ostale, no ja
sam u to u ao nemajui blage veze o tome to bih trebao oekivati. Nakon pribli no pola s
ata igre zabio sam svoj prvi gol za Unitedovu prvu momad. Lopta je do la do mene, i
spred Stratforda Enda, i sjeam se kako sam pomislio: ako je dobro zahvatim, ne to b
i se jo moglo dogoditi, lako kontakt s loptom nije bio idealan, nekako je uspjela
ui, a ja sam se okrenuo i potrao kako bih proslavio pogodak. Do mene je prvi do ao
Eric Cantona. Bio sam toliko izvan sebe da se na koncu morao pomuiti kako bi se i
zvukao iz mojeg zahvata. Jednostavno ga nisam pu tao. Dao sam gol i slavim s Erico
m Cantonom.
Istinski sam u ivao. ini mi se da ni za Galatasarav nije nastupila nekolicina iskus
nijih igraa, te da utakmica nije bila onako te ka kako je mogla biti. Igrali smo do
bro, a zadovoljstvo je bilo jo vee zbog injenice da je u momadi bilo vi e mladih igraa.
Va no je bilo i to smo poeli utakmicu. Te sam se veeri na Old Traffordu osjeao kao ko
d kue, puno bolje nego u onih sedamnaest minuta u Brightonu, dvije godine prije.
Nama mladiima to je bilo ravno finalu Lige prvaka, iako je United ispao bez obzir
a na rezultat utakmice. Bilo kako bilo, na koncu smo pobijedili s 4:0, to je pris
tojan rezultat u europskoj utakmici, bez obzira na okolnosti. Trener poslije nij
e rekao ni ta. Bio je razoaran zbog ispadanja iz europskog natjecanja, no inilo se d
a je zadovoljan igrom mladih igraa.
To prvo sudjelovanje u poetnoj postavi na velikoj europskoj utakmici za mene je b
ilo iznimka. I dalje su me ekale druge zadae - kao i ulasci s klupe. United i igrae
u klubu naprijed tjera svijest o tome da u sluaju pada kvalitete uvijek postoji
netko tko e zauzeti tvoje mjesto. U tinejd erskoj dobi sumnje u vezi s time hoe li na
istome mjestu biti za tjedan, mjesec ili ak godinu, jo su intenzivnije. Nakon to s
am u utakmici s Galatasaravem bio u poetnoj postavi, vratio sam se meu rezerve. Po
novno sam se pitao jesam li dovoljno kvalitetan za sljedei veliki korak: da izbor
im mjesto u prvoj momadi utakmicama u Premier ligi. Tijekom karijere, neki se put
dogaa da, ak i kada mislite da znate to slijedi, morate biti spremni na najbolji s
e nain nositi s onim to vas zadesi.
Nije se ba dogaalo svaki dan da me nakon treninga pozovu da se javim u ured glavno
g trenera.
- Preston North End moli da te posudimo na mjesec dana. ini mi se da bi to bilo p
ametno.
Istog trenutka zbrojio sam dva i dva i dobio pet. Devetnaest mi je godina. Nicky
Butt i Gary Neville ve podosta redovito dobivaju minuta u u prvoj momadi. I ja sam
ve bio ukljuen u prvu postavu, ali ne napredujem brzo kao oni. Je li United zakljui
o da neu biti dovoljno sna an da uspijem? ele li me se na ovaj nain rije iti? Tu pomisa
o nikako nisam uspijevao izbaciti iz glave. Ne cijene me. ele me se rije iti.
Mogue je da sam reagirao pretjerano, no tako sam se osjeao. Dakako, prvo sam razgo
varao s Ericom Harrisonom, a zbog tog na eg razgovora ef me pozvao jo jednom, kako b
i sve bolje objasnio.
- Jedini je cilj da stekne iskustvo igranja u prvoj momadi, u drugoj ekipi, u drug
oj ligi.
Drago mi je to mi se ukazala prilika za taj razgovor, jer je to znailo da u Presto
n odlazim psihiki rastereen. Mogao sam ostati trenirati u Manchesteru, a u Deepdal
e odlaziti samo na utakmice, no kako sam sada znao da United u tome vidi jo jednu
fazu u mojem igrakom razvoju, odluio sam na mjesec dana posve se prikljuiti Presto
nu. Ako to ve kanim uiniti, onda u to uiniti kako treba.
Drugi dom / 67
Kada sam se prvi put pojavio na njihovom treningu, bio sam poprilino napet. Oti ao
sam u svlaionicu, gdje su sjedili svi igrai Prestona, kao da su me ekali. Ne znam j
esu li tako razmi ljali, no ja sam ovako zami ljao njihove reakcije: Evo velike face
iz Uniteda. Usto je jo i Londonanin. U Svakom sluaju, nisam se osjeao ugodno. Prest
on je igrao u Treoj ligi. Bilo je to tako daleko od ivota na koji sam se naviknuo
u klubu u kojem su se drugi brinuli za sve pojedinosti, gdje je dovoljno dobro b
ilo samo ono najbolje. Po zavr etku prvog treninga bacio sam opremu na pod svlaioni
ce, spremajui se za tu iranje.
- Ne na pod. To nosi doma i sam pere , da dres bude spreman za sutra.
To mi nije smetalo. Samo nisam bio pripremljen za nain funkcioniranja u Deepdaleu
. Trener Gary Peters nije gubio vrijeme s upoznavanjima. Prvog dana okupio je sv
e igrae i mene u krug.
- Ovo je David Beckham. Posudili smo ga iz Manchester Uniteda na mjesec dana. Zn
a igrati. I preuzet e sve slobodnjake i kornere, a to znai da ti vi e ne puca , kao ni
ti.
Rukom je pokazao mladie koji su obino dobivali loptu u prekidima i nije ni priekao
odgovor. Kakav poetak. Nekima od igraa to je moralo zasmetati. Meni bi na njihovom
mjestu svakako smetalo. Poetak je bio pomalo neugodan, no kada smo poeli zajedno
raditi i kada smo se bolje upoznali, bilo mi je divno sa svim dekima u Prestanu.
Tijekom mjesec dana koje sam proveo s njima, nekoliko puta smo zajedno izi li. U asn
o puno znailo je to to nisam dolazio samo na utakmice. Znali su da sam po svojoj el
ji u Prestonu svaki dan, sve dok traje posudba.
Meu igraima glavni je bio David Moyes, dana nji trener Evertona. Igrao je na mjestu
centarhalfa, bio jedan od onih igraa koji se bacaju im im se uka e prilika za start.
Neki put ak i kada nema prave prilike. Vikao je, pokazivao, usmjeravao ljude i s
trastveno pri eljkivao pobjede. Bio je kapetan i razgovarao je sa mnom, ukljuio me
u sve od samog poetka. To ne govorim iz sada nje perspektive: ve i tada jednostavno
se vidjelo da e David postati trenerom. Odmah mu je bilo jasno kakav
sam, da u uglavnom utjeti, biti povuen i govoriti samo kada je potrebno. Ulo io je ve
lik trud kako bi me uveo u skupinu, brinuo se za mene, a ja sam mu na tome bio i
stinski zahvalan.
Prestonski trener Gary Peters takoer je bio divan. Vjerojatno je olakotna okolnos
t bila to je i on do ao iz Londona. Jasno mi je dao do znanja to od mene eli i oekuje,
te mi ulio samopouzdanje da u tome budem uspje an. inilo se da istinski vjeruje u
mene. Zacijelo me gledao kako u Unitedu igram za rezerve, a poslije sam doznao d
a se za posudbu raspitivao gotovo u ali, uope ne oekujui da bi klub mogao pristati.
Nije mogao vjerovati kada je veliki ef pristao. Ako se ne varam, Preston je po is
teku posudbe ak iznio ponudu za mene, no Gary je znao da bi ipak bilo pretjerano
oekivati da ona bude prihvaena.
Sve se dogodilo u asno brzo. S njima sam trenirao u ponedjeljak, a onda me Gary u
srijedu stavio u momad s rezervama, to je bio vrlo neobian osjeaj. Preston je igrao
u Treoj ligi, ba kao Unitedove rezerve, i uoi susreta inilo mi se da sam se na ao u ne
zavidnoj situa ciji. No kada izie na teren i pone igrati, ovjek vi e ne razmi lja o tak
vim stvarima. Igrao sam dosta dobro, namjestio gol i jo se upisao u strijelce. I
tako sam se u subotu na ao na klupi prve momadi, u susretu protiv Doncastera na Dee
pdaleu.
Prilino sam se iznenadio kada sam u momadi Doncastera ugledao Ryana Kirbyja, s koj
im sam godinama igrao za Ridgeway. Naravno, na tekmu je do ao i moj tata. Kao i Rv
anov tata Steve, koji je takoer jedno vrijeme bio trener dok smo bili klinci. Rya
n i ja uspjeli smo se samo na brzinu pozdraviti i ve smo morali igrati.
Jedino se startovima nikako nisam veselio. A uvjeren sam da me ef u Preston, izmeu
ostalog, poslao i upravo radi startova, da malo ovrsnem. Bio sam neusporedivo kr
hkiji nego sada. U prvoj sam utakmici prvo poluvrijeme sjedio na klupi i je io se
kod svakog starta. Ba se i nisam radovao ulasku u igru. No kada sam u ao, gotovo sm
o odmah izborili korner. Poslijepodne je bilo izrazito vjetrovito, vjetar nam je
puhao u lea i sjeam se kako sam pomislio da u jednostavno zavrnuti loptu, pa emo vi
djeti to e biti. Gol. Nije lo e za poetak. Na
Drugi dom / 69
koncu smo, nakon zaostatka, poravnali rezultat i utakmicu zavr ili rezultatom 2:2.
Sljedeu utakmicu igrali smo protiv Fulhama, za koji je igrao Terry Hurlock. Terrv
ja sam znao iz pria, a nekoliko puta sam ga i gledao: tip koji voli kontakt. Prib
ojavao sam se da bi me mogao dobro izudarati. Pokazalo se da sam pogrije io u oekiv
anjima, a ak sam uspio zaustaviti nekoliko prodora. Kada igra za Preston, u Treoj
ligi, a momadi su potrebni bodovi, ovjek ubrzo uvidi da si ne mo e priu titi izbjegava
nje kontakta.
Pobijedili smo 3:2, a ja sam upravo na toj utakmici dao svoj prvi gol iz slobodn
og udarca na razini prve momadi. Lopta se nalazila na samo korak-dva od ruba kazn
enog prostora i inilo mi se da je situacija izgledna. Gary Peters bio me zadu io za
slobodnjake, a ovaj poku aj nije mogao proi bolje. Gola se i ne sjeam koliko prosla
ve. Otrao sam s podignutom rukom, a jedan od Prestonovih igraa epao me za glavu i poe
o toliko sna no povlaiti kosu da mi se ve uinilo da e i upati punu aku. To me jednostav
oborilo s nogu. Mo da e vam se initi oitim, ali imam dojam da mnogi ljudi ne razumiju
koliko su igraima va ni golovi i rezultat. Dekima u klubu poput Prestona, barem u o
no vrijeme, bilo je va no igrati, nastojati otplaivati kredit i plaati raune, ba kao i
svima ostalima. To je u nogomet unosilo napetost kakvu dotada nisam iskusio. Po
gled u oima suigraa govorio mi je koliko je sna na ta njihova elja, koliko silno ele,
i trebaju, pobjedu. Jednako je bilo i s publikom na Deepdaleu. Klub se nalazio u
sredi tu grada, ponosio se dugom povije u i ljudi su jednostavno ivjeli za subotu pos
lije podne i tekmu. Imao sam sreu. Bili su divni i odmah me prihvatili.
Otada sam do ivio vi e fantastinih iskustava, no, iskreno govorei, taj mjesec proveden
u Prestonu bio je jedno od najuzbudljivijih razdoblja u cijeloj mojoj karijeri.
Sjeam se kako sam tada razmi ljao da bih, da me se ef elio rije iti, bio sretan kao lan
Preston North Enda. Kada je do lo vrijeme za povratak u United, nije mi se i lo. Ka
ko sam se ono brinuo prije poetka posudbe? Kako sam bio nervozan pri dolasku na
sam, da u uglavnom utjeti, biti povuen i govoriti samo kada je potrebno. Ulo io je ve
lik trud kako bi me uveo u skupinu, brinuo se za mene, a ja sam mu na tome bio i
stinski zahvalan.
Prestonski trener Garv Peters takoer je bio divan. Vjerojatno je olakotna okolnos
t bila to je i on do ao iz Londona. Jasno mi je dao do znanja to od mene eli i oekuje,
te mi ulio samopouzdanje da u tome budem uspje an. inilo se da istinski vjeruje u
mene. Zacijelo me gledao kako u Unitedu igram za rezerve, a poslije sam doznao d
a se za posudbu raspitivao gotovo u ali, uope ne oekujui da bi klub mogao pristati.
Nije mogao vjerovati kada je veliki ef pristao. Ako se ne varam, Preston je po is
teku posudbe ak iznio ponudu za mene, no Gary je znao da bi ipak bilo pretjerano
oekivati da ona bude prihvaena.
Sve se dogodilo u asno brzo. S njima sam trenirao u ponedjeljak, a onda me Gary u
srijedu stavio u momad s rezervama, to je bio vrlo neobian osjeaj. Preston je igrao
u Treoj ligi, ba kao Unitedove rezerve, i uoi susreta inilo mi se da sam se na ao u ne
zavidnoj situa ciji. No kada izie na teren i pone igrati, ovjek vi e ne razmi lja o tak
vim stvarima. Igrao sam dosta dobro, namjestio gol i jo se upisao u strijelce. I
tako sam se u subotu na ao na klupi prve momadi, u susretu protiv Doncastera na Dee
pdaleu.
Prilino sam se iznenadio kada sam u momadi Doncastera ugledao Ryana Kirbyja, s koj
im sam godinama igrao za Ridgeway. Naravno, na tekmu je do ao i moj tata. Kao i Rv
anov tata Steve, koji je takoer jedno vrijeme bio trener dok smo bili klinci. Rya
n i ja uspjeli smo se samo na brzinu pozdraviti i ve smo morali igrati.
Jedino se startovima nikako nisam veselio. A uvjeren sam da me ef u Preston, izmeu
ostalog, poslao i upravo radi startova, da malo ovrsnem. Bio sam neusporedivo kr
hkiji nego sada. U prvoj sam utakmici prvo poluvrijeme sjedio na klupi i je io se
kod svakog starta. Ba se i nisam radovao ulasku u igru. No kada sam u ao, gotovo sm
o odmah izborili korner. Poslijepodne je bilo izrazito vjetrovito, vjetar nam je
puhao u lea i sjeam se kako sam pomislio da u jednostavno zavrnuti loptu, pa emo vi
djeti to e biti. Gol. Nije lo e za poetak. Na
Drugi dom / 69
koncu smo, nakon zaostatka, poravnali rezultat i utakmicu zavr ili rezultatom 2:2.
Sljedeu utakmicu igrali smo protiv Fulhama, za koji je igrao Terrv Hurlock. Terrv
ja sam znao iz pria, a nekoliko puta sam ga i gledao: tip koji voli kontakt. Prib
ojavao sam se da bi me mogao dobro izudarati. Pokazalo se da sam pogrije io u oekiv
anjima, a ak sam uspio zaustaviti nekoliko prodora. Kada igra za Preston, u Treoj
ligi, a momadi su potrebni bodovi, ovjek ubrzo uvidi da si ne mo e priu titi izbjegava
nje kontakta.
Pobijedili smo 3:2, a ja sam upravo na toj utakmici dao svoj prvi gol iz slobodn
og udarca na razini prve momadi. Lopta se nalazila na samo korak-dva od ruba kazn
enog prostora i inilo mi se da je situacija izgledna. Gary Peters bio me zadu io za
slobodnjake, a ovaj poku aj nije mogao proi bolje. Gola se i ne sjeam koliko prosla
ve. Otrao sam s podignutom rukom, a jedan od Prestonovih igraa epao me za glavu i poe
o toliko sna no povlaiti kosu da mi se ve uinilo da e i upati punu aku. To me jednostav
oborilo s nogu. Mo da e vam se initi oitim, ali imam dojam da mnogi ljudi ne razumiju
koliko su igraima va ni golovi i rezultat. Dekima u klubu poput Prestona, barem u o
no vrijeme, bilo je va no igrati, nastojati otplaivati kredit i plaati raune, ba kao i
svima ostalima. To je u nogomet unosilo napetost kakvu dotada nisam iskusio. Po
gled u oima suigraa govorio mi je koliko je sna na ta njihova elja, koliko silno ele,
i trebaju, pobjedu. Jednako je bilo i s publikom na Deepdaleu. Klub se nalazio u
sredi tu grada, ponosio se dugom povije u i ljudi su jednostavno ivjeli za subotu pos
lije podne i tekmu. Imao sam sreu. Bili su divni i odmah me prihvatili.
Otada sam do ivio vi e fantastinih iskustava, no, iskreno govorei, taj mjesec proveden
u Prestonu bio je jedno od najuzbudljivijih razdoblja u cijeloj mojoj karijeri.
Sjeam se kako sam tada razmi ljao da bih, da me se ef elio rije iti, bio sretan kao lan
Preston North Enda. Kada je do lo vrijeme za povratak u United, nije mi se i lo. Ka
ko sam se ono brinuo prije poetka posudbe? Kako sam bio nervozan pri dolasku na
Deepdale? Samo etiri tjedna poslije stajao sam pred gospodinom Fergusonom i pitao
mogu li jo mjesec dana ii na posudbu kod njih.
Odgovor je glasio: - Ne. - Bez obja njenja, bez suvi nih rijei. Koncem tog istog tjed
na postalo mi je jasno za to me ef eli u Unitedu. Old Trafford je pro ivljavao krizu i
zazvanu ozljedama, a na popisu za subotnju utakmicu s Leedsom nalazilo se i moje
ime: debitirat u u Ligi... za Manchester United... na Old Traffordu. Nakon pet es
tokih -i fiziki zahtjevnih - utakmica s prvom momadi Prestona, inilo mi se da sam s
preman za sljedei korak. to je bilo jo va nije, takav je stav imao i ef. Nema sumnje d
a sam bio pripremljeniji nego za utakmice protiv Brightona i Galatasarava. Barem
to jedno poslijepodne mogao sam odbaciti sve sumnje. inilo se da i United i gosp
odin Ferguson ipak smatraju da imam nekakve izglede.
Znao sam da, unato svim uzbuenjima koja je donijelo osvajanje Nacionalnog juniorsk
og kupa i u itka igranja za United u Kupu, te Preston u Treoj ligi, jo doista nisam
postigao ni ta bitno. No sada je mo da bio trenutak da poka em da bi jednog dana moglo
biti ne to od mene. Stvar, dakako, nije bila samo u meni. tovi e, ak ni u mojoj gener
aciji. To vrijedi jo i danas: pitajte samo VVesa Brovvna, Johna O'Sheaa ili Kiera
na Richardsona. Veliki je ef uvijek vjerovao u igrae koji su ponikli iz kluba. Jed
na od najveih prednosti dozrijevanja na Old Traffordu jest to to ef mlaim igraima omo
guuje da sudjeluju u treninzima - a omoguuje im i da zaigraju na utakmicama - im na
sluti da su za to spremni. Vjeruje u deke koji su odrasli u klubu, a to je, iznad
svega, razlog za vjenu zahvalnost moje generacije Alexu Fergusonu. Briga za budun
ost kluba je odgovornost koju on ne prepu ta drugima. Dok sam jo bio djeak znao je t
ko je David Beckham. Od trenutka kada sam potpisao za United, cijelo je vrijeme
pratio moj razvoj: dolazio na utakmice, gledao treninge, s Ericom i ostalim tren
erima razgovarao o tome kako se snalazim i kako napredujem.
Kada doe do debitiranja u Ligi, ak i do mogunosti da nastupi u Unitedovoj poetnoj post
avi u kup-utakmici, ve stjee osjeaj da si dio prve momadi. A mladi igra tako se lak e o
u ta i daje sve od
Drugi dom / 71
sebe kada mu se uka e prigoda. Meni se inilo da u svemu nekako sudjelujem u najmanj
u ruku jo od rane mladosti, otkako sam se kao maskota sa svojim idolima zagrijava
o na Upton Parku. U vrijeme kada sam bio spreman za Unitedovu prvu momad, ve sam s
e dobro slagao s najiskusnijim igraima. Nitko nije pitao: Tko je taj mali koji si
umi lja da nas mo e istisnuti! Znao sam ih sve, a, to je bilo jednako va no, oni su zn
ali mene.
Na koncu se pokazalo da je moja prva utakmica u Premier ligi svojevrstan antikli
maks. Susrete Man Uniteda i Leedsa uvijek prati odlina atmosfera, bez obzira igra
li se na Old Traffordu ili na Elland Roadu, pa je i sada, uoi susreta, sve bruja
lo od energije i ekivanja. No poslijepodne je bilo u asno vrue, tako da se prava igra
u toj sparini jednostavno izgubila. Konani rezultat bio je 0:0. Bit e da sam igrao
dosta dobro, jer sam do konca sezone odigrao jo nekoliko utakmica u Ligi, a poetk
om ljeta ve sam stekao osjeaj da se, polako ali sigurno, ne to poinje dogaati. Meutim,
kao ni moji suigrai, nisam uviao da je veliki ef vidio vi e nego dovoljno i da je spr
eman za jedan od najriskantnijih trenerskih poteza u povijesti. Sezona 1995/96.

bila je sezona moje afirmacije. I afirmacije sviju nas, zahvaljujui efu koji je u
nas poeo vjerovati prije nas samih.
DB na asfaltu
"A to ako sljedei put istrimo i poka emo da ste svi u krivu?"
Ni u cijeloj Europi nije bilo mnogo boljih igraa na njihovim mjestima, ali Mark H
ughes, Paul Ince i Andrej Kanelskis pakirali su stvari i napu tali Old Trafford. U
ljeto 1995. o tome smo itali u novinama, ba kao i svi ostali: Alex Ferguson odluio
je prodati tri najvee Unitedove zvijezde. Andrej je bio fantastian igra, ali su se
pojavili odreeni problemi izmeu njega i efa. Na utim novinskim stranicama tvrdilo se
da se Paul poeo pona ati kao da je vei i od samog kluba. Znam da veliki ef takvo to n
e bi trpio, no ja Incevja nikada nisam vidio u takvom svjetlu: bio je velik ovjek
koji je motivirao ekipu, ba kao danas Roy Keane. Ince je u to vrijeme bio i jedn
ako kvalitetan igra.
lako je mo da imao koju vi e od trideset, ja i dan danas mislim da je bilo pogre no od
rei se Marka Hughesa. Pitajte Chelseajeve navijae. Mark je pre ao na Stamford Bridge
, a ondje e vam svatko rei kako je dobro igrao za njih. Moram priznati da sam u ti
m ocjenama pristran. Njegov poklonik bio sam tada, a vrlo ga cijenim i sada, kad
a je izbornik VValesa. Da se mene pita, Mark Hughes vjerojatno bi i danas igrao
za Manchester United. Nakon Brvana Robsona, on je bio moj najvei junak u tinejd ers
koj dobi, a tako sam osjeao i kada mi se pru ila prilika da zaigram uz njega. Njego
v me odlazak u asno razoarao: kako emo uope nekoga pobijediti bez Sparkvja u momadi?
Jo se sjeam kako sam se uzrujao kada sam doznao za Markov odlazak. I kako sam se i
znenadio: kao i veina Unitedovih navijaa, upitao sam se to je do lo glavnome treneru.
Znao sam da ne to nije u redu
kada iz kluba pu ta tako va ne i iskusne igrae. No ef je o tome utio. I tada mi je sinu
lo: Andrej Kanelskis igra u napadu s desne strane. Kao i David Beckham. to je Eric
Harrison govorio mladim igraima prije svakog gledanja prve momadi na Old Trafford
u? Gledaj igraa koji igra na tvojoj poziciji. Jednog dana ti e ga zamijeniti. Kada
je Andrej oti ao s Old Trafforda, nisam mogao ne upitati se: Mogu li ja to?
Kada smo se prikljuili pripremama, veina mladih igraa nestrpljivo je i ekivala koga e e
odrediti za zamjene zvijezdama koje su napustile klub. Dva mjeseca poslije, kad
a smo svi ve bili u momadi, i dalje smo pretpostavljali da e jednostavno morati dov
esti nove igrae. Kako bi mogao igrati samo s nama klincima? Manchester United neo
pisivo je velik klub i jasno je da navijai oekuju trenutaan uspjeh. Negdje u podsvi
jesti, meutim, nadali smo se da e nam se pru iti prilika da se doka emo. Dana nji su mla
di igrai drukiji: imaju vi e samopouzdanja. U situaciji u kakvoj smo se na li, ovjek bi
oekivao da netko od nas jasno i glasno upita: "Hoemo dobiti priliku ili ne?" Ja,
braa Nevill, Nicky Butt i Paul Scholes jednostavno nismo bili takvi. Nitko nije p
itao, a ef nije ni ta govorio. Samo je nastavio s pripremama i sezonu otvorio s naj
mlaim Unitedovim sastavom jo od vremena Busbyjevih beba.
U prvoj utakmici sezone, na gostovanju kod Aston Ville, dobili smo jako po nosu.
Bio sam na klupi, a kada sam u ao u drugom poluvremenu, ve smo gubili 0:3. Zabio s
am gol. Denis Irvvin dao mi je loptu kratkim dodavanjem. Dobro sam primio loptu
ristom, jo je malo pustio ispred sebe i potom zapucao s ruba esnaesterca. Netko je
malo dodirnuo loptu, tako daje lijepo skrenula pokraj Marka Bosnicha, koji je u
to vrijeme branio za Villu. Sjeam se kako sam pogodak slavio praktiki sam. I dalj
e smo imali zaostatak od dva gola, naravno, a John O'Kane, koji je takoer u ao s kl
upe, zapravo me jedini zagrlio.
Preostali dio utakmice rastrao sam se na sve strane i poku avao ne to uiniti. Poslije
sam bio prilino zadovoljan svojom igrom. Ali veliki ef nije bio odu evljen. Ja sam z
bog toga bio u oku, posve shrvan. Okomio se na mene u svlaionici, govorei koliko je
za momad va no
DB na asfaltu / 75
da ostanem na svojem mjestu. Nakon tog poraza na Villa Parku, mediji su ve bili s
premni prekri iti Unitedovu sezonu. inilo se da trener sve nade pola e u podmladak, a
komentatori za takvu mogunost nisu htjeli ni uti. Svi su govorili isto. Na svoju
veliku nesreu, Alan Hansen rekao je u emisiji Utakmica dana: - S klincima se ne d
obiva.
Te sam veeri bio pred televizorom. Uvjeren sam da su i drugi igrai pratili program
. Dok smo se vraali iz Birminghama neki su mo da i sumnjali u na e mogunosti. Kao skup
ina dosada smo svladavali sve izazove koji su se pojavljivali pred nama. No te v
eeri u autobusu, ini mi se da se podosta nas pitalo je li ovo prevelik i preuranje
n korak. S utakmice se vraalo i nekoliko tisua Unitedovih navijaa koji su razmi ljali
o istim pitanjima. No kada smo se vratili kui i uli kako nas samozvani strunjaci o
tpisuju, uvjeren sam da se nisam jedini uzrujao zbog kritika. Naposljetku, bila
je to tek jedna utakmica. A to ako sljedei put istrimo i poka emo da ste svi u krivu?
Sljedeu utakmicu igrali smo na domaem terenu, protiv VVest Hama i, unato svim kriti
kama nakon utakmice s Villom, veliki ef postavio me u momad. to ta mi je prolazilo kr
oz glavu, osobito spoznaja da istravanje s poetnom postavom znai da u se nai oi u oi s
Julianom Dicksom. Ne znam za to, ali sjetio sam se djeaka s kojim sam bio dosta dob
ar u Chingfordu, Dannvja Fishera, vatrenog, zaluenog navijaa VVest Hama. I ja sam
uvijek pratio njihove rezultate, iako sam navijao za Manchester United. Nas dvoj
ica neprestano smo razgovarali i prepirali se oko nogometa. to e Danny pomisliti k
ada me vidi kako igram protiv VVest Hama i nasuprot Julianu Dicksu? Znao sam to j
a mislim: tip je stvarno opasan igra.
U ranoj fazi moje karijere u Unitedu, ini mi se da su postojale sumnje u to hou li
ikada biti fiziki dovoljno izdr ljiv da se nosim s nogometom kakav igraju igrai prv
ih momadi. Kao osmogodi njak u kolskoj, takozvanoj Nedjeljnoj ligi, smatrao sam da s
am dovoljno dobar da zaigram i u Unitedu. Znam da su se drugi ljudi brinuli to, ak
i u dobi od sedamnaest-osamnaest godina, jo nisam dovoljno razvijen: o tome se
razgovaralo u klubu, a sjeam se da sam o istoj temi priao i s tatom. Vje bao sam s u
tezima ne bih li ojaao, ali nagli rast zahvaljujui kojem sam do ao do visine od stot
inu osamdeset tri centimetra dogodio se tek poslije. No, to god drugi govorili, m
ene nije brinuo rast. Ili sam barem bio vrsto odluio da me on nee sputavati. Oduvij
ek sam igrao protiv vi ih i sna nijih igraa. Ali ba Julian Dicks? Trener je prije poetk
a utakmice jo malo razgovarao sa mnom.
- Kada ti se pru i prilika, pojuri na njega ili ubaci centar ut. Ali pazi se. Ako se
nae u prilici, opalit e te.
I opalio me, jo u prvim minutama utakmice, kod korner-zastavice. No Dicks je znao
i igrati, a ja sam znao da moram nastaviti jer nee biti dobro ako me nadigra, bu
dui da je najbolji dodava u momadi VVest Hama. Navijai Uniteda te su veeri bili fanta
stini. Mo da su bili nervozni zbog zvijezda koje su klub napustile tijekom ljeta. N
o ini mi se da su u ivali gledajui kako domai talentirani deki dobro igraju za svoj kl
ub. Gary i Phil Neville, Paul Scholes i Nicky Butt... sve su to mladii iz Manches
tera, zbog ega su navijai bili jo ponosniji. Jo se i danas pitam jesu li navijai na O
ld Traffordu bili jednako naklonjeni meni, Londonaninu, a ne, poput ostalih, mlad
iu iz njihova grada. Nekako mi se ini da jesu. Protiv VVest Hama, i tijekom cijele
te sezone, ja sam nedvojbeno imao takav osjeaj. A to je bilo beskrajno va no. Prvu
utakmicu na domaem terenu dobili smo rezultatom 2:1, a meni se ini da nisam izgub
io osobni dvoboj s lijevim bekom VVest Hama.
Kod mlade momadi, svaka utakmica znai da igrai doznaju ne to vi e o sebi, o tome to mogu
, a to ne mogu. Vjerovali smo u vlastite sposobnosti, no to nije znailo da iz tjed
na u tjedan ne uimo. Deset dana nakon utakmice s VVest Hamom otputovali smo u Evv
ood Park, na jednu od najva nijih utakmica sezone. Tri mjeseca prije Blackburn je
osvojio prvi naslov u Premier ligi, s bodom prednosti ispred nas, unato tome to je
posljednjeg dana sezone izgubio na Anfieldu. Da smo tog dana na Upton Parku pob
ijedili, umjesto to smo odigrali nerije eno, bili bismo prvaci. Bilo je tijesno. On
i su imali sna nu, iskusDB na asfaltu / 77
nu momad, a u njihovu napadu igrali su Chris Sutton i Alan Shearer. S obzirom na
to da smo k njima i li praktiki na poetku sezone, utakmica je bila vrlo va na: iako ef
to nije rekao, ini mi se da smo znali kako si u tom susretu ne mo emo priu titi poraz
.
Sasvim se jasno sjeam dviju situacija. Jo negdje na poetku utakmice poku ao sam izves
ti dodavanje dugom loptom, ali nisam uspio -vjerojatno je to bilo jedno od onih
hollywoodskih nabacivanja - a Roy Keane zbog toga mi je oitao lekciju - zapravo d
oslovce me zasuo pogrdama. Jo se nisam pravo ni sna ao, a ve sam ja vikao na njega.
Strast trenutka ovjeka esto iznenadi. Roy je uvijek takav prema suigraima. To je di
o njegove igre i ljudi samo trebaju shvatiti da u tome nema nikakvih osobnih nes
klonosti. Royu je svejedno igra li netko za United ve deset godina ili tek deset
utakmica: ako to smatra potrebnim, jednostavno e vas obasuti paljbom. U pozadini
svega iskljuivo je elja za pobjedom. Te sam se veeri u Evvood Parku prvi put na ao po
d ki om njegovih pogrda. I upalilo je. Takve stvari uvijek polue eljeni efekt: jezik
ova juha koju vam priredi Keane daje vam novu energiju i elju za dokazivanjem, je
r znate da vas je napao s odreenim razlogom, a ne samo zato to je poludio. Bio u p
ravu ili ne, svaki put izazove odreenu reakciju.
Poslije, kod rezultata 1:1, sjeam se da je Lee Sharpe izveo start na rubu esnaeste
rca. Lopta je do la do mene, a ja sam se okrenuo, namjestio i zavrnuo je tako da j
e zavr ila u gornjem desnom kutu vrata. Bio je to pobjedonosni gol. Uiniti ne to takv
ih razmjera, pa jo na tako va noj utakmici, za mene je bio velik pothvat. A gol i r
ezultat bili su jednako va ni klubu. Ta je utakmica bila usred niza od pet pobjeda
, niza koji je uslijedio nakon poraza kod Ville. S klincima se ne dobiva? ini mi
se da su se barem Unitedovi navijai poeli pitati je li mogue mo da ipak ne to i osvojit
i.
To ne znai da se netko poeo zanositi zbog mojega gola Blackburnu ili zbog drugih s
tvari. Osobno jo nisam mogao vjerovati da igram za prvu momad. To mi je donosilo j
ednako uzbuenje kao i zgodici. Kao skupina mladih igraa, nismo bili od onih koji i
du uokolo, viu i razmeu
se. tovi e, svlaionica je te sezone mo da bila i najti a u povijesti Uniteda. Uz iznimku
Garvja Nevillea, nitko od nas mladia nije bio osobito priljiv prije i poslije uta
kmice. Stariji igrai nisu bili glasni ak ni kada su govorili to su trebali. Samo je
veliki ef, svako malo, glasom privlaio potpunu pozornost. Atmosfera se, meutim, pr
omijenila s odmicanjem sezone i porastom na eg samopouzdanja.
Osim glavnog trenera, poticali su nas i iskusniji igrai. Ljudi poput Stevea Bruce
a i Garvja Pallistera sve su to ve pro ivjeli. Peter Schmeichel neizmjerno je utjec
ao na nas, ne samo zato to je u to vrijeme Pio najbolji golman na svijetu. Peter
je bio od ljudi s kojima mo ete razgovarati u svakom trenutku, o igri, o protivnic
ima ili o novostima u ivotu. A na treninzima je bio nemilosrdan. Zabij njemu i moi
e zabiti svakome. Mo e samo pobolj ati igru. Na zavr etku svakog treninga obino smo uvje
vali ubacivanja u kazneni prostor, a to je znailo da smo Garv Neville i ja na des
noj, a Ryan Giggs i Denis Irvvin na lijevoj strani. Peter je Garvja doista muio.
U ono vrijeme njegova nabacivanja nisu bila kvalitetna kao danas, a barem dio na
pretka ostvario je i zahvaljujui tim treninzima. Peter se Garvju izrugivao i omal
ova avao ga. Gary je nakon svakog neuspje nog poku aja samo spustio glavu, zapeo jo jae
i uzvratio odlunije. A kada je uspio uputiti pristojnu loptu, Peterove pohvale im
ale su veu te inu.
Svaka dobra momad treba sna nog vou. Mi u Unitedu ranije smo imali Brvana Robsona. U
skorije vrijeme Rova Keanea. Te sezone, meutim, ovjek oko kojeg se sve vrtjelo i
koji nas je poticao u momad se vratio tek poetkom listopada. Eric Cantona do ao je i
z Leedsa u studenome 1992. godine, nakon stoje s njima prethodne sezone osvojio
prvenstvo. Gledao sam ga nekoliko puta i ve se tada vidjelo da je izvrstan igra, n
o kada je do ao na Old Trafford, poelo se dogaati ne to drugo. Za tren oka Eric se pro
metnuo u igraa koji je postao uzor svima nama. Taj je ovjek jednostavno zraio jedin
stvenom energijom: kada je u ao u prostoriju, sve bi nekako stalo. Utjelovljenje k
arizmatinosti. A tu je istu odliku pokazivao kao nogometa Manchester Uniteda.
DB na asfaltu / 79
Za cijelo vrijeme zajednikog igranja i treniranja, ini mi se da doslovce nijednom
s Ericom nisam razgovarao o nogometu. Iskreno govorei, osim poneke usputne rijei,
s njim nikada nisam razgovarao ni o emu. I ne bih rekao da je velik broj ljudi zn
ao ne to konkretnije o njemu, jer je uvijek uvao privatnost. Nakon treninga, nakon
utakmica, jednostavno je nestajao. Prihvatili smo da ima svoj odvojeni ivot i vla
stiti nain funkcioniranja. Dolazio bi na treninge, u svojoj maloj Vauxhallovoj No
vi,\ onako visok izvlaio bi se s vozakog sjedala. Odradio bi svoje. Nakon toga bi
se ponovno uvukao u auti i nestao. Upravo nevjerojatno, kada pomislite na to koli
ko je utjecao, ne samo na mene i ostale igrae, nego i na cijeli klub. Nismo razgo
varali s njim, no gotovo bez prestanka razgovarali smo o njemu.
Eric u mojim oima nije mogao pogrije iti. A ini mi se da je i veliki ef prema njemu o
sjeao odreeni respekt. Jedne veeri na li smo se na premijeri Batmana. Poziv je dobio
klub, tako da smo se svi trebali pojaviti u smokinzima. Eric je do ao u bijelome o
dijelu i jarkocrvenim Nikeovim tenisicama. To mi je sada smije no, nakon efovih kri
tika koje sam trpio zbog odabira odjee. S Ericom je, meutim, bilo drukije. ef je to
znao, kao i svi igrai. Nikada mu nismo zamjerali taj specijalni status.
Eric je bio klasa za sebe. Ako je netko to poku ao dovesti u pitanje, pobrinuo se
da ga podsjeti na pravo stanje, lako se ljudi ba i nisu upu tali u takve rizike. Je
dne smo veeri nakon utakmice dogovorili "sastanak momadi": obian izlazak s dekima, a
li takav naziv znaio je da svi moraju doi. Plan je bio da se u 18.45 naemo u manche
ster-skom Four Seasonsu, pa da odande poemo dalje. U sedam sati nedostajao je jed
ino Eric. Kada se na koncu nehajno do etao, Giggsv je pokazao na runi sat:
- Sedam, Eric.
Ryan se trudio da zvui kao veliki ef kada netko kasni na trening. Eric je samo rek
ao:
- est etrdeset pet.
Giggsv je ponovno pogledao na svoj sat, no prije nego to je uspio jo ne to izustiti,
Eric je zadignuo rukav i pokazao nam najljep i Rolex koji je itko od nas ikad vid
io:
- est etrdeset pet - rekao je uz osmijeh.
I to je bio kraj razgovora. Kako bi takav sat, ili tip na ijoj je ruci, mogao gri
je iti u vezi s tonim vremenom?
Promatrati Erica bilo je pravo nogometno kolovanje, osobito nain na koji je trenir
ao. Svaki dan nakon treninga na ao bi se na travnjaku na Cliffu i radio sam. Vje bao
slobodne udarce, izvodio svoje okrete i sitne trikove, to se od njega i moglo oek
ivati. No naje e je ipak uvje bavao osnovne stvari. Napucavao loptu koliko je mogao vi e
u zrak, pa je u padu hvatao tako da odmah stekne kontrolu. utirao loptu prema zi
du, desnom, pa lijevom. Eric je bio jedan od najboljih europskih igraa, a radio j
e ono to sam ja s tatom radio u parku Chase Lane kada mi je bilo sedam godina.
Kada ponete profesionalno igrati nogomet, najvei dio vremena morate posvetiti prip
remanju za dvije utakmice na tjedan. Tako vam ne ostaje puno vremena za temeljne
stvari: kontroliranje i udaranje lopte. Moj se tata uvijek trudio da shvatim ka
ko je od svega najva nije znati kontrolirati loptu. Nije va no to jo naui , ali kljuan je
dobar prvi dodir s loptom. Upravo je zbog toga Eric, ugledni internacionalac, uv
ijek pazio da odvoji dovoljno vremena i za rad na tome. Ako s lakoom primate lopt
u, u igri dobivate prostor koji vam omoguuje da odluite kako treba dalje. Veliki ef
ispriao je ovu priu o Ericu dan uoi finala FA kupa 1994. godine: izlazei iz hotela,
sluajno ga je vidio vani, kako trenira posve sam, te uvidio da Eric kao igra sam
sebi postavlja standarde koji nadma uju sve to bi mu mogao postaviti netko drugi. B
io je uzor svima nama, pa tako i efu.
Stvar nije bila u tome da se postavljao kao voa. ini mi se da se, prije dolaska u
Englesku i dok je igrao u Leedsu, taj element Ericova karaktera nije osobito ist
icao. No kada se na ao u Unitedu, sve se promijenilo. Kao da je prona ao mjesto koje
m pripada i pozornicu kakvu, prema vlastitome mi ljenju, zaslu uje. U Unitedovu dres
u od samog je poetka inio
DB na asfaltu / 81
nevjerojatne stvari. Upravo je Ericov dolazak u United, tri mjeseca nakon poetka
sezone, bio presudan za osvajanje prvenstva 1992/93., ime je u klubu okonano dugot
rajno su no razdoblje. Potom nam je, sljedee sezone, pomogao da se domognemo prve d
vostruke krune.
Tijekom tih dviju sezona nisam igrao u prvoj momadi, ali kada smo napokon poeli ig
rati zajedno, postalo mi je jasno da je Eric nedvojbeno poslu io kao iskra koja je
sve to omoguila. Vodio je. Svi mi ostali i li smo za njim. Rije je o rijetkoj odlic
i: roeni kapetan, koji gotovo i ne mora koristiti rijei, bilo da se obraa nama ili
nekom drugome. Jednostavno se nije ulo kako Eric vodi ekipu. Bilo je dovoljno sam
o ga vidjeti na travnjaku, kako stoji s podignutim ovratnikom, pripravan suprots
taviti se cijelom svijetu.
Kada govore o Ericu, ljudi gotovo bez iznimke spominju samo iskljuenja i jo gore s
tvari koje su mu se dogaale u karijeri. Ja na to, meutim, gledam ovako: svi veliki
nogometa i i u karakteru i u igri imaju odreenu o trinu, sklonost krajnostima koja i

h izdi e iznad prosjeka. A ako cijelu karijeru igrate s takvim karakteristikama, j
ednostavno vam se prije ili kasnije mora dogoditi sukob s nekim tko je iznad vas
. Ovo e mo da zazvuati neobino, no unato svim kartonima, iskljuenjima, zabranama i slin
m stvarima, meni ni u jednom trenutku nije palo na pamet kritizirati Erica. Zaje
dno smo igrali nogomet i to je bila bit i granica na eg odnosa. Razmi ljao sam o nje
mu, o tome to unosi u svlaionicu i u momad: vje tinu, strast i predanost. Drugo mi i
nije bilo va no. Igrao je i ivio kako je morao, kako mu je instinkt nalagao, a upra
vo time nama je davao ne to osobito. Kako bih mogao ak i pomisliti ne to negativno o
Ericu Cantoni ili nekom njegovom postupku? David Beckham njegov je veliki du nik,
a Manchester United jo i vei.
One veeri 1995. kada je Eric skoio u masu bio sam na Selhurst Parku. Nisam bio na
klupi, nego na tribinama s jo dvojicom igraa. Gledali smo utakmicu. Ne sjeam se mno
go pojedinosti u vezi s tim susretom s Crvstal Palaceom, no sjeam se tog incident
a. Erica je sudac iskljuio nakon starta na Richarda Shavva. Dok je hodao uz aut-liniju, vidjelo se da se neki tip probija prema prvom redu gledali ta.
Dovikivao je ne to Ericu i vrijeao ga. I ve trenutak poslije Eric se na ao na tribini,
gdje je udarao na sve strane rukama i nogama: sve je trajalo tek koju sekundu,
a Erica su zatim urno odveli u svlaionicu. ini mi se da je to bila najobinija instin
ktivna reakcija, posve prirodan odgovor. Svatko bi na ulici tako reagirao na pog
rde i uvrede. Sama injenica da je profesionalni nogometa , pod lupom javnosti, Eric
a nije sprijeila da reagira kao gotovo svaki obian ovjek. Ne ka em daje to od njega b
ilo u redu, no ne smijete smetnuti s uma da biste se, u bilo kojoj drugoj situac
iji, iznenadili kada bi netko na nekoga vikao i vrijeao ga, a zbog toga ne bi do lo
do gu ve i nevolja.
U svlaionici nakon utakmice nije bilo pretjerane strke u vezi s tim dogaajem. Svi
su bili tihi, a ef je bio krajnje smiren. Samo je rekao da nitko od nas ne bi tre
bao razgovarati s novinarima. Tada, oito, nitko nije uviao posljedice: Ericu je za
branjeno igranje na gotovo osam mjeseci. Te sezone na koncu nismo osvojili ni ta.
Drugi e vjerojatno lak e procijeniti kako je na momad utjecalo to to smo ostali bez E
rica. Mi igrai jednostavno smo morali nastaviti raditi svoj posao. Eric je na nek
oliko tjedana oti ao kui u Francusku, no zatim se vratio na Old Trafford, pa smo s
njim svakodnevno radili i trenirali, iako nije smio igrati na utakmicama. I dalj
e je sudjelovao praktiki u svim dogaanjima u klubu, no mi smo eljeli da zaigra. Nak
on dru tveno korisnog rada i zavr etka suspenzije koju je odredio Nogometni savez, v
ratio se u momad u listopadu, mjesec i pol nakon poetka sezone 1995/96. godine. Ne
mo e se ba rei da je Eric Cantona nakon toga sam osvojio dvostruku krunu. No apsolu
tno sam uvjeren da smo mi ostali imali osjeaj da bez njega u tome ne bismo uspjel
i.
Kada se govori o toj sezoni, ve je gotovo otrcano ponavljati da smo u tom razdobl
ju sazreli kao igrai. No kada sve promotrim iz dana nje perspektive, zapravo se sjea
m kako sam tada dozrijevao kao linost. Kao prvo, nakon esnaest godina provedenih s
mamom, tatom, Lynne i Joanne, a zatim tri godine u unajmljenom smje taju u domovi
ma drugih ljudi, napokon sam imao i svoju kuu. Ryan Giggs ve se bio preselio u kuu
u Worsleyju, u sjevernome dijelu Manchestera, i rekao
DB na asfaltu / 83
mi je da se u blizini prodaje jo jedna dvokatnica. Kua je bila savr ena. VVorslev je
bio lijepo, mirno selo, kua posve nova i nepunih deset minuta od terena na kojem
smo trenirali: sada vi e neu imati izgovor za ka njenje na posao.
Odrastao sam u rubnome dijelu Londona, u kui koja je imala zajedniki zid sa susjed
nom kuom, kui u kojoj je jedva bilo dovoljno prostora za nas petero. A sada sam do
bio kljueve prave samake gajbe i poeo ivjeti samostalno. Soba sa stolom za biljar, k
o na garnitura u dnevnoj sobi, televizor i glazbena linija Bang & Olufsen, te ogro
mni kamin. Na gornjem katu nalazila se samo jedna, divovska prostorija: moja spa
vaa soba. Za nju sam dao izraditi ormare, a kada su ih majstori postavili, zatra io
sam da naprave ormari u podno ju kreveta. Pritiskom na tipku, iz njega bi se podig
nuo televizor. Kada smo tek poeli hodati, Victoria mi je zbog toga pila krv. A u
susjedstvu sam imao i frenda, Giggsvja: to bi jo jedan mladi uope mogao po eljeti?
Ve je tada Ryan u Unitedu bio prava legenda. Bio je samo godinu stariji od mene,
zajedno smo igrali u onoj momadi koja je osvojila Juniorski kup. Kada sam ja do ao
u Manchester, nekako se inilo daje on ve zvijezda. Kada sam napunio osamnaest godi
na, Giggsy je ve redovito igrao u prvoj momadi. Bio je junak mlaih igraa i divan sui
gra. Kada smo poeli ivjeti u istoj etvrti, istinski sam ga upoznao. To je istodobno
znailo i da sam upoznao sve njegove trendove: takozvanu ekipu iz Worsleya. Nalazi
li smo se u mjesnome pubu, Barton Arms, za objedom. Imao sam dojam da nema bolje
g dru tva u Manchesteru. Guba do gube.
Giggsy i ja bliski smo od tog vremena. On je i dalje igra koji sam mo e odluiti utak
micu, napada protiv kojeg mrzi igrati svaki brani. Razmislite samo o nadimku "novi
George Best" s kojim je odrastao. Giggsyje u Unitedu imao svojih uspona i padov
a, ba kao i svi igrai, no tijekom posljednjih dvanaest godina bio je dovoljno vje t
i psihiki sna an da ispuni sva oekivanja. Nadam se da e se VVales kvalificirati na Eu
ropsko prvenstvo u Portugalu 2004. godine: bilo bi divno gledati
Giggsvja na meunarodnoj pozornici. to god da se dogodi, kada odlui prekinuti s akti
vnim igranjem - a za to u skorije vrijeme nema osobitih izgleda - povijest e ga p
amtiti kao jednog od najveih Unitedovih igraa svih vremena.
Pretpostavljam da velik dio mladia u mojoj situaciji ivi od hrane koju im donose i
z restorana i tra i brojeve dobrih spremaica. No ja sam oduvijek bio, moglo bi se r
ei, domainski tip. Sjeam se da sam jo kao djeak nedjeljom ujutro ustajao rano i pripr
emao obilan doruak za mamu i tatu. Ne jer sam morao, ve zato to sam to elio: oduvije
k sam u ivao u kuhanju. Nemojte me pogre no shvatiti. Nisam ni Gary Rhodes ni Jamie
Oliver. Mama vam mo e potvrditi da sam kod kue za veeru svaki put pripremao isto jel
o. Piletinu u woku. Kada su me mama i tata prvi put posjetili u novoj kui, vjeroj
atno se nisu iznenadili jelovniku: dobili su piletinu iz woka. to smo jeli ionako
nije bilo va no. Jednostavno sam bio vrlo ponosan to u subotu naveer, nakon utakmic
e, roditelje mogu dovesti u vlastiti dom. ini mi se da su se i oni ponosili.
K tome, mogao sam ih voziti u vlastitom automobilu. U djetinjstvu i ranoj mlados
ti o nogometu nisam razmi ljao samo kada sam razmi ljao o automobilima. Jednom sam z
a Bo i dobio auti na daljinsko upravljanje i do iznemoglosti sam se igrao s njime sv
e do tinejd erskih dana. Osim to sam zami ljao kako igram za Manchester United, nebro
jena ki na poslijepodneva proveo sam razmi ljajui o automobilu u kojem bih se jednog
dana mogao pojaviti na Old Traffordu. Mo e Porsche? No kada sam polo io vozaki, takvi
su mi auti iz snova bili daleko izvan dometa. Umjesto toga kupio sam Giggsvjev
stari klupski auto, Ford Escort Mexico. Troja vrata, drugi vlasnik, redovito ser
visiranje - moj me prvi auto stajao oko est tisua funti.
Ne to kasnije, dok sam hodao s Deanom, trebalo mi je ne to malo ozbiljnije, pa sam k
upio novi Volksvvagenov Golf. Suigrai su me izluivali zbog registarske ploice - M13
EKS - to je uz malo stisnuta slova koja sam zatra io izgledalo kao M BECKS. Veina n
jih to je ve vjerojatno zaboravila. No nikada mi nisu dali mira zbog mojeg prvog
DB na asfaltu / 85
sponzorskog auta. U ono vrijeme United je imao dogovor s Hondom: mladi igra od Ho
nde e dobiti model Prelude kada odigra dvadeset utakmica prve momadi. Gary, Phil i
ostali svoje su aute dobili prije mene, budui da su u prethodne dvije sezone e e igr
ali za seniorski sastav. Kada je do lo vrijeme da odem po svoj auto, ve sam imao toa
n plan.
Odabrao sam najtamniju nijansu sive boje. Potom sam doplatio da se iznutra presv
ue ko om, ugradnju novog CD-plejera i velike aluminijske felge. U to vrijeme ba i ni
sam imao toliko novca na bacanje, a usto se - budui da e automobili nakon odreenog
vremena biti vraeni Hondi - radilo o pravome bacanju novca u vjetar. Dakako, moja
nova Honda bila je potpuno drugaija od automobila mojih suigraa. A meni je bila p
redivna jer sam imao tono ono to sam htio. esto smo se izmjenjivali i jedni druge d
ovozili na treninge. Taj je model imao prilino malo mjesta u stra njem dijelu, pa j
e Garv - vidite, ve i tada je bio pravi starac - svoj auto zamijenio za Accord s e
tvorim vratima. Jednog sam se dana na Cliffu, nakon to smo odradili sve za taj da
n, spremao izii s parkirali ta, a ve sam imao nekog na suvozaevu mjestu. David May ut
o mi je pritrao i upitao mo e li se smjestiti straga. Budui da sam tek bio dobio taj
prelijepi novi auto, odbio sam ga. David se i dan danas zaklinje da sam rekao:
- Nema teorije. Ne elim da mi izgrebe ko u.
Pribli no pola sata poslije, priu su ve znali svi u klubu; a ja sam je slu ao jo barem
nekoliko godina. Ne sjeam se da sam izgovorio ba te rijei no - u trenucima krajnje

iskrenosti prema sebi - ini mi se da to nije nemogue. esto sam sitniav kada je rije o
brizi za stvari koje mi se sviaju, a to ovjeku u nogometnoj svlaionici, bilo daje
na Hackney Marshes ili na Old Traffordu, na vrat mo e navui nevolje. Nogometa i jedni
drugima uvijek pronau slabu toku, a kada je otkriju, vi e je ne pu taju.
Ja sam u sebi oduvijek imao jednu crtu koja kod ljudi koji me ne poznaju mo e osta
vljati dojam da sam umi ljen i razmetljiv. Rije je o tome da tono znam to elim i da si
lno cijenim individualnost, ak i ako zbog
toga postanem predmetom poruga. Sjeam se jednog vjenanja u obitelji, ini mi se da m
i je bilo oko est godina, na kojem sam trebao dr ati prstenje. Svi smo i li krojau, a
ja sam se ve bio odluio za posve odreenu kombinaciju: smeeljubiaste pumperice, bijele
doko-Ijenke, nabrana bijela ko ulja, smeeljubiasti prsluk i baletne papue. Tata mi j
e rekao da u tome izgledam glupo. Mama je rekla da me mora upozoriti da e mi se l
judi smijati. Meni to nije smetalo. Sviala mi se ta odjea i jednostavno sam je elio
nositi. I to ne samo na vjenanju, nego stalno. ini mi se da bih je bio nosio i u k
olu, samo da su mi dopustili.
Osim to sam vrlo izbirljiv, pomno pazim i na ono to ve imam. Moja e vam mama potvrdi
ti kako sam jo u koli dolazio kui preodjenuti se, ali sam van, na nogomet, odlazio
tek nakon to sam poslo io odjeu. I danas sam uredniji od veine ljudi koje znam. Kada
sam tek do ao u United, ostali vr njaci i nisu tono znali kamo bi me svrstali, a mogue
je i da sam u njihovim oima izgledao kao osoba koja malo previ e voli samog sebe.
Meutim, bilo da govorimo o izgledu malog pa a, klupskome automobilu s ko nim sjedalim
a, tetova i ili malajskoj suknji, kad smo ve kod toga, prava je istina da to nema n
ikakve veze s nekakvim isticanjem ili poku ajem da se pravim va an. Kao to to moja ob
itelj zna oduvijek, i moji prijatelji i suigrai danas znaju da imam vlastiti ukus
, drukiji ukus, te da u se, ako imam mogunost, povesti za njim, ispuniti si elju, to
god drugi mislili. Oduvijek sam isti: tono znam to mi se svia i to je jednostavno d
io mojega bia.
Sve to se dogaalo izvan nogometnih okvira samo je pridonosilo uzbuenjima na Old Tra
ffordu tijekom moje prve sezone redovitog igranja u prvom sastavu. Svako jutro b
udio sam se gotovo ne vjerujui to se sve dogaa oko mene. Vozio sam se na trening i
razmi ljao: Igram u prvoj momadi. Radni dan provodim na glavnom terenu na Cliffu. I
mam svoje mjesto na parkirali tu, inicijale bijelim slovima ispisane na asfaltu. K
ada sam kao djeak prvi put dolazio na teren za treninge, inilo mi se da te bijele
linije oznaene poetnim slovima imena Unitedovih igraa koji su bili moji idoli simbo
liziraju sve o emu ma tam, sve moje te nje i ciljeve. Sada kada sam pripadao onamo, n
ije bilo
DB na asfaltu / 87
te ko prepustiti se tom dojmu i tako se posve izgubiti u oblacima. Meutim, ljudi iz
kluba, a osobito glavni trener, takvo to nisu dopu tali. Nisu se iznenada poeli pon
a ati drukije prema meni i drugim mladiima samo zato to je na asfaltu pisalo "DB" te t
o smo ja, Gary i ostatak na e ekipe iz tjedna u tjedan bili u prvoj momadi.
Svako sam jutro uzbueno i ekivao i trening s Ericom Cantonom. Sezonu 1995/96. poeli s
mo dobro i bez njega, no povratak kapetana u klub i u momad u asno je puno znaio. Ne
znam kako je bilo drugim igraima, no kada je Eric bio u svlaionici, jednostavno n
isam mogao ne gledati ga: promatrati to radi, poku ati utvrditi kako se tono priprem
a za tekmu. Kad je bio s nama, gotovo da i nisam primjeivao ni ta od okolnih dogaanj
a. Oduvijek sam bio navija: navija Manchester Uniteda. To sam i danas. Kada mi se
ukazala prva prilika da kao djeak uem u svlaionice na Old Traffordu, pitao sam gdje
sjedi Bryan Robson i sjeo na to mjesto. Isto je bilo i s Ericom: kao da nisam m
ogao vjerovati da uoi utakmice sjedim uz njega, a kamoli da emo za koji trenutak z
ajedno igrati.
Te sezone imali smo nekoliko fantastinih utakmica. Sjeam se jedne veeri na Old Traf
fordu kada smo pobijedili Bolton rezultatom 3:0. A moglo je biti i deset golova
razlike. Paul Scholes dao je dva gola, Giggsv trei. Totalno smo ih razvalili. Kad
a je momad igrala kao da ima krila, pokretaka sila naje e je bio Eric. Meutim, pravi tr
ag ostavio je u te kim utakmicama. Nakon Bo ia imali smo niz pobjeda rezultatom 1:0.
Unitedovi navijai nisu ni trebali provjeravati: strijelac je svaki put bio Eric.
Sjeam se jedne utakmice protiv QPR-a na Loftus Roadu. Igrali smo u asno, a oni su v
odili 1:0. Ja sam ve bio zamijenjen, a vrijeme sueve nadoknade otezalo se u beskra
j. Domai su navijai ve bili na rubu ludila, a onda je, kao na znak nekog velikog re i
sera, Eric u ao u esnaesterac i izjednaio. Takvi golovi - i takvi rezultati - preokr
eu cijelu sezonu.
Mjesec za mjesecom lovili smo Nevvcastle United, koji je na prijelazu u 1996. bi
o dvanaest bodova ispred nas. U proljee smo gostovali na St. James' Parku, a jedi
ni gol dao je - a tko bi drugi - Eric. Nakon te
smo utakmice znali da mo emo uspjeti. Presudna utakmica te sezone, kod kue s Nottin
gham Forestom, donijela mi je spoznaju da i hoemo. Forest smo pobijedili s 5:0. J
o se sjeam dvaju golova koje sam zabio. Eric je opalio volej koji je skrenuo s cil
ja, a ja sam zabio glavom kada se lopta na la iznad mene. Poslije sam primio loptu
na samome rubu esnaesterca, s unutarnje strane, i pogodio ispod golmana. Na konc
u smo morali pobijediti u zavr noj utakmici kod Middlesbrougha kako bismo bili aps
olutno sigurni u naslov, no te su veeri na Old Traffordu svi - i igrai i navijai jednostavno znali da emo biti prvaci.
Dolazili smo na treninge, pojavljivali se na utakmicama, obuzeti uzbueno u zbog kakv
e svaki as napola oekujete da bi ne to moglo poi pogre nim smjerom. U prvoj momadi Unite
da? Naslov prvaka? Tu ne to ne tima, negdje mora postojati nekakva "kvaka". Ali nij
e je bilo. Umjesto toga, sve je postajalo samo jo bolje i bolje. Nije nas oekivao
samo naslov prvaka Premier lige. Koliko sam finala FA kupa s tatom odgledao na V
Vemblevju? I svaki put obojica smo zami ljali kako bi bilo kada bih i ja jednom za
igrao u takvom finalu. A sada, u o ujku 1996., United je gostovao na Villa Parku:
polufinale protiv Chelsea, u kojem je tada igrao i Mark Hughes. inilo mi se da mo d
a nikada nee biti bolje prilike.
Jedva sam ekao, iako sam samome sebi obeavao da u se, kada doe taj dan, kloniti Spar
kvja. S Markom sam sada uistinu dobar prijatelj. esto se viamo s njim, njegovom su
prugom Gill i njihovo troje djece, najdivnije i najpristojnije djece na svijetu.
Victoriji sam esto govorio kako bih elio da na a djeca budu upravo takva. No i tada
sam znao da nema veze koliko se dobro znam s Markom, niti koliko smo bliski izv
an terena: na travnjaku e me - ako se za tim uka e potreba -samljeti bez razmi ljanja
, kao i sve ostale. On je bio jedan od onih igraa koji izlaskom na teren mijenjaj
u karakter. Mark Hughes borio se za loptu, i to sa svima, po cijeli dan, a navij
ai i suigrai voljeli su ga upravo zbog te njegove beskrajne borbenosti. Gledao sam
utakmice u kojima je zastra ivao ne samo centarhalfa protiv kojeg je igrao, nego
i cijelu protivniku momad.
DB na asfaltu / 89
Tog poslijepodneva poveo je Chelsea: Ruud Gullit dao je gol glavom. Potom je za
nas izjednaio Andy Cole. Ve gotovo sredinom drugog poluvremena, jedan od njihovih
brania, Craig Burlev, pogre no je dodao loptu. Steve Bruce, koji je sjedio na klupi
, povikao je: - Hajde, Becks! - Primio sam loptu, no malo mi je odskoila od golje
nice. Na ao sam se malo podalje od gola, vi e po strani nego to mi je bila namjera. N
o golman je istrao - na djeli sekunde ak smo se pogledali u oi -i tako sam pogodio p
okraj njega, u kut vrata. Otrao sam prema tribinama, poskoio uvis, stisnuo aku i mo
gao bih se zakleti da sam u tom trenutku imao osjeaj da bih mogao ispru iti ruku i
dodirnuti krov iznad tribina, da bih tako mogao visjeti odozgo do posljednjeg zv
i duka. Sjeam se kako sam oajniki elio, dok smo ekali da isteknu posljednje minute, da
taj gol - moj gol - bude presudan za na odlazak na VVemblev.
Mama i tata sjedili su na tribini i ja sam, kada je sudac oznaio kraj, podignuo p
ogled prema njima i osjetio kako mi naviru suze. Wembley je za nas povezan s neb
rojenim uspomenama, jo od mojeg prvog dolaska s tatom. Sjeam se kako sam sa svega
sedam godina jedne subote poslije podne gledao kadetsku meunarodnu utakmicu i kak
o sam morao stajati na sjedalu da ne to vidim. Tata mi je stalno govorio da siem, a
ja sam se bez prestanka penjao. Na koncu je sjedalo popustilo, pao sam i izbio
dva prednja zuba. Krvi je bilo posvuda i tata me morao odvesti kui.
Wembley je oduvijek znaio i finale Kupa: ondje smo 1990. gledali fantastinu utakmi
cu izmeu Uniteda i Palacea koja je zavr ila rezultatom 3:3, a u kojoj je bilo drama
tike kakva se mo e samo po eljeti, pri emu je lan VVright u ao kao rezerva i zamalo im
donio pobjedu. Sjeam se kako nisam mogao ii na novi susret, jer sam idue jutro imao
kolu, pa sam se raspomamio kod kue, skakao s kaua i plesao po cijeloj dnevnoj sobi
kada je Lee Martin dao pobjedniki gol. Kad god je United do ao do finala ja sam na
prozor svoje sobe istaknuo zastavu, a do nje sliku Bryana Robsona, tako da su s
vi s ulice vidjeli za koga navijam. Ne znam tko je to rekao prvi, no istina je:
klinci ne sanjaju o
igranju za ekipu koja osvaja naslov prvaka Lige. Svaki djeak sanja o igranju u fi
nalu Kupa. Dok smo slavili u Villa Parku, znao sam - kao i moji roditelji - da s
am pred ostvarenjem sna.
Do finala na Wembleyju ostalo je est tjedana, a pred nama su bile utakmice lige k
oje smo morali dobiti. Negdje mi se u podsvijesti javljala pomisao da moram osta
ti u formi i nastaviti dobro igrati kako bih bio siguran da u se nai u sastavu koj
i e se u finalu suprotstaviti Liverpoolu. Pokazalo se da sam se provukao vrlo tij
esno. Steve Bruce poslije mi je rekao da je glavni trener neposredno prije final
a razmi ljao o tome da me izostavi iz sastava. Liverpool je igrao s trojicom centa
rhalfova, a ef, Steve i ostali treneri razgovarali su o mogunosti da preuzmemo Liv
erpoolovu formaciju - s bonim igraima - a to bi znailo da ja ostajem na klupi. U on
o vrijeme, i zbog toga mi je drago, o tome nisam imao pojma. Razmi ljao sam samo o
poPjedi nad Liverpoolom i osvajanju dvostruke krune.
Meni je finale FA kupa uvijek izgledalo kao ne to posebno, ne to izvan svih kategori
ja. Stvar je bila i u klubu za koji sam igrao. Manchester United sudjelovao je u
vi e finala - i pobijedio vi e puta - nego ijedna momad. I klub i veliki ef znali su
kako se to radi, elegantno i sa stilom. U London smo doputovali dva dana uoi susr
eta, svi u novim odijelima, te odsjeli u predivnome hotelu uz Temzu, u blizini V
Vindsora. Osim treninga, u programu smo imali i zabavu, na primjer gaanje glineni
h goluPova, to, oito, nije bilo uobiajeno uoi utakmica u gostima. Sve je bilo u slu bi
to kvalitetnijih priprema za zavr nicu Kupa, ali tako da svi pritom budemo i opu ten
i. ini mi se da smo mi, mladi igrai, cijelo vrijeme samo hodali uokolo nasmijani o
d uha do uha. Finale Kupa u Unitedovu dresu? Hoemo li se probuditi i shvatiti da
je sve ovo samo san?
Upravo je nevjerojatno kako je esto sunano na dan odr avanja finala Kupa. Sjeam se ka
ko me 1996. iznenadila vruina, jo i prije poetka susreta. Znojio sam se ve pri obila
sku terena ne to vi e od sata prije zakazanog poetka. Igrai Liverpoola Wembleyjem su s
e etali kao da su kod kue, u svojoj dnevnoj sobi: oni su dobili
DB na asfaltu / 91
Armanijeva odijela. Neki od njih na sebi su imali trenirke. Michael Thomas sve j
e snimao kamkorderom. Pogledao sam prema mjestu na kojem e sjediti moji roditelji
. Ve tada sam znao da e taj dan njima znaiti koliko i meni.
Utakmica je bila istinski te ka i zamorna: teren je izgledao kao da je ljepljiv, j
er je trava bila prilino dugaka. Sve bi vjerojatno bilo drukije da je netko uspio r
ano doi do gola. Utakmica bi se tako otvorila. Ja sam imao priliku u prvih pet mi
nuta, no David James obranio je moj udarac i odbio loptu u korner. Liverpool je
poku avao razbiti na u igru, mi smo poku avali razbiti njihovu igru. I ve oko sredine d
rugog poluvremena izgledalo je da nitko nee zabiti gol.
Ja sam zamalo ostao bez mjesta u poetnoj postavi. I skoro sam zavr io na klupi nepo
sredno prije trenutka koji je odluio utakmicu. ef mi je poslije rekao da se ve spre
mao za izmjenu. Nije bio odu evljen mojim kornerima tijekom cijele utakmice: "usra
ni korneri", nazvao ih je. No prije nego to je etvrti sudac podignuo semafor i ozn
aio zamjenu igraa, izborili smo jo jedan korner. Otrao sam u kut igrali ta i kada sam
se leima okrenuo publici da namjestim loptu, usred silne buke uspio sam nekako uti
glas jednog Unitedovog navijaa:
- Hajde, Davide! Idemo!
Loptu sam uputio u idealan prostor, metar-dva izvan linije est metara, prema bije
loj toki. David James je istrao, nije zadr ao loptu, a kada je do la do Erica, na neko
liko centimetara izvan kaznenog prostora, volejem ju je, i ne trepnuv i, poslao po
kraj Jamesa i smjestio u gol. Taj trenutak mo e se mjeriti samo s mojim najveim i n
ajljep im iskustvima, intenzivan poput osjeaja koji sam imao one veeri kada su padal
i golovi za osvajanje trostruke krune u Barceloni. Plimni val radosti i adrenali
na prodrma vas kada ugledate loptu u mre i. ini mi se da se u djeliu sekunde cijela
ekipa na la oko Erica, a on nas sve podignuo s trave i prenio do centra. Bila je t
o pria cijele fantastine sezone, sa eta na jednome mjestu.
Kada smo krenuli stubama po pokal, pazio sam da u redu budem tono ispred Garvja N
evillea. Eric je podignuo trofej iznad glave, iz
Unitedova dijela gledali ta prolomila se zaglu na huka, a ja sam se okrenuo i pogled
ao Garvja:
- Mo e vjerovati da nam se to stvarno dogaa?
U svlaionici je poslije vladao kaos. Osvojili smo Kup i, to je bilo jo bolje, prito
m porazili Liverpool. Ne znam je li ef, Brian Kidd ili netko od igraa poku ao ne to rei
, poku ao estitati ili u nekoliko rijei sa eti cijeli dan. Ako i jest, nitko nije uo ni
rije. Sve nas je obuzeo neopisiv ushit. Sa svih strana prskao je pjenu ac, ljudi s
u se bacali u veliku kadu, pravi mali bazen, vri tali, pjevali i smijali se poput
luaka.
Tu no proveli smo u hotelu, a sutradan ujutro vlakom smo se trebali vratiti u Man
chester. Sve nas je ekala velika sveana veera, pobjedili ili ne. Cijeli taj vikend
klub se brinuo da u svim aktivnostima sudjeluju i na e obitelji. Ondje su bili moj
a tada nja djevojka Helen, mama i tata. Tako je proslava bila jo ljep a i ugodnija, a
ko je takvo to uope mogue. Poetkom veeri supruge i djevojke bile su na katu i preodij
evale se, a mi igrai smo se dogovorili da emo se prije veere nai na aperitivu u baru
. Sjeam se kako sam, neposredno prije nego to sam izi ao iz sobe, osjetio kako onaj
adrenalin koji je ispunio cijelo poslijepodne malo-poma-lo hlapi i kako mi noge
postaju te ke. Bio je to dan za pamenje. Sezona za pamenje. Kada sam se spustio u pr
izemlje, tata je ve bio u sredi tu akcije. Bio je apsolutno u svojem elementu, sjed
io za stolom, brbljao s Ericom Cantonom i Steveom Bruceom. Vjerojatno me zato to
liko tjerao i godinama usmjeravao prema Man Unitedu. elio je doi u priliku da radi
tono to to je radio u tom trenutku. Naglas sam se nasmijao koliko sam bio sretan.
Tata mi je poslije prepriao kako je Eric rekao da misli da sam odlian igra i da od
lino slu am. Kad god mi je tata te veeri ne to poku ao rei, imao sam dojam da bi se mogao
onesvijestiti od silne sree i uzbuenja. Napokon sam stekao dojam da njemu - i mam
i -ne to dajem, da im ne to vraam.
Tijekom razdoblja koje sam proveo u Unitedu, nikada nisam imao vremena zastati i
razmisliti o svemu to se dogaa. Uvijek smo se pripremali i mislili samo na sljedeu
utakmicu ili sljedeu sezonu. A kako je vrijeme prolazilo, postajalo mi je sve ja
snije da uvijek postoji ne to
DB na asfaltu / 93
novo, ne to jo fantastinije, to nas oekuje ve iza prvog ugla. Nakon prve sezone u kojoj
smo osvojili dvostruku krunu, do ivio sam udesno ljeto. Igrao sam za United i imao
dojam da smo, u mojim vlastitim oima, u oima roditelja i Unitedovih navijaa, stvar
no ostvarili ne to veliko. Gary, Phil, Nicky, Scholesy i ja imali smo i dokaze: pr
va odlija u profesionalnoj karijeri. Otputovao sam na odmor na Sardiniju i, iskre
no govorei, ta dva tjedna posve zaboravio nogomet. U sobi nije bilo televizora, t
ako da ak nisam vidio ni vei dio Europskog prvenstva '96. zbog kojeg se nitko kod
kue nije odvajao od ekrana. Samo sam se kupao, sunao i jeo tjesteninu dok mi nije
poela izlaziti na u i.
Ako postoji trener koji e uiniti sve kako se igrai ne bi izgubili u razmi ljanjima o
pro lim danima slave, onda je to svakako Alex Ferguson. inilo se daje sezona tek za
vr ila, a ve su poele pripreme. I odjednom smo bili na pragu nove sezone. Te 1996. g
odine otvorili smo je na Selhurst Parku. Igrali smo protiv VVimbledona. U svlaion
ici i oko terena osjealo se veliko i ekivanje. Stadion je bio prepun Unitedovih navi
jaa. Uoi utakmice mene su u svlaionici u beskraj zezali zbog novih kopaki. Tijekom l
jeta sam od svojeg sponzora, Adidasa, prvi put dobio kopake Predator, no par koji
su mi poslali, na alost, bio je namijenjen Charlieju Milleru, mladome kotu koji je
igrao za Glasgovv Rangerse. Ime "Charlie" bilo je izvezeno na jezicima kopaki i
moji su ga suigrai odmah uoili.
Praktiki od prvog zvi duka imali smo osjeaj da samo nastavljamo s mjesta na kojem sm
o nainili stanku u svibnju. Momad je igrala izvrsno i utakmica je ve u poluvremenu
bila praktiki rije ena. Eric Cantona oti ao je na klupu i odatle promatrao nastavak u
takmice. Jordi Cruvff poku ao je prebaciti golmana VVimbledona, Neila Sullivana, s
mjesta izvan esnaesterca. I uvjeren sam da sam uo kako netko govori da je Jordi,
da je udarac bio precizan, mogao pogoditi gol. Dvije minute nakon toga Brian McC
lair gurnuo mi je loptu na nekoliko metara unutar na e polovice, a ja sam pomislio
: za to ne? Fijuu. Sjeam se da sam podignuo pogled prema lopti koju sam uputio, kak
o se inilo, negdje u prostor izmeu gola i korner-zastavice. Meutim, zahvaljujui pojaa
noj
vrtnji oko osi, poela se vraati prema golu i u tom trenutku samo mi je sinulo: Ova
lopta jo ima anse.
inilo se da je lopta u zraku cijelu vjenost, da lebdi prema golu, da bi tek zatim
preletjela Sullivana i zavr ila u golu. Ve trenutak poslije Brian McClair bio je na
meni. Stajao je gotovo uz mene i zajedno sa svima promatrao beskrajan Het lopte
.
Nakon utakmice, u svlaionici mi je netko rekao da je trener, kada sam uputio tu l
optu, samo zare ao:
- to sada izvodi?
Eric Cantona pri ao mi je dok sam se odijevao i stisnuo mi ruku.
- Kakav gol! - rekao je.
Vjerujte mi da mi je to donijelo i vi e zadovoljstva od samog pogotka. Netko iz Ut
akmice dana elio je razgovarati sa mnom, no ef je rekao da ne eli nikakve intervjue
. Stoga sam odmah izi ao kako bih do ao do autobusa. Budui da smo igrali u Londonu, ek
ali su me mama, tata i Joanne. Kod kue imam fotografiju toga gola, lopte pod vedr
im, plavim nebom, i na njoj se vide mama i tata meu publikom. Oti ao sam do autobus
a i tata me zagrlio:
- Ne mogu vjerovati da si onako dao gol!
Te sam veeri telefonom razgovarao s Helen, koja je bila na studiju u Bristolu:
- Jesi danas dao gol? Ovdje svi priaju o tome, ka u da si zabio stra an gol.
Ljudi su mi cijeli vikend prilazili na ulici i ponavljali istu priu. To tada nisa
m mogao znati, no taj je trenutak bio poetak svega to e kasnije uslijediti: nevjero
jatne pozornosti, izlo enosti u medijima, slave, svega to mi se dogaa otada. Sve se
zauvijek promijenilo tog poslijepodneva u ju nome Londonu, sve od jednog udarca no
vom kopakom. Uzbuenje koje osjeam dok igram nogomet, moja ljubav prema toj igri: sv
e e to uvijek biti uz mene. Ali gotovo ni ta drugo - bilo dobro ili lo e - vi e nije ka
o dotada. Kada sam udario tu loptu, istodobno sam tim udarcem rastvorio vrata bu
dueg ivota. U utakmici se lopta nakon nekog vremena spustila i u la u mre u. U ivotu Da
vida Beckhama jo
DB na asfaltu / 95
je uvijek, ili mi se tako barem ini, u zraku. I jo je uvijek gledam kako skree i po
nire pod kristalno vedrim poslijepodnevnim nebom: gledam i ekam gdje e se spustiti
i pasti.
Mala s
dobrim nogama
"Ja sam u Manchesteru, ali doi u u London. Mogli bismo otii van."
Victoria me izabrala iz albuma sa sliicama nogometa a. Ja nju s telke.
S obzirom na to da sam odrastao u Chingfordu, a da je Victoria ivjela u Goff's Oa
ku - na petnaest minuta vo nje - nekako mi se ini da smo prevalili dugaak zaobilazni
put prije nego to smo se prona li. Zalazili smo u iste prodavaonice, jeli u istim
restoranima, plesali u istim klubovima, no tijekom tih dvadeset i ne to godina na
sjeveroistoku Londona nikada se nismo na li oi u oi. Kada je napokon do lo do toga, mo
rali smo nadoknaditi puno propu tenoga. Od samog poetka imali smo osjeaj da smo stvo
reni jedno za drugo. Mo da je sve to se dogaalo ranije bilo tek priprema za ono prav
o.
Studeni 1996. Sjedim u hotelskoj sobi u Tbilisiju, veer uoi kvalifikacijske utakmi
ce za Svjetsko prvenstvo s Gruzijom. Gary Neville, moj cimer, le i na drugome krev
etu. Ako se izuzmu same utakmice, putovanja u inozemstvo, bilo s klubom ili repr
ezentacijom, nisu mi jedan od omiljenih aspekata poziva profesionalnog nogometa a.
to vidi ? to radi ? Jede , spava i trenira . Sjedi u sobama meu kojima ne vidi ba nik
ike. Taj hotel u Gruziji, jedini koji odgovara meunarodnim standardima otkako se
raspao Sovjetski Savez, podignut je u obliku etverokuta, tako da nizovi balkona g
ledaju na
sredi nji otvoreni prostor u kojem se nalazi predvorje, barovi i restorani. Sva vr
ata soba nalaze se nasuprot drugim nizovima soba, posvuda se vide samo elik i sta
klo. Taj je hotel bio jo sliniji zatvoru od veine ostalih hotela. S prozora se vidj
ela napola dovr ena autocesta, te siva rijeka koja je polagano tekla uz nju. Nije
ba pogled koji bi vas mamio da iziete u etnju.
Stoga Gary i ja samo razgovaramo. Televizor je u kutu, na glazbenom programu. I
tako se pojavio spot sastava pice Girls "Say You'll Be There". Ple u u pustinji, a
Posh na sebi ima crni maji kostim i izgleda fantastino: najljep a ena koju sam ikada
vidio. Spajsice sam vidio i prije toga - a tko nije - i kad god se meu dekima vodi
o razgovor o tome koja se kome svia, Pez iznimke sam govorio:
- Ona otmjena. Ona s kratkom kosom. Mala s dobrim nogama.
No te veeri u klaustrofobinoj hotelskoj sobi sinulo mi je prvi put: Posh pice je fa
ntastina i moram nekako biti s njom. Gdje mi je kostim Lawrencea od Arabije? Tko e
mi posuditi devu?
- Tako je lijepa. Svia mi se ba sve na toj maloj, Gaz. Zna , moramo se nekako upozna
ti.
Gary je vjerojatno pomislio da sam pomalo skrenuo zbog zatoeni tva. Nas smo dvojica
dosta toga zajedno pre ivjeli, no na popisu takvih do ivljaja nije bilo i moje zalj
ubljivanje u pop-zvijezdu s televizije. A to je sada bilo to. Moje je srce odluil
o: Victoria. Moram biti s njom. No, kako to postii? Jo sam mlad, a moja nogometna
karijera tek je krenula pravim putem. A ta prelijepa seksi ena s kojom se oajniki el
im upoznati lanica je sastava pice Girls. U ono vrijeme Victoria i njezine cure bi
le su preplavile doslovce sve: broj jedan na top--listama, na naslovnicama svih a
sopisa i novina, jurile su iz grada u grad, irom svijeta. Bile su najvei hit na ku
gli zemaljskoj. Jer ima ovakvih i onakvih pop-zvijezda. A kategoriju za sebe ine p
ice Girls. A ja sam samo tako zakljuio da moram izai s jednom od njih.
to uiniti? Da joj pi em?
"Draga Posh pice. Ti mene ne poznaje , ali ja imam u asno jak predosjeaj da bismo se o
dlino slagali, samo da se nekako naemo. Ne
Mala s dobrim nogama / 99
znam kakav je tvoj raspored, ali mene svake druge subote mo e nai na Old Traffordu."
esto se pojavljuju prie o najslavnijim osobama koje znaju kako se dogovaraju takve
stvari. Ja nisam od takvih. Nisam ba mogao "svojim ljudima" nalo iti da razgovaraj
u s "njezinim ljudima". Uvjeren sam da nisam jedini tip na svijetu kojem se u to
vrijeme sviala "mala s kratkom kosom". Mo da je zvualo suludo, no bio sam potpuno u
vjeren da se susret s Posh pice jednostavno mora dogoditi, iako nisam imao pojma
ni kako ni gdje. Zamolio sam sestru Joanne da mi potra i primjerak Smash Hitsa, ka
ko bih barem doznao jo ne to o Victoriji: za poetak barem prezime.
Samo mjesec dana poslije igrali smo sa Chelseajem u Londonu, a netko je prije ut
akmice u svlaionici rekao da su dvije Spajsice na Stamford Bridgeu.
Koje? Je li tu i Posh? Gdje sjede? Nekako sam uspio uzbuenje zadr ati u sebi. Mo da j
e ovo prilika koju ekam cijelo vrijeme. Poslije sam utvrdio da je na stadionu doi
sta bila Victoria, zajedno s Melanie Chisholm. Dok sam se penjao prema igrakom sa
lonu, u sePi sam se molio da bude na tribinama.
Na ao sam se s mamom i tatom. Victoria i Melanie razgovarale su u jednom kutu. Nji
hov je menad er pri ao i predstavio se.
- Bok, Davide. Ja sam Simon Fuller. Brinem se za pice Girls. elio bih te upoznati
s Victorijom.
Osjeao sam kako mi kapljice znoja poinju kliziti elom. Odjednom je u salonu postalo
u asno vrue. Ona mi je pri la. Nisam imao pripremljen govor, tako da sam uspio rei sa
mo:
- Bok, ja sam David.
inilo mi se da je Victoria poprilino opu tena. Mislim da su ona i Mel do tada popile
po a u-dvije vina. Na utakmici sam dao gol volejem i nadao sam se da je se to mo da
dojmilo, no tada sam uoio da nije imala naoale. Victoria zapravo nije imala pojma t
o se dogaalo tijekom utakmice. Gledala me, a da, najvjerojatnije, nije ni pribli no
znala o kome se radi. Man United? Chelsea? Ti si danas igrao? Poslije ju je
netko podsjetio da je iz albuma s naljepnicama nogometa a, nekoliko dana prije, do
k su se Spajsice fotografirale u nogometnim dresovima, izabrala moju sliku. Kako
nije imala pojma o nogometu, jedina nije bila odluila iji e dres navui. Slike u alb
umu gledala je ne bi li lak e odluila iju e navijaicu glumiti na snimanju. Meutim, upra
vo me ta fotografija nije ni priPli no predstavljala u najboljem svjetlu. - Ja sam

Victoria - rekla je.
I to je bilo to. Nikako nisam uspijevao smisliti to bih joj mogao rei. Simon Fulle
r jo je neko vrijeme blebetao o tekmi: moram priznati da se ne sjeam ni jedne jedi
ne rijei. Ona se vratila u kut do Melanie. Ja sam se vratio mami i tati. Pogledao
sam Victoriju koja je sada stajala na suprotnoj strani prostorije. Zapravo sam
piljio: nisam mogao odvojiti pogled. A vidio sam i da ona pogledava prema meni.
Trebao bih poku ati dobiti njezin broj, ili barem poku ati jo ne to rei. Ali nisam. Ona
je oti la. Ja sam oti ao. I to je bilo sve: upropastio sam veliku priliku. Oti ao sam
u autobus i jedva se suzdr ao da od beskrajne frustri-ranosti ne ponem glavom udara
ti u naslon sjedala ispred sebe.
Tijekom sljedeeg tjedna, nakon to sam se rije io osjeaja samosa aljenja, doznao sam mal
o vi e o djevojci svojih snova. Unato propu tenoj prilici, susret s njom samo je pojaa
o moju sigurnost u vezi s njom. U asopisu 90 minuta vidio sam prilog za koji su s
e Spajsice slikale u nogometnoj opremi. Victoria je bila u Unitedovu dresu, a is
pod je pisalo da joj se svia kako izgleda David Beckham. Nisam znao kako to ide,
nisam znao da je ta njezina navodna izjava mogla biti jednostavno izmi ljena. Ali
tada sam ve bio donio vrstu odluku. I ona se na na oj sljedeoj utakmici kod kue pojavi
la na Old Traffordu.
Ovaj put program je bio kompletan. Uoi utakmice Victoriju je rasko no ugostio Marti
n Edvvards, predsjednik kluba. Ona i Melanie izi le su na travnjak i u poluvremenu
objavile rezultate ostalih utakmica. Nakon utakmice na la se u igrakom salonu, s a om
pjenu ca u ruci. U ao sam i do ao do mame i tate, kako bismo se pozdravili. A budui da
smo se ve upoznali - kratko i nervozno - ovaj put bilo mi je lak e pozdraviti se s
Victorijom. Izgledala je fantastino u pripijenim vojnikim
hlaama i malenom utosmeem topu, s dubokim izrezom. Nevjerojatno tijelo. Nadao sam s
e da nee stei pogre an dojam o meni zbog toga to sam gledao u njezin dekolte: na prsn
oj kosti imala je siu nu mrlju, nalik na pjegicu, u koju jednostavno nisam mogao pr
estati piljiti.
Osmisliti daljnji tijek razgovora nije bilo ni najmanje jednostavno. To je to. T
i si ta. Bile su to jedine misli u mojoj glavi. Ali takve stvari ipak ne mo ete rei
osobi s kojom ste u ivotu progovorili tri rijei, osobito u neposrednoj blizini ro
ditelja i suigraa. Joanne je bila sa mnom i inilo se da njoj i Victoriji avrljanje
ide bolje nego meni. Moja je sestra barem pribli no znala kako se osjeam. Ja sam se
odluio za pravi mu ki korak, te sam oti ao do bara po pie za sve. Ve trenutak poslije
Victoria se na la uz mene. No nije ba da smo znali to bismo rekli. Kako poeti? Kako j
e to kad si pop-zvijezda? Kako je to kad ivi od nogometa? Ali ini mi se da smo oboj
e znali da moramo razgovarati, a kada smo napokon poeli, ni ona ni ja nismo eljeli
prestati. Kada sam sljedei put postao svjestan okoline, pogledao sam oko sebe i
upitao se: Kamo su svi nestali?
Mama i tata jo su bili u salonu. 0, ne. Ne valjda sa Spajsicom, vjerojatno su mum
ljali sebi u bradu. Jo dvoje-troje ljudi bilo se zadr alo u blizini, kao da ih zani
ma to e se dogoditi. Sjeam se kako je Victoria u jednom trenutku oti la u toalet, a j
a sam ostao sam sa sobom, suoen sa sudbonosnom odlukom: sad ili nikad. Kad se vra
tila, uspio sam u jednom dahu, gotovo nerazumljivo, izlanuti poziv na veeru. Nisa
m imao nikakav plan. Nisam razmi ljao o tome kamo bismo mogli otii. Bio je to isti i
nstinkt: nisam elio da ode. Victoria je rekla da se mora vratiti u London, budui d
a sastav u ponedjeljak putuje u Ameriku. No zatra ila me broj telefona. I ne trepn
uv i, brzo sam poeo zbrajati injenice. Molim? Pa da mo e zaboraviti da ga ima ? Ili ga iz
gubiti? Ili zakljuiti da ne eli nazvati?
- Ne, Victoria. Ja u zapisati tvoj broj.
Stala je prekopavati po torbici i nakon nekoliko trenutaka iz nje je izvukla kar
tu za ulazak u avion kojim je ujutro doputovala u Manchester.
Zapisala je broj mobilnog telefona, a zatim ga prekri ila i umjesto njega dala mi
broj kojim se slu i kod kue, kod roditelja. I danas uvam tu dragocjenu kartu. Bilo j
e to pravo blago i ini mi se da nije bilo izgleda daje izgubim. No im sam do ao kui,
broj sam prepisao na jo barem pet- est papiria i zatim ih, za svaki sluaj jo ostavio u
razliitim prostorijama.
Nakon utakmice naje e ne mogu zaspati jo satima: i pet- est sati nakon posljednjeg zvi du
ka, adrenalin jo kola tijelom. Te sam veeri jo bio uzbuen i zato to sam se po teno upoz
nao s Victorijom. Bit e da sam ipak spavao, jer se sjeam da sam se kasno probudio.
Negdje oko jedanaest uzeo sam Broj i nazvao. Glas koji se javio bio je jako slia
n njezinom, ali nisam bio siguran, pa sam odluio biti koliko je mogue uglaeniji:
- Mogu li dobiti Victoriju?
Dobro je to sam bio oprezan. Javila se njezina sestra, Louise.
- Ne, u teretani je. Tko je treba? Rei u joj da vas nazove.
Svi smo bili tinejd eri. Zaljubljeni tinejd eri. A uvjeren sam da postoji i hrpa lju
di, poput mene, koji su jo i nakon dvadesete s tim u vezi pokazivali sklonost mel
odramatici. U teretani? No, da, to je onda to: to je klasino odbijanje, zar ne? N
agovorila je sestru da se javi i ka e da je nema. Nisam se ba bacio na pod i stao l
upati akama, ali inilo mi se da bi mi to jedino koristilo. Znao sam da Victoria i
ja moramo biti zajedno. No ona to mo da ne zna, pa do toga sada i nee doi. Sjeo sam
na krevet, zagledan u telefon. Pola sata? Sat? Imao sam dojam, da je pro ao cijeli
tjedan. I aparat je tada zazvonio.
- Davide? Ovdje Victoria.
Razgovor smo nastavili gdje smo veer ranije prekinuli na Old Traffordu. Uinilo mi
se da i jedno i drugo samo blebeemo, poku avamo skupiti dovoljno hrabrosti da ka emo t
o doista mislimo. Ve sam je jednom pitao, u Manchesteru, i na koncu sam uspio pit
ati jo jednom:
- to radi poslije?
- Ni ta.
- Ja sam u Manchesteru, ali doi u u London. Mogli bismo otii van. Pet sati poslije
bio sam u praonici automoPila u Chingfordu. Kreemo
od najva nijega: automobil mora izgledati besprijekorno. Nisam mogao znati hoe li s
e Victorije dojmiti moj novi auto, plavi BMVV-ov M3 kabriolet, ali nisam mogao r
iskirati. Oprao sam ga i usisao, a kada sam do ao do mame, izgledao sam lo ije nego
auto nakon dugotrajne vo nje. Mama je znala da sam na Old Traffordu dobio Victorij
in broj i ini mi se da je znala to se dogaa kada sam se pojavio pred vratima. Nije
bila previ e odu evljena cijelom priom o Spajsicama, no znala je da ne bi bilo pametn
o odgovarati me: popustljiv sam ba kao i ona, no kada se uhvatim neega, tvrdoglav
sam kao tata.
- U redu, Davide. Sve ovisi o tebi.
Savr eno dobro znala je da me ne mo e navesti da se predomislim. Odjenuo sam istu odj
eu: bijelu majicu s kratkim rukavima, sivosmei sako, timberlandice i Versaceove tr
aperice. Imao sam dojam da odijevam kostim za najva niju predstavu u ivotu. Nazvao
sam Victoriju i dogovorili smo susret - na vrlo otmjenome mjestu - na autobusnoj
postaji ispred Castlea, puba u Vvbodfordu za koji smo oboje znali. Poslije smo
utvrdili da smo jednom u tom baru bili tono u isto vrijeme, ali to tada nismo zna
li.
Zaustavila je svoj automobil, grimizni MG, i ja sam joj pri ao. Sjeo sam na suvozae
vo mjesto. Bio sam u asno umoran. to da radim? Da je poljubim u obraz? Ispru im ruku?
Blago drhturavim glasom, promumljao sam:
- U redu?
Bio sam sredio auto. Sredio sebe i odabrao odjeu. Ali ne mogu rei da sam smislio i
plan.
- Kamo eli ii? - upitala je Victoria uz osmijeh.
- Hmm. A ti?
Krenuli smo iako nismo imali pojma kamo idemo, no i jedno i drugo bili smo sigur
ni da elimo ii zajedno. Znao sam da njezin menad er, Simon, jako pazi na svoje cure
i njihove deke. Sve to se dogaalo u njihovu svijetu u ono se vrijeme pojavljivalo u
svim moguim novinama
gotovo i prije nego to se dogodilo. Iskreno govorei, ionako je nisam elio dijeliti
ni s kim. Stoga smo se jo neko vrijeme vozili i tra ili mjesto koje e nam pru iti dovo
ljno mira.
Drugi razlog zbog kojeg sam htio biti podalje od svega bio je njezin deko, Stuart
, s kojim se i dalje viala. U to je vrijeme bio s njezinim tatom na skijanju u Fr
ancuskoj. Victoria je od samog poetka s time u vezi bila krajnje otvorena. Poput
mene, i ona nastoji prema svima biti potpuno iskrena. Tek smo se bili upoznali.
Nije eljela da jedno drugome farbamo oi i uzaludno tro imo vrijeme, svoje i tue. Poja
vio se samo jedan neugodan trenutak, i to te veeri: Stuart je Victoriju nazvao do
k smo se jo vozili. Ja sam bio slobodan, naravno, ali sam Victoriji ispriao sve o
dotada njim va nim djevojkama: Deani, s kojom sam bio tri godine po dolasku u Manche
ster i koja mi je bila u asno va na kao tinejd eru koji prvi put ivi daleko od roditelj
a; te Helen, s kojom sam hodao godinu i pol i koja se povukla kada se poela podiz
ati velika pra ina oko mladia iz Londona koji se proslavio u Unitedu.
Victoria mi je priala o Stuartu i o jo puno toga, dok smo se vozili pokraj niza pr
etrpanih pubova na podruju sjeveroistonog Londona. Kada upozna Onu Pravu, treba nad
oknaditi mnogo toga. Veer je poela dobro, a kojih sat vremena poslije, meni je na
pamet pala dobra zamisao:
- Znam jedan mali kineski...
U Chingfordu se nalazio restoran u koji sam odlazio s mamom i tatom. Ni ta spektak
ularno, ali imao je jednu veliku prednost: kad god sam bio ondje, nikada nije bi
lo nikoga. Uz moje upute, Victoria nas je dovezla do restorana. Ostavili smo aut
o na parkirali tu i u li. Savr eno: unutra nije bilo nikoga. Sjeli smo, a ja sam naruio
:
- Mo ete nam, molim vas, donijeti kolu i kolu bez eera?
efica nas je samo pogledala. Ah, evo jo jednog para... opet veliki rasipnici. Nije
imala pojma tko smo. Bilo mi je razumljivo da ne prepoznaje mene, ali Victoriju
? Taj kineski restoran bio je uistinu zaseban svijet.
- Ne mo ete naruiti pie bez jela.
Rekao sam da samo elimo u miru ne to popiti. Ona nije htjela ni uti:
- Znate, ovo je ekskluzivan restoran.
Izbacit e nas iz restorana. Ponudio sam da u platiti cijelu veeru, samo ako mo emo po
piti kolu, no za to je bilo prekasno, tako da smo se odjednom, u jedanaest naveer
, ponovno na li na ulici. Do lo je vrijeme za Victorijinu genijalnu zamisao:
- Mo emo otii k mojoj prijateljici.
Kakva srea: prijateljica je bila Melanie Chisholm. U to sam se to uvalio? Izi ao sam
s jednom Spajsicom, a sada idemo k drugoj. Mo e li tip na prvom spoju biti jo nerv
ozniji?
Kada smo do li, Melanie je ve bila u pid ami i ustala je iz kreveta. im smo u li, napust
io me i posljednji traak samopouzdanja. Na vratima je imala veliki poster momadi L
iverpoola. Nemam snage za ovo, jednostavno nisam spreman.
Sjeo sam, a Victoria i Melanie izgubile su se na deset minuta. ini mi se da su pr
iale u kuhinji, a mene ostavile na sofi u dnevnoj sobi, kao zadnjeg idiota. Kada
su se vratile, ja sam ve bio na rubu ivaca. Kao da sam se na ao na krajnje neugodnom
e prijemu. ini mi se da je i Victoria bila nervozna. Sjeli smo svatko na jedan kr
aj sofe, kao da nas nisu valjano upoznali. Njih su dvije brbljale. Ja sam sjedio
i slu ao. Posve je mogue da cijelo to vrijeme nisam prozborio ni rijei.
Sat-dva poslije na li smo se u Victorijinom MG-u i nastavili obilaziti sva ta priv
lana mjesta uz autocestu M25. Sjeam se da nas je u jednom trenutku provezla pokraj
kue svojih roditelja, mo da kako bi mi pokazala gdje je mogu pronai. Na koncu, ve u
ranim jutarnjim satima, vratili smo se u Castle. pice Girls su sutradan trebale p
utovati u Sjedinjene Dr ave, tako da smo se morali oprostiti. Ja sam sjeo u svoj a
uto i mahnuo. Victoria je obeala da e me nazvati kada se smjesti u New Yorku. Nije
ba bio najromantiniji prvi spoj, ali meni se inilo da nije mogao biti bolji. Znao
sam da se samo trebamo sresti. Ljubav na prvi pogled? Ne, na se odnos razvijao pu
no br e.
Kao i sve ostalo. Te sezone, 1996/97., United je ponovno osvojio naslov prvaka i
kao nikada se pribli io onome to je, ini mi se, pre106 \ David Beckham: Moja strana
raslo u pravu ambiciju velikog efa: klubu ponovno donijeti naslov europskog prvak
a. Suoavanje s najPoljim europskim momadima pomalo nalikuje na ponovno uenje nogome
ta. ini se da je United u proteklih deset godina neprestano nailazio na uvijek is
ta dva-tri kluba. Mislim na Barcelonu, Juventus i Bavern. Kao da s tim momadima m
ora igrati u Ligi prvaka da bi utvrdio koliko si napredovao na europskoj pozornic
i.
U jesen 1996. dvaput nas je, sjeam se, sredio Juve, 1:0 i kod kue i u gostima. Kol
iko god imali loptu u nogama, jednostavno nismo uspijevali proku iti na koji ih je
nain mogue pobijediti. Meutim, ipak smo se kvalificirali iz prve faze i jo neko vri
jeme inilo nam se da dobro napredujemo. Jedne fantastine veeri na Old Traffordu pob
ijedili smo Porto 4:0. Bilo je to u etvrtfinalu. Tek su tada, ini mi se, ljudi poel
i ozbiljno gledati na United, u njemu gledati momad koja bi mogla osvojiti europs
ki naslov. Te smo godine u polufinale s Borussijom iz Dortmunda u li uvjereni da i
mamo velike izglede. Umjesto toga, iznenadili su nas: poput tolikih njemakih sast
ava, bili su odlino organizirani i tono znali to rade. Izvrsno su se branili: sjeam
se da je njihov lijevi brani, Jorg Heinrich, u te dvije utakmice bio mo da i najte i
protivnik na kojeg sam ikada nai ao. Nakon to su nas u prvoj utakmici u Dortmundu p
obijedili 1:0, inilo nam se da i dalje imamo dobre izglede, no oni su isti rezult
at ponovili i na Old Traffordu, a zatim u finalu pobijedili Juventus.
Te su utakmice protiv Dortmunda bile doista naporne i neugodne, no, osim njih, s
ve ostalo u toj sezoni za mene osobno nije moglo biti bolje. Nosio sam dres s br
ojem 10, igrao gotovo u svakoj utakmici i zabijao golove kakve sam davao dok sam
igrao za Ridgeway Roverse: poput gola koji sam na Selhurst Parku protiv VVimble
dona dao s polovice terena ili voleja na Stamford Bridgeu na dan kada sam upozna
o Victoriju. Uza sve to, Udruga nogometnih profesionalaca proglasila me mladim i
graem godine. Kada ti protivnici s kojima se svaki tjedan susree u Ligi odaju takvo
priznanje, ne mo e ne osjetiti da si barem u neemu na pravome putu.
Bilo je to divno razdoblje za Unitedove igrae. Imali smo najboljeg trenera u zeml
ji i svi smo bili uvjereni da imamo i najboljeg pomonika glavnog trenera. Znam da
je veliki ef iznio i nekoliko negativnih sudova o Brianu Kiddu nakon to je ovaj n
apustio Old Trafford i preuzeo tre-nersko mjesto u Blackburn Roversima, no meni
se inilo da su njih dvojica sjajna ekipa. Kiddo je fantastian trener - pitajte bil
o koga tko je ikada radio s njim - a meni se ini da je, osobito u Unitedu, bio od
lian posrednik izmeu trenera i igraa. U svlaionici su ga svi smatrali "na im ovjekom".
Nakon treninga ili utakmice, nitko nije morao paziti to radi ili govori. Kiddo se
smijao zajedno sa svima.
Ali znao je i kada treba biti ozbiljan. Na treninzima smo uistinu naporno radili
, davali sve od sebe, no s Kiddom taj napor nekako nismo osjeali, jer je dobro pa
zio da svaki trening bude drukiji: tako nam nikada nije bilo dosadno, a novi sist
emi i pristupi u sve su unosili svje inu. Scholesv, Nicky Butt i braa Neville Brian
a su poznavali jo du e od mene: bio je istokrvni Unitedovac. ini mi se da je upravo z
ato tako dobro posredovao izmeu igraa i kluba. Znam da nisam jedini koji mu je, u
ovoj ili onoj fazi igranja na Old Traffordu, morao zahvaljivati na ubla avanju ili
izbjegavanju sukoba s velikim efom. Nikada nije i ao protiv glavnog trenera, niti
na bilo koji nain poku avao potkopati njegov autoritet, no ja sam uvijek imao dojam
da se brine za nas igrae. Atmosfera u svlaionici zbog toga je bila izvrsna.
A igrai iz te svlaionice poprilino uspje ni. Bili smo razoarani to smo te godine zakaza
li u Europi, no u svibnju 1997. osvajanje prvenstva drugu godinu za redom bilo j
e ve i samo po sebi velik poduhvat. Na koncu smo osvojili naslov sa sedam bodova
prednosti, no u utrci ipak nisu sudjelovali svi klubovi. I Liverpool i Newcastle
i Arsenal imali su u razliitim fazama prvenstva priliku osigurati veu prednost pr
ed konkurentima i jako se pribli iti naslovu. Mi smo naslov osvojili dva tjedna pr
ije zavr etka prvenstva: bilo je neobino postati pobjednikom zahvaljujui porazu neke
druge momadi. U ponedjeljak naveer igrali smo 3:3 s Middlesbroughom na Old Traffo
rdu. Utakmice u kojima Garv Neville postigne gol jednostavno se ne zaboravljaju.
Potom je u utorak
Liverpool, jedina momad koja nam je mogla preoteti naslov, na Selhurst Parku igra
la utakmicu koju je prenosila televizija. Gledao sam je s Garvjem kod Bena Thorn
levja. Ni u idealnim uvjetima ne volim gledati nogomet na televiziji, a s obziro
m na ulog u ovom susretu, napetost mi je bila nepodno ljiva. Gary i ja na koncu sm
o izi li u etnju i tako propustili cijelo drugo poluvrijeme.
Kada smo se vratili, VVimbledon je ve bio pobijedio, a to je znailo da smo mi prva
ci. Posve je normalno da na zavr etku utakmice kojom osvajate naslov oslobaate dio
adrenalina, na travnjaku i u svlaionici. Meutim, te veeri 1997. godine, sjedili smo

