1. Vazetje Sigeta grada (Mleci, 1584.

)
-

posveena Jurju Zrinskom, sinu sigetskog branitelja

prvi hrvatski povijesni ep
pisao prema kronici Ferenca rnka, komornika Zrinskoga
4 pjevanja; 1056 dvostruko rimovanih dvanaesteraca
predmet je bio suvremen i nacionalan: glasovita borba oko Sigeta i junaka smrt hrvatskog bana Nikole
ubia Zrinskog (1566.)
Karnaruti je zadrao objektivnost historiara, istiui povijesnu veliinu sultana Sulejmana, razborita i
estita vladara, ija je slika jedno od najzornijih mjesta u spjevu
Meu najuspjelije stihove u spjevu idu oni u kojima su osobito do izraaja dola pjesnikova vojnika
zapaanja i iskustva (i sam je neko vrijeme bio kapetan hrv. konjice u mletakoj vojsci); npr. opis konja
Sulejmanova i njegove skupocjene opreme
Karnarutievo je rodoljublje usko povezano s katolikim gledanjem (prije zavrne bitke Zrinski svojim
vojnicima dri govor u kojem tursku opsadu tumai kao kaznu za grijeh, za moralne propuste krana u
cijeloj dravi)

Vazetje Sigeta grada (Mleci, 1584.; Sj. Hr, 1661, Petar Fodroci)
"Zrinijada"
POSTHUMNO
posveena Jurju Zrinskom, sinu sigetskog branitelja
prvi hrvatski povijesni ep
pisao prema kronici Ferenca rnka, komornika Zrinskoga
4 pjevanja; 1056 dr12
predmet je bio suvremen i nacionalan: glasovita borba oko Sigeta i junaka smrt
hrvatskog bana Nikole ubia Zrinskog (1566.)
plemi Petar Fodroci ga je ponovo izdao 1661.g. u sjevernoj Hrvatskoj i posvetio
ga praunuku sigetskog junaka Nikoli Zrinskomu
opjevan je na vergilijanski nain, s detaljnim opisima glavnih junaka, s brojnim
katalozima vojske, razvedenim opisima mjesta i vremena i s linearno
komponiranom priom
to je u hrv. knjievnosti prvi ep koji je obavio vanu drutveno-povijesnu funkciju
nacionalnog epa
prvi hrvatski junaki ep s temom iz suvremene povijesti
Karnaruti je zadrao objektivnost historiara, istiui povijesnu veliinu
sultana Sulejmana, razborita i estita vladara, ija je slika jedno od najzornijih
mjesta u spjevu
meu najuspjelije stihove u spjevu idu oni u kojima su osobito do izraaja dola
pjesnikova vojnika zapaanja i iskustva (i sam je neko vrijeme bio kapetan hrv.
konjice u mletakoj vojsci); npr. opis konja Sulejmanova i njegove skupocjene
opreme
Karnarutievo je rodoljublje usko povezano s katolikim gledanjem (prije zavrne
bitke Zrinski svojim vojnicima dri govor u kojem tursku opsadu tumai kao
kaznu za grijeh, za moralne propuste krana u cijeloj dravi)
SADRAJ (by me)
UVOD

U posveti se obraa Jurju Zrinskom, sinu Nikole Zrinskog. O Nikoli se slavni glas
nee ugasiti, nego e ii od naroda do naroda, suvda e ga se slaviti. Odluio je i autor
dati svoj obol tome, pa e napisati o hrabrosti Nikole svoje djelo, posebice o pogublji
u Sigetu. Pa mu svoju muku ovo djelo daje i moli ga da primi ovaj dar od svog

