Joe Haldeman Vjeni rat

Uvod

Pitajte bilo kojeg pisca znanstvene fantastike: kako je mogue

opisivati na svijet prikazujui svjetove izvanzemaljaca? Jer ako nam
pria ne govori nita o naim ivotima, zato bi nam bila zanimljiva?
A ako elite priati prie o naim ivotima, zato to jednostavno ne
uradite? Koje su prednosti obradbe svijeta otuujuim medijem
anra?
Preciznije: ako elite ispriati ratnu priu, zato ne ispriati priu o
pravom ratu? to se dobije izmjetanjem parametara prie u
meuzvjezdani prostor? Opasnosti su oite takvim se postupkom
gubi intenzitet stvarnog iskustva na raun eskapizma fantastike. Koje
su prednosti?
Na to se moe odgovoriti isticanjem primjera Vjenog rata (1974.)
Joea Haldemana: jedinstvena pria futuristikog svemirskog sukoba
koja je ujedno i jedan od kljunih romana sedamdesetih godina o
Vijetnamskom ratu. Haldeman, koji je bio u Vijetnamu, mogao je
jednostavno napisati konvencionalan roman temeljen na svom
iskustvu. Bi li taj roman zbog izravnog dodira sa svojim predlokom
bio neposredniji, prodorniji, bolji? Ne bih rekao.
Poanta je u tome to je znanstvena fantastika u svojoj biti
metaforika knjievnost, koja tei predoavanju svijeta tako da ga ne
oponaa. Metafora je, naravno, sastavni dio svake umjetnosti; ili
metafore u sreditu Haldemanove SF ratne prie izraajnije su i
trajnije od onih bljeih koje esto susreemo u prozi koja je vie
realistika. Za primjer uzmimo nekoliko boljih i poznatijih filmova o
Vijetnamu: sredinja metafora Oscarom nagraenog Lovca na jelene
(1978.) Michaela Cimina u biti govori da je rat poput igre ruskog
ruleta; Apokalipsa danas (1979.) Francisa Forda Coppole s druge
strane, i vie u karakteristinom duhu ezdesetih, govori da je rat u
biti lo trip, narkotika halucinacija pakla. U oba sluaja moemo
vidjeti potvrdu ideje, premda se u prvom primjeru metafora
ograniava na tumaenje rata hazardnom igrom ivota i smrti, a
drugi drsko suava iskustvo do svojevrsnog kontrakulturnog
preputanja uicima. Haldeman zna bolje od toga.
Sredinja zamisao koja tako sjajno razjanjava Vjeni rat utemeljena
je na pravoj znanosti, poglavito na, vremenskoj dilataciji koja prati
meuzvjezdana putovanja. To ne samo da produljuje trajanje sukoba
toliko da je naslov tek djelomino hiperbola; to znai da pojedinci koji
putuju od bitke do bitke stare puno sporije od stanovnitva koje
ostaje kod kue.
Haldeman u svom uvodu iz 1997. sarkastino biljei da su datumi u
knjizi sada pomalo smijeni; veini je ljudi jasno da nismo zapoeli
meuzvjezdani rat 1996. godine, no dodaje ono to bi trebalo biti
jasno, da je izvorno stavio radnju u tu godinu tako da bi bilo
mogue, jedva, da su asnici i podasnici veterani Vijetnama Radi
se o Vijetnamu, dodaje on, jer to je rat u kojemu je autor
sudjelovao.

Moda je neto suprotno intuitivnome u vezi ovoga jer o

Vijetnamskom ratu obino razmiljamo kao sparnom,
klaustrofobinom i intenzivnom, kao konfliktu u dungli gdje se
masivno naoruana globalna velesila sukobila s malim, primitivnim
seoskim snagama. Nita od toga nee biti preslikano u Haldemanov
rat u budunosti: njegovi izvanzemaljski neprijatelji Tauranci nisu
nita manje napredni, a moglo bi se ak rei da su tehnoloki i
napredniji od Zemlje. Na mjestu vruine tropske jugoistone Azije,
Haldeman portretira niz bojnih polja i izboina zavijenih u ekstremnu
hladnou svemira njegov vjet i iv doticaj sa stvarnou dalekog
svemira jedna je od stvari koje ovu knjigu ine tako snanom.
Meutim, kao i sa snovima, logika reprezentacije se esto pojavljuje
u inverziji. Vjeni rat bez sumnje jest o Vijetnamu. Na odreeni
nain, ovo je ograniavajua istina. Jedno od otkria na samom kraju
je da su Tauranci vrsta koja ne poima individualnost, svijest roja
sainjena od milijardi klonova. Kao opis komunistikih
Sjevernovijetnamaca, to pomalo smrdi na paranoidnu karikaturu u
McCarthyjevoj maniri premda je Haldeman prelukav autor da bi
trgovao pukim ideolokim stereotipima (do kraja knjige i ljudi e
evoluirati u kvazi-komunistiku svijest roja koja ivi besklasno, bez
novca i gospodarstva).
No ipak, Haldeman e kroz einsteinovsko irenje vremena postii
najtrajnije uinke. Jedna od stvari koju ovaj roman postie,
fokusiranije i intenzivnije od realistinog romana, jest da izraava na
koji nain sluenje u vojsci otuuje vojnika od obinog civilnog
drutva. Koliko god sjajne scene bitaka bile, ovo je ustvari roman o
povratku u normalan ivot nakon uzbuenja i trauma na bojitu i
otkriu da ste i sami postali tuinac. Haldemanu je jasno da, ako eli
ispriati priu o ratu, mora pronai nain na koji e artikulirati bezdan
otuenja, dubinu stranog i izmjetenog. A znanstvena fantastika kao
medij to omoguuje bolje od bilo ega drugog.
Adam Roberts
Autorova biljeka
Ovo je konana verzija Vjenog rata. Postoje dvije druge verzije, a
moji izdavai bili su dovoljno ljubazni da mi dopuste da ovdje
pojasnim stvari.
Knjiga koju drite u ruci onakva je kakva je izvorno napisana. Ali ima
prilino kompliciranu povijest.
S obzirom na to da je knjiga kasnije dobila nagrade Hugo i Nebula, te
nagrade za najbolji roman u drugim zemljama, zanimljivo je kako je
Vjeni rat bilo teko objaviti onda, u ranim sedamdesetima. Odbilo
ga je sedamnaest izdavaa prije nego to je St. Martins Press odluio
riskirati. Prilino dobra knjiga, bila je uobiajena reakcija, ali nitko
ne eli itati znanstveno-fantastiki roman o Vijetnamu. Dvadeset
pet godina kasnije, veina mladih itatelja ni ne vidi poveznice

izmeu Vjenog rata i onog naizgled beskonanog u koji smo bili

ukljueni u to vrijeme, i to je okej. Radi se o Vijetnamu, jer to je rat u
kojemu je autor sudjelovao. No knjiga uglavnom govori o ratu, o
vojnicima, i o razlozima zbog kojih mislimo da ih trebamo.
Dok su knjigu odbijali svi ti izdavai, bila je takoer postepeno
objavljivana u nastavcima u asopisu Analog. Urednik Ben Bova silno
je pomogao, ne samo svojim ureivanjem, nego i time to je
omoguio da stvar uope postoji! Dao joj je istaknuto mjesto u
asopisu i njegovo je prihvaanje romana takoer privuklo pozornost
St. Martins Pressa, koji je riskirao s tvrdim uvezom, premda u to
vrijeme nisu objavljivali znanstvenu fantastiku za odrasle.
No Ben je odbio sredinji dio, novelu zvanu Nikad se ne moe
vratiti. Svidjelo mu se kako je napisana, rekao je, ali smatrao je da
je previe depresivna za itatelje. Napisao sam pozitivniju priu, a
Nikad se ne moe vratiti stavio u ladicu; na kraju ju je Ted White
objavio u asopisu Amazing, kao zavrni dio Vjenog rata.
Do dana dananjeg nije mi jasno zato nisam vratio izvorni sredinji
dio nakon to je knjiga prihvaena za objavljivanje. Moda nisam
vjerovao vlastitom ukusu, ili si jednostavno nisam htio komplicirati
ivot. Ali ta prva verzija knjige zapravo je verzija Analoga uz, kako to
kau u Hollywoodu, vie odraslih situacija i rijei
Meki uvez te verzije nastavio se tiskati sljedeih esnaest godina.
Onda sam 1991. dobio priliku vratiti svoju izvornu verziju. Datumi u
knjizi sad su pomalo smijeni; veini je ljudi jasno da nismo zapoeli
meuzvjezdani rat 1996. godine. Izvorno sam stavio radnju u tu
godinu tako da bi bilo mogue, jedva, da su asnici i podasnici
veterani Vijetnama, pa smo to odluili ostaviti, unato oitom
anakronizmu. Razmiljajte o tome kao o paralelnom svemiru.
Ali moda je taj onaj pravi, a mi smo u snu.
Joe Haldeman
Cambridge, Massachusetts

