Raskol na sunite i ite u islamu je poela po pitanju nasljedstva nakon

Muhamedove smrti. Uglavnom Kuran je jedan, ali je sunna malo razliita, to e

rei da se slijede razliite tradicije.
Muslimani suniti vjeruju da tokom svog zivota Muhamed nije naimenovao svog
nasljednika. iiti vjeruju, prema nekim hadisima, da je naimenovao Alija. I tu prica
poinje.
RASKOL

Nakon Muhamedove smrti 632. god. islamska zajednica je ostala bez voe.
Muhamedovi sljedbenici: Abu Bakr, 'Umar i Abu 'Ubayda su izmeu sebe izabrali
Abu Bakra (kao najstarijeg) za Khalifu (kalifu) zastupnika/zamjenika Muhameda.
Ovu odluku je medinska islamska komuna prihvatila, ali ne bez pogovora. Naime,
ona se smatrala nametanutom i prduhitrenom, jer se prema drevnim arapskim
pravilima, shaykh (voa) birao irokim konsensusom svih lanova zajednice. No,
odluka je prihvaena i Abu Bakr (Ebu Bekr) je vladao kao prvi islamski kalif 632634, kratko, samo dvije godine, a onda je iznenada umro.
Abu Bakr je postao shaykh (arap. starac, mudrac, ali i voa), zbog svoje stare
dobi i zrelosti. I kako bi se moglo oekivati i sljedeci kalif, nakon Abu Bakrove
smrti, morao je biti najstariji medju Muhamedovim bliskim slljedbenicima. Tako je
'Umar (Omar/Omer) postao drugim kalifom i vladao je 634-644. 'Umara je 644.
napao sluga i, svjestan prethodnih problema oko izbora kalife, 'Umar jo dok je
bio iv sastvaio je komitet (shura) kojemu je bio zadatak da izabere novog kalifa.
Na iznenaenje sviju, najslabiji kandidat meu monim rivalima je bio izabran kao
kompromis. Taj trei kalif je bio kalif 'Uthman(Osman) i vladao je 644-656. Osman
je bio potovan vjernik, jedini aristokrat koji je prihvatio Islam u prvim godinama
Islama prije Muhamedova bijega iz Mekke u Medinu (hijra/hidra). Osmanu neki
zamjeraju nepotizam, tj. da je postavljao svoju rodbinu na kljune poloaje u
narastajuoj islamskoj drzavi umjesto zaslunije muslimane iz niih klasa. Prije
njega i Omar je postavio jo jednog Osmanovog neaka, iz plemena Umayyad poznatog Muawiyu za upravnika Sirije. Osman nije umro prirodnom smru, nego
je bio muki ubijen od strane grupe muslimana koji su se tek bili vratili iz Egipta.
Neki kau da ga njegovi sugraani Medinjani nisu ni pokuali obraniti.
Nakon Osmanove smri 'Ali postaje etvrtim kalifom. Na Alijevoj strani su bili
Medinci, ali protiv njega je bila mekanska Umayyadska aristokracija. Smetalo im
je to je 'Ali doao na vlast nakon Osmanovog ubojstva. ak su ga optuivali za
upletenost u Osmanovu smrt, tj. da nije priskoio u Osmanovu obranu, kad su ga
napadai napali. Izgleda da Ali nije ni podravao, ni opravdavao napad. No, kada
je doao na vlast, prema nekim izvorima, Ali nije kaznio ubojice. tovie, skinuo je
s poloaja mnoge Osmanove roake - namjetenike. Ali je premjestio sjedite
glavnog grada iz Medine u Kufu gdje je imao znaajnu potporu. Alijevi glavni
oponenti su bili mekanci Aisha, Talha i Zubayr. Kao to ree Frederick Denny, oni
su igrali na obje strane. Kada se Osmanovo ubojstvo dogodilo u Medini, oni nisu
bili u gradu. A kad je Ali bio izabran za kalifa, ustro su ga napadali to nije kaznio
poinitelje. Ovo troje su organizirali cijelu armiju i potegli od Meke do Basre da
napanu Alija. Alijeva je vojska pobijedila u toj bici. Talha i Zubayr su poginuli, a
Aisha je preivjela i bilo joj je dozvoljeno vratiti se u Mekku i nastaviti miran zivot.

