Professional Documents
Culture Documents
Jorgos Seferis - Dani PDF
Jorgos Seferis - Dani PDF
Jorgos Seferis - Dani PDF
Jorgos Seferis
19311934
,1984
Urednik
Zoran Hamovi}
DANI
Likovna oprema
Dragana Atanasovi}
Prevela sa gr~kog
O l i v e r a ^apri}
1997
1931.
pozori{ta pod otvorenim nebom. U Parizu nisam bio raspolo`en. Setio sam se stiha: Je pense la ngresse
amaigrie et phtisique...1 a uistinu su bile veoma uzbudljive ove `ene sa svojim svilenim haljinama, sa jarkocrvenom {minkom koja je isticala ko`u pomodrelu
od hladno}e.
U ponedeljak, sedamnaestog, oti{ao sam iz Pariza,
te sam popodne bio ovde: zelenilo i miris bacona. Jo{
uvek imam utisak kao da su me zatvorili da spavam u
nekoj sobi punoj cve}a. Te{ko di{em. Dosta sa opisima.
Mnoge stvari se u meni sudaraju i bore da iza|u na
mala vrata u podrumu Kule. Okolo `ivot nepredvidljivo
stran, poput protivni~ke vojske koja se tajno priprema
u dubini no}i. Gde si? ^ujem korake na kamenim stepenicama. Gde je ^atrnja2?
ljavam sebe kao objekat jedne sistematizovane ma{inske obrade koja me neprekidno prenosi iz donjeg u
gornji svet i ~ini mi se da se to nikad ne}e okon~ati.
Gde su nestale na{e jednostavne i ljudske crte? Sada
razmi{ljam o crtama bez ljudi. Mogu da izdvojim momente nesumnjive usamljenosti, jedan neobja{njiv, izgubljeni raj koji je ostavio svoje znake po nama kako bi
nas mu~ili a da nas nikuda ne odvedu.
Slede}e subote menjam stan. Selim se u ku}u gde
}u mo}i stalno da govorim engleski. Malo je udaljena,
ali veoma rusti~na. To sam odlu~io nadaju}i se da }u u
njoj mo}i da radim mirno i valjano. Ponovo sa sebe treba da zbacim nekoliko stvari. Ose}am da je rad jedino
{to mo`e da mi pomogne u sada{njim okolnostima. U
me|uvremenu, u otad`bini me presti`u generacije sve
u {esnaest. Da li si ~itala ~lanak {tovanja nedostojnog
Trilosa3? (Atinske novosti4, 7. septembar) Nedostaje
li~no obele`je(!), zami{ljam ne{to sa bezbroj izliva i
uzleta; voleo bih da je pitam gde ose}a sve te izbo~ine. Ali neka i ovo ide uz sve ostalo. U Novom ognji{tu5 od 15. septembra bi}e objavljeno Palamasovo pismo6. To }e neke stvari postaviti na pravo mesto. Zatim, i ja `elim ne{to da napi{em na osnovu ovih razgovora. Ne znam jo{ uvek kako, ali se nadam da }e se
to desiti ove zime. Sve ostalo je u rukama Boga. Tako, dok ti pi{em, neki drugi `ivot te~e pred mojim
o~ima. Jedna mala ku}a s borovima, bosiljkom i okre~enim zidovima, a u podno`ju brda veliki svet, otvoren. Pokornost i sloboda, sa poznatim licima, kako ih
vidim, tako da bi svako zaboravio na neizdr`ljivu prisutnost smrti. Kako sedim i sanjarim o takvim stvarima.
Unaokolo veliki grad utonuo u laki nedeljni dreme`.
Sutra }e se probuditi odmoran i opet sve iz po~etka.
9
1. novembar
Pokretanje Slobodnog koraka11 koji mi {alju pretvorilo se u doga|aj dana. @ivot je stra{no te`ak, pokazuje zube, promatram ga {to mogu }utljivije da ga ne bih
razgoropadio. Poku{avam da radim da bih bar sebe
ubedio, kako je govorio onaj drugi, da nisam najgore
|ubre. Ni{ta mi ne polazi za rukom, ali se ne obeshrabrujem. ^atrnju sam mnogo puta uzeo u ruke; obrtao
sam je i ponovo okretao me|u prstima, kao testo. Bez
uspeha. Ostavio sam je. Da se ne bi gubilo vreme i da
se ne bi zaboravila umetnost, ponovo sam dospeo do
prevoda. [aljem ti jedan primerak. Nikada nisam osetio ve}e ga|enje prema ljudima koji neodgovorno kritikuju nego u momentima kad se ~ini da je ~itavo stvarala{tvo nemo. A tim stepenom iritiranja, ako su nervi jaki, uspevaju da probude samo razdraganost u meni.
12
Razmi{ljam o suncu na{em bezbri`nom koje obasjava borove, more, planine, a oni opet ni{ta drugo ne
tra`e osim da nas ute{e; i primorani smo da `ivimo
okru`eni zlo}udnom ko`nom bole{}u zemlje, koja sebe
smatra ~ovekom. A svet je toliko lep da bi svako po`eleo da malo posko~i i poigra se darovima Bo`jim. Ni{ta
od toga; izjela nas je bezgrani~na nesre}a, koju stvaraju svi ti bezbrojni nesre}nici, {to ra|aju isto toliko drugih nebrojenih nesre}nika, i tako do kraja sveta. Greh
je da neko bude primoran da govori kada zna da bi jedino pametno bilo da zatvori usta. Stratis Talasinos12
mi je okrenuo le|a i hr~e kao zver; celu pro{lu no} ~itao je o `ivotu konta Dionisiosa Solomosa13, na{eg nacionalnog pesnika, neka mu Bog oprosti za sve one koje je na zlo naveo. G. Talasinos je, zavr{iv{i sa ~itanjem, oko 3 ujutru, hteo da popije svoju kolonjsku vodu. Dobro je {to je bo~ica bila zape~a}ena. U protivnom, {ta bi se desilo u toj o~inskoj ku}i (iz epohe Joanisa Aktimonskog) gde be{e bacio svoje sidro. Pa posle
podr`avaj umetnike! @elim da ga probudim kako bih ga
nagnao da pri~a, ali hr~e kao vode Ulena14.
Vatra mi greje le|a. Pi{em ti i zaboravljam kako nepovezano do`ivljavam sebe, u svakom momentu.
Satirem danas svoje pero.
3. novembar
Prekju~e sam primio tvoje pismo. Ono zbog ~ega
dopisivanje nije omiljeno jeste to {to ljudi smatraju kako uvek treba da pi{u ne{to zna~ajno. Mo`e biti da imaju pravo. Me|utim, toliko je lepo da bude malo i }eretanja. Konfuzan sam i nisam sada raspolo`en da pi{em.
13
16. novembar
14
15
,
, ,
.16
pote u ~ovekovom glasu. Najtananiji zvuk, i sve je re~eno, a najva`nije mada se ni{ta nije reklo. Poku{aj ovo
da shvati{ iznutra, ne sa op{teg stanovi{ta. Otkri}e{ ~itavu poetiku.
Posmatram svoj `ivot kao neki haos (ne koristim
re~i emocionalno, ve} fiziolo{ki). Pred praznim papirom, ovim i svim ostalim koje uni{tavam svakog dana,
javlja se isto pitanje: ~emu sve to gestikulacije, glavobolje, slu`bovanja, ~itava vasiona itd., {to povezuje
krajnosti i u ovoj osobi koja ti pi{e sada, u 11 uve~e, u
jednom velikom gradu. Podi`u svoje palate, svoje ku}e,
sade svoje vrtove; tlo je odozdo {uplje i svako to ~uje.
Radim. Po~eo sam dve-tri pesme od stotinak stihova; napravio sam plan slede}e knjige. Trudim se da nastavim dve stare koje sam zapo~eo u Atini; poku{avam
da napi{em ne{to {to }e da se ~uje. Ula`em veliki napor; onih dana kada napi{em pet stihova, slavim Boga.
A posao je o~ajno te`ak. Toliko te`ak da se ~esto pitam
~emu sve ovo i nisam li slu~ajno ~ovek koji ubija vreme de~jim igrama. Znam da mi na drugi na~in nema
spasa i taj ose}aj jo{ vi{e ote`ava situaciju; za{to da se
mu~im ja, a ne neko drugi? takvo pitanje bi postavio
najprose~niji um. Ima{ i ti svoje muke, dovoljne su ti.
Nevolja je {to niko ne mo`e da pri|e svojim bli`njima
a da ih ne optereti sopstvenim jadima.
16
17
29. novembar
3. decembar
Danas u podne tvoje pismo. Popodne na jednom tipi~nom ~aju. Potom sam kupio lepu novu lulu. Uve~e
sam na fonografu pu{tao snimak [openovih 24 Prludes (Cortot23).
nim ovo neizdr`ljivo i{~ekivanje. Stegnem zube i ~ekam. [ta ~ekam? Sam Bog zna. A ve} pomenuta i{~ekivanja su mali talasi koje je iz neznanih dubina poslala bura. Imam i ja svoj na~in da se borim. Do danas i
ko zna koliko }e jo{ to da traje borio sam se sm. U
dvadeset sedmoj godini u Atini bio sam prepun ru{evina. ^etiri godine su utro{ene da bi bila uklonjena tolika pra{ina. Kada ovako govorim, mislim na celokupnog
~oveka, a ne razdvajam nadahnu}e, umetni~ke napore,
vasionu i sve ostalo. Sad se ponovo nalazim na prekretnici: te{ko mi je da ose}am, te{ko mi je da `ivim. ^ovek sam sa psihi~kim smetnjama. Ni{tim ih ponekad,
tako probe radi i da bih se zabavio; ali smetnje i dalje
postoje. I sama vidi{ kako su stvari mu~ne. Ne zna se
{ta je bolje: da se bori{ sa svojom prirodom ili da plovi{ tako kako ti ona nadima jedra svakako, postoji neki puteljak koji nudi pravo re{enje. Ne{to }emo prona}i,
tra`i, tra`i.
18
19
pru`ila veliko smirenje mo`da. Da li je i ovo zavaravanje? Mo`da bi trebalo da neko vreme zaboravim na
sve ovo i da se pobrinem da stvari prihvatam druga~ije, iz nekog drugog ugla. Najgore od svega je: bez raspolo`enja sam i bez ose}anja. Nedostaje ono {to mi je
jo{ samo pre {est meseci pru`alo utisak da svaki ~as
uranjam u neku kupku. Svim ovim, da bih zavr{io s tom
temom, `elim da ka`em kako ne}u dopustiti da pomenute okolnosti krenu svojim putem, kuda im drago.
Ba{ da vidimo.
ja, sti`em do zaklju~ka kako ne postoji apsolutno nijedan razlog da do toga ne do|e. Jedino {to na neki na~in
spasava situaciju jeste jedna skoro praistorijska uspomena: moi je prfre les framboises...28 To zna~i
usamljenost. Se}am se da sam ti nekad govorio kako
bih voleo da ponovo zapo~nem Ltude de tous les arts29, a ti si umirala od smeha. A koliko je mojih dana{njih misli koje te ne bi na isti na~in uveseljavale?! Po~injem ozbiljno da mrzim ma{tu i se}anje. Mislim kako
ono {to spre~ava ljude da iza|u iz sebe, da odbace gomilu pra{njavih stvari, jeste predose}aj jedne ledene
osamljenosti, neke bele praznine u koju je te{ko pogledati ne u`asnuv{i se, otvorenih o~iju. Tako se odr`avaju i spasavaju zajednice. Ali... itd.
[aljem ti prve strofe jedne pesme koju sam ovde
zapo~eo. Da li }e{ mo}i da mi napi{e{ kako ti se ~ine i
kako ih do`ivljava{, malo op{irnije, da ne bude u jednu
re~ sa`eto? Postaraj se tako|e da uzme{ Karadonisovu
knjigu bi}e ve} izdata kada primi{ moje pismo i da
mi napi{e{ svoje mi{ljenje. U novogodi{njem broju Novog ognji{ta, ili u nekom od narednih, bi}e objavljena
ona pesma za koju sam otkrio da nije odgovarala Prekretnici: Zvezde neki svoj svet podupiru... Izgleda da je
od svih drugih mnogo bli`a gr~koj pesni~koj tradiciji!
