GOTIKA

Gotika je umjetniko razdoblje koje je trajalo oko tri stotine godina, odnosi se na doba
kasnogsrednjeg vijeka tijekom 13. i 14.stoljea. Javlja se u Francuskoj jo
sredinom 12.stoljea gdje se reflektira prvenstveno u sakralnoj arhitekturi.
Ope karakteristike umjetnosti gotike
Isprva stil francuskih katedrala, gotika se do kraja 14.stoljea razvila u mnogo
svjetovniji umjetniki smjer poznat pod nazivom meunarodni stil ili internacionalna
gotika. Ovaj se stil nastavio do kasnog15.stoljea kad ga je zamijenila renesansa.
Vremensko trajanje gotike razlikuje se u u odreenim podrujima, primjerice dok se
u Italiji ve od 14.stoljea javljaju ideje humanizma i individualizma svojstvenih ranoj
renesansi poevi od Petrarke , u Engleskoj gotika traje i do 17.stoljea.
U panjolskoj se gotika ispreplie s maurskom umjetnou.
Osim u arhitekturi, gotika umjetnost najprisutnija je
u skulpturi , vitrajima, freskama , tafelajnomslikarstvu i u iluminiranim rukopisima.
Gotiku umjetnost karakterizira velika narativnost, kroz sve vidove umjetnosti "pria
se pria", bilo da se radi o vjerskim motivima ili o svjetovnijoj tematici. Religijski
prizori esto su ukljuivali i prizore iz prirode, poput alegorija, prikaza
mjeseci, zodijakalnih znakova, sezonskih poljoprivrednih radova i slinoga.
Svjetovna umjetnost jaala je pod utjecajem razvoja gradova, trgovine i ekonomije,
to je omoguilo bogatijem sloju da naruuje izradu zavjetnih skulptura ili iluminiranih
rukopisa. Razvoj knjievnosti takoer je utjecao na nove svjetovne motive u likovnoj
umjetnosti. Novoosnovani cehovi okupljali su i evidentirali umjetnike koji su bili
smatrani vjetim obrtnicima, zahvaljujui emu danas znamo imena brojnih gotikih
majstora.
Gotika arhitektura
Gotika je najreprezentativnija u arhitekturi gdje se karakteristike ovog stila najvie
poznaju.
Nove konstrukcije
Gradski obrtnici unose u arhitekturu vie svjetlosti, uglavnom jer su ovladali boljom
tehnikom smjele uporabe pogodnih konstrukcijskih elemenata meu kojima su
najvaniji: iljasti (prelomljeni) luk, rebrasti svod (nastao od kriastog + rebra) koji se
zavrava na snopastim stupovima, kontrafor(potporni vanjski luk), transept je
pomaknut na sredinu graevine i ne stri izvan graevine, rozeta se pojavljuje vie
jer je osvjetljenje vano za gotiku.

Prelomljeni luk je nastao iz polukrunog luka kada je zamijeeno da se uporabom

ovog luka moe postii vea vertikala luka. Umjesto bavastog svoda sainjenog od
polukrunih lukova poinju se kriati prelomljeni lukovi koji su, za razliku od
polukrunih, mogli imati zajedniki zavretak u tjemenu (klju). U krinom svodu svi
pritisci se koncentriraju u unaprijed odreenoj toci, stoga svodnu konstrukciju ne
nose plohe zida nego stupovi i lukovi. To je pridonijelo izjednaavanju dijelova, pa
sva tri broda crkve postaju jednako iroki i visoki, te crkveni prostor za vjernike
nalikuje bilo kojoj gotikoj dvorani u vijenici ili dvorcu Stoga ih se i
naziva dvoranskim crkvama.
Nasuprot romanikom rastavljanju i ograivanju pojedinanoga, relativno
samostalnog, u gotici je izrazita tenja k povezivanju, spajanju i stapanju koje
nazivamonaelom jedinstva. To se najbolje vidi u presjeku graevine gdje vidimo
uklanjanje vodoravnih pojaseva koji su bili svojstveni romanici pa arkade i prozori
skoro bez prekida vode od tla do vrha svodova, kao jedinstvene okamenjene silnice
energije. Tako vanjske zidove ine nizovi povezanih stupova meu kojima su otvoreni
veliki prozori. Da bi se svi pritisci neutralizirali poinju se koristiti potporni "lebdei"
lukovi koji prenose sve potiske u zemlju - kontrafori. Na kraju, kad se pogleda gotika
katedrala, ona je toliko ujedinila svoje arhitektonske i dekorativne elemente da se ne
mogu sagledati pojedinano nego samo kao cjelina.
Kombinacija rebrastog svoda, prelomljenog luka i potpornog luka s kontraforima
razbila je sklop dotadanje teke romanike arhitekture i oznaila prelazak u laku i
skeletnu konstrukciju gotike. Sve te elemente po prvi puta u povijesti primijenio je prvi
poznati magister operarius (graditelj katedrala) opat Suger na crkvi St. Denis u Ile de
France. Gotika je roena onim asom kad jeRomanika dosegla svoj perfekcionizam!
Graenje gotike katedrale zahtijevalo je suradnju vie majstora koji dobro poznaju
zanat. A kako je jedan krivo klesani kamen mogao uzrokovati ruenje cijelog
kompleksa, majstori su se udruivali u udruenja u kojima su uvali matematika i
graditeljska znanja i imali su tajne znakove prepoznavanja. Budui da su bili veoma
cijenjeni i neovisni o feudalnim monicima, te slobodno putovali od grada do grada
nazvali su ih "slobodni zidari" (tzv. masoni).

