Professional Documents
Culture Documents
SANACIJA KLIZIŠTA Skripta
SANACIJA KLIZIŠTA Skripta
SANACIJA KLIZIŠTA Skripta
SANACIJA KLIZITA
Juni, 2013.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
KLIZNE PADINE
Klizanje predstavlja jedan od najznaajnijih egzogeno-geolokih procesa, zbog toga to se ona
javlja u toku morfogleolokog oblikovanja prirodnih padina u litolokim heterogenim sredinama
sa sloenim mehanizmom gravitacionog premjetanja stijenskih masa. Za ove procese su vezane
materijalne tete i graevinska ogranienja. Obino su dobro morfoloki izraena pa se veoma
lahko mogu identifikovati na terenu.
Pod klizitem se podrazumijeva dio geoloke sredine ograniene povrine i dubine klizanja kod
koga se bez gubitka kontakta sa stabilnom podlogom vri gravitaciono premjetanje stijenskih
masa u (hipsometrijski) nie dijelove terena, a sve pod uticajem prirodnih i antropogenih faktora.
Proces klizanja podrazumijeva sukcesivnu promjenu sastava, stanja, svojstva tla ili stijena i
deformacije unutar pokrenute mase. To traje od momenta nastanka klizita preko premjetanja
kliznog tijela pa do potpunog smirenja.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
IDENTIFIKACIJA KLIZITA
Klizita predstavljaju pojavu premjetanja materijala pa je analiza karaktera i veliina tog
premjetanja bitna za objanjenje prirode i aktivnosti ove pojave.
Prve vidljive pojave su denivelacija na konstrukcijama (saobraajnice, kanali, nasipi, cjvovodi i sl)
ili pukotine na betonskim objektima. Pukotine na terenu upravne su na pravac kretanja klizne
povri. Ukupni raspored ovih pukotina omoguava prilino precizno okonturivanje prije nego se
dese znaajnija klizanja. Ove pukotine na terenu pomau nam kod odreivanja tipa klizita, npr.
Kod rotacionog klizita zidovi pukotina su blago povijeni u vertikalnoj ravni i konkavni su u
pravcu premjetanja, sa dubinom nestaju (isklinjavaju);
Kod blokovskog smicanja pukotine imaju gotovo jednaku irinu (zijev) od vrha do dna i nestaje sa
poveanjem dubine.
Ukoliko je mrea pukotina u planu potkoviastog olika onda se sa sigurnou radi o rotacionom
klizitu.
Suprotno ukoliko su pukotine paralelne (ili semi paralelne) sa ivicom kosine ili eonog odsjeka
tada se radi o blokovskom smicanju.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
ELO KLILITA (eoni oiljak) nalazi se u hipsometrijski najviim djelovima klizita gdje
klizna ravan izbija na povrinu terena.
NOICA KLIZITA (stopa) je hipsometrijski najnia taka gdje klizna ravan izbija na
povrinu, a nastaje u fazi akumulacije kliznog materijala. Obino se u njenoj zoni javlja
poveana raskvaenost terena ili izvori male izdanosti.
KLIZNA POVR (zona/linija klizanja) predstavlja diskontinuitet du kojeg se kree
zemljana masa. Moe da bude oslabljena linija ili oslabljeni pojas. Razlikujemo:
pravolinijsku, zatalasanu, krunocilindarsku, izlomljenu ili neku drugu sloenog oblika
kliznu povr. Njeno utvrivanje na terenu je veoma bitno kako bismo odredili oblik i
zapreminu klizita.
BOKOVI KLIZITA (krila klizita) su bone konture kliznog tijela i deiniemo ih u prostoru
po strani svijeta ili lijevi i desni bokposmatrano od ela prema noici klizita.
TIJELO KLIZITA cjelokupna pokrenuta zemljana masa kao jedinstveno tijelo. Dimenzije
su odreene duinom, irinom i dubinom klizanja, sastoji se od dva karakteristina dijela:
eoni dio i jezik klizanja tijela. Tijelo klizanja moe biti po duini izdjeljenjo terasastim
ravnima ili stepenastim ispupenjima sa tzv. kontra padom. Kad su u pitanju plastini
materijali u tijelu klizita se susreu brojna trbuasta ispupenja i plitka ovalna udubljenja
sa pojavom jezercadi.
BOKOVI KLIZITA predstavljaju pravac oivienja izmeu ela i noice i uvijek se poklapa
s pravcem kretanja kliznog tijela.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Stadijum pripreme
Stadijum glavnog premjetanja
Stadijum sekundarnog premjetanja
Stadijum smirivanja
Stadijum pripreme obuhvata vremenski period u kom na pojedinim dijelovima padina ili kosina
dolazi do opeg pada koef. stabilnosti na raun opeg porasta smiuih napona. U tom periodu
dolazi do prvih manifestacija deformacijana terena, tako plasirano deformisanje i pomjeranje u
povrinskom djelu uzrokuju tenzione pukotine i po blokovima esalonizirane pukotine. Pukotine
su u poetku diskretne, ali pokazuju tendenciju da postanu zjapee.
Stadijum glavnog premjetanja obuhvata vremenski period u kome du formirnih kliznih
pukotina ili ravnina dolazi do otkidanja i gravitacionog kretanja stijenskih masa ili tla kao
jedinstvenog kliznog tijela. Brzina mehanizma gubitka mase u ovom stadijumu zavisi od samih
osobina medija u kome se proces deava i okolnosti koji taj proces u manjoj ili veoj mjeri
pospjeuje. U ovom stadijumu moe da doe do daljnjeg odvajanja klizne mase dijeljenjem u vie
komada. U toku ovog stadija formiraju se i svi morfometrijski i morfoskulpturni elementi klizita.
