STORK TEST

Seminarski rad

SADRAJ

SAETAK .............................................................................................................................................. 1
1.UVOD .................................................................................................................................................. 2
2. SAKROILIJAKALNI ZGLOBOVI ................................................................................................ 3
3. STORK TEST .................................................................................................................................... 4
3.1. Svrha testa ................................................................................................................................... 5
3.2. Mjere ishoda, pouzdanost .......................................................................................................... 7
4.ZAKLJUAK ..................................................................................................................................... 9
5.LITERATURA ................................................................................................................................. 10

SAETAK
Za sakroilijakalne zglobove (u nastavku SIZ) postoji veliki broj testova za mobilnost no
isto tako veliki broj klinikih ispitivanja za procjenu kretanja ili asimetrije SIZ. Ovaj rad
obuhvaa pojam te svrhu koritenja Stork ili Gillet testa, opis emu slui, nain na koji se izvodi
te mjere ishoda i pouzdanost samog testa sve potkrepljeno razliitim istraivanja povezanih s
testom.
KLJUNE RIJEI: sakroilijaklani zglobovi, testovi, mobilnost, mjere, istraivanja

1.UVOD
Sakroilijakalni zglob (SIZ) predstavlja spoj krine kosti os sacrum i os ilium to znai
da je paran zglob.
Krina kost je trokutastog oblika i nalazi se u donjem dijelu kraljenice, ispod lumbalne
kraljenice.
Opseg pokreta SI zglobova je relativno mali, a sastoji se od neto manje od 4 stupnjeva
rotacije i 2 mm poprene translacije.
Osteopatske tehnike ispitivanja kod osteoartikularne disfunkcije sakroilijakalnog zgloba
ispituju odnos zdjeline kosti u odnosu na krinu kost pa se tako moe nai pozitivan test
odskoka sakruma, nedostatak igre zgloba (joint play).
Vano je dijagnosticirati i da li je uzrok disfunkcije u krinoj ili zdjelinoj kosti kako bi
se primjenila adekvatna terapijska tehnika.
Stork ili Gillet test je test koji prouava mobilnosti SIZ, njegove poremeaje i ispadanje.
Procjena stork testa ukljuuje palpaciju stranjih sakroiliakalnih zglobova kraljenice.
Odnos izmeu SIZ i boli u donjem dijelu lea je predmet mnogih rasprava.
Neki istraivai smatraju SIZ bol kao glavni uzronik problema kriobolje, dok drugi
smatraju kako su SIZ sasvim nevani.
Napravljena su mnoga istraivanja kako bih se potvrdila sama svrha test no isto tako
povezanost boli SIZ i kriobolje

2. SAKROILIJAKALNI ZGLOBOVI
Sakroilijakalni zglobovi (u nastavku SI) neophodni su za uinkovit prijenosa
optereenja izmeu kraljenice i donjih ekstremiteta.
Sacrum, zdjelica i spina illiaca, funkcionalno su povezani kroz miie, fascije i
ligamente.
Kao takav najvei je aksijalni zglob u naem tijelu i ima prosjenu povrinu od 17, 5
cm1
SIZ jedinstveno se sastoje od sinovijalnog zgloba, koji omoguava vrlo male, ili nikakve
pokrete.
Kapsularni dio sacrum ine hijaline hrskavice (diarthrosis).2
SI ligamenti funkcioniraju kao spojne trake izmeu os sacrum i os ilium.
Sakroilijakalni ligament kompleks sprjeava veliku pokretljivost sacrum izmeu dva
iliuma.
Ligamenti ligament kompleksa SI su slabiji u ena nego u mukaraca, doputajui tako
mogunost za raanje.3
Opseg pokreta SI zglobova je relativno mali, a sastoji se od neto manje od 4 stupnjeva
rotacije i 2 mm poprene translacije.
U istraivanju napisanom od strane grupe istraivaa pod nazivom The function of the
long dorsal sacroiliac ligament napravljenom 2006 godine u Department of Anatomy,
Erasmus University Rotterdam u Nizozemskoj ispitana je napetost sakroilijakalnih ligamenta
na 12 ispitanika uz optereenje. Napetost je mjerena sa kopom sonde. Nekoliko struktura ,
ukljuujui spinu iliacu, stranji sloj torakolumbalnog pojas , sakrolumbani ligament i sacrum.
Sonde su postupno su napunjene sa snagama 0-50 Newton-a prilikom ega se sacrum gibao u
dva smjera.
Na kraju istraivanja dolo je do zakljuka kako sakroilijakalne ligamente ne treba
zanemariti prilikom traenja uzroka kriobolje. Te kako su sacrotuberalni ligamenti izravno
povezani s dugom glavu biceps femoris, piriformisom i gluteus maximusom, ime imaju utjecaj
na pokretljivost SIZ.