Nek se i to zavr{i.
G. Stratis Talasinos se u poslednje vreme bacio na
pesme. [aljem ti tri.
Prekju~e tvoje pismo i novine. Danas mi je Apostolidis poslao neke druge sa Poricanjem. Ta gospoda se nisu jo{ ispilila, a ve} {tampaju ukradeno. Jo{
22
23
16. decembar
za morem; zna{, vrlo uobi~ajeno ose}anje kod moreplovaca je: dok putuju, opseda ih neko ludilo, neka manija da vide obalu nepodno{ljiva; a kada svojom nogom stupe na kopno, skoro odmah `ele da se ponovo
ukrcaju, da ponovo otplove; ne znaju {ta da rade. Svakako, to je prirodno, i to misli{ ti, ja, svako; ali da li
shvata{ {ta zna~i jedno takvo ose}anje kod svakog pojedina~no, kad ga je duboko svestan lo`a~, kapetan,
stare{ina palube, kadet? Koliko nam se bezna~ajnim ~ini, posle ovog, najprefinjeniji gospodin iz Dorea31! Pri~ali smo, naravno, i o mnogim drugim stvarima: o umetnosti, Gr~koj, `ivotu. Danas sam primio njegovo pismo
(mo`da ti zbog toga pi{em sve ovo); zna{ {ta mi pi{e pre
polaska za Ju`nu Ameriku? Jo{ neke od svojih trenutaka provodim sa muzikom strasne predanosti, kakva je
Ljubavni govor. Shvati to kako ho}e{, kao kompliment.
Ali, taj izraz me odu{evljava; koliko je u Gr~koj onih koji danas mogu da ka`u jednu tako pravu, tako jasnu re~?
Krenuv{i od ovog pisma, koje sam dobio danas u podne,
dopustio sam svojoj ma{ti da se otkotrlja do mnogih
smelih misli, dok sam posmatrao reku. Pod pretpostavkom da sam vredan onog {to `elim da radim, pomi{ljao
sam kako moja aktivnost ne odgovara mojim vr{njacima,
ve} onima koji su deset godina mla|i od mene. Da upoznam jo{ dvoje-troje takvih, nepoznatih, koji te{kom te`e sa verom i ~istom du{om, i vidi{ {ta mo`e da se desi
i kako brzo i{~ezavaju svi oni raznorazni natmureni
mandarini koji se lagano pr`e izme|u Parnitosa i Himitosa32. Imam puno planova i klice mnogih nadanja. [ta
ka`e{? Da li }e o`iveti telo Gorgone?
24
25
Seferisovi Dani
Ali {ta tra`e na{e du{e putuju}i na trulim gredama morem od pristani{ta do pristani{ta? jedno je od pitanja Jorgosa Seferisa (19001971) u nekom od stvarala~kih napora
da re~ pretopi u stih. Govore}i o sebi, o njima, o nama {to
smo krenuli na ovo hodo~a{}e, pokre}u}i nas iz nepokreta
tela i du{e, daje odgovor: jer `ivot se ne gubi tek tako i smrt
ima neistra`ene puteve. Uranjaju}i u pro{lost do mita i putuju}i ka po~etku, ponovo pitanjem zadire u sr` problema:
Zato {to je toliko mnogo svega pro{lo ispred na{ih o~iju da
nam o~i nisu videle ni{ta... zato {to smo tako dobro upoznali svoju sudbinu lome}i se uokolo po kr{evitom stenju, tri ili
{est hiljada godina tragaju}i po razru{enim zgradama gde bi
mo`da mogla da bude na{a sopstvena ku}a, trude}i se da se
setimo datuma i juna~kih podviga: ho}emo li imati snage?
A on je uvek imao snage da gleda u ogledalo pro{losti, ma
koliko uspomena boli gde god da je takne{ i uprkos tome
{to seme smo koje umire.
On koji se za `ivota prepu{tao i stvarnom i imaginarnom
putovanju, ve~itom tra`enju i hitanju ka nepoznatom, neispitanom, stvorio je delo koje dodiruje i ispunjava, a ono mu je
donelo i mnoga priznanja. Njegovu prvu zbirku pesama Prekretnicu, objavljenu 1931, Palamas je ozna~io i pravom prekretnicom u gr~kom pesni{tvu, ~istom poezijom. Zatim je,
1932. godine, za vreme njegovog slu`bovanja u Londonu
(19311934), iza{la ]atrnja, alegorijska poema o ~ovekovoj
usamljenosti: Kao {to se u ~atrnji skuplja voda, tako se i u
~ovekovoj du{i talo`e uspomene i utisci kojih se ne mo`e
osloboditi, zbog ~ega ostaje sam sa svojim svetom. A pi{u}i ^atrnju, kao i sva druga svoja dela, neumorno je pisao pisma, tkaju}i tako jedan }ilim prepun misli, ose}anja, zapa`anja, utisaka, i ostavljaju}i na taj na~in zapis o onome {to je
ispunjavalo i ~inilo razli~itim njegov `ivot. To su Dani
(Meres), koji se kroz pisma neprekidno ni`u od 1925. do
1956. godine (Dani I, 1925-1931; Dani II, 1931-1934; Dani
III, 1934-1940; Dani IV, 1941-1944; Dani V 1945-1951; Dani VI, 1951-1956). Prevod koji nudim odnosi se na njegov
boravak u Londonu, gde je kao vicekonzul `iveo od 1931. do
1934. godine, na godine njegove najve}e usamljenosti; iz
njih je (nije ni ~udo) iznikla poema o ~ovekovoj usamljenoti
^atrnja, napisana pod uticajem T. S. Eliota, koga je, kao i noviju anglo-ameri~ku knji`evnost, u to vreme pomno prou~avao. Dani su tkivo iz kojeg su stvorena i od kojeg su za`ivela sva njegova dela. Dani su pesnik sam. Oni su odraz tog
jednostavnog ~oveka (Veoma sam jednostavan ~ovek.),
prepunog saose}anja (U dubini du{e sam nesre}an ~ovek,
koji je ~esto ose}ao koliko su nesre}ni mnogi ljudi oko njega. Borim se da pomognem samom sebi kako bih mogao pomo}i drugima.), mu~enog ose}anjima, koja mu, ipak, pru`aju jedino uto~i{te (Moj spas i moja pogibelj jesu ose}anja.); ~oveka koji putuje putevima bez povratka, a ipak se
vra}a (U mojoj prirodi je da se kre}em od ta~ke u kojoj svako ose}a da istinski `ivi, pa do nule. Ta~ka gde ne postoji ni{ta: ni ja, ni ti, niko, niti ijedno `ivo drvo na ~itavom svetu.)
i pri tom nas obasjava snagom svojih oscilacija (Preksino}
u predvorju ludila; danas sav taj teret sa lako}om dr`im u rukama kao atleta.), ~oveka koji je izuzetno obrazovan, a ipak
tako skroman i prema sebi kriti~an, naro~ito u momentima
kada se ne~emu ili nekome divi (^emu na{i poku{aji, ako
znamo da su postojali takvi ljudi?), a u svemu tome dubok
i kompleksan, ~ak i kada se ~ini jednostavnim. Dani nas pribi`avaju njemu kao ~oveku, kao bi}u koje je sebe isklesalo u
poeziji re~ima neprolazne lepote. Tu on na nali~je izvr}e
svoju du{u (... ose}am se prazan kao na nali~je izvrnuta duvankesa...) i pripu{ta nas sebi blizu, bli`e nego {to to ~ini na
bilo kojem drugom mestu. ^itaju}i Dane uspevamo mnogo
dublje da proniknemo u sve ono {to je ovaj ~ovek bio, a isto
tako i da doku~imo svu slo`enost kojom su odisala njegova
traganja zaodenuta poezijom. Mogu}nost da na{ pogled stigne do ovih skrivenih predela pravo je u`ivanje, a istovremeno i prilika za u~enje, dodir, razmi{ljanje, otvaranje vrata u podno`ju Kule....
Posle Prekretnice i ^atrnje usledila je Mitska istorija
(1935) zbog koje je bio priznat za korifeja novog pesni{tva.
26
27
Sadr`aj
1931... / 5
1932... / 32
1933... / 89
1934... / 137
Seferisovi Dani / 139
Olivera ^apri}
Olivera ^apri}
28
29
[pancima svoga vremena? Zato {to mu je [panija pru`ila plodno tlo da razvije svoju umetnost (krajnji ishod
vizantijske hagiografije, kao lirska poezija u odnosu na
narodnu pesmu) sa tipi~no gr~kim elementima, kao {to
je njegova naklonost ka flagrantnosti, ~ak i kod stvari
izvan ovog sveta (krila an|ela, maslina u dnu Maslinove gore), istovremeno sa njegovim zanemarivanjem
naturalizma (jedan vid ortodoksnog paganstva), njegovom nezavisno{}u, njegovom slobodom (Panorama
Toleda: izbacuje don Huanovu bolnicu jer mu smeta)
jedinstven primer u hronikama zapadne umetnosti sve
do umetnosti koju nazivamo modernom. Svi|a mi se da
vidim helenizam, jedan kritski izraz u njegovom
{panskom kada ka`e: tambin en la historia de nostra
Seora... prevodim, znaju}i kako ose}aj mo`e da me
vara: Tako i u povesti na{e Gospo|e... Teotokopulos,
prvi savremeni gr~ki majstor. Nesumnjivo se zabavljao
kada je pisao: [to se ti~e njegovog polo`aja u gradu,
vidi se na mapi. Nedavno sam prona{ao jednu moju
staru zabele{ku: National Gallery, 1924: Jedan Teotokopulosov potez ~etkicom kao kritski petnaesterac.
23. decembar
Ne mogu da zamislim {ta bi zna~ilo da se ugasi
neki plamen.
Gube se i neobja{njivo se ponovo vra}aju.
Ponekad ih gledamo, ponekad nas greju,
ponekad nas peku,
a ponekad nevidljivi ~udnu vezu
sa ljudima gaje.
Ka`u da se gase ubijenom krvlju.
(1931)
STALSIMO
Sudbino koja nam uskrati melem,
nemoj se svetiti, nevina tela,
nisam to savetovao, nisam to znao,
pomozi i olak{aj na{a srca
da gradimo vrtove na vetru.
17
26
1932.
28. januar
[to se ti~e tvojih knji`evnih krugova, poku{aj da se
na njih {to manje obazire{; `ivotno okru`enje je mnogo
gore od nekog provincijskog politi~kog skupa. U ovom
postoji bar jedna realna osnova: direktna materijalna
korist, ma koliko da je to bedno; dok kod onih drugih
ne postoji ni{ta osim opijenosti (la`ne svakako) lagodnim frazama.
U poslednje vreme poku{avam da se za{titim od
neugodnih rezultata uspeha; ishod: izra`avam, bez uvijanja, svoje neslaganje sa prijateljima knji`evnicima, to
jest: ne svi|a mi se onaj moj deo koji se njima svi|a; a
ako nemaju nameru da me razumeju, jednog dana do}i
}e do eksplozije kako bih se smirio. Ne mo`e{ da
zamisli{ kakvim sam izrazima odu{evljenja obasut za
Pandum, koji je objavljen u Novom ognji{tu. No, ukoliko tra`e takve stvari, mogu da napi{em jedan tom
svakih {est meseci. Lon-Paul je govorio: Jcris pour mettre de lordre dans ma sensualit1. Misli{ da }e
me ostaviti na miru ako im to ka`em? Jadni Alain im je
dopao {aka; napravi}e od njega {kembi}e. Ni{ta ~isto
ili slobodno ne mo`e da nastane na ovom mestu; na{e
sunce ra|a jedino mu{ice.
G. Stratis Talasinos je zapisao Nji`inski2 po{to je
~uo Sacre3, {to ga je podsetilo na predivne trenutke ko0
je je jednom ulep{ao poludeli igra~. Talasinos ka`e kako je, budu}i da je savladao pesimizam, odlu~io da od
sada radi zarad ~uda. Tvrdi kako se ~uda de{avaju (u
na{em su `ivotu) ako ih unapred pripremi{ sa velikim
strpljenjem i ljubavlju, u momentu kada si ve} zaboravio da mogu da se pojave. Ne razumem ga ba{ najbolje.
