Operacije zavrne

obrade

Razvrtanje
Razvrtanje

spada u zavrnu finu obradu

otvora, pri emu se skida vrlo mali sloj
materijala pa su dimenzije i geometrijski
oblik otvora dosta toni, s vrlo visokim
stupnjem kvalitete obraene povrine.
Razvrtala s vanjske strane imaju vei
broj reznih otrica (6 do 12).
Optereenja na reznim otricama su
manja nego kod svrdala i proirivala.

Razvrtanje
Razvrtalo se sastoji od radnog dijela, vrata i
drke.
Radni dio razvrtala sastoji se od tri elementa
reznog dijela (1), cilindrinog /kalibrirajueg/
dijela (2) i dijela s obratnim konusom (3).
Kroz duinu reznog dijela postoji
usmjeravajui konus koji pri vrhu ima kut
priblino /2 rad.

Razvrtanje

Rezni dio je najvaniji element radnog dijela zuba.

On vri osnovnu radnju razvrtanja pomou glavnih
reznih otrica, koja zatvaraju s osi razvrtala kut ,
odnosno kut poetnog konusa 2. Kod runih
razvrtala je vrlo malen, a kod strojnih = /12 rad
za obradu elinih materijala, a kod obrade tvrdih
materijala = /6 do /4 rad.
Cilindrini dio slui za kalibriranje otvora i voenje
razvrtala u provrtu. Obrtni konus slui za smanjenje
trenja radnog dijela razvrtala o stijene provrta.
Rezni zubi razvrtala moraju imati pravilno izabran
prednji kut i stranji kut . Ti kutovi biraju se u
ovisnosti o obraivanom materijalu.

Razvrtanje
Razvrtanje je postupak obrade odvajanjem
estica koji se primjenjuje nakon
predbruenja i proirivanja. Dubina rezanja
vrlo je mala pa se odvajaju estice vrlo malih
presjeka. To je zavrna obrada kojom se
postigne kvaliteta IT5 do IT7, a iznimno IT4.
Produktivnost razvrtanja iznosi 95 do 300
mm2/s.

Razvrtanje

Proces rezanja pri razvrtavanju, kojim se postie velika

tonost i kvaliteta obraene povrine, mora se izvoditi uz ove
uvjete:
1. malen kut vrha razvrtala, to uvjetuje malo optereenje na
jedinicu duine otrice.
2. vei broj otrica koje istovremeno rade.
3. male dodatke za obradu, koji pri grubom razvrtanju po
jednoj strani iznose 0,15 do 0,5 mm, a pri finom razvrtanju
0,05 do 0,15 mm.
4. malu debljinu presjeka, to znai da vei utjecaj na proces
rezanja imaju polumjer zaobljenja otrice i trenje na stranjoj
povrini.
5. valjkasti dio razvrtala, ime se osigurava sigurno voenje
alata i kalibriranje provrta u procesu rezanja.
6. veliku krutost sustava alat-obradak u poprenom smjeru
uvjetovanu deformacijama poprenog presjeka obratka i tijela
alata.

Razvrtanje

U praksi postoje razliite vrste razvrtala. Njihova

podjela ovisi o karakteru primjene, obliku obraenog
provrta, obliku privrenja, konstrukciji zuba,
podeavanju za odreeni otvor i vrsti materijala od
kojih se izrauju.
Najee se koriste:
- strojno razvrtalo s Morseovom koninom drkom,
- strojno cilindrino razvrtalo,
- runo razvrtalo s valjanom drkom.

Razvrtanje

Promjer razvrtala d se odreuje prema

dozvoljenom odstupanju provrta koji se
obrauje, veliini irenja provrta, tj. Veliini
skidanja estica i promjeru provrta:
d = d0 + - max,
gdje je:
d najvei promjer razvrtala /kalibrirajui dio
d0 promjer provrta koji se obrauje
- odstupanje provrta
max maksimalan dodatak materijala za
odvajanje estica

Objanjenje oznaka:
- odstupanje provrta koji se obrauje
AB gornje odstupanje promjera razvrtala
CD donje odstupanje promjera razvrtala
N + J pun dodatak za razvrtalo
N dodatak na netonost izrade razvrtala
J dodatak za troenje razvratla
max maksimalna veliina dodatka za obradu
provrta
min minimalna veliina dodatka za obradu
provrta

Geometrija razvrtala

Rezni zubi razvrtala moraju imati pravilno odabrane

kutove, prednji i stranji . Ti kutovi se mjere u ravnini
okomitoj na otricu alata, a biramo ih u ovisnosti o
materijalu obratka i kvaliteti razvrtanja.
Prednji kut
= 0 za finu obradu
= 0,03 do 0,05 rad za grublju obradu
Stranji kut u ovisnosti o promjeru razvrtala
= 0,03 do 0,08 rad
irina faze
f = 0,08 do 0,5 mm