VOJNIK
MANDELLA

Veeras emo vam pokazati osam tihih naina kako ubiti ovjeka.
Lik koji je to rekao bio je narednik koji nije izgledao ni pet godina
starije od mene. Dakle, ako je ikad i ubio ovjeka u borbi, tiho ili kako
god, uinio je to dok je bio dojene.
Ve sam znao osamdeset naina na koje se mogu ubijati ljudi, ali
veina je bila prilino buna. Uspravio sam se u stolici, poprimio
izgled pristojne zainteresiranosti, i zaspao otvorenih oiju. Kao i
skoro svi ostali. Nauili smo da nikada ne zakazuju nita vano za
ova predavanja nakon veere.
Probudio me projektor i pogledao sam kratki film koji je prikazivao
osam tihih naina. Nekima od glumaca su zasigurno isprali mozak,
jer su stvarno bili ubijeni.
Nakon filma jedna je djevojka u prvom redu podigla ruku. Narednik
joj je kimnuo a ona je ustala kako bi se pokazala ostalima. Nije
izgledala loe, ali bila je malo jaa u vratu i ramenima. Svi postanu
takvi nakon to nekoliko mjeseci nose uokolo teki ruksak.
Gospodine morali smo se naredniku obraati s gospodine dok
ne zavrimo obuku veina tih metoda, stvarno, izgledale su...
pomalo blesavo.
Na primjer?
Na primjer ubiti ovjeka udarcem u bubrege, alatkom za
ukopavanje. Mislim, kada ete zapravo imali samo alat za
ukopavanje, a ne pitolj ili no? I zato ga ne bismo jednostavno
tresnuti time po glavi?
Zato to moda ima ljem, razborito je odgovorio.
Osim toga, Tauranci vjerojatno i nemaju bubrege!
Slegnuo je ramenima. Vjerojatno nemaju . To je bilo 1997. i nitko
jo nije ni vidio Taurance; nije pronaen ni komadi Tauranaca vei
od sprenog kromosoma. No njihova je fiziologija slina naoj, i
moramo pretpostavili da su sloeni na slian nain. Moraju imati
slabosti, ranjive toke. Vi morate doznati gdje se one nalaze.
To je vana stvar. Pokazao je prstom prema ekranu. Onih osmero
robijaa smaknuto je za vae dobro, jer vi morate otkriti kako se
ubijaju Tauranci, i morate biti u stanju to uiniti, bez obzira na to
imate li megavatski laser ili rapicu za nokte.
Sjela je natrag, ne djelujui previe uvjereno.
Ima li jo pitanja? Nitko nije dizao ruku.
OK. Po-zor! Ustali smo s naporom, a on nas je gledao s
iekivanjem.
Jebite se, gospodine, zauo se uobiajeni umorni amor.
Glasnije!
JEBITE SE, GOSPODINE! Jedna od slabijih ideja vojske za podizanje

morala.
Tako je ve bolje. Ne zaboravite, sutra su vojne vjebe prije svitanja.
Klopa u 3:30, prva prozivka u 4:00. Svi koji e biti u krevetu iza 3:40
dobit e jedan udarac po piksi. Otpust.
Zakopao sam kombinezon i preko snijega preao do salona na
alicu soje i doint. Uvijek sam mogao izdrati uz pet ili est sati sna,
a ovo je bilo jedino vrijeme kada sam mogao biti nasamo, nakratko
izvan vojske. Gledao sam vijesti nekoliko minuta. Jo je jedan brod
zaglavio, tamo pokraj Aldebaranskog sektora.
Bilo je to prije etiri godine. Skupljali su flotu za odmazdu, ali trebat
e im jo etiri godine da stignu tamo. Dotad e Tauranci zauzeti sve
portalne planete i uvrstiti se na njima.
U kvartiru svi su bili u krevetu, a glavna su svjetla bila ugaena.
Cijela je satnija bila bezvoljna jo otkad smo se vratili s dvotjedne
lunarne obuke. Odbacio sam odjeu u pretinac, provjerio raspored, i
otkrio da sam na leaju 31. Dovraga, ba ispod grijalice.
Uvukao sam se iza zastora to sam tie mogao, kako ne bih probudio
osobu do sebe. Nisam uspio vidjeti tko je to, a nije me ni bilo briga.
Zavukao sam se pod pokriva.
Kasni, Mandella, zaulo se kroz zijev. Bila je to Rogersova.
Oprosti to sam te probudio, proaputao sam.
Mnemafrke. Privinula se uza me i zagrlila me s lea. Bila je topla i
relativno meka. Potapao sam je po boku na nain za koji sam se
nadao da je bratski. Laku no, Rogersova.
No, Pastue. Uzvratila je gestu mnogo izravnije.
Zato ovjek uvijek dobije umorne kad je spreman, a pohotne kad je
umoran? Pokorio sam se neizbjenome.
2
Ma dobro, idemo unijeti neto vrajeg ara u to! Ekipa s gredom!
Miite to miite guzice!
Topla fronta stigla je oko ponoi i snijeg je zamijenila susnjeica.
Greda od permaplasta teila je oko 250 kilograma i bila je prava
nona mora za rukovanje, ak i kad nije bila prekrivena ledom. Bilo
nas je etvero, po dvoje na svakom kraju; promrzlih prstiju nosili smo
plastine nosae. Rogersova mi je bila partner.
elik! viknuo je lik iza mene, to je znailo da vie ne moe drati.
Nije bilo od elika, ali je bilo dovoljno teko da ti smrska stopalo. Svi
smo pustili i odskoili. Bljuzga i blato poprskali su nas od glave do
pete.
Kvragu, Petrove, rekla je Rogersova, zato se nisi prijavio u Crveni
kri, ili neto slino? Ova jebena stvar nije toliko jebeno teka.
Veina je djevojaka bila malo blaa u nainu izraavanja.
Ma jebo vas, pokrenite se, gredai ekipa sa smolom! Za njima! Za
njima!
Dvoje naih smolaa pritralo je, maui kantama. Idemo, Mandella.
Smrzavaju mi se muda.

Meni isto, rekla je djevojka vie po dojmu.

Jedan dva dii! Ponovno smo podigli tu stvar i oteturali prema
mostu. Oko tri etvrtine mosta bilo je dovreno. inilo se da e nas
drugi vod pobijediti. Inae me ne bi bilo briga, ali vod koji prvi izgradi
svoj most, moe natrag u bazu. Ostalima slijedi jo est kilometara
blata, i nimalo odmora prije jela.
Uglavili smo gredu na mjesto, zveknula je kako treba kad smo je
ispustili, i namjestili smo nosive zatege koji su je drali kao potpornji.
enska iz ekipe smolara poela je lijevati ljepilo na gredu jo i prije
no to smo je stigli uvrstiti. Njezin je partner ekao gredu na drugoj
strani. Ekipa za poploavanje ekala je u podnoju mosta, a svatko je
od njih kao kiobran iznad glave drao komad lakog, kompresiranog
permaplasta. Bili su suhi i isti. Upitao sam se naglas to su oni
uinili kako bi to zasluili, a Rogersova je predloila nekoliko slikovitih
ali malo vjerojatnih mogunosti.
Vraali smo se natrag kako bismo stali pokraj sljedee grede, kad je
voa vjebe (zvao se Dougelstein, ali mi smo ga zvali Madobro)
zapuhao u zvidaljku i zaurlao, Madobro, vojnici, deki i curice,
deset minuta. Popuite ako ih imate. Posegnuo je u dep i ukljuio
komandu za grijanje naih kombinezona.
Rogersova i ja sjeli smo na svoj kraj grede, a ja sam izvadio kutiju s
travom. Imao sam mnogo dointova, ali nismo ih smjeli puiti do
nakon veere. Jedini duhan koji sam imao bio je ostatak cigare dug
oko sedam centimetara. Zapalio sam ga sa suprotne strane; nakon
prvih par dimova nije bio tako lo. Rogersova je povukla dim tek
toliko da ne ispadne usiljena, ali je iskrivila lice i vratila mi ga.
Jesi li studirao kad su te unovaili? pitala je.
Da. Upravo sam diplomirao fiziku. Namjeravao sam poloiti za
nastavnika.
Kimnula je ozbiljno. Ja sam studirala biologiju...
Logino. Sad mi slijedi pregrt patetike. Koliko dugo?
est godina, diplomirala sam i poloila struni ispit. izmom je
zagrebla po tlu, pravei brazde od blata i bljuzgavice, koji su bili
gusti poput smrznutog mlijeka. Za koji se kurac ovo moralo
dogoditi?
Slegnuo sam ramenima. Ovo nije ni zahtijevalo odgovor, barem ne
onakav kakav su nam stalno davali u ISUN-u. Intelektualna i stvarna
elita planeta na braniku ovjeanstva od tauranske prijetnje.
Pizdarije. Sve je to samo jedan veliki eksperiment. Da vide moemo li
navesti Taurance na borbu na tlu.
Madobro je puhnuo u zvidaljku dvije minute prerano, kao to je i bilo
za oekivati, no Rogersova, ja i jo dvoje gredaa smo ostali sjediti
jo minutu, dok su smolari i poploavai dovravali pokrivanje nae
grede. Ubrzo je postalo hladno, dok smo tako sjedili s iskljuenim
grijanjem u odijelima, ali namjerno smo ostali neaktivni.
Stvarno nije bilo nikakvog smisla to moramo vjebati po hladnoi.
Tipina vojna maloumna logika. Naravno, bit e hladno tamo gdje

idemo, ali ne toliko da e padati snijeg ili da emo se smrzavati.