u dnevnoj sobi Bena Thornlevja. Te smo veeri prekr ili klupske odredbe o odlasku n
a spavanje; a meni je to bio prvi i jedini put. U etvrtak nas je ekala utakmica s
Nevvcastleom, tako da smo ve trebali biti kod kue, u krevetu. U pravilu nisam sklo
n ni piu ni tulumima. No te je veeri sve bilo drukije. Ipak smo osvojili naslov prv
aka, zar ne? inilo se da nije vrijeme za ostanak u kui, tako da smo nas dvojica kr
enuli van, oti li u grad i popili nekoliko piva previ e. Uvjeren sam da je veliki ef
znao -zna sve o svakome - ali izvukli smo se neka njeno. A nije bilo ni posljedica
, budui da smo dvije veeri poslije s Newcastleom odigrali nerije eno.
Mislim da je najvei dobitnik te sezone bila tvrtka kod koje sam imao pretplatu za
mobilni telefon. Od prvog trenutka znao sam da sam lud za Victorijom. Vei dio da
na koje smo provodili odvojeno razmi ljao sam o tome kako i kada bih mogao biti s
njom. im smo se upoznali, morala je sa Spajsicama otputovati u Ameriku. Razgovara
li smo satima i satima, a rauni su postajali sve u asnijima. No bilo je to moje naj
bolje ulaganje. Ona dva puta kada smo se vidjeli u ivo, bio sam toliko nervozan da
sam praktiki bio bez daha. Neobino je kako je preko telefona sve bilo drukije. inil
o mi se da je ne to najnormalnije na svijetu toj nevjerojatnoj eni priati sve o sebi
- svojem ivotu i svojim osjeajima - i slu ati kako se ona povjerava meni. Kada se v
ratila u Englesku, imao sam osjeaj da se istinski poznajemo. Rauni telekomunikacij
ske tvrtke u tom su svjetlu izgledali kao prava sitnica.
Ni cvjeari se ne mogu po aliti na mene. Cvijee sam slao u sve mogue hotele u kojima j
e Victoria odsjedala, kao i po jednu crvenu ru u svaki dan, gotovo cijeli mjesec.
Jedva sam ekao da se vrati. ini mi se da veina ljudi misli kako se na zajedniki ivot o
duvijek sastoji od glamuroznih tuluma: zvijezde, krajnja rasko , fotografi. A to n
ije ni blizu istini. Bilo nam je va no samo da budemo zajedno. Na prvom spoju samo
smo se vozili, izbacili su nas iz kineskog restorana i zatim smo jo sjedili na s
ofi njezine prijateljice. Drugi izlazak bio je jednako nespektakularan kao prvi.
Dogovorili smo se da emo se nai na parkirali tu jednog drugog puba - eto kako smo e
legantni i otmjeni - lokala koji se zove City Limits. Dok sam i ao onamo, dogodilo
se ne to neobino. Skrenuo sam na benzinsku postaju i u ao kako bih kupio gumu za vaka
nje. I upravo kada sam krenuo prema ulici, ugledao sam Victoriju kako dolazi, iz
lazi iz automobila i takoer odlazi po gumu za vakanje. Radi osvje enja daha ili umir
enja ivaca? I jedno i drugo, najvjerojatnije. Odvezao sam se do City Limitsa i pa
rkirao se.
Kada je na parkirali te do la Victoria, iskoio sam iz auta, do ao do njezinog MG-a i sj
eo do nje. S obzirom na to da je rije o malenom sportskom autu, iznenadio sam se
kada sam ugledao veliki razmak izmeu dvaju prednjih sjedala. Nismo nikamo i li. Raz
govarali smo. I prvi se put poljubili. Ja sam na prstu imao porezotinu s trening
a. Victoria se nagnula do pretinca i izvadila mladicu aloe vere.
- Br e e zacijeliti.
Njome je protrljala ranu i dala mi je. Bit e da sam joj ozljedu spomenuo preko te
lefona, pa je ponijela lijek. Sjeam se kako sam, tjedan-dva nakon toga, pogledao
u hladnjak i ugledao granicu koja se u prozirnoj vreici ve poela raspadati. Njezina
magina svojstva, kakva god tono bila, dotada su ve uinila svoje. Potkraj susreta na
parkirali tu City Limitsa imao sam osjeaj da su se ispunili snovi kakve ovjek sanja
godinama.
Toliko sam bio lud za njom da sam joj sutradan u roditeljsku kuu poslao ru e i Prad
inu torbicu. Stvarno je nevjerojatno to sve ovjek mo e doznati u rubrici "Voli / ne
voli" u Smash Hitsu. I danas nastojim
slati sline darove: to mi je nekako prirodno. Ako voli neku osobu, eli joj ugaati, pr
ireivati joj iznenaenja, podsjeati je na svoje osjeaje, bilo da to znai odlazak nekam
o preko vikenda ili voe koje ste ujutro poslo ili u obliku srca. Znam da me Victori
a smatra romantinim. Neki e, itajui ovo, pomisliti da sam slabi. Ali jednostavno sam
takav. I stra no mi je drago kada vidim kako se Brooklvn prema svojem mlaem bratu i
li prema drugoj djeci u koli pona a bri no, kada pazi na njih, kada je nje an i obziran
, kada pazi na to da sve bude u redu. ini mi se da prepoznajem dijelove karaktera
koje sam naslijedio od mame. Dio linosti posljedica je i onoga to gledamo i uimo.
Postoje i druge stvari, dublje, koje su ve u vama i koje trebate samo proslijedit
i.
Prilikom sljedeeg susreta zakljuili smo da u ja voziti, lako ba i nismo imali neku i
deju o tome kamo bismo mogli otii, Victoriju su mama i brat Christian, dovezli do
na eg omiljenog opasnog mjesta za sastajanje, parkirali ta kod City Limitsa. U tren
utku kada je izlazila iz maminog BMW-a, Christian se nagnuo i do apnuo majci:
- No, dobro, barem ima pristojan auto.
Negdje sam proitao da Victoria voli Aston Martine, tako da sam iz jednog salona u
spio posuditi posve novi srebrni DB7. Prodavau sam rekao da razmi ljam o kupnji tak
vog automobila. Naravno, da je to ne to znailo Victoriji doista bih ga bio kupio. N
akon nekoliko trenutaka uobiajene neodlunosti o odredi tu - "Ne znam, a ti?" -zakljui
li smo da emo se odvesti do Southenda: onamo sam kao klinac nebrojeno puta i ao na
more s mamom, tatom, Lynne i Joanne. Tko je u ono vrijeme jo razmi ljao o stanju u
kojem su pla a i more? Svaki put odmah smo otrali u more i u ivali u svakom trenutku.
Sada, dok smo se vozili North Circularom, odjednom mi je sinulo da novi auto iz
salona nema autokartu. to je bilo jo gore, posve sam zaboravio put: onamo nas je
uvijek vozio tata, a ja sam svaki put straga vjerojatno bio prezauzet zezanjem s
Joanne da bih pratio kuda tono prolazimo.
Victoriji ba i nisam mogao rei da ne znam kamo idemo, iako jo nismo ni izi li iz Lond
ona, nije li tako? I tako sam samo nastavio voziti:
sve do Cambridgea, kako se na koncu pokazalo. Zaustavili smo se i u jednom resto
ranu u sredi tu grada pojeli pizzu, ne obazirui se na to to se nekolicina ljudi u lo
kalu okrenula kako bi nas bolje promotrila. Imao sam dojam da smo Victoria i ja
sami. Vratili smo se u London, a ja sam je odvezao do kue njezinih roditelja. Bio
je to pravi izlazak: veera u dvoje, ak i unato injenici da smo zavr ili stotinjak kil
ometara sjeverno od prvobitnog odredi ta.
I sljedei je izlazak bio vi e nego ugodan: stra nji red u kinu u Chelseau. Gledali sm
o Toma Cruisea u Jerryju Maguireu, no meni je samo bilo va no koga dr im za ruku. Ve
lika je stvar te veeri bio prvi dolazak u kuu Victorijinih roditelja, gdje sam upo
znao Tonvja i Jackie. Kada smo u li, bilo mi je u asno neugodno. Sjeam se da sam opre
zno sjeo na kau, veliki kau od smee ko e, nabrane i uvr ene onim malim pucetima, priboja
ajui se zvukova koje bih mogao stvarati ako se pomaknem da se udobnije smjestim.
Victorijina se mama spustila s kata i predstavila. Kada je upoznate, Jackie u pr
vi mah izgleda malko razdra ljivo. Odnosno, takav je dojam barem tada ostavila na
mene. Uzrok je vjerojatno podjednakim dijelom bio i u meni, budui da sam kao novi
Victorijin deko napreac zakljuio da me promatra pomalo strogim pogledom iako joj t
o nije bila namjera.
-Ti si, znai, nogometa , ne?
Victorijine roditelje nogomet nije ni najmanje zanimao, no kako su ivjeli u Goff'
s Oaku, etvrti u kojoj ivi i velik broj nogometa a, poznavali su neke od starijih ig
raa. Nakon Jackieina uvoda, red je do ao i na Tonvja.
- Gdje igra ?
Tko zna iz kojeg razloga, ini mi se da im se nije dopadala pomisao da njihova ki h
oda s nogometa em. Mo da sam u poetku morao ispa tati zbog grijeha nekog drugog nogomet
a a, barem do trenutka kada smo se upoznali, kada su ve mogli sami suditi o meni. N
e znam jesu li sve igrae smatrali bunima i umi ljenima, no ja sam samo sjedio na sof
i i bio odvi e nervozan da bih izustio vi e od nekoliko rijei. Ako ni ta drugo, nisu me
izbacili iz kue, a nakon nekog vremena, pozdra112 \ David Beckham: Moja strana
vili su me i oti li na kat. Uvjeren sam da svaki roditelj smatra kako nema tog deka
koji je dostojan njihove djevojice. To, kao i injenica da sam nogometa , mo da su ima
li veze s time to su Tony i Jackie prema meni u poetku bili suzdr ani. Meutim, dobro
su poznavali Victoriju, a to je znailo da su voljni upoznati i mene. I zbog toga
mi je drago. Kada sa enom stupite u brak, postajete i dijelom njezine obitelji. K
oliko god mi se inilo da su te prve veeri bili hladni, Tony i Jackie otada me doeku
ju ra irenih ruku.
ini mi se da smo Victoria i ja bili toliko sretni to smo se na li da nam ne bi smeta
lo ni da smo o tome priali posve nepoznatim ljudima. Tako je to kada ste zaljublj
eni: elite to objaviti cijelome svijetu. No na a je veza bila velika tajna. Simon F
uller elio je da bude tako, a ini mi se da je Victoria razumjela razloge, barem u
poetku. Kako sam se ja mogao protiviti? Iskreno govorei, neprestano bje anje i skriv
anje, iskradanje i tajnovitost, na odreeni su nain takoer bili uzbudljivi. Sjeam se
jedne veeri kada je Victoria bila u Manchesteru, gdje su pice Girls imale koncert.
United je iste veeri imao proslavu naslova prvaka. Victoria je u grad doputovala
veer prije i do la k meni u kuu u Worsleyju. Dogovor je bio da u ja nakon klupske pr
oslave doi u njezin hotel. Ondje su bile sve Spajsice, tako da nakon nastupa dois
ta nije mogla samo tako nestati i otii u sjeverni dio grada.
S na eg tuluma oti ao sam oko jedan iza ponoi, tako daje ve bilo kasno. Victoria je bi
la smje tena u hotelu Midland, a ja sam na suprotnu stranu grada do ao taksijem i us
put je nazvao kako bih najavio dolazak. Na sebi sam imao baloner i vjerojatno sa
m izgledao poput lika iz filmova o detektivima. Dr ei se uloge, tako sam neopa eno u ao
u hotel i pomonim stubi tem do ao do sobe glavnog enskog lika u filmu. Victoria je vr
ata otvorila ve napola usnula, a ja sam je onda svojim priama zadr ao vei dio noi. U
ednom trenutku, pred jutro, netko je pokucao na vrata. Odjurio sam u kupaonicu i
sakrio se: taj sam trik vidio u nebrojenim filmovima. Iz hotela sam se iskrao i
stim putem kojim sam i do ao, te se taksijem vratio u Worsley. Tek kada smo ve kren
uli, uvidio sam da u d epu imam samo ne to sitni a. Morao sam gledati
taksimetar i tako sam se dovezao pribli no 200 metara od ulaza u svoju kuu. Vi e nije
bilo novca.
Nikada prije nisam prema nekome osjeao ne to slino ovome, im sam je upoznao, znao sam
da se s Victorijom elim vjenati, s njom imati djecu, s njom biti zauvijek. To sam
joj mogao rei i na onom prvom spoju, dok smo se u njezinom MG-u vozili autocesto
m M25. Odmah sam bio potpuno siguran. Nakon prvog susreta, Victoria i ja esto smo
bili odvojeni: ona je bila na turneji, ja usred fantastine Unitedove sezone. Tij
ekom tih etverosatnih telefonskih razgovora naviknuli smo se jedno na drugo, dobr
o se upoznali i nauili jedno drugome vjerovati. Nisam ba najrazgovorljiviji ovjek n
a svijetu, barem dok nekoga dobro ne upoznam.To to smo bili na razliitim stranama
svijeta u poetku mo da i nije bilo toliko lo e. Kada su nam se pru ale prilike da budem
o zajedno, izgledalo je kao da smo se ve zbli ili. I koliko sam god bio stidljiv i
ponekad se u dru tvu osjeao neugodno, kada je Victoriji trebalo rei to tono osjeam,
am mogao dopustiti da me ivci sprijee u obja njavanju svega to je trebalo objasniti.
Sjeam se kako smo jedne veeri u kui njezinih roditelja le ali jedno uz drugo. Bio je
to najjednostavniji, najljep i razgovor koji je uope mogu izmeu dvoje ljudi:
- Volim te, Victoria.
- I ja tebe volim.
Ba i nisam imao namjeru sve to uvati kao nekakvu tajnu, no po tivao sam ono to je bil
o najbolje za nju. U ao sam u svijet Spajsica i shvaao koliko je djevojkama i njiho
vom vodstvu va no da sve bude pod kontrolom. Ni s kim nisam razgovarao o tome to se
dogaa izmeu nas. Moji su roditelji nasluivali da se ne to dogaa, no u Unitedu nisam
io od onih koji ujutro dou u svlaionicu i hvale se da izlaze s pop-zvijezdom. To j
ednostavno nije u mojoj prirodi. Sjeam se kako sam jednog ponedjeljka ujutro do ao
na trening nakon predivnog vikenda s Victorijom, kada me Ben Thornlev upitao za to
sam tako raspolo en.
- Upoznao sam predivnu djevojku.
- Koju?
- Jednu djevojku koja ivi u Londonu.
Bez obzira na to, poele su se iriti glasine. To se vjerojatno nije moglo izbjei. A
s glasinama i ogovaranjima ivimo sve otada. Ubrzo nakon to je javnost doznala za n
a u vezu, Victoriju su poeli nazivati ljudi koji su govorili da novine raspola u snim
kama na kojima se ja u autu ljubim s nekom drugom djevojkom. Takve prie - potpuno
neistinite - i danas se povremeno pojavljuju. Dakako, dokazati da ne to nije isti
na puno je te e nego dokazati da jest. No naviknuli smo se na glasine i naine i raz
loge zbog kojih do njih dolazi. Na to smo bili prisiljeni gotovo od poetka. Victo
ria i ja i tada smo imali povjerenja jedno u drugo, ba kao i danas. Ako ste s nek
im koga volite, bez obzira na sve, duboko u sebi znate to je istina, a to nije.
Uza sve traeve koji su se irili, meni se poelo dogaati da sam pred kuom u Worsleyju
vakodnevno nailazio barem na petoricu- estoricu fotografa koji su se ulogorili i ek
ali da se pojavi Victoria. U ivotu nisam vidio ne to slino, dok je Victoria, dakako,
nis
s takvim stvarima imala iskustva. ini mi se da je ona zapravo donijela odluku. N

azvala me i rekla da e doi k meni i da joj je vi e nego drago to emo prekinuti svu tu
tajnovitost. Znamo to jedno drugome znaimo, zar ne? Bolje je da mi odluujemo gdje e
i kako javnost pouzdano doznati da smo zajedno. Ljudi misle daje na odnos glamuro
zan, tipian za svijet shovv-businessa. No nemojte s uma smetnuti jedno: prve foto
grafije na kojima smo zajedno snimljene su kada smo se mojom ulicom uputili do k
ioska na uglu.
Kada je javnost i slu beno doznala za nas, nisam mogao vjerovati koliku je pra inu t
a vijest podignula: bljeskalice na svakom na em koraku, lanci u svim novinama gotov
o svakodnevno i svi s jasno izra enim stavom o nama i na em ivotu. Mislim da je takvu
pozornost zapravo privlaila Victoria. Naposljetku, u to su vrijeme Spajsice dola
zile na nastavnice ve i kad su samo trepnule. Ako emo potpuno iskreno, cijeli taj
aspekt veze s Victorijom meni je donosio samo jo vee uzbuenje. Svaki me dan podsjeao
na to koliko dobro radi svoj posao. Obo avao sam sve: i njezin izgled i njezin ka
rakter i njezinu energiju. A
tek noge. No istinski me uzbuivala i njezina nadarenost, te priznanje koje je zah
valjujui tome dobivala u javnosti. Znao sam da nisam jedini koji je smatra zvijez
dom.
Bilo mi je jasno to e se dogoditi. ini mi se da je to bilo jasno i Victoriji. Ubrzo
smo poeli razgovarati o zarukama. Pitao sam je ak i kakav bi prsten eljela, a ona
je, s obzirom na to da je rije o eni koja ima poprilino jasno izra en ukus, odmah spo
menula tono odreeni oblik dijamanta, kamen du i i tanji na jednoj strani, pomalo nal
ik na jedro. Imala je mno tvo obaveza sa svojim sastavom, tako da u poetku jo nismo
ni ta vrsto dogovorili, no pribli no est mjeseci nakon to smo prohodali, organizirao sa
m zajedniki vikend u dra esnom starom hotelu u Cheshireu. Do njega se iz Manchester
a dolazilo jednostavno, autocestom M6, tako da smo se ondje na li rano uveer, nakon
jedne Unitedove utakmice na domaem terenu.
Nekako sam znao da je to pravi trenutak. Za tjedan dana Victoria i djevojke bit e
na turneji. U Englesku e se na dulje vratiti tek za godinu dana. Iz na e sobe vidj
elo se jezero i polja iza njega. Bio je kolovoz, tako da smo veerali u sobi, uz z
alazak sunca. Oboje smo bili u ogrtaima od frotira, to ba i nisu bili najprikladnij
i kostimi za veliku predstavu, no nakon veere Victoria je sjela na krevet, a ja s
am kleknuo pred nju i zaprosio je. Oduvijek sam se elio o eniti i imati djecu, a sa
da sam prona ao enu s kojom sam elio provesti cijeli ivot. Na moju sreu, te je veeri u
Cheshireu moja odabranica pristala. Koliko god sam se tome nadao, te ko je opisati
moje odu evljenje kada je rekla "da, hou". Imao sam dojam da mi je elektrini napon
prostrujao cijelom kralje nicom.
Istinski vjerujem u tradicionalni pristup u takvim situacijama, a to je znailo da
je taj korak jo bio i najlak i. Bio sam prilino siguran da dijelimo i stavove i osjea
je. Najte e je, pak, bilo od Victorijinog oca zatra iti njezinu ruku. Osjeao sam nerv
ozu prije izvoenja onog jedanaesterca protiv Argentine na Svjetskom prvenstvu 200
2. godine, no kada je rije o napetosti, osjeaj koji sam imao dok sam se pripremao
da Tonvju postavim to veliko pitanje nije bio daleko od toga. Znao sam da moram.
Samo nisam znao kako, gdje, ni kada. Nalazili smo se u njihovoj kui u Goff's Oaku
, a nitko mi nije elio ni najmanje pomoi. Kada sam upitao Jackie bi li mogla otii p
o Tonvja i zamoliti ga da razgovara sa mnom, za to nije htjela ni uti:
- E, Davide. To e morati obaviti sam.
Na koncu sam budueg punca pritisnuo u sobi budueg urjaka. Upitao sam Tonvja bismo l
i mogli malo popriati nasamo, pa smo se zajedno, te kim korakom, popeli na kat. Ima
o sam osjeaj da me odvodi na strati te. U ao sam u nekada nju Christianovu sobu i spota
knuo se na nogu od kreveta i tako natukao palac. Tony je bio iza mene, pa barem
nije vidio to se dogodilo. Ja sam pogledao njega. On je pogledao mene. Disanje mi
ba nije i lo najbolje, a kamoli izgovaranje sudbonosnih rijei. Bol u stopalu pritom
mi nije ni najmanje olak avala stvar.
- Tonv. Zaprosio sam Victoriju. Je li to u redu?
Nije ba najuspje niji govor budueg zeta u povijesti, zar ne? Odgovorio je kao da sam
ga pitao eli li uz aj jaja i pr eni krumpir.
- A-ha. Nema frke.
ini mi se da sam bio dovoljno nervozan za obojicu. Znam koliko Tony i Jackie vole
Victoriju, tako da sam uvidio da taj opu teni stav u vezi s na im zarukama znai kako
su zakljuili da ba nisam najgori ovjek na svijetu. tovi e, ve su me prihvatili kao lan
obitelji: ovo je za sve nas bio samo sljedei korak. Mo da sam riskirao da mi od st
raha otka e srce kad sam mu postavio to najvee pitanje, no to to sam od Tonyja zatra i
o Victorijinu ruku - ba kao i to to sam pred njom kleknuo - nije bila samo predsta
va. To u uiniti samo jednom u ivotu, a to znai da su mi te stvari u asno va ne: elio sam
biti siguran da e sve s tim u vezi biti u najboljem redu.
Volio bih kada bih mogao rei da zbog tih mjeseci kada sam se zaljubio u Victoriju
i kada sam je zaprosio zapravo dobro ne pamtim Unitedovu sezonu 1997/98. No zap
ravo sam vjerojatno dao sve od sebe kako bih zaboravio da smo do li do svibnja, a
da se nismo imali ime pohvaliti. To je za sve nas, generaciju koja je zajedno odr
astala
Gore: Ne to posebno. Unitedovi osvajai Nacionalnog juniorskog kupa 1992. Ja sam u p
rvom redu. drugi s
tijekom devedesetih, bilo novo iskustvo. Osvajali smo juniorske kupove i naslove
u sporednim ligama, a zatim, kada smo do li do Unitedove prve momadi, samo smo nas
tavili gdje smo stali kao klinci. Ta je sezona na koncu bila bolna: nauili smo ka
ko je kada gubi . Odjednom je Arsenal uspio u onome to smo oekivali od sebe: osvojio
je dvostruku krunu, lako nitko nije elio umanjivati vrijednost Arsenalove momadi,
razoaranje uope nije potkopalo na u vjeru u sebe. Oni su svoje utakmice dobivali, n
o mi u Unitedu imali smo dojam da smo bez naslova u ligi ostali jer nismo dobili
sve svoje tekme. Samopouzdanje je i dalje bilo na visokoj razini, no mogue je da
su se na i standardi negdje usput malko spustili.
U asno nam je nedostajao Roy Keane, kojem su u listopadu popucali ligamenti u kolj
enu, te nije igrao gotovo cijelu sezonu. Nema momadi koja je posve ista kada nema
najbolje igrae, ali kada Roy nije u Unitedovom sastavu, ostali se moraju snalazi
ti ne samo bez njegovih igrakih spsobnosti nego i bez jo neega: Roy je bio i jo je u
vijek neizmjerno utjecajan. Kada je rije o ulozi voe i predanosti, nema mu ravnoga
: izniman je igra, dakako, ali usto nekako uspijeva iz igraa koji ga okru uju uvijek
izvui samo ono najbolje. Kome god da se obraa na terenu tijekom utakmice, ta njeg
ova strast i odlunost uvijek pokrenu i igraa i cijelu momad. Drugi igrai ulaze umjes
to njega i pokrivaju njegovo mjesto, no nitko ne mo e nadomjestiti tu snagu koju U
nited dobiva od Roya. 0 tome tijekom sezone nismo razgovarali. Navijai jesu, kao
i novinari, no mi smo samo nastavili igrati. Mo da tek danas, iz ove perspektive,
uviam koliko nam je nedostajao Keano.
Meutim, ja sam imao sree. Kao i Nicky Butt, Paul Scholes i braa Neville. Osjetili s
mo kako je to ne osvojiti ni ta s Unitedom, no zajedno nam se pru ila prilika da pos
tanemo lanovima engleske izabrane vrste. I to uspje ne. Koncem sezone, u svibnju 19
98., boljelo nas je to nas je Arsenal tako nadma io, naravno, no nije bilo vremena
za plakanje i samosa aljevanje. Gotovo odmah nakon posljednje utakmice prvenstva,
ja sam se poeo pakirati za La Mangu, u panjolskoj, gdje sam se s ostalim igraima iz
Uniteda pridru io reprezentaciji koja se s 27 igraa
pripremala za najvee ljeto koje je itko od nas do ivio. Mo da sam i osjeao odreeni umor
nakon dugotrajne sezone u Engleskoj, mo da smo svi bili pomalo potro eni, no to nij
e bilo va no. Prvi put iskusit u Svjetsko prvenstvo. Natjecanje u Francuskoj 1998.
donosilo je nove snove i oekivanja: kao da ve svakodnevno nisam bio dovoljno uzbuen
zbog statusa budueg supruga. Jedva sam ekao da otpone turnir - i jo jedno poglavlje
.
Ne plaite zbog mene
"Ah, a ti si nogometa , zar ne?"
Engleska je prepuna navijaa kojima je va nije da njihov klub osvoji prvenstvo, nego
da reprezentacija osvoji Svjetsko prvenstvo. To mi je razumljivo. Klub pratite
i za njega navijate 365 dana u godini, iz godine u godinu, o njemu razmi ljate i r
azgovarate neusporedivo vi e nego o reprezentaciji. Svi su zainteresirani kada Eng
leska igra na velikim natjecanjima ili u velikim utakmicama, ali strast prema mo
madi za koju navijate prisutna je uvijek. U mlaim danima, mo da sam i ja pomalo bio
takav, lako sam razmi ljao o igranju za nacionalnu vrstu, bio sam se posve koncent
rirao na uspjeh u Unitedu. Igranje za reprezentaciju postalo mi je va no i poelo iz

gledati kao realistina ambicija tek kada sam se na ao na Old Traffordu.
Tata me kao djeaka esto vodio na pionirske meunarodne utakmice u kojima su igrali m
oji vr njaci ili tek malo stariji igrai, no ini mi se da nikada nismo i li gledati pra
vu englesku reprezentaciju. U ranoj mladosti igrao sam za reprezentacije opine i
grofovije, ali za ne to vi e od toga nikada mi se nije ukazala ni najmanja prilika.
Kada sam poeo igrati u Unitedu, pozvali su me na ogled u Nacionalnu kolu nogometa
pri Nogometnom savezu, koja se u ono vrijeme nalazila u Lilleshallu, u Shropshir
eu. Oti ao sam iako sam bio posve svjestan toga da mjesto, ak i da mi ga ponude, neu
prihvatiti. Pokazalo se da o tome i nije trebalo razmi ljati: treneri su procijen
ili da sam prenizak za esnaestogo120 \ David Beckham: Moja strana
di njaka. Poznajem neke igrae - na primjer sada nje suigrae iz reprezentacije poput Mi
chaela Ovvena i Sola Campbella - kojima je ondje bilo odlino. Ali tako ne to nije b
ilo za mene. Ja sam elio uiti igrati samo u jednoj koli: na Old Traffordu. Tko bi m
e mogao uiti bolje od Nobbvja Stilesa, Erica Harrisona i Alexa Fergusona?
Svakom je igrau ast zastupati nacionalne boje. Ali do toga ne mo ete doi sami, jer sv
e ne ovisi o vama. Mo ete se samo koncentrirati na igranje za svoj klub i nadati s
e da ete zapeti za oko odgovarajuoj osobi. Kao tinejd er, imao sam pune ruke posla d
a se doka em u Unitedu. No zahvaljujui sezoni u kojoj smo osvojili dvostruki naslov
svi smo se na li pod povealom - i u krugu kandidata za reprezentaciju. Kada se to
napokon i meni dogodilo, sve se odvijalo br e nego to sam zami ljao, a i u itak je bio
vei nego to sam samome sebi uope dopu tao sanjati. inilo mi se da sam gotovo preko noi
od perspektivnog igraa u klubu postao stalnim lanom engleske izabrane vrste koja s
e borila za ulazak u finalni turnir Svjetskog prvenstva 1998. u Francuskoj.
Terry Venables oti ao je s izbornike klupe odmah nakon Europskog prvenstva 1996. Ja
sam ve upoznao njegova nasljednika, Glenna Hoddlea, tijekom turnira mladih repre
zentacija (U-21) koncem sezone 1995/96. u Toulonu. Znali smo da e Glenn postati n
ovim engleskim izbornikom, tako da sam bio prilino uzbuen zbog injenice da je u Fra
ncusku do ao pogledati dvije utakmice i predstaviti nam se. Kao igra, Glenn je bio
moj junak. Oduvijek sam se divio ne samo njegovim tehnikim vje tinama - bio je dois
ta u stanju tono pogoditi hollywood-sko nabacivanje - nego i cijelom pristupu igr
i. Nakon jedne utakmice ak sam na svoj djeaki dres engleske reprezentacije uspio do
biti njegov potpis. Ne znam tono je li me prvi put gledao ba u Toulonu, no kad sam
se te veeri pojavio, odigrao sam dobru utakmicu. Nije mi rekao ni ta, no na poetku
nove sezone, mogunost igranja za prvu nacionalnu momad po prvi se put pojavila i u
mojoj podsvijesti.
Malo je igraa koji poziv u reprezentaciju dobiju iz vedra neba. Novi pozivi rijet
ko su potpuno iznenaenje. Ja sam imao sreu: igrao sam u
Ne plaite zbog mene / 121
uspje noj Unitedovoj momadi i, na Selhurst Parku, dao gol koji plijeni pozornost. I
zbornik, oito, ionako zna sve o igraima, no moj poetak sezone znaio je i nebrojena n
agaanja u novinama, koje su me spominjale kao budueg reprezentativnog igraa koji je
mo da ve spreman iskoristiti priliku. U rujnu smo igrali kvalifikacijsku utakmicu
u gostima, u Moldaviji. O tome sam trebao razgovarati s Garvjem Nevilleom, no ini
mi se da je po tom pitanju izmeu nas postojalo malo suparni tvo: on je ve bio repre
zentativac, a ja jo nisam. Veina igraa ima spremnu priu o dramatinom telefonskom pozi
vu ili o situaciji u kojoj ih je njihov klupski trener na treningu odveo u stran
u i priopio im novost. Ja sam za ulazak u reprezentaciju doznao sjedei na sofi u r
oditeljskoj kui. Mama i ja ne to smo tra ili na teletekstu kada su se na ekranu odjed
nom pojavile pojedinosti. im sam na popisu igraa koje je Glenn Hoddle odabrao za s
voju prvu utakmicu vidio prezime Beckham, poskoio sam na noge. ak je i mene iznena
dila takva reakcija: nisam oekivao da u biti tako uzbuen. Mama i ja smo se zagrlili
, glasno se smijui, a ja sam zatim nazvao tatu koji je bio na poslu. On je, ini mi
se, za promjenu posve ostao bez teksta. Ali je bio i ponosan. Jednako kao i ja,
jer mi se ukazala prilika.
Kad god bi se u mojoj karijeri pojavio novi izazov, instinktivno sam se odmah poe
o osjeati kao kolarac. Tako je nedvojbeno bilo i dok sam se pripremao za prvo prik
ljuivanje seniorskoj reprezentaciji. Trenirat u uz iskusne zvijezde poput Paula Ga
scoignea, Davida Seamana i Alana Shearera. Bilo mi je tek dvadeset godina, no u
tom sam se trenutku osjeao jo mlaim, poput djeteta kojem se pru ila prilika da se upo
zna sa svojim junacima. Bili su to igrai koje sam cijelu mladost gledao na televi
ziji, a sada sam se odjednom morao pripremiti kako bih s njima trenirao uoi kvali
fikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo.
Alex Ferguson bio je divan. Bilo mu je iskreno drago zbog tog poziva i rekao mi
je da samo otputujem i u ivam.
- Ako ti se pru i prilika, igraj dobro. Samo igraj kao to igra za nas u Unitedu.
I poslu ao sam ga. S ostalim igraima na ao sam se u Bisham Abbevju, a prvi susret s G
lennom i reprezentacijom Pio mi je najbolji trening u ivotu. Driblao sam protivni
ke, ubacivao tone lopte, a doslovce svaki pas do ao je do eljenog suigraa. Uspio sam a
k zabiti i nekoliko golova, pokraj Davida Seamana pogoditi gornji kut vrata. Bio
je to trening iz snova, a malo je neobino bilo samo to koliko je bio savr en.
Ne znam kakve je to imalo veze s dojmljivom predstavom na treningu, no u prvoj u
takmici koju je vodio kao izbornik, Glenn Hoddle stavio me u poetnu postavu na mo
jem prvom meunarodnom nastupu za nacionalnu vrstu. Dakako, bilo mi je lak e zahvalj
ujui injenici da su oko mene bili i igrai koje sam dobro poznavao, poput Garvja Nev
illea, Garvja Pallistera i Paula Incea. Poeli smo odlino: i Garv Nev i ja sudjelov
ali smo u pripremi prvog gola, koji je dao Nicky Barmbv. Nekoliko minuta poslije
Gazza je zabio drugi, a nakon toga vi e nije bilo izgleda da izgubimo. U drugom p
oluvremenu Alan Shearer dao je i trei gol. Kako to ve ide s prvim nastupima, nije
bilo spektakularno, no od prvog trenutka imao sam dojam da pripadam ekipi. Pomog
ao sam i u namje tanju treeg gola kapetanu. Mo da i zato to nisam morao godinama ekati
priliku da se naem na meunarodnoj nogometnoj sceni, nisam imao problema s nervozom
, tako da sam jednostavno igrao svoju igru, kao to mi je i savjetovao veliki ef. D
ana 1. rujna 1996. godine, u nedjelju poslije podne u gradu Ki injevu, na neravnom
e travnjaku pred pribli no 10.000 gledatelja, postao sam meunarodnim nogometa em.
Bit e da je i Glenn Hoddle bio poprilino zadovoljan. Igrao sam u svim utakmicama k
valifikacija za Francusku '98., zahvaljujui kojima smo se, trinaest mjeseci kasni
ije, na li u situaciji da nam je za prolazak u sljedeu fazu, u svojstvu pobjednika
skupine, jo samo trebao neodlueni rezultat protiv Italije u Rimu. Nakon to smo na W
embleyju od Italije izgubili 0:1, svi su pretpostavljali da emo za prolazak morat
i pobijediti u doigravanju na dvije utakmice s nekim drugim kvalifikantom. A pri
je uzvratnog susreta veina je ljudi i dalje mislila da e biti upravo
tako. Italija je pobijedila u posljednjih petnaest susreta na Stadio Ciimpicu, a
na kapetan, Alan Shearer, nije igrao zbog ozljede. Zamijenio ga je lan VVright. a
k je i engleske navijae koji su u Rim do li uvjereni da mo emo uspjeti, oekivalo iznen
aenje: nitko nije mislio da mo emo odigrati tako dobro. Bila je to fantastina no za E
nglesku.
Na stadionu se na lo vi e od 80.000 gledatelja, a uoi utakmice bilo je puno sukoba i
manjih problema meu publikom. No kada smo izi li na travnjak, atmosfera je bila upr
avo nevjerojatna. Imali smo ekipu punu mladih igraa, ali pokazali smo se u pravom
e profesionalnom svjetlu. ini mi se da smo Talijane pobijedili njihovom vlastitom
igrom: bili smo disciplinirani, svi su znali koja im je uloga, igrali smo na do
davanja i upravo genijalno tijekom cijele utakmice zadr avali loptu u svojim nogam
a. Svi su igrali odlino, no, barem u poetku, Paul Gascoigne odredio je raspolo enje
cijele momadi. Kad god je dobio loptu - a tra io ih je po cijelome terenu - zadr avao
ju je i jednostavno nije dopu tao da ga netko po uruje. Driblao je, provlaio loptu p
rotivniku kroz noge i tako dodavao, kao da Talijane doslovce izaziva: Vidite, mi
s loptom znamo jednako dobro kao vi. Mi ostali trebali smo upravo to.
Ostali smo prisebni, iako su Talijani ulijetali u estoke startove, elei pobjedu kol
iko i mi. A onda je ve pri kraju drugog poluvremena Angelo Di Livio dobio crveni
karton. Gledatelji na tribinama i svi oni koji su nas kod kue gledali na televizi
ji sigurno su pomislili da je gotovo, da smo uspjeli. Ja sam zapravo nervozu poeo
osjeati tek u tom razdoblju koje je preostalo do zavr etka susreta, lan VVright sa
m je izbio pred golmana, zaobi ao ga, ali je zatim pogodio stativu. Hoe li i ovo bi
ti jedna od onih utakmica? Tako smo blizu. Hoe li nas oni sada pritisnuti i zabit
i?
Talijani su se na li pred na im golom, a Christian Vieri nesmetano je pucao glavom u
posljednjoj minuti i prebacio gol. Posljednji zvi duk oglasio se nekoliko sekundi
nakon toga. Svi su pojurili s klupe i tako smo zajedno slavili na travnjaku. Gl
enn i njegov pomonik, John Gorman, skakali su od sree: fantastino su nas pripremili
za utakmicu. Paul Ince bio je na junak, barem u tom trenutku, glave pokrivene za
vojima nakon to je u aru borbe zaradio lakat u glavu.
Wrighty je plesao, grlio sve do kojih je uspio doi. Plesali su i navijai na tribin
i iza klupa, pjevali melodiju iz Velikog bijega. Ja sam samo gledao oko sebe, po
ku avao sve nekako upiti i shvatiti. Za Englesku sam igrao tek ne to vi e od godine, a
ve smo bili tu, raspomamljeni od sree, na putu za Francusku, na Svjetsko prvenstv
o koje e se odr ati sljedeeg ljeta. Bio sam neizmjerno ponosan to sam u svemu tome su
djelovao.
Za Paula Gascoignea to je sigurno bila fantastina veer. S engleskom izabranom vrst
om vratio se na domai teren Lazia i na kraju slavio. Ljudi u Engleskoj pitali su
se je li ve definitivno na zalasku, a on je ovdje prikazao igru kakva se ne zabor
avlja. Gazza je te veeri igrao tako da se - s obzirom na tu vje tinu, odva nost, prib
ranost i strast - i danas pitam je li nam upravo takva igra nedostajala u Francu
skoj 1998. Znam da je Glenn Hoddle imao svoje razloge zbog kojih u momad nije uvr
stio i Paula, ali ini mi se da bismo s Gazzom bili bolji. ak i kada je s klupe ula
zio samo na dvadeset minuta, Paul je u momad uspijevao unositi ne to to nije davao n
itko drugi. Mogao je posve sam promijeniti igru i tijek utakmice. A znam da bi n
am svima bilo drago da je bio s nama.
Situaciju je pogor ao i nain na koji su Paul i ostali doznali da nee biti meu 22 igraa
odreena za sudjelovanje na turniru. Bilo je to gotovo kao na stonome sajmu: "Ti i
de . Ti ostaje ." Nedvojbeno pogre an pristup. Nalazili smo se u La Mangi, na jugu panj
olske, nas ukupno dvadeset sedmorica, radi zajednikih priprema za Svjetsko prvens
tvo, nakon kojih e izbornik odrediti definitivnu postavu. Svi su bili nervozni, r
azmi ljali o tome tko nee otii u Francusku. Mogao bi biti netko iz mojeg kluba, neki
trend. Mo da i ja. Jedno poslijepodne, nakon treninga, zakazali su nam pojedinane
razgovore u hotelu: petominutne susrete s Glennom, koji e svakoga od nas upoznati
s njegovom sudbinom. Gotovo od samog poetka, raspored termina se raspao. Sjeam se
da sam u jednom trenutku sjedio na podu hodnika s jo petoricom mladia i tako ekao
da doem na red. Bio je to upravo apsurdan odnos prema igraima.
Kada sam napokon do ao na red, susret je potrajao vrlo kratko. Iz ove perspektive i
ni mi se jo nevjerojatnijim da se u mojem sluaju sve razvijalo tako kako se razvij
alo nakon poetka Svjetskog prvenstva. U ao sam u sobu, a Glenn je odmah rekao:
- No, dobro, Davide, za tebe se podrazumijeva da si u sastavu.
I to je bilo sve. Barem nisam zadr avao sljedeeg igraa. U ao sam meu dvadeset dvojicu,
ali to je s ostalima? Cijeli dan uokolo su se irile raznorazne glasine, to i nije n
eobino s obzirom na injenicu da su svi samo ekali da doznaju daljnju sudbinu. Negdj
e su ak i curile odreene informacije: u novinama su se pojavljivale prie koje su mo
gle potei samo iz reprezentacije. Ljudi su govorili kako e iz svega na koncu ispas
ti samo jedna velika pria, kako e iz momadi biti izostavljeno jedno zvuno ime. To je
navodno trebao biti Gazza. No nitko nije bio siguran, ni novinari, ni igrai.
Ranije toga dana bili smo na bazenu, a ja sam se na ao pokraj Paula. On se odjedno
m okrenuo na le aljci.
- Zna to, Davide? Volim te, ovjee. Ti si izvrstan mladi igra i divan deko. Obo avam igr
ti s tobom.
Samo sam ga pogledao. Nisam mogao vjerovati da mi se obraa jedan od najveih engles
kih nogometa a u povijesti.
- Zbilja elim otii na ovo Svjetsko prvenstvo, Davide. elim s tobom igrati na ovom p
rvenstvu.
To je ponovio vi e puta. Bit e da je negdje nauo da bi mogao biti izostavljen. Tek s
mo poslije svi doznali to se dogodilo, da mu je izbornik rekao da nije meu dvadese
t dvojicom i da je Paul poludio. Gary Neville bio je u sobi do Gazzine i uo je vi
kanje i dijelove namje taja koji lete i razbijaju se. Moram priznati da sam u tren
utku kada sam doznao novost bio zabrinutiji za dvojicu suigraa iz Uniteda.
injenica da smo Gary i Phil Neville, Paul Scholes, Nicky Butt i ja bili tako blis
ki samo je pogor ala situaciju kada smo doznali da Phil i Butty ne idu u Francusku
. Dva dana prije, jedan od lanova strunog sto era ak je namignuo Philu, kao da mu eli
rei da e biti u ekipi. Zbog toga je razoaranje bilo jo te e podno ljivo. im sam doznao,
ti ao sam k
njima. Njihov zrakoplov za Englesku kretao je za jedan sat, a oni su stajali u s
obi, sa spakiranim stvarima. Sna no sam zagrlio Phila Nevillea. Nas petorica zajed
no smo odrasli, a dvojica sada putuju kui. Garvju je zacijelo bilo jo te e oprostiti
se s bratom. Iz dana nje perspektive, dakako, znam da su Buttv i Phil pred sobom
imali jo godine i godine vremena za sudjelovanje na meunarodnoj pozornici. A Paul
Gascoigne upravo je propustio posljednju priliku da brani boje svoje zemlje.
Nisam bio jedini igra koji se uzrujao zbog izostavljenih suigraa i naina na koji su
doznali novost. Sutradan ujutro imali smo trening koji e mi u sjeanju ostati kao
najgori trening u karijeri. Atmosfera je bila upravo sablasna. Od nas se oekivalo
da samo tako nastavimo raditi. Tada sam uvidio da je do Svjetskog prvenstva ost
alo tek nekoliko dana, no inilo mi se da nam je potrebno malo vremena za opu tanje,
da se kao skupina sredimo i razmotrimo polo aj u kojem smo se na li. Kod Glenna nij
e bilo mogunosti za predah, ni popu tanje tempa. ak i kada smo imali slobodnu veer, s
vi smo se nalazili u sobi s barom, u hotelskom prizemlju, iza zatvorenih vrata i
navuenih zastora, kako nam se nitko ne bi mogao pribli iti. Zapravo nam je s vreme
na na vrijeme trebalo ne to drukije: mo da da sat-dva samo sjedimo kod recepcije, daj
emo autograme klincima i neobavezno razgovaramo s navijaima. Svi su bili krajnje
bezvoljni, no nitko nije spomenuo novonastalu situaciju. Neki su deki oti li, a Gle
nn je od nas oekivao da zaboravimo emocije i da se dr imo kao da se nije dogodilo b
a ni ta. Sve je to bilo vrlo neobino, a to se treninga tie, inilo mi se da su tog dana
svi bili psihiki odsutni.
Tijekom prvih mjeseci igranja za reprezentaciju, Glenn Hoddle prema meni je u sv
akoj situaciji bio istinski dobar. U ivao sam u njegovim tre-nerskim metodama - ka
o i svi, ini mi se - i ponosio se onime to smo postigli u kvalifikacijama s njim n
a elu. Za to se sve promijenilo, i to tako naglo, nikada mi nee biti jasno. Kada mi
se prvi put uinilo da se na Svjetskom prvenstvu sve nee odvijati kao u mojim snovi
ma? Nakon jedne prijateljske utakmice koju smo u La Bauleu odigrali protiv na br
zinu skupljene mjesne momadi, nekoliko dana uoi poetka prvenstva.
Sve je bilo vrlo suzdr ano. Izgubili smo, a ja sam prvi spreman priznati da nisam
igrao osobito dobro. S druge strane, nitko nije igrao najbolje. Nitko nije ni ta r
ekao, no osjetio sam da se izbornik prema meni odnosi pomalo rezervirano. Neki p
ut to jednostavno osjeate, instinkt vam govori da se ef zbog neega ljuti i osjeate n
elagodu, kao da vas je nekako odbio. Ja sam se tako osjeao nakon treninga, iako z
bog toga ni na trenutak nisam pomislio da neu zaigrati u prvoj utakmici turnira.
Naposljetku, igrao sam u svim kvalifikacijskim utakmicama.
I prevario sam se. Jo kako. Dva dana prije na eg prvog susreta, s Turskom u Marseil
lesu, izbornik nas je posjeo u krug na travnjaku. Razgovor se odnosio na poetnu j
edanaestoricu. U to mi se vrijeme inilo neobinim to je rekao da od igraa koji nisu o
dabrani za poetnu postavu ipak oekuje da se pojavljuju na konferencijama za novina
re i da se pona aju kao da sastav nije objavljen. Na odreeni nain, taj dio Glennova
pristupa nije bio veliko iznenaenje. Volio je igrati takve igrice s pogaanjem. Pri
je susreta s Italijom u Rimu, ja sam pomalo mrcao od prehlade. Novinarima je reka
o da imam problema, ak me naveo da s treninga odem deset minuta ranije, kako bi i
zgledalo da mi je gore nego to je zaista bilo. Nisam elio propustiti ni minutu tre
ninga, no on je ustrajno zahtijevao da napustim teren. Smatrao je da emo biti u p
rednosti ako Talijani ne znaju tono tko e zaigrati za nas. Meutim, ovdje, u La Baul
eu, dva dana prije poetka Svjetskog prvenstva, igrica u koju se Glenn upustio nij
e za cilj imala samo u nedoumicu dovesti novinare i Tuni ane. Cilj mu je bio i isk
u ati mladog igraa, to je meni posve pouzdano ote alo situaciju u mjeri koja nikako ni
je bila potrebna.
Objavio je momad koja e igrati protiv Tunisa: jednostavno je proitao imena igraa isp
isana na papiru. Vjerojatno sam trebao pretpostaviti, duboko u sebi znati da e doi
do toga. I unato tome, kada se moje ime nije na lo meu jedanaestoricom, osjetio sam
bol kao da me netko akom udario u eludac. Uinilo mi se da e mi pozliti. U djeliu sek
unde ak sam se bio ponadao da jednostavno nisam uo da Glenn izgovara moje prezime.
Pogledao sam Garvja Nevillea. On je gledao mene. Je li se i on iznenadio? Ili s

amo gledao kako u reagirati?
Dakako da je to bio udarac mojem ponosu, a za takve stvari uvijek morate biti do
voljno zreli i prijei preko njih. No najvi e me pogodilo to uistinu nisam znao za to j
e izbornik donio takvu odluku.
Oduvijek sam se trudio treninzima pristupati na profesionalan nain. Trenirati vol
im gotovo koliko i igrati. No tog je prijepodneva sve bilo isto gubljenje vremena
. Bio sam krajnje bezvoljan. I toliko bijesan da se nisam mogao natjerati da rad
im kako treba. Glenn je zacijelo uviao da se ne mogu nositi s novostima. Vjerojat
no sam trebao predvidjeti daljnji razvoj dogaaja: im smo zavr ili s treningom, objav
io je tko e tog poslijepodneva odgovarati na novinarska pitanja. Na tom popisu, d
akako, na lo se moje ime. Bilo je to ne to u asno. Nikada nisam bio osobito uspje an kad
a je trebalo skrivati emocije. Ako sam nesretan ili poti ten, ljudi to na meni odm
ah vide. Odradio sam konferenciju i nisam rekao ba ni ta neprikladno, ali vjerojatn
o je bilo prilino oito da ne to nije u redu. Dvojicu drugih igraa odmah su zatim nazv
ali novinari koji su im pomagali da za njihove novine pi u dnevnik sa Svjetskog pr
venstva. - to je s Davidom? - pitali su. - Izostavljen je iz momadi?
Mnogi treneri vode psiholo ki rat s novinarima i protivnikim momadima. U ovom sluaju i
nilo mi se da engleski izbornik vodi psiholo ki rat protiv jednog od svojih igraa.
To me uzrujalo vi e od svega. To tada jo nisam ni slutio, no od te konferencije za
novinare pa nadalje, na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. za mene nee biti r
adosnih trenutaka. Nisam znao to bih sa sobom. Nisam uspijevao smisliti ak ni od k
oga bih trebao zatra iti savjet ili potporu. Prvo sam nazvao Victoriju. Ona se okir
ala i ini mi se da joj je instinkt govorio da me treba pozvati da odmah doem u Ame
riku, gdje su pice Girls bile na turneji. To ipak nije rekla, a tako je vjerojatn
o bilo i bolje. Bio sam toliko razoaran da sam se mo da ak i mogao nai u isku enju. Pot
om sam razgovarao s tatom. Ni on nije mogao vjerovati, ali me barem uvjerio da m
oje reakcije nisu pretjerane. Rekao je kako je posve razumljivo to sam se toliko
uzrujao.
Tako sam uvidio da moram razgovarati s Glennom. Jo se sjeam kako sam stajao kod ho
telske recepcije, ne primjeujui ba ni ta i
nikoga oko sebe. A onda sam ugledao izbornika kako prolazi kroz predvorje, sprem
an za partiju golfa.
- Moramo razgovarati o ovome. Za to si me izostavio? Moram doznati razlog.
Glenn me samo pogledao. - ini mi se da nisi koncentriran. Trebalo mi je jo nekolik
o trenutaka da shvatim to je tono rekao.
- Kako to mo e i pomisliti? Kako mo e misliti da nisam koncentriran na najvee nogometno
natjecanje na svijetu? Ne razmi ljam ni o emu drugome. Kako bih mogao razmi ljati jo
o neemu?
Tek poslije otkrio sam to je bio vjerojatni uzrok cijele prie. Tjedan prije imali
smo slobodan dan za opu tanje, golf, susret s obitelji... Ukratko, mogli smo radit
i to god smo htjeli. Veina mojih suigraa oti la je na golf. Ja ba i ne igram bogzna ka
ko, a, osim toga, svaki slobodni trenutak elim provesti s obitelji. Victoria je n
a jedan dan doputovala u Francusku i nas smo dvoje vei dio dana proveli u blizini
apart-manskog naselja, gdje smo se kupali, sunali i jedno drugome prepriavali to s
e dogaalo posljednjih dana. Glennu se to nije svidjelo. Ostali su igrai bili na go
lfu. A ja nisam. To je, po njemu, znailo da se ne koncentriram na reprezentaciju.
Svi su na golfu, a on je s curom: to nikako ne mo e biti dobro za momadski duh.
Meni je to bilo posve besmisleno i jo mi ni danas nije shvatljivo. Ako je elio da
svi budemo zajedno i smatrao da je to toliko va no, za to nam je onda dao mogunost da
slobodno biramo? Mo da je to bila jo jedna prilika da isku a igrae, posebno mene. Ali
emu se tako poigravati s dvadesettrogodi njim igraem - ili bilo s kime u momadi - os
obito ako ti je tako va an momadski duh?
Dok sam tako stajao na recepciji, uinilo mi se da mi je odrezao u e i pustio me da
plutam na struji. Nisam se mogao samo tako prepustiti.
- Zna to? Uope se ne sla em. Iza sebe nemam veliko iskustvo, ali imam dojam da sam sv
e radio kao pripremu za ovo prvenstvo, da se cijela moja karijera razvijala upra
vo prema ovoj toki. Kako mo e i pomisliti da bih ovdje mogao razmi ljati o neem drugom?
Ovo je Svjetsko prvenstvo. Eto, to si ja mislim. A ti e vjerojatno nastaviti po s

vom.
I Glenn je postupio upravo tako. Izostavio me iz momadi i sada se urio na golf. Oit
o ga nije zanimalo ni ta to sam imao rei. Bilo mu je svejedno, a vjerojatno i nije i
mao potrebe pretjerano razmi ljati o meni. Bio je to hladan, leden trenutak.
- Jednostavno mi se ini da nisi koncentriran. Ni ta vi e.
Otputovali smo u Marseilles na prvu utakmicu, a ja sam uvidio da ondje jednostav
no ne elim biti. Naravno, onaj navija u meni pri eljkivao je uspjeh engleske repreze
ntacije i nikako ne bih htio ostaviti dojam da sam u tome bio imalo sebian. Ali n
e mogu se pretvarati da me izostavljanje iz momadi nije te ko pogodilo i shrvalo. K
od kue imam snimku na kojoj stojim pokraj klupe tijekom utakmice s Tunisom, a izr
az mojeg lica govori ba sve: izgledam kao da bih svakog trenutka mogao povraati. B
io sam tako razoaran. A bilo mi je i neugodno: imao sam dojam da sam u neemu pogri
je io, do ivio neuspjeh, da me cijela situacija ponizila. Za nogometa a nema veeg dogaaj
a od Svjetskog prvenstva, a ja sam sada alio to sam na tom natjecanju.
Ve i samo neigranje u momadi bilo je dovoljno stra no. No istinski me ubijao navodni
razlog za neigranje. Ne igram samo zato to sam jedan dan htio provesti s Victori
jom? to se to tie Glenna ili ikog drugog? ak i ljudi koji su skloni kritizirati moj
ivot izvan nogometa uviaju da, kada se naem na terenu, nema toga to smeta mojoj kon
centrira-nosti na utakmicu. Kako me izbornik mogao tako pogre no procijeniti?
Sljedeu utakmicu igrali smo protiv Rumunjske, a budui da smo pobijedili Tunis, bil
o bi veliko iznenaenje da sam se na ao na popisu igraa za drugi susret. U meuvremenu
sam o svemu razgovarao s Garvjem, s tatom i s Alexom Fergusonom, a sva trojica i
zrazila su podr ku. I smatrali da Glenn prema meni nije pravedno postupio. Usto sa
m stekao dojam da navijai u Engleskoj ele da priliku dobiju mladi igrai, poput mene
i Michaela Owena. Dok smo se nas dvojica zagrijavali uz aut-liniju na utakmici
protiv Rumunjske, engleski navijai poeli su skandirati moje ime i to mi je vratilo
dobar dio samopouzdanja. Sluaj je htio da se Paul Ince ozlijedi nakon pribli no po
la sata, tako da sam u ao umjesto njega i prilino dobro igrao. Kao i Michael: dao j
e gol,
premda smo, zbog protivnikog gola na samome zavr etku, utakmicu izgubili rezultatom
1:2.
Bilo mi je drago to je i za mene poelo Svjetsko prvenstvo, bio sam ponosan to su na
vijai tako glasno izrazili zadovoljstvo kada sam u ao u drugoj utakmici. No u Franc
uskoj 1998. ni ta nije bilo posve jasno i jednoznano. im mi se uinilo da se situacija
poinje okretati u moju korist, primio sam novi udarac. Glenn Hoddle rekao je nov
inarima da je cijelo vrijeme planirao da Michael Owen i ja budemo u poetnoj posta
vi u susretu protiv Kolumbije. Nekako se bio nadao da emo tada ve biti sigurni u u
lazak u drugi krug. Zapravo je rekao da smo igrai koji bi dobili priliku u sluaju
da izbornik eli odmoriti prvu postavu. Bilo je ugodno znati da u igrati. No Glenno
vo obja njenje u ustima je ponovno ostavilo gorak okus.
U bazi u La Bauleu imali smo maleni teren za treniranje koji se ba i nije preesto
koristio. Onamo smo mogli odlaziti samostalno i pojedinano vje bati s loptom. Dan u
oi utakmice s Kolumbijom kupio sam baterije i na taj teren ponio kasetofon. Posud
io sam dvije vree s loptama. Poslijepodne je bilo paklenski vrue, tako da sam bio
samo u kratkim hlaama i prsluku. Namjestio sam kasetofon, ukljuio amerikog rappera
Tupaca, pojaao muziku do daske i zatim jo dva sata posve sam vje bao slobodne udarce
: stavljao sam loptu na travu i u beskraj gaao kut vrata.
Na dan utakmice moja je mama imala roendan, tako da smo, prije odlaska na stadion
, razgovarali telefonom:
- Zabij gol za mene.
Iz onog slobodnog udarca protiv Kolumbije dao sam svoj prvi gol za Englesku. Vje
rojatno bi bilo logino da se u vezi s tim udarcem sjeam svega: prekr aja, ivog zida,
kuta. No ak i tada, taj mi je trenutak bio va niji i od samog gola. Znao sam da ima
m dobre izglede im sam udario loptu i pojurio sam prema korner-zastavici kako bih
proslavio gol. Graeme Le Saux poku ao me uhvatiti oko struka, a zatim mi je Sol C
ampbell skoio na lea. Sola poznajem jo od dvanaeste godine, kada smo zajedno trenir
ali u Tottenhamu. U tom trenutku i on i svi ostali

znali su koliko mi je to va no. ak ni nakon postignutog gola, meutim, nisam mogao je
dnostavno u ivati. Dio mene bio bi najradije otrao do klupe i Glenna Hoddlea. Eto v
idi . to sad ka e ?
I teta je to nisam oti ao k njemu, jer bih se usput sjetio obeanja koje sam prije uta
kmice dao na im maserima, Terrvju Bvrneu i Steveu Slattervju: ako dam gol, doi u ih
zagrliti. Terrv i Slatts razgovarali su sa mnom - i slu ali me - tijekom svih moji
h uspona i padova. Bili su divni sugovornici i prijatelji. Pravo i izvrsno dru tvo
: uvijek su govorili ono to zaista misle, a ne samo ono za to su mislili da bi vam
bilo drago uti. I slu ali su koliko god je trebalo. S Terrvjem sam se tijekom godi
na istinski zbli io. Nakon utakmice telefonom sam razgovarao sa svima. Bio sam tol
iko zadovoljan pru enom igrom, time to smo pobijedili i u li u sljedei krug. Imao sam
dojam da sam onim slobodnim udarcem izborniku napokon ne to dokazao.
Ali hou li biti u ekipi protiv Argentine u drugome krugu? I dalje sam bio pomalo
zbunjen zbog izbornikovog odnosa prema meni. Prije odlaska u Saint-Etienne izmeu
nas je do lo do jo jedne neugodne epizode. Glenn nas je poslije podne ponekad vodio
u etnju kako bismo se malo opustili. I li smo samo u trenirkama i tenisicama. Meuti
m, ovaj put smo oti li na teren, a on je iznenada objavio da eli poraditi na novom
nainu izvoenja slobodnih udaraca, po kojem bi netko podignuo loptu s trave, dok bi
h ja volejem prebacio zid i pogodio gol. Brinula me zategnuta tetiva u pregiPu k
oljena: zapravo se nitko od nas nije zagrijao. Stoga sam, kada mi je rekao da iz
vedem udarac, samo prebacio loptu preko zida, umjesto da je udarim punom snagom.
Glenna je to u asno razbjesnilo.
- Ne mo e udariti? No, dobro, ako ne mo e izvesti taj udarac, jednostavno zaboravi.
Nisam uinio to je tra io, jer mi je uza sve ostalo jo samo trebala ozljeda... Na je od
nos otada bio napet, iako Glenn vi e nije spominjao taj dogaaj. Bio je to jedan od
sukoba kakve igrai pamte: ne samo oni koji su izravno sudjelovali u njemu, nego i
njihovi suigrai koji su stajali u blizini i sve promatrali. Unato tome inilo mi se
da sam
zavrijedio mjesto u momadi za sljedeu utakmicu i samo sam dr ao fige.
Utakmica Engleska-Argentina uvijek je velika stvar, a razloga za to je mnogo; sv
i razlozi i nemaju veze s nogometom. Rije je o jednom od najdugotrajnijih i najvei
h suparni tava u nogometu. Ono to mi nazivamo "derbijem" u Argentini zovu "classico
": ne samo utakmice izmeu susjeda, poput susreta United - Citv, ili Engleska - kot
ska, nego i parova koji imaju dugotrajnu povijest, primjerice United - Liverpool
ili Engleska - Njemaka. Prema njihovom vienju, postoji samo jedan "classico" izmeu
ekipa s dvaju razliitih kontinenata, a to je Mi protiv Njih. Stoga i nije neobino
da takve susrete prati neviena pozornost. Ni s utakmicom u Saint-Etienneu nije b
ilo drukije. Bio sam u asno uzbuen i pun i ekivanja. Od poetka prvenstva do ivio sam osje
nesigurnosti i emocionalne udarce. No ni na trenutak nisam osjetio da nisam pot
puno spreman za Argentinu. I ni sluajno nisam slutio to me eka, tijekom i nakon uta
kmice.
A veer je poela tako lijepo: odlina utakmica i na a momad vi e nego dorasla njihovoj. Na
kon to je Argentina povela nakon samo pet minuta, golom Batistute iz jedanaesterc
a, Alan Shearer je izjednaio, takoer s bijele toke. Od njegovog posljednjeg penala
za Englesku pro lo je vi e od godinu dana, no svi su znali da e zabiti svom snagom. Z
atim sam, pet minuta poslije, ja prona ao Michaela Ovvena, koji je dao fantastian d
rugi gol. I oni su potom dali gol, tako da smo na odmor oti li uz rezultat 2:2. U
svlaionici se razgovaralo o obrani i slobodnom udarcu iz kojeg je Zanetti dao nji
hov drugi gol. Osim toga, jedva smo ekali da istrimo i ponovno navalimo: svi smo el
jno oekivali pobjedu. Kako sam mogao znati da mene oekuje prava katastrofa?
Po mojem mi ljenju, Diego Simeone je dobar igra. Dobar, ali jako ivcira suparnika: u
vijek je oko vas, lagano lupka po gle nju, neprestano ne to petlja i openito vam smet
a. A to utjee na protivnika, to on zna. Mo da je znao i da je Glenn Hoddle prije poet
ka prvenstva izjavio kako ga brine moj temperament u situacijama kada sam izlo en
pritisku. Ja do tog trenutka zapravo nisam imao nikakvih problema s njim, no
odmah na poetku drugog poluvremena, uklizao je u mene s lea. I dok sam jo le ao, ispr
u io je ruku kao da e me rasku trati, a ja sam ga nato povukao. Podignuo sam nogu uvi
s, prema njemu. Sve to uinio sam posve instinktivno, no nema sumnje da sam postup
io pogre no. Igra si jednostavno ne smije dopustiti osveivanje. Isprovocirao me, no
praktiki im sam reagirao, znao sam da to nisam smio napraviti. Dakako, Simeone je
pao kao poko en.
U asno sam pogrije io. Iskljuit e me. Garv Neville pri ao mi je s lea, zagrlio me i potap
o po leima.
- to si to uinio? Za to?
Nije me kritizirao. Garvja je samo zanimalo za to sam nogom udario Simeonea. Ni ta
da, kao ni dan danas, nisam znao odgovor na to pitanje. Sudac Kim Nielsen nije m
i rekao ni rijei. Samo je iz d epa izvadio crveni karton. Dok god sam iv neu zaboravi
ti taj prizor. Pogledajte ga na snimci: Simeone se dr i kao da je na intenzivnoj n
jezi; Veron sucu govori to bi trebao uiniti; sudac s tim kartonom; Batistuta kima,
kao da smatra daje pravda zadovoljena; a ja se polagano udaljavam, pogleda uprt
og u tunel koji vodi do svlaionice. Nisam bio bijesan. To e vam potvrditi i izraz
na mojem licu: bio sam posve izgubljen. Simeone mi je postavio zamku, a ja sam u
nju spremno uskoio. to god da mi se dalje dogodi, tih ezdeset sekundi zauvijek e os
tati u meni.
ak i prije nego to sam do ao do aut-linije, Terry Byrne pritrao mi je s klupe. Zagrli
o me i sa mnom se spustio u svlaionicu. im smo se na li unutra, nazvao sam Victoriju
u Sjedinjene Dr ave. Nisam vidio ponovljene snimke na televiziji i zanimalo me to
se dogodilo. Ona je utakmicu gledala u nekom baru u New Yorku. Ne to u vezi s cije
lim prizorom bilo je nestvarno, rekla je. Nitko nije mogao pojmiti i logino objas
niti injenicu da sam iskljuen. Zastoje do lo do incidenta? Nije se imalo bogzna to za
rei.
Terry je ostao uz mene. Ja sam se otu irao. Dugo sam ostao pod tu em, kao da bi voda
mogla sve nekako isprati. Odjednom je Steve Slattery utrao u svlaionicu, viui:
- Zabili smo! Sol je dao gol!
Iskoio sam ispod tu a, no ve trenutak poslije Steve se vratio i rekao da je sudac po
ni tio gol. Navukao sam trenirku, a u tom trenutku u svlaionicu je u ao neki Francuz,
FIFA-in du nosnik, koji me odveo na antidopin ku kontrolu. Ondje su barem imali tel
evizor, pa sam mogao gledati tekmu. Po isteku devedeset minuta rekli su mi da mo
gu ii, pa sam produ etke gledao iz tunela koji vodi na teren. Nisam razaznavao to se
dogaa pred mojim oima: kao da je ono iskljuenje izbrisalo moje cjelokupno sjeanje n
a utakmicu. No u trenutku kada je David Batty proma io jedanaesterac i kada su arg
entinski igrai pojurili prema svojem golmanu i poeli slaviti, sve mi je napokon do l
o do svijesti. Sutra putujem kui.
Bila je to najgora no u mojem ivotu. Ipak, oekivalo me ne to to mi je davalo snagu: ub
rzo u biti s Victorijom, koja nosi na e prvo dijete. Na dan dolaska engleske reprez
entacije u Saint-Etienne, uoi susreta s Argentinom, po izlasku iz zrakoplova na m
obitelu me doekala snimljena poruka.
- Davide. Ovdje Victoria. Molim te, nazovi to prije. U ao sam u autobus i nazvao je
.
- Imam novosti - rekla je.
- to se dogodilo?
- Trudna sam.
Nisam mogao vjerovati. Bio bih najradije ustao i viknuo tako da me svi uju. Prava
ludnica. Nisam mogao vjerovati. Oti ao sam u minijaturni nu nik u autobusu i stao p
oskakivati, obaviv i tijelo rukama. Bio sam beskrajno sretan. To je svakako novost
kakvu svatko eli podijeliti s drugima, no ja se nisam mogao povjeriti nikom ivom.
Odreene stvari u vezi s tom veeri u Saint-Etienneu jasno se istiu, kao da ih osvjet
ljavaju reflektori koji se uveer pale na stadionu: samo iskljuenje, telefonski raz
govor s Victorijom, podsjeanje na injenicu da u postati ocem i, napokon, susret s o
cem na parkirali tu nakon utakmice. A sve ostalo? Vjerojatno zbog mojeg vlastitog
psihikog zdravlja, sve se nekako samo od sebe pretvorilo u maglicu: utakmica se n
astavlja, no meni se ini da je gledam s pogre ne strane
teleskopa; bijes, frustriranost i stid; i krajnja nevjerica da se sve to ba meni
dogodilo.
Kada je sve zavr ilo, engleski reprezentativci oti li su do tribine na kojoj je bilo
najvi e na ih navijaa. inilo mi se da u tome ne bih mogao sudjelovati, pa sam se okre

nuo i vratio u svlaionicu. U tom trenutku Glenn Hoddle davao je intervju nekom te
levizijskom novinaru i govorio kako bi Engleska pobijedila da se jedanaestorici
Argentinaca mogla susprotstaviti s jedanaest igraa. I novine i svi ostali, naravn
o, to su protumaili kao da je Glenn mene okrivio za poraz od Argentine.
Igrai su se vratili u svlaionicu kojom je vladala grobna ti ina. Alan Shearer sjeo j
e do mene. - ao mi je, Al - glasile su jedine rijei koje su mi pale na pamet. Alan
je samo piljio u pod. to se jo moglo rei? to je bilo tko mogao rei? Svatko zna to mu
je prolazilo glavom nakon te utakmice. Nikada neu zaboraviti da je Tony Adams jed
ini do ao do mene. Kada sam prvi put nastupio u reprezentaciji s njim, Tony me nas
mrt prestra io. Gostovali smo u kvalifikacijskoj utakmici u Gruziji, a samo nekoli
ko minuta prije nego to smo izi li na travnjak, ustao je u svlaionici i rekao: - Dob
ro, deki! Ova je na a. Zaslu ili smo tri boda. Do li smo pobijediti! - Stvar nije bila
samo u tome to je Tony bio glasan, nego i u strasti i odlunosti u njegovu glasu. N
isam mogao vjerovati koliko je u tim rijeima bilo estine. Bio je to jedan od onih
trenutaka u kojima vas pravi ok podi e na novu razinu predanosti. To ne znai da vam
do tada nije bilo stalo: ali kada sam u toj svlaionici vidio koliko je utakmica v
a na Tonvju, ja sam, kao mladi igra koji je tek poeo igrati na meunarodnoj pozornici,
osjetio novo nadahnue. Poraz Engleske u Saint-Etienneu stra no ga je pogodio, osob
ito s obzirom na injenicu da vjerojatno vi e nee igrati za reprezentaciju. Te je veer
i u svlaionici vladala u asna atmosfera. Razoaranje je bilo neizmjerno. No Tony mi j
e pri ao i zagrlio me.
- Bez obzira na sve, mislim da si divan mladi i izvrstan mladi nogometa . Ponosan s
am to sam u engleskom dresu igrao uz tebe. Zbog ovoga e mo da postati jai. Nakon ovoga
bit e jo bolji.
Izi li smo na parkirali te, a mene su pokraj autobusa ekali roditelji.
Bacio sam se u tatin zagrljaj i zajecao. Nisam mogao prestati. Sada mi je zbog t
oga pomalo neugodno, no tada si jednostavno nisam mogao pomoi. Nakon nekog sam se
vremena smirio i tata me samo ugurao u autobus. Sjeo sam i naslonio glavu na hl
adni prozor. Garv Neville u ao je u autobus i sjeo pokraj mene. Odmah je vidio da
sam plakao. I bilo mu je jasno da bih mogao ponovno zaplakati.
- Nemoj da te netko vidi ovakvog. Ne bi trebao biti tako utuen. Nisi ni ta lo e uinio.
to je bilo, bilo je.
Samo sam ga pogledao.
- Victoria je trudna.
Njegove su se oi blago razrogaile.
- Eto, vidi . Sada lijepo budi s njom. Nema bolje vijesti. Razmisli malo bolje. To
je bila obina nogometna utakmica. A ovo je novi ivot.
Kada je Seba Veron do ao u United, sjeam se da smo razgovarali o reakciji argentins
kih igraa, barem nekih od njih, kada su me te veeri vidjeli s tatom. Dok su svojim
autobusom odlazili s parkirali ta, vidjeli smo kako se goli do pojasa okreu prema
na em autobusu, smiju i vitlaju majicama iznad glave.
Mi smo oti li ravno u zranu luku i avionom se vratili u La Baule, na posljednje noen
je u sklopu Svjetskog prvenstva 1998. Neki igrai odmah su se povukli u sobu, osta
li su oti li na pie. Ja sam se nekako na ao u prostoriji s biljarskim stolovima i vid
eo-igrama, s Terrvjem, Slattsom i Steveom McManamanom. Ondje smo naje e pili vruu okol
adu i nakon toga, malo iza ponoi, odlazili spavati. Meutim, posljednje veeri Terry
mi je rekao da moram ne to popiti. Popio sam dva piva. Obino ne pijem, no te mi je
veeri alkohol pomogao da barem malo umanjim bol. Nas smo etvorica jo dosta dugo sam
o tako sjedili. Razgovarali smo vrlo malo - vi e i nije preostalo puno nedo-taknut
ih tema - i ini mi se da sam u krevet oti ao tek oko etiri ujutro, iako smo morali u
stati u devet, radi povratka Concordeom u Englesku.
Iste veeri rezervirao sam karte za put u Sjedinjene Dr ave. Engleska je ispala sa S
vjetskog prvenstva. Prije poetka priprema za novu sezonu elio sam to vi e vremena pro
vesti s Victorijom. Moji su se
roditelji iz Saint-Etiennea vratili zrakoplovom u Englesku, pa su me sutradan doe
kali na Heathrovvu. Jo prije nego stoje Concorde sletio, neka nam je ljubazna aer
odromska slu Penica ponudila da se na sat do dva poslu imo njezinim uredom i doekamo
zrakoplov kojim u otputovati u Ameriku. Na ao sam se s roditeljima, predao im svoje

stvari i preodjenuo se za novi let. Znao sam da se s njima neu vidjeti gotovo dv
a tjedna, a novost sam im elio priopiti osobno, a ne preko telefona. Rekao sam im
da je Victoria trudna.
inilo se da su se u asno iznenadili. I zabrinuli. Mo da stoga to su ve slutili kako e en
gleska javnost reagirati na moje iskljuenje. S njima je bila i Joanne, a ona me z
agrlila i poljubila. Mama je bila vrlo suzdr ana, a tata je samo rekao:
- Siguran si da nije prerano?
Morali smo se oprostiti. Ja sam krenuo prema terminalu i bez ikakvih problema do a
o do mjesta na kojem sam trebao predati prtljagu. Unaprijed su me upozorili da e
novinari vrebati i tra iti me, no inilo mi se da je sve vrlo tiho i mirno. Kada sam
pro ao graninu i carinsku kontrolu, pomislio sam kako e sada sve biti u redu, kako
se nitko ne mo e provui i doi do mene. I prevario sam se. Krajikom oka primijetio sam
skupinu fotografa i dvije televizijske ekipe. Svi su krenuli prema meni, zajedn
o s nekim patuljkom kojeg sam ve viao. Uvijek je trao uz mene, ne to aputao i nastojao
isprovocirati.
- Smatra li da si iznevjerio ekipu, Davide? Jesi li iznevjerio cijelu zemlju? Je
li ti jasno to si uinio, Davide? Treba ba sada putovati u inozemstvo?
Do ekaonice ispred izlaza imao sam jo dvjestotinjak metara. Prebacio sam torbu pre
ko ramena, nepomino zagledan naprijed, i samo nastavio ustrim korakom, ne rekav i ni
rijei. Bit e da sam izgledao bijesno, uza sve te ljude koji su me slijedili. Mo da
je sve u novinama i na televiziji izgledalo u asno, kao da bje im. No znao sam da mo
ram hrabro nastaviti. Sada si nisam mogao dopustiti pogre nu reakciju. Nitko mi ni
je trebao obja njavati koliko se moram osjeati krivim. Ionako sam se osjeao tako, i
jo gore. elio sam samo
zatvoriti oi i biti s Victorijom. to sam jo mogao nego poku ati ignorirati kamere?
Do ao sam do cilja i ve nekoliko minuta poslije ponovno se na ao u Concordeu. Gomila
snimatelja na Heathrovvu podsjetila me na to to sam mogao oekivati da sam ostao ko
d kue. Dok smo polijetali pretpostavio sam da sve to ostaje iza mene: ne moje oso
bno razoaranje zbog svega to se dogodilo u Saint-Etienneu, nego to to mi mediji sve
to nabijaju na nos.
Dolazak na newyor ki JFK bio je pomalo zastra ujui. Ve sam nekoliko puta bio u Americi
, ali nikada sam. Do ao sam do kontrolne toke. Na njoj su ekali uniformirani slu benic
i s pi toljima i sunanim naoalama. Izgledali su krajnje ozbiljno i raspitivali se o
torbama i vreicama. Ja sam bio dogovorio da me ispred zgrade doeka voza. U trenutku
kada sam pro ao kroz vrata i na ao se u glavnoj dvorani na ao sam se pred gomilom fot
ografa, televizijskih snimatelja i novinara koji su me ekali. Do ao sam u New York.
Ovo nikako ne bi smjela biti istina.
Uskoio sam u automobil i poku ao zatvoriti vrata, no neki su ih ljudi dr ali, tako da
to nije bilo izvedivo. Situacija je bila krajnje besmislena. Natezao sam se s n
ekim tko je s vanjske strane dr ao vrata. A zatim, kada sam ih napokon uspio zatvo
riti, netko je rastvorio vrata na suprotnoj strani, a fotografkinja me poela snim
ati na stra njem sjedalu. Nisam mogao vjerovati da sam se na ao u takvoj situaciji.
Dotada sam mislio da e, kada se naem u Americi, sve biti u redu. Umjesto toga, na ao
sam se usred prizora iz filma strave. Ne to slino u Engleskoj jo nisam do ivio.
Kada smo napokon zatvorili i zakljuali vrata, krenuli smo ravno do Madison Square
Gardena, na koncert pice Girls. Stvar nisam bio dobro organizirao, tako da nisam
imao pojma kako upasti unutra. Do li smo do dvorane, a ja sam poeo besciljno etati
oko nje, tra iti ulaz za izvoae, sve dok nisam ugledao jednog od organizatora turnej
e. On me odveo unutra i tako smo hodnikom krenuli prema garderobama.
I tada se dogodilo ne to nevjerojatno: nas smo dvojica koraali hodnikom, a Victoria
je iznenada nai la iz suprotnog smjera i pro la pokraj
roditelji iz Saint-Etiennea vratili zrakoplovom u Englesku, pa su me sutradan doe
kali na Heathrovvu. Jo prije nego to je Concorde sletio, neka nam je ljubazna aero
dromska slu benica ponudila da se na sat do dva poslu imo njezinim uredom i doekamo z
rakoplov kojim u otputovati u Ameriku. Na ao sam se s roditeljima, predao im svoje
stvari i preodjenuo se za novi let. Znao sam da se s njima neu vidjeti gotovo dva
tjedna, a novost sam im elio priopiti osobno, a ne preko telefona. Rekao sam im d
a je Victoria trudna.
inilo se da su se u asno iznenadili. I zabrinuli. Mo da stoga to su ve slutili kako e en
gleska javnost reagirati na moje iskljuenje. S njima je bila i Joanne, a ona me z
agrlila i poljubila. Mama je bila vrlo suzdr ana, a tata je samo rekao:
- Siguran si da nije prerano?
Morali smo se oprostiti. Ja sam krenuo prema terminalu i bez ikakvih problema do a
o do mjesta na kojem sam trebao predati prtljagu. Unaprijed su me upozorili da e
novinari vrebati i tra iti me, no inilo mi se daje sve vrlo tiho i mirno. Kada sam
pro ao graninu i carinsku kontrolu, pomislio sam kako e sada sve biti u redu, kako s
e nitko ne mo e provui i doi do mene. I prevario sam se. Krajikom oka primijetio sam
skupinu fotografa i dvije televizijske ekipe. Svi su krenuli prema meni, zajedno
s nekim patuljkom kojeg sam ve viao. Uvijek je trao uz mene, ne to aputao i nastojao
isprovocirati.
- Smatra li da si iznevjerio ekipu, Davide? Jesi li iznevjerio cijelu zemlju? Je
li ti jasno to si uinio, Davide? Treba ba sada putovati u inozemstvo?
Do ekaonice ispred izlaza imao sam jo dvjestotinjak metara. Prebacio sam torbu pre
ko ramena, nepomino zagledan naprijed, i samo nastavio ustrim korakom, ne rekav i ni
rijei. Bit e da sam izgledao bijesno, uza sve te ljude koji su me slijedili. Mo da
je sve u novinama i na televiziji izgledalo u asno, kao da bje im. No znao sam da mo
ram hrabro nastaviti. Sada si nisam mogao dopustiti pogre nu reakciju. Nitko mi ni
je trebao obja njavati koliko se moram osjeati krivim. Ionako sam se osjeao tako, i
jo gore. elio sam samo
zatvoriti oi i biti s Victorijom. to sam jo mogao nego poku ati ignorirati kamere?
Do ao sam do cilja i ve nekoliko minuta poslije ponovno se na ao u Concordeu. Gomila
snimatelja na Heathrovvu podsjetila me na to to sam mogao oekivati da sam ostao ko
d kue. Dok smo polijetali pretpostavio sam da sve to ostaje iza mene: ne moje oso
bno razoaranje zbog svega to se dogodilo u Saint-Etienneu, nego to to mi mediji sve
to nabijaju na nos.
Dolazak na newyor ki JFK bio je pomalo zastra ujui. Ve sam nekoliko puta bio u Americi
, ali nikada sam. Do ao sam do kontrolne toke. Na njoj su ekali uniformirani slu benic
i s pi toljima i sunanim naoalama. Izgledali su krajnje ozbiljno i raspitivali se o
torbama i vreicama. Ja sam bio dogovorio da me ispred zgrade doeka voza. U trenutku
kada sam pro ao kroz vrata i na ao se u glavnoj dvorani na ao sam se pred gomilom fot
ografa, televizijskih snimatelja i novinara koji su me ekali. Do ao sam u New York.
Ovo nikako ne bi smjela biti istina.
Uskoio sam u automobil i poku ao zatvoriti vrata, no neki su ih ljudi dr ali, tako da
to nije bilo izvedivo. Situacija je bila krajnje besmislena. Natezao sam se s n
ekim tko je s vanjske strane dr ao vrata. A zatim, kada sam ih napokon uspio zatvo
riti, netko je rastvorio vrata na suprotnoj strani, a fotografkinja me poela snim
ati na stra njem sjedalu. Nisam mogao vjerovati da sam se na ao u takvoj situaciji.
Dotada sam mislio da e, kada se naem u Americi, sve biti u redu. Umjesto toga, na ao
sam se usred prizora iz filma strave. Ne to slino u Engleskoj jo nisam do ivio.
Kada smo napokon zatvorili i zakljuali vrata, krenuli smo ravno do Madison Square
Gardena, na koncert pice Girls. Stvar nisam bio dobro organizirao, tako da nisam
imao pojma kako upasti unutra. Do li smo do dvorane, a ja sam poeo besciljno etati
oko nje, tra iti ulaz za izvoae, sve dok nisam ugledao jednog od organizatora turnej
e. On me odveo unutra i tako smo hodnikom krenuli prema garderobama.
I tada se dogodilo ne to nevjerojatno: nas smo dvojica koraali hodnikom, a Victoria
je iznenada nai la iz suprotnog smjera i pro la pokraj
mene. Nije me prepoznala: na sebi sam imao veliku jaknu, a nakon one ludnice na
aerodromu, kapu sam bio navukao gotovo na oi. Nije oekivala da u se pojaviti tako r
ano i to je bio jedan od onih trenutaka kada vam treba jo koja sekunda da shvatit
e to se tono dogodilo. Ja sam se okrenuo, a ona se trkom vratila. Samo sam je stis
nuo i vi e je nisam ispu tao. U li smo u garderobu i ja sam se pozdravio s ostalim dje
vojkama. Nakon toga Victoria i ja iskrali smo se u malenu kupaonicu, a ona mi je
ondje pokazala sliku s ultrazvuka: sliku na eg djeteta. Bilo je to ne to neopisivo.
Toka, nalik na zrno gra ka, na snimci nainjenoj puno ranije nego to je to dopu teno u
Engleskoj. Sav sam se naje io od uzbuenja. Kao to mo e potvrditi svaki otac, taj osjeaj
ne mo ete ni zamisliti dok ga ne do ivite.

