Dubravka Ugrei (1949)

Roena je u Kutini. Zavrila je Filozofski fakultet i

dvadesetak godina radila u Zavodu za znanost o knjievnosti
Filozofskog fakulteta. Poela je s prozom za djecu: Mali plamen
(1971) te Filip i Sreica (1976), ali ve tu se nazire njen
poetiki model koji je u skladu s teorijskim postavkama ruskih
formalista postupak ouivanja stvarnosne grae to se
pretae u knjievni tekst. Objavila je knjige kratkih pria Poza
za prozu (1978) i ivot je bajka (1983); zbirke eseja
Ameriki fikcionar (1993), Kultura lai (1996), Zabranjeno
itanje (2001); romane etefica Cvek u raljama ivota
(1981), Forsiranje romana-reke (1988), Muzej bezuvjetne
predaje (objavljivan samo u prijevodima) i Ministarstvo boli
(2004). Knjige su joj prevedene na gotovo sve europske jezike i
nagraivane brojnim nagradama. Osim prozom, bavi se i
znanstvenim radom. Autorica je studije Nova ruska proza
(1980) te urednica antologije suvremene ruske proze Pljuska u
ruci (1988). Bila je i dugogodinja kourednica Pojmovnika
ruske avangarde, a prevodila je s ruskog Piljnjaka i Harmsa.
1993. je napustila Hrvatsku iz politikih razloga. Danas ivi u
Amsterdamu i pie za europske novine i asopise te predaje na
amerikim sveuilitima. Pie i dalje na hrvatskom, ali su prva
izdanja njezinih novijih knjiga objavljena na nizozemskom
jeziku.
TEFICA CVEK U RALJAMA IVOTA1 (1981)
Patchwork roman
Mlada i depresivna daktilografkinja tefica Cvek ivi s tetkom iz Bosanske Krupe i u
potrazi je za sreom i ljubavlju svog ivota. U tome joj svojim savjetima pomau kolegice i
prijateljice, Anuka i Marijana. tefica ima nekoliko flertova; sa oferom, Trokrilnim i
Intelektualcem, ali nijedan se ne razvije u nita vie od jednokratnog susreta. Nesretna
tefica utjehu trai u "Gospoi Bovary", a nakon vjenaanja prijateljice Ele zapada u
teku depresiju, za vrijeme koje se prederava i pokua samoubojstvo (ali na (ne)sreu,
umjesto opasnih tableta popije tetkine multivitaminske tablete!). Nakon toga upie teaj
engleskog jezika, gdje upozna Mistera Frndia. Skupa ekaju tramvaj ...
U zavrnom prilogu autorica se sa svojom mamom, tetom, sekom, susjedom
Majom, Lenem i gospoom Jarmilom neuspjeno konzultira o kraju romana. Ne
uspijevaju se dogovoriti.

PRINC E IPAK DOI tefica Cvek u raljama ivota

1 Duhovito se poigravi ljubiem kao popularnim anrom trivijalne literature, autorica svoju junakinju teficu
gradi po uzoru na krojne arke, nekad neizostavni dio enskih asopisa. Sa svom krojakom terminologijom,
roman slijedi svoju zadanu formu, dok se unutar nje otvara iroko polje autoriinom ismijavanju literarnih
klieja, ali i suvremene civilizacije, skrojene prema pravilima masovne komunikacije i ope estradizacije.
Knjievna kritika teficu Cvek dri jednim od paradigmatskih djela hrvatske postomoderne i njezina "enskog
pisma". (Mirjana Jurii: pogovor u D. Ugrei: TEFICA CVEK U RALJAMA IVOTA, Veernjakova biblioteka, Zagreb, 2004.)

