Travnik, prosinac 2013.

Saetak
Animirani film je filmska vrsta u kojoj se animacijom uvjetuje percepcija prizornog kretanja.
Prvi pokuaji animacije datiraju jo iz starijeg kamenog doba, no, intenzivniji razvoj
animacije zapoinje tek poetkom 19. stoljea kada nastaju prve igrake i slikovne knjige koje
izazivaju iluziju pokreta. Postoje tri osnovne tehnike animacije: tradicionalna animacija
(potpuna animacija, djelomina animacija, rotoskopija i igrana animacija), stop-motion
animacija (glinena animacija, lutkarska animacija, animacija izrezivanjem, animacija modela i
animacija objekta) i raunalna animacija (dvodimenzionalna i trodimenzionalna). Postoje
razliite umjetnike forme koje su direktno koje su se direktno transponirale u umjetnost
pokretnog oivljavanja, a to su strip, lutkarstvo, knjievnost i likovna umjetnost.
Abstract
The animated film is a film genre in which the animation is conditioned perception
movement. The first attempts at animation date back to the early Stone Age, however,
intensive development of the animation begins until the early 19th century when first created
toys and picture books that cause the illusion of movement. There are three basic techniques
of animation: traditional animation (animation complete, partial animation, rotoscopy and
feature animation), stop-motion animation (clay animation, puppet animation, animation
cutting, animation models and animation of the object) and computer animation (twodimensional and three-dimensional). There are different art forms that are directly which are
directly transposed in reviving the art of moving, such as Sports, puppetry, literature and
visual arts.

Sadraj
1. Uvod........................................................................................................................................1
2. to je animacija?.....................................................................................................................2
3. Povijest animacije...................................................................................................................3
4. Tehnike animacije...................................................................................................................5
4.1. Tradicionalna tehnika..........................................................................................................5
4.2. Stop animacija......................................................................................................................7
4.3. Raunalna animacija..........................................................................................................10
4.3.1. Dvodimenzionalna raunalna animacija (2D animacija)..............................................10
4.3.2. Trodimenzionalna raunalna animacija (3D animacija)...............................................10
5. Animacijski atavizmi............................................................................................................11
5.1. Animacija i strip.................................................................................................................11
5.2. Animacija i lutkarstvo........................................................................................................12
5.3. Animacija i knjievnost......................................................................................................13
5.4. Animacija i likovne umjetnosti...........................................................................................13
6. Zakljuak...............................................................................................................................14
PRILOG 1 (Literatura)..............................................................................................................15

1. Uvod
Suvremeno drutvo preplavljeno je medijima internetom, televizijom, raznim
tiskovinama, raunalnim igrama) i bez njih je vrlo teko zamisliti ivot. To su sredstva
komunikacije, sredstva pomou kojih se informiramo, zabavljamo ali i obrazujemo. Na
poseban nain predstavljaju mo komunikacije ali i komercijalizacije jer konzumacijom,
odnosno koritenjem masovnih medija raste profit oglaivaa i onih koji proizvode odreene
vijesti i proizvode u svrhu zarade.
U ovom seminaru naglasak je na animaciji, odnosno animiranom filmu. Animirani
film je jedan od rodova filma, koji se naziva sedmom umjetnou. Film ima poruku da
zabavlja i nadahnjuje publiku, odnosno gledatelje. Stvaraju ga odreene grupe ljudi koje na
to realistiniji nain nastoje prikazati dogaaje iz stvarnog ivota, ali i oivjeti ono neivo. S
filmom ivimo svakodnevno i on nam omoguuje da vidimo ono to je inae oku nevidljivo,
da neke stvari i dogaaje vidimo nekoliko puta ili da premotamo ono to ne elimo vidjeti.
Da bi ovjek imao ispunjen ivot, on mora poznavati samog sebe, kao i svijet koji ga
okruuje. Na putu prema tom spoznavanju, jedan od najveih ovjekovih saveznika je upravo
umjetnost jer ona ne slui samo proizvodnji estetskog uitka. Ona propituje, savjetuje, ui,
oblikuje i omoguuje ispunjenje. upravo zbog tog, film je danas jedna od najdostupnijih i
najprisutnijih umjetnosti koja pojedincu pribliava sve ono to se dosad inilo nemogue i
neostvarivo.