Vratili smo se djevojkama, a one su me odjednom poele grliti i ljubiti. Ja sam se
gotovo potpuno izgubio.
- Oh, ve sam ti htjela rei... Netko e nas posjetiti - rekla je Victoria. I u tom tr
enutku u garderobu je u la Madonna. Sjela je i stala brbljati
s Victorijom i ostalim djevojkama, dok sam ja samo utio i davao sve od sebe kako
ne bih piljio razjapljenih usta. Nakon nekog vremena obratila se meni:
- Ah, a ti si nogometa , zar ne?
Odakle je Madonna znala tko sam? Ne mogu rei da mi nije bilo drago. No kada je tr
ebalo odgovoriti, ostao sam bez teksta. Madonna mi se upravo obratila kao da me
poznaje. Bila je to jedna od situacija u kojima tono znate da e sve to ka ete zazvuati
glupo.
-Da.
Djevojke su morale izai na pozornicu. Koncert je bio fantastian. Spajsice su na po
zornici oduvijek bile izvrsne: silna energija, ivost, nadarenost i veliki trud, s
ve se to jasno odra avalo u nastupu. Bilo da je rije o nogometnoj utakmici ili o po
p-koncertu, ljudi koji su platili ulaznicu zaslu ili su biti primjereno nagraeni. A
pice Girls ispunile su oekivanja svaki put. Ja nastojim u igri biti maksimalno pr
ofesionalan. A Victoria i djevojke su u svojem nastupu bile nevjerojatno profesi
onalne. U sljedeih dvanaest dana postao sam najvei obo avatelj i pratitelj
Spajsica. Taj odmor ne pripada u red onih na kojima sam se najvi e opustio, no u iva
o sam u svakom trenutku: u putovanju autobusom, dru enju s Victorijom u luksuznim
hotelima i potom, iz veeri u veer, u tim fantastinim koncertima.
Sjeam se kako sam te prve veeri, u Madison Square Gardenu, promatrao Victoriju na
pozornici, pred prepunim gledali tem u jednoj od najpoznatijih dvorana na svijetu,
kako izvrsno izgleda i zvui, dok istodobno - usred svih tih svjetala i buke, izm
eu tisua ljudi koji odu evljeno poskakuju - postoji i jedno malo i mirno mjesto, sam
o moje, mjesto na kojem Victoria u sebi nosi na e djete ce. Cijelu veer pred oima mi j
e bila ona prva Brooklvnova snimka.
Mogue je da sam do tog ljeta 1998. ivio u zaaranome svijetu. S kakvim sam se pravim
razoaranjima dotada uope susretao? Odrastao sam sanjarei o igranju za Manchester U
nited, a taj se san ostvario. im sam se na ao na Old Traffordu, ve sam igrao za prvu
momad, uz nadahnute mladie, moje vr njake i ve smo poeli osvajati prvenstva i kupove.
A onda, gotovo preko noi, pozvan sam da zaigram za nacionalnu vrstu i sudjelovao
u dovoenju svoje zemlje prema zavr nici turnira najva nijeg natjecanja na svijetu. I
z ove perspektive, ini mi se da me mo da napustila srea. Nisam imao puno iskustva s
takvim udarcima, s neugodnostima koje sam morao trpjeti tog lipnja. Znam koliko
su se engleski igrai i navijai te veeri u Saint--Etienneu razoarali. U sredi tu oluje,
i ja sam bio shrvan svime to se dogodilo. Meutim, u dobi od dvadeset tri godine,
nisam bio spreman za to da e sva krivnja za poraz od Argentine biti pripisana sam
o meni.
Kao i svi, i ja sam u ivotu morao savladati mno tvo lekcija. Razlika je samo u tome
to zvuna nogometna karijera i slava, pri emu javnost prati ba svaki va korak, nude m
anje prostora za pogre ke i manje vremena u kojem se morate suoiti i pomiriti s tim
pogre kama. U vezi s time ne mogu se tu iti, jer me isti vihor koji je zapuhao u mo
jem ivotu zbog iskljuenja protiv Argentine uspio otpuhati na suprotnu stranu Atlan
tika, u naruje voljene ene. Dvadeset etiri sata nakon najgoreg trenutka koji sam uo
pe mogao zamisliti, nalazio sam se u Madison
Square Gardenu, sa zrnatom bolnikom snimkom u d epu, beskrajno uzbuen i sretan. Veer
prije ivot mi se raspao na nogometnom terenu u Francuskoj. Ve dan poslije, unato bo
li, poeo me obuzimati najbolji osjeaj na svijetu: postat u tata. Nisam mogao znati t
o me sve eka u Engleskoj, niti kako u se sa svime time nositi. Ali ako u biti otac
toj mrljici novog ivota na Victorijinoj snimci, sada je vrijeme da nauim biti prav
im mu karcem.
Hvala to ste bili uz mene
"Kada sletimo, na izlazu e vas ekati policija."
Kao trener, Alex Ferguson ima mno tvo divnih osobina. U sjeanjima na Francusku '98.
osobito se istie jedna od njih: ef je uvijek uz svoje igrae i podupire ih, ak i u n
ajveim krizama.
- Samo se lijepo vrati u Manchester - rekao mi je. - Neka te ne brine to svi govo
re i pi u. Vrati se ovamo, gdje te ljudi vole i podr avaju. A svima mo e odgovoriti kad
a pone sezona.
Neki imaju drukije mi ljenje, no ja vam mogu potvrditi da podr ka koju im veliki ef pr
u a, igraima znai jako puno i oni ga zbog toga uvijek po tuju kao ovjeka i apsolutno mu
vjeruju kao treneru. U United sam, izmeu ostalog, i do ao zbog njegovog stava prem
a mladim i perspektivnim igraima: ef je u vama budio osjeaj da pristupate pravoj ob
itelji, a ne samo nogometnom klubu. U dobru i u zlu, bez obzira na sva neslaganj
a i sukobe meu nama, ja sam na Old Traffordu uvijek imao takav osjeaj. Razlog je n
a veliki ef. injenica da me podupire doista mi je pomogla da pre ivim ljeto 1998. i p
oetak sljedee sezone.
Dok sam s Victorijom bio u Americi, uspio sam pogledati dio novinskih napisa o s
vemu to se dogodilo u Saint-Etienneu. Mo da bi mi bilo pametnije da sam poslu ao ljud
e koji su mi govorili da to ne bih trebao initi, lako sam bio tisuama kilometara d
aleko, neki su me naslovi jako pogodili, na primjer: "DESETORICA JUNAKIH LAVOVA,
JEDAN GLUPI KLINAC." Bilo mi je jasno to sam uinio, no istodobno mi se
inilo da su reakcije u medijima bile pretjerane: sve je to, naposljetku, izazvala
tek jedna nogometna utakmica. U redu, velika i va na utakmica. Ali je li to oprav
danje za nain na koji su se novine odnosile prema meni? Oekivao sam rekaciju, no n
jezin me intenzitet doslovno okirao. Bilo mi je jasno koliko je cijela Engleska r
azoarana ispadanjem sa Svjetskog prvenstva, no dio napisa - osobito prvi dan nako
n utakmice s Argentinom - u nekim je ljudima zapalio nesluenu mr nju.
Dakako, ja sam bio u Americi, ali to nije znailo da neki drugi ljudi nisu bili po
d pritiskom umjesto mene. Razgovarao sam s mamom i tatom: kada su se iz Saint-Et
iennea vratili u London, ispred kue ih je ve ekalo vi e od trideset ljudi. Prislu kival
i su im telefon, snimatelji su im se unosili u lica im bi otvorili vrata. Novinar
i su na ploniku ve bili postavili i stolice i stolie na kojima su dr ali kavu i aj. Pr
ed kuom su bili cijelo vrijeme, dok sam ja s Victorijom bio sa druge strane Atlan
tika. Zahvaljujui ivotu s Victorijom, ve sam se poeo navikavati na takav intenzitet
pozornosti. Mojim je roditeljima to, meutim, bilo ne to posve novo; uostalom nisu o
ni dobili crveni karton na Svjetskom prvenstvu. Bilo je to pravo isku enje za oboj
e, no kako su se dr ali zajedno i jedno drugome pomagali, uspjeli su sve prebrodit
i. Ni do danas mi nisu ispriali ni pola svega to se dogaalo prvih dana nakon utakmi
ce s Argentinom. Mo da i ne ele da to doznam. Mo da ni sami o tome vi e ne ele razmi ljati
. Koliko sam god cijelo to razdoblje ostavio iza sebe, neke me stvari i danas pr
ogone: moje lice otisnuto na metama za pikado, lutka s mojim likom obje ena na stu
pu javne rasvjete, re irani razgovori s navijaima.
- Beckham je sramota ove zemlje. Vi e nikada ne bi smio igrati za reprezentaciju.
Puno toga to se o meni govorilo, pisalo i pojavljivalo na naslovnica-ma i stranic
ama s vijestima i nije poteklo iz pera sportskih novinara, no i neki od njih pok
azali su veliku osvetoljubivost. Sve to uvam u arhivi. Nije rije ni o kakvoj crnoj
knji ici, ali ako ve ne to uvate, morate uvati sve. Kua mojih roditelja uvijek je bila
prepuna izrezaka koji ekaju da zavr e u albumima. Skupljali smo ih jo od mojeg djeti
njstva.
Hvala to ste bili uz mene / 145
Od 1998. javio se samo jedan ovjek, ili mo da njih dvojica, koji je javno za alio zbo
g svoje uloge u svemu. Glavni urednik Mirrora, Piers Morgan, ije su novine objavi
le onu podlogu za pikado, bio je dovoljno iskren da prizna kako su pretjerali. S
jeam se i drugih stvari koje su me u to vrijeme boljele i samo se nadam da ih se
sjeaju i novinari koji su ih napisali. Sada mi je tako neobino kada se kao kapetan
engleske reprezentacije pojavljujem na konferencijama za novinare. ini mi se da
imam pristojan odnos s dekima koji prate reprezentaciju i ponosan sam to sam pred
njima, to govorim u ime svojih suigraa. Velik broj istih tih novinara radio je i t
ijekom tog ljeta, prije pet godina, a ja sam uvjeren da se sjeaju, kao i ja, u ka
kvom sam odnosu bio s medijima. Po povratku u Englesku, gotovo sam cijelu godinu
dobro pazio da potpuno izbjegavam razgovore s novinarima. Na taj nain nisam samo
elio uzvratiti za ono to se o meni govorilo i pisalo. Znao sam da me prate kao ni
kada dotada i nisam se elio nai u situaciji u kojoj bih mogao rei ne to zbog ega u posl
ije po aliti.
Jo i prije nego to sam izi ao iz zrakoplova, stekao sam odreenu predod bu o tome to je s
ve moja obitelj pro ivljavala dok me nije bilo. Glavni stjuard pri ao mi je sat vrem
ena uoi slijetanja na Heathrovv.
- Kada sletimo, na izlazu e vas ekati policija.
Prvo sam pomislio da se ali. emu policija? Da me uhite? Da me za tite? Kako god bilo
, stvar je ve oti la malko predaleko, zar ne? I doista, na izlazu su me ekala estoric
a uniformiranih policajaca. Terminalom smo prolazili u zbijenoj skupini: ja u sr
edini, oni sa svih strana. Jedva sam se suzdr avao da se ne ponem glasno smijati. to
je sada ovo? Odgovor nisam morao dugo ekati. Kada smo se pojavili u glavnoj dvor
ani, prema nama je pojurio plimni val snimatelja i novinara. Svi su vikali, tra il
i da se zaustavimo, da ja ne to ka em, tra ili bilo kakvu reakciju. Policajci su me sa
mo odveli na suprotnu stranu i smjestili na stra nje sjedalo automobila koji je do a
o po mene. Cijelo je iskustvo bilo u asno. No to je bio tek poetak.
Dva dana kasnije do ao sam na poetak priprema na Old Traffordu. Tako sam se svaki d
an barem na nekoliko sati mogao usredotoiti
iskljuivo na nogomet, a sve ostalo iskljuiti. U svlaionici je bilo pone to dobrodu nog
zadirkivanja. Moji su suigrai znali da mi nije lako s obzirom na sve to se dogaa, a
igrai u takvim situacijama jedni drugima uvijek poma u. A ja sam bio sretan to sam
s njima i to ponovno igram. Tako mi je bilo lak e hrabro se dr ati pred roditeljima,
koji su pro ivjeli dovoljno nedaa i bez toga da mene gledaju u asno uzrujanog zbog sv
ega. Policija im je savjetovala da dou u Manchester jer su se pribojavali za moju
sigurnost ako budem sam u kui u VVorslevju. Tata me obino vozio na trening na Cli
ff, a onda dolazio po mene nakon posla. Ja ih ne bih bio zvao. tovi e, ponudio sam
da u ih poslati nekamo na odmor, kako bi predahnuli od svega. No mislim da su uza
me bili smireniji.
ini mi se da je ljudima te ko shvatiti kako mi je bilo tijekom tih prvih mjeseci na
kon Svjetskog prvenstva. ak ni mojim prijateljima nije bilo lako zamisliti to mi s
e dogaa sve dok stvar nisu iskusili iz prve ruke. Dva dana nakon povratka iz Amer
ike Dave Gardner i ja na li smo se nakon treninga i odluili otii na ruak nekamo u sre
di te Manchestera. Oti li smo u restoran koji smo znali otprije, The Living Room. On
dje su svi inae bili srdani, a dolazili smo razmjerno redovito, jer su nas ljudi z
nali, ali su nas pu tali da u miru jedemo. Meutim, tog poslijepodneva, im smo u li, Da
ve i ja nai li smo na prizor kao iz nekog vesterna u kojem je tip u etao u pogre an sa
loon. Ljudi su se okrenuli i poeli bijesno piljiti. Bilo je to jo jedno u asno iskus
tvo koje me uzrujalo i obeshrabrilo. Povukli smo se u kut i sakrili glavu iza je
lovnika.
- Vi e ne izlazim s tobom, stari moj - pro aptao je Dave. - Meni je to previ e.
Sljedeih nekoliko mjeseci alili smo se kako emo prije izlaska iz kue navlaiti pancirk
e i kacige. Protiv stalne napetosti ovjek se mogao boriti jedino humorom.
Kada je bila rije o nogometu, veliki ef nije morao puno govoriti. Preko ljeta je d
oveo nove igrae: Jaapa Stama, Dvvighta Yorkea i Jespera Blomqvista, velike meunaro
dne zvijezde. A mi smo znali to trebamo raditi: iskupiti se za pro losezonsko razoar
anje. Ti rezultati
nisu zadovoljili ni nas, ni klub, ni navijae. Znali smo da sezonu 1998/99. mora o
bilje iti ne to veliko. Toga sam bio jo svjesniji na osobnome planu: u sezonu sam u ao
uz dojam da je preda mnom, nakon Svjetskog prvenstva i svega stoje uslijedilo, p
resudno razdoblje, barem kada je rije o igranju u Engleskoj.
U prvoj prvenstvenoj utakmici nove sezone na domaem terenu doekali smo Leicester C
ity. ini mi se da uoi utakmice jo nikada nisam bio nervozan kao tog poslijepodneva.
Oduvijek sam imao dobar odnos s navijaima na Old Traffordu, no kako e oni sada re
agirati? Nisam tono znao ni kako u ja reagirati. Posljednju pravu utakmicu odigrao
sam u Saint-Etienneu. U podsvijesti me cijelo prijepodne pomalo kopkalo jedno p
itanje: kako znati da se to to se dogodilo protiv Argentine nee ponoviti? Nije ba d
a sam posve shvaao razloge koji su doveli do onakve reakcije na Simeoneove provok
acije: a sada nisam mogao posve pouzdano znati da u se moi kloniti slinih situacija
. U to vrijeme jo nisam bio dovoljno iskusan da shvatim da sam razmjerno nezrela
osoba koja, kao igra, izgara od silne elje da pobjeuje. Oajniki sam pri eljkivao to sko
iji poetak utakmice s Leicesterom, ali sam se i pribojavao tih devedeset minuta.
Pokazalo se da smo odigrali i vi e od devedeset. Domai navijai prema meni su bili fa
ntastini. Kad god sam krenuo izvesti korner, tisue njih ustajalo je i bodrilo me. e
ljeli su mi pokazati da su na mojoj strani. A to mi je neizmjerno puno znailo. Bi
o je to neopisiv osjeaj. Kada je uz vas 60.000 Unitedovih navijaa, pripravni ste s
uoiti se i s cijelim svijetom. Utakmica se, meutim, nije razvijala prema planu: pr
vo poluvrijeme gubili smo s 0:2. Teddy Sheringham uspio je poslije dati gol, a z
atim nam je, u suevoj nadoknadi na samome zavr etku susreta, dosuen slobodan udarac
na rubu Leicesterova esnaesterca. Pri ao sam lopti, a stadionom je zavladala potpun
a ti ina. Potpuni, sablasni mir. Tko god je bio na stadionu, pamtit e, uvjeren sam,
tu ti inu. uo sam samo glas u vlastitoj glavi. Molim te, ui. Molim te, molim te, sa
mo ui.
Kada sam je udario unutarnjom stranom stopala, lopta je preletjela zid i spustil
a se u kut vrata, gotovo, kako se inilo, kao na usporenoj snim148 \ David Beckham: Moja strana
ci. Dok je putovala pokraj golmana, uvidio sam kako je rije o savr enome trenutku.
Ra irenih ruku otrao sam do korner-zastavice i nespretno izveo ne to to je mo da nalikov
alo na piruetu. Tono sam znao to elim rei Unitedovim navijaima koji su poludjeli od r
adosti. Nisam znao to me eka. Hvala to ste bili uz mene. Ovo je gol za vas.
Kada sam na travnjaku, oduvijek imam osjeaj da sve dr im pod nadzorom. Koliko god b
ilo te ko igrati pred navijaima drugih klubova, uvijek sam bio u stanju nositi se s
time. Kada udaram loptu, nikada nema izgleda da razmi ljam o neem drugom. Meutim, n
a podrujima koja nisu imala veze s nogometom, stvari su postajale sve udnije. Vict
oria je najvei dio vremena provodila na turnejama, a mama i tata vratili su se na
posao u London. Ja sam naveer kod kue bio sam. Jedne se noi sjeam osobito jasno. Kua
u VVorslevju imala je alarmni sustav, tako da se nisam brinuo zbog mogunosti da
netko provali. No te me noi probudio nekakav prasak. Uinilo mi se da je zvuk do ao i
z vrta. Osjetio sam grenje u elucu. Nisam znao to se dogaa, ali pribojavao sam se na
jgorega. Policija mi je dala broj za hitne situacije koji sam mogao nazvati u sl
uaju da se ne to dogodi, no ipak sam odluio pogledati o emu se radi. Nisam ih elio zva
ti ako je rije samo o maki koja se eli dokopati mog smea.
Ustao sam i oprezno krenuo prema prizemlju. Nagnuv i se, pogledao sam kroz prozor
na podestu. Kod ograde na zavr etku vrta stajao je neki tip, ruku prekri enih na prs
ima, i gledao prema meni. Tek tada palo mi je na pamet da nisam odjeven. A on je
samo piljio. Sve je nalikovalo na nekakvu neobinu hipnotiziranost. On se nije mi
cao, a ni ja se nisam mogao pokrenuti. Na koncu sam ipak otvorio prozor i povika
o:
- to hoe ?
Nije ni trepnuo. Nije odgovorio. Samo je tako stajao, piljio u mene, uope se ne z
abrinjavajui zbog injenice da sam ga vidio. ini mi se da su mi to bili najstra niji t
renuci. Ne znam koliko smo nas dvojica tako stajali i gledali se. Nisam znao to s
e dogaa, a kamoli to bih trebao ili mogao poduzeti. Nazvao sam policiju, no kada s
u do li, tip je ve bio nestao. Jo i danas se naje im kada se sjetim tog dogaaja.
Uoi utakmice s Leicesterom bio sam nesiguran, iako smo igrali na Old Traffordu, s
rcu Unitedove obitelji. Prvo gostovanje sa strepnjom smo i ekivali svi: i li smo na n
oge VVest Hamu na Upton Park, gdje je publika, od prijelaska Paula Incea, postal
a pravi majstor u zagoravanju ivota Unitedovim igraima. Ljudi su oekivali da u istins
ki pritisak poeti osjeati upravo ondje. No na neki neobian nain, ja sam se ak radovao
tom susretu. Imao sam osjeaj da trebam iskusiti i ono naj-gadnije, ako elim sve o
staviti iza sebe i do konca sezone o tome vi e ne razmi ljati. Znao sam da e to biti
velik izazov i samo sam se elio to prije suoiti s njim.
Nikada neu zaboraviti dolazak na Upton Park. Dok sam prolazei autobusom poku avao vi
djeti to se dogaa vani, ugledao sam policajca kod vrata. ekao je mene. U prvi mah ui
nilo mi se da stoji na stubama. Bio je toliko visok i jak da je izgledalo kao da
zaklanja sunce. Imao sam dojam da ta njegova veliina slu i kao upozorenje za razmj
ere neprijateljskih osjeaja prema meni. ekali su me na parkirali tu: stotine ljudi l
ica preplavljenih bijesom. To mi je bilo nevjerojatno, jednostavno nepojmljivo.
A jo mi je nevjerojatnije sada, kada sam i sam otac: oevi koji me u asno vrijeaju, za
sipaju me svim moguim pogrdama, a uz njih stoje sinovi - estogodi njaci, sedmogodi nja
ci - i ue, upijaju.
Tek ne to poslije, kada sam vidio snimke publike, vjerojatno sam poeo uviati koliko
je zapravo atmosfera na Upton Parku tog dana bila naelektrizirana. Kod kue imam j
ednu fotografiju koja me i danas u asava: izvodim korner, a na slici se dobro vide
izrazi na licima gledatelja iza mene. Agresivnost je gotovo opipljiva, izbija i
z snimke. A ta lica ne govore: grozan igra zbog kojeg nismo osvojili Svjetsko prv
enstvo i koji vi e nikada ne bi trebao igrati za englesku reprezentaciju. Govore p
uno vi e i to nema veze s nogometom. Izraz na tim licima govori sve:
- Gotov si, Beckhame, uvaj nas se.
Zbog takve mr nje ovjek se pone pitati koliko zapravo vrijedi nogomet ako potie takve
emocije. Kada bi igra prekinuo koncentrira-nost na igru i postao svjestan takvih
trenutaka, to bi uinio? Napustio teren? Meni to jednostavno nije jasno. Na sreu, i
mao sam osjeaj da
se mogu suoiti sa svime to me oekuje. Kada smo po svr etku susreta uz rezultat 0:0 od
lazili s travnjaka, zadrhtao sam od olak anja. Uoi utakmice vjerojatno sam zami ljao
i puno gore stvari, a sada mi se inilo da stvarnost ipak nije Pilo tako te ko pre ivj
eti. Neprijateljstvo navijaa koje se pojavilo nakon Francuske '98. nije zavr ilo na
kon tog poslijepodneva u gostima kod VVest Hama, ali vi e vjerojatno nije bilo pro
blematino za mene kao igraa Manchester Uniteda.
Poelo je tako da nisam bio siguran hou li itav doekati svibanj; zavr ilo je kao nevjer
ojatno uspje na sezona kakva se nikome od nas -ukljuujui sve nogometa e koji igraju u
ovoj zemlji - mo da nikada vi e nee ponoviti. Ne znam hoe li United ikada opet uspjeti
doi do trostruke krune, United ili ikoji drugi klub. No, u svakom sluaju, to nitk
o nee ostvariti na nain kako je to uspjelo nama: klubovi nakon nas morat e pisati s
voj scenarij, jer je samo ta skupina Unitedovih igraa bila u stanju ispisati takv
u priu. A pustolovine koje smo do ivljavali tijekom te sezone za mene su imale i os
obit ton, zbog ega su dogaaji u proljee i ljeto 1999. ve poprimili razmjere fantazij
e. I kada su ljudi ve poeli zami ljati to bi jo mogla ostvariti na a momad, u moj ivot
gli su Brooklvn i Victoria. A samo dva mjeseca nakon nevjerojatne Unitedove veeri
na Nou Campu - veeri u kojoj se dogodilo nemogue -ja, David Robert Joseph Beckham
, dao sam brani zavjet i o enio se djevojkom svojih snova.
Tijekom godina pojavili su se odreeni klubovi s kojima se Man United poeo usporeiva
ti u europskim natjecanjima. Godine 1998. bili smo s njima u istoj skupini Lige
prvaka i to su bile neopisivo dobre utakmice: s Barcelonom smo prije Bo ia dvaput i
grali 3:3, a s munchenskim Bavernom 1:1 i 2:2. lako nijednom nismo pobijedili, p
okazali smo da se mo emo nadmetati s tada najboljim sastavima. I izvan Old Traffor
da poelo se nagaati da bi to mogla biti Unitedova godina. Mi o tome nismo razmi ljal
i, barem ne poetkom sezone. No o vjeri u sebe i o samopouzdanju ne treba razgovar
ati da bi se pojavilo.
U Premier ligi te smo sezone odigrali nekoliko iznimnih utakmica. Dvvight Yorke
i Andy Cole nisu mogli prestati zabijati golove: od samog
poetka meu njima je postojalo nevjerojatno razumijevanje. Sjeam se da smo na Goodis
onu s 4:1 pobijedili Everton, a na Filbert Streetu Leicester rezultatom 6:2. Zat
im smo oti li na Citv Ground i s 8:1 pregazili Forest. Bila je to prva utakmica po
monog trenera Stevea McClarena, a Brian Kidd bio je pre ao na mjesto glavnog trener
a Blackburna. Bilo je to poslijepodne za pamenje: Ole Gunnar Solskjaer u ao je s kl
upe i u desetak minuta dao etiri gola. Steve nas je poslije potra io u svlaionici. B
io je tek preuzeo trenersku du nost i nije znao to bi tono rekao. Ali nije ba ni pogr
ije io: - Nije lo e, deki. Tako je svaki tjedan?
Stvari su ve oito bile na svojem mjestu i razvijale se u pravome smjeru kada je St
eve zamijenio Kidda. Tijekom te prve sezone u Unitedu, uspje no se trudio da ne po
remeti ono to su prije njega izgradili ef i Brian. Samo se koncentrirao na to da o
dr i ritam u koji smo u li. ini mi se da je Steve jedan od nekolicine najboljih trene
ra u zemlji, i mogue je da je imao vi e zasluga za na u trostruku krunu nego to mu se
pripisuje. Moja je generacija odlino upoznala ljude poput Erica Harrisona i Brian
a Kidda, tako da smo se brinuli kako e veliki ef pronai nekoga tko e dostojno zamije
niti njih dvojicu. Govorkalo se da bi k nama trebao doi Steve iz Derbvja. Zapravo
se sjeam utakmice koju smo s njima na Old Traffordu odigrali neposredno prije ne
go to je pre ao u klub: Steve je na klupi Derbvja bio s Jimom Smithom. Ni u jednom

trenutku nije se prestao obraati svojim igraima, kao i svima koji su ga mogli uti.
I danas ga vidim na rubu klupe gostujue momadi, s notesom u ruci. Mahnitim pokreti
ma ruke pisao je bilje ke, a istovremeno bez prestanka blebetao. Ja sam jedno polu
vrijeme proveo upravo na toj strani terena, tako da sam uo sve. Dovraga, stari mo
j... Gdje se ti gasi ?
Dva dana poslije Stevea su nam predstavili kao novog pomonog trenera prve momadi.
Kada imate posla s dobrim trenerima, kao to je to bio sluaj sa mnom, jo od najranij
ih dana u Ridgeway Roversima, nije u redu govoriti o "boljem treniranju" ili "na
jboljem treneru". No sasvim pouzdano mogu ustvrditi da je Steve McClaren na tu d
u nost
donio bitno drukije - i krajnje osobne i jedinstvene - odlike. Njegova tehnika vje t
ina, organizacija i preno enje informacija na terenu za treninge bili su apsolutno
izvanserijski. I imao je vrlo iroke poglede, bio tako otvoren. im se dogodilo da u
je za ne to novo, Steve je to isku avao. Ako je upalilo, to smo i koristili. U proti
vnom, poku ajem se ni ta nije izgubilo. Kada je u veljai 1999. do ao na Old Trafford, p
o tovanje igraa stekao je u rekordnom roku.
Momad Uniteda vrlo je borbena, ak i na treninzima. Igrai nisu rezervirani ni prema
suigraima ni prema trenerima. Startovi su energini. S vremena na vrijeme ef mora pr
ekinuti trening jer atmosfera postaje preu arena. Tako je oduvijek u tom klubu, od
mlaih sastava navi e. To je taj natjecateljski duh: oajnika udnja za pobjedom, bez ob
zira to je tek petak prije podne i igra se pet protiv pet. Steve je to prihvatio
i shvatio da se na stil temelji na posjedu lopte, tako da se pobrinuo da treniniz
i budu koncentrirani upravo na to. Usto nas je i nasmijavao. Kada bi se zanio, d
emonstrirao bi nam svoju igru elegantnih poteza: tada bi zami ljao daje Glenn Hodd
le i nabacivao lopte na sve strane po terenima na Carringtonu. Kada je do ao u klu
b, mi smo ve velikim koracima grabili iz susreta u susret, no on nas je poticao d
alje, sve do Nou Campa, iako je pravi trag u klubu ostavio tek sljedee sezone.
Manchester United posljednjih nekoliko sezona trpi kritike zbog stava uprave pre
ma FA kupu, osobito jer klub nije branio naslov 2001, kada su nas pozvali u Braz
il, na FIFA-ino novo Svjetsko klupsko prvenstvo. Ja mogu samo rei da na veliki ef,
kao i svi Unitedovi igrai, jako voli to natjecanje, a jedan od razloga svakako je
i injenica da nam je ono bilo izuzetno va no u sezoni kada smo osvojili trostruku
krunu. Utakmica treeg kola protiv Liverpoola bila je jedan od najboljih susreta s
ezone 1998/99. Liverpool je poveo preko Michaela Ovvena, gotovo na samome poetku,
a mi smo ih onda pritiskali sljedeih osamdeset minuta, a da nismo stvorili pravu
priliku za gol. Atmosfera je tada mo da bila i najbolja otkako igram na Old Traff
ordu. To je mo da imalo veze i s injenicom da se radilo o kup-utakmici, pa je Liver
pool imao vi e navijaa nego da je bila rije o prvenstvu. Ole Gunnar Solskjaer u ao je
s klupe. Te
je sezone nekako uvijek ulazio u kasnijim fazama utakmice. I izjednaili smo gotov
o odmah. Potom je Ole zabio i pobjedniki gol tono u devedesetoj minuti i cijeli se
stadion raspomamio: dramatinost je napokon dosegnula intenzitet velikog suparni tv
a. A United je pobijedio.
Kup-utakmice nose poseban naboj. Susreti Lige prvaka donose puno vi e uzbuenja, i n
avijaima i igraima, kada otpone faza ispadanja. Godine 1999. drijeb nam je u etvrtfin
alu donio milanski Inter. To bi ionako bila velika utakmica, no u danima pred su
sret svi su je najavljivali kao prvi susret Davida Beckhama i Diega Simeonea, ko
ji je nakon Svjetskog prvenstva i Saint-Etiennea igrao u tom talijanskom kluPu.
Kao da nikoga ne zanima tko e pobijediti, pola najava utakmice odnosila se, kako
se inilo, na to tko e se s kime rukovati a tko nee uoi poetka prve utakmice na Old Tr
affordu.
Mene je, pak, zanimala iskljuivo utakmica. Unaprijed sam bio odluio jedino da u nak
on susreta poku ati doi do Simeoneova dresa. Danas ga u okviru uvam kod kue, zajedno
sa svim ostalim dresovima velikih igraa protiv kojih sam igrao tijekom karijere.
Te veeri razmi ljao sam jo o neemu: jedinoj stvari koja mi je mogla biti va nija od uta
kmice za koju sam se pripremao. Victoriji je do poroda bilo preostalo jo samo nek
oliko dana, mo da ak i sati. Sjedio sam u salonu na Old Traffordu, ekao sastanak moma
di, kada mi je zazvonio mobitel. Na ekranu sam vidio Victorijin broj. To je to.
Poelo je. Pokazalo se da me Victoria nazvala kako bi mi rekla da osjea blage bolov
e, ali daje sve u redu. Osjea se dobro i eli mi puno sree. Na sastanak sam oti ao pos
ve miran i rastereen.
Prije poetka utakmica Lige prvaka igrai prolaze pokraj poredanih protivnika i ruku
ju se. Jo se sjeam prave eksplozije bljeskalica kada smo se Simeone i ja na li oi u oi
. Tijekom same utakmice nas se dvojica ba i nismo viali, osim trenutka kada smo se
zamalo sudarili, a on me zahvatio po gle nju. Nikada neu znati je li to uinio namje
rno ili sluajno. Va no je da nisam reagirao. Veer je za nas, pokazalo se, bila divna
. U prvom poluvremenu Dvvight Yorke samo je pospremio dva moja nabacivanja, tako
daje konani rezultat bio 2:0. Inter je bio uistinu
te ak protivnik i taj je rezultat bio realan. Kada sam se ponovno uo s Victorijom,
bio sam sretan. Nasmijala se kada sam joj rekao da sam dobio Simeoneov dres i da
me prije odlaska s terena jo i lagano poljubio u obraz. Dogovorili smo se da u na
kon sutra njeg treninga doputovati u London.
Zahvaljujui toj pobjedi, dugotrajnom snu i prijepodnevnom istezanju odjednom mi s
e uinilo da se napokon poinjem trajno udaljavati od onog iskljuenja i svega to nam j
e ono donijelo. Hoe li tako biti i s ostalima nije, naravno, ovisilo o meni. U st
varnosti sam tek u ljeto 2002. mogao definitivno i zauvijek daleko iza sebe osta
viti dogaaje iz Saint-Etiennea. No kako sam igrao dobro protiv Intera - i budui da
sam na stra njem sjedalu imao Simeoneov dres - u podne sam se autocestom M6 vozio
posve bezbri an i veseo. Za dva sata bit u s buduom majkom svog djeteta.
Sjeam se da sam jeo okoladicu Lion kada je zazvonio telefon. Zamalo sam se zadavio
.
- Davide? Ja sam. Doktor ka e da veeras trebam doi u bolnicu i roditi.
Tijekom nogometne karijere iskusio sam mnoge stvari s kakvima se nije susretao v
elik broj ljudi. No svaki otac zna kako sam se osjeao kad mi je Victoria priopila
da smo tako blizu i da nas oekuje taj veliki dogaaj. Uzbuenje, strah i srea - ne to na
jva nije to e se ikada dogoditi u mojem ivotu - donijeli su mi ne to to je graniilo s mu
nom. Bacio sam okoladicu i vrsto stisnuo upravlja, dr ao ga sve dok se nisam prestao
tresti. Vo nja do Londona inila mi se beskrajno dugom.
Kada sam do ao do kue njezinih roditelja u Goff's Oaku, Victoria je bila u kadi. Bo
lovi su sada bili drukiji. A ona je znala to to znai. Samo je podignula pogled prem
a meni.
- Davide, jako sam nervozna.
/ nisi jedina. Nisam znao to Pih rekao. Sve smo spremili i uputili se u londonsku
bolnicu Portland. Victoriju su pripremili za carski rez. Lijenik je zakljuio da e
na taj nain i ona i dijete biti najsigurniji. Sve se odvijalo u asno brzo. Jedva sm
o stigli odlo iti torbu u sobi, kada su nas
odveli u malenu sobu pokraj operacijske dvorane u kojoj su joj stavili drip i da
li joj epiduralnu. ini mi se da su to bili najnapetiji trenuci. Mala zbrka izbila
je oko moje odjee za operacijsku salu: na koncu su mi dali plave bolnike hlae prev
elike barem pet brojeva. Mo da je tako bilo i bolje: to nam je odvuklo pa nju i nasm
ijalo nas, pa nismo previ e razmi ljali o tome to nas eka s druge strane dvokrilnih vr
ata.
Victoriju su odvezli na kolicima i prebacili je na le aj u sali. Do ao sam za njom.
Stisnuo sam joj ruku i rekao daje volim.
- to se dogaa? - upitala me. - Ne osjeam ba ni ta.
A to je bilo dobro, jer su lijenici tada ve bili nainili rez. Nikada dotada nisam s
e na ao u tako neobinom, meni posve stranom okru enju kao ondje: samo sam se nastojao
koncentrirati na Victoriju i ne misliti na to gdje sam. Ona je podignula pogled
:
- Jako sam gladna. Hoe mi moi nabaviti malo dimljenog lososa? Dimljeno lososovo mes
o jela je u velikim koliinama tijekom cijele
trudnoe - i uvjeren sam da Brooklvn upravo zato oduvijek vi e voli ribu nego crveno
meso - no nikako nisam oekivao da e ba u tom trenutku osjetiti takvu elju. ekao sam
i promatrao. Osjeao sam kako mi srce neobuzdano lupa. A mamica je odjednom ogladn
jela. Ve trenutak poslije na e je dijete do lo na svijet, na lo se u naruju jedne bolniar
ke. Ja sam ga vidio, Victoriji je trebalo jo nekoliko trenutaka... Budui da se rod

io carskim rezom, Brooklvna su morali polo iti na stol i u usta i nos uvui malenu c
jevicu kako bi mu proistili di ne puteve. Bolniarka ga je sigurno i vrsto omotala runik
om i predala ga meni. Budui da su Victoriju tada jo
ivali, ja sam ga prvi dr ao. Znam
da zvui sebino, no bila je to takva ast, tako neopisiv osjeaj. Dosad sam ga do ivio d
vaput i mogu rei da se ni ta to sam iskusio u ivotu, ni na nogometnom terenu ni igdje
drugdje, ni sluajno ne mo e usporediti s tim, s intenzitetom osjeaja, uzbuenjem i st
rahopo tovanjem u trenutku kada prvi put u naruju dr ite vlastito dijete. S Brooklvno
m u naruju nainio sam nekoliko koraka, odnio ga majci i glavu mu polo io na jastuk d
o njezinoga: dvije meni najdragocjenije osobe na cijelome svijetu, tako sline i t
ako prelijepe. Taj prizor u glavi e mi ostati zauvijek.
Oduvijek sam elio imati djecu. Mo da jer sam odrastao uz mlau sestru. Mo da sam od rod
itelja jednostavno naslijedio taj oinski instinkt, ne znam tono. Sjeam se da sam, k
ada sam upao u Unitedovu momad, osjetio ljubomoru prema starijim igraima kada su,
za rijetkih dana tijekom sezone, na trening smjeli dovesti djecu i ostaviti ih u
z aut-liniju kako bi gledala tatu kako igra. To sam tako silno elio. I, bit u posv
e iskren, oduvijek sam elio sina. Zapravo dva sina: koliko god volio Joanne, znam
- a to zna i ona, tome se uvijek smijemo - da sam uvijek elio i mlaeg brata. Tog
sam poslijepodneva u bolnici Portland, dok sam gledao kako Victoria zaljubljeno
gleda na eg tek roenog sina, znao da sam, to god se dogodilo i to god me jo ekalo u ivo
u, pravi sretnik.
Sjeam se kako mi je Victoria, dok sam dr ao Brooklvna, rekla:
- to god radio, samo ga, molim te, nemoj napustiti.
Od ljeta i, ponovno, neposredno uoi Brooklvnova roenja, nekoliko smo puta dobivali
razne prijetnje. 0 svemu smo unaprijed razgovarali, o tome kako emo postupati s
osiguranjem, koje emo mjere poduzeti. Stoga sam po ao za sestrom kad je Brooklvna o
ti la okupati i odjenuti, iako sam zbog toga morao napustiti Victoriju. Cijela obi
telj te se veeri na la u bolnici. Osjeao sam kako nas sa svih strana za titniki okru uju
osobe koje najvi e volimo. I te sam noi ostao s Victorijom. U sobi se nalazio samo
jedan krevet; u njemu je bila Victoria, jer je nakon operacije jo imala prikljuene
cjevice i monitore, dok je Brooklvn le ao u krevetiu. Ja sam spavao na podu, s runik
om umjesto jastuka, glave naslonjene na vrata kako ih nitko ne bi mogao otvoriti
. Mo da smo malo pretjerivali, no nikad se ne zna. Ja sam bio siguran samo u jedno
: koliko sam sretan. Bili smo sami, ja, Victoria i Brooklvn, zajedno disali i sp
avali u toj sobici sve do jutra.
Meu prvima sam nazvao Alexa Fergusona, tek toliko da ga obavijestim da postoji jo
jedan mladi s prezimenom Beckham i daje divan. I Alex ima sinove, pa znam da je r
azumio kako se osjeam. Nakon to mi je estitao, rekao je da nema potrebe da dolazim
na trening: lijepo ostani s Brooklvnom i Victorijom, a vrati se dan prije sljedee
utakmice.
U subotu sam igrao protiv Chelseaja i potom se autom vratio u London. Brooklvn j
e u poetku imao pote koa sa zadr avanjem mlijeka. Te mu je veeri Victoria odjenula zele
no-bijelo odijelce, a ja sam stigao tono na vrijeme da vidim kako je posljednji o
brok povratio po sebi i krevetu. Bilo je to ne to poput posebne dobrodo lice namijen
jene meni, dobrodo lice u svijet prave oinske zabave.
Dan dolaska Victorije i Brooklvna kui bio je prava ludnica i, iskreno govorei, ne
sjeam ga se kao ugodnog iskustva. Imali smo odreenu predod bu o tome kako bi moglo b
iti pred rodili tem. S prozora se vidio divovski transparent oPje en preko prodavaon
ica na suprotnoj strani, a na kojem je pisalo: "PRAVAC BROOKLYN" (igra rijei; Bro
oklvn je predgrae Nevv Yorka..). Bili smo u dogovoru s upravom bolnice i s polici
jom, a i jedni i drugi dali su sve od sebe da nam pomognu: sporedni ulaz za auto
mobil, zastori na svim prozorima oko stra njeg sjedala, sve to nam je padalo na pam
et kako bi prolazak pokraj tih horda novinara i fotografa, kao i onih koji su ht
jeli izraziti najljep e elje, na em tek roenom djetetu bio to manje stra an, kako bi se d
jeai, star tek nekoliko dana, i njegova iscrpljena mama to manje uzrujali. Sve se pr
etvorilo u ne to nalik na vojnu operaciju, a, dakako, kada sam ja trebao stupiti n
a scenu, bio sam izvan sebe i izgubljen. Nikada dotada nisam vezivao djeje sjedal
o. Remenii su se zapletali, sjedalicu sam postavio naopako, poku avao prilagoditi ko
pe: na koncu je to umjesto mene morala obaviti primalja.

Smjestili smo se u automobil i potom morali navui zastore, a to je znailo da - osi
m stotina bljeskalica - zapravo nismo vidjeli strku sve dok se nismo vratili kui
i sve vidjeli na televiziji. Izjurili smo na ulicu: lijevo, pa desno, pa jo jedno
m desno, na Marvlebone Road. Novinari su uz na smjer kretanja imali postavljene a
utomobile koji su nas trebali zaustavljati, kako bi fotografi ne to snimili. Polic
ija je, meutim, uvidjela to se dogaa, i shvatila da je to opasno i za nas i za sve
ostale, pa su na nekoliko minuta zatvorili glavnu prometnicu za promet i omoguili
nam da se udaljimo. Na voza Frank bio je sjajan: nagazio je papuicu gasa, tako da
smo se etrdesetak minuta poslije na li na odredi tu: na
sigurnome i udobnome, uz aj s Tonvjem i Jackie u njihovoj dnevnoj sobi. Sve dok p
rije nekoliko godina nismo kupili svoju kuu u ju nome dijelu grada, praktiki smo ivje
li u kui obitelji Adams. A ima li boljeg mjesta za odmor mlade majke od doma u ko
jem je odrasla?
Djedovi i bake gugutali su oko djeteta, tako da smo Victoria i ja na nekoliko mi
nuta ostali sami, polagano pili aj i samo se gledali. Uvjeren sam da se taj trenu
tak dogaa svim novopeenim roditeljima. To je ivot, pravi ivot koji ne mo e biti stvarn
iji i nitko vam ne mo e rei to trebate raditi. Doboko udahnete. OK, a to sada?
Victoria je dojila oko mjesec dana. I inae se postavljam za titniki kada je rije o ob
itelji, no tijekom prvih nekoliko dana, dok sam gledao svoju buduu suprugu i na eg
sina - kako ga hrani mlijekom i ljubavlju - ti su osjeaji bili intenzivniji nego
ikada. No, koliko god sve bilo fantastino, dva tjedna poslije poeo sam se pitati k
ako da joj olak am. Zna
to? I ja bih volio pomoi s hranjenjem!
Dojenje je Victoriju iscrpljivalo, ba kao i svaku majku, tako da mi je dopustila
da poharam police s opremom za novoroenad u apoteci. Vratio sam se s hrpom svega:
boica, grijaa, pumpica, sterilizatora. Vjerojatno sam izgledao kao kakav ludi znan
stvenik dok sam sve to pripremao i sklapao. No zbog toga mi je drago. Svo petlja
nje radi dobivanja malo majina mlijeka u boici itekako se isplatilo: nikada neu zab
oraviti Brooklvna s kojim sam to poslijepodne bio na krevetu: moj sin, kojeg sam
dr ao u naruju pio je mlijeko kao da mu o njemu ovisi golo pre ivljavanje.
Bilo je to udesno razdoblje. U Unitedu je bilo u asno uzbudljivo, a ja sam, kad god
se za to ukazala prilika, jurio u London da se vidim s Victorijom i Brooklvnom.
To je trajalo krae vrijeme, prije nego su se oni doselili k meni u novi stan koj
i smo kupili u Alderlev Edgeu. Nisam pretjerivao s vo njom, iako mi se oduvijek ini
lo da me vi e opu ta nego umara. Naposljetku, u autu sam posve sam, a to mi se ne do
gaa esto. Ipak, nikada nisam i ao na put dva dana uoi utakmice. ini mi se da su neki t
o smatrali pretjeranim, mislili su da mi to mora biti zamorno, no kad god sam vi
dio dvoje najva nijih ljudi u svojem ivotu,
dobivao sam neizmjerne koliine nove energije. Kao da sam ponovno napunio akumulat
or, pa sam se na Old Trafford vraao spreman za sve. Ako bi me ne to koilo u radu, to
bi onda svakako bila nemogunost da barem malo budem sa enom i sinom.
Prvih nekoliko mjeseci Brooklvnova ivota Victoriji je bilo vrlo naporno. Tako je
dugo i puno radila sa Spajsicama, toliko toga ulo ila u uspje nu karijeru, a onda je
odjednom morala svu energiju i pozornost usmjeriti na to siu no stvorenje koje je
u svemu ovisilo o njoj. Uvjeren sam da je taj osjeaj poznat svim majkama. Nije ba
da Victoria to nije eljela, no ovo je bila nagla i potpuna promjena naina ivota. Sv
e oko nje promijenilo se gotovo preko noi i to na nain na koji je nitko i nikako n
ije mogao pripremiti. A od preseljenja u Manchester zapravo joj je bilo jo i gore
, budui da se na la daleko od obitelji i prijatelja.
Kua u kojoj ive Tonv i Jackie nalik je na kuu u seriji Susjedi: netko uvijek dolazi
, navraa u prolazu, i u njoj se uvijek ne to dogaa. U Alderlev Edgeu pria je bila pos
ve drukija. Gotovo uope nismo izlazili, nije nam dolazio gotovo nitko, osim kada s
mo se unaprijed dogovorili. Ja sam odlazio na treninge, a Victoria je ostajala s
ama, osjeala se poput zatoenice u na em stanu. ak ni u parku iza zgrade nije imala mi
ra. Fotografi su se iznenada pojavljivali sa svojim teleobjektivima usmjerenima
prema njoj preko vrata u ogradi. ini mi se daje Victoriju sve to dosta pogodilo.
Ali sve je izdr ala i ja sam zbog toga zahvalan i ponosan: zajedniki smo zakljuili d
a e za Brooklvna biti najbolje da smo nas troje - na a mala obitelj - to vi e zajedno.
Od travnja 1999. ja sam imao utakmice dvaput na tjedan, zbog ega je postalo prilin
o te ko odlaziti u London. I to je bio jedan od razloga zbog kojih je odluila s Bro
oklvnom doi na sjever. Stra no mi je puno znailo to to su bili sa mnom dok se sezona
munjevitom brzinom pribli avala zavr nici, iz susreta u susret postajui sve zahtjevni
jom i neiz-vjesnijom. Jurio sam kui, a ondje su me ekali ona i na sin.
Tog smo proljea odigrali mno tvo velikih i va nih utakmica, no jedna se osobito istie:
taj je susret omoguio sve ostalo. Pitajte koga god hoete od Unitedovih igraa, bilo
koga od Unitedovih navijaa, i svatko
e znati na to tono mislim: na utakmicu koju smo igrali u srijedu naveer, 14. travnja
1999., na Villa Parku. Ponovljena utakmica polufinala FA kupa protiv Arsenala.
Ostali smo razoarani kada nismo pobijedili u prvom poku aju, u nedjelju poslije pod
ne, kada je susret zavr io 0:0, no im smo do li na stadion uoi novog susreta, bilo je
jasno da e veer prerasti u ne to osobito.
Polufinalni su susreti uvijek uzbudljivi: veernji termin pod reflektorima samo je
pojaao dramatinost. Arsenal nam je bio najbli i na prvenstvenoj ljestvici, a sada s
mo ovdje, po potrebi i uz produ etke i jedanaesterce, trebali odluiti tko e se nai na
Wembleyju u finalu. Imali smo osjeaj da igramo za dvostruku krunu, da je ulog ta
ko velik: utakmica je toliko znaila i jednima i drugima. Sjeam se kako sam sjedio
u svlaionici etrdesetak minuta prije poetka. Njima nikada nisam zabio. Kako bi bilo
kada bih veeras dao gol Arsenalu?
Stadion Villa Park uvijek mi je donosio sreu: ondje sam dao pobjedniki gol u na em p
osljednjem polufinalnom susretu, kada nam je s druge strane bio Chelsea. A sada
sam protiv Arsenala priliku ekao samo petnaest minuta. Lopta je do la do mene na sa
mo koji centimetar izvan esnaesterca, a ja sam je ubacio, prvi put, pokraj Davida
Seamana. Osjeaj nije bio ni slian onome to sam oekivao. Ve sam poskoio kako bih prosl
avio gol, no istodobno mi se inilo da bih trebao prii Daveu i s njim se svemu slat
ko nasmijati. Nas smo se dvojica nebrojeno puta tako zezali na treninzima engles
ke reprezentacije. Kada bi me proitao, uhvatio bi loptu, kao da eli rei: Ne mo e bolje
? A kada ne bi proku io moju namjeru i ako sam dao gol, ja sam njemu pio krv. Jeda
n je dio mene te veeri na Villa Parku elio pritrati Daveu, skoiti mu na lea i dobro g
a prodrmati. Bio sam vrlo zadovoljan tim golom, no zbog svega to se u susretu dog
aalo poslije, ini se da ga se sjeam jedino ja.
Kada date gol u va noj utakmici, uvijek se nadate da e upravo on odluiti pobjednika.
No Arsenal je uzvratio punom snagom, pa se u drugom poluvremenu ve inilo da su iz
gledi na njihovoj strani. Dennis Bergkamp izjednaio je topovskim udarcem, a pet m
inuta nakon toga
Roy Keane je morao napustiti teren zbog drugog utog. Jasno se vidjelo kako smatra
ju da smo sada gotovi. A mi smo se samo ukopali i nadali se najboljemu. to god bi
lo, Arsenal nee dati gol.
I tada je, u devedesetoj minuti, Arsenalu dosuen jedanaesterac, na strani igrali ta
na kojoj sam ja dao gol, to je sada izgledalo davno kao da se dogodilo u nekoj d
rugoj utakmici. Oh, ne. Bergkamp uzima loptu. On ne proma uje.
Na na u sreu, Petera Schmeichela nije bilo lako nadmudriti: bacio se u svoju lijevu
stranu i obranio. Dotrao sam do njega kako bih mu estitao i zagrlio ga.
- Sada emo zabiti! - povikao mi je iz sveg glasa.
I zatim me odgurnuo. Ali stvarno odgurnuo, onako sna no. Poletio sam naprijed. Mor
ali smo se obraniti od udarca iz kornera i ini mi se da su svi bili toliko zauzet
i uvanjem protivnikih igraa da nitko nije primijetio kako sam posrnuo.
Utakmica je u regularnome vremenu zavr ila 1:1, tako da smo u li u produ etke. Iskreno
govorei, sve je nekako nalikovalo na trening: napadai protiv brania, pri emu je Ars
enal opsjedao na kazneni prostor. No tada, kada nas je od jedanaesteraca dijelilo
tek desetak minuta, Patrick Vieira - i to ba on, jedan od najboljih veznjaka na
svijetu - pogre no je dodao negdje oko polovice terena. Ryan Giggs domogao se lopt
e i pojurio naprijed. Giggsy je bio jedan od rijetkih lanova na e momadi koji je jo m
ogao trati jer je u ao s klupe tek nakon pribli no sata igre. Samo je grabio i grabio
, pre av i dvojicu bekova, a kada mu se lopta neplanirano odbila od goljenice, pro la
je pokraj Martina Keovvna, koji je stajao pred njim. Ryan je nailazio pod kutem,
s lijeve strane Arsenalova gola. Sada je mora skrenuti desno.
Umjesto toga, on ju je samo raspalio prema bli oj vratnici, visoko gore, pod preku.
Unitedov dio gledali ta poludio je od sree. Giggsyje trao pred na om publikom, domahi
vao im dresom koji je dr ao u ruci. Hrpe navijaa ve su se rastrale travnjakom. I ja s
am do ao do njega. Jo se sjeam mirisa navijaa koji su nas okru ili. Jedan je od njih za
sigurno pu io cigaretu za cigaretom, cijelu utakmicu, i ba se on uhvatio
mene. Do zavr etka utakmice iz dresa i nosnica nisam uspio protjerati smrad njegov
ih cigareta.
Kada se zauo posljednji zvi duk, Unitedovi navijai ponovo su nagrnuli na travnjak i
sve je jo nekoliko minuta bilo prilino neugodno, u pojedinim trenucima ak i zastra uj
ue. Mene je nekoliko njih podignuto na ramena. Netko mi je poku avao skinuti kopaku,
kao suvenir, netko drugi nije ispu tao moj dres. Usred buke i pomutnje nagnuo sam
se i jednome od navijaa koji su me nosili rekao: - Kad me ve tako nosite, mo emo li
skrenuti prema svlaionici?
Kao to sam ve rekao, situacija je bila pomalo zastra ujua, a na terenu sam ostao jo , k
ako mi se inilo, stoljeima. Mogue je da sam posljednji u ao u svlaionicu. Meutim, u ivao
sam u takvoj proslavi. Takvi se trenuci ne dogaaju preesto, ak i ako igrate za Unit
ed, a ja sam elio sve iskusiti. Na koncu sam se uspio probiti do svlaionice. Tamo
je atmosfera bila fantastina, ali i posve drukija od ludila koje je vladalo vani.
Nije bilo skakanja, nije bilo vikanja: svi su samo sjedili, meu njima i ef, ozaren
a lica. Upravo se dogodilo ne to iznimno. Bila je to mo da i najbolja utakmica u koj
oj sam nastupio. U kategoriji, kako se pokazalo, sa sljedeim polufinalom, koje na
s je oekivalo idue srijede.
U prvoj polufinalnoj utakmici Lige prvaka protiv Juventusa igrali smo lo e. Do li su
na Old Trafford i izvukli 1:1, to je, zahvaljujui golu u gostima, bilo gotovo rav
no pobjedi. Mi smo sada u Torinu morali pobijediti. A u Torinu se inae uglavnom n
e dobiva. Nakon samo pet minuta igre Juventus je vodio 1:0 i potpuno dominirao.
Nakon deset minuta vodili su 2:0 i jo nas uvijek prisiljavali da se branimo. U gl
avi sam ve poeo vrtjeti ono polufinale protiv Dortmunda i prilike koje nismo iskor
istili. Hoe li ovo biti jo jedna godina bez finala?
Ponekad se dogodi da u utakmici u kojoj se cijela ekipa mui netko iznenada povue g
enijalan potez, poput Ryana Giggsa na Villa Parku, i sve preokrene. U nekim drug
im situacijama, to ne to uspije pronai cijela momad, istodobno i kolektivno, a uprav
o to dogodilo se na Juventusovu terenu Stadio Delle Alpi. Mogue je da su se njiho
vi igrai
pomalo opustili, ne znam, no mi smo prvi put u utakmici uspjeli spojiti nekoliko
dodavanja. Proteklo je dvadesetak minuta i jo smo gubili 2:0; no jednostavno nij
e izgledalo da je utakmica rije ena. Sjeam se kako sam u jednom trenutku, kada smo
se na li blizu, rekao Garvju Nevilleu:
- Nisu tako dobri, Gaz. Zna , mo emo ih dobiti.
Samo dvije minute nakon toga izveo sam korner s lijeve strane, a Roy Keane predi
vno je zabio glavom za 2:1. ovjek ne mo e ni izbrojati koliko je fantastinih utakmic
a Keano odigrao za United. Ta je veer, meutim, bila osobita i po njegovim mjerilim
a. Dao je gol i ubrzo nakon toga dobio karton; znao je, kao i mi, da nee moi igrat
i u finalu, ako do njega doemo. Ali ni na trenutak nije pognuo glavu. Zanimalo ga
je samo kako dobiti utakmicu za United. Kako bismo mogli imati ne to protiv? Zar
se Juventus mogao tome suprotstaviti? im smo dali prvi gol, osjetili smo da se st
var preokree. Njih je zahvatila panika, i to na cijelom terenu. Yorkie je izjednai
o prije poluvremena, a zatim je Andy Cole dao pobjedniki gol pet minuta prije zav
r etka.
Svaki igra eli sudjelovati u najveim utakmicama svojega kluba i reprezentacije. Fin
ale Lige prvaka, meutim, bila je Unitedu prava misija. Svi smo znali da ef taj nas
lov eli vi e nego i ta u nogometu. Kada smo sa stadiona u Torinu izi li kao pobjednici,
rezultatom 3:2, znali smo da smo do li gotovo do cilja. Imali smo dovoljno kvalit
etne igrae, i stjecao se dojam da nam se srea mo da napokon osmjehnula upravo kada n
am je najvi e trebala. A momad je, te sezone vi e no ikad, krasio izniman duh, zahval
jujui kojem smo imali dojam da smo nepobjedivi. Sve utakmice koje smo odigrali ti
jekom posljednja dva mjeseca sezone 1998/99. bile su na svoj nain poput finala ne
kog kupa: da smo izgubili neku od utakmica u ligi, FA kupu ili Europi, mogli smo
ostati bez trostruke krune. Nitko nije mogao rei hoemo li se ikada nai u takvoj pr
ilici, tako da nitko nije elio propustiti ni jednu jedinu utakmicu, iako nam je ef
bez prestanka ponavljao da nas mo e odmoriti ako osjeamo umor. A mi smo bili u fil
mu bez prekida, u kojem vam po zavr etku jedne utakmice adrenalin daje la an dojam d
a ve sutra mo ete odigrati jo jedan susret, koliko god vam noge bile olovne.
O naslovu prvaka Lige odluivali smo mi i Arsenal. Odnos je bio tijesan kao i u po
lufinalu FA kupa, a oni su gotovo do samog zavr etka imali minimalnu prednost. I m
i i oni pred sobom smo imali jo po dvije utakmice. Veer prije mi smo gostovali kod
Blackburna, a Arsenal kod Leedsa. Tjednima smo ekali njihov pogre an korak. Utakmi
cu na Elland Roadu gledao sam na televiziji. Napetost je u asna: ne mo ete si pomoi,
zar ne? Na samome zavr etku Jimmy Floyd Hasselbaink dao je gol, a meni se inilo da
sam strijelac bio ja. Sutradan naveer do li smo na Evvood Park i odigrali 0:0, a to
je znailo da emo, ako u posljednjoj utakmici, protiv Spursa, damo gol, ponovno bi
ti prvaci. Trostruka kruna ovisit e o posljednjih deset dana u svibnju. Poinjemo n
a Old Traffordu: bit e to na a posljednja liga ka utakmica.
Novinari su cijelo vrijeme tvrdili da nee biti problema: Tottenham nee dopustiti d
a Arsenal osvoji prvo mjesto. Tog dana, a osobito u prvom poluvremenu, stvar nij
e izgledala ni najmanje jednostavno. Kako smo mogli doi tako daleko a igrati tako
lo e? Proma io sam jedno odlino nabacivanje na glavu. Dvvight Yorke pogodio je vratn
icu, a Tottenham je nakon toga krenuo u protunapad i Les Ferdinand dao nam je go
l. Utakmica se nikako nije smjela razvijati u tom smjeru. No neposredno prije za
vr etka poluvremena, lopta je do la do mene, pogodio sam gornji kut vrata i slavodob
itno otrao prema rubu igrali ta. Poslije sam gledao snimku utakmice i izraz na moje
m licu nakon to sam izjednaio stvarno me okirao. Takav izraz viao sam na licima drug
ih igraa: u Prestonu, nakon to sam dao gol iz slobodnog udarca, kod Blackburna kad
a sam pogrije io upustiv i se u prepirku s Royem Keaneom. Viao sam ga na licima Unite
dovih navijaa natisnutih na tribinama Old Trafforda. Ali ini mi se da ga nikada ni
sam vidio na svojem licu: tu elju, oajniku potrebu za pobjedom. A ta silna elja nali
kovala je na bijes. Nasmije i se, stari moj, upravo si dao gol. No iz mene je izla
zila sva frustriranost zbog prvog poluvremena, zajedno s napeto u koju je donosila
svijest o veliini uloga. Samo sam otrao prema navijaima i pozdravio ih krikom.
ef je bio ne to smireniji od mene i u poluvremenu je malo promijenio raspored. I mi
i publika iznenadili smo se kada je na klupi ostavio
Yorkieja, a uveo Andvja Colea. Potvrdu ispravnosti njegove odluke nismo ekali nit
i pune dvije minute: na samome poetku drugog poluvremena Andy je zaobi ao uvara mre e
i dao, kako se poslije pokazalo, pobjedniki gol. Do svr etka smo pro ivjeli jo nekolik
o situacija ispunjenih nervozom, no obavili smo posao. Poslije, u svlaionici, nit
ko nije spominjao Nevvcastle na Wembleyju, kao ni Bayern na Nou Campu. Nitko nij
e spominjao trostruku krunu. Za tim i nije bilo potrebe. Imao sam dojam da sve t
o odzvanja cijelom svlaionicom, u mojoj, kao i u glavama svih suigraa i trenera. T
o je to. Ovaj emo put uspjeti.
Dva finala kupa u tjedan dana: bio sam sretan, naravno. To je znailo dva nova odi
jela. ini mi se daje Gary Neville sve dogovorio s Pradom - plava odijela, bijele
ko ulje, plave kravate, stvarno nije bilo lo e - za Wembley u subotu. Ja sam se dobr
ovoljno prijavio da osmislim odjeu za europski nastup. Htio sam da za Ligu prvaka
izgledamo istinski drukije. Jedinu uputu dao mi je glavni trener: to god odabrao,
na gornjem d epu sakoa mora se nalaziti Unitedov grb. Poetkom godine me Donatella
Versace, dobra Victorijina prijateljica, pozvala u Italiju na Proljetnu modnu re
viju. Kada sam je nazvao i rekao da smo u li u finale Lige prvaka, rekla mi je da e
nam dizajnirati odjeu: svi-jetlosivo odijelo, bijela ko ulja, crna kravata s malim
Unitedovim grbom, te jo jedan, puno vei grb na sakou. Mogue je da sam pristran, no
inilo mi se da je ta kombinacija uspjela na upravo jedinstven nain. Otkako sam poe
o igrati nogomet, svi mi ustrajno poku avaju utuviti u glavu koliko je va no izgleda
ti u skladu s polo ajem. Nisam stoga mogao iznevjeriti Stuarta Undervvooda, Erica
Harrisona, deke i velikog efa kada je bila rije o pojavljivanju na Nou Campu. To do
ista ne bi imalo smisla, zar ne?
Finale protiv Nevvcastlea bilo je lak e nego to je itko od nas oekivao. Sve nam je i l
o od ruke i stvarno smo dobro igrali. Kada je Teddy dao prvi gol, cijeli je stad
ion znao da emo osvojiti dvostruku krunu. Tijekom tjedna uoi utakmice ef mi je reka
o da razmi lja o tome da me odmori. Zbog ozljeda i Keaneove suspenzije, idue
srijede nedostajat e nam ljudi u sredini. Ovisilo je, dakako, o njemu hou li nastu
piti i te subote, no jo se sjeam kako sam ga to molio: ipak je rije o finalu Kupa.
Nisam elio propustiti ni jedan jedini trenutak.
Tijekom utakmice u kojoj smo te subote poslije podne pobijedili Nevvcastle s 2:0
dogodila se i jedna neobina stvar. Dok sam se s Garvjem Speedom borio za loptu,
on me laktom zahvatio po ustima i razrezao mi usnu. Rana me nepodno ljivo boljela
tijekom cijele utakmice, a kada sam se penjao stubama do kraljevske lo e, kako bih
podignuo pobjedniki pokal, jo je podosta krvarila. Gary Neville navukao je dres p
reko ake i poku ao me malo obrisati: ja i nisam znao kako izgledam. No znao sam da
me usna boli tako da ne elim da je netko dira. Kada smo se naveer vratili u hotel
u kojem smo bili odsjeli, na ao sam se s Victorijom koja je bila do la na veeru. Bili
smo u na oj sobi, a ja sam iz a e otpio gutljaj mineralne vode i iznenada shvatio da
mi curi kroz usnu. U prvi tren ni ta mi nije bilo jasno. Udarac mi je posve probi
o usnu. Zatvorio sam usta i puhnuo, a voda je izbila kroz rupu: bio je to prilino
udan trik za uveseljavanje dru tva koje slavi osvajanje Kupa.
Iz dana nje mi se perspektive ini da smo nakon toga imali jo nekoliko tjedana za pri
preme za finale Lige prvaka, za utakmicu protiv Baverna. A utakmica na Nou Campu
zapravo se igrala ve sljedee srijede. inilo se da vrijeme nekako usporeno protjee:
za sve nas to je bilo novo iskustvo i mislim da smo jednostavno upijali svaki tr
enutak koji je vodio do najveeg dogaaja. Naposljetku, ipak nas je oekivalo ne to u asno
va no. S obzirom na osvojeno prvenstvo i kup, inilo se da mo emo biti posve rastereen
i. Sjeam se kako su svi bili jako opu teni i radovali se nastupu. Nikada neu zaborav
iti ni to nam je trener rekao u svlaionici neposredno prije nego to emo izii kroz tun
el i zaigrati u utakmici ivota.
- Vjerujte mi: bolje vam je da se ne naete u situaciji da po zavr etku veera nje utakm
ice samo proete pokraj pokala. Ako se ne izborite za ast da ga podignete, bit e to
va e najbolnije iskustvo u nogometu.
Dobro pazite da vam se ne dogodi da na koncu samo gledate trofej, a da ga pritom
ne mo ete ni dotaknuti, svjesni da ste imali priliku osvojiti ga, ali ste je prop
ustili.
Ne znam koliko nam je efovo upozorenje pomoglo u koncentriranju na zadau koja je b
ila pred nama. Ali i to to ga se jasno sjeam ve govori puno. Meutim, pouzdano znam d
a je svaka njegova rije u vezi s boli i razoaranjem bila istinita. Mi to nismo do iv
jeli, no dovoljno je pogledati snimku utakmice. Promotrite Bavernove igrae dok se
uspinju i dolaze po odlija namijenjena pora enoj momadi. Neki od njih pogledavaju p
rema pokalu - a on stoji na mjestu, eka United - i u njihovim oima vidite da su be
skrajno utueni. Veina njih ne mo e se ak ni prisiliti da podigne glavu i pogleda ga.
Brooklvnu su bila samo dva mjeseca i Victoria isprva nije namjeravala doi u Barce
lonu. Ionako ne ide esto na Unitedove utakmice: pomalo ih se pribojava, ba kao i j
a. No ovo je ipak bilo finale Kupa prvaka; mo da, ali samo mo da, osvajanje trostruk
e krune. Tony i Jackie uvali su Brooklyna, a Victoria je do la s dvoje ljudi koji e
na nju malo pripaziti. O nogometu mo da ba i ne zna puno, ali podupire me i u iva u u
zbuenju i atmosferi velikih utakmica. Bilo mi je beskrajno drago to je do la, iako s
am prije poetka osjetio nervozu. Kad Victoria doe na utakmicu, ne mogu se opustiti
dok je ne ugledam u masi i uvjerim se da je sve u redu. Na Nou Campu imala je m
alo pote koa sa smje tanjem. Gledao sam prema mjestu na kojem sam je oekivao, a tek ka
da smo se vratili na teren, neposredno prije poetka, ugledao sam je i potpuno se
smirio. ini mi se da je i njoj bilo drago to je do la. Sjeam se to mi je rekla nakon u
takmice:
- Bilo je nevjerojatno. Nikada u ivotu nisam do ivjela ne to slino.
Time mi je praktiki uzela rijei iz usta. Bilo je ba tako: nevjerojatno. Zbog ozljed
a i kartona, ja sam protiv Bayerna igrao srednjeg veznog. Znam, to god ja govorio
ili drugi mislili, trener je uvijek vi e volio da igram na desnom boku. No kako t
e veeri zbog kartona nisu igrali ni Scholesy ni Keano, meni je povjerio sredinu,
a poslije mi je puno znailo to je u razgovoru s novinarima pohvalio moju igru na t
om mjestu. A

meni je ondje, uz Nickvja Butta bilo divno. Bio sam u ari tu, cijelo vrijeme sudjel
ovao u svim akcijama.
No bilo je te ko. Nevjerojatno te ko. I, iskreno govorei, imali smo i boljih utakmica
. Bavern je rano poveo. Bili su jaka momad, odlino organizirana, ba kao sve njemake
ekipe. Mi smo znali njih, oni su znali nas: u natjecanju u skupini, poetkom sezon
e, dvaput smo odigrali nerije eno. inilo se da su uvjereni u svoju nadmo. Usto, osob
ito sredinom drugog poluvremena, inilo se da e oni prije dati jo jedan gol nego to em
o mi izjednaiti. Peter Schmeichel imao je nekoliko odlinih obrana, a oni su proma il
i dvije velike prilike. Tih dvadeset minuta njihove dominacije, meutim, nije nas
posve obeshrabrilo, nego nam je dalo nova krila. Pogodili su preku i lopta se na la
u Peterovim rukama. Tolike prilike, za to nisu dali jo jedan gol? Samo nastavimo,
nikad se ne zna. Jo bi nam se moglo posreiti.
I odjednom - nitko od nas nije znao koliko smo bili blizu zavr etku utakmice - uka
zala nam se prilika. Uzeo sam loptu, prevario uvara i dodao je na lijevu stranu.
Ole je s klupe u ao samo nekoliko minuta prije i sada je izborio korner. Odjurio s
am u kut. Sjeam se da uz zastavice, iako je teren na Nou Campu tako velik, gotovo
i nema mjesta za izvoenje kornera. Vidio sam kako Peter juri prema Bavernovom esn
aestercu i poku ao sam se smiriti. Nemoj ovo zeznuti. Samo lijepo podigni loptu i
poku aj je ubaciti u opasnu zonu.
Prebacio sam sredi nji dio prostora. Lopta se odbila do Giggsvja. On ju je lo e zahv
atio, tako da je do la do Teddvja Sheringhama, jo jedne zamjene, koji je pogodio mr
e u. Teddy je bio u asno blizu ofsajdu. Ali sve je ipak bilo regularno. I tako smo i
zjednaili. 1:1. Svi su bili na nogama. Ja sam se izbezumio. Kunem se da sam bio n
a rubu suza. U tom trenutku inilo se da nas je pritisnula cijela naporna i uzbudl
jiva sezona. Bio sam posve uzdrman. Podignuo sam pogled i ugledao Garvja, koji j
e slavio posve sam. Bio je sretan, ali nije uspijevao navesti noge da ga dovedu
do nas. Pritrali su nam ljudi s na e klupe. Svi na terenu, svi u publici, vjerojatn
o su mislili isto. Idemo dalje. Produ eci.
Gotovo i nismo stigli pojmiti da nas eka jo pola sata nogometa. Mogue je da je na ve
liki ef te veeri bio jedini ovjek na Nou Campu koji nije jo razmi ljao o posljednjem z
vi duku. Naas sam pogledao prema klupi. Steve McClaren poku avao je ne to rei efu, nastoj
ao reorganizirati momad. ef se nije obazirao na njegove rijei, samo ga je tjerao po
kretima ruke. Jesam li to samo umislio ili se on dr ao kao da zna da emo ponovno za
biti? Vikao je na nas, tra io da se vratimo na centar i to br e ponemo igrati.
Gotovo istog trenutka izborili smo novi korner. Sve se dogaalo tako brzo da sam,
do av i po loptu, vidio kako neki Unitedovi navijai jo uvijek skau uokolo, ne to viu u mo
itele i slave Teddvjev gol. ini mi se da su se Bavernovi igrai jo uvijek nastojali
suoiti s time to se upravo dogodilo. U tren oka nabacio sam loptu, a Ole je do ao do
nje i tako smo ponovno postigli zgoditak. ak i nakon to smo ga proslavili, iako j
e na drugi gol pao ve duboko u suevoj nadoknadi, Bavern je jo jednom uspio doi do na eg
esnaesterca. Noge su me izdale. Kao i ostale igrae. O, ne. Molim vas, nemojte sad
a zabiti.
Netko je izbacio loptu iz na eg esnaesterca i oglasila se zvi daljka. Ne znam odakle
se pojavio taj zvuk, no bio je nalik na elektrini ok i u meni se pojavio posljednj
i val energije. Potrao sam - pojurio - ra irenih ruku, gotovo cijelom duljinom igra
li ta i do ao do na ih navijaa. Veina igraa jednostavno se ispru ila na travi: pali su od
scrpljenosti. to je vjerojatno i bilo najbolje, no ja si nisam mogao pomoi. Klican
je i pljesak koji se prolomio od strane Unitedovih navijaa na zavr etku utakmice za
glu ivali su sve zvukove, a ja sam imao osjeaj da me netko prema njima ispalio iz t
opa. Nisam siguran da u ikada ponovo do ivjeti takve trenutke i vidjeti takvu prosl
avu.
inilo mi se da smo potom na travnjaku ostali jo satima, na zatvorenoj zabavi u top
loj panjolskoj veeri: deki koji su igrali i oni koji nisu mogli nastupiti, kao i ti
sue Unitedovih navijaa koji su preko noi zaposjeli Nou Camp. Bili su to navijai koji
su mi poetkom sezone po eljeli dobrodo licu na Old Traffordu, koji su ostali uz mene
i nakon Francuske '98., bez obzira na napade s drugih strana. Na licima tih lju
di
jasno se vidjelo koliko im znai to to se dogodilo, a oni su shvaali koliko Unitedov

i igrai u ivaju u proslavi s njima. Meni je sve izgledalo jo posebnije: da nije bilo
navijaa na prvoj utakmici prvenstva 1998/99. na Old Traffordu, mogue je da ne bih
bio na Nou Campu na samome zavr etku sezone. Nikada neu zaboraviti kako su me podr a
li. Znam da oni nikada nee zaboraviti to smo mi uinili za njih u posljednjim trenuc
ima utakmice nad utakmicama.
Kada smo se napokon na li u svlaionici, atmosfera ondje takoer je bila poprilino luda
. Posvuda je tekao pjenu ac. Alberta, ovjeka zadu enog za dresove i opremu, bacili su
u jacuzzi. Svi su pjevali, vri tali i smijali se. Zajedno smo odigrali mnogo utak
mica, a sada je do ao trenutak da malo zajedno ludujemo. Nakon nekog vremena ljudi
su se poeli odijevati. Veselili smo se susretu s obiteljima. Sjeam se kako sam ja
samo sjedio na svojem mjestu, promatrao sve to oko sebe i poku avao shvatiti prav
e razmjere na eg uspjeha. Pogledao sam na suprotnu stranu i u kutu ugledao taj vel
iki trofej, pokal Lige prvaka, ostavljen podalje na jednoj klupi.
Ovo je moja prilika. Prona ao sam slu benog fotografa na eg kluba:
- Mo e napraviti nekoliko snimki kako ga dr im?
Ponovno sam u ao u tunel, pro ao pokraj malene kapele i izi ao na travnjak. Pola refle
ktora jo je bilo ukljueno. Na tom divovskome travnjaku vidjele su se neobine izdu ene
sjene, a prazne tribine dizale su se iz tame. I dalje je bilo mogue zamisliti od
jek povika iz publike i navijanje tijekom utakmice. Bio je to fantastian osjeaj. P
rije etrdeset minuta, prije jednog sata, stadion je bio prepun ljudi. Ovdje smo i
grali. I gubili smo.
A zatim sam spustio pogled na pokal, koji sam stavio na travu ispred sebe. Od to
g sam prizora zadrhtao. Na trenutak mi se uinilo da sam trinaestogodi nji djeak koji
je prvi put istrao na ovaj isti travnjak, uzbuen zbog susreta s Barceloninim zvij
ezdama, i koji zami lja kako bi bilo igrati na njihovom stadionu. Uzeo sam trofej,
a fotograf je poeo kljocati. Bio je to jedan od najdivnijih trenutaka koje nogome
ta uope mo e do ivjeti, trenutak koji ga ispunjava velikim ponosom, a ja sam se
sada zatekao kako stojim u polutami, s pobjednikom medaljom oko vrata, i osjeam se
ponizno pred svime to se upravo dogodilo. Isti me osjeaj obuzeo i kasnije te veeri
, kada su igrai poeli pristizati u hotelski restoran na veeru. Ondje su bili Victor
ia i moji roditelji, zajedno s ostalim obiteljima i najbliskijim prijateljima. S
vi su ustali i zapljeskali. Moja supruga - budua supruga - rekla je da je prizor
bio nevjerojatan. I odlino ga je opisala.
Nisam se mogao odvojiti od trofeja. Pomislio sam kako bih si mogao uzeti u zadat
ak iznijeti ga sa stadiona. Izi ao sam na parkirali te u potrazi za autobusom. inilo
se da su svi ve bili oti li i posvuda je vladala gotovo sablasna ti ina. Oni malobroj
ni glasovi inili su se udaljeni kilometrima. Podignuo sam pogled i vidio tatu kak
o mi dolazi u susret. Pojavio se iz polutame, odjednom, s mamom i jo nekoliko lju
di. Nismo se bili dogovorili da se naemo odmah nakon tekme: oekivao sam da emo se v
idjeti tek u hotelu. Te je veeri na Nou Campu bilo devedeset tisua ljudi, a ja sam
sluajno nai ao ba na njih. Bili smo sasvim sami.
Tata i nije trebao ni ta rei. Samo me zagrlio. inilo mi se da plae, ili da u najmanju
ruku daje sve od sebe kako ne bi zaplakao. I ja sam osjeao bockanje u oima. Nas s
mo dvojica dobro znali kako mi je bilo kada smo se pred manje od godinu dana na li
na jednom drugom parkirali tu, nakon utakmice s Argentinom u Saint-Etienneu. Moji
su roditelji bolje od ikoga znali to mi se dogaalo nakon toga. Isto to na odreeni
se nain dogaalo i njima. Tako je to kad imate djecu. Njihov ivot postaje najva nijim
dijelom tvojeg ivota. Sada sam, dakako, znao kako je to Piti ocem. Stoga sam odlo i
o pokal i sna no zagrlio tatu.
Sudbonosno "da"
"Beckhame... Doi, moramo razgovarati."
- Victoria ne podnosi sjever...
- David prelazi u Arsenal...
- ...ili, ako ne ide u Arsenal, kupit e helikopter da tri puta na tjedan mo e ii u M
anchester.
im smo kupili kuu nadomak Londona, pojavile su se raznorazna nagaanja. A istina je
bila neusporedivo jednostavnija i manje kontro-verzna. Pria je, pretpostavljam, t
rebala novinama, a to je znailo da je dosadne i oite injenice trebalo zamijeniti nei
m o emu e ljudi moi razgovarati. Victoriji zapravo ni najmanje nisu smetali ni Manc
hester ni moje igranje u tom gradu. A ja nisam imao ni najmanje namjere odlaziti
iz Uniteda i to ne samo trenutano, nego nikada. ini mi se da je ak i veliki ef kupn
ji kue pripisao i neke razloge koji nisu postojali. Znao je za sva nagaanja i govo
rkanja, te me pozvao na stranu:
- Za to si to kupio?
Vjerojatno se najvi e pribojavao da u na koncu nastojati na treninge svakodnevno pu
tovati iz Essexa. ini mi se daje ak i nakon na eg razgovora, jo cijelu godinu a mo da i
du e, smatrao da to, potajno, i radim. Nije shvaao da je na a kua tek gradili te. Poku ao
sam mu objasniti u emu je stvar:
- Iz Londona sam i zato sam ondje kupio kuu. Kada prestanem igrati, vratit u se ta
mo: u Londonu mi je obitelj, kao i mno tvo na ih prijatelja. Ni ta vi e. Sada smo obitel
j, efe: gospodin i gospoa Beckham. Imamo sina. A kada prestanem igrati, bit e posve
prirodno da nam dom bude u Londonu.
im je Brooklvn do ao na svijet i im smo zakljuili da emo se vjenati, ini mi se da se sv
dalje odvijalo prema instinktu. Znali smo da elimo mjesto na kojem emo podizati o
bitelj, mjesto koje emo uvijek moi nazivati domom. I imali smo sasvim dobru predod b
u o tome gdje bi se obitelj Beckham trebala skrasiti: sjeveroistono od Londona, u
blizini roditelja, i ne predaleko od autocesta. Znali smo da elimo da Brooklvn i
ma mjesta za tranje i igranje, u potpunome miru i sigurnosti. Znali smo da elimo i
mati dovoljno prostora da nam prijatelji i lanovi obitelji mogu dolaziti, a da ni
kome ne bude tijesno. Htjeli smo biti u mogunosti prirediti pristojan tulum. A ja
? Meni je bilo va no samo da imam dovoljno mjesta za biljarski stol i dovoljno vel
ik zid za svoju zbirku dresova s autogramom. Do lo je vrijeme i da se malo raskomo
timo nakon godinu i pol dana ivota s kovezima, spavanja kod Tonvja i Jackie ili u
stanu u Cheshireu.
Kua koju smo prona li nalazila se u Hertfordshireu, na rubu malenog sela koje se zo
ve Savvbridgevvorth. Prva kua koju smo pogledali bila je u vlasni tvu boksakog menad e
ra Franka VVarrena. Meni se sviala, no Victoria nije bila sigurna: mo da bi za nas
bila prevelika. Kuu u Savvbridgevvorthu gotovo i nije trebalo detaljnije razgleda
vati: Victoria se u nju zaljubila na prvi pogled. I kua i zemlji te odgovarali su n
am veliinom. Znam da je ljudi zovu Beckinghamskom palaom, no ipak je rije o domu na e
obitelji. Uspijevamo je odr avati bez prave vojske pomagaa. U poetku je jo trebalo o
baviti toliko toga i mogue je da je Victoriju uzbudilo upravo to. Nas smo dvoje s
lini po vrlo jasno izra enom ukusu u pojedinim stvarima: moglo bi se rei da smo sklo
ni "profinjenom pretjerivanju". Victoria je, meutim, imala dovoljno ma te da odmah
uvidi kako tu kuu mo e pretvoriti u dom koji emo voljeti. A imala je i tatu koji je
raspolagao s dovoljno znanja i vremena da organizira sve potrebne pojedinosti. K
ada nije vodio svoje graevinske poslove, Tony je bio neplaeni voditelj projekta Sa
vvbridgevvorth. Mogao bih se okladiti da nije imao pojma to ga eka kada smo mu rek
li: molimo te, trebamo osobu od povjerenja. Za sve prepravke i dodatke koje je V
ictoria zamislila im smo prvi put razgledali kuu bile su potrebne jo gotovo etiri go
dine.
Sudbonosno"da" / 175
Savvbridgevvorth je za cilj imao omoguiti nam da pustimo korijene. Do trenutka ka
da prestanem igrati, meutim, bit u isti kao svaki nogometa . ovjek to prihvaa s potpis
ivanjem profesionalnog ugovora: ivot ti se vrti oko treninga i utakmica. Nema dru
ge. ak sam i jedan od najva nijih dana u ivotu, dan vjenanja, morao nekako ugurati u
Unitedov kalendar. U ljeto 1999. barem nije bilo svjetskog ili europskog prvenst
va na koje je trebalo odmah juriti. im sam se spustio s nesluenih visina koje sam
tog svibnja dosegnuo na Nou Campu i im sam postao uvjeren da je krajnje vrijeme d
a skinem pobjedniko odlije koje sam jo danima nosio oko vrata, mogli smo se posveti
ti planiranju i nevienom uzbuenju vlastitog finala kupa obitelji Beckham: vjenanju
Davida i Victorije 4. srpnja.
Mo e se rei da je planiranje tog velikog dana potrajalo dosta dugo i iziskivalo pop
rilian trud. Mo e se rei i da ja s time ba nisam imao pretjerane veze. Znali smo to eli
mo, onako openito. ivot se pretvorio u bajku otkako je kraljevi upoznao svoju kralj
evnu, pa smo se tako eljeli i osjeati. No kada je bila rije o pojedinostima, veinu n
ajte ih poslova odradila je Victoria. Zajedno smo zamislili ne to osobito, ne samo z
a nas, nego i za lanove obitelji i prijatelje. Nakon toga sve su ideje potjecale
od mladenke. Dogovarali smo se. Nije me eljela ni u emu stavljati pred gotov in. I
usred strke i organiziranja, imao sam pravo na svoja mi ljenja i stavove. No odgov
ornost za sve preuzele su Victoria, njezina mama i sestra Louise.
Tijekom sezone 1998/99. i nakon dogaaja na Svjetskome prvenstvu, svi smo se moral
i naviknuti na to da emo u gotovo svemu to inimo morati voditi rauna i o sigurnosti.
No u vezi s danom posveenim obitelji i prijateljima nije moglo biti kompromisa.
Nismo eljeli neopa eno se iskrasti i tajno se vjenati. eljeli smo vjenanje koje e se pa
mtiti, koje e ostati u sjeanju i nama i osobama do kojih nam je najvi e stalo. Meutim
, takav dan znai i jako osiguranje, to nas je navelo na dono enje dviju odluka. Jedn
a od njih glasila je: s nekim emo asopisom dogovoriti prava na snimanje vjenanja. T
ako smo uvidjeli da e elja asopisa OKI da za titi svoja ekskluzivna prava
istovremeno u velikoj mjeri tititi i na u privatnost. A druga je stvar bila pronai n
ekoga tko e pomoi u smanjivanju pritiska koji je mladenka poela osjeati. Stoga smo a
nga irali organizatora vjenanja Peregrinea Armstronga-Jonesa. Moram priznati da dot
ada nisam upoznao osobu po imenu Peregrine. Tip je bio prepun energije i poprilin
o zahtjevan, no uistinu drag. I posao je odradio fantastino: shvatio je to elimo i
pobrinuo se da sve bude upravo tako.
Victoria i Peregrine prona li su dvorac u Irskoj, kod Luttrellstovvna. Imao je sve
to smo trebali, i jo bolje, ak i ono to ne bismo ni pomislili da nam treba da to ve
nismo zatekli ondje. Do mjesne crkve trebalo je nekoliko minuta vo nje, no na iman
ju oko dvorca nalazilo se i malo neobino zdanje bez oite namjene: prastaro i oronu
lo, ali nekako arobno. Kao stvoreno da u njemu izgovorite sudbonosno 'da'. im su m
ladenka i njezin glavni partner u organizaciji sveanosti ugledali kuicu, bez obzir
a na to to se gotovo raspadala, donijeli su odluku i Peregrine se dao na posao. I
spod je tekao potok, pa se prizor inio kao iz bajke: s granama i siu nim lampicama,
te cvijeem postavljenim doslovce posvuda. Mjesta je bilo upravo za tridesetak lano
va obitelji i najbliskijih prijatelja koji su do li uoi velike proslave koju smo za
sve ostale organizirali poslije u dvorcu. Bilo je fantastino.
U ivao sam u svakom trenutku uoi samog dogaaja: ku anju hrane i vina, odabiru glazbe.
Sve je proteklo uistinu glatko - a to je zapravo nevjerojatno s obzirom na to ko
liko su svi dogovori bilo komplicirani -sve dok se nije pojavio problem dopreman
ja vjenanice s druge strane Irskoga mora. Morate voditi rauna o injenici da do dana
vjenanja nisam smio vidjeti Victorijinu vjenanicu. Ljudi iz asopisa OKI bili su to
liko nervozni da su unajmili mali privatni zrakoplov kojim smo do li u Irsku. Broo
klvn, ja, Victoria, njezina mama i tata, sestra Louise - sa svojom kerkicom Liber
tv - te brat Christian... svi smo se ve smjestili u skueni prostor kada nas je pos
ada izvijestila da velika kutija s Velikom tajnom ne stane u prtlja nik zrakoplova
. A to je znailo da je haljinu potrebno izvaditi iz kutije i unijeti je kroz putn
ika vrata. Mene su stoga poslali na pistu, da ondje stojim zatvorenih oiju. I tako
sam
Sudbonosno "da" / 177
stajao punih dvadeset minuta. Tijekom cijelog leta do Dublina morao sam sjediti
leima okrenut prema vjenanici, i, naravno, im smo sletjeli, morali smo ponoviti cij
eli postupak. Nisam smio vidjeti haljinu, i morali smo, naravno, biti sigurni da
se nee sluajno nai u neijem objektivu. teta: da je netko sve snimao, od tog poslijep
odneva ispao bi odlian nijemi film.
U dvorac smo do li dva dana uoi vjenanja. Mama i tata doputovali su zrakoplovom, a s
utradan naveer poeli su pristizati i ostali uzvanici. Veer uoi vjenanja priredili smo
veliku veeru za sve. Nakon nje smo Victoria i ja izi li u etnju. Uputili smo se do
velikog atora pod kojim e se odr ati prijem. Iznad ulaza se nalazio maleni vijenac o
d grana, bo ikovine i cvijea. Ja sam ponio dvije a e i bocu pjenu ca. Victoriji sam upra
vo ponavljao koliko je volim, i u tom je trenutku neoekivano poela sipiti ki ica. S
obzirom na to da je bila topla ljetna veer, savr eno se uklapala u atmosferu. Nisam
mogao ni zamisliti ne to romantinije.
Na koncu su mladenka i mlado enja morali otii svatko u svoju sobu. Victoria je u dv
orcu, dakako, imala najbolju sobu: na svadbeni apartman. Ja sam se morao zadovolj
iti gostinjskom sobom u prizemlju. Prije odlaska na spavanje, na ao sam se s Unite
dovim igraima i nekolicinom dugogodi njih prijatelja: veer nije bila ona prava, luda
momaka veer. Svi su bili prilino umorni, tako da smo samo popili po par pia i odigr
ali nekoliko partija biljara. U dva iza ponoi i posve trijezan, oti ao sam spavati
uoi vjenanja. Ujutro sam elio izgledati pristojno i biti siguran da u zapamtiti svak
i trenutak.
Kad sam se vratio u sobu, poeo me muiti moj govor. Znao sam da elim mami i tati zah
valiti na svemu, kao i Lynne i Joanne; zahvaliti Jackie i Tonvju, te Victorijino
m bratu i sestri, to se u njihovoj obitelji osjeam tako dobrodo lo: Christian mi je
postao gotovo poput brata kojeg sam oduvijek elio. I potom jo govoriti o Victoriji
, koja e, u toj fazi proslave, ve biti moja supruga. Ve sam pomislio kako e pronala en
je rijei koje e na primjeren nain opisati to doista osjeam morati priekati da popijem
pjenu ca i prepustim se trenutku. Nazvao sam Peregrinea:
- Oprosti, Peregrine. Stvar je u mojem govoru... Jo nisam siguran da u uspjeti rei
sve to tono elim. Ni da u upotrijebiti adekvatne rijei.
Moj poziv zatekao ga je jo budnog. Barem mi je tako rekao.
- Nema problema. Dolazim odmah.
Pet minuta poslije, stajao sam na rubu kreveta, a Peregrine je bio dovukao stoli
cu i sjeo ispred mene.
- Hajde, da ujem, pa u ti dati pokoji savjet. Bit u publika.
Bilo mi je pomalo neugodno, no on me uvjeravao da e mi tako biti i sutra, pa ovo
mo e poslu iti kao dobra vje ba. Ve nakon mojih prvih reenica poeo se glasno naka ljavati.
Ja sam hrabro i ao dalje, a on mi je poeo dobacivati razne komentare:
- To ba i nije smije no!
Poeo je lupkati stolicom. U biti, radio je sve samo da me nekako izbaci iz takta.
Znao je da e s govorom sve biti u redu: izmijenili smo dvije-tri stvari, no ja n
a samoj proslavi uope nisam upotrijebio napisani tekst. Samo mi je poku ao pokazati
kako e izgledati kada budem stajao pred svim tim ljudima. Kada me Peregrine pres
tao gnjaviti, ve sam bio spreman za spavanje. Ja sam barem imao kakvu-takvu pomo.
A moj kum, Gary Neville, morao se preznojavati posve sam.
Sutradan ujutro nervozno sam hodao amo-tamo hodnikom i razmi ljao o svemu to me eka.
Sluajno sam se na ao pred Garvjevom sobom i uo ga kako ne to govori. Nemogue je da tel
efonira, soba nema telefon. S obzirom na kamene zidove dvorca morao je imati vra k
u sreu da dobije pristojan signal na mobitelu. Nisam se mogao prestati pitati to t
ono radi. Otvorio sam vrata koliko sam mogao ti e. Gary je stajao pred ogledalom, u
ruci dr ao dezodorans koji je slu io kao mikrofon, i tako uvje bavao govor. Naravno,
znao sam kako mu je, nakon onoga to sam ja iskusio prije spavanja. Ali sam ipak p
rasnuo u smijeh a Gary mi se pridru io. Bit e to velik dan, i to ne samo za mene. T
ek kada je k njemu do la manikirka uvidio sam koliko je du nost shvatio ozbiljno. I
bila mi je to velika ast: Gaz je za moje vjenanje prvi put dao urediti nokte.
Poeli su dolaziti uzvanici koji e nazoiti sveanosti u na oj maloj "kapelici". To mi je
dobro do lo jer sam zahvaljujui njima mogao malo zaboraviti vlastitu nervozu. Spre
mio sam se i spustio u dvoranu za prijem kako bih se sa svima pozdravio. Melanie
, Emma i Mel B, pice Girls, ,do le su praktiki prve. Prema meni su oduvijek bile div
ne, iako sam u njihovu dru tvu pomalo stidljiv. No uz njih se barem nikada ne mora
m muiti s tra enjem tema. One se uvijek pobrinu da razgovor ne zapinje. inilo mi se
da su uzbuene koliko i ja, da ih zanima sve to se dogaa. Dolje su bili i mama i tat
a i trudili se da mi odagnaju nervozu.
Obiaj je da vozi kum, zar ne? Ja sam zakljuio da mi taj obiaj ne odgovara. Ionako s
am najgori suvoza na svijetu i, premda vo nja od dvorca do te na e kapelice traje nep
une dvije minute, inilo mi se da bi i to moglo biti dovoljno da s Garvjem zaglavi
m u blatu. Osim toga, mlado enjin je auto bio Bentlev Continental. Nisam mogao pro
pustiti priliku da ga vozim. Naposljetku, ja ga plaam. Odvezli smo se do kapelice
i tada sam prvi put vidio kako je ureena unutra njost. Iznad nas su se uli helikopt
eri sa snimateljima, no kada smo se uspeli prastarim, mahovinom prekrivenim stub
ama, zvuk potoka koji tee ispod pokrio je sve ostale zvukove. Imao sam dojam da s
am se na ao u bajci: siu na svjetla iznad nas, posvuda crvene ru e, br ljan na zidovima i
miris mahovine. Victoria je sve isplanirala do najsitnije pojedinosti i bilo je
predivno. U tom trenutku prvi sam put osjetio stezanje u grlu.
Biskup biskupije Cork, koji je vodio obred, ve je bio na mjestu, u svojoj purpurn
oj odori. Divan ovjek. I, dakako, vatreni navija Manchester Uniteda. On je obavio

i blagoslov te na e "kapelice", kako bi se u njoj mogao obaviti obred vjenanja. Irs
ka ima dvanaest biskupa, a od na eg vjenanja, ostalih jedanaest "na eg" biskupa zove
"Purpurni pice". Dok su uzvanici ulazili, stajao sam ispred oltara koji je Peregr
ine izradio od grana i granica. Uz pratnju harfe i violine sve je bilo savr eno i t
ako smirujue, a ja sam osjeao kako drhturim poput lista na vjetru. I preznojavam s
e: unutra je bilo jako toplo. Pogledao sam oko sebe: do li su svi lanovi obitelji,
tete, strievi, moji baka i djed, Spajsice, moj prijatelj Dave Gardner, roditelji
Garvja Nevillea; ukupno dvadesetak-tridesetak
osoba. A svi uzbueni, u i ekivanju. uo sam kako se vani zaustavlja jo jedan automobil:
sti e Victoria.
Noge su me poele izdavati i prije nego to sam je ugledao. Glazba se pojaala. Gotovo
je, padam.
Na ulazu se pojavio Tony, Victorijin otac. Gotovo. Nema me.
I tada je u la Victoria. Okrenuo sam se. U naruju sam dr ao Brooklvna i osjeao peckanj
e u oima. Prvo sam ugledao Emmu Bunton. Njoj su se suze slijevale u potocima, a m
ene je to, dakako, dotuklo. Ve sam mrcao; netko mi je morao dodati maramicu. Tada
sam ugledao Victoriju. Nju sam odabrao jer obo avam sve to ima veze s njom: izgled
- te noge - karakter, smisao za humor. Znao sam da nju poznajem i razumijem bolj
e nego ikoga. Oduvijek smo bili stvoreni jedno za drugo. No dok je polagano pril
azila oltaru, vidio sam jednu posve drugu osobu. Bilo je to jedno od najfantastin
ijih iskustava u mojem ivotu, ne to to je u asno te ko pretoiti u rijei. Imao sam dojam d
je vidim u posve novom svjetlu, kao daje preda mnom prvi put. Je li stvar bila u
vjenanici? U atmosferi? injenici da emo postati mu em i enom? Victoria je bila sve to
sam znao i sve to sam elio, no odjednom mi se uinilo i da je jo puno vi e. Dotada sam
mislio da znam to osjeam prema njoj, no ni sluajno nisam bio pripremljen za osjeaje
koji su me obuzeli u tom trenutku. Victoria je bila ljep a no ikada, ljep a no to sam
mogao i sanjati.
Onaj je rupi bio vla an od suza. Victoria je do la do mene, a ja se vi e nisam mogao suz
dr ati. Nagnuo sam se i poljubio je. Ona me pogledala, kao da eli rei:
- Sino smo imali generalnu probu i ini mi se da ovo nije u scenariju.
Poeo je obred. Sve je i lo bez problema do trenutka kada je trebalo rei "Da". Tada s
mo se oboje izbezumili. Glasovi su poeli drhtati, suze ponovno tei: ovaj put i njo
j i meni.
Odjeu u kojoj smo se vjenali zadr ali smo i na prijemu na koji su do li svi pozvani. N
isu uspjeli doi samo Elton John i njegov partner David Furnish. Elton je ak bio ob
eao da e pjevati na prijemu, no razbolio se ujutro na dan vjenanja. Nedostajali su
nam, no u toj smo
Gore lijevo: Nemo protiv Rumunjske na Europskom prvenstvu 2000.
Sredina lijevo:... osam dana nakon razoaranja protiv Portugala.
Sredina desno: "Budi bez brige, bit u uz tebe." Engleski izbornik Kevin Keegan uv
ijek je pru ao veliku potporu.
Lijevo: " elim ostati na ovoj du nosti." Prvi put kapetan engleske reprezentacije, p
rotiv Italije, 15. studenoga 2000.
Gore: Amaterska gluma na FIFA-inom Svjetskom klupskom prvenstvu u veljai 2000. Mo
je jedino iskljuenje u Unitedovu dresu.
se situaciji vi e brinuli za Eltonovo zdravlje nego zbog injenice da nisu do li na vj
enanje, dok je Eltona, ini mi se, vi e brinulo to nas je iznevjerio nego to se tako lo e
osjea. Na koncu smo bili radosni to se pokazalo da nije bilo ni ta ozbiljno.
Za stolovima pod atorom smjestilo se gotovo 300 prijatelja i roaka. Bilo je divno
pogledati uokolo i vidjeti tolike ljude koji ti u ivotu ne to znae, a sada su svi za
jedno i zabavljaju se. Jeli smo, no neposredno prije deserta Victoria i ja oti li
smo se preodjenuti. Meni se moje odijelo jako svialo i vjerojatno bih bio ostao u
njemu, no Victoria ba i nije imala izbora. Dio njezine vjenanice sastojao se od k
orzeta koji je izradio izvjesni gospodin Pearl, nevjerojatan mali tip koji je i
sam svakodnevno nosio korzet: ak si je dao izvaditi rebro kako bi imao u i struk. V
ictoriji je sada ve bilo jako neudobno, pa smo s Brooklvnom oti li u dvorac, u apar
tman, i odjenuli se za preostali dio veeri.
Sjedili smo na stolcima nalik prijestolju - i na sin imao je jednako ukra enu stoliu
- za glavnim stolom. Sve je to, dakako, bilo dio ale: ipak smo u dvorcu, zar ne?
A nas dvoje taj smo dan bili gospodar i gospodarica dvorca. Na je mali gospodii na
sebi imao Ijubiastocr-veno odijelo i u njemu izgledao fantastino. ini mi se da se z
a njega vezao kao ja za onu pa evsku odoru na jednom drugom, davnom vjenanju u obit
elji Beckham. Meutim, im smo se vratili na proslavu, Brooklvn je zakljuio da je poj
eo ne to to mu se nije dopalo, te je povratio po sebi i meni. Uvijek mo ete raunati na
to da e se dijete pobrinuti da ljudi situaciju ne shvate preozbiljno.
Dok sam brisao sebe i njega, pomislio sam kako je to najbolja mogua priprema za g
ovore koji su slijedili.
Zahvaljujui mojem sinu, i Peregrineu, ja sam se sa svojim govorom uspio nekako pr
ovui. Poslije su me jedino zafrkavali da sam, svakih nekoliko minuta govorio:
- Dakle, dame i gospodo, htio bih rei...
Sljedei je govornik bio Tony. Govorio je ba kako je i trebalo: s puno ljubavi. Vic
toria i ja ponovno smo jedva zadr avali suze. ini mi se da je on tono znao kako se o
sjeamo.
- David i Victoria odrasli su na petnaest minuta vo nje jedno od drugoga, lako se
tada nisu poznavali, velik dio njihove pro losti i odrastanja bio je slian. Oboje s
u nastojali ne to postii u ivotu i marljivo se trudili da im to uspije. Dok je Victo
ria i la u plesnu kolu, David je trenirao nogomet. I jedno i drugo ulo ili su silno v
rijeme i napore u to to su postigli i to imaju. A sada su pravi sretnici jer su se
nakon toliko vremena prona li.
Na redu je bio Gary: bez mog znanja, moj je kum Victoriju zamolio da mu posudi j
edan od svojih saronga. Kada je na red do ao njegov govor, svi su ve bili popili do
voljno vina da ga mogu saslu ati u najboljem raspolo enju. Nisam imao pojma to e rei. I
li uiniti. U svakom sluaju, poetak je bio dobar: ustao je omotan sarongom. Gary je
bio doista duhovit, no bilo je ne to emu su se gosti smijali jo i vi e nego njegovim al
ama: nakon to bi izvalio neki tos zaboravio je odmaknuti mikrofon pa se preko zvuni
ka ulo kako se smije svojim alama. Bio je nervozan kao i ja, ali Pio je divan. Kao
to je divan bio i itav taj dan.
lako smo za tu veer posudili Peregrineovu dadilju, Victoria i ja odnijeli smo Bro
oklvna u dvorac i pripremili ga za spavanje. Potom smo se vratili u ator u kojem
se nastavljala proslava: sve je bilo puno jastuka, jastuia i draperija. Vrlo orije
ntalna, pomalo indonezijska atmosfera. Mladenka i mlado enja morali su, naravno, o
tvoriti ples, dok su ljudi polako pristizali s veere. Sljedea dva-tri sata imali s
mo priliku obilaziti proslavu i pozdraviti se sa svima, popriati i slikati se, a
zatim smo, tono u pono, svi izi ii pogledati vatromet. Predstava je bila udesna, ak ni
Victoria i ja nismo tono znali kako e izgledati. A bilo je savr eno: spektakularna
kruna na eg najljep eg dana.
Bio sam neizmjerno sretan, neizmjerno ponosan: zadovoljan kao nikada u ivotu. Vic
toria i ja bili smo odu evljeni to smo i slu beno postali gospodinom i gospoom, mu em i e
nom. A kada se tako osjeate, pretpostavljate da i ostali dijele va u radost. Naposl
jetku, u nogomet-nome je svijetu trenerima obino drago kada se netko od njihovih
igraa o eni i smiri. No tijekom prvih dana i tjedana nakon vjenanja, izgledalo je da
bih ja mogao postati iznimkom od tog dokazanog pravila.
Pred nama su bile pripreme, a ja sam, poput svakog tek o enjenog ovjeka, udio za med
enim mjesecom. Prva se momad ionako podijelila: veina igraa bila je na turneji u Au
straliji, dok je engleski dio, koji je trenirao poetkom ljeta zbog meunarodnih obv
eza, dobio jo nekoliko slobodnih dana. Mo da sam pogrije io, no zatra io sam jo dva dana
vi e, kako bismo Victoria i ja mogli ostati tjedan dana u inozemstvu. Zapravo, ni
sam tra io ja: u moje ime to je zatra io moj agent Tony Stephens. On se ionako treba
o poslovno sastati s Unitedovim predsjednikom, Martinom Edvvardsom. Razgovarali
su o vjenanju i Tony je spomenuo kako molim jo dva dana, da mogu u miru otii na nek
o egzotino mjesto. Ba nam se nije putovalo zrakoplovom ako se praktiki po dolasku v
e moramo spremati za povratak. Martin Edvvards rekao je kako dr i da ne bi trebalo
biti problema, no kada je veliki ef uo za to, stekao je dojam da sam ne to poku ao izv
ui iza njegovih lea. Nije bio odu evljen i to mi je dao do znanja. Ne samo da sam do
bio jezikovu juhu preko telefona, nego sam se morao zadovoljiti ekspresnim meden
im mjesecom, pojaviti se i - prije nego to su se pojavili ostali reprezentativci

i dok je ostatak prve momadi jo bio na suprotnoj strani svijeta - trenirati s reze
rvama.
Nije bilo va no to smo tek nedavno osvojili trostruku krunu. Mo da smo u novu sezonu
mogli ui uvjereni da bismo taj pothvat mogli i ponoviti. No bez obzira na sve, ef
je naumio pobrinuti se da nitko ni ta ne uzima zdravo za gotovo.Vjerojatno me poku a
vao spustiti na zemlju: upravo sam pro ivio est najfantastinijih mjeseci u ivotu i ini
lo mi se da stvari ne mogu biti bolje, ni na Old Traffordu, ni kod kue. Da me pit
ao, efu bih rekao da mi nije trebala pljuska na poetku priprema. Stvari u Unitedu
tako vjerojatno oduvijek funkcioniraju: im se pojavi prvi znak da netko malo di e g
lavu, netko e ga ve - bio to suigra, netko od klupskog osoblja ili sam veliki ef - v
ratiti na mjesto koje mu pripada. Meni se to inilo nepravednim, no shvaao sam razl
oge za takvu efovu rekaciju. Kao i uvijek, radio je ono to je smatrao najboljim za
momad. Meni je preostalo samo jedno: ozbiljno prionuti poslu i zaboraviti cijelu
epizodu.
Od onog fantastinog polufinala s Arsenalom, momad se osjeala nepobjedivom: u svaku
utakmicu ulazili smo sigurni da emo pobijediti. To se samopouzdanje prenijelo i u
sezonu 1999/2000. Odlino smo poeli i sljedeih devet mjeseci praktiki samo grabili n
aprijed. ak ni rijetki porazi - sjeam se da nas je Chelsea na svojem terenu pobije
dio s 5:0 - nisu smetali na em raspolo enju i tempu. Srea koju sam do ivljavao kod kue n
ekako je samo pojaavala sreu koju sam osjeao igrajui nogomet - i za United i za repr
ezentaciju. Nakon Francuske '98., ak ni u najmranijim trenucima nisam ni pomi ljao n
a to da mo da vi e neu igrati za domovinu. to god drugi govorili, bio sam ponosan to ig
ram na meunarodnoj sceni i nikada nisam razmi ljao o otkazivanju, ak i ako bih time
smanjio pritisak koji sam osjeao. Sumnjao sam samo, dugorono gledano, u svoju repr
ezentativnu budunost pod Glennom Hoddleom. Uvijek sam imao dojam da e on tra iti nain
da me, prije ili kasnije, izostavi iz svojih planova.
U jesen 1998. prilino smo lo e zapoeli kvalifikacije za sljedee Europsko prvenstvo. N
avijai nisu bili odu evljeni, a i neki mediji poeli su izra avati zahtjeve za smjenom
izbornika. I unato tome, kada je do lo do promjene do ivjeli smo ok, kako zbog same inj
enice, tako i zbog naina na koji je do lo do smjene. Ne znam koliko je za sve bio k
riv sam Glenn, a koliko su sve zakuhali novinari. Kada sam prvi put uo da se citi
raju neke njegove izjave date u novinskom intervjuu o hendikepiranim ljudima i n
jihovim pro lim ivotima, odmah sam znao da e se iz svega izroditi veliki problemi. O
djednom su, preko noi, svi po eljeli ne to rei o tome, a meu njima i premijer. Kada se
neka tema nae na naslovnicama novina, sve se razvija tolikom brzinom da se ovjek n
e stigne snai. Poetkom veljae, samo nekoliko dana nakon objavljivanja tog intervjua
, Glenn je ve bio dio povijesti. Nogometni savez odr ao je suludu konferenciju za n
ovinare na kojoj je objavljena odluka, a jednog navijaa reprezentacije s nje su m
orali odvui na silu. Unato injenici da se nismo slagali dok je bio izbornik, shvaao
sam koliko je to za Glenna bio te ak trenutak.
Hovvard VVilkinson postavljen je za privremenog izbornika u dvije prijateljske u
takmice. Odluujui o trajnome rje enju, Nogometni savez za izbornika nije mogao posta
viti ovjeka koji bi se vi e razlikovao od prethodnika. Oduvijek sam se divio igri m
omadi koje je trenirao Kevin Keegan i u ivao slu ati ga kako govori o nogometu. Cijen
io sam njegovu strast i iskrenost. Bio sam istinski uzbuen kada sam do ao na prvi t
rening reprezentacije pod njegovim vodstvom, tijekom mini-priprema za susret s P
oljskom na Wembleyju. Oduvijek mi se inilo da bi, u idealnome svijetu, bilo koris
no moi udru iti Hoddleove i Keeganove prednosti. Glenn je vrlo dobar trener koji, in
i mi se, ima problema u odnosima s pojedinim igraima. Kevin je pak apsolutno fant
astian kada je rije o odnosima. Od samog poetka na ih treninga na Bisham Abbevju, uoi
utakmice s Poljskom, Kevinova je gorljivost svima ulila novu snagu. Jednostavno
nas je nadahnjivao, ukazivao nam na to to sve mo emo postii kao engleski reprezentat
ivci. U subotu, tog lijepog proljetnog dana na VVemblevju, svi su bili spremni.
Navijai takoer. Scholesy je dao tri gola i jednostavno pomeo poljsku izabranu vrst
u. ini mi se da je cijela zemlja smatrala da je Kevin pravi ovjek za voenje repreze
ntacije, a njemu je, da bi pristao na stalni anga man, bila dovoljna ta pobijeda o
d 3:1.
Atmosfera u engleskoj izabranoj vrsti pod Kevinom je bila izvrsna, no proboj do

