Professional Documents
Culture Documents
Materijal Za Ucenje OEE
Materijal Za Ucenje OEE
MateriJal za uenje
Prof. dr Mirjana Radovanovi
1. UVOD
Odrivi razvoj predstavlja sveobuhvatni koncept razvoja koji je donet sa ciljem da se
resursi planete ouvaju u meri koja e zadovoljiti potrebe sadanjih generacija bez
ugroavanja mogunosti da i naredne generacije zadovolje te iste potrebe. Koncept je
sveobuhvatan, viedimenzionalan, multidisciplinaran i otvara mogunosti za raziite
modele njegove primene u praksi.
Prouavanje koncepta odrivog razvoja podrazumeva razmatranje itavog niza problema,
mehanizama, reenja i kritikih stavova. Trenutno ne postoji jedinstveni koncept
odrivog razvoja koji moe biti univerzalno primenjen u svim oblastima ljudskih
delatnosti irom sveta, te je nuno njegovo prouavanje u pojedinim sektorima koji su od
posebnog interesa za odredjeni spektar problema.
Od nastanka savremenog oveka, a pogotovo sa progresivnim razvojem ljudskih
delatnosti, namee se potreba za obezbeivanjem i potronjom odreene vrste i koliine
energije. Svaka delatnost je povezana sa utrocima energije, koja nastaje, prenosi se,
transformie i troi po jasno definisanim zakonitostima a u kranjem rezultira prenoenjem
odreene vrednosti na gotov proizvod ili drugi uinak ljudskog rada.
Proizvodnja i potronja energije predstavlja poseban problem savremenog sveta po vie
osnova. Pre svega, sa porastom broja stanovnika proporcionalno raste i potreba za
obezbedjivanjem dovoljnih koliina energije. S obzirom na karakter porasta broja
stanovnika i nemogunosti da se navedeni trend rasta zaustavi, problem obezbedjivanja
energije za sve ljudske potrebe postaje konstantan i globalan.
Potrebe za energijom su veoma razliite u pojedinim delovima sveta. Najveu potronju
energije, jo od poetka industrijske revolucije, od kraja 18. veka, belee zemlje koje se
nalaze na najiem stepenu razvoja. Potronja velikih koliina energije donela je ovim
zemljama znaajnu ekonomsku prednost ali i stvorila potrebu da se navedene zemlje
suoavaju sa stalnom potrebom za obezbeivanjem dovoljnih koliina energije za
funkciionisanje svih elemenata sistema. Sa druge strane, u zemljama na niem stepenu
razvoja potronja energije se kree u irokom spektru, ali se sa globalnog stanovita moe
smatrati sporednom.
dugoroan stabilan razvoj i opstanak ljudi. Upravljanje energijom se namee kao jedan
od kljunih problema odrivog razvoja jer potronja energije smanjuje vrednosti
ekolokog podsistema, a sa druge strane, pozitivno utie na vrednosti ekonomskog
podistema. Na ovaj nain, ekonomski razvoj, koji se realizuje nautrb ekolokog
ouvanja nije vie dopustiv.
Odrivo upravljanje energijom omoguava praenje ekonomskih i ekolokih parametara
razvoja jer predvia egzaktne naine za procenu efikasnosti sprovoenja, a kontrola je
zasnovana na adekvatno predloenoj metodi odrevanja stepena odrivog razvoja putem
merenja indikatora razvoja. Ovako koncipiran predloeni model upravljanja je u stanju da
prui realan uvid u stepen dostugnutog odrivog razvoja u celini, s tim to se posebno
bitnim smatra odreuivanje stepena balansa izmeu odrivog ekonomskog i ekolokog
razvoja, koji je naruen upravo zbog ogromne eksploatacije enegetskih resursa u svrhu
ekonomskog razvoja.
Predloeni model odrivog upravljanja energijom je koncipiran tako da prui model
upravljanja koji moe biti prihvatljiv, kako u pojedinaim preduzeima, tako i u
dravama ili u odreenim regionima koji ine geografsku, prirodnu i privrednu sredinu.
Odrivi model upravljanja energijom je baziran iskljuivo na odreivanju
najadekvatnijeg naina upravljanja sistemom budue proizvodnje i potronje energije, uz
ukazivanje na najvanije ciljeve u oblasti odrivog energetskog razvoja, uz prikaz naina
na koji je te ciljeve mogue dostii, te kontrolisati ovaj sloeni proces primenom
metodologije procene dostignutog stepena odrivog razvoja. Samo na ovaj nain mogue
je planirati, organizovati, pratiti i kontrolisati tako sloen i kompleksan proces kao to je
upravljanje energijom u savremenom svetu.
2. ENERGIJA I ODRIVI RAZVOJ
Odrivi razvoj, kao teorija, koncept i ideja, predstavlja sveobuhvatni okvir razvoja
oveanstva u budunosti, podnosno pokuaj da se budui razvoj planira na osnovu
dosadanjih iskustava, sa jedne strane i ciljeva koji se postavljaju na odreeni ili
neodreeni vremenski period. Koncept odrivog razvoja podrazumeva potrebu za
njegovim sagledavanjem i razumevanjem njegove sloene i multidisciplinarne,
viedimenzionalne i heterogene strukture, to ga ini jednim od najsloenijih, ako ne i
najsloenijim konceptom drutvenog, ekonomskog, civilizacijskog i svakog drugog
razvoja od samog postanka sveta.
Svaka ljudska aktivnost se moe posmatrati sa raznovrsnih stanovita i procenjivati po
vie osnova, ali odrivi razvoj kao polaznu pretpostavku i osnovni kriterijum
privatljivosti namee potrebu da posmatrana aktivnost, dogaaj ili materijalno dobro ni u
jednoj fazi svoga sprovoenja, nastanka ili potronje nema tetan uticaj na ivotnu
sredinu oveka. Odrivi razvoj u najirem smislu predstavlja potrebu da se podstie i
dozvoljava obavljanje samo onih aktivnosti koje ne ostavljaju tetne posledice po kvalitet
ivota buduih generacija.
S.M.Lele, Sustainable Development: A Crtical Review, World Development, No 19, 1994, 607.
Koncept odrivog razvoja prvi put je zvanino upotrebljen kao mogui model razvoja
1987. godine na 42. sednici Generalne skuptine UN, u izvetaju Komisije za ekologiju i
razvoj (Commssion for Environment and Development) pod nazivom Naa zajednika
budunost (Our Common Future). Komisija je ustanovljena na 38. sednici Generalne
skuptine 1983. godine. Izvetaj je popularno nazvan Brundtlandov izvetaj, prema
imenu Gro Harlem Brundtland, predsednice vlade Norveke, koja je predsedavala
istorijskim zasedanjem. Najee citirana definicija odrivog razvoja je definicija koja je
data u Brundtland Report: razvoj treba da zadovolji potrebe sadanje generacije bez
dovoenja u pitanje mogunosti buduih generacija da zadovolje svoje potrebe. Ako se
razvoj definie kao poveanje blagostanja, onda odrivi razvoj znai nesmanjivanje
blagostanja tokom vremena.
Brundtlandova komisija je promovisala politiki prihvatljivu ideju odrivog razvoja. Njen
izvetaj je u velikoj meri slian izvetaju Rimskog kluba iz 1972. godine, koji je
objavljen pod nazivom Granice rasta. Za razliku od Brundtlandovog izvetaja Granice
rasta su bile otro kritikovane, naroito od strane ekonomista. Zbog toga nisu imale
primetan uticaj na meunarodnu i nacionalnu ekoloku politiku. Ovaj izvetaj je bio
shvaen kao isticanje vanosti redistribucije, dok je Brundtlandov izvetaj interpretiran
kao poeljan nastavak privrednog rasta. Brundtlandov izvetaj je postao zapaen zbog
etiri vane opservacije.
Prvo, on je predloio koncept odrivog razvoja definiui ga kao zadovoljavanje
sadanjih potreba bez ugroavanja sposobnosti buduih generacija da zadovoljavaju svoje
potrebe.
Drugo, u njemu je istaknuto da je meunarodna saradnja sutinska, ali vrlo teka za
ostvarivanje. Brundtlandov izvetaj saeto istie ovaj problem : "Zemlja je jedna, ali svet
nije". Suprotno tome, politike razliitih zemalja esto su voene lokalnim i regionalnim
interesima koji nisu u saglasnosti sa ekolokim oekivanjima na globalnom nivou.
