STILSKE FIGURE

METAFORA je stilska figura kojom se osnovno znaenje neke rijei prenosi na

neki drugi poam na osnovu slinosti. (Npr. Zubi su joj kao biser)
ALEGORIJA je stilska figura slina ,etafori, ali njeno znaenje je proireno sa rijei
na sliku ili itav niz slika, zbog toga se naziva jo i kao ''proirena metafora''. (Npr.
Svaka ptica svome jatu leti)
METONIMIJA je stilska figura u kojoj se pojmovi zamjenjuju na osnovu njihove
bliskosi ili logike veze. (Npr. Pero je monije od maa)
SINEGDOHA je vrsta metonimije u kojoj dio zamjenjuje cjelinu. (Npr. Krunisana
glava)
EUFEMIZAM je upotreba blae rijei, kojom se izbjegava neugodan ili nepristojan
prizvuk one rijei koja bez okolianja oznaava jedan predmet, pojavu ili
zbivanje. (Npr. Ljudi stare, a ene se mijenjaju)
IRONIJA je upotreba rijei koja znai upravo suprotno od onog to se misli. (Npr.
Mudra glava)
HIPERBOLA predstavlja svako uveanje slike ili izraza s tenjom da se podvue
snaga ili veliina neke pojave, osjeanja ili zbivanja. (Npr. Suzama je zamutila
more)
PARADOKS oznaava neoekivano povezivanje prividno protivrjenih stvari ,
ime se esto ukazuje na neku dublju , skrivenu istinu (Npr. Prazna je torba tea
od pune)
ALITERACIJA je ponavljanje istih suglasnika u vie uzastopnih rijei.
ASONANCA je ponavljanje istih samoglanika u vie uzastopnih rijei.
ONOMATOPEJA je jeziko oponaanje zvukova iz prirode.
ANAFORA je ponavljanje istih grupa glasova, jedne rijei ili vie rijei na poetku
uzastopnih stihova.
EPIFORA je ponavljanje istih grupa glasova ili jedne rijei ili vie rijei na kaju
uzastopnih stihova.
SIMPLOKA je ponavljanje iste jezike jedinice na poetku i na kraju uzastopnih
stihova.

IZUAVANJE KNJIEVNOSTI
Knjievnost nisu samo knjige, koje za svoje zaovoljstvo ili iz nekog drugog svog
interesa itaju pojedinci u slobodnom vremenu. To je drutvena pojava , kojoj se
posveuje velika panja, zbog ega je ona i predmet posebnog prouavanja. Za
nju interes pokazuju razliite znanosti: psihologija, sociologija...
Knjievna kritika je najuobiajniji nain na koji pristupam knjievnosti, ona se
uglavnom bavi knji. Djelima ita ih, ocjenjuje i tumai. Grka rije kritika znai
ocjenjivanje p tako i knji. Kritika znai procjenu knji. Djela kao teksta odreene
vrste. Procjena oe biti estetska (daje ocjenu umjetnike vrijednosti djela); etika
(sudi o moralnom stavu djela); didaktika (procjenjuje upotrebljivost djela u
odgoju i obrazovanju mladih)