Animirani film je zajedniki naziv za brojne vrste filmova (crtane, lutkarske, kolane,
filmove s animiranim predmetima) koji nastaju uzastopnim snimanjem pojedinanih sliica
(tehnika snimanja ''sliica po sliica''), a koje kasnije bivaju oivljene tehnikom filmske
projekcije. Tada se stvara iluzija pokreta, nastaje ivot iz neivog (Mediji - Portal za medijsku
kulturu). Navedeni filmski rod najee je namijenjen najmlaoj generaciji i postaju dio
njihova odrastanja. Upravo iz tog razloga, animirani film mora biti pouan, zabavan, bogat
razliitim sadrajima, ali i imati odreenu pouku koju djeca mogu prepoznati. Odrasli tako
postaju animatori, nastoje to realistinije prikazati likove ali i sve ono to ih okruuje.
Postavlja se pitanje kako zapravo nastaje animirani film te kako se ''oivljava'' sve ono
neivo i ''nemogue''. Upravo e se u ovom seminaru takva pitanja nastojati prikazati.

2. to je animacija?
Animirani film je filmska vrsta u kojoj se animacijom uvjetuje percepcija prizornog
kretanja. U njemu se kretanje ne dobiva snimanjem prizora u pokretu (ivim snimanjem), ve
se pokret dobiva pojedinanim snimanjem (sliica po sliica) posebno pripremljenih faznih
promjena statine situacije a iznimka je piksilacija1. Animirati se mogu ivi ljudi, ivotinje i
predmeti (iva animacija i animacija predmeta), posebno izraen svijet modela (lutkarski film,
plastelinska animacija ili glinena animacija), crte i slika (crtani film) te kompjuterski
programirani prizori (raunalna animacija) (Filmski leksikon).
Animirani film je po osnovnim oblicima najblii igranom filmu - sav je usredotoen na
zamiljajne mogunosti. Meutim, ''ivi'' filmovi razrauju te mogunosti na temeljima
registriranog ivotnog prizora, oslanjajui se na registracijske temelje filmske slike (kauzalno
uvjetovane promjenjivom optikom strukturom prizora koji se snima). Animirani filmovi
polaze od esto artefaktualnog prizora (iscrtanog, modeliranog, igrano filmski namjetenog) i,
najistaknutije, od artefaktualnog pokreta - faze se posebno iscrtavaju ili odreuju i pomou
njihove tempirane uzastopnosti konstruira se percepcija/predodba pokreta prizornih pojava i
toki promatranja. S obzirom na to, animirani film ima posebno otvorene mogunosti da
1 Ukljuuje ljude kao stop-pokret likove. Omoguuje velik broj nadrealistikih efekata, poput
nestajanja i iznenadnog pojavljivanja, omoguuje ljudima da klize po zemlji
(http://www.xna.hostoi.com/index.php?option=com_conteostvaruje i svoj specifini prizor i njegovu
morfologiju. nt&view=article&id=32&Itemid=46)

razvija upravo one epistemoloke posljedice koje su izazvane varijacijama u artefaktualnim

aspektima prizora. Kako je, dakle, animirani film tipino polazno artificijalan, to je
pogodovalo povijesnom razvijanju njegovih imaginacijskih, pa potom i njegovih fikcionalnih
potencijala. Upravo ''fikcionalna'' grana animacije dijeli narativne strategije i kljuna obiljeja
s igranim filmom. S druge strane, mogunost da se daleko temeljitije i nadziranije konstruira
prizor koji e se prikazati, ini animaciju izrazito pogodnom za raznovrsnu stilizaciju, pa i
dijagramatizaciju, te se zato animacija izvrsno ukljuuje kao jedna od korisnih tehnologija za
pojmovnu analizu konkretnih prizora u obrazovnom i znanstvenom filmu (Turkovi, 2006).
Animacija je pojam koji istovremeno oznaava tehnoloki proces i kreativni zahvat,
oblikovni postupak i formulu mogueg umjetnikog rezultata. Rije je o fenomenu na kojem
poiva sveukupna posebnost kinematografske vrijednosti. Zahvaljujui animaciji (kao
tehnolokoj posebnosti i kao umjetnikoj potenciji) nastaje sinteza likovnih i filmskih
konstitutivnih elemenata umijeanih u ovu ''igru'', nastaje i bitna modifikacija tih elemenata
koja omoguuje njihovo sukladno ugraivanje u novu, kvalitativno izmijenjenu cjelinu
(Muniti, 2012).
Animacija je rod koji na svim svojim podrujima samostalno i ekskluzivno kreira svoj
specifini pokret, u isti tren i vlastitu vremensku mjeru tog pokreta, a takoer u svim vrstama
podjednako autonomno ostvaruje i svoj specifini prizor i njegovu morfologiju. To znai da je
animacija apsolutno izvorno i autohtono djelo koje nita niotkud ne preuzima, ni u cjelini ni u
najsitnijem detalju. Ona je proizvod mate i ruku svog i/ili svojih autora te je sve stvoreno da
bi neto znailo i da bi se neto oznailo. Kod animiranog djela sve treba stvoriti (nacrtati,
modelirati i pokrenuti), odnosno unaprijed zamisliti, selektirati te odjelotvoriti (Mutini,
2012).