Tree, Brundtlandova komisija je preporuila donoenje Programa Ujedinjenih nacija o
odrivom razvoju i odravanje svetske Konferencije o ivotnoj sredini i razvoju.
etvrto, Brundtalndova komisija je sugerisala jaanje nacionalnih ekolokih agencija,
institucija i organizacija.
Tako definisan koncept odrivog razvoja je brzo bio iroko prihvaen. Na konferenciji
Ujedinjenih nacija o ekologiji i razvoju (UN Conference on Environment and
Development), popularno nazvanoj Earth Summit, koja je odrana juna 1992. godine u
Rio de aneiro, definisana je i prihvaena Agenda 21 opsean plan akcija za postizanje
odrivog razvoja u XXI veku. Godine 2003. organizovan je Svetski samit o odrivom
razvoju (Rio 10+) na kome je reafirmisan znaaj pomenutog koncepta za pojedine zemlje
i globalno. Konstatovano je da se nije odmaklo daleko u realizaciji ideje odrivog
razvoja, pa je shodno tome neophodno preduzeti konkretne akcije i mere na suzbijanju
siromatva, promene neodrivog modela proizvodnje i potronje i zatite racionalnog
obezbeenja prirodnih resursa. Plan implementacije, koji je, uz Deklaraciju o odrivom
razvoju usvojen na ovom skupu, predstavlja precizniji i konkretniji dokumenat od
Agende 21, na koju se oslanja2. Organizatori su isticali da se radi o najveem samitu koji
je ikada odran, a prisustvovali su predstavnici 178 zemalja.
Jednu od prvih definicija odrivog razvoja je dao R. Repetto, koji je istakao da u osnovi
ideje o odrivosti lei uverenje da odluke koje se donose danas ne bi trebalo da
ugroavaju perspektive za ouvanje ili poboljanje ivotnog standarda u budunosti3. Ova
definicija implicira da bi se ekonomskim sistemima trebalo upravljati tako da se ivot
realituje od dividendi na raspoloive resurse, pri emu bi resursnu bazu trebalo sauvati i
unaprediti, da naredne generacije budu u stanju da ive jednako dobro kao dosadanje.
Ovo shvatanje ima dosta slinosti sa idealnim konceptom dohotka, koji je jo pre vie od
pola veka razmatrao J.R. Hicks. Po ovom autoru, obraunavanje dohotka, omoguava da
se utvrdi maksimalan iznos koji moe biti potroen u tekuem periodu, a da se pri tom, ne
umanje izgledi za potronju u budunosti4.
U novije vreme, R. Solow blie odreuje pojam odrivosti. Pomenuti autor pojanjava da
odrivost ne podrazumeva obavezu da se svet ostavi ba onakav kakav je zateen. Ono
to treba da bude sauvano jesu mogunosti da se vodi dostojan ivot. injenica da
postoji mogunost supstitucije u proizvodnji i potronji implicitno znai da postoji
obaveza da se potomcima ostavi u naslee generalna sposobnost kreiranja blagostanja, a
ne neka posebna stvar ili konkretan resurs. Odrivost, kao moralna obaveza, prema radu
Solow-a, ima opti, a ne specifian karakter5.
Distribucija resursa koja osiromauje budue generacije,a u cilju obogaivanja tekue
generacije je prema ovom konceptu, nepravedna i nije odriva. Princip odrivosti istie
postojanje slobode korienja resursa kojih e biti liene budue generacije sve dok
njihovi uslovi ivota ostaju isti kao kod sadanjih stanovnika. Drugim reima,
onemoguavanje resursa da budu korieni od strane buduih generacija, predstavlja
odstupanje od kriterijuma odrivosti ukoliko se na taj nain pogoravaju uslovi ivota
buduih generacija u odnosu na prethodne. Mada su prisutna razliita shvatanja znaenja
odrivog razvoja, problem se uslonjava kada je potrebno formulisati model odrive
privrede. Tako postoje stavovi da kada se govori o odrivom razvoju, navodi se da rast
proizvodnje u zemljama severa moe da se ostvari samo umereno, kako bi se ostavio
prostor rastu proizvodnje u zemljama juga6.
Ovako definisan odrivi razvoj ima vrlo iroko opte znaenje koje moe biti samo glavni
orijentir nacionalne i globalne politike. Kao takav on je u realnoj opasnosti da postane
klie ili pomodna fraza kojoj su mnogi privreni bez dovoljne elje da se ona preciznije i
potpunije definie. Odriv razvoj (sustainable development) se moe definisati kao stalni
rast blagostanja per capita, ili kao rast skupa razvojnih indikatora u vremenu.
2
G.H.Brundtland ,Our Common Future Revisited, The Brown Journal of World Affairs, No 3(2),1996.
Z. Prekajac, K. Josifidis, Ekonomija i ekologija-ekoloka ekonomija i/ili koncept odrivog razvoja,
Privredna izgradnja, broj 3-4, Novi Sad, 1999, 125-139.
J. Holmberg and R. Sandbrook, Sustainable Development : What Is to Be Done?, Washingotn D.C.,
1993.
Odravanje biodiverziteta;
Stabilizovanje biosfere.
10
F.Hinterberger and E.K. Seifert, Reducing material Throughput, A Contribution to the Measurement of
Dematerialization and Sustainable Human Development, Edvard Elgar, 1997.
11
Grupa autora, Enciklopedija, ivotna sredina i odrivi razvoj, Ecolibri, Beograd, 2003, 377.
12
Isto.
10
11
12
13
14
14
15
Svetska zajednica, kao celina, predstavlja poseban izazov u svakom pogledu. Razliitosti
u pogledu stepena ekonomske razvijenosti, politikog ureenja, kulture, religije i obiaja
izmeu pojedinih zemalja i regiona uzrokovale su razliito shvatanje energetske
odrivosti. Stoga, za prouavanje navedene problematike neminovno je ukratko sagledati
istorijski razvoj u pojedinim delovima sveta, s obzirom na to da su deavanja u prolosti
direktno uticala na sadanji stepen razvoja ekoloke svesti, pa samim tim i shvatanje
energetske odrivosti.
Danas najrazvijenije zemlje imaju najrazraeniji sistem kada je u pitanju upravljanje
kvalitetom ivotne sredine, kao neposredan odgovor na snaan pritisak javnosti.
Zahvaljujui dostignutom visokom stepenu ekonomskog razvoja, razvijenom sistemu
obrazovanja i dostignutom nivou odgovornosti i politike zrelosti drutva, graani potroai otvoreno izraavaju svoje zahteve, trae da se na njih odgovori i mogu da se
opredeljuju za ekoloki prihvatljive tehnologije, proizvode ili usluge. Pravna regulativa u
oblasti ekologije je razraena i funkcionalna, tako da se moe rei da sistem u razvijenim
zemljama gotovo u potpunosti podrava koncept odrivog razvoja. Zemlje Evropske
unije, Skandinavske zemlje, SAD, Kanada i Japan apsolutno prednjae u pogledu
isticanja vanosti eko podobnosti u svim oblastima ivota i rada. Energetska odrivost u
navedenim zemljama obuhvata tedljivu upotrebu energetskih resursa, energetski
efikasno poslovanje, proizvdnju energetski efikasnih proizvoda i primenu obnovljivih
izvora energije.
Sa druge strane, postoji odreen broj zemalja na srednjem stepenu ekonomskog razvoja,
koje su koncentrisane u junoj i istonoj Evropi, koje zaostaju u pogledu pridavanja
vanosti ekologiji uopte. Istorijat razvoja ovih zemalja je takav da nije pogodovao
nastanku zdravog ekonomskog sistema, tako da je ekologija potisnuta u drugi plan.
Zahvaljujui irokom obrazovanju, graani su dobro upoznati sa ekolokim problemima,
podravaju koncept odrivog razvoja i s vremena na vreme istiu svoje zahteve, ali opte
loe stanje u okruenju ne stvara povoljan teren za napredak u oblasti ekologije. Drutvo
koje je optereeno brojnim problemima nije u mogunosti da se kompletno pozabavi
problemom ekologije i odrivog energetskog razvoja, ali privredni subjekti moraju biti
svesni da im uspean opstanak u budunosti, a pogotovo mogunost izvoza namee,
izmeu ostalog i poslovanje koje je u skladu sa svetskim ekolokim standardima.
Najveu grupu zemalja ine nerazvijene i zemlje na veoma niskom stepenu ekonomskog i
drutvenog razvoja. One jesu rtve istorijskih dogaanja i nedovoljno mone da se
uspeno nose sa sopstvenim egzistencijalnim problemima, a kamoli da donose
odgovarajue zakone i edukuju svoje graane u pravcu ekooke i energetske odrivosti.
Paradoksalna je injenica da su to zemlje koje su bile primer netaknute prirode i veoma
su bogate ivotinjskim i biljnim svetom, kao i energetskim i mineralnim resursima, u
kojima je ovek iveo na, za nae pojmove, niskom stepenu razvoja. Danas su to zemlje
iji se resursi maksimalno eksploatiu uz malu ili nikakvu ekoloku zatitu. Industrijski
16
pogoni tzv. prljave tehnologije i ogromne koliine otpada su se preselili u zemlje treeg
sveta. Nehumani uslovi rada, eksploatacija rada dece, slaba zdravstvena zatita i
nedostupnost irokog obrazovanja, samo su neki od pokazatelja nivoa kvaliteta ivota.
Odrivi energetski razvoj predstavlja svojevrsnu elju i potrebu usklaivanja energetskog
razvoja oveanstva u skladu sa mogunostima energetskim resursima prirode. Bez
obzira na sveobuhvatnost problematike i raznoliku situaciju u svetu danas i u budunosti,
definisano je nekoliko osnovnih postavki koncepta odrivog energetskog razvoja:
17
18
19
globalna prenaseljenost, jer na planeti oigledno danas ivi vie stanovnika nego
to je to optimalno, a perspektiva u ovom pogledu nije ohrabrujua, jer e broj
stanovnika u budunosti jednako rasti;
20
21
Energija kao predmet svetske trgovine, kao fenomen nastao zbog energetske
zavisnosti, odnosno nemogunosti ekonomskog rasta bez eksploatacije energije u
razliitim oblicima. Energetski resursi koji su skoncentrisani u pojedinim
delovima sveta tokom poslednjih decenija dvadesetog veka postaju izuzetno
kompleksan i vaan predmet svetske trgovine. Pojedine zemlje su skoro u
potpunosti zavisne od uvoza energije, dok je za pojedine zemlje energija osnovni
izvozni proizvod. Ovakav raspored otvara mogunosti za brojne neravnomernosti,
neusaglaenosti, uslovljavanja i monetarne krize;
22
23
Moda najranija definicija strategije potie od starog grkog pisca Ksenofona (Xenohon):
"Strategija je znanje o biznisu koji predlaete da treba ostvariti". Ovim Xenphon jasno
ukazuje na direktnu odgovornost onih koji upravljaju (menadere) i naglaava vezu
izmeu liderstva i formulisanja strategije.
Pribliavajui se naem dobu, autori daju jasnije, nekad due a nekad krae definicije
strategije. Na primer, Igor Ansoff i Mc Donnell sitiu da je strategijski menadment
sistemski pristup upravljanju promenama. Ovom definicijom autori prave distinkciju
izmeu strategije i politike, pri emu je politika opta odluka koja se uvek donosi na isti
nain ako se pojave iste okolnosti a strategija primenjuje sline principe, dozvoljavajui
razliite odluke u zavisnosti od konkretnih okolnosti.
Sa druge strane Isak Adies (Ichak Adizes) istie: "Umjesto prie o menaderu koji
planira, organizuje itd., trebalo bi govoriti o menaderskom timu koji vri te funkcije.
Uloge proizvoaa, upravljaa, preduzetnika i integratora mora vriti komlementarni tim
jer nijedna osoba ne moe biti odgovorna za sve njih".
Kenei Omi (Kenechi Ohmae) u svojoj definiciji strategije eksplicitno naglaava znaaj
zadovoljenja oekivanja potreba kupaca kao pokretaku snagu strategije i akcentira
kompetetivni aspekt strategije. Ohmae strategiju definie kao: "Nain na koji korporacija
tei da sebe diferencira na pozitivan nain u odnosu na svoje konkurente, koristei svoje
relevantne snage za bolje zadovoljenje potreba kupaca".
Definicija Keneta Endrjuza (Kenneth Andrews) strategiju posmatra kao odnos izneu
cilja i mogunosti kojima se cilj realizuje, ime je strategija osetljiva za vrednosti i
kulturu koliko i za nastale anse i prilike u okruenju. Andrews je od autora koji daje
iroku definiciju strategije: "Modeliranje glavnih ciljeva, svrha i ostvarenja i bitnih
politika ili planova za ostvarenje tih ciljeva, koji su izreeni na takav nain da definiu u
kom je poslu kompanija ili u kom e biti, kao i trenutni oblik kompanije ili kakva treba da
bude."
Autori Certo i Peter (Samuel Certo i Paul Peter) istiu da je strategijski menadment
kontinuirani, iterativni proces ciljan na odravanje organizacije kao potpuno podesne da
odgovori svojoj sredini.
Postoji nekoliko kvalitetnih tradicionalnih naunih pristupa strategijskom upravljanju i
svi su u velikoj meri u upotrebi u svim oblastima ljudskih delatnosti irom sveta. Autori
Certo i Peter proces strategijskog menadmenta definiu kao kontinuirani, iterativni
proces koji ukljuuje nekoliko koraka:
analiza sredine,
usmeravanje organizacije (misija i ciljevi),
formulisanje strategije,
implementacija strategije i
strategijska kontrola.
24
Proces strategijskog upravljanja u ovom sluaju je definisan kao proces koji se obavlja u
beskonanom broju ponavljanja, kako je prikazano na slici 1.
Analiza
sredine
Definisanje
vizije,
misije i
ciljeva
Izbor
strategije
Implementacija
strategije
Strategijska
kontrola
25
Strategijska
implementacija
Strategijski
izbor
Strategijska
analiza
26
Slian pristup Cert-u i Peter-u imaju autori Higgins i Vincze, koji u procesu strategijskog
menadmenta polaze od formulisanja vizije, misije i razvojnih ciljeva i priprema za
implementaciju.
Prikazani modela strategijskog upravljanja iziskuje vee napore na polju planiranja, koje
se odvija preko prva dva strategijska koraka, pri emu se definiu vizija i misija, a
posebno paljivo se odreuju strategijski ciljevi. Mada je u pitanju razdvajanje jednog
koraka na dva zasebna, ipak se model mora definisati i razmotriti kao zaseban model
upravljanja, kako je prikazano na slici 3.
Formulisanje
vizije,
misije,
ciljeva
Odreivanje strategijskih
ciljeva
Strategijske politike
Formulisanje
strategije
Implementacija
strategije
Politike
koje pomau
strategiju
Ocena i
kontrola
strategije
Kontrolne
politike
27
28
1. Definisanje
vizije i misije
3. Analiza i
predvianje
okruenja
4. Definisanje
ciljeva
2. Analiza i
projekcija
internih
mogunosti
5. Identifikovanje
kritinih faktora
uspeha
6. Identifikovanje i
ocena strategijskih
mogunosti
7. Implementacija
strategije
8. Kontrola i revizija
29
etiri osnovna stava koja preduzee moe da zauzme kako bi implementiralo proces
upravljanja energijom:15
Stav svih interesnih grupa, koji proiruje prethodno navedeni stav s tim to, osim
kupaca, posmatra i uvaava zahteve i ostalih zainteresovanih strana;
Tamnozeleni stav, kao stav koji promovie ivot koji treba biti u sve veoj
harmoniji sa prirodom. Ovaj stav je za sada teko primenljiv na sadanjem nivou
svesti i poslovanja.
Izborom adekvatnog stava preduzee e moi da na adekvatan nain planira svoj budui
energetski razvoj. Svako pojedinano preduzee treba da sagleda sopstvene elje i
mogunosti i da pristupi reavanju problema na nain koji se proceni kao optimalan.
Uvaavanjem propisa iz oblasti zatite ivotne sredine, upravljanja energijom i odrivog
razvoja, kao i prihvatanjem ekomenadmenta kao poslovne strategije mogue je aktivno
se ukljuiti u proces zatite ivotne sredine i koncept odrivog razvoja u celini.
Posmatrano iz ugla konkretnog preduzea, postoje tri osnovna naina na koji
menadment preduzea moe da deluje u pravcu reavanja sopstvnih problema u sferi
odrivog upravljanja energijom:
15
Freema, R., Pierce, J., Dodd, R.: Shades of Green: Business Ethics and the Environment ,
Oxford University Press, New York, USA, 1995.
30
31
Velik
Mala
Sekvencionalne
intervencije
Evolucione
intervencije
Kompleksne
intervencije
Upravljake
intervencije
32
33
16
Wren, D., Woich, D., Jr.: Menadment - proces, struktura i ponaanje, PS Grme, Beograd, 2001.
34
35
36
37
na zatitu prirode, ve su pre svega imali za cilj ouvanje zaliha resursa. Osim toga,
vaan cilj vlasnika energetskih resursa ogledao se u tome da se resursi sauvaju kao
svojina vlasnika (preduzee, drava, privatni kapital), te da se plasiraju kao roba na
svetskom tritu i prodaju kupcima po najveoj moguoj ceni. Eksploatacija sa ciljem
sticanja ekonomske dobiti i monoploske pozicije bila je iskljuivi cilj poslovanja vlasnika
energetskog resursa.
Slino prethodnom, postojali su i odreeni ciljevi kada je u pitanju prenos energije. U
tradicionalnom smislu, osnovni cilj ovog segmenta procesa upravljanja energijom bio je
da se energetski resurs u preraenom, polupreraenom ili sirovom stanju preveze na
nain koji je najekonominiji. Brz i efikasan transport energenata sa ciljem sticanja
konkurentske prednosti bio je jedini cilj kojim su se rukovodili procesi prenosa energije.
Distribucija energije u tradicionalnom smislu podrazumeva snabdevanje krajnjih
potroaa odreenom vrstom energije. Shodno tome, osnovni cilj tradicionalno
zasnovane distribusije energije sastoji se u tome da se energija nabavi po adekvatnoj ceni,
skladiti, prenosi i proda korisnicima po ceni koja e biti zadovoljavajua za prenosioca
energije.
Krajnji potroai, kao korisnici energije, su kao osnovni cilj postavili mogunost da po
adekvatnoj ceni nabave odreeni energetski resurs, te da je snabdevanje njime stabilno.
Proizvodni procesi, kao i sami proizvodi odnosno usluge su projektovani tako da energiju
koriste na nain koji je uslovljen samom tehnologijom, bez razmatranja mogunosti
uteda. Vrednost energenata koji su utroeni u procesu proizvodnje nadoknaivala se
preko cene krajnjeg proizvoda ili usluge koji su plaali potroai.
Kao i u sluaju vlasnika energetskih resursa, jedino ekonomski interes predstavljao je
osnovni cilj poslovanja, a u skladu sa tim definisni su svi koraci upravljanja, donoene
odluke, instalirane tehnologije, a itav sistem bio je definisan odreenim zakonskim
propisima koji su na tradicionalan nain regulisanli odnose svih uesnika u procesu
snabdevanja energijom. Ovako definisan sistem proizvodnje i potronje energije opstao je
srazmerno dugo, mada se sa pojavom prve energetske krize (70-ih godina XX veka)
postepeno poinju sagledavati svi nedostaci ovakvog nalina upravljanja energijom.
Pojava ekolokih problema, upozorenja o ogranienim zalihama energetskih resursa,
zagaenje izazvano upotrebom energetskih resursa, kao i porast svesti potroaa doveli su
do potrebe da se sam u sam proces postupanja energijom od proizvoaa do krajnjih
potroaa unesu znaajne izmene. Savremeno odrivo upravljanje energijom nastalo je
kao jedinstven fenomen koji ima osnovni i sdve grupe pojedinanih ciljeva.
Osnovni cilj odrivog upravljanja energijom sastoji se u tome da se energija dobija i troi
na nain koji nee ugroziti mogunosti narednih generacija da zadovolje sopostvene
potrebe za energijom. Poto je ekonomski rast usko povezan sa dovoljno raspoloive
energije, osnovni cilj uporavljanja energijom se moe definisati i kao upravljanje
energijom koje e omoguiti ekonomski rast koji nee ekoloki optereivati prirodu
38
39
3.5 Tehnike za
energijom
implementaciju
efikasnog
upravljanja
BCG matrica
Prva matrica portflio koja se moe koristiti za poetnu segmentaciju i implementaciju
strategije odivog upravljanja energijom je ujedno i najstarija. Razvijena je od strane
Boston consalting group i iroko se koristi u procesima implementacija razliitih
strategija razvoja. BCG matrica vri segmentaciju po dva osnova. Prvi kroterijum
segmentacije je stopa oekivanog rasta trita, a drugi relativno trino uee. Ovako
definisana matrica je prikladna za kompanije sa jednostavnijom poslovnom strukturom,
tehnologijom i proizvodnim programom a prikayana je na slici 6.
Veliki
negativan
gotovinski tok.
Perspektivni proizvodi
ZNACI PITANJA
$
NISKA
VISOKA
Veliki
pozitivan
gotovinski tok.
Zreli proizvodi
KRAVE MUZARE
VISOKO
NISKO
41
pozicije posla preduzea. Spor rast trita ne zahteva velika ulaganja da bi se zadrala
steena pozicija. Krave muzare kao izvori gotovine se esto kombinuju sa poslovima
pod znakom pitanja, odnosno slue za finansiranje drugih poslova. U ovu grupu
proizvoda svakako za sada en spadaju svi proizvodi koji podstiu energetski efikasnu
potronju i imaju sline pozitivne ekoloke karakteristike. Preduzea se u veini sluajeva
odluuju za proizvodnju energetski efikasnih proizvoda, ali za sada oni jo uvek u veini
sluajeva, ne ine osnovni proizvodni program, jer su to proizvodi novijeg datuma, koji
jo uvek nisu vrsto zauzeli svoju poziciju na tritu. U ovu grupu, sa aspekta odreene
drave, spadaju proizvodi i tehnologije koji stvaraju najvei priliv sredstava i u najveoj
meri utiu na GDP, bez obzira na ekoloke ili neke druge karakteristike. U veini zemalja
GDP se ne generie iskljuivo prodajomproizvodi sa pozitivnim energetskim
predznakom. Razlozi za to su mnogobrojni, a odnose se pre svega na probleme u zameni
neadekvatnih tehnologija, problemima u dizajnu energetski efikasnih proizvoda i u
tekoama u pronalaenju kupaca, jer su inovirani proizvodi esto veoma skupi i stoga
manje konkurentni.
Zvezde su proizvodi ili poslovi koji predstavljaju osnovne nosioce razvoja preduzea.
Oznaavaju se jo i kao vodei ili trini lideri. To su poslovi ili proizvodi koji se
karakteriu visokim rastom trita i visokim relativnim trinim ueem. Zbog brzog
rasta trita ovi proizvodi zahtevaju veliku panju menadmenta i velike investicije kako
bi se odrala njihova pozicija na tritu. Zvezde ostvaruju skroman gotovinski tok, koji
moe biti pozitivan ili negativan, zavisno od promena i zaheva za ponovnim
investiranjem da bi se zadrala pozicija pri brzom rastu trita. Ako se pozicija trinog
lidera ne moe zadrati tokom vremena, pri opadajuim stopama rasta trita, od
proizvoda Zvezda postae Krave muzare. Meutim, menadment preduzea mora
voditi rauna da ovi proizvodi i poslovi ne izgube trino uee i dou u poziciju pas
proizvoda. U ovu grupu uglavnom spada manji broj proizvoda koji su energetski tedljivi,
ali su uspeli da pronau svoj put do kupaca. Poto postoji izrazit rast trita koje oekuje
ovakve proizvode, veoma je bitno optimalno preformulisati proizvodni program i
proizvoditi proizvode koji tede energiju. U ovu grupu svakakao spadaju i proizvodi koji
omoguavaju dobijanje energije i z obnovljivih izvora, za kojima potranja konstantno
raste. Njihova cena je donekle visoka, ali za sve vei segment kupaca to ne predstavlja
ogranienje.
Znaci pitanja su proizvodi (poslovi) koji se jo nazivaju i problematina deca,
podmladak dileme ili divlje make. Ovi proizvodi se karakteriu niskim trinim
ueem na izrazito rastuim tritima i u BCG matrici imaju poziciju u desnom gornjem
kvadratu. Znaci pitanja obeavaju ali nema garancije da e napredovati do pozicije
vodeeg posla. Brzi rast trita zahteva velika ulaganja kako bi se zadralo nisko trino
uee, posebno ako se eli poveati trino uee tih proizvoda (poslova). Ukoliko se
jasno ne definie i ne implementira adekvatna poslovna strategija, ovi proizvodi (poslovi)
e uvek traiti dodatna ulaganja i generisati veliki negativni gotovinski tok. U sluaju da
ovakva situacija traje dui vremenski period, pravovremeno treba razmiljati o prodaji
znaka pitanja odnosno o dezinvestiranju. Ulaganja kojima bi se povealo trino uee
znaka pitanja kako bi se ovi proizvodi ili poslovi pretvorili u zvezde proizvode ili
poslove, predstavljaju skupe i neizvesne poslovne poduhvate. Savremene kompanije
42
esto pribegavaju upravo inovacijama u ovoj sferi jer smatraju da pojedine izmene koje
e proizvodu dati energetski poeljne karakteristike automatski mogu da naiu na
pozitivan prijem od strane kupaca. Ovako koncipran sistem inovacija je najee
neadekvatan i preduzee treba da nastoji da to manje proizvoda ima u ovoj kategoriji.
Treba da nastoji da proizvodi ono to trite oekuje, a to su izmeu ostalog, energetski
tedljivi proizvodi i energetski odrive tehnologije.
Psi su proizvodi (poslovi) koje karakterie nisko trino uee i niske stope rasta
trita, odnosno nisko relativno trino uee na tritu koje stagnira ili koje sporo raste.
Ovi proizvodi se mogu nazivati jo i problematini proizvodi, pepeljuge ili staro
gvoe. Pozicionirani su u desnom donjem kvadratu BCG matrice. Ovi proizvodi
(poslovi) su mali stvaraoci profita ali su zbog ograniene mogunosti za rast istovremeno
i mali potroai finansijskih sredstava. Mada su sredstva potrebna za investiranje u
poziciju psa mala, ipak esto nadmauju svotu generisanih finansijskih sredstava. Iz
ovog razloga psi imaju skroman pozitivan ili negativan gotovinski tok. Pre odluke o
njihovom dezinvestiranju, potrebno je ispitati mnogunosti za njihovu modifikaciju i
usmeravanje ka specifinim trinim segmentima gde bi se obezbedila njihova
dominacija i zatita od konkurencije. Pravi psi proizvodi imaju tako slabu
konkurentsku poziciju da ne postoje trine nie niti marketing strategije koje bi ih
revitalizovale. Iz tog razloga je najpovoljnije da se ovi proizvodi ili poslovi eliminiu iz
poslovnog portfolia.
Prikazan klasini BCG portfolio je bio revolucionaran i prihvatljiv u vreme svog
nastanka, ali se sa aspekta savremenog poslovanja ne moe smatrati prihvatljivim.
Pogotovo je neprihvatljiv kao polazna osnova za realizaciju strategije drivog upravljanja
energijom. Naime, segmenti kako ih definie BCG matrica nisu prihvatljivi ni dovoljni za
jasno sagledavanje mogunosti i astraktivnosti energetski efikasnih proizvoda, te uopte
ne sagledavaju energetske karakteristike tehnologija koja se primenjuju. Osim toga, BCG
matrica je projektovana za trita na kojima se brzo i jednostavno moe izmeriti odreeno
trino uee i oekivana stopa rasta, to nije sluaj sa tritima koje treba da reaguje na
energetski prihvatljive proizvode i tehmologije. Poseban problem predstavljala bi
primena navedene matrice za pozicioniranje energetski efikasnih proizvoda u zemljama
iji stanovnici imaju niu kupovnu mo i ne mogu na oekivani nain da odgovore na
ponudu proizvoda koji su energetski tedljivi ali zahtevaju vea poetna ulaganja. BCG
matrica se moe smatrati potpuno neprihvatljivom sa aspekta implementacije odrivog
upravljanja energijom od strane drave, jer ne otvara mogunost za analizu kompanija
koje posluju na njenoj teritoriji, a osim toga, ne razmatra mogunost i opravdanost
investiranja u energetski efikasne tehnologije i proizvode.
McKinsey/General Elecric matrica
Drugi portflio koji se moe koristiti za implementaciju odrivog upravljanja energijom je
nastao radom konsultantske kue McKinsey and Company, a po zahtevu kompanije
General Electric. Rezultat tog projekta je matrica McKinsey/General Elecric ili portfolio
matrica: atraktivnost industrije/snaga preduzea. Slika 3.3 ilustruje bazine elemente ove
matrice od devet blokova.
43
Visoka
Srednja
Niska
SNAGA PREDUZEA
Visoka
I zona
III zona
II zona
Investiranje i rast
Selektivni rast
Selektivnost
III zona
II zona
IV zona
Selektivni rast
Selektivnost
II zona
IV zona
etva/
dezinvestiranje
IV zona
Selektivnost
Srednja
etva/dezinvestiranje
Niska
etva/
dezinvestiranje
ATRAKTIVNOST INDUSTRIJE
45
Shell matrica
Shell matriica, odnosno matrica politike usmeravanja razvijena je u okviru Shell
Chemical Company. Ova matrica kao i McKinsey/General Elecric ima devet blokova, ali
dvanaest aspekata. Matrica politike usmeravanja operie sa koordinatama: perspektiva
poslovnog sektora i pozicija preduzea.
Kritini eksterni faktori poslovnog uspeha, odnosno perspektiva poslovnog sektora se
ocenjuje na osnovu sledeih faktora: trite, konkurencija, ekonomija, vlada, tehnologija,
dobavljai, geografija i drutvo. Svaki od navedenih faktora se razlae na niz kofaktora.
Na primer, ako se posmatra eksterni faktor trita, posmatraju se kofaktori: veliina
populacije, distribucija populacije prema starosti, dohotku, lokaciji i slino, trendovi u
populaciji, stopa rasta trita, sezonski karakter trita, zrelost trita i slino. Perspektiva
poslovnog sektora se posmatra kao: neatraktivna, prosena i atraktivna.
Pozicija preduzea se ocenjuje na osnovu sledeih faktora: trite, tehnologija,
proizvodni, kadrovski i finansijski faktori. Navedeni faktori se zatim ocenjuju na osnovu
vrednosti (veliine) kofaktora. Poslovna pozicija se posmatra kao: slaba, prosena i jaka.
Navedena matrica operie sa velikim brojem parametara, mada svi oni imaju za cilj da
uporede perspektivu poslovnog sektora i snagu posmatranog preduzea, kako je
prikazano na na slici 8.
Atraktivna
Pokuati snienje
Prosena
Lider
Lider
Rast
uvanje
Neatraktivna
+100%
Generisanje
gotovine
Faza povlaenja
-100%
+100%
Jaka
Prosena
Udvostruiti ili
napustiti
Rast
Slaba
Faza
povlaenja
Dezinvestiranje
-100%
Pozicija preduzea
46
47
Verovatna pozicija
VREME
48
sagledavanje vrste, oblika i snage faktora okruenja koji imaju uticaja na politiku
upravljanja energijom, sagledavanje postojeih zakonskih propisa i ugovora koje
je ratifikovala zemlja u kojoj kompanija ili njena poslovna jedinica posluje;
odreivanje vrste i snage uticaja potroaa koji imaju odreene zahteve kada je u
pitanju ekoloki odgovorno i energetski tedljivo poslovanje;
Na osnovu svega navedenog, mogue je stei uvod u tri osnovna pokazatelja koje je
neophodno definisati u procesu odrivog upravljanje energijom, a to su: potronja
energenata, trokovi potroenje energenata i energetska efikasnost poslovanja.
Utvrivanje gde e se preduzee verovatno nalaziti u odreeno vreme ako se nastavi
dosadanjim pravcem i tempom rasta i razvoja je sledea grupa podataka koja se zasniva
na ekstrapolacija ciljeva, na osnovu istorijskih podataka i trenda kretanja preduzea u
proteklom periodu. Potrebno je uiniti sledee:
Osnovni podaci koji se trebaju dobiti ovom analizom su: Procena koliine budue
potronje energije, procena buduih trokova potronje energije i procena budue
energetske efikasnosti. Procena stanja u kome e se kompanija verovatno nai je proces
skopan sa odreenom stopom neizvesnosti, koja zavisi pre svega od stabilnosti optih
uslova poslovanja u zemlji. Takoe, preciznost ove procene se moe smatrati
prihvatljivom za period do pet, maksimalno do deset godina, a u zemljama sa nestabilnim
uslovima poslovanja ovaj period moe biti i krai.
Utvrivanje poloaja u kome kompanija eli da bude uz primenu odrivog upravljanja
energijom zasnovano je na projektovanju eljenih ciljeva. Kompanija koja eli da postane
i ostane deo savermenog svetskog trita mora svoje poslovanje da prilagodi zahtevima
odrivog razvoja, to znai da, izmeu ostalog, mora da u svoje planove razvoja
inkorporira i odrivo upravljanje energijom. Uvaavajui navedeno, kompanija moe da
proceni sopstvenu situaciju u budunosti nakon primena mera odrivog upravljanja
energijom na osnovu sledeeg:
Procena buuih trokova energije koji nastanu kao rezultat smanjene potronje
enrgije, odnosno energetski efikasnijeg poslovanja;
51
Procena budueg nivoa energetske efikasnosti koji moe nastati kao posledica
sprovoenja mera odrivog upravljanja energijom;
Definisanje udela energije koaj se troi iz sopostvenih ili tudjih obnovljivih izvora
u ukupnoj koliini energije koja se troi u kompaniji;
52
jaz e biti vei ukoliko se preduzee bavi delatnosu koja je skopana sa velikim
utrocima energije;
jaz e biti vei ukoliko preduzee troi iskljuivo energiju iz neobnovljivih izvora;
jaz e biti vei ukoliko preduzee belei niske pokazatelje energetske efikasnosti;
jaz e biti vei ukoliko preduzee planira krupne promene na planu prelaska na
odriv nain upravljanja energijom.
itav proces metode analize jaza je skopan sa velikim brojem pretpostavki, a definisanje
jeza je poslednji korak ove metode koji je upravo stoga esto nemogue precizno
definisati. Pravilno sprovedena analiza raskoraka koji postoji izmeu stanja koje e se
ostvaiti bez uvoenja promena i stanja koje se moe ostvariti primenom odrivog
upravljanja energije mora da obezbedi sledee podatke:
energijom moe biti izuzetno izraena, naroito u sluaju kompanija ije poslovanje je
povezano sa velikom potronjom energije. Na ovom mestu potrebno je predvideti
sledee:
promene u sferi ljudskih resursa, koje se moraju odrediti kako po broju, tako i po
kvalitetu. Naime, implementacija odrivog upravljanja energijom povezana je sa
promenama u tradicionalnom poslovanju koje energiju posmatra iskljuivo kao
troak i ukoliko je kompanja sposobna da ga plati, ne postoje vidljivi razlozi da se
uine bilo kakve promene. Odrivo upravljanje energijom upravo namee najveu
potrebu u promeni naina razmiljanja i posmatra energiju kao resurs koji terba
optimalno troiti bez obzira na finansijske mogunosti kompanije. Na ovom mesu
potrebno je predvideti obuku po razliitim nivoima zaposlenih, uz eventualno
angaovanje ljudi koji su posebno osposobljeni za uvoenje, implementaciju i
praenje procesa odrivog upravljanja energijom.
54
ocena samog sadraja strategije (pravac, tempo i metod rasta), koja je odabrana
kao nain realizacije metode analize jaza. U zavisnosti od postavljenih ciljeva i
veliine procenjenog jaza kompanija bira sopstveni nain za implementaciju
odrivog upravljanja energijom. Navedeni proces se moe realizovati u potpunosti
ili delimino, bre ili sporije, uz manje ili vee trokove, ali definitivno
predstavlja krupnu promenu i zahteva praenje kako nje same, tako i svih ostalih
poslovnih strategija preduzea koje egzistiraju u datom periodu;
55
Metoda analize jaza je metoda koja je, verovatno vie od drugih, zasnovana na procesima
predvianja i pretpostavljanja. Izuzetno je zahtevna u smislu sposobnosti kompanije da
proceni sopstvene sposobnosti. Veina kompanija ima pozitivan stav prema uvoenju
odrivog upravljanja energijom, ali se ve prilikom interne analize mogunosti da tako
neto sprovede u praksi javljaju prvi problemi. Ukoliko se oni zanemare i kompanija
preceni sopstvene snage, najeee e se postaviti previsoki ciljevi, ime e se stvoriti
veliki jaz. Stvaranhje velikog jaza moe dovesti do toga da kompanija odustane od
odrivog upravljanja energijom, jer ga smatra nedostinim krajnjim ciljem, ili e se
kompanija upustiti u dugi vremenski period promena koje su zasnovane na neobjektivnim
pretpostavkama.
Iz svega navedeng sledi potreba da kompanije shvate sloenost procesa uvoenja
odrivog naina upravljanja energijom i da ga posmatraju kao krupnu promenu koja
zahteva krajnje ozbiljan pristup. Primena raspoloivih metoda i tehnika upravljanja
smanjie mogunost greke i poveati verovatnou uspene realizacije. Ne postoji
mogunost da bilo koja kompanija u potpunosti ostvari sve svoje ciljeve ali savremen
kompanije ne smeju da ostanu inertne na promene u sferi upravljanja energijom koje su
pred njih postavljene.
Izloene metode za implementaciju odrivog upravljanja energijom predstavljaju mogui
izbor i svaka ima odreene specifinosti. Faktor koji u veini sluajeva utie na izbor
odreene metode jeste delatnost kojom se kompanija bavi, ali pre svega efikasnost i
iskustvo u upravljanju promena, to prelazak as tradicionalnog na odrivi sistem
upravljanja energijom upravo i jeste.
56
57
predvianjem, ali ono nikada ne moe biti u potpunosti tano. Najee promene
koje mogu uticati na promenu standarda kontrole su promene u sferi prihvatanja
odreenih zakonskih i meunarodnih obaveza i ugovora, znaajne promene u ceni
energenata, kao i interne promene u strukturi i likvidnosti same kompanije;
percepcija navedenih promena od strane subjekata kontrole. Najee kontrole
sprovoenja procesa odrivog upravljanja energijom obavljaju se u kompanijama
koje smatraju da promene koje se dogode mogu imati posebno snaan uticaj na
njih, dok kompanije koje smatraju da znaajan uticaj ne postoji, esto ne izvre
nikakvu reviziju i ne isplaniraju nikakve promene u sistemu kontrole, to
posledino vodi do nepravilnih i netanih, pa samim tim i neupotrebljivih
rezultata kontrole. U sluaju kompanija sa manjim iskustvom esto se registruje
nedovoljna osetljivost na promene iz okruenja, koje zbog toga mogu da svojim
dejstvom u potpunosti oslabe i obespredmete sistem upravljanja energijom koji je
isplaniran. Stoga je potrebno da svaka kompanija ima razraen sistem reagovanja
na promene i sposobnost da u hodu procene potencijalan stepen uticaja promene
na oekivane rezultate, pa samim tim i na kontrolu sprovoenja. Svaka promena
cene energenata, kod kompanija koje su veliki potroai energije, nuno utie na
izlazne parametre i rezultate primene odrivog uprvljanja energijom, te se
pogotovo u ovoj sferi mora obezbediti adekvatan sistem procene finansijskih
efekata. U sluaju jakih cenovnih ili drugih promena ne mogu se ostvariti
oekivani ciljevi, pa se samim tim menjaju i kriterijumi kontrole.
58
odreivanje koliine energije koja se dobija iz sopstvenih ili tuih izvora energije
koja se dobija iz obnovljivih resursa, pri emu je poeljan samo trend porasta.
Nakon odreenog kontrolnog perioda mogue je utvrditi koliinu energije koja je
zamenjena energijom iz obnovljivih izvora i njeno poreenje sa ciljno
definisanom. Na taj nain mogue je pravovremeno utvrdti da li se dovoljno
efikasno spovode mere koje vode ka ovom cilju (nova tehnoloka reenja,
prikopavanje na nove izvore energije, izgradnja sopstvenih alternativnih izvora
energije). Na ovom mestu, u najveem broju sluajeva, kompanije postavljaju
nerealne ciljeve i predviaju brzu i obimnu zamenu tradicionalno dobijene
energije sa energijom iz obnovljivih izvora, a nakon kontrole koja pokae po
pravilu loe rezultate, esto se dovede u pitanje posveenost cilju i moe ak doi
do ukidanja ovg cilja, jer ga je kompanija shvatila kao nedostian;
59
mestu kao cilj treba da predvidi pojavu prvih pozitivnih efekata tek nakon
odreenog vremenskog perioda koji se moe odrediti primenom ekonomskih
adekvatnih metoda za odreivanje opravdanosti investicija. U skladu sa tim,
predmet kontrole predstavljaju finansijski izvetaji koji prate opte i stanje
prihoda i rashoda u kompaniji, jer se investicije u energetski odrivo poslovanje
ne mogu posmatrati odvojeno od ostalih finansijskih pokazatelja poslovanja.
Moe da se dogodi da kompanija posluje dovoljno dobro da iz tekueg poslovanja
moe da kompenzuje poetne negativne efekte nastale poveanim ulaganjima u
energetska reenja, ali veoma esto se navedeni ekonomski problemi ne mogu
reiti bez adekvatne pomoi od strane dodatnih ulaganja od strane investitora,
posebnih fondova ili banaka.
Iz svega navedenog sledi da se kao predmeti kontrole najee javljaju koliina energije,
energetska efikasnost i finansijski pokazatelji. Kombinacijom dobijenih pokazatelja moe
se stei uvid u trenutno stanje i ponaanje itavog sistema, te na osnovu toga se moe
zakljuiti da li se kompanija kree u pravcu odrivog upravljanja energijom ili ne belei
takve efekte. Pravovremena kontrola navedenih pokazatelja ostavlja dovoljno vremena za
reviziju ciljeva i redefinisanje strageije, ukoliko se izmereno stanje pokae kao
nezadovoljavajue.
Uestalnost kontrole zavisi od delatnosti preduzea i modela kontrole. Izbor predmeta i
frekvencija kontrole uz definisanje baze za poreenje su osnovni problemi sprovoenja
kontrole. Kako je savremeno okruenje karakteriu brze i intenzivne promene, sve je tee
postaviti bazu za poreenje. Odgovor preduzea na promene esto je rast stepena
diversifikacije, to je samo po sebi sloeno, a najznaajnije mesto u ovom odgovoru
preduzea na promene je decentralizacija. Sa druge strane, decentralizacija sobom nosi
nove zahteve. Ti zahtevi se odnose na koordinaciju i odreivanje odgovornosti kod
odluka sa veim brojem uesnika. Kako bi se to jednostavnije odgovorilo na ove
posledice promena, nuno je kontinuirano proveravanje i pravovremeno modifikovanje
ranije donesenih planskih odluka.
Striktna kontrola, posebno ako je shvaena kao "ugroavanje diskrecije pojedinca ili
grupe" ima negativnu konotaciju. Ovako shvaena kontrola utie na smanjenje
kreativnosti i pad efektivnosti. Sa druge strane, nedovoljna kotrola vodi u neefikasnost
prilikom ispunjenja ciljeva i doprinosi uspostavljanju konfuzije. Stoga racionalno
postavljen sistem kontrole treba da balansira izmeu ove dve krajnosti, odnosno treba da
uspostavi adekvatan odnos izmeu potovanja diskrecije donosilaca odluka i principa
kontrole. Taj zahtev dovodi do dileme kako izbalansirati autonomnost u donoenju
odluka i proces kontrole, jer savremena informaciona tehnologija pra velike mogunosti
za preciznu kontrolu ali sa druge strane ona ne bi trebalo utie na smanjenje kreativnosti i
samoaktualizaciju donosilaca odluke [4 str. 129].
Kako se menadment menjao kroz evoluciju strategijskih menadment sistema, tako je i
sistem kontrole proao kroz niz promena. Prema Crosby-u postoji pet kategorija merenja
kvaliteta koji se mogu shvatiti kao evolucija kontrole kvaliteta [2 str. 13]:
60
61
Definisanje
standarda i
metoda
merenja
rezultata
Merenje
rezultata
Da li rezultati
odgovaraju
standardima?
Preduzimanje
korektivnih
aktivnosti
Nita se ne
preduzima
pouzdane. Na primer, kod uslunih delatnosti, vreme ekanja usluge moe da se postavi
kao standard kontrole. U proizvodnim delatnostima merila treba da sintetizuju
pokazatelje kontrole kvaliteta, pokazatelje proizvodnje i finansijske pikazatelje.
2. Merenje razultata
Za razliku od prethodne faze, merenje rezultata je ponavljajua aktivnost ija frekvencija
zavisi od karaktera delatnosti koja je predmet merenja. Na primer, nivo GHG gasova koje
neko hemijsko ili metalurko postrojenje emituje u okolinu treba da se meri
svakodnevno, dok se stopa rasta preduzea moe meriti jednom godinje. Inae, GHG
gasovi su gasovi staklene bate u ijem relativnom ueu je ugljen-dioksid CO2,
najzastupljeniji i iznosi oko 80% [4 str. 72] Ne podleu sve aktivnosti merenju, kao
to ni sve informacije o rezultatima ne uzrokuju aktivnosti. Naime, izbor aktivnosti koje
podleu merenju e se utvrditi po principu upravljanja na osnovu izuzetka. Menader koji
snosi odgovornost za odreeni proces treba da bude informisan o toku procesa aktivnosti
samo u sluaju ako se evidentiraju bitna odstupanja od standarda. U tom sluaju,
menader ima obavezu da deluje tako da se aktivnosti prilagode i da se pronae
adekvatno reenje koje e za rezultat imati pribliavanje standarda za odreenu aktivnost
i stanje te aktivnosti u realnosti.
Veina sistema funkcionie po principu povratne sprege, odnosno povratne informacije.
To je kod sistema merenja rezultata posebno izraeno, jer se merenjem rezultata dobijene
informacije usmeravaju ka donosiocima odluka.
3. Poreenje ostvarenih rezultata sa standardima
U praksi, ova faza kontrole je najlaki korak procesa kontrole, jer ukoliko su rezultati u
skladu i na nivou postavljanih standarda, tada nije potrebna intervencija niti korektivna
aktivnost. Razlog je u tome to je mnogo sloenije adekvatno postaviti standarde i meriti
rezultate nego utvrditi da li odstupanje od standarda postoji.
4. Preduzimanje korektivnih aktivnosti
Ukoliko je prethodna faza pokazala da postoji odstupanja rezultata od standarda, onda je
ova faza procesa kontrole neophodna. Sama korektivna aktivnost moe biti jednostavna i
ukljuiti u promenu samo jednu aktivnost, moe ukljuiti vie aktivnosti ili promenu
prethodno definisanih standarda. Proces kontrole je dinamian proces. U sluaju da
menaderi proces kontrole primenjuju naknadno odnosno ex ante, i proces kontrole prate
samo preko njegovih razultata oni ne "obavljaju kontrolu" nego prate rezultate. Kontrola
bi trebalo da se obavlja, odnosno da se deluje proaktivno kako bi se na konstruktivan
nain rezultati pribliili standardima pre nego to se proces konkretne aktivnosti u
potpunosti zavri.
63
U periodu rane ljudske istorije sve potrebe za eneergetskim resursima mogle su biti
zadovoljene iz lokalnih izvora, te nije bilo potrebe ni saznanja o globalnom rasporedu
energetskih resursa na planeti. Sa porastom broja stanovnika i njihovih potreba za
energijom, kao i sa sve otrijom polarizacijom na bogatiji i siromaniji deo sveta,
regionalni karakter energetskih resursa sve vie dobija na znaaju. Bogatiji deo sveta ine
zemlje koje su istovremeno o veliki potroai energije, ali ne nuno i njeni iskljuivi
proizvoai. Stoga se savremene potrebe za energijom esto moraju zadovoljavati sa
izvora koji su veoma udaljeni od mesta potronje.
Uopteno reeno, raspored svih energetskih resursa na planeti je veoma neravnomeran,
kako u pogledu vrsta, tako i u pogledu koliina i procenjenih raspoloivih zaliha.
Proizvodnja nafte i gasa
65
Proizvodnja uglja
66
67
68
obnovljivi izvori energije imaju vrlo vanu ulogu u smanjenju emisije ugljen
dioksida (CO2) u atmosferu. Smanjenje emisije CO2 u atmosferu je politika
Evropske unije, pa se moe oekivati da e i Srbja morati prihvatiti tu politiku.
69
4.4Zakonska regulativa
Kjoto protokol je stupio na snagu 16. februara 2005. godine. Do kraja 2008. godine 183
drave i jedna regionalna ekonomska organizacija (EES) ratifikovale su Kjoto protokol.
Osnovni cilj Kjoto protokola je smanjenje globalnih antropogenih emisija gasova sa
efektom staklene bate za najmanje 5% u odnosu na referentnu 1990. godinu, i to u
prvom obavezujuem periodu od 2008 do 2012. godine. U Aneksu A Protokola
navedeno je est gasova sa efektom staklene bate (GHG) na koje se odnosi obaveza
smanjenja: ugljendioksida (CO2), metana (CH4), azotsuboksida (N2O) i industrijski
gasovi grupe HFC, PFC i sumporheksafluorida (SF6).
Aneks B sadri listu drava ugovornica i kvantifikovane obaveze smanjenja emisija GHG
izraene u procentima u odnosu na referentnu godinu. Drugim reima, kvantifikovane
obaveze smanjenja emisije GHG predviena je za 38 industrijski razvijenih zemalja
ukljuujui 11 zemalja sa ekonomijom u tranziciji Centralne i Istone Evrope. Protokol
takoe omoguava ovim dravama da same odlue koje e od navedenih est gasova
ukljuiti u svoju nacionalnu strategiju smanjivanja emisije gasova.
Znaajno je napomenuti da su industrijalizovane drave sa kvantifikovanim obavezama
navedene u Aneksu B Kjoto protokola zapravo razvijene zemlje. Drave ugovornice koje
se ne nalaze navedene na spisku Aneksa i drava ugovornica nazivaju se ne- Aneks-I
drave ugovornice Konvencije i nemaju obavezu kvantifikovanog smanjenja emisije
gasova sa efektom staklene bate u okviru Kjoto protokola, ali imaju obavezu ispunjenja
optih obaveza predvienih Konvencijom i Protokolom.
Ostale osnovne direktive koje se odnose na odabranu energetsku politiku u Evropskoj
uniji su sledee:
Direktiva 2001/77/EC
o promociji proizvodnje elektrine energije iz obnovljivih izvora energije na
meunarodnom elektroenergetskom tritu.
Promocija OIE podrazumeva sprovoenje itavog niza aktivnosti koje imaju za
cilj dugorono podizanje i ouvanje odreenog nnivoa proizvodnje energije iz
obnovljivih izvora, to se realizuje donoenjem adekvatnih strategija razvoja u svakoj
zemlji, odreivanje nacionalnog cilja, uspostavljanje sistema podrke i garancija o
poreklu - zeleni sertifikati, kratke i jednostavne administrativne procedure, definisanje
uslova i tarifa za prikljuenje na mreu itd
Direktiva 2003/30/EC
o promociji upotrebe bio-goriva ili drugih obnovljivih goriva za transport
Ova se direktiva odnosi na poveanje korienja bio-goriva na tritu u iznosu od
5.75% od ukupne koliine goriva u saobraaju do kraja 2010. godine.
72
Direktiva 2001/80/EC
o ogranienju emisija u vazduh iz velikih postrojenja sa sagorevanjem
Ova direktiva se odnosi na velika postrojenja za loenje, termike snage vee od
50 MW, za koje ona propisuje striktne granine vrednosti emisija u vazduh za nove i
postojee elektrane koje se postiu primenom najboljih raspoloivih tehnika. Njena
potpuna implementacija je planirana do decembra 2017. godine zbog velikih investicija
potrebnih od strane energetskog sektora za pridravanje standarda ove direktive.
Direktiva 1999/32/EC
o smanjenju sadraja sumpora u tenom gorivu
Implementacija ove direktive je planirana do 31. decembra 2011. godine po
Aneksu ugovora o energetskoj zajednici, a odnosi se na smanjenje emisija i postavljanje
limita sumpor-dioksida radi smanjenja tetnih uticaja takvih emisija po ljude i ivotnu
sredinu. U periodu 1990-1998 ukupna koliina emisija sumpor-dioksida u dravama
lanicama EU je smanjena za 60% zahvaljujui primeni direktiva o velikim
postrojenjima.
Direktiva 96/61/EC
o integrisanom spreavanju i kontroli zagaenja (IPPC direktiva)
Namera IPPC direktive je postii integrisano spreavanje i nadzor zagaenja
uzrokovan razliitim aktivnostima (ukljuujui i ceo energetski sektor). IPPC direktiva
propisuje mere za spreavanje ili smanjenje emisija u vazduh, vodu i zemljite,
ukljuujui mere koje se odnose na otpad, u cilju ostvarivanja visokog stepena zatite
ivotne sredine.
Ovaj zakon ima veliki znaaj za energetski sektor jer termoenergetska postrojenja sa
toplotnim ulazom iznad 50 MW, rafinerije nafte, mineralnih ulja i gasa imaju obavezu
pribavljanja integrisane dozvole kao uslova za dalji rad ovih postrojenja. Krajnji rok za
pribavljanje integrisane dozvole od nadlenog organa za postojea postrojenja i aktivnosti
je 2015. godina. Dozvola navodi uslove koji garantuju visok nivo zatite ivotne sredine
u celini.
5. Energetska efikasnost
Mere za povecanje energetske efikasnosti
Realan paritet cena energenata i energetskih usluga je najbolji i prirodni pokreta
aktivnosti na poveanju energetske efikasnosti u svim sektorima i njegovo uspostavljanje
73
75
76
77
78
79
80
LITERATURA
2. Andrews, K.R., The Concept of Corporate Strategy, Homewood, III Irwin, 1971.
3. Ansoff, H.I., Corporate Strategy (Revised Edition, London, Penguin, 1987.
4. Certo S.C., Peter, P., Strategic Management: Concepts and Applications,
MCGraw-Hill, 1991.
5. Cummings, S., The First Strategies, Long Range Planning, Vol. 26 Nov. 3, 1993.
6. Dickson, G., Simmons, K., The behavioral side of MIS, Business Horizons,
Sugust, 1970.
7. Dodic, S., Popov, S., Dodic, J., Rankovic, J., Zavargo, Z., Golusin, M.: An
overview of biomass energy utilization in Vojvodina, Renewable and sustainable
energy review, Vol 14, Issue 1, pg 550-553, 2010.
8. Draker, P., Moj pogled na menadment - Ideje koje su unapredile menadment,
prevod Adizes, Novi Sad, 2001.
9. Golusin, M., Munitlak Ivanovic, O.: Definition, characteristics and state of
indicators of sustainable development in countries of Southeastern Europe,
Agriculture, Ecosystems and Environment, vol. 130, issues 1-2, 67-74, 2009.
10. Goluin, M.: Ekomenadment, Fakultet za preduzetni menadment, Novi Sad,
2006.
11. Hax, A., The Use of Industry Attractiveness Business Strenght Matrix in
Strategic Planning, u Dyson, R,D., (ed.), Strategic Planning: Models and
Analytical Techniques, Wiley, Chishester, 1990.
12. Golusin, M., Munitlak Ivanovic, O., Bagaric, I., Vranjes, S.: Exploitation of
geothermal energy as a priority of sustainable energetic development in Serbia,
Renewable and sustainable energy review, Vol 14, Issue 2, pg 868-871, 2010.
13. Golusin, M., Tesic, Z., Ostojic, A.: The Analysis of the Renewable Energy
Production Sector in Serbia, Renewable and sustainable energy review, Vol 14,
Issue 5, pg 1477 - 1483, 2010.
14. Golusin, M., Munitlak Ivanovic, O., Teodorovic, N.: The review oh achieved
degree of sustainable development in South Eastern Europe The use of linear
regression method, Renewable and sustainable energy review, (in press), 2010.
15. Higgins, J.M., Vincze, J.W., Strategic Management: Text and Cases, Harcourt
Brace
16. orevi, B., Strategijski menadment, Fakultet za industrijski menadment,
Kruevac, 2005.
17. Izak, A., Kako rijeiti krizu upravljanja, prevod sa engleskog, Globus, Zagreb,
1989.
18. Johanson, G., Scholes. K., Exploring corporate Strategy, Prentice Hall, 1998.
19. Munitlak Ivanovi, O.: Strategijski menadment, Univerzitet Educons, Sremska
Kamenica, 2009.
20. Munitlak Ivanovi, O., Msci., Ph. D. Thesis, Ecological Aspects of Sustainable
Development-international and regional comparation, Faculty of Economics,
Subotica, 2005.
81
21. Muntlak Ivanovi, O., Goluin, M., Strateko koncipiranje odnosa ekonomije i
ekologije, SM 2005; X Internacionalni nauni simpozijum, Zbornik abstrakata,
Ekonomski fakultet Subotica, Subotica 2005.
22. Munitlak Ivanovic, O., Golusin, M., Dodic, S., Dodic, J.: Perspectives of
sustainable development in countries of Southeastern Europe, Renewable and
sustainable energy review, Vol. 13, Issue 8, pg 2179-2200, 2009.
23. Mai, B., Strategijski menadment, Univerzitet Braa Kari; Beograd, 2001.
24. Todorovi, J., uriin, D., Janoevi, S., Strategijski menadment, Ekonomski
fakultet, Beograd, 2003.
25. Todorovi, J., uriin, D., Janoevi, S., Strategijski menadment, Ekonomski
fakultet, Beograd, 2001.
82