Stadijum sekundarnog premjetanja obuhvata period kada zemljane mase zaostale nakon glavnog
premjetanja zauzimaju novi ravnoteni poloaj. Ovi pokreti su manji, sporadini i deavaju se
untar formiranog kliznog tijela. Ovdje se raunaju i pojave odvojenih pokreta pojedinanih
blokova du sekundarnih kliznih pukotina i pojava aktivnosti izvan konture ela klizita kao
nagovjetaj sljedee faze klizanja terena.
Stadijum smirivanja je period u kome dolazi do opeg porasta koef. stabilnosti na raun opeg
pada smiuih napona.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Translatornim kretanjem moemo izdvojiti tri karakteristine zone:
1. Zona prihranjivanja zahvata gornji dio klizita (padine) odakle se klizno tijelo
snadbijeva zemljanim masama. Utvrivanjem ove zone moe se dati objektivna
prognoza dalje aktivnosti, veliine i opeg toka i karaktera klizita, ali nam to daje i
mogunost preduzimanja geotehnikh mjera koje e sprijeiti dalje nekontrolisano irenje
klizita odnosno razvoja procesa klizanja.
2. Zona tranzita (prenosa) obuhvata sredinji dio klznog tijela gdje se vri prenos
pokrenutog materijala .
3. Zona akumulacije zahvata najnie djelove padine u blizini erozionog bazusa gdje se
nagomilava skliznuta masa.
KLASIFIKACIJA KLIZITA
Klasifikacija moe da bude utvrena prema razlitim kriterijima. Mnotvo je klasifikacija, ali treba
uzeti one koje jasno definiu genetske strukture nastanka i oblika klizita, kako bi se mogle, nakon
dovoljno dobrog upoznavanja poduzeti adekvatne sanacione mjere.
Amerika klasifikacija (po Varnsu)
Po ovoj klasifikaciji svi procesi gubitka masa na padinama dijele se u est osnovnih tipova:
1. Odroni i osuline u vrstim stijenama, klasini nevezani u stijenama tlu. (FALLS)
2. Blokovsko otkidanje (TOPPLES) tretira se kao varijanta odrona iji razvoj poinje
blokovskim otkidanjem od matinog stijenskog masiva, slijeganjem, rotacijom.
3. Puzanje (osnovna podjela na 2 tipa puzanja)
Rotaciona klizita sa rotacionim smicanjem po kruno-cilindrinoj kliznoj povrini
prvenstveno u glinovitim stijenama.
Blokovska klizita i lavine drobinskog materijala, blokovi vrstih stijena, plastinh
nevezanih pjeskovito-glinovitih materijala premjetaju se po predisponiranoj
povrini slojevitosti, pukotina, pukotinsih zona i to u vidu konskventnih klizita.
4. Blokovska klizita s istiskivanjem (LATERAL SPREAD) nastaju kad se ispod debelog sloja
vrstih stijena nalaze manje vrste stijene, glinci, gline i vodozasieni pijeskoviti materijal
5. Klizni tokovi podijeljeni su na tri podtipa u zavisnosti od stijene u kojoj se javljaju, ima
mnogo varijateta, a oblik im je jeziast.
6. Sloena klizita predstavlaju kombinaciju predhodno naborojanih.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Podjela klizita prema grai padine i poloaju klizne ravnine:
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
1
2
3
4
5
VRLO MALA
MALA
SREDNJE VELIKA
VELIKA
VRLO VELIKA
1
2
3
4
BRZINA KLIZITA
IZVANREDNO SPORA
VRLO SPORA
SPORA
UMJERENO BRZA
<0.06 m/god
0.06 m/god 1.5 m/god
1.5 m/god 1.5 m/mjes.
1.5 m/mjes 1.5 m/dan
Podjela prema poloaju klizne ravni u odnosu na lokalnu gravitacionu bazu mogu biti:
1. Noina - kada klizna ravnina izbija na povrinu terena u nivou lokalnog gravitacionog
bazisa.
2. Podnoina kada klizna ravan ide ispod nivoa gravitacionog bazisa. To su obino
rotacioni tipovi klizita ije je formiranje uslovljeno prisustvom velikh vjetakih
optereenja.
Podjela klizita prema mehanizmu klizanja (Vars):
1. Smicanje: - po kruno-cilindrinoj povrini (rotaciona)
- po ravnoj povrini
- po kontaktu pokriva supstrat
- blokovsko smicanje
- blokovsko smicanje sa istiskivanjem
2. Teenje: - suho teenje
- mokro teenje
3. Klizta sa mjeovitim mehanizmom premjetanja.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Podjela klizita po obliku:
1. Polukrunog olika
2. Potkoviastog oblika imaju izraen klizni odsjek i meusobno paralelne bone strane, dok
noica nije izraena.
3. Klizita frontalnog tipa izduena po padini sa irinom nekoliko puta veom od duine,
eoni odsjek je jasno izraen.
4. Klizita izduenog tipa - niz padinu ija je duina nekoliko puta vea od irine, klizno tijelo
je sekundarno u kliznim pukotinama izdijeljeno u manje zasebne blokove sa
manifestacijom blokovskog klizanja i blatno kaastog teenja.