Gotovo u pravilu, temperature na portalnim planetima stupanj su ili
dva iznad apsolutne nule jer uruene zvijezde (kolapsari) ne sjaje
a ako biste osjetili hladnou, to bi znailo da ste sigurno mrtvi.
Prije dvanaest godina, kad mi je bilo deset, otkriven je kolapsarski
skok. Samo dovoljnom brzinom hitnete nekakav objekt u uruenu
zvijezdu, a on se eto pojavi u nekom drugom dijelu galaksije. Nije
dugo trebalo kako bi se ustanovila jednadba uz pomo koje se
moglo predvidjeti gdje e se objekt pojaviti; on putuje du iste
linije (zapravo ajntajnovske geodezinosti) koju bi pratio da se na
njegovom putu nije nala uruena zvijezda dok ne doe do polja
drugog kolapsara, gdje bi se objekt ponovno pojavio, odbaen istom
brzinom koju je imao dok se pribliavao prvom kolapsaru. Vrijeme
putovanja izmeu dvaju kolapsara ravno nuli.
Dalo je to prilino puno posla matematiarima i fiziarima, koji su
morali iznova definirati istodobnost, potom sruiti opu teoriju
relativnosti i iznova je izgraditi. A politiare je to jako usreilo, jer sad
su mogli slati brodove pune kolonista na Formalhaut za manje novca
no to je prije trebalo za slanje nekoliko ljudi na Mjesec. Bilo je
mnogo ljudi koje su politiari vie voljeli vidjeti na Formalhautu, kako
sudjeluju u velianstvenoj pustolovini, a ne da stvaraju probleme kod
kue.
Brodove su uvijek pratile automatizirane sonde na udaljenosti od
nekoliko milijuna kilometara. Znali smo za portalne planete, malene
podrtine koje su se vrtjele oko uruenih zvijezda; svrha sondi bila je
da se vrate i obavijeste nas u sluaju da se brod zabio u portalni
planet brzinom od 0,999 brzine svjetlosti.
Takva se katastrofa nikad nije dogodila, no jednog dana sonda se
dovukla natrag sama. Analizom podataka sa sonde ustanovljeno je
da je brod pratila, a potom i unitila neka druga letjelica. To se
dogodilo u blizini Aldebarana, u zvijeu Taurusa, Bika, ali budui da
je pomalo nezgodno izgovoriti Aldebarijanci, neprijatelji su nazvani
Taurancima.
Otada su brodovi kolonizatora na putu bili zatieni naoruanom
straom. esto je naoruana straa putovala sama, i naposljetku se
naziv Kolonizacijska grupa skratio u ISUN, Istraivake snage
Ujedinjenih naroda. S naglaskom na onome snage.
A onda je neki bistar momak u Opoj skuptini odluio da bismo
trebali oformiti pjeadijske snage koje bi trebale uvati portalne
planete najbliih uruenih zvijezda. To je dovelo do Zakona o
novaenju elite 1996., i do najelitnije unovaene vojske u povijesti
ratovanja.
I eto nas tako, pedeset mukaraca i pedeset ena, s kvocijentima
inteligencije preko 150, elitistiki vuemo svoja neobino zdrava i
snana tijela kroz blato i bljuzgavicu sredinjeg Missourija,
razmiljamo o korisnosti naih vjetina mostogradnje na svjetovima
na kojima je jedina tekua tvar pokoji ustajali bazen tekueg helija.

3
Otprilike mjesec dana kasnije, otili smo na svoju zavrnu vjebu
obuke, manevre na planetu Charon. Iako se pribliavao perihelu,
planet je jo uvijek bio vie nego dvostruko udaljeniji od Sunca u
odnosu na Pluton.
Transportni vojni brod bio je preureeni stoni vagon, napravljen za
prijevoz dvije stotine kolonista i odabranog grmlja i zvijeri. No
nemojte misliti da je bilo prostrano samo zato to nas je bilo duplo
manje od predvienog. Vei dio vika prostora zauzelo je dodatno
pogonsko gorivo i artiljerija.
Cijelo putovanje trajalo je tri tjedna, pola puta s ubrzanjem na 2G, i
usporavanjem tijekom druge polovice. Naa najvea brzina, s kojom
smo projurili pokraj Plutonove orbite, iznosila je oko dvadesetine
brzine svjetlosti ipak nedovoljno da bi se osjetila kompliciranost
teorije relativnosti.
Tri tjedna noenja otprilike dvostruko vee teine od normalnog...
nije ba uivancija. Oprezno smo odraivali neke vjebe tri puta
dnevno i, to smo vie mogli, ostajali u vodoravnom poloaju.
Svejedno, bilo je nekoliko lomova kostiju i gadnih iaenja. Mukarci
su morali nositi posebne potpornje da im se genitalije ne bi prosule
po podu. Bilo je gotovo nemogue spavati; none more o guenju i
gnjeenju, opetovano okretanje na drugu stranu da bi se sprijeilo
nakupljanje krvi i da ne bismo dobili modrice od kreveta. Jedna je
djevojka bila toliko malaksala da je gotovo prespavala kad joj se
rebro probilo kroz kou.
Bio sam u svemiru ve nekoliko puta, tako da sam osjetio samo
olakanje kada smo prestali usporavati i preli u slobodan pad. Ali
neki nikada nisu bili u svemiru, osim na vjebama na Mjesecu, pa su
podlegli iznenadnom napadu vrtoglavice i dezorijentiranosti. Mi ostali
poistili smo za njima, lebdei kroz prostorije sa spuvama i
spravama za usisavanje kojima smo uvlaili kuglice djelomino
probavljenog koncentrata, visokoproteinskog, s malo taloga, okusa
govedine (soja).
Imali smo dobar pogled na Charon dok smo se sputali iz orbite.
Premda se tu ba i nije imalo to vidjeti. Bila je to samo mutna,
sivobijela kugla s nekoliko mrlja. Sletjeli smo dvjestotinjak metara od
baze. Pojavio se gusjeniar sa stlaenim zranim komorama i spojio
se s trajektom, pa nismo morali oblaiti odijela. Odzveketali smo i
odkripali do glavne zgrade, bezobline kutije od sivkaste plastike.
Iznutra, zidovi su bili iste sumorne boje. Ostatak skupine sjedio je za
stolovima, avrljajui. Pokraj Freelanda bilo je slobodno mjesto.
Jeff osjea li se bolje? I dalje je izgledao pomalo blijedo.
Da su bogovi namijenili ovjeku da preivi slobodan pad, napravili bi
mu glasnice od lijevanog eljeza. Teko je uzdahnuo. Malo mi je
bolje. Umirem za dimom.
Da.

ini se da si ti to dobro podnio. Iao si u kolu, zar ne?

Da, diplomirao sam na varenju u vakuumu. Tri tjedna u Zemljinoj
orbiti. Sjeo sam i posegnuo za svojim paketiem trave, po tisuiti
put. Jo uvijek ga nije bilo tamo. Jedinica za ouvanje ivota nije se
htjela nositi s nikotinom i THC-om.
I sama je obuka bila dovoljno grozna, gunao je Jeff, ali ovo
sranje...
Po-zor! Ustali smo na traljav nain, po dvoje i troje. Vrata su se
otvorila i uao je vii bojnik. Malo sam se ukoio. Bio je najvie
rangirani asnik kojega sam ikad vidio. Na kombinezonu je imao
zaiven red odlija, ukljuujui grimiznu traku koja je znaila da je bio
ranjen u borbi, ratujui u staroj amerikoj vojsci. Mora da se radilo o
onoj stvari u Indokini, ali to je propalo prije nego to sam se ja rodio.
Nije izgledao tako staro.
Sjednite, sjednite. Dao je znak rukom, tapkajui. Onda je stavio
ruke na bokove i promotrio satniju uz blagi osmijeh na licu.
Dobrodoli na Charon. Odabrali ste divan dan za slijetanje,
temperatura vani je osam cijelih petnaest stupnjeva iznad apsolutne
nule. Oekujemo male promjene u sljedea dva stoljea ili tu
negdje. Neki su se nasmijali kiselo.
Najbolje da se nauivate tropske klime ovdje u bazi Miami, uivajte
dok moete. Ovdje smo u sreditu sunane strane, a veina vae
obuke odvijat e se na tamnoj strani. Tamo temperatura ostaje na
ledenih dva cijelih nula osam.
Takoer, svu obuku koju ste dobili na Zemlji i Mjesecu mogli biste
smatrati tek osnovnim vjebama, osmiljenim da dobijete pristojne
izglede da preivite Charon. Ovdje ete morati proi cijeli repertoar:
alati, oruja, manevri. I otkrit ete da na ovim temperaturama alati
ne rade onako kako bi trebali, oruja nee pucati. A ljudi se kreu j-ak-o oprezno.
Prouio je spis na tabli koji je drao u ruci. Trenutno vas ima
etrdeset devet ena i etrdeset osam mukaraca. Dvoje mrtvih na
Zemlji, jedan psihijatrijski otpust. Nakon to sam proitao nacrt
vaeg programa obuke, iskreno sam iznenaen to vas se tako puno
probilo.
Ali mogli biste takoer znati da neu biti nezadovoljan ako vas i
samo pedeset, polovica, zavri ovu finalnu fazu. A jedini nain da ne
zavrite je da umrete. Ovdje. Jedini nain da se bilo tko vrati na
Zemlju, ukljuujui mene, je da odslui svoje u borbi.
Svoju obuku dovrit ete za mjesec dana. Odavde idete do kolapsara
Stargate, udaljenog dvije svjetlosne godine. Boravit ete u naseobini
na Stargateu 1, najveem portalnom planetu, dok vam ne stigne
zamjena. Nadajmo se da to nee potrajati dulje od mjesec dana;
sljedea grupa treba stii ovamo im vi odete.
Kada napustite Stargate, otii ete na neki strateki vaan kolapsar,
tamo uspostaviti vojnu bazu i boriti se s neprijateljima, ako napadnu.
Inae, odravat ete bazu dok ne dobijete daljnje naredbe.