sluge.
PARVI DIL [najvaljuje da e pjevati o Sigetu, i navodi da se zbog Zrinskog Sulejman
uputio na Siget, a onda je kroz cijelo pjevanje opis sultanove vojske, da bi na kraju
doli do Sarajeva, tamo se utaborili i dignuli zastavu za koju nitko ne mari.]
Sad e on pjevati o Sigetu, hrvatskih vitezovima i knezovima koji su se tamo vorili
protiv Turaka. Boj je zapodjenuo Solimanin [Sulejman], koji je mnoge zemlje ve
osvojio: Gazelu, Egipat, Biograd [Beograd], Budim i ubio je Laua kralja koji je jo
bio mlad, protjerao Njemce preko Bea, Siget iako je bio mali, svako toliko je upadao
u tursko podruje i kad bi uspjeli malo bi sasjekli turaka. Tamo je bio Miklo Zrinski,
gospodin i vitez, visoka plemena, hrabar, potena imena, vatreni vojnik. Hrvatki ban i
hrvatski tit. Poznavali su ga dobro i begovi i pae i ispod i iznad Dunava, jer kad bi se
s nekim sukobio, taj iz boja nije izlazio iv. uvi to mu ini hrvatski ban, Sulejman
je odluio opsjesti i osvojiti Siget, a sve u Sigetu pobiti. Poslao je aue po zemlji, da
pronesu zapovijed da svatko tko ima imanje, treba sa carom ii u boj, svi spahije,
kadije. Tko ne bude slijedio carevu zapovjed, njega e pobiti. Nitko se nije ustezao,
svi su doli, uskoro je i car izaao iz Carigrada, na izabranom konju. [opis konja,
svakog njegovog dijela, kopita, trbuha, repa itd.] gizdav konj, pjena mu ide iz usta,
velike nozdrve, skokovit, lijepo die noge, miran, a brz kao sokol. Sedlo mu je bilo iz
Karamanije, koa preko njega izvezena zlatnim cvjetiima, srebrom, cafilom modrim,
rubinom, dijamantom. Zlatni stremeni, bogato ukraeni: biserima itd. Poptuga je bila
od svile isto ukraen dragim kamenjem, kao i podvojak. Na vratu mu je bio ogarnik od
crvene cile, ukraen zlatom i smaragdima, biserima a svo te dragocijensoti su
doneene / poklonjene caru iz raznih krajeva sviejta. A pokraj njega ibrahimovi sinovi
[??? ]su bili svi zdravi, mladi, okretni, svi obueni u modru svilu. A pred njima
Turaka kao mrava. Car je jahao zlovoljan, stari sjed, malo zdrav u nogama, u licu
blijed, tanaan u struku, irokih plea, visok vrat, tanak nos. Tulipan i rua su mi bili
sviti na glavi, a na njemu hazdija zlatom tkana poklonjena od krana. Skinuo je sa
sebe dolamu od sviel i obukao zlatnu preko bijele koulje, drago kamenje su bili
gumbi, stavio je pojas Stipan bega i sablju Skender bega. Ne moe se ni procijeniti
koliko je vrijedna bila ta oprema u kojoj je jahao da ode kranstvo robiti. Svi su mu
se klanjali, sav je sjeo u zlatu i biserima, dragim kamenjima. alvare od crnog
baruna, izme srebrom podkovane, ostruge zlatom skovane. Imao je 3 savjetnika s
kojim se savjetovao i uvijek ih vodio u voj, jahali su blizu njega, imali su sablju, luk i
strijele od zlata i prekrasne konje. Pred njima, iza njih i po 30 sa svkae strane ulaka.
Svi jednako obueni, s jednakim strijelama i lukovima, na glavi arkule [janjiarske
kape] s perjem, svi jednakog dranja i iste dobi, idu 2 po 2, a svi koji su bili s desna su
bili ljevaci. Pred njima je jahao sandak [visoki donstojanstvenik] Tajileri, sa svojim
junacima s apljinim perima, s puno zastava koje su na sebi imale zlatne jabuke,
mjesec. Pred njima idu topovi na kolima s kojima oholi Turci tuku gradove. 10 000
janjiarskih aga, punih snage i jedva se ekaju pobiti. Stari tobdije s mladima, da bi
ih nauili. Vuku jo taraske [starinske topove] nakon kojih nita ne ostaje stajati. Nose
strijele, puke. Jedva ekaju da se zarate i dobiju slavu. 1000 spahija je caru s desna,
svaki ima sablju, bodeni ma, na nekim ja pancir, na drugima oklop, zatim tit i
koplje, s lijeva sulfatari, s desna patari prehudi., 35 000 njih, spremni sablje izvlaiti i
po zimi i po egi. Za time ide puno Turaka koje vodi Katipiriljer-paa, mnogi meu
njima su siromani, arnaci, arkasi i ini ubogi. A onda na kraju deve, kobile, mazge,
magarci, gvozdene golove vuku bivoli i volovi, svi napreni svakavim stvarima. Pred
time ide karamanski ereg, Sokolovi beg, podunavski, blagajski beg, paa iz