5. Klizita amfiteatarskog oblika sa izraenim proirenjem u eonom dijelu i izraenim
suenjem u noinom dijelu. Ova klizita su suenog tipa, nastaju u izvorinim dijelovima
potoka i rijeka.
6. Klizita lepezastog oblika nastaju formiranjem klizne lepeze u noinom dijelu usljed
slobodnog razlijevanja klizne mase po okolnom terenu.
7. Klizita kaikastog oblika sa karakteristinim krunim do elipsastim proirenjima u
eonom dijelu i naglaenim suenjem u srednjem i noinom dijelu.
8. Klizita elipsastog i krukastog oblika nastaju obino na sredinjim dijelovima padine i
rijetko dolaze do erozionog bazisa.
9. Klizita izometrijskog oblika odlikuju se priblino jednakom duinom i irinom.
10. Klizita nepravilnih poligonalnih kontura nastaju u vrstim stijenama gdje se klizno tijelo
formira raspadanjem stijenskog masiva du diskontinuiteta sa nepovoljnim prostornim
padom elemenata sklopa.
11. Klizita bez jasno izraenih povrinskih kontura nastaju kao rezultat lokalnog
diferencijalnog teenja i puzanja povrinskih masa.
12. Klizita sloenog oblika kao modifikacija predhodno nabrojanih.
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Podjela klizita prema mjestu iniciranja kliznog procesa:
Blokovska klizita su veoma bliska klasinim klizitima, jer se javljaju u vrstim magatskim,
metamorfnim i sedimentnim stijenama.
Da bi dolo do procesa lokalnog klizanja potrebno je zadovoljiti uslove:
1. U vrstim stijenama na padinama mora postojati znaajna diskontinualnost.
2. Prisustvo stijena u podlozi podobnih da se deformie pod optereenjem.
Kliznim procesima na padinama stvara se secifian oblik reljefa, kod biolokih klizita esto
se pojavljuju istiskivanja u vidu tzv. kliznog vala.
Terene zahvaene klizitima lahko je uoiti na topografskim kartama sa tzv. uvlaenjima i
izvlaenjima izohipsa koji se naziva deficit i suficit masa te tzv. uznemirenim izohipsama
to sve ukazuje na ublaavanje nagiba prirodnih padina.
10
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Padine na kojima se predvia, planira gradnja novih objekata ili neki drugi zahvat u tom smislu
moraju se analizirati u pogledu mogunosti novih pokretanja na tim padinama. Potrebno je moi i
znati raspoznati, determinisati stabilne, potencijalno nestabilne (uslovno stabilne) ili labilne, te
nestabilne padine.
Izgradnja objekata na nestabilnim i labilnim padinama podrazumijeva izvoenje racionalne
sanacije odnosno dovoenje padine u ravnoteno stanje.Procedura rjeavanja ovog problema je
sljedea:
Faktor sigurnosti mjera sigurnosti, zavisi od toga da li na padini postoje ili ne graevinski
objekti. Ako ih nema dozvoljeni ili zahtijevani faktor sigurnosti je 1.2 1.3, a ukoliko se nalaze
graevinski objekti zahtijevani faktor sigurnosti je 2 - 2.5
Na putevima nastaju tri tipa klizanja:
tip A - Klizite ispod puta
kada je klizna ravnina u nasipu, sanacija se izvodi u
kombinaciji dreniranja, potpornog zida u elu
klizita i u noici klizita.
11
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Uzroci nestabilnosti su:
Nepripremljenost podloga za izgradnju nasipa
Nerjeena odvodnja vode
Nepravilan izbor nagiba kosina
Neadekvatan izbor potpornog zida
Neodravanje rigola
Za kosinu nasipa faktor sigurnosti je >1.3, a za kosinu usjeka faktor sigurnosti je >1.5, jer se
faktor sigurnosti za ove dvije kategorije u f-ji vremena mijenja u suprotno kvalitativnom smislu.
12
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Inenjersko-geoloki model opisuje sva bitna svojstva prirodne geoloke sredine koja su
relativna za specifine aspekte problema koji se izuavaju.
Geotehniki model podrazumijeva sve one konstruktivne karakteristike funkcionalnog sistema
(oblik, dimenzije, prostorni poloaj i orjentacija)koje su od bitnog uticaja na naponski
deformabilitet ponaanja tla.
Model interakcije predstavlja odgovarajui spoj realnog ponaanja zemljane mase u
novonastalim uslovima tokom izvoenja radova primjenom nekog od modelskih pristupa koji
mogu biti:
Empirijski
Analitiki
Empirijsko-analitiki
Projektni zahtjevi moraju biti jasno formulisani, ime se neposredno inicira specifinost
potrebnih parametara.
Kvalitet analiza i njihovih rezultata je direktno proporcionalan kvalitetu ulaznih
parametara.
Za analizu su potrebni kvantitativni, a ne kvalitativni podaci, tj. parametri takve prirode da
se mogu neposredno primjenjivati.
Javlja se i tzv. statistika nesigurnost modela zbog nemogunosti pouzdane definisanosti svakog
parametra. Modeliranje nije stacionaran ve interaktivan proces, utiui na unapreenja daljeg
istraivanja pri emu se novim rezultatima vre njegova dalja kvalitativna i kvantitativna
usavravanja.