U posljednja dva tjedna vae obuke zadatak e vam biti izgradnja

iste takve baze, na tamnoj strani. Tamo ete biti potpuno izolirani od
baze Miami: bez komunikacije, bez medicinske pomoi, bez dodatne
opskrbe. Neto prije nego to vam isteknu dva tjedna, vae
obrambeno postrojenje bit e procijenjeno napadom navoenih
bespilotnih letjelica. One e biti naoruane.
Potroili su svu tu lovu na nas samo kao bi nas ubili za vrijeme
obuke?
Svi su lanovi stalnog osoblja ovdje na Charonu ratni veterani.
Dakle, svi imamo etrdeset do pedeset godina. Ali mislim da
moemo drati korak s vama. Dvojica od nas bit e stalno s vama, i
otpratit e vas barem do Stargatea. Oni su kapetan Sherman Stott,
zapovjednik satnije, i narednik Octavio Cortez, va neposredni
nadreeni. Gospodo?
Dvojica mukaraca iz prvog reda polako su ustali i okrenuli se prema
nama. Kapetan Stott bio je neto nii od bojnika, ali iz iste stijene
isklesan: vrsto i glatko lice poput porculana, cinini poluosmijeh, s
bradom koja je, precizno podrezana na centimetar, uokvirivala iroku
eljust, izgledao je kao da mu je najvie trideset. O boku je nosio
veliki pitolj poput onih na barut.
Narednik Cortez bio je druga pria, horor pria. Glava mu je bila
obrijana i krivog oblika, ravna na jednom dijelu gdje je oito velik
komad lubanje bio izvaen. Lice mu je bilo vrlo mrano i
ispresijecano borama i oiljcima. Nedostajalo mu je pola lijevoga
uha, a oi su mu bile izraajne kao dugmad na stroju. Imao je
kombinaciju brkova i brade koja je izgledala kao da mu tanka bijela
gusjenica krui oko usta. Na bilo kome drugome njegov bi osmjeh
djearca mogao izgledati ugodno, no on je bio otprilike najrunije i
najgadnije bie koje sam ikad vidio. Ipak, kad mu ne biste gledali
glavu i kad biste samo promatrali donjih metar osamdeset ili tu
negdje, mogao bi pozirati kao reklama za body-building toplice s
natpisom poslije. Ni Stott, a ni Cortez, nisu nosili nikakva odlija.
Cortez je imao maleni depni laser objeen u magnetskom
spremniku, postrance, pod lijevim pazuhom. Imao je drvene drke
koje su bile glatko izlizane.
Sad, prije nego to vas prepustim na milost i nemilost ovoj gospodi,
dopustite mi da vas ponovno upozorim:
Prije dva mjeseca nije bilo ive due na ovome planetu, samo neto
opreme preostale od ekspedicije iz 1991. Radna snaga od etrdeset
pet ljudi mjesec dana se muila da podigne ovu bazu. Dvadeset
etvorica od njih, vie od polovice, umrli su pri izgradnji. Ovo je
najopasniji planet na kojemu su ljudi ikad pokuavali ivjeti, ali
mjesta na koja ete vi ii bit e upravo ovako loa, pa i jo gora. Za
vas posebno odabrana jedinica pokuat e vas zatititi u sljedeih
mjesec dana. Sluajte ih... i slijedite njihov primjer; svi su oni ovdje
preivjeli puno due nego to ete vi morati. Kapetane? Kapetan je
ustao dok je bojnik izlazio iz prostorije.

Po-zor! Posljednji slog odjeknuo je poput eksplozije i svi smo naglo

skoili na noge.
E ovo u rei samo jednom, zato vam je bolje da me sluate,
progunao je. Mi smo ovdje u borbenoj pripravnosti, a u borbenoj
pripravnosti samo je jedna kazna za neposluh i nepokornost.
Potegnuo je pitolj s boka i primio ga za cijev, kao palicu. Ovo je
vojni model automatskog pitolja iz 1911., kalibra 0,45, i to je
primitivno ali uinkovito oruje. Naredniku i meni doputeno je da
koristimo oruje da ubijamo, kako bismo osigurali disciplinu. Nemojte
nas tjerati da to inimo, jer hoemo . Hoemo. Vratio je pitolj.
kljocaj futrole glasno je odjeknuo u mrtvoj tiini.
Narednik Cortez i ja zajedno smo ubili vie ljudi nego to ih sjedi u
ovoj prostoriji. Obojica smo se borili u Vijetnamu na amerikoj strani i
obojica smo se pridruili Meunarodnoj gardi Ujedinjenih naroda prije
vie od deset godina. Privremeno sam prestao biti bojnikom kako bih
imao ast zapovijedati ovom satnijom, a prvi narednik Cortez prestao
je biti pod-bojnikom, zato to smo obojica vojnici za borbu, a ovo je
prva borbena situacija nakon 1987.
Imajte na umu ovo to sam vam rekao kad vam prvi narednik bude
davao podrobnije upute oko toga koje e vam biti dunosti pod ovim
zapovjednitvom. Preuzmite, narednie. Okrenuo se na peti i dugim
koracima ietao iz prostorije. Izraz na njegovu licu nije se nimalo
promijenio tijekom cijele tirade.
Prvi narednik se kretao kao teak stroj s mnogo kuglinih leajeva.
Nakon to su se vrata zatvorila uz pisak, nezgrapno se okrenuo
prema nama i rekao: Na mjestu odmor, sjednite, iznenaujue
blagim glasom. Sjeo je na stol ispred nas. Zakripao je, ali izdrao.
Dakle, kapetan govori zastraujue a ja izgledam zastraujue, ali
vam obojica elimo dobro. Dosta ete suraivati sa mnom, zato se
bolje naviknite na ovu stvar koja mi visi ispred mozga. Kapetana
vjerojatno neete viati esto, osim na manevrima.
Dotaknuo je ravni dio svoje glave. A kad ve govorimo o mozgu, ja
jo uvijek imam najvei dio svoga, usprkos nastojanjima Kineza da
ne bude tako. Svi mi stari veterani koji smo se postrojili u ISUN-u
morali smo zadovoljiti iste kriterije kao i vi koji ste unovaeni putem
Zakona o regrutiranju elite. Dakle, vjerujem da ste svi vi pametni i
ilavi ali ipak imajte na umu da smo kapetan i ja pametni i ilavi i
iskusni
Prelistavao je popis imena a da ga zapravo nije gledao. E sad, kao
to je kapetan rekao, na manevrima e biti samo jedna vrsta
disciplinskih mjera. Smrtna kazna. Ali mi vas obino neemo morati
ubijati zbog neposluha. Charon e nas potedjeti truda.
U podruju spavaonica bit e druga pria. Nije nas previe briga to
radite unutra. latajte se po cijeli dan i jebite se po cijelu no,
svejedno... Ali jednom kad navuete odijelo i izaete van, morate
odravati disciplinu koja bi posramila i jednog centuriona. Bit e

situacija u kojima bi nas jedan glupi potez mogao sve pobiti.