Uporno tvrdi kako je ovo njegova poetika.
Ju~e sam i{ao na koncert. Tre}a simfonija (dirigent
Ansermet, veoma dobar), a pre svega Kapri~o za klavir,
guda~ki kvartet i orkestar i Igorova Simfonija Psalama
(za klavirom on li~no)4. Kakav ~ovek i kakav ritam; trebalo je da ~uje{ attaque (zna{ moju maniju za attaques):
udarac svim istan~anim i sladostrasnim glupostima i
tromim kretanjima. Slede}e nedelje dolazi orkestar iz
Berlina sa Furtwnglerom5 (i}i }u), a krajem februara
Ravel; ne mogu ga propustiti.
P.S. Izlaze}i sa koncerta, nai{ao sam na jednog Romejca6 (fuj!) od soja intelektualne Atine.
Ja: Divan koncert.
On: Taj ~ovek (Stravinski) bio bi veoma prijatan da
je svoj talenat koristio dobra radi.
Ja : Dakle?
On: Tja, vrlo je opor.
Ja: Laku no}.
2. februar
Ju~e prvi Furtwnglerov koncert ([ubert), danas
drugi (Brams), prekosutra poslednji (Betoven). Bi}e
jo{ jedan u nedelju sa Holan|aninom lutalicom i nekim
drugim Vagnerovim delima; ne}u i}i kako bih sa~uvao
nezavisnost mi{ljenja, a i zbog toga {to je za krah
ovog (za mene) najdarovitijeg ~oveka bio odgovoran
1
ja u Ce duru), otkrio sam stvari sa kojima sam se skoro prvi put susretao: ose}aj kako dr`i{ blo nekog `ivog
tela, sa bezbroj iznijansiranosti u najmanjoj promeni
tona; jedan velout za koji ti se ~ini kako ga dodiruje{,
i jedna ~ovekoljubivost u drvenim, i izuzetno u limenim duva~kim instrumentima, skoro bratska.
[to se ti~e mog (muzi~kog) statusa, nalazim se ta~no na nivou na kojem je svako spreman da prepozna
posmrtne kvartete. Od pre nekoliko dana imam Trio za
violinu, violon~elo i klavir; tre}i stav, lagani, be{e mi otkrovenje. Kako sam `alosno neuk. Da li si videla Revue
Musicale? Svakako si uo~ila mesto gde @id ispituje kako [open zapo~inje ve} sa prvim tonom. Pravi je umetnik. Po ovom putu sam tapkao u dvadeset {estoj. I jedna sporna stvar: slu{aju}i orkestar, primetio sam da
guda~ke instrumente sviraju tamnokosi, a duva~ke plavokosi muzi~ari; za{to ba{ tako?
Sreda, 3. februar
Jutro be{e zastrto tilom magle; ve~eras, dok sam
se vra}ao, ulice behu prekrivene istim velom; visoko
na nebu sijale su zvezde; ali popodne neka zlatasta pra{ina be{e ispunila grad. Napravio sam jedan krug po
Hyde Parku po{to sam uzeo karte za Compagnie des
158. Hodaju}i, razmi{ljao sam o staroj Vieux Colombier9 epohi, dok nisam istim koracima, nogu pred nogu, stigao do ovih poslednjih meseci, koji su toliko
mra~ni kao da bejah slep.
Danas sam prvi put ne{to zapazio i to me je prepla{ilo. Iznenadni unutarnji smeh, dijalog u meni, tragi~ne grotesque, u svakoj prilici: prema ~oveku koji je
pro{ao kraj mene, na primer, prema `eni koju sam tek
1
ovla{ video kako vozi auto, ili ~ak samo prema boji neke fasade. Do danas sam se prepu{tao verovanju kako
sve to be{e ishod nekakvog raspolo`enja, male eksplozije neiskori{}ene `ivosti. Popodne sam osetio koliko
potajno, i od sebe samog, trpim.
4. februar
Posle koncerta. Ve~eras poslednji Furtwnglerov:
Betoven. Pastorale10, Velika fuga u Be duru (op. 133) za
guda~ke instrumente (zna{ li je? naj~istija muzika) i
Peta simfonija. Prvi put sam ~uo takvo sviranje, nesposoban sam bilo {ta da ka`em. Dana{nje ve~e bi moglo
da bude jedno od najlep{ih u mom `ivotu, ne zbog Pastorale koju sam do`iveo nekako {aljivo sa njenim raznoraznim pticama i grmljavinama, ve} zbog Fuge i Pete simfonije, naro~ito ove poslednje, koja me je iznenada potakla da iza|em iz samog sebe ne{to za mene
veoma va`no od kada sam oti{ao.
Utorak, 9. februar
Pre nekoliko dana ponovo sam se latio ^atrnje. Danas sam pre{ao polovinu i, ako se ura~una i neophodan
pripremni rad, mogu da ka`em kako sam se pribli`io
kraju. Poema je ve} prili~no dobro oslikana; naravno,
ostaju jo{ mnoge praznine koje }e me namu~iti: pretpostavljam da }e mi zavr{ni deo sa vatrama Aj-Janisa11
i Epitafom12 me|u arhai~nim ru{evinama zadati muka;
treba da izbacim mnogo nebitnih stvari, a da zadr`im
ton i du{u. Na kraju krajeva, vide}emo u toku pisanja.
No, ono {to me sada uznemirava je to {to neko tu|e
uvo ne mo`e da ~uje moje re~i, jer ja ~esto, odmah nakon pisanja, nisam u stanju do razumem napisano.
Prekosutra }u i}i da vidim [openove u~enike.
Compagnie des 15. Pisa}u ti o tome. Ovo me je pod-
`anju.
11. februar
23. februar
Neki ~ovek je u jednom vrtu ispred zdenca i ozelenelog drveta. Uzima kamen i baca ga u zdenac, usredsre|uju}i se na odjek. Ni{ta se ne ~uje, ali u trenutku
kada bi trebalo da je kamen ve} dotakao vodu, provali
se oblak iznad drveta i zalije ga sitnom ki{om. Takav
utisak imam kada ~itam tvoja pisma: odgovor sti`e s
druge strane.
Nijednog ~oveka nema ni blizu ni daleko od mene. Sad mi je ve} ~udno i bolno zabavno da pratim kako se ljudi udaljavaju od mene. Nemoj misliti da zaboravljam kako se ljudska plemenitost sastoji u pru-
13. februar
koju sam gledao. Pomisli}e{ da sam se bacio na metafiziku ili u neurasteni~nu melanholiju. Shvati}e{ me
pogre{no. Nemam nikakvih filozofskih sklonosti i stra{no sam smiren. Uve~e, posle sedam, mnogo sam se
{alio, a kada mi je, dok sam se vra}ao ku}i, neka laka
`ena pri{la na ulici da mi {apne u uvo you look so serious20, pukao sam od smeha, zbog nje, a jo{ vi{e zbog
samog sebe, tako da je ona pobegla glavom bez obzira.
^ovek ima mnogo spratova, kao Printemps, velika
robna ku}a. Ali ne govorim o spratu koji se vrlo ~esto
svakom pokazuje, ve} o ~oveku ili, ako ho}e{, nije re~
o ku}i, nego o krvi zaklanog pevca koja podupire ku}u
u njenom temelju. Takav sam; u odre|enim trenucima
mislim kako sam sve izgubio, a u nekim drugim da je
sve moje. To je ono {to druge navodi da ka`u kako nemam du{evnih nemira.
Ne tra`im od tebe da me izvu~e{ iz jedne odre|ene
te{ke situacije. Daj {ta da{, nastavljaju}i da bude{ ti. I
poku{aj, da ti ne bih ponovo ovako pisao.
25. februar
Vra}am se sa koncerta i prepisujem ti bele{ke koje sam sa~uvao pi{u}i po programu. Da li si ikada videla Ravela? Lisica je me|u muzi~arima. Le renard argent21. Ako se desi da ga vidi{, obrati pa`nju na kosu,
nos i ruke. Ima }ud i pokrete lisice koja hvata koko{ke.
Kako neko mo`e da se zavara titulom ili spolja{njim
utiskom; koliko godina sam `iveo pod utiskom Pavane
pour une Infante22. Dirigentsku palicu ne dr`i kao ve}ina muzi~ara, ve} sa malim prstom podignutim uvis,
kao {to neki dr`e {olju ~aja ste`e je i pokre}e hotimi~no. Levom rukom pokazuje na muzi~ara koji treba
da svira, kao da ho}e da ka`e optu`ujem. Nema po0
28. februar
U mojoj domovini svakim danom biva sve te{nji i
te{nji prostor u koji ~ovek mo`e nogom da kro~i
Stratis Talasinos.
Ju~e sam do ~etiri ujutru, a i danas popodne, ~itao
jednu knjigu koja me je navela da razmi{ljam o mnogo
~emu, pa ako me nekad podseti{, pri~a}u ti o toj knji1
Popodne sam {etao po velikom parku u susedstvu; nisko sunce i zimska tuga. Dok sam kora~ao, ose}ao sam
krv svoje majke u venama. @ena svetica sa bezgrani~nom snagom ljubavi. Volela je bez onih saose}ajnih
uzleta koji sve kvare. Rekao bih kako je njena ljubav iz
zemlje rasla i pomo}u korenja se odr`avala. Nikad ne
be{e nadzemaljska. Kada sam se vratio iz Francuske,
rekla je: ...27 Se}am je se onog jutra
u Pireju; rekla je to tako jednostavno, tako iskreno, pa
sam ~esto razmi{ljao da nas je zbog toga napustila slede}e godine. Ne mogu nikad da je zamislim u nekom
salonu; uvek se pojavljuje ili na obali mora ili me|u vinovom lozom i drve}em.
^etvrtak
Doneli su mi jedan drveni sanduk da ga zape~atim:
pepeo majora N. Mala bela kutija u koju bi jedva stao
neki visoki {e{ir.
Sreda
3. april
Subota, mart
@ivot je te`ak. Da, poznat mi je njegov teret kao da
bejah fotelja-vaga koja se nalazi u Marinopulosovoj
apoteci, u ulici Filhelena. Te`ak je, uvek sa istim teretom, samo {to sam ponekad ja~i, a ponekad slabiji:
preksino} u predvorju ludila; danas sav taj teret s lako}om dr`im u rukama kao atleta.
Kakav zna~aj ima ~ovekova sloboda ako je vrlo ~esto ne iskupljujemo (ne novcem, naravno). Ne zaboravi da se ve~ito gnu{a{ duhovnih parazita.
11. april
U dubini du{e sam nesre}an ~ovek, koji je ~esto
ose}ao koliko su nesre}ni mnogi ljudi oko njega. Borim
se da pomognem samom sebi kako bih mogao pomo}i
drugima. Ponekad me humor ili utisak da velike re~i
zna~e siroma{na ose}anja navode da izgledam grub ili
bezdu{an.
Ugljevlje gori u kaminu veselim plami~cima. Prvi
put, otkako lo`im ugalj, jasno razlikujem jedan potpuno
beli plamen me|u ostalim obi~nim plami~cima. Zastajem, posmatram ga i ponovo razmi{ljam. Istina je, bavio sam se nebitnim stvarima. Ponekad sam se gubio u
sitnicama; zbog toga mi je bilo te{ko da verujem u sebe. Me|utim, sada kad se na pro{lo osvr}em, otkrivam
jednu tajnu: nema u `ivotu nebitnih stvari. Ako s velikom pa`njom i ljubavlju posmatra{ neki plamen, mo`e{
saznati daleko vi{e nego ako pro~ita{ mnogo knjiga o
razvoju ~ove~anstva (i istro{i{ puno mo`danih }elija).
Zapo~eo sam ovo pismo kako bih ti rekao da me u poslednje vreme spopala neka odvratnost prema papiru,
a vidim da sti`em do ne~eg sasvim drugog: do onog {to
je proiza{lo iz ponora ^atrnje. Voleo bih da mogu jednom da ti poka`em `etvu mesta onog ~udnog29. Koliko
me je bli`e dovela, su{tinski bli`e `ivom svetu, bli`e
slobodi, ne onoj koja obasjava svet, ve} onoj koja je
na visini ~oveka; kako me je navela da dublje spoznam
smrt i da je prihvatam bez romantizma i jadikovanja,
kao jedan neizbe`an dodir, jedno slatko zatvaranje kruga, kao ljubav.