Sve islamske pokrajine su priznale Alijevu vlast, kao etvrtog kalifa, izuzev Sirije
na ijem elu je bio Muawiya, Osmanov neak. On je uporno odbijao dopustiti
novom guverneru, kojeg je imenovao Ali, da preuzme vlast. Tenzije izmeu
Muawije i Alija su rasle. I onda Muawija konano sklapa sporazum o nenapadanju
s tada "omraenim" Bizantom da bi osigurao sebi lea i odluuje krenuti u napad
na Alija.
Dvije armije su se susrele u Siffinu kod gornjeg Eufrata 657.g. Bilo je napeto
meu vojskama, ali do prave velike borbe nije dolo. Prilo se pregovorima.
Muawija je traio da se kazne Osmanove ubojice i da se napravi shura da izabere
novog kalifa, koji bi bio svima prihvatljiv. To je bilo neprihvatljivo za Alija,
legitimnog kalifa. Borba je poela i ba kad je Alijeva vojska dobijala bitku, sirijska
vojska je podigla kopije Qur'ana na svoje koplje i vikala: Neka Bog odlui!! Ponovo
se ulo u pregovore, premda je Ali znao da bi mogli biti nepovoljni za njega.
Pristao je da prihvatiti odluku arbitrane sirijsko-irake komisije (shure) ma kakva
bila.
Ova Alijeva fleksibilnost je razljutila neke od njegovih bliskih sljedbenika i oni su
ga napustili. Ta militantna ekstremna grupa se zove hariditi (oni koji su napustili,
odijelili se). Oni su se borili za ravnopravnost, bili su protiv Osmanovog
nepotizma, i smatrali su da cak i etiopski rob moe biti kalif. Sebi su izabrali
kalifa, koji nije imao nikakvog utjecaja.

Alijev prgovaraki zastupnik, Abu Musa al-Ashari nije bio ba estoki pobornik
Alija. S druge strane, Muawiyin predstavnik Amr Ibn al-As je srano podupirao
Muawiyu i konana odluka se okrenula protiv 'Aliya. ak je novi izvor bogatstva,
Egipat, doao pod kontrolu Sirije. Ali je bio i u financijskom i u svakom drugom
gubitku kada ga je 661. ubio jedan haridit.

Alijeva ena, Fatima, je bila Muhamedova ki iz prvog braka s Khatidom,

njegovom prvom enom. Fatima je rodila dva sina, Hasana i Huseina, jedina dva
neizravna Muhamedova muka nasljednika. Fatima je umrla mlada jo za
kalifovanja Abu Bakra.
Nakon to je Ali bio ubijen, njegov sin Hasan je bio kalif, ali samo est mjeseci, a
onda je abdicirao i predao svoj kalifat nikom drugom nego Muawiyi. U arapskom
svijetu nije bilo uobiajeno da se vladajuci poloaj prenosi po krvnom srodstvu.
Muawija je opet uspio preko svoje shure to sprovesti u zakon, pa je i njegov sin
Yazid postao kalif.
Iraani i dalje nisu voljeli Muawiyu i njegovog sina i oni su sebi izabrali Alijevog
mlaeg sina Huseina za kalifa. Alijeva partija (shii'a Ali) je pozvala Husejna do
dodje u Kufu i preuzme kalifat. Njegova vlast je bila vec uvrena u Iraku, a plan
je bio da se proiri i na ostale islamske provincije. I tako, na putu za Kufu,
Muawiyini vojnici su napravili zasjedu Huseinu i njegovoj pratnji. Bilo je to 680.
Cijeli je Huseinov karavan bio izmasakriran, ene i djeca su odvedeni u lancima u
Damask, kao i glave Huseina i njegove muke pratnje.

U ovom je dogaaju poetak shiizma. Odatle i oni shiitski rituali u kojima oni
okrvljuju sami sebi glave.Tako je zavrio Muhamedov unuk u rukama kalifa
Muawiye.
ITI

Shi'a dolazi od termina Shiat Ali, ili Alijeva Stranka. Sunit dolazi od rijei Sunna,
to je usmena tradicija. Suniti razdvajaju kalifat (svjetovnu vlast) i imame (vjerske
voe) dok kod Shija obe uloge obavlja ista osoba. I Suniti priznaju Alija kao 4.
pravednog kalifa, ali shiiti vjeruju da je Ali prvi imam, pa njegovi sinovi Hasan i
Husein, itd, do 12. imama koji je umro u 9. stoljeu. Suniti vjeruju da taj 12. imam
nikad nije postojao, a shiiti vjeruju da je postao imam sa 5 godina i da nikada nije
umro nego je otiao na nebo i da e se vratiti (prilino mesijanska teorija) kao
Mahdi (neto tipa mesija).