Barbara A Hungerford et al., Evaluation of the ability of physical therapists to palpate intrapelvic motion with
the stork test on the support side., Journal of American Physical therapy Association, 2007; 87:879 str.
2
A. Vleeming;M. D. Schuenke;A. T. Masi;J. E. Carreiro;L. Danneels and F. H. Willard.(2012.) The sacroiliac
joint: an overview of its anatomy, function and potential clinical implications; Journal of Anatomy Volume 221,
Issue 6, 537 str.
3
A. Vleeming (2012) op. cit. 537. str
1

3. STORK TEST
Kliniki pregled je usmjeren na ispitivanje pokretljivosti SIZ-a u kojemu se ispituju
pasivni pokreti rotacije (nutacija) i klizanja SI zgloba (translacija).
Palpatorno se ispituju bolne toke (vrh sakruma, simfiza) i refleksni miini spazmi (m.
piriformis, m. iliopsoas i dr.).
Osteopatske tehnike ispitivanja kod osteoartikularne disfunkcije sakroilijakalnog zgloba
ispituju odnos zdjeline kosti u odnosu na krinu kost pa se tako moe nai pozitivan test
odskoka sakruma te nedostatak igre zgloba (joint play).
Vano je dijagnosticirati i da li je uzrok disfunkcije u krinoj ili zdjelinoj kosti kako bi
se primjenila adekvatna terapijska tehnika.4
Procjena stork testa ukljuuje palpaciju stranjih SIZ-a kraljenice .
Terapeut postavlja jedan palac izravno na SIZ, a drugi palac se nalazi medijalno na SIZ,
na sakralnoj bazi. Pacijent podie jedno koljeno prema gore, prilikom ega kuk i koljeno imaju
opseg pokreta do 90 .
Ako su sakroilijakalni zglobovi funkcionalni onda posterior-superior sakroilijakalna
kraljenica pomaknuti e se prema dolje u svoj prvobitni poloaj . To znai kako doputa iliumu
da se okree.
Disfunkcionalni SIZ nee dopustiti os ilium da se rotirati i tako e palac terapeuta ostati
tamo gdje je. Pozitivan Stork test moe biti znak hipomobilnosti SIZ. 5
U normalno funkcionalnoj zdjelici, strana zdjelice koja se palpira bi se trebala rotirati
postriorno, te uzrokovati da se posterior superior iliaca spine (u nastavku PSIS) spusti ili
pomakne inferiorno.
Test je pozitivan kada se PSIS nalazi s ipsilateralne strane (ista strana tijela) koljena
koje se minimalno pomiu inferiorno ili se ne pomiu uope.
Pozitivan test je indikacija za hipomobilnost SIZ.
Test je negativan kada sakroilijakalni zglob nije blokiran na strani podignute noge, ilium
noge ce se rotirati u dorzo-kaudalnom smjeru. PSIS ce se pomaknuti, odvojit ispod PSIS
suprotne noge u dorzo-kaudalnom smijeru.6
Razne studije, neke od njih prikazane su i u radu Karoline Szadek (2009.) pod nazivom
Diagnostic validity of criteria for sacroiliac joint pain: a systematic review izdanom u

http://blog.vecernji.hr/fiziofanatik/bol-i-disfunkcija-sakroilijakalnog-zgloba-5689 Uitano 05.06.2016.