Voleo bih (i to `elim iz sve snage) da jednom dospem do du{evnog mira `ivotom ispunjenog, koji se zadovoljava, pokre}e i hrani bezgrani~nom ljudskom patnjom. Do tada }u jo{ mnogo toga pro}i i |avo }e me terati da ska~em nad vatrom. Ali, za{to je ruka koja dr`i
0
voljeno rame tako mirna? Zar ~ovek ne mo`e da postane u nekim momentima, najboljim, kao ova ruka u kojoj se nalazi sav bol tela, bolesti, i smrt u krvi koja je
o`ivljava, a ipak, i pored toga, ume da se kre}e jednostavno, bez ponosa i obesti, da pove`e, da pru`i svu ne`nost, da oseti {ta joj daju, {ta mogu da joj pru`e. @eleo bih da jednom spozna{ radost koja biva sve pouzdanija i pouzdanija kako se lagano kora~aju}i pribli`ava
korenu, gde sve grane du{e postaju jedna. Ponekad
ovu radost vidim na velikoj udaljenosti, poput niza
~empresa kraj kojih se jedne ve~eri po~ela igrati mala
kineska princeza. Mo`da }e na kraju preostati jedan
san ili neki mrtav vrabac. Vi{e mi se, ipak, svi|a to nego da ostane jedna lavlja ko`a koju tresu svakog petka
na terasi.
16. april
Drvo naspram mog prozora je propupelo. Se}am
se, kada sam prvi put do{ao ovde, bilo je potpuno zeleno sa nekim sitnim, crvenim plodovima. Posmatrao
sam ga popodnevima dok sam pisao prve stranice Stratisa Talasinosa. Zatim sam ga, iznenada, jednog dana
ugledao ogoljeno i sivo, samo klup~e grana. Ponovo
cveta; vreme prolazi.
23. april
Ispravio sam pojedina mesta ^atrnje koja su mi
smetala; jo{ malo i izobli~io bih je. Takvog je soja.
Neki sada{njem trenutku prilago|eni, inter cete1
zjasnio):
Pro{le nedelje zasvetlucala je u mojoj glavi neka
iznenadna vera i jasno sam video kako se oko nje stvara i zgu{njava jedan svet. Slede}eg dana (pojednostavljujem) nastalo je jedno nedefinisano zati{je, a usred
njega po~eli su da se ru{e svi moji oslonci, unutra{nji i
spolja{nji. Tre}eg dana neizdr`ljiva `elja da odem bilo gde da se pr`im na suncu, da se iscrpem, da prestanem da mislim. Sada, dok pi{em, pod moje pero dolazi sama od sebe fraza: da ponovo otkrijem slast crnog
hleba.
Poku{avam da se vratim jo{ dalje u pro{lost. Be{e
neko zimsko popodne; {etao sam uz reku. Iznenada
sam sa strahom primetio da ni{ta ne ose}am. Boja neba, tamna voda koja je tekla, buka automobila ova `ena sa ~ulnim usnama koja je pro{la, ni{ta nisu probudili u meni. Vrlo pa`ljivo sam pratio kakva bih ose}anja
imao. Mogao sam savr{eno da ih opi{em, da ih iska`em
i pobudim: rad mozga; ~ovek be{e odsutan. Se}ao sam
se i u nekim drugim prilikama tog istog stanja odsutnosti; u onoj javnoj ku}i, na primer, gde sam bio primoran da pratim pitanje solidarnosti jednog prijatelja.
Kada se devojka razgolitila, jedino {to sam mogo da joj
ka`em be{e: Mademoiselle, quest-ce que vous pensez de monsieur Mallarm? Odgovorila mi je kao da
sam je o{amario: Eh, dites donc, vous tes venu ici
pour vous foutre de moi32. Posle toga sam se, u prohladnoj no}i, ose}ao veoma bedno.
Poku{ao sam ponovo da prona|em odsutnog. De{avali su mi se trenuci velikog entuzijazma i snage, posle
kojih sam se ose}ao kao isprebijan pas. Sada mi vi{e ni{ta nije jasno. Medicinski, neko bi mogao da mi ka`e
kako je re~ o biolo{kim raspolo`enjima; bilo bi to veliko smirenje ukoliko bi uspeo da me ubedi. Znam da se
1
30. april
^esto do`ivljavam veoma te{ke trenutke. U tim ~asovima sve ono {to sam voleo, u {ta sam verovao, pada u neku pijanu vrtoglavicu i tone u jednu provaliju,
prili~no veliku, u koju bi sve moglo stati. Mnogo trpim
i od vlastitog tela koje me neprekidno mu~i. Vidi{, za
mene telo (ovo je bolno istinito) nije jednostavno
izvesna telesna funkcija, kao kad se neko znoji ili kupa,
ve}, uop{tenije, funkcija koja ~oveka ~ini ~ovekom.
Poku{avam da zamislim, kada trpim, da to nisam ja.
Kako je bol jedno naporno putovanje, nevolja kroz koju mora{ da pro|e{ da bi stigao do nekog mesta, udaljenog i neodre|enog, ali za koje zna{ da postoji. Nekad, kad sam bio mla|i, uni{tavo sam `ivot, ~ere~io
sam ga misle}i da tako ni{tim ono {to me je mu~ilo. Na
taj na~in uspevao sam jedino da uni{tavam samog sebe. Sada verujem kako su potrebni neopisivi napori da
bi u `ivotu nastalo bilo {ta istinito.
Trenutno govorim toliko ozbiljno da zaboravljam
~ak i na ljubav. Nikad se nisam dobro slagao sa ovim
ose}anjem koje povezuje mu{karce i `ene. Shvatam
strast, shvatam ne`nost, shvatam mnoge stvari koje je
~ine, ali ne mogu da ih zamislim isklju~ivo prema jednom jedinom stvorenju. Ono {to odnose ~ini izuzetnim
jeste dodir. A ukoliko je dodir dublji, utoliko ~oveka ~ini vi{e ~ovekom. @eleo bih da poku{a{ da me shvati{,
kako bi razumela za{to se ~esto uporno trudim oko sitnica, mo`da detinjastih. No, u `ivotu nema sitnica. Ima
0
trenutaka u kojima, ako ne mogu da se uzdr`im od golog tela koje mi nedostaje, mislim da ne postojim ni telesno, ni duhovno. Shvati ovo kao primer.
Ju~e sam, na Veliki petak, i{ao na Epitafion33. Podseti me jednom da ti ispri~am pri~u o svojim Epitafionima. Bili su veoma zna~ajni u mom `ivotu. Ju~e sam,
kod svakog udubljenja u zidu pored kojeg sam prolazio,
gledao, sve~ano stoje}i i vr{e}i liturgiju sa sve}om u
ruci, jedan Epitafion. Ju~era{nji je obogatio moju kolekciju jer je bio najdostojniji od svih koje sam ikada video. Rimokatoli~ka polifonija (@ivot u grobu postao je
posmrtna Travijata): frakovi, bele rukavice, zlatni nakit. Crvene i bele ru`ine latice, lepo odnegovane tako
da su li~ile na one od celluloida. I obavezni englesko-hioski izgovor: (h)(h) (h).34 Najlep{i i najautenti~niji koji sam video be{e onaj {to je uz
klapadore prolazio ispod Partenona, iz Svetog Dimitrija Lumpardijskog. Razmi{ljao sam i o ^atrnji, pa mi se
u~inila dobrom i ispravnom po tonu. Mislim da je objavim u septembru kao zasebnu celinu. [ta ka`e{? Ovde
mi ostaje jo{ jedan Epitafion35, a zatim }u mo}i da se
smestim naspram Egeja. Ponekad je, me|utim, tako
daleko sveti Epitafion....
Nedelja, 8. maj
U osam me je probudio fonograf mojih stanodavaca, a zatim me nije ostavljao na miru vacuum cleaner36,
koji je svakog jutra bu{ilica za glavu. Vacuum je stara
pri~a, ali je fonograf novo mu~enje. Pre petnaest dana
su igrom slu~aja dobili plo~u sa pesmom iz nekog satiri~no-revijalnog komada; sisaju je kao karamelu; starica se s njom budi, a }erka se istom uspavljuje. Poku{a1
ose}anja. Imao sam utisak kao da nesigurno letim skoro sasvim iznad glava ljudi. Jedno ve~e mi je rekla:
^ovek si bez patnji. A neko drugo ve~e, dok smo tiho pri~ali, izbacila je: Ah vous, vous saurez bien mourir!40 Ne zaboravljam toplinu njenog glasa. Neka joj
Bog podari mirno more za put.
14. maj
Da na ne{to nepokolebljivo u sebi nai|em, ne{to
pouzdano; da na kamen nagazim ~vrst, koji svako u sebi treba da ima.
Zamara me ovda{nje prole}e, poput okeana. Ja koji
nisam mogao da se oduprem ni najkratkotrajnijem prole}u Atike, {ta da radim sa ovom bujicom? Sre}om, u
poslednje vreme imam mnogo svakodnevnih poslova,
te se zaboravljam; kako bih s vremena na vreme voleo
jedan ~as predaha, kao pro{le godine.
Poslednjih dana mi ponekad kroz glavu prolazi da
neka velika sre}a kre}e da me dotakne i kako joj nedostaje sasvim malo da to i ostvari.
17. maj
pog vremena i sve bi bilo savr{eno: me|utim, jedan milimetar milimetra haosa je ~itav haos.
Pro~itao sam @ida; bore mu otkrivam ~as ovde, ~as
tamo; jo{ uvek se odli~no dr`i, me|utim... itd. Mo`da
je ovo njegov krizni period. Zatim sam uzeo svoj dnevnik iz leta dvadeset {este: pe{a~io sam pognute glave;
iznenada se na|oh licem u lice sa smr}u.
U su{tini stvari, ose}anja su moj spas i moja pogibelj. Ponekad vidim svoju misao kako se kre}e kao ruka koja miluje neko telo puno `ivota. Ne mogu da `ivim
u blizini bilo ~ega {to na neki na~in ne di{e telesno.
Mo`da zbog toga imam tako malo ideja; mo`da je to razlog ve~itom nastojanju na istim stvarima i mo`da me
stoga ponekad gu{i proticanje vremena, fiziolo{ki, kao
{to se atmosfera razre|uje usled velike brzine.
Ve} je godinu dana otkako Seferis nije video svetlost Atike: nije va`no. Mislio sam na Han iz Gravije41.
Nisam potpuno siguran u svoje pam}enje. To gromoglasan navodi me da zaklju~im kako mora da je i on
bio krupan, moj usvojeni pradeda. A sve ovo mi u se}anje priziva porodi~ne pri~e o ostalim pravim precima.
Prvi koga je familija pamtila be{e Seferis E(g)inambeoglu, ro|en negde u vreme Orlovljevog ustanka; u
Cezareji se o`enio Magli, k}erkom Miletbasisa; moj ga
se ujak Sokratis se}a iz Smirne, orku`enog kanarincima u kavezima; mora da su ga uveseljavale ptice, bar u
njegovoj starosti. (Ne se}am se gde, pretpostavljam u
nekoj enciklopediji, video sam da je u okolini Cezareje
postojala kolonija Eginjana.) Stari Seferis je imao sedmoro dece; prvo be{e Prodromos, otac mog oca, ro|en
1820. ili 1821, a drugo Anastasis, otac mog ujaka Sokratisa (moja se majka se}ala njegovog lica s nekakvim
strahom; bilo je u o`iljcima od razbojnika koji su ga jednom uhvatili). Prodromos se u Smirni o`enio Hariklijom
Agelidi, koja je umrla vrlo mlada od crvene groznice (30.
juna 1880). Prvi od dva njena de~aka, moj otac Stelios,
rodio se 1. avgusta 1873. Imali smo, se}am se, njenu fotografiju u porodi~nom albumu kasnije je u ulju preslikao slikar Evangelos Joanidis kao i sliku njenog oca,
dedice Angelisa. Crte lica behu veoma plemenite oboma; njihova ode}a odavala je ljude od ugleda. Moj otac je
govorio da su vodili poreklo iz Dimicane42 i bili u srodstvu sa vaseljenskim patrijarhom Grigorijem V.