Rumanije, beg iz Morije, i mnogi ibrgovi iz Turske i Albanije, beg budimski Arslan ,
Karinski beg, iza svakoga od tih begova 10000 jae. Svi imaju sulice, zastave, svi
oboruani i s nekakvim oklopima na glavam ili tako neem, imaju titove, maeve,
noevi, buzdovani, svatko na svom konju. Svi su se odazvali caru, a svi su jaki i
sposobni, svaki haramija je skupio druinu i doao u vojsku. Ali tu su i mnofi pastiri,
obani itd. koji gone stada koje vojska jede. A onda idu sarahorije [???] koji nose
motike, lopate, kose, sjekire, prisiljeni i u plau sljede vojsku. Nakon 15 dana doli su
do Sarajeva, priekali su druinu, poeli su razvlaiti atore, zauzeli su ogromni
prostor, 2 ugarske milje, polje, lugove, pekli i jeli. Digli zastavu visoko, vidi se
izdaleka, ali za to nitko ne mari.
DRUGI DIL
Car je htio znati koliko je njegova vojska velika, pa je si je pozvao zbor 33 pisara [ako
dobro skuih], te im da u zadatak da prebroje vojsku i da do treeg obroka dou kod
njega. Na kraju je ispalo da su doveli 400 000 konjanika i 100 000 pjeaka [naravno,
to je daleko preuveliano od realne brojek koje je tamo bila u boju]. Uhoda koji je bio
u vojski, je s konjanicima i pjeacima je doao do Sigeta i sve napravio da je carevu
mo ostavio u tom mejstu, da ne zna kud e ii. [nije da kuim ba ovo, al hajde]. Car
je sazvao pae i rekao da pripreme vojsku, da idu na Dravu, neka Hasan-beg preko nje
napravi most i onda su krenuli, 150 000 oko cara, svi na konjima, pjeadija i topovi
ispred njega, a sarahorija s patancima iza njega, a da nitko ne ide iz vojske brinu se
aui s turbanima i buzdovanima, zbijaju vojsku. Pod njima zemlja bubnji da se uje
10 milja daleko. Straa ide ispred 2 milje hoda, vodi ju beg Tarali Mehmet, a snjim i
bosanski i s njim Bonjani. Vojska je strano izgledala, pogotovo kad bi zasjalo sunce,
kao zmajevi su onda izgledali. Preko Drave je Hamza-beg radio most, ali to je po
danu napravio, kroz no bi rijeka razvalila, pa je poslao caru pismo, car je to razumio,
posalo mu pismo i bijeli ribac, dajui mu na znanje da ako most ne bude napravljen da
e ga tim bijelim rupcem objesiti. Kad je to paa razumio, potrudio se vie, sve
mobilizirao da se most napravi. Donjeli su puno dasaka kod Osjeka, gdje je beg radio
taj most. U manje od 10 dana digao je jak, tvrd i milju dug most. Kad je preko rijeke
prola vojska, kod Peuja su digli ator, mnogo slasti su im nosili svi kmetovi, a
glasovi o svemu su doneseni u Siget. Sluao ih je Zrinski, tjeio Hrvate uinivi
pokrenui vitezove. Uzepo je 1000 pjeaka mladih koji su se ve borili s turcima i 500
konjanika da svi u gusu putuju, da svi idu k iklovpi u k Peuju. [idu napasti 1. Strua
koju je Sulejman posalo ispred vojske] Pred njima ide vojvoda Gapar Alapija, a snjim
i Miklou Kobac, Patai Petar, Papratovi Vuk. Nali su kod Drave mnogo turaka
kako brode i kako su oko grada iklova, to su turci bega Taralije, dosta ratoborni. Tu
su pasli sad konje. Ovi su ih napali, neki se brane, ali ih ovi ubijaju, neki bjee. I beg
Taralija se sakrio i tako osramotio svoj rod pobili su mu drubu, blago odnjeli,
razbili ator, popljenili sve, naprtili begove deve, mazge i konje, uzeli zlata, srebra,
atore itd. neke su ranili, neke ubili. Turska nesrea, nai se veselili. Po tome zna svaki
vojvda da je bez strae biti sramota i koda. Kada treba bdjeti, nema spavanja, kad se
treba borit, ne piju se zdravice, junaci vojuju posluno, a glumni luduju. Lako se je
pobiti, ali treba i dobiti. I Cezar je imao strae, svi pametni to imaju. Krenuli su onda
nazad u Siget, vodei roblje i blago. Doli su u Siget, svi im estitaju, uzimaju breme
onome tko je donio blaga, uzimaju stremene onim koji su sjeli, skidaju im izme s
nogu, sablje odpauju. Ide Zrinski, rukuje se, grli ih. Daruju ga plijenom. Vojvode mu
dovode konje i roblje. On je primio malo stvari i dao dosta uzdarja, jnemu ne treba
puno, zato je svima bio ugdan i drag vojnici ne ele skupa gospodina jer im us rce
stavlja gorinu pelina. Svih je primao na svoj dvor. Hrvati su bili ast njegova dvora,
uvijek su mogli doi kod njega u bilo koje doba. Onda ih je ispitvao kako je bilo, kako