Poleminost tefice Cvek zracali se prije svega u parodinosti. Unato

svom uvaavanju trivijalnog, Dubravka Ugrei uspjela je istodobno zadrati i
vrstu toku odmaka od shematiziranosti prepoznatljive za trivijalan tekst.
Kritinost nije izreena samo posrednim stavom, nepristajanjem na trivijalno,
nego i izravnim preispitivanjem svega to obiljeava kliejiziranu svijest. Ovaj
tekst polemiki se odnosi prema injenici da trivijalna svijest neke najhumanije
ljudske osobine, poput elje za boljim i lijepim, intimnih nadanja i strahovanja,
gotovo obavezno banalizira. Do prihvatljivih vrijednosti valja se stoga probiti,
a Ugreikin tekst ini to raznim narativnim strategijama (npr. udar na one
narativne toke to ljubavni roman i ine trivijalnim tivom). Njezini ljubavnici tek
su plone linosti, ablone svedene tek na jednu svoju razinu (ofer, Trokrilni,
Intelektualac). Karikiranje je uinjeno u tolikoj mjeri da mnogi osvrti tvrde kako je
rije o parodiziranju itavog anra ljubavnog romana.
Ugreikina sklonost trivijalnim anrovima u potpunosti se zapravo uklapa u
iroko rasporstranjenu postmodernistiku tenju razbijanja otre opredijeljenosti
visoke i trivijalne literature, u tenji najprije brisanja granica to ih dijeli, a potom
njihova preplitanja (ime trivijalna dobiva na dignitetu, a visoka na vitalnosti).
Parodizaciju u tefici Cvek valja traiti u naglaenom odmaku od trivijalnih
oslonaca, koji se iskazuju tako to se trivijalni elementi toliko prenaglaavaju da
se dobiva njihov karikiran, komian oblik.
Dubravka Ugrei spisateljica je izrazito maniristikih literarnih poteza. Svaki
njezin prozni tekst je na ovaj ili onaj nain implicitna poetoloka rasprava, a jedno
od sredstava kojim se to postie jest gusto zasienje te proze intertekstualnim
uporitima2. Upravo u bahtinovski shvaenoj intertekstualnosti kao dijalogizam 3,
treba potraiti i odgovor na pitanje zato tefica posee za Flaubertovom
Gospoom Bovary. Tim se potezom naime uspostavlja izravna korespondencija
dvaju tekstova, pri emu poslije takva ina niti jedan ne ostaje isti. U neku ruku je
tefica Cvek u raljama ivota tek inaica cijenjena romana o francuskoj madame.
Ali i obrnuto! jednostavno, usporedbom dvaju tekstova stie se do
dekanonizacije jednog klasinog knjievnog mjesta, pa na vidjelo izlazi da se
Gospou Bovary moe itati i kao tekst trivijalna uporita. Tako se uvia neto
doista znaajno: trivijalna potka visoke knjievnosti. Isto tako se ozbiljno
relativizira granica izmeu trivijalne i visoke knjievnosti te pokazuje kako termin
trivijalno doista valja shvatiti kao mogui opis strukturnih obiljeja odreena
knjievnog teksta, a ne kao moebitnu proudbu njegovih umjetnikih vrijednosti.
U Zavrnoj obradi modela, spisateljica upozorava na fabluranu slinost bajki i
svojega teksta, ime lako moemo doi do npr. bajke o Pepeljugi (ali se ovdje
princ ne pojavljuje na bijelom konju, nego parodijski eka tramvaj), a budui
da se ne ustruava spomenuti niti imena eherezade i Penelope, potvruje se da
govor o jednom tekstu uvijek govori i o drugom, posredovanom tekstu.
Ve samim uzimanjem romana u ruke, itatelju se namee injenica da
pred sobom ima tekst koji moda i nije nita drugo do gusta mrea spojena od
raznih proznih fragmenata, nastala "izrezivanjem" iz nekih drugih, veih cjelina
pa se krojako nazivlje, koje Ugrei ovdje upotrebljava, ini doista prikladnim za
tu svrhu. "Krojakim" uputama o kretanju kroz tekst na poetku romana,
podnaslov Patchwork story4, potvruje se i dodatno razrauje. Umjeno
onglirajui lanim autorstvom, pripovjeda na kraju teksta priznaje da je kao

2 Interteksutalnu utemeljenost nalazimo i ranije, ve u Marinkovievu Kiklopu ili

Slamnigovoj Boljoj polovici hrabrosti.
3 IT je prema Bahtinu oblik dijaloke relacije izmeu "tue" i "svoje rijei", pri emu se
razvija djelatan suodnos, odnosno dijalog u uem smislu, polemika i slino.
4 Valja primijetiti i da je znaenje leksema patchwork vrlo slino znaenju leksema tekst
tekst kao tkanje.

nadahnue za "roman o tipkaici" posluio navodni dnevnik izvjesne Pat Patch iz

Londona, 1888. Izmiljeno se tako potpuno zaodjeva u ruho egzaktnog, fiction
oponaa faction pa postaje gotovo nemogue razluiti jedno od drugog, to je
postupak vrlo dobro uklopljiv u Borgesovu maniru.