Bilo kako bilo, prva stvar koju moramo napraviti jest prilagoditi vas
vaim borbenim odijelima. Oruar vas eka u vaem kvartiru, primat
e vas jednog po jednog. Idemo.
4
Sad, znam da su vam drali predavanja tamo na Zemlji o tome to
sve moe borbeno odijelo. Oruar je bio nizak ovjek, proelav, bez
oznaka ina na kombinezonu. Narednik Cortez nam je rekao da mu
se obraamo s gospodine, budui da je bio porunik.
Ali htio bih naglasiti nekoliko stvari, moda dodati poneto u to vai
instruktori na Zemlji nisu bili sigurni ili nisu mogli znati. Va prvi
narednik bio je dovoljno ljubazan da pristane biti moje vizualno
pomagalo. Narednie? Cortez je iskliznuo iz svoga kombinezona i
priao maloj uzdignutoj platformi na kojoj je stajalo borbeno odijelo,
rastvoreno poput koljke u obliku ovjeka. Uao je u njega i gurnuo
ruke u krute rukave. Zauo se kljocaj i stvar se naglo zatvorila uz
utanje zraka. Bilo je svijetlozeleno, s utisnutim bijelim slovima
CORTEZ na kacigi.
Kamuflaa, narednie. Zeleno je izblijedjelo do bijelog, potom je
boja prela u prljavosivu. Ovo je dobra kamuflaa za Charon i veinu
vaih portalnih planeta, rekao je Cortez, kao da govori iz dubokog
bunara. No ima jo nekoliko kombinacija na raspolaganju. Sivo se
proaralo i posvijetlilo do kombinacije zelenog i smeeg. Dungla.
Onda se izravnalo u jako svijetli oker. Pustinja. Tamnosmee,
tamnije, sve do potpuno crne: No ili svemir.
Vrlo dobro, narednie. Koliko ja znam, ovo je jedina osobina ovog
odijela koju su usavrili nakon to ste vi dovrili obuku. Kontrole se
nalaze oko vaeg lijevog zgloba i mora se priznati da su nezgodne.
Ali kad jednom naete pravu kombinaciju, lako ju je zadrati.
Dakle, u odijelima niste puno vjebali na Zemlji. Nismo eljeli da se
naviknete koristiti ih u sigurnom okruenju. Borbeno je odijelo
najubojitije osobno oruje ikad napravljeno, i ni s jednim orujem nije
se korisniku lake ubiti zbog nemara. Okrenite se, narednie.
Tipian sluaj. Kucnuo je veliku etvrtastu izboinu izmeu
ramena. Ispuni ventil. Kao to znate, odijelo vas pokuava odrati
na ugodnoj temperaturi, bez obzira na to kakvo je vrijeme vani.
Materijal odijela onoliko je blizu izolatorskom savrenstvu koliko smo
to mogli postii, u skladu s mehanikim zahtjevima. Zbog toga se ovi
ventili zagrijavaju strano zagrijavaju u usporedbi s vanjskim
temperaturama na tamnoj strani dok isputaju toplinu tijela.
Sve to vi trebate napraviti je nasloniti se na gromadu smrznutog
plina; mnogo ih je posvuda. Plin e se sublimirati bre no to moe
izai kroz ventile; prilikom izlaska udarit e u okolni led i probuiti
ga... i u otprilike stotinki sekunde osjetit ete eksploziju jednaku onoj
rune granate, tono ispod svog vrata. Neete nita osjetiti.
Varijacije na ovu temu ubile su jedanaest ljudi u protekla dva

mjeseca. A oni su samo gradili skupinu baraka.

Pretpostavljam da znate kako lako mogunosti mehanizma za
pojaavanje snage mogu ubiti vas ili vae drugove. eli li se netko
rukovati s narednikom? Zastao je, onda mu priao i stisnuo njegovu
rukavicu. On je izvjeban u tome. Dok se i vi ne uvjebate, budite
krajnje paljivi. Moete se poeati gdje vas svrbi a zavriti tako da si
slomite kimu. Zapamtite, polu-logaritmika reakcija: kilogram
pritiska napree silu od dva i pol kilograma; kilogram i pol daje pet;
dva kilograma, jedanaest i pol; dva i pol kilograma, dvadeset tri i pol.
Teoretski, tako biste mogli raspoloviti elinu gredu, onu pojaanu.
Zapravo, unitili biste materijal rukavica i, barem na Charonu, umrli
vrlo brzo. Bila bi to utrka dekompresije i brzog smrzavanja. Umrli
biste bez obzira na pobjednika.
Noni mehanizmi takoer su opasni, premda je poveanje manje
ekstremno. Dok ne budete uistinu vjeti, ne pokuavajte trati, ili
skoiti. Vjerojatno ete se spotaknuti, a to znai da ete vjerojatno i
umrijeti.
Charonova gravitacija je na tri etvrtine normalne Zemljine, pa nije
previe strano. Ali na stvarno malom svemirskom tijelu, poput
Mjeseca, mogli biste skoiti iz trka i ne sputati se dvadeset minuta,
samo biste jedrili iznad horizonta. Moda biste se zabili u planinu
brzinom od osam metara po sekundi. Na malenom asteroidu uope
ne bi bilo teko potrati dovoljno brzo da pobjegnete gravitaciji i
uputite se na neformalno razgledavanje intergalaktikog svemira.
Spor je to nain putovanja.
Sutra ujutro poet emo vas poduavati kako preivjeti unutar ovog
paklenog stroja. Ostatak ovog poslijepodneva i veeri prozivat u vas
jednog po jednog, kako bismo vam prilagodili mjeru. To je sve,
narednie.
Cortez je poao do vrata i okrenuo ventil koji je propustio zrak u
zranu komoru. Ukljuio se niz infracrvenih lampica da bi se sprijeilo
smrzavanje zraka unutra. Kad su se tlakovi izjednaili, zatvorio je
ventil, odbrtvio vrata i zakoraio unutra, te ih za sobom vrsto
zabrtvio. Pumpa je zujala otprilike minutu, ispranjujui nepropusnu
komoru; onda je on izaao i hermetiki zatvorio vanjska vrata.
Prilino su nalikovala onima na Mjesecu.
Prvo trebam vojnika Omara Almizara. Vi ostali moete pronai svoje
leajeve. Prozivat u vas preko razglasa.
Abecednim redom, gospodine?
Da. Otprilike deset minuta po komadu. Ako vam prezime poinje sa
Z, moete i otii u krpe.
To je pitala Rogersova. Vjerojatno je i mislila da se nekom skrpa.
5
Sunce je bilo neugodna bijela toka tono iznad naih glava. Bilo je
mnogo bljetavije nego to sam oekivao; budui da smo bili
osamdeset astronomskih jedinica udaljeni, jakost mu je bila 1/64000

njegove jakosti na Zemlji. Svejedno, bacalo je otprilike jednako toliko

svjetlosti kao i jaka ulina lampa.
Ovo je znatno vie svjetlosti nego to ete imati na portalnom
planetu. Glas kapetana Stotta zapucketao je na zajednikoj
frekvenciji. Budite sretni to ete moi gledati kuda stajete.
Bili smo poredani, u jednom redu, na stazi od permaplasta koja je
povezivala spavaonice i kolibu sa zalihama. Vjebe hodanja
odraivali smo u zatvorenom prostoru, cijelo jutro, a to se nije nimalo
razlikovalo od vjebanja vani, samo to bismo tamo imali egzotinu
kulisu. Iako je svjetlo bilo prilino prigueno, moglo se posve jasno
vidjeti dokle god se pruao pogled, jer nije bilo atmosfere koja bi ga
zaklanjala. Crni greben iezavao je na kilometar od nas, a izgledao
je previe pravilno da bi se prirodno irio od jednog do drugog kraja
obzora. Tlo je bilo granitnocrno, iarano ostacima bijelog ili
plaviastog leda. Pokraj kolibe sa zalihama nalazilo se brdace
snijega u kanti na kojoj je pisalo KISIK.
Odijelo je bilo prilino udobno, ali davalo ti je udan osjeaj da si u
isto vrijeme i marioneta i lutkar. Uputi podraaj da pomakne nogu,
a odijelo ga oita, pojaa i pomakne ti nogu umjesto tebe.
Danas emo samo proetati oko zbornog podruja i nitko nee
napustiti zborno podruje. Kapetan nije nosio svoju etrdesetpeticu
osim ako je nije nosio pod odijelom kao amajliju ali imao je
laserski prst kao i mi ostali. No njegov je vjerojatno bio ukopan.
Zadravajui razmak od najmanje dva metra izmeu svake osobe,
sili smo s permaplasta i slijedili kapetana preko glatkog stijenja.
Hodali smo oprezno otprilike sat vremena, kruei prema van, i
naposljetku se zaustavili na udaljenom rubu oznaenog podruja.
A sada me svi pozorno promatrajte. Otii u tamo do one plave
ploe leda bila je velika i udaljena otprilike dvadeset metara i
pokazati vam neto to biste trebali znati ako elite preivjeti.
Napravio je desetak sigurnih koraka. Prvo moram zagrijati kamen
filteri dolje. Stisnuo sam gumb pod pazuhom i filter je skliznuo na
mjesto preko mog konvertera slike. Kapetan je uperio prst na crni
kamen veliine koarkake lopte i opalio kratki rafal. Bljesak je bacio
dugu sjenu kapetana na nas i jo iza. Kamen se razmrskao u hrpu
nejasnih krhotina.
Ne treba im dugo da se ohlade. Stao je i pokupio komadi. Ovaj je
vjerojatno na dvadeset ili dvadeset pet stupnjeva. Gledajte. Bacio je
topli kamen na plou leda. On je poeo nepravilno skakutati po njoj
i izletio na stranu. Bacio je jo jedan, a taj je uinio isto.
Kao to znate, niste ba savreno izolirani. Ovo kamenje otprilike je
iste temperature kao i donovi vaih izama. Ako pokuate stati na
plou vodika, ista stvar e se dogoditi i vama. Jedino to je kamen
ve mrtav.
To se dogaa zato to stijena stvara glatku dodirnu povrinu s ledom
malenu lokvu tekueg vodika i omoguuje klizanje kamena iznad