Geometrija razvrtala

Broj zuba razvrtala orijentacijski se moe

odrediti u povienoj tonosti prema sljedeim
jednadbama:
- pri obradi krhkih materijala
z 1,5 d 4

- pri obradi ostalih metala

z 1,5 d 2

Fina obrada postie se poveanjem broja

zuba, ali time raste potrebna snaga

Primjer podjele zuba kod razvrtala s 10 zuba

irina odvojenog sloja

a
Dd

b
sin 2sin
Debljina odvojenog sloja
s
h sz sin sin
z
Povrina poprenog presjeka
sloja materijala koji skida
jedna otrica
Dd s
A1 b h
2 z
Ukupna povrina poprenog
presjeka sloja materijala

Dd
A A1 z
s
2

Honanje - honovanje
Honanje je zavrna obrada koja se obavlja
kombiniranim translatorno-rotacijskim gibanjem
malih brusnih kamena voenih i uvrenih u
odgovarajuim alatnim glavama.
Obino se honuju unutranje cilindrine povrine
(provrti), a rjee vanjske, jer se zavrna vanjska
obrada uspjenije izvodi superfiniem.
Promjeri provrta koji se obrauju kreu se u
granicama 5 do 1100 mm, a prema veliini
promjera bira se i alat. Duljine provrta su vrlo
razliite, a dostiu iznimno i do 20 m.

Honanje - honovanje
Za unutarnje honanje upotrebljavamo posebno
sastavljene glave, koje se konstrukcijom
razlikuju kao horizontalne i vertikalne s
hidraulikim ili mehanikim razmicanjem
brusnih segmenata
Druga podjela moe se napraviti s obzirom na
vrstu glava za honanje koje mogu biti:
- s pominim, elastino upetim brusnim
segmentima,
- s nepominim, vrsto vezanim brusnim
segmentima

Honanje - honovanje
Glavno gibanje pri honanju jest rotacija glave za
honanje s obodnom brzinom vb.
Posmina brzina (translatorna brzina) vs je
gibanje glave gore i dolje, i razmjerno je velika.
Brusni segment ima prema obraenoj povrini
sloeno gibanje koje rezultira istovremenom
rotacijom i translacijom u priblinom odnosu 1,5
do 2 za duge provrte, a 3,5 do 4 za kratke
provrte.

vs vb tan
Posmina brzina

Honanje - honovanje
Honanje je na prvi pogled slino unutarnjem
bruenju. Bitna je razlika od bruenja to to je
brzina glavnog gibanja kod honanja mnogo
manja i segmenti brusa pri honanju nalijeu na
povrinu obrade cijelom svojom povrinom i to
na velikim i jednoliko razdijeljenim pritiskom.
Alati (brusne ploice), njihov broj i dimenzije
ovise o dimenzijama i namjeni glave za
honanje.

Honanje - honovanje

Reimi rada imaju utjecaja na kvalitetu obraene povrine.

Obodne brzine glava za honanje i specifini pritisci brusnih
ploica znatno utjeu na produktivnost pa ih treba birati to
vee.
Uzimaju se sljedee obodne brzine:
- za lijevano eljezo
1 do 1,25 m/s
- za elik
0,75 do 1
m/s
- za aluminj, broncu, mjed 1,16 do 1,5 m/s
Posmina brzina (translatorno-oscilirajua) glave za honanje
vs=0,16 0,5 m/s.
Specifini pritisak brusnih ploica pri grubom honanju p=(4 do
7)10-2 MPa, a pri finom honanju p=(3 do 4)10-2 MPa
Dodaci za obradu iznose od 0,01 do 0,2 mm to ovisi o
promjeru provrta i materijalu predmeta obrade

Superfini

Superfini je oblik zavrne obrade metala, koja

osigurava dobivanje visoke kvalitete povrine na raun
odstranjenja neravnina od prethodne obrade.
Oblik i dimenzije obratka potrebno je dobiti prije
obrade superfiniom.
Superfini se razlikuje od honanja time to se uz
odreeni pritisak osnovnoj translatornoj kretnji vs
dodaju jo male superponirane oscilacije t u okomitom
pravcu na prethodnu obradu, odnosno u smjeru
posmaka.
Razmjerno su to velike frekvencije (3,3 do 35 Hz), pri
emu se ostvaruju duine tih gibanja (ovisno o
postupku i ureaju) od 1 do 10 mm.
Superfini se ubraja u najfiniju obradu povrina
odvajanjem estica

Superfini

Za vrijeme obrade predmet se ne zagrijava pa iz tog razloga

povrina obratka ne mijenja svojstva koja je dobila
prethodnom termikom obardom, kako to biva kod bruenja
U praksi se superfini najvie upotrebljava za najfiniju obradu
vanjskih krunih povrina, razliitih osovina, svornjaka, klipova
motora, malokad za unutarnju obradu krunih povrina.