(Velid eki: FLAGUSOVA RUKAVICA, Naklada Benja, Rijeka, 1995.)

FORSIRANJE ROMANA-REKE5 (1988)

Poetak i kraj romana uokvireni su dnevnikim zapisima pripovjedaice, koja opisuje kako
80-ih godina putuje na knjievne susrete diljem svijeta i muku mui s iijasom kojega
lijei u toplicama.
Sredinji i najvei dio romana smjeten je u zagrebaki hotel "Intercontinental",
gdje se od 5. do 8. svibnja 1983. odrava Meunarodni susret knjievnika. Pojavljuje se
veliki broj likova: od domaih (Ministra (koji kao domain pazi da se sve odvija u redu i
istovremeno ima odnose sa svojom ljubavnicom Vandom), mladog neuspjelog pisca Pipe
Finka, knjievnog kritiara Ivana Ljutine te jo nekih domaih pisaca, do predstavnika
stranih zemalja; od onih iz biveg istonog bloka: eha Jana Zdazila, dvojice Rusa
Troina i Saponikova, do starog Francuza i navodnog dalekog Flaubertovog roaka Jeana
Paula Flagusa i mladog Amerikanca Marca Stenheima). Opisuju se njihove diskusije,
posjet tvornici kobasica koja treba pribliiti radnicima knjievnike, a knjievnicima radnike
kao potencijalnu knjievnu publiku, osveta nekolicine enskih spisateljica kojima je svojim
otrim kritikama na ulj stao Ljutina te dugih razgovora o savrenoj Americi (iz Pipove
perspektive) i dosadnoj Europi koji se vodio izmeu Pipe i Marca. Domaini (Pipo i
Ministar) u razgovoru sa gostima (Marcom i Flagusom) potrudili su se da ocrne sve to je
domae u korist zapadne superiornosti.
Na samom poetku jedan od sudionika, Jose Ramon, umire nesretnim sluajem u
bazenu; ehu Zdazilu ukradu rukopis njegovog ivotnog djela nakon ega on pokua
samoubojstvo, ali uspije samo proistiti eludac laksativom, jednog od Rusa zavede
beka studentica rusistike Sabina Pulhar itd.
Radnja se privodi kraju odlaskom sudionika susreta, a Ministar umire od infarkta, uvi na
vijestima vijest o vlastitoj smrti koju je podmetnuo stari Flagus sa svojim tajnikom,
zapravo moni bogata koji je bio uzrokom veine zavrzlama koje su se dogaale.

Pria je to o piscima i njihovim svjetovima, locirana u stvarni prostor

zagrebakog hotela Intercontinental, u vrijeme Meunarodnog susreta pisaca
1983, u posljednjem desetljeu socijalizma. To vrijeme ovdje slui za neobinu
knjievnu igru sa anrovima i konvencijama. U okvire romana ova knjiga upisuje
grau dovoljnu za nekoliko knjiga, razvija sudbine veeg broja junaka i kombinira
itav niz anrova preuzetih iz kanonske knjievne tradicije, ali i popularne kulture.
Iz romana ne prepoznajemo samo smijenu zbilju nae neposredne prolosti,
socijalizma sa ljudskim likom, nego i nagovjetenu buduu zbilju koja ve postaje
naom sadanjou.
(Dubravka Ugrei: FORSIRANJE ROMANA-REKE, Konzor & Samizdat B92, Zagreb/Beograd, 2001.)

CRN DIJABOLINI MAAK Forsiranje romana reke

Tekst ovog romana organiziran je u dva dijela, ime je itatelju omogueno
da ve i vizualno razlui onaj dio romana koji ini prozirni prsten i funkcionira
poput vanjskog okvira cjelokupnog teksta, od drugog, opsenijeg dijela romana,
koji se nalazi unutar postavljenog okvira. Takva struktura djeluje poput romana u
5 Ve samim naslovom, ovaj je roman ironijski i parodijski obojen. Do krajnjih je mogunosti iskoriten sav
potencijal postmodernistikog repertoara: metafikcionalnost, autotematizacija, autoreferencijalnost, citatnost,
intertekstualnost, intermedijalnost, ... U formi romana u romanu, svako je poglavlje izvedeno u drugom
anrovskom obrascu (dnevnik, horor, ljubi, porni), a svaki od prikazanih likova predstavnik je odreenog tipa
(enomrzac, karijerist, ulizica ...).(Mirjana Jurii: pogovor u D. Ugrei: TEFICA CVEK U RALJAMA IVOTA, Veernjakova
biblioteka, Zagreb, 2004.)