22. maj
Ali i ovaj kratkoveki ~ovek, koji nestaje kao cigareta
koju smo ve} skoro popu{ili, zar nije lep? [openov Nr. 6.
prlude (ha mol, lento): jedna jaka strast koju stalno sputava neki teret; ponekad su dva-tri tona velika pomo}.
Zelena bura: englesko prole}e; sve je mekano, nigde nijednog kamena da na njega stanem.
koja mi se na{la pri ruci zatra`io da mi pru`i le meilleur de ce quelle a49. Dala mi je to, jadnica, ali za{to me
tera{ da radim takve stvari? Zar misli{ da se ~ovekovo
telo mo`e tako lako ograni~iti na a ili b funkciju? Telo
je ~ovek, a ~ovek je du{a, i du{a je ~ovek, ali telo je ~ovek i du{a. Znam da }e me, ako mi nekad budu sudili,
osuditi zbog moje sensualit, kao {to su me mnoge `ene, koje su mi dosadile, osudile zbog moje crbralit.
Ranije, u godinama pro{lim, to bi mi smetalo. Ali sada
znam ono {to znam. Mnogo bi bolje pristajalo Stratisu
Talasinosu da ti sve ovo opi{e; bio bi nedosti`an. Ali otkako ne lo`im vatru, preru{enik se nepovratno izgubio. Otvorila se zemlja i progutala ga. Poku{aj da zavoli{ to {to si spremna da postane{.
U Covent Garden nisam oti{ao, mada sam planirao, a mislim da ne}u ni i}i, iako je to jedinstvena prilika da ~ujem naprednog Vagnera. Nisam jako ni `eleo, to jest, da se razumemo: `eleo sam da odem i jednom zauvek zavr{im sa Vagnerom. Ne pravim se va`an, ka`em ti da to ima{ u vidu kada govorim o muzici;
ose}am kako sam neuk u toj duhovnoj sferi. No, za njega nisam sazreo, ako tako ho}e{, ili sam pak druga~ijeg
temperamenta, mada mu skidam kapu; ili, ose}am da
bi njegova muzika sada bila luksuz za mene, a uop{te
nisam raspolo`en za luksuze. Que ces vains ornements,
que ces voiles me psent50. Imaj i to na umu ako razmi{lja{ o priprostim ljudima.
Da popri~amo malo o tome. Moji nedostaci: ono {to
me privla~i ne~emu {to ne poznajem, ili me odbija,
uvek je neki detalj, nebitan, zanemarljiv, bezvredan. Iz
iskustva otkrivam da ne gre{im kada odabiram na taj
lumire, promontoires
que mattacher vous
comme cette algue.55
Danas sam uzeo celu prvu svesku Prludes Claude-Achillea (Cortot) i njegovu Sonatu za violinu i klavir
Zabavilo me je ono {to mi pi{e{ o Stratisu Talasinosu. Svi moji prijatelji }e me poslati do |avola i iskreno
}u se rastu`iti. [ta da radim? Ako ovaj pametnjakovi}
krene napred, do}i }e do velikog nesporazuma. Mo`da
}u ispasti i izdajica. Shvata{: nevolja je u tome da svako u sva~emu nalazi ono {to podr`ava njegovo mi{ljenje; te{ko meni. Druga~ije, pak, ne mo`e da bude. Treba da produ`imo napred.
6. juni
Dva obrazovana gospodina-knji`evnika tvrde da
Palamas treba da dobije Nobela. Zatim zaboravljaju na
Nobela i Palamasa i razgovaraju o nekoj drugoj osobi.
Gospodin A.: Pri~aju da je od one vrste.
Gospodin B.: Ma, naravno, ~im pi{e kosmate65
pesme.
Ja: Prema tome, Palamas mora da je najve}i bludnik u Gr~koj po{to i on pi{e kosmate pesme.
Gospodin A. i gospodin B.: E, nije ba{ tako!
Ovo ba{ tako je remek-delo. To je karakteristika
razmi{ljanja ne samo sli~ne gospode ve} i tolikih drugih ljudi, na`alost.
Ju~e sam poku{ao da se ponovo bacim na pisanje,
te je nastalo nekoliko stranica Stratisa Talasinosa.
Juni 32.
Ugledah popodne deset `ena koje }e
mo`da kro~iti na zelenu travu.
Na jezeru u daljini, nad veslima te{kim pognuti,
mu{karci se pod suncem znoji{e do pojasa goli.
Zemlja se, grudima te{kim sli~na, borila da u sebi
zadr`i drve}e u zlatastu pau~inu uhva}eno.
Tu|a, amputirana od tolikog `ivota, tu|a i te{ka
smrt je, pu{e}i, i dalje ~itala svoje novine;
a ispred njenih sandala de~ica su se igrala.
15. juni
Stratis Talasinos: Napisati jednu pesmu, to je kao
da vodi{ u bitku deset hiljada vojnika, a i protivnik deset hiljada, i mora{ da zna{ kako je, da bi pobedio, potrebno da ubije{ sve neprijatelje, ali dovoljno je da se
izgubi i jedan jedini od tvojih ljudi da bi bio pobe|en.
3. juli
Pre nego {to }u uzeti pero da ti pi{em, neusredsre|eno ~itam negde: Tout attachement un tre est
une lutte avec soi-mme66. Kako je to istinito.
Nije od ljudi koji lako prodiru u smisao }utnje. Isuvi{e je `ena. ]utnja je ne{to par ekselans mu{ko. Mo`da }u ti to jednom objasniti; imam utisak da zalazim u
razgovore koji su ti dosadni. To je psihi~ko raspolo`e0
nje ovog nedeljnog dana, satkano od pepela jedne zamorne i napete sedmice. Sutra }e sve biti u redu. Toliko vrdanja, toliko re~i da bih rekao kako danas ose}am nesavladivu potrebu da kraj sebe imam jednog prijatelja, nekoga ko me ne bi terao da igram ovu glupu
igru. U vreme kada sam se suo~avao sa te{ko}ama, ona
me je uveseljavala. Sada je postala skoro sasvim glupava. Shvatio sam to. Neverovatno je koliko ljudi li~e jedni na druge. Razli~iti temperamenti, razli~ite reakcije
mo`da, ali u su{tini dve-tri strasti koje pokre}u ~itav
njihov logi~ki sistem. Ako uspe{ da otkrije{ te strasti
(a nije te{ko), mo`e{ unapred da ka`e{ {ta }e imati na
umu ~itavog svog `ivota. Misre et petits faits!67 Glupost. Evo pisma koje bi potpisao Stratis Talasinos. Trebalo bi ponovo da prona|em tog tipa. ^im sa njim otvoreno popri~am, kamen mi sa srca padne. Poslednja tri
meseca skoro sasvim su izgubljena u tapkanju na jednom mestu. ^ekam sa nestrpljenjem jesen. Mislim da
}e tada ne{to po~eti da se ostvaruje. Vra}aju}i se ku}i
pro{li put, na{ao sam posvetu za ^atrnju: Argonautu
Admetu koga je {titio Apolon (ne mogu da ka`u kako
ne znam da se izrazim); kasnije sam od zami{ljenog odustao. Posveti}u je svom najboljem prijatelju. Zaslu`io je
to. Jedini je koji ju je razumeo; a, uglavnom, i jedini koji
bi se radovao i cenio moj ~in. Posle toga ko zna {ta }e biti? Jedna devojka koju voli neka ga smatra mnogo atraktivnijim i br`e mu se prepusti. Ne pretvaram se da sam
Mefistofel, ali mislim da ne bi bilo lo{e ako bi ^atrnja,
{tampana, mogla da sjedinjuje ljude.
Subota, 9. juli
Dobro raspolo`enje. Malagueas. Toplo je danas;
toplota severnih gradova kao ona Lon-Paulova:
1
19. juli
Jednom je Stratis Talasinos rekao: Vi{e volim kap
0
je jo{ {est godina. U tom periodu nastale su, prekaljene su, stvorene su mnoge stvari ~itav jedan ~ovek.
@elim da ka`em da na nivou do kojeg sam bio dospeo
kada sam oti{ao u London, vi{e nije bila re~ o nekome
ko ide na Zapad da bi upoznao kulturu, niti da bi se
lagodno razonodio, niti da bi se divio koliko su daleko
Evropljani iznad nas prostaka, kao {to se de{ava sa
mnogim na{im rafiniranim ljudima. Sve ove, kao i
mnoge druge stvari, odavno sam ostavio za sobom. Od
godina davnih, onih iz mladosti, do{ao sam do saznanja
kako mi je neizvodljivo da `ivim kao potpun ~ovek rekao bih iz antropolo{kih razloga u tu|ini; kako moja
predodre|enost be{e na nekom drugom mestu. Slede}i svoju sudbinu, uni{tio sam prili~an broj stvari. Ovde
sam po~eo da upoznajem grad, da u~im jezik. ^uo sam
najbolju muziku Evrope, i{ao u ~uvene muzeje; knjige
se ~itaju bilo gde. Ali ljudi su mi nedostajali; sve`ina i
podstrek ljudskog dru`enja. Upoznao sam obi~ne ljude;
nisam mogao da upoznam najbolje. Krug ljudi sa posla
ne pru`a mi intelektualno okru`enje, a nije moja ja~a
strana da to ne prime}ujem. Sem toga, ovde se najboljim umetnicima smatraju ludi ili skandalozni i oni koji
se interesuju za te iste high-brow neprevodljiva i
egzorcisti~ka re~. Desilo mi se da sablaznim pristojnog
~oveka dok sam (da bih ne{to rekao) govorio o Bajronu! Gde da i re~ izusti{ o Lorensu ili D`ojsu koji su napisali zabranjene knjige. Veliki grad: to ne{to zna~i; da
nau~i{ jezik: i to ne{to zna~i; i da jede{ i da nisi bilo kome du`an: svakako zna~i ne{to i to. Eto, to je moj bilans. Pre nekoliko meseci predstavio mi se jedan na{
mornar; moglo bi mu biti oko dvadeset godina; li~io je
na nekog ko prvi put putuje. Sedeo sam sa slu`beni~kom ozbiljno{}u u kancelariji. Kada je obavio svoj posao i spremao se da ode, zveckaju}i nekakakvom sitninom, re~e mi:
Uzmi i ti jedan {iling da popije{ kafu.
Sreda, 3. avgust
Ve~eras sam ponovo za svojim stolom; ~ini mi se
da sam se na njega bolje privikao otkako sam ga ponovo otkrio. Hteo bih da legnem, ali me prazan papir privla~i vi{e nego krevet. Pariz mi je posle dva dana izgledao mnogo bezbri`niji nego pro{le godine, kada mi je
bio nepodno{ljiv. ^inilo mi se kako bih, da sam `iveo
tamo, mogao mnogo bolje da radim; mo`da je to samo
utisak. Osetio sam se, ne znam ni sam, vi{e ~ovekom
tako iznenada, dok sam najpre usamljen lutao ulicama,
a zatim i na izlo`bi Maneta pred jednim portretom do
struka gole `ene, sa lepim, te{kim grudima. Dugo sam
je posmatrao. Zaboravio sam na crte`, te sam izbliza
prou~avao boju, pte69, i poku{avao da otkrijem gde se
vidi rad ljudske ruke. Ni{ta nisam otkrio; be{e to jedna
od njegovih najve}ih dubina, `iva materija koja je blistala od nekog unutarnjeg vitalnog dodira. Posle toga
Nedelja, 7. avgust
I danas topla no} kao pre godinu dana; umorna
svetla Atine. Ljudi koje smo voleli; ljudi koje smo ostavili; ljudi koji nas ~ekaju: kakav mehanizam! Ljubav ra|a
gor~inu; gor~ina ra|a ljubav, i tako do kraja vekova.
0
Ponedeljak, 8. avgust
Pla{ljivci: oni koji ni{ta drugo nemaju na umu osim
kako da izbegnu te{ko}e. Paraziti: oni koji nameravaju
da ne plate za svoje ugodnosti ljudski talog.
19. avgust
Kada du{i ne priu{timo vredne stvari, funkcioni{e
(jer ne mo`e da ne funkcioni{e) sa stvarima slu~ajnim
i bezna~ajnim, koje nas optere}uju. Poslednjeg meseca
(koji prolazi) dospeo sam dotle da me pomu}uje moja
misao koja se vra}ala, a da to vi{e nisam `eleo, na bezvredne rasprave svakodnevnog posla.