su se nosili. Dok su se oni tako razgovarali, spremala su se razna jela. Postavili su

stolove, pripremili vina svakojaka, nalili u kupove, zdravice pjevali u zdravlje cesara i
vino prolijevali za pogiblju cara. Bugarkinje su pjevali, trubili u trublje, u tom veselju
doao je do njih glas da car ide do Sigeta. I tad su svakoga zapale zle misli. Onda ih
Zrinski bodrio da ne budu zlovoljni i da je sve ok dok je cesar iv, da se niega ne
boje. Oni mu odgovorili da ih nije strah u vitekim djelima, znamo da smo prah, ali
znamo da emo se biti sa silom koju je teko dobiti jer je puno jaa od nas.
TRETI DIL
Ili su preko novog mosta Beglerbeg Natulaj, paa Okaj, Beglerbeg Drumeli, hrpetina
turaka, a proao je i car preko Drave. 6 dana su prelazili dravu, on je bio u atoru i
ekao da vojska prijee. Tad su mu pae rekli, to su mu do sad krili, da su mu prednju
strau nai razbili. Onda se on ozlovoljio i govorio kako je on slavni car i kako ga se
uviejk cijeli svijet bojao, klanjao i donosio mu hara i molio me za mir, a sad pod
starost ovako. Kad su se ve usudili, znati e koga su probudili. Prije nego je osvanulo,
digao je vojsku sa Drave i krenuo prema Sigetu. Doli su do mjesta gdje je bio taj boj.
Tu je pai Arslanu odrubio galvu, iako je krvi Otomana, jer se digao ispod grada Jule i
pobjegao okrznuvi mu dio kule. etvrti je dan proa otkad je Eran-hej otiao do
Peuja, tad je stigao u Peuh. Drugu veer je stigao do Svetog lovrinca, blizu Sigeta.
Kad ej to Zrinski uo, sazvao je viteki sigetski zbor. ekaju da im kae to eli od
njih. I onda ide njegov govor: moji sinovi, moja brao, nikad niste bili ljeni za
vojnika djela, hrabri ste bili, moge ste truske ete razbili, njihove kmetove za roblje
uzeli, sluge ste cesara, vitezovi protiv sile cara. Ne bojite se smrti koja e svih uzeti,
nego veselo i hrabro saekajte boj. Bolje se je hrvati, viteki odupirati, nego sramotno
dati. Onaj tko umre poteno, slava mu do neba dopire, a tko ivot svri sramotno, sav
glas mu se skri. Moda je moniji, ali s nama je uvijek dan, a ne no, jer zavrivi
ovaj trud, due e nam ii u raj. Bog odreuje kada nam je kraj, a mi emo ga napustiti
slavno, tako da se nikada ne zaborave naa imena, dok teku rijeke i vrijeme. Znate d
aje neu pobjei ida je uviejk moja sulica bila prvi udarac. Nikad vas nisam ostavio,
neu ni sada, dio ste moje due. Nije me strah ovog zla koje je pred nama, dok god
mogu vladati rukama. Nas se boje i Turci i car. Svak nek sada izvue svoju sablju i
prisegne Bogu da e se za kransku vjeru boriti do smrti, da bi satrali tu silu
pogansku koja ide na nas. Zrinski je prvi prisegao, pa Gapar Alapija, onda njegov
brat, pa svi vitezi i ostali. Bogu su se obeali, molei ga da bude s njima. Zrinskome
dali vjeru da e se s njime boriti do smrti, rekli su mu: ne mislimo da e otii od nas,
drimo da bi za nas i umro, jer nikada nisi nita sramotno napravio, niti bio nevjeran.
Mi smo spremni primiti tvoje zapvjedi, ne bojimo se ekati taj boj, ispunit e se to
god zapovjedi. Zrinski: moja je zapovjed da uvate zidine Sigeta, da svatko slua
svog vojvodu, tko se oglua, desit e mu se smrt. I imajte jo neto na pameti: nikad ne
priajte s Turcima i ne primajte njihove poruke. Gledajte ih kao krvnike, bodite,
sjecite. Pripremite topove koji ste za njih zadueni, imati gobusi [valjda kugli] i imate
praha. A vi vojvode i moji vitezi izabrani, obranite svak svoje mjesto viteki. 2300 nas
je krana, ne bojmo se! Onda je svatko iao na svoj poloaj s orujem. Dan i no su
tu stajali, tu su jeli i spavali, kad je jedan spavao drugi je straario. Proao je 30. 7.,
dolo je knjima 10 000 turaka. [a moda i jo 100 000 ali bo.. ], nai su van skoili,
mnogi su glavom platili, tko god je do zidina doao u tabor se nije vratio nego je ostao
mrtav. Svaki dan sve vie turaka ih napada, ali se oni svaki dan Turcima opiru i od
grada ih tjeraju. Do 6.8. su ili u boj, puno su Turaka pobili. Onda se car spusti sa
svojom vojskom i opkolio Siget. Raspeo atore, toliko ih je bilo da je izgledalo kao da
je pao snijeg. Nai su se i dalje borili protiv te sile. Krenuli su pucat topovi, sve je bilo
u dimu. Pala je no, pa su oni 3 puta Isusa zvali u pomo. Slejdeeg dana nije jo ni