U konstrukciji modela neophodno je:
Jasno pred sobom vidjeti svrhu njegove izrade
Kakvi se rezultati od njega oekuju
Na koja pitanja model treba da odgovori
Krajnji cilj inenjersko-geolokog kartiranja terena, hidrotehnikih i geotehnikih istranih radova
je definisanje IGM-a (inenjersko-geoloki model), koji u osnovi predstavlja GM (geotehniki
model) spreman za definisanje matematikog, odnosno proraunatog modela (CM-a).
Numerike metode omoguavaju da se sagledaju svi sloeni uticaji na proces klizanja. Njihova
tanost nije odreena s tanou numerikog postupka, ve sa tanou ulaznih promjenljivih
parametara. Kod klizanja koja su se ve dogodila, ulazni parametri nisu vrni parametri (deavaju
se prije nego to je dolo do bilo kakvog smicanja) ve rezidualni parametri (ono to je od poetnog
stanja ostalo, zaostali).
13
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Ravne ili planarne klizne povrine kod kojih je mehanizam pomjeranja translacija (obino
plitka)
Kruno-cilindrine klizne povrine karakteristine za homogeno tlo mehanizam
pomjeranja je rotacija.
Sloene klizne ravnine obino se javljaju kod heterogenih sredina, ali mogu nastati i kod
homogenog tla sa skokovitim nagibom terena, a mehanizam pomjeranja je kombinacija
predhodna dva.
Bitno je napomenuti i druge oblike: lavine, teenja, progresivni lom, one se ne analiziraju
konvencionalnim postupcima ve se taj problem identifikuje i tretira preventivnim mjerama.
Oblici kosina, odnosno stanje kosina moe se klasifikovati u nekoliko stanja aktivnosti :
1. Stabilna kosina ili padina pomjeranja se nisu dogodila u prolosti, a nisu prisutna ni
trenutno.
2. Potencijalno nestabilna kosina pomjeranja su se deavala u prolosti, ali trenutno ih nema.
Takvo umireno klizite moe se aktivirati nepromiljenom ljudskom aktivnou.
3. Rana faza ruenja pojava ruenja sa ili bez longitudalnih zateznih pukotina na povrini
terena. Brzina je od 5mm do 1.5m/god. Ovo je zajednika pojava za mnoge kosine koja
moe da traje godinama pa i vijekovima.
4. Srednja faza ruenja je progresivna pojava pukotina i lokalnih naruavanja kod krunocilindrinih kliznih cjelina, blokovi se odvajaju kod planarnih klizanja, dubina i irina
zateznih pukotina se poveava. Brzine rastu do 5cm po danu, a ubrzano pomjeranje
sedeava nakon i za vrijeme padavina i topljenja snijega.
5. Djelomino ruenje vea masa tla ili dio nestabilne mase se pomjerio u novi privremeni
poloaj, ostavljajui oiljak (karpu).
6. Potpuno ruenje cijela nestabilnost mase se pomjerila u novi konani poloaj kreui se
brzinom oko 1m/min u sluaju rotacionih klizanja, a kod planarnih klizanja ta brzina moe
biti 20-60km/h pa sve do strahovite brzine od 300km/h (ove brzine su posljedica kretanja
preko toplotom stvorenog rastoka. Lavine su teenje, mogu da se razviju preko pravih
ravnih oblika, ali se iznenada desi potpuno ruenje, bez predhodnog upozorenja.
14
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
15
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
16
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Stabilizaciona mjera ublaavanje kosine nasipanjem ili usijecanjem ukoliko su kritine klizne
povrine relativno plitke. Takoer dodavanjem balasta u noici kosine moe da predstavlja
efikasnu stabilizacionu mjeru u sluajevima kad je kritina klizna povrina relativno duboka.
Preraspodjela zemljanih masa u presjeku kosine ili padine premjetanjem sa vieg dijela padine na
njegov nii dio ili uklanjanjem materijala da se formira neto blaa kosina uz dodavanje balasta od
krupnozrnog materijala i noici koja se drenira predstavlja jedno od rjeenja u okviru
stabilizacionih mjera promjenom geometrije prjeseka.
17
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Drenane mjere
Preduzimaju se radi smanjenja ili kontrolisanog kretanja vode na povrini padine, a u cilju
smanjanja pornih pritisaka.
Povrinsko dreniranje kontrola oticanja i erozije predstavlja obaveznu mjeru preventivne zatite
kosine i njenog ireg podruja. Moe se obaviti oblonim jarkom, rigolom, bankinama u noici
kosine. Ovo predstavlja obavezne zahvate u podruju kosine od zemljanog materijala bez obzira
na njihovu stabilnost. Dreniranje mase drenanim rovovima ili kosim buotinama, koriste se u
sluajevima veoma visokih nivoa podzemnih voda koji na tlo nepovoljno djeluju preko pornh
pritisaka i predstavljaju vaan uzrok nestabilnosti. Dreniranje na relativno velikoj dubini radi se
kao intervencija na smanjenju artekih pritisaka i presjecanju akvifera koji utiu na stailnost mase
tla. U tu svrhu koriste se buotine, bunari, drenani tuneli i ahtovi iza kojih se po potrebi mogu
izvesti drenane buotine.
Potoporne konstrukcije
Pomou ovih konstrukcije koje su inae razliitog oblika mogue je poveati sile koje se uslovno
mogu zvati otpornim ili pasivnim silama. Stabilizirajui efekat ove konsrukcije postiu:
Spostvenom teinom
Teinom materijala iji oblik konstrukcija svojim dimenzijama kontrolie
Primjenom u kombinaciji sa aktivnim prednapregnutim ili pasivnim elinim sidrima.