Europskog prvenstva 2000. bio je muan: morali smo u dodatne kvalifikacije sa kotsk
om. U subotu smo na Hampden Parku pobijedili s 2:0, no nakon toga je, ve sljedee s
rijede na VVemblevju, Don Hutchison dao gol za njih ne to prije svr etka prvog poluv
remena, a mi smo, iskreno govorei, potkraj utakmice, jedva odolijevali napadima.
Meutim, va no je bilo kvalificirati se. Pred nama je bilo est mjeseci. Dovoljno vrem
ena da zaboravimo kako smo igrali i da se, umjesto toga, koncentriramo na uigrav
anje za Europsko prvenstvo. Meni se inilo da e sve biti u redu i imao sam povjeren
ja u Kevina kao izbornika. U vrijeme kada smo se provukli u nadmetanju sa kotskom
, ve sam bio prona ao i dobar razlog da mu vjerujem i kao ovjeku.
Sredinom listopada 1999. u tjedan dana igrali smo dvije kvalifikacijske utakmice
za Euro 2000. Igrali smo s Luksemburgom na VVemblevju i zatim, etiri dana kasnij
e, u srijedu, s Poljskom u Var avi. Bio sam u sobi u hotelu u kojem se smjestila e
ngleska reprezentacija. Bo je petak naveer, uoi prve od, kako e se pokazati, dviju
vrlo va nih utakmica za Englesku. U jednom trenutku oglasio se moj mobitel. Zvala
me Victoria, od svojih roditelja. Znala je da joj, veer uoi utakmice, hotel ne bi
smio dopustiti spajanje na telefon u mojoj sobi. Lo a veza samo je pogor ala stvar,
no i kroz pi tanje i pucketanje uo sam to je bilo potrebno. Policija se javila u vez
i s primljenom dojavom. Prema njihovom mi ljenju, netko e sutradan, dok u ja na VVem
blevju braniti engleske boje, poku ati oteti Victoriju i Brooklvna. Odjednom sam s
tekao dojam da mi sve nekako izmie iz ruku, da gubim tlo pod nogama. to u sada? Kom
e u rei? Victoriji vjerojatno nije bilo nimalo lak e to sam se tako okirao, to gotovo n
isam mogao pojmiti to mi govori. Uspio sam rei samo:
- Odmah u te nazvati.
Prvo sam razgovarao s Garvjem Nevilleom. Bez razmi ljanja rekao mi je:
- Mora rei izborniku. Idi do Kevina.
Do ao sam do njegove sobe, pokucao na vrata i u ao. Uvjeren sam da je Kevin na meni
odmah vidio da ne to nije u redu. Tresao sam se i osjeao muninu. Gotovo bez daha, is
priao sam to se dogodilo. Kevin mi je prvo rekao da razumije kako mi je, a kada ta
ko izgubi kontrolu, ovjeku su najpotrebnije upravo te rijei.
- Davide, i ja sam bio u takvoj situaciji. Dok sam igrao u Njemakoj, smru su prije
tili i meni i mojoj eni. Znam da ti je u asno. Moramo otii do tvoje ene i sina. Idemo
zajedno. Ne to emo rije iti.
Ve je bilo deset naveer. Za nekoliko minuta ve smo bili u autu - ja, Kevin i Ray Wh
itworth, koji je u reprezentaciji bio zadu en za sigurnost - a ja sam nazvao Victo
riju kako bih joj rekao da dolazimo. Odvezli smo se do Tonvja i Jackie. im smo u li
, i premda nije poznavao ni Victoriju ni njezine roditelje, Kevin je preuzeo nad
zor nad situacijom. Poznavao je
mene, a na vlastite je oi vidio u kakvom je stanju Victoria: trebao nam je upravo
takav ovjek, netko tko je stalo en i zna to treba raditi.
- Najbolje je da doete u na hotel. Cijeli je rezerviran za reprezentaciju. Imamo v
lastito osiguranje. Nitko ne ulazi. Spakirajte najnu nije. Uzmite Brooklvna. David
i ja sada emo se vratiti u hotel, srediti sobe i doekati vas ondje.
S njima su do li i Tony i Jackie. Kevin je bio upravo sjajan, i to u trenutku kada
smo ga najvi e trebali. Sve je obavio bez razmi ljanja i kolebanja, iako nas je sut
radan poslije podne oekivala utakmica. Ne samo da je bio sjajan trener, nego je d
avao sve od sebe da nam pomogne - jednostavno stoga to je to elio, a ne jer je mis
lio da mora. Nikada neu zaboraviti kako se ponio u toj situaciji: nitko od nas ni
je se mogao nai u sigurnijim, pouzdanijim rukama od Kevinovih. Prije toga imali s
mo dobar odnos i, posve razumljivo, na je odnos i danas takav. Meutim, to to je uini
o bio je spreman uiniti za svakog igraa reprezentacije. tovi e, potpuno sam uvjeren d
a bi, da se na ao u istim okolnostima i bio u mogunosti pomoi, Kevin jednako pomogao
svakome, bez obzira o kome je rije. Jednostavno je divan ovjek.
Victoria i Brooklvn spavali su u mojoj sobi. Sutradan je Kevina zanimalo samo to
ja mislim da bih trebao uiniti.
- Davide, posve mi je jasno to si sino pro ivio. Ako eli igrati... super, trebam te. A
ko nisi siguran, i to je u redu. elim da sam odlui . Sam najbolje zna kako se osjea . Ui
i to god smatra najispravnijim.
Igrao sam i Luksemburg smo pobijedili sa 6:0. A to je znailo da emo o svojoj sudbi
ni odluivati tog tjedna na utakmici u Poljskoj. Bila je to vrlo va na utakmica i Ke
vin je bio pod velikim pritiskom glede ishoda. Unato tome, u nedjelju naveer, prij
e odlaska na put, ponovili smo isti razgovor.
- Ako osjea da mora biti uz obitelj, ne brini. Ne mora ii s nama. Mo e ostati ovdje, ak
je potrebno, i brinuti se za Victoriju i Brooklvna.
Sjeo sam s Victorijom i upitao je to ona smatra najboljim rje enjem. Instinkt mi je
govorio da trebam ostati, no ona je situaciju promatrala realnije.
- Sve e biti u redu. Sada imamo ljude koji nas uvaju. Ovo je tvoj posao. Igra za En
glesku. Treba ii.
I otputovao sam; a Victoria je imala pravo. To je bila ispravna odluka, iako je
utakmica u Var avi bila u asna i zavr ila rezultatom 0:0, to je znailo da jo dva mjeseca
moramo ekati rezultat vedske, koja je tada pobijedila Poljsku kod kue. Tek tada zna
li smo da smo se domogli onog dodatnog doigravanja sa kotima.
Do Bo ia 1999. sve je ve bilo odlueno i, premda ni igra ni rezultati nisu Pili spekta
kularni, Engleska e sljedee ljeto igrati na Europskom prvenstvu. U meuvremenu, za N
ovu godinu 2000., United se spremao na drugi kraj svijeta. Kao osvajai Lige prvak
a pozvani smo na sudjelovanje na premijernom FIFA-inom Svjetskom klupskom prvens
tvu u Brazilu. Nema sumnje da je to bila velika ast, nastup koristan za United, a
li i za ugled engleskog klupskog nogometa. Kvaka je bila u terminu: natjecanje s
e trebalo odr ati u Brazilu, u sijenju. Prije toga, cijela je pria izazvala prilinu b
uru, osobito kada se doznalo daje Nogometni savez, budui da emo biti u inozemstvu
u vrijeme odr avanja utakmica treeg kola, odluio Unitedu dopustiti da propusti cijel
i FA kup za sezonu 1999/2000.
Tko god je imao nekakve veze s nogometom elio je izraziti mi ljenje u vezi s tim pi
tanjem. Svi znaju daje FA kup fantastino natjecanje, najstarije takve vrste na sv
ijetu. Tvrdilo se da e injenica da United, kao branitelj naslova, nee sudjelovati u
kupu, posve potkopati njegovu tradiciju i kredibilitet. Jedan klub dobiva povla t
eni polo aj nau trb svih ostalih. U pojedinim sluajevima stjecao se dojam da se to pi
tanje koristi samo kao izlika za napad na United. Ja ne vidim to smo drugo mogli
uiniti u danim okolnostima. Mislim da su svi znali da moramo ii. Bez obzira to se t
o novo natjecanje odr avalo u nezgodno vrijeme, radilo se o dogaaju na svjetskoj ra
zini - u FIFA-inoj organizaciji - a odbijanje ne bi nanijelo tetu samo nama. Na kod
ilo bi i cjelokupnom engleskom nogometu.
Iskreno govorei, mi u Unitedovoj svlaionici o tome smo raspravljali koliko i svi i
zvan Old Trafforda. Veselili smo se odlasku u Brazil i igranju
protiv klubova iz drugih dijelova svijeta. No svi su bili nesretni zbog propu tanj
a FA kupa. Sjetite se samo onog pro losezonskog polufinala protiv Arsenala i final
a protiv Nevvcastlea: te su nam utakmice i to nadmetanje znaili jako puno. inilo n
am se da nije u redu ne braniti naslov. Mo da su nam mogli dopustiti da automatski
uemo u etvrto kolo dok nas nema, a zatim da se ukljuimo nakon povratka. Ne znam...
To su trebali rije iti Savez i klub. Odluka nikako nije ovisila o nama: sve je ve
bilo odlueno, idemo u Brazil, i to je sve. ovjek odrasta uz stalni raspored engles
ke nogometne sezone: nekako u vrijeme kada su se svi pripremali za bespo tedni okr a
j s velikim klubovima, te ke terene i najgore vremenske uvjete, mi smo se spremali
za sunce, pla e i temperature preko 35 stupnjeva.
Ne znam za druge, no ja ni najmanje ne alim zbog tog iskustva. Unato svemu to se do
godilo meni osobno, kao i injenici da su svi ve odavno zaboravili taj turnir, da m
ogu ponovo birati, ne bih ga propustio. Kao prvo, na njemu smo profitirali kao m
omad, budui da smo du e vrijeme bili zajedno, daleko od doma i da smo punili baterij
e za nastavak sezone kod kue. Ionako bismo, ini mi se, osvojili domae prvenstvo, no
iz Brazila smo se vratili u prilino doProj formi. I podosta preplanuli. Pokazalo
se da je meni cijela pustolovina bila slinija odmoru. Iskljuen sam u prvoj utakmi
ci, protiv meksike Necaxe, a to je znailo da ne igram u sljedeoj utakmici. Na koncu
sam odigrao samo dvadeset minuta posljednje utakmice, protiv South Melbournea,
no tada smo ve bili ispali iz turnira.
Bio je to grozan osjeaj: moj prvi crveni karton u Unitedovu dresu. Krenuo sam na
visoku loptu koja je odskoila u blizini centra. U sraz sam u ao s jednom jedinom na
mjerom - doi do lopte - tako da sam bio okiran kada me sudac iskljuio. Poslije sam
gledao snimku i moram priznati da start na televiziji izgleda gadno. Meni se, meu
tim, inilo da nisam uinio ni ta nedopu teno i osjetio sam olak anje zbog injenice da ef d
jeli moj stav. Nakon utakmice bio je jako ljutit, ne na mene, nego na suce. ini m
i se da su me iskljuili velikim dijelom zbog reakcije meksikog igraa. Vjerojatno sa
m trebao vi e razmi ljati o tome
da smo u Ju noj Americi i da tamo sve mo da i nije isto kao kod nas. Te sam veeri bio
krajnje utuen, mada moram priznati da na koncu, nakon nekoliko dana izle avanja uz
bazen dok su ostali deki bili zatoeni u sobama uoi utakmice s Vasco da Gamom, i ni
sam bio toliko razoaran situacijom u kojoj sam se na ao.
Boravak u Brazilu bio je fantastian. Sjeam se kako sam se jedne veeri sam uputio do
Copacabane. 0 toj pla i esto sam slu ao, ali to je ne to to naprosto morate vidjeti. Pr
ote e se, tako se barem ini, kilometrima i kilometrima. Golovi i maleni reflektori
rasporeeni su po cijeloj pla i. I, do kuda vam se e pogled, klinci - tisue djece - igr
aju nogomet na pijesku. Nije nikakvo udo to su Brazilci svjetski prvaci. Svi ti dek
i ili su igrali utakmice ili vje bali driblinge i trikove, odr avali loptu u zraku i
li igrali "tenis" glavom, po dvojica ili trojica pokazivali udarce i okrete. Raz
ina prirodne nadarenosti upravo je nevjerojatna. Dvojica djeaka su me prepoznala
i zamolila me da izvedem nekoliko slobodnih udaraca dok su njihovi prijatelji ot
i li na gol. Ako nogomet ima du u, ona zasigurno ivi Pa na toj pla i. Nikada neu zaboravi
ti veer koju sam proveo s tim djeacima.
Brazilom u sijenju vlada vruina. Odlino vrijeme za odmor ili nonu etnju uz more. Ali
za igranje nogometa? ini mi se daje to svima nama bila dobra lekcija. Ljudi se ru
gaju Englezima u inozemstvu, smiju se osjetljivosti na sunce. Kada je bila rije o
Unitedu u Riju, na Svjetskom klupskom prvenstvu, ale i nisu bile osobito pretjer
ane. Kada smo prvi put stigli na Maracanu, oznojili smo se ve od etnje od autobusa
do ulaza na stadion. U li smo u svlaionicu i sjeam se da je nekolicina mladia upravo
komentirala kako je vrue i odjednom zamuknula: nasred sobe nalazilo se sedam kre
veta s maskama za kisik koje su vis-jele sa stropa. ini mi se da smo svi ostali b
ez teksta. to nas ovdje eka?
Kada smo izlazili na zagrijavanje - ako mo emo govoriti o zagrijavanju u jedan pop
odne i na temperaturi vi oj od trideset sedam stupnjeva - Albert Morgan, Unitedov o
vjek zadu en za opremu, dao nam je opremu koju nosimo i inae. Meksikanci su polagan
o trali u dresovima
bez rukava. Mi smo istrali u crnim gornjim dijelovima trenirke i pod hitno potra it
i hladovinu uz aut-liniju pod tribinama. Albert je divan, ali jo smo mu dugo pili
krv zbog tog poslijepodneva. Nitko od nas nee zaboraviti tih trinaest dana u Bra
zilu. Bila je ast ondje igrati za klub i upoznati nove ljude: djeake na Copacabani
i mladie u omladinskim programima, gore u favelasima, naseljima straara, koje smo
posjetili za boravka u Riju, gdje smo branili Unitedove boje i u ivali povlasticu
da se osobno upoznamo s tamo njim nainom ivota.
Vratili smo se odlino raspolo eni. Koliko god mi je ondje bilo dobro, jedva sam ekao
susret s Victorijom i Brooklvnom. Jedva sam ekao malo blata, vjetra i ki e, nastav
ak sezone. U redu, nismo se mogli radovati FA kupu, no dok nas nije bilo, nijedn
a momad nije uspjela smanjiti na u prednost: imali smo velike izglede za osvajanje
Premier lige. I jo smo sudjelovali u Ligi prvaka. U prvoj utakmici nakon povratka
igrali smo s Arsenalom na Old Traffordu. Zamalo su nas zatekli nespremne. Na ko
ncu smo ipak izvukli 1:1, a pobjeda u toj utakmici njima je mo da bila i potrebnij
a nego nama. Od tog trenutka imao sam dojam da samo nastavljamo gdje smo stali p
rije stanke. Bio sam tako opu ten i toliko u ivao u nogometu da jednostavno nije bil
o razloga za razmi ljanja o tome to bi nas moglo zaustaviti. No ekala me svojevrsna
zasjeda, a za takvo to ne bih se bolje pripremio ak ni da sam ne to o tome unaprijed
znao.
U subotu 12. veljae izgubili smo s 0:3 na gostovanju kod Nevvcastlea. To nikome a ponajmanje velikome efu - nije pomoglo u vezi s raspolo enjem tijekom sljedeeg tj
edna, dok smo se pripremali za jo jednu va nu utakmicu, gostovanje kod Leedsa. Kao t
o je sluaj u veini klubova kada nema utakmica tokom tjedna, dobili smo malo slobod
nog vremena: ja sam oti ao u kuu u Londonu, a namjeravao sam se vratiti u srijedu n
aveer radi treninga zakazanog za etvrtak prije podne. Tijekom dana Brooklvnu nije
bilo dobro. Kad je rije o prvom djetetu roditeljski strahovi su nekako jo intenziv
niji, jer ne znate dovoljno o simptomima: sve u vezi s roditeljskom ulogom je, n
aposljetku, novo. Mogue je da danas, s Romeom, ne bih bio tako zabrinut. No
te srijede oko sedam naveer Brooklvn je imao povi enu temperaturu i postao sav Pezv
oljan i usporen. Dr ao sam ga u krilu, no on jednostavno nije reagirao. Nismo znal
i to se dogaa: svaki e roditelj znati kako je to stra an osjeaj. Dok smo ekali lijenika
koji nam je rekao da Brooklvn ima gastroenteritis, ve sam bio odluio da u prenoiti
kod kue i u Manchester otii sutra ujutro.
Brooklvnu je bilo tako lo e da ga nisam mogao gledati kako se mui. Kada je napokon
zaspao - tko zna koliko je ve bilo sati - ostao sam u njegovoj sobi i nekoliko sa
ti odspavao na le aju do njegovog krevetia. Ustao sam prije est ujutro i krenuo u Ma
nchester: mislio sam jo malo putem odspavati na stra njem sjedalu automobila. Ali n
isam mogao prestati razmi ljati o svojem sinu: kako je bolestan i kako nije u redu
ostavljati njega i Victoriju. Victoria mi je rekla da trebam ii, da e s Brooklvno
m sve biti u redu, no svi su mi instinkti govorili da mi je mjesto kod kue, s nji
ma, barem do trenutka kada budem siguran da e sve biti u redu. Morao sam se osobn
o uvjeriti da se stanje pobolj alo. Nakon dvadeset minuta vo nje autocestom, zamolio
sam vozaa da se okrene. I, iskreno govorei, ak i da sam znao kakve e biti posljedic
e, odluio bih isto.
Nazvao sam United i poku ao dobiti Stevea McClarena. U devet profesionalnih godina
propustio sam samo jedan dan treninga i bio sam uvjeren da e klub, ako sve dobro
objasnim, imati razumijevanja. Nisam uspio doi do Stevea, pa sam ostavio poruku:
- Brooklvn je jako bolestan. Mogu izostati? ini mi se da bih trebao ostati uz nje
ga.
Nitko me nije nazvao.
Iz dana nje perspektive znam da sam u poruci trebao rei da zovem iz Londona, a ne i
z Manchestera. Meutim, zbog napetosti koja se izmeu mene i velikog efa pojavila u v
ezi s mojim obiteljskim ivotom, zakljuio sam da bi ga ve i samo spominjanje Londona
razbjesnilo. Brooklvn se probudio u deset i oito mu je bilo puno bolje. Ve sat vr
emena poslije bio sam u autu, na putu za Manchester. Nazvao sam Stevea i ovaj ga
put dobio. Bilo je negdje oko podneva, kada su deki
zavr ili s treningom, pa sam ga upitao trebam li popodne doi na Carrington da dio t
reninga odradim sam. Steve mi je rekao da nema potrebe.
- Ali, Davide, moram ti ne to rei: trener nije odu evljen.
Nisam smatrao da sam uinio ne to lo e, no, dakako, nisam imao vremena o tome sada raz
govarati sa Steveom. Ipak sam mislio da u sutradan prije podne sve nekako izgladi
ti. I prevario sam se.
U petak ujutro do ao sam na trening, a Steve McClaren rekao mi je da je ef bijesan
i da tra i da doem k njemu. Nastavio sam trenirati, pretpostaviv i kako se podrazumij
eva da u sa efom razgovarati poslije. Umjesto toga, dok smo bili usred vje be sa zad
r avanjem lopte, on je bijesno do ao na teren, ne to rekao Steveu, a zatim povikao na
mene:
- Beckhame... Doi, moramo razgovarati.
I tako sam se iznenada na ao usred sukoba s glavnim trenerom Manchester Uniteda i
to pred cijelom prvom momadi. Poku ao sam pokazati odlunost, no ef nije elio ni uti:
- Idi trenirati s rezervama.
S obzirom na to da mi se obratio pred svim dekima, bila je to stra na uvreda: u asan
udarac za svaije samopo tovanje, osobito kada je ovjek uvjeren da takvo to nije niim i
zazvao. Odbio sam i rekao da u se vratiti unutra. Pre ao sam terene za treniranje,
oti ao u svlaionicu, odjenuo se i do ao do svojeg auta. No zbog neeg sam zastao. U sub
otu nas oekuje va na utakmica. Nemoj pogor avati situaciju. Pona aj se profesionaino.
Vratio sam se, ponovno se preodjenuo i oti ao u teretanu, kako bih nastavio sam vj
e bati. Nakon pribli no pola sata, ondje se pojavio Roy Keane, koji je krenuo u svlai
onicu. Nisam tono znao to se dogaa, niti kako bih trebao reagirati. Upitao sam Roya
to misli o tome. Bez razmi ljanja je rekao:
-Treba razgovarati s trenerom.
Da je bio na mojem mjestu Roy bi tako postupio. Trebao sam zanemariti njegov sav
jet. Ipak, do ao sam do efova ureda, pokucao i do i194 \ David Beckham: Moja strana
vio najvei ukor u cjelokupnoj karijeri. Prema njegovom mi ljenju, ja sam pobrkao pr
ioritete. Ispriao sam se zbog stava koji imam prema situaciji, ali nisam popustio
.
- Stvar nije bila u tome da nisam htio doi raditi, nego da mi na prvom mjestu, ba
rem po mom mi ljenju, treba biti moja obitelj. Sin mi je bio bolestan i zato sam p
ropustio trening.
ef je imao drukije mi ljenje:
- Ima odgovornost prema klubu, a ne prema sinu.
Nemojte me pogre no shvatiti: njegova mi je logika bila jasna, morao je razmi ljati
o cijelome klubu u va nome dijelu sezone, ak i ako se ja s njim ne sla em. Meutim, pre
pirka se u veliku, estoku svau pretvorila zbog fotografije koja je taj dan izi la u
novinama a na kojoj je Victoria snimljena na nekoj dobrotvornoj priredbi odr anoj
u etvrtak naveer: istog dana kada sam propustio prijepodnevni trening. Brooklvn se
ve poslijepodne posve oporavio, a Victoria je, dok je on spavao, odluila ispuniti
davno preuzetu obvezu, zbog koje je od kue izbivala dva sata. Moj ef na stvar je
gledao drukije.
- Ti si uvao malog, dok se tvoja ena vani provodila.
I jo ta rije "provodila". Poludio sam zbog podrugljivog tona koji sam zauo u njegov
u glasu.
- Ne mo ete tako govoriti o mojoj eni. Kako bi vama bilo da ja poka em nedostatak po to
vanja prema va oj eni?
Trebao sam priekati, pa tek poslije otii k njemu. Oekivao sam da e biti bijesan. Ali
nisam oekivao da e i meni popustiti ivci. Rekao mi je da se ne javljam za utakmicu
s Leedsom, i da se ne nalazim s ostatkom momadi.
Si ao sam u svlaionicu, ponovno se preodjenuo i oti ao. Nisam mogao vjerovati da e me e
f izostaviti na Elland Roadu zbog cijele ove prie. Ali uinio je upravo to. Pojavio
sam se kasnije, kao i obino, u nadi da se sve u meuvremenu barem malo smirilo. S
dekima sam naveer otputovao u Leeds, a ef je sutradan ujutro u hotelu objavio sasta
v - bez mene. Kada smo do li na stadion, objavio je i rezerve: nisam se na ao ni na
klupi. Tada se ve o tome pisalo po novinama, a
poslije su objavljene i fotografije na kojima sam ja na tribini, dok gledam na u p
objedu rezultatom 1:0. Iz dana nje perspektive, ini mi se da je situaciju zapravo n
ajvi e pogor ao sav publicitet koji je privukao moj sluaj. Samo se pitam jesu li one
slike, na kojima u petak odlazim s treninga, te lanci koji su ih popratili, natje
rali efa na takvu odluku i naveli ga da ispuni prijetnju i izostavi me. Bi li sve
bilo drukije da smo stvar rije ili daleko od oiju javnosti?
Nakon utakmice s Leedsom, otputovao sam na ispunjavanje obveza prema reprezentac
iji. Po povratku u Manchester, sjeo sam sa efom, Steveom McClarenom i Garvjem Nev
illeom kako bismo rije ili stvar. Barem se taj sastanak odr ao izmeu etiri zida, a to
je, uvjeren sam, pripomoglo izglaivanju situacije. Nakon to su svi rekli to su namj
eravali, veliki ef ovako je rezimirao:
- Hajdemo to sada lijepo zaboraviti. Nastavimo raditi, mo e? Osjetio sam iskreno o
lak anje. Ako se s nekim nisam htio sukobljavati,
onda je to prvenstveno bio ef. Ne samo zato to je stra an kada poludi i to bih zbog t
oga morao propu tati utakmice. Kada je bila rije o mojoj karijeri, upravo mi je on
omoguio doslovce sve: od mojeg prvog dana u Manchester Unitedu bio mi je drugi ot
ac u mojoj drugoj obitelji. Old Trafford bio mi je gotovo poput roditeljskog dom
a. Koliko god bio bijesan i povrijeen zbog njegova odnosa prema meni, bilo mi je
jasno da je u pozadini svakog njegovog postupka elja da uini ono to je najbolje za
United. I znao sam koliko je uinio za mene osobno, i kao igraa i kao osobu, otkako
sam kao djeak stigao na Old Trafford. Mogue je da su emocije bile tako jake uprav
o zbog va nosti mojeg odnosa s velikim efom.
Tog poslijepodneva nakon treninga oti ao sam kupiti nekoliko stvari u Trafford Cen
tre. Kada sam se ve uputio prema automobilu, zazvonio mi je mobitel. Zvao me ef:
- Gdje si ti, dovraga?
- Molim?
- Gdje si, dovraga?
- U autu.
- Nemoj mi lagati. U Barceloni si, zar ne?
Zamalo sam se glasno nasmijao.
- U autu sam. Odlazim iz Trafford Centrea. ef nije htio ni uti za tu mogunost.
- Moj frend vidio te na aerodromu u Barceloni.
I to sam mu mogao rei? Opisao sam parkirali te kod Trafford Centrea, rekao u kojim s
am prodavaonicama bio. On je jo nekoliko dugih trenutaka samo utio.
- U redu. Bok.
Poslije sam doznao da je, pet minuta prije nego to je nazvao mene, ef nazvao Garvj
a kao bi utvrdio gdje sam i prenio mu to je uo. Pod dojmom razgovora na sastanku p
rije samo nekoliko sati, Gary je, spus-tiv i slu alicu, samo pomislio:
- Dave, nakon svega to se dogaalo, molim te, samo nemoj biti u panjolskoj.
Bila je to tako neobina i neugodna pria. Nisam mogao vjerovati da smo uope vodili t
akav razgovor. ef poznaje ljude u cijelome Manchesteru, zna sve to se dogaa s igraim
a. Ljudi mu vjerojatno neprestano javljaju to su vidjeli ili uli: tako mu je netko
sada dojavio da me je vidio kako izlazim iz aviona u Barceloni. Problem u vezi
s tim priama je u tome da one vjerojatno u asno uznemiruju efa, bile istinite ili ne
, a to nimalo ne poma e meni ili onome na koga se ve odnose. S profesionalnog staja
li ta, ini mi se da nisam mogao ivjeti uzornije: pazio sam na sebe, nisam se opijao
niti i ao u none provode. Kada sam odlazio u London, u posjet obitelji i prijatelji
ma, nikada nisam dopu tao da putovanje na bilo koji nain smeta poslu. Za utakmice s
ubotom, u Manchester sam se vraao najkasnije srijedom naveer. Meutim, zbog glasina
koje su dovele do svae za koju sam se nadao daje sada iza nas, ef je bio uvjeren d
a svaki drugi dan jurim gore-dolje autocestom. Nije se na mene ljutio zbog toga,
to sam pouzdano znao, nego zato to je bio iskreno uvjeren da nain na koji ivim izv
an nogometa smeta onome to je doista va no: pobjeivanju u Unitedovu dresu. I to god j
a rekao, neu ga uvjeriti da je pogrije io. No, ne to sam mogao uiniti da bih izgladio
stvar: igrati.
Igrali smo kao u snu. Svjetsko klupsko prvenstvo poslu ilo je kao predah od napora
u domaoj ligi i ini mi se da smo se vratili prilino osna eni. Nakon one utakmice s L
eedsom vratio sam se u momad, a od tada do konca sezone imali smo samo dva remija
: sve ostale prvenstvene utakmice United je dobio. Osvojili smo prvenstvo, s 18
bodova ispred Arsenala, a ta je prednost govorila sve. Tijekom cijele godine izg
ubili smo samo tri susreta, to je svima bilo nepojmljivo. Odlazak u Brazil znaio j
e da ne mo emo braniti naslov u FA kupu. Pokazalo se da je najvee razoaranje sezone
propu tena prilika da branimo naslov u Ligi prvaka. Iskustvo koje smo stekli u Eur
opi znailo je da smo nauili kako ui u drugu fazu ak i ako izgubimo pokoju utakmicu i
li ako u drugima ne igramo na najvi oj razini. No kada doete do utakmica na ispadan
je, stvar se mijenja: to je pravi kup-sistem i igrate nogomet protiv nekih od na
jboljih svjetskih momadi. Godine 2000. na li smo se u etvrtfinalu s madridskim Realo
m.
U prvoj utakmici na Santiago Bernabeu odigrali smo utakmicu bez golova. Oni su n
a trenutke igrali fantastino, ali i mi smo imali prilike za pobjedu - protiv Real
a vam se uvijek ukazuju prilike - i dobro smo igrali. Da smo te veeri dali gol u p
anjolskoj, situacija bi bila potpuno drukija. Ovako smo se iskreno veselili tome
da emo im se odu iti na Old Traffordu. inilo nam se da ih mo emo pobijediti. U to su b
ili uvjereni i na i navijai. I novinari. Real nije dijelio na stav. Bilo je to u vri
jeme prije Zidanea, Figa i Ronalda, no Real je imao izvrsne nogometa e - ini mi se
da je ef rekao kako Raula smatra najboljim igraem na svijetu - i u Manchesteru su
dali divne golove i pobijedili nas prije nego to smo i poeli valjano igrati. Nije
bila sramota izgubiti od takve momadi. Na koncu su osvojili naslov europskih prva
ka. No nas je to te ko uzdrmalo. Imali smo prilike, ali ih nismo iskoristili.
Bilo je to pomalo nalik na prvo poluvrijeme na e utakmice u Madridu 2003. godine:
imali su tih udesnih petnaest minuta nakon poluvremena na Old Traffordu kada im j
e, tako se barem inilo, uspijevalo sve to su naumili, a mi im nismo mogli ni valja
no prii. Sjeam se njihovog lijevog veznjaka, Argentinca Redonda, koji je povukao n
evjerojatan
potez i s loptom pro ao pokraj Henninga Berga. Zatim je nabacio u sredinu, a Raul
je samo skrenuo loptu u gol. Upravo genijalno. Jedan gol dobili smo u prvome dij
elu, a onda je Raul zabio dva, tako da smo za manje od sata igre ve gubili 0:3, i
ako ni u jednom trenutku nismo imali dojam da smo izvan igre. Vratili smo se u p
osljednjih pola sata: ja sam dao gol, Scholesv je zabio iz penala, no oni su izd
r ali pritisak i tako smo ispali.
lako to nije nadoknadilo razoaranje zbog izgubljene utakmice, bio sam zadovoljan
postignutim golom. Bio sam pobjegao Robertu Carlosu i munjevito pogodio gornji k
ut vrata. Protiv njega sam igrao nekoliko puta, u Unitedu protiv Reala i za Engl
esku protiv Brazila. Svi ka u kako je sjajan u napadu, no te je veeri posebno pokaz
ao kako zna igrati i u obrani. On je definitivno najbolji lijevi bek u nogometu.
Ljudi govore da iza sebe ostavlja prostor, jer bez prestanka juri naprijed, ali
taj tip nekome mo e dati prednost i od pet ili deset metara, pa jo stii i na vrijem
e uklizati. Uvijek sam volio igrati protiv njega: ako sam ispred sebe imao Rober
ta Carlosa, to je znailo da igram ili protiv Reala ili protiv Brazila. I da se sa
svojim suigraima suprotstavljam praktiki najboljim igraima svijeta.
Nakon ispadanja iz europskog natjecanja bilo je va no ne dopustiti da nas obuzme s
amosa aljenje, koliko god smo se silno eljeli dokazati osvajanjem jo jednog europsko
g naslova. Rekao bih da je jedna od na ih prednosti, odlika po kojima se United od
uvijek izdvaja od ostalih, nain na koji reagiramo na poraz. Rije je o posebnome du
hu: tijekom utakmica momad i ne misli na poraz. A ako i izgubimo susret, koliko g
od razoaranje bilo gorko, znamo da e svi ve u sljedeoj utakmici to poku ati nadoknadit
i. Rije je o istome duhu koji Unitedovim momadima omoguuje da ostvaruju duge nizove
utakmica bez poraza, kao u sezoni 1999/2000., zahvaljujui kojima se osvajaju prv
enstva. Veliki ef u tome ima izuzetno veliku ulogu. Treneri u Unitedu, jo od Nobbv
ja Stilesa i Erica Harrisona, takoer su oduvijek uspijevali probuditi pobjedniki d
uh. Jo od juniorskih kupova pa sve do susreta "A-momadi", oduvijek smo
nekako bili u stanju dignuti se s najni ih toaka tijekom pojedinih utakmica i nakon
do ivljenih poraza.
To bi se moglo nazvati i tvrdoglavo u. Sezonu 1999/2000. zavr ili smo kao prvaci. Ta
nespremnost da se zadovoljimo drugim mjestom, ta predanost i elja, to su temelji
i sama bit ovoga kluba. Profesionalan odnos pro ima sve to smo inili u Unitedu. U emu
god bila tajna, ini mi se da je to ne to bilo osobito izra eno, osobito oito, u skupi
ni koja je zajedno odrasla tijekom devedesetih: ja, braa Neville, Paul Scholes, R
yan Giggs i Nicky Butt. Roy Keane esto nas je zadirkivao, zbijao ale nazivajui nas
'generacijom '92'., no upravo je on od onih igraa koji prepoznaju kada su njegovi
suigrai spremni za bitku.
Meu nama je postojao osjeaj zajedni tva koji se, ini mi se, nikako ne mo e kupiti ili u
mjetno stvoriti. S vremenom je jaao, jer smo svi u Unitedu bili tako dugo i jedni
drugima potpuno vjerovali. Nitko od nas nije se zanosio kao pojedinac. Nitko od
nas nikada ne bi iznevjerio suigrae. A jedno je uvijek bilo isto, nepromjenjivo:
ivjeli smo za nogomet - za igranje u dresu Manchester Uniteda. Posljednjih godin
a, a osobito nakon to 2002. nismo osvojili ni ta, neki analitiari, pa ak i neki Unite
dovi navijai, poeli su raspravljati o tome kako dolazi trenutak kada e biti najkori
snije razdvojiti generaciju '92. Ja sam, oito, tu skupinu igraa morao napustiti, n
o kada je rije o ostalima, najiskrenije vjerujem da bi za klub bilo opasno da izg
ubi to ne to - duh, Unitedov duh - koji je uvijek bio presudan za njegov uspjeh. R
ije je o neemu to nema velik broj klubova, neemu to je za Manchester United nenadomje
stivo.
Nijemci
"Izaite i u ivajte...
Mi smo bolja momad."
ini se da nije va no to to je nogomet momadska igra. Kada ne to poe krivo, uvijek netko
mora preuzeti krivnju. Uzmimo za primjer Englesku: na Svjetskom prvenstvu 1998.
to sam bio ja, a 2002. Dave Seaman. Na Europskom prvenstvu 2000. Phil Neville po
stao je rtveni jarac zato to nismo ispunili oekivanja javnosti. ini se da za medije
i za neke navijae uvijek mora postojati ili junak ili krivac. Ne ka em da ljudi nem
aju pravo na svoje mi ljenje o engleskoj momadi. No katkad se pitam shvaaju li da on
o to pi u o nama itekako utjee na nas. Nogometa i vam mogu rei da ne itaju novine i ne s
lu aju radio ali, vjerujte mi, mi znamo kada nas optu uju i, ma kako se trudili da i
zgledamo jaki, to ostavlja trag na na em samopouzdanju i stajali tu prema igri.
Naravno, izdvajanje i optu ivanje nekog pojedinca nije ogranieno samo na meunarodne
utakmice. U jesen 2000. United je bio u krizi i nismo igrali onako dobro kao to s
mo trebali. Bilo je mnogo raznih razloga za to - ozljede, suspenzije - i momad je
kao cjelina gubila samopouzdanje i koncentraciju. I ja sam imao svojih problema
, o emu u poslije ne to rei. Tada su neki ljudi, kako se inilo, zakljuili da je za sve
kriv Ryan Giggs. Nitko u svlaionici nije tako vidio situaciju - ni igrai ni trener
i - ali dio publike na Old Traffordu nije bio zadovoljan i, naravno, novine i ra
dij-ski izvjestitelji razglabali su o tome. To je iznenadilo igrae, a siguran sam
i samog Ryana, jer navijai Uniteda godinama su bili fantastini, a posebno su podu
pirali i ohrabrivali domae igrae, odrasle u gradu.
im su svi poeli govoriti o tome, veina Unitedovih navijaa stala je iza Giggsvja. On
je mo da doista tada bio u slaboj formi, ali svi koji imaju imalo pojma o nogometu
znaju da je on igra svjetske klase. tovi e, a to je jo va nije, nitko kome je imalo st
alo do Uniteda nee ni pomisliti na to da dovede u pitanje jednu igraku karijeru sa
mo zato to klubu kao cjelini ne ide kako bi trebalo. Nikada neu rei da navijai nemaj
u pravo rei to misle u Unitedu; napokon, od njihova novca isplauju se plae igraima i
svima koji rade u Old Traffordu. Igrai moraju ispuniti sve ono to navijai oekuju od
njih. To im je posao. No, ne razumijem kada se tako okome na jednog igraa. Tako s
ve postaje te e i tom igrau i cijeloj momadi. Govorei openito, mislim da je publika na
Old Traffordu tolerantnija od mnogih drugih. Oni znaju mnogo o nogometu, a znaj
u i igrae. Pravi Unitedovi navijai znali su da e se Giggsv vratiti u velikom stilu,
to je i dokazao u drugom dijelu sezone, kada smo bili na putu prema pobjedi u na
cionalnom prvenstvu.
Kada je rije o Engleskoj, barem prema mojem iskustvu, uvijek je postojala ta tend
encija da se sve svali na plea jednog igraa kada momad ne zadovolji. A kada pomisli
te da u meunarodnim utakmicama predstavljate svoju zemlju, a ne samo klub - i da
vas na televiziji gledaju milijuni navijaa svaki put kad udarite loptu - shvatite
da je tada jo bolnije i neugodnije biti "pedro" koji je kriv za sve. Sjeam se, ka
da smo bili mlai, neki od nas bi se prije utakmice za reprezentaciju napola u ali
pitali koga emo okriviti kad sljedei put izgubimo. Kada danas pomislim na to, shvaa
m da to uope nije bilo smije no. Mislim da je prebacivanje krivnje na rtvene jarce te
tilo ne samo igraima na koje je pala ta osuda, nego da je ometalo englesku momad u
cjelini. Mo da je i dalje ometa.
Na engleske igrae uvijek se vr i pritisak i ja to shvaam: i ja sam domoljub. I ja na
vijam za Englesku i elim da na a zemlja posti e uspjehe. No, mislim da na svjetskim i
europskim prvenstvima igrai esto izbjegavaju isku avati nove stvari, nerado ulaze u
rizik i ne iskazuju sve svoje mogunosti. Strah od neuspjeha i sjeanje na ono to se
Nijemci / 203
dogodilo meni 1998. ili Philu Nevilleu 2000. esto je u glavama igraa. Pogledajte B
razil: oni su pak opu teni bez obzira na sve to im se dogodilo. Sjeam se kako smo u e
tvrtfinalu Svjetskog prvenstva 2002. vodili protiv Brazila 1:0 - a Ronaldo se sm
ijao i alio sa sucem.
Naravno, nijedan brazilski igra ne vraa se u Brazil igrati liga ke utakmice sljedee s
ezone: mo da im to poma e da se ne brinu to bi se moglo dogoditi ako stvari pou krivo.
Engleski igrai znaju to ih u tom sluaju eka i doista vjerujem da ta strepnja sputav
a neke od nas. lako sam i sam to pro ao, kad sam se vratio sa Svjetskog prvenstva
2002., ponovno sam pomislio: to bi rekli o meni da sam proma io jedanaesterac proti
v Argentine? Mo da nemam pravo. Nisam o tome razgovarao s kolegama. No moj je doja
m da nas u doista va nim utakmicama strah od neuspjeha katkad spreava da odigramo o
nako kako smo sposobni i da pru imo ono to navijai ele vidjeti.
Ma koji bio razlog tome, Europsko prvenstvo 2000. nije se odvijalo prema na im elja
ma. Phil Neville preuzeo je dio krivnje za to. I Kevin Keegan bio je izlo en jakoj
kritici. No, zbog momadskog duha koji je Kevin stvorio otkad je do ao na mjesto iz
bornika engleske reprezentacije, svi smo osjeali da smo u svemu tome zajedno. To
je znailo da smo svi preuzeli odgovornost za to to je Engleska tako rano bila izbae
na iz daljeg natjecanja. Premda smo imali te koa u kvalifikacijama, ipak smo oti li n
a prvenstvo s oekivanjima da emo igrati dobro. Prije na eg dolaska u Belgiju i Nizoz
emsku, raspolo enje u na em kampu za trening u Francuskoj bilo je mnogo opu tenije od
onoga koje je poticao Glenn Hoddle prije Svjetskog prvenstva dvije godine ranije
. Kada je turnir poeo, svi su bili vrlo uzbueni i jedva su ekali da se iska u.
Ako pogledate prvih dvadeset minuta na e prve utakmice protiv Portugala u Eindhove
nu, vidjet ete da smo bili u savr enoj formi, i fiziki i mentalno. Portugal je bio i
zvrsna momad, sa igraima svjetske klase kao to su Luis Figo i Rui Costa, i od poetka
su vr ili pritisak na nas, ali kad god smo uspjeli poi u napad, inilo se da
emo im zabiti gol. Ja sam poslao dva centar- uta: Paul Scholes uhvatio je prvi, a S
teve McManaman spremio je i drugi u mre u. Vodili smo 2:0 prije no to smo imali vre
mena osjetiti kako igra tee. Iskreno govorei, iznenadili smo se polo ajem u kojem sm
o se na li. Trebali smo dobiti tu utakmicu, ali nije dugo pro lo i Figo se probio i
smjestio loptu u gornji kut; tada se sve promijenilo. Sve je po lo krivo. Portugal
je izjednaio na kraju prvog poluvremena. Michael Owen se ozlijedio, a potom i St
eve McManaman. I Portugalci su u drugom poluvremenu zabili pobjedniki gol.
Za neutralnog promatraa to je bila izvrsna utakmica. No za nas i za engleske navi
jae bila je veliko razoaranje. Bilo je te ko podnijeti to to smo igrali dobro-kao i p
rije, zabili dva lijepa gola, a zatim dopustili da nam pobjeda izmakne. injenica t
o smo igrali dobar nogomet i izgubili od izvrsne momadi nije nam donijela nikakvo
olak anje. Premda sam mislio da sam odigrao sasvim pristojno, na kraju sam se osj
eao poti teno: izgubiti s 3:2 uope nije bio poetak kakvom smo se nadali. Nakon poslje
dnjeg zvi duka osjeao sam se kao da sam u nekom drugom svijetu. Vjerojatno sam treb
ao dignuti glavu i oeliiti se, jer preda mnom je bilo jo mnogo nevolja.
Victoria je doputovala u Nizozemsku radi utakmice. Oito je do la navijati za mene,
ali sjeam se da sam osjeao neugodu prije poetka. Rekli su nam da e na e obitelji sjedi
ti u ograenom, za tienom dijelu stadiona, ali nije bilo tako. Pogledao sam i ugledao
je u gomili; iskreno reeno, bio sam zabrinut za njezinu sigurnost. Bila je sa sv
ojim ocem i do ivjela je neugodnosti prije i poslije utakmice, i to od ljudi koji
su sebe nazivali engleskim navijaima. Nikad vi e nee otii na takvu utakmicu, u takvim
okolnostima.
Neki od tih idiota ekali su i mene kada sam dolazio s travnjaka. Dok sam hodao pr
ema tunelu, nakon to smo pozdravili engleske navijae, nai li smo na pet- est huligana,
na sjedalima iza ograde. Prvo su poeli vrijeati mene, a potom Victoriju. A tada to je bilo najstra nije - poeli su vikati ne to o Brooklvnu. Jo uvijek osjetim muninu k
ad se sjetim to su govorili. Bio sam gnjevan, ali pregrizao
Nijemci / 205
sam jezik. A to mogu? Ne mogu ih sprijeiti, zar ne? Samo sam im pokazao srednji pr
st i uputio se ravno u svlaionicu.
Nakon prvenstva u Francuskoj 1998. uvrede koje su mi dobacivali ljudi i na igral
i tu i izvan njega, postale su tako uobiajene da sam se gotovo navikao na to. To uv
ijek boli, ali valjda sam s vremenom izgradio obrambeni mehanizam. No doista su
me okirale uvrede koje smo Victoria i ja pretrpjeli otkad smo se vjenali i zasnova
li obitelj. Umjesto da smo time stekli malo privatnosti i po tovanja, inilo se da s
u uvrede postajale sve gore. Ljude koji su nas vrijeali trebalo je pitati za to su
to inili? Zbog prezira? Zbog zavisti? Zato to nisu imali pametnijeg posla? Znam sa
mo da je toga dana u Eindhovenu, nakon to sam devedeset minuta igrao za Englesku,
ali igra nije bila potvrena i dobrim rezultatom, moja obrana definitivno popusti
la. To to su ti huligani rekli povrijedilo me je i zgadilo mi se. Bio sam tako oki
ran da sam morao reagirati.
Kada sam zajedno s cijelom momadi pro ao kroz tunel, taj trenutak ve je bio iza mene
i nisam vi e mislio na to. Sreom po mene, Kevin Keegan bio je samo nekoliko koraka
iza mene dok smo odlazili s travnjaka i uo je svaku rije koju su mi dobacili. Nij
e to spomenuo odmah u svlaionici. Va nije je bilo razgovarati o utakmici koju smo u
pravo bili odigrali i poeti se pripremati za sljedeu, protiv Njemake, u Charleroiu.
Presvukao sam se i po ao za trenerom zajedno s dvojicom kolega. Nazvao sam Victor
iju. Rekla mi je to se dogodilo njoj i Tonvju kada su dolazili na stadion i odlaz
ili s njega. Nisam imao vremena ni da joj ka em to su meni dovikivali, kada mi je p
ri ao Paul Ince:
- Jesi li pokazao srednji prst gomili? Samo sam potvrdno kimnuo glavom.
- Imaju fotografiju. Neki novinar upravo mi je rekao da e ta slika sutra biti u n
ovinama.
Kada smo se vratili u hotel, Kevin Keegan ve je znao to se dogodilo. Postavili su
mu pitanje o podignutom srednjem prstu na konferenciji za novinare. Sjedili smo
za stolom i zajedno veerali kada mi se Kevin obratio:
- Davide, sve sam uo. Nema se zbog ega brinuti. Ne obraaj pa nju na ono to proita u no
ama. Dobro sam uo to su ti dobacivali. Ne brini se, ja u stati iza tebe.
Isto to govorio je svima koji su ga pitali. Novinarima - a mo da i predstavnicima
FA koji su se zabrinuli zbog moguih posljedica -rekao je da zna cijelu priu i da m
e podupire u potpunosti. Kevin je dao ljudima naznake kakve su to bile uvrede, k
oliko su bile osobne i zlobne; bila je stra na ve i sama pomisao da netko to mo e mis
liti o nekome, a kamoli jo to i vikati na javnom mjestu. U takvoj situaciji nijed
an igra ne bi mogao ni po eljeti bolju potporu svojeg trenera. Kevin Keegan bio je
spreman u potpunosti stati uza me. I Alex Ferguson uinio bi to isto u tim okolnos
tima. Mislim da su i Keegan i Ferguson shvaali koliko igraima znai da ih njihov tre
ner podupire kada je rije o medijima, bez obzira na privatne odnose.
Kevin me u Eindhovenu nije podupirao zato to sam bio jedan od njegovih igraa. Dobi
o sam dojam daje i on uistinu bio okiran i uznemiren onime to je uo od gomile. Poka
zalo se i da u tome nije bio jedini. Naravno, sljedei dan novine su brujale o tom
e i naravno, neki novinari govorili su o meni isto to su rekli nakon dogaaja u Sai
nt--Etienneu: on je idiot, on je sramota za nas i nikad vi e ne bi smio igrati za
svoju zemlju. No ovaj put bilo je drukije. Engleski izbornik stao je iza mene i l
judi su bolje shvaali za to sam reagirao onako kako ve jesam. U Eindhovenu me nije p
odPadao argentinski vezni igra nego ljudi koji su nosili majice s kri em svetog Jur
ja i s engleskom zastavom. Mo da e ljudi sada shvatiti za to sam onako reagirao, prem
da nisam ispravno postupio. Dvije godine su me izazivali - i tada sam pukao. Mis
lim da su neki novinari i navijai zakljuili da su me dovoljno izazivali i da sam z
aslu io da se Kevin zauzme za mene. Odmah sam osjetio promjenu u odnosima medija i
javnosti prema meni.
Znam da nas pamenje katkad vara. Stvari se ponekad nisu dogodile onako brzo ili o
nako dramatino kako ste ih zapamtili. No posve sam siguran da su se nakon Eindhov
ena stvari promijenile gotovo preko noi. Nikada neu zaboraviti to se dogodilo kada
smo
Nijemci / 207
iza li na zagrijavanje prije utakmice s Njemakom. Nakon to su bili otjerani sa stadi
ona tijekom utakmice s Argentinom, engleskim navijaima nije mnogo trebalo da se o
krenu protiv mene. Ni to to sam igra Manchester Uniteda nije mi pomagalo. Svi Unit
edovi igrai navikli su na pokude, jo od dobrih starih dana na VVemblevju. Neki nav
ijai zvi dali su kad bi najavljiva izgovorio imena Garvja i Phila Nevillea. Uvrede k
oje smo trpjeli na gostujuim susretima svojega kluba kao da su se prenosile i kad
a smo igrali za reprezentaciju. Sve se to promijenilo u Charleroiu, barem za men
e.
Pet dana nakon to smo izgubili od Portugala igrali smo s Njemakom na siu nom stadionu
u malom belgijskom gradu. Znao sam da e gomila stvarati nevolje na glavnome trgu
, ali mi smo bili daleko od toga; nama je bilo va no kakva e biti atmosfera na tere
nu. Stadion je bio slian stadionu kakvog malenog liga kog kluba; prvi redovi publik
e sjedili su tik uz rub travnjaka i stvarali fantastinu buku - uglavnom su to bil
i engleski navijai. Stadion je bio pun ve 35 minuta prije poetka, kada smo iza li na
zagrijavanje. Za mene je to bio udesan trenutak. Potrao sam prema na im navijaima - i
prvi put sam ih uo kako pjevaju:
- Jedan je David Beckham. Samo je jedan David Beckham...
Jo i danas se naje im kad se toga sjetim. Tada nisam mogao vjerovati da to ujem. Kao
to sam rekao, ja sam i engleski navija, a ne samo igra. Ne mogu izrei koliko mi je
znailo to to na i navijai skandiraju moje ime. Kao to mi je publika na Old Traffordu p
omogla da prebrodim Saint-Etienne, navijai u Charleroiu pomogli su mi da zaboravi
m sve to se dogodilo nakon utakmice s Portugalom. Bilo je va no znati da su na i navi
jai na mojoj strani -ljudi koji plaaju nemali novac kako bi mogli slijediti engles
ku reprezentaciju. Vjerujem da se od tog poslijepodneva stav prema meni promijen
io. Nikada neu znati koliko je va nu ulogu Kevin odigrao u tome, ali doista vjeruje
m da su zbog dogaaja u Eindhovenu ljudi napokon shvatili kako sam se osjeao nakon
dvije godine vrijeanja.

Vraajui se u svlaionicu kako bih se pripremio za poetak, osjeao sam se fantastino. Kad
a smo iza li na travnjak, bio sam spreman proi kroz zid za svoju zemlju. Iskreno ree
no, inilo se da upravo to i moramo uiniti u utakmici protiv Njemake: bilo je te ko, u
istinu te ko. Bilo je to devedeset i ne to minuta apsolutno u asnog nogometa. No s obz
irom na to da ih nismo pobijedili u slu benom susretu jo od 1966., rezultat je bio
i vi e nego zadovoljavajui: Engleska 1, Njemaka 0.
Namjestio sam na a dva gola protiv Portugala i vjerovao sam u svoju igru. Na samom
poetku drugog poluvremena dosuen nam je slobodan udarac nekoliko metara unutar nj
emake polovice igrali ta. Gary Neville dotrao je do mene.
- Samo mi kratko dodaj. Hajde, brzo.
Garvja se ne mo ete tako lako rije iti. On je uvijek tu, eli ne to uiniti, ali tada ba ni
sam elio tek tako dodati loptu njemu i nastaviti igru.
- Gary, samo se makni.
Mislim da uope nije bio zadovoljan mojom odlukom da izvedem pravi slobodni udarac
, ali ja sam to ipak uinio. Lopta se u zraku vrtjela dovoljno brzo da prevari dvo
jicu njemakih obrambenih igraa i Alan Shearer uhvatio ju je kod lijeve stative i z
abio gol. Pokazalo se da nam je taj gol donio pobjedu. Dok smo jo slavili, Gary m
i je pri ao i rekao:
- Izvrstan centar- ut, Beck.
Kao da je to od poetka bila njegova zamisao. Gary vas ponekad izluuje ali ne mogu
se sjetiti nikoga s kim bih radije trenirao i igrao. Njegovo stajali te prema igri
je savr eno. Nakon zavr nog suevog zvi duka svi smo iza li na travnjak i slavili, a navi
jai su jednostavno poludjeli: pobijedili smo Njemaku i ostvarili prvu pobjedu na t
om turniru. No sjeam se kako mi se obratio Gary i postavio stvari u pravi konteks
t:
- Trebamo se maknuti s travnjaka. Jo nismo ni ta napravili. Nismo se ni kvalificira
li za drugi dio.
Nijemci / 209
Imao je pravo. Pred nama je jo bila utakmica s Rumunjskom. Bio nam je potreban sa
mo nerije en rezultat da idemo dalje kao jedna od dvije najbolje plasirane repreze
ntacije u skupini, ali svi znaju kako je ta utakmica zavr ila. Rumunjska je bila t
ehniki vrlo jaka momad, ak i bez Gheorghea Hagija, koji je bio suspendiran, ali nis
u bili ba vrhunska reprezentacija. Nismo si smjeli dopustiti da doemo u takvu situ
aciju da nas oni mogu izbaciti. Premda su oni poveli, mi smo do li do 2:1 i trebal
i smo pobijediti. Nakon to su oni izjednaili, inilo se da nemamo dovoljno vjere u s
ebe da im uzvratimo. Uhvatili smo se za taj nerije en rezultat i htjeli smo ga odr a
ti. Bila je dovoljna samo jedna pogre na procjena na samom kraju utakmice da Rumun
jska ode u etvrtfinale umjesto nas.
Stajao sam blizu centra kada je Phil Neville startao na njihova igraa i dosuen je
jedanaesterac. Bio je to udan trenutak, nestvaran. inilo se kao da se to ne smije
dogaati, kao da je to dio neke druge utakmice, a ne one koju smo igrali posljednj
ih devedeset minuta. Bilo mi je jako ao Phila. Dobro je igrao tog dana, a i na ci
jelom turniru. Kada se zauo posljednji suev zvi duk, odmah sam pomislio na njega. Zn
am to e se dogoditi, znam to e sada rei o tebi.
Pri ao sam mu i zagrlio ga. No ni ta nisam mogao rei ni uiniti da sprijeim da sva krivn
ja zbog te izgubljene utakmice, a i zbog na eg neuspjeha da se kvalificiramo, padn
e na njegova lea. Nije trpio onako te ku pokoru kao ja nakon Francuske 1998., ali i
to je bilo dovoljno. I vi e nego dovoljno. Nije udo to se engleski igrai katkad prij
e va nih utakmica pitaju hoe li nainiti veliku pogre ku i nakon toga gledati kako ih s
e razapinje po novinama. Kao to sam rekao, da bi engleska momad mogla napredovati,
morali smo nadii taj nain razmi ljanja.
Toga dana u Charleroiu, oko travnjaka i u svlaionicama vladala je nevjerica. Nako
n zanosa zbog pobjede nad Njemakom na istome terenu samo nekoliko dana prije, rez
ultat protiv Rumunjske sve nas je uni tio. Pobjeda pro le subote povisila je oekivanj
a - navijaima, medijima i samim igraima - a sve je to nestalo u djeliu sekunde.
To nije bilo lako podnijeti. Jednostavno se ne mo ete oduprijeti tome da sanjarite
zajedno s engleskim navijaima, ak i kad vas izbornik i suigrai poput Garvja Nevill
ea poku avaju spustiti na zemlju. Osjeali smo se smo deno zbog toga to tako brzo moram
o kui -a i navijai.
Kao u izmaglici se sjeam prvih minuta u svlaionici nakon utakmice, a i prvih dana
u Engleskoj. Sjeam se samo da sam pomi ljao na igrae Baverna - kako su se osjeali 199
9. kada je United osvojio Ligu prvaka. Nije to kao kad protivnik povede i pobjeuj
e s 2:0 ili 3:0 i kontrolira igru, nego je u jednom trenutku sve va e, a u sljedeem
sve je ve izgubljeno. To se dogodi tako brzo da nemate vremena uiniti ni ta i to va
s jednostavno ubija. Upravo to sam vidio na licima Bavernovih igraa onoga dana ka
d je United pobijedio u Barceloni. Osjeam veliko po tovanje prema njima: nadvladali
su razoaranje i dvije godine potom osvojili taj trofej. Takva reakcija dokaz je
snage karaktera koju su engleski igrai morali stei nakon Europskog prvenstva 2000.
Kada smo se vratili u Englesku, nisu samo igrai bili izlo eni kritici. I izbornik j
e morao podnijeti mnogo toga, zbog ega se barem smanjio pritisak na Phila Neville
a. S obzirom na nain igre Kevinovih momadi, ukljuujui i englesku reprezentaciju, to
je bilo neizbje no. Isto se dogaalo kada je vodio Nevvcastle: ljudi vole gledati ig
ru njegovih momadi, ali kada ne ide sve kako treba, lako je rei da Kevin previ e ris
kira i ne radi dovoljno na obrani. No ne moram ponovno nagla avati koliko ga cijen
im kao izbornika i kao ovjeka. Igrai su duboko u sebi znali da je ono to se dogodil
o u Belgiji na a odgovornost, premda su mnogi upirali prst u Kevina.
U meunarodnom nogometu nikad nema vremena da se osvrnete, poe ete po glavi i smislit
e ne to novo. im jedan turnir zavr i, poinju kvalifikacije za sljedei. Ve na jesen 2000.
igrali smo prve kvalifikacijske utakmice za Svjetsko prvenstvo 2002. Od svih mo
guih protivnika, prvu utakmicu igrali smo upravo s Njemakom, ovaj put na VVemblevj
u. Nakon to smo ih pobijedili u Charleroiu, mnogi promaNijemci / 211
traci rekli su daje to najgora njemaka momad svih vremena. Mo da su ak pretpostavljal
i da je dovoljno da se samo pojavimo i pobijedimo ih i drugi put. Unato onome to s
e dogodilo preko ljeta, oekivanja su opet bila visoka. Toga listopadskog dana bil
o je posebno te ko jer je to bila posljednja utakmica koju smo igrali na VVemblevj
u prije no to je taj stadion sru en.
Tada se mnogo raspravljalo o povijesti stadiona i osvrtalo na pro lost, posebno na
onaj slavan dan 1966. godine. Naravno, VVemblev je bio prepun, i kada smo oti li
na zagrijavanje, imali smo dojam da su svi do li na zabavu, a ne na kvalifikacijsk
u utakmicu za Svjetsko prvenstvo. No, igrali smo lo e - bila je to jedna od najgor
ih utakmica koje sam ikad odigrao. Rano smo primili gol. Dietmar Hamann izveo je
slobodan udarac i lopta je jednostavno prohujala pokraj Davea Seamana. Nakon to
ga Nijemci su samo mirno igrali da ouvaju rezultat; teren nam nije pomagao i nism
o uspijevali pokrenuti igru. Oni su vi e imali loptu u nogama i na poluvremenu je
bilo vjerojatnije da e zabiti jo jedan gol nego da emo mi izjednaiti. Ja sam dobio u
darac u koljeno i morao sam biti zamijenjen prije kraja utakmice.
Sjeo sam na klupu, pognuo se pod ki om koja je padala i slu ao kako atmosfera na VVe
mblevju postaje sve ogorenija. Posljednje to se ulo na starom VVemblevju bili su zv
i duci engleskih navijaa upueni nama. Izgubiti posljednju utakmicu odigranu na VVemb
levju -i to od Njemake - jedan je od najneugodnijih do ivljaja u mojoj nogometnoj k
arijeri. Po ao sam prema svlaionici i pro ao tek nekoliko metara od Kevina Keegana. uo
sam uvrede koje su mu upuivali navijai koji su bili dovoljno blizu atletske staze
. Nisu to bile osobne uvrede. Dovikivali su mu to misle o njemu kao izborniku. Ni
su to bile njihove rijei; pokupili su ih iz novina. Vikali su mu da nema pojma - to
je bilo doista grubo i uvredljivo prema ovjeku koji je postigao toliko mnogo tij
ekom karijere du e od trideset godina. Nije trebalo mnogo da svi zaborave da je Ke
vin bio daleko najbolji izbor kada je Glenn Hoddle dao ostavku.
Iznenadio sam se onim to se dogodilo kada smo do li u svlaionicu, ali budui da sam uo t
o su navijai rekli, mogao sam shvatiti za to je Kevin tako brzo odluio to treba uiniti
. Bilo mi je jasno da se nakon tih prijekora pita vrijedi li se dalje truditi. N
o ipak, ono to se dogodilo u prvom satu nakon poraza od Njemake bilo je ok za sve n
as. Veina nas mislila je samo na to kako bi trebalo ne to popiti. Kevin je u ao i sta
o nasred prostorije. Rekao nam je da daje ostavku.
- Moram biti iskren prema vama. I prema sebi. Na ovom poslu uinio sam to sam mogao
. Prekidam. Pred vama su bolja vremena. Vi ste izvrsni igrai.
Znam da je tu odluku donio u trenutku, jer ak ni njegov pomonik Arthur Cox, koji j
e Kevina bolje poznavao nego itko od nas, nije znao to se sprema. On je prvi prog
ovorio:
- Ne, Kevine, ne ini to. Sjeam se i svoje reakcije:
- Kevine, potreban si nam kao izbornik.
Sve se raspadalo, a na kraju smo izgubili i Keegana. Mene osobno on nije razoarao
. Ne mogu rei nijednu ru nu rije o jednom od najboljih trenera s kojima sam radio. K
evin je zakljuio da zna to mora uiniti i bio je odluan u tome. Rekao nam je da daje
ostavku. Zatim je to rekao Adamu Crozieru, glavnom direktoru FA. Potom je to obj
avio i novinarima. Kakav nain da se doe do kraja: sve velianstveno to se dogodilo na
VVemblevju i sve lijepo to smo pro ivjeli s Kevinom, zavr ilo je dosadnom ki om, gnjev
nom i razoaranom publikom i reprezentacijom bez izbornika. Danas se prisjeam toga
tu nog popodneva i mislim: Zar se nismo mogli predomisliti i odigrati jo jednu utak
micu na Wembleyju? Zar nismo mogli prirediti Wembleyju dostojan opro taj?
Pokazalo se da je to bilo mogue, s obzirom na ka njenja u izgradnji novoga Nacional
nog stadiona. No umjesto toga, moramo se nadati da poraz od Njemake nije jedino s
jeanje na VVemblev koje e ljudi pamtiti. Bolje je sjeati se izvrsnog finala FA Cupa
, Europskog prvenstva 1996. i pobjede na Svjetskom prvenstvu 1966. Dakako, sa
Nijemci / 213
strogo nogometnog gledi ta, da nam je tada netko rekao da emo toga dana izgubiti od
Njemake, ali ih potom pobijediti u Munchenu nekoliko mjeseci kasnije, svi igrai b
ili bi zadovoljni time. No engleskoj momadi moralo se dogoditi jo mnogo toga da bi
se taj san ostvario.
Doista va ni meunarodni igrai, voe i kapetani momadi, poput Alana Shearera i Tonvja Ad
amsa, pribli avali su se kraju karijere. Postojala je i skupina mladia, ukljuujui i m
oj nara taj igraa Uniteda, koji su ve do ivjeli iskustvo dvaju va nih turnira - i dvaju
velikih razoaranja. Mnogo nadarenih mladih igraa ekalo je na svoju ansu. Kada je Kev
in oti ao, inilo se da se svi sla u u tome to treba uiniti kako bi Engleska reprezentac
ija ponovno funkcionirala kako treba. Prije no to je imenovan Sven-Goran Eriksson
, Hovvard VVilkinson vodio je momad sljedeih nekoliko utakmica, a Peter Tavlor ukl
juio se kad je momad trebalo pripremiti za prijateljski susret s Italijom. Svi su
govorili:
- Prodrmaj ih malo. Dovedi mlade igrae.
Mo da je Peter znao da nee ostati dovoljno dugo da postane svaija meta, to je inae sud
bina svih engleskih izbornika. No vjerojatnije je da je to njegov trenerski stil
: on je imao petlje promijeniti reprezentaciju, shvatio je to treba uiniti i prove
o je to, bez obzira na zanovijetala. Svi mladi igrai koji su otad do li u reprezent
aciju sjeaju se da je Peter prvi riskirao s novom generacijom igraa. No to ne znai
da je ponudio mnogo novih dresova. Dao je mlaim dekima mogunost da se okupe kao moma
d. Sven je uinio mnogo, ali sve je to zapoeo Peter. I ja mu osobno ne to dugujem. Pe
ter Tavlor prvi mi je dao ast da nosim kapetansku vrpcu engleske reprezentacije.
Prije toga sam samo jedanput predvodio momad. Tijekom svoje prve sezone na Old Tr
affordu bio sam kapetan mlade momadi koja je osvojila Milk Cup u Sjevernoj Irskoj
. No, nedostatak iskustva jo nikoga nije sprijeio da sanjari. Kada sam postao stan
dardni igra reprezentacije, postao sam ambiciozan - naravno, nisam javno govorio
o tome - i elio sam otii korak dalje, to bi za mene bila najvea mogua ast. Uvijek sam
vjerovao da morate imati najvi e mogue ci214 \ David Beckham: Moja strana
Ijeve. Najvi e to sam uspio u tom smislu bio je sastanak s Kevinom Keeganom nakon to
je Alan Shearer najavio da se povlai iz reprezentacije. Htio sam da engleski izb
ornik zna da se smatram dostojnim du nosti kapetana. Kevin nije ni pristao niti me
je odbio. Samo je rekao da u jednoga dana zasigurno predvoditi Englesku.
Kada se Kevin povukao, mislim da su ljudi poeli razmi ljati o mogunosti da ja budem
kapetan reprezentacije. Moram rei da je tada mo da bilo vi e onih koji su se protivil
i toj zamisli nego onih koji su bili za nju. Jasno je da ja nisam mogao utjecati
na to: morao sam samo ekati i vidjeti to e biti, kao i svi ostali. Dan prije no to
je Peter Tavlor objavio sastav reprezentacije za prijateljski susret s Italijom,
Victoria je bila na putu, a ja sam prenoio kod Garvja Nevillea. Telefon je zazvo
nio oko osam sati ujutro. Ja ba i nisam tip koji rano ustaje i zato sam isprva po
mislio: K vragu, tko je sad?
Podigao sam slu alicu i uspio sam prevaliti preko usana:

- Molim?
Glas na drugoj strani ice oito je bio posve budan.
- Halo, Davide, ovdje Peter Tavlor.
Glava mi se odmah razbistrila. Skoio sam iz kreveta na noge.
- 0, zdravo, Peter. Kako si?
No, privremeni izbornik nije nazvao radi avrljanja. Nikada neu zaboraviti to je rek
ao:
- Oprosti to te zovem tako rano, ali sada u objaviti sastav momadi. Odabrao sam pri
lino mladu momad, s nekim novim igraima. Mislim da bi ih ti trebao predvoditi. Posv
e sam siguran da si ti pravi ovjek za to. Htio sam da ti to dozna prije no to ka em i
kome drugome.
Morao sam sjesti natrag na krevet. Pomislio sam da mo da jo spavam. Je li uope bilo
tog telefonskog razgovora? Smrznuo sam se kad sam shvatio to sam uo: bio sam tako
uzbuen, tako ponosan. Nazvao sam Victoriju. Nazvao sam mamu i tatu. Ne to tako va no
postaje stvarno zapravo tek kada to podijelite sa svojom obitelji. A tada, dok s
am jo sjedio na krevetu, pomislio sam: Ovo je
Nijemci / 215
fantastino. Alija ne elim biti engleski kapetan samo na jednoj utakmici. elim taj p
osao na neodreeno vrijeme.
Kada sam to shvatio, malo sam se umirio. Nisam poludio niti skakao po Garvjevu k
revetu. Poslije smo dorukovali i jednostavno sam mu rekao to se dogodilo, gotovo n
eutralnim tonom.
- Gaz, usput reeno, postao sam kapetan reprezentacije. Dodaj mi kukuruzne pahulji
ce.
Moram priznati da sam uvijek vidio Garvja kao budueg kapetana, i u Unitedu i u re
prezentaciji. Pokazalo se da sam to ja postao prije njega. Bilo mu je drago zbog
mene kao to bi i meni bilo drago zbog njega. Bio je to izvrstan poetak dana prije
no to smo se odvezli na trening. Mislim da je vijest stigla u Carrington prije m
ene i deki iz Uniteda su me zafrkavali; cijelog jutra su me zvali "kapetan".
Zapravo nisam ni s kim razgovarao o tome to to znai biti kapetan. Vidio sam kako t
o rade drugi. Poznavao sam svoj karakter i znao sam da moram pronai vlastiti put.
Shvatio sam da vikanje i zapovijedanje nije moj nain. Samo u igrati i dalje, trud
iti se i nadati se da dajem dobar primjer. Izvrsno sam se osjeao kad sam se prvi
put pridru io momadi kao kapetan. Zapravo, cijelo to iskustvo bilo je lijepo, premd
a sam bio pod pritiskom: nisam se mogao opustiti i u ivati u tome jer sam cijelo v
rijeme bio svjestan da ne elim biti kapetan samo na jednoj utakmici. Morao sam se
potruditi da se novi izbornik slo i s odlukom Petera Tavlora.
Bio sam radostan kad mi je Peter dao vrpcu, a kada sad razmi ljam o tome, zahvalan
sam mu to je odabrao onakvo dru tvo. Predvodio sam vrlo mladu momad: smatrao sam da
imam iskustva i da mogu preuzeti tu dodatnu odgovornost. To se mo da ne bi doimal
o tako prirodnim da su stariji igrai, na primjer Paul Ince, Tony Adams i Adam She
arer, koji su i sami bili kapetani, jo bili s nama. Tada okolnosti ne bi i le meni
u prilog. No neki ljudi ni ovako nisu bili sigurni jesam li ja podoban za ulogu
kapetana. Pomoglo mi je to to je Peter jasno rekao da vjeruje u mene. inilo se da
tako misle i moji suigrai. U reprezentaciji je bilo toliko mladih igraa da sam se
osjeao poput starca.
Predvoditi momad na Stadio Delle Alpi - bez obzira na to to je to bio prijateljski
susret i to stadion nije bio pun - bio je jedan od najponosnijih trenutaka moje
karijere. Peter Tavlor mo da je riskirao sa mnom i s cijelom momadi, ali mislim da
nismo razoarali ni njega ni Englesku. Izgubili smo 1:0 od vrlo jake talijanske re
prezentacije, ali zaslu ili smo bolji rezultat. Emile Heskev cijelo je vrijeme zad
avao strah njihovoj obrani i imali smo mnogo prilika, ali nismo zabili gol. Govo
rei osobno, ja se nikada nisam osjeao bolje igrajui za Englesku. Od te veeri ljudi m
i govore da su vidjeli promjenu u meni im sam omotao kapetansku vrpcu oko ruke. Z
nam na to misle kada to ka u.
Tekla je deseta minuta drugog poluvremena i jo je bilo 0:0. Prije toga smo nekoli
ko puta neodluno tra ili jedanaesterac. Tada je lopta doletjela u esnaesterac i nepr
avilno se odbila. I la je prema meni i netko me je gurnuo, nisam vidio tko. Nekoli
ko engleskih igraa zatra ilo je jedanaesterac. Dok sam ustajao, igra za kojeg pretpo
stavljam da me je sru io, Gattuso, vikao je na mene. Mo da je mislio da sam odglumio
pad. Ili je pak on glumio da je ljutit kako bi uvjerio suca da sam ja namjerno
pao. Kako god bilo, ustao sam i krenuo dalje, a on me je uhvatio za dres. Okrenu
o sam se i pogledao ga. Bio je to djeli sekunde u kojem bih inae pogre no reagirao.
No tada sam samo htio nastaviti igru: postao sam kapetan reprezentacije i nisam
se smio obazirati na takve stvari. Udaljio sam se od njega i izbjegao nevolje. G
attuso je uspio izvesti to je htio. Nekoliko minuta potom probio se u na u polovicu
igrali ta i s trideset metara zabio gol; pokazalo se da im je taj gol donio pobje
du.
Peter Tavlor obavio je dobar posao. Te veeri u Torinu na klupi je sjedio budui eng
leski izbornik. Ve dva tjedna trajale su prepirke oko toga to stranac, Sven-Goran
Eriksson, preuzima englesku reprezentaciju. O tome se diskutiralo ak i u svlaionic
i. Shvaao sam da su ljudi zabrinuti. Znao sam da ele Engleza koji bi mogao preuzet
i odgovornost za englesku reprezentaciju. No mi smo se na li u takvoj situaciji da
je cijela zemlja oajniki eljela uspjeh, oajniki je eljela
Nijemci / 217
da nacionalna vrsta igra pristojan nogomet. Bio nam je potreban ovjek koji bi bio
najbolji za taj posao, bez obzira na to odakle je. A Sven je bio, i jest, jedan
od najuglednijih nogometnih trenera. Sreom, nije bilo potrebno mnogo da se sumnj
iavci prestanu brinuti zato to je Sven veanin: rezultati su govorili sami za sebe a to je jo va nije, i na a igra.
Nisam upoznao Svena prije no to je do ao u Englesku. Mislim da nikada nisam igrao p
rotiv klubova koje je on trenirao. No, u nogometu po ugledu znate tko je tko: o
najboljima se esto govori. Njegov ugled i osvojeni trofeji znaili su da zaslu uje na e
po tovanje. to se pak tie nas igraa, mi smo znali to smo trebali znati, to jest, znal
i smo za njegove uspjehe. Sa gospodinom Erikssonom upoznao sam se kada smo se ok
upili prije njegove prve utakmice, prijateljskog susreta sa panjolskom u Villa Pa
rku. Kada smo do li u hotel u kojem je momad bila smje tena, dobio sam poruku da eli r
azgovarati sa mnom.
Tada me je samo pozdravio i rekao mi ne to o svojim planovima. Putovao je zemljom
i gledao na desetke igraa. Prije tog prvog mea mnogo se govorilo o njemu. Jedna ra
diostanica u Manchesteru emitirala je ak i la an telefonski poziv - netko se predst
avio kao Kevin Keegan. Jedna od nepoznanica odnosila se na mene: hoe li me zadr ati
kao kapetana? Sven je rekao da hoe. Prije toga ja nisam smatrao da je to rije ena
stvar i brinuo sam se - doista sam se brinuo - to e se dogoditi u tjednu prije na e
prve utakmice. Sreom po mene, odmah sam uo ono to sam elio uti.
- Ti e i dalje biti kapetan. Mislim da e biti izvrstan voa momadi. Dovoljno si dobar i
gra, i igra u kojega se drugi mogu ugledati. Ako netko sumnja u to, na tebi je da
doka e da nema pravo.
Ono to je govorio meni i cijeloj momadi bilo je vrlo jednostavno. Sven je htio da
Engleska igra dobar, atraktivan nogomet. No, htio je i da igramo djelotvorno. Tr
eninzi su bili opu teni, posebice zato to su na poetku u trenerskom timu bili Steve
McClaren, Peter Tavlor i Sammv Lee. Nije se dogaalo ni ta revolucionarno: Sven je b
io
miran, bio je spreman pustiti ljude da sami rade ono to je elio da rade, a sam bi
se umije ao samo kada je htio ne to istaknuti. Kad bi to uinio, svi bi ga slu ali. Osim
ugleda koji je u ivao, Sven je odavao dojam jake linosti koja je izazivala po tovanj
e i morali ste ga slu ati. Igrai su odmah shvatili da je Engleska dobila pravoga ovj
eka. Pravila su bila jasna i jednostavna. Nikome nije padalo na pamet da ih prek
r i. Prema nama se odnosio ljudski, s po tovanjem, ali je zato i oekivao da preuzmemo
odgovornost za sebe. Vjerujem da je taj pristup odgovarao svim igraima.
lako je to bila samo prijateljska utakmica, u Villa Parku je brujalo -ovo je poet
ak neega novoga, zar ne? - i pobijedili smo panjolsku s 3:0. Svi smo znali da e prv
i pravi test biti sljedea kvalifikacijska utakmica za Svjetsko prvenstvo. Nakon p
oraza od Njemake i nerije enog rezultata u Helsinkiju, utakmica protiv Finske na An
fieldu znaila je "biti ili ne biti". Da nismo uzeli sva tri boda, imali bismo vel
ikih te koa da se kvalificiramo ak i za doigravanje, a automatsko kvalificiranje osv
ajanjem prvog mjesta u skupini vi e ne bi dolazilo u obzir. To je bila uistinu odl
uujua utakmica i morali smo postii rezultat kao momad. Osobno, kao novi kapetan, sma
trao sam da i ja moram neim pridonijeti.
Nisam bio zadovoljan svojom igrom u Villa Parku, mo da i zato to sam sudjelovao sam
o u prvom poluvremenu, ali momad je igrala dobro. U Anfieldu je atmosfera bila po
sve drukija, ak i prije samog poetka. Ulog je bio mnogo vei: nisam samo ja bio uzbuen
. Tada smo tek poinjali igrati susrete reprezentacije na klupskim stadionima dilj
em zemlje, jer je Wembley ve bio zatvoren. Svi su znali da e atmosfera na Anfieldu
biti izvrsna, premda nitko nije bio posve siguran na kakav e prijem naii igrai Uni
teda na Liverpoolovu domaem terenu. No nismo se trebali brinuti. Bez obzira na to
je li bila rije o navijaima Liverpoola ili o fanovima iz cijele zemlje, kada sam
prije poetnog udarca uo skandiranje svojeg imena, naje io sam se. To je bila poast me
ni osobno, ali jo va niji od toga bio je dojam da su se svi okupili oko Engleske, a
i oko Svena.
Nijemci / 219
Na poetku smo igrali kao u transu. Stvarali smo prilike. Momad je bila puna energi
je. Centar- utovi su dolijetali kamo su i trebali. Sve je i lo kako treba. A tada je
Finska zabila gol. Lopta se odbila od koljena Garvja Nevillea i pro la pokraj Dav
ea Seamana. To je bila ista srea za Fince, ali to je znailo i da gubimo 1:0. O, ne.
Ne opet.
Tada je Michael Ovven uhvatio Garvjev centar- ut i izjednaio malo prije kraja poluv
remena, pa smo na prekid oti li u dobrom raspolo enju. Bili smo puni samopouzdanja,
premda znam da na i navijai vjerojatno nisu. U drugom poluvremenu i dalje smo dobro
igrali i ja sam dao gol za koji se pokazalo da je pobjedniki. Lopta je s lijeve
strane doletjela u esnaesterac, i to pod takvim kutom da sam lako mogao pucati. Z
amahnuo sam, lopta je dotaknula obrambenog igraa i smjestila se u daljem kutu mre e
: moj prvi gol za Englesku iz igre. Potrao sam po travnjaku i prvi igra na kojeg s
am naletio bio je Teddy Sheringham, koji se zagrijavao uz aut-liniju. Skoio sam i
bacio se na njega, slavei. Na kraju je Dave Seaman obranio jednu stopostotnu pri
liku - ini se da to on uvijek uspijeva u va nim utakmicama. Imali smo i druge prili
ke. No, moj gol donio je pobjedu; osim toga, zabio sam ga u Liverpoolovu mre u, zb
og ega sam osjeao posebno zadovoljstvo.
Morali smo pobijediti Finsku da bismo uope imali nekakvih izgleda. Susret s Njemak
om u Munchenu slijedio je tek za pet mjeseci i znali smo da ne smijemo popustiti
, barem ne do tada. Pred nama su bile i kvalifikacijske utakmice u Grkoj i Albani
ji, a i neke prijateljske. Bilo je vrijeme da saznamo kakva smo momad. Sven je vj
erovao mladim igraima koje je naslijedio od Petera Taylora - zapravo, cijeli nara t
aj igraa mlaih od dvadeset pet godina - i dao nam je dovoljno vremena i dovoljno u
takmica da steknemo samopouzdanje. Prvih mjeseci stvari su se odvijale tako da m
e je to podsjealo na United. Zapravo, jo imam taj dojam. Ne mislim da je to zbog m
ene, Garyja, Phila, Buttyja i Scholesyja.
Te ko je rei to je sve va no za okupljanje uspje ne skupine. Ne to od toga je oito: dobri
grai, dobar trener, dobra uprava. No da bi se
individualci pretvorili u momad, mora se dogoditi jo ne to, posebno kad je rije o rep
rezentaciji koju ine igrai iz klubova irom zemlje. Biti zajedno, igrati zajedno i p
objeivati i gubiti zajedno - sve je to drukije. Izbornik se mora potruditi da se m
omad razvija usprkos ozljedama, padovima forme u klubu i kratkom vremenu koje eng
leska reprezentacija provodi zajedno, osim onih nekoliko dana prije same utakmic
e. Igrai su obavili svoj dio posla i, kao to sam rekao, mo da je tome pripomogla i d
ob igraa. Ali, i Sven zaslu uje pohvale, barem zato to je stvorio bolji timski duh n
ego ikada prije u engleskoj reprezentaciji, barem koliko se ja sjeam.
U pro losti je bilo sluajeva kad bismo se okupili i odmah bi bilo jasno tko je s ki
m. Formirali bi se klanovi starijih i mlaih igraa, ili pak prema klupskoj pripadno
sti. Prirodno je biti uz svoje drugove. Mi nismo bili ni ta bolji od drugih: deki i
z Uniteda bili su poznati po tome da se dr e zajedno. Sa Svenom se mnogo toga prom
ijenilo. Rekao bih da je u toj momadi nastala prava povezanost, istinsko meusobno
po tovanje, a to je va no kada izaemo na teren i zaigramo. im je Sven preuzeo reprezen
taciju, osjetili smo da se upravo to dogaa. Bio je va an i nain na koji se novi izbo
rnik odnosi prema igraima.
Sjeam se pobjede 4:0 nad Meksikom u Prie Parku, u pauzi izmeu kvalifikacijskih utak
mica u proljee 2001. Jedan trenutak iz tog susreta najbolji je primjer novoga duh
a u engleskom taboru; tada sam dobio dojam da mo emo otii u Munchen i na Svjetsko p
rvenstvo sljedee godine. Ve na samom poetku jedan meksiki obrambeni igra sru io me je s
lea. Nije to bilo ni ta ozbiljno: samo sam nekoliko koraka epao i igrao dalje. No n
ije pro la ni minuta kada je Stevie Gerrard naletio na istoga igraa - bez prekr aja,
jer on je imao loptu - i sru io ga na travu. Treba se brinuti za suigrae - to sam d
obro nauio u Unitedu. Taj stav prema igri nai ete u svakoj momadi koja pobjeuje i osv
aja trofeje.
Pobijedili smo Grku u Ateni i Albaniju u Tirani, ime smo stekli dobre izglede da o
svojimo drugo mjesto u skupini i kvalificiramo se za doigravanje za Svjetsko prv
enstvo sljedeeg ljeta. Da bismo pak
Nijemci / 221
osvojili prvo mjesto u skupini i tako automatski oti li u Japan i Ju nu Koreju, mora
li smo pobijediti u Munchenu. Premda nam je dobro i lo pod Svenovim vodstvom, misl
im da su se rijetki usudili pomisliti da bismo to mogli izvesti. Nitko ne mo e pob
ijediti Nijemce u Njemakoj, zar ne? Tada barem oekivanja nisu bila prevelika i sto
ga nismo bili pod velikim pritiskom. Nismo morali strepiti hoemo li razoarati navi
jae. Izbornik je bio jedina osoba koja je govorila da bismo mogli pobijediti. Sve
n nikada nije najavljivao velike stvari novinarima, ali otkad je stupio na du nost
, kad god bi ga pitali o utakmici s Njemakom, svaki put bi rekao da smo dovoljno
dobri za pobjedu. Mo da je njegovo samopouzdanje svih tih mjeseci i onih nekoliko
dana prije utakmice napokon pro elo i nas, a da to nismo ni shvatili.
Bez obzira na razlog, kada smo se okupili na veeri u munchen-skom hotelu, u petak
uoi utakmice, promatrao sam i slu ao razgovore; pitao sam se jesam li ikad bio lan
momadi koja je imala tako pozitivan duh. Osobno sam imao dvojbe o utakmici koja n
am je predstojala, ali one su se odnosile na to hou li ja biti sposoban dobro odi
grati. Poslije sam oti ao u svoju sobu i nazvao svoga prijatelja Davea Gardnera. U
pitao me je to mislim kako e nam ii. Dva sata provedena u dru tvu ostalih igraa bila s
u dovoljna da me uvjere.
- Mislim da emo pobijediti.
Muk na drugom kraju linije znaio je da kod kue ba i ne vlada takvo uvjerenje. No ja
to ne bih bio rekao Daveu da nisam vjerovao u to. elio sam sudjelovati u onome to
e se dogoditi. Brinuo sam se hoe li ozljeda prepona koju sam tjedan dana prije za
radio u Unitedovoj utakmici protiv Aston Ville zacijeljeti na vrijeme. Pokazalo
se da to nije tako te ka povreda kao to sam mislio kad sam je zadobio, pa sam se pr
idru io ostalim dekima na treningu reprezentacije iako nisam bio dovoljno zdrav da
bih igrao s njima. Tjedan dana radio sam sam, lijeio se, nadao se najboljemu i ci
jelo vrijeme patio. Budui da sam bio kapetan, bilo mi je jo gore: htio sam sudjelo
vati u svemu. Umjesto toga, prvi put sam mogao trenirati zajedno s ostalima tek
na stadionu, kasno popodne, prije te veere u petak uoi utakmice.
Do ao sam pola sata ranije, s Garvjem Levvinom i Alanom Smithom iz medicinskog tim
a, kako bismo provjerili jesam li spreman: tranje, okreti, hvatanje lopte. To je u
dan osjeaj, tim vi e to nas je ekala tako va na utakmica. Osjeate potrebu da se raste ete
kako biste se uvjerili da ste dovoljno jaki za igru i da neete nikoga razoarati. U
isto vrijeme, morate se suzdr avati jer se ne elite ponovno ozlijediti i tako prop
ustiti priliku. U svakom sluaju, Garv i Adam bili su zadovoljni onim to su vidjeli
i dali su mi odobrenje da se pridru im momadskom treningu. Osjeao sam se izvrsno, a
i momad je bila vrlo dobro raspolo ena. Po elio sam da se suoimo s Nijemcima istog to
g trenutka.
Gotovo da sam ekao da se pojave znakovi nervoze, ali momci su za dorukom bili isto
tako puni samopouzdanja kao i na sinonoj veeri, pa ak i sat vremena prije poetka sv
i su u svlaionici bili mirni i opu teni. Iza li smo na zagrijavanje i inilo se da je s
ve kako treba. Naime, sve osim moje ozljede. Jo nisam bio siguran. Znam da sam eli
o igrati, ali znao sam i da moram uiniti ono to je najbolje za momad. No, tih nekol
iko minuta rastezanja i tranja bilo je presudno i vratio sam se u svlaionicu s uvj
erenjem da u uspjeti. Kada je do lo vrijeme, minutu ili dvije prije no to e zvono ozn
aiti izlazak na teren, Sven je okupio sve igrae i rekao nam da sjednemo. Ono to nam
je rekao bilo je vrlo jednostavno i odgovaralo je na em raspolo enju:
- Izaite na travnjak i u ivajte. Nemojte sumnjati u sebe: oni su izvrsna momad, ali
mi smo bolji. Igrajte dobro. Na tri boda.

Sven uvijek zavr ava tim rijeima: "Na tri boda." Ustao sam i poveo momad kroz tunel.
Fizioterapeuti su me nagovorili da navuem par biciklistikih hlaica od likre, radi
topline i potpore bolnom mjestu. Dok smo jo hodali kroz tunel, shvatio sam da sam
pogrije io to sam pristao na to. Uvijek sam bio igra koji se mora osjeati udobno u o
nome to nosi: ne samo u kopakama nego i u dresu. Kad imam uljeve, ne mogu nositi do
datni par arapa ni flaster na bolnom prstu. Mo da je sve to u psihi, ali ja znam da
mi je to va no. ekajui da ta
Nijemci / 223
va na utakmica pone, osjeao sam se kao da sam sputan u toj opremi. No to nije bio tr
enutak za predomi ljanje.
Kad je izveden poetni udarac, nismo se ni sna li, a ve smo primili gol. Carsten Janc
ker zabio je za Nijemce. Nisam imao vremena ni da se prestanem brinuti zbog toga
to se ne osjeam dobro. Nije mi smetala ozljeda nego biciklistike hlaice. Uostalom,
ako prepone popuste, popustit e s hlaicama ili bez njih. Otrao sam preko aut--linij
e i skinuo ih. Neki fotoreporter uspio me je snimiti u tim trenucima i novine su
sljedei dan objavile fotografiju sa aljivim naslovom o engleskom kapetanu koji je
promijenio tijek utakmice tako to je promijenio hlaice. No, to to sam ih se rije io
zaista je promijenilo stvari to se mene tie: odmah sam se poeo osjeati bolje i slobo
dnije i lak e sam trao. Tijekom cijele utakmice vi e nisam ni pomislio na ozljedu.
Kada Njemaka vodi, to je najgore to vam se uope mo e dogoditi. Kada Njemaka povede tak
o rano, mo ete oekivati da e uvati loptu i napadati iz slobodnih udaraca. Upravo to s
e dogodilo na VVemblevju, zar ne? No, na Olimpijskom stadionu to nas uope nije za
brinjavalo. Nitko nije paniario, nitko nije gubio samopouzdanje. Atmosfera je bil
a slina onoj na Stadio Delle Alpi kada je United gubio od Juventusa s 2:0 ali smo
se vratili u igru, pobijedili i u li u finale Lige prvaka. Michael Owen bio je ka
o navijen. Dr ao je sve pod kontrolom, ali vidio sam mu vatru u oima prije poetka ut
akmice. Sada smo gubili, a on je vikao svima koji su ga mogli uti:
- Idemo! Mo emo pobijediti! Mo emo ih tui!
Svi smo znali da ima pravo. Pet minuta poslije Michael je postigao izjednaujui zgo
ditak - prvi u njegovu hat-tricku toga dana - a mi se nismo ni osvrnuli. Toliko
smo bili sigurni u sebe. Mislim da su to Nijemci shvatili i ivci su im poeli popu ta
ti. Oliver Kahn, jedan od najboljih vratara na svijetu, odigrao je jednu od svoj
ih najgorih utakmica. Pokazalo se da je to jedan od onih rijetkih susreta u koji
ma se dogodi sve to uope mo ete po eljeti. Gol Stevena Gerrarda na samom kraju prvog p
oluvremena bio je velianstven. Lopta je dolet224 \ David Beckham: Moja strana
jela u gol s udaljenosti preko dvadeset metara: njegov prvi gol za Englesku. tovi e
, postigao ga je u najboljem moguem trenutku za nas. Kada je igra izjednaena, pred
nost na samom kraju prvog poluvremena daje momadi koja je povela znatnu psiholo ku
prednost. Stevie je zbog ozljede propustio kvalifikacijske utakmice, ali sve je
nadoknadio te veeri u Munchenu. Kada on igra s nama, ravnote a cijele momadi je bolj
a. Jo je mlad, ali nalik je na Rova Keanea ili Patricka Vieiru: neprekidno ide na
loptu i cijeli dan tri; zna tono dodavati, a i postizati zgoditke. On je kompleta
n igra sredine terena: nije sluajno to Engleska rijetko gubi kada je Steven Gerrard
meu jedanaestoricom.
Ne znam za ostale deke, ali ja sam na poluvremenu bio nervozniji nego prije utakm
ice. Sjeam se kako sam oti ao u svlaionicu, vodili smo s 2:1, a ja nisam bio siguran
kako bismo trebali organizirati igru u sljedeih 45 minuta. Nakon prvog poluvreme
na Sven uvijek dopu ta svima da se opuste pet minuta: sjednite, razve ite kopake, pop
ijte ne to, to god vam odgovara. Igrai su odmah poeli razgovarati i zavladao je amor.
- Da branimo ovih 2:1? Da napadamo i trudimo se zabiti jo jedan gol za sigurnu po
bjedu?
Mislim da smo svi ipak znali da ne trebamo ni ta mijenjati. Tako nam je rekao i Sv
en. ekalo nas je jo golova, a mogli smo imati potpuno povjerenje u svoju obranu. U
drugom poluvremenu igrali smo kao u snu. Michael je zabio svoj drugi gol ve neko
liko minuta nakon poetka. A zatim i trei. Potom je Scholesv dobacio jednu za Emile
a Heskeva, koji je takoer zatresao mre u. Sjeam se, kada je Emile pogodio, okrenuo s
am se da pogledam reakcije igraa na klupi: bile su iste kao i reakcije publike, a
pretpostavljam da je tako bilo i u engleskim domovima pred televizorom. Zamjene
i treneri jednostavno su padali jedni preko drugih, grlei se. Mogli ste im itati
s usana:
- Pet-jedan! Protiv Njemake! U Njemakoj! Ovo je nevjerojatno. Ostalo je jo dvadeset
minuta do kraja. Dvadeset minuta u
nogometnom raju. Osjeao sam se neobino: sudjelovao sam u
Nijemci / 225
pripremi petoga gola i imao sam svoja zadu enja u igri, ali nisam imao presudnu ul
ogu u odlunim trenucima, kao to katkad imam. Igrao sam, ali inilo mi se da imam i p
ovlasticu da istodobno promatram igru. Bio sam dio svega toga, ali divio sam se
onome to su radili ostali deki. Trebali smo samo uvati loptu. To smo i inili, a Nije
mci su se sve vi e iscrpljivali. Mi nismo momad koja se pravi va na: na i igrai nee trlja
ti sol u ranu raznim ekshibicijama i trikovima. Samo smo dodavali loptu jedan dr
ugome, i dok smo to inili, oni nisu uspijevali doi do lopte. Ali nismo to radili s
amo da proe vrijeme. Osjeali smo se kao da elimo poraziti Njemaku s 10:1, a ne samo
s etiri gola razlike.
Nakon posljednjeg zvi duka, sudac Pierluigi Collina pri ao mi je i zamolio me za maj
icu. Zacijelo je znao da je upravo sudjelovao u povijesnom trenutku. Mislim da j
e on najbolji od svih sudaca i bio sam sretan to mu mogu dati svoju majicu. Uosta
lom, ionako nije bilo mnogo Nijemaca koji su bili raspolo eni za razmjenu dresova.
Mislim i da je Collina bio vrlo sretan kad sam zauzvrat zatra io njegov. Nakon to
ga elio sam samo jedno: izai pred na e navijae. Na tisue njih do le su u Munchen i u dru
gom poluvremenu inilo se kao da igramo kod kue. Stvarali su fantastinu buku. Uvijek
sam govorio da su engleski navijai najbolji na svijetu. Zanemarimo li malen post
otak idiota meu njima,: na i navijai svuda putuju s nama i daju nam nevjerojatnu pod
r ku. Siguran sam da bi vam svaki navija s Olimpijskog stadiona mogao ispriati prie o
tegobnim putovanjima bogu iza lea i o razoaranjima lo im igrama reprezentacije. Svi
su oni znali kako je to kad izgubite od protivnika poput Njemake ili Argentine.
Ti navijai zaslu ili su tih 5:1 na Olimpijskom stadionu isto kao i mi. to se tie igraa
, siguran sam da je to svima bio jedan od najljep ih dana u ivotu.
Kada smo u li u svlaionicu, shvatio sam da jedva mogu govoriti. Grlo me je boljelo
kao da me je netko prisilio da popu im dvadeset cigara za dva sata. Znao sam da sa
m tijekom utakmice mnogo vikao. Jesam li i pjevao zajedno s ostalima u drugom po
luvremenu?
Atmosfera u svlaionici bila je udesna: bili smo tako ponosni i sretni, ali dovoljn
o smo se naskakali ve na travnjaku. Sada smo bili mirni. Neki igrai zatra ili su mas
a u, drugi su se opu tali pod tu em, a ostali, ukljuujui i mene, sjedili su na svojim mj
estima, polako svlaili opremu, pili vodu iz boca i upijali taj trenutak.
Sven nije morao ni ta rei: mislim da su svi igrai ve poinjali misliti na sljedeu utakmi
cu, za etiri dana, protiv Albanije. Ako netko i nije mislio na nju, njega je zaci
jelo podsjetio Gary Neville. Ono to se upravo bilo dogodilo bilo je nevjerojatno,
ali to nee znaiti ni ta ako ne pobijedimo i sljedee srijede na St. James Parku. Ako
ste igra i navija, onda ivite za takve dogaaje: Njemaka - Engleska 1:5. No ukupno uze
v i i ako za trenutak zanemarimo povijesnu va nost i slavu, nije va no tko je na proti
vnikoj strani; pobjeda uvijek znai isto. Kako gospodin Eriksson voli rei, to su nov
a tri boda.
Sjedio sam na svome mjestu, naslonjen na zid. Pomislio sam na Wembley, onoga ki no
g subotnjeg popodneva prije godinu dana. Sjetio sam se Kevina Keegana u svlaionic
i nakon onog udnog poraza s 1:0, kako nam govori da je uinio za Englesku koliko je
mogao. Sjeam se novinara i mno tva na ih navijaa koji su otpisali Svjetsko prvenstvo
prije no to je i poelo. U dubini srca znao sam da se ne sla em s tim zlogukim proroc
ima. Poraz od Njemake bio je te ak udarac. Za mene osobno - a mislim i za Englesku
- Kevinova ostavka znaila je kraj svijeta. Sada, jedanaest mjeseci poslije, gotov
o da smo ponizili svoje stare suparnike.
Tko zna to bi se dogodilo da je Kevin odluio nastaviti? Ja vjerujem u njega kao tr
enera. Pogledajte samo to je uinio s Manchester Citvjem u protekle dvije godine. O
sim toga, beskrajno ga po tujem kao ovjeka. No katkad se promjena dogodi ne zato to
je svi ele nego zato to se mora dogoditi. Volio sam igrati za Englesku pod Kevinov
im vodstvom. Godinu dana poslije bio sam kapetan nacionalne vrste pod vodstvom S
ven-Gorana Erikssona. Novi izbornik doveo je novu generaciju igraa i dao nam je an
su da se razvijemo kao momad. Sven i Alex Ferguson potpuno se razlikuju u pristup