sunce granulo, krenula na njih mnoina sarahorije koji su nosili zemlju u koarama i
stavljali ju ispred grada, a nai su ih gaali lukom i strijelama. Zrinski ide meu
ranjenima u gradu, pomie vitezove gdje je potreba, iako je tuan u srcu, na licu
pokazuje radost, da bi svih ohrabrio. Ne mogavi novi Siget drati, zapalio ga je. Turci
su onda uli u taj dio, donjeli i topove i poeli po unutarnjem gradu biti, nisu stali ni
dan ni no. Tako su ga udarali, doao je 10.dan,, ignali su nae van, poginuli su Martin
Bonjak i stari Lovrenac, Bla Dijak i Dando Ferenac, Sekuli Marijan, Juraj Petar
Batoj, Radovan Andrijan, svi hrabri vojvode i ljudi koji su se nali s njima. Ali prije
nego su umrli, puno su Turaka sasjekli. Car je gledao iz daleka, s emerom, jer je
mislio da e brzo osvojiti Siget, a ne s ovoliko muke, grizao ga je crv da mu je smrt
sve blie, kad se ovoliko turske krvi po polju proljeva. Zazvao je Sokolovi-pau,
naredio mu da sve tjera na Siget s njegovim [sultanovim] buzdovanom, da se Siget
osvoji, spali, razori. Ponovo e tamo sazidati grad, ako treba, samo nek padne.
ETVARTI DIL
Mehmet Sokolovi se poklonio caru, otiao iz atora nosei buzdovan, pozvao k sebi
pae, rekao im da je car otpasao skender, stavio pancir na sebe, prioasao sablju, konj
mu je pripremljen i da mu je rekao da kad mu veziri, begovi i pae ne znaju ratovati,
tede se i oito nisu prave vjere, onda u ja u ovim svojim starim godinama stati ispred
vojske i povesti, pa makar se ne vratio pod ator. Onda kae da je on pao na koljena i
molio ga da to ne radi, jer je sramota da car za tako malu stvar izgubi ivot, da su mu
svi vjerni i napadaju sigetske zidine. Onda je on pristao da ne ide, dao mi svoj
buzodvan kao svjedoka, i sad trai od njih da pokau svi znakove svoje vjere. Idemo
svriti boj! Time im je zapalio svima srca, otili su oni u atore po svoje oruje, sablje.
Onda su odpustili vodu iz okolo grada (isuili su jarak.), onda su poeli kositi krov sa
svih strana i nositi tokoje svakog kitja, pune vree vune, pamuka. Krennuli su opet na
siget, nai brane, ubili su pau kajerskog i carevom kapiiji, i jo hrpetini drugih i
odbili su ih od grada. Car je to vidio, spopala ga alosti, srce mu tue, oblijeva ga
smrtni znoj, problijedio je. Doe k njemu Sokolovi, ali ga je naao mrtvog. A onda je
paa, narazumniji od carevih ljudi, cijeloj vojsci sakrio smrt cara. Poslao je po careva
sina sultana Selina, a vojsku je dalje tjerao u napade. Proao je 27.8., i onda je on
otiao do paa i rekao im sa sulejmanovom sabljom u ruci i rekao im da ih vie ne
moli ni prosi, nego im daje Sulejmanovu zapovjed da ponovno napadnu Siget. Oni su
to prihvatili. U grad stavili puno suhog drva i zapalili. Sve se zapalilo, vene grad. Nai
se brane, turci i dalje biju, ovo gori. Ona su opet nae time istjerali van, oteli neke ene
za roblje, poklali vojnike, poginuo je Ivan Novakovi. Onda su Turci probili unutra, a
preostali vojnic sa zrinskim su se povukli u utvrdu. Svi su klonuli, bezvoljni, pa im
Zrinski govori: ovo je naa pokora za nae grijehe, daje kritiku drutva u kojem gost
nije ugoen, edan napojen, gladan nahranjem bos obuven, nitko ne pomae
udovicama, tko je u tamnici, ne moe van, ubogima se krade i ono malo to imaju.
Vie se boga ne ljuvi, gube se prijatelji, ne tuju se svetinje, grijeh se ne ispovjeda, ne
uju se rijei koje bog zapovijeda. Svatko odreuje kad slavi blagdane, boji
slubenici se progone iz crkve i zbog svega toga na snevjernici progone. Ako se
zemlja ne porekorene i ne vrati rimskoj crkvi, jer su otili za francima, nee biti dobro.
Zato istrpimo nevolju koju nam je dao Bog, ne gubimo vjeru, nego ga molimo da nam
oprosti grijehe. Da se zna da nas nisu oni dobili, nego da nas je iz grada istjerao
oganj. Onda je svom komorniku rekao da mu donose razliite stvari, uglavnom
obukao se ful lijepo i bogato, u atlas, stavio 100 ugarskih zlatnika u dep, da ako netko
nae njegovo tijelo i dotojno ga pokopa da mu to bude nagrada, zatim sablju njegova
oca koja mu je uvijek donosila pobjedu, crni eir to ga je nosio na svadbi i perce nek
zadjene za njega. Klueve grada je spremio isto dep da ih odnese u juri, onda se on u