PodjelA
Arhitektura u razdoblju gotike mijenjala se tijekom triju faza:

rane gotike (svretak 12. i poetak 13. st. u Francuskoj (Notre-Dame u

Parizu i Katedrala u Chartresu),

klasine gotike (vrhunac oko 1220. (Katedrala u Reimsu i Katedrala u

Amiensu) i traje gotovo cijelo stoljee) i
kasne gotike (14. i prva desetljea 15. st. irom Europe).

Ranu gotiku obiljeuje jednostavnost i istoa oblika, to se oslanja na romaniku

tradiciju. Klasine katedrale su trobrodne graevine naglaenih vertikala i strmih
svodova, krov transepta ima istu visinu kao i glavni brod, na zapadnoj strani imaju
jednu ili dvije kule, fasade su podijeljene u nekoliko horizontalnih zona, a kontrafori
dijele cijelu crkvu vertikalno.
U klasinoj gotici upravo ta vertikalna podjela prevladava. Portali imaju prelomljeni
luk (arhivolt) utimpanonu (oblina portala + luneta). Prozori imaju prelomljeni luk, a
vremenom lukovi postaju viebrojni. Rozeta na zapadu, iznad ulaza, te na fasadi
transepta, ponekad je ubaena u portal ili stavljena iznad prozora. Cijeli boni potisak
svodova zadravaju masovni potporni luci, pa je glavna teina usredotoena na njih i
vidljiva samo izvana. Stoga je unutarnjost takvih prostora skeletna i prozrana.
U kasnoj gotici se osjea gubitak ravnotee u odnosu konstrukcije i dekoracije, tj. u
pretrpanosti ukrasom. Kasna gotika je rairena diljem Europe i Talijani je
nazivaju cvjetna gotika (gotico fiorito) zbog brojnih cvjetnih ukrasa, dok
je Francuzi nazivaju plamenom (flamboyant) jer izraava nemir oblika i treperenje
svojstveno plamenu i vatri. Njemaka gotika je dosljedna francuskoj dekorativnoj
gotici (Npr. najimitativnija je katedrala u Ulmu), ali je ponekad i reinterpretira u
originalnu arhitekturu (npr. Sv. Ana u Annabergu).
Kao i u Romanici javljaju se regionalizmi u gradnji. Tako Talijani ne prihvaaju tako
lako strani stil i grade jednu jedinu gotiku katedralu dosljednu svim naelima
dekorativnog stila, a to je katedrala u Milanu. Gradi se gotovo 500 godina i biva
dovrena tek polovinom 19. st. Gotika u Veneciji je pravi primjer cvjetne gotike.
Razlozi forsiranom perforiranju proelja su u muljevitom tlu koje je moglo podnijeti
samo skeletnu grau sa eljeznim sponama. (Dudeva palaa, Ca d'Oro Zlatna
kua itd.).Mleani koriste dekoracije bizantskosaracenskih elemenata, maursko iljastih i djetelinastih lukova itd.

U Engleskoj u 12. st. razvija se otra gotika (lancet style) strogog tlocrta otrih
kutova (Katedrala u Salisburyju, Westminsterska opatija). U 14. st. razvija se
tzv. dekorativni stil (Decorated Style) koji je slian plamteoj gotici u Francuskoj
(Lincoln, Exeter). U 15 st. dolazi do izrazito engleskog stila okomiti
stil (Perpendicular Style) gdje rebra snopastih supova neprekinuto rastu u mreu
krinog svoda (tzv. lepezasti kapiteli) (Cambridge, Gloucester i dr.). Kad se doda
potkovasti luk nastaje tzv. Tudor Style.