3. Povijest animacije
Rije animacija dolazi od latinske rijei anima koja predstavlja ivuu silu u svakom
biu. Dakle, animirati znai doslovno oivjeti, odnosno dati ivot. Animaciju moemo
najpreciznije definirati kao brzi prikaz slika dvodimenzionalnih ili trodimenzionalnih objekata
s ciljem dobivanja iluzije pokreta. Zapravo se radi o optikoj iluziji koja nastaje zahvaljujui
medicinskom fenomenu tromosti oka. Utisak slike koju vidimo ostaje u mrenici oka
priblino 1/25 sekunde (http://ozana.pgsri.hr/povijest-animacije/).

Animirati je, prema tome, davati duu neemu, oivljavati neto, a animator je u
filmu stvaralac koji oivljava karakter ili predmet. Da se napravi animirani film objekt nije
dovoljno samo pokrenuti, nego mu i dati duu, osmisliti ga. Animirati se moe sve to se
moe pokrenuti i snimati kvadrat po kvadrat. U realnom filmu se snima realan pokret da bi se
u reprodukciji dobio taj isti, a u animaciji se stvara pokret objekta da bi se u reprodukciji
dobio nestvaran, sintetski pokret
(http://www.xna.hostoi.com/index.phpoption=com_content&view=article&id=5&Itemid=22).
Prvi pokuaji animacije datiraju jo iz starijeg kamenog doba, kada su ljudi u
peinama prikazivali ivotinje s razliitim poloajima nogu pokuavajui ostvariti dojam
kretanja. No, intenzivniji razvoj animacije zapoinje tek poetkom 19. stoljea kada nastaju
prve igrake i slikovne knjige koje izazivaju iluziju pokreta. Razvojem filmske industrije
biljei se i veliki napredak animacije. Postaje prisutna u svim segmentima umjetnosti i
zabave. Pojavom raunala, a time i raunalne animacije, pronalazi se primjena u irim
podrujima kao to su medicina, inenjerstvo ili vojne primjene. Poetkom 19. stoljea
nastaju prvi jednostavni ureaji i igrake koje su prikazivale slike u pokretu. Njihovom
pojavom poinje intenzivniji razvoj animacije. 1824. godine britanski fiziar John Ayrton
Paris izumio je thaumatrop, napravu koja se esto smatra preteom filma. Rije je o okruglom
kartonu razapetom izmeu dvije uzice. Najee je na jednoj strani bila nacrtana krletka, a na
poleini ptica, na mjestu koje odgovara sredini krletke. Kada bi se karton zavrtio dovoljno
brzo gledatelj bi dobio dojam kao da se ptica nalazi u krletci (http://ozana.pgsri.hr/povijestanimacije/)..
est godina kasnije pojavila se i druga naprava koja je brzim prikazom slika izazivala
iluziju pokreta - fenakistoskop. Fenakistoskop je okrugli karton privren na drku u sreditu
kartona. Na rubovima kartona nalazile su se slike nekog pokreta u odreenom trenutku. Kada
bi se karton zavrtio oko svog sredita, slike na rubu bi stvorile dojam pokreta. 60-tih godina
19. stoljea poinju se pojavljivati i prve slikovne knjiice (http://ozana.pgsri.hr/povijestanimacije/).
1877. godine Charles-mile Reynaud izumio je praksinoskop, ureaj koji se sastojao
od manjeg valjka s ogledalima, okruenog crteima s unutarnje strane veeg valjka.
Okretanjem slika u ogledalu bi se pojavio fiksni odraz koji je reflektirao pokretnu sliku.
Praksinoskop je vrlo brzo krenuo u komercijalnu prodaju, a Charles-mile Reynaud je
nastavio njegov razvoj. 1888. godine nastaje Theatre Optique, veliki praksinoskop namijenjen
javnom prikazivanju animacija. etiri godine kasnije dogodila se i slavna premijera u Parizu

gdje su prikazani filmovi u trajanju od 12 do 15 minuta (http://ozana.pgsri.hr/povijestanimacije/).