Marionete
su pale kao gromom pogo|ene;
tanke su konce isekli.
Ne oslikavaj
konjima koji galopiraju
svoje sladostra{}e.
Tvoja su usta
talas u snu,
plove}e telo.
U ne{to veruju
bademi koji su procvetali
usred snega.
Dugi niz godina
o~ekivao je bol;
pro{ao be{e.
Hteo bih ne{to da uradim sa haiku stihovima. I posle toliko godina jo{ uvek ih je malo. Ovde mi nedostaje onaj polet du{e koji ih je ra|ao u jednom jedinom
trenutku. Se}am se kako sam se radovao onog dana kada sam prona{ao izreku: Da, nije u pitanju da mi ka`e{
{ta treba da jedem da bih postao kralj, ve} {ta }u postati jedu}i kukuruzni hleb.
28. avgust
Uobi~ajeni put; na kraju zid. Uve~e sam krenuo nedeljnim stazama; restoran; veliki krug po parku izme|u mu{karaca i `ena koji su poku{avali da se spare.
Unutarnje prepirke dok sam kora~ao; `ivot se ponekad
nepodno{ljivo bolno gr~i; borba zbog onog {to je te{ko.
Ah, da sam mogao da se obradujem bar za trenutak
suncu, vetru, vodi!
29. avgust
No}u vetar
rastanak {iri
i u talasima pokre}e.
Dve masline prastare
vele: kako je te{ko ste}i
malo du{evnog mira.
Tamo gde be{e sunce,
krv, telo, obala,
tri su galeba sada
(17. 1. 32)
Gospo|o, po{to se do sitosti najedo{e, tri leoparda bela sedo{e ispod divljeg kiparisa, sred sve`ine dana.
A zatim:
Blagoslovena sestro, majko sveta, izvora du{e, du{e
vrta, prihvati nas da se ne zavaravamo la`ima, podu~i
da razmi{ljamo i da ne razmi{ljamo, podu~i nas da na
miru sedimo.
Druga je kazivala:
Svi koji zub pse}i o{tre oni su koji smrt
najavljuju,
svi koji se slavom vrapca di~e oni su koji smrt
najavljuju,
svi koji sede u {tali zadovoljstva oni su koji smrt
najavljuju,
svi koji trpe ushi}enje budale oni su koji smrt
najavljuju.
I tre}a je glasila:
Vi~i! [ta da vi~em?
Posle toga sam popu{io jednu cigaretu. Razmi{ljam
o prvim ki{ama tamo daleko: u Atici. Razmi{ljam o
princezi Lu, koja je jednog takvog godi{njeg doba umrla u krajevima Likovrisija ispred niza kiparisa, veoma
raspolo`ena kao da je htela da ismeje nas koji smo tako neoprostivo dosadni.
3. oktobar
Velika gre{ka mog `ivota be{e {to sam bio stvoren
za more, a postao sam kontinentalac. Osobina pomorca
je da nigde nije zadovoljan.
0
1 Leon-Pol Farg (Lon-Paul Fargue, 1876-1947) francuski pesnik i esejista, pripadao simbolistima. Njegovo poznato
delo Tankredo bilo je prvo objavljeno u ~asopisu Pau, a zatim
1911. kao knjiga. Ostala dela: Za muziku, Pod lampom i druga.
Pi{em da bih uneo reda u svoju ~ulnost.
2 Nji`inski je jedna iz ciklusa od Pet pesama g. Stratisa
Talasinosa.
3 Posve}enje prole}a (Le Sacre de Printemps) Igora
Stravinskog.
4 Seferis je 1969. godine napisao Predgovor za ponovljeno
izdanje Muzi~ke poetike u formi {est predavanja, koja je Igor
Stravinski dr`ao na Harvardu 1939/40. godine.
5 Furtvengler Vilhelm (Furtwngler Wilhelm, 18861954),
nema~ki dirigent, jedan od najistaknutijih savremenih dirigenata (Berlinska filharmonija, Be~ka filharmonija, Gewandhaus
orkestar); direktor Berlinske opere; 19351938. dirigent
Bajrojtskih, a zatim Salcbur{kih sve~anih igara.
6 Romejac ( ), naziv za modernog Grka.
7 Narodni duva~ki instrument.
8 Compagnie des 15 pozori{te koje je 1930. godine
osnovao Kupoov ne}ak Mi{el Sen-Deni (Michael Saint-Denis)
sa ~lanovima biv{e trupe Vieux Colombier. Godine 1931.
realizovali su nekoliko komada Andrea Obeja (Andr Obey),
me|u kojima Noa (No). Trupa je raspu{tena 1934. godine kada
nekoliko njenih najuglednijih stvaralaca prelazi u Komedi
fransez (Comdie-Franaise).
9 Vieux Colombier pozori{te koje je u Parizu 1913.
godine osnovao pisac i kriti~ar @ak Kopo (Jacques Copeau,
1979-1949). Od oktobra 1913. do maja 1914. trupa je izvela petnaest dela Molijera, [ekspira, Golodonija i nekoliko modernih
autora; zatim se od 1917. do 1919. preselila u Njujork. Po
1933.
4. januar, Folkestone
Sivo more; obala kao kreda. Na stanici, u pozadini,
visoko nad nadstre{nicom oblaci: crna tabla. Malo ispred jedno zeleno i jedno crveno svetlo; a jo{ vi{e napred reklama za kraljevsku ortopedsku bolnicu: slika
predstavlja malu decu sa {takama. Spu{ta se ve~e; crna
tabla se pomera po sivoj pozadini. Novine: jedan brod
neobuzdano gori na okeanu, neki ubica... itd., itd.
5. januar
Zatvoren: ni tamo ni ovamo; temperatura 100, otkud znam kolika je. Zale|eni pepeo; u sada{njem stanju nisam ba{ re~it. ^ini mi se da sam hrabrost koju
sam sa sobom doneo jo{ u po~etku ~itavu istro{io; ne
be{e mala.
15. januar
Nedeljno popodne. Znam da bih, kada bi kraj mene
bio neki dobar prijatelj, ose}ao izuzetno samopouzdanje, a mo`da bih se i oraspolo`io. Na`alost, nemam nikoga, a i zlo je {to dana{nji oblik sveta poprima, kako
napreduje, karakteristike osamljenosti i bezna|a. Te{im se: bilo kako bilo, to je na{ `ivot.
Ki{a je padala kada sam iza{ao, no bio mi je potreban predah; spustio sam se od ku}e ka reci, do dva mosta, Arhiepiskopije, a zatim sam uhvatio autobus br. 24.
Danas na brodi}ima nije bilo mladih galebova. Voda je
bila mutna i nabujala, a ulice puste. Dok sam kora~ao
obalom reke, sustigao me je ~ovek koji pali fenjere.
Upalio ih je sve redom; samo jedan je ostao uga{en.
Dva deteta koja su kraj mene razgovarala zastado{e,
prokomentarisa{e ovo, vrati{e se te povuko{e ~oveka
za rukav. Ovaj se zaustavi i sa strpljenjem im objasni da
fenjer nije ispravan i da }e sutra biti popravljen. Deca
su produ`ila svojim putem zadovoljna.
sam uronjen u prora~une novca i vremena. Ta izgubljenost ponekad me je vodila ka direktnom nastojanju na
odlasku odavde. Razmi{ljao sam o Atini i o tome kako
bi i tamo bilo. Mislio sam i o njoj bez raspolo`enja. Toliko sam se mnogo zapleo, uvezao i izolovao da mi je
svet posto tesan. Ta sku~enost prostora ispoljava se
kao nabujala reka koja te~e, te~e nesputana i nadmo}na. Et de ce fleuve de mains fugitives qui se perd dans le
calme de la mer2 kako ka`e tvoj prijatelj Stratis Talasinos. Neizdr`ljivo mi je potrebna ljubav, prava, jer me
obuzima i izvla~i iz tog stanja; jedino {to mo`e da me
odr`i izvan tmine i ovog izgnanstva.
26. januar
glezi su smesta preduzeli sve potrebne mere: postavili su table sa velikim slovima: Opasnost. Ko nogom
kro~i, pet . Ali psi ne znaju da ~itaju pa gaze. Gaze i
labudovi, mada su pismeni kao {to su i knji`evnici. Sasvim su mi se smu~ili (labudovi). Treba da ih vidi{ kako
sede sklup~ani na povr{ini leda, sa otkrivenim ~unom,
nepokretni i oholi, i glupavi kao wedding cake3 ili okamenjena jaja na kanabeu4. Samo im je monokl nedostajao da bi li~ili na elitnu atinsku inteligenciju. I jedan
odlu~an izgled, siguran u sve na ovom svetu, kao da su
govorili: Mi, gospodine, koje vidi{ kako }utimo, hm,
razvijamo svoju li~nost. Sigurni smo, ma sasvim sigurni, da }emo pevati pre nego {to ispustimo svoju du{u
kojoj nema premca! Ah, nek idu do |avola! Naprotiv,
ne mo`e{ ni zamisliti koliki sam zna~aj po~eo pridavati patkama. U jednom uglu otvorili su im rupu u ledu da
bi mogle da plivaju. Bile su sve zajedno, okupljene; o~ice su im poigravale; ljupki im behu zlatno-zeleni vratovi. Izgleda da im je hladno}a izazvala `e| pa su svaki
~as gnjurale i pile; bio je to tako mali prostor da bi se
moglo pomisliti kako }e ga isprazniti. Zatim (~udo) kao
da im je neko dao signal, otreso{e se, polete{e sve zajedno u jatu i izgubi{e se prema suncu, iza {umovitog
jezerskog ostrvceta. Nisam pretpostavljao da patke
mogu da lete tako daleko i tako sna`no. Eto, mogu}e je.
Ne zna{ {ta sve mo`e{ da o~ekuje{ od njih. Zbog toga
mi se i svi|aju.
Napravio sam jednu lepu {etnju. Sunce je oslikavalo `utu i modru brazdu po povr{ini leda, a vetar je bio
~ist i hladan. Hodao sam i nesvesno razmi{ljao o nekom automobilu (preterano skupom, koji mi se svi|a a
nisam mogao da ga kupim) i Stratisu Talasinosu. Tako
sam ponovo, i u bezna~ajnom slu~aju automobila,
uspeo da otkrijem ne{to {to ispunjava sve moje `elje,
ali {to ne mo`e da mi bude dato. Lo{e navike mladosti!
Veoma lo{e! [to se ti~e Stratisa Talasinosa, polako
[est po podne
Bio sam prinu|en da prekinem rad. Oti{ao sam u
dugu {etnju. Uzeo sam i karte za Pitoffe6 koji dolaze
sredinom meseca.
Pi{e{ mi: zavoli svoju osamljenost. Sada ne mogu
ni{ta da zavolim jer sebe ne volim. Prvom zgodnom prilikom bih samog sebe pomo}u pismo-glava prokockao.
4. februar
.... Sve ove re~i koje ni`em ovde daleko stvaraju mi
utisak kako na kraju zavr{avaju poput buncanja zbog
povi{ene temperature. Ako se ova situacija nastavi,
mora}u da se potrudim i prona|em bilo kakav mehani~ki na~in da je izbegnem. Dovoljno je.
... O{amu}en sam kao da sam ispraznio fla{u viskija. Ne mogu da radim, ne mogu o svemu tome da progovorim ni sa jednom osobom. Jedan prijatelj, neko
ljudsko lice rasteruje mnoge opsene. Sada nema na~ina da budu odagnane. Moj dlan, koji podupire ~elo, nepodno{ljiv je poput neprijateljskog.
13. februar
Zagrljaji ne~ujni, kao seme u zemlji.
Ta drhtavica, koja po~inje od jednog tela, polako
se talasa u krugovima {to se {ire i stavlja u pokret ~itav svet. Moja sudbina, koju su odredili toliki utihnuli mrtvi i toliki `ivi, jedno je mlado `u}kasto lav~e koje pokazuje svoje bele zube, a gde nogama stane
ostavlja krvav trag poput deteline.