Kiparstvo gotike
Kiparstvo gotike je jo uvijek preteito vezano za arhitekturu, ali postoje brojne
razlike od romanikog kiparstva. Prije svega volumeni skulptura su sve manje ploni,
a sve vie se kipovi zaobljuju dok se naposljetku ne osamostale od zida (to nije
postojalo od razdoblja antike) pa stoje na isturenim konzolama, ili su postavljeni
meu stupovima pa se doimlje kao da su u niama. Kako se crkve poveavaju, tako
raste i broj skulptura oko portala, ak to vie prekrivaju cijelo glavno, pa i bona
proelja i portale, i apsidijalne dijelove crkve.

Motivi i teme
Ti brojni kipovi, kadto u nepreglednim koliinama, nisu raeni zbog ukrasa ili kao
izraz izobilja, nego slue prikazu svekolikog znanja i vjerovanja toga doba.
Naglaeni humanizam gotike izraen je i time to se velik dio sadraja u likovima i
prizorima odnosio na ovjeka, a ne na svece i boanske likove. Ti humani prikazi
javljaju se u tri tematska kruga:

1. Zbiljski, svakidanji ivot ovjeka koji se prikazivao u prizorima etiriju

godinjih doba i 12 mjeseci;

2. Moralni ivot koji je uprizoren borbom vrlina (lijepih mladih djevojaka) koje
se bore protiv mana (rune nakaze);
3. Misaoni ivot kroz personifikaciju tzv. sedam slobodnih umjetnosti
(gramatike, retorike, dijalektike, te geometrije, aritmetike i astronomije i glazbe).

U vjerskim prikazima romaniki motiv Kristove slave zamijenjen je motivom Krista

muenika. Npr. majstor iz Naumburga oko sredine 13. st. s dubokim suosjeanjem
prikazuje Kristovu muku na Raspelu u korskoj pregradi katedrale u Naumburgu
Gotiko kiparstvo pod kraj 13. st. uvodi novu vrstu religioznih kipova namijenjenih za
privatne potrebe vjernika. Najea tema je Piet(oplakivanje Krista) koja prikazuje

Krista u krilu Bogorodice. Najee su takvi kipovi raeni u bojenom drvetu i

skromnih su dimenzija.
Ranogotika skulptura.
U ranoj gotici likovi su veoma izdueni, ali se jo uklapaju u irinu stupovlja.
Vremenom e ukoeno dranje i strogo frontalni stav likova, postupno smijeniti kipovi
s nagibom tijela na jednu, a glave na drugu stranu, pa e se izvijati u krivulji, poput
slova S. Takav nain oblikovanja skulptura naziva se gotikom Slinijom (kontrapost).
To se ponajbolje vidi u skulpturama katedrale u Chartresu koje su raene u ranoj i
kasnoj Gotici. Razlike su oite ako se pogledaju likovi sakraljevskog portala (sredina
12. st.). Primjeri iz rane Gotike su statini, ukoeni, izdueni da se slau s
arhitekturom i jako frontalni. Nakon poara u kojem je izgorio dio katedrale, dodane
su skulpture zapadnog proelja - te skulpture se odmiu od podloge i glava im vie
nije u glavnoj osi tijela. Nastala je skulptura kasne Gotike.
Vrhunac gotike skulpture nalazi se u portalu katedrale uReimsu; u dvije
kompozicije Blagovijesti (Navjetenja) iVizitacije gdje su dva enska lika okrenuta
jedan prema drugom naglaenog volumena, draperije i tijela koje obrazuje S liniju.
Umjesto dramatikom naturalizma raspela iz Naumburga ovdje se susreemo s
lirikom idealizma.
Dakle, kiparstvo gotike mijenjalo se od statinosti i realizma figura sa zapadnog
proelja katedrale u Chartres-u, preko elegantnog stila zapoetog u Reims-u, sve do
kasnijih rjeenja koja, zbog naglaene igre svjetlosti, dobivaju slikarske znaajke.
Kasnogotika skulptura
U kasnogotikoj umjetnosti pojavljuju se dvije usporedne struje koje su u nakanama i
nainu oblikovanja potpuno suprotne. Jedna je gotiki naturalizam, a druga gotiki
idealizam.Naturalizam je nastao kao rezultat promatranja ljudi, prirode i predmeta,
kad je slikar poeo ocrtavati svaku pojedinost na predmetu ili na licu. Zbog doslovna i
pomna precrtavanja na temelju promatranja prirode (lat. natura), takav je stil nazvan
naturalizmom. Tim su se nainom redovito prikazivali razliiti prizori muka (martirija)
Kristovih i brojnih kranskih muenika, opisujui iscrpno svaku pojedinost koja bi
mogla pobuditi suut gledatelja prema rtvama ili pravedan gnjev prema
muiteljima. Idealizam, naprotiv, nastoji nai to ljepi oblik glave, smireniji izraz lica i
postii to ugodniji dojam blagosti i vedrine. U Renesansnoj umjetnosti, koja slijedi
nakon gotike, umjetnici su uspjeli povezati i spojiti gotiki naturalizam i idealizam u
renesansni realizam.
U Italiji postoji neposrednija i dugotrajnija povezanost s antikom. Talijansko gotiko
kiparstvo nema monumentalne plastike kakvu smo sretali na francuskim portalima,