tekuine na zgusnutoj pari vodikovih isparavanja. To kamen ili vas

ini teretom bez trenja, bar to se leda tie, a vi ne moete stajati bez
ikakvog trenja pod vaim izmama.
Nakon to u svojim odijelima proivite otprilike mjesec dana, trebali
biste znati kako preivjeti pad, ali sada jednostavno jo ne znate
dovoljno. Gledajte.
Kapetan se sagnuo i skoio na plou. Stopala su mu se izmaknula
ispod tijela i okrenuo se u zraku, doekavi se na dlanove i koljena.
Skliznuo je s ploe i stao na vrsto tlo.
Poanta je u tome da ne dozvolite da vai ispusni ventili dou u dodir
sa smrznutim plinom. U usporedbi s ledom, oni su uareni kao visoke
pei, a kontakt s bilo kakvim optereenjem odostraga rezultirat e
eksplozijom.
Nakon te demonstracije, hodali smo uokolo jo otprilike sat vremena,
a potom se vratili u kvartir. Kad smo proli kroz zranu komoru,
morali smo se motati tamo jo neko vrijeme, kako bismo omoguili
naim odijelima da se prilagode na neto slino sobnoj temperaturi.
Netko mi je priao i dodirnuo me kacigom o kacigu.
Williame? Iznad titnika za lice imala je utisnuto MCCOY.
Bok, Sean. Ima neto posebno?
Samo sam se pitala ima li s kime spavati veeras.
Tako je; zaboravio sam. Ovdje nije bilo nikakvog rasporeda za
spavanje. Svatko si je sam birao partnera. Svakako, mislim, ovaj,
ne... nemam, nikoga nisam pitao. Svakako, ako ti eli...
Hvala, Williame. Vidimo se poslije. Gledao sam je kako odlazi i
mislio, ako bi itko u tome odijelu mogao izgledati seksi, onda bi to
bila Sean. Ali ak ni Sean to nije mogla.
Cortez je odluio da smo dovoljno ugrijani i poveo nas je u prostoriju
za odijela, gdje smo ih vratili na njihova mjesta i prikljuili na ploe
za punjenje. (Svako je odijelo imalo maleni komadi plutonija koji bi
ga opskrbljivao energijom nekoliko godina, ali od nas se oekivalo da
ga pokreemo na pogonske elije, koliko je god bilo mogue.) Nakon
mnogo komeanja, svi su se konano prikljuili i bilo nam je
doputeno skinuti odijela devedeset i sedam golih pilia koji izlaze
iz svijetlozelenih jaja. Bilo je hladno zrak, pod, a posebno odijela i
ili smo prema ormariima u prilinom neredu.
Navukao sam tuniku, hlae i sandale i jo uvijek mi je bilo hladno.
Uzeo sam alicu i stao u red za soju. Svi su skakali gore-dolje kako bi
se zagrijali.
to misli, koliko je, h-hladno, M-Mandella? Bila je to McCoy.
Ne elim, ni misliti, o tome. Prestao sam skakutati i protrljao se, to
sam ustrije mogao, dok sam drao alicu u jednoj ruci. Jednako je
hladno kao to je bilo i u Missouriju, u najmanju ruku.
Ung... voljela bih, kad bi, malo ugrijali, ovu jebenu, prostoriju. To
uvijek pogaa sitne ene vie nego bilo koga drugoga. McCoy je bila
najnia u satniji, lutka tanka u struku, visoka jedva metar i pedeset.

Ukljuili su klima-ureaj. Ne moe jo dugo ovako.

Voljela bih, da sam, veliki, komad, mesa poput, tebe.
Meni je bilo drago to nije.
6
Prva je rtva pala treega dana, kad smo uili kopati rupe.
Kad je toliko puno energije pohranjeno u njihovom oruju, vojnicima
ne bi bilo praktino da kopaju rupe u smrznutom tlu s lopatom i
uobiajenom kramom. Ipak, moete bacati granate cijeli dan, a
zemlju tek plitko udubiti tako da je uobiajena metoda izbuiti rupu
u tlu runim laserom, nakon to se ohladi u nju ubaciti tempirano
punjenje te, u idealnim uvjetima, popuniti rupu okolnom materijom.
Naravno, na Charonu nema mnogo razbacanog kamenja, osim ako
ve niste razvalili rupu u blizini.
Jedini problem u cijelom postupku je odmaknuti se. Da biste bili
sigurni, rekli su nam, morate biti sakriveni iza neega stvarno
vrstog, ili biti udaljeni barem stotinu metara. Nakon postavljanja
naboja imate oko tri minute, ali ne moete jednostavno otrati. Ne
na siguran nain, ne na Charonu.
Do nesree je dolo kad smo kopali doista duboku rupu, onakvu
kakva vam treba za veliki podzemni bunker. Za to, morali smo
eksplozijom napraviti rupu, potom se spustiti na dno kratera i
ponavljati proceduru iznova i iznova, sve dok rupa nije bila dovoljno
duboka. U krateru smo koristili naboje s odgodom od pet minuta, ali i
to se vrijeme inilo jedva dovoljnim morao si ii stvarno polako,
oprezno se penjui prema gornjem rubu kratera.
Skoro svi su raznijeli dvostruke rupe; svi osim mene i jo troje ljudi.
Valjda smo mi bili jedini koji smo stvarno pozorno obraali panju
kada je Bovanovitcheva upala u nevolje. Svi smo bili dobrih dvjesto
metara udaljeni. S konverterom slike podeenim na poveanje snage
od etrdeset, gledao sam je kako nestaje preko ruba kratera. Nakon
toga, mogao sam samo prislukivati njezin razgovor s Cortezom.
Na dnu sam, narednie. Normalna radijska procedura na ovakvim
manevrima bila je privremeno obustavljena; nikome osim Corteza i
poduavane osobe nije bilo dozvoljeno emitiranje.
Okej, primakni se sreditu i raisti krhotine. Samo polako. Nema
urbe sve dok ne izvue osigura.
Dakako, narednie. Mogli smo uti slabi odjek tropota kamenja,
njezine izme provodile su zvuk. Nekoliko minuta nije nita rekla.
Na dnu sam. Zvuala je pomalo zadihano.
Je li ledeno ili kameno?
O, kameno je, narednie. Zelenkasta stvar.
Upotrijebi slabu postavku. Jedno cijelo dva, disperzija etiri.
Pobogu, narednie, tako e trebati vjenost.
Da, ali ta stvar u sebi sadri hidrirane kristale ako je prebrzo
zagrije, mogla bi puknuti. A onda bismo te morali ostaviti tamo,
djevojko. Mrtvu i krvavu.

Okej, jedno cijelo dva, disperzija etiri. Unutranji rub kratera

zablistao je crveno, reflektirajui svjetlost lasera.
Kad doe na otprilike pola metra dubine, stisni disperziju na dva.
Razumijem. Trebalo joj je tono sedamnaest minuta, od toga tri
minute na disperziji dva. Mogu zamisliti koliko joj se zamorila ruka
kojom je ciljala.
Sad se odmori nekoliko minuta. Kada se dno rupe prestane ariti,
aktiviraj naboj i ubaci ga unutra. Onda ietaj van, razumije? Imat
e vie nego dovoljno vremena.
Razumijem narednie. Ietam. Zvuala je nervozno. Pa, nije da ba
esto mora na prstima odetati od tahionske bombe jaine
dvadeset mikrotona. Nekoliko minuta sluali smo kako die.
Evo ide. Slabi zvuk klienja, bomba klizi dolje.
Sada polako i smireno. Ima pet minuta;
D-da. Pet. Njeni su koraci u poetku bili polagani i pravilni. Potom,
nakon to se poela penjati uz kosinu, zvukovi su bili manje pravilni,
moda pomalo mahniti. A s jo etiri minute na raspolaganju...
Sranje! Glasan zvuk struganja, potom lomljava i struganje. Sranjesranje.
to ne valja, vojnie?
Ma sranje. Tiina. Sranje!
Vojnie, ako ne eli da te upucam, reci mi to ne valja!
Ja... sranje, zapela sam. Jebeno klizite... sranje... UINITE NETO!
Ne mogu se pomaknuti, sranje, ne mogu se pomaknuti, ja...
Zaepi! Koliko duboko?
Ne mogu pomaknuti svoje, sranje, svoje jebene noge. POMOZITE
MI...
Pa onda, dovraga, upotrijebi ruke guraj! Moe pomaknuti tonu
svakom rukom. Tri minute.
Prestala je psovati i poela gunati, na ruskom, pretpostavljam,
muklo i jednolino. Teko je disala i moglo se uti kotrljanje kamenja.
Slobodna sam. Dvije minute.
Idi to bre moe. Cortezov glas bio je jednolian, bez emocija.
Pojavila se na devedeset sekundi, puzala je preko ruba. Tri, curo...
tri to bre moe. Potrala je pet ili est koraka i pala, otklizala
nekoliko metara, ponovno ustala, potrala, ponovno pala, ponovno
ustala...
Izgledalo je kao da ide prilino brzo, ali prola je tek tridesetak
metara kad je Cortez rekao: U redu, Bovanovitcheva, baci se na
trbuh i mirno lezi. Deset sekundi, ali ga nije ula ili se htjela jo
malo vie udaljiti, i nastavila je trati, neopreznim poskakujuim
koracima, i ba kad je bila u najvioj toki skoka, pojavio se bljesak i
tutnjava, a neto veliko pogodilo ju je ispod vrata i njezino se
obezglavljeno tijelo okretalo i okretalo prostorom, ostavljajui za
sobom crveno-crnu spiralu smrznute krvi, koja se graciozno taloila
na tlu i tvorila stazu kristalnog praha, koju nitko nije remetio dok smo
sakupljali kamenje kako bismo pokrili beivotno tijelo na njezinu