20. februar
Sharp limitation11: moj soj.
svetlost, a horizont je slobodan ni~eg vi{e nema. Te{ko je da ~ovek stigne do ovog stadijuma. To je delo
smernosti. Sada sam spoznao ono {to sam godinama
tra`io. Napor koji predstoji vredan je truda.
24. februar
21. februar
Ljubav u najve}oj svetlosti zemlje, bez senke ikakvog ukrasnog drveta. Nebo je svetlost, i zemlja je
Jedna stena u
moru, negde u
Gr~koj
prvoj tipi~noj poseti: ipak, da je bilo na~ina da mu ka`em, da ~uje moje te{ko}e, mo`da bi mi pomogao.
Mo`da bismo postali i prijatelji. U svakom slu~aju, upoznao bih verovatno dvoje-troje ljudi koji bi trebalo da
mi budu interesantni. Too bad!14
Od pre tri-~etiri dana prvi nagove{taji prole}a.
Hladno}a (stra{na) no`em je prese~ena. Atmosfera
skoro mu~na, poput one iz moderne garsonjere. Prvog
dana su se sante leda na jezeru sudarale uz nekakvo
{krgutanje poput `ivotinjskog. Zatim su se otopile. Patke su veoma raspolo`ene {to su ponovo prona{e svoj
element; odlaze i dolaze uz neki prapo~etni vetar, kao
da be{e prvi dan stvaranja. Labudovi, kao da se ni{ta
nije dogodilo, dr`e se na odstojanju; sales palmipdes!15
2. mart
Prole}e. ^etvrtak ve~e posle jela. To je ~as kada i
najizolovaniji ~ovek `eli da razgovara. U pitanju je i godi{nje doba. Kada sam bio mlad u poslednje vreme pri~am ti mnogo o svojoj mladosti, {to }e re}i kako sam bar
sazreo zami{ljao sam, nemaju}i iskustva, odre|ene ~ovekove kulminacione trenutke; jedan od najtragi~nijih
koji je mu~io moju ma{tu (pogodi i za{to) be{e ~ovek posle polne ljubavi. ^inio mi se kao neko ru{enje, povratak u `ivot beski~menjaka, kao izvesno rastakanje. Kasnije sam saznao da neki ljudi posle polnog op{tenja ~itaju novine, a drugi spavaju. Uz sve to, moja se stara
agonija ve~ito vra}a, poput neke zaboravljene utvare,
budu}i da je veoma istinito kako, bilo {ta da radimo, mladost upravlja nama: i na{im kasnijim `ivotnim dobom i
na{om staro{}u. Potom sam zami{ljao kako bi mi se svidelo da sam imao neku `enu koja bi mi se smesta podavala, a koja bi bila prili~no izuzetna tako da bi mogla da
razgovara nakon zagrljaja i zaustavljanja tela.
U utorak sam ~uo Kvartet Lener16 jedan od poslednjih Betovenovih kvarteta, ~aroban, dubok, jednostavan
i precizan, i jedan izuzetan Sekstet za dve horne i kvartet.
Ta dva duva~ka instrumenta odigrala su ~udnu ulogu u
0
mom `ivotu te ve~eri; bili su poput mene i nekog voljenog prijatelja, ni najmanje belltres17 niti u svom razgovoru, niti u svom pona{anju. Bilo je dovoljno da ka`u na
pravi na~in ono {to su im dozvoljavala njihova sredstva.
Kora~ali su po nekom ~udno ucvetalom polju, koje su im
pripremali guda~ki instrumenti, gubili su se ponekad u
niskom rastinju, zatim se pojavljivali u svetlosti i opet
sve iz po~etka. Na momente behu dramati~na ova dva
daha koja su poku{ala da se slo`e, a potom nastavljala da
`ive jedan pored drugog; bili su poput prijatelja koje smo
izgubili.
Ju~e sam i{ao u Old Vic18. Peggy je igrala zaljubljenu kraljicu [kotske, Mariju Stjuart. Bila je strasna,
uzvi{ena i potpuno prezirala mu{karce koje je volela. U
momentima bezna|a ostavljala je ne{to poput nadgrobnih plo~a: he is nothing to me.19 Zatim su igrali [oovog ^udesnog Ba{vila. Tvoj prijatelj, tvoj idol, onaj
promukli, bio je veoma aktivan (zna{ li delo?). Igrao je
zaljubljenog boksera, a po{to je vanbra~no dete jedne
glumice, govori [ekspirovim jezikom. Njegovi mi{i}i
osvojili su srca svih sino} raspomamljenih `ena.
Jutros sam se probudio veoma dobro raspolo`en
pa sam, dok sam se brijao, sastavio jednu svadbenu kora~nicu za ven~anja Alkisa Trilosa. Nije za kazivanje
pristojnim gospo|ama. Celog dana sam bio okupiran
nesnosnim, dosadnim poslom, pome{anim sa komi~nim scenama do {est sati. Kada sam u {est iza{ao, padala je ki{a. Me|utim, morao sam da iza|em da bih
predahnuo; oti{ao sam do reke, ali sam osetio te`ak telesni umor, tako da sam uzeo taksi i vratio se.
Petak, 3. mart
Mladi} je pao sa konopca. Starac se, prestravljen,
probudio i povikao: Ru`an san!
1
Nedelja, 5. mart
Savet za osamljene ljude: Ako `eli{ da iza|e{ iz
svoje usamljenosti, treba da krene{ ka mestu svoje
usamljenosti, a ne gu`ve ili dru`enja.
zli~itih smrti Montegija i Kapuleta, smrt glavne junakinje de{ava dva puta. Naravou~enije: ne zavr{ava se sve
u mra~nim posmrtnim povorkama. Drama mo`e da ima
i produ`etak. Usred tolike krvi i rastrganih ljubavi se}ao sam se jedne gran~ice, koju sam video pre dva-tri
dana kako po~inje da pupi; be{e to jedna visoka linija
nad oni`im grmom, a pupolj~i}i koji su je ukra{avali kao
nekakva pratnja sa~injena od belih mrava. Bilo je kasno
uve~e, ali jo{ uvek vidno malobrojni prolaznici na puteljcima oko jezera, ve}inom u parovima; voda je imala
odblesak starog ogledala, a iz daljine su dopirali zvuci
automobila. ^itav moj `ivot bio je na izvolte. Pitao sam
se koliko je ljudi oko mene koji bi kao ja bili spremni da
sve ostave na prvi znak. A zatim jedna prizemna pomisao kako je ovo raspolo`enje bilo neka trenutna samoobmana. Dokle ~ovek mo`e da se obmanjuje? Koji je
znak da sami sebe ne zavaravamo?
Cela ova nedelja protekla je u znaku zna~ajnih svetskih, a zajedno s njima i nacionalnih zbivanja. U Nema~koj nacisti, u Americi banke. [ta nas jo{ ~eka, sam Bog
zna. U jednom takvom svetu mo`e da iznikne samo fanatizam, a kada se on pojavi, po`ar nije daleko fuoco che
gli affina21 (ne znam da li je moja italijanska ortografija
ta~na). No i na{a su doga|anja bila uznemiravaju}a, bar u
po~etku. Ba{ u ponedeljak uve~e, kada se pronela vest o
pobuni22, pozvao sam u posetu jedan par Atinjana. Manija~ki smo se dr`ali politi~kih tema do dva ujutru. [ta }e
sad biti sa mojom jadnom malenko{}u, ne znam. Atina?
Damask? Niniva? Atlantida? Sirene? Kiklopi? Lotofazi?
Svet je beskrajan, te pomislih kako zbog posla imam da
istro{im |onove svojih cipela po telu nesre}nog sveta.
vatan svet za svaki drugi skup u Londonu: stari kostimi Ballets Russes, tamnoplave ko{ulje, crvene kravate, lo{e po~upane obrve, glasovi mu{karaca kao `enski
i obrnuto i Igor. Jedno izuzetno muzi~ko ve~e za mene. Ne vredi ni da poku{avam da ti to opi{em sa svojim
jadnim muzi~kim znanjem. Svirao je ~udesno, a i violinista je prvoklasan. Ditiramb (izveo je dva puta ceo
Duo Concertante) be{e ne{to ogoljeno i indiferentno
(za njegovu ose}ajnost), neposredno kao da je violina
sama za sebe napisala muziku, a ne neki ~ovek. Kakvu
`ivotnost u sebi ima taj bledoliki Azijat. Ah! Kao i uvek
kad se na|em pred ne~im {to prihvatam bez rezerve,
na kraju sam bio slomljen, pun nezadovoljstva i tuge,
mali kao neka izlomljena igra~ka.
Ju~e sam i{ao u Kew23; prole}e be{e pravo ~udo,
ono {to ovde nazivaju crocus time24. Ispod ogromnog golog drve}a `uto-ljubi~asto cve}e, nisko kao vo{tanice na disku. Drve}e je po~injalo da pupi. Video
sam i jedno rascvetalo drvo badema. Napravio sam veliku {etnju, i vratio se umoran od prole}a, uglavnom, a
osim toga i od izmaglice. Poku{ao sam da u|em i u ku}icu pafiopedila. Bilo je mnogo sveta pa mi je zadah, zajedno sa te{kom atmosferom staklenika, izazvao nesvesticu.
Kako je lepo re~eno i kako ~udno da se ovog petnaesterca setim posle toliko godina.
Nedelja, 2. april
Ponekad, kad mi pri~a{ o umetnosti, ne znam za{to
me podse}a{ na epohu Corydona29 usred izmaglice ulice
Patision. Ne ka`em, ima{ instinkte, ali si puna i preteranih privr`enosti, a u umetnosti nema ve}e opasnosti nego {to je privr`enost. Zna{ li {ta je jednom Max Jacob30
savetovao nekom mladi}u: ^uvaj se onih svojih dela koja ti se svi|aju. Ta su najopasnija. Jer ako ti se svi|aju,
mo`e se re}i da li~e na dela nekog drugog koga voli{. Za
tvoja dela koja ti se ne svi|aju postoji nada da su tvoja.
Poku{avam, kako mogu, da prenesem staro se}anje.
Mo`da je to iluzorno. Ali pazi, ne prepu{taj se svojim
simpatijama. Zna{ li za{to sam slab prema ^atrnji? Zato
{to, ~im sam je zavr{io, nisam mogao da je podnesem.
Umetnost je duga, a godine prolaze,
iako na{a hrabra srca jo{ uvek
poput prigu{enih bubnjeva lupaju
posmrtne mar{eve ka grobu.
0
razlike u vrednosti. S druge ta~ke gledi{ta, Rasin je daleko moderniji od pisca Hrapa i Dina! Svi su ljudi svoga vremena. Ko su ti koji predstavljaju svoje vreme, to
je druga pri~a. Ko su oni koji vrede nema nikakve veza sa modernom umetno{}u kakvu smo upoznali odmah posle rata. Misli{ li da tvoj prijatelj Romas pripada kategoriji moderne ili nemoderne? Jednostavno,
pripada kategoriji ljudi koji se bave stvarima koje ne razumeju. Iako malo znam, u duhovnoj muzici postoje
dva zna~ajna dela na{eg vremena, dva oslonca: Honegerov Kralj David i Simfonija Psalama odatle pa nadalje put je otvoren. Ali, muzi~ar koji }e raditi ne{to
sli~no, hteo on to ili ne, ne mo`e da ih ne uzme u obzir. Bah je u~itelj druge vrste, toliko je univerzalan, toliko uzvi{en da ponekad mislim kako s obzirom na
op{tu atmosferu u umetnosti, mo`e vi{e da podu~i mene kako da napi{em Stratisa Talasinosa nego mog prijatelja kako da napi{e oratorijum. Za jednog muzi~ara,
pretpostavljam, bi}e daleko opasniji, ili je potrebno da
muzi~ar bude vrlo sna`ne konstitucije da bi ga podneo.
^etvrtak, 6. april
pogledala me je svojim svetlim, glupavim o~ima i rekla: Da li znate kako se zove ova knjiga? ^ovek koji je
izgubio svoju senku. Rekoh tek da bih ne{to rekao:
Kriminalisti~ki roman? Ne, dosadna knjiga, ali mi
ju je poslala moja kuma. Nasmejao sam se glupavo i
oti{ao.
odre|enom obliku; po njima nas prepoznaje svet, i na{i prijatelji, i na{e `ene. Ali {ta se de{ava u dubini na{e du{e, koji ljudi `ive, {ta trpe, ko ih mu~i, ko ih poznaje? Ka`i mi, ko? Niko, ~ak ni mi sami.