romanu, to potvruje i razdvojenost fabularnih tijekova. U navednom prstenu

itatelj se upoznaje s naratorom Dubravkom, koja e biljeiti pojmove iz
svakodnevice, u obliku dnevnikih zapisa, a dio romana koji se nalazi unutar
prstena zapravo je ona proza koju narator(ica) spominje u prvom dijelu - "s
vrstom namjerom" da e ga napisati. Glavni pokreta svih fabularnih zapleta je
Jean Paul Flagus, francuski sudionik Razgovora, a kao kljuno pitanje romana
namee se i kljuno pitanje postmoderne: pitanje iscrpljenosti knjievnog jezika
tj. pitanje knjievne originalnosti. To se potvruje nizom srodnih pitanja to se
javljaju kao posljedica fabularnog pojavljivanja takvih protagonista kao to je
Flagus. Pisac kao demijurg u knjievnim tekstovima ne samo da nije ieznuo,
nego se i u izmijenjenim okolnostima samo iznova potvrdio.
Ovdje se Ugreika upustila i u razmatranje mjesta pisca u drutvenom
okruju, odnosno u ralambu odnosa izmeu pojedinca nalglaene osobnosti i
vlasti, a zahvaanje u tono odreenu i prepoznatljivu stvarost, odnosno
hiperboliziranje u isticanju osobina tipinih za pojedine osobe iz lokalne
zagrebake sredine, nije drugo do potez uobiajen u parodijskom postupku.
Oslanjajui se na parodiju, autorica je u roman uplela i neke ne ba bezazlene
drutvenokritike primjedbe, koje vrlo esto iskazuje kroz usta protagonista
romana.
"Originalnost prepisivanja" jedan je od kljunih postulata na kojima Ugrei
nastoji iznai vlastito prozno pismo pa se koristi Flaubertom i Borgesom, kao
dvama razliitim nainima dosizanja istovjetna cilja: originalnosti. Ve sam naslov
romana govori nam da imamo posla s tekstom koji se oslanja na neka iskustva
romana rijeke. To znai da je njegova struktura polifonina. Pred itatelja se
dovodi mnotvo protagonista koji omoguuju iri zahvat u tekstom naznaenu
problematiku. To omoguava i prepletanje velikog broja sudbina. No leksemom
"forsiranje" signalizira se postojanje odmaka: razvoj fabule npr. ne prenosi u
potpunosti nain razvijanja fabule u romanu rijeci fabularna rasprenost
pokuala se prevladati stalnim sueljavanjem s naelom to ekonominije
organizacije teksta.
Glavni protagonist, Jean Paul Flagus uoblien je tako da priziva u usporedbu
protagonista Wolanda, protagonista Bulgakovljeva romana Majstor i Margarita.
Osim toga, pojedine sekvence Ugreikina romana izgraene su po uzoru na
sline u Majstoru i Margariti. Oba protagonista putem dijabolinih manipulatora
sudbinama malih ljudi iskazuju uvijek aktualnu priu o odnosu knjievnosti i
vlasti, odnosno o poloaju pojedinca u rigidno ideologiziranom, totalitarnom
drutvenom sustavu.
Autorica se esto poziva poznavanje, ne samo intertekstualnih, nego i ire
inermedijalnih iskustava (usporedbe s filmovima npr.). Forsiranje romana reke
tako predstavlja onaj tip knjievnosti koja bez osjeaja manje vrijednsoti upija
razliita prozna pisma, tvorei svojevrsni mixum compositum. Njihovom
osmiljenom, prije svega funkcionalnom upotrebom naglaava se upravo
nadreenost sintetikog naela, kao obiljeja koje se nalazi u samim temeljima
Ugreikine skripture. No pritom je vano rei i to da nije sve u prepoznavanju
onog to tvori spomenuti mixum compositum. Jednako je vano, ako ne i vanije,
u koju je svrhu to upotrijebljeno. Samo se sintetskom nadogradnjom poznatih
elemenata moe stii do "originalnosti prepisivanja".
(Velid eki: FLAGUSOVA RUKAVICA, Naklada Benja, Rijeka, 1995.)