Magee DJ. Orthopedic physical assessment. 5th ed. St. Louis: Saunders, 2008.
6
Hungerford B. (2007.) op. cit 879 str.
4
5

Amerikom asopisu The Journal of Pain pokazuju da su mukarci manje pokretni od ena
takoer starije osobe, poevi od dobi od 65 godina su manje mobilni od mlaih ljudi.
ene koje su rodile mobilnije su s u podruju zdjelinog zgloba nego ene koje nisu. 7

Slika 1.
Posteriorni pogled na izvodenje stork testa
Izvor: http://epubs.scu.edu.au/cgi/viewcontent.cgi?article=1620&context=hahs_pubs
(uitano 05.06.2016.)

3.1. Svrha testa

Odnos izmeu SIZ i boli u donjem dijelu lea je predmet mnogih rasprava.
Neki istraivai smatraju SIZ bol kao glavni uzronik problema kriobolje, dok drugi
smatraju kako su SIZ sasvim nevani.
Stoga je Babara A Hungerford 2007. godine sa suradnicima provela istraivanje pod
nazivom Evaluation of the ability of physical therapists to palpate intrapelvic motion with the
stork test on the support side.
Prilikom istraivanja tri fizioterapeuta su nasumce podijelili 33 ispitanika. Prilikom
izvoenja stork testa smjer pomicanja kostiju je rasporeen na dvije i tri toke. Prilikom
koritenja dvije toke promjene su se javljale tijekom prijenosa optereenja i pokazali su dobru
pouzdanost, a postotak je visok (lijevo = 91,9% , desno = 89,9 % ), dok je ona na tri toke

Hungerford B. (2007.) op. cit 880 str.

rezultirala umjerenom pouzdanosti za lijevu i desnu stranu 82,8% za lijevu te 79.8% za desnu
nogu.
Navedeno istraivanje takoer ukazuje na to kako je openito prihvaeno da oko 13%
bolesnika s kroninom kriobolje imaju podrijetlo boli u podruju SIZ.
Postoje dvije klinike perspektive koje treba uzeti u obzir.
Prvi govori kako SIZ stvara optereenje za prijenos mehanikog spoja izmeu zdjelice
i kraljenice koje mogu uzrokovati bol ili druge bolne podraaje.
Druga perspektiva smatra SIZ kao izvor boli.8
U istraivanju Barbare Hungenford i suradnika prikazano je zakljukom vie terapeuta
kako stroke test nudi pouzdanost prilikom procjene obrazac intrapelvinog gibanje tijekom
prijenosa teina i to se donosi na skalu s dvije toke koja se pokazala znatno pouzdanijom.
Stork test moe biti koristan test za kliniku procjenu sposobnosti pacijenta da stabilizira
intrapelvine kretanje. 9
Najnovije istraivanje pod nazivom A study to associate the Flamingo Test and the
Stork Test in measuring static balance on healthy adults iz 2015. prikazuje kako se oblik Stork
testa koristi za mjerenje statike ravnotee.
U istraivanju su sudjelovala dvadeset i etiri sveuilina studenta iz Dakshina
Kannada odabrani su uzorci u dobnoj skupini od 18-25, oba spola.
Kandidati su bili iskljueni ukoliko su on ili ona imala bilo kakve bolesti ili
funkcionalne poremeaje slunog , vizualnog , vestibularni i proprioceptivnog sustava osoba je
stajala udobno na obje noge s rukama na boku i nakon upute istraivaa dizali su jednu nogu
stavili prste te noge na koljena druge noge, potom su navele osobe da podiu petu i stoje na
nonim prstima.
toperica poinje odbrojavati kada se peta podigla s poda.
toperica je zaustavljen da kada se potporno stopalo okrene ili premjestit u bilo kojem
smjeru , odnosno u trenutku kada suprotna noga izgubi kontakt s koljena ili peta dotakne pod.
Svaki student napravio je tri pokuaja, a prosjek je zabiljeen za statistiku analizu
ove studije.
Zakljueno je da su flamingo test i Stork test koji su se primjenjivali na 24 studenta
otkrila veliku povezanost jedni drugog kao kliniki alat za mjerenje statike ravnotee s
statistike znaajnosti.
Dakle, u oba testa se utvrdi da su vrlo vrijedni za mjerenje statike ravnotee.
8
9