Idem da se pro{etam pored reke. Prole}e je ove godine do{lo prerano, ali je danas vreme tmurno.
Ostavljam te; ponovo bih otpo~eo razgovor o vremenu.
Pozdrav,
Stratis Talasinos
otpo~injanju nove sedmice. O njihovoj bolesti. O bolesti tolikih ljudi poput njih i drugih jo{ gorih, koja je bolest sveta. I razmi{ljao sam jo{ da nismo svi mi ostali ti
koji su prvi oboleli, koji su opasni, da nismo mi ove zarazili. To me u`asava.
tezi. Kako je ~udan moj ritam. Bacio sam na papir nekoliko bele`aka za jedan sastav. Ako od toga i{ta nastane, vi{e ne}e postojati nijedan prijatelj koji me ne}e
smatrati izdajicom. Utoliko gore. U Gr~koj niko ne
pi{e uz bilo ~iju pomo}. Svi gledaju kako da ga osujete.
Stvara se sa najve}om u~eno{}u sistem evnuhizma.
Dakle, hteo ne hteo, ne nalazim nikakav drugi kriterijum osim ovog: ako me ne{to osloba|a i zabavlja,
stvaram ga i prepu{tam sudbini, to jest objavljujem ga.
Nema potrebe da zadr`avamo stvari ukoliko se ne izlivaju. [to neiskori{}eno zadr`avamo, iskvari se. Ne{to sli~no ~itao sam prekju~e. Razmi{ljam {ta bi bilo da
sam objavljivao dela ~im sam po~eo da pi{em. Koliko bi
se nepotrebnih i glupavih nesporazuma izbeglo. Ali,
pro{lost, }utanje. Ako jednom razmisli{ o svemu ovome {to ti pi{em i ostalom sli~nom, shvati}e{ za{to me
moji prijatelji u knji`evnosti ne smatraju svojim ~ovekom, kako misli{ i kako si nedavno zaklju~ila, pretpostavljam, iz razgovora nerazvodnjene mladosti. Da nisu u pravu? Ako i{ta uradim u umetnosti, bi}e to ne{to
van njihovog doma{aja, ili ne}u uraditi ni{ta.
bilo zbog trenutka, mo`da zbog samog dela taj Betovenov misti~ni postupni prelaz od svetlog ka tamnom,
koji je istovremeno emocionalni i telesni izraz, oko ihnografije, koji se me{a sa nedefinisanim ljudskim ose}anjima. Upore|ujem ga sa Rembrantom, mo`da svojevoljno, jer mi se ~inilo da je van ispred njegovog prezimena sigurno ne{to htelo da ka`e. Sve ovo mo`e da
bude {kolsko znanje, no ja se i stidim {to sam u toliko
mnogo stvari tako neuk i tako povr{no samouk. Da bih
mogao ne~im da ovladam ili da na neki na~in procenim
muziku, trebalo bi da sam u stanju da pratim jedan koncert sa partition i da pravim bele{ke na marginama.
Druga~ije }u, nu`no, neprekidno govoriti banalnosti i
gluposti u vezi sa pitanjima koja uop{te ne podsti~u takve razgovore.
Ju~e koncert Huga Volfa. Sala puna starica i razli~itih ekscentrika kojih ima u svakom velegradu. Izme|u
ostalih izvodili su pesme iz Spanisches i Italienisches
Liederbuch.47 Za sve ostale ne ka`em ni{ta, nisam upu}en; ali za ove ovde stavljam prigovor: Poku{aj da se
Mediteran prika`e kao Belo more bio mi je odvratan.
Boja, svetlo, pokret, raspolo`enja, sve to je postalo jedna dobro ispeglana krpa, neka obrijana glava i jedan odse~ni naklon uz udarac potpetica, molim lepo. Bio sam
toliko nervozan da sam, besan, u rimama uskladio In
Castiglione finala sa frazom peva~a iz Chapelle Sixtine u
Volterovom Candideu (u}uta}u iz po{tovanja prema tebi). Rekao sam to i ranije, ka`em to opet i uvek }u govoriti: Nemci treba da ubiju Margaritu. Nizbrdicom kojom je krenula neprekidno }e im ra|ati kopilad.
Sa moje ta~ke gledi{ta (po{to poku{avam da izbegnem samog sebe koliko mogu) najbolje, ono ~emu sam
se najvi{e obradovao, jeste Bura u Old Vicu. Imao
sam tekst pa sam ga u potpunosti pratio. Odu{evio me
je. Nemam sada vremena za opise, ali kakva umetnost!
1
Sit still and hear the last of our sea sorrows ...48 ve}
je ~itavu nedelju u mojim u{ima.
[to se ti~e svega ostalog, moj `ivot je veoma jednostavan. Dosta ~itam. Izu~avam, zajedno sa Eliotom,
i [ekspira, pa mogu da ka`em kako je prole}e bolje od
poslednjih meseci zime. Mo`da }u uskoro po~eti da radim daleko ozbiljnije i na svojim rukopisima. Ti sad misli{ da se Stratis Talasinos razboleo. Za{to da se i on ne
razboli? ^ovek nije:
Le plus fort ... et faiblit la tche
et loraquon se croyait courageux on est lche...49
ili ako vi{e voli{ Ri~arda II, u improvizovanom prevodu:
Na suvom hlebu `ivim, kao i vi,
nema{tinu ose}am, tugu ku{am,
prijatelja nemam. Zgr~en tako dok
dolazite i zovete me: Kralju...
Ali kad ti ve} govorim stihove, hajde da zavr{im sa
Arijelovom pesmom, mnogo je zabavnija:
Full fathom five thy father lies,
Of his bones are coral made;
Those are pearls that were his eyes,
Nothing of him that doth fade,
But doth suffer a sea-change
Into something rich, and strange.
Sea-nymphs hourly ring his knell:
... Ding-dong.50
Najskromnije te podse}am da sam i ja jednom rekao:
jedna vila sedi
u dubokoj travi mlada
u rukama sat neki
dr`i.
0
mislivo stran u odnosu na sve te stvari, a da im, objektivno, ne odri~em veli~inu. Nisam zami{ljao da }e moj
utisak biti takav: potpuni stranac; niti sam se naljutio,
niti uznemirio, niti uzbudio; kao da to be{e Aresova
muzika, pa stoga bez dobro poznatog saose}anja za jednu stvar koju ne razumemo. Ju~e sam bio izmrcvaren,
ne muzikom ve} nabojem pa`nje. Zamisli, po~eli su
Valkiru u 5.45 da bi zavr{ili u 11.30. Mislim da Vagnerova muzika nije toliko vredna u prludes ili u orkestru, koliko u glasovima. Pored svih mojih antipatija,
ovo mi je prili~no privuklo pa`nju. Orkestar mi je delovao konfuzno, na neki na~in jadno u svom sastavu, uprkos svim promenama i prelazima sa instrumenta na instrument. Sme{no je, ali }u dodati: bez dubine je ili,
bolje re~eno, bez perspektive, bez relief54, mada se na
tome veoma nastoji. Zatim, postoje odre|ena mesta na
kojima se insistira na efektima suvi{e jednostavnim za
velikog umetnika. Ne mogu da zalazim u detalje, ali, na
primer, na jednom mestu se opisuje zlato Rajne, i tu mi
se, mada zvu~i klasi~no, mimika orkestra na izvestan
na~in u~inila sme{nom. ^ak i uvertira Rajnskog zlata.
Po~inje iz velike dubine, a zatim se penje; za{to me nije op~inio njegov ritam? ^udno. Gde je Bah: osvaja te
sa tri note koje se neprekidno ponavljaju. Pitao sam se
koji je najbolji na~in da se slu{a Vagnerova opera; da se
ne gleda nije mogu}e, a gledanje svakako ometa. Odgovor nisam na{ao. Svi delovi kompozicije za kakvom je
te`io (pozori{te, muzika i ostale grane umetnosti) pojedina~no vuku svaki na svoju stranu i ostavljaju slu{aoca-gledaoca usred praznine. Kako velike ideje mogu
da uni{te nekog umetnika ako ih ne dr`i daleko od svoje umetnosti? Posle svega toga imao sam samo jednu
`elju: da pro~itam nema~ku mitologiju.
Novembar
me; gase se i ponovo pale; prazne o~i, mrtve od umora; ljudi u podzemnoj `eleznici koji se vra}aju svojim
ku}ama; u subotnje ve~eri jedni povra}aju, drugi se
gr~e iznad `ena obojenih kosa, sa prljavim noktima.
27. decembar
U poslednje vreme sve su ~e{}i sati u kojima ose}am kako podjednako `elim ili ne `elim da ostvarim neku ravnote`u; a ta ravnote`a je haos. Znam da je potrebno vrlo malo kako bi se naru{ila ravnote`a, kako bi
se pokrenula ma{inerija. To malo je dar Bo`ji.
7
8
1934.
12. februar
Stigao sam u Atinu; u novu ku}u, nepoznatu. Kidatineon 9, Plaka.2
0
Ali {ta tra`e na{e du{e putuju}i na trulim gredama morem od pristani{ta do pristani{ta? jedno je od pitanja Jorgosa Seferisa (19001971) u nekom od stvarala~kih napora
da re~ pretopi u stih. Govore}i o sebi, o njima, o nama {to
smo krenuli na ovo hodo~a{}e, pokre}u}i nas iz nepokreta
tela i du{e, daje odgovor: jer `ivot se ne gubi tek tako i smrt
ima neistra`ene puteve. Uranjaju}i u pro{lost do mita i putuju}i ka po~etku, ponovo pitanjem zadire u sr` problema:
Zato {to je toliko mnogo svega pro{lo ispred na{ih o~iju da
nam o~i nisu videle ni{ta... zato {to smo tako dobro upoznali svoju sudbinu lome}i se uokolo po kr{evitom stenju, tri ili
{est hiljada godina tragaju}i po razru{enim zgradama gde bi
mo`da mogla da bude na{a sopstvena ku}a, trude}i se da se
setimo datuma i juna~kih podviga: ho}emo li imati snage?
A on je uvek imao snage da gleda u ogledalo pro{losti, ma
koliko uspomena boli gde god da je takne{ i uprkos tome
{to seme smo koje umire.
On koji se za `ivota prepu{tao i stvarnom i imaginarnom
putovanju, ve~itom tra`enju i hitanju ka nepoznatom, neispitanom, stvorio je delo koje dodiruje i ispunjava, a ono mu je
donelo i mnoga priznanja. Njegovu prvu zbirku pesama Prekretnicu, objavljenu 1931, Palamas je ozna~io i pravom prekretnicom u gr~kom pesni{tvu, ~istom poezijom. Zatim je,
1932. godine, za vreme njegovog slu`bovanja u Londonu
(19311934), iza{la ]atrnja, alegorijska poema o ~ovekovoj
usamljenosti: Kao {to se u ~atrnji skuplja voda, tako se i u
~ovekovoj du{i talo`e uspomene i utisci kojih se ne mo`e
osloboditi, zbog ~ega ostaje sam sa svojim svetom. A pi{u}i ^atrnju, kao i sva druga svoja dela, neumorno je pisao pisma, tkaju}i tako jedan }ilim prepun misli, ose}anja, zapa`anja, utisaka, i ostavljaju}i na taj na~in zapis o onome {to je
ispunjavalo i ~inilo razli~itim njegov `ivot. To su Dani
(Meres), koji se kroz pisma neprekidno ni`u od 1925. do
Seferisovi Dani
Jorgos Seferis
DANI
Izdava~ko preduze}e
CLIO
Zmaja od No}aja 12
za izdava~a
Zoran Hamovi}
recenzent
Ra{a Sekulovi}
konsultanti
Hristina Medi} (muzika)
Vesna Cakelji} (francuski jezik)
Ksenija Todorovi} (engleski jezik)
Ana Srbinovi} (italijanski jezik)
Elizabet Vasiljevi} (italijanski jezik)
Aleksandar Gatalica (gr~ki jezik)
lektura i korektura
Slavica Koledin
tehni~ki urednik
Gordana Nikoli}
{tampa
AB {tamparija
Beograd
0