u
Nijemci / 227
igraima. No, izgradili su uspje ne momadi na posve jednak nain. to se tie engleske repr
ezentacije, igra i rezultat u Munchenu bili su dovoljni da svi vide koliko je " ve
dska revolucija" bila uspje na.
Nogom u.
"Ovo nee biti na dan, zar ne?"
Svi smo znali da se to mora dogodili, premda su rijetki vjerovali da i hoe. Ubrzo
nakon to je Alex Ferguson potpisao novi ugovor 1999., rekao je da e mu to biti po
sljednji i da nakon sezone 2001/02. vi e nee raditi za United. Njegovi razlozi bili
su jasni: htio se malo opustiti nakon to je vi e od dvadeset godina bio trener, u k
otskoj a potom na Old Traffordu. elio je putovati. elio je e e viati svoju obitelj. Vje
rojatno je elio i provoditi vi e vremena na konjskim trkama. Jo i prije nego to se pr
oslavio kao vlasnik grla Rock Of Gibraltar, znali smo da voli konje istom stra u ko
jom voli i nogomet. Jednoga od posljednjih dana koje sam proveo s dekima u United
u ef nas je odveo na hipodrom u Chesteru. Bilo je to pre-divno popodne. Premda sa
m ja tada, krajem travnja 2003., osjeao da sam gurnut na rub dogaanja na Old Traff
ordu, na e zajedni tvo tih nekoliko sati bilo je vrsto kao u najboljim danima koje sa
m do ivio u klubu: bio je to pravi obiteljski izlet Uniteda. ef se izvrsno zabavlja
o i njegovo raspolo enje je jednostavno moralo prijei i na vas.
Kada je prvi put objavio svoju nakanu da ode u mirovinu, inilo se da je to u dale
koj budunosti. No 2001. poelo se sve vi e pisati i govoriti o tome. Kolale su glasin
e da e ef postati ambasador kluba, posebno na Dalekom istoku. Bilo je pria o neslag
anju s upravom, te da je ef rekao da e prekinuti sve veze s klubom. Igrai su o tome
znali samo ono to su proitali u novinama. Tek kada je ve poela njegova posljednja s
ezona doista smo shvatili da on to
misli ozbiljno: okupio nas je i rekao da napu ta klub sljedee godine u svibnju. Kad
a smo radili, nismo svakodnevno mislili na to niti smo o tome razgovarali u svlai
onici. Nismo ni morali. Mislim da nitko od nas nije mogao zamisliti ivot u United
u bez Alexa Fergusona na kormilu. Igrai bi se katkada sukobili s njim: ja svakako
nisam bio jedini. Kao to to obino biva, kada se sukobite sa efom po elite da on ne b
ude va
ef. No ipak, ako pitate bilo kojeg igraa Uniteda, rei e vam da raditi za tog t
renera znai da radite za najboljeg trenera na svijetu.
Prvog dana kad sam do ao u Manchester United, kao tinejd er koji je prvi put bio dal
eko od kue, ef je ve znao kako se zovem. Znao je tko su mi otac i majka, i da imam
dvije sestre. Znao je sve
0 meni. Zbog njega sam se osjeao dobrodo lim. Bilo je to kao da odlazim iz jedne ob
itelji u drugu. To je velika prednost svakog trenera: da igrai imaju dojam da ih
on poznaje, razumije ih i brine se za njih. Sjetite se kako je trener strepio na
d Ruudom van Nistelroovem, kako je pratio njegov oporavak nakon puknua kri nih liga
menata. Neumorno ga je uvjeravao da e se na kraju vratiti na Old Trafford. Igrai c
ijene tu lojalnost. Nije udo to mu je Ruud uzvratio svim onim golovima kojima je p
omogao Unitedu da osvoji prvenstvo 2003.
ef je uvijek znao kako stvoriti atmosferu u kojoj e se novi djeak osjea kao kod kue j
o od prvoga dana. Jo je va nije to to, kada se ta veza uspostavi, imate dojam da vam
on nikad nee okrenuti lea. Trener Uniteda je poput oca, uvijek je tu da vas titi, d
aje vam savjete i obraa vam se kao da ste lan obitelji - sve dok ste lan kluba. Mla
de nade i ve potvrene zvijezde - trener ini da
1 jedni i drugi osjeaju da su posebni i trudi se da shvate da je i njihov klub po
seban. Bilo je igraa, na primjer Dvvight Yorke i Jaap Stam, koji su mnogo uinili z
a United, ali iznenada su iskljueni iz kluba i vrata povratka su im bila zatvoren
a. Zbog neega to su rekli ili uinili trener je zakljuio da nisu dobri za klub. Na kr
aju, mo da se pokazalo da sam i ja jedan od takvih igraa, iako na
Nogom u... / 231
poetku sezone 2001/02. nisam ni pomi ljao da bi se to moglo dogoditi.
Trener Manchester Uniteda slovi kao razdra ljiv i mrzovoljan ovjek. Pa on to i jest
, s vremena na vrijeme. No, nismo li svi takvi? Ljudi nikad ne vide kako on nada
hnjuje igrae kad radi s njima. Ne vide ga ni kada se smije i ali s dekima. Kada mis
li daje to u redu, opusti se u na em dru tvu. Ako u svlaionici odjekuje veselje zbog
nekog velikog uspjeha, on e se veseliti vi e od svih. Rekao bih da ef ima pravo to vei
nom odr ava profesionalnu distancu prema svojim igraima. Dobro pazi da se ne zbli i s
nekim igraem vi e nego s nekim drugim, premda je njegov odnos prema nekima od njih
, primjerice prema Ericu Cantoni i Rovu Keaneu, ipak bio poseban.
ef razumije nogomet kao malo tko. To znai da, bez obzira na situaciju u kojoj se m
omad nalazi, i openito tijekom sezone i u svakoj pojedinoj utakmici, igrai imaju do
jam da on uvijek tono zna to treba initi. Svjestan je da ima mo mijenjati stvari i n
ikada se ne libi to i uiniti, ak i kada je najbolje ne uiniti ni ta, bez obzira na to
to bi netko drugi mogao rei. Mislim da su svi uli za "su ilo za kosu". O tome se tol
iko govorilo da mo da mislite da je ivot u Unitedovoj svlaionici stalno takav. E, pa
nije. Ljudi koji ne rade na Old Traffordu moraju znati ono to svi u klubu ve znaj
u: sve to trener uini uvijek je ono to on smatra najboljim za klub u odreenom trenut
ku.
Sjeam se jedne udesne utakmice, tjedan prije no to je Engleska igrala s Grkom 2001.
na VVhite Hart Laneu. Tog popod-neva bio sam vrlo uzbuen. Tada sam prvi put bio k
apetan Unitedove prve momadi. Trener mi je to priopio na svoj karakteristian nain: d
an uoi utakmice, u hotelu, jednostavno mi je bacio u krilo ulaznice za utakmicu k
oje dobivaju igrai. Raspodjela tih ulaznica jedna je od kapetanovih du nosti. Nisam
se stigao ni okrenuti i pustiti da me preplave emocije: ef je ve bio na drugom kr
aju prostorije. Bio sam ponosan, posebno zato to sam znao da
e moj djed, koji je jo navijao za Spurse, biti na utakmici s mojim roditeljima.
To to sam postao kapetan bilo bi dovoljno da dobro zapamtim taj dan. Jo i danas ga
se sjeam po tome. No kladim se da ga nitko drugi ne pamti po tome, jer se mnogo
toga dogodilo tog dana. Na poluvremenu smo bili o amueni: Tottenham je vodio s 3:0
i tukao nas kao poetnike. Oekivali biste da trener ija momad tako lo e igra poku a prodr
mati svoje igrae. Oekivali biste da im oita bukvicu. Tog popodneva ef je u ao u svlaion
icu potpuno miran s obzirom na situaciju. Nikoga nije optu ivao. Nije bilo grubih
rijei. Sjedio sam na podu i mislio da je susret ve izgubljen. Osvrnuo sam se i vid
io ostale deke pognutih glava; svi smo osjeali isto. ef je u ao i naslonio se na klup
u na kojoj je bila na a oprema spakirana za put u London. Rekao je samo ovo:
- Idemo smanjiti razliku.
No on je dovoljno dobro poznavao svoje igrae, i dovoljno nam vjerovao da zna kako
emo reagirati. Siguran sam da nisam samo ja tada pomislio: Pa neemo valjda ovako
izgubiti od Spursa.
Iza li smo na teren, Andy Cole rano je postigao zgoditak i uskoro smo preokrenuli
rezultat. Pobijedili smo ih s 5:3. Bilo je to jedno od najudesnijih poluvremena u
kojima sam ikada igrao. Doista je bilo va no to je ef bio tako hladnokrvan i potica
jan na poluvremenu, upravo onda kad biste oekivali da kipti od bijesa. On je vrlo
zahtjevan, ali prema mom iskustvu svih tih godina u Unitedu, on je bio jedini k
oji je uvijek vi e vjerovao u nas nego to smo mi sami vjerovali u sebe.
Kao to sam rekao, zbog trenera su se igrai osjeali posebno vrijednima: kada bi vam
rekao da je zadovoljan onim to ste uinili u utakmici ili na treningu, to je ne to vr
ijedilo. Nisam siguran to je trener mislio o mojem postavljanju za kapetana repre
zentacije. Meni tada ni ta nije rekao, premda se sjeam da su u novinama citirali ne
ke njegove izjave o tome. Rekao je da me ba i ne vidi kao kapetana i da nije sigu
ran da je to dobra zamisao. No tijekom kvaliNogom u... / 233
fikacija za Svjetsko prvenstvo, nakon to smo pobijedili Njemaku, osjetio je potreb
u da mi ka e:
- Iznenadio si me. Zbog kapetanske vrpce postao si bolji igra. Mo da i bolja osoba.
Nikada nisam mislio da mo e biti kapetan.
Mnogo mi je znailo to sam to uo od trenera - kao kad bi mi u djetinjstvu tata rekao
da je zadovoljan neim to sam uinio. To je uvijek bio trenerov nain postupanja s igr
aima, tako ih je usmjeravao: poticao ih je kada je to bilo potrebno, a sputavao i
h kada je mislio da poku avaju ne to za to nisu sposobni. Kada sam prvi put u ao u Unit
edovu momad kao standardni igra, nosio sam broj 24. Sljedee sezone dobio sam majicu
s brojem 10. To mi je mnogo znailo: taj broj prije mene su nosili Denis Law i Ma
rk Hughes. Mo da je povijest toga broja pripomogla da zabijem toliko golova. No sj
eam se onoga ljeta kad je Teddy Sheringham potpisao za nas; ef se potrudio nazvati
me na Maltu, gdje sam provodio praznike, i rekao da mi oduzima taj broj. Bez ob
ja njenja, bez alternative i bez rasprave. Sjeam se da sam tada rekao Garvju Nevill
eu:
- Za to je to uinio? Za to je nazvao da mi to ka e? Zar mi je samo htio pokvariti ljeto
vanje?
Bio sam shrvan i poku avao sam shvatiti u emu sam pogrije io. A tada, mjesec dana pos
lije, kada smo se pojavili na prvom treningu prije sezone, imao je novu majicu z
a mene: broj 7. ef mi je dao broj koji je nosio Eric Cantona. Tako sam se iznenad
io zbog te poasti da sam jednostavno zastao usred koraka.
Osim to priprema momad za utakmice, trener uvijek vrlo pa ljivo priprema i svakog po
jedinca. U svlaionici, bez obzira radi li se o meu Lige prvaka ili prijateljskoj u
takmici prije poetka sezone, uvijek bi se potrudio da shvatim to oekuje od mene. I
uvijek bi mi dao informacije ili savjete koji su mi bili potrebni kako bih bio s
iguran da sam sposoban za to. On svakom svojem igrau posveuje onoliko vremena koli
ko smatra da mu je potrebno. To vam govori da on procjenjuje to svaki pojedini ig
ra mo e doprinijeti momadi. Do jeseni 2001. ve sam vrlo dugo poznavao trenera: no nje
govo
iskustvo poticalo me da i dalje uim od njega, i uio sam gotovo svaki dan. Pogledaj
te njegove uspjehe, u Unitedu, a i prije, u Aberdeenu. Trebalo se navikavati i n
a samu pomisao da vi e nee biti tu. Poput svih na Old Traffordu i oko njega, pitao
sam se tko bi ga uope mogao zamijeniti.
Postoji mnogo izvrsnih trenera - na primjer, Martin O'Neill, Giovanni Trapattoni
i Sven-Goran Eriksson - i o njima se razmi ljalo u potrazi za novim trenerom Unit
eda. Samo, za taj posao na Old Traffordu potrebno je vi e od dobre poslovne biogra
fije. Novi trener morao bi biti slian Fergusonu: to bi morao biti ovjek s misijom.
Zato mu se tako mnogo ljudi toliko divi. Zato mnogima i ide na ivce. Ma to Fergus
on rekao ili uinio, nikada nee rei: elim to zbog sebe. Uvijek e rei: elim to za klub.
n jest Manchester United, ni manje ni vi e. Toga su svjesni svi kojima je United n
a srcu, svi koji doista razumiju nogomet. ak i kada smo osvojili trostruku krunu,
premda je shvaao kakav je to uspjeh za nas kao igrae, odmah je poeo misliti na bud
unost, na potrebu da idemo dalje, da ponovimo to smo postigli, a potom da to i nad
ma imo.
elja da uspjeh bude est gost Old Trafforda pokretala je sve nas gotovo petnaest go
dina: mene, brau Neville, Paula Scholesa, Ryana Giggsa i Nickvja Butta. No ef se t
ome posveivao vi e od svih; nikada nije mirovao, uvijek se koncentrirao na sljedei i
zazov. Rekao bih daje njegova energija bila va nija za na uspjeh od svega drugoga.
Nije to esto govorio u javnosti, ali igrai su znali da ef cijeni to smo postigli. to
se mene tie, siguran sam daje shvaao - barem tada - da nikad ne bih dopustio da Un
ited trpi zbog toga to se ja ne bih dovoljno trudio, bez obzira na to to mi se inae
dogaa u ivotu. Prije svega, ja sam bio igra Manchester Uniteda. Dakako, otkad sam
do ao na Old Trafford, to je znailo raditi za efa.
Poetkom sezone 2001/2002. na a forma bila je nestalna. Mnogi samozvani strunjaci na
brzinu su zakljuili da je obja njenje za to neizvjesnost u vezi s trenerom. Slu ali s
mo svakojake glasine, na
Nogom u... / 235
primjer, da je ef po alio to nam je rekao da odlazi, jer smo ga se zbog toga prestal
i bojati. Iskreno mogu rei da to nije istina. Nitko od nas nije elio da on ode, al
i kada smo u li u koloteinu treniranja i igranja utakmica, pomisao na to da se bli i
svibanj i da e ef spakirati kovege nije utjecala na nas. To nam doista nije moglo p
oslu iti kao izgovor za to to gubimo. Ja sam se brinuo samo zbog njegove mogue zamje
ne. Pripremao se moj novi ugovor s Unitedom i brinuo sam se hoe li moj odnos s no
vim trenerom biti dobar poput onoga kakav sam uvijek imao s Fergusonom. Osim tog
a, bio sam Unitedov navija; Alex Ferguson bio je jedan od glavnih razloga zbog ko
jih sam oti ao iz Londona i potpisao za taj klub jo dok sam bio djeak. No ipak, te s
umnje u budunost nisu utjecale na moju tada nju igru u Unitedu.
Ako je momad bila nemirna, prije bi se moglo rei da je uzrok tome bio odlazak Stev
ea McClarena toga ljeta. Ve sam spomenuo koliko cijenim Stevea kao trenera. U lip
nju 2001. oti ao je iz Uniteda i postao trener Middlesbrougha. lako se oekivalo da e
ef otii, mislim da Steve nije tra io jamstvo da e ga on zamijeniti. Samo je elio znat
i da e biti u u em izboru. Mislim da su iza kulisa odr ani sastanci na kojima je post
alo jasno da ga klub ne vidi kao budueg vou. I tako, kada je Steveu ponuen posao u
Middlesbroughu, nitko se nije iznenadio to gaje prihvatio. Svi smo mu po eljeli sreu
, ukljuujui i efa. Tijekom te sezone ef je preuzeo i svakodnevno treniranje: on je i
dobar pomoni trener, kao to je dobar i u svemu drugome. Bez obzira na predstojeu m
irovinu, ef je te sezone bio zaposleniji nego ikad prije. No, Steveov odlazak bio
je velik gubitak: treninzi s njim doista su bili ugodni, a s tehnikog stajali ta p
recizni poput urice. Bolje od ikoga je znao prenositi informacije igraima. Tijeko
m dvije godine, koliko je bio s nama, ostavio je svoj trag u Old Traffordu, kao
i u engleskoj reprezentaciji.
Naravno, i dalje sam radio sa Steveom na meunarodnom planu, jer ostao je u reprez
entaciji sve do Svjetskog prvenstva 2002. Bio je s nama i na utakmici protiv Nje
make u Munchenu. etiri dana
potom igrali smo s Albanijom na St. James Parku. Steve je govorio kako se moramo
pripremiti i za tu utakmicu. To je govorio i Sven. U srijedu naveer, nakon onog
subotnjeg popodneva, morali smo potvrditi taj rezultat od 5:1. Morali smo uzeti
jo tri boda. No, pripreme nam nisu mnogo pomogle. Pokazalo se daje utakmica na do
maem terenu protiv Albanije mnogo te a nego to smo oekivali. Igrai su bili umorni. Zav
ladala je atmosfera oekivanja pobjede, posebno nakon onoga to se dogodilo u Munche
nu. Ljudi su mislili da, ako mo emo poraziti Njemaku s 5:1, onda mo emo potui svakoga.
Dobro, pobijedili smo Albaniju, ali bilo je gusto i to nije bila igra koja e se
pamtiti. Oni se vi e nisu mogli kvalificirati za Svjetsko prvenstvo i nisu imali to
izgubiti. Mnogo njihovih igraa tralo je na loptu i izvodilo slobodne udarce. inilo
se da se dobro zabavljaju. Ne mogu rei da smo se i mi zabavljali. Najbolje to se
mo e rei jest da nismo odustajali. Na kraju smo pobijedili s 2:0 i dobili svoja tri
boda.
Preostala je jo Grka na Old Traffordu. Pobjeda nad Albanijom znaila je da u posljed
nju kvalifikacijsku utakmicu ulazimo s istim brojem bodova kao i Njemaka, ali s b
oljom gol-razlikom. Vjerojatno bi bilo lak e - barem za na e ivce - da smo mogli odig
rati tu utakmicu odmah sljedeeg vikenda. Istina je da smo bili umorni, ali toliko
smo bili nezadovoljni svojom igrom protiv Albanije da smo imali jak motiv da se
doka emo. Da smo igrali protiv Grke te subote, mislim da bismo igrali kao klub i l
ako pobijedili. No morali smo ekati mjesec dana, a tijekom tog vremena morali smo
se usredotoiti na igru u klubovima. U tih mjesec dana rodile su se sumnje u isho
d susreta koji bi mogao biti presudan za nastup sljedeeg ljeta. Tjedni su se vukl
i, a kada se momad ponovno okupila, vukli su se i dani prije same utakmice.
Sastali smo se u nedjelju i smjestili u hotelu Marriott, u predgrau Manchestera. i
nilo se da se samo motamo okolo i ekamo subot-nje popodne. I u hotelu i izvan nje
ga svi su govorili kako je to va na utakmica i kako bi bilo dobro izravno se kvali
ficirati za Svjetsko
Nogom u... / 237
prvenstvo. Moramo li pobijediti? Bi li i neodluen rezultat bio dovoljan? A to je s
gol-razlikom? Sve to vam na kraju pone izlaziti na u i. Va no je bilo to to bi pobjed
a nad Grkom znaila da vi e nije bitno to e uiniti Nijemci. Morali smo misliti samo na t
o. Nije nam pomagalo to to su mediji i engleski navijai oito mislili da je te i dio p
osla ve obavljen i da je ova utakmica maji ka alj. Imali smo pet dana ivciranja i tje
skobe. Napokon je do la i ta subota, s mnogo vi e napetosti nego to je trebalo.
Ja sam bio nervozan kao i svi ostali, iako mi je trebalo biti lak e nego nekim dru
gim igraima. Prvo, igralo se na Old Traffordu. Kada smo tu posljednji put igrali
reprezentacijsku utakmicu, protiv Ju noafrike Republike 1997., ja sam u ao kao zamjen
a. Sada, 6. listopada 2001., ja sam bio igra Uniteda koji predvodi englesku repre
zentaciju kao kapetan. Tko bi to ikad oekivao? Drugo, igrali smo u bijelim dresov
ima. Engleski oru ar pitao me je nekoliko dana ranije mislim li da treba zatra iti S
venovo dopu tenje za to. Unitedov posve bijel zamjenski dres, engleski dres ili pa
k onaj Real Madrida, kad smo ve kod toga: uvijek sam volio bijelu boju. Engleski
izbornik slo io se da nosimo bijeli dres na toj utakmici. Radovao sam se tome, kao
i svom domaem terenu. No, nisam znao da u u tunelu Old Trafforda upoznati anela.
Za Kirstv Hovvard prvi put sam uo sredinom tog tjedna, od svog oca. Nazvao me je
da mi ka e ne to o njoj:
- Ona je ljupka djevojica, Davide, ali je jako bolesna. U subotu e s tobom izvesti
poetni udarac. Budi pa ljiv prema njoj.
Moj otac radio je za FA i sudjelovao je u pripremama utakmice pa je stoga znao s
ve o Kirstv i o djejem sanatoriju Francis House, za koji je ona pomogla prikupiti
mnogo novca. Ja sam pak u tom telefonskom razgovoru prvi put uo za nju. Kada smo
tog subotnjeg popodneva do li na Old Trafford, prije no to sam oti ao u svlaionicu da
se presvuem, pro ao sam kroz tunel i upoznao se s njom. Kirstv me je ekala s majkom
i ocem, i s nekoliko ljudi iz te dobrotvorne organizacije. Ta mala djevojica sa i
rokim osmijehom
samo je strpljivo stajala. Uoio sam taj osmijeh ak i prije no to sam zapazio bocu s
kisikom koju je Kirstv morala vui za sobom na kolicima. Sjeo sam na stepenicu po
kraj nje i nekoliko minuta smo razgovarali o tome protiv ega se ona mora boriti z
ato to je roena sa srcem na pogre noj strani, a ni neki drugi organi nisu joj na pra
vom mjestu. Govorila je kako poku ava prikupiti novac za drugu djecu u sanatoriju
gdje se lijei. Upitao sam je kako se osjea, a prije no to je stigla odgovoriti, net
ko iza nas je rekao:
- eli li ga poljubiti?
Tada je bilo vidljivo da se Kirstv prvi put osjea malo neugodno, ali ipak me je p
oljubila u obraz i zagrlili smo se. Bilo je vrijeme da poem. Ustao sam i rekao:
- Vidimo se uskoro, zar ne? Kad izaemo na teren?
Kirstv mi je uzvratila pogled. Kimnula je glavom, nasmije ila se, a ja sam se vrat
io u svlaionicu. Osjeao sam se kao da sam miljama daleko. Trebala mi je minuta ili
dvije da shvatim kako je atmosfera udna, tiha. To nije bilo slino ovoj reprezenta
ciji. inilo se da nitko nikome nema to rei. No, Sven je imao:
- Od poetka dr ite loptu u pokretu.
Naravno, upravo to nismo inili tog popodneva. Zvono je oznailo vrijeme da izaemo na
teren. U tunelu sam pri ao Kirstv i uzeo je za ruku. Ona ima najsiu nije ruice koje u
ope mo ete zamisliti - uspjela me je uhvatiti samo za prst. Dr ala se uz mene. Upitao
sam ju je li nervozna.
- Ne.
Morao sam se nasmije iti.
- Pa, na stadionu je 65 000 ljudi koji ekaju na nas i nadaju se da emo ii na Svjets
ko prvenstvo. Ako nisi nervozna, onda si ti jedina osoba ovdje koja to nije.
- Ne, nisam. Nisam nervozna.
Pogledala me je i nasmije ila se i time mi pokazala da se dobro osjea. Iza li smo na
sunce i preplavilo nas je klicanje publike. Kamere su pratile Kirstv sve do toke
na sredini terena. Nisam je ni
Nogom u... / 239
morao pitati osjea li se dobro. Bila je tako dostojanstvena i smirena. Kad bismo
barem mi igrai bili opu teni poput nje: ona je bila najhladnokrvnija osoba na Old T
raffordu. Bila je sjajna.
Toga dana smo Kirstv, Victoria i ja postali dobri prijatelji. Poma emo joj u priku
pljanju sredstava za dobrotvorne svrhe, ali ne bih elio da netko pomisli kako se
na odnos svodi samo na to. Kirstv je divna osoba, tako puna ivota i energije. Kada
ste s njom, ne mislite na to to s njom nije u redu niti na injenicu da se bori za
ivot, i to s ne ba dobrim izgledima. Vidite dalje od te boce s kisikom, dalje od
onoga to se mo e nazvati njezinom invalidno u. Vidite njezinu osobnost, njezinu odlunos
t da uini ne to za druge, njezinu sreu usprkos svim pote koama. Ona je najhrabrija osob
a koju poznajem. Sjeam se Igara Commonvvealtha u Manchesteru 2002., kada sam s ba
kljom dotrao na stadion i pridru io se Kirstv, a potom smo nas dvoje upoznali kralj
icu. Dok sam trao, cijelo vrijeme sam se brinuo nee li se baklja ugasiti, nee li mi
popustiti gumilastika na donjem dijelu trenirke, neu li se spotaknuti o vezicu n
a tenisicama. No im sam ugledao Kirstv, sva moja napetost je nestala. Odjednom je
nastao trenutak privatnosti, kao da smo nas dvoje sami na stadionu: kad je pogl
edate u oi, u njima vidite vedrinu i nadahnue. Kirstvn osmijeh prenosi vas iz va eg
svijeta u njezin, gdje ona sve prihvaa na svoj nain. Kapetan reprezentacije? Njezi
no Velianstvo? Tisue ljudi na tribinama? Drago mi je, ja sam Kirsty Hovvard i ba mi
je lijepo.
Tako smo i li prema centru na Old Traffordu. Cijeli tjedan prije toga sam bio zabr
inut, a sada odjednom uope nisam mislio na igru. Nisam mislio kako je to va na utak
mica i kako nam je oajniki potrebna pobjeda. Htio sam samo da Kirstv bude dobro. T
a djevojica dirne svakoga koga sretne. Ona jednostavno blista. Susret s Kirstv na
poetku utakmice pamtim zajedno s golom koji sam dao na njezinu kraju.
Kirstv je na kraju morala otii s terena, a ja sam se morao podsjetiti da je pred
nama nogometna utakmica u kojoj moramo pobijediti.
Prije poetnog udarca nikad ne znate kakva e biti utakmica, i pokazalo se da smo se
s pravom brinuli zbog Grka. Igrali su agresivno, na pobjedu, premda se vi e nisu
mogli kvalificirati. Sjeam se da su se dvojica njih okomili na nas nakon nekih sp
ornih trenutaka, iako ne znam grki pa ne mogu rei to su nam zapravo govorili. Igral
i su dobro, a mi jednostavno nismo mogli pronai svoju igru. Igrai su bili nemirni,
a publika je to primijetila. Igrali smo bez du e, kao da nam je potreban zgoditak
da bismo uope u li u me. Nevolja je bila u tome to nakon pola sata igre nisam mogao
zamisliti da mo emo zabiti. Deset minuta potom - katastrofa: Grka je postigla zgodi
tak. Nespretno smo primili taj gol i do kraja poluvremena nismo uspjeli pronai ri
tam kojim bismo se vratili u me. Na poetku smo eljeli pobijediti da bismo osigurali
mjesto na Svjetskom prvenstvu, a dospjeli smo u takav polo aj da smo poeli razmi lja
ti kako bi nam neodluen rezultat barem dao neke izglede. No, Sven na poluvremenu
nije paniario:
- Moramo pojaati tempo. ekamo da se ne to dogodi samo od sebe. Moramo jae zapeti i bi
ti momad koja sama stvara prilike.
Na poetku drugog poluvremena igrali smo bolje, ali ne mnogo bolje. Nitko mi ni ta n
ije rekao, ali shvatio sam da moram poeti tra iti loptu. Bio sam gnjevan. Gnjevan n
a sebe, na grke igrae koji su nas izazivali, na situaciju u koju smo se doveli. Bi
lo je vrue, teren je bio te ak, a mi smo djelovali umorno. U takvoj situaciji nije
dobro oslanjati se na nekoga drugoga. Morate se sami potruditi da ne to uinite. Nij
e se radilo o tome da je to moja odgovornost, da sam ja to trebao uiniti kao kape
tan. Jednostavno se inilo da je do lo vrijeme za riskiranje. Budui da nisam dobivao
loptu na svom polo aju, odluio sam se ukljuiti u igru na nekom drugom mjestu. Sjeam s
e da mi je Gary Neville doviknuo:
- Ostani gdje jesi! Moramo odr ati postavu jer e nas inae slomiti i opet zabiti.
Da je to bila neka druga utakmica, Garv bi imao pravo. No toga dana sam jedan je
dini put odluio zanemariti to Gaz ka e. Nekoliko
Nogom u... / 241
puta sam i ao na njihove igrae i iznudio nekoliko prekr aja u blizini esnaesterca. No
toga dana su svi slobodni udarci i li visoko ili sa strane, ma kako da sam se trud
io. inilo se da nam ni ta ne ide kako treba, barem prvih dvadeset minuta drugog pol
uvremena. Grci su napadali i zamalo su opet zabili, to bi nas dokrajilo. Nigel Mar
tin, na golu, bacio mi je loptu na lijevo krilo, gdje sam se tada zatekao. Sigur
an sam da je Gary pomislio: to on ondje radi? Gotovo da sam odgurnuo jednog njiho
vog igraa, drugoga sam predriblao i, deset metara od njihova esnaesterca sudac je
svirao prekr aj, kojeg vjerojatno nije bilo. To mjesto je bilo preblizu aut-liniji
da bi se izravno pucalo na gol. U igru je upravo ulazio Teddv Sheringham, umjes
to Robbieja Fovvlera. Dok sam ekao da se zamjena obavi, primijetio sam komadi crve
nog kartona na terenu u blizini lopte. Zgrabio sam ga i bacio daleko od sebe. Bi
o sam tako frustriran da sam poeo okrivljavati i papirie. Teddv je protrao pokraj m
ene i rekao: - Prati me. Samo me prati.
Znao sam to eli rei. Zajedno smo odigrali mnogo utakmica za United. Uputio sam slob
odan udarac onamo gdje sam znao da e Teddv utrati. Trebao je samo dotaknuti loptu:
tono je znao kamo lopta ide, pokraj njihova vratara u dalji kut. Izjednaili smo i
bili smo na putu prema finalu. Ali samo jednu minutu. Tek to smo zavr ili slavlje,
Grka se probila kroz na u obranu i postigla drugi zgoditak. To je to. Ovo nee biti
na dan, zar ne? eka nas doigravanje.
Jednostavno sam se ukoio. Vidio sam kako na i igrai tre pogureno; oito su mislili isto
to i ja. Naravno, igrali smo dalje. Morali smo. No, nisam mogao zamisliti kako b
ismo mogli postii zgoditak. Jo dva slobodna udarca; oba pokraj vratnice. Mo da sam z
ato toliko trao okolo. Bio sam ljutit zbog toga to sam imao toliko prilika iz slob
odnog udarca, ukupno sedam ili osam, a nijednom nisam pogodio. Igrala se posljed
nja minuta i Nigel je imao vremena samo za jak ubaaj u protivniku polovicu. Teddv
je uhvatio
loptu. Ne znam je li doista bio gurnut u lea, ali sudac je svirao prekr aj, pet met
ara izvan grkog esnaesterca.
Postavio sam loptu. Teddv je pri ao kao da e je uzeti i sam izvesti slobodan udarac
.
- Ovu u ja.
Ja sam se toga dana isproma ivao, ali nisam htio odustati od tog, posljednjeg udar
ca.
- Ne, Teddv. Predaleko je za tebe.
Ne znam za to sam to rekao jer to nije predaleko za njega. No Teddv je samo pogled
ao mene, pogledao njihov ivi zid i pustio me da se pripremim. Znao sam daje to na a
posljednja prilika. Poku ao sam smiriti ivce i nekoliko puta sam duboko udahnuo. T
eddv je uinio ono to uvijek ini. Izvrstan je u tome: zae iza ivog zida, odmjeri gdje
je vratar i stane ispred njega, ali ne tako da ga ometa. Tek u posljednjem trenu
tku se pomakne i uvijek odvue vratara na krivo mjesto. Da to Teddv nije uinio, mo da
bi grki golman uspio obraniti. Ja sam se usredotoio na to da pogodim cilj. Zaleti
o sam se i im sam dotaknuo loptu, znao sam da ide unutra.
Svi koji su tada bili na Old Traffordu, svi koji su gledali televiziju, zasigurn
o e zapamtiti da sam se prilino zanio nakon tog pogotka. Teddv je izvadio loptu iz
mre e. Ja sam slavio s Riom, Emileom i Martinom Keovvnom; nije mi padalo na pamet
da nam je potreban jo jedan gol za pobjedu. Bio je to fantastian osjeaj i nisam se
samo ja obeznanio na minutu ili dvije. Martin je veliki profesionalac i vrlo du
hovit ovjek. Nikad prije nisam ga vidio takvoga: i sada se nasmijem kad se sjetim
kako su mu oi gotovo iskoile iz glave. Skoio je na mene, smijao se i vri tao.
- To je udesno! udesno! Evo, zato si ti pravi ovjek!
No odjednom smo shvatili da mo da nije gotovo. Mo da bismo trebali dati jo jedan gol.
Njemaka je u isto vrijeme kod kue igrala s Finskom. Na poluvremenu je bilo nerije e
no: ako se ni u Manchesteru ni u Munchenu ni ta ne promijeni, mi prolazimo. U tom
trenutku bio sam odve uzbuen da bih sve izraunao. Otrao sam
Nogom u... / 243
na sredinu terena i vidio Stevea McClarena kako stoji uz aut-liniju.
Doviknuo sam mu:
- Koji je rezultat?
- Nula-nula.
- Je li gotovo?
- Jo malo.
Grci su uputili lob prema na em esnaestercu. Sjeam se kako sam se molio da nas ne uh
vate opet na spavanju. Kada je lopta iza la izvan terena, doviknuo sam Garvju Nevi
lleu:
- to sada? Ako oni igraju nerije eno, mi pobjeujemo?
Garv je shvatio moje zbrkane rijei i potvrdno je kimnuo. Dosuen nam je aut i Steve
n Gerrard pohitao je da uhvati loptu. Jo je mislio da nam treba jo jedan gol. Doba
cio je loptu prema meni upravo u trenutku kad je sudac odsvirao kraj. Uhvatio sa
m je i utnuo uvis to sam jae mogao. Svi engleski igrai okupili su se oko mene. Ashle
v Cole je bio zamijenjen, ali dotrao je s klupe zajedno sa svima ostalima. Bio sa
m tako ponosan zbog toga to nas je moj slobodan udarac odveo u zavr nicu Svjetskog
prvenstva. Znao sam da smo uspjeli i prije nego to je to objavio slu beni spiker:
- Konaan rezultat u Njemakoj je...
Odjednom je na stadionu zavladala ti ina. Jo se naje im kad se toga sjetim. -... Njem
aka - Finska 0:0.
Old Trafford je preplavio vrisak iz tisua grla - tako ne to nikad prije nisam uo - i
taj zvuk pratio nas je sve do svlaionice. Bilo je to udesno: ljudi su poludjeli,
udarali u zidove - i treneri i igrai. No u miru svlaionice igrai su popadali od umo
ra: znali smo da nismo dobro igrali, pa nas je vruina i izmorenost pogodila jae ne
go inae. Ja sam vi e razmi ljao o svim slobodnim udarcima iz kojih sam proma io nego o
onome iz kojeg sam postigao zgoditak. Vratili smo se na travnjak da primimo ovac
ije i to nam je popravilo raspolo enje: bili smo ponosni i uzbueni zbog toga to ipak
idemo u zavr nicu Svjetskog prvenstva. Samo, ao mi je to u tim ludim prizorima na

suncu Old Trafforda nije sudjelovao i Michael Owen. Ozlijedio je koljenu tetivu
i komentirao je igru u televizijskom studiju. Trebali smo mu omoguiti da do ivi to
slavlje: njegov hat-trick u Munchenu bio je tako va an - on nam je omoguio da ostva
rimo to smo eljeli.
Pokraj vrata svlaionice bila je telefonska govornica i im smo se vratili, nazvao s
am Victoriju. Bila je poslom u Italiji, razoarana to nije mogla doi na utakmicu. Da
kako, ve je znala to se dogodilo i htjela je da joj ka em kako sam ja to do ivio. Srce
mi je lupalo, adrenalin mi je jo kolao ilama, a usta su mi bila suha kao barut. K
ad god sam htio ne to rei, glas bi mi pukao. Victoria me dobro poznaje: moje te ko di
sanje i krkljanje bili su joj dovoljni da shvati to se dogaa. Ona mo da i ne zna mno
go o nogometu, ali zna to on znai ljudima. I vrlo je dobro znala to meni znae dani k
ada se igraju takve utakmice.
Mama i tata poslije su mi rekli kako su slavili navijai s kojima su oni proveli t
o popodne: barem jedanput nisam ja bio onaj koji je te ko susprezao suze. Bio sam
tako sretan to je toliko mnogo meni va nih ljudi toga dana bilo na Old Traffordu. O
sim mojih roditelja, koji su sjedili na obinim sjedalima jer tako vole gledati ut
akmice, osigurao sam lo e za Tonvja, Jackie i Brooklvna, a takoer i za amerikog pjev
aa rhvthm & bluesa po imenu Usher, koji je bio moj gost. Kada je Sven stupio na d
u nost izbornika, nije mu se sviala glazba koja je svirala u svlaionici prije utakmi
ca. Zapravo, zabranio je to. No igrai su vr ili pritisak na njega i mislim da je sh
vatio koliko je glazba va an i pozitivan dio na ih priprema. I tako smo te godine pr
ije poetka utakmice uvijek slu ali Ushera. Na ljeto 2001. izdao je novi album, nazv
an "8701" i do ao je u Englesku promovirati ga. Poslao mi je poruku da bi me htio
upoznati i pozvao sam ga na Old Trafford. Bio sam njegov velik obo avatelj - jo uvi
jek to jesam - i upoznao sam ga u salonu poslije utakmice.
- Davide, to je ne to najudesnije to sam ikad vidio.
Dao sam mu dres s potpisom, slikali smo se i inili sve to se obino radi u takvim pr
igodama. Imao je sree. Ako elite prvi put
U Zemlji izlazeeg sunca. Pustolovine Dalekom istoku.
Nogom u... / 245
vidjeti nogometnu utakmicu, te ko biste mogli naletjeti na dramatiniju od te s Grkom
. Upoznavanje s Kirstv, sama igra, moj gol, susret s obitelji i Usherom poslije
utakmice: sve je to bilo udesno. Uvijek u pamtiti jo jedan trenutak koji se zbio to
ga dana. Kako bih do ao u igraki salon, morao sam proi preko travnjaka, pokraj mjest
a gdje je bio stari tunel na Old Traffordu. Ondje su mjesta za novinare, i tride
setak njih jo su sjedili i pisali izvje taje. Kada sam prolazio tuda, jedan od njih
ustao je i zapljeskao. Nisam se ni sna ao, a svi su ustali i pozdravili me pljesk
om. To se nikada ne dogaa. Kada se sjetim Francuske 1998., nikad ne bih oekivao da
e se to dogoditi meni. Nadam se da ti momci znaju koliko su me tada usreili.
Engleski tisak obino je nemilosrdan. Ali ne toliko nemilosrdan kao Alex Ferguson.
Kada smo se vratili u Carrington, trenerove prve rijei upuene meni bile su:
- Nadam se da e se sada potruditi u Unitedu.
Poznavao sam ga dovoljno dobro i taj komentar nije me iznenadio, ali me je ipak
malo povrijedio. Bacio sam se na treniranje punom snagom, kao i ostali reprezent
acijski igrai. Zbog toga sam jedva ekao sljedeu liga ku utakmicu. Istina je da u ivam u
velikim trenucima ali mislim da me oni ne mogu zanijeti. Nisam do ao na trening s
oekivanjem da e me tap ati po leima i govoriti kako sam izvrsno odigrao. Sve to nije
bilo ne to zbog ega bih se umislio. Zapravo, sve se svelo na to da sam se pojavio
na poslu u Unitedu u vrlo dobrom raspolo enju. Samo, ini se daje ef drukije vidio sit
uaciju. U svakom sluaju, mene je drukije procijenio. Mislio je da je potrebno spus
titi me na zemlju.
To je bila udna sezona za trenera. Mo da je po alio to je uope najavio da se povlai. Kao
to sam rekao, ja mislim da to nije utjecalo na igrae Uniteda. No, ef je dan za dan
om itao u novinama da to itekako jest utjecalo, pa je mo da i sam povjerovao u to.
Ne znam to ga je navelo da se predomisli. Bilo je to poetkom veljae 2002. Sjedili s
mo u svlaionici u Carringtonu nakon jutarnjeg treninga.
- Ostajem.
Samo je to rekao. Sjeam se da je Gary Neville zapljeskao, a dvojica drugih igraa n
a alili su se:
- Ma ba . Kako da ne!
Ali svi smo bili sretni: ja sam bio sretniji od svih, premda se danas ini da je t
o vjerojatno znailo poetak kraja za mene u klubu. Tada nisam mogao naslutiti to e se
u sljedeih sedamnaest mjeseci dogoditi izmeu mene i efa. Jo se sjeam tog ruka i pomij
e anih osjeaja uzbuenja i olak anja kad smo uli da e jedini trener za kojega sam ikad ra
dio i dalje biti ef Manchester Uniteda. Alex Ferguson je stvorio i mene i klub. K
ako ne bih bio sretan zbog njegove odluke da ostane?
Trenerova odluka dala nam je nov poticaj i dobro smo igrali u drugom dijelu sezo
ne 2001/2002. No, nedovoljno dobro da osvojimo nacionalno prvenstvo: Arsenal je
bio apsolutno nezaustavljiv, pobijedio je u posljednjih dvanaest utakmica i osvo
jio naslov. Osvojili su i nacionalni kup, a nas je u etvrtom kolu izbacio, ne bis
te vjerovali, upravo Middlesbrough predvoen Steveom McClarenom. Najbolje izglede
imali smo u Europi. U natjecanju po skupinama igrali smo s Deportivom iz La Coru
ne i dvaput izgubili od njih, ali na proljee smo ih izvukli u etvrtfinalu i ti pre
thodni rezultati vi e ni ta nisu znaili. Prva utakmica bila je u panjolskoj i tukli sm
o ih s 2:0. Momad je izvrsno igrala, posebno s obzirom na to da je Roy Keane mora
o prije kraja poluvremena izai zbog ozljede koljene tetive. Te veeri zabio sam jed
an od svojih najdra ih golova za United. Dobio sam loptu oko trideset metara od go
la i gotovo odmah pucao. Vratar to nije oekivao: bio je malo predaleko od gola i
prebacio sam loptu preko njega.
No, na stadionu Riazor dobio sam i prvi udarac u lijevo stopalo. Bilo je pet min
uta prije kraja i ja sam imao loptu blizu aut-linije. Dok sam je dodavao, njihov
centarfor Diego Tristan startao je na mene i pogodio me u lijevu nogu, na kojoj
sam stajao. Svi igrai znaju kako je to opasno, a taj udarac tako me je zabolio d
a sam pomislio kako mi je slomio gle anj. No pokazalo se da je to samo posjekotina
i
Nogom u... / 247
ru na masnica. No ipak, trebale su mi take i na putu kui uope nisam mogao stati na li
jevu nogu. Sjeam se da sam u novinama vidio jednu ili dvije fotografije s naslovi
ma u kojima se pitalo hou li uope biti spreman za Svjetsko prvenstvo, a kamoli za
ostatak sezone na Old Traffordu. Snimili su mi stopalo i sve je bilo u redu za u
takmicu sljedeeg tjedna. Barem sam tako mislio.
Doista sam se veselio uzvratnom susretu: protiv Deportiva je uvijek uzbudljivo.
Prvih petnaest minuta jako su se trudili izjednaiti ukupan rezultat. No na kraju
smo pobijedili s 3:2 i pro li u polufinale. No tada sam ja ve bio u bolnikoj postelj
i. im smo poeli doista nametati svoju igru, dvadeset minuta nakon poetka, ja sam se
upustio u dvoboj s izgledima 60:40 u moju korist, oko petnaest metara izvan nji
hova kaznenog prostora. Mislim da je njihov igra Aldo Duscher odluio izjednaiti izg
lede: jo jedan argentinski vezni igra ostavio je trag u mojem ivotu. Mislio sam sam
o na to kako u ga predriblati: u takvoj situaciji nikada ne pomislite da biste mo
gli dobiti udarac. Stigao sam do lopte trenutak prije njega i poslao je dalje, a
li Duscher je doletio, nogama naprijed, i epovima kopaki umjesto lopte pogodio moj
e lijevo stopalo.
Sjeam se kako sam le ao na travi i dr ao se za stopalo, koje je izludujue boljelo. Pok
u ao sam ustati, ali osim to me je stopalo boljelo, nije vi e bilo vrsto. Nisam mogao
stati na njega. Iznijeli su me izvan aut-linije. Tada sam jo mislio da u se vratit
i u igru.
- Samo to po pricaj neim. Stavi neki oblog. Bit e u redu. Uinili su to, ali kada sam
poku ao ustati, zamalo sam pao.
Jednostavno nisam mogao stati na lijevu nogu. Toliko je boljelo da uope nisam mog
ao stati lijevom nogom na tlo. Unitedov lijenik nagnuo se nad mene. Opipavao mi j
e stopalo na mjestu gdje sam rekao da boli. Bilo je to kao da je ne to unutra popu
stilo: ono to je trebalo biti vrsto bilo je mekano. Zapravo, osjeao sam da se kost
pomie. Rekao sam i prije samog lijenika:
- Slomljena je.
- Da. Mislim da jest.
On je potvrdio, a ja sam pomislio: to e biti sa Svjetskim prvenstvom? Svalio sam s
e na lea.
- Ne mogu vjerovati da se ovo dogaa.

Polo ili su me na nosila i uz aut-liniju odnijeli me u svlaionicu. Samo tako smo mo
gli izbjei fotoreportere. Nisam se mogao sjetiti kada sam posljednji put iza ao iz
igre zbog ozljede. Imao sam mnogo sree u karijeri. Za to me srea izdala ba sada? Pogl
edao sam prema mjestu gdje Victoria uvijek sjedi na Old Traffordu. Bila je na no
gama i vidio sam kako uzima Brooklvna i silazi niz stepenice. Kada su me donijel
i u klupsku ambulantu, zamolio sam nekoga da je dovede. Znao sam da e biti zabrin
uta. Oekivao sam da e se brinuti i vi e nego ja, ali Victoria je doista bila jaka u
tim trenucima, kada je sve lo e krenulo.
- Ne brini se - rekla je. - Izlijeit e ti to. Sve e biti u redu. I Brooklvn je bio
tu. Nije mu ba bilo jasno to se dogaa.
- Tata, za to vi e ne igra ? to ti je to s nogom?
Nasmijao sam se svome sinu. Znao sam da idemo ravno u bolnicu.
- Hej, Brooklvne, vozit emo se u bolnikim kolima. irom je otvorio oi.
- Hoemo?
S nama je u ambulanti bio Unitedov lijenik, doktor Noble. Odmah sam elio znati:
- Koliko u maksimalno biti izvan igre?
- Znat emo kad vidim rendgen.
Odnijeli su me u bolnika kola i slo ili smo se da Victoria i Brooklvn mogu poi sa mn
om. Kada smo se smjestili u kolima, mene su pojasevima privezali za le aj kako se
stopalo ne bi pomicalo. Zbog Brooklvna sam rekao vozau da ukljui sirenu i plavo ro
tirajue svjetlo: neka to bude uzbudljiva veer za njega. Voza je pritisnuo gas do da
ske: inilo se da smo za pet minuta stigli na drugi kraj Manchestera, u bolnicu Ro
yal lnfirmary u Whalley Rangeu.
Nogom u... / 249
im smo stigli, snimili su mi stopalo rendgenom. Victoria je oti la pogledati snimku
s doktorom Nobleom i vratila se da mi ka e to su vidjeli.
- Lo a vijest je da je slomljena kost. Dobra vijest je da e moi igrati na Svjetskom p
rvenstvu ako sve proe kako treba.
Prva vijest nije me iznenadila. Drugoj vijesti sam se nadao jo od trenutka kada m
e je Duscher opalio po nozi. Victoria je prepustila doktoru Nobleu da mi objasni
ozljedu. Slomio sam drugu metatar-zalnu kost, siu nu ko icu izmeu palca i stopala, koj
a je obino dovoljno dobro za tiena okolnim tkivom. Zapravo, takve ozljede su rijetke
. Samo, poku ajte to rei Garvju Nevilleu ili Dannvju Murphvju: obojica su propustil
a Svjetsko prvenstvo zbog iste ozljede. Doktor je potvrdio da misli kako imam do
voljno vremena za oporavak. Dr ao sam se toga sljedeih nekoliko tjedana, premda nis
am bio siguran hou li doista biti spreman: ne samo da kost mora zacijeljeti, nego
moram postii i dovoljno dobru formu kako bih mogao igrati za Englesku.
Sljedeeg jutra nisam mogao vjerovati vlastitim oima: to moja noga radi na novinskim
naslovnicama? Sven je bio jedan od prvih koji su me nazvali; manje ga je zanima
lo jesam li dobro, a vi e hou li biti spreman. Ipak, bilo mi je drago to sam ga uo. R
ekao mi je da eli da doem na Svjetsko prvenstvo bez obzira na to hou li biti sprema
n za igru. I tada i poslije, Svenova podr ka znaila mi je mnogo. U bolnici su mi st
avili gips na stopalo. Dvvight Yorke autom je do ao po mene i odvezao me u Carring
ton na trening. Medicinski tim u Unitedu skinuo mi je gips i zamijenio ga neim to
se zove "zrani gips", a nalikuje svojevrsnoj izmi na napuhavanje. Kad bi se napuni
la zrakom, titila mi je nogu isto kao i gips. No, mogao sam otvoriti ventil, skin
uti tu izmu i vje bati gle anj i nogu. Ve nakon dan ili dva, otok na stopalu je splasn
uo. Zrani gips trebao je poslu iti tome da mi mi ii ne atrofiraju, to se uvijek dogaa u
gipsu. Nakon svakodnevne fizioterapije napuhao bih izmu i hodao na takama. Nakon n
ekoliko dana sastao sam se s lijenicima i
raspravljali smo o tome to moram uiniti kako bih imao najbolje izglede da budem sp
reman: - Uinit u sve to mi ka ete.
Nisam htio otii u Japan samo kao navija. Znao sam da e mi Unitedovi fizioterapeuti
dati svu potrebnu pomo. No, sve ostalo bilo je na meni. Mjesec dana sam morao odm
arati nogu i ne stajati na nju, ali istodobno sam mogao uiniti mnogo toga kako bi
h skratio vrijeme koje je bilo potrebno da ponem igrati nogomet nakon to prijelom
zacijeli. Slo io sam se da u biti u Carringtonu dok fizioterapeuti budu smatrali da
je to potrebno. Kada sam ozlijeen - dakle, i tada - uvijek sam spreman truditi s
e to vi e mogu kako bih pobolj ao svoje izglede. Tih dana posjeivao me je Terry Byrne
i pazio na mene dok sam vje bao. Mogao sam plivati na dubljem kraju bazena, pazei d
a nogom ne dotaknem dno. U teretani sam odr avao opu kondiciju. Nije mi trebala jaa
motivacija od Svjetskog prvenstva, bez obzira na to to su mi te rutinske vje be na
spravama bile stra no dosadne.
Obino je igra prepu ten sam sebi dok se trudi da to prije ozdravi. No tog travnja i s
vibnja inilo se da mi nekoliko milijuna engleskih navijaa gleda preko ramena i bri
ne se zajedno sa mnom. Njihove elje za brz oporavak pomagale su mi cijelo vrijeme
. I Garv Neville bio je uz mene: nazvao me je im se vratio s Old Trafforda nakon
utakmice s Deportivom. Dva tjedna potom na televiziji sam gledao prvu polufinaln
u utakmicu Lige prvaka protiv Bayer Leverkusena, kada je Garv zaradio istu tu oz
ljedu. im je Garv pao, znao sam to se dogodilo. I znao sam da nema izgleda da se o
poravi do Svjetskog prvenstva. Jednostavno vi e nije bilo dovoljno vremena. Da sam
bio na njegovu mjestu, bio bih oajan. Ali Gaz ima vrlo pozitivno stajali te prema
svemu: bez obzira na to to je pro ivljavao u sebi, trudio se koliko god je mogao da
ostane vedar. Nije zaslu io da propusti ak i prva tri mjeseca sljedee sezone zato to
je njegovo stopalo trebalo i operirati.
Brinuo sam se to e se dogoditi tog ljeta i bilo mi je jako ao to sam propustio kraj
sezone u Unitedu. Bayer Leverkusen izbacio nas
Nogom u... / 251
je iz Lige prvaka jer je postigao vi e golova u gostima. Siguran sam da bismo imal
i dobre izglede protiv Real Madrida u Hampden Parku da smo dospjeli u zavr nicu. B
ili su to te ki tjedni za mene, a i za klub, ali znao sam da e sljedee sezone, sa st
arim trenerom, United postii mnogo vi e. Nisam mogao ni zamisliti da ja neu sudjelov
ati u tome. Bio sam usred pregovora za nov ugovor. Znao sam to elim i bio sam sigu
ran i da znam to eli moj klub. Samo, dana nji nogomet nikada nije tako jednostavan.
Pregovori su ve trajali gotovo godinu dana, kao i spekulacije u novinama. Bilo je
vrijeme da se stvari izvedu na istac.
Nisam ozbiljno ni pomi ljao ni na to drugo nego da potpi em novi ugovor za klub koji
volim. Radilo se samo o tome da se razrade pojedinosti: nov ugovor bio bi velika
obaveza za obje strane. Morao sam biti siguran da United cijeni koliko vrijedim
i mislim da Unitedovi direktori Peter Kenvon i David Gill, koji su zajedno upra
vljali klubom, nisu smatrali da je to problem. Oni su svakako uinili sve to su mog
li da sve proe glatko i siguran sam da su njihova obeanja bila ozbiljna. Zahvalan
sam im zbog toga. Zahvalan sam i na tome to je i uz mene sjedio pravi ovjek - najb
olji ovjek.
Tony Stephens bio je moj agent od 1995. Prije toga je bio direktor vVemblevja, a
kada sam ga upoznao, radio je na projektu gradnje Huddersfieldova novog igrali ta
, stadiona McAlpine. Posebno se sjeam jednog trenutka: Tony je pozvao skupinu mla
dih Unitedovih igraa - mene, Garvja, Phila i Bena Thornleyja - na koncert Brvana
Adamsa. Na kraju smo se na li i na pozornici i izvrsno smo se zabavili. Jo iste veer
i Tony je radio na jo jednom va nom ugovoru: dogovarao je transfer Alana Shearera,
jer ve je bio njegov agent, iz Blackburn Roversa u Nevvcastle United.
Ne sjeam se tono samog trenutka u kojem smo se upoznali. No jasno se sjeam neega to j
e Tony rekao u na em prvom razgovoru. To mi se urezalo u pamenje, a mislim da to ni
on nije zaboravio.
- Davide, nogomet je najva niji. To je tvoj posao. Mora osigurati da ti ni ta ne omet
a tvoj posao.
Kasnije, dok smo razgovarali o tome da postane moj agent, Tony je opisao svoj po
sao kao brigu za to da ja mogu misliti samo na igru i ni na to drugo. Mislio je d
a biti agent znai upravo to: preuzeti sve brige svojih klijenata, tako da oni mog
u samo raditi svoj posao. On upravo to radi za mene. Znam da Tonvju mogu vjerova
ti u potpunosti, bez obzira na okolnosti. Katkad se ini i da pretjeruje u tome i
organizira moj ivot ak i u najmanjim potankostima. Njegov karakter je takav da je
u stanju ui u prostoriju punu nepoznatih ljudi i navesti ih da u roku od petnaest
minuta ponu zajedno raditi prema planu i programu. Svi drugi bi u takvoj situaci
ji izgubili glavu, ali on bi imao sve u svojim rukama. Upravo to bilo mi je potr
ebno tih osam godina, a potrebno mi je i dalje - sada vi e nego ikada.
Kada nekome vjerujete kao to ja vjerujem Tonvju, va a meusobna iskrenost i otvorenos
t znai da va odnos nije samo poslovan. On je moj agent, ali je i jedan od mojih na
jboljih prijatelja, osoba kojoj se uvijek mogu obratiti za savjet. Mo emo razgovar
ati o svemu, ne samo o mojoj karijeri nego i o gotovo svakom aspektu moga ivota.
Tony me na mnogo naina poznaje bolje nego itko drugi.
Imali smo samo jedan problem s Unitedom, ali taj je bio te ak. On i ef nisu se slag
ali; ili, u svakom sluaju, ef se nije slagao s njim. Trebao sam to predvidjeti: ka
da sam prvi put rekao efu da sam potpisao ugovor kojim je Tony postao moj agent, t
o se dogodilo nekoliko mjeseci nakon to smo se upoznali, trener me je odmah preko
rio:
- A to e ti agent? Zar se klub ne brine za tebe?
Tony je razgovarao i sa efom, jer ne bi ni pomislio da pone raditi za mene a da to
njemu ne ka e. Posjetio je efa u njegovu domu i rekao mu to licem u lice. Pria se d
a je to zavr ilo tako da je trener naganjao Tonyja po ulici. Nije bilo ba tako, ali
znam da je Tony dobio goru jezikovu juhu ak i od mene.
Uvijek mi je bilo ao zbog toga to Unitedov ef ne eli razgovarati s mojim agentom. Da
je bilo drukije, ivot bi nam bio lak i svi o to vrijeme. Osim toga, da su se uspjel
i slo iti, mislim da bi ef shvatio
Nogom u... / 253
da je pogre no procijenio Tonvja. Da, on jest agent, ali on voli nogomet i uvijek
je shvaao da je za mene United kamen temeljac za sve ostalo to se dogaalo u mom pro
fesionalnom ivotu. Tonv nikad ne bi rekao ni uinio ni ta to bi dovelo u pitanje moje
prioritete. Sjeam se sluajeva kad je ef bio zabrinut zbog mene ili ljut na mene; sj
eam se i situacija kada smo bili posvaani. Ti na i sukobi uvijek bi se napuhavali i
preuveliavali. Oni se dogaaju u svim nogometnim klubovima, cijelo vrijeme, i ne do
laze uvijek na naslovne stranice. Mislim da smo mogli zavr iti sve to i prije pomi
riti svoje razlike, samo da su ef i Tony mogli ostvariti barem pristojan odnos -d
a su barem mogli nazvati jedan drugoga.
No, pregovori o mom novom ugovoru s Manchester Unitedom nisu zastali zbog hladni
h odnosa izmeu efa i Tonvja. Radilo se o prilino kompliciranim pravnim pitanjima, p
osebno u vezi s pravima na moje fotografije, koja je trebalo navesti u ugovoru k
ako bi se United mogao slu iti mojim licem i imenom u komercijalne svrhe. Sjeam se
da je bilo potrebno dvadesetak sastanaka kako bi se sve to dogovorilo. Drago mi
je to sam se ja morao pojaviti samo na jednom od njih. Bilo je potrebno godinu i
pol dana da doemo do odgovarajueg ugovora, ali to se mene tie, to su bili samo detal
ji. U meuvremenu, bilo je zanimljivo slu ati - a malo mi je i laskalo -kako se i dr
ugi klubovi, veliki europski klubovi, zanimaju za mene i da su mi bili spremni p
onuditi ugovor ako ne uspijemo sve dogovoriti na Old Traffordu. No, o tome nisam
ozbiljno razmi ljao. Nikada nisam elio ni ta drugo nego potpisati za jedini klub za
koji sam ikad igrao. Znao sam to. I Tony je to znao. A znao je i United.
Tijekom sezone 2001/2002. napredovali smo prema potpisivanju. Htio sam potpisati
prije jednog izlaska na teren Old Trafforda. Nakon svih spekulacija, elio sam da
oni koji su doista va ni - Unitedovi navijai - svojim oima vide taj dogaaj, posebno
s obzirom na to da nisam mogao igrati nakon utakmice s Deportivom. Pretposljednj
a utakmica kod kue igrala se protiv Arsenala. Te veeri sam odluio i uinio sam sve to
sam mogao da po urim Tonyja. Pokazalo se da
je trebalo rije iti jo dva-tri problemia. Pa, dobro. Arsenal je pobijedio s 1:0, to je
znailo da su osvojili prvenstvo; zapravo, osvojili su i kup - imali su dvostruku
titulu. To je bio doista bolan trenutak za na klub - izgubiti u vlastitom dvori tu
. Premda mislim da nas je to razoaranje poticalo sljedee sezone, inilo se da ta veer
ba i nije idealna za proslavu mog novog ugovora. To je moralo priekati do sljedee
subote, kada smo ugostili Charlton. Dan je bio prelijep. Sunce je blistalo. Tren
er je do ao na teren sa mnom i zagrlio me pred 65 000 navijaa. Uope nije bilo sumnje
da ja pripadam Old Traffordu. Cijelo vrijeme sam znao da u potpisati novi ugovor
, bez obzira na to to su mnogi govorili, ali kad sam napokon uzeo nalivpero u ruk
u, to je ipak bio doista radostan trenutak.
inilo mi se da mi je budunost jasna i sigurna. Medicinski strunjaci rekli su mi da
mi je druga metatarzalna kost zarasla. Odjednom se sve otvaralo preda mnom. Samo
sam se morao usredotoiti na pripreme za reprezentaciju i za Svjetsko prvenstvo,
koje je poinjalo za dva tjedna. Ispraaj smo imali sljedeeg dana naveer, u Sawbridgew
orthu. U ponedjeljak emo ve otputovati u Dubai na poetak priprema za Japan. Ispraaj

je trebao biti ne to izmeu zabave za deke iz reprezentacije i priredbe kojom bi treb
alo prikupiti novac za moju najdra u dobrotvornu organizaciju, NSPCC. Uspjeli smo a
k i prodati pravo prijenosa televizijskoj kui ITV. I taj novac takoer je bio namij
enjen NSPCC-u. Neki dogovori obavljeni su u posljednji trenutak. Nisam znao koga
e Sven povesti na Svjetsko prvenstvo i zato nismo bili sigurni koga pozvati sve
dok Sven nije objavio sastav momadi. U meuvremenu smo se dobro zabavljali sastavlj
ajui popis gostiju. Naravno, bilo je tu zaljubljenika u nogomet, nogometnih veliin
a iz pro losti i zvijezda iz drugih sportova, a dodali smo i neke slavne glazbenik
e i glumce.
Kako bismo prikupili to vi e novca za NSPCC, postavili smo i nekoliko stolova za go
ste s plaenim ulaznicama. Bili smo u kontaktu s mojim sponzorima, s Victorijinim
poslovnim suradnicima, a i s drugim tvrtkama koje bi mogle biti zainteresirane.
Svi su odmah
Nogom u... / 255
pristali. Znali su da e to biti posebna veer, a i da e njihov novac poslu iti u pleme
nite svrhe, lako ja jo nisam bio u formi pa sam napokon imao vi e vremena da se poz
abavim i neim drugim osim nogometa, Victoria je sve preuzela na sebe. Ona ima dar
a za to: kako sve treba izgledati, kada se to treba dogoditi, u emu ljudi mogu u iva
ti. Njoj ni ta ne promie i pazi na svaku pojedinost.
Iz Manchestera sam do ao tek prethodne veeri i zato mi je sve to djelovalo prilino u u
rbano. No, bilo je vremena za jedan poklon. Darovao sam Tonvju sat kao znak zahv
alnosti za sve to je uinio u pregovorima za potpisivanje ugovora koji sam potpisao
na Old Traffordu 24 sata ranije. To se pretvorilo u prilino emocionalan prizor t
og popodneva u na oj kuhinji. Za to vrijeme su na e obitelji i djeca trali amo-tamo p
ripremajui se za zabavu i pakirajui kovege za put u Dubai sljedeeg dana.
Na kraju smo svi bili odgovarajue odjeveni i spremni. Fotografirali smo se - i to
je donosilo novac za NSPCC - i uputili prema nadstre nici iza kue, pod kojom se sv
e dogaalo. Da biste dospjeli onamo, morate proi kroz na u umicu koja izgleda nekako j
apanski. Zapravo, to je bila tema cijele zabave - osim djejeg dvorca na napuhavan
je: mnogi igrai doveli su djecu i zato smo napuhali jedan dvorac i postavili ga p
okraj nadstre nice za odrasle. Brooklvn je hodao pokraj mene. Bili smo odjeveni na
slian nain: u hlae i kaput do koljena u japanskom stilu, s crvenim pojasom oko str
uka. Ne znam kako sam ja izgledao u tome, ali moj sini bio je vrlo sladak. Kao vrh
unac svega, nosili smo "japanke" jer tada jo nisam mogao nositi cipele. Sve se to
odvijalo u mom vrtu, ali budui da je sve to osmislila Victoria, osjeao sam se kao
jedan od 400 gostiju. Jedva sam ekao da vidim to nam je sve pripremila za etnju kr
oz umicu.
Cijelim putem do vrta gorjele su lanterne. Cirkusanti i akrobati izvodili su toke
oko lijeha s cvijeem i meu drveem. Bilo je tu i plesaa i strunjaka za borilake vje tin
. Na svakom koraku ekala su nas iznenaenja. Pjevali su Mis-Teeq, pjevaica rhvthm&bl
uesa
Beverlev Knight i operni pjeva Russell VVatson. Nadstre nica pod kojom se slu ila veer
a zapravo se sastojala od dvije povezane nadstre nice. Prva je bila ukra ena kao ori
jentalni vrt. Tisue orhideja dopremljene su avionom iz Japana i Indonezije, kao i
mosti nad jezercem u kojem je plivao aran: morali ste prijei preko tog mostia da bi
ste do li pod glavnu nadstre nicu. Tada biste pro li kroz goleme zavjese to su visjele
sa svih strana. Goste su doekivale djevojke odjevene poput gej i. A zatim stolovi,
svi prelijepo postavljeni - Victoria je odluivala o svemu, od ubrusa do pribora z
a jelo. Sve je bilo u crvenom, crnom i bijelom: bio je to mo da i najljep i dekor ko
ji sam ikad vidio.
Tada sam postao nervozan, gledajui sve te ljude koji su bili pozvani, a neke od n
jih nikada nisam ni vidio. Pozvao sam i Raya VVinstona, jer je dobar glumac i ht
io sam ga upoznati. Znao sam da moram odr ati svoj prvi govor nakon onog na na em vj
enanju. Ja sam kapetan engleske reprezentacije i svi ti ljudi do li su na moj poziv
. Nisam se mogao izvui iz toga, zar ne? Znao sam kako elim da to zavr i: mojim darom
za Victoriju kao zahvalom za to to je sve organizirala. Ali prije toga? Pa, mora
o sam izrei i druge zahvale, zatim se dru iti s ljudima iz NSPCC-a i UNICEF-a, fond
a za djecu pod okriljem Ujedinjenih Naroda s kojim surauje Manchester United. Zna
o sam da bih trebao rei ne to o zlostavljanoj djeci za koju smo i prikupljali novac
. Bio sam tako zabrinut da u izostaviti ne to ili nekoga da sam sve zapisao na male
kartonske ceduljice. Na kraju sam odlo io te kartice i uspio rei ne to osobno. Nedug
o prije te zabave posjetio sam skloni te za djecu na jugu Londona. Sjedio sam u pr
ostoriji s nekoliko desetaka tih mladih ljudi, a svi su imali svoju stra nu priu. U
zraku se osjealo svojevrsno neprijateljstvo: ne prema meni osobno, nego prema ci
jelom svijetu: ta djeca nose svoje breme i zapitao sam se je li uope bilo dobro to
sam pristao na to. Pitanja su bila posve izravna:
- I, kako je Posh?
- Koliko automobila imate?
Nogom u... / 257
- Koliko zaraujete?
Nije ih brinulo kako e reagirati osoblje tog skloni ta, niti to e netko misliti. Znao
sam da ne mogu rei da ne elim odgovoriti na ta pitanja. Svi su oni pro ivjeli strah
ote s kojima se ja sreom nisam morao suoiti: silovanje, prostitucija, droge, zatvo
r. Zaslu ili su barem da im odgovorim na nekoliko pitanja. Odrasli su pogledali pr
ema meni da vide to u uiniti.
- U redu je. Ne moram unaprijed vidjeti pitanja. Neka pitaju to ele.
To popodne na kraju se pretvorilo u ne to najugodnije to sam ikad uinio izvan nogome
ta. Vi e nije bilo pritiska: samo sam razgovarao s djecom. Opustio sam se. I oni s
u se opustili. Nakon nekog vremena shvatili smo da se dobro sla emo i poeli smo se
smijati i aliti se: o nogometu, o mom ivotu, ni o emu posebnom. Spustio sam titove,
a i oni su spustili svoje, barem tada. Nisam mogao poni titi ono to im se dogodilo,
ali bilo mi je va no to smo barem uspjeli iskreno razgovarati. Sudei po tome kako s
u se pona ali prema meni, inilo se da je to i njima bilo va no. Mo da je bilo neobino to
sam na toj zabavi, s obzirom na svu rasko i atmosferu, ispriao kako je bilo u tom
skloni tu za djecu, ali morao sam to uiniti kako bih objasnio za to je ta zabava uope
bila potrebna. elio sam da svi budu velikodu ni kada na red doe aukcija u dobrotvorn
e svrhe. I bili su velikodu ni: aukciju su vodili Ant i Dec, a na i gosti isprsili s
u se s ukupno 250 000 funta.
Bila je to fantastina veer. Victoria i ja morali smo otii sa zabave nakon ponoi. Nek
i igrai, kao i oni gosti koji su do li s obiteljima, ve su bili oti li, ali mnogo ljud
i jo se dobro zabavljalo kada smo se mi vratili u kuu kako bismo se pripremili za
poinak i za put u Dubai. Bilo je kasno, ali jo je bilo vremena da se upoznam s Rav
em VVinstoneom. uo sam daje netko na vratima. Si ao sam, otvorio vrata, a pred njim
a je stajao Rav. Tek kada je zakoraio unutra shvatio sam da se uistinu dobro zaba
vljao. Mo da on sam nije ni shvaao koliko. Do ao je zahvaliti mi se, ali umjesto toga
se sapleo
na pragu i pao u hodnik koliko je dug i irok. Doista, glumci znaju ostaviti dojam
. Kao to sam rekao, ta veer je bila puna uspomena koje smo ponijeli u Japan.
Znam da lijenici u Unitedu nisu ba bili zadovoljni time to s engleskom reprezentaci
jom odlazim u Dubai na pripreme za Svjetsko prvenstvo. Mislim da je ef smatrao da
bih imao bolje izglede na potpun oporavak kad bih ostao u Manchesteru i radio s
fizioterapeutima u Carringtonu. No ja sam znao da sam i dalje Unitedov igra, ak i
kada igram za reprezentaciju. Da je to klub odluio, uinio bih to bi mi rekli, bez
razmi ljanja. Sven je elio da budem s ostalim igraima dva tjedna prije na e prve utakm
ice, a fizioterapeut reprezentacije Gary Levvin i lijenik Crane su dvojica najbol
jih u svom poslu. U jednom trenutku FA je predlo ila da s nama poe i Unitedov medic
inski tim. Iskreno reeno, ja nisam htio sudjelovati u tim raspravama. Mislio sam
da ne bih smio ui ni u kakav sukob. Bio sam spreman slo iti se sa svakom odlukom ko
ju donesu. A ta odluka na kraju je glasila da idem s reprezentacijom.
Ponedjeljak, 13. svibnja 2002.: u postelji s Victorijom, kod kue u Sawbridgeworth
u. Cijela kua je tiha. Iz daljine dopiru zvukovi posljednjih gostiju koji se prip
remaju za povratak kui sa zabave i ulaze u automobile. Pose em za svojim lijevim st
opalom: malo me boli jer smo Victoria i ja prvi zaplesali nakon veere. Za nekolik
o sati ve emo biti na aerodromu. Imam osamnaest dana, osamnaest dana da se uvjerim
da u biti spreman za utakmicu protiv vedske na drugom kraju svijeta, 31. svibnja.
marci mi prolaze kralje nicom. Je li to uzbuenje? Ili strah? Prije etiri godine prip
remao sam se za prethodno Svjetsko prvenstvo. Koliko se toga u meuvremenu dogodil
o? Godina 1998. kao da je ve davna pro lost: Argentina, crveni karton i sve ostalo.
Ali, u isto vrijeme, inilo se da se novi izazov pojavio za tren oka. Imati prili
ku sudjelovati na Svjetskom prvenstvu je san i osobita povlastica. Svaki igra zna
da vam tih mjesec dana mo e zauvijek promijeniti karijeru, pa i cijeli ivot. Moj s
e ivot
Nogom u... / 259
svakako promijenio u Francuskoj, one blje tavo osvijetljene veeri u Saint-Etienneu.
Zatvorio sam oi i utonuo u tamu. to me eka - to eka Englesku ove godine u Japanu?
Beckham (11 m)
" to se to dogaa? Ne mogu disati."
Danas se pitam: Je li taj tjedan u Dubaiju pripomogao tome da me ef vi e ne smatra
Unitedovim igraem?
Sunao sam se s reprezentacijom umjesto da u Carringtonu vje bam na spravama. Znam d
a trener nije bio ba zadovoljan zbog toga. Imao sam dojam da se jako ljuti zbog d
odatne odgovornosti - i dodatne pa nje - koja me prati kao kapetana engleske repre
zentacije. Vjerojatno mu se nije svialo ni to to su Victoria i Brooklvn bili u Dub
aiju sa mnom. Nije bilo va no to to sam smatrao da su brak i oinstvo uinili zrelog ovj
eka od mene i imali pozitivan uinak na mene kao igraa. ef je uvijek mislio da me ob
itelj spreava u tome da se ozbiljno bavim nogometom. To mi je govorio i previ e esto
otkad sam upoznao Victoriju. Mislio je da je moj obiteljski ivot prepreka: i za
mene i za njega.
Odavno sam odluio da nema smisla raspravljati o tome. Ima li ikad smisla raspravl
jati sa efom? Nisam ga mogao uvjeriti u to da moje osobno ispunjenje mo e biti samo
dobro za mene kao igraa. S druge strane, ono to je on govorio nije moglo uzdrmati
moju ljubav za obitelj. Bilo mi je predivno to su Victoria i Brooklvn bili sa mn
om u Dubaiju.
Sven je mislio da je dobro kad igrai vode svoje obitelji sa sobom. Uostalom, nada
li smo se da emo biti u Japanu dok god bude trajalo Svjetsko prvenstvo. Sjeam se d
a sam razgovarao s njim prije no to smo otputovali iz Engleske, dok je planirao n
a
raspored. On vjeruje da igrai trebaju provoditi vrijeme sa svojim suprugama i sa
svojom obitelji. Tako je i u veini drugih zemalja. Sjeam se da je u Francuskoj 199
8. danska momad odsjela u hotelu blizu na eg, a njihove obitelji bile su s njima u
istoj zgradi. Sven isprva nije bio siguran to engleski igrai misle o tome da obite
lj putuje s njima, pa je zamolio mene kao kapetana da to saznam. U Dubaiju smo o
rganizirali aktivnosti za djecu - ujutro su se igrala oko bazena, a naveer smo pr
ireivali ro tilj za sve. Obitelji su u ivale u meusobnom upoznavanju i dru enju, a tako
su se zbli avali i sami igrai.
Zbog toga to su Victoria i Brooklvn bili uz mene, nisam imao briga i usredotoio sa
m se na jedino to je bilo va no, Svjetsko prvenstvo, i na to da budem spreman za nj
ega. Svako jutro sam radio s jednim od fizioterapeuta reprezentacije, Alanom Smi
thom. Tek sam poinjao trati, tek sam poinjao testirati ozljedu metatarzalne kosti.
Morao sam poku ati vratiti se u formu koja bi bila barem pribli na onoj koja je potr
ebna za igranje utakmice. Nisam mogao sudjelovati u redovnim treninzima reprezen
tacije koji su se odvijali svakoga dana u to isto vrijeme. U Dubaiju je vladala
savr ena ravnote a: marljiv rad, a potom pla a i u ivanje na suncu, zajedno s obiteljima
.
I dalje sam sumnjao hou li biti spreman za na u prvu utakmicu, protiv vedske. Katkad
bih se budio s osjeajem da sam ve spreman, a katkad sam imao dojam da se neu stii o
poraviti na vrijeme. Oajniki sam elio igrati na Svjetskom prvenstvu kao kapetan eng
leske reprezentacije. Kako bih i sebi i cijeloj momadi najvi e pridonio, mislio sam
da moram igrati od prve utakmice. I prije no to sam otputovao iz Engleske, uinio
sam sve to sam mogao da ubrzam proces lijeenja. Sada, u Dubaiju, ve sam mogao stati
na ozlijeeno stopalo. Osim to sam poinjao trati, morao sam raditi i druge vje be kako
bih uope bio sposoban za trening, a kamoli za utakmicu. Ljudi su mo da vidjeli fot
ografije na kojima ja skaem na trambulinu. Tada jo nisam bio spreman za
Beckham (11 m) / 263
pravo skakanje. To su bile vje be kojima je moja noga trebala ponovno stei ravnote u.
Kao to mi ii mogu izgubiti snagu, tako i tetive i ligamenti zaboravljaju svoju funk
ciju. Trebao sam stajati na jednoj nozi i odr avati ravnote u dok su bacali loptu pr
ema meni, a potom to isto na drugoj nozi. Na sljedeem stupnju sam trebao i vratit
i loptu, a ne samo je uhvatiti. Na kraju dana fizioterapeuti bi odr ali sastanak s
lijenicima reprezentacije i raspravili o onome to je postignuto. Medicinski tim in
io je to za svakog ozlijeenog igraa. Potom bi se doktor Crane sastao sa Svenom i o
bavijestio izbornika o svemu to sam radio, iz dana u dan.
Bilo mi je drago to sam s ostalim igraima koji su mislili samo na poetak turnira. N
jihovo uzbuenje me je poticalo i stekao sam pozitivnije stajali te prema onome to mo
ram uiniti. Ne znam jesam li se osjeao starijim zbog toga to sam bio kapetan ili zb
og toga to sam bio svjestan da sam stekao etiri godine iskustva nakon Francuske 19
98. Volio sam promatrati mlae engleske reprezentativce: bili su uzbueni zbog toga t
o se poetak pribli ava, zbog novih dresova i kopaki, zbog posebne pa nje i svega ostal
oga. No to se tie nogometa, za njih je Svjetsko prvenstvo znailo samo jo nekoliko va n
ih utakmica koje ih oekuju. Nisu se niega bojali i bili su vrlo opu teni. Ljudi popu
t mene, Michaela Ovvena, Garetha Southgatea, Martina Keovvna i Davea Seamana zna
li su to znai igrati na Svjetskom prvenstvu i koliko je to va no za sve nas.
Taj tjedan u Dubaiju omoguio je igraima da se odmore nakon sezone u Engleskoj, koj
a je tek bila zavr ila. Vrijeme je brzo pro lo; morao sam se oprostiti od Victorije
i Brooklvna i otputovati s reprezentacijom na istok. Tijekom samog Svjetskog prv
enstva trebat e tako mnogo putovati da smo odluili da bi to bilo previ e za na e obite
lji. Na a baza je bila u Japanu, ali prva od dvije prijateljske utakmice prije sam
og turnira bila je zakazana u Koreji. Prijavili smo se u svom hotelu i odmah ste
mogli vidjeti promjenu na licima igraa. Stigli smo. Tu e se odr ati Svjetsko prvens
tvo.
Prva utakmica dobro nas je prodrmala jer smo izvukli samo 1:1 protiv Ju ne Koreje
u Seogvvipu. Eksperimentirali smo s nekim stvarima i nitko nije igrao punom snag
om, ali bilo je jasno da Ju na Koreja igra dobar nogomet, a bili su i u nevjerojat
noj kondiciji. To se pak za mene nije moglo rei. Ja nisam bio ni izdaleka spreman
, jedanaest dana prije na e prve prave utakmice.
Sven je poveo Nizozemca Richarda Smitha kao jednog od etvorice masera koji su pra
tili reprezentaciju u Japan. Netko je na Richardova vrata zalijepio papir s natp
isom "KUA BOLA". Taj netko nije bio daleko od istine. Richard je masirao duboko,
sve do same ozljede. Ne mogu opisati kakav je to bio osjeaj. Tako je boljelo kao
da se raspadate na komadie. Ali, djelovalo je. Zahvaljujui Richardu uspio sam ui u
momad, a Michael Owen je mogao igrati protiv Brazila jer je Richard izmasirao nje
govu ozljedu prepona koju je zaradio dan prije.
Na a druga prijateljska utakmica igrala se sljedee nedjelje u Japanu, protiv Kameru
na. Premda nisam mogao igrati, medicinski tim smatrao je da mi je potreban potic
aj suradnje s ostalim dekima pa sam predvodio momad na zagrijavanju. Bila je to pr
istojna utakmica, unato tome to su igrai iz oitih razloga izbjegavali izravne kontak
te, i konaan rezultat bio je 2:2. Tog popodneva prisjetio sam se svog najte eg tren
utka u cijelom procesu rehabilitacije. Nedugo nakon moje ozljede Engleska je na
Anfieldu igrala prijateljsku utakmicu protiv Paragvaja. Momad se okupila u hotelu
u Cheshireu, a Sven je pozvao i mene. Htio je da sudjelujem u pripremama jer je
cijelo vrijeme vjerovao da u igrati u Japanu. Do ao sam onamo u vrijeme ruka i bilo
mi je drago vidjeti druge deke, ali tada sam jo uglavnom hodao sa takama. Sljedeeg
jutra, kada je momad oti la na trening, ja sam sam sjedio u hotelu i gledao televiz
iju. Tih nekoliko sati doista sam bio poti ten. Ako nisam mogao ni promatrati tren
ing, a kamoli sudjelovati u njemu, kakve sam uope izglede imao? A sada sam ve bio
tu, vrlo blizu cilja. No, jo nisam bio siguran. Hoe li se sav taj
trud oko rehabilitacije isplatiti za nekoliko dana? Ili me je za nekoliko dana ek
alo razoaranje koje vjerojatno ne bih mogao podnijeti?
Prva utakmica prvenstva, protiv vedske, igrala se tek za tjedan dana. Sven me nij
e po urivao. Htio mi je dati to vi e vremena. No, nije smio dopustiti da to ometa pri
preme momadi. Kada imate te ku ozljedu, lijenici vam uvijek postavljaju nove ciljeve
iz tjedna u tjedan. To ine djelomice zato da vas potaknu na kontinuirani trud ka
ko biste ostvarili svaki novi cilj, bilo da je rije o tranju po tvrdom terenu, gim
nastikim vje bama ili udaranju lopte punom snagom. No tako se i spreava da igra padne
u depresiju zato to odmah oekuje potpuno izljeenje. S psiholo kog stajali ta, tajna je
u tome da se usredotoite na ono to radite iz dana u dan. No ja sam do ao do toke s k
oje nema povratka. Hou li biti spreman sudjelovati u va noj utakmici krajem tjedna?
Sven je znao - a i ja - da je do lo vrijeme za odluku. Ako se ne budem mogao prid
ru iti treningu nekoliko dana prije utakmice, onda moj nastup ne dolazi u obzir. Z
nao sam daje medicinski tim optimistian u vezi s mojim stopalom, ali ne i u vezi
s mojom opom kondicijom: dugo sam bio izvan igre. Odluka je bila na izborniku. Do l
a je i srijeda, posljednji dan u kojem jo nisam morao trenirati sa svima ostalima
. Cijelo vrijeme sam znao da je Sven spreman riskirati sa mnom ako su izgledi na
mojoj strani, i strani engleske reprezentacije. Znao je da nisam do ao tako dalek
o samo da bih odustao na samom kraju. Premda se nisam osjeao posve spremnim, bio
sam siguran da u uspjeti. Nakon doruka Sven mi je postavio to, najva nije pitanje:
- Dakle, jesi li spreman?
Znao je odgovor i u njegovu glasu nisam osjetio ni traak sumnje ni napetosti. Hti
o je to uti od mene i biti siguran da imam dovoljno samopouzdanja. Palo mi je na
pamet da uope ne bismo razgovarali da sam slomio kost u liga koj utakmici sljedeeg v
ikenda, a ne sredinom tjedna protiv Deportiva. Uspio sam za dlaku.
Uzdahnuo sam i poku avao biti odsjean i hladnokrvan poput Svena.
- Spreman sam.
- Dobro. Idemo.
Prvi trening s dekima bio je te ak. Doista sam se trudio, trao sam i udarao loptu. T
ada sam se prvi put izlo io i tjelesnom kontaktu. Mogao sam to i pretpostaviti: im
smo poeli igrati, prvi jai tjelesni kontakt imao sam s Martinom Keovvnom - uostalo
m, to nije bilo nikakvo udo. On me zapravo nije udario po ozlijeenom mjestu: opleo
me je po listovima. Nisam se mogao suzdr ati i reagirao sam instinktivno. Pao sam
i mislio sam da se dogodilo ono najgore: bio sam gnjevan na Martina, gnjevan na
Alda Duschera, gnjevan na sve. Trebalo mi je nekoliko sekundi da shvatim kako m
e nakon dva mjeseca ne to zaboljelo jae nego to me boljela noga. tovi e, nikada prije m
i bol nije prouzroila zadovoljstvo, a tada jest. Kao to sam rekao, trebao sam to oe
kivati. Martin e vas uvijek stavljati na ku nju: on e vas opaliti, izazvati vas, pro
vjeriti imate li dobre ivce. I on i ja smo znali da e u nedjelju netko mo da biti sp
reman uiniti to isto. Razlika je u tome to e vedski igra koji e to mo da uiniti imati
gi cilj: on e se nadati da u obnoviti ozljedu. Ako mogu izdr ati Martina, vjerojatno
mogu izdr ati svakoga. Stopalo me je jako boljelo i prije kraja treninga, ali ja
sam bio zadovoljan jer sam izdr ao. Rad s drugim dekima nadahnjivao me je sve do kr
aja tjedna.
Bilo je ugodno biti dijelom te ekipe, posebice kad smo stigli u Japan i kad su i
grai poeli i ekivati da turnir napokon i pone. Atmosfera u momadi bila je posebna. No,
o se dogaalo oko nas? Mislim da nijedan na igra nikad prije nije do ivio ni ta slino. Po
lo je u trenutku kada smo iza li iz aviona u Tokiju: prolazak kroz terminal bio je
nevjerojatan do ivljaj: tisue Japanaca eljele su se sresti s nama: majke, oevi, djec
a i tinejd eri koji su odluili da e navijati za Englesku. Nosili su na e dresove. To j
e nalikovalo na koncert pop-glazbe: obo avatelji su mahali, vikali,
gurali se naprijed, a policija ih je zadr avala. Dok smo ulazili u autobus, primij
etio sam staru gospodu: rekao bih da je imala vi e od sedamdeset godina, a u potpu
no sijedoj kosi obojila je crveni pramen. Roditelji su dr ali djecu iznad glave. T
a djeca su bila premalena da bi imala pojma tko sam ja, ali mnogi od njih opona al
i su moju iroke ku frizuru s bijelom prugom. I imali su broj 7 na majicama. Bilo j
e to prilino kaotino, ali to je mo da na neki pristojan nain karakteristino za Japance
. Bili su uzbueni to nas vide i bili su tako pozitivno raspolo eni prema na oj momadi i
prema Engleskoj openito. Mislim da je njihovo stajali te utjecalo na to to tijekom
Svjetskog prvenstva nije bilo problema s engleskim navijaima, iako su se mnogi mj
esecima prije turnira brinuli da e biti nevolja. Pokazalo se da su ti ljudi do li z
bog istinske strasti prema nogometu i voljeli su se dru iti s Englezima: i mi osjea
mo istu takvu strast prema igri. Dobrodo lica nije iskazana samo igraima nego i nav
ijaima. Njima pak treba odati priznanje da su se potrudili i uzvratili tu dobrodo l
icu. Svako Svjetsko prvenstvo trebalo bi se odr avati u tom duhu.
Naravno, igraima je na Svjetskom prvenstvu najva nije da dobro igraju. Kada sam s e
ngleskom momadi iza ao na travnjak stadiona Saitama, prije na e prve utakmice protiv v
edske, to je bio jedan od najponosnijih trenutaka u mojoj karijeri. Atmosfera, v
a nost dogaaja i ast koju sam osjeao zato to sam kapetan svoje reprezentacije na Svjet
skom prvenstvu: srce mi je lupalo kao da e iskoiti iz grudi. To je san svakog djeak
a, ali ne usuujete se pomi ljati da bi se mogao i ostvariti. A ostvario se. Atmosfe
ra je bila fantastina. Na jednoj tribini bilo je nekoliko tisua vedskih navijaa, a s
ve ostale tribine bile su crveno-bijele: to su bili na i navijai i Japanci koji su
odluili da e navijati za Englesku. Slomljena metatarzalna kost? Pa to onda? Nisam s
i smio dopustiti da propustim taj do ivljaj.
teta to sama igra nije bila tako intenzivna kao sve ono prije nje. Igrali smo dobr
o, posebno na poetku, ali nekako se inilo da ne
vidite kako e se utakmica razvijati. Nije bilo mnogo prilika. Gdje su driblinzi i
kontakti? Ne mo emo rei da smo to oekivali, ali u 25. minuti postigli smo prvi pogo
dak. Izveo sam udarac iz lijevog ugla, dotrao je Sol Campbell i savr eno pucao glav
om. Sol je potrao prema drugoj kornerskoj zastavici i slavio. Ja sam takoer poludi
o, kao da sam ja zabio taj gol. Okrenuo sam se prema vedskim navijaima, koji su me
vrijeali, i dignuo ruke u zrak. Oni su se samo smijali. Mo da su znali da e doi i nj
ihov trenutak.
Postii pogodak jedinstven je osjeaj. Namjestiti zgoditak nekome drugome takoer je f
antastian osjeaj, a te veeri bio sam vrlo zadovoljan to ga je zabio upravo Sol. Mi s
e dru imo ve petnaest godina, jo otkad smo trenirali s Tottenhamom kao kolarci. On ne
daje mnogo golova. Protiv Argentine u Francuskoj 1998., u produ etku, kada smo im
ali samo desetoricu na terenu, on je jednom proma io, a da je pogodio, vjerojatno
bismo tada pobijedili. A sada je dao na prvi gol na prvenstvu 2002. Nevolja je u
tome to nismo tako i nastavili. Vodili smo, ali bili smo oprezni, napeti i uvali s
mo vodstvo. U drugom poluvremenu izgubili smo svoju igru. Nismo vi e kontrolirali
loptu. Samo smo raspucavali. vedska nas je neprekidno napadala. Za razliku od na eg
neoekivanog pogotka u prvom poluvremenu, bilo je jasno da e njihov gol uskoro usl
ijediti. Cijela momad je izgubila koncentraciju u pogre nom trenutku i oni su izjed
naili. Kada je Niclas Alexandersson smjestio u mre u jedno pogre no dodavanje Dannvja
Millsa, bilo je lako za taj gol okriviti tog obrambenog igraa Leedsa. Ja mislim
da to nije bila njegova krivnja. Prije toga smo takoer imali dvije ili tri pogre ke
. Namjerno sam mu pri ao.
- Samo naprijed, Danny. Idemo dalje.
Nekoliko minuta potom Sven me je zamijenio. To mi je bila prva utakmica nakon De
portiva na Old Traffordu, i da budem iskren, osjeao sam to. Stopalo me je boljelo
, ali vei problem je bila moja kondicija. Poetkom drugog poluvremena pomislio sam:
to je to s mojim nogama? Siguran sam daje Sven vidio kako sam zadihan,
znao je da su pred nama i druge utakmice i zato je uveo Kierona Dyera u igru. Ip
ak, nisam bio zadovoljan time to sam zamijenjen. Tada sam prvi put bio ljutit zbo
g neke odluke gospodina Erikssona. Dok sam promatrao igru s klupe, osjeao sam sve
vee razoaranje zbog toga to se utakmica razvijala prema neodluenom rezultatu.
Rezultat 1:1 na prvoj utakmici turnira nije znaio katastrofu, ali bili smo doista
razoarani svojom igrom. Mislim da zato nakon posljednjeg zvi duka nismo oti li pozdr
aviti engleske navijae. U novinama su nas sljedeeg dana kritizirali zbog toga i op
tu ivali da zanemarujemo navijae, ali to nije bilo istina. Imali smo fantastinu podr k
u publike i mislim da smo brzo oti li u svlaionicu zato to smo smatrali da je nismo
zaslu ili. Nakon toga svi smo shvatili da smo pogrije ili, da bismo uvijek trebali p
ozdraviti navijae, bez obzira na to kako se osjeamo. Mo da sam ja kao kapetan trebao
biti uzor u tome, premda sam sjedio na klupi. Sutradan su svi igrai govorili o t
ome i obeali smo sebi i navijaima da emo im ubudue uvijek pokazati da cijenimo to to
su do li i to su s nama.
U svlaionici sam se osjeao kao da smo izgubili. Ne sjeam se da je engleska momad ika
d igrala s tako malo ara. ak ni na i maseri, Terrv Byrne, Steve Slatterv i Rod Thorn
ley, nisu nas tog popodneva uspjeli oraspolo iti. Tada sam prvi put vidio kako Sve
n poku ava popraviti raspolo enje igraa.
- Pred nama su dvije va ne utakmice. Nemojte ni misliti da imate razloga biti poti t
eni zbog ovoga danas. To nije problem. Izvukli smo 1:1. Pa, nismo izgubili. to je
to s vama, deki?
Ni ja nisam bio najbolje raspolo en, dijelom i zato to mi je i dalje smetalo to to m
e je izbornik zamijenio. To uope nisam oekivao. No dok sam slu ao Svena u svlaionici,
shvatio sam da kao kapetan moram djelovati to je pozitivnije mogue. No ipak, to j
e bila vrlo tu na veer. Svi smo se toliko pripremali za Svjetsko prvenstvo i igrai s
u bili doista poti teni zbog toga to nam je prva pobjeda izmakla iz ruku.
Sljedeeg dana morali smo zaboraviti vedsku. Imali smo etiri dana da se pripremimo z
a najva niju utakmicu u skupini. Jedna od najboljih osobina Sven-Gorana Erikssona
kao izbornika je njegova sposobnost da procijeni koje igrae treba u kojem trenutk
u. On svakom pojedincu ka e tono ono to je potrebno da taj igra bude mentalno najspre
mniji za igru. Isto tako je va no to to on uvijek tono zna i to nam je potrebno u fiz
ikom smislu. U stankama izmeu utakmica Svjetskog prvenstva on se jako trudi u situ
acijama kada je to dobro za momad, ali ne tjera nas da se napre emo na treningu ako
fiziki nismo spremni za to. Nije nas "kaznio" jakim treninzima zbog toga to nismo
igrali dobro protiv vedske. On i Steve McClaren samo su postojano gradili na u spr
emnost za utakmicu protiv Argentine u petak naveer u Sapporu.
Tog tjedna nakratko smo prekinuli strogu dijetu, koja je dio treninga na takvom
natjecanju. Moram priznati da je to bila moja inicijativa, moja najbolja zamisao
toga ljeta. Bili smo daleko od Engleske - i od "brze hrane" - ve cijela tri tjed
na. Pomalo su mi nedostajali povremeni grijesi s hamburgerom i pomfritom. Pretpo
stavljao sam da je tako i s nekim drugim igraima. Rekao sam to Svenu; on je smatr
ao da to nee tetiti i razgovarao je s kuharima engleske reprezentacije. U srijedu
smo svi zajedno oti li na veeru. Vrata restorana bila su zatvorena, a nad njima su
se nadvijala dva zlatna luka. U li smo i ugledali cijelu planinu hrane koja nas je
ekala: hamburgeri, cheeseburgeri i pomfrit. Tako veliku gomilu hrane sigurno nis
te vidjeli nikada u ivotu. Gutali smo sve: bilo je to kao kad djeca polude u slas
tiarnici. I djelovalo je. To smo ponovili prije susreta s Danskom. Mo da nam je upr
avo to nedostajalo u pripremama za utakmicu s Brazilom.
Engleska reprezentacija uvijek dobro proui protivniku momad. Dave Sexton, koji je b
io trener Uniteda sedamdesetih godina, zadu en je za to da nas upozna s igrom na ih
sljedeih protivnika. On e uvijek znati sve o svih dvadesetak protivnikih igraa. Tada
e nam pokazati videosnimke svakog pojedinog igraa, ne to slino
Plavercamu kada gledate prijenose na Sky Sports: evo, ovako igra kad napadaju, a
ovako kada se brane. Dave zatim ka e tono to misli to bismo trebali uiniti da bismo s
e suprotstavili tom igrau. To ak donekle nalikuje planiranju vojne operacije. Carl
os Oueiroz uveo je sline zamisli i u pripreme Uniteda tijekom moje posljednje sez
one na Old Traffordu. Takav rad s igraima sve je e i u nogometu. ini se da svi danas i
maju najnoviju tehnologiju. Ja sam pak nagonski sklon staroj koli. Volim jednosta
vno izai na teren i igrati. No, razumijem koliko je va no dobro znati snagu i slabo
sti protivnika. Kada je rije o utakmicama na visokoj razini, esto je za pobjedu po
trebna neka malena prednost.
Ne moramo ni rei: jedva smo ekali Argentinu. Pomisao na sljedei me izvukla nas je iz
poti tenosti nakon nerije enog rezultata sa vedskom. Doista sam se divio tome kako s
u se deki pripremili za susret sa favoritima tog Svjetskog prvenstva. Vjera u seb
e je jako va an element u nogometu. Argentina je bila jedna od najboljih momadi na
turniru. Svi engleski igrai u li su u me uvjereni da emo ih pobijediti. Svaki englesk
i igra imao je tu snagu duha, kao i momad u cjelini. Kad se osvrnem na to, nerije en
rezultat protiv vedske pojednostavnio nam je situaciju: prije tog petka znali sm
o da moramo ostvariti dobar rezultat.
Kada Engleska igra protiv Argentine, to je uvijek jedan od velikih dogaaja u nogo
metu. U Francuskoj 1998. utakmica protiv Argentine bila je izvrsna. Zbog onoga to
se dogodilo u Saint-Etienneu, pripreme za Sapporo 2002. bile su jo intenzivnije.
Prije utakmice govorilo se samo o tome kako e Engleska - a posebno engleski kape
tan - vratiti milo za drago: novine su nakon vedske pisale samo o "osveti", "sudb
ini" i "Beckhamu". Polovica igraa u obje momadi sudjelovala je i u utakmici prije e
tiri godine. Meu njima je, na argentinskoj strani, bio i Seba Veron, koji je u meu
vremenu postao igra Uniteda. Kad god pogledam fotografije svojeg iskljuenja u Fran
cuskoj 1998., vidim kako Seba nagovara suca da mi poka e crveni karton. Nikada nis
mo ozbiljno razgovarali o tom

incidentu: uostalom, to nema veze s njegovim igranjem za United. No zbijali smo a
le u vezi sa suparni tvom na ih dviju zemalja: kad god bi momad imala slobodan dan, j
a i drugi engleski igrai pjevali bismo "Ar-gen-tiiii-naaaa", a on bi nam uzvraao "
In-ger-laaand". Susreo sam se sa Sebom u Sapporu i na i odnosi jo su bili opu teni i
prijateljski.
- Mora da si vrlo umoran, Davide. Kladim se da te noga jako boli.
- Ne, pa odmorio sam se na kraju sezone, zar ne? U ivotu se jo nisam ovako dobro o
sjeao.
No priznajem da sam ipak bio malo ivan; to je prirodno kada se sjetim onoga to se d
ogodilo prije etiri godine. Ne mogu si pomoi. inilo se da se svako pitanje koje su
mi postavili, svaki razgovor koji sam vodio, i s novinarima i s engleskim navijai
ma, odnosio na Simeonea, na moj crveni karton i na priliku da to sada nadoknadim
. Jo sam bio zabrinut za tu svoju metatarzalnu kost. inilo se da je dobro, ali nij
e mi se sviao izgled terena i pitao sam se kako e reagirati na vlagu, jer stadion
u Sapporu je natkriven. Dugaki epovi na kopakama zabijat e se u travu, a to bi mi mo
glo ozlijediti nogu zbog jakog prianjanja, premda je jako prianjanje uz travu in
ae prednost. Na kraju sam se odluio za vrste potplate s kratkim epovima.
Prije odlaska na stadion razgovarao sam s Victorijom. Bila je kod kue: bila je tr
udna s na im drugim sinom, Romeom. No iako je bila na drugom kraju svijeta, Victor
ia je bila jedina osoba koja me je mogla opustiti u toj situaciji. Rekao sam joj
kako se osjeam; naravno, po eljela mi je sreu:
- Samo u ivaj u igri. Potrudi se to vi e mo e . Ovdje su ve svi poludjeli. Jedva ekamo.
Poku avao sam misliti pozitivno. Razgovarali smo ak i o tome kako bi bilo kad bih j
a zabio pobjedniki gol: to je svakako bilo bolje nego da sam mislio na suprotnu m
ogunost: Victoria, ako veeras ne to poe krivo, ne znam hou li moi podnijeti sve ono to
e dogodilo pro li put.
A tada, kada smo ve zavr avali razgovor, ona se na alila:
- Nee uiniti nekakvu glupost, ha? Nasmijao sam se i napetost je popustila.
- Ne znam. Vidjet u kako bude i lo. Mo da bih trebao navaliti i premlatiti jednog od
njih u ime dobrih starih vremena.
Nikada neu zaboraviti strast i svijest o cilju koju smo imali u svlaionici prije n
o to smo se suoili s Argentinom. U glavama nam je odzvanjao ritam Usherove pjesme
"8701". Pogledao sam Michaela Ovvena: oko njega se irila nekakva aura, ista, neraz
ri-jeena koncentriranost na posao koji nas je ekao. Pogledao sam Ria Ferdinanda i
Sola Campbella: njihova lica nosila su isti, odluan izraz: iz oiju im je izbijala
ista estina. To je to. Kako mo emo ne pobijediti veeras? Naprijed, Engleska.
Na i navijai nikad nisu bili glasniji. Buka je odjekivala tunelom kada smo dolazili
na teren zajedno s Argentincima; engleski glasovi - i glasovi igraa - vikali su,
rikali, poticali nas kao da idemo u bitku. A ta utakmica i jest bila nalik na b
itku, od samog poetka. Batistuta je grubo startao na Ashleva Colea ve u prvoj minu
ti. Ne to kasnije izbaen je iz igre. Bila je to prilika da velik igra ostavi svoj tr
ag. Prije utakmice smo se bili dogovorili da prema Argentincima neemo imati nikak
vog respekta. Mogli smo raunati na to da ga ni oni nee imati prema nama. Taj grubi
napad njihove devetke dovoljno je govorio upravo o tome. No, on je i raspr io arol
iju: svi na stadionu su se okirali, i igrai i navijai. Zaboravite na vedsku. Zaborav
ite na ono prije etiri godine. Zaboravite na Beckhamovu nogu. Ovo je izazov: jesm
o li dovoljno jaki da ga prihvatimo? Atmosfera unutar te stadionske kupole bila
je puna iskrica. Siguran sam da su to osjeali svi engleski navijai: svi na i igrai ka
o da su odmah shvatili situaciju. Prihvatiti izazov? Ma uinit emo i vi e od toga.
Meni je trebalo vi e vremena da ponem igrati kako treba nego mojim suigraima. Kada m
i se noga zagrijala dovoljno da me vi e ne boli, ve smo igrali doista dobro, kao da
smo posve drukija
momad od one koja se muila na terenu prije manje od tjedan dana. Prvi smo dolazili
do lopte, Nickv Butt stizao je kamo god je trebalo, nije alio noge i poticao nas
je.
Jo dok je bilo 0:0, inilo se da e to biti na a veer. Ovven Hargreaves rano se ozlijedi
o i zamijenio ga je Trevor Sinclair. Na nekoj drugoj utakmici to bi nam poremeti

lo ritam. Neki drugi igra vjerojatno ne bi odmah mogao pratiti tempo utakmice na
Svjetskom prvenstvu, ali Trevor je jednostavno zgrabio svoj trenutak. Poeo je trat
i i napadati Argentinu; izluivao je iskusne branie Placentea i Sorina. Bio je spre
man na sve. Te veeri imao je priliku dokazati da sve one tisue kilometara leta avi
onom dok se jo nije znalo hoe li ui u momad nisu bile uzaludne.
Argentina je imala jednu ili dvije anse, ali mi smo imali bolje. Michael je zamah
nuo u njihovu kaznenom prostoru i poslao loptu preko njihova vratara Cavallera.
Ja sam ve bio u zraku, siguran da lopta ulazi, ali ona se odbila od vratnice. Odj
ednom sam se na ao s loptom pred nogama oko est ili sedam metara izvan esnaesterca.
Pucati ili nabaciti? Htio sam ostaviti loptu u igri: Michael je ve otrao iza jedno
g njihovog brania. Odjednom sam se na ao na travnjaku. Netko mi je do ao iza lea i sap
leo me. Nisam imao pojma koji je argentinski igra to bio. No bio sam siguran daje
to slobodan udarac. Udaljenost i polo aj posve su mi odgovarali. Povikao sam prem
a sucu Pierluigiju Collini. On je primijetio prekr aj, ali je vidio i ne to to ja nis
am i dosudio je prednost. Pogledao sam na drugu stranu i dvadeset metara od mene
lopta je do la do Michaela Ovvena, koji je s njom pohitao pokraj Pochettina. Obra
mbeni igra ispru io je nogu dok je Michael prolazio pokraj njega.
- Jedanaesterac!
Siguran sam da sam ja to viknuo. Znam da su to viknuli svi engleski navijai. im sa
m vidio da je Michael pao, znao sam da e to vidjeti i Collina i da e imati hrabros
ti da dosudi najstro u kaznu. Imao je petlje dosuditi prednost kada sam ja bio sru e
n i
tra io da dosudi prekr aj. Na trenutak sam osjetio deja vu: ve sam prije znao da u zab
iti, nisam li? Upravo maloprije sam razgovarao s Victorijom o pobjednikom golu i
konanom izravnavanju rauna sa Simeoneom i Saint-Etienneom. Nisam li no prije sanjao
taj prizor? Ili sam upravo u tom trenutku naslutio to e se dogoditi? im sam to pom
islio, istog trenutka mi je sve to izvjetrilo iz glave. Morao sam doi do lopte. M
orao sam dati gol, upravo ja. U elucu sam osjetio ne to slino gladi: tjeskobu. U gla
vi kao da sam zauo glas: Sve to sam uinio u ivotu, sve to mi se ikada dogodilo - sve
je to vodilo prema ovom trenutku. Znao sam da e Michael biti spreman sam izvesti
udarac.
- Hoe da ja pucam?
- Ne, ja u.
I bio sam tu, s loptom u ruci. Stavio sam je na bijelu toku. to sam to rekao? to sa
m uinio?
Bilo mi je drago to sudi Collina. On ne bi dopustio nikakvu zbrku u Sapporu. Ju noa
meriki igrai dobri su kada treba vr iti pritisak, kada treba zastra iti i uznemiriti p
rotivnika. Ja sam to znao bolje od veine i to me nije iznenadilo. Preda mnom, izm
eu mene i gola, stajali su sudac, vratar i nitko drugi nego Diego Simeone. Povuka
o sam se dva ili tri koraka. Simeone je pro ao pokraj lopte i pri ao mi. Stao je i i
spru io ruku prema meni kao da oekuje da u se rukovati s njim. Hou li? Nema anse.
Pogledao sam iza njega - kroz njega - prema golu. Ignorirao sam ga. Kada sam se
okrenuo, Butty i Scholes do li su odostraga i odvukli Simeonea. Moji drugovi. Dobr
i su.
Prije zaleta, pogledao sam u loptu. Zavladala je ti ina. Oko mene se sve vrtjelo, i
vci su mi bili napeti kao strune. to se to dogaa? Ne mogu disati...
Sjeam se da sam dva puta duboko udahnuo kako bih se umirio i ovladao sobom. Poslj
ednja dva jedanaesterca za United izveo sam tako da sam pucao ravno posred vrata
i vratari nisu imali izgleda, jer su se bacili u stranu. Ponovi to, Davide. Bio
sam
previ e nervozan da bih jasno razmi ljao. Vi e nisam bio nervozan zbog sebe samoga. Ra
dilo se o momadi iji sam bio kapetan. Nikada prije nisam osjeao takav pritisak. Pot
rao sam. Udario sam loptu prema golu to sam jae mogao. Ulazi!
Stadion je zagrmio. U LA JE!
Nije to bio najbolji kazneni udarac koji ste ikad vidjeli. No za mene i za sve n
as te veeri bio je apsolutno savr en. Zaletio sam se, pucao i - nagonski znajui da s
am pogodio - nastavio trati prema kornerskoj zastavici. ivci, pritisak i etiri godi
ne sjeanja -sve je to jednostavno nestalo. Tih nekoliko sekundi nakon to se lopta

smjestila u argentinskoj mre i vidio sam bliceve fotoaparata po cijelom stadionu.
Te male eksplozije koje su se trenutno gasile i nestajale u raznobojnom mete u tri
bina kao da su sa sobom odnosile sve to se dogodilo, sve to se reklo i napisalo o
mom crvenom kartonu u Saint-Etienneu: sve se to raspr ilo u nonom nebu. Izraz lica
mojih roditelja kad sam se vratio u Englesku, ona lutka koja je prikazivala mene
, a objesili su je pred pubom, vrijeanje gomile u Upton Parku, i sve ostalo: sve
je nestalo. Film koji mi se tako dugo vrtio u glavi jednostavno je stao. Izgorio
je. Nakon etiri godine bio sam slobodan.
Ra irenih ruku, otrao sam preko travnjaka do na ih navijaa, a moji suigrai poku avali su
me zgrabiti prije no to nestanem u gomili. Nisam mogao samo eljama skinuti to brem
e. Morao sam to i pro ivjeti. Ono to se dogodilo 1998. znaajno je djelovalo na moj k
arakter i na kraju uinilo od mene kapetana engleske reprezentacije na sljedeem Svj
etskom prvenstvu. No, jednim udarcem skinuo sam sve to s vrata. U tom trenutku b
io sam siguran da u poletjeti ako skoim dovoljno jako. No umjesto mene poletjeli s
u moji suigrai i sletjeli mi na lea. Prvo Sol, zatim i Trevor Sinclair. Bio je tu
i Rio, koji me je dr ao tako vrsto da sam jedva mogao disati. Taj trenutak nije bio
samo moj. Pripadao je svima
nama. A tada, isto tako nenadano, sjetili smo se da to ipak nije zlatni gol. Arg
entina e htjeti izjednaiti. Minutu potom uli smo suev zvi duk, ali ne posljednji, nego
samo za kraj poluvremena.
U svlaionici nije bilo vike ni vriske. Bili smo mirni i puni naboja: kao da prost
orija nije bila dovoljno velika za svu energiju igraa u njoj. Zar ne bi bilo izvr
sno kad bi moj gol donio pobjedu? Igrali smo dalje i u drugom poluvremenu nastav
ili smo gdje smo stali u prvom. Ovaj put nismo se povukli, kao to smo uinili proti
v vedske. Nismo odustajali od posjedovanja lopte; barem ne na poetku. Htjeli smo j
o jedan zgoditak. etvorica na ih obrambenih igraa bili su poput betonskog zida. U sre
dini terena presijecali smo argentinska dodavanja i potom proigravali njihve igrae
. Teddv Sheringham primio je loptu od Emilea Heskevja i zamalo zabio. Da njihov
vratar Cavallero nije odbio Teddvjev volej s ruba esnaesterca, nakon to smo prebac
ili loptu s jednog kraja terena na drugi, to bi bio jedan od najljep ih engleskih
golova svih vremena.
Nickv Butt bio je najbolji pojedinac na terenu. Bilo je fantastino samo ga gledat
i kako se dokazuje na tako visokoj razini. Mjesto veznog igraa nije mu bilo zajame
no ni u Unitedu, a kamoli u reprezentaciji, ali iskoristio je svoju priliku u Ja
panu jer Steven Gerrard nije mogao nastupiti zbog ozljede. Nickv je miran momak,
s cininim smislom za humor. On nikad nije bio tip koji bi rekao: gledajte me, vi
dite to sve ja mogu. No sad je igrao protiv momadi koju mnogi smatraju najboljom n
a svijetu i predvodio je igru. Drugi ljudi su u Japanu prvi put vidjeli ono to sm
o mi u Unitedu znali cijelo vrijeme.
Posljednjih dvadeset minuta Argentina je do la u posjed lopte i poela ozbiljno igra
ti. Nije da su izvrsno igrali: dr ali su loptu vi e snagom volje nego iim drugim. inil
o se kao da ih ne mo emo zaustaviti. Molim vas, nemojte zabiti. Poeo sam doista osj
eati umor: to mi je bila tek druga utakmica nakon ozljede. Sjeam se da mi je Sven
doviknuo oko deset minuta prije kraja:
- Davide, jesi li dobro?
Nisam mu ni ta odgovorio. Sve je govorio izraz moga lica. Da se nisi usudio zamije
niti me. Moram biti u igri kad na kraju pobijedimo.
Seba Veron bio je zamijenjen na poluvremenu; u ao je Pablo Aimar. inilo se da je on
igra koji bi ih mogao pokrenuti. Kako je vrijeme teklo, on nam se sve vi e pribli av
ao, to je znailo da su se na i vezni igrai morali sve vi e povlaiti da bi ga zaustavili.
Na kraju je cijela na a momad gotovo stajala na prstima etvorice na ih brania. Argenti
nci su pucali na gol i nabacivali u esnaeste-rac. Imali su nekoliko dobrih prilik
a. Navijaima koji su nas kod kue gledali na televiziji tih posljednjih petnaest mi
nuta sigurno je bilo nepodno ljivo. Dave Seaman izveo je dvije izvrsne obrane. Sol
i Rio bacali su se na put argentinskim napadaima. Sve je to bilo fantastino, ali
jedva sam ekao da zavr i. Bio sam u obrani sa svim ostalim dekima, ali napola sam eli
o sakriti se negdje i zatvoriti oi, poput na ih navijaa u Engleskoj.
Kada se zauo posljednji suev zvi duk, Rio i Trevor potrali su prema meni. Bio je to p
rekrasan, predivan osjeaj. I za nas i za navijae. Oko sat i pol vremena nakon utak
mice nazvao sam Victoriju iz tunela. Jo se nisam mogao suvislo izra avati, a nisam u
o ni to je ona govorila. Bila je kod mame i tate. Kua im je bila puna roaka i prija
telja i svi su vikali i pjevali. Poslije sam nazvao Davea Gardnera i on mi je re
kao da je Engleska jednostavno poludjela. Bio je u Deansgateu, glavnoj trgovakoj
ulici u Manchesteru. Rekao je da je promet stao nakon utakmice. Ljudi su hodali
posred ceste. Nikad u ivotu nije vidio ni ta slino. Razgovarao sam i sa Simonom, deko
m koji radi za moje agente, SFX. On je bio u Londonu i uspio se probiti do Trafa
lgar Squarea. Ondje se dogaalo isto. Kao i nakon svake utakmice 2002., nazvao sam
i Garvja Nevillea. Bio je izvrsno raspolo en, iako je propustio Svjetsko prvenstv
o zbog ozljede. Samo te veeri je rekao:
- Da sam barem s vama!
Garv je timski igra. Savr eni timski igra. On tono zna to znai pobijediti u tako veliko
j utakmici kao to je ona s Argentinom. elio je sudjelovati u tome. Htio sam da mi
ka e to se dogaa u Engleskoj, a on je htio sve znati o zabavi koju smo priredili u J
apanu.
Da sam imao mo ostvariti jednu nemoguu elju, po elio bih da sam mogao biti u Englesko
j nekoliko minuta nakon neke velike pobjede na Svjetskom ili Europskom prvenstvu
, gledati proslavu i sudjelovati u tom ludilu. Volio bih iskusiti uzbuenje navijaa
kada damo gol: ljudi skau u zrak, grle se i ljube, u Londonu, u Manchesteru, u B
irminghamu, u Nevvcastleu, posvuda. To je ne to predivno.
U Sapporu pak nisam htio otii s travnjaka. Dok je god bilo engleskih igraa ili nav
ijaa na terenu, htio sam slaviti s njima. Na kraju sam oti ao do tunela radi televi
zijskog intervjua i potom se uputio prema svlaionici. Posljednji sam u ao u nju. Pr
i li su mi Terrv Byrne i Steve Slatterv i zagrlili me. Dobro su znali to mi znai ta
veer. Sven-Goran Eriksson rukovao se sa mnom. Znao je to to znai za momad. Usherov g
las odjekivao je prostorijom. Rio je predvodio ples usred svlaionice, nogom razba
civao odbaenu opremu i titnike. Da smo barem ve sljedeeg dana mogli igrati s Brazilo
m! Ili ve te iste veeri! Osjeali smo se tako jakima; svi su jo bili tako puni zanosa
. Siguran sam da bismo pobijedili. Atmosfera u svlaionici nakon to smo pobijedili
Argentinu stvarala je dojam da je engleska reprezentacija nepobjediva.
Kada smo se vratili u hotel, doekali su me mama i tata. Bili su na svim utakmicam
a u Japanu. Mama je bila sva u suzama - ba mi je to tada trebalo - a i tata se je
dva suzdr avao da ne zaplae:
- Tako sam ponosan na tebe, sine.
Tony Stephens uspio je doi onamo nakon utakmice. On je i navija, a ne samo agent k
ojemu je nogomet posao; i za njega je to bila arobna veer kao i za sve ostale engl
eske navijae pod kupolom stadiona u Sapporu. Pri ao mi je i zagrlio me:
I
- To je bilo nevjerojatno, Davide. Tko pi e scenarij za tvoj ivot? Soba koju su pri
premili za nas bila je u tipino japanskom stilu:
velika svjetlosiva prostorija golih zidova; na pravokutnim stolovima bili su bij
eli stolnjaci i ubrusi, a ljudi su se sami poslu ivali piem i hranom. To ba i nije o
beavalo dobru zabavu. Uostalom, tada nas je ve poeo hvatati umor, pogotovo nakon to
smo otvorili bocu ili dvije. Neki momci rano su oti li na poinak, posebno oni koji
nisu imali obitelj koja ih je ekala u hotelu. Mi ostali polako smo se smirivali,
nazdravljajui rezultatu Engleska - Argentina 1:0 s nekoliko a a vina.
Kamo god da smo i li toga ljeta, pratio nas je cijeli Japan. Japanci su inili sve to
su mogli kako bismo se osjeali kao kod kue, ako je to mogue u zemlji tako drukijoj
od na e. Dobivao sam vree s dopisnicama i pismima od japanskih navijaa.
- Sretno, Beckham. Sretno, Engleska. Sretni smo to ste ovdje u na oj zemlji.
Smatrali smo da moramo neim uzvratiti, pronai nain da im zahvalimo. Razgovarali smo
s Paulom Barberom iz FA i predlo ili da bi bilo dobro sastati se sa kolskom djecom
. Dogovorili smo se da Rio i ja jednog popodneva nakon treninga odemo u kolu neda
leko mjesta gdje smo odsjeli. Mislili smo da bi bila lijepa gesta pozdraviti tu
djecu, od kojih su mnogi govorili engleski, i darovati im engleske dresove i dru
ge suvenire. Zajedno smo u li u dvoranu, a ondje su bile stotine njih: mirno su sj
edili u pravilnim redovima i strpljivo ekali. Kada su nas primijetili, uslijedila

je erupcija odu evljenja. Bilo je prekrasno i mislim da su za Ria i mene ta dva s
ata koliko smo ondje proveli jednako poticajna kao za tu djecu.
Bilo bi idealno prenijeti zanos nakon pobjede nad Argentinom u utakmicu protiv n
eke druge velike momadi. Umjesto toga, morali smo ekati gotovo tjedan dana do utak
mice s Nigerijom, posljednje u na oj skupini. U toj utakmici nismo morali pobijedi
ti da bismo pro li dalje. Tih pet dana bilo je dovoljno dugo da izgubimo dio nadah
nua od prethodnog petka. Nakon to smo porazili favorite
prvenstva, odjednom se oekivalo da svladamo i sve druge a da se pritom ni ne ozno
jimo. Pokazalo se da smo se morali itekako oznojiti te srijede u Osaki.
U utakmicu s Nigerijom u li smo sa eljom da pobijedimo. Osvojiti prvo mjesto u skup
ini znailo je da se vjerojatno ne bismo susreli s Brazilom sve do finala. I ne bi
smo morali igrati s njima u uvjetima kakvi su nas ekali u Osaki. Tijekom priprema
za prvenstvo razgovaralo se o ekstremnim vruinama: utakmice koje poinju sredinom
popodneva bit e te ke, pogotovo protiv neeuropskih momadi koje su navikle igrati na
temperaturama vi im od 35 C. No nitko od nas nije shvaao koliko e to biti te ko, sve do
k nismo toga dana iza li na zagrijavanje. Trali smo gore-dolje po terenu i igrai su
se pogledavali. Kako netko misli da mo emo igrati po ovoj vruini?
Vruina je bila svuda oko vas, poput zidova. Nije bilo ni da ka vjetra. Znoj je curi
o s vas ak i kad biste samo mirno stajali i gledali tribine. Kada je tako vrue, os
jeate klaustrofobiju. Zrak je te ak: ornata se oko vas i ne da vam disati. Znali sm
o da Nigerija igra dobro, ali nisam sumnjao u to da emo ih pobijediti. No brinuo
sam se hoemo li moi izdr ati u tim uvjetima.
Nisam ni pomislio da bismo mogli izgubiti tu utakmicu. No kako je vrijeme protje
calo, sve se vi e inilo da ne mo emo ni pobijediti. Devedeset minuta te koga rada. Izvu
kli smo 0:0 i u sljedeem kolu igrat emo s Danskom. Vi e se nije imalo to rei o tome: i
grai su sjedili u svlaionici i gutali vodu, a grla su im bila tako suha da su jedv
a uspijevali piti. Vi e se ni ne sjeam dobro same te utakmice. Mnogo se bolje sjeam
toga kako smo se osjeali satima nakon nje: apsolutno izmo deni, iscrpljeni i fiziki
i mentalno. Sljedea dva dana samo smo se vukli. Nismo sumnjali u sebe ali bili sm
o svjesni da su se u Engleskoj neki sigurno pitali je li igra protiv Argentine i
pak ne to to se nee ponoviti. Osvojili smo drugo mjesto u skupini F, iza vedske. Je l
i Engleska dovoljno dobra da ide dalje?
Razgovori s Victorijom i Brooklvnom pomagali su mi da izdr im. Obitelj mi je nedos
tajala. Imao sam videofon u hotelskoj sobi i razgovarao sam s Victorijom licem u
lice: kada vam je ena sedam mjeseci trudna, elite znati sve o svakom ritanju i pr
omjeni raspolo enja. Imali smo mnogo tema za razgovor i kad nismo spominjali utakm
ice u Japanu. Vrijeme koje sam provodio na telefonu znailo mi je predah i smanjiv
anje napetosti. I s Brooklvnom sam razgovarao preko videofona: on bi sjedio i avr
ljao sa mnom ili se pravio va an sa svojim novim biciklom, vozei ga po spavaoj sobi.
Prije susreta s Danskom imao sam lo predosjeaj. To je mo da bilo zbog iscrpljenosti
vruinom u Osaki, ali slutio sam da to nije sve. Znali smo da emo se suoiti s Brazil
om, ako proemo; ljudi su ve oekivali tu utakmicu, premda smo prvo morali pobijediti
u ovoj. Danska je bila dobro organizirana i fiziki dobro pripremljena momad; goto
vo svi njihovi igrai igrali su u Engleskoj u ovom ili onom dijelu svoje karijere.
Mislio sam da bi se moglo dogoditi slino kao u utakmici protiv vedske: protivnik
je dobro poznavao engleske igrae i to je bila njegova prednost, a nama nije pomog
lo to smo poznavali njih. Vjerovao sam u englesku momad. tovi e, vjerovao sam da 2002
. imamo priliku uiniti ono to nismo uinili jo od 1966. No nisam bio siguran da smo t
oga subotnjeg popodneva dovoljno mentalno jaki da to pretvorimo u povoljan rezul
tat.
Prije utakmice vidio sam da nemam pravo. Bili smo spremni za Dansku kao to smo bi
li spremni za Argentinu. Lica i kretnje igraa odavale su samopouzdanje: nije bilo
straha, ni ta nas nije ometalo, nismo bili napeti. Svi su bili usredotoeni, svi su
ekali poetni udarac, opu tenije nego ikad, barem koliko se ja sjeam. Niigata nam je
bio jo jedan nov stadion, ali deki su izgledali kao da je trening prethodne veeri b
io dovoljan da se osjeamo kao kod svoje kue. Takva atmosfera meu igraima kao da ima
vlastiti ivot. Vi pogledate suigraa; on izgleda kao daje posve spreman.