Gravitacioni tipovi potpornih konstrukcija mogu poveati stabilnost mase tla u kojoj se
konstrukcija nalazi. Konstrukcija mora zadovoljiti uslove stabilnosti na klizanje i na prevrtanje. U
sluaju primjene gravitacionih potpornih konstrukcija u sanaciji klizita kritina situacija moe
nastati u toku samog izvoenja kada je potrebno ukloniti dio mase tla u podruju stope kliznog
tijela radi temeljenja konstrukcije zbog toga se radovi izvode brzo i u kratkom vremenskom
periodu.
18
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Sidrene potporne konstrukcije mogu poveati stabilnost mase tla pod uslovom da se upotrijebe
sile odgovarajueg intenziteta aktivnim ili pasivnim sidrima ili ankerima. Ankeri se sidre u
stabilnim slojevima tla ili niim slojevima stijene.
Primjena ipova
Jedan od naina poveanja faktora sigurnosti je pobijanje ipova kroz kliznu masu do
odgovarajueg sloja. Poboljanje faktora sigurnosti ostvaruje se preko momenta savijanja ipa koji
je uklijeten u stabilnu masu tla ispod kliznog tijela i dodatna otpornost ipa moe biti poveana
njegovim ankerisanjem ukoliko je ono ekonomino. Anker se vee za vrh ipa i sidri u stabilnoj
masi tla. Treba voditi rauna kod pobijanja ipova u sitnozrnim zasienim tlima jer se tada
nestabilnost moe izazvati dodatno zbog prirataja pornih pritisaka. Zbog ove injenice prednost
se daje AB ipovima (otpornost na savijanje im je vea). Kad je u pitanju horizontalno optereenje
ipa ukoliko je poloaj klizne ravni nepoznat on moe biti otean, tada se odreuje to je mogue
dublja ravnina za koju se dobija zadovoljavajui faktor sigurnosti.
Oblone konstrukcije
Ove konstrukcije se koriste za lokalno stabilizovanje povrinskih konstrukcija i najee nemaju
znaajan uticaj na globalnu stabilnost veih masa tla. Jedna od tih konstrukcija je prskani beton
(torket) on moe biti ojaan elinom mreicom ili kratkim ankerima. Koristi se kod mekih i
raspadnutih stijena kao i u vezanom tlu, Kkako bi se odrala lokalna stabilnost (sprjeavanje
ispadanja komada stijene) na istom principu se koriste i obloni zidovi od betona ili kamena u
cementnom malteru.
Ojaavanje mase tla vjetakim materijalima
Ovim se podrazumijeva armiranje tla materijalima kao to su elik, aluminijum, razliiti polimeri.
Kod prorauna se razmatra vie hipotetikih veliina loma, opa stabilnost se analizira
pretpostavljajui da se drenirani dio presjeka ponaa kao kruto tijelo, a nakon toga se zahvata i
jedan dio armiranog presjeka. Pretpostavimo granine veliine sila u armaturi koja se nalazi iza
pretpostavljenog tijela kao spoljne sile, pored toga koriste se i sljedei konstruktivni oblici:
Armiranje tla sintetikim materijalima (geomrea i geogrid) stabilizacija kosine nasipa,
primjenjuje se sukcesivno sa napredovanjem nasipa, nain armiranja zavisi od nagiba.
Pribadanje tla (soil pinning) koristi se za lokalnu stabilizaciju kosina usjeka u vezanim
materijalima.
Tretiranje tla ima za cilj poveanje vrstoe tla stvaranjem izvjesne stvarne kohezije, koriste se
sljedei postupci:
Termiko ojaanje tla moe se upotrijebiti ukoliko se dokae da tlo pokazuje osobine
ovravanja pri permikom tretiranju.
Injektiranje tla moe se upotrijebiti ukoliko primjenjeni postupak garantuje da injektirana
masa moe prodrijeti u masu tla, to e nakon vezivanja dovesti do ovravanja tla. Mora
se uzeti u obzir i uticaj injekcionih pritisaka na opu stabilnost mase tokom izvoenja
radova.
Pasivne mjere
U ovu grupu se ubrajaju uklanjanje mase tla to moe biti veoma efikasno ukoliko se radi o malim
zapreminama, a analizom se dokae da to nee dovesti do nestabilnosti padine.
19
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Spoljni uticaji koji dovode do nestabilnosti su voda raznog porijekla, masovna sjea uma,
agrotehnika obrada zemljita, naknadna oteenja padine, nepravilno ureenje terena u okviru
urbaniziranja (denivelacija bez osiguranja), velika pozajmita, izrada usjeka, iskop za temelje ...
Izrada nasipa na padinama nepovoljna je iz sljedeih razloga:
= tg
- )+c
0 otpornost na smicanje
Faktor sigurnosti:
FS =
= tg
u0
)+c
Otpornost na smicanje ostaje nepromijenjena, ali je sad naprezanje otpornost na pritisak koji iznosi:
FS ' =
< FS
Kao preventivne mjere za ovakvo stanje mogue je uvesti kaptau uzvodnih izvora, regulisano
povrinsko odvoenje voda. Odgovarajuim mjerama omoguiti normalno dreniranje podzemnih
voda. Izgradnja nasipa u fazi smanjenja vlanosti podtla.
20
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Izrada usjeka i temeljnih jama dovodi do poremeaja postojee ravnotee terena i promjene
naponskog stanja i hidrolokih uslova oticanja podzemnih voda poveav se naprezanje na
smicanje i poveavaju se filtracione sile. Generalno se smanjuje stabilnost iskopa i padine u cjelosti.