kraju.
Te noi Cortez nam nije drao predavanje, nije se ak ni pojavio na
veeri. Svi smo bili jako ljubazni jedni prema drugima i nitko se nije
bojao razgovarati o tome.
Skrpao sam se Rogersovoj svi su zavrili u krevetu s dobrim
prijateljima ali htjela je samo plakati, i plakala je tako dugo i tako
jako da sam i ja poeo.
7
Tim pucaa A krenite! Nas dvanaest napredovalo je u nepravilnoj
liniji prema simuliranom bunkeru. Bio je udaljen otprilike kilometar, s
one strane pomno pripremljenog puta sa zaprekama. Mogli smo se
kretati prilino brzo, jer je sav led bio uklonjen s terena, ali ak i uz
desetodnevno iskustvo nismo bili sposobni nizato vie od laganog
trkaranja.
Ja sam nosio minobaca napunjen granatama za vjebu jaine
desetine mikrotone. Svi su imali svoje laserske prste namjetene na
nula cijelih nula osam disperzije jedan; ne puno jae od rune
svjetiljke. Ovo je bio simulirani napad bunker i njegov obrambeni
robot kotali su previe da bi se jednom upotrijebili i onda bacili.
Tim B, pratite. Voe timova, preuzmite.
Prili smo nagomilanim gromadama negdje oko oznake za pola
udaljenosti, i Potterova, voa mojega tima, rekla je: Stanite i
pokrivajte. Nahrupili smo iza stijena i ekali tim B.
Jedva vidljivi u svojim zatamnjenim odijelima, dvanaest mukaraca i
ena proutali su pokraj nas. im su nas proli, otrali su lijevo,
izvan naeg vidnog polja.
Paljba! Crveni krugovi svjetlosti plesali su dolje na dometu od pola
kilometra, gdje je bunker bio jedva vidljiv. Domet ovih granata za
vjebu bio je petsto metara; ali moglo bi mi se posreiti, pa sam
poravnao baca sa slikom bunkera, uhvatio ga pod kutom od
etrdeset i pet stupnjeva i odapeo salvu od tri granate.
Uzvratna pucnjava iz bunkera zapoela je ak i prije nego to su
moje granate pale. Njegovi automatski laseri nisu bili jai od onih
koje smo mi koristili, ali izravan pogodak deaktivirao bi ti konverter
slike i ostavio te slijepim. Izbacivao je nasumine salve pucnjeva, koji
se nisu ak ni pribliavali gromadama iza kojih smo se sakrivali.
Tri bljeska jarkog magnezija istovremeno su sijevnula tridesetak
metara ispred bunkera. Mandella! Mislila sam da si ti navodno vjet
s tim udom.
Kvragu, Potterova baca samo na pola kilometra. Jednom kad se
pribliimo, tui u tono po njemu, svaki put.
Ma naravno da hoe. Nisam nita rekao. Nee ona zauvijek biti
voa tima. Osim toga, nije bila tako loa djevojka, prije nego to joj
je mo udarila u glavu.
Budui da je baca granata pomonik voe tima, bio sam prikljuen

na njezinu radiovezu i mogao sam uti kako razgovora s timom B.

Potterova, ovdje Freeman. Gubici?
Potterova ovdje nema gubitaka, izgleda da su se usredotoili na
vas.
Da, mi smo izgubili troje. Trenutno smo u udubini osamdesetak,
stotinjak metara ispod vas. Moemo vas pokrivati kad god budete
spremni.
Okej, ponite. Tihi kljocaj. Tim A, pratite me. Iskliznula je iza
stijene i ukljuila blijedoruiasti signal ispod baterije svog
energetskog sklopa. Ja sam ukljuio svoj i poeo trati uz nju, a
ostatak se tima rasprio i pratio nas u klinastoj formaciji. Nitko nije
pucao dok nas je tim B pokrivao.
Sve to sam mogao uti bilo je Potteriino disanje i lagano mrvljenje
ljunka pod mojim izmama. Nisam mogao mnogo toga vidjeti, pa
sam pojaao konverter slike na drugu razinu intenziviranja. To je sliku
malo zamaglilo, ali ostala je dovoljno svijetla. Izgledalo je da je
bunker uspio prilino dobro pritisnuti tim B; piilo je po njima samo
tako. Sva njihova uzvratna paljba bila je laserska. Mora da su izgubili
svojeg bacaa granata.
Potterova, ovdje Mandella. Ne bismo li trebali malo pomoi timu B?
im nam pronaem dovoljno dobar zaklon. Slae li se s tim?
Vojnie? Bila je promovirana u desetnika za trajanja vjebe.
Skrenuli smo udesno i legli iza komada stijene. Veina ostalih
pronala je zaklon u blizini, ali nekoliko ih se moralo priviti uz tlo.
Freeman, ovdje Potterova.
Potterova, ovdje Smithy. Freeman je pao; Samuels je pao. Ostalo
nam je jo samo pet ljudi. Zatitite nas malo da moemo...
Razumijem, Smithy. Klik. Otvorite paljbu, tim A. Tim B stvarno
stradava.
Provirio sam preko ruba stijene. Daljinomjer je pokazivao da je
bunker udaljen otprilike tristo pedeset metara, jo uvijek prilino
daleko. Nanianio sam mrvicu povie i ispucao tri komada, potom
spustio nekoliko stupnjeva, pa jo tri komada. Prva je tura prebacila
cilj za nekih dvadeset metara; onda je druga salva zaplamsala tono
ispred bunkera. Pokuao sam zadrati taj kut i ispucao petnaest
granata, ostatak spremnika, u istom smjeru.
Trebao sam se sagnuti iza stijene da ponovno napunim baca, ali htio
sam vidjeti gdje e pasti onih petnaest, pa sam gledao prema
bunkeru, istovremeno posegnuvi natrag kako bih otkaio
spremnik...
Kad je laser pogodio moj konverter slike, ugledao sam crveni bljesak,
tako intenzivan da mi se uinilo kako mi je proao ravno kroz oi i
odbio se od stranjeg dijela lubanje. Mora da je prolo svega nekoliko
milisekundi prije no to je konverter postao preoptereen i ugasio se,
ali me jarkozeleni odbljesak slike probadao u oima jo nekoliko

minuta.
Budui da sam slubeno bio mrtav, radioveza mi se automatski
prekinula i morao sam ostati na mjestu, sve dok patvorena bitka ne
zavri. Bez ikakvih ulnih podraaja, osim osjeta vlastite koe (a ona
me boljela na mjestu koje je zabljesnuo konverter slike) i uz zujanje u
uima, to se inilo strano dugim vremenskim periodom.
Naposljetku, neija je kaciga zveknula o moju.
Jesi dobro, Mandella? Glas Potterove.
ao mi je, umro sam od dosade prije dvadeset minuta.
Ustani i primi me za ruku. Uinio sam to i odvukli smo se do
kvartira. Sigurno nam je trebalo vie od jednoga sata. Nije vie nita
rekla, cijelim putem natrag to je prilino neugodan nain
komuniciranja ali nakon to smo proli kroz zranu komoru i ugrijali
se, pomogla mi je da se oslobodim odijela. Pripremio sam se za
blagu jezikovu juhu, ali kada se odijelo rastvorilo, prije no to su mi
se oi privikle na svjetlost, zgrabila me oko vrata i sono poljubila u
usta.
Dobro si pucao, Mandella.
Ha?
to, nisi vidio? Naravno da nisi... Posljednja salva prije nego to si
bio pogoen etiri izravna pogotka. Bunker je odluio da je izbaen
iz igre i sve to smo mi morali napraviti bilo je da prehodamo ostatak
puta.
Izvrsno. Poeao sam se po licu ispod oiju, a neto suhe koe se
oljutilo. Zahihotala se.
Treba se vidjeti. Izgleda kao...
Sve osoblje neka se javi u zborno podruje. Bio je to kapetanov
glas. Loe vijesti, kao obino.
Dodala mi je tuniku i sandale. Idemo. Zborno podruje/menza
nalazilo se nekoliko koraka niz hodnik. Na vratima je bio red tipki s
imenima za prozivku; pritisnuo sam onu pokraj svog imena. etiri
imena bila su prekrivena crnom trakom. To je bilo dobro, samo
etvero. Tijekom dananjih vjebi nikoga nismo izgubili.
Kapetan je sjedio na povienom podiju, to je znailo da bar ne
moramo prolaziti svu onu pozor pizdariju. Mjesto se popunilo za
manje od minute; tihi udarac zvona oznaio je da je okupljanje
dovreno.
Kapetan Stott nije ustao. Bili ste razmjerno dobri danas. Nitko nije
poginuo, a oekivao sam da neki od vas hoe. Po tom pitanju
nadmaili ste moja oekivanja, ali po svim drugim pitanjima loe ste
obavili posao.
Drago mi je to dobro pazite na sebe, jer svatko od vas predstavlja
investiciju veu od milijun dolara i jednu etvrtinu ljudskoga ivota.
No u ovoj simuliranoj bitci protiv vrlo glupog neprijateljskog robota,
trideset sedmero vas je uspjelo upasti u lasersku vatru i poginuti na
simulirani nain, a budui da mrtvim ljudima ne treba hrana, ni vi je