Zatim on pogleda igraa pokraj sebe i dogodi se isto. Na kraju, kada pogled doe do
vas, vi ve zraite samopouzdanjem. Ta energija pro ima svlaionicu prije poetnog udarca.
Tog popodneva znao sam da smo spremni.
Kada smo iza li iz tunela na travnjak, promatrao sam danske, a ne engleske igrae. N
ain na koji su hodali, kako su gledali naprijed i natrag: moglo se osjetiti kolik
o su nervozni. To mo da i nije bio strah, ali bilo je ne to slino: nisu imali vjeru u
sebe. Mi smo imali psiholo ku prednost. Jaki momci poput Thomasa Gravesena i Stig
a Toftinga trudili su se to su vi e mogli, mar irali su i razme-tali se, kao da ele rei
da smo mi za staro eljezo. Tako je samo postalo jo oitije da se ta situacija uope n
e svia ostalim danskim igraima. Nisam to samo ja primijetio. Dok smo se zagrijaval
i, Rio me je dozvao:
- to misli ? Izgleda da se boje.
Mislim da smo Dansku pobijedili prije samog poetka. Sreom po mene, jer jedino tada
me je stopalo doista boljelo tijekom utakmice. Ozljeda je sve bolje zarastala,
gotovo iz dana u dan. No, protiv Danske sam nosio kopake s obinim, dugim epovima. U
Niigati je lijevalo kao iz kabla pa nisam imao izbora. Dotad me je uvijek bolje
lo na gornjem dijelu stopala, ali te veeri bol se pro irila na taban. inilo mi se ka
o da epovi priti u ozljedu kad god bih potrao ili udario loptu, a prijelom je sijevao
kad god bih se poku ao okrenuti.
No, bol u nozi nije me sprijeila da u ivam u igri. Prvih dvadeset minuta bilo je na
prosto fantastino. Igrali smo posve bezbri no, kao da to nije utakmica u kojoj pora e
ni ispada iz turnira. U estoj minuti izveo sam korner. Rio je zahvatio loptu glav
om, ali nije bilo sigurno da je zabio, jer je lopta pogodila vratnicu, pa njihov
a golmana, a na kraju ju je Emile Heskev opet ugurao kada se odbila. Tada sam ak
pomi ljao da taj gol pripi em sebi. No doista sam sretan zbog toga to su video snimke
pokazale da je Rio strijelac. On je tako zabavan u svlaionici, a na tom Svjetsko
m prvenstvu
igrao je izvrsno. Tog ljeta je doista zaslu io mjesto na popisu strijelaca.
Petnaest minuta poslije, Michael je zabio drugi gol i inilo se da je utakmica rij
e ena. Danska je stvorila nekoliko dobrih prilika ali mi smo se pred sam kraj polu
vremena probili na njihovu polovicu i Emile je opet zatresao mre u, ovaj put i "sl
u beno".
Protiv Nigerije u Osaki iscrpljivala nas je vruina. Ki a u Niigati bila je upravo o
no to smo trebali. Teren je postao br i, a to odgovara Svenovu vienju igre engleske
reprezentacije. Reziltat 3:0 bio je dovoljno dobar; mogli smo ga samo po eljeti. A
postigli smo ga protiv momadi koja je izbacila Francusku iz daljeg natjecanja. H
tio sam skakati od radosti to smo se kvalificirali meu osam najboljih, ali noga me
je u asno boljela. Pred kraj utakmice spopali su me grevi jer sam trao sa stopalom
"ukrivo" kako bih smanjio pritisak na taban. No bio sam u sve boljoj kondiciji.
Na toj utakmici bio sam svje iji nego ikad nakon ozljede. Osim toga, bio sam poseb
no zadovoljan, jer sam mnogo vi e pridonio: sudjelovao sam u pripremi sva tri gola
.
Dakle, etvrtfinale s Brazilom: pobijediti u toj utakmici znailo je postati svjetsk
i prvak. Znam da su u Engleskoj ljudi poinjali ozbiljno razmi ljati o tome. Englesk
a je bila ozbiljan kandidat. Velika oekivanja u pro losti ote avala su igru nacionaln
oj momadi. No u Japanu 2002. na i navijai razmi ljali su na isti nain kao i mi sami. Ar
gentina? Ispali su. Svjetski prvak, Francuska? Ispali su. Italija? Ispali su. Po
rtugal? Ispali su. Nizozemci? Nisu ni do li. Tko je ostao? Od reprezentacija s isk
ustvom Svjetskih prvenstava, samo dvije momadi: Njemaka, koju smo tukli s 5:1 na k
valifikacijama u Munchenu, i Brazil. Jedva smo ekali petak popodne u Shizuoki.
Bili smo zabrinuti samo zbog Michaela Ovvena. To je bila promjena: umjesto o mom
stopalu govorilo se o njegovim preponama, premda mislim da nije mnogo ljudi zna
lo koliko je bio blizu tome da ne igra protiv Brazila. Borio se s istegnuem prepo
na, ozBeckham (11 m) / 285
Ijedom koja postaje sve gora to vi e igrate. Liverpool bi ga po tedio nekoliko liga kih
utakmica, ali bio je odvi e va an za Englesku: taj igra svjetske klase uvijek je dav
ao najvi e u najva nijim prigodama. Svaka momad na prvenstvu uinila bi sve to mo e da ga
osposobi za nastup.
Nismo se bojali Brazila. Bila je to popodnevna utakmica, to je znailo da e oni vjer
ojatno imati prednost ako uvjeti budu imalo nalik onima u Osaki. Veer uoi utakmice
odr ali smo trening na stadionu i ponovno je plju talo. Znali smo da emo imati veoma
dobre izglede ako vrijeme bude slino i na dan utakmice. Poslije, u hotelu, pomis
lio sam da bih trebao izgraditi sveti te bogovima ki e i prije spavanja moliti se da
pada i dalje. Nismo bili te sree. U petak ujutro skoio sam iz kreveta i razmaknuo
zastore. Sunce je ve bilo visoko na nebu i blistalo; dan je bio prelijep. Uzdahn
uo sam. Ipak emo se morati namuiti.
Ni ne pomi ljam okriviti vremenske uvjete za sve. Uvijek morate prihvatiti to ste d
obili i igrati kako najbolje mo ete. No ipak, mnogi su govorili da e Engleskoj biti
te ko ako bude vrue. Pitao sam se je li nam se to mo da uvuklo u svijest. Katkad je
siu na sumnja dovoljna da potkopa samopouzdanje igraa. Prije igre iza li smo na teren,
zadr ali se samo desetak minuta i glavni dio zagrijavanja obavili unutra. Japanci
su nam prona li tako velik ured da smo se mogli razgibati u njemu. Ipak, to nije
bilo idealno rje enje. Michaela su masirali u posljednjim trenucima prije samog iz
laska na teren. Bilo je za dlaku, ali mogao je nastupiti. Ljudi znaju to sve Mich
ael radi, ali ne znaju da je on vr i nego to to itko tko ga ne poznaje mo e uope zamisli
ti. Imao sam iskustva s maserom Richardom Smithom i tono sam znao to sve Michael m
ora pretrpjeti da bi mogao nastupiti. Nije htio propustiti Brazil ni za to na svi
jetu.
Utakmicu smo poeli doista dobro. Ako nam je vruina i smetala, to se nije vidjelo.
Nismo ekali da njihovi igrai uhvate svoj ritam. Ako to dopustite, Brazil e pobijedi
ti prije nego to uope i
ponete igrati. Znali smo da se moramo braniti kao tim kada oni posjeduju loptu. N
ismo smjeli dopustiti igru "dva na jedan" protiv na ih igraa. Kada smo mi bili u po
sjedu lopte, stvar je bila jednostavna: ne pu taj je i brzo je prebaci u njihovu p
olovicu. Svi znaju da brazilski obrambeni igrai vole i prijei u napad u otvorenoj
igri. Mi smo pak znali da imamo igrae koji mogu prijei u protunapad. Koncentracija
nam je bila izvrsna i premda su oni imali nekoliko polu ansi - Dave Seaman obrani
o je slobodan udarac Roberta Carlosa - nije se dogaalo ni ta to bi nas trebalo zabri
nuti.
Ne inite pogre ke. ekajte da ih poini druga strana. Pro lo je tek dvadeset minuta kada
je Brazil izgubio loptu na na oj treini terena. Emile Heskev dobio je loptu na polo
vici igrali ta i ispred sebe je ugledao Michaela kako bje i od svog obrambenog igraa.
Emile je prebacio loptu oko trideset metara prema kutu brazilskog esnaesterca. in
ilo se da e njihov brani Luio "u topati" loptu i razrije iti situaciju. Ne znam je li u
gledao Michaela i zabrinuo se, ali u svakom sluaju nije pratio loptu. Umjesto da
je smiri, pustio ju je da odskoi prema mjestu kamo je ve hitao Michael. Veliki igr
ai nikad ne miruju. Neprekidno se kreu i tra e svoju priliku prije nego itko drugi s
hvati to se dogaa. Michael je oteo loptu i utrao u kazneni prostor. Bez obzira na p
repone, mogli ste biti sigurni da se Michaela ne mo e uhvatiti. Vratar Marcos bio
je iznenaen razvojem situacije i prekasno je iza ao naprijed. Michael je samo morao
biti hladnokrvan i smjestiti loptu iza golmana u dalji kut mre e. Jedan-nula. Ja
sam bio etrdesetak metara daleko. Bilo je to kao da gledam televiziju. Michael Ow
en postigao je zgoditak za Englesku protiv Brazila. Ne mogu vjerovati da se to d
ogaa. Nadam se da mi videorekorder radi.
Da je ostalo 1:0 do poluvremena, doista vjerujem da je Engleska mogla osvojiti S
vjetsko prvenstvo. No, Brazil je posebna momad. Ne radi se samo o njihovoj vje tini
: oni jednostavno nemaju straha. To to su primili pogodak uope ih nije omelo. Ni ta
ne mo e
promijeniti njihov pristup igri. Kad povedete protiv bilo koje druge momadi, mo ete
oekivati da e oni poeti jae napadati i izlagati se rizicima. To ne vrijedi za Brazi
l: oni su najbolji na svijetu i svjesni su toga. Na svakoj utakmici igraju svoju
igru.
Oko pet minuta prije kraja prvog poluvremena Roberto Carlos pucao je "fel anu" lop
tu; Dave Seaman skoio je daje uhvati i pao na lea. Ozlijedio je vrat. Nije izgleda
lo dobro. Mo da e morati izai iz igre. Pogledao sam prema fizioterapeutu Garvju Levv
inu. Ronaldo je stajao pokraj suca Ramosa Riza i ne to mu govorio. A tada je prasn
uo u smijeh i polo io ruku na rame sucu. inilo se kao da on i njegovi suigrai u ivaju
u haklu u mjesnom parku i nije ih briga ni za to na svijetu. Kako to mo ete raditi
kad gubite s 1:0 na Svjetskom prvenstvu? Jo nije gotovo. Daleko od toga da je got
ovo.
Dave Seaman je ustao i vratio se u igru. Obrada ozljede je potrajala. Da smo za
to vrijeme igrali, ve bismo bili u svlaionici u trenutku kad je Brazil izjednaio. Z
apravo, samo smo ekali suev zvi duk. Sjeam se da je lopta i la prema meni tono po aut-li
niji, malo unutar njihove polovice. Uputio ju je brazilski igra koji ju je htio d
odati Robertu Carlosu, ali udario ju je potkoljenicom pa nije i la kamo je naumio.
Bio sam siguran da ide u aut, to bi u posljednjim sekundama poluvremena za nas b
ilo bolje nego da ostane u otvorenoj igri. Dok bi Danny Mills do ao da izvede aut,
45 minuta ve bi isteklo. No, Roberto Carlos uklizao je i zahvatio loptu. Skoio sa
m u zrak, oekujui da e uspjeti samo izbaciti loptu u aut. Nekako je uspio postaviti
nogu tako da je vratio loptu u igru, a ja sam se na ao izvan terena. Probili su s
e u na u polovicu, predriblali Scholesvja i dodali Ronaldhinu dvadeset metara izva
n na eg kaznenog prostora. On je varkom tijela izbacio Ashlevja Colea iz ravnote e.
Zatim je do ao do Ria i tada dodao loptu desno prema Rivaldu. Rivaldo je pucao u t
rku, odmah, tako da Dave Seaman i branii nisu stigli stati mu na put. Taj gol nis
mo mogli primiti u gorem trenutku.
Umjesto da se vratimo u svje inu svlaionice u dobrom raspolo enju, s vodstvom koje tr
eba braniti ili ga poveati, na a energija je splasnula. Izraz na licima engleskih i
graa govorio je sve. Popu ili smo. Ni ta nam nije ostalo.
To je bila na a pria na tom Svjetskom prvenstvu. U prvom poluvremenu smo igrali naj
bolje to smo mogli, a potom bi nam nestalo sape u drugom poluvremenu. Ne znam u k
ojoj mjeri su razlozi tome bili fiziki, a koliko psihiki. No znam da nas je Rivald
ov gol u Shizuoki uni tio. I mislim da se u poluvremenu nije moglo ni ta rei ni uiniti
da se to promijeni. Sven je razgovarao s onim igraima koji su popu tali i koji su
pognuli glave. Kada se obratio cijeloj momadi, odmah je pre ao na stvar:
- Igrali smo dobro. Trebali smo voditi 1:0. Moramo se srediti, paziti da ne prim
amo glupe golove i imat emo svoju priliku.
Sven nikada nije bio trener koji bi vikao i skakao. Mo da nije strastven kao to su
to Alex Ferguson ili Martin O'Neill, ali nije ni ta manje odluan u te nji za pobjedom
. Svenova strast i predanost izra avaju se na drukiji nain. On ne zastra uje igrae niti
ih eli prodrmati. On ih eli nadahnuti, dati im samopouzdanje, potaknuti ih da daj
u sve od sebe. Tim pristupom uspijevao je u cijeloj svojoj karijeri u klupskom n
ogometu, a dovoljno je pogledati njegovu statistiku da se vidi kako to uspijeva
i u Engleskoj. I trener Steve McClaren jako se trudio ohrabriti nas u tih dvades
et minuta. Znao sam da ga Sven cijeni, a to je znailo da je Steveu davao pravo da
mu se pridru i u dijeljenju savjeta. No u svlaionici, izmeu dvaju poluvremena ni tr
ener ni izbornik ne mogu dati igraima ono to oni u tom asu nemaju: njihov posao je
navesti ih da ono to im treba pronau u sebi. U Shizuoki ste mogli tra iti iskru koli
ko god ste htjeli, ali ne biste je na li. Jednostavno nam ni ta nije ostalo.
Drugo poluvrijeme smo zapoeli bez energije i vjere. Sve je opet bilo kao sa vedsko
m: povukli smo se, nismo dolazili do lopte i nismo mogli napadati. Kada vam ne r
ade noge, ne radi ni glava. No, to vrijedi i u obratnom smislu. Temperatura na t
erenu tog
popodneva prelazila je 37 C i bilo je beznadno poku avati zadr ati koncentraciju: to
je kao da poku avate gledati u sunce. Nismo imali izgleda. Udarac koji smo dobili
tim pogotkom bio je dovoljan Brazilu. U drugom poluvremenu igrali su kao da je p
objeda samo pitanje vremena. Ne elim tra iti izlike za nas, ali doista mislim da ni
smo mogli uiniti ni ta to bi promijenilo tijek drugog poluvremena: nismo se mogli dr
ukije pripremiti. Brazil je jednostavno bio sve jai i jai kako je temperatura rasla
: na kraju utakmice u nama nije ostalo ni atoma snage.
No ak i u toj situaciji bilo je potrebno ne to vrlo neobino da bi nas pobijedili. Ni
jedan engleski igra nije se predavao, iako smo, nakon onoga to se dogodilo u pedes
etoj minuti te utakmice, poeli misliti da danas doista nije na dan. Brazilu je dos
uen slobodan udarac, gotovo etrdeset metara daleko od na eg kaznenog prostora, s lij
eve strane. Organizirali smo obranu od ubacivanja. Nikad ne pomislite da bi igra

mogao pucati s te udaljenosti. Stajao sam petnaest metara od Ronaldhina i gledao
ravno u njega. im je udario loptu, vidio sam da ju je zahvatio vanjskim dijelom
stopala: bilo je to pogre no nabacivanje i lopta je i la prema golu. Sve se dogaalo s
poro, kao da se lopta probija kroz vruinu. Dok sam gledao kako prelijee preko mene
na putu prema daljoj vratnici, kroz glavu su mi prolazile sve mogunosti: Ide pre
ko gola. Ide Daveu u ruke. Ide pored vratnice. I na kraju: Ova bi mogla ui. Ide u
nutra, sigurno...
Stadionom je vladala grobna ti ina dok se lopta vrtjela iznad Davea Seamana i prel
azila mu preko glave. U la je u gol, tik ispod preke. Tada sam bio siguran da je to
sluajnost. Kada sad pregledavam tu snimku, vi e nisam siguran u to. Sigurno je da
nijedan igra na terenu, ni na ni njihov, nije ni pomislio da bi se to moglo dogodi
ti. Jo i prije nego to me je obuzelo razoaranje zbog gola, pomislio sam: Za ovo e ok
riviti Davea Seamana. Ako izgubimo, rei e da sam 1998. bio kriv ja, 2000. Phil Nev
ille, a 2002. Dave Seaman. Opet ista pria.
Kada sam prije est godina prvi put igrao za reprezentaciju, Dave Seaman bio je je
dan od igraa koji su se trudili da se osjeam dobrodo lim. Vje banje udaraca s Daveom i
ale koje idu uz to oduvijek su mi bili najdra i dio treninga. Dave Seaman je poslj
ednji ovjek na svijetu koji bi zaslu io prijekore zbog toga to smo izgubili od Brazi
la. Odmah sam po elio zagrliti ga i rei mu da e sve biti u redu, ali nije bilo vreme
na za to. Gubili smo 2:1 od Brazila i imali smo jo etrdeset minuta do kraja.
Mislim da su se samo rijetki promatrai nadali da emo se vratiti u igru. Ja sam bio
na terenu i imao sam dojam da ne mo emo izjednaiti. Kada je Ronaldhino izbaen zbog
starta na Dannvja Millsa, bilo je jasno da publika na stadionu - u svakom sluaju,
na i navijai - misli da je to na a prilika: jedanaestorica protiv desetorice. Igra vi e
zapravo nam je odmogao. Brazil u punom sastavu ne bi promijenio nain igre. Nakon
vodstva i dalje bi napadali, elei i trei gol. U toj situaciji znali bismo da barem
postoji mogunost da e ponovno pogrije iti, kao Luio u prvom poluvremenu. No nakon to
je Ronaldhino iza ao, odluili su se braniti i uvati vodstvo. Nismo imali dovoljno en
ergije da odredimo ritam igre, to su nam omoguavali posljednjih pola sata. Nismo i
m mogli ni ta osim gledati ih u lea. Brazil je dokazao da mo e uvati loptu kada je to
potrebno. Imali smo samo jednu polu ansu, kada je Teddv, koji je u ao kao zamjena, s
ru en pred njihovim kaznenim prostorom, ali sudac nam nije dosudio slobodan udarac
, pa nije ni moglo biti ni ta od toga. Zgoditak smo mogli postii jedino pukim sluaje
m.
Kada sam gledao kako su porazili Njemaku u finalu, pomisao na to da su nas pobije
dili Svjetski prvaci, daleko najbolja momad na svijetu, nije me mogla utje iti. Mis
lio sam da smo toga popodneva propustili realnu ansu da osvojimo Svjetsko prvenst
vo. To su mislili i ostali engleski igrai. Uz du no po tovanje Brazilu, nismo izgubil
i od njih, nego smo pobijedili sami sebe. To je bio u asan osjeaj. Svi smo bili pot
i teni. Uni teni. Dave Seaman je stajao u sredi njem krugu i izgledao poput najosamlje
nijeg ovjeka na sviBeckham (11 m) / 291
jetu, iako je bio okru en drugim engleskim igraima. Pri ao sam mu i stavio mu ruku na
rame. Nagnuo je glavu prema meni i tiho sam mu rekao:
- Ne brini se zbog ovoga, Dave. Igrao si nevjerojatno dobro cijelo vrijeme. Odr av
ao si nas u igri i zbog tebe smo do li tako daleko. Nisi imao anse: onaj gol je bio
nesretan. Zaboravi na njega. Ne daj da te ljudi vide ovakvog.
Dave nije rekao ni ta. Dobro sam se sjeao to je meni bilo potrebno u svlaionici u Sai
nt-Etienneu. Sjeao sam se da je Tony Adams tada bio uz mene. A sada, u Japanu, ja
nisam mogao tono znati kako se on osjea, ali znao sam to eli od suigraa:
- Hajde, Dave, idemo pozdraviti engleske navijae.
Navijai su bili sjajni. Znali smo da su bili razoarani kao i mi, ali sjedili su na
svojim mjestima i zapljeskali nam kada smo do li pred njih. Nije bilo ogorenosti,
nije bilo prijetnji, ni nama ni ikome drugome; stali su iza nas do samoga kraja.
Takvi su bili na cijelom prvenstvu: najbolji navijai u Japanu. Mo da su Brazilci p
reuzeli njihov duh: njihovi navijai pljeskali su i nama i vlastitoj reprezentacij
i. Slavili su ulazak Brazila u polufinale, ali izrazili su po tovanje engleskim ig
raima, i zbog toga sam im se divio.
Kada smo se vratili u svlaionicu i sjeli, sve je bilo tiho. Igrai su utonuli u svo
je misli. Nisu mislili samo na upravo odigranu utakmicu. inilo se da je deset mje
seci vrhunske igre nestalo nakon to smo izgubili od Brazila. Bilo je to kao da vi e
nismo imali ivota u sebi. Tada je Sven prekinuo ti inu:
- Jako sam ponosan na vas. Ne samo zbog toga to ste uinili protekla tri tjedna neg
o i zato to ste nas uope doveli na Svjetsko prvenstvo. Danas smo jako razoarani. Mi
slili smo da mo emo proi dalje. Vjerovao sam da to mo emo. Ali nogomet je takav. Kada
doe vrijeme, to e se i dogoditi. Dovoljno ste dobri da budete svjetski prvaci. Si
gurno to i znate.
Ja sam bio u nekom svom svijetu. Svi igrai u svlaionici povukli su se u sebe. Nije
se imalo ni ta vi e rei osim onoga to je rekao
Sven. inilo se da nam je trebala cijela vjenost samo da ustanemo s klupe, odemo po
d tu i presvuemo se. Dugo nam je trebalo da se odvuemo sa stadiona. Kada smo se nap
okon ukrcali u autobus, na li smo se odmah iza autobusa Brazilaca. Ronaldhino je b
io u stra njem dijelu autobusa i svirao sambu na bubnjevima - bio je tako sretan.
Nije ni udo. Njegov gol odveo ih je u polufinale. U tom trenutku glava me je bolj
ela od razmi ljanja " to bi bilo da je bilo". Nazvao sam Victoriju:
- Davide, stra no je to to se dogodilo, ali mi te volimo. Znam kako si poti ten. Ali
mi smo tu. Bit emo sretni kad se vrati , i Brooklvn i ja.
Victoria je imala pravo. Znala je koliko sam elio da uemo u finale. I ona je to elj
ela. No to se nije dogodilo i morali smo sagledati stvari kakve jesu. Moja ena je
bila u osmom mjesecu trudnoe i nedostajao sam joj. Nedostajao sam i sinu. A i on
i su nedostajali meni. Rado bih bio ostao u Japanu, ali pomisao na to da u se vra
titi u Englesku, svojoj obitelji, hrabrila me je na putu prema hotelu. Pozdravil
i smo se i rekao sam im da se vidimo sutra.
U hotelu engleske reprezentacije Japanci su nam i dalje punom parom izra avali dob
rodo licu: bili su uz nas poput na ih vlastitih navijaa. Bili su tu i lanovi obitelji
i prijatelji; okupili su se na vrhu dugakog dvostranog stubi ta. Dok su se igrai usp
injali, odjekivao je pljesak. Do li su i moji roditelji. Nemoj nam se sad rasplaka
ti.
Zagrlio sam ih a nekim ljudima samo kimnuo glavom. Nisam mogao ni s kim razgovar
ati. to se uope imalo rei? Samo sam pro ao i uputio se u svoju sobu. Tihu, be ivotnu, o
sim tihog uma klima-ureaja. Zatvorio sam vrata cijelom tom danu i svalio se na kre
vet poput starca; razoaran, bolan i premoren. Toliko mnogo sam oekivao od sebe i o
d Engleske. Dobro smo se pripremili. inilo se da je sve kako treba. A propustili
smo priliku kakva nam se mo da vi e nikad nee pru iti. Nema smisla sjesti i razmi ljati z
a to se to dogodilo. Vi e nije va no za to. Va nao je samo da se
dogodilo. Tada, nekoliko sati nakon utakmice, jo nisam bio posve prihvatio tu inje
nicu. Tlak zraka u tom hotelu pritiskao mi je bubnjie. Za mene, za sve nas, ostal
a je samo praznina. Odigrat e se polufinalne utakmice i finale, a mi emo tada ve bi
ti kod kue. Gledat emo ih na televiziji, kao i cijeli svijet. A prava stvar nam je
izmaknula. Svjetsko prvenstvo bilo je gotovo za nas. Engleska je ispala.
Balon Beckham
"Velika je ast upoznati velikog ovjeka kao to ste vi."
ekao sam ovo 27 godina. Prvoga dana rujna 2002., malo poslije 9:30 ujutro, roen je
na drugi sin, Romeo. Njegov tata jo se sjea kako je elio imati mlaega brata dok je o
drastao s dvjema sestrama. Za to sam uvijek elio jo jednoga djeaka u obitelji - to bi
vam mogao odgovoriti netko tko zna vi e o tim stvarima nego ja: razlog svakako mo
ra biti kompliciraniji od potrebe da vam mali ode po ibice. Uostalom, nije da nis
am volio Lvnne i Joanne. Sigurno znam samo da mi je bilo drago zbog Brooklvna ka
da smo saznali da e Romeo biti djeak, a to je razveselilo i djeaia kakav sam ja neko b
io. Iskreno reeno, bio sam iznenaen snagom tih osjeaja. Kada se Brooklvn rodio, raz
govarali smo o tome da imamo jo djece: no i Victoria i ja oekivali smo da je na re
du djevojica. Kada je Victoria zatrudnjela, to je oekivao i Brooklvn.
Victorijina sestra Louise, s kojom smo bliski i stalno je viamo, ima djevojicu po
imenu Libertv. Brooklvn se igrao s njom jo od najranijeg djetinjstva: roeni su u r
azmaku od samo nekoliko mjeseci. Mo da je zato Brooklvn mislio da e dobiti sestricu
kada smo doznali da je beba na putu. Kada je rije o davanju imena djeci, Victori
a i ja planiramo dugorono: ve neko vrijeme smo imali spremna imena - Pari i Romeo:
- Hoe li pozdraviti malu Pari ?
Brooklvn bi pritisnuo glavicu na mamin trbuh. Bio je uzbuen kao i mi. Mislili smo
da obja njenja mogu priekati dok beba ne doe na svijet. No jedna od udnijih stvari u
vezi s na im ivotom je nain na koji privatne stvari - ili njihove iskrivljene verzi
je - postaju javne. Zbog toga mo e nastati prilina zbrka. Brooklvn je jednog popodn
eva bio u opingu s mamom. Bili su u ljekarni i blagajnica ga je upitala:
- Kako je nova mamina beba?
Ta se gospoa zacijelo svidjela Brooklvnu jer joj je ponosno rekao da e dobiti sest
ricu po imenu Pari . U roku od 24 sata novine su to objavile kao injenicu: Brooklvn
je u dobi od tri godine dao izjavu u ime obitelji Beckham. Mi nismo nikoga htje
li dovesti u zabludu: tada jo nismo ni sami znali kojeg e spola biti to dijete. Ka
ko god bilo, to to su tra-kolumnisti krivo shvatili nije bio razlog da ih ispravlj
amo.
Mu evima je lako, zar ne? Budui otac samo eka i povremeno pita mo e li u neemu pomoi. No
, Victoria je bila ta koja je morala izdr ati devet mjeseci trudnoe. Svia mi se kako
Victoria izgleda kada je trudna; volim znati da u njoj raste ne to to e biti dragoc
jeno i njoj i meni; volim s njom dijeliti sve nevolje i radosti, nade i strahove
. Ali za majku je to te ko na nain koji mu karci nikada ne mogu doista shvatiti. I sa
m sam ve dvaput vidio kako Victorijine emocije, tijelo, hormoni, sve to skupa, je
dnostavno poludi za vrijeme trudnoe.
Poput svog brata, i Romeo je roen u bolnici Portland u Londonu. Neke stvari bile
su jednostavnije zbog toga to smo ve prije bili ondje. Znao sam kako u se u uljati u
Portland a da me nitko ne vidi: parkirali smo se tik iza bolnikog ugla i ja sam s
e sakrio u prtlja nik pa sam tako pre ao posljednjih nekoliko stotina metara do stra n
jeg ulaza. Ali svako novoroene je drukije i ne mogu ni zamisliti da bi se to moglo
pretvoriti u rutinu. S Romeom smo pred kraj imali paniku kada je lijenik rekao Vi
ctoriji da
Balon Beckham / 297
sljedeeg jutra mora napraviti carski rez, to je znailo da u nou doputovati iz Manches
tera kako bih bio prisutan. Dakako, taj dan jasno mi se urezao u sjeanje: nikad g
a neu zaboraviti.
Mo da mislite da ete, ako ste vidjeli kako jedno dijete dolazi na svijet, biti spre
mni za te emocije kada se to ponovno dogodi. No u mom sluaju uope nije bilo tako.
Kada je Romeo prvi put iza ao na svjetlo raaonice, preplavili su me osjeaji uzbuenja
i sree, ponosa i strahopo tovanja, i to istom jainom kao i tri godine prije, kada se
rodio Brooklvn. Bilo je to kao da se sve dogaa prvi put. Preplavila me takva lju
bav prema Victoriji i na em siniu da mi je to oduzimalo dah. Osjeao sam se kao da mi
srce raste kako bi u njemu bilo mjesta za nov ivot u na em ivotu.
No najljep i trenutak u svemu tome tek je bio pred nama. Moja majka uvala je Brookl
vna dok je trajao porod. Prvi put je ugledao svog malenog brata oko pola sata na
kon roenja. Kakav udesan osjeaj: Brooklvn gleda to siu no stvorenje, umotano u svje u tk
aninu, i topi se od dragosti. Bio je tako nje an prema Romeu, tako pun ljubavi. Po
milovao je brata po elu, najnje nijom moguom kretnjom. Ja sam samo stajao i gledao.
Nisam ni morao rei Brooklvnu da bude oprezan. Imao je samo tri godine, ali bio je
dovoljno pametan da zna kako je Romeo krhak. Njih dvojica su ve komunicirali. I
otad nisu prestali komunicirati. Ja sam oduvijek elio imati mlaeg brata. Sada sam
promatrao starijeg sina, i bio sam siguran da bih se ja pona ao prema svom mlaem br
atu na potpuno jednak nain kao to se on pona ao prema Romeu. Ta dva djeaka -zajedno t
ih nekoliko minuta, u svome vlastitom svijetu: njihov tata nikada se nije osjeao
tako sretnim, tako ponosnim.
Svia mi se osjeaj da su oba djeaka sa mnom ak i kada sam daleko od doma. I to ne sam
o u mom srcu. Dao sam istetovirati njihova imena na lea. Tu je i aneo uvar koji ih t
iti. Moj otac imao je tri tetova e i zato je zamisao o tetoviranju ne to o emu sam ra
zmi ljao od djetinjstva. Mislim da se u tatinom sluaju radilo o svojevrsnom tinejd er
skom buntu. Kada je djed doznao za
tetova e, opalio mu je zau nicu. Ja sam po ao slinim putem: kada sam imao petnaest godi
na, probu io sam uho kod draguljara u Chinford Moundu. Tata je poludio:
- Za to si to uinio? to e rei ljudi kad vide nogometa a s nau nicom?

Moj je tata bio jednako bijesan zbog moje male srebrne nau nice kao to je njegov ta
ta bio bijesan na njega kada je skinuo flaster koji je prikrivao njegovu prvu te
tova u. Dok sam bio djeak, katkad sam razmi ljao o tome da se i ja dam tetovirati. Ma
jci se to nije svialo, ali tata oito nije mogao imati ni ta protiv. Tada to nisam os
tvario; valjda sam ekao pravi trenutak. Nikad nisam po elio neki konkretan crte ; nis
am shvaao tetova u kao ne to pomodno. O tome sam ponovno poeo razmi ljati mnogo kasnije,
malo nakon to se rodio Brooklvn. Razgovarao sam s Mel B i njezinim tada njim supru
gom Jimmvjem Gulzarom i netko je spomenuo tetoviranje. Na kraju sam oti ao nizozem
skom majstoru koji je napravio sve Jimmvjeve tetova e. Postalo mi je jasno to elim.
Sve moje tetova e odnose se na ljude u mom ivotu, na moju enu i sinove, koje elim uvi
jek imati uz sebe. Kada vidite mene, vidite i tetova e. Vidite izraz moje ljubavi
prema Victoriji i djeci. Oni su dio mene.
Na a obitelj i ivot koji se vrti oko nas: katkad u ali sve to zovemo "balon Beckham"
. Victoria, ja, Brooklvn i Romeo - kod kue, u trgovinama, na praznicima: mi smo s
amo jedna obitelj koja eli biti zajedno i raditi ono to obitelji inae rade. Mama i
tata bave se prilino javnim poslom pa im radni dani uope nisu obini: ja igram utakm
icu Lige prvaka na nekom prepunom stadionu i milijuni ljudi diljem svijeta gleda
ju me na televiziji; Victoria snima u studiju u New Yorku; oboje urimo na avion k
ako bismo na nekoj pla u u Tajlandu snimili reklamu za japansko tr i te. Osim svega to
ga, odr avamo balon da se ne ispu e: to vam je slava: novinari, ogovaranja, fotorepo
rteri i razne izmi ljotine - mi znamo da su to izmi ljotine, ali one se ipak pojavlj
uju na naslovnim stranicama. A
Balon Beckham / 299
unutar tog balona je na a obitelj. Prijatelji i razni strunjaci poma u nam da se snal
azimo u svemu tome i mi smo im za to zahvalni. Zahvalan sam i na tome to imamo je
dno drugo. Otkad smo zajedno, do ivjeli smo i neke prilino udne stvari, osim onih li
jepih. Kada znate da postoji netko na koga se mo ete osloniti, to vam daje snagu.
Znam da i Victoria misli to isto o meni.
Kada sam upoznao gospou Beckham - Posh pice - jo nisam znao ni ta o ivotnom stilu koji
prati velike pop-zvijezde. Victoria se nosila s tom situacijom mnogo prije no to
sam ja imao pojma o emu se tu radi. Mo da bi moj trener u Manchester Unitedu volio
da sam na ao neku finu, mirnu djevojku koja bi ostajala kod kue, vodila domainstvo,
mijenjala pelene i kuhala mi veeru. Samo, ne mo ete birati u koga ete se zaljubiti.
Kada sam upoznao djevojku svojih snova - enu za koju sam oduvijek znao da u se vj
enati s njom i osnovati obitelj - ona me je posve osvojila. Kao to sam rekao, dio
njezine privlanosti bio je u tome to je tako dobro radila svoj posao i zbog toga b
ila tako slavna. Zbog toga to je Victoria bila vrlo popularna kada sam je upoznao
, i zbog razvoja moje karijere posljednjih sedam godina, slava je bila sve prisu
tnija u na em ivotu. Naravno, sve je to jo intenzivnije kad su dvije slavne osobe za
jedno.
ini se da se balon iri iz dana u dan. Mo da e se to promijeniti odlaskom u Madrid: oit
o, upustit emo se u to i zapoet emo novu avanturu, u novoj zemlji i novom klubu. No
, uvijek postoji neka pria, zar ne? A ako i nema prie, netko je uvijek spreman ne to
izmisliti. Katkad se pitamo to bi se dogodilo kada bi sve to preko noi nestalo. N
e to od toga bi nam nedostajalo, ali i dalje bismo imali ono to je va no: imali bismo
jedno drugo i svoju djecu. to ako se balon bude i dalje irio? Hoe li novine pisati
o prvom odlasku u kolu na ih sinova, o njihovim prvim djevojkama i svemu tome? Raz
govarali smo o tome i smijali se. Ali, to je ozbiljno pitanje: kako e se osjeati B
rooklvn i Romeo ako budu morali rasti pod okom javnosti, svialo im se to ili ne?
Mislim da je
doista va no to to u vrtlogu na eg ivota dajemo svojoj djeci istu, vrstu osnovu koju sm
o dobili od svojih roditelja. Prije svega, znam da svojim sinovima dugujem jedna
ku ljubav, potporu i sigurnost koju su mi kod kue pru ali roditelji, baka i djed, k
ao i ira obitelj.
Na neki nain, to je lak i dio cijele prie: voljeti Brooklvna i Romea, pru ati im pa nju
koja im je potrebna. Uostalom, to je roditeljski nagon. Te e je pomagati im u onim
neobinijim stvarima koje prate "balon Beckham"; te e je zato to Victoria i ja i sam
i moramo razmi ljati to valja uiniti. Za poetak, nitko od nas nije odrastao u uvjetim
a u kojima osobna sigurnost postaje tako va an dio svakodnevnog ivota, neizbje an pop
ut doruka i ruka. Ne mislim na deke u uniformi koji zadr avaju gomilu na aerodromima.
Zahvalan sam im na tome, ali kada sjednemo na avion, njih vi e nema: poput nas, i
oni su se ve posvetili svom sljedeem poslu. Mislim na ljude kojima vjerujemo i ko
ji uvaju nas i djecu, posvuda osim unutar na a etiri zida, i to 24 sata na dan.
Problem sigurnosti razvijao se na neobian nain. Nedugo nakon to smo Victoria i ja p
oeli izlaziti, dobio sam pismo na kunu adresu. U njemu su bila dva metka i na vrljan
a bilje ka u kojoj je pisalo da su ti meci namijenjeni nama. Jo se sjeam kako sam st
ajao pokraj stola, a meci su ispali iz omotnice i zakotrljali se na stolu preda
mnom. To nije bila jedina prijetnja smru koju smo primili tijekom godina, ali i d
anas me zaboli eludac kad se toga sjetim. Kada sam se vratio u Englesku nakon Fra
ncuske 1998., osjeao sam se ugro enim - doista ugro enim - i nisam znao kako da se no
sim s tim. Tada mi uope nije padalo na pamet da zaposlim tjelohranitelja. Oslanja
o sam se na policiju i prijatelje, kao to bi uinio i svatko drugi. Bilo je nekolik
o incidenata kod kue -razbijanje kanta za smee, nepoznati ljudi u blizini kue - koj
i su me doista upla ili. Tada bih nazvao 999, a potom Giggsvja. Policajci su uvije
k bili ljubazni, a pomagao mi je i susjed: Ryan bi se odmah pojavio, tek probuen,
u trenirci, sa palicom za bejzbol, spreman i potui se za prijatelja.
Balon Beckham / 301
No, tek prijetnje kidnapiranjem promijenile su nain na koji sam razmi ljao o svemu
tome. Moja djeca nisu birala mamu i tatu i zato me vi e od svega uznemiruje kada p
ostanu dijelom neega ru noga bez svoje krivnje. To je katkad samo neki zloban tra u
novinama. To mogu i sam rije iti: nazovem tipa i ka em mu da je pretjerao. Barem sam
tako prije radio. Ali, to u s prijetnjama svojoj djeci? S prijetnjama smru? Kako b
ih mogao znati to se ini u takvim situacijama? Tek kada se ne to takvo dogodi, shvat
ite da morate ne to uiniti, da morate razgovarati s ljudima iji je posao da misle o
nezamislivom. Nikad ne znate to bi se moglo dogoditi: kada je sud odbacio optu bu p
rotiv navodnih otmiara pro le godine, nakon svega to su o tome pisale novine News of
the VVorld, nismo vi e znali na emu smo. Mogu vam samo rei da su te prijetnje tada
djelovale vrlo stvarno - i vrlo zastra ujue. Ako su Victoria i deki postali potencij
alne mete, ja ne mogu tek tako zakljuiti da su te prijetnje neozbiljne.
Kad morate tititi svoju obitelj, te ko je procijeniti kome se trebate obratiti za s
avjet. Kao i inae u ivotu, prvo razgovarate s onima koje poznajete. Ja imam sree za
to to moj ouh zna ne to o ureajima i tehnolo koj strani svega toga: to mu je posao. Pol
icija je uvijek poku avala pomoi, a mi smo provjeravali osoblje to smo pa ljivije mogl
i. Samo, tko od nas nije barem jednom u ivotu pogre no procijenio neku osobu? Narav
no, i mi smo nekoliko puta pogrije ili.
To je problem o kojemu nikada ne mo ete rei: sad smo to rije ili. Ne mogu rei ni da zn
am to bi uope znailo "rije iti" to. Postoji prirunik u kojem mo ete provjeriti radite li
sve kako treba. Morate uravnote iti potrebu za normalnim ivotom i provoenje mjera o
preza. Ne mo ete svaki dan samo paziti da vam se nitko ne pribli i. No ne mo ete niti i
vjeti sa strahom, na rubu, i neprekidno misliti da bi vam se ne to moglo dogoditi.
Danas se osjeam sigurno s ljudima koji se brinu za nas. Vjerujem im dovoljno da
ne moram stalno misliti na prijetnje i biti oprezan.
Razdoblje nakon Francuske 1998. bilo je vrlo neugodno, da se blago izrazim. No p
rije toga i poslije toga ne mogu rei da osjeam stalnu prijetnju: za tien sam i od mal
o vjerojatnih nesrea. Kad se osjeate sigurno, slobodnije se bavite onim ime se mi b
avimo, i javno i privatno. Katkad volimo izai na veeru s Brooklvnom i Romeom. Voli
mo i zastati u zalogajnici na autoputu i ne to prigristi. Volimo kupovati u lokaln
om supermarketu, lutati meu policama i birati to nam se svia, umjesto da naruujemo t
elefonom ili preko interneta. Duboko u sebi, mislim da se nisam promijenio kao o
soba. Ako elim da tako i ostane, moram i dalje initi ono to sam uvijek inio. Nikad n
isam odbijao ljude koji ele razgovarati sa mnom ili tra e autogram; kako bih to i m
ogao? Kada sam bio djeak, i ja sam tra io autograme od Unitedovih igraa. Ne volim ka
da se predmeti s mojim potpisom prodaju na internetu i kada se neki ljudi poku ava
ju obogatiti na raun neije tue popularnosti, ali i to je pitanje procjene. Radije b
ih poinio takvu pogre ku nego da razoaram dijete koje je stajalo pred stadionom sat
vremena prije utakmice. Znam to znai diviti se ljudima, cijeniti postignua onih koj
i su dobri u onome to rade. Znam to to znai jer sam oduvijek to i sam inio. I jo to in
im.
I ja imam svoje idole i uvijek u ih imati. Sjeam se jedne veeri prije nekoliko godi
na, kada su Dave Gardner i njegova djevojka do li u London. Victoria i ja izveli s
mo ih na veeru u restoran lvy. Dave je do ao prvi i poslije me je zadirkivao kako j
e ef sale posve promijenio pona anje kad mu je Dave rekao s kime bi se trebao sasta
ti. "Ma tko je ovaj dugokosi?" u djeliu sekunde pretvorilo se u: "Izvolite, gospo
dine?" Kada smo do li, fotografi su ve obavljali svoj posao. Dave me je zadirkivao
zato to me poznaju u tom skupom londonskom restoranu, a tada smo primijetili Njeg
a.
- To nije on, ne mo e biti!
- Zna , mislim da ipak jest.
- Ma ne, sigurno nije.
Ali jest, bio je to on: u kutu je sjedio Michael Jordan i dimio najveu cigaru koj
u sam ikad vidio.
Balon Beckham / 303
- Gledaj! Gledaj tko je s njim!
Jedan od najveih junaka u mom ivotu sjedio je za stolom i avrljao s Madonnom, pjevae
m Rickvjem Martinom i Tomom Fordom, koji je tada bio direktor tvrtke Gucci. Misl
im da ni Dave ni ja nismo ni taknuli hranu. Sjedili smo i zurili u Njega.
- Da odem i zamolim ga za autogram na salveti?
- Ne, to se ne smije u lvyju.
Nismo se ni sna li, kad je na na stol poslu ena boca ampanjca. Bilo je to nedugo nakon
Brooklynova roenja i to je bila estitka od Michaela Jordana i Madonne.
Potom su oboje do li da izmijenimo koju rije. Victoria je poznavala Madonnu, a ja s
am je upoznao u Madison Square Gardenu one veeri kada sam do ao u New York nakon Fr
ancuske 1998. Ali, Michael Jordan? Osjeao sam se kao malo dijete i nisam znao to d
a mu ka em. Kakva je to bila veer! A u ponedjeljak, o tome je brujao cijeli Old Tra
fford. Dave je to poeo prepriavati ljudima im se vratio. Na treningu se prialo samo
o toj subotnjoj veeri kad je Becks bio s Michaelom Jordanom:
- Kakav je? Kakav je?
Susreti s takvim ljudima uistinu me uzbuuju: oni su superzvi-jezde, bilo da su sp
orta i, pjevai ili glumci. Dave Gardner je onaj kojem moram ispriati sve o njima. Ka
d god odem na neku zabavu, ini se da vidim nekoga koga elim pozdraviti: Elle McPhe
rson, Michaela Jacksona ili Michaela Cainea. Mo da ete pomisliti da se volim pravit
i va an spominjui slavna imena. No, Dave me dovoljno dobro poznaje da zna kako zapr
avo stvari stoje. Jo i danas osjeam uzbuenje kada sam u dru tvu ljudi kojima se divim
. Kad upoznam nekoga od njih, ne mogu to zadr ati za sebe. Odmah idui dan moram naz
vati Davea i rei mu sve.
udesan dio moga ivota - ili mog ivota s Victorijom - jest to to ljudi pred kojima os
jeam strahopo tovanje prije no to ih upoznam katkad poslije postanu moji prijatelji.
Eltona Johna upoznao sam na Versaceovoj modnoj reviji u Italiji. Sjedio je pokr
aj
mene i odraivao svoja "drago mi je" i "kako ste". Victoriju je ve poznavao i jedno
stavno mi se predstavio. Nakon svega to je uinio u ivotu, jedan Elton John ne mo e bi
ti srame ljiv u takvoj situaciji. Dobro smo se slagali: inilo se kao da se oduvijek
poznajemo. Poeli smo se dru iti, i dru imo se jo i sada. Elton i David Furnish su Bro
oklvnovi kumovi i vjerojatno najbolji prijatelji koje smo Victoria i ja upoznali
kao par. Mo da je to zato to su i njih dvojica par i u mnogo emu su slini nama: jako
su zaljubljeni i ne boje se to pokazati. Nevjerojatno su velikodu ni: gotovo im sa
m ga upoznao, Elton je ponudio Victoriji i meni svoju kuu na jugu Francuske kao u
toi te u koje se mo emo skloniti kad nam bude dosta svega. No nije rije samo o tome da
su velikodu ni u smislu da dijele s vama ono to imaju. Zbli ili smo se s Eltonom i D
avidom zato to su isto tako velikodu ni u smislu da dijele s vama ono to jesu.
Premda sam srame ljiv, zadovoljstvo mi je upoznavati nove ljude. No upoznavanje s
nekim ljudima je vi e ast nego zadovoljstvo: kraljica, premijer i najvei sporta svih
vremena, Muhammad Ali. U svibnju 2003., nakon svr etka nogometne sezone, engleska
reprezentacija otputovala je u Ju noafriku Republiku. Imao sam nespretan kontakt s
jednim igraem njihove momadi. Zadobio sam jo jednu udnu ozljedu: slomio sam ski-foid
nu kost, izmeu zglavka i palca na desnoj ruci, i sljedea dva mjeseca proveo sam s
gipsom na podlaktici te ruke. Tu ozljedu u Durbanu zaboravio sam i prije no to su

mi rekli da je zarasla. No uvijek u pamtiti susret s Nelsonom Mandelom.
Ja sam otac dvojice djeaka: to je najvea odgovornost u mom ivotu. On je ovjek koji j
e postao otac jedne nacije. Kada se susretnete s Mandelom, morate osjeati ponizno
st. Baza nam je bila u Durbanu, gdje se tri dana kasnije igrala i utakmica. U zo
ru smo se ukrcali u avion za Johannesburg i odvezli su nas u urede dobrotvorne o
rganizacije gospodina Mandele. Svi smo bili u sakoima engleske reprezentacije, b
ilo je novinara i raznih du nosBalon Beckham / 305
nika, a jutro je bilo prilino toplo. No Mandela je djelovao opu teno; zavalio se u
naslonja, a sunce je sjalo kroz prozor iza njega.
Victoria e vam rei da sam se naviknuo na javne nastupe otkad sam postao kapetan re
prezentacije. Obino mi je dovoljna kratka priprema i samopouzdanje kojim me ona n
adahne. Zapravo, Victoria misli da je danas vei problem natjerati me da prestanem
govoriti. Do lo je vrijeme da se obratim gospodinu Mandeli. Sjeo sam i nagnuo se
prema njemu. Imao sam du nost kao engleski kapetan, ali u njegovoj prisutnosti sam
se ukoio; preplavilo me je po tovanje i divljenje. Je li shvatio kako se osjeam? Ne
znam, ali ohrabrio me je blagim tap anjem po leima. Uspio sam se prisjetiti dijela
onoga to sam htio rei:
- Velika je ast upoznati velikog ovjeka kao to ste vi. Ponosni smo to smo danas ovdj
e. To je velika ast za sve nas.
Gospodin Mandela zamolio je mene i ostale igrae da podr imo kandidaturu Ju noafrike Re
publike za Svjetsko prvenstvo 2010. Bilo bi mi drago da ga dobiju: nogomet je pr
avi narodni sport u Ju noj Africi. Ve sam igrao ondje s Unitedom, a sada i s reprez
entacijom, i posvuda se vidjela strast za igrom: na stadionima, u gradskim etvrti
ma i na svakom uglu. Darovao sam gospodinu Mandeli engleski dres s njegovim imen
om i brojem 03 na leima. Znam da voli dresove: jo se sjeam kako je nosio dres ju noaf
rike reprezentacije kada su osvojili Svjetski kup u ragbiju. Nagnuo se prema meni
i ispru io ruku: bili su tu i neki njegovi unuci koji su do li vidjeti mene i deke i
z momadi. Tiho im je rekao:
- Ovo je David Beckham.
Tada sam imao sitne pletenice i jedan novinar upitao je gospodina Mandelu to misl
i o tome. On se samo nasmije io:
- O, ja sam prestar da bih imao mi ljenje o tome.
Ja bih rado cijeli dan slu ao to misli o tome i o bilo emu drugome. Svi smo znali nj
egovu ivotnu priu, ali kada ste mu pogledali u oi, vidjeli njegov osmijeh i bore na
tom nevjerojatno
lijepom licu, po eljeli ste je uti od njega. Mislim da ni gospodinu Mandeli ne bi b
ilo ao da je s nama proveo malo vi e vremena. No vrijeme je istjecalo, a mi smo ima
li posla u Durbanu. Kada smo ulazili u autobus za hotel, poeo sam osjeati neispava
nost, jer smo toga dana ustali prije zore. To popodne pro lo je kao u snu. Danas s
am upoznao Nelsona Mandelu: zar se to uistinu dogodilo? Morao sam nazvati Victor
iju i rei joj sve o tome kako bih doista povjerovao da je to istina.
to god da se dogaa, morate imati bazu. Budui da i Victoria i ja imamo karijeru zbog
koje moramo mnogo putovati, telefoni su godinama bili veoma va ni u na oj vezi. Kad
a smo se tek upoznavali, ona je putovala svijetom sa pice Girls. Godinu dana su ak
ivjele izvan Engleske, zbog poreza: tako im je savjetovao menad er. Zbog toga smo
rijetko mogli biti zajedno. Ponekad mi se ini da smo se upoznali preko telefona.
Ja bih bio u Manchesteru nakon treninga, a Victoria bi bila u hotelu negdje u Sj
edinjenim Dr avama i pripremala se za koncert pred 30 000 ljudi. Sjeam se dana kad
smo provodili i po pet sati dnevno na telefonu. U prvim danima i tjednima doznao
sam mnogo o osobi koju volim i kojom sam se kanio o eniti. Morao sam uti cijelu pr
iu, sve pojedinosti. Ja i Victoria upoznavali smo se "na daljinu".
Naravno, to traje i dalje. Vjenali smo se, imamo djecu, ali jo moramo putovati, ka
tkad i po nekoliko tjedana. Jo uvijek cijelo vrijeme razgovaramo, ali sada je dru
kije. Za poetak, tu je nova tehnologija: videofoni na Svjetskom prvenstvu u Japanu
bili su ba prava stvar. Osim toga, danas nas vi e nije samo dvoje - mladi i djevojk
a koji su se zaljubili. Onaj tko je trenutno kod kue ima pune ruke posla s Brookl
vnom i Romeom. Roditelji su nam uvijek pomagali u uvanju djece, ali ono od nas dv
oje koje je kod kue uvijek kuha i priprema hranu, kupa djecu, stavlja ih u postel
ju i vodi u kolu. Sada jo e e razgovaramo telefonom, ali ne vi e tako dugo. Djeca uvijek
ne to trebaju, a to znai:
- Nazvat u te za minutu.
Balon Beckham / 307
Mislim da imamo sree. Victoria i ja opu teni smo preko telefona kao da razgovaramo
licem u lice. Znam da ne volim biti daleko od nje i djece ali telefon nam to ola
k ava, jer osjeamo povezanost ak i kada na e rijei prelaze s jednog kontinenta na drugi
. Dovoljno smo bliski da sve bude u redu dok se ne vratim. ivot je katkad tako in
tenzivan i stresan da nisam siguran da bih se vratio normalan kad ne bih mogao n
azvati jedinu osobu koja sve to razumije. Pet minuta na telefonu s Victorijom do
voljno mi je da dade smisao svemu to mi se dogaa, da mi pomogne rije iti najte e probl
eme i razrije iti najte u krizu. Povjerenje i ljubav koji sve to omoguuju isti su u s
vim brakovima. Razlika je u tome to ljudi veinom razgovaraju za rukom kada se vrate
s posla. Kada ja elim razgovarati s Victorijom, esto moram prvo pronai meunarodni p
ozivni broj.
Dakako, s obzirom na ivot koji vodimo, va no je to to smo Victoria i ja zajedno u sv
emu tome. Oboje znamo to znai biti uspje an u onome to radi . Dijelom i zato to smo par,
znamo to sve prati slavu i nevjerojatan publicitet. Imamo sree to smo okru eni dobri
m ljudima: tu su na e obitelji i profesionalni savjetnici koji smanjuju pritisak n
a nas i poma u nam da lak e upravljamo javnim dijelom na eg ivota i karijere. Ali, u bi
ti, sve se ipak svodi na mene i gospou. Povremeno moramo sjesti i staviti stvari
na svoje mjesto, zajedno razmotriti to se dogaa:
- to je sada na redu? to nas eka iza ugla?
Bez obzira na to razgovaramo li preko telefona ili licem u lice, va no je da razgo
varamo. ivot je ponekad ludnica. Vidjet emo koje ta, morat emo raditi koje ta, bit emo p
red izazovima koje nismo mogli predvidjeti prije nekoliko godina. Istinu govorei,
oboje u ivamo u nepredvidljivosti svega toga - Victoria i vi e nego ja. Uvijek se d
ogaa ne to novo. Va no je dr ati stvari pod nadzorom, i radi nas i radi djece, bilo da
je rije o snimanju u Sjedinjenim Dr avama ili o iznenadnom transferu u klub u drugo
j zemlji. No ponekad se stvari odvijaju po vlastitoj logici. A mi samo
poku avamo plivati u struji. Imamo i te ke trenutke, kao i svi drugi. No Victoria i
ja mo emo sve to izdr ati upravo zato to imamo jedno drugo.
Mo emo porazgovarati. Mo emo se vratiti kui, Brooklvnu i Romeu. Nije va no to se dogaalo
toga dana. Kada se vratim kui, im ugledam sinove, vi e ni ta nije va no osim njih. Oni s
u mi uzbudljiviji od bilo ega u ivotu, svakoga dana. Ljudi mo da gledaju ivotni stil
gospodina i gospoe Beckham i misle da je sve to ludo i nestvarno. Dio toga i nama
djeluje ludo. Ali ono to meni predstavlja oslonac isto je kao i kod svakog drugo
g obiteljskog ovjeka. Unutar "balona Beckham" postoji jo jedan balon: on titi nas et
voro da ne poludimo. Moj stvarni svijet, u kojemu nalazim ono to mi je potrebno z
a cijelu tu pustolovinu, ine Victoria, Brooklvn i Romeo. U tome nema niega neobinog
, zar ne? Ja stojim objema nogama na zemlji, poput svakog drugog mu a i oca, kada
sam kod kue sa enom i sinovima. Kao to je rekla Victoria kada smo razgovarali o pre
seljenju u Madrid:
- To je velika stvar, velika ansa u na em ivotu: drukija zemlja, drukiji nain ivota. Ov
je pravi trenutak da se koncentriramo na ono to je doista bitno. Ti e igrati nogom
et - i to dobro, nadam se - a ja u se baviti glazbom. to se tie ostaloga, bit emo gd
je trebamo biti: ti, ja i deki. Na a obitelj.
Victoria, Brooklvn i Romeo tako su mi va ni da u doputovati odakle god treba samo d
a bih proveo sat ili dva kod kue. Godinama mi nije bio problem dovesti se automob
ilom iz Manchestera u London da bih prenoio i oti ao sutradan rano ujutro, osim ako
to ne bi bilo dan prije Unitedove utakmice. Znam da bi tako duga i esta putovanj
a izmorila mnoge, ali ja se nikad ne umaram za volanom. Uvijek je bilo tako: uos
talom, da bih do ao na prvi sastanak s Victorijom, morao sam prevaliti ukupno 650
kilometara, ali prilino mi je drago to te veeri nisam odluio ostati kod kue i gledati
televiziju. Dodu e, dok smo jo hodali, posebno kada bi Victoria du e vrijeme izbival
a iz zemlje, to je
Moje Svjetsko prvenstvo, Japan 2002.: nerije eno protiv vedske, pobjeda protiv
Balon Beckham / 309
postajalo prete ko ak i za mene. Sjeam se jednog dana, tijekom ljetnih praznika, pri
kraju svjetske turneje pice Girls, kada sam doletio u Teksas i natrag samo da bi
h s Victorijom proveo jedan sat u VIP salonu aerodroma u Dallasu. Vi e puta sam do
letio onamo gdje je ona bila kako bismo se mogli zajedno vratiti. A danas? Danas
moramo misliti na djecu i mislim da to vi e neemo raditi. No to ne znai da to ne bi
h elio.
Ako se dosad nisam naviknuo na avione, onda nikada ni neu. U putnim ispravama ima
m neke zanimljive igove: snimanje u Japanu, TV reklama u panjolskoj, nastup za spo
nzora u Vijetnamu, dodjela nagrada u Los Angelesu. To mo e biti bilo to, bilo gdje.
Drago mi je to sve to organizira netko drugi. Sve je to dobar posao i, zahvaljuj
ui Tonvju Stephensu, radim s ljudima s kojima se volim dru iti i koji shvaaju da mi
je nogomet uvijek na prvome mjestu. Osim to tako plaam raune, te stvari izvan nogom
eta obino su i ugodne. Nisam siguran je li istinita ona izreka da je promjena jed
nako tako dobra kao i odmor, ali za mene je poticaj kad se trebam koncentrirati
na ne to to je posve drukije od moje uobiajene rutine. Victoria i ja ponekad suraujemo
na nekim poslovima, to nam omoguuje da vi e vremena provedemo zajedno. No, nas dvoj
e posve drukije pristupamo snimanjima i nastupima. Ja sam tu prilino opu ten:
- Vi samo radite i javite mi kad me budete trebali.
Volim gledati druge ljude dok rade ono u emu su dobri; snimanje na terenu ili u s
tudiju mo e biti vrlo zanimljivo.
Dakako, Victoria je tijekom godina radila mnogo vi e takvih poslova. Svijet market
inga i publiciteta bio je dio njezina profesionalnog ivota jo prije no to sam je up
oznao. Vjerojatno je zato mnogo zahtjevnija u vezi sa svim tim, eli da se stvari
dinamino odvijaju i da se sve obavi kako treba. Katkad je i pomalo nestrpljiva, a
u tim sluajevima obino ima pravo: ona sama vjerojatno bi to bolje napravila. Misl
im da oboje radimo profesionalno, premda na razliite naine. Ponekad se i meusobno z
adirkujemo. To je
dio cijele prie: takav je ivot s Victorijom. To da me ona zadirkuje. Navodi me da
se upitam: Jesi li vidio ovo? Jesi li uo ono? Jesi li uinio to? Ona me nasmijava i
z dana u dan. ivot s njom nauio me je da na sve, ukljuujui i sebe, gledam na drukiji
nain. Volim je kakva jest: posve budna, od trenutka kad ujutro ustane iz postelje
. Nikad nisam vidio da netko mo e biti tako pun energije: biti o enjen Victorijom je
kao da ste ukopani u nepresu an izvor energije. Hvala joj zbog toga. Ponekad doe i
do kratkog spoja, ali nauio sam uzvraati istom mjerom. Victoria je najbolji drug k
ojeg sam ikad imao.
Volim kad putujemo zajedno. Izvrsno smo se zabavljali na promotivnoj turneji po
Dalekom istoku na ljeto 2003. Dakako, i prije sam bio u Japanu, s engleskom repr
ezentacijom na Svjetskom prvenstvu. No kada smo se nas dvoje uputili onamo promo
virajui sponzora TBC, to je bilo posve drukije iskustvo. U Japanu postoji posebna
aura oko plavokosih ena sa Zapada, ali Victoria je za njih ne to posve drugo: ona j
e uzor i zvijezda, ali je i pristupana. Japanke obo avaju Victoriju - njezin izgled
, glamur, stav - njezinu osobnost u cjelini. Izgleda da im se i ja sviam. Mislim
da je to malo udno: ne mo ete zamisliti da bi neki slavni japanski glazbenik ili gl
umac ovdje ostavio isti dojam svojim izgledom. Sjeam se da smo razgovarali s neko
m Amerikankom u Tokiju, koja ondje ivi i radi za tvrtku Def Jam Records. Ona ka e d
a je moj izgled samo malen dio cijele prie. U Japanu sve ene tra e savr enog mu a, savr en
og oca, barem prema njezinu mi ljenju. Mi to mo da smatramo staromodnim, ali ja misl
im da je dobro to to je obiteljski ivot tako va an u njihovu dru tvu. Kada me pogledaj
u, vide zgodnog mu karca koji bi bio dobar ivotni partner: voli biti kod kue, voli s
voju enu i dobar je prema djeci. Zato na Dalekom istoku sponzori i marketin ki strun
jaci ele da Victoria i ja nastupamo zajedno. Zanimaju se i za moju nogometnu i Vi
ctorijinu pop-karijeru, ali reakcije na koje nailazimo u Japanu ne mogu se objas
niti samo time. Tek kada odete onamo i razgoBalon Beckham / 311
varate s ljudima, shvatit ete kako nas tamo vide; mi smo shvatili daje to posve d
rukije od naina na koji nas ljudi vide u Engleskoj. Englezi znaju da sam ja mu i ot
ac, ali mislim da im je va nije kako zaraujem za ivot.
U ivam biti na Dalekom istoku, premda sve to katkad mo e biti prenaporno. Kada je ri
je o praznicima, kad mogu birati i kad imam nekoliko slobodnih dana, nakratko u sk
oiti na jug Francuske. esto odsjedamo u Eltonovoj i Davidovoj kui. A uskoro, kada j
e uredimo, i oni e moi odsjedati u na oj: 2002. godine kupili smo ondje vilu. Kada p
ak cijela obitelj ide na put, uvijek smo spremni na izlet u Sjedinjene Dr ave. Ame
rika je tako velika zemlja - i u njoj su omiljeni drugi sportovi, poput ko arke i
amerikog nogometa - pa ondje nisam tako popularan kao u drugim dijelovima svijeta
. Novinari vole isticati da ja sanjam o tome da "osvojim ameriko tr i te". Stvaran ra
zlog zbog kojeg volim otputovati u Ameriku je to to ponekad sanjarim kako bi bilo
ivjeti ondje. To nije samo zato to su Big Macovi mnogo bolji nego ovdje. Budui da
me u Americi ne prepoznaju kao ovdje, ne moram misliti o tome da ljudi gledaju u
mene svaki put kad izaem. Tako ja mogu gledati njih. A na licima im vidim strast
veno domoljublje, to doista cijenim. Posvuda se mo e vidjeti amerika zastava. Osjeaj
koji pro ima Englesku u vrijeme velikih nogometnih prvenstava, u Americi kao da je
prisutan cijele godine. Imam dojam da tu svi, bez obzira na porijeklo, osjeaju d
a je Amerika njihova domovina i ponosni su na to. Mislim da to znatno utjee na nai
n ivota: Amerikanci zbog toga vide sebe u vrlo pozitivnom svjetlu.
Dobro smo se proveli u Americi tog ljeta 2003., premda smo na kraju odsjeli usre
d pustinje samo da bismo imali malo mira za obitelj. Zbog svih tih pria o transfe
ru u Real Madrid, mnogo novinara i fotografa pratilo nas je u New Yorku i Los An
gelesu. Bilo je zakazano i nekoliko javnih nastupa: nagrade MTV-a i dnevni treni
ng s amerikom enskom nogometnom reprezentacijom. Razumijem da medijsku pa nju ne mo et
e iskljuiti pritiskom na
gumb. Zato se ja ni ne bunim protiv toga, kada se radi o meni. U mom ivotu bilo j
e trenutaka kada mi je to pomoglo, posebno kada sam poinjao kao mlad igra u United
u. A proteklih godina, pogotovo nakon to se sti ala buka nakon Francuske 1998., mis
lim da je tisak prilino po ten prema meni: novinari su uglavnom pozitivni i velikod
u ni prema meni. Sportski novinari doista su mi pomogli da se ustalim kao kapetan
reprezentacije. No, novine uglavnom vode mu karci i time se mogu objasniti neke ga
dosti koje se pi u i govore o Victoriji. To me vrijea. To vrijea i nju. No, moja sup
ruga je odrasla ena i zna se brinuti za sebe. Jedina tema o kojoj mislim da bi me
diji trebali dobro promisliti je utjecaj na djecu koja sluajno imaju slavne majke
i oeve. Brooklvn i Romeo nisu tra ili da im roditelji budu Posh i Becks. Ljuti me
- tovi e, rastu uje me - to ne mogu s djecom otii u park ni na pla u a da nas ne prate fo
toaparati. To mi doista smeta, ali ne radi se o tome: sjeam se Southenda s mamom
i tatom, sjeam se veeri nakon kole u parku Chase Lane. Premda moji sinovi nisu toga
svjesni - barem jo nisu - oni su li eni nekih od najljep ih do ivljaja u djetinjstvu z
ato to im novinari ne daju mira.
Cijenim ulogu koju su mediji odigrali u mojoj karijeri i tako pridonijeli tome d
a u ivam u rezultatima svoga truda. To je dio svake karijere koja se odvija pod ok
om javnosti i, osim sluaja s crvenim kartonom u Saint-Etienneu, mislim da su bili
prilino korektni prema meni. Sada sam doista zadovoljan time to me veina ljudi vol
i i po tuje ono to radim, kao nogometa , suprug i otac. No, negdje u podsvijesti, zbo
g onoga to se dogodilo na Svjetskom prvenstvu 1998., svjestan sam da bi se sve mo
glo promijeniti. To bi se moglo dogoditi zbog neega to bih ja uinio, ali ne nu no; lj
udi bi mogli jednostavno promijeniti mi ljenje. Kada govorimo o slavi i svemu to je
prati, jasno je da ne mo emo cijelo vrijeme kontrolirati to se dogaa. Ako se stvari
ponu odvijati u drugom smjeru, ja to neu moi promijeniti. Moi u samo biti spreman na
to - ako ikada doe do toga - i poku ati to mirno prihvatiti i ukloBalon Beckham / 313
piti u svoj ivot. To je drugi razlog za to mi je toliko va no uvati ono to mi daje najv
eu sigurnost: moju obitelj. elim da moja ena i djeca budu uz mene. elim da Victoria,
Brooklvn i Romeo znaju da u ja uvijek biti uz njih. Moja ljubav prema obitelji j
e postojana i apsolutno sam siguran da u se moi suoiti sa svime, ma to se dogodilo.
Odrastao sam u obitelji punoj ljubavi. Da nije bilo mame i tate, ja ne bih mogao
pripovijedati ovu svoju priu. Ne bih se razvio u osobu koja jesam da oni nisu pr
enijeli svoje vrijednosti na mene. Mislim da su brak i roditeljstvo dvije najva ni
je stvari kojima se mo emo posvetiti u ivotu, jer nam pru aju najvee zadovoljstvo i za
htijevaju najveu odgovornost. Od svojih roditelja mnogo sam nauio i o jednome i o
drugome, kao i moje sestre Lynne i Joanne. Stoga je rastava mojih roditelja vjer
ojatno bila najte i udarac koji sam ikada morao podnijeti. Iskreno reeno, jo se nisa
m uspio pomiriti s time.

Nije moje da pripovijedam o tome kako je brak mojih roditelja zavr io rastavom. No
, ne mogu ispriati svoju priu a da ne spomenem kako sam se osjeao zbog rastave rodi
telja, i kako se jo uvijek osjeam. U svojoj karijeri imao sam i nevolja, i mislim
da sam ih uspio svladati. Odgovoran sam za svoj ivot i na izazove sam uvijek reag
irao tako da sam ih prihvaao. Uvijek sam svjestan da se moram suoiti s odreenom sit
uacijom i rije iti je na pozitivan nain. Samo, problem razvoda svojih roditelja nis
am uspio rije iti na taj nain. Sudjelovao sam u svemu tome, ali uope nisam mogao kon
trolirati ono to se dogaalo. To me je upla ilo; tada sam se prvi put upla io onoga to s
e dogaa oko mene. Te dvije godine, dok se sve to dogaalo, nisam se mogao prisiliti
ni da govorim o tome. A najte e od svega bilo je razgovarati s mamom i tatom.
Mo da e oni koji su do ivjeli razvod svojih roditelja prepoznati moje osjeaje jer su s
e i sami morali suoiti s time. U obitelji poput na e, mama i tata su kao sunce koje
izlazi ujutro. To je ne to traj314 \ David Beckham: Moja strana
no, ne to - zauvijek. Ne mo ete ih ni zamisliti razdvojene, pa ak ni kada odete od kue
i ponete vlastiti ivot. Najte a od svega je bila pomisao - moja ili tua, svejedno da sam na neki nain ja kriv za to. Sjeam se koliko su vremena i energije ulo ili u m
ene, i kao sina i kao nadarenog mladog nogometa a. Nisu li dio te pa nje koju su pos
vetili meni trebali posvetiti jedno drugome? Tada nisam razmi ljao o tome. Jesu li
? Kad razmislim, sada je prekasno da se ne to uini u vezi s tim.
Bez obzira na to koliko su stara kada se to dogodi, djeca rastavljenih roditelja
uvijek okrivljuju sebe. Ili ih netko navede na to da se osjeaju krivima. Smatram
da je ono to se dogaa izmeu mu a i ene, na najdubljoj razini, samo i iskljuivo njihova
stvar; na to ne mogu utjecati ak ni njihova djeca. Tata mi je rekao da je dio pr
oblema bio u tome to sam osnovao vlastitu obitelj i nisam vi e provodio toliko vrem
ena s roditeljima. Doista sam se pitao: da li bi bilo drukije da sam se dru io s ta
tom i razgovarao s njim? Jesam li trebao biti s njima i djelovati kao ljepilo ko
je ih spaja? Morao sam se to pitati. Nije bilo mogue da e e budem s njima: najvei dio
tjedna provodio sam u Manchesteru, a u rijetke slobodne dane morao sam biti s Vi
ctorijom i dekima. ak i da sam imao vi e vremena, zar bi moja prisutnost promijenila
ishod? Kad razmislim o tome, mislim da ne bi.
ak i nakon to se to dogodilo, kada su se mama i tata konano razveli, meni je i dalj
e jednako te ko. Te ko je i za Lynne i Joanne. Priznali mi to ili ne, ali u tim situ
acijama uvijek se postavlja pitanje: na ijoj si strani? Ja i moje sestre uope ne r
azmi ljamo na taj nain: oni su na i mama i tata i tu se ne radi o "stranama". No jasn
o mi je da su na i roditelji mo da nesigurni u vezi s tim. Te ko im je, osjeaju krivnju
i ne ele izgubiti i nas kad su ve izgubili branog druga. Mamu viam esto jer nam poma e
uvati deke. Znam da tata mo da misli da to nije jedini razlog. Pitanje "na ijoj si s
trani" moi emo razrije iti samo tako da mama i tata ponu razgovarati, da ostvare nov
odnos, s vi e meusobnog povjerenja. Doista se nadam da e se to dogoditi.
Balon Beckham / 315
Kada je postalo jasno da je meu njima do lo do konanog loma, htio sam pomoi, iako mi
je bilo te ko razgovarati s njima. Doista ne vjerujem da sam mogao sprijeiti rastav
u, ali htio sam uiniti to sam mogao da im bude lak e nakon to se to dogodilo. Pomogao
sam pri kupnji na e obiteljske kue - doma u kojem sam odrastao - kako bi tata tu m
ogao poeti svoj novi ivot. Morao sam osigurati smje taj i za majku, a i baka i djed
takoer su bili zabrinuti za nju. Mami sam kupio novu kuu u Loughtonu, blizu kue u S
avvbridgevvorthu, gdje je mogla ivjeti s Joanne. Uvijek sam zami ljao kako u im jedn
oga dana kupiti veliku kuu u kojoj e zajedno ivjeti. Moji roditelji bili su u braku
gotovo trideset godina; jo se ne mogu pomiriti s mi lju da su odluili ivjeti odvojen
o. Zbog nas - zbog mene, Lynne i Joanne - i zbog njih, nadam se da e se jednom po
miriti, barem u toj mjeri da se svi mo emo okupiti i prisjetiti se lijepih trenuta
ka koje smo pro ivjeli.
Razumljivo je da me sve to navodi da razmislim i o svojoj obitelji. Roditeljskog
doma vi e nema. Tko mo e predvidjeti to ovjeka eka u ivotu? Osjeam se ispunjenim kod ku
s Victorijom i dekima. Brak i obitelj vrlo su mi dragocjeni. Toliko mi znae da ne
znam kako bi mi ivot izgledao bez njih. elim gledati kako nam djeca odrastaju. eli
m da Victoria i ja ostarimo zajedno, da budemo nerazdvojni. O enio sam se jedanput
i elim da to bude zauvijek. Zbog razvoda mojih roditelja postao sam jo svjesniji
koliko je to va no. Dok sam bio dijete, uio sam od roditelja kako treba ivjeti, kako
donositi odluke i kako se pona ati prema drugim ljudima. Nauili su me i da se ovjek
mora jako potruditi da ostvari ono to eli. Mislim da su pritom mislili na moju no
gometnu karijeru. Sad sam shvatio da to vrijedi i za brak.
O lojalnosti
"Imate ne to protiv mene?"
Nikada u ivotu se nisam toliko razoarao. Doista sam vjerovao da emo osvojiti Svjets
ko prvenstvo 2002. u Japanu. Ne znam za to sam bio tako siguran. Zato to sam bio ka
petan? Zato to mi je noga zarasla na vrijeme? Ili zbog nekih sitnih sluajnosti, na
primjer zato to sam na letovima sluajno dobivao sjedalo broj 7? Doista mi se inilo
da su to dobri predznaci koji su ukazivali na to da je do lo vrijeme za Englesku.
Znam samo da je, nakon to je sve to pro lo, i s obzirom na to kako je pro lo, sjena
tog svjetskog prvenstva lebdjela i nad na om sljedeom sezonom u domaem prvenstvu. Vi
ctoria i ja otputovali smo tjedan dana nakon povratka engleske momadi u Veliku Br
itaniju, ali ni to nije pomoglo mom raspolo enju. tovi e, krajem tog tjedna Victoriji
je ve bilo dosta svega:
- Ne znam koliko dugo to jo mogu podnijeti - rekla je. - To da budem s nekim tko
se uope ne smije niti pokazuje ikakve osjeaje, iz dana u dan, i nikome ni ta ne govo
ri.
Nije mi morala rei da to nije po teno prema njoj. Prije sam se uvijek trudio da pro
bleme s posla ne donosim kui, da ne budem lo e raspolo en kod kue kada mi nije i lo dobr
o u Unitedu, bez obzira na razloge. Ali sada je bilo drukije. Kada je do lo vrijeme
za poetak treninga prije sezone, osjeao sam se jednako, kao da se uope nisam odmor
io: umoran, olovnih nogu, bez ara. Ni ta nije bilo kako treba. Moj posao zapravo ni
je posao, zar ne? Ne radim od devet do pet. Ne kopam u rudniku niti vozim kamion
.
Igranje nogometa, treniranje - to je ono to volim raditi i znao sam da se ne bih
smio osjeati onako kako sam se osjeao: kao da zapravo ne elim biti ondje, u Unitedu
, prije poetka novog domaeg prvenstva.
Takvu poti tenost ne mo ete tek tako raspr iti. Hodate pognute glave i obavljate ono to
znate da morate. Unitedovi igrai imaju sree zbog toga to trener razumije svoje igr
ae dovoljno dobro da shvati kako se osjeaju i da se zato ne trude koliko bi mogli.
Mo da zato predsezona nije bila tako te ka kao to je ponekad znala biti. No ipak, ka
da je prvenstvo 2002/03. poelo, i dalje sam imao dojam da nisam ni izdaleka sprem
an za novu sezonu, od koje se mnogo oekivalo nakon to u svibnju nismo uspjeli doni
jeti nijedan trofej na Old Trafford. Kada se ne osjeate dobro, katkad se morate m
alo vi e potruditi, jae trenirati da biste u li u igru, i ja sam bio spreman na to. N
isam shvaao da ono najgore to me je ekalo uope nije imalo veze s nogometom.
Victoria i ja inimo sve to mo emo kako bismo organizirali svoj ivot, ne samo zato da
bismo ostali normalni nego i zato to na i poslovi znae da je Brooklvnu i Romeu ivot v
e dovoljno kompliciran. No katkad se stvari jednostavno pojave niotkuda, dogodi s
e ne to to niste mogli predvidjeti. A kad biste i mogli, ne biste to eljeli, jer bi
vas i samo razmi ljanje o njima natjeralo da zakljuate vrata i uope ne izlazite iz k
ue.
Prva utakmica u studenom na Old Traffordu igrala se protiv Southamptona. U uobiaj
enim okolnostima ta utakmica ne bi mi se urezala u pamenje. Nismo ba najbolje igra
li i to je bio jedan od onih dana kada ste sretni to ste uinili dovoljno da uzmete
sva tri boda. Unato tome, svaka utakmica kod kue je dogaaj, posebno ako nosite kap
etansku vrpcu, koju sam nosio ja jer je Roy Keane bio ozlijeen. Iza ao sam iz igre
pri kraju utakmice, u kojoj smo pobijedili s 2:1, uz dojam "eto, pro lo je jo jedno
subotnje popodne". Jedva sam ekao da vidim Victoriju i provedem veer
O lojalnosti / 319
kod kue sa sinovima. Zbog toga me je jo vi e okiralo ono to se dogodilo.
im sam u ao u svlaionicu, trener je rekao da moramo razgovarati u njegovu uredu. Ne
nakon to se presvuem. Ne im prije. Odmah. I tako sam po ao, jo u kopakama i dresu. U li
mo u ured. Ne znam to sam oekivao, ali nikako ne to da nas ondje eka Victoria. Bila
je blijeda i nervozna. Jo se dr im, ali jedva. Pogledao sam je kao da oekujem da e m
i rei to se dogaa: to je tako udan osjeaj - znate da ne to ozbiljno nije kako treba. Os
jeate napetost u prostoriji, ali nemate pojma o emu je rije. Zatim sam pogledao tre
nera. Izgledao je izmo deno. Tek tada sam primijetio jo etvoricu ljudi. Jednoga od n
jih otprilike sam se sjeao kao policajca iz Manchestera i on me je predstavio ost
aloj trojici. Bili su iz S07, specijalne policijske jedinice koja se bavi organi
ziranim kriminalom; do li su iz Scotland Yarda.
I tako su ta etvorica stajala pred nama u odijelima, a ja sam jo bio u dresu Unite
da natopljenom znojem: inilo se da svi ekamo to e se sada dogoditi. Trener je rekao
da sjednem i slu am. Nisam mogao vjerovati to su mi govorili. Poku avao sam pronai nek
akav smisao u njihovim rijeima. Ovo nije istina. Ovo ne mo e biti.
Pogledao sam Victoriju i u njezinim oima sam vidio da misli isto. to da radimo?
Nakon dojave iz lista Nevvs of the VVorld, u Londonu su privedena etiri mu karca i
jedna ena. Pripadali su bandi kradljivaca umjetnikih djela, a te veeri i sljedee noi
zatvoreno je jo etvoro ljudi za koje se vjerovalo da planiraju oteti Victoriju, Br
ooklvna i Romea i za njih tra iti otkup od pet milijuna funti.
Victoria je sve to ve bila ula i trudila se biti jaka. U ali je rekla da, ako ele ot
eti nju, onda moraju oteti i njezinog frizera. Sada je opet slu ala sve pojedinost
i i pratila kako ja to podnosim. A mene je to stra no pogodilo. Osjeao sam da mi se
eludac di e: to je svaija najgora nona mora, premda malo ljudi doista mora slu ati
kako ih etvorica policajaca upoznaju s prijetnjom koja je posve stvarna. Ljudi iz
Scotland Yarda odmah su nam rekli da to ozbiljno shvaaju. Ve su priveli sve te lj
ude i upravo postavljaju policajce oko kua u Alderlev Edgeu i Savvbridgevvorthu.
Naravno, kad smo se vratili kui, na kraju ulice ve je bio policijski automobil, a
dvojica policajaca stra arili su na glavnim vratima. U li smo i ugledali jo jedan aut
omobil pred vratima kue. Mislim da smo se Victoria i ja trudili da ne ponemo paniar
iti, i moram rei da nam je pomoglo to to je policija tako brzo preuzela nadzor. Te
k naveer i sljedeeg jutra, kad smo itali novine i gledali televizijske vijesti o sv
emu tome, punom snagom nas je pogodila istina o tome to se moglo dogoditi. Mo da i
jesmo bili navikli gledati vijesti i slu ati prie
0 sebi, koje esto nisu imale veze s onim to se doista dogodilo, ali ovo je bilo po
sve drukije. Objavili su fotografije pripadnika bande na vratima jedne od susjedn
ih kua i razglabali su o pojedinostima prijetnje: slu ali smo to su kanili uiniti Vic
toriji ako ne platim. Sledio sam se od takve izopaenosti, tako blizu moga kunog pr
aga. Mislim da nas je pravi ok pogodio tek te noi.
Bili smo uzrujani i prestra eni, ali nismo se mogli tek tako sakriti
1 nadati se da e sve to proi. Sigurnost moje obitelji je najva nija na svijetu; to b
i vam rekao svaki otac. Sljedeih dana poku avali smo dokuiti to bismo mogli uiniti. Vi e
ni ne znam s koliko smo strunjaka razgovarali. Ponekad se inilo da smo samo sve v
i e zbunjeni: svi su imali razliite zamisli i meni se inilo da je tu rije ak i o polit
ici; poku avali su pomoi, ali su istodobno poku ali tu situaciju iskoristiti za vlast
itu promid bu. Morali smo zakljuiti da ne znamo kome mo emo vjerovati.
Na kraju smo se obratili Victorijinom ocu Tonvju. On se u svom poslu oduvijek ba
vio sigurnosnom opremom; kada smo kupili kuu u Savvbridgevvorthu, postavio je sig
urnosne sustave koje mi dotad nismo ni razumjeli kako treba. Te sigurnosne mjere
bile su dovoljno dobre da ostave dojam ak i na inspektore Scotland Yarda koji su
razmi ljali kako da ih pobolj amo.
O lojalnosti / 321
Danas iz dana u dan odr avamo tako visoku razinu sigurnosti o kakvoj nismo ni razm
i ljali prije no to je otkriven plan otmice. To nije jednostavno: osim odlaska na p
osao i na dru tvene dogaaje, uvijek smo htjeli odlaziti u Marks&Spencer i McDonald'
s kao svaka druga obitelj. A sada smo morali biti oprezni kao nikad prije, lako
smo prije svega htjeli da deki budu posve sigurni, nastojali smo da im ivot ostane
koliko-toliko normalan. Dan ili dva nakon to je plan otmice otkriven, rekao sam
Brooklvnu da je policajac iji je automobil bio parkiran pred kuom do ao da mu poka e s
voja kola. Mo ete zamisliti kako je trogodi njak to do ivio: svakih deset minuta je iz
lazio kako bi sjeo za volan i palio i gasio sirenu.
Da ste me tada pitali, rekao bih vam da radije ne bih igrao utakmicu VVorthingto
n Cupa protiv Leicestera u utorak nakon tog su-botnjeg popodneva. Trener je reka
o da e odmoriti one igrae za koje misli da im treba predah. Smatrao sam da sam i j
a meu njima. U tom natjecanju godinama nismo igrali s najjaom postavom. To je bila
prilika da se iska u mlai igrai, kakva je pru ena meni prije gotovo deset godina u Br
ightonu. No, moje ime bilo je na popisu igraa za utakmicu s Leicesterom, a kad go
d bi me ef odabrao za prvu postavu, znao je da se ja neu protiviti.
Trener uvijek ima veoma dobre razloge za svoju odluku. To vam se tada mo da i ne s
via - na primjer, kad me je izostavio protiv Leedsa - ali kad razmislite, sjetite
se da on uvijek misli na ono to je najbolje za momad. esto se poka e da je to dobro
i za igrae. Katkad vas to izluuje: imate dojam da vas on poznaje i bolje nego to po
znajete sami sebe. On zna da ja mislim samo na nogomet i mislim da je zakljuio ka
ko e moj nastup u ulozi kapetana te veeri pomoi drugim dekima, a meni pru iti mogunost
da pobjegnem od kaosa prethodnih nekoliko dana izvan Old Trafforda. Kad izaem na
teren ni ta me ne mo e sprijeiti da radim svoj posao. Trener je znao da nee ni te veeri
i dao sam prvi gol, iz jedanaesterca; pobijedili smo s 2:0.
Ta je utakmica znaila prijelom, no na alost u doslovnom smislu. Nekoliko minuta pri
je kraja i ao sam na njihovog centarfora Trevora Hovvarda, koji je krupan momak. P
ao je na mene i ja sam nakon toga ostao sjediti, znajui da se dogodilo ne to ozbilj
no: jedva sam disao. Nakon toga, a i sljedeih nekoliko dana, Unitedovo medicinsko
osoblje govorilo je da sam samo natukao rebra. I dalje sam trenirao. ak sam odig
rao i utakmicu sljedeeg vikenda. Mislili su da to ne bih mogao da sam slomio rebr
o. Ja sam bio uvjeren da jaka bol znai da je to ipak ne to vi e, i kada su me poslali
na pregled, rendgen je pokazao da sam doista slomio rebro.
Ta ozljeda nije mi zadavala velike nevolje, ali to je bila ve druga u manje od go
dinu dana: no taj udarac mo da je bio srea u nesrei. Nikada nisam elio propu tati utakm
ice, ali i prije poetka sezone osjeao sam umor, i mentalno i tjelesno, jo otkako sa
m se vratio iz Japana. Nisam imao izbora i morao sam se odmoriti. Pridru io sam se
engleskoj reprezentaciji na okupljanju tijekom Meunarodnog tjedna. Cijela momad b
ila je pozvana u Buckinghamsku palau, to nikako nisam smio propustiti. Osjeao sam n
evjerojatan ponos kada sam predstavljen Njezinu Velianstvu kao kapetan engleske r
eprezentacije. Pitala me je o mojoj ozljedi - vjerojatno je mislila na stopalo,
a ne na rebro - i o mjerama sigurnosti nakon plana otmice. To ju je oito zanimalo
-uostalom, ona i sama zna sve o tome.
Odveli smo deke na praznike i proveli tjedan dana na Barbadosu; inilo se kao da si
to odavno nismo priu tili. Pripreme su bile prilino stresne: kamo ii, kome rei za to
i sve ostalo. Odluili smo u posljednjem trenutku i rekli smo samo lanovima obitel
ji, ali kada smo do li u hotel, novinari su nas ve bili otkrili. Tko zna kako se to
dogaa? Netko vas vidi u avionu ili na aerodromu i pro iri vijest? To je znailo da s
mo gotovo cijelo vrijeme morali provesti na bazenu koji je bio ograen i rezervira
n samo za nas. Tek posljednjeg dana odveo sam Brooklvna na pla u, koja je
O lojalnosti / 323
bila samo nekoliko metara od na e vile, a kamere su ve ekale na nas. Znam da sam sre
tan to mogu odletjeti na neko prelijepo mjesto na suncu i u ivati u rasko i. No nije
ba neka srea kad ne mo ete provesti nekoliko sati igrajui se na obali s djecom. Kako
god bilo, barem sam se opustio i proveli smo neko vrijeme zajedno dok se ivot u E
ngleskoj odvijao svojim tokom - barem sam tako mislio.
Vratio sam se svje i jedva sam ekao da ponovno ponem igrati, premda mi je trebalo b
arem dva tjedna da doista budem spreman za igru. No, dok me nije bilo, ne to se pr
omijenilo. Gotovo odmah nakon to sam poeo stjecati kondiciju u Carringtonu, osjeti
o sam zahlaenje atmosfere: ne u klubu, nego izmeu mene i Alexa Fergusona. esto je t
ako kada je igra ozlijeen. Ne sudjelujete u igri i to je kao da i ne postojite. Tr
ener mora i dalje pobjeivati u utakmicama, s igraima kojima raspola e.
No, inilo se da je ovaj put drukije. Da sam znao to e se dogoditi sljedeih nekoliko t
jedana, mo da bih mogao uiniti ne to prije nego to je sve izmaklo kontroli. Nakon dese
t najsretnijih godina moga ivota na Old Traffordu, kako sam mogao zamisliti da e s
tvari tako brzo doi dotle da u se pitati je li moja budunost i dalje u Unitedu - i
hou li uope i dalje igrati nogomet?
ef mi na treninzima ne bi rekao ni rije. Nije htio razgovarati sa mnom. Nakon mjes
ec dana takvog ignoriranja, odluio sam da moram doznati to se dogaa. Nekada bih se
upla io od same pomisli na razgovor s trenerom. Stajao bih pred njim i usne bi mi
zadrhtale prije no to bih se usudio progovoriti. Uvijek sam bio tvrdoglav, ali sa
da sam stariji i zreliji kao osoba. to je najva nije, sigurniji sam u sebe. Vjeruje
m da to mogu zahvaliti svojoj eni. Upitao sam trenera mogu li razgovarati s njim
i odmah sam pre ao na stvar:

- O emu se radi? Imate ne to protiv mene? Da, imao je. Itekako. Umjesto da odmah od
em na odmor, oti ao sam s reprezentacijom u Buckinghamsku palau. Smatrao je da
bih se prije oporavio da nisam ekao tih nekoliko dana prije odlaska. Poku ao sam se
braniti. Kako sam ja shvatio, lijenici su rekli da se zara ivanje slomljenog rebra
nikako ne mo e ubrzati: etiri tjedna odmora i gotovo. to se tie odlaska u Buckinghams
ku palau, poku ao sam objasniti.
- Ja sam kapetan engleske reprezentacije. Na stranu to to sam bio ponosan zbog kr
aljiina poziva, novine bi me ra etvorile da nisam bio ondje. Do la je cijela momad sa S
vjetskog prvenstva. Smatrao sam da je moja du nost da se pojavim. Ashlevu Coleu su
zamjerili to je do ao u trenirci. to bi tek rekli da ja nisam ni do ao?
Nikad neu zaboraviti to je trener tada rekao:
- Kada sam te vidio ondje, pitao sam se koliko si lojalan Manchester Unitedu.
To me je zaboljelo. Iskreno reeno, nisam mogao vjerovati da to ujem. Trinaest godi
na sam bio u tom klubu!
- Ja volim United. elim igrati ovdje. Ali ako vi to ne elite, recite mi to.
ef nije odgovorio. Sljedeih dana bilo je kao da i nismo razgovarali. Na treninzima
sam imao dojam da me grubo kritizira bez obzira na moju igru, bez ikakva razlog
a. Trener se nikada nije bojao uvoditi promjene u United. Uostalom, ja sam dobio
svoju priliku u prvoj postavi nakon to je prodao Andreja Kanelskisa. Sada mi se v
e inilo da sam ja sljedei na listi za odstrel. Svi smo navikli na to da je trener o t
ar prema nama: godinama je na taj nain dobivao ono najbolje od igraa. No ovo je bi
lo drukije. Bilo je na osobnoj razini i to je bilo poni avajue. Ma koliko da sam se
trudio pona ati kao da je sve normalno, ta situacija je djelovala na mene. Pitajte
Victoriju: ona je imala i vlastitih briga, jer Romeo je jo bio jako malen. Nimal
o joj se nije svialo to sam ja cijelo vrijeme bio tako poti ten. Ona nije bila kriva
za to, zar ne? Ali ona je morala trpjeti neraspolo enje svoga nesretnog mu a, dan z
a danom.
O lojalnosti / 325
Na onom sastanku s trenerom ni ta nismo rije ili. ak i kada sam se vratio u dobru kon
diciju i ponovno zaigrao u momadi, inilo se da ni ta to sam uinio nije bilo dovoljno d
obro za njega. Na treninzima me je korio mnogo vi e nego to bi bilo pravedno, a i i
zvan nogometa sam upadao u sve vee nevolje s njim. Igrai bi prije Bo ia odlazili u mj
esne bolnice i dijelili darove djeci. Prethodne dvije godine smo Victoria i ja o
dlazili u jednu drugu bolnicu, Christie Cancer Hospital u Manchesteru, i ja sam
oito pogrije io kad sam ga upitao mo emo li to ponoviti. ef je rekao da time postavlja
m sebe iznad momadi, da elim biti drukiji i da elim poseban tretman - ni ta od toga ni
je bilo ni blizu istini - i odveo me je u stranu da mi ka e to misli o tome.
Na dan na e utakmice s Chelseajem na Old Traffordu, u Wor-thington Cupu, Brooklvn
je prvi put sudjelovao u bo inoj predstavi svoje male kole. Ujutro smo trenirali i t
rebali smo se sastati u jedan sat radi priprema za utakmicu. Upitao sam trenera
mogu li se pojaviti s nekoliko minuta zaka njenja: predstava je poinjala u podne i
trebala je trajati oko sat vremena. Mo da sam trebao znati da ga nema smisla ni pi
tati. Da imam drukiji karakter, ipak bih bio oti ao na predstavu i poslije toga rek
ao da sam zakasnio petnaest minuta zbog prometa. Ja nisam jedini tata na svijetu
koji eli vidjeti nastup svoga sina u maloj koli i nadao sam se da e ef to razumjeti
. Mislio sam da mi u najgorem sluaju jednostavno nee dopustiti, da je pred nama va n
a utakmica i da me ne pu ta. Ali, on se razbjesnio:
- K vragu, Davide, to sad hoe ? to bi ti jo ?
Prije no to sam stigao i ta odgovoriti, on se okrenuo i oti ao. Morao sam to prihvati
ti kao odgovor. Bilo mi je ao to u propustiti Brooklvnovu predstavu, ali shvatio sa
m da trener ne eli da se njegov igra time bavi na dan utakmice. No nisam shvaao za to
je od toga napravio takav problem. Posljednje to sam elio bilo je razljutiti efa.
Nisam ni morao. Ta pat-pozicija vukla se u beskonanost. To su mi bila najte a tri m
jeseca na Old Traffordu. Kada ef na mene nije galamio, onda me je ignorirao. Pada
o sam u sve te u depresiju. I na treningu i kod kue osjeao sam kao da se povlaim u sv
oju pu evu kuicu. Cijelo vrijeme sam utio. Kad bi mi netko ne to rekao, to bi na jedno
uho u lo, a na drugo iza lo. ef me je ignorirao, a ja sam ignorirao njega i sve osta
lo. Naravno, razgovarao sam s Garvjem, s Victorijom i Tonvjem Stephensom o tome t

o se dogaa. No, nedostajao mi je posrednik u klubu, netko tko bi povezao mene i t
renera: netko poput Briana Kidda, Stevea McClarena ili Erica Harrisona, netko tk
o bi sagledao stvari i s trenerova i s igraeva gledi ta, netko tko bi doista razumi
o situaciju i savjetovao vas u skladu s tim. Novi broj dva, Carlos Oueiroz, bio
je izvrstan pomoni trener, nema sumnje u to, ali mo da zbog jezine barijere, ili zbo
g njegove prethodne tre-nerske karijere, nisam se mogao odluiti da mu se obratim.
Uostalom, mislim da bi Carlos smatrao da to i nije njegov posao. Sam ef oito nije
elio razgovarati sa mnom. Prvi put u cijeloj svojoj karijeri u Unitedu imao sam
dojam da se nikome ne mogu obratiti za pomo.
Ve sam spomenuo kako me je te ko pogodila rastava mojih roditelja. Ne moram ni rei d
a se njihov sukob pogor ao i uslijedio je razvod, a to je utjecalo na moj odnos pr
ema njima. Svaki sin ili ki koji su pro ivjeli raspad obitelji znaju koliko vas to
uzdrma i obezglavi. Posebno se s vremenom promijenio moj odnos s tatom. Neko je o
n uvijek bio prva osoba s kojom sam razgovarao o onome to se dogaa na Old Trafford
u, ali sada su ga muili njegovi vlastiti problemi i inilo mi se da nije vrijeme da
od njega tra im savjete. Budui da su moja i Victorijina mama najbolje bebisiterice
na svijetu, majku sam i dalje esto viao u vrijeme kada su se stvari poele odvijati
lo e po mene u Unitedu. Uvijek sam znao da se mogu osloniti na nju i tatu, ali to
se tie nogometa, mama je bila ona koja mi daje podr ku, a ovjek za
O lojalnosti / 327
savjete bio je tata. Sada je i sama vidjela u kojoj mjeri ta pat-pozi-cija sa efo
m mui njezina sina, i kako moja tjeskoba utjee na njezinu snahu i unuke. Bez moga
znanja, mama je odluila uiniti ne to u vezi s tom situacijom.
Igrali smo s West Hamom u FA kupu i majka je gledala utakmicu na Old Traffordu.
Tada sam prvi put osjetio da depresija utjee na moju igru. Igrao sam i pobijedili
smo sa 6:0, ali u tome nije bilo nikakvog posebnog zadovoljstva, posebno s obzi
rom na to da mi je ef nakon poluvremena opet oitao bukvicu. Sjeam se da sam se pres
vukao i oti ao sa stadiona to sam br e mogao. Dok sam se vozio u kolima s Victorijom,
osjetio sam da ne to mora puknuti. Osjeao sam se posve bespomonim i samo sam sjedio
i zurio u ki u, suspre ui suze. Mama je oti la s Old Trafforda malo poslije - ona i Jo
anne vozile su se u drugim kolima - i nazvala me je iz automobila:
- Razgovarala sam s njim.
Moja prva reakcija bila je: - S kim?
Nije morala odgovoriti. Shvatio sam da je mislila na efa. I naljutio sam se. Zami
sao da moja majka razgovara s mojim efom inila mi se vrlo lo om. Objasnila mi je da
to nije planirala, da je sluajno srela trenera u hodniku i smatrala je da mu mora
rei to misli. A ja sam mislio da bih u dvadeset osmoj godini morao moi sam rje avati
svoje probleme na poslu. Jako sam se iznenadio to je to uinila. Siguran sam da se
iznenadio i trener. Prepriala mi je dio razgovora i ne to mi se posebno usjeklo u
pamenje:
- Znate, Sandra, problem s Davidom je u tome to mu se sada svi ulizuju.
Ni ta to bi trener mogao rei ne bi me pogodilo jae od toga. Uvijek sam vjerovao da mo
rate biti vjerni sebi, bez obzira na to to netko ka e ili misli o vama. Kada sam bi
o dijete - igrao za Ridgeway, trenirao sa Spursima, poinjao u Unitedu - kad god b
i se tata zbog neega naljutio na mene, kad bi mislio da ne to ne radim dobro, tono b
i znao to da ka e kako bi doista utjecao na mene:
- Promijenio si se.
Te njegove rijei uvijek bi me pogodile kao to me ni ta drugo nije moglo pogoditi: on
e su znaile da je moj nogomet prijevara i da se pravim da sam netko ili ne to to nis
am. Tata je znao kako to treba rei, a znao je i Alex Ferguson. Ono to je rekao moj
oj majci nakon utakmice s West Hamom bio je njegov nain da mi prenese istu poruku
kao i moj otac prije mnogo godina. Znao sam koliko su slini: za poetak, obojica s
u tvrdoglavi. Mo da ni jedan ni drugi nije doista znao koliko sam od te tvrdoglavo
sti ja naslijedio. Nisam mogao popustiti. Prvo, ljutio sam se na mamu zbog toga t
o je razgovarala sa efom, ali to me je navelo da shvatim kako se moram suoiti s to
m situacijom, kad me ona ve tako uznemiruje i frustrira. Nisam smio samo sjediti
i pustiti da me to izjeda.
Nekoliko dana potom ef me je pozvao u svoj ured. Htio je razgovarati o pripremama
za prijateljsku utakmicu engleske reprezentacije s Australijom: sa Svenom se do

govorio da e igrai prve postave igrati samo 45 minuta. Naravno, kao kapetan reprez
entacije morao sam znati to se dogaa. To je bilo u redu. Do ao je red da ja ka em svoj
e. Nakon utakmice s West Hamom dugo sam razmi ljao o tome to elim rei treneru i to elim
uti od njega. Imali smo nekoliko dana odmora i to mi je dalo vremena da sredim n
eke stvari u glavi. Morao sam znati eli li on da odem iz Uniteda. Ako to ne eli, i
ako se bude i dalje jednako pona ao prema meni, elio sam mu rei da imam i drugu mog
unost. Nisam doista mogao zamisliti da e do toga doi, ali to je ipak bilo mogue: ima
o sam dovoljno u teevine u banci i novac vi e nije bio presudan za moje odluke. Nisam
mogao dopustiti da igra koju volim uni ti moj ivot. Imao sam izbora: mogao sam se
povui iz nogometa. ak sam i razgovarao s Victorijom o tome. No nisam elio vjerovati
da su stvari dotle do le:
- efe, mo emo li sada rije iti problem izmeu nas?
- Koji problem? Zar imamo problem?
0 lojalnosti / 329
- Da, imamo. Nisam bez razloga u ovom stanju. Jednostavno se raspadam zbog toga t
o mi radite.
- Ni ta ti ne radim - rekao je.
Zatim je nastavio: - I ti se prema meni pona a na isti nain: ignorira me, ak ni ne gle
da u mene kad govorim igraima.
To je bilo tono, ali samo zato to sam jedino tako mogao prikriti kako se osjeam. Ak
o ne mo ete rije iti ne to, onda to poku ate potisnuti i blokirati.
- efe, to se dogaa ve mjesecima, to kako se pona ate prema meni. Barem otkad sam slom
io rebro i oti ao u Buckinghamsku palau. Vi e ne u ivam u treningu. Vi e ne u ivam u nogome
tu. Jednostavno ne mogu vi e ovako.
Kada sam ga upitao zar doista vjeruje da mi se ljudi ulizuju i da sam se zbog to
ga promijenio, mislim da sam ga zatekao. Bio je to udan trenutak, trenutak nesigu
rnosti, posve drukiji od svega to se ikada dogaalo izmeu nas dvojice. Mo da nije oekiva
o da emo majka i ja razgovarati o njihovu susretu, ili nije oekivao da u mu proznat
i da sam s njom o tome razgovarao. Isprva je poricao da je to rekao, a potom je
poku ao objasniti to je time elio rei. Meni se inilo da trener ne shvaa bit stvari.
- Ne sla em se s vama, ali na stranu sad to. ak i ako ne odobravate kako se drugi l
judi pona aju prema meni, je li pravedno mene okriviti za to? I iskaljivati se na
meni kao to to vi radite?
Mislim da se trener slo io s tim, barem u naelu. No to mi je bilo previ e va no i nisam
htio da ostanemo na tome.
- Sada imam 27 godina i mislim da sam ve veliki deko. I mislim da me sada vi e potiu
ohrabrenja nego prijekori. A proteklih nekoliko mjeseci dobivam samo prijekore.
Mo da bi me neko to motiviralo. Danas vi e ne. Ako danas igram dobro, to je zbog mene
samoga i podr ke koju imam kod kue - usprkos tome kako se pona ate prema meni, a ne
zbog toga.
Uvjeravao me je da me ne kori namjerno i da se prema meni ne pona a drukije nego pr
ema drugim igraima. Znao sam da se
izvana to uope ne doima tako, ali morao sam vjerovati treneru na rije. Rekao sam v
einu onoga to sam htio rei i udio sam se to ef nije planuo na mene. Nije se razbjesnio
. Mo da i zato taj sastanak nije po ao onim smjerom koji sam oekivao: trebalo je doi i
li do istinskog pomirenja ili do moje najave povlaenja. Umjesto toga, on je htio
da radimo dalje:
- Ti komuniciraj sa mnom. Ja u komunicirati s tobom. Bit emo profesionalci i to e b
iti osnova svega.
Ustao sam i po ao prema vratima. ef mi je onim svojim polu aljivim, sarkastinim tonom
dobacio:
- Doi i rukuj se sa mnom prije nego to pone plakati. Nisam se osjeao kao da u zaplakat
i. Nisam siguran ni da je to
bio pravi trenutak za rukovanje, ali rukovao sam se s njim. Kad sam oti ao, imao s
am dojam da ni ta nismo razrije ili, da se zapravo ni ta nije promijenilo. No, sljedeeg
jutra na treningu se inilo kao da jest. Trener je bio posve drukiji, ili je barem
ostavljao takav dojam: bio je pozitivan, poticajan, pa ak i prijateljski raspolo e
n. Neko vrijeme sve je bilo sjajno. Izgledalo je kao da je sastanak ipak bio usp
je an. To mi je bilo dovoljno da me izvue iz poti tenosti. To to nisam neprekidno slu ao

prijekore znailo je da nakon mnogih tjedana opet mogu u ivati u treningu i igri. I
mao sam dojam da smo ef i ja ne to prevladali: napetost koja je vladala izmeu nas jo
od mojeg slomljenog rebra i posjeta Buckinghamskoj palai. Pogrije io sam. To je zap
ravo bilo zati je pred oluju. U nedjelju prije nego to sam oti ao na okupljanje engle
ske reprezentacije ugostili smo Manchester City. U prvom dijelu sezone izgubili
smo taj derbi na Maine Roadu, s 3:1. Ja tada nisam igrao: dakle, nisam mogao bit
i kriv za to. No to nije omelo trenera. Gary mi je rekao da je trener u svlaionic
i bio tako gnjevan da ga on nikad prije nije vidio takva. Na Old Traffordu nismo
postigli mnogo bolji rezultat. Primili smo pogodak u posljednjim minutama i odi
grali nerije eno, 1:1. Trener je u svlaionici posebno kritizirao mene; tvrdio je da
sam preesto gubio loptu. Ja sam se
O lojalnosti / 331
sjeao samo dvaju svojih pogre nih dodavanja. Nisam se usprotivio, samo sam sjedio i
pustio ga da govori, ali tijekom toga tjedna po alio sam to nisam. Da sam se toga
popodneva branio, umjesto to sam ekao do na e sljedee utakmice kod kue, mo da se situaci
ja ne bi otela kontroli.
Ljudi ka u da je promjena jednako tako dobra kao i odmor. To zacijelo nije vrijedi
lo onoga tjedna kada je Engleska izgubila od Australije u Upton Parku, s 3:1. Pr
va postava igrala je u prvom poluvremenu i nije nam ba i lo. Atmosfera je bila udna,
jer smo znali da e nakon 45 minuta na teren izai mladi igrai, posve drukija momad. A
ustralci, koji veinom igraju u engleskim klubovima, bili su doista spremni i na p
oluvremenu su zaslu eno vodili s dva gola razlike. Bio sam vrlo ljutit zbog toga. i
m smo se vratili u svlaionicu, upitao sam Svena mogu li igrati barem dio drugog p
oluvremena. Mislio sam da engleskim navijaima dugujemo barem to da poku amo popravi
ti situaciju. Sven je odbio, rekav i da mora po tovati dogovor i da to nije dobra za
misao. To je bila prijateljska utakmica, a za njega i prilika da isku a mlade igrae
, poput Waynea Roonevja. Ako se sjetite kvalifikacijske utakmice za Europsko prv
enstvo 2004. protiv Turske na Stadionu svjetlosti {Stadium ofLight, stadion nogo
metnog kluba Sunderland, op. ur.), sjetit ete se to je tada uinio taj sedamnaestogo
di nji mladi; stoga nitko ne mo e rei da je Sven pogrije io kad ga je uveo u igru protiv
Australije.
Na e sljedee kvalifikacijske utakmice bile su zakazane tek za nekoliko tjedana i ni
tko nije planirao tako daleko unaprijed. Nakon to smo te veeri u veljai izgubili od
Australije, tisak je osuivao engleskog izbornika i igrae. Svena se kritiziralo jo
od Svjetskog prvenstva. Na a prva kvalifikacijska utakmica za Europsko prvenstvo 2
004. bila je doista te ka, na groznom terenu, protiv Slovake. Pobijedili smo, ali t
o kao da nije bilo va no. Novinari su nas raspi-njali zbog toga to smo igrali bez s
tila i bez strasti. Ja sam pak mislio da su to va na tri boda. A zatim, kod kue pro
tiv
Makedonije, unato tome to smo dobro igrali, izvukli smo neodlueno protiv momadi koju
smo trebali lako pobijediti. Novinari su postali jo o triji i odjednom se inilo da
su oni koji se nisu slagali s tim da Sven postane izbornik reprezentacije uoili p
riliku da ga smijene s tog polo aja.
Dobar dio kritike usmjerio se na injenicu da smo igrali u dva posve razliita sasta
va i na raspravu o odnosu reprezentacije i klubova. Pisale su se smije ne stvari,
na primjer da Sven nije dovoljno jak da se odupre liga kim trenerima. Ja nikada ni
sam osjeao dilemu hou li igrati za United ili za reprezentaciju. United je bio moj
ivot, barem to se tie nogometa, ali to ne znai da nisam bio ponosan svaki put kada
sam igrao za svoju zemlju, posebno kao kapetan. itajui i slu ajui sve te polemike, pi
tao sam se to e ef misliti o svemu tome. Pitao sam se hoe li moja karijera u repreze
ntaciji - kao i moj privatni ivot kao mu a i oca -takoer postati dio "Beckhamovog pr
oblema" kako ga je vidio trener Manchester Uniteda. Naravno, o tome sam mogao ra
zmi ljati, ali ni ta nisam mogao uiniti. Va no je bilo vratiti se u Carrington i pripre
mati se za Arsenal na domaem terenu u petom kolu FA kupa.
Sjeam se da nas je ef sve okupio prije poetka priprema za tu utakmicu. I strani igr
ai u Unitedu takoer su se vratili na Old Trafford nakon obaveza u svojim reprezent
acijama.
- Sada ste opet u klubu. U subotu se igra va na utakmica. Morate se mentalno pripr
emiti za nju.
Izmeu nas dvojice opet je zahladilo. Ne to je smetalo treneru. Nisam znao to. Znao s
am samo da osjeam napetost i bio sam uvjeren da e negdje ne to puknuti. Sjeam se da s
am razgovarao s jednim suigraem prije utakmice s Arsenalom:
- Ne to nije u redu. Ne to ga mui. Sutra e se ne to dogoditi. Igra nije dobro poela. Arse
nal je zabio pukom sreom - lopta se
odbila od ivog zida. Trener je na poluvremenu rekao da nije zadovoljan mojom igro
m. Da nije moj posao da budem u obrani. Trebao
O lojalnosti / 333
bih ii naprijed, na Ashlevja Colea, rekao je. Nisam shvaao to eli rei. Pogledao sam G
aryja, koji je igrao iza mene, i vidio sam da se ni on ne sla e s njim. No mislio
sam da nema smisla odgovoriti efu. Gubili smo samo s 1:0, imali smo loptu u svom
posjedu isto koliko i oni, i imali smo 45 minuta da popravimo stvari.
No stvari su se pogor ale. Na poetku drugog poluvremena Edu je dodao kratku loptu p
rema VViltordu i Arsenal je imao dva gola prednosti. Ja nisam igrao dobro. tovi e,
nitko nije igrao dobro. Kad je zavr ilo, odvukli smo se u svlaionicu. Ve sam bio ski
nuo kopake i titnike za potkoljenice jer sam dobio udarac u nogu i iza ao sam iz igr
e. ef je u ao, zatvorio vrata, skinuo jaknu i objesio je na vje alicu. Odmah je rekao
:
- Davide, to je bilo s tim drugim golom? to si radio? Zar okrivljuje mene? Zaprepa
stio sam se.
- Nisam ja kriv. Jedan njihov pro ao je jednog na eg negdje na sredini terena.
ef je govorio dalje: - Rekli smo ti prije utakmice. Tvoj problem je to ne da da ti
itko i ta ka e. Ne slu a .
Nisam mogao vjerovati. U cijeloj svojoj karijeri pa ljivo sam slu ao - i uvijek sam
htio pa ljivo slu ati. Slu ao sam efa od dana kad smo se upoznali, a slu ao sam ga i sada
.
- Davide, kada pogrije i , mora to i priznati.
- efe, ao mi je. Danas nisam pogrije io. Nisam kriv za taj gol i neu preuzeti krivnju
.
- Hoe . Upravo e ti preuzeti krivnju.
Svi u svlaionici slu ali su to se dogaa. Naravno, svi su znali da imam pravo: za Arse
nalov drugi gol mogli ste okrivili barem pola momadi. Ali, ef ka e da sam ja kriv za
sve. Osjeao sam se kao da me javno vrijea. Stjerao me je u kut, i to samo iz hira
. Nisam imao izlaza. I opsovao sam ga. To nijedan igra ne smije uiniti svome trene
ru, pogotovo ne igra Uniteda. Ono to se potom dogodilo jo i danas mi se ini nestvarn
im kada se toga sjetim.
ef je zakoraio prema meni s druge strane prostorije. Na podu !
i
je bila kopaka. Zamahnuo je nogom i utnuo je. Prema meni? Prema zidu? Vjerojatno j
u je udario u bijesu, ne ciljajui nikamo odreeno. Osjetio sam bol iznad lijevog ok
a, gdje me je kopaka pogodila. Rukom sam se uhvatio za to mjesto i shvatio da bri e
m krv s obrve. Krenuo sam na trenera. Mislim da nikada u ivotu nisam izgubio kont
rolu nad sobom kao tada. Neki deki su skoili; prvo me je zgrabio Giggsv, zatim Gar
y i Ruud van Nistelroov. Odjednom je sve nalikovalo na neki ludi prizor iz gangs
terskog filma: deki su me dr ali da ne napadnem trenera. On je ustuknuo, oito okiran
onim to se dogodilo. Taj izljev gnjeva trajao je najvi e minutu, a tada sam se malo
smirio i oti ao u klupsku ambulantu.
Jedan lan medicinskog osoblja zaustavio je krvarenje. U ambulanti sam bio oko pet
minuta. Lijenik i fizioterapeut su izmeu ostaloga pazili da se ne vratim i ne pone
m sve iznova. Na kraju sam im rekao da sam dobro i vratio se u svlaionicu. Odjenu
o sam se i po ao van. Kad sam do ao do vrata, na njima je bio trener:
- Davide, ao mi je. Nisam to uinio namjerno.
Nisam se mogao natjerati ni da ga pogledam. Jo sam bio gnjevan zbog toga to se dog
odilo, a nisam elio reagirati. Ni ta nisam rekao, samo sam pro ao pokraj njega i oti ao
u igraki salon, gdje je bila i Victoria. Htio sam se maknuti s Old Trafforda i o
tii kui.
- to je bilo? to ti je s okom?
Odgovorio sam da u joj poslije rei, ali htjela je to uti odmah. Objasnio sam to se d
ogodilo i Victoria se odjednom razbjesnila kao i ja maloprije. Ve mjesecima je mo

rala trpjeti moje lo e raspolo enje i sada je zakljuila da mora ne to uiniti u vezi s ti
m:
- Ne smije se tako pona ati prema tebi. Odmah u razgovarati s njim.
Ne znam to bi Victoria rekla ili uinila; nisam se elio sukobiti sa suprugom. Znao s
am da nema smisla ostati i inzistirao sam da
O lojalnosti / 335
poemo. Te veeri oko mi je opet prokrvarilo i morao sam pozvati lijenika. Do ao je i z
atvorio ranu sterilnim flasterima.
Mogao sam oekivati ono to je uslijedilo. Danas je te ko uvati tajne i pria o tome to se
dogodilo - ili barem njezini dijelovi -dospjela je do novinara i prije no to su
igrai oti li s Old Trafforda. Sljedeeg jutra iza ao sam iz kue u Alderlev Edgeu, kose z
ae ljane unatrag kako mi ne bi padala preko porezotine iznad oka, i u roku od nekol
iko minuta netko je uspio snimiti fotografiju koja je u ponedjeljak objavljena u
svim novinama. Uza sve ostale emocije s kojima sam se poku avao nositi, sada sam
se osjeao i kao dokaz na sudu.
Kada se sukobite sa efom, to je ve dovoljno lo e. No mnogo je te e razrije iti takve stv
ari kada vam milijuni ljudi gledaju preko ramena, ekaju to e se dogoditi i spekulir
aju o razvoju situacije. Sljedeih nekoliko dana - u trenucima kada se nisam osjeao
kao da tumaram kroz maglu pitajui se kako je samo sukob izmeu mene i trenera moga
o dotle doi - i dalje sam bjesnio zbog onoga to je uinio u toj svlaionici, bez obzir
a na to je li to bilo sluajno ili ne. Premda se odmah ispriao, sada je sve dospjel
o u javnost, pa sam smatrao da i trenerova isprika treba biti javna. Mislio sam
da nije na meni da povuem prvi potez.
Sve se to pretvorilo u velik skandal. Odjednom, su svi imali ne to rei, bez obzira
na to jesu li doista znali ili razumjeli to se dogodilo, i to me je navelo da se
koncentriram i realno sagledam taj sukob. Trener i ja smo se posvaali i ja sam re
kao ne to to nisam smio. On je lo e reagirao. I sada ja imam malu porezotinu nad okom
. inilo se da je tada eksplodirala sva napetost koja se nakupljala proteklih neko
liko mjeseci. Samo ef bi vam mogao rei to je on osjeao, ali ja sam znao - kao to mi j
e i rekao - da nije htio da ona kopaka pogodi mene, ma kako da je bio ljutit. To
je bila sluajnost. Dobro sam razmislio o svemu. United je sredinom tjedna ekala va n
a utakmica protiv Juventusa u Ligi prvaka i nisam htio da nas u pripremama omete
osobni problem izmeu trenera i mene.
Shvatio sam da, ma to trener rekao ili uinio, mogu ubla iti situaciju prije utakmice
u srijedu naveer na Old Traffordu. Mislio sam da to trebam uiniti: zbog sebe, zbo
g svojih suigraa i zbog kluba. Objavio sam izjavu u kojoj sam rekao da je cijeli
taj dogaaj bio nesretna sluajnost, da je to sad pro lo i da je va no samo misliti na t
o kako da pobijedimo Juventus. To smo i uinili, s 2:1. Nakon igre trener je istak
nuo da sam igrao posebno dobro. Cijenio sam to. Kada smo sljedei put razgovarali,
tema je bila nogomet. Nije bilo nikakvog velikog sastanka ni iega slinog. Gledali
smo videosnimku poraza protiv Arsenala. ef je pokazao mjesto na kojem sam bio pr
ije onog drugog gola, ponovio svoje mi ljenje da nisam bio gdje sam trebao biti, a
li je i priznao da bi se to moglo rei za pola momadi u tom trenutku. Time mo da i ni
je priznao da nije bio pravedan kada me je potom kritizirao u svlaionici, ali to
je sve emu sam se mogao nadati.
U bilo kojem drugom trenutku moje karijere u Unitedu tada bismo se pomirili. Mje
sec dana potom inilo bi se kao da se ni ta nije ni dogodilo. No u danima nakon te u
takmice s Arsenalom jo nisam shvaao ono to sada znam: ef i ja ve smo bili do li do toke
s koje nema povratka. Je li Alex Ferguson ve bio odluio to e sa mnom? Je li zakljuio
da za mene vi e nema mjesta u klubu? ak i ako jest, kladim se da je bio jednako nes
preman na ono to e se dogaati iduih est mjeseci kao i ja.
Roen i
odgojen u Unitedu
"Moj odnos s klubom
prvi put se doista uru avao."
Turska je bila fantastina na Svjetskom prvenstvu 2002. Izvrsno su dodavali, izvrs
no su se kretali, bili su vrlo agresivni. Oni igraju kako treba i zato ih je lij
epo gledati. Kada je rije o istom nogometu, njihove dvije utakmice s Brazilom, prv
o u skupini, a potom u polufinalu, bile su najbolje toga ljeta. Iz Japana i Ju ne

Koreje vratili su se kao trea momad na svijetu. I naravno, upravo njih smo izvukli
u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo 2004. im je izvlaenje obavljeno, znalo se
da e utakmice izmeu Engleske i Turske odluivati tko e se kvalificirati iz skupine 7
. I tako je do ao 2. travnja 2003., nakon to smo propustili dva boda protiv Makedon
ije. Znali smo da nam je na Stadionu svjetlosti potreban dobar rezultat kako bis
mo imali izgleda da osvojimo prvo mjesto u skupini - posebno s obzirom na to da e
mo posljednju kvalifikacijsku utakmicu igrati krajem listopada upravo s Turskom,
u Istanbulu.
Premda mislim da nam je potreban nacionalni stadion za igre reprezentacije i fin
ala FA kupa, doista sam u ivao igrati meunarodne utakmice na raznim klupskim stadio
nima diljem zemlje. Tih dana se ini da lojalnost klubu pada u drugi plan i navijai
daju podr ku reprezentaciji kao cjelini. ini se da je davno pro lo vri338 \ David Beckham: Moja strana
jeme kada su engleski navijai zvi dali igraima Uniteda kada bi najavljiva izgovarao n
jihovo ime. U va nim utakmicama poma e nam kada je stadion pun i kada nas publika st
rastveno potie. Svi smo jedva ekali utakmicu s Turskom na Stadionu svjetlosti: ond
je je atmosfera jo intenzivnija nego na drugim stadionima u Engleskoj.
Ne krivim nogometni klub Sunderland zbog onoga to se te veeri dogodilo izvan teren
a. Nevolje s navijaima prije i za vrijeme utakmice doista su nas pogodile; kao da
smo se vratili u neko davno doba: u publici je bilo previ e idiota i oni su razoar
ali ostale gledatelje - a i englesku reprezentaciju. Poslije sam zakljuio da uope
ne bi bilo tako lo e kad bismo sljedeu utakmicu morali igrati pred praznim gledali te
m. Naime, takvom kaznom zaprijetila nam je UEFA nakon istrage o pjevanju rasistik
ih pjesama i upada na teren Stadiona svjetlosti. I javno sam iznio svoje mi ljenje
. Ako je potrebno da Engleska igra pred praznim tribinama da bi ljudi shvatili k
akvu su nam tetu nanijeli rasisti i drugi problematini tipovi, onda neka bude tako
. Ne znam koliko su ljudi u FA bili zadovoljni time to sam rekao, ali prije na e sl
jedee kvalifikacijske utakmice, sa Slovakom, na domaem terenu, zamijetili smo poziv
engleskim navijaima da nam daju podr ku na korektan nain. Ja te veeri nisam bio na s
tadionu VValkers. Dobio sam uti karton na utakmici protiv Turske i nisam smio igr
ati. No svi mi ka u da su navijai u Leicesteru bili dostojni svoje zemlje. Na Svjet
skom prvenstvu 2002. nain na koji ljudi diljem svijeta vide na e navijae promijenio
se nabolje. Nadam se da e tako i ostati. Bilo bi stra no kad bismo se kvalificirali
za Europsko prvenstvo a da ne bismo mogli otii u Portugal zato to smo dopustili d
a nam stvari izmaknu iz ruku.
Nevolje s navijaima malo su umanjile sjaj pobjede na Stadionu svjetlosti. Naslovi
u novinama vi e su se odnosili na huligane nego na reprezentaciju. To je teta, jer
svi smo mogli biti ponosni na igru reprezentacije te veeri. Pobijedili smo jednu
od najjaih europskih
Roen i odgojen u Unitedu / 339
momadi s 2:0 i osvojili prvo mjesto u skupini. Prethodne subote gostovali smo u L
ihten tajnu i ostvarili isti rezultat. Sportski novinari, kao i neki navijai, jedno
stavno su nas razapeli: kako mo emo oekivati ulazak u finale kad smo jedva svladali
hrpu amatera? Ali u nogometu je va an rezultat. U Southamptonu smo protiv Makedon
ije postigli lo rezultat, premda smo igrali prilino dobro. Osim toga, unato tome to
smo katkad igrali u te kim uvjetima, pobijedili smo u svim utakmicama u skupini 7.
Sven uvijek govori: uzmite tri boda. Pobjeujte u utakmicama u kojima se oekuje da
morate pobijediti i nije va no kako ste to uinili. Kada na red dou doista te ke utakm
ice, tada je va no da i igra bude na razini dogaaja.
Turska dr i loptu mo da i bolje od ostalih momadi. Na tome zasnivaju svoju igru, i ak
o im dopustite, razbit e vam obranu na komadie. Sven i njegov pomonik Brian Kidd, k
oji je zamijenio Stevea McClarena, rekao nam je koliko je va no da im razbijemo ri
tam i nametnemo svoju igru. Smatrao sam da je moja zadaa da predvodim primjerom.
U prvom poluvremenu sam jedanput ili dvaput agresivno i ao na igraa i to me je ko tal
o utog kartona, ali nije mi ao zbog toga. Znam da to zvui malo staromodno, ali mora
li smo se prilijepiti uz Turke. Prilino dobro su uspijevali zadr avati loptu, ali n
ismo im dali vremena da uspostave svoj ritam. Cijele te veeri imao sam dojam da em
o im zabiti gol. Turska je rijetko imala priliku vidjeti igraa poput Waynea Roone
ya, a istinu govorei, to vrijedi i za nas. Premda nije postigao pogodak, taj mlad
i bi nas nadahnuo - a njih nasmrt prestra io - svaki put kad bi dobio loptu. Michae
l Owen dobivao je izvrsne lopte od njega i bio sam siguran da e zabiti. Na alost, M
ichael se ozlijedio nakon ezdeset minuta igre; zamijenio ga je Darius Vassell, ko
ji je uhvatio odbijenu loptu nakon udarca Ria Ferdinada i spremio je u mre u. Dave
James imao je jednu fantastinu obranu, a tada je Kieron Dyer iznudio jedanaester
ac. Ve se igrao produ etak i pobjeda je bila osigurana; nije ba bilo napeto kao na S
vjetskom
prvenstvu protiv Argetine. Ipak, izvrsno sam se osjeao kad sam pogodio u kut.
U toj sezoni bilo je toliko sumnje, razoaranja i gnjeva. Kada sam potrao prema kor
nerskoj zastavici, inilo se kao da sve te brige pripadaju nekom drugom vremenu. B
olje nisam mogao ni po eljeti: evo, tu smo, bez obzira na sve sumnjiavce, i igramo
kao u Munchenu ili Sapporu. Sven je bio ushien poslije utakmice i pripisivao nam
je sve zasluge za pobjedu. Kada ne igramo dobro, uvijek on preuzima odgovornost.
Kada pobijedimo, on samo kimne glavom i ka e: "Igrai su veeras bili fantastini. Vrlo
sam zadovoljan njima." Dok sam se vraao u Manchester, u etvrtak rano ujutro, jo sa
m bio pun pozitivne energije. Hou li moi rije iti probleme s Alexom Fergusonom? Gary
Neville uvijek ka e da se trener okomi na svakog igraa barem jedanput u sezoni: to
je jednostavno njegov stil. A rezultati koje time posti e neosporni su. Pa zar ni
je iz godine u godinu iz nas izvlaio sve bolju igru? Mo da e mi biti lak e s njim do k
raja sezone. U Cardiffu smo zabrljali i izgubili smo od Liverpoola u finalu VVor
thington kupa s 2:0. Ispali smo i iz FA kupa: to nikada neu zaboraviti. No, u Pre
mier ligi jo nam je dobro i lo. Bio sam siguran da e se na kraju borba voditi izmeu A
rsenala i nas. U Ligi prvaka izvukli smo Real u etvrtfinalu. U svakom sluaju, niko
me nije bilo dosadno igrati za United, a ni gledati igru, naravno. Htio sam sudj
elovati u tome vi e nego ikad prije. Finale Europskog kupa, koje e se igrati na Old
Traffordu, slijedilo je za dva mjeseca. ekali su nas povijesni dogaaji.
Bili smo na treningu kada smo doznali da e United igrati s Realom. Ja smatram da
se na utakmicama izmeu Uniteda i Reala igra najbolji nogomet u Europi. Ne zato to
su to dva velika kluba nego zbog na ih stilova igre. Iz iskustva smo znali kakav e
nam u itak pru iti utakmica s Realom. Znali smo i da e atmosfera biti paklena. Tko ne
bi bio uzbuen prije izlaska na teren Old Trafforda ili stadiona Santiago Bernabe
u? Svi mi u Unitedu bili smo uvjereni
da emo osvojiti kup ako pobijedimo Real u etvrtfinalu. U cijelom Manchesteru osjeal
a se groznica prije tih utakmica s Realom.
Mislim da su se otprilike tada - kada smo izvukli Real, dva tjedna prije prve ut
akmice - u novinama poele pojavljivati prie o mom transferu u Real. Te glasine nis
u imale nikakve veze sa mnom, a mislio sam da nemaju nikakve veze ni s klubom. B
io sam uvjeren da je trener imao pravo kada ih je pripisivao smutljivcima:
- udno da se ta pria pojavila ba sada kada se pripremamo za utakmicu s njima!
S pravom je bio ozlojeen. Htjeli smo se pripremiti za Madrid, a vikend prije toga
ekala nas je va na utakmica s Liverpoolom u Ligi: ugostit emo Liverpool. Koljena te
tiva jo me je malo boljela nakon utakmice s Turskom. Nije to bilo ni ta ozbiljno: m
islio sam da me to nee sprijeiti da igram sljedeu utakmicu. U subotu ujutro bio sam
u igrakom salonu. Utakmica s Liverpoolom poinjala je dosta rano. Nazvao me je pom
oni trener Mike Phelan i rekao da ef eli razgovarati sa mnom, pa sam se uputio u nj
egov ured.
- Davide, ne elim riskirati da se ozlijedi . Treba mi za sljedeu utakmicu. Ima tu boln
u tetivu i uvat u te za utorak naveer.
Nikad nisam lako prihvaao trenerovu po tedu. Nikada se ne elim odmarati. Ne elim prop
ustiti nijednu utakmicu. Ne mogu si pomoi: ja jednostavno elim igrati. Naravno, ne
ma smisla nagovarati ga da se predomisli.
- Znam to bi htio rei, ali neu te staviti u momad. I gotovo. Iza ao sam, mrmljajui sebi
u bradu:
- Dobro. U redu, ako tako elite.
Sjedio sam na klupi, ali barem sam znao za to, premda mi se to nije svialo. Ja ba ni
sam lud za utakmicama s Liverpoolom kao Gaz; iako on svake godine upadne u nevol
je zbog izazivanja njihovih navijaa. No i ja volim igrati protiv njih kad god mog
u. Posebno nakon to su nas tukli u finalu VVorthington kupa na stadionu Millenium
. Posebno tog popodneva, kad je ve nakon pet

prvenstvu protiv Argetine. Ipak, izvrsno sam se osjeao kad sam pogodio u kut.
U toj sezoni bilo je toliko sumnje, razoaranja i gnjeva. Kada sam potrao prema kor
nerskoj zastavici, inilo se kao da sve te brige pripadaju nekom drugom vremenu. B
olje nisam mogao ni po eljeti: evo, tu smo, bez obzira na sve sumnjiavce, i igramo
kao u Munchenu ili Sapporu. Sven je bio ushien poslije utakmice i pripisivao nam
je sve zasluge za pobjedu. Kada ne igramo dobro, uvijek on preuzima odgovornost.
Kada pobijedimo, on samo kimne glavom i ka e: "Igrai su veeras bili fantastini. Vrlo
sam zadovoljan njima." Dok sam se vraao u Manchester, u etvrtak rano ujutro, jo sa
m bio pun pozitivne energije. Hou li moi rije iti probleme s Alexom Fergusonom? Gary
Neville uvijek ka e da se trener okomi na svakog igraa barem jedanput u sezoni: to
je jednostavno njegov stil. A rezultati koje time posti e neosporni su. Pa zar ni
je iz godine u godinu iz nas izvlaio sve bolju igru? Mo da e mi biti lak e s njim do k
raja sezone. U Cardiffu smo zabrljali i izgubili smo od Liverpoola u finalu VVor
thington kupa s 2:0. Ispali smo i iz FA kupa: to nikada neu zaboraviti. No, u Pre
mier ligi jo nam je dobro i lo. Bio sam siguran da e se na kraju borba voditi izmeu A
rsenala i nas. U Ligi prvaka izvukli smo Real u etvrtfinalu. U svakom sluaju, niko
me nije bilo dosadno igrati za United, a ni gledati igru, naravno. Htio sam sudj
elovati u tome vi e nego ikad prije. Finale Europskog kupa, koje e se igrati na Old
Traffordu, slijedilo je za dva mjeseca. ekali su nas povijesni dogaaji.
Bili smo na treningu kada smo doznali da e United igrati s Realom. Ja smatram da
se na utakmicama izmeu Uniteda i Reala igra najbolji nogomet u Europi. Ne zato to
su to dva velika kluba nego zbog na ih stilova igre. Iz iskustva smo znali kakav e
nam u itak pru iti utakmica s Realom. Znali smo i da e atmosfera biti paklena. Tko ne
bi bio uzbuen prije izlaska na teren Old Trafforda ili stadiona Santiago Bernabe
u? Svi mi u Unitedu bili smo uvjereni
da emo osvojiti kup ako pobijedimo Real u etvrtfinalu. U cijelom Manchesteru osjeal
a se groznica prije tih utakmica s Realom.
Mislim da su se otprilike tada - kada smo izvukli Real, dva tjedna prije prve ut
akmice - u novinama poele pojavljivati prie o mom transferu u Real. Te glasine nis
u imale nikakve veze sa mnom, a mislio sam da nemaju nikakve veze ni s klubom. B
io sam uvjeren da je trener imao pravo kada ih je pripisivao smutljivcima:
- udno da se ta pria pojavila ba sada kada se pripremamo za utakmicu s njima!
S pravom je bio ozlojeen. Htjeli smo se pripremiti za Madrid, a vikend prije toga
ekala nas je va na utakmica s Liverpoolom u Ligi: ugostit emo Liverpool. Koljena te
tiva jo me je malo boljela nakon utakmice s Turskom. Nije to bilo ni ta ozbiljno: m
islio sam da me to nee sprijeiti da igram sljedeu utakmicu. U subotu ujutro bio sam
u igrakom salonu. Utakmica s Liverpoolom poinjala je dosta rano. Nazvao me je pom
oni trener Mike Phelan i rekao da ef eli razgovarati sa mnom, pa sam se uputio u nj
egov ured.
- Davide, ne elim riskirati da se ozlijedi . Treba mi za sljedeu utakmicu. Ima tu boln
u tetivu i uvat u te za utorak naveer.
Nikad nisam lako prihvaao trenerovu po tedu. Nikada se ne elim odmarati. Ne elim prop
ustiti nijednu utakmicu. Ne mogu si pomoi: ja jednostavno elim igrati. Naravno, ne
ma smisla nagovarati ga da se predomisli.
- Znam to bi htio rei, ali neu te staviti u momad. I gotovo. Iza ao sam, mrmljajui sebi
u bradu:
- Dobro. U redu, ako tako elite.
Sjedio sam na klupi, ali barem sam znao za to, premda mi se to nije svialo. Ja ba ni
sam lud za utakmicama s Liverpoolom kao Gaz; iako on svake godine upadne u nevol
je zbog izazivanja njihovih navijaa. No i ja volim igrati protiv njih kad god mog
u. Posebno nakon to su nas tukli u finalu VVorthington kupa na stadionu Millenium
. Posebno tog popodneva, kad je ve nakon pet
minuta Liverpool primio gol i ostao s deset igraa. Sami Hvppia je izbaen iz igre n
akon to je skrivio jedanaesterac, koji je Ruud pretvorio u zgoditak. Ja sam u ao u
igru u ezdesetoj minuti, a tada je ve bilo 2:0. Na kraju smo pobijedili s 4:0. Sud
jelovao sam u pripremi posljednja dva gola i osjeao sam se izvrsno: uinili smo to s
mo trebali u Premier ligi i stekli prednost nad Arsenalom, koji je igrao nerije en
o. U ao sam u igru ravno s klupe; tetiva za koju je ef bio zabrinut uope mi nije pra
vila nevolje. Bio sam spreman za put u Madrid u ponedjeljak.
Real ima mnogo igraa svjetske klase. Njihove zvijezde, takozvani galacticos, jedn
ako dobro su poznate ovdje kao i u panjolskoj. Svakog tjedna gledali smo utakmice
La Lige, a veinu njih znali smo i iz prethodnih utakmica. Jednog ili dvojicu nji
h sluajno sam upoznao kada sam poetkom 2003. u panjolskoj snimao televizijsku rekla
mu za Pepsi u stilu pageti-vesterna. Svi smo izgledali poput Clinta Eastwooda - t
rodnevna brada, ko a i sve to - i snimali smo ispred kulisa koje su doaravale nekak
vu Nigdjezemsku na Divljem zapadu. Uz malu pomo svoga konja, pobijedio sam u revo
lvera kom dvoboju protiv madridskog vratara Ikera Casillasa. Na kraju je istupio R
oberto Carlos, s iroke kom frizurom - koga li je on trebao predstavljati? - i pogl
edao kao da ka e:
- Ako eli razgovarati o slobodnim udarcima, obrati se meni.
Kada igrate protiv igraa poput Raula i Zidanea, Luisa Figa i Ronalda, uvijek ste
u opasnosti da se morate boriti da vas ne zabljesne njihova veliina umjesto da se
naprosto borite protiv protivnikih igraa. ak i na vrhunskoj razini, katkad se mora
te u tip-nuti: hej, nisam ovdje da bih dobio autograme od tih tipova. Dobro smo se
pripremili za madridsku utakmicu i dan prije utakmice trenirali smo na stadionu
Bernabeu. Taj stadion je udesan ak i kada je prazan. Trening vam pru a priliku za o
no za to nemate vremena dok igrate: jednostavno gledati i upijati duh mjesta. Jo p
rije sam igrao ondje, ali tog ponedjeljka bio sam posebno impresioniRoen i odgojen u Unitedu / 343
ran. Sama veliina stadiona, dugogodi nja tradicija: taj stadion ima auru, kao i Old
Trafford. Polustoljetna povijest velikih utakmica, veliki igrai, uspjesi i trofe
ji: inilo se da je ta veer pro eta svim tim. Gotovo odmah nakon zavr etka treninga, te
lefonirao sam kui:
- Nikada se nisam tako osjeao. Sav se naje im na tom stadionu. Jedva ekam sutra nju vee
r.
Nakon veere gledali smo videosnimku koju je montirao Carlos Oueiroz. Mislim da je
cilj bio taj da mi manje mislimo na Real kao veliku momad, a vi e na to kako imamo
veliku priliku da ih pobijedimo. Snimka se sastojala od najboljih trenutaka koj
e je svaki Unitedov igra imao tijekom sezone. Bilo je to pravo nadahnue i navelo n
as je da svoje izglede tog utorka smatramo jo boljima.
O utakmici na Bernabeuu razgovarao sam i s mamom. Ona je bila u gledali tu s ostal
im Unitedovim navijaima. Ka e da se vrlo neobino osjeala prije no to smo istrali na tra
vnjak. To nikada nikome nije rekla: podilazili su je hladni marci. Tada je bila u
vjerena da u na kraju doista igrati na tom stadionu, i to za Real Madrid. Unato sv
im priama u novinama, tada jo nisam ni pomi ljao na transfer i majka je to znala. tov
i e, ona uope nije eljela da odem iz Engleske: pa njoj se nije svialo ni to sam se pre
selio u Manchester, zar ne? No nije mogla protiv vlastite intuicije. Samo, pazil
a je da to nikome ne ka e. Dok je majku u gledali tu obuzimao taj predosjeaj, ja sam
se zagrijavao, smije ei se od uha do uha. Izaete iz tunela na bljesak reflektora i d
oeka vas zaglu na buka koju stvara 75 000 navijaa koji od vas zahtijevaju da date sv
e od sebe. Ako ste igra kojeg ta atmosfera ne inspirira, onda ste gotovi; jer ako
je se prepla ite izgubili ste utakmicu i prije nego to ste je poeli.
Mama je imala dobar predosjeaj da e se njezinu sinu te veeri doista ne to dogoditi. S
ada bih mogao odrediti nekoliko dogaaja koji su me usmjerili prema onome to e se do
goditi na ljeto. Ve sam pisao o nekima od njih. Moj veliki trenutak na stadionu
Bernabeu nije bio ni ta spektakularno ali mislim da je i on imao udjela u mom prij
elazu u Real. Otprilike u petoj minuti dosuen nam je slobodan udarac nedaleko od
centra, na Realovoj polovici. Ja sam ga izveo, i im sam dotaknuo loptu, osjeao sam
kako mi se tetiva zate e. Nije pukla. Da se to dogodilo, ne bih imao izbora; iza ao
bih iz igre i odmarao se sljedea tri tjedna. Sigurno bih propustio drugu utakmic
u, na Old Traffordu. Iz dana nje perspektive, mislim da sam trebao mahnuti prema k
lupi i ispriati se. Ali ja nisam takav. Igrai veinom nisu takvi. Tada smo jednostav
no odigrali jednu od najveih utakmica u ivotu. Oajniki sam elio igrati; elio sam ostav
iti dojam na tom stadionu i impresionirati Realove igrae. Osjeao sam bol, ali uvje
rio sam sebe da mogu igrati. I tako sam igrao dalje.
Sljedeih etrdeset minuta Real je igrao nogomet kakav jo nikad u ivotu nisam vidio. N
i mi nismo lo e igrali: u cijelom prvom poluvremenu imali smo prilike, i da smo ra
no poveli, mo da bi to bila posve drukija utakmica. No, ipak sumnjam u to. Kad god
su imali loptu, rastravali su nas na sve strane. Mo da je izgledalo kao da samo sto
jimo i gledamo ih kako igraju. Mislim da su napadali s toliko igraa da su na svak
og na eg obrambenog i la dvojica njihovih. To je znailo i da mo emo stvoriti priliku za
protu-napad ako dobijemo loptu, ali Realovi igrai bili su tako zaposleni trei prem
a na em golu da se nisu brinuli za ono to bi im se moglo dogoditi iza lea. Zato je t
akav u itak gledati Realovu igru kada imaju svoj dan, kao tada, tog 8. travnja.
Kao da ve nisu igrali dovoljno dobro, Luis Figo zabio je nemogu gol i rano doveo R
eal u vodstvo. Bio je oko 25 metara od gola, na lijevom krilu, mo da 15 metara od
aut-linije. Sjeam se da sam ga pogledao i pomislio:
- To je dobar polo aj za centar- ut.
Ali Figo nije imao na umu centar- ut. Primio je kratko dodavanje od Zidanea, provj
erio je li netko iza njega i potom pucao desnom nogom, punom snagom i rotacijom,
preko Fabiena Bartheza, pod
gredu kod udaljenije vratnice. Klub se mo e smatrati sretnim ako ima jednog ili dv
ojicu igraa koji su kadri za to: Real ih ima est. Znam da trener smatra Raula najb
oljim centarforom na svijetu: Ruud van Nistelroov vjerojatno bi zabio ezdesetak g
olova u sezoni kad bi igrao uz Raula. Na stadionu Bernabeu Raul je postigao po j
edan zgoditak u svakom poluvremenu. Izgledalo je da su nas razbili.
Ali United se nikome ne predaje tako lako. Takav je trener, takav je Keano i tak
av mora biti svatko tko eli igrati za na klub. Poslije sam razgovarao s ljudima ko
ji su gledali susret na televiziji. Rekli su da je, kada je bilo 3:0, Real igrao
tako dobro da se inilo kako emo izgubiti sa sedam ili osam golova razlike. No mi
smo i li na njih kad god smo mogli, poku avali smo ubaciti loptu kad god smo mogli,
i na kraju smo i mi postigli zgoditak. Ruud je to zaslu io: kada smo bili pod prit
iskom, on je sam igrao njima iza lea. Pri 3:1, s golom u gostima, imali smo nekak
vih izgleda. Na samom kraju ja sam proma io priliku za 3:2. Da sam pogodio, ve bism
o imali dobar rezultat za uzvratnu utakmicu. Kada je odjeknuo posljednji zvi duk,
pognuo sam se hvatajui dah i opipavajui stra nju stranu koljena, koje se poinjalo koit
i. Krajikom oka vidio sam da mi prilazi Roberto Carlos. Smije io se. Uspravio sam s
e i pogledao ga. Tada se poeo smijati. Nisam imao pojma emu se smije. Bilo je neega
ludog u tom trenutku. Nisam znao to bih rekao ili uinio. Uzvratio sam mu osmijeh
i rukovali smo se. uo sam kljocanje fotoaparata i sjeam se da sam pomislio: ovo ba n
ee dobro izgledati u Manchesteru.
Trener nije mnogo govorio poslije utakmice. Svi smo odigrali dovoljno europskih
utakmica da nam bude jasno to je po lo krivo. Nije nam to morao nacrtati. Bilo je v
a no samo da se pripremimo za uzvratnu utakmicu.
Paul Scholes i Gary Neville bili su prilino poti teni. Obojica su "po utjeli" i nee moi
igrati u Manchesteru. Bilo mi je ao Scholesvja. Propustio je finale Europskog ku
pa na Nou Campu
1999. jer je i tada bio suspendiran. On je strastveni nogometa i daje sve od sebe
za United. Utakmica s Realom na Old Traffordu bit e jo jedan velik dogaaj. Sa Scho
lesom sam igrao pola svog ivota, i za United i za reprezentaciju. Kad usporedite
nas dvojicu kao osobe, vjerojatno ete rei da nemamo mnogo zajednikog. Paul je tih.
Tako je povuen da ga drugi deki uvijek zadirkuju zbog toga. Kru i glasina da on iskl
juuje svoj mobitel odmah nakon treninga i ukljuuje ga tek pet minuta prije no to doe
na trening u Carrington sljedeeg jutra. Tako rijetko daje svoj kuni telefonski br
oj da ga je vjerojatno i sam zaboravio.
Scholesv je uvijek samo utio i igrao nogomet. Osim njega, ne znam ni za jednog ig
raa u Premier ligi koji nema svog agenta. Zapravo, Scholes se po mnogoemu izdvaja
od drugih. On je izvrstan kad treba pucati iz zamaha, bez zaustavljanja lopte, i
svaki trener po elio bi igraa koji toliko zabija sa sredine terena. Nadalje, njego
va ud mo e se usporediti samo s Keanovom ili trenerovom kada nam pone itati bukvicu.
Kao to sam rekao, dugo smo zajedno igrali u Unitedu i nadam se da emo jo igrati zaj
edno u reprezentaciji, barem jo tri ili etiri godine. Uvijek sam se dobro slagao s
Paulom, ali ni u jednoj svlaionici neete nai ljude koji bi se i privatno voljeti s
vakodnevno dru iti. Da bi momad bila uspje na, igrai se moraju po tovati i vjerovati jed
ni drugima. Gotovo da ne moram ni rei da Paula po tujem i vjerujem mu kao i svim dr
ugim igraima.
Nakon posljednjeg zvi duka na Bernabeuu oti li smo zahvaliti Unitedovim navijaima. Na
klub se svake sezone natjee u Ligi prvaka. esto se pitam kako ti ljudi nau vremena
i novca da nas prate. U svakom sluaju, uspijeva im. Ma gdje igrao United, uvijek
ga prati nekoliko tisua Crvenih. Tada sam ve malo epao, a kada smo se vratili u svl
aionicu, medicinsko osoblje dugo me nije pu talo iz ruku. Tetiva me je doista bolje
la nakon igre, kad se ohladila. Zbog toga nisam mogao igrati u Premier ligi slje
dee subote, protiv Nevvcastlea. Bio sam razoaran, ali nisam mogao
ni ta. To je znailo da u propustiti utakmicu koja je obilje ila cijelu sezonu. Mislim
da nam je ta pobjeda od 6:2 u St. James Parku na kraju bila presudna za osvajanj
e europskog trona. Zamijenio me je Ole Gunnar Solskjaer i doista se iskazao.
U ponedjeljak ujutro vratio sam se na trening sa svima ostalima. U srijedu naveer
igrali smo s Arsenalom: to je najvei dogaaj u Premier ligi. S obzirom na na tada nji
polo aj na tablici, ako ne bismo izgubili na Highburvju Arsenalu bi bilo vrlo te ko
stii nas u preostalih pet utakmica. Uostalom, tada smo se tako dobro osjeali da s
mo mislili kako emo ionako pobijediti u svim utakmicama do kraja sezone. Bio sam
prilino siguran da u igrati. Znao sam da sam sposoban za igru. Nijedan trener ne v
oli mijenjati momad koja pobjeuje, a momad koja je upravo ostvarila rezultat 6:2 it
ekako je momad koja pobjeuje. No ipak, trener bi me obino uvijek vraao u momad nakon
odmora ili nakon to bih propustio nekoliko utakmica zbog ozljede. Smatrao sam da
pripadam prvoj jedanaestorici. Nisam imao razloga misliti suprotno sve do samog
dana utakmice. Okupili smo se na u ini prije mea. Trener mi je pri ao i sjeo pokraj m
ene:
- Poinjemo s Oleom. Ne mogu mijenjati momad.
Naravno, bio sam razoaran, ali nisam htio raspravljati o tome. Nisam bio zadovolj
an, ali trener je donio odluku koju je smatrao najboljom. Moj posao bio je sjedi
ti na klupi za zamjene i biti spreman.
Nagaajui o mojoj budunosti u Unitedu, ljudi su injenicu da me je ef izostavio iz post
ave protiv Arsenala isticali kao dokaz da nismo u dobrim odnosima. No ja sam zna
o samo to da sam Unitedov igra, i da injenica to neu igrati na Highburvju to nee prom
ijeniti. Bila je to udna utakmica: igra nije bila ni blizu onoj koju smo pru ili u
Madridu prethodnog tjedna - a ni "topnici" nisu bili mnogo bolji. No, napetosti
i dramatinosti bilo je koliko se samo mo e po eljeti. Ruud je postigao zgoditak. Thie
rrv Henry zabio nam je dva gola za redom, a onda je izjednaio Giggsy. Sol
Campbell zaradio je crveni karton. Patrick Vieira se ozlijedio i nije igrao do k
raja sezone. Na kraju je i trener istrao na teren, uzdignutih ruku. Uvijek je u iva
o u pobjedama nad Arsenalom i mislim da je znao da je rezultat 2:2 upravo ono to
nam je bilo potrebno. Sjeam se da sam poslije utakmice u tunelu razgovarao sa Sol
om o onom iskljuenju. Glasine dopiru i do igraa, a glasine o meni nisu prestajale
jo otkad smo posljednji put igrali s Arsenalom, u veljai na Old Traffordu. Sjeam se
da je pokraj nas pro ao Thierrv Henry. Pogledao me je i podigao obrve:
- U emu je problem? Za to nisi igrao? A potom se nasmijao:
- Ako hoe , mo e igrati za nas. I ja sam se nasmijao.
Trener je bio doista zadovoljan ishodom. Posebno se sjeam da je rekao kako je dob
ro igrao Ole Gunnar Solskjaer. No ipak, kada smo u subotu ugostili Blackburn, Ol
e je bio na klupi, a ja sam bio u prvoj postavi prvi put otkad smo izgubili u Ma
dridu. Blackburn je bio u izvrsnoj formi i izvrsno su igrali ali mi smo pobijedi
li s 3:1. Bilo mi je drago to sam opet u momadi i bio sam zadovoljan svojom igrom.
Samo, ne to ipak nije bilo kako treba. Bilo je oito da sam opet u formi i inilo se
da me je trener htio isku ati prije uzvratne utakmice protiv Reala sljedee srijede.
Svi su pretpostavljali da u igrati u najva nijoj Unitedovoj utakmici te sezone. Sv
i osim mene. Preko vikenda sve sam vi e vjerovao da me ef nee staviti u prvu postavu
uzvratne utakmice. Razgovarao sam o tome s nekim suigraima. Svi su rekli isto:
- Ma nema anse. Sigurno e igrati. Bez obzira na sve to je bilo, igrat e . Tih nekoliko
dana prije utakmice s Realom trudio sam se sudjelovati u pripremama koliko god s
am mogao, ali pomisao na to da e me izostaviti muila me je poput bolnog zuba. Gary
i ja uvijek smo se alili da smo "proitali" efa i da po njegovu pona anju prema nama
mo emo zakljuiti sprema li nam nekakav ok.
- Danas je bio ljubazan sa mnom. To znai da e me sutra izostaviti iz momadi.
Taj instinkt, nakon toliko godina rada s njim, govorio mi je da trenerovo pona anj
e prema meni prije te srijede ne obeava ni ta dobro to se tie izgleda da zaigram. Nij
e bilo grubih rijei, nije bilo izazivanja ni sitnih podbadanja: bilo je to kao da
me uope nema. Ujutro na dan prije utakmice, u Carringtonu, igrali smo squash pri
je samog treninga. ef me je pozvao u stranu. Samo je rekao ono to je namjeravao, i
to sam ja ve znao da e rei:
- Davide, danas nee poeti utakmicu. Bit e na klupi. Lecnuo sam se. lako sam to oekivao
, uti ga kako to govori na
mene je djelovalo kao udarac u lea. Odjednom mi je izgledalo kao da se cijele sez
one pripremao da mi to uini. Bio sam vani i gledao sam unutra. Real Madrid: sinko
, to je va na utakmica. Previ e va na da bi ti igrao u njoj. Grlo mi se stisnulo od go
rine i razoaranja. Katkad su vam osjeaji tako zbrkani i slo eni da se ne mo ete ni poma
knuti. Pogledao sam trenera u oi: u njima nije bilo niega za mene. Odmahnuo sam gl
avom, okrenuo se i po ao prema svlaionici.
- Davide. Vrati se. Ne mo e tako otii.
ef nije povisio glas. Nije gubio prisebnost. Bilo je to kao da me moli, a ne kao
da mi zapovijeda. Davide, molim te, vrati se. Nisam ti rekao sve to sam htio.
Kao da se i ta vi e moglo rei. Hodao sam dalje. Kad sada razmi ljam o tom prizoru, ini m
i se da bismo - da je treneru jo uvijek bilo stalo do mene kao osobe i kao igraa on i ja to raspravili na licu mjesta. Ne bi me pustio da samo tako odem. A ja s
i nisam mogao priu titi da zaponem s raspravljanjem. Morao sam izdr ati, paziti da ne
ka em i ne uinim ni ta to bih poslije po alio. Bio sam profesionalni nogometa , s odgovor
no u za sebe i za klub. Morao sam se tako i pona ati, a ne pogor avati stvari.
Kada sam doznao s kojim sastavom zapoinje utakmicu, razoaranje je ustupilo mjesto
nevjerici. Ole Gunnar Solskjaer me
je izvrsno povremeno zamjenjivao i igrao na mom polo aju tijekom sezone. Premda sa
m na trenutak ustuknuo zbog svog razoaranja, shvaao sam za to je trener izabrao njeg
a, a ne mene. Koji bi od nas dvojice bio bolji odabir za poetak susreta s Realom
bilo je pitanje osobne procjene, a na treneru je da donese odluku. Bilo mi je ja
sno da je te ko izostaviti Olea s obzirom na to kako je igrao. Strpljivo je mnoge
utakmice presjedio na klupi za zamjene. Nitko ne mo e rei da Ole nije zaslu io svoju a
nsu. Ali nisam mogao vjerovati - to me uvrstilo u uvjerenju da me je trener izost
avio iz osobnih, a ne profesionalnih razloga - kad sam na popisu ugledao ime Seb
e Verona. Nemojte me krivo shvatiti. Seba i ja dobro se sla emo i mislim da je on
izvrstan igra. Nikada mi ne bi smetalo da on ue u momad umjesto mene. Ali, gdje je
treneru bila pamet? Seba je ve sedam tjedana bio ozlijeen. Trenirao je tek nekolik
o dana: etiri dana ranije nije bio spreman ni da bude zamjena protiv Blackburna.
A kada je do la na red najva nija utakmica sezone, on je u ao u momad, a ja nisam. Deve
t mjeseci maltretiranja, a sada jo i najte i udarac. Bio sam zgromljen: moj nogomet
ni svijet izmicao mi je pod nogama.
U ao sam i presvukao se. Nikome nisam ni ta govorio. Drugi deki veinom su ve bili oti li
na ruak. Uputio sam se prema svom automobilu. Morao sam rei Tonvju Stephensu to se
dogodilo: inilo mi se da e mi zbog toga biti te e ostati u Unitedu. Prvi put u ivotu
upitao sam se ne bi li bilo bolje igrati nogomet negdje drugdje, a ne u Unitedu.
Morao sam nekome rei koliko sam uzrujan i ljutit. Tony nije mogao povjerovati sv
ojim u ima. Savjetovao mi je da je najbolje pona ati se kao da je sve u redu: sjedit
i na klupi i biti spreman kad mi se pru i prilika, a on je bio siguran da hoe. Bio
je siguran i u to da bi ishod svega toga ipak mogao biti povoljan po mene. Ja ne
mogu rei da sam vjerovao u to kao to se inilo da on vjeruje, ali razgovor s njim b
arem me je malo umirio. Nazvao sam Victoriju. I njoj sam morao rei to se dogodilo.
Od supruge oekujete potporu, a to dobijete? ini se da ja od Victorije uvijek dobije
m upravo ono to mi je potrebno. Bio je to jedan od onih trenutaka kada se inilo da
je pritisak postao tako jak da nisam znao kako da ga podnesem. Slino je bilo pri
je utakmice protiv Argentine u Sapporu. Otkad me je pogodila ona kopaka, toliko s
e pisalo i govorilo o mojoj budunosti da me je sve to ve poinjalo gu iti. Znate da st

e u nevolji kad ponete misliti: pa, mo da oni imaju pravo. ak i kad ste vi osoba koj
oj se to dogaa i doista znate da nemaju pravo. Victoria je shvaala koliko mi znai n
astup protiv Reala. Znala je za to mislim da moram igrati - i to dobro igrati - na
Old Traffordu nakon to sam se ozlijedio na Bernabeuu. Zato me je pustila da ka em t
o sam imao rei, a tada je rekla svoje:
- Dakle, na klupi si. Ne zaboravi ponijeti Preparation H. Vi e vremena provodi na k
lupi nego u igri. Uskoro e dobiti hemoroide.
- Ha?
- I stalno se smije i, pa ako te snima kamera, nitko nee znati da ne to nije u redu.
Oboje smo se nasmijali. Ozbiljno je mislila to to je rekla. Rekla mi je da ustraj
em, a i sam sam znao da to moram uiniti. Ali ona je i jedina osoba na svijetu koj
a bi to mogla rei na taj nain. Victoria me je vratila u realnost. Nije va no kako sa
m se osjeao na dan utakmice. Va no je da momad izae i pobijedi Real Madrid. Kada sam
se vratio na Old Trafford, potisnuo sam emocije koje sam osjeao tog jutra. Presvu
kao sam se i iza ao na zagrijavanje s ostalim dekima. Motao sam se po svlaionici, ru
kovao se i po elio suigraima sreu. Potom sam navukao trenirku, pro ao kroz tunel, i uz
aut-liniju, sve do klupe na kojoj sam se stisnuo s ostalim zamjenama. Sedmorica
nas mirno smo sjedili i gledali kako se United trudi ne bi li nadoknadio zaosta
tak od dva gola u utakmici s jednom od najboljih europskih momadi. Sjedili smo i
gledali. A ja sam ekao.
Poku avao sam se i smije iti. Ili se barem ne mr titi. Znao sam da e kamere venkati i na
klupu. Znao sam koliko su mediji bru352 \ David Beckham: Moja strana
jali o tome da neu igrati. No, te veeri bila je va na samo utakmica, a ne igra koji s
e sukobio sa efom. U meuvremenu, trudio sam se ne pokazati koliko se lo e osjeam. Pit
am se bi li me bilo koja druga utakmica, protiv bilo koje druge momadi, natjerala
da makar na trenutak zaboravim gdje sam i to se dogodilo toga dana. Real Madrid
imao je prednost od 3:1 i nije morao ulaziti ni u kakav rizik da bi je odr ao. No
oni su krenuli na nas na isti nain kao i u Madridu, izvodili dodavanja, pretravali
na e igrae i u svakom napadu se inilo da e postii pogodak. Bio sam pometen, kao i 67
000 ostalih koji su to promatrali.
Ronaldo nas je uni tavao. Raul nije igrao zbog upale slijepog crijeva, pa je taj v
eliki igra bio sam u napadu, a za Real je igrao i dodatni vezni igra, Steve McMana
man. Steve i Zidane, Figo i Guti, uz Roberta Carlosa, mogli su neometano nabaciv
ati lopte Ronaldu kad bi se god sjetili. A nije ih trebalo posebno poticati na t
o. Kao da je Ronaldu uope trebala njihova pomo. Za sat vremena, koliko je igrao, p
ostigao je fantastian hat-trick. Nekoliko minuta nakon Ronaldova treeg pogotka poz
vao me je pomoni trener Mike Phelan. Oajniki sam elio izai na teren, ne da bih sad ne t
o dokazao, nego da bih sudjelovao u fantastinoj nogometnoj utakmici: te veeri gubi
li smo s 3:2, ukupno 6:3, pola sata prije kraja. United je definitivno jo bio u i
gri, premda ve odavno nije bilo nade u izjednaenje. Kada je Seba iza ao, a ja u ao, at
mosfera na stadionu bila je nekako udna. Dobro je igrao i zaslu io je pljesak. No b
ilo je udno to to me, kada sam do ao do aut-linije kako bih ga zamijenio, navijai nis
u pozdravili kao obino: poklici su im zamrli u grlu. Shvatio sam da Unitedovi nav
ijai ne znaju to da misle o meni u tom trenutku.
- Na ijoj si ti strani? Na ijoj smo mi strani?
To je bilo vrlo neugodno. Ali, zbog te zbunjenosti navijaa postao sam jo odluniji d
a neim obilje im vrijeme koje nam je bilo preostalo do kraja. Minutu ili dvije nako
n to sam u ao, Ronaldo je zamijenjen. Pru io je izvrsnu utakmicu. On je donio pobjedu
Realu.
To su znali svi na Old Traffordu. Svi su ustali i priredili mu ovacije kakve inae
mo e dobiti samo igra Uniteda. Nije bilo va no to se inilo da ispadamo iz Lige prvaka.
Publika u Manchesteru zna to je nogomet i shvatili su da je velika ast gledati Ro
nalda. Ja sam imao vlastite razloge zbog kojih su mi Unitedovi navijai ostali u n
ajljep em sjeanju: uvijek su stajali uz mene kada mi je to bilo potrebno. No te veer
i bio sam ponosan na njih iz drugog razloga, dok sam gledao kako ga pozdravljaju
; on je podigao ruke u zrak uzvraajui im pljesak.
U ivao sam u tom Ronaldovom trenutku, ali jo sam vi e u ivao u svome. Dosuen nam je slob
odan udarac na rubu Realova esnaesterca, malo s desne strane. Da sam mogao birati
, po elio bih da je to bilo metar ili dva dalje od gola. to ste bli e golu, to br e mor
ate podii loptu i spustiti je, kako biste svladali i ivi zid i vratara. S te udalj
enosti i protiv takvog suparnika, procijenio sam svoje izglede na pedeset posto.
Taj udarac vje bao sam valjda desetak tisua puta na treningu - VVadham Lodge, Clif
f, La Baule, Bisham Abbey, Carrington - nakon to bi svi oti li kui. Uio sam kakav je
osjeaj u stopalu, nozi i cijelom tijelu kada sve izvedem kako treba. Uio sam i kak
o da to to e e izvedem kako treba. I tako, dok mi se vrtjelo u glavi i te ko sam disao,
dok mi je budunost visjela nad glavom poput utega, uspio sam iskljuiti sve to me j
e ometalo, istom lakoom kao kad gasim svjetlo. Pred vama je lopta. Iza ivog zida n
azirete bijele vratnice. Va no je mjesto na kopaki koje dolazi u doticaj s loptom i
kut udarca. Uzmete zalet. Potrite. Udarite. Nakon dugogodi nje prakse instinktivno
znate kada je lopta na putu prema golu, neobranjivo. Bio sam u zraku i prije ne
go je lopta zatresla mre u iza Casillasa. U la je. Bez obzira na okolnosti, slavio s
am svoj najbolji slobodan udarac koji sam ikad izveo u dresu Manchester Uniteda.
Kada smo izjednaili na 3:3, kao da sam bio u nekoj groznici. Osjeao sam se kao da
sam prikljuen na struju. Real je jo imao dva gola prednosti s obzirom na ukupan re
zultat, ali bio sam sigu354 \ David Beckham: Moja strana
ran da to jo nije sve. A tada, iznenada, Realovi igrai poeli su mi prilaziti i avrlj
ati sa mnom, dok se oko nas jo odvijala ta nevjerojatna utakmica. Prvo je Guti pr
otrao pokraj mene i upitao me mo emo li razmijeniti majice kad utakmica zavr i. Potom
mi se opet nasmije io Roberto Carlos:
- Hoe li doi igrati s nama?
Nakon deset minuta do ao je red na Zidanea:
- Davide? Tvoja majica?
Ja sam trao i poku avao jo ne to uiniti. Ti igrai nisu me poku avali dekoncentrirati niti
me razljutiti. Jednostavno su cijele veeri bili posve sigurni da nas mogu pobijed
iti. Pa za to onda ne bi odmah obavili formalnosti? Mo da su s pravom bili tako opu te
ni. Mo da su uvijek toliko jaki da, kad god im priprijetimo, oni samo ubace u veu b
rzinu. No, pet minuta prije kraja Ruud je izvrsno utrao u esnaesterac. Vratar nije
uspio uhvatiti njegovu loptu, ja sam se ispru io pokraj vratnice i skrenuo je pre
ko crte, a Ivan Helguera i ja zajedno smo pali na travu. Vidio sam lica navijaa i
za gola na Stratford Endu. Nisu samo slavili, nego su u ne-vjerici irili oi:
- to se tu dogaa?
Zbog njihovih golova u gostima - Ronaldovih golova - bila su nam potrebna jo dva
za prolazak. Ostalo je jo dovoljno vremena da ih zabijemo. Realov trener Vicente
del Bosque, uveo je jo jednog obrambenog igraa: prvi put u sva tri sata igre Real e
poku ati obraniti rezultat. Izveo sam centar- ut koji Ole nije uspio dobro uhvatiti
, premda je inae dobro igrao. Da je takvu ansu imao na poetku utakmice, sigurno bi
postigao pogodak. A tada nam je dosuen jo jedan slobodan udarac na rubu njihova ka
znenog prostora, gotovo u sredini. Taj put je moja lopta preletjela gredu. Ni ta o
d mog pobjednikog gola.
Pobijedili smo s 4:3, ali ukupan rezultat bio je 6:5 za Real. Vi e se ni ta nije mog
lo. Naravno, bio sam razoaran to smo ispali iz Lige prvaka. Dok smo se rukovali s
Realovim igraima, na trenuRoen i odgojen u Unitedu / 355
tak sam pomislio: da smo barem... A tada me je preplavila radost. Tih trideset m
inuta igre ispunilo me je vi e od bilo koje utakmice te sezone. Kada sam u ao kao za
mjena, navijai nisu bili odu evljeni, a nakon posljednjeg zvi duka pozdravili su me t
oplije nego ikad na Old Traffordu, barem koliko se sjeam. I inae uvijek posljednji
odlazim s travnjaka, a nakon utakmice s Realom htio sam dugo ostati na terenu i
upijati tu atmosferu. Te veeri zasigurno se nisam opra tao od Old Trafforda. Uprav
o suprotno: pomislio sam da sam uinio sve da raspr im sumnje o svojoj lojalnosti i
o tome koliko vrijedim za klub. Tih devedeset minuta bila je rije samo o momadi. A
potom sam dopustio da me preplave osjeaji i otrao sam na sve etiri strane igrali ta
kako bih zahvalio navijaima na pljesku.
Kada sam se vratio u svlaionicu, pod rukom sam nosio Gutijevu i Zidaneovu majicu.
Blistao sam od radosti. Sjeam se da mi je ef tiho rekao:
- Dobro si igrao, Davide.
Pitao sam se je li tad pomislio da je te veeri donio pogre nu odluku u vezi sa mnom
i s cijelom momadi. No to nije bilo ni mjesto ni vrijeme da mu to spomenem.
- Da. Hvala, efe.
Nikad se nisam tako brzo presvukao i oti ao s Old Trafforda. Pola sata nakon utakm
ice ve sam bio u hotelu Malmaison u Manchesteru, na veeri s Tonvjem i s Ellen Heal
y, marketin kom direktoricom Pepsija. Bio sam tako dobro raspolo en da su zacijelo m
islili da sam drogiran. Mjesecima nisam tako jasno vidio stvari ni bio tako sret
an. elio sam razgovarati o igri. O svojim golovima. O navijaima. O Ronaldu i ostal
ima. Cijele veeri sam se smije io. Neprekidno sam nazivao Victoriju, koja je poslov
no bila u Sjedinjenim Dr avama. Jo kad sam prvi put nazvao, rekao sam joj sve to se
dogodilo. No i dalje sam je nazivao i ponovno govorio isto. alio sam to nije bila
tu. Iz Malmaisona sam oti ao u Lowry, na pie s Daveom Gardnerom. Nas dvojica ponovn
o smo prokomentirali sve to se dogodilo te veeri. Morali smo. No najudnija
stvar zbila se kada sam se ve pripremao na odlazak. Katkad pomislim da su mi to n
amjestili. Do ao je neki panjolac, Realov navija. Nije dobro govorio engleski. Bilo
je tu mnogo podizanja palaca i usklika "dobra igra". Dao mi je znak da eli autogr
am. Na svojoj majici. Okrenuo se kako bih mu se potpisao na lea. Nosio je broj 7,
Raulov broj.
Kada sam se vratio u kuu u Alderlev Edge, sve je bilo mirno. Moja mama spremila j
e djecu na spavanje. Provirio sam kroz vrata, ali odluio sam da ih neu probuditi i
priati im o tome kako se tata sjajno proveo. Jo sam bio uzbuen: spavanje nije dola
zilo u obzir. Skuhao sam si rezance, natoio si pola litre ledene vode. Upalio sam
televizor: Manchester United protiv Real Madrida. Nisam snimio utakmicu. Kada s
am iza ao iz kue, osam sati ranije, na umu su mi bile posve druge stvari. To je bil
a repriza cijele utakmice. Sladio sam se rezancima, zavaljen pred televizorom. H
at-trick. Moj gol iz slobodnog udarca i onaj koji sam jedva ugurao. Slobodan uda
rac koji sam proma io: ljutio sam se na sebe dok sam to gledao. A tada je kamera u v
enkala trenera i njegovu reakciju. Sledio sam se. Napeto je gledao, nagnut prema
naprijed. Kada je lopta oti la iznad grede, okrenuo se. A kada je opet pogledao p
rema travnjaku, njegovo lice reklo mi je sve to sam trebao znati. Njegov bijes, n
jegovo razoaranje: Beckham je kriv za sve. Reagirao je kao da smo zbog mene uprav
o izgubili utakmicu. Kao da smo upravo u tom trenutku ispali iz Lige prvaka. Mo da
su svi koji su to gledali vidjeli isto to i on. Mo da ste trebali pro ivjeti protekl
ih est mjeseci da biste shvatili ono to je meni postalo jasno:
- Gotovo je. On eli da odem.
Dok su posljednje minute utakmice promicale ekranom, napokon sam shvatio. Trener
u je bilo dosta. Razvio sam se kao osoba, ini se da se njemu nije svidjelo to sam
postao. Znao sam to i prije, negdje duboko u sebi. Sada se inilo kao da sam mu do
sadio i kao igra. Kao igra u Unitedovu dresu. Zbog njegova
lica u onim sekundama nakon to sam proma io svoj drugi slobodan udarac, osjeao sam s
e kao da mi je zalupio vrata pred nosom. Cijele te veeri bio sam lebdio od sree. D
oista sam vjerovao da sam onime to sam uinio na utakmici osigurao povratak u momad.
Ni sluajno. Ako tu ef bude vodio glavnu rije - a naravno da hoe - onda je sa mnom g
otovo.
Do kraja sezone u Premier ligi ostale su jo tri utakmice: United je morao dobiti
sve tri kako bi ponovno osvojio naslov. Igrao sam u sve tri: u gostima kod Spurs
a, na domaem terenu s Charltonom i u gostima kod Evertona. I dalje su kolale glas
ine da odlazim na Bernabeu. Trener je rekao da je mislio kako e one utihnuti nako
n etvrtfinala. Nisu utihnule. ini se da neke prie nakon poetnog poticaja dobiju vlas
titi ivot. U Tottenhamu smo pobijedili s 2:0 i izmeu te i sljedee utakmice objavlji
vali su se citati iz panjolskih novina u kojima se navodilo da me Real nee kupiti.
- Nikada. Nikada. Nikada.
Sljedeeg dana svi su govorili da "ne" oito znai "da". Nije li Real prije godinu dan
a rekao da nee kupiti ni Ronalda? Neu tvrditi da mi nije godila pa nja koju mi je na
vodno posveivao Real, a i drugi klubovi. Bilo je ohrabrujue itati da me mo da ele u vr
ijeme kada se inilo da me United ne eli. Ali te spekulacije poele su mi smetati. Ht
io sam dalje igrati. Siguran sam da ni treneru nije bilo drago zbog tih ometanja
. Mo da sam zato imao osjeaj izoliranosti iako sam igrao za tim. Raspolo enje prije m
ea s Charltonom bilo je povi eno, ali na posve pogre an nain - barem to se mene tie.
Postigao sam prvi pogodak u utakmici koju smo morali dobiti da bismo i dalje ima
li prednost pred Arsenalom. Lopta se odbila i u la u gol pod nekim udnim kutom. Ni
moja reakcija nije bila uobiajena: je li ovo moja posljednja utakmica za United?
Toga tjedna su mi i mnogi drugi ljudi postavljali isto pitanje: je li to moja po
sljednja utakmica na Old Traffordu, za United? Dok sam trao prema navijaima na War
wick Road Endu, instinktivna radost zbog
pogotka mije ala se sa slutnjom da mi je to posljednji put. Klicanje je odjekivalo
stadionom. Bio sam sretan, ali sam istodobno potiskivao suze. Pobijedili smo Ch
arlton s 4:1. Pokazalo se da je to bilo dovoljno za prvo mjesto u Ligi, premda t
o nismo znali sve do sljedeeg dana, kada je Arsenal izgubio od Leedsa.
U meuvremenu smo s navijaima slavili to novo osvajanje prvenstva: ako je ovo moj o
pro taj s Old Traffordom, bio sam sretan to me mogu pamtiti po tom zgoditku. Stajao
sam pokraj Garvja i osjeao tugu dok sam se osvrtao po stadionu koji sam nazivao
svojim domom. On se nagnuo prema meni. Upitao me je to nije u redu. Odgovorio sam
mu:
- Pregovaraju s drugim klubovima.
Gary jednostavno nije htio vjerovati da je to istina. Znam da smo najbolji prija
telji. Znam i koliko voli Manchester United. On nikad ne bi po elio da odem iz klu
ba. Nakon to sam se presvukao i kad smo popili ne to u salonu, izveo sam Brooklvna
na teren da se malo loptamo. Old Trafford je bio prazan; suneve zrake jo su dopira
le preko krova tribina. Ako sam ikad bio blizu toga da se slomim, onda je to bil
o tada. Stadion je bio predivan i kao da su njime jo odjekivali glasovi 60 000 Cr
venih koji su tu bili jo prije sat vremena. No Brooklvn nije shvaao emocije koje s
u obuzimale njegovog tatu; on se samo elio igrati. To popodne bilo je pro eto gorko
-slatkim osjeajima. Drago mi je to je zavr ilo u dru tvu s mojim sinom. Ve sam se poinja
o osjeati kao da sam se pomirio sa sudbinom.
A tada se iznova sve promijenilo, posljednji put. Je li to bilo samo olak anje nak
on to smo osvojili naslov? Jesmo li se svi opustili, ukljuujui i efa? Tjedan dana ini
lo se da je sve u najboljem redu ako zanemarimo napise u novinama. Na treninzima
sam se osjeao dobrodo lim, osjeao sam se da tamo pripadam, a ef se smijao, prvi put
nakon toliko mjeseci, i alio se sa mnom kao to je to obino inio proteklih deset godi
na. Utakmica u Goodisonu bila je izlet u East Lanes Road, na kojemu smo preuzeli
trofej.
Kada smo izveli poetni udarac posljednjeg dana sezone, ve smo bili prvaci. Atmosfe
ra u svlaionici tih nekoliko tjedana bila je po-zitivnija nego ikada u mojoj kari
jeri u Unitedu. U ivao sam u tome to opet sudjelujem s dekima u svemu. Barem nekolik
o dana inilo se da oni trenuci pred televizorom, kada sam gledao kako je ef razoara
n, vi e nisu va ni. Nisam mogao povjerovati da u ikada napustiti te igrae, taj udesni n
ogometni klub. Kad smo pobijedili Everton s 2:1, u ivao sam u proslavi, kao i svi.
ak sam postigao i prvi pogodak. Budui da smo morali nadoknaivati velik zaostatak z
a Arsenalom, doista smo se morali potruditi da zaslu imo taj trofej Premier lige.
Jo od poetka godine nismo izgubili nijednu liga ku utakmicu. Nakon posljednjeg zvi duk
a, kada smo paradirali po terenu s trofejem, a i u svlaionici nakon toga, ponovno
sam se osjeao dijelom svega toga. Da ste me tog popodneva pitali hou li napustiti
United, rekao bih vam: - Ni za milijun godina!
Nikada neu zaboraviti taj osjeaj: pobjeda u Unitedovu dresu. Ali, milijun godina?
Oti ao sam za manje od pet tjedana.
Sredinom svibnja, nakon kraja sezone, dogodile su se dvije stvari. Prvo, direkto
r Uniteda Peter Kenvon rekao je da bi klub trebao razmisliti o tome da me proda
ako netko doe i ponudi dovoljno novca. Znam kako stvari zvue kad se izvade iz kont
eksta, ali to mi je zvualo posve besmisleno. Nisam elio otii. Peter mi je osobno po
stavio to pitanje godinu dana prije i ja se otada nisam predomislio. Dodu e, misli
o sam da znam to o tome misli trener, ali vjerovao sam da mo emo sve to izgladiti a
ko me klub jo eli. Sada mi je sve to zvualo kao da me ne eli. etrnaestog svibnja ponu
dili su mi novi ugovor. Znam da su neki navijai vjerojatno pomislili: pa, ako si e
lio ostati na Old Traffordu, za to ga nisi jednostavno potpisao? Mo da je to pomisli
o i trener.
Moj prethodni ugovor, potpisan manje od godinu dana prije, dogovarao se godinu i
pol. Klub je bio vrlo fer i otvoren u pregovorima sa mnom. A sada su mi odjedno
m stavili novi ugovor pod
nos, kao da ele rei: potpi i ovo ili zaboravi sve. Unato svemu to su neki ljudi tada g
ovorili ili pisali, moja budunost u Unitedu nikad nije ovisila o ponuenom novcu. Z
apravo, novi ugovor ukljuivao je i povi icu. Sjeam se kako sam s ocem razgovarao o t
ome kako se osjeam:
- Iz Uniteda bih oti ao samo kad bih zakljuio da klub to eli. A sada mi se ini da je
klubu prilino svejedno.
Nije bilo vrijeme da sjedim kod kue i ekam razvoj situacije. Uostalom, ja ionako n
i na to nisam mogao utjecati. Otputovao sam s reprezentacijom u Ju noafriku Republik
u na prijateljsku utakmicu. I taj izlet zavr io je u bolnikim kolima, jer sam poetko
m utakmice slomio jednu kost u ruci. Potom, povratak kui i urno pakiranje za ljetn
e praznike u Sjedinjenim Dr avama. Ta putovanja tamo-amo ba su mi odgovarala: uprav
o u skladu s mojim raspolo enjem. Nisam znao to e se dogoditi: jedan dan bih mislio
da mi je vrijeme u Unitedu isteklo, a sutradan da bi se sve jo moglo srediti tako
da ostanem. Tony me je obavje tavao o dogaajima u Engleskoj. Uvijek je odr avao dobr
e odnose s ljudima u Unitedu - osim s trenerom - i obje strane bile su iskrene u
vezi s onim to se zbivalo. Klub je razgovarao s nekim velikim panjolskim i talija
nskim klubovima. To je inio i moj agent.
Ja sam smatrao da je tada jo bilo mogue da potpi em ugovor s Unitedom. Usprkos svemu
, uglavnom sam to i dalje elio. Zbog toga je ono to se dogodilo bilo poput munje i
z vedra neba. U Sjedinjenim Dr avama odsjeli smo u hotelu u pustinji i opu tali se,
daleko od svega. Jednog jutra sam se probudio i na mobilnom telefonu ugledao por
uku od Davea Gardnera?
- Jesi li vidio to je na vijestima? Ne smeta ti to se pria? Dok sam bio u Americi,
znao sam da je kod kue bilo pria u
kojima se tvrdilo da ja jurim okolo poku avajui ostaviti dojam prezauzetosti, kako
bih stekao popularnost u SAD-u. Pretpostavio sam da Dave govori o tome. Zato sam
mu poslao SMS-poruku:
- Nema veze. Ne brini se zbog toga.
Nekoliko minuta potom nazvao me je Tony i razjasnio mi o emu se zapravo radi, a t
a pria zaprepastila je i njega samoga: Znao je - svi su znali - da je Barcelona b
ila jedan od klubova koji su bili zainteresirani za mene i da je jedan od kandid
ata za predsjednika kluba na Nou Campu obeao da e me dovesti u panjolsku ako pobije
di. No, izjava za novinstvo koju je objavio Manchester United i la je mnogo dalje
od toga. Tony mi ju je proitao:
"Manchester United potvruje da su se du nosnici kluba sastali s Joanom Laportom, vo
deim kandidatom za predsjednika Barcelone. Rezultat tih sastanaka je ponuda Barce
lone za transfer Davida Beckhama. Ta ponuda ovisi o ispunjenju odreenih uvjeta; d
va nu na uvjeta su: prvo, da g. Laporta u nedjelju, 15. lipnja bude izabran za pre
dsjednika, i drugo, da Barcelona potom postigne dogovor s Davidom Beckhamom o nj
egovu osobnom ugovoru. Manchester United potvruje da e u sluaju ispunjenja navedeni
h uvjeta ponuda biti prihvaena."
Je li se to zemlja upravo zatresla? Nisam mogao vjerovati svojim u ima. Ni rijei od
trenera, ni rijei ni od koga u klubu, nakon dvanaest godina provedenih u Unitedu
. Samo suha, slu bena izjava s datumom 10. lipnja: prodajemo ga. Uz du no po tovanje,
g. Laporta jo nije ni postao predsjednik, a ve je sklopio posao. Bilo je to kao da
jedva ekaju da me se rije e. Mo da su mislili da vrijedim vi e prije izbora predsjedni
ka Barcelone nego to u vrijediti nakon toga. Jednostavno sam sjeo na pod. Da, bio
sam i ljutit. Vijesti mi se nisu svidjele, a budui da sam saznao za njih poslije
svih ostalih, bile su i poni avajue. Tony i ja razgovarali smo o tome to treba rei i
uiniti. Popodne je SFX objavio izjavu u moje ime:
"David je vrlo razoaran i iznenaen tom izjavom i smatra da je poslu io kao pijun u i
zborima za predsjednika Barcelone. Davidovi savjetnici ne planiraju se sastati s
g. Laportom ni s njegovim predstavnicima."
Danas znam da je Manchester United po alio zbog toga to je sve iza lo na vidjelo na t
aj nain. Bili su pod pritiskom, ne samo

medija nego i klupskih dioniara: ako se ne to dogaa, poslovni ljudi moraju znati za
to. No, to se mene tie, nije bila rije o tome. Upravo sam uo istinu, zar ne? Ne samo
da sam na prodaju, nego su me donijeli u kolicima sve do blagajne. Ne to u meni j
e puknuto. Cijele sezone nisam bio siguran u svoj odnos s trenerom Manchester Un
iteda. A sada se prvi put uru avao i moj odnos s klubom. To mi je slomilo srce. Mo
rao sam ozbiljno poeti razmi ljati o karijeri izvan Old Trafforda, nakon to sam cije
li ivot znao da samo elim igrati za United.
Barcelona je velik klub: povijest, tradicija, igrai, sve. Bio sam poa en time to su me
eljeli u svojim redovima. Bio sam isto tako poa en kad sam uo da se za mene zanimaju
i dva velika talijanska kluba. No, duboko u sebi, kada sam shvatio da mo da konano
ipak odlazim s Old Trafforda, znao sam da postoji samo jedan klub kojem sam se el
io pridru iti. Klub velik poput Uniteda, a godinama ak i uspje niji od njega. Momad u
kojoj su neki od najboljih igraa na svijetu. S nogometnog stajali ta, nije bilo bol
jeg rje enja. Tim vi e to nam je predsjednik kluba, Florentino Perez, dao do znanja d
a se zanima za mene. Da, to je morao biti Real Madrid.
No ta odluka nije se odnosila samo na nogomet. Trebalo je misliti na toliko toga
. U na em ivotu do lo bi do velikih promjena - za mene, Victoriju i djecu - i isprva
nismo znali ni kako da uope ponemo razmi ljati o tome. Victoria, koja ima vlastitu k
arijeru, tada je prvi put bila suoena s tako va nom odlukom da je imala dojam kako
joj stvari izmiu iz ruku. Za deke, to bi znailo da se mijenja sve na to su navikli.
Za sve nas, to bi znailo nov jezik, novu kulturu, nov ivot. Victoria i ja smo razg
ovarali. Razgovarali smo i s na im obiteljima i prijateljima. No, mo ete stalno razg
ovarati o neemu a da nimalo ne razjasnite stvari, zar ne? Bio sam apsolutno sigur
an samo u jedno: ako ne odem s obitelji, onda uope neu ii nikamo.
Vratili smo se u Englesku, a nakon dva dana trebali smo otputovati na Daleki ist
ok, na promotivnu turneju koja je bila dogovorena
nekoliko mjeseci prije. Bio sam odluan: neemo otputovati na drugi kraj svijeta pri
je no to zakljuimo to emo uiniti.
Nedjelja, 15. lipnja u kui u Savvbridgevvorthu. Sunano je: savr en dan za obiteljski
ro tilj. Svi su se okupili kako bi nam pomogli u dono enju najte e odluke s kojom smo
ikada bili suoeni. Ostati u Manchesteru i potpisati taj novi ugovor? Ili otii iz
Engleske? I - kamo? Nekim sluajem, toga dana odvijali su se i izbori za predsjedn
ika kluba Barcelona. Prije svega morao sam razgovarati s Unitedom. Znao sam da j
e trener na ljetovanju i stoga sam nazvao Petera Kenvona. Morao sam tono znati u
kakvom sam polo aju. Upitao sam ga to klub misli o cijeloj situaciji i to ka e trener.
- Pa, Davide, da budem iskren, nama se ini da odnos izmeu tebe i trenera vi e nikada
nee biti kao nekad.
Kada sam ga upitao to on osobno misli o svemu tome, Peter se ba i nije elio izjasni
ti. Tada sam ga upitao to bi on uinio da je na mom mjestu.
- Pa, kad razmislim, rekao bih da si s nama pro ivio prekrasne godine, ali ti se n
udi ne to drugo, to bi mogao biti velik izazov za tebe.
uo sam ono to sam i oekivao. Premda to nije bilo ono to sam elio uti: da United eli da
ostanem. Rekao sam:
- Znam to misli trener. Sad znam to mislite i vi. Mo da je do lo vrijeme da potra im ne to
drugo.
Nisam izriito rekao da odlazim. No, g Kenyon ipak mi je zahvalio na svemu to sam ui
nio za Manchester United. inilo mi se da je klub donio odluku. Sada je bio red na
meni.
Vratio sam se pripremanju ro tilja, a oko sat vremena nakon toga telefonirao sam p
redsjedniku Reala Florentineu Perezu. Tony je poznavao gospodina Pereza otprije,
a ja sam tada prvi put razgovarao s njim. Bilo je to uoi njihove pretposljednje
utakmice te sezone. Znao sam da je sin gospodina Pereza bolestan i po elio sam mu
brz oporavak. Za elio sam sreu i Realu, koji je gostovao kod gradskog rivala Atleti
ca. Bila je to sama zavr nica La Lige.
Real je morao pobijediti Atletico kako bi imao izgleda da pretekne Real Sociedad
u utrci za naslov. Bila je to va na utakmica: bilo mi je pomalo i neugodno zbog t
oga to ga razmi ljanje o transferu mo da ometa da joj se posveti koliko bi elio. No mi
slio sam da moram razgovarati s gospodinom Perezom prije no to donesem odluku. On