Gledano na sve ove faktore kroz vrijeme moe se zakljuiti da nema trajno stalnih kosina/padina
jer kroz vrijeme rastu smiua naprezanja, a smanjuje se otpornost na smicanje. Klizita se
aktiviraju prije ili kasnije, uticaj usjeka najbolje se vidi kroz analizu njegovog uticaja na promjenu
FS
FS =
Si filtracione sile
Nakon izvoenja usjeka poveava se ugao to izaziva pad normalnih napona, a porast
tngencijalnih napona kada raste ugao poveava se i gradijent filtracionih sila. Takoe sa
vremenom opada otpornost na smicanje to dovodi do pada FS nove kosine, ali i vieg uzvodnog
dijela padine. U ovakvim suajevima prvo treba pokuati izbjei radove koji bi mogli dovesti do
ovih promjena ili ako se radi o trasi puta voditi drugu trasu sa veom upotrebom vjetakih
objekata. Ukoliko to nije mogue onda je bolje rjeenje izvesti sanacione radove koji e onemoguiti
aktiviranje klizita i njihova prednost je to se koriste vrni a ne rezidualni parametri otpornosti tla.
(vrni parametri nastaju kada je tlo pokrenuto, a rezidualni poslije pokretanja tla). Ostale
preventivne mjere kod usjeka su pravilno povrinsko odvodnjavanje van zona usjeka, kaptaa
iznad usjeka, ozelenjavanje novih kosina (bioloka zatita kosina). Pravilan izbor nagiba kosina u
funkciji njegovog trajanja, odgovarajui istrani radovi i odgovorno projektovanje na osnovu tih
radova smatraju se najkvalitetnijom preventivnom mjerom.
Interventne (hitne) sanacione mjere ove mjere obuhvataju:
odvodnju povrinskih voda na bilo koji nain, trasom koja prati prirodnu konfiguraciju
terena to kraom dionicom bez krivina i sa dovoljno dobrim padom
21
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Takoer doprinosi i aktiviranju postojeih pukotina u tlu. Regulacija oticanja vode se vri na
samom kliznom tijelu i oko njega. Mreom zatitnih kanala oko kliznog tijela spreava se prodor
vode u klizno tijelo nakon velikih padavina, mree se stavljaju i u samo klizno tijelo. Ovim
mjerama smanjuje se porni pritisak i isuuje se tlo to dovodi do poveanja vrstoe tla. Nakon
odvoenja postojee vode, sprijei se infiltracija novih koliina vode i prema tome zadatak
povrinskog odvdnjavanja je da prihvati atmosfersku vodu sa samog klizita i odvodi iz kliznog
tijela. Na osnovu reenog moe se sumirati:
zatitni kanali
Rade se oko kliznog tijela, iznad njegove povrine i nalaze se na nepokrenutom dijelu padine. Kod
projektovanja treba voditi rauna o ispunjavanju odreenih tehnikih zahtjeva:
U zavisnosti od prilika na terenu mogue je raditi vie kanala, to moe da bude dodatno
obezbjeenje. Kanali se esto rade u obliku poluluka sa svojim ograncima, to skrauje kanal i daje
bolje efekte odvodnje. Padovi i osiguranje kanala su promjenljivi i u zavisnosti od poloaja na
klizitu. U bonim dijelovima sa strmim nagibima ublaavanje brzine vode i sprjeavanje oteenja
kanala zbog brzih voda rade se kaskade i ahtovi. Kanali zahtjevaju stalnu kontrolu i ienje,
hitno otklanjanje kvarova jer u protivnom njihovo prisustvo imat' e oteavajui karakter
Odvodnja vode iz udolina
Odvija se ocjednim kanalima koji se rade na samom kliznom tjelu, trebaju biti to krai, a ako to
nije mogue umjesto van kliznog tjela,ocjedni kanali se vode u najblii kanal u kliznom tjelu kakao
bi se brzo i organizovano odvela oborinska voda sa kliznog tjela. Zbog toga se ovi kanali
ravnomjerno rasporeuju inei svojevrsnu mreu po cijelom kliznom tjelu. Kod njihovog
rasporeda treba izbjei pukotine na kliznom tjelu. Poto se kanali postavljeni u pravcu kretanja
kliznog tjela manje oteuju od onih koji su popreni na taj pravac, koriste se tzv. razgranati
sistemi. Takoer ovi sistemi su uraeni za pojedine zone sa svojim zasebnim izlazima za svaki od
22
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
tih sistema. U donjem djelu razgranati sistem ide sve do neke rijeke. Oblik kanala u poprenom
presjeku moe da bude trapezast, trougaoni ili segmentni.
Magistralni kanali su kaldrmisani, poslije kretanja kliznog tjela popravljaju se i osiguravaju se sve
dok se kretanje potpuno ne zaustavi. Oblaganje kamenom u cementnom malteru, betoniranjem ili
postavljanjem AB montanih kanala oni se dodatno osiguravaju.
Eliminacija vode sa i oko kliznog tjela moe se izvriti izravnavanjem i osiguranjem dna jaruge,
kaldrmisanjem, betonskim ljebom, kaskadama... Treba to manje naruavati pokrov gornjeg sloja
zemljita kako se ne bi naruila njegova stabilnost (to razgranatijom mreom kanala malog
poprenog presjeka). Ukoliko je nuno postaviti magistralni kanal kroz klizno tijelo onda se trasira
u pravcu klizanja na padinu.