Prvi pravi animirani film pojavio se 1906. godine. Rije je o filmu Humorous Phases
of Funny Faces amerikog filmaa Jamesa Stuarta Blacktona. Blackton je prvi pravi animator
koji predstavio koncepte tehnike stop animacije i animacije runih crtea (eng. hand- drawn
animation). 1908. godine francuski umjetnik mile Cohl napravio je animirani film
Fantasmagorie koji je prikazivao jednostavne ljudske oblike u interakciji s raznim
predmetima (boce, cvijee). Spomenuta dva animirana film ostvarila su velik uspjeh i
postavila temelje animiranog filma. Slijedei uspjeh Blacktona i Cohla, ameriki strip autor
Winsor McCay 1911. godine objavljuje, nakon 4 godine rada i oko 4 000 crtea koje je sam
izveo, kratki animirani film Little Nemo in Slumberland. Slijedi ga njegov najpopularniji
animirani film Gertie the Dinosaur 1914. godine. Kreativni vrhunac McCayeve karijere
predstavlja animirani film The Sinking of the Lusitania (1918.), s oko 25 000 crtea. Ovim
kratkim animiranima filmovi zapoinje razvoj danas vrlo velike industrije animiranog filma.
Pojavom raunala moderniziraju se postupci animacije. Raunalna animacija nalazi
sve iru primjenu, i to ne samo u filmskoj industriji. Vrlo brzo razvijaju se alati za
jednostavnu animaciju koji su dostupni svima. Tehnologije animacije i dalje intenzivno
napreduju

ime

se

razvija

snana

filmska

industrija

video

igara

(http://bib.irb.hr/datoteka/519121).

4. Tehnike animacije
Postoje tri osnovne tehnike animacije: tradicionalna animacija, stop-motion animacija
i raunalna animacija.
4.1. Tradicionalna tehnika
Tradicionalna animacija je najee koriteni postupak animacije prolog stoljea.
Tradicionalno animirani filmovi sastoje se od niza fotografija ili runo crtanih sliica, pri
emu se svaka slika vrlo malo razlikuje od prethodne da bi se njihovim brzim prikazivanjem
ostvarila iluzija pokreta. Sliice tradicionalno animiranog filma nastaju kao skice za crtakim
pultom, a potom se prenose na tzv. celuloidne folije i snimaju specijalnim kamerama. Proces
tradicionalne animacije je do poetka 21. stoljea zastario. Danas se skice skeniraju ili

najee crtaju izravno na raunalnim sustavima te se animiraju uz pomo raznih programskih

paketa (http://ozana.pgsri.hr/povijest-animacije/).
Unutar tradicionalne tehnike animiranja postoji nekoliko oblika izrade animiranih
filmova koje su u daljnjem tekstu objanjene.
Potpuna animacija odnosi se na produciranje visoko kvalitetnih tradicionalno
animiranih filmova koje koriste detaljne crtee i uvjerljivo doaravaju kretanje. Potpuno
animirani filmovi mogu imati razne stilove, od realistinih poput onih produciranih u
studijima Walta Disneya, pa do vie crtanog izgleda raenih u Warner Bros. animacijskim
studijima. Primjeri tradicionalne animacije ukljuuju filmove: Aladin (SAD, 1992.), Kralj
lavova (SAD, 1994.) te eljezni div (SAD, 1999.)
(http://www.xna.hostoi.com/index.php?option=com_content&view=article&id=7Itemid=30).

Slika 1. Kralj lavova

Djelomina animacija ukljuuje koritenje manje detaljnih crtea, ime su i ostvareni

pokreti manje uvjerljivi. Djelomina animacija je esto koritena kao metoda stiliziranog
umjetnikog izriaja, pa tako velik broj anime filmova japanske produkcije pripada ovom
stilu. Kao primjer djelomine animacije moemo takoer navesti film Gerald McBoing-Boing
( SAD, 1951. ) (http://bib.irb.hr/datoteka/519121).
Slika 2. Gerald McBoing-Boing

Rotoskopija je tehnika u kojoj animatori prate prethodno snimljene pokrete. Izvorni

film moe biti izravno kopiran kao animirani crte iz silueta glumaca ili moe biti stiliziran.
Neki primjeri rotoskopije su Gospodar prstenova (SAD, 1978.) i Vatra i led (SAD, 1983.)
(http://bib.irb.hr/datoteka/519121).
Slika 3. Gospodar prstenova

Igrana animacija je tehnika kod koje se crtei crtaju preko igranih scena. Kao primjer
igrane animacije moemo navesti filmove Tko je smjestio zeki Rogeru? (SAD, 1988.) i Space
Jam (SAD, 1996.) (http://bib.irb.hr/datoteka/519121).
Slika 4. Tko je smjestio zeki Rogeru?