neete trebati, sljedea tri dana. Svakoj osobi koja je bila rtva u ovoj
bitci bit e dodijeljeno samo dvije litre vode i doza vitamina svaki
dan.
Bili smo dovoljno iskusni da ne ponemo gunati, ali bilo je nekih
prilino ogorenih pogleda, posebice na licima koja su imala opaljene
obrve i ruiasti opeeni pravokutnik koji im je uokvirivao oi.
Mandella.
Gospodine?
Ti si daleko najgore opeena rtva. Je li tvoj konverter slike bio
podeen na normalno?
O, sranje. Ne, gospodine. Razina dva.
Dakle tako. Tko je tijekom vjebe bio voa tvoga tima?
Kaplar na dunosti, Potter, gospodine.
Vojnie Potter, jesi li mu naredila da koristi intenzifikator slike?
Gospodine, ja... ne sjeam se
Ne sjea se. Pa, kao vjebu za pamenje, moe se pridruiti
mrtvacima. Je li to zadovoljavajue?
Da, gospodine.
Dobro. Mrtvaci dobivaju svoj posljednji obrok veeras, a od sutra
nita. Ima li pitanja? Mora da se alio. U redu. Otpust.
Odabrao sam jelo koje je izgledalo kao da ima najvie kalorija i
premjestio svoj pladanj kako bih sjedio pokraj Potterove.
Ovo to si uinila bilo je prokleto donkihotski. Ali hvala ti.
Ma nita. Ionako sam htjela izgubiti nekoliko kilograma. Nisam
mogao otkriti gdje se na njoj nalazi viak kilograma.
Znam dobru vjebu, rekao sam. Nasmijala se ne podigavi pogled
sa svojeg pladnja. Ima koga za veeras?
Mislila sam onako, pitati Jeffa...
Onda se bolje pouri. On slini za Maejimom. Pa, to je uglavnom bila
istina. Svi smo mi slinili za njom.
Ne znam. Moda bismo trebali uvati snagu. Ta tri dana...
Ma hajde. Noktom sam je lagano poekao po nadlanici. Nismo
spavali zajedno jo od Missourija. Moda sam nauio neto novo.
Moda i jesi. Vragolasto je nagnula glavu prema meni. Okej.
Zapravo, ona je bila ta s novom fintom. Francuski vadiep, tako ga je
nazvala. No nije mi htjela rei tko ju je to nauio. Htio bih mu
estitati. Jednom kad povratim snagu.
8
Dva tjedna vjebanja oko baze Miami na kraju su nas kotala
jedanaest ivota. Dvanaest, ako raunate i Dhalquista.
Pretpostavljam da je to to mora provesti ostatak ivota na
Charonu, bez jedne ruke i obje noge, vrlo slino smrti.
Foster je zdrobljen pri odronu zemlje, a Freelandu je zakazalo odijelo
pa se smrznuo i zaledio, prije nego to smo ga stigli unijeti unutra.
Veinu ostalih koji su poginuli nisam ba dobro poznavao. Ali sve su
me smrti pogodile. A inilo se kako smo zbog njih postajali plaljiviji,

vie nego oprezniji.

Sada tamna strana. Letjelica nas je prebacila tamo u grupama po
dvadeset i spustila nas pokraj hrpe graevnog materijala, paljivo
uronjenog u bazen helija II.
Upotrijebili smo kuke da izvuemo te stvari iz bazena. Nije sigurno
gacati onuda, jer ta tvar pue svuda po vama i teko je vidjeti to je
ispod; ako nemate sree, mogli biste stati na plou vodika.
Predloio sam da pokuamo laserima zakuhati bazen dok tekuina ne
ishlapi, ali deset minuta zdruene paljbe nije znatnije snizilo razinu
helija. Nije ni zakuhalo; helij II je superfluid, tako da se ono malo
isparavanja do kojega je dolo moralo jednakomjerno rasporedili po
itavoj povrini. Nema vruih mjesta, dakle nema ni kljuanja.
Nije nam bilo dozvoljeno koristiti rasvjetu, kako nas ne bi otkrili. S
pojaanim konverterom slike na razini tri ili etiri, bilo je prilino
puno zvjezdane svjetlosti, ali svaki stupanj znaio je odreeni
gubitak pojedinosti. Do razine etiri krajolik je izgledao kao
neobraena jednobojna slika i nisi mogao proitati ni imena na
kacigama, osim ako ne bi bili tono ispred tebe.
Krajolik ionako nije bio previe zanimljiv. U blizini je bilo pet-est
srednje velikih meteorskih kratera (svi s tono istom razinom helija II
u njima), a malo iza horizonta bila je naznaka nekakvih brdaaca.
Neravno tlo bilo je sipko poput smrznutih paukovih mrea; svaki put
kad bih spustio nogu, utonuo bih koji centimetar uz zvuk kripanja.
To je stvarno znalo ii na ivce.
Vei dio dana protekao nam je u vaenju stvari iz bazena. Drijemali
smo u smjenama, a to si mogao izvesti stojei, sjedei ili leei na
trbuhu. Nije mi dobro ilo ni u jednoj od tih poza, pa sam s
nestrpljenjem ekao da bunker bude izgraen i pod tlakom.
Nismo ga mogli sagraditi pod zemljom samo bi se napunio helijem
II pa je prva stvar koju je trebalo napraviti bila izolacijska platforma,
troslojni sendvi permaplasta i vakuuma.
Bio sam kaplar na dunosti, s ekipom od deset ljudi. Nosili smo
slojeve permaplasta do gradilita dvoje moe ponijeti jedan bez
problema kada se jedan od mojih ljudi poskliznuo i pao na lea.
Dovraga, Singeru, pazi kako hoda. Imali smo nekoliko mrtvih na
taj nain.
Oprostite, kaplare. Jako sam umoran. Noge su mi se jednostavno
zaplele.
Dobro, samo pazi. Normalno je ustao, sa svojim partnerom
namjestio sloj i otiao natrag po drugi.
Drao sam Singera na oku. Nakon nekoliko minuta gotovo da je
posrtao, to nije bilo lako u tom kibernetikom oklopu.
Singeru! Nakon to namjestite dasku, elim s tobom razgovarati.
OK. Pomuio se da dovri zadatak i dovukao se do mene.
Daj da provjerim tvoja oitanja. Otvorio sam pretinac na njegovim
prsima kako bih mogao vidjeti medicinski monitor. Temperatura mu
je bila za dva stupnja previsoka; tlak i puls povieni. Ipak, ne do

crvene linije.
Je li ti loe, ili to?
Dovraga, Mandella, osjeam se OK, samo umorno. Otkad sam pao
pomalo mi se vrti.
Ukucao sam lijenikovu kombinaciju. Doktore, ovdje Mandella.
Moe li doi ovamo na trenutak?
Naravno, gdje ste? Mahnuo sam, a on je doetao s bazena.
U emu je problem? Pokazao sam mu Singerova oitanja.
On je znao to su znaili svi ostali mali brojanici i stvarice, pa mu je
trebalo neko vrijeme da ih proui. Koliko ja vidim, Mandella... njemu
je samo vrue.
Dovraga, to sam vam i ja mogao rei, rekao je Singer.
Moda bi bilo bolje da oruar pregleda ovo odijelo. Imali smo dvoje
ljudi koji su proli brzi teaj za odravanje odijela; oni su bili nai
oruari.
Pozvao sam Sancheza i zamolio ga da doe sa svojim alatom.
Dolazim za nekoliko minuta, kaplare. Nosim kladu.
E, pa, ostavi je i dolazi ovamo. Poeo mi se javljati neki nelagodan
osjeaj. Dok smo ga ekali, lijenik i ja pregledali snio Singerovo
odijelo.
Uh-oh, rekao je doktor Jones. Pogledaj ovo. Otiao sam mu iza
lea i pogledao tamo gdje je pokazivao. Dva rebarca na izmjenjivau
topline bila su iskrivljena.
to ne valja? pitao je Singer.
Pao si na svoj izmjenjiva topline, je l' tako?
Naravno, kaplare to je to. Mora da ne radi kako treba.
Mislim da uope ne radi, rekao je doktor.
Sanchez je stigao sa svojom dijagnostikom opremom i rekli smo mu
to se dogodilo. Pogledao je izmjenjiva topline, potom ukljuio
nekoliko utikaa u njega i dobio digitalno oitanje na malome
monitoru u svom priboru. Nisam znao to je to mjerilo, ali rezultat je
izlazio na nula do osam decimala.
uo sam tihi kljocaj, Sanchez se prebacio na moju privatnu
frekvenciju. Kaplare, ovaj lik je otpisan.
to? Zar ne moe popraviti tu prokletu stvar?
Moda... moda bih mogao, kad bih je mogao rastaviti. Ali ne postoji
nain...
Hej! Sanchez? Singer je govorio na glavnoj frekvenciji. Jesi otkrio
to ne valja? Dahtao je.
Klik. Daj se strpi, ovjee, radimo na tome. Klik. Nee izdrati
dovoljno dugo da stvorimo tlak u bunkeru. A ja ne mogu raditi na
njegovom izmjenjivau topline s vanjske strane odijela.