Napomena svi kanali se obezbjeuju od procjeivanja vode u tjelo klizita, a magistralni kanali
se obezbjeuju i od razornog dejstva vodenog toka kroz njih. Prikljuci se izvode u obliku slova
Y.
Obloga kanala moe biti od kamene kaldrme, od betona, bitumenskih materijala, a ispod obloge
se stavlja filterski sloj debljine 15-30 cm zavisno od vrste tla.
Na povrini klizita je pogodno primjenjivati montane panele, jer u sluaju klizita mogu se
jednostavno i jeftino popraviti. Spajanje elemenata moe da bude sueljavanjem i spojnicom irine
1 cm zapunjene cementnim malterom ili spajanje elemenata preklapanjem. Za hitne mjere
primjenjuju se daani oluci premazani smolom iznutra. Oblik kanala i nain ojaanja zavisi od:
uslova podloge
reljefa okolnog terena
postojanja graevinskog materijala na licu mjesta
kod projektovanja kanala potrebno je izvriti hidrauliki proraun (koliina, dubina i brzina toka),
to podrazumjeva i potrebno osiguranje kanala. Treba uzeti u obzir i reljef kliznog tijela i terena
koji se nalazi oko njega. Izvriti uporeivanje varijanti cijele eme odvodnih kanala.
Zatvaranje pukotina
Prilikom kretanja kliznog tjela javljaju se
pukotine koje se moraju odmah zapuniti
kako bi se sprijeilo poniranje vode i time
smanjio intenzitet klizanja.
Ispunu ini u donjem djelu okolni materijal,
a u gornjem djelu glina, ispuna se prilikom
izgradnje nabija. U sluaju pojave pukotina
na kliznom tijelu potrebno je imati stalni
monitoring (nadzor) i zapuniti tenzione
pukotine
23
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Mjere regulisanja uticaja podzemnih voda odvodnja podzemne vode ostvaruje se kopanim
drenovima (plitka klizita), buenim cijevnim drenovima, izradom potkopa (duboka klizita).
Sanacija klizita kopanim drenovima
Drenae su objekti koji prikupljaju podzemnu vodu i kontrolisano je sprovode van terena koji se
sanira. Jako dugo su u upotrebi, a shvatanjem mehanizma filtriranja i pojavom novih materijala
ova metoda se dodatno razvila.
Razvoj i primjena drenane ispune ila je ka ispunjavanju filtarskih pravila, sa gornje strane se
postavlja glina kako bi se sprijeino prodiranje povrinskih i oborinskih voda. Najnoviji materijali
koji se koriste za drenau geotekstili. Oni se izrauju od polimernih vlakana, njihova primjena
omoguava izradu drenae bez drenane cijevi (francuski drenani sistem). Dubina drenae u
funkciji je od nivoa podzemne vode koju treba odvesti, odnosno od zahtjevanog sputanja N.P.V.
Obino drenae presjecaju itav vodonosni sloj, s tim da se postavljaju u nepropusnoj i
nepokretnoj podlozi u koju se ukopavaju 30-50cm. Drenani sistmi mogu biti kontinualni i
diskontinualni.
Kontinualni drenani sistemi
Funkcioniu u kontinuitetu, sastavljeni su od sabirnih drenanih cijevi kojima se odvodi voda iz
gornjih djelova terena tla ne dozovljavajui joj da dospije u nie dijelove kliznog tijela. Time je
postignuto isuivanje kliznog zemljita. Njihov normalan rad mogu je samo ukoliko ne postoje
znaajni pokreti kliznog tijela.
Donji dio drenae situiran u stabilnim u stabilnim nivoima ostaje neporemeen dok se gornji dio
moe deformisati i izlomiti. U sluaju prekida sumnjivo je da drenaa ima negativan uticaj na
stabilnost klizne mase.
Uzdune drenae ne prihvataju svu vodu neposredno ve oko sebe obrazuju osueni i stabilniji dio
koji je na neki nain nosilac stabilnosti, odnosno oslonac koji zadrava gornji dio klizne mase.
Prednost im je vea stabilnost i pri veim pokretima tj. obezbijeena je kontinuiranost njihovog
rada. Kod Y drenaa njihova stabilnost se poveava smanjenjem ugla izmeu krakova.
Polukrune drenae su ustvari poprene drenae, ali sa poveanom stabilnou jer se ponaaju kao
svod koji bolje prima i prenosi pritiske pokrenute mase.
Diskontinualni drenani sistem
Ovi sistemi su sastavljeni samo od sabirnih rovova samostalno postavljenih na rastojanju b koje
zavisi od procjednih karakteristika terena i zahtjevanim nivoom dreniranja terena. U njih spadaju
horizontalni potkopi i horizontalne buotine.
24
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Ispuna drenanih rovova
Uobiajna praksa bila je da se drenaa cijev pokrije kamenom, a rov se ispuni predhodno
iskopanim materijalom. Danas je praksa drugaija koriste se razliite vrste geotekstila koje su
vodopropusne, ali imaju veliku otpornost na prolazak sitnih estica tla, na taj nain se sprjeava
zapuavanje fltarskog materijala.
U praksi se susree tzv. Terzagi-jevo pravilo granulacija filtera treba da je takva da njegova zrna
pri koliini 15% teinskih djelova filtarske mase F15 bude minimalno 4 puta vea od najkrupnijih
estica tla na kojeg filter nalijee (baza pri kojoj 15% teinskih djelova B15, a da nisu vea od 4 puta
B85 tj. najsitnijih estica pri 85% teinskih dijelova baze). Preporuuje se da linija granulometrijskog
sastava filtera bude priblino paralelna liniji granulometrijskog sastava baze.