Kod Shija je, slino kao i kod krana, jako bitno muenistvo, i prilino je temeljen
na svetim osobama. Recimo, Hasan i Husein su poraeni i masakrirani od strane
Jazida iz Umajidske dinastije u bitci u Karbali (u Karbal je i Huseinov grob). Nadaf
im je svet jer je tamo grobnica Imama Alija.
Shiiti se dalje dijele u podskupine, Shiiti 12 Imama (najvea skupina), Fatmidii
Ismaili. Za vrijeme 6. Imama, Dafar ibn Muhameda (ili jo ga zovu Dafar al
Sadik, iliti Dzafar Pravednik) u 8. stoljeu, dolo je do sukoba oko vodstva, oni koji
su sljedili Musu il Kazima, tj, vecina shiita, postali su Siiti 12 Imama (jer
prihvaaju svih 12 imama), a sljedbenici njegovog brata Ismaila, Ismaili Shiiti.
Ismaili su jaki u Siriji, a shiiti 12 imama u Iranu i Libanonu.
Zapravo i Ismaili se djele u Mustafije i Misarije, veina sirijskih su Misari. Ta
skupina je postala poznata jer su mistini pripadnici te skupine stalno bili trn u
boku Saladinu za vrijeme rata protiv kriara, poznati Asasini, sljedbenici Starca sa
Planine.
Jo se u Siriji odvojila jedna skupina, ali njih ne priznaju kao muslimane, Alawiti,
oni mjeaju kranstvo i islam, samo su zamjenili Isusa sa Alijem (misle da je Ali
bog, itd.) U Siriji su trenutno na vlasti Alawiti, Assadi su vjerojatno najpoznatiji
Alawiti na svjetu.
Shiiti vjeruju da je Imama Alija imenovao Muhamed ili Alah osobno. Vjeruju u
nepogreivost Imama, shiiti 12 imama imaju cijelu doktrinu vraanja 12. Imama
na zemlju. Pritom im je jako bitno muenistvo, pobuna protiv establishmenta
(shiizam je poceo kao pobuna), itd. Shiiti su, daleko liberalniji prema enama od
Sunita, dosta njihovih propisa vie favorizira ene nego u sunitskoj seshariji, jer
jako postuju Fatimu, Alijevu enu i Muhamedovu ki...
Znai, razlike izmeu Shija i sunija su poele politiki, ali su vrlo brzo dobile i
teoloki karakter... Danas je najbitnija razlika priznaju li Sunnu ili ne...

ALAWITI

Alawiti su potomci prastanovnika Sirije. Oni su bili krani i nakon islamskog

osvajanja su zadrali svoju staru vjeru (verziju kranstva). Pod utjecajem ismaili
shiita su se priblizavali islamu. Alawiti su udna mjeavina kranstva i islama,
slave Boi i Uskrs, vjeruju u Trojstvo, ali drugaije - vjeruju u Alija (znaenje),
Muhameda (ime) i Salmana Perzijanca (vrata). Njihova osnovna molitva glasi
Okreem se prema vratima, klanjam se imenu i oboavam znaenje. Njihova
verzija shahade je svjedoim da nema boga osim Alija.
Oni vjeruju da su ljudi zvijezde koje su pale s neba zbog svojih grijeha, i vjeruju u
reinkarnaciju. I kod Druza je vjera u reinkarnaciju gotovo fanatina. Alawiti vjeruju
da, ako su grijeni mogu 7 puta doivjeti reinkarnaciju, i zbog grijeha e biti
roeni kao krani. Nevjernici se reinkarniraju kao zivotinje.
Njihov molitvenik, Kitab el Madzmu im je poslje Qur'ana najsvetija knjiga, vue
korjene iz ismaili shiitskih spisa. Ue kuran i vjeruju u 5 stupova islama, ali ih vrlo
slobodno interpretiraju. Za sebe vjeruju da su muslimani, a veina muslimana ih
ne priznaje kao takve. Ime Alawi bi u prevodu bilo Alijevac, prema Imamu Aliju (za
kojeg smatraju da je bog). Ima ih oko 20% u Siriji.
Jo jedan zanimljiv detalj. Otkud tako fanatina podrska sirijskog reima shiitskim
teroristima iz Libanona? Obitelj Asad su Alawiti, i muslimani ih smatraju kufar
(nevjernicima). Krajem 70-tih su libanonski shiitski ejkovi (zapravo eik Sadr - ne
brkati sa Sadrom iz Faluje, ili bani Sadrom; naime, Sadr je vrlo popularno prezime
kod shiita) priznao alawite kao halal shiite 12 imama i imenovao jednog alwaita
kao imama jednog gradica u Libanonu. Od tada, tko takne u Hizb Allah, ili Amal,
taknuo je Hafeza i Bashira al Asada u duu. Inae, zanimljivo je i da Alawiti
recimo, piju alkohol. Njihov sherijat je jako razliit od muslimanskog.

