August enoa

Prosjak
Luka
BS

BILJEKE TIJEKOM ITANJA

-saznao sam pokraj koje je rijeke mjesto radnje
Tiho tee Sava krajem. Uz nju bijeli se vrbinje.
Voda bije o niske bregove, zajeda se u zemlju,
umi grmljem, strue preko bijelih prudina. S one
strane stere se nisko upavo grmlje borovice, nad
koje se izvija gdjegdje ljeskovima ili islo
nasaenih okresanih vrba, pod kojima su Cigani
iviari razapeli svoje atore(cit.str.11)

-selo se zove Jelenje

Jelenje je blizu grada , Jelenjani zalaze esto u
grad. Ondje im je oblast, ondje sud; no ne nose iz
grada dobrote, ve sramotu(cit.str.11)

-saznao sam poneto o Luki

Luka bijae suh, koturav ovjek, ni velik, ni
malen. Obraz mu je zahiren, kukavan, griljiv, ut,
gospode, kao lis na mali Boi(cit.str.13)

-Luka je kao dijete bio maltretiran

Bijae tup, jadan, ni prekrstiti se nije znao.
Prokleto kopile! to je bilo i sve to je svagdan
uo od bake, a drugoga krtenog stvora nije ni

viao, jer bi ga baka, polazei na nadnicu, ujutro

zatvorila, te je tako amio do mraka. Prokleto
kopile! Oh, da je samo kopile! Jednom se baba
napila i pijana tukla ga. Krv mu se tiskala k srcu.
Boljelo ga je(cit.str.23.)

-saznao sam da se likovi zovu pogrdnim imenima

-Kako se zove, kopilane?
- Luka se zovem(cit.str.27.)

-Mato doziva Andriju

-Andro! Andro! Hodier Amo!
-ta je oe? krenu mladi glavom(cit.str.64.)

-saznao sam o emu je Mikica razmiljao kada mu

je Luka rekao da eli biti poten
Kad je u svojoj komorici sam leao, vrtjelo mu se
kojeta po glavi. Napol bdijui, napol drijemljui,
vidio je kojekakvih udnih slika. Vidio je Luku kao
potena seljaka. Prosjak sjedio je pred svojom
kuom mirno puei. Bijae posve isto odjeven,
poeljan, obrijan i umiven. Lice mu puno peradi,
kuruznjak pun gustih utih klipova, sijena je
previe za sjenik, u pivnici vina za sto pijanih grla,
a iz staje ozivlju se krave. Sad izie Lukina ena
Mara, a Luka ju zagrli(cit.str.79.)

-saznao sam da je Martinu izgorjelo imanje

- Da, da, siromah Martin! Je'l mu mnogo
izgorjelo?
- Kako nije? Kuruza, ito, sijeno, kurunjak,
tala. Ti nisi pri vatri bio(cit.str.113.)

-biraju se nova gospoda

Danas biraju se u gradu gospoda. Jedni hoe, da
ostanu stari, drugi da dou nova
gospoda;(cit.str.126.)

-saznao sam Lukine ciljeve

Vidi, ja nisam prosjak, ja u imati kuu i kuite,
ja u imati sve, ja u ovjek biti, al' ti me pridigni
svojom rukom. (cit.str.133.)

-Luka se bacio u Savu

Ha! Ha! Ha! - nasmija se Luka grohotom,
okrenu se k vodi, rairi ruke i baci se sunovrace u
Savu(cit.str.161.)
-Sava i danas tee
Tiho tee Sava krajem uz vrbinje, gdje su nekad
ciganski atori stajali, i tekui umi tajno i muklo,
tiho tee Sava i ape jo i danas kroz no
pjesmicu o prosjaku Luki, koji je htio postati
ovjekom.(cit.str.169.)

BILJEKE NAKON ITANJA

BIBLIOGRAFSKI PODATCI: Mladost 1967.god.
;Zagreb
DOJAM:Pripovijetka mi nije bila zanimljiva jer ima
puno opisivanja.
VRIJEME RADNJE: Jesen, sredina 19.st.
MJESTO RADNJE: Jelenje, Zagreb, Varoka kua

VRSTA DJELA: Pripovijetka psiholokog karaktera

TEMA: Teak i prevarantski ivot Luke i Jelenjana

KOMPOZICIJA
UVOD Tiho tee Sava krajem. Uz nju bijeli se
vrbinje. Voda bije o niske bregove, zajeda se u
zemlju, umi grmljem, strue preko bijelih
prudina. S one strane stere se nisko upavo
grmlje borovice, nad koje se izvija gdjegdje
ljeskovima ili islo nasaenih okresanih vrba, pod
kojima su Cigani iviari razapeli svoje atore
(cit.str.11)
ZAPLET- Bijae tup, jadan, ni prekrstiti se nije
znao. Prokleto kopile! to je bilo i sve to je
svagdan uo od bake, a drugoga krtenog stvora
nije ni viao, jer bi ga baka, polazei na nadnicu,
ujutro zatvorila, te je tako amio do
mraka.(cit.str.23.)
VRHUNAC- Martin ima lijepe marve, stoji ga
puno, nosi mu puno. Pol svojega dao na marvu, a
marva mu pomae kupovati zemlje! Ah! Kimnu
Ciganka. Razumije li Ciganko? Da on tu marvu
izgubi, izgubio bi mnogo. Ali ukrasti se ne
moe.(cit.str.62.)

RASPLET- Danas biraju se u gradu gospoda.

Jedni hoe, da ostanu stari, drugi da dou nova
gospoda;(cit.str.126.)
KRAJ- Da, to bijae Luka, pravi pravcati Luka,
prije nekoliko ura iv i zdrav,sada mrtav, bez due
na pijesku(cit.str.163.)

LIKOVI: Prosjak Luka Neznanovi, pisar Mikica,

Janko, Martin, Mara, Mato, Andro, Ugarkovi

OSOBINE LIKOVA:
Luka:
1.PSIHOLOKA-pametan Namjeta
izbore,organizira kriminale

2.SOCIOLOKA- drutven drui se s

seljacima

3.ETIKA- lo Manipulira s ljudima kojima je

posudio isproeni novac

4.FIZIKA- Luka bijae suh,koat, ni velik, ni

malen(cit.str.13.)
5.GOVORNA- knjievni jezik Je'l te Mikice,
bijesno pseto ujelo?

STILSKA IZRAAJNA SREDSTVA:

EPITETI: kruna ilova pe, divlji golubovi,
niski bregovi, crveni ovratnjak
METAFORE: Jeste li zato amo doli, da se
pravdamo za kozju bradu?- Jeste li doli ovamo
da se pravdamo o sitniima.
PERIFRAZE: Ljudska kugo! prepotentan,bezobrazan ovjek.
USPOREDBE: Seljak trznu se , kao da si ga
bocnuo, i stane., Sad nagnu i seljak hrlo
stupati, kao da ga tko tjera.
ARHAIZAM: benaSIMBOLI : Alkohol, novac
RETORIKO PITANJE : Je'l te Mikice, bijesno
pseto ujelo?
KONTRAST : Martin Mikica, Andro Luka

OSNOVNA MISAO:
Mislim da je Luka krivo postupio kada je poinio
samoubojstvo.

POUKA: Kako sije tako e i anjeti.

BILJEKE O PISCU: August enoa roen je 14.

studenoga 1838. godine u Zagrebu. U roditeljskom
domu stekao je ljubav prema umjetnosti. Poslje smrti
majke 1848. god., zavrivi u Zagrebu osmi razred,
odlazi u Peuh k roacima, gdje zavrava prvi razred
gimnazije 1850. god. Vraa se u Zagreb gdje maturira
1857. god. u gornjogradskoj gimnaziji, i upisuje se na
Pravoslovnu akademiju. Od poetka listopada 1859.
god. nastavlja pravni studij u Pragu. Tu ostaje do 1865.
godine. Ne poloi na vrijeme odreene spite bio je
prisiljen baviti se urnalistikom, te se vraa u Zagreb i
radi u redakciji Pozor. 1868. godine postaje gradski
biljenik. Iste godine vjena se sa Slavom pl. Itvani.
Postaje ravnatelj hrvatskoga zemaljskog kazalita 1870.
god. Postaje i dramaturg. Njegov prvi roman Zlatarevo
zlato izlazi 1871. god. Dvije godine kasnije, 1873.
godine, postao je gradski senator i naputa kazalite.
Od 1874. godine do smrti ureuje hrvatski knjievni
asopis Vijenac. Umro je 13. prosinca 1881. godine.
Leei bolestan diktirao je Kletvu i rekao je "Nedajte mi

umrjeti, imam jo toliko toga za napisati". Najpoznatija

djela su mu: Seljaka buna, Zlatarevo zlato, Prosjak
Luka, Mladi gospodin, Prijan Lovro, Diogene,
Kanarineva ljubovca, Vjeni id i Zagrebulje.