<4<
Razlika izmeu baze i drenanog sloja je takva da nije dovoljan jedan prelaz pa se filter sastoji iz vie
zona koje se odreuju po istom pravilu sve dok se ne doe do najvee krupnoe zrna drenanog sloja.
Kada se trajnost drena osigura dvoslojnim granulisanim filterom svaki od slojeva mora biti min.30cm
pa je ukupna irina usjeka drena min.90cm.
Upotreba geotekstila u zatiti drena smanjuje irinu drenanog rova. Drenaa je odozgo prekrivena
busenjem ili glinovitim materijalom koji spreavaju prodor povrinskih voda, zatitni sloj debljine
0.5m
Stabilizirajui efekat drenae - da se njima potpuno eliminiu ili smanjuju hidrostatike i
hidrodinamike sile, zatim sile pornog pritiska i potiska vode (uzgona). Ovim se eliminie ili
smanjuje hidrodinamiki potencijal podzemne vode. Izradom drenae nestabilni tereni s visokim
niovom podzemne vode se saniraju. Parametri koji se uzimaju pri proraunu stabilnosti terena
(c i R) su oni koji se uzimaju pri proraunu stalnih napona. Nakon izrade drenanog sistema
smanjuje se ili eliminie uticaj sila izazvanih prisustvom podzemne vode. Sada se uzimaju
parametri koji se primjenjuju pri proraunu efektivnih napona (c' i R').
Analiza stabilnosti se obavlja prije i nakon izrade drenanog sistema. Faktor sigurnosti nakon
sanacije treba da bude >1.35
25
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Podgraivanje se vri drvenim ili eliim okvirima koji se postavljaju na rastojanju u zavisnosti od
vrstoe materijala, a obino 0.8-1.0m. Spreavanje utiskivanja podgrade u glinoviti materijal
postie se nasipanjem sloja pijeska 10-15cm. U dnu potkopa se izgrauje kolektor obloen
betonom ili kamenom u malteru koji se pokriva betonskom ili kamenom ploom. Potkopi nisu od
koristi ako su izgraeni na velikoj dubini na glinovitom materijalu jer njegovo ruenje izaziva
negativne efekte.
26
Jasmina kiljo
SANACIJA KLIZITA
Sanacija klizita kaptaom
Kaptaa se sastoji u prihvatanju izvorske vode, njeno sakupljanje i odvoenje van granica kliznog
tijela. Kod klizita koja se prehranjuju vodom, kaptaa tih vodenih izvora obavlja se drenanim
bunarima, dno bunara se izrauje od kamena u malteru i polae se u nepokretnom tlu. Gornji
dijelovi zida bunara izrauju se na nain da proputaju vodu. Kod suhog zidanja kamenom dobra
je poroznost zida bunara, ali kod zidanja betonom ili kamenom u malteru ostavljaju se otvori za
ulaz vode. Iza poleine zida se postavlja prstenasta drenaa, voda se sa dna bunara odvodi
cijvima. Kada se drenani bunari koriste za isuivanje kliznog masiva tada se oni rasporeuju po
cijelom kliznom tijelu ravnomjerno i postavljaju se u ulegnutim mjestima. Odvoenje vode se vri
po sistemu zatvorenih posuda. Prednost im je to se na ovaj nain ostvaruje prihvatanje
povrinske i podzemne vode te zauzimaju manju povrinu zemljita. Nedostatak je mogunost
ruenja pri klizitu i kvalitet sifonskog ureaja. Obino jedan bunar pokriva povrinu od 1 hektar.
Dimenzije bunara dubina 8m, prenik 2m.
Sanacija klizita ipovima
ipovi se uspjeno mogu koristiti kod zustavljanja klizita ako mogu poveati silu otpora na
ravnini loma. Opasnost je da se materijal oko njih prignjeuje pa se vrstoa smanjuje. Koriste se
kod sanacije plitkih klizita. ipovi su napregnuti na smicanje i zatezanje, a izrauju se od razliitih
materijala, razliite krutosti i dimenzija.
Efikasnost postupka sanacije klizita ipovima interakcijom izmeu tla i ipa umanjuje se
deformacija tla, pomjeranjem se izaziva nastanak pritiska. Zakivanje se nee efikasno ostvariti ako
se ip slomi usljed savijanja ili smicanja. Nepravilno tlo moe imati mogunost da se pojavi dublja
klizna povrina.
Kriteriji stabilizacije padina
ipovi trebaju biti ugaeni u zoni padine gdje naprezanje potrebno za stabilizaciju ne prelazi otpor
koji moe da podnese tlo. U zoni 1 pritisak tla je nedovoljan da mobilie u ipovima potreban
otpor za stabilizaciju padine. U zoni 2 ipovi su u optimalnoj zoni da ispune ulogu. U zoni 3
pasivni otpor koji moe da prui tlo ispod linije ipova do noice je nedovoljan u odnosu na onaj
koji je potreban za stabilizaciju pa je ona neefikasna.
Dimenzionisanje ipova obavlja se u tri faze:
1. Odreivanje otpora smicanja (za poveanje koef. stabilnosti)
2. Odreivanje max naprezanja koji svaki ip moe podnijeti
3. Izbor broja ipova.
27