Hungerford B. (2007.) op. cit 885 str.

Hungerford B. (2007.) op. cit 882 str.

3.2. Mjere ishoda, pouzdanost

Razni istraivai smatraju kako niti jedan od testova za procjenu mobilnosti SIZ nije u
potpunosti pouzdan i valjan.
Nekoliko studija je zakljuio da niti jedan test nije u potpunosti pouzdan, ali skupno vie
testova za procjenu mobilnosti treba koristiti za potvrdu dijagnoze.
Ostali testovi za procjenu mobilnosti SIZ su Distraction test, Compression test, Thigh
thrust test, Gaenslens test and Sacral thrust test.10
Pozitivan Stork Test, u kombinaciji s drugim testovima pozitivne sakroilijakalne
mobilnosti, ukazuje na oteenja mobilnosti SIZ.
Prema rijeima Grgi V (2005.) u istraivanju. pod nazivom The sacroiliac joint
dysfunction: clinical manifestations, diagnostics and manual therapy testovi, pomou kojih
se ispituju pasivna pokretljivost zglobova ( "joint play"), su najvrjednije u disfunkcijskoj
dijagnostici.. Klinika upotreba tih klastera, meutim jo uvijek treba potvreni.
Razliite studije potvruju da su ti testovi nemaju znaaja za utvrivanje SIK
disfunkcije, ni bol kao to je studija B. Hungenford (2007.) koja se provlai kroz cijeli rad,
zatim studija pod nazivom Clinical tests of the sacroiliac joint. A systematic methodological
review napisana od strane strunjaka pod vodstvom van der Wurff 2000.godine koji su
usporedili 11 vec napravljenih studija kako bih dosli do ovoga zakljuka.
S druge strane postoje jo neke studije koje brane teoriju kako Stork test i drugi testovi
za mobilnost imaju veliku pouzdansot jedno od njih je i istraivanje Inter- and intra-examiner
reliability of single and composites of selected motion palpation and pain provocation tests for
sacroiliac joint. Napisano 2009. godine pod vodstvom Arab AM.

U istraivanju je sudjelovalo dvadeset i pet pacijenata u dobi od 20 i 65 godina.

Istraivanje su proveli dva ispitivaa s tim da su izvodili etiri testa palpacije i tri provokacije
testovi su ispitani tri puta na obje strane (lijevo, desno).
Izraunate su vrijednosti za procjenu pouzdanosti.
PABAK11 za intra- i inter-ispitivaa pouzdanosti pojedinih testova u rasponu od 0,36
do 0,84 (95% CI: -0,22 do 1,12) i 0,52-0,84 (95% CI: -0,18 do 1,08), koji se smatra bitan.
PABAK za intra- i inter-ispitivaa pouzdanosti za klastere pokreta palpacijom ili provokaciju
testova u rasponu od 0,44 do 0,92 (95% CI: -0,36 do 1.2), koji se smatra umjerenim i odline

