S ONU STRANU NAELA UGODE

U psihoanalitikoj teoriji uzimamo bez sumnje kao pretpostavku da naelo ugode

automatski regulira tok duevnih procesa; to znai, kao to vjerujemo, da je ovaj
tok svaki puta potaknut nekom neugodnom napetou i zatim usmjeren u pravcu
na kojem se njegov konaan ishod podudara sa smanjenjem ove napetosti, dakle
s izbjegavanjem neugode ili stvaranjem ugode
Odluili smo da ugodu i neugodu dovedemo u vezu s kvantitetom uzbuenja
prisutnog i ni na koji nain vezanog u duevnom ivotu, tako da neugoda
odgovara poveanju, a ugoda smanjenju tog kvantiteta.
Ako svjesni poticaji stoje uvijek u vezi s ugodom ili neugodom, onda je takoer
mogue misliti da ugoda i neugoda stoje u psihofizikoj vezi s odnosima
stabilnosti i nestabilnosti, na temelju ega nije teko postaviti hipotezu da je
svaki psihofiziki pokret koji prelazi prag svijesti zahvaen ugodom u onoj mjeri u
kojoj se preko izvjesne granice pribliava potpunoj stabilnosti, a neugodom u
mjeri u kojoj se od nje preko izvjesne granice udaljuje, pri emu izmeu obiju
granica koje moemo oznaiti kao kvalitativne pragove ugode i neugode, postoji
odreen prostor estetike indiferentnosti.
injenice koje su nas navele na vjerovanje da u duevnom ivotu vlada naelo
ugode dolaze do izraaja i u pretpostavci o postojanju neke tenje duevnog
aparata koja ide za tim da kvantitet uzbuenja, prisutan u njemu, odrava to je
mogue niim ili barem stalnim.
ako rad duevnog aparata ide za tim da kvantitet uzbuenja dri to manjim,
onda se sve ono to bi taj kvantitet povealo mora osjetiti kao protivno funkciji,
dakle kao neugodno
u dui postoji snana tendencija u pravcu naela ugode kojoj se meutim
suprotstavljaju izvjesne druge sile ili odnosi, tako da konaan ishod ne moe
uvijek odgovarati tendenciji k ugodi.
Naelo ugode sprijeavaju okolnosti:
Prvi sluaj takve zapreke naelu ugode poznat nam je kao zakonomjeran. Znamo
da je naelo ugode svojstveno primarnom nainu rada duevnog aparata i da je
za samopotvrivanje organizma u tekoama vanjskog svijeta od samog poetka
neupotrebljivo i ak u visokom stupnju opasno. Pod utjecajem nagona
samoodranja prisutnog u Ja, na njegovo mjesto stupa naelo stvarnosti koje, ne
naputajui namjeru konanog zadobivanja ugode, zahtijeva i postie odgaanje
zadovoljenja, odricanje od svakojakih mogunosti da se do njega doe i
povremeno trpljenje neugode na dugom obilaznom putu do ugode. Ipak, naelo
ugode jo dugo vremena ostaje nain rada seksualnih nagona koji se teko mogu
odgojiti, i uvijek se iznova dogaa da ono, bilo posredstvom ovih nagona, bilo
da djeluje u samom Ja, nadjaava naelo stvarnosti na tetu cijelog organizma.

Drugi, ne manje zakonit izvor neugode proizlazi iz sukoba i rascjepa do kojih

dolazi u duevnom aparatu za vrijeme razvojnog puta kojim Ja prolazi u pravcu
sloenijih organizacija. Skoro sva energija koja ispunjava aparat potjee od
priroenih nagona, ali svi oni nikada ne mogu dospjeti do iste razvojne faze.
Usput se uvijek iznova dogaa da se pojedini nagoni ili njihovi dijelovi u svojim
ciljevima i zahtjevima pokazuju nepodnoljivim za one ostale koji su u stanju
ukljuiti se u sveobuhvatno jedinstvo Ja. Oni se tada posredstvom procesa
potiskivanja odvajaju od ovog jedinstva, bivaju zadrani na niem stupnju
psihikog razvoja i na poetku odsjeeni od mogunosti zadovoljenja. Ukoliko im
zatim uspije, to se u sluaju potisnutih seksualnih nagona lako dogaa, da se
obilazniAi putovima probiju do izravnog ili zamjenskog zadovoljenja, taj e uspjeh,
koji bi inae bio mogunost za ugodu, Ja osjetiti kao neugodu. Uslijed starog
sukoba koji se razrijeio u potiskivanju, ponovo je narueno naelo ugode i to
upravo onda kada su se izvjesni nagoni pokrenuli da bi, slijedei to naelo,
zadobili novu ugodu.
Veliki dio neugode koju osjeamo opaajne je prirode, tako da se radi ili o
opaanju pritiska nezado- voljenih nagona ili o opaanju neega u vanjskom
svijetu, bilo da je to bolno pa sebi, bilo da izaziva neugodna oekivanja u
duevnom aparatu koji u tome prepoznaje opasnost. Reakcija na te zahtjeve
nagona i prijetnje opasnou u kojoj se ispoljava prava djelatnost duevnog
aparata moe biti korektno voena naelom ugode ili naelom stvarnosti kojim se
modificira ono prvo naelo