to obukao, nema pancira, nego tit i ide na gradski zid pred vojsku, a za njim idu oni
koji su ostali ivi. Jedva ekaju da izau van, Lovrinac Jurini je nosio zastavu
cesarevu, moei boga da dospije doi do cara i ubiti ga. Onda su zapalili jedan
gvozdeni muar pun praha [baruta] i sve se zadimilo, kad se maknuo dim, turci su
ugledali Zrinskog koji si je sabljom krio put. Strah im je bilo mu prii, pa su Zrinskog
ubili pukom, izdaleka. Da ga osvete u juri su krenuli Jurini Lovrenac, Ferenac
Herenc [komornik od Zrinskog: Ferenc rnko] i svi ostali koji su bili, sjekli Turke i
sjekli su ih sve dok nisu svi izginuli. Onaj prah kojim su turci zapalili grad, je i njih
spalio. Onda su turci ili ophoditi mrtvace, mnogi vii medet! [milost] Glavu
Zrinskog je Sokolovi poslao sa zlatom i svilom cesaru s veseljem, a on ju je primio s
tugom. Oprao ju suzama i rekao ova glava je slavu ulovila koja e prestati tek kad se
svri svijet. Svi su plakali i glavu su odnjeli u akov, dali ju popovima koji su je s
potenjem i tugom zakopali u klotru Svete Jelene.