10

KJ Stuber. Specificity, sensitivity, and predictive values of clinical tests of the sacroiliac joint: a systematic
review of the literature. J Can Chiropr Assoc. 2007; 51(1): 35 str.
11
PABAK -metoda za izraunavanje pouzdanost izmeu dva rezultata

pouzdanosti. PABAK za intra- i inter-ispitivaa pouzdanosti kompozite pokreta palpacija i

provokaciju testova u rasponu od 0,44 do 1,00 (95% CI: -0,22 do 1,12) i 0,52 do 0,92 (95% CI:
-0,02 do 1,32), to se smatra izvrsno.
Time zakljuuju kako skupina testova mobilnosti imaju u prosjeku ocjenu za visoku
pouzdanost u procjeni SIZ.
U svom drugom radu objavljenom 2010 godine van der Wurff P, Hagmeijer RH,
Meyne W., pod nazivom Clinical tests of the sacroiliac joint. A systematic methodological
review. Part 1: Reliability. Prikazuju kako ishodi pojedinanih testova mobilnosti, ukljuujui
i Stork test nisu pouzdani u dijagnosticiranju disfunkcije SIZ te kako ishodi pojedinanih
testova mobilnosti, ukljuujui i Stork test, ne vrijede u dijagnosticiranju SIZ disfunkcije.
Prema studiji koju su 2012. napisali Wilco Meijne, Katinka van Neerbos, Geert
Aufdemkampe, Peter van der Wurff d, nazvanu Intraexaminer and interexaminer reliability
of the Gillet test, Journal of Manipulative & Physiological Therapeutics Cilj ovog istraivanja
bio je utvrditi pouzdanost Stork testa.
etrdeset i jedan muki ispitanik dobrovoljno se prijavio za ovu studiju (prosjek
starosti, 23 2,24 godina). Podjeljeni su u 2 grupe simptomatske i asimptomatske. Nakon
testiranja provjerena je pouzdanost, postotak simptomatsko grupe prelazi minimalnu razinu od
80%. Te se prema studiji ovaj test ne ini pouzdan.
No sam nedostatak ovog istraivanja je to to je testirana iskljuivo muka populacija.
S druge strane dijagnostiki tonost ovog testa opisana je u studiji . KJ Stuber. 2007
pod nazivom Specificity, sensitivity, and predictive values of clinical tests of the sacroiliac
joint: a systematic review of the literature..Ova studija napravljena je sistematskim pregledom
literature kako bi se odredilo koji testovi imaju najveu osjetljivost , specifinost , i prediktivne
vrijednosti za odreivanje prisutnosti sakroilijakalnih ozljede i / ili poremeaja.
Usporedbom 6 razliitih testova iz mnogih literatura u ovom radu doneen je
zakljuak kako je ope pomanjkanje dokaza koji podupiru koritenje klinikih SI testova. Stork
test pokazao se veinom bolja od ostalih, ali kombinirajui nekoliko testova s visokom
osjetljivou i specifinou moe biti jo tonije.

4.ZAKLJUAK
Stork ili Gillet test je test koji prouava mobilnosti SIZ, njegove poremeaje i
ispadanje.
S obzirom na sve navedeno, proitano i trenutno dokazano vrlo se lako da zakljuiti
kako uvidom u razna istraivanja pozitivan roda Test (Gillet test), u kombinaciji s drugim
testovima pozitivne sakroilijanih mobilnosti, ukazuje na oteenje mobilnosti sakroilijakalnih
zglobova.
Sam po sebi prema do sada napravljenim istraivanja stork test nije precizan,
specifian niti valjan.
No u kombinaciji s nekim drugim testovima daje potvrdu oteenja SIZ-a.
Smatram kako su daljnja istraivanja potreban da bi se pokazao presudnog znaaja,
valjanost, i specifinost stork testa.
Takoer daljnja istraivanja pomou poboljane metodologije potrebno je odrediti
optimalne ispitivanja i kombinacije testova za identifikaciju sakroilijanih zajednike ozljede.