je htio znati na emu stojimo.
- Trenutno sam jo uvijek igra Manchester Uniteda i dok ovdje ne rije im stvari, ne b
ih smio razgovarati o transferu u Real.
Real je kontaktirao United. A United je bio spreman za razgovore. Gospodin Perez
uistinu je izuzetan ovjek. Moan je, ali se ne razmee. Kada ga slu ate, nadahnjuje va
s. Nadahnuo me je i toga dana, premda sam slu ao glas prevoditelja:
- Razumijem. Davide, elim ti rei samo ovo: ako doe u Madrid, nikada to nee po aliti. Ne
trebamo te zbog publiciteta i prodaje majica. Mislim da si ti jedan od najboljih
igraa na svijetu i vjerujemo da bi s tobom na a momad bila jo bolja.
Kada sam spustio slu alicu, znao sam to treba uiniti nogometa David Beckham. No, valj
alo je donijeti i va nu obiteljsku odluku, i nakon ro tilja satima smo razgovarali o
tome. Neko vrijeme i Tony je bio s nama. Razgovarao je s mamom, a poslije toga
i s tatom, preko telefona. Objasnio je situaciju i Victorijinim roditeljima. Zat
im nam je rekao:
- Zna koje su mogunosti. Ostati u Unitedu, preseliti se u Madrid ili otii u neki dr
ugi klub koji se zanima za tebe. Ti ne mora misliti o detaljima - ugovorima, novc
u, ni o emu. Ti i Victoria samo morate odluiti to bi bilo najbolje za vas kao obite
lj. to god da odluite, mi emo se potruditi da se to i ostvari.
Te veeri su stvari koje su se na poetku doimale stra nima -otii iz Engleske, doseliti
se u novu zemlju, nauiti nov jezik -poele izgledati kao prilika za sve nas. Bio s
am tako ushien pomi lju na Real Madrid da mi je bilo lak e prihvatiti Madrid kao grad
, a i kao nain ivota. Victoria nije imala taj motiv za preseljenje, ali imala je d
ovoljno hrabrosti da prizna da je to ispravna
odluka. Ako budemo zajedno, to bi moglo biti ne to veliko za sve nas. Posljednjih
godinu dana propatila je sa mnom i dobro je znala koliko sam bio nesretan kada s
u stvari u Manchesteru po le ne eljenim smjerom. Savr eno je shvaala situaciju.
- ini se da te United ne eli. Real ka e da te treba. I sada eli igrati za njih. Ja i d
eki elimo biti s tobom. Idemo.
Tonvja sam nazvao u dva ujutro.
- Real Madrid. To je bilo sve.
Bolje reeno, to je bilo sve to se mene tie. Victoria i ja u utorak naveer otputovali
smo za Japan. U Realu su htjeli sve odmah rije iti kaki bi se usredotoili na La Li
gu. U nedjelju su pobijedili Atletico s 4:0, a Celta Vigo pobijedio je Real Soci
edad s 3:2. Ako pobijede na svom stadionu u nedjelju, bit e prvaci panjolske, dvad
eset deveti put. Tony je elio da sklopimo ugovor - barem u grubim crtama - prije
nego to otputujemo. Bilo je vrijeme da doe kraj svim spekulacijama. No, to je lak e
rei nego uiniti. Znam koliko su se moj odvjetnik Andrevv, moj knjigovoa Charles i T
ony, Sam i ostali u SFX-u trudili tih 48 sati. Kao i ljudi u Madridu, koji su se
morali dogovoriti i s upravom Uniteda. Pomoglo mi je to to je vrlo jednostavno p
otpisati za Real: svi igrai dobivaju gotovo jednake ugovore; samo se dogovorite o
plai, a prava na upotrebu va eg lika u propagandne svrhe dijelite pola-pola. Pomog
lo je i to to su nam vjerovali i vodili su pregovore izravno, bez agenta. No uvij
ek morate raspraviti o detaljima, a nu nost prevoenja malo je usporavala stvari. Na
pokon, 17. lipnja naveer u naelu smo se slo ili oko nadoknade za transfer i odredaba
mog ugovora. Victoria i ja ve smo bili na aerodromu. Pripremali smo se za ukrcav
anje kada je nazvao Tony:
- Sve je sreeno. Kladim se da oko tebe sad kljocaju fotoaparati, zar ne?
I bilo ih je. Novinari su nas pratili dok smo urno prolazili kroz koridor.
- Pa, samo imajte da umu da e to biti prve fotografije vas dvoje na putu prema no
voj pustolovini, prema novom svijetu. Sve je dogovoreno. U ivajte.
Tiho sam rekao Victoriji:
- Gotovo je.
I odjednom se zabrinutost na licima dvoje ljudi koji ure na avion u trenutku rasp
r ila: nasmije ili smo se od uha do uha. Imali smo karte za Tokio, ali ve smo znali d
a putujemo u nov ivot.
Turneja je bila zanimljiva: snimanje nekoliko televizijskih reklama, fotografske
seanse, susreti sa sponzorima i javni nastupi u Japanu, Tajlandu, Maleziji i Vi
jetnamu. Ljudi su bili uzbueni zbog toga na eg dolaska, a kada je avion sletio, bil
i su uzbueni zbog vijesti da sam pristupio Realu. Mi u Engleskoj jo ne shvaamo stra
st koju na Dalekom istoku osjeaju prema nogometu. Bili smo usred vrtloga. inilo se
da nam je ispunjena svaka minuta svakog dana. Ali, zbog srdanog prijema na koji
smo Victoria i ja posvuda nailazili i zajedno u njemu u ivali, taj posjet bio je n
e to vi e od poslovnog putovanja. Dok se sve jo rje avalo, Victoria se doimala napetom
i osjeala se nesigurnom. Sada je sve bilo sreeno i ona se prepustila uzbuenju, goto
vo isto kao i ja: radovali smo se onome to nas eka.
Sve se to dogodilo tako brzo. Tog mjeseca osjeao sam se kao da jedva pratim tempo
, kao da se te ko nosim s onim to nam se dogaalo. To je pria mog ivota: nove pustolovi
ne pojavljuju se tako brzo da nikad nema vremena za razmi ljanje o onoj koja je up
ravo zavr ila. No iznenada, jednoga dana u Tajlandu, ono to se dogaalo kao u ubrzano
m filmu odjednom se usporilo tako da sam uspio jasno sagledati stvari. Uvijek je
rije o istim pitanjima; samo treba imati dovoljno vremena da ih stignete postavi
ti:
"Tko si ti? to si radio? Kamo ide ?" Jedan lijep dan proveli smo na pla i kod Hua Hin
a. Snimali smo videospot i fotografije za japanskog sponzora TBC. Priroda je bil
a predivna: blago sunce, male vile pod palmama uz etali te, pijesak i more, tako bi
stro da
niste mogli odrediti gdje prestaje pla a, a poinje more. U stankama snimanja odmara
li smo se u viseim mre ama i promatrali u urbane fotografe koji su se trudili uvjerit
i jedni druge, a i promatrae, da doista marljivo rade. Kao to se to obino dogaa na s
nimanjima, kako vrijeme prolazi pritisak raste i na kraju treba obaviti sve u za
dnji as. Ljudi postaju pomalo razdra ljivi, u urbani i umorni. Za posljednju fotograf
iju oti li smo na pla u. Pojavilo se osam tajlandskih djeaka, u dobi od devet ili des
et godina: valjda su se negdje skrivali kako bi se pojavili u najva nijem trenutku
. Pokazalo se da je to najva niji trenutak i za mene. Snimali smo sekvencu u kojoj
ja igram nogomet s njima: nije bilo golova: samo smo natjeravali loptu po pijes
ku. Dali su nam neku staru, ofucanu loptu. Redatelj nam je rekao:
- Vi samo igrajte. Kamerman e vas pratiti kako najbolje bude mogao.
Ja i deki bili smo samo u kratkim hlaama. Bili smo bosi, da bismo u ivali u pijesku.
Trali smo tamo-amo i dodavali loptu jedni drugima. Izvodio sam male, jednostavne
trikove i dodavao loptu onima za koje bih u tom trenutku pomislio da igraju na
mojoj strani. Na toplom povjetarcu tog popodneva, odjednom sam osjetio kao da le
bdim. Mogao bih biti otac nekom od tih djeaka. Svi oni mogli bi biti ja, djearac k
oji se znoji u utakmici malog nogometa u parku Chase Lane. Ti deki znali su igrat
i. Shvatio sam da sam tada prvi put zaigrao nakon ozljede u susretu s Ju noafrikom
Republikom u Durbanu. Kamermanu nismo nimalo olak avali posao: na njega smo i zabo
ravili. Bili smo posve obuzeti igrom. Djeaci su uvijek bili takvi, a uvijek e takv
i i biti - ukljuujui i mene.
Te veeri u hotelu ne to smo pojeli i oti li na poinak. Mislim da su me putovanja izmor
ila. Koliko dugo sam spavao? Dva sata? Tri? Kada sam otvorio oi, jo je bio mrak. V
ictoria je le ala pokraj mene i spavala dubokim snom. Nije me probudilo ne to to sam
sanjao, niti i ta drugo: neko vrijeme sam mirno le ao, oekujui da u opet utonuti u san.
Nisam bio uznemiren: moje tijelo jednos368 \ David Beckham: Moja strana
tavno je odluilo da je vrijeme za ustajanje. Nisam ni ta mogao protiv toga. Poeo sam
razaznavati stvari u sobi. Izvukao sam se ispod mre e koja nas je titila od komara
ca i oti ao u kupaonicu. Prona ao sam bocu vode i bosih nogu tiho se uputio po ugodn
o hladnom, drvenom podu natrag prema krevetu. Mislio sam da Victoria ne bi eljela
da je probudim radi avrljanja. Televizor je bio dovoljno daleko od kreveta i pom
islio sam: Ako sti am zvuk, neu je probuditi. Rukom sam pipao po niskom stoliu dok n
isam prona ao daljinski upravlja. Oprezno sam dovukao naslonja tik do ekrana. Upalio
sam televizor i zavalio se.
uo sam onaj poznati zvuk pucketanja elektriciteta i slika je izronila na povr inu.
Dok su se stvari izo travale na ekranu, u toj mranoj sobi na drugom kraju svijeta,
otvorio sam usta od iznenaenja. Pa ja gledam momad u posve bijelim dresovima! Prot
ivnici su u crvenim dresovima s bijelim prugama. Poku ao sam prepoznati pojedine i
grae. Ovo je Luis Figo. To je Real Madrid. Evo i Zidanea, upravo dodaje s deset m
etara od kaznenog prostora, pokraj brania, prema Ronaldu koji juri. Taj veliki ig
ra nije morao ak ni poremetiti ritam koraka. Udario je loptu u trku, s petnaest me
tara, pokraj vratara u kut mre e. Tu je i Roberto Carlos, koji skae na njega. Na ek
ranu se pojavljuje natpis: Real Madrid 3, Atletic Bilbao 1. Dobro: ionako sam ut
i ao zvuk.
A tada sam shvatio. Gledam kako Real dr i loptu ve nekoliko minuta; igrai dodaju jed
ni drugima, elegantno prolaze protivnike igrae, ekajui da proe preostalih dvadeset mi
nuta. Tisuama kilometara daleko, Real upravo osvaja La Ligu. Zbog vremenske razli
ke, usred noi gledam prijenos u ivo. Odjekuje posljednji zvi duk i poinje slavlje. S t
ribina dolijeu vrpce i konfeti. Nad Madridom pr ti vatromet. Reflektori se gase, sv
e postaje crno - na trenutak sam pomislio da mi se pokvario televizor - a tada s
e reflektori usmjeravaju na Realove igrae u bijelim majicama s natpisom: "Campeon
es 29". Nose trofej -svoj trofej - uz aut-liniju, ple u oko njega, pru aju ga prema
sve etiri tribine stadiona Santiago Bemabeu.
Gledam bez daha. Upijam taj spektakl. To je pogled u moju budunost. Na drugom kra
ju sobe nazirem Victorijin obris pod plahtama: moja ena jo vrsto spava. Nema potreb
e da je budim, pa ak ni zbog ovoga. Uskoro emo oboje i sami biti ondje.
Sjedim sam; noge sam savio pod bradu; skutrio sam se u naslonjau pred televizorom
, na svje em zraku svitanja. Prolaze me marci i shvatim da se smije im: djeak iz Ching
forda. Roen i odgojen u Unitedu. A igrat e za Real Madrid.
Karijera u brojkama
Osobni podaci
Puno ime: David Robert Joseph Beckham
Mjesto i datum roenja: Leytonstone, 2. svibnja 1975.
Roditelji: Sandra i Ted. Sestre: Joanne i Lynne
O enjen: 4. srpnja 1999.
Supruga: Victoria Caroline Adams Beckham
Sinovi: Brooklyn Joseph Beckham, r. 4. o ujka 1999.
Romeo Beckham, r. 1. rujna 2002. Visina: 180 cm. Te ina: 75 kg
Poeci karijere
Kao junior, igrao za Ridgeway Roverse; pobjeda u malonogometnom turniru
U dobi od 11 godina pobijedio u natjecanju Bobby Charlton
Soccer Skills Competition
Igrao za pionirsku momad VValtham Foresta
Malcolm Fidgeon regrutirao ga je za Manchester United
Predstavljao Essex Schools kao uenik
Pohaao kolu za usavr avanje Tottenham Hotspura
8. srpnja 1991. - ulanio se u Manchester United
Osvojio Juniorski FA kup 1992.
23. rujna 1992. - prvi nastup u momadi, u Coca Cola kupu u Brightonu 22. sijenja 1
993. - potpisao profesionalni ugovor
Osobni sponzori
adidas Castrol
Marks & Spencer
Meiji
Pepsi
Police sunglasses TBC
Tsubasa Systems Upper Deck Vodafone
Va ni trenuci
7. prosinca 1994.
19. kolovoza 1995.
17. kolovoza 1996.
1. rujna 1996.
26. lipnja 1998.
15. studenog 2000.
srpanj 2001.
9. svibnja 2002. 10. svibnja 2002. lipanj 2002.
21. svibnja 2003. 13. lipnja 2003.
1. srpnja 2003.
Debi u Ligi prvaka (protiv Galatasarava) Prvi gol u Premier ligi (protiv Aston V
ille) Gol sa sredine igrali ta (protiv VVimbledona) Debi u reprezentaciji (protiv
Moldavije) Prvi gol za reprezentaciju (protiv Kolumbije) Kapetan reprezentacije
(protiv Italije)
Prvi sporta na naslovnici
asopisa Face
Susret s Tonvjem Blairom
Susret s Njezinim Velianstvom
Prvi mu karac na naslovnici
asopisa Marie Claire
Susret s Nelsonom Mandelom
Dobio nagradu OBE za postignua
na terenu i izvan njega
Potpisao za Real Madrid
Statistiki podaci Statistika po sezonama
Sezona Natjecanje Broj
USao
Zamije- Gotovi uti Crveni
nastupa kao
njen Kartoni Kartoni
zamjena
1992-93.
Liga kup
1
1
0
0
0
0
1994-95.
Liga prvaka
1
0
0
1
0
0
1994-95.
FA kup 2
1
1
0
0
0
1994-95.
Premier liga
4
2
1
0
0
0
1994-95.
Liga kup
3
0
0
0
0
0
1994-95.
Trea liga
5
1
0
2
0
0
1995-96.
FA kup 3
0
1
1
1
0
1995-96.
Premier liga
33
7
5
7
4
0
1995-96.
Liga kup
2
0
0
0
2
0
Karijera u brojkama / 373
1995-96.
Kup UEFA
2
0
1
0
0
0
1996-97.
Liga prvaka
10
0
1
2
1
0
1996-97.
Premier liga
36
3
3
8
6
0
1996-97.
FA Communitv Shield
1
0
0
1
0
0
1996-97.
FA kup 2
0
0
1
0
0
1997-98.
Liga prvaka
8
0
1
0
0
0
1997-98.
Premier liga
37
3
2
9
6
0
1997-98.
FA Communitv Shield
1
1
0
0
0
0
1997-98.
FA kup 4
0
0
2
0
0
1998-99.
Liga prvaka
12
0
0
2
2
0
1998-99.
Premier liga
34
1
6
6
5
0
1998-99.
FA Communitv Shield
1
0
0
0
0
0
1998-99.
FA kup 7
0
0
1
1
0
1998-99.
Liga kup
1
0
0
0
0
0
1999-00.
Liga prvaka
12
0
0
2
5
0
1999-00.
Premier liga
31
1
7
6
6
0
1999-00.
Evropski Super kup
1
0
0
0
0
0
1999-00.
FA Communitv Shield
1
0
0
1
1
0
1999-00.
FIFA svjetsko
klupsko prvenstvo
2
0
0
0
0
1
1999-00.
Interkontinentalno
prvenstvo
1
0
0
0
0
0
2000-01.
Liga prvaka
12
0
3
0
3
0
2000-01.
Premier liga
31
2
3
9
3
0
2000-01.
FA Communitv Shield
1
0
0
0
0
0
2000-01.
FA kup 2
0
1
0
1
2001 -02.
Liga prvaka
13
0
3
5
2001 -02.
Premier liga
28
5
4
11
2001 -02.
FA Com munitv Shield
1
0
0
0
2001-02.
FA kup 1
0
0
0
0
2002-03.
Liga prvaka
13
3
3
3
2002-03.
Premier liga
31
4
2
6
2002-03.
FA kup 3
0
2
1
0
2002-03.
Liga kup
5
0
0
1
Ukupno
Natjecanje Broj
nastupa
Premier liga 265
Liga prvaka 81
FAkup 19
Liga kup 12
FA Communitv Shield 6
Trea liga 5
FA kup 5
Kup UEFA 2 FIFA Svjetsko
klupsko prvenstvo 2 Interkontinentalno
prvenstvo 1
Europski Super kup 1
U ao Zamije- Gotovi uti Crveni kao njen Kartoni Kartoni
zamjena
28
33
62
41
0
3
11
15
12
0
0
3
5
2
0
1
0
1
3
0
1
0
2
1
0
1
0
2
0
0
1
2
1
1
0
0
1
0
0
0
0
1
0
0
1
0
0
0
0
0
0
0
0
0
0
Poasti
Momadske
1992. FA juniorski kup
1995-96.
Premier liga
1996. FA kup
1996. FA Charitv Shield
1996-97.
Premier liga
1997. FA Charity Shield
1998-99.
Premier liga
1999. FA kup
1998-99.
Liga prvaka
1999. Interkontinentalni kup
1999-2000.
Premier liga
2000-01.
Premier liga
2002-03.
Premier liga
Osobne
1996. Igra mjeseca Premier lige
1996. Mladi igra godine po izboru Sky Sports i Panasonica
1997. Mladi igra godine po izboru PFA
1997. Nagrada Sir Matt Busby
1999. Europski igra godine (2. mjesto)
0
0
6
0
0
1
5
0
0
0
0
0
0
0
0
2000. Svjetski nogometa godine (2- mjesto)

2000. Igra godine po izboru Nationvvide Football Avvards
2001. Najkorisniji igra 2000/01. po izboru VVestern Uniona
2001. Britanski Sporta godine 2001
2001. Osoba godine po izboru BBC Sportsa
2001. FIFA-in svjetski nogometa godine (2. mjesto)
2001. Europski nogometa godine (4 mjesto)
Utakmice u Premier ligi
Jubilarne utakmice za Manchester United
Utak- Sezona Datum Domai
Gosti Gotovi
mica
1
1994-95.
02/04/95
Man Utd 0
Leeds 0
10
1995-96.
16/09/95
Man Utd 3
Bolton 0
50
1996-97.
16/11/96
Man Utd 1
Arsenal 0
100
1997-98.
21/02/98
Man Utd 2
Derby 0
200
2000-01.
25/02/01
Man Utd 6
Arsenal 1
250
2002-03.
28/12/02
Man Utd 2
Birmingham
0
1
Min.
73
Golovi za klub
Sezona Datum Domai Gosti Natje
Golovi Min
canje
1994-95.
07/12/94
Man Utd Galatasaray
Liga prvaka
37
1994-95.
04/03/95
Preston NE
Doncaster R
Trea
56
1994-95.
11/03/95
Preston NE
Fulham Trea liga
1995-96.
19/08/95
Aston Villa
Man Utd Premier liga
82
1995-96.
28/08/95
Blackburn
67
1995-96.
22/11/95
Coventry
57
1995-96.
31/03/95
Man Utd Chelsea Premier liga
1
1995-96.
31/03/96
Bolton Man Utd Premier liga
1
1995-96.
31/03/96
Man Utd Chelsea FA kup
1
1995-96.
28/04/96
Man Utd Nottm Forest
Premier liga
' 44,54
1996-97.
11/08/96
Man Utd New castle
FA Community Shield
1
86
1996-97.
17/08/96
VVimbledon
90
1996-97.
04/09/96
Derby Man Utd Premier liga
1
1996-97.
25/09/96
Man Utd Rapid Vienna
Liga prvaka
27
1996-97.
12/10/96
Man Utd Liverpool
Premier liga
23
1996-97.
16/10/96
Fenerbahce
Man Utd Liga prvaka
55
1996-97.
26/10/96
Southampton
41
1996-97.
08/12/96
West Ham
75
1996-97.
26/12/96
Nottm Forest
25
1996-97.
05/01/97
Man Utd Tottenham
FA kup
82
1996-97.
12/01/97
Tottenham
0
0
0
0
0
1
liga
1
1
50
1
1
61
5
59
2
1
38
1
1
1
1
1
1
1
1
76
1996-97.
1997-98.
78
1997-98.
1997-98.
66,76
1997-98.
70
1997-98.
1997-98.
82
1997-98.
89
1997-98.
38
1997-98.
1998-99.
90
1998-99.
64
1998-99.
48
1998-99.
1998-99.
1998-99.
44
1998-99.
1998-99.
46
1998-99.
52
1999-00.
22/02/97
13/08/97
Chelsea Man Utd Premier liga

1
Man Utd Southampton
Premier liga
27/08/97
22/11/97
Everton Man Utd Premier liga

1
VVimbledon
06/12/97
Liverpool
04/01/98
18/02/98
Chelsea Man Utd FA kup

2
Aston Villa
23,28
1
06/04/98
Blackburn
18/04/98
Man Utd Newcastle
04/05/98
15/08/98
Man Utd Leeds Premier liga

1
Man Utd Leicester
Premier liga
16/09/98
Man Utd Barcelona
Liga prvaka
17/10/98
Man Utd VVimbledon
Premier liga
04/11/98
21/03/99
03/04/99
Man Utd Brondby Liga prvaka

1
Man Utd Everton Premier liga
1
VVimbledon
7
67
1
14/04/99
01/05/99
Arsenal Man Utd FA kup

1
Man Utd Aston Villa
Premier liga
17
1
16/05/99
Man Utd Tottenham
01/08/99
Arsenal Man Utd FA Community

Shield
1
36
D. Zagreb
Man Utd Liga prvaka
1999-00.
27/10/99
32
1999-00.
29/01/00
87
1999-00.
18/03/00
33
1999-00.
25/03/00
79
1999-00.
01/04/00
66
1999-00.
19/04/00
64
1999-00.
22/04/00
7
1999-00.
06/05/00
34
2000-01.
22/08/00
39
2000-01.
26/08/00
5
2000-01.
05/09/00
85
2000-01.
23/09/00
2000-01.
21/10/00
2000-01.
04/11/00
68
1
29
2
Man Utd Middlesbro
Premier liga
1
58
1
1
1
Premier liga
Premier liga
Leicester
Bradford
Man Utd VVest Ham
Premier liga
Man Utd Real Madrid
Liga prvaka
Southampton
Man Utd Tottenham
1
1
1
Premier liga
Ipsvvich
VVest Ham
Premier liga
Man Utd Bradford
Man Utd Chelsea Premier liga

1
Man Utd Leeds Premier liga
1
Coventrv
39
50
1
37
2000-01.
18/11/00
Man City
1
2
2000-01.
30/12/00
Nevvcastle
1
25
2000-01.
28/04/01
Middlesbro
1
84
2001-02.
19/08/01
Man Utd Fulham Premier liga
1
35
2001 -02.
22/08/01
Blackburn
1
78
2001-02.
08/09/01
Man Utd Everton Premier liga
1
90
2001-02.
18/09/01
Man Utd Lille Liga prvaka
1
90
2001-02.
29/09/01
Tottenham
1
87
2001 -02.
10/10/01
Olympiakos
Man Utd Liga prvaka
1
66
2001-02.
04/11/01
Liverpool
1
50
2001-02.
13/01/02
Southampton
1
45
2001-02.
02/02/02
Man Utd Sunderland
Premier liga
1
25
2001-02.
26/02/02
Man Utd Nantes Liga prvaka
1
18
2001-02.
06/03/02
Man Utd Tottenham
Premier liga 2
15,64
2001-02.
16/03/02
VVest Ham
Man Utd .
Premier liga
16,88
2001-02.
19/03/02
Boavista
Man Utd Liga prvaka
1
51
2001-02.
02/04/02
Deportivo
Man Utd Liga prvaka
1
15
2002-03.
23/08/02
Chelsea A
1
26
2002-03.
27/08/02
Man Utd Zalaegerszeg
Liga prvaka
1
15
2002-03.
05/11/02
Man Utd Leicester
Liga kup
1
80
2002-03.
28/12/02
Man Utd Birmingham
Premier liga
1
73
2002-03.
01/01/03
Man Utd Sunderland
Premier liga
1
81
2002-03.
04/01/03
Man Utd Portsmouth
FA kup
1
17
2002-03.
15/03/03
Aston Villa
1
12
2002-03.
23/03/03
Man Utd Real Madrid
Liga prvaka
2
71,85
2002-03.
03/05/03
Man Utd Chariton
Premier liga
1
1
2002-03.
11/05/03
Everton Man Utd Premier liga
1
42
Ukupno golova za klub: 88
Golovi za englesku reprezentaciju
Datum Natjecanje
Domai Gosti Kod
U
Minuta
kue
gostima
26/06/98.
SP XVI, zav. tur. sk. G Kolumbija
Engleska
0
2
29
24/03/01.
SP XVII, kv. Europa sk. 9
Engleska
Finska 2
1
50
25/05/01.
Prijateljska
Engleska
Meksiko 4
0
29
06/06/02.
Grka Engleska
0
2
87
06/10/01.
Engleska
Grka 2
2
90
10/11/01.
Engleska
vedska 1
1
28 (11 m)
07/06/01.
SP XVII, zav. tur. sk. F
Argentina
Engleska
0
1
44 (11 m)
12/10/02.
EP XIII, kv. sk. 7
Slovaka
Engleska
1
65
16/10/02.
EP XIII, kv. sk. 7
Engleska
Makedonija 2
2
13
29/03/03.
EP XIII, kv. sk. 7
Lihten tajn
Engleska
0
2
53
02/04/03.
EP XIII, kv. sk. 7
Engleska
Turska 2
0
90 (11 m)
Ukupan broj golova za reprezentaciju: 11
Vrsta gola
Slobodni Otvorena 11m Ukupno
udarci igra
Manchester United 30 54 4 88
Engleska 6 2 3 11
% 37 56 7
Igra protiv drugih momadi
Domai Natjecanje Nastupi Golovi
Anderlecht
Liga prvaka
2
0
Arsenal Premier liga
12
0
Arsenal FA Community Shield
2
1
Arsenal FA kup 3
1
Aston Villa
Premier liga
13
4
Aston Villa
FA kup 1
0
B Dortmund
Liga prvaka
2
0
B Leverkusen
Liga prvaka
2
0
B Munich
Liga prvaka
6
0
Barcelona
Liga prvaka
2
1
Barnslev
Premier liga
1
0
Barnslev
FA kup 2
0
Birmingham
Premier liga
2
0
Blackburn
Premier liga
12
3
Blackburn
Liga kup
2
0
Boavista
Liga prvaka
1
1
Bolton Premier liga
7
1
Bordeaux
Liga prvaka
2
0
Bradford
Premier liga
3
2
Brighton
Liga kup
1
0
Brondbv Liga prvaka
1
1
Bury
Trea liga
1
0
Charlton
Premier liga
6
1
Chelsea FA kup 1
1
Chelsea Premier liga
12
2
Chelsea FA Community Shield
1
0
Chelsea FA kup 3
2
Chelsea Liga kup
1
0
Coventry
Premier Liga
12
2
Crystal Palae FA kup 1
0
Crvstal Palae Premier liga
2
0
Deportivo
Liga prvaka
5
1
Derby Premier Liga
9
1
Doncaster R
Trea liga
1
Dynamo Kiev
Liga prvaka
2
Dinamo Zagreb Liga prvaka
2
Everton Premier liga
15
4
Exeter C
Trea liga
1
FC Basie
Liga prvaka
1
FC Ko ie
Liga prvaka
2
Fenerbahce
Liga prvaka
2
Feyenoord
Liga prvaka
2
Fiorentina
Liga prvaka
2
Fulham Premier liga
4
1
Fulham FA kup 2
0
Fulham Trea liga
1
1
Galatasaray
Liga prvaka
1
Inter Milan
Liga prvaka
2
Ipsvvich
Premier liga
2
Juventus
Liga prvaka
8
Lazio Europski Super kup.
8
Leeds Premier liga
15
2
Leicester
Premier liga
9
Leicester
Liga kup
1
Lille Liga prvaka
2
1
Lincoln C
Trea liga
1
Liverpool
FA kup 1
0
Liverpool
Premier liga
15
Liverpool
FA Community Shield
Liverpool
FA kup 1
0
Liverpool
Liga kup
1
LKS Lodz
Liga prvaka
2
Maccabi Haifa Liga prvaka
1
Man City
Premier liga
5
Marseille
Liga prvaka
2
Middlesbro
Premier liga
12
Monaco Liga prvaka
2
0
Nantes Liga prvak
2
1
Necaxa FIFA Svjetsko
klupsko prvenstvo
1
Nevvcastle
Premier liga
13
Newcastle
FA Community Shield
Newcastle
FA kup 1
0
Nevvcastle
Liga kup
1
Nottm Forest
Premier liga
6
Olympiakos
Liga prvaka
4
Palmeiras
Interkontinentalno
prvenstvo
1
0
Panathinaikos Liga prvaka
2
Port Vale
Liga kup
2
Porto Liga prvaka
2
0
Portsmouth
FA kup 1
1
Preston North End
Trea liga
PSV Eindhoven Liga prvaka
2
QPR
Premier liga
2
0
Rapid Vienna
Liga prvaka
2
Real Madrid
Liga prvaka
4
Rotor Volgograd Kup UEFA
2
Sheff Wed
Premier liga
9
South Melbourne FIFA Svjetsko klupsko
prvenstvo
1
0
1
0
1
0
0
0
1
0
0
1
0
1
0
0
2
1
0
3
1
0
0
0
1
0
2
0
2
1
0
3
1
0
0
5
0
1
3
0
0

Southampton
Premier liga
15
4
Sturm Graz
Liga prvaka
2
0
Sunderland
FA kup 1
0
Sunderland
Premier liga
8
2
Tottenham
Premier liga
15
6
Tottenham
FA kup 1
1
Tottenham
Liga kup
1
0
Valencia
Liga prvaka
3
0
VValsall
FA kup 1
0
VVatford
Premier liga
1
0
VVest Brom
Premier liga
2
0
VVest Ham
Premier liga
14
5
VVest Ham
FA kup 2
0
VVimbledon
Premier liga
9
5
VVimbledon
FA kup 1
0
Wrexham FA kup 1
0
York City
Liga kup
2
0
Zaiaegerszeg
Liga prvaka
2
1
Utakmice za englesku reprezentaciju
Kat.
Datum Natjecanje
Domai Gosti Rezultati
J
07/10/92.
UEFA
Francuska
Engleska
2
0
vicarska
7
2
J
17/11/92.
U18
Engleska
J
17/02/93.
U18
panjolska
Engleska
1
1
J
30/03/93,
U18
Engleska
Danska 4
2
M
06/06/95.
Toulon U21
XXIII. sk. B
Engleska
Brazil 0
2
M
08/06/95.
Toulon U21
XXIII, sk. B
Engleska
Malezija
2
0
M
10/06/95.
Toulon U21
XXIII, sk. B
Engleska
Angola 1
0
M
12/06/95.
Toulon U21
XXIII, polufinale
Francuska
Engleska
2
0
M
02/09/95.
UEFA U21 XIII
sk. 6 Portugal
Engleska
2
0
M
14/11/95.
UEFA U21 XIII
sk. 6 Engleska
Austrija
2
1
Kat.
Datum Natjecanje
Domai Gosti Rezultat
Mi
M
24/05/96.
Toulon U21 XXIV
sk. B Engleska
Belgija 1
0
M
28/05/96.
Toulon U21 XXIV
sk. B Engleska
Angola 0
2
M
30/05/96.
Toulon U21 XXIV
sk. B Engleska
Portugal
1
3
S
01/09/96.
SP XVI, kv., sk. 2
Moldavija
Engleska
0
3
s
09/10/96.
SP XVI, kv., sk. 2
Engleska
Poljska 2
1
S
09/11/96.
SP XVI, kv., sk. 2
Gruzija Engleska
0
2
s
12/02/97.
SP XVI, kv., sk. 2
Engleska
Italija 0
1
S
30/04/97.
SP XVI, kv., sk. 2
Engleska
Gruzija 2
0
s
24/05/97.
Prijateljska
Engleska
JAR
2
1
s
31/05/97.
SP XVI, kv., sk. 2
Poljska Engleska
0
2
s
S
s
0
S
2
S
0
s
0
S
0
S
S
s
s
s
s
0
s
2
s
04/06/97.
France
06/07/97.
France
10/09/97.
Tournoi de
Italija Engleska
0
Tournoi de
Francuska
Engleska
SP XVI, sk. 2 Engleska
11/10/97.
SP XVI, sk. 2
Italija Engleska
15/11/97.
Prijateljska
Engleska
Kamerun 2
22/04/98.
Prijateljska
Engleska
Portugal
23/05/98.
Prijateljska
Engleska
Saud. Arabija 0
29/05/98.
Kup kralja
Hasana II.
Belgija Engleska
22/06/98.
SP XVI, zav. tur.
sk. G Rumunjska
Engleska
26/06/98.
SP XVI. zav. tur.
sk. G Kolumbija
Engleska
30/06/98.
SP XVI zav. tur.
2. kolo Argentina
Engleska
14/10/98.
EP XII, kv.
sk. 5 Luksemburg
Engleska
18/11/98.
Prijateljska
Engleska
10/02/99.
Prijateljska
Engleska
2
0
Moldova 4
0
2
0
3)
1
2
3)
(40
e ka Rep.
Francuska
(4-
27/03/99.
EP XII, kv.
sk. 5 Engleska
Poljska 3
0
s
05/06/99.
EP XII, kv.
sk. 5 Engleska
vedska 0
0
s
04/09/99.
EP kv. XII
sk. 5 Engleska
Luks. 6
0
Vrsta gola
Kat. Datum Natjecanje
Domai Gosti Rez.
Rez. u Min. Vrsta
kod gostima gola kue
s
08/09/99.
EP XII, kv.
sk. 5 Poljska Engleska
0
0
s
13/11/99.
EP XII, kv. 1. kolo
doigravanja
kotska Engleska
0
2
s
17/11/99.
EP XII, kv. 2. kolo
doigravanja
Engleska
kotska 0
1
s
23/02/99.
Prijateljska
Engleska
Argentina
0
s
27/05/99.
Prijateljska
Engleska
Brazil 1
s
31/05/99.
Prijateljska
Engleska
Ukrajina
0
s
03/06/00.
Prijateljska
Malta Engleska
1
s
12/06/00.
EP XII, zav.
tur. sk. A
Portugal
Engleska
3
s
17/06/00.
EP XII, zav.
tur. sk. A
Engleska
Njemaka
1
s
20/06/00.
EP XII. zav.
tur. sk. A
Engleska
Rumunjska
2
s
02/09/00.
Prijateljska
Francuska
Engleska
1
s
07/10/00.
SPXVII, kv.
3
2
0
1
2
2
2
0
3
1
s
s
0
s
s
s
s
s
2
s
s
s
Europa sk 9
Engleska
Njemaka
0
15/11/00.
Prijateljska
Italija Engleska
1
28/02/01.
Prijateljska
Engleska
panjolska
1
0
3
24/03/01.
Europa
28/03/01.
Europa
25/05/01.
06/06/01.
Europa
15/08/01.
SPXVII, kv.
sk 9
Engleska
Finska 2
1
SP XVII, kv.
sk 9
Albanija
Engleska
1
Prijateljska
Engleska
Meksiko 4
SPXVII, kv.
sk 9
Grka Engleska
0
2
Prijateljska
Engleska
Nizozemska
3
0
01/09/01.
Europa
05/09/01.
Europa
06/10/01.
Europa
10/11/01.
13/02/02.
SP XVII, kv.
sk 9
Njemaaka
Engleska
1
SP XVII, kv.
sk 9
Engleska
Albanija
2
SPXVII, kv.
sk 9
Engleska
Grka 2
2
Prijateljska
Engleska
vedska 1
Prijateljska
Nizozemska
Engleska
0
5
0
s
1
s
1
1
s
27/03/02.
Prijateljska
Engleska
Italija 1
2
1 50 Iz igre
0 29 SI. ud.
Kat. Datum
Natjecanje
Domai
Gosti
Rezultat
Min.
Vrsta gola
S 02/06/02.
S 07/06/02.
S 12/06/02.
S 15/06/02.
S
21/06/02.
S 12/10/02.
S 16/10/02.
S 12/02/03.
S 29/03/03.
S 20/04/03.
S 22/05/03.
SP XVII, zav. tur. sk. F SP XVII, zav. tur. sk. F SP XVII, zav. tur. sk. F SPXVI
I, zav. tur. 2. kolo SP XVII, zav. tur. 3. kolo EP XIII, kv. sk. 7
EP XIII, kv. sk. 7
Prijateljska EP XIII, kv. sk. 7
EP XIII, kv. sk. 7
Prijateljska
Engleska
Argentina
Nigerija
Danska
Brazil
Slovaka
Engleska Engleska
Lihten tajn
Engleska JAR
vedska 1
Engleska 0
Engleska 0
Engleska 0
Engleska 2
Engleska 1
Makedonija 2
Australija 1
Engleska 0
Turska 2
Engleska 1
1
1 44
11m
0 3 1
2 65
SI.ud.
2 13 Iz igre 3
Ukupno za reprezentaciju (od seniorskog debija)
Odigrao Pobjede
Nenje Porazi
eno
bjeda
Od prvog nastupa
78
41
22
Igrao 90 min. 37
24
9
4
Nastupio
60
36
13
11
U ao kao zamjena
3
1
0
Zamijenjen
19
11
4
4
Kapetan 16
11
4
1
68,8
Utakmice za Man Utd u sezoni 2002/03.
Datum Natjecanje
Domai
14/08/02.
Liga prvaka
Zalaegerszeg
17/08/02.
Premier liga
Man Utd
23/08/02.
Premier liga
Chelsea
27/08/02.
Liga prvaka
Man Utd
31/08/02.
Premier liga
Sunderland
03/09/02.
Premier liga
Man Utd
11/09/02.
Premier liga
Man Utd
14/09/02.
Premier liga
Leeds
18/09/02.
Liga prvaka
Man Utd
21/09/02.
Premier liga
Man Utd
24/09/02.
Liga prvaka
B Leverkusen
28/09/02.
Premier liga
Charlton
01/10/02.
Liga prvaka
Man Utd
07/10/02.
Premier liga
Man Utd
19/10/02.
Premier liga
Fulham
23/10/02.
Liga prvaka
Olvmpiakos
26/10/02.
Premier liga
Man Utd
02/11/02.
Premier liga
Man Utd
05/11/02.
Liga kup
Man Utd
13/11/02.
Liga prvaka
Man Utd
11/12/02.
Liga prvaka
Man Utd
14/12/02.
Premier liga
Man Utd
17/12/02.
Liga kup
Man Utd
22/12/02.
Premier liga
Blackburn
26/12/02.
Premier liga
Middlesbro
28/12/02.
Premier liga
Man Utd
01/01/03.
Premier liga
Man Utd
04/01/03.
FA kup Man Utd
07/01/03.
League Cup
Man Utd
11/01/03.
Premier liga
VVest Brom
18/01/03.
Premier liga
Man Utd
22/01/03.
Liga kup
Blackburn
26/01/03.
FA kup Man Utd
01/02/03.
Premier liga
Southampton
%po
enih
15
64,9
60,0
2
57,9
25,0
% nerije
52,6
24,3
21,7
33,3
21.1
6,3
% por.
28,8
10,8
18,3
0,0
21,1
19,2
66,7
04/02/03.
Premier liga
Birmingham
09/02/03.
Premier liga
Man Utd
15/02/03.
FA kup Man Utd
19/02/03.
Liga prvaka
Man Utd
Gosti DoGosti Golovi Min.
maci D.8.
Man Utd 1
0
0
VVest Brom
1
0
0
Man Utd 2
2
1
Zalaegerszeg
5
0
1
Man Utd 1
1
0
Middlesbro
1
0
0
Bolton 0
1
0
Man Utd 1
0
0
Maccabi Haifa 5
2
0
Tottenham
1
0
0
Man Utd 1
2
0
Man Utd 1
3
0
Olvmpiakos
4
0
0
Everton 3
0
0
Man Utd 1
1
0
Man Utd 2
3
0
Aston Villa
1
1
0
Southampton
2
1
0
Leicester
2
0
1
B. Leverkusen 2
0
0
Deportivo
2
0
0
VVest Ham
3
0
0
Chelsea 1
0
0
Man Utd 1
0
0
Man Utd 3
1
0
Birmingham
2
0
1
Sunderland
2
1
1
Portsmouth
4
1
1
Blackburn
1
1
0
Man Utd 1
3
0
Chelsea 2
1
0
Man Utd 1
3
0
VVest Ham
6
0
0
Man Utd 0
2
0
Man Utd 0
1
0
Man City
1
1
0
Arsenal 0
2
0
Juventus
2
1
0
Datum Natjecanje
Domai Gosti DoGosti Golovi Min.
mai
D.B.
22/02/03.
Premier liga
Bolton Man Utd 1
1
0
25/02/03.
Liga prvaka
Juventus
Man Utd 0
3
02/03/03.
Liga kup
Liverpool
Man Utd 2
0
05/03/03.
Premier liga
Man Utd Leeds 2
1
0
12/03/03.
Liga prvaka
Man Utd FC Basle
1
1
15/03/03.
Premier liga
Aston Villa
Man Utd 0
1
12
22/03/03.
Premier liga
Man Utd Fulham 3
0
0
05/04/03.
Premier liga
Man Utd Liverpool
4
0
08/04/03.
Liga prvaka
Real Madrid
Man Utd 3
1
19/04/03.
Premier liga
Man Utd Blackburn
3
1
23/04/03.
Liga prvaka
Man Utd Real Madrid
4
3
71,85
0
Q
0
1
0
0
0
2
27/04/03.
Premier liga
Tottenham
Man Utd 0
2
0
03/05/03.
Premier liga
Man Utd Charlton o .
4
1
1
11
11/05/03.
Premier liga
Everton Man Utd 1
2
1
42
Ukupan broj nastupa: 52 Ukupan broj golova: 11
Komparativna statistika
Nastupi 2002/03.
Zidane Figo
Ronaldo Raul
Beckham
Broj utakmica u Ligi
33
33
31
31
31
Zapoeo 32
33
29
30
27
U ao kao zamjena
1
0
2
1
4
Broj odigranih minuta 2700
2771
2384
2698
2541
Pobjede 19
20
18
19
21
Porazi 4
3
4
2
4
Nerije eno
10
10
9
10
6
Golovi 9
10
23
16
6
Asistencije
8
11
3
7
9
uti kartoni
4
4
1
2
5
Crveni kartoni 0
1
0
0
0
Centar utovi u Premier ligi 2002/03.
Broj uspje nih % preciznih
David Beckham 92 25
Fabrice Fernandez 76 24
Laurent Robert 65 29
Nolberto Solano 63 26
lan Harte 61 34
Rekordni nastupi u Ligi prvaka
David Beckham 81
Garry Neville 80
Raul 78
Ryan Giggs 77
Legenda
EP
SP
kv.
sk.
Kat.
SI. ud.
Zav. tur.
Podaci do 1, srpnja 2003.
Europsko prvenstvo Svjetsko prvenstvo Kvalifikacije Skupina Kategorija Slobodan
udarac Zavr ni turnir
Popis ilustracija
Ovitak Prednji Ross Kinnaird/Getty Images: News and Sport Zadnji Matthew Ashton/
Empics
Posveta Kopake Stu Forster/Getty Images: News and Sport
Obiteljski dom (u boji, str 1) Anthony Upton/Rex Features
S Bobbyjem Charltonom (str. 8) John Jones/JDJ Communications
Telefoniranje (str 8) John Jones/JDJ Communications
itanje novina (str. 9) John Jones/JDJ Communications
Ulazak u avion (str. 9) John Jones/JDJ Communications
U teretani (str. 9) John Jones/JDJ Communications
S Terryjem Venablesom (str. 9) John Jones/JDJ Communications
Barcine engleske zvijezde (str. 9) John Jones/JDJ Communications
Momad United FA Juniorski Kup 1992. (str.
11) MEN Syndication
Vjenanje Lynne i Colina (str. 11) Colin Mason/London Features International
Debi u reprezentaciji (str. 14) Darren VValsh/Action Images
Mladi igra godine 1997. po izboru Udruge nogometnih profesionalaca (str. 14) John
Siblev/Action Images
S Ericom Cantonaom (str. 14) Brandon Matone/Action Images
Navijai u Upton Parku (str. 14) Gary M. Prior/Getty Images: News and Sport
Iskljuenje (str. 15) Arnold Slater/Mirrorpix
U svlaionicu (str. 15) Arnold Slater/Mirrorpix
S Garyjem Nevilleom (str. 16) Shaun Botterill/Getty Images: News and Sport
Brooklyn (str. 17) Popperfoto
Vjenanje (str. 18) Tony Ward/Mirrorpix
Fotografije s vjenanja i svadbe (str. 18 i 19) OKI Magazine
Frizure (str. 20 i 21) Glavna
fotografija Mike Hevvitt/ Getty Images: News and Sport Insets (slijeva na desno)
Rex Features; Ben Radford/Getty Images: News and Sport: Ross Kinnaird/Getty Ima
ges: News and Sport; Laurence Griffiths/Getty Images: News and Sport; Popperfoto
; David Fisher/Popperfoto; Sipa Press/Rex Features; Carlos Alvarez/Getty Images:
News and Sport
Utakmica s Rumunjskom (str. 22) Bradley Ormesher/Mirrorpix
Utakmica s Portugalom (str. 22) Bradley Ormesher/Mirrorpix
S Kevinom Keeganom (str. 22) Bradley Ormesher/Mirrorpix
Kapetan reprezentacije (str.
22) Darren VValsh/Action Images
FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo 2000. (str. 23) Bradley Ormesher/Mirrorpix
Trening u Carringtonu(str.
23) Bradley Ormesher/Mirrorpix
Podi e FA kup (str. 24)
Action Images Sa Sir Alexom Fergusonom
(str. 24) Rui Vieira/PA
rt
Photos
S Royem Keaneom i Alanom Shearerom (str. 24) Rui Vieira/PA Photos
Trostruka kruna (str. 24) John Siblev/Action Images
Po mjeri (str. 25) Glavna fotografija Dean Freeman Cowboy Clive Brunskill/ Getty
Images; News and Sport for PepsiCo
Odjea John Rogers/Mission Pictures
Po mjeri (str. 26 i 27) Glavna fotografija Dean Freeman Insets (slijeva nadesno)
: John Rogers/Mission Pictures
Osoba godine po izboru BBC Sportsa 2001. (str. 28) Warren Little/Getty Images: N
ews and Sport
Susret s kraljicom (str. 28) Tim Graham/Corbis
S Eltonom Johnom (str. 28) Mission Pictures
S Nelsonom Mandelom (str. 29) Juda Ngwenya/Popperfoto
S Tonyjem Blairom (str. 29) Matthevv Fearn/Popperfoto
S Kirsty Hovvard (str. 29) EPA/PA Photos
S Muhammadom Alijem (str. 29) Max
Mumby/Mirrorpix
Semafor (str. 30) Masatoshi Okauchi/Rex Features
Davanje autograma (str. 30) Bradley Ormesher/Mirrorpix
Statua (str. 31) Sukree Sukplang/Popperfoto
Tokyo Beauty Centre (str. 31) Masatoshi Okauchi/Rex Features
Victoria s djecom (str. 32) Jason Fraser/Eliot Press
Guranje kolica (str. 32) Jason Fraser
MTV Avrards (str. 32) Fred Prouser/Popperfoto
Dr i Brooklyna (str. 32) Anthony Dixon/London Features International
Dovvning St (str. 33) Kirsty Wigglesworth/PA Photos
Sa Sven-Goranom Erikssonom (str. 34) Paul Gilham/Action Images
Semafor u Munchenu (str.
34) Ben Radford/Getty Images: News and Sport
Ozljeda metatarzalne kosti (str. 34) Barren VValsh/Action Images
Utakmica s Grkom (str.
35) Tony
O'Brien/Action Images Svjetsko prvenstvo 2002.

(str. 36 i 37)
Glavna fotografija Ross Kinnaird/Getty Images: News and Sport Svveden game Koji
Aoki/ AFLO/Getty Images: News and Sport Dr i se za gle anj Rui Vieira/PA Photos Japa
nski navija Stephane Reix/Corbis S Davidom Seamanom Action Images/Corbis Jedanaes
terac Bradley Ormesher/Mirrorpix
Sa Zinedineom Zidaneom (str. 38) Adam Davy/Empics
Golih prsa (str. 38) Adam Davy/Empics
Ozljeda skifoidne kosti (str.
38) Phil Cole/Getty Images: News and Sport
Slobodan udarac (str. 38) Jason
Cairnduff/Professional Sport
S Ruudom van Nistelrooyem (str. 38) Darren VValsh/Action Images
Charltonov gol (str. 38) Neal Simpson/Empics
S trofejem Premier lige (str.
39) Gary M. Prior/Getty Images: News and Sport
Dr i Realov dres broj 23 (str. 40) Javier Soriano/AFP/Getty Images: News and Sport
Sve ostale fotografije su iz autorove obiteljske zbirke.
Kazalo
Adams, Bryan 251 Adams, Christian ( urjak) 110, 116
Victorijino vjenanje 176--177
Adams, Jackie (punica) Brooklynovo roenje 159, 160
uvanje djece 168, 326 David zaprosio Victoriju 116
prijetnje otmicom
187 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244 upoznavanje
s Davidom 111-112
Adams, Liberty 176, 295 Adams, Louise ( urjakinja) 102, 295
Adams, Tony (nogometa ) Beckhamovo iskljuenje 136, 291
zavr etak meunarodne karijere 213
engleska reprezentacija 216
Adams, Tony (punac) Brooklynovo roenje 158--159
uvanje djece 168 David zaprosio Victoriju 116-117
Euro 2000. 205. 206 prijetnje otmicom 187 Savvbridge, kua 174 sigurnost obitelji
Beckham 322-323
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244 upoznavanje s Davidom
111-112
Victorijino vjenanje 177,
180, 182 Aimar, Pablo 278 Alexandersson, Niclas 268 Ali, Muhammad 304 ArmstrongJones,
Peregrine 176, 178, 180,
182-183
Barber, Paul 280 Barmby, Nick 32 Barthez, Fabien 345 Batistuta, Gabriel 133,
134, 273 Batty, David 135 Beckham, Brooklyn (sin) Barbados, odmor 235 bolest 192
-193, 195 bri ni karakter 110 David kao otac 28, 50 David potpisuje za Real 5-7
Davidova ozljeda stopala 248-249
Davidovo vjenanje s Vic-torijom 176, 180, 181--183
dobrotvorna priredba 255 Dubai, treniranje 261-263 Elton John kao kum 304 Madrid
, preseljenje 2-4, 10
Michael Jordan 303 napredan razvoj 18 nogomet 17-18, 358 obiteljski ivot 298, 302
, 307, 309
policijski auto 321 predstava 327-325 prijetnje otmicom 186--188, 301, 319-321 p
rvi dani 159-160, 168 roenje 151, 154, 155-159
roenje Romea 295-297 Savvbridgevvorth, kua 174 Svjetsko prvenstvo 2002. 282, 292
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 245 vrijeanja 205 zvjezdani status 300, 3
13 Beckham, David Alderley Edge, stan 159, 160
Alfonso, incident 14-15 ambicije 18 Amerika 31, 311 Argentina, utakmica 1998. 13
3-136
Argentina, utakmica 2002. 275-276
automobil, prvi 84 Barbados, odmor 322 Barcelona, pregovori 361 --362

Bobby Charlton, nogometna akademija 36-38 brak s Victorijom 151, 175-183 Brims
dovvn 48 bri nost 110 broj 10, dres 233 broj deset, Realov dres 12
Brooklyn, bolest 192-193 Brooklyn, kao novoroene 159-160
Brooklyn, roenje 151,
154, 155-159
Bryan Adams, koncert
252
Buckinghamska palaa 323-324 Cantona 79-81 Cantona, incident s udaranjem 81-82
crtanje 30
Daleki istok, turneja 2003. 365-369
Deana 52-53, 84, 104 djetinjstvo i nogomet 17--19, 21-23
Dubai, treniranje 255, 261 --263
duh engleske reprezentacije 221-222 Engleska-Njemaka 2001. 221-226
engleski naivjai 225 Eriksson 218-219 Eriksson, stavovi 228--270
Essex 31
Europsko prvenstvo 2000.
186-189, 203-211
Europsko prvenstvo 2004.,
kvalifikacije 337-340
FAkup 1996. 88-92
FA kup 1999. 153, 161163, 166-167
FA kup 2003. 327
Ferguson i kopaka 333-335
Ferguson, stavovi 230--234, 321-322 Ferguson, sukobi 194--196, 261-262, 323-331,
332-336, 347-351, 356--357, 363
Fergusonova odluka o ostanku 246-247 Fergusonova vjera u mlade igrae 70-72 Gascoi
gne, izostavljen iz momadi za Svjetsko prvenstvo 124-126 Giggs 83-84 gol VVimbled
onu 93-95 gruba igra 59, 69, 75-76 Helen 92, 94, 104 Hoddle 126-130, 185 Hoddle,
kao uzor 120 Hoddle, sukob 132 igranje za reprezentaciju 119-120, 184-185, 202-203
iskljuenje 133-137, 143--145
izostanak s treninga 193-194
japanski obo avatelji 266-267, 280-310
juniori 21-22
Juniorski kup 1992. 62-63
Juniorski kup 1993. 63--64
kapetan reprezentacije 214-216
kapetan reprezentacije, prvi put 217
kapetan Uniteda, prvi put 231-232
Keegan 185-186, 228 Kidd 107 Kingfisher 20 Kirsty Howard 237-240 klub ili reprez
entacije, rasprava 332 kua, prva 82-84 kuhanje 29, 84 Kup prvaka, finale 1999. 16
7-172
Liga prvaka 1999. 163--164
Liga prvaka 2003. 336, 340-346, 349-355 ljubav prema obitelji 306--307, 312, 3
13-315 ljubav prema zvijezdama 302
Madonna 140
Madrid, preseljenje 362,
364-365
Malta, odmor 60-61 Mandela 304-305 McClaren 152-153 medeni mjesec 183 mediji 144
-145, 311-313 mediji i Brooklynovo roenje 158
mediji i iskljuenje 138-139, 143-146
medijska zvijezda 94-95,
298-300, 307
Michael Jordan 302-303

MilkCup 54-55 momadski igra 26 momaka veer 177 najmlaa Manchesterova momad 74 nau nica
98 navija Manchester Uniteda 32-33, 89-90 nepovjerenje, Ferguson 196-198
obiteljski ivot 298, 301, 306, 308
odanost Manchester Unitedu 234-235, 324 otac kao trener 13-21, 26-27, 30, 80 o
tmica, prijetnje 186-188, 301, 319-321 ozljeda tetive 344-347 ozljede 27, 223, 2
47--250, 262-266, 272, 283--284, 304, 322, 324, 344--347
Pepsi, reklama 342 Perez, pregovori 363-364 podstanarstvo 50-52 ponos zbog igran
ja za Englesku 184-185 porezotina na usni 166 posudba Preston North Endu 66-68
potpis za Manchester United 36,42-43, 45-47 potpis za Real 1 -9, 365--366
pregled za Real 3 pregovori o ugovoru s Manchester
Unitedom 252, 254-255 Pres
ton North End 68-70 prijateljstvo s Eltonotn Johnom 303-304 prijateljstvo s
Gardnerom 58, 61
prijetnje smru 300 profesionalnost 200 prva momad Uniteda, prvi nastup 64-65 prvac
i Premier lige 2003. 359
Kazalo / 393
publika,
neprijateljstvo 149-150, 205-207 putovanja u inozemstvo 97-98
razgovori tijekom utakmica 59-60
razoaranje nakon Svjetskog prvenstva 2002. 317-318
razvod roditelja 313-315, 326
Real, glasine o prijelasku
341,343, 357
Real, odluka o prijelasku
362-363
Real, predstavljanje navijaima 10-14 rebro, slomljeno 322 reprezentacija, poziv 1
21 reprezentacija, prvi gol 131-132
reprezentacija, prvi nastup 122
Ridgeway Rovers 24-28, 30, 32, 48, 50 Roberto Carlos 133 Romeo, roenje 295-297 sa
mopouzdanje, nedostatak 66-67
Sawbridgeworth, kua 173-174
Schmeichel, treninzi 78 Scholes 346 seniorska momad Uniteda, prvi gol 65-66 sezon
a 1995-1996. 74--92
sezona 1996-1997. 93-94, 106-108
sezona 1997-1998. 117-118
sezona 1998-1999. 147--172
sezona 1999-2000. 184--200
sezona 2002-2003. 318--336, 340-359 sigurnost i prijetnje 148--149, 157, 175-176
, 186--188, 204-205, 300-302,
319-321
Simeoneov dres 154-155 skaut Manchester Uniteda 35-36, 40-41
slobodan udarac, protiv Reala 353-354 slobodni udarci 20-21 Southend, odmor 110-111
spoj s Victorijom, prvi
101-106
sponzori 371
Spurs, utakmica 2001.
232
Spursi, ponuda 41-42 Stephens 252-253 Stephens, povjerenje 253 stopalo, ozljeda
247-250, 262-266, 272, 283-284 Svjetsko klupsko prvenstvo 2000. 189-192 Svjetsko
prvenstvo 2002. 264-293
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 211-212, 219--220, 221-226, 236-238, 240
-245
Svjetsko prvenstvo 1998.
118, 124-138
Svjetsko prvenstvo 1998.,
kvalifikacije 122-124
kola 22, 29-30
panjolska 2-3
telefoniranje s Victorijom
108-109, 306-308
tetova e 298
Texas, turneja s Essexom
31-32
trener Harrison 56-59 trener Stiles 47-48 treninzi kod Barcelone 38-40
treninzi kod Manchestero-vih juniora 49-50, 53-54, 56-60
treninzi kod Tottenhama 32
upoznavanje s Victorijinim roditeljima 111-112 upoznavanje s Victorijom
99-101, 107 Versaceova odijela 166 Victoria 114-116, 309--310
Victorijina trudnoa 135--137, 138, 141-142 vila u Francuskoj 311 vjenanica 176-177
vrijeanje iz publike 205--207
VValtham Forest 30-31, 35 VVest Ham, ponuda 26 zavr etak karijere 331 Beckham, Joa
nne (sestra) 19, 82, 157, 295, 314, 327
bliskost s Davidom 28-29 David upoznaje Victoriju 101
Davidov gol VVimbledonu 94
Davidovo vjenanje 177 nova kua 315 razvod roditelja 315, 316 Southend, odmor 110-111
Beckham, Romeo (sin) Madrid, preseljenje 2 obiteljski ivot 298, 302, 307. 309
prijetnje otmicom 301, 319-321
roenje 295-297 zvjezdani status 300, 313 Beckham, Sandra (majka) David dobio ponu
du Spur-sa 42
David kao djeak na vjenanju 86
David kao kapetan Manchester Uniteda 232 David kapetan engleske reprezentacije 2
15 David odlazi od kue 50 David potpisao za Manchester United 42, 45-46 David pot
pisao za Real 6--7
David prvi put u Unitedo-voj prvoj momadi 65
David se seli u Madrid 2--4, 10, 364
David se upoznaje s Victorijom 100-101 David u reprezentaciji 121 Davida trenira
Stiles 48 Davidov gol VVimbledonu 94 Davidov prvi izlazak s Victorijom 103 Davi
dov sukob s Ferguso-nom 326-327 Davidovo djetinjstvo 21 -23 Davidovo kuhanje 84
Davidovo vjenanje 177, 179
FAkup 1996. 89, 31-32 iskljuenje 136, 144, 146 Liga prvaka, finale 1999. 172
Malta, odmor 60 nogmetna akademija Bob-byja Charltona 37-38 nova kua 316 obiteljs
ki ivot 28-29 potpora Davidu 45-46, 50, 62
potpora Tedu i nogometu 19
razvod 314-316, 328-329
Real, utakmica 2003. 347 Ridgeway Rovers 27 Romeovo roenje 297 roditeljska uloga
314 skaut iz Manchester Uniteda 35
Southend, odmor 110 Svjetsko prvenstvo 1998. 131
Svjetsko prvenstvo 2002. 279, 293.
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244-245 Tedove tetova e 298 Victorijina tr
udnoa 138 Beckham, Ted (otac) divljenje prema Robsonu 58
David dobio ponudu Spur-sa 42
David igra za Preston
North End 69 David kao djeak na vjenanju 86
David kao kapetan Manchester Uniteda 232 David kapetan engleske reprezentacije 2
15 David odlazi od kue 50 David potpisao za Manchester United 42, 45-46 David pot
pisao za Real 6-7 David prvi put u Unitedo-voj prvoj momadi 65 David se seli u Ma
drid 2--4, 10, 368
David se upoznaje s Victorijom 100-101 David u reprezentaciji 121 Davida trenira
Stiles 48 Davidov gol VVimbledonu 94
Davidov odlazak iz Manchester Uniteda 362 Davidov prvi izlazak s Victorijom 103
Davidov rast 76 Davidov sukob s Ferguso-nom 327-329 Davidov sukob s Hod-dleom 12
8, 130 Davidovo djetinjstvo 21--23
Davidovo kuhanje 84 Davidovo vjenanje 177, 179
FAkup 1996. 89, 31-32 iskljuenje 136-137, 144, 146
Kingfisher 19-20 Kirsty Hovvard 237-238 kritike na Davidov raun 330
Liga prvaka, finale 1999. 172
Malta, odmor 60 navija Manchester Uniteda 23, 32-33 nogometna akademija Bo-bbyja
Charltona 37-38 nova kua 315 obiteljski ivot 28-29
potpora Davidu 45-46, 50, 55, 62
potpora Tedu i nogometu 19
razvod 314-315, 326 Real, utakmica 2003. 343 Ridgeway Rovers 25-27 roditeljska u
loga 314 Romeovo roenje 297 skaut iz Manchester Uniteda 35
Southend, odmor 110 stavovi o razgovaranju za vrijeme mea 60 Svjetsko prvenstvo 1
998. 131
Svjetsko prvenstvo 2002. 279, 293.
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 244-245 tetova e 298 treniranje Davida 1
9-21, 26-27, 30, 80 Victorijina trudnoa 138 Beckham, Victoria (supruga)
Alderley Edge, stan 160 Brooklyn kao novoroene 159-160
Brooklyn, bolest 192,193, 195
Brooklyn, roenje 151, 154. 155-159 David i Hoddle 128-130 David kapetan engleske
reprezentacije 215 David potpisuje za Real 4-9, 365-366 David razmi lja o povlaenju
iz nogometa 331 David upoznaje roditelje 111-112
Davidov sukob s Ferguso-nom 325, 326, 351 Davidova ozljeda stopala 248-251
Davidovi stavovi 310-311 Davidovo igranje protiv Reala 2003. 355-356 Davidovo pr
edstavljanje Realovim navijaima 12Kazalo / 395
-13
Davidovo razoaranje nakon Svjetskog prvenstva 2002. 319
Davidovo samopouzdanje 18, 272-273, 275, 305, 324
dobrotvorni rad 327 dojenje 159
Dubai, treniranje 261-263 EltonJohn 304 Euro 2000. 204-206 FAkup 1999. 167 FAkup
2003. 329 Ferguson i kopaka 334 Ferguson ostavio Davida na klupi 351 iskljuenje 1
34, 143 Japan, popularnost 311 Kirsty Hovvard 239 kue 2-4, 10 Madonna 140 Madrid,
preseljenje 2-4, 10, 309 mediji 144 medijske kritike 313 Michael Jordan 303 o
biteljski ivot 298, 302, 307, 309
otmica, prijetnje 186-188, 301, 319-321 publicitet 114-115 razvod Davidovih rodi
telja 316
Romeo, roenje 295-297 Savvbridgevvorth, kua 173-174
spoj s Davidom, prvi 101--106
spot grupe pice Girls 97-98
Svjetsko prvenstvo 2002. 272-273, 278, 282, 292--293
kvalifikacije 244
tajni odnos s Davidom
109-110
telefoniranje s Davidom 108-109, 306-308 turneje
138, 140-141,
148, 306-307, 309, 310 ureenje kue 174 Versaceova odjea 166 vjenanica 176 vjenanje s
Davidom 151, 175-183
zvijezda 298-300, 308--309
Berg, Henning 199 Bergkamp, Denis 161-162 Best, George 33, 62 Bilton, Stuart 104
Blomqvist, Jesper 147 Bosnich, Mark 74 Brisset, Jason 25 Brown, Connie 47, 48 B
rovvn, Joe 47, 48 Brown, John 22 Brown, Mel (Mel B) 179, 298
Brovvn, Wes 71, 221
Bruce, Steve FAkup 1996. 89, 90, 92 Manchesterov skaut 40 potpora mladim igraima
78
Bullock, John 29 Bunton, Emma 179, 180 Burlev, Craig 89 Butt, Nicky
Brighton, Liga kup 64
FA kup 1996. 93
Finale Lige prvaka 1999.
168
igranje u prvoj momadi 66
izostanak iz momadi za Svjetsko prvenstvo 1998. 125-126
Kidd kao trener 107 MilkCup 55
momadski duh reprezentacije 221
najmlaa Unitedova momad 74,76
odanost Manchester Unitedu 234
profesionalnost 200 Svjetsko prvenstvo 2002. 174, 275, 275 Svjetsko prvenstvo 19
98.
118
treniranje s Manchestero-vim juniorima 53-54 Byrne, Terry Beckhamova ozljeda sto
pala 250
Beckhamovo iskljuenje 134, 137
potpora Beckhamu 132 Svjetsko prvenstvo 2002. 269, 279
Caine, Michael 303
Campbell, Sol nogometna kola Nogometnog saveza 119 sezona 2002-2003. 352 Svjetsko
prvenstvo 1998. 131, 134
Svjetsko prvenstvo 2002. 268, 273, 277, 278 treniranje sa Spursima 32 Cantona, E
ric Beckhamov gol VVimbledonu 94
Beckhamov idol 87 Beckhamov prvi gol za Uni-tedovu seniorsku momad 65-66
bliskost s Fergusonom 231
dres s brojem 7 233 FA kup 1996. 91 incident s publikom 81 --82
iskljuenja 81 karizmatinost 78-80 nogometna vje tina 80, 81
sezona 1995-96. 87-88, 91-92
sezona 1996-97. 93-94 Carlos, Roberto Beckhamov izgled 10 La Liga 2003. 368 Liga
prvaka 2000. 199 Liga prvaka 2003. 345, 352, 354
Pepsi, reklama 346 Realova svlaionica 5 Svjetsko prvenstvo 2002.
286-288 Casillas, Iker 342, 354 Casper, Chris 59-62 Casper, Frank 59 Cavallero,
Pablo 274, 277 Charlton, Bobby 11, 33 Nogometna kola 36-38 Chisholm, Melanie (Mel
C)
99-100, 105, 179 Cody, Eve 51 Cody, Johnny 51 Cole, Andy FAkup 1996. 89 Liga prv
aka 1999. 164 sezona 1998-99.
151, 165-166
utakmica protiv Spursa 2001. 232 Cole, Ashley Beckhamov sukob s Fer-gusonom 335
Buckinghamska palaa 324
Svjetsko prvenstvo 2002. 273, 288
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 243 Collina, Pieduigi 226, 274, 275
Cork, biskup 179-180 Corral, doktor 3 Costa, Rui 204 Cox, Arthur 213 Crane, dokt
or 258, 263 Crozier, Adam 213 Cruise, Tom 111 Cruvff, Jordi 93 Curran, Jimmy 54
Davies, Norman 54 Day, Chris 25 Dean, Craig 51-52 del Bosque, Vincente 5, 354
Del Valle, Jose Luis 7 Di Livio, Angelo 123 Di Stefano, Alfredo 11-13 Dichio, Da
niele 39 Dicks, Julian 59, 75-76 Duscher, Aldo 248, 266 Dyer, Kieron 268, 339
Edu 335
Edvvards, Martin 100, 183--184
Engleska Beckham imenovan kapetanom 214-216 Beckhamov prvi nastup 122
Beckhamovi stavovi o navijaima 226-227 Buckinghamska palaa 322, 324
Dubai, treniranje 259, 261-263
Eriksson imenovan izbornikom 214, 217-218 Euro2000. 186-189 Euro 2004., kvalifik
acije 334, 341-344 Hoddleova ostavka 185 japanski navijai 266--267, 280
Keegan imenovan izbornikom 185
Keeganova ostavka 212--215, 227-228 McDonald's 270 mlada reprezentacija 220--221
momad odaje priznanje navijaima 269 momadski duh 221-222 navijaka potpora Beck-hamu
208
problemi s gledateljima 342
protivnici, prouavanje 270-271
Svjetsko prvenstvo 1998. 124-138
Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacije 122-124 Svjetsko prvenstvo 2002. 264-293
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 211-212, 219-220, 222-227, 236-238, 240245
utakmica s Argentinom 1998. 133-136
utakmica s Argentinom 2002. 273-278 utakmica s Brazilom 2002. 285-292
utakmica s Njemakom 2001. 222-227 rtve 201. 202, 290-291 Eriksson, Sven-Goran Beck
ham, upoznavanje 218-219
Beckhamova ozljeda stopala 250, 263, 264-266 Beckhamovi stavovi o Erikssonu 22
6 dogovori za prijateljske utakmice 330, 333 Dubai, pripreme 259, 262--263
Engleska-Njemaka 2001.
224, 225, 227 Europsko prvenstvo 2004., kvalifikacije 343-344 glasine: zamjena z
a Fer-gusona 234
imenovan engleskim izbornikom 214, 217-218 izbor igraa za Svjetsko prvenstvo 2002
. 255 klub u odnosu na reprezentaciju 334 medijske kritike 334 momadski duh repre
zentacije 221
stavovi o glazbi u svlaionici 244
strast prema nogometu 288-289
Svjetsko prvenstvo 2002. 264-270, 277, 284, 288--289, 292
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije
220, 224,
225, 227, 236-238, 240 tehnika treninga 219
Europsko prvenstvo 2000.
186-189, 203-211 Europsko prvenstvo 2004.,
kvalifikacije 337-340 Every, Colin ( urjak) 28 Every, Freddie 28 Every, Georgina 2
8
Kazalo / 397
Every, Lvnne (sestra) 19, 24, 82, 295, 314 Davidovo vjenanje s Victorijom 177 p
otpora Davidu 28 razvod roditelja 315 Southend, odmor 110
FA kup
1999. 153, 161, 166-167
2000.189, 329
2003. 329 Ferdinand, Les 165 Ferdinand, Rio
Europsko prvenstvo 2004.,
kvalifikacije 343
Svjetsko prvenstvo 2002. 273, 276-278, 283 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikaci
je 242 Ferguson, Alex Beckham izostaje s treninga 193-194
Beckham na klupi za rezerve 347-352 Beckham uvr ten u reprezentaciju 121 Beckhamov
debi u Ligi 70-71
Beckhamov gol VVimbledonu 94
Beckhamov medeni mjesec 184
Beckhamova kua u Saw-bridgevvorthu 173 Beckhamovi stavovi o Fer-gusonu 230-234, 3
21--322
Beckhamovo iskljuenje 143
Brooklvnovo roenje 157 Cantonin incident dovoenje Beckhama 36, 40
europske ambicije 106 FA kup 1996. 90-92 FA kup 1999. 166 Hoddle izostavlja Beck
hama 130
incident s kopakom 333--335
koncentriranost 93 kritike na Beckhamov raun 75
kritike na Kiddov raun 107
Liga prvaka, finale 1999. 167-170
ljubav prema utrkama 229
nepovjerenje u Beckhama 196-198
nesklonost Stephensu 252-253
novi igrai za sezonu 1998-1999. 147 odabir mlade momadi 74-75
odanost igraima 143 odanost Manchester Unitedu 234 odluan duh 199 plan o povlaenju
229-230, 235
poku aj otmice obitelji Beckham 321 posudba Beckhama Preston North Endu 66-70 po tov
anje prema Cantoni 79, 80
po tovanje prema juniorima Manchester Uniteda 63
potpisivanje ugovora s Beckhamom 41, 42-43, 45 potpora igraima 206 prodaja zvijez
da 73 promjena odluke o povlaenju 246-247 sezona 1998-1999. 165 stav prema FA kup
u 153 stavovi o Beckhamu kao kapetanu reprezentacije 233
stavovi o kvalifikacijskim utakmicama za Svjetsko prvenstvo 2002. 246 strastveni
karakter 22, 288
sukob s Beckhamom
194-196, 261-262, 325--332, 335-339, 347-351, 356-357, 363 Svjetsko klupsko prve
nstvo 190
temperament 231, 330, 333, 346
treniranje Beckhama 57, 120
utjecaj na Beckhamovu karijeru 55
vjera u mlade igrae 70--72
Fidgeon, Malcolm Beckham igra za Brims-down 48

Beckham potpisuje za Manchester 43 Beckham trenira s Unitedom 49
dovoenje Beckhama 35--36
potpora Beckhamu 40 Figo, Luis
dolazak u Real 8
Euro2000. 204
La Liga 2003. 372
Liga prvaka 2003. 342,
344-345, 352
Realova svlaionica 5 Finale Lige prvaka 1999.
167-172 Fisher, Danny 75 Ford, Tom 303 Fowler, Robbie 241 Fuller, Simon
tajnost Davidove veze s
Victorijom 112
Victoria upoznaje Davida
99-100
zabrinutost zbog ljubavnih veza lanica pice Girls 104
Furnish, David 181, 304, 312
Gardner, Dave Beckhamova igra protiv Reala 2003. 360 Beckhamovo vjenanje 180
Engleska-Njemaka 2001. 222-223
incident u restoranu 146, 147
Manchester United prodaje Beckhama 364 MichaelJordan 303-304 prijateljstvo s Bec
khamom 61
prvi susret s Beckhamom 58
Svjetsko prvenstvo 2002. 278
Gascoigne, Paul Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 izostavljen iz repre
zentacije za Svjetsko prvenstvo 124-126
Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacijska utakmica protiv Italije 123-124
Gattuso, Gennaro 217
Gerrard, Steven Engleska-Njemaka 2001. 223-224
momadski duh reprezentacije 222 ozljeda 277
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 243 Giggs, Ryan Beckhamova sigurnost 301
FAkup 1999. 162-163 Fergusonov incident s kopakom 336 Juniorski kup 1992. 63 L
iga prvaka, finale 1999. 169 kupnja kue 83 legenda u Manchester Unitedu 83-84 od
anost Manchester Unitedu 234
prodaja automobila Beckhamu 84
profesionalnost 200 Rolexov sat 79-80 sezona 1995-1996. 87 sezona 2002-2003. 348
treniranje sa Schmeiche-lom 78
krivac 201-202 Gill, David 251 Gillespie, Keith 49, 51-53
MilkCup 55
igranje na Beckhamovu
mjestu 62 Glanville, Joe 60-61 Gorman, John 123 Gravesen, Thomas 283 Gregg, Harr
y 55 Gullit, Ruud 89 Gulzar, Jimmy 298 Guti 352, 355
Hagi, Gheorghe 209 Hamann, Dietmar 211 Hansen, Alan 75 Hargreaves, Owen 274 Harr
ison, Eric Beckham posuen Preston North Endu 67 Fergusonova vjera u mlade igrae 71
Juniorski kup 62, 64 naglasak na eleganciji 58, 166
odlazak iz Manchester Uniteda 152 odluan duh 199-200 posrednika uloga 326 treniran
je Beckhama 120, 56-59, 74
utjecaj na Beckhamovu karijeru 55-56 Hasselbank, Jimmy Floyd 165
Healy, Ellen 355 Healy, Tony 355 Heather, Martin 30-31 Helguera Ivan 354 Henrv,
Thierry 347 Heskey, Emile
Engleska-Njemaka 2001.
226
prijateljski susret s Italijom 217
Svjetsko prvenstvo 2002. 277, 284, 286 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 2
26, 242 Hoddle, Glenn
Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 Beckhamovo iskljuenje 136
izostavljanje Beckhama 127-130
izostavljanje Gascoignea iz reprezentacije za Svjetsko prvenstvo 124-125 nain igr
anja 153 organizacija priprema 203 ostavka na izborniko mjesto 185, 212 poziv B
eckhamu u reprezentaciju 121 psiholo ki rat 128-129 sukob s Beckhamom 132 Svjetsko
prvenstvo 1998., kvalifikacije 122-123 taktika odabira momadi 131
treniranje Beckhama 121--122
Howard, Kirsty 237-240
Hughes, Gill 88
Hughes, Mark Beckham trenira kod Barcelone 38, 39-40 Beckhamov idol 33, 73 dres
s brojem 10 233 FAkup 1996. 88-89 odlazak iz Uniteda 73
Hurlock, Terry 69
Hutchinson, Don 186
Hyde, Ken 27
Hyde, Micah 25, 27
Hyppia, Sami 346
Ince, Paul Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 odlazak iz Uniteda 73 pri
jelazak 149 publika 206
Svjetsko prvenstvo 1998. 130 Svjetsko prvenstvo 1998., kvalifikacije 123 Irvvin,
Denis 74, 78
Jackson, Michael 303 James, David 91, 339
Kazalo / 399
Jancker, Carsten 223 Jimenez, Fabio 7 Jiminez, Pedro Lopez 7 John, Elton 181, 30
3-304, 311
Jordan, Michael 13, 302--303
Kahn, Oliver 225 Kanelskis, Andrei 64, 73-74, 324 Kay, Ann 51-52 Kay, Dave 52 Kay, Tom 51-52 Keane, Roy
Beckhamov sukob s Fergusonom 194
bliskost s Fergusonom
231
FAkup 1999. 162 kritike na Beckhamov raun 77
Liga prvaka 1999. 164 nain igranja 225 ozljeda 117, 245, 318 profesionalnost 200
sezona 1998-1999. 165 suspenzija 166, 168 temperament 346 voda 78, 117-118 Keega
n, Kevin Beckham imenovan kapetanom reprezentacije 214 Beckhamovi stavovi o Ke
eganu 228 Euro2000. 186-189,203, 205
imenovan engleskim izbornikom 185 incident s publikom 205--207
kritike o izborniku 211, 212
ostavka na izborniko mjesto 212-215, 226 prijetnje Victoriji 187-188
Kenyon, Peter 251, 359, 363
FA kup 1999. 162
Keovvn, Martin Dubai, pripreme 263
gruba igra 266 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 242-243
Kershaw, Les 43
Kidd, Brian FAkup 1996. 92 posrednika uloga 326 prijelazak u Blackburn 151, 152
trenerske sposobnosti 107 trenira reprezentaciju 339 Kirby, Ryan 25, 69 Kirby, S
teve 25-26, 69 Knight, Beverley 256
Laporta, Joan 361
Law, Denis 33, 233
Le Saux, Graeme 131
Lee, Sammy 219
Levvin, Gary 221, 258, 287
Liga prvaka 2000.198-199 2002. 247-248, 251 336, 342-346, 349-353
Lineker, Gary 38, 40
Lockvvood, Nicky 22
Luio 286, 290
Madonna 140, 303
Manchester United dovoenje Beckhama 35--36, 40-41 FAkup 1990. 89 FAkup 1996. 88-9
2 FAkup 1999. 153, 161--163, 166-167 FAkup 2003. 327 Fergusonova odluka o ostank
u 246-247 Fergusonovi planovi o povlaenju 229-230, 235 Giggs kao krivac 201 -202
glasine o Fergusonovoj zamjeni 234 Juniorski kup 1992. 62--63
Juniorski kup 1993. 63--64
Liga prvaka 1999., finale 167-172
Liga prvaka 1999. 163-164
Liga prvaka 2000. 198--199

Liga prvaka 2002. 247--248, 251
Liga prvaka 2003. 338, 340-346, 349-355 momadski duh 200 naglasak na eleganciji
58--59
naslov prvaka Premier lige 2203. 363
navijaka potpora Beckhamu 147-148, 170-171 obiteljska atmosfera 41, 47
odabir mlade prve momadi 74-75
odanost igraa 234-235 odluan duh 199-200 potpisivanje ugovora s Beckhamom 41, 4243, 46-47
pregovori s Barcelonom 361-362
pregovori s Beckhamom 252, 254-255 prodaja Beckhama 359--365
profesionalnost 200 sezona 1995-1996. 74--92
sezona 1996-1997. 93-94, 106-108
sezona 1997-1998. 117-118
sezona 1998-1999. 147--172
sezona 1999-2000. 184--200
sezona 2001-2002. 235--255
sezona 2002-2003. 320, 359
Svjetsko klupsko prvenstvo 2000. 189-192 UNICEF 257 Versaceova odijela 166 VVort
hington Cup 2003. 344
zrakoplovna nesrea u
Munchenu 33
Mandela, Nelson 304-306
Marcos 286
Martin, Lee 89
Martin, Ricky 303
Martin, Nigel 241-242
May, David 85
McClair, Bnan 94
McClaren, Steve Beckham izostao s treninga 193-194
Beckhamovi stavovi o 152-153
FAkup 2002. 247 Fergusonov sukob s Beckhamom 196 Liga prvaka, finale 1999. 1
70
odlazak iz Manchester Uniteda 235 posrednika uloga 326 pristupanje Manchester Un
itedu 151
Svjetsko prvenstvo 2002. 270. 289
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 243 trener reprezentacije 219--343
trenerske
sposobnosti 235-236 McGhee, 22
McManaman, Steve 137,
204, 352 McPherson, Elle 303 Mills, Danny 268, 287, 290 Mis-Teeq 257 Moncur, Joh
n 41 Morgan, Albert 171, 191 Morgan, Piers 145 Morgan, Roger 23 Moyes, David 68
Murdock, Collin 49, 55 Murphy, Danny 249
Neville, Gary Beckham imenovan kapetanom reprezentacije 215--216
Beckham na klupi za rezerve 348-349
Beckhamovo iskljuenje 134, 137
Beckhamov kum 178--179, 182-183 Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 Beck
hamov sukob s Fer-gusonom 196, 326, 333, 340
Beckhamova ozljeda stopala 249
Bryan Adams, koncert 251
dres s brojem 10 Engleska-Njemaka 2001. 227
Euro 2000. 208-210 FA kup 199. 167 FAkup 1996. 92, 93 Fergusonov temperament 333
Fergusonova kopaka 336 Fergusonova odluka da ostane 246
Gascoigne izostavljen iz momadi 125 glasine o Beckhamovu prijelasku 358 gruba igr
a 59 Hoddle izostavio Beckhama 127, 130 Hondin sponzorski auto 85
igra prve momadi 66 igranje za reprezentaciju 121
Kidd kao trener 107 Liga prvaka, finale 1999. 169
Liga prvaka 1999. 164 Liga prvaka 2003. 345--346
Liverpool, utakmice 341 Malta, odmor 60-61 MilkCup 55

najmlaa momad Manchester Uniteda 74, 76 negodovanje publike 207 odanost Manchester
Unitedu 234
ozljeda stopala 250, 251 Pradina odijela 166 prijateljstvo s Beckhamom 61-62
prijetnje Victoriji 187 profesionalnost 200 razgovorljiva priroda 78 sezona 1995
-1996. 87, 92
sezona 1996-1997. 108 spot pice Girls 97-98 Svjetsko prvenstvo 1998. 118
Svjetsko prvenstvo 2002. 278-279
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 20, 226, 241, 243
treniranje s juniorskom momadi Uniteda 53-54, 58-59
treniranje sa Schmeiche-lom 78 Neville, Philip Bryan Adams, koncert 252
Euro 2000. 209-210 FAkup 1996. 93 Hondin sponzorski auto 85
izostavljen iz momadi za Svjetsko prvenstvo 125--126
Kidd kao trener 107 krivac za neuspjehe reprezentacije 201, 203, 209-210
MilkCup 55
najmlaa Unitedova momad 74, 76
odanost Manchester Unitedu 234
profesionalnost 200 Svjetsko prvenstvo 1998. 118
treniranje s Unitedovom juniorskom momadi 53--54, 58
Kazalo / 401
zvi duci iz publike 207
Nielsen, Kim 134
O'Kane, John Beckhamov cimer 51 najmlaa Unitedova momad 74
treniranje s Unitedovom juniorskom momadi 49
Oliver, Jamie 84
O'Neill, Martin 234, 288
O'Shea, John 71
Owen, Michael Dubai, pripreme 263 Engleska-Njemaka 2001.
225, 226
Euro 2000. 204
Euro 2000., kvalifikacije
343
FA kup 1999. 153 ozljede 264, 285-286 Svjetsko prvenstvo 1998. 130, 131, 133 Svj
etsko prvenstvo 2002. 273 -275, 284-287 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije
220, 225,
226, 244
Pallister, Gary 78, 122 Pearce, Stuart 59 Perez, Florentino
Beckham potpisuje za
Real 6-9
Beckham predstavljen Re-alovim navijaima 11-13 pregovori s Beckhamom 357-368
zanimanje za Beckhama 366
Peters, Gary 67-69 Phelan, Mike 341 Phipps, Kath 47, 48 Placente, Diego 274 Plea
t, David 32 Pochettino, Mauricio 274
Oueiroz, Carlos Beckham potpisuje za Real 5
Beckhamov sukob s Fergusonom 328 Realova snimka 347 treniranje reprezentacije 271
Raul
Liga prvaka 2002. 198, 199
Liga prvaka 2003. 346, 345, 352
Realova svlaionica 5 Real Madrid Beckhamov broj 23 12 Beckhamov lijeniki pregled 3
Beckhamov potpis 1 -9 Beckhamova odluka o potpisivanju 362-365 Beckhamovo pred
stavljanje navijaima 10-14 Bernabeu, stadion 4, 342--343
glasine o Beckhamovu
prijelasku 345
La Liga 203. 368-369
Liga prvaka 2002. 198-199
Liga prvaka 2003. 340-345, 349-355

svlaionice 1 Redondo. Fernando 199 Rhodes, Gary 84 Richardson, Kieran 71 Ridgeway
Rovers 24-80,
30, 32, 48, 50 Rivaldo 288 Rizo, Ramos 287 Robson, Bryan 33, 90
Manchester United 46
Beckhamov uzor 73, 87
igrake sposobnosti 58
voa 78 Ronaldhino 288-290, 292 Ronaldo 342, 358, 368
Liga prvaka 2003. 352-353, 355
prijelazak u Real 8
Realova svlaionica 5
Sanchez, Jose Angel 4-9,
11-13
Savage, Robbie 51-53, 55, 62
Schmeichel, Peter FA kup 1999. 162 Liga prvaka, finale 1999. 169
podr ka mlaim igraima 78
Scholes, Paul Beckhamovi stavovi 350 Engleska-Njemaka 2001. 226
Euro 2000. 204 FAkup 1996. 93 igranje za reprezentaciju 186
izabran u momad za Svjetsko prvenstvo 125 Kidd kao trener 107 Liga prvaka 2000. 1
99 Liga prvaka 2003. 345--346
MilkCup 55
najmlaa momad Manchester Uniteda 74, 76 odanost Manchester Unitedu 234
profesionalnost 200 sezona 1995-1996. 87 suspenzja 168 Svjetsko prvenstvo 2002.
275, 288
Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifikacije 226 Seaman, Dave Dubai, pripreme 263 FA
kup 1999. 161 krivac za poraz reprezentacije 201, 290-291 treniranje s Beckhamom
122
Svjetsko prvenstvo 2002. 278, 286-288, 290-291 Svjetsko prvenstvo 2002., kvalifi
kacije 211, 220 Sexton, Dave 270-271
Sharpe, Lee 60, 77
Shaw, Richard 81
Shearer, Alan Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 Beckhamovo iskljuenje 1
36 Blackburn 77 Euro 2000. 209 ozljeda 122
prijelazak u Nevvcastle United 251
zavr etak meunarodne karijere 213, 214 Sheringham, Teddy dres s brojem 10 233 FAkup
1999. 166 Liga prvaka, finale 1999. 169, 170
sezona 1998-1999. 148 Svjetsko prvenstvo 2002. 277, 291
kvalifikacije 220, 241-242 Simeone, Dlego 272, 275
Beckhamovo iskljuenje
133-134, 147
rukovanje 153-154 Sinclair, Trevor 274, 277, 278 Slatterv, Steve
134, 137
podr ka Beckhamu 132
269, 279 Smith, Alan 19, 30, 223, 262 Smith, Jim 152 Smith, Pat 30 Smith, Richar
d 264, 286 Solskjaer, Ole Gunnar
Liga prvaka, finale 1999.
170.
Liga prvaka 2003. 354 sezona 1998-1999. 151, 153
zamjena za Beckhama
351, 354 Sorin, Juan Pablo 274 Southgate, Gareth 263 Speed, Gary 167
Stam, Jaap 147, 230 Stephens, Tony

Beckham na klupi za
rezerve 348, 352
Real 8
Beckhamov sukob s Fer-gusonom 328 Beckhamov ugovor s Unitedom 252, 254-256 Beckh
amovi marketin ki ugovori 310
Beckhamovo povjerenje 253 Fergusonova nesklonost 253-254
Manchester United prodaje Beckhama 362-363 pregovori s Realom 363--366
280 Stiles, Nobby
Beckhamov uzor 33
MilkCup 54
odluan duh 199-200
treniranje Beckhama 47-48, 120 Strachan, Gordon 33, 40 Sullivan, Neil 93-94 Sutton, Chris 77 Svjetsko
prvenstvo
1998. 118, 124-138
2002. 264-293
2002., kvalifikacije 211-212, 219-220, 221-226,
236-238, 240-245
Taylor, Peter
imenovanje Beckhama za
kapetana engleske
reprezentacije 214-215
treniranje engleske
reprezentacije 219
mlada momad engleske
reprezentacije 220 Thomas, Michael 91 Thornley, Ben
Davidova veza s
Victorijom 114
FA Juniorski kup 1992. 63
koncert Bryana Adamsa 252
Milk Cup 55 . odmor na Malti 60-61
sezona 1996-1997. 108 Thornley, Rod 269 Tofting, Stig 283 Tottenham Hotspur
Beckham trenira s
klubom 32, 40, 41
FA Juniorski kup 1992.
63
ponueni ugovor
Beckhamu 41-42 Trapattoni, Giovanni 234 Treglowen, Matt 21 Treglovven, Simon 21
Tristan, Diego 247 Tupac 131
Undervvood, Robert 25-26 Undervvood, Stuart
treniranje Ridgeway
Roversa 25-26, 30
stil treniranja Usher 245, 273, 279
Valdano, Jorge 5, 7-9 Van Nistelrooy, Ruud
Ferguson i letea
kopaka 333-335
354
ozljeda 230
sezona 2002-2003. 342, 347
Vassell, Darius 339 Venables, Terry Tottenhamova ponuda
Beckhamu 41-42
Beckhamovo treniranje s
Barcelonom
napu tanje mjesta izbornika engleske reprezentacije 120
Veron, Juan Sebastian (Seba)

Kazalo / 403
134, 137
Liga prvaka 2003. 352 Svjetsko prvenstvo 1998. 271-272
271, 278 Versace, Donatella 166 Vieira, Patrick 162, 224,
348
Vieri, Christian 123
VVarren, Frank 174 VVatson, Russell 256 VVest, Joe (djed)
David prvi put kapetan
Uniteda 232
navija Tottenhama 23, 32
podr ka Davidu 24, 37, 39
VVest, Peggy (baka) 23-24 VVhelan, Ray 38 Whitworth, Ray 187 VVilkinson, Howard
185, 214
VViltord, Sylvain 333 VViltshire, Don 30-31 VVinstone, Ray 257, 259 VVright, Jan
89, 122-123
Yorke, Dvvight ozljeda Beckhamova
stopala 250
potpis za Manchester
United 147
sezona 1998-1999. 151, 154, 165
zanemarivanje od strane Fergusona
Zanetti, Javier 133
Zidane, Zinedine Liga prvaka 2003. 342, 345, 352, 354, 355 La Liga 8
prelazak u madridski Real 8
Sharpe, Lee 60, 77
Shaw, Richard 81
Shearer, Alan Beckhamov prvi nastup za reprezentaciju 122 Beckhamovo iskljuenje 1
36 Blackburn 77 Euro 2000. 209 ozljeda 122
prijelazak u Nevvcastle United 251
zavr etak meunarodne karijere 213, 214 Sheringham, Teddy dres s brojem 10 233 FAkup
1999. 166 Liga prvaka, finale 1999. 169, 170
sezona 1998-1999. 148 Svjetsko prvenstvo 2002. 277, 291
kvalifikacije 220, 241 -242 Simeone, Diego 272, 275
133-134, 147
rukovanje 153-154 Sinclair, Trevor 274, 277, 278 Slatterv, Steve
134, 137
podr ka Beckhamu 132
269, 279 Smith, Alan 19, 30, 223, 262 Smith, Jim 152 Smith, Pat 30 Smith, Richar
d 264, 286 Solskjaer, Ole Gunnar
Liga prvaka, finale 1999.
170.
Liga prvaka 2003. 354 sezona 1998-1999. 151, 153
zamjena za Beckhama
351, 354 Sorin, Juan Pablo 274 Southgate, Gareth 263 Speed, Gary 167
Stam, Jaap 147, 230 Stephens, Tony
Beckham na klupi za
rezerve 348, 352
Real 8
Beckhamov sukob s Fer-gusonom 328 Beckhamov ugovor s Unitedom 252, 254-256 Beckh
amovi marketin ki ugovori 310
Beckhamovo povjerenje 253 Fergusonova nesklonost 253-254
Manchester United prodaje Beckhama 362-363 pregovori s Realom 363--366
280 Stiles, Nobby
Beckhamov uzor 33
MilkCup 54
odluan duh 199-200
treniranje Beckhama 47-48, 120 Strachan, Gordon 33, 40 Sullivan, Neil 93-94 Sutton, Chris 77 Svjetsko
prvenstvo
1998. 118, 124-138
2002. 264-293
2002., kvalifikacije 211-212, 219-220, 221-226,
236-238, 240-245
Taylor, Peter
imenovanje Beckhama za
kapetana engleske
reprezentacije 214-215
treniranje engleske
reprezentacije 219
mlada momad engleske
reprezentacije 220 Thomas, Michael 91 Thornley, Ben
Davidova veza s
Victorijom 114
FA Juniorski kup 1992. 63
koncert Brvana Adamsa 252
Milk Cup 55 . odmor na Malti 60-61
sezona 1996-1997. 108 Thornley, Rod 269 Tofting, Stig 283 Tottenham Hotspur
Beckham trenira s
klubom 32, 40, 41
FA Juniorski kup 1992.
63
ponueni ugovor
Beckhamu 41-42 Trapattoni, Giovanni 234 Treglowen, Matt 21 Treglowen, Simon 21 T
ristan, Diego 247 Tupac 131
Undervvood, Robert 25-26
Undervvood, Stuart treniranje Ridgeway Roversa 25-26, 30 stil treniranja
Usher 245, 273, 279
Valdano, Jorge 5, 7-9 Van Nistelrooy, Ruud
Ferguson i letea
kopaka 333-335
354
ozljeda 230
sezona 2002-2003. 342, 347
Vassell, Darius 339 Venables, Terry Tottenhamova ponuda
Beckhamu 41-42
Beckhamovo treniranje s
Barcelonom
napu tanje mjesta izbornika engleske reprezentacije 120
Veron, Juan Sebastian (Seba)
Kazalo / 403
134, 137
Liga prvaka 2003. 352 Svjetsko prvenstvo 1998. 271-272
271, 278 Versace, Donatella 166 Vieira, Patrick 162, 224,
348
Vieri, Christian 123
VVarren, Frank 174 VVatson, Russell 256 VVest, Joe (djed)
David prvi put kapetan
Uniteda 232
navija Tottenhama 23, 32
podr ka Davidu 24, 37, 39
VVest, Peggy (baka) 23-24 VVhelan, Ftay 38 VVhitvvorth, Ray 187 VVilkinson, Howa
rd 185, 214
VViltord, Svlvain 333 VViltshire, Don 30-31 VVinstone, Ray 257, 259 VVright, Jan
89, 122-123
Yorke, Dvvight ozljeda Beckhamova
stopala 250
potpis za Manchester
United 147
sezona 1998-1999. 151, 154, 165
zanemarivanje od strane Fergusona
Zanetti, Javier 133
Zidane, Zinedine Liga prvaka 2003. 342, 345, 352, 354, 355 La Liga 8
prelazak u madridski Real 8
David Beckham
i Tom Watt MOJA STRANA
Izdaje NAKLADA LJEVAK
Za izdavaa ZDENKO LJEVAK
Lektura i korektura NADA BRNARDI
Grafika priprema STUDIO LJEVAK
Tisak i uvez GRAFPEX, Zagreb
ISBN 953-178-592-9
MK 2003-55

David Beckham - Moja Strana

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

You might also like

David Beckham - Moja Strana

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

David Beckham - Moja Strana

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Izdaje Naklada LJEVAK

Za izdavaa ZDENKO LJEVAK

se natjeu za prvo mjesto na startu Velike nagrade panjolske.

da su mi poeli prilaziti, rukovati se i upoznavati, da tim ljudima nimalo ne smet

diti moje rijei.

jmovi. Kratko sam se naka ljao.

mo dodavali, napucavali loptu do mraka, no ondje je neko bio i omladinski klub, u

28 \ David Beckham: Moja strana

slikati. Uz satove likovnog u ni im razredima u Chase Laneu, Joan je u onoj svojoj

par trenutaka vratio se s krajnje neobinim izrazom na licu: kao da ne mo e vjerova

, vratit emo se u London i potpisat u ugovor sa Spursima.

ci koji potpisuju pionirske ugovore odmah utvruju i uvjete profesionalnog odnosa:

ju popis gazdarica, stanodavki s kojima surauju, a ja sam se esto pitao odreuje li

jen samo kako bih ja to vi e patio,

itijoj ulici. Bili smo razumni

a na em terenu. Bio je poetak prosinca.

eman za jedan od najriskantnijih trenerskih poteza u povijesti. Sezona 1995/96.

nogometa i i u karakteru i u igri imaju odreenu o trinu, sklonost krajnostima koja i

nekoliko godina. Ne sjeam se da sam izgovorio ba te rijei no - u trenucima krajnje

vo me ta fotografija nije ni priPli no predstavljala u najboljem svjetlu. - Ja sam

adrenalina, na travnjaku i u svlaionici. Meutim, te veeri 1997. godine, sjedili smo

s takvim stvarima imala iskustva. ini mi se da je ona zapravo donijela odluku. N

rirao na uspjeh u Unitedu. Igranje za reprezentaciju postalo mi je va no i poelo iz

Pogledao sam Garvja Nevillea. On je gledao mene. Je li se i on iznenadio? Ili s

Ovo je Svjetsko prvenstvo. Eto, to si ja mislim. A ti e vjerojatno nastaviti po s

132 \ David Beckham: Moja strana

najvi e na ih navijaa. inilo mi se da u tome ne bih mogao sudjelovati, pa sam se okre

zrakoplov kojim u otputovati u Ameriku. Na ao sam se s roditeljima, predao im svoje

ne mo ete ni zamisliti dok ga ne do ivite.

go to je pre ao u klub: Steve je na klupi Derbvja bio s Jimom Smithom. Ni u jednom

ke. Ja sam ga vidio, Victoriji je trebalo jo nekoliko trenutaka... Budui da se rod

pe: na koncu je to umjesto mene morala obaviti primalja.

168 \ David Beckham: Moja strana

jasno se vidjelo koliko im znai to to se dogodilo, a oni su shvaali koliko Unitedov

oj odori. Divan ovjek. I, dakako, vatreni navija Manchester Uniteda. On je obavio

im mjesecom, pojaviti se i - prije nego to su se pojavili ostali reprezentativci

Atmosfera u engleskoj izabranoj vrsti pod Kevinom je bila izvrsna, no proboj do

dvije godine vrijeanja.

Podigao sam slu alicu i uspio sam prevaliti preko usana:

mi smo bolji. Igrajte dobro. Na tri boda.

su da se razvijemo kao momad. Sven i Alex Ferguson potpuno se razlikuju u pristup

244 \ David Beckham: Moja strana

- Ne mogu vjerovati da se ovo dogaa.

orthu. U ponedjeljak emo ve otputovati u Dubai na poetak priprema za Japan. Ispraaj

mo ozbiljno razgovarali o tom

o i zamijenio ga je Trevor Sinclair. Na nekoj drugoj utakmici to bi nam poremeti

ne sjeanja -sve je to jednostavno nestalo. Tih nekoliko sekundi nakon to se lopta

edili u pravilnim redovima i strpljivo ekali. Kada su nas primijetili, uslijedila

Beckham (11 m) / 283

eve strane. Organizirali smo obranu od ubacivanja. Nikad ne pomislite da bi igra

- Za to si to uinio? to e rei ljudi kad vide nogometa a s nau nicom?

gipsom na podlaktici te ruke. Tu ozljedu u Durbanu zaboravio sam i prije no to su

m uspio pomiriti s time.

i odmah sam pre ao na stvar:

lo. Naravno, razgovarao sam s Garvjem, s Victorijom i Tonvjem Stephensom o tome t

za prijateljsku utakmicu engleske reprezentacije s Australijom: sa Svenom se do

je an. To mi je bilo dovoljno da me izvue iz poti tenosti. To to nisam neprekidno slu ao

ogodilo i Victoria se odjednom razbjesnila kao i ja maloprije. Ve mjesecima je mo