JAZIDI
Ima ih oko 10 000 u Siriji. Ne zna se puno o njihovoj vjeri jer svega par ljudi zna
to je ona. Zna se da sadri elemente islama, idosvtva, kranstva,
zoroastrizma, mincaizma i poganstva. Sirijci ih smatraju sotonistima. Biblija i
Kuran su im svete knjige.
Oni su se odvojili od sunita, vuku korjene od seljenja dijela Umajadske dinastije u
Siriju u 12. stoljeu. Imaju jedno poznato sveto mjesto, grobnicu njihovog glavnog
svetca, eika Adija. Etnicki su Kurdi.
Od poganstva oboavaju Malak Tausa, predislamsko mitransko boanstvo, pauna
palog anela, a imaju i vie manjih idola. Sami sebe zovu Dasin. Nikad se ne mole
pred strancima i klanjaju u smjeru sunca. ak nije sigurno otkud njihovo ime;
naime, postoje dvije teorije - jedna da dolazi od imena Umajadskog eika Jazda, a
druga da dolazi od perzijske rijei Jezd to znai aneo i vjerojatno se odnosi na
Malak Tausa.
Prema njima Malak Taus je pali paun aneo koji se pokajao i popravio svijet koji je
razbio. Napunio je 7 tegli svojim suzama u ugasio vatru u paklu. Imaju jo dvije
svete knjige, Crnu knjigu i Knjigu otkrivenja. Crna knjiga zabranjuje jesti zelenu
salatu i nositi tamno plavu odjeu. Mole se dva puta dnevno, sveti dan im je
srijeda, ali subota im je dan odmora. Imaju godinji had na grobnicu eika Adija

gdje se u rijeci okupaju drei likove Malak Tausa, i zapale stotine svijea. Tada i
rtvuju vola. Obrezuju se i krste se.
DRUZI
Druzi su se u 12. stoljeu odvojili od ismaili siita, poeli su sa vjerovanjem da se
Alah manifestira u odreenom kalifu (vidi dolje). Druzi dolazi od imena Darazija,
iranskog mistika. Sami sebe zovu Movahidun.
Oni vjeruju da je fatmadski shiitski kalif Hakim utjelovljenje Alaha na zemlji,
ponekad mu se mole i ak ga zovu moj gospode. Isto tako smatraju Jitra,
Mojsijevog svekra, najbitnijim prorokom. Najbitniji voa im je Hamza ibn Ali (iz 11
stoljea); on je proglasio Hakimovo boanstvo i za sebe rekao da ima kozmiki
intelekt.
Kod Druza je zabranjeno pricati o vjeri outsiderima (zbog straha od proganjanja,
slino kao i kod Alawita). Dijele se na akil, ili upuene i dzuhal, ili neznalice.
Vecina druza ne zna bit svoje religije. Druza ima dosta u Libanonu (bili su jedna
od strana u graanskom ratu, voa im je bio Walid Jumbalat), Siriji i na sjeveru
Izraela. U Izraelu su vrlo odani dravi, gotovo fanatino slue u vojsci, dok su
sirijski Druzi veliki neprijatelji Izraela. U Libanonu vode svoju politiku.