4.2. Stop animacija

Stop animacija (eng. stop-motion animation) je tehnika kojom se iluzija pokreta
ostvaruje

fizikim manipuliranjem stvarnih

objekata te njihovim fotografiranjem.

Razlikujemo vie podvrsta stop animacije, obino po vrsti materijala koji se koristi.
Glinena animacija koristi glinu, plastelin ili neki drugi slian prilagodljiv materijal
kako bi se ostvarila iluzija pokreta. Koritene figure najee imaju iani kostur kojim se
olakava pozicioniranje. Poznatiji primjeri glinene animacije su animirani filmovi Wallace i
Gromit (Velika Britanija, 1989.), te Pobuna u kokoinjcu (SAD, 2000.).

Slika 5. Pobuna u kokoinjcu

Lutkarska animacija koristi lutke koje se stavljaju u interakciju s konstruiranom

okolinom. Lutke u pravilu imaju iani kostur koji slui lakem manipuliranju lutkama i
njihovim pozama. Primjeri lutkarske animacije su Predboina nona mora (SAD, 1993.) i
Mrtva nevjesta (SAD, 2005.).
Slika 6. Predboina nona mora

Animacija izrezivanjem koristi dvodimenzionalne komade materijala poput papira ili

tkanine. Najpoznatiji primjeri ovakve animacije su animirane scene iz poznate britanske
humoristine serije Letei cirkus Monty Pythona. Tvorac ovih animacija je poznati britanski
glumac, redatelj, scenarist i animator Terry Gilliam. Podvrsta animacije izrezivanjem je
siluetna animacija gdje se likovi dodatno osvjetljavaju pozadinskim osvjetljenjem, te su
vidljivi samo kao siluete. Kao primjer siluetne animacije moemo navesti Avanture princa
Achmeda (Njemaka, 1926.).

Slika 7. Letei cirkus Monty Pythona /Avanture princa Achmeda

Animacija modela je tehnika animacije kod koje se stopmotion animacija ugrauje u

igrani svijet, stapajui se sa glumcima i igranom okolinom. Kao primjere animacije modela
moemo navesti filmove Jason i Argonauti (SAD, 1963.) te King Kong (SAD, 1933.).
Slika 8. King Kong

Animacija objekata koristi svakodnevne neive objekte nasuprot specijalno stvorenih

objekata koji se koriste u prethodnim tehnikama. Podvrste animacije objekata su grafika
animacija koja koristi nenacrtane ravne vizualne objekte (fotografije, novine, asopise ) za
stvaranje animacije te brickfilm animacija koja koristi Lego figure ili sline igrake za izradu
animacija (http://bib.irb.hr/datoteka/636989).
Slika 9. Brickfilm animacija

4.3. Raunalna animacija

Raunalna animacija je u osnovi digitalni nasljednik stop-motion animacije, koja moe
koristiti trodimenzinalne (3D) modele ili digitalne dvodimenzionalne (2D) ilustracije.
Obuhvaa brojne metode izrade animacija na raunalnim sustavima. Glavna prednost
raunalne animacije je bra produkcija i izrada animacija. Tehnike 2D animacije fokusiraju se
na manipulaciju slika dok se 3D animacija fokusira na izradu virtualnih svijetova u kojima se
likovi i objekti kreu i meusobno su povezani (http://ozana.pgsri.hr/povijest-animacije/).

4.3.1. Dvodimenzionalna raunalna animacija (2D animacija)

2D animacija ukljuuje koritenje bitmap grafike ili vektorske grafike koje se
animiraju tradicionalnim tehnikama poput tweening (automatsko ubacivanja meusliica
morphing (promjena oblika) i onion skinning. Pomou programa za izradu animacija odreuju

se kljuni kadrovi vremenske crte pomou kojih se odreuje poloaj, boja ili oblik nekog
objekta na sceni. Interpoliranjem izmeu dva kljuna kadra te promjenom oko 30 kadrova u
sekundi stvara se iluzija pokreta (www. ahyco.uniri.hr).
Morfizam je postupak koriten za izradu specijalnih efekata kojim se jedna slika
"pretvara" u drugu koritenjem niza diskretnih prijelaza i izoblienja slika.
Tweening je postupak stvaranja i dodavanja meusliica izmeu dviju kljunih sliica
kako bi se dobila to ''glaa'' animacija.
Onion skinning je postupak izrade animiranih filmova kod kojeg se vie bliskih slika
stapaju u jednu (http://ozana.pgsri.hr/povijest-animacije/).