5.LITERATURA
1. Arab AM, Abdollahi I, Joghataei MT, Golafshani Z, Kazemnejad A.,Inter- and intraexaminer reliability of single and composites of selected motion palpation and pain provocation
tests for sacroiliac joint., Man Ther. 2009 Apr;14(2):213-21.
2. Barbara A Hungerford et al., Evaluation of the ability of physical therapists to palpate
intrapelvic motion with the stork test on the support side., Journal of American Physical
therapy Association, 2007; 87:879-887.
3. Cleland, J., Fritz, J., et al., Comparison of the effectiveness of three manual physical therapy
techniques in a subgroup of patients with low back pain who satisfy a clinical prediction rule:
a randomized clinical trial. Spine (2009)34 (25), 2720.
4. Cohen S., Steven P., Sacroiliac joint pain: a comprehensive review of anatomy, diagnosis
and treatment, IARS, November 2005, volume 101, issue 5, pp 1440-1453
5.Hungerford B, Evaluation of the ability of physical therapists to palpate intrapelvic motion
with the Stork test on the support side; Physical Therapy; 2007; Jul;87(7):879-87.
Daniel L Riddle, Janet K Freburger and North American Orthopaedic Rehabilitation Research
Network, Evaluation of the presence of sacroiliac joint region dysfunction using a combination
of test: a multicenter intertester reliability study. , 2002. Journal of the amercian Physical
Therapy association, 2002; 87:879-887.
6.Galm R, Frhling M, Rittmeister M, Schmitt E., Sacroiliac joint dysfunction in patients with
imaging-proven lumbar disc herniation., Eur Spine J. 2008;7(6):450-3.
7. Jeffrey Gross, Wiley-Blackwell, Musculoskeletal Examination 3rd edition, 2009, p. 114.
8. Riddle DL, Freburger JK., Evaluation of the presence of sacroiliac joint region dysfunction
using a combination of tests: a multicenter intertester reliability study., PHYS THER., 2002
Aug; 82(8):772-782.
9. van der Wurff P, Hagmeijer RH, Meyne W., Clinical tests of the sacroiliac joint. A
systematic methodological review. Part 1: Reliability., Man Ther. 2010 Feb;5(1):30-6.
10.Vleeming A;M. D. Schuenke;A. T. Masi;J. E. Carreiro;L. Danneels and F. H. Willard. The
sacroiliac joint: an overview of its anatomy, function and potential clinical implications; Journal
of Anatomy Volume 221, Issue 6, pages 537567, December 2012.
11. Vleeming A, Pool-Goudzwaard AL, Hammudoghlu D, Stoeckart R, Snijders CJ, Mens JM.
The function of the long dorsal sacroiliac ligament: its implication for understanding low back
pain. Spine 2006;21:556-62

10

12. Wilco Meijne, Katinka van Neerbos, Geert Aufdemkampe, Peter van der Wurff d,
Intraexaminer and interexaminer reliability of the Gillet test, Journal of Manipulative &
Physiological Therapeutics Volume 22, Issue 1, Pages 49, 2009.
13. KJ Stuber. Specificity, sensitivity, and predictive values of clinical tests of the sacroiliac
joint: a systematic review of the literature. J Can Chiropr Assoc. 2007; 51(1): 30-41
14. Grgi V.; The sacroiliac joint dysfunction: clinical manifestations, diagnostics and manual
therapy; Lijec Vjesn. 2005 Jan-Feb;127(1-2):30-5.
15. Karolina M. Szadek, et al.; Diagnostic validity of criteria for sacroiliac joint pain: a
systematic review.; The Journal of Pain: Official Journal of the American Pain Society 10, no.
4 (April 2009): 354-368.
Internetske stranice:
Web

stranica

Veernjeg

lista

http://blog.vecernji.hr/fiziofanatik/bol-i-disfunkcija-

sakroilijakalnog-zgloba-5689 (uitano 10.06.2016.)

11