ali se istie oblikovanjem propovjedaonica, nadgrobnih spomenika, krinja i korskih

pregrada. To potvruje Nicola Pisano svojim reljefima na mramornoj propovjedaonici
krstionice u Pizi Njegov sin Giovani Pissanonastavio je njegov rad na
propovjedaonici katedrale ). Ovi reljefi imaju vie antikih nego gotikih elemenata.
Likovi nisu vie tako zbijeni, a prostor dobiva na vanosti.
Prvo poznato ime gotike skulpture na sjeveru je Nizozemac Claus Sluter) koji je
radio kipove za Kartuzijanski samostan u Dijonu. To su realistini trodimenzionalni
kipovi toliko voluminozni da izlaze iz arhitektonskog okvira; organizirani u grupu, ali
ureeni tako da se meusobno veu i upuuju jedan na drugi

Slikarstvo gotike
Slikarstvo gotike obiljeeno je isprva sporim razvojem, veinom se svodilo na
umjetnost vitraja koja je potisnula prijanje iluminacije samostanskih rukopisa.
Oslanjajui se na romaniku tradiciju i pod utjecajem crkvene skulpture, u vitrajima
se razvio ploni, ornamentalan stil bez trodimenzionalnosti.
Tijekom 13.stoljea u Francuskoj se razvio "elegantni stil" vidljiv u iluminacijama
molitvenika, pri emu se ljudske figure prikazuju uz sve vie panje i detalja i s
naglaenijim volumenom. U Italiji toga vremena slikarstvo je obiljeeno
"novobizantskim" stilom koji je uslijedio
nakon kriarskog osvajanja Carigrada godine1204.
Slikarstvo vitraja
Staklene povrine gotikih katedrala nisu bile pogodne za razvoj slikarstva.
Dakle, fresko-slikarstva i nema jer nema velike povrine zida zbog mnogo prozora. U
crkvama irom Europe prestali su se u razdoblju gotike izraivati veliki narativni
ciklusi. No tu su zato vitraji (vitrai) - komadi stakla se spajaju meusobno tankom
linijom olova i to po konturama likova; vei dijelovi stakla uglavljeni su u rame od
lijevanog eljeza. Kompozicije vitraja su dvodimenzionalne, bez perspektive. Boje su
prozirne, najee crvena, plava, uta i zelena. To su veinom izabrane scene u
kojima se pojavljuju likovi ivih linosti s kranskim ikonografskim likovima.
(vitraji Chartresa Reimsa itd.) Krajem 14. st. naputa se takav monumentalni nain
komponiranja vitraja, boje postaju raznovrsnije i uvodi se perspektiva.
Trecento u Italiji
U Italiji gotika arhitektura nije nikada dostigla vrhunce Francuske i Njemake, ali je
Italija bila pod utjecajem Bizantske umjetnosti, a posebno njihova slika na drvetu.
Tako da e se prvo gotiko slikarstvo razviti upravo u Italiji. Imuni pojedinci

poruivali su slike na drvenoj podlozi za privatnu upotrebu, ponekad su se radili

i poliptisi (povezane slike na vie dasaka). Svaki poliptih zavravao je prelomljenim
lukom, a prizori na drvenoj dasci oiviavali su se stupovima. Pozadina je najee
zlatna, likovi su idealizirani, boanski, ponekad se u scene uvode elementi pejzaa.
Slikari su teili prikazati prostor, ali jo nisu svladali perspektivu.
Giotto di Bondone je najvaniji slikar Gotike; on je prvi uskladio prizor slike i povezao
ga s prostorom gledaoca (tako to je sliku spustio na oite promatraa). Likovi na
njegovim slikama vrsto stoje na zemlji, uoblieni su i vladaju prostorom
trodimenzionalni, a ne ploni. Prvi je u Europskom slikarstvu krenuo u izraavanje
osjeaja u stvarnom ivotu putem svojih likova. Njegovi suvremeniciDuccio i Simone
Martini postiu podjednako zavidne rezultate