4.3.2. Trodimenzionalna raunalna animacija (3D animacija)

Trodimenzionalna raunalna animacija je relativno novo podruje raunalne grafike i
animacije. Postupci 3D raunalne animacije su sloeni procesi koji esto zahtijevaju dobro
poznavanje matematikih osnova u grafici, umijee trodimenzionalnog modeliranja objekata,
te razna znanja o prirodi pokreta i strukturi objekta koji se animira. 3D raunalnom
animacijom animiraju se pokretni objekti kao to su ljudi, ivotinje ili roboti, ali i prirodni
fenomeni, vatra, voda, kosa, tkanina i sl. Velika prednost 3D animacije je njena realistinost,
pa je tako vrhunske 3D animacije teko razlikovati od stvarno snimljenih pokreta to ini ovu
vrstu animacije pogodnu za specijalne efekte u filmovima (http://ozana.pgsri.hr/povijestanimacije/).
Postoje razliite tehnike trodimenzionalne raunalne animacije koje su u daljnjem
tekstu objanjene.
Animacija po vrnim tokama koristi se u animiranju tkanina i lica, a mana joj je
vremenska zahtjevnost.
Skeletalna animacija kao osnovu ima skelet, kostur, lik te njegovu povrinu, kou. Na
poetku se izradi kostur sa kostima i zglobovima pomou kojih se kostur pokree. Svaka kost
ima tri svojstva: pozicija, veliina i orijentacija. Takoer je poznata hijerarhija kostiju.
Ukoliko se mie nadlaktica, micat e se i podlaktica.
Toon sjenana animacija ima izgled nefotorealistinog runog crtea, no njezin je
proces izrade vrlo sloen. Kao rezultat dobije se animacija koja izgleda poput stripa.
Simulacija gomile se najee koristi u filmovima. Tehnika se temelji na izradi biblioteke
pokreta za pojedini lik ili njegove dijelove tijela.

Kretanje estica je animacija koja koristi likove koji su fiksno pozicionirani na

tokama koje se animiraju. tako se simulira vjetar, sila privlaenja, sudar ili gravitacija.
Meutim, iako ova metoda nije raunalno zahtjevna, ne daje realistine rezultate jer je vrlo
teko pomicati entitete po eljenim tokama.
Gomila umjetne inteligencije je animacija u kojima se agentima (entiteti) se
dodjeljuje umjetna inteligencija. Vidom, sluhom, energijom se pomiu agenti dok su u
interakciji s drugim agentima u gomili. Rezultat je realistiniji od tehnike kretanja estica, no
potrebni su snaniji raunalnu resursi
(http://ahyco.uniri.hr/Seminari2010/Racunalna_grafika/VRSTE_SLIKA_animacija.html).

5. Animacijski atavizmi
Postoje razliite umjetnike forme koje su direktno koje su se direktno transponirale u
umjetnost pokretnog oivljavanja.
5.1. Animacija i strip
Strip de definira kao sve ono to je nacrtano na nain da promatra sliku po sliku. Kako
je hrvatska rije strip usvojena iz engleskog jezika (comic strip = aljiva traka), najloginije bi
bilo konzultirati to su Amerikanci zakljuili kroz dugotrajne rasprave o definiciji stripa. Dva
su osnovna shvaanja tog pojma. Comic kao estetska kategorija i comic kao medij. Zanimljivo
je da prva rije iz izvornog naziva (comic), koju su zadrali Amerikanci, nosi u sebi estetsko
znaenje, a druga rije (strip), usvojena u hrvatskom jeziku, nosi vano obiljeje medija
(http://www.stripovi.com/magazin/sto-je-strip/89/).
Strip je ''literatura'' koja stoji na putu odrastanja od slikovnice do knjige. To je
umjetnost uitka u vidljivom i nevidljivom. Najboljim stripom svih vremena smatra se Mali
Nemo u zemlji snova (New York Herald, 1905.). Autor tog stripa je Winsor McCay koji je
ubrzo imao ideju da svoje crtee i pokrene, to se dogodilo 1911. godine (Marui, 2004).
Bard japanske animacije, Osamu Tezuka, crtao je stripove koji se u Japanu nazivaju
manga. Neke mange bile su dugake i preko 1000 stranica. Svakom pokretu Tezuka je dao
prostora da se sagleda, vidi i podijeli u nekoliko sliica. Svoje manga umijee kasnije je
pretoio u animu, odnosno animirani film (Marui, 2004).
Nain stvaranja u stripu i animiranom filmu jest redanje sliica. Polje gledanja stripa je
podijeljeno, a ekran je cjelovit. U stripu postoje tekst i slika, dok je u animiranom filmu

prednost uvijek slika. Strip je vizualna umjetnost, a filmska animacija ima mogunost
dodavanja zvuka. U stripu se zvuk moe predoiti samo vizualnim sredstvima, odnosno mora
ga se kao i sve drugo nacrtati ili napisati (Marui, 2004).
5.2. Animacija i lutkarstvo
Svijet lutkarstva predstavlja svijet animacije scenske poezije. Scenske lutke izraavaju
svijet igre, duh oblika, tajnovitu animaciju predmeta, slika, govor znakova na sceni. Lutkarsko
kazalite je osnova cjelokupne kazaline kulture u svim narodima i civilizacijama. Sutina
lutkarstva kao umjetnosti je njena tehnika i umjetnika izraajnost koja putem animacije
predstavlja ive oblike na sceni lutkarskog kazalita. Na lutkarskoj sceni lutka ima glavnu
ulogu te je stoga ova umjetnost posveena njezinu realiziranju
(http://dramskimetod.com/2010/04/kreativne-lutkarske-igre-u-nastavi/).
Amerikanac Jim Henson je svojim planetarno uspjenim serijama Muppet Show i
Sesame Street pokazao da vrhunsko lutkarstvo ne poznaje dobne granice, da nas onoo ui,
veseli, ini boljim, plemenitijim i bliim drugim ljudima (Marui, 2004).
Lutka namijenjena animaciji pod kamerom mora biti spremna za fazne pomake.
Dimenzijama je obino mala, bolje rei optimalna, kako bi se njome lake manipuliralo.
kazalina lutka ne smije biti minijaturna jer se nee moi pribliiti gledateljima. Ba zbog
udaljenosti, grimase, fini pokreti lica u kazalitu nisu toliko vidljivi. Animirano filmskim
lutkama izraz lica je vrlo vaan i posebice kad su jo mahom bile drvene, predstavljalo je
veliki problem kako kreirati njihovu ekspresiju. eki animator Jiri Trnka prvi je izraze lica
rjeavao tako to je koristio vie glava koje je mijenjao lutkama. Veliki pomak u izradi lutaka
napravljen je upotrebom plastelina. Kosturi anima-lutaka vrlo su vani iako gedatelju nisu
vidljivi. Oni su garancija uspjenog kretanja lutke (Marui, 2004).
5.3. Animacija i knjievnost
Legenda, mit, vic, poslovica, a osobito bajka neki su od jednostavnih oblika koje se
prepoznaju u brojnim vrhunskim ostvarenjima animacijske povijesti. ivotinje s ljudskim
karakterom pronalaze se u basni te one pouavaju to je dobro, loe, pametno ili glupo. Sve te
knjievne vrste oblikuju likove stalnih obiljeja, tzv. proto tipovi. Animirani film kao literarni
podloak voli odabrati neki od jednostavnih oblika zajedno s njegovom strukturom tipiziranih
likova (Marui, 2004).

5.4. Animacija i likovne umjetnosti

Animacija je ovisna o likovnim elementima - crti, plohi, volumenu, boji i prostoru.
Crta je glavno izraajno sredstvo u crtanom filmu, ploha u kolanom, volumen i prostor u
lutkarskom. Oblikujui crte, umjetnik-animator moe se posluiti konturom, istim obrisom
kojim se dobiva linearni crte, dok se sjenanjem daje iluziju volumenu. Iluzija volumena
potrebna je crteu ukoliko se eli stvoriti dojam da se nacrtani lik kree trodimenzionalno u
prostoru (Marui, 2004).

6. Zakljuak
Animirani film je filmski rod koji se definira kao brzi prikaz slika dvodimenzionalnih
ili trodimenzionalnih objekata s ciljem dobivanja iluzije pokreta. Animirati znai davati duu
neemu, oivljavati neto, a animator je u filmu stvaralac koji oivljava karakter ili predmet.
Animacija je apsolutno izvorno i autohtono djelo koje nita niotkud ne preuzima, ni u
cjelini ni u najsitnijem detalju. Ona je proizvod mate i ruku svog i/ili svojih autora te je sve
stvoreno da bi neto znailo i da bi se neto oznailo.
Prvi pokuaji animacije datiraju jo iz starijeg kamenog doba, no, intenzivniji razvoj
animacije zapoinje tek poetkom 19. stoljea kada nastaju prve igrake i slikovne knjige koje
izazivaju iluziju pokreta.
Postoje tri osnovne tehnike animacije: tradicionalna animacija, stop-motion animacija
i raunalna animacija.

Tradicionalno animirani filmovi sastoje se od niza fotografija ili runo crtanih sliica,
pri emu se svaka slika vrlo malo razlikuje od prethodne da bi se njihovim brzim
prikazivanjem ostvarila iluzija pokreta. Unutar tradicionalne tehnike animiranja razlikuje se
potpuna animacija, djelomina animacija, rotoskopija i igrana animacija.
Stop-motion animacija je tehnika kojom se iluzija pokreta ostvaruje fizikim
manipuliranjem stvarnih objekata te njihovim fotografiranjem. Razlikujemo vie podvrsta
stop animacije, obino po vrsti materijala koji se koristi, a to su glinena animacija, lutkarska
animacija, animacija izrezivanjem, animacija modela i animacija objekta.
Raunalna animacija obuhvaa brojne metode izrade animacija na raunalnim
sustavima. Razlikuje se dvodimenzionalna i trodimenzionalna raunalna animacija, a njihova
glavna prednost je bra produkcija i izrada animacija.
Postoje razliite umjetnike forme koje su direktno koje su se direktno transponirale u
umjetnost pokretnog oivljavanja. Tako je animirani film povezan sa stripom koji takoer
koristi nizove sliica za dobivanje eljene prie. Animirani film koristi i lutke te je vrlo bitno
kako na pravi nain koristiti izraze lica lutki. Osim tog, razliite knjievne vrste moe se
internalizirati u animirani film te je vrlo bitno da svaki lik ima odreeno svojstvo.
Zahvaljujui likovnim elementima (crta, ploha, volumen, boja i prostor) animator moe
prikazati bilo koji lik te mu pridavati odreena svojstva kako bi gledatelj stvorio odreenu
sliku.

PRILOG 1 (Literatura)
Anti, Mario 2010a, Definicija animacije (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://www.xna.hostoi.com/index.php?
option=com_content&view=article&id=5&Itemid=22>
Anti, Mario 2010b, Piksilacija (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://www.xna.hostoi.com/index.php?option=com_conteostvaruje i svoj specifini prizor i
njegovu morfologiju. nt&view=article&id=32&Itemid=46>
Anti, Mario 2010c, Potpuna animacija (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://www.xna.hostoi.com/index.php?option=com_content&view=article&id=7Itemid=30>
Dui, Petar 2009, Animacija kretanja kukaca (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://bib.irb.hr/datoteka/423194.ZAVRSNI_rad.pdf>
Kragi, Bruno i Gili, Nikica 2003, Filmski leksikon (datum pristupa: 28.11.2013)
<http://film.lzmk.hr/>

Marui, Joko (2004). Alkemija animiranog filma, Meandar, Zagreb.

Mrazovi, Petar 2011, Postupci animacije ljudskih likova (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://bib.irb.hr/datoteka/519121>
Muniti, Ranko (2012). Estetika animacije, Tisak, Zagreb.
Nemanin, Ozana 2013. Povijest animacije (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://ozana.pgsri.hr/povijest-animacije/>
Odjel za informatiku Sveuilita u Rijeci, Raunalna grafika (datum pristupa: 28.11.2013.)
< http://ahyco.uniri.hr/Seminari2010/Racunalna_grafika/VRSTE_SLIKA_animacija.html)>
Peri Kraljik, Mira 2013. Kreativne lutkarske igre u nastavi (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://dramskimetod.com/2010/04/kreativne-lutkarske-igre-u-nastavi>
to je strip? (datum pristupa: 28.11.2013.)
<http://www.stripovi.com/magazin/sto-je-strip/89/>
Turkovi, Hrvoje (2006). ''Tipovi filmskih vrsta'', Hrvatski filmski leksikon, 47