Superfini
Glavno kretanje je rotacija obratka s obodnom
brzinom v0. Posmina brina vs je uzduna i
paralelna s osi obratka.
Vrh alata izvodi malene oscilacije u smjeru u
kojem se vri posmino kretanje s
frekvencijom f, tako da se posmino kretanje i
njihanje sastavljaju.
Rezultat takve obrade je sinusoidalna krivulja,
koja se u obliku navoja pojavljuje na povrini
obratka

Superfini

Pri sastavljenom superfiniu

(multi-motion), koji je
namijenjen obradi ravnih
povrina, gdje se sastavlja
velik broj gibanja i njihanja,
pri emu se brusni segment
nalazi na glavi, koja se kree
u poprenom smjeru
frekvencijom f, a istovremeno
se okree oko svoje osi
brojem okretaja nb. Osim
toga, njie se frekvencijom f3.
Posebno se okree obradak
brojem okretaja n0 i njie u
jednom ili dva smjera s
frekvencijama f1 i f2. Trag
obrade je vrlo kompliciran, a
obrada je jednakomjerna

Superfini

Kao rezni alat koriste se sitnozrnate brusne ploice, odnosno

brusne turpije najvee praktine irine 30 mm i duljine 40 do
80 mm, koje su gibljivo spojene s draem kako bi se to bolje
prilagodile povrini.
U poetku rada otrice pojedinih
zrna najprije skidaju vrhove s
mikroneravninama na povrinama
obratka. Ta prva faza je brza, jer
je povrina dodira vrlo malena i
prema tome specifini tlak velik.

Superfini

Poslije prve faze povrina dodira se poveava,

proces odvajanja materijala se usporava radi
manjeg specifinog pritiska i istovremenog
zatupljenja alata.
Pri obradi sljedeeg elementa njegove neravnine
otre alat i ciklus se ponavlja
Dalje, izmeu alata i povrine obratka se stvori
tekuinski film, svojevrsni hidrauliki klin koji
osigurava odstranjenje odvojenih estica i hlaenje,
a pritom i sposobnost prekida reznja. Na kraju rada
povrina obratka je ve tako ujednaena da
tekuinski film u potpunosti nosi alat i u daljem radu
ne dolazi do odvajanja materijala.

Superfini
Alat za superfini predstavlja brusni segment
privren na nosau (glavi za superfini).
Brusni segmenti za honanje i superfini u
presjeku izgledaju kao na slici, a prilijepljeni su
u lijeb nosaa alata. Duljinu segmenta za superfini

odabiremo pri obradi jednim

alatom tako da je brusni segment
jednak ili malo vei od obratka. U
najjednostvnijem primjeru
ls=L + A , A=2a
A duljina hoda alata
a amplituda njihanja

Poliranje
Povrine obratka poliraju se da bi se dobile
iste i glatke povrine.
Znai, vanjski izgled je primaran, dok
dimenzije i oblik povrine elemenata koji se
obrauju imaju drugostepeno znaenje pa se i
ne kontroliraju.
Obino se prije poliranja predmeti bruse
elastinim kolutima ili trakama na ijim su
povrinama zalijepljena razliita sredstva za
bruenje.

Poliranje
Predmeti se poliraju mekim sredstvima za
bruenje, koji se takoer nanose na koture i
trake.
Elastini koturi za dekorativno bruenje
(bruenje tvrdim sredstvima koja osiguravaju
poboljanje kvalitete povrine) izrauju se od
drveta, koe, pusta, pamunih ili konih
tkanina i slinog materijala.
Za dekorativno bruenje upotrebljavaju se ovi
materijali: smirak, korund, elektrokorund,
silicijev karbid.
Ta sredstva se lijepe na radne povrine kotura.

Poliranje
Za poliranje osim tvrdih sredstava za bruenje
upotrebljavaju se meka sredstva: vapno, kromoksid, kvarcni prah, eljezni oksid, kreda,
Paste za bruenje i poliranje sastoje se od
sredstava za bruenje i poliranje i veziva s
dodatkom povrinski aktivnih materijala u obliku
ivotinjskih masti, oleinske i stearinske kiseline.
Paste moraju imati odreenu ljepivost da bi se
mogle odrati na radnoj povrini kotura. Njihova
podjela je izvrena prema namjeni na paste za
bruenje i paste za poliranje.

Poliranje
Reimi poliranja ovise o materijalu koji se
obrauje. Koturi se pri radu brzo okreu (obino
su privreni izravno na osovinu
elektromotora), a predmet potiskuje radnik
jednostavno runo prema povrini kotura.
Obodne brzine kotura kod dekorativnog
bruenja i poliranja ovise u prvom redu o
metalu koji se obrauje i kreu se vb=14 do 35
m/s.
Pritisak radnog predmeta na kotur veoma
utjee na rezultat poliranja i kree se u
granicama p=0,2 do 0,5 MPa.

Lepanje - lepovanje

Lepanje je zavrna obrada koja se provodi

slobodnim brusnim zrncima u tekuoj ili tjestastoj
smjesi.
Ovaj postupak omoguuje da se postignu visoke
tonosti oblika i dimenzija (do reda veliine
mikrometra) i visoka kvaliteta povrine ovisno o vrsti
zrna i materijalu obratka.
Pri lepanju materijal s obratka skidaju otra zrna
koja se u tekuini ili mekoj pasti gibaju u uskom
prostoru izmeu povrine obratka i povrine kalupa
na koji nanosimo sredstvo za lepanje.
Zrna se gibaju uz stalno mijenjanje smjera kretanja i
bez prisilnog voenja.

Lepanje

Lepanje prema vrsti rada moemo podijeliti na:

- lepanje za oblikovanje i dotjerivanje povrina
- lepanje za dotjerivanje povrina
Prema nainu izvoenja razlikujemo:
- runo lepanje
- strojno lepanje
- lepanje mlazom, umakanjem i glaenjem
Nepravilno gibanje zrna pri lepanju postignemo tako da
sastavljamo uvijek dva gibanja:
- dvije rotacije za lepanje krunih povrina
- translaciju i rotaciju kod lepanja valjkastih povrina
- dvije translacije ili translaciju i rotaciju ili dvije rotaciju pri
lepanju ravnih povrina.

Lepanje
Pri lepanju ravnih povrina vrlo esto se
gibanje sastavlja od vie komponenti.
Lepanjem za oblikovanje i dotjerivanje
povrina se lako mogu obraivati vanjske i
unutarnje povrine, a mogue je obraivati:
- ravne povrine
- valjkaste povrine
- krune i povrine koje su dio krunih
povrina

Princip i nain lepanja s jednom ploom

Runo lepanje s jednom ploom

Lepanje s dvije ekscentrino rotirajue ploe s

mirujuim ili oscilirajuim kavezom

Lepanje

Lepanje za dotjerivanje povrina bez

obzira na rezultat u tonosti oblika i
dimenzija, nego samo s tenjom da se
pobolja kvaliteta povrine, moe biti:
- lepanje mlazom mase
- umakanje u pokretnu masu
- glaanje polirnim ploama

Lepanje umakanjem
Lepanje mlazom

Lepanje glaanjem - poliranjem

Lepanje

Alati za lepanje su u osnovi nositelji sredstva za

lepanje. U tu svrhu primjenjuju se kalupi od metala,
stakla i vezivnog sredstva za bruenje.
Materijal nosaa (kalupa) mora biti meki od
materijala obratka. Pri obradi lepanjem nosa mora
izvoditi na povrinu predmeta neki pritisak pa se
pritom pojedina zrna sredstva za lepanje spreaju u
povrine nosaa i obratka.
Ako je materijal nosaa meki, vie e se pojedinih
zrna zalijepiti na nosa nego za obradak pa se pri
tome odvaja vie materijala s povrina obratka.
Nosai (kalupi) za lepanje izraeni su od razliitih
metala, najee od sivog lijeva perlitne strukture
tvrdoe HB 140 do 200.

Lepanje
Za lepanje se najvie upotrebljavaju
sitnozrnata sredstva za bruenje, materijali u
obliku praha i pasti. Ta sredstva se mijeaju s
uljem, petrolejem, mau.
Kao sredstva za lepanje se najee koriste
karbokorund, umjetni i prirodni korund,
dijamantna praina, borni karbid, eljezni
oksid, kromov oksid, kalcijev oksid.

Lepanje
Reim rada lepanja ini zapravo brzina
nosaa, a ona ovisi o karakteru lepanja.
Radna brzina nosaa kalupa uzima se prema
traenoj kvaliteti obraene povrine.
Kod lepanja vrijedi naelo da se za najfiniji
uinak uzimaju najmanje brzine, a za grube
vee brzine.
Razlog ovome je to je sredstvo za lepanje
rahlo, a za ostale postupke je vrsto.

Lepanje
Radna brzina se kree u granicama 0,08 5
m/s za vrlo finu i finu obradu, a za grubu
obradu 4,16 6,66 m/s.
Pripadajui radni pritisci su 0,29-0,78 bar za
fine i vrlo fine obrade, a 0,78 1,18 bar za
grubu obradu.
Dodatak za lepanje iznosi 0,01 0,02 mm.
Za lepanje kao i druge postupke zavrne
obrade kao sredstva za hlaenje i
podmazivanje se najee rabe petrolej, laka
mineralna ulja, sapunice, te mjeavine lakih
ulja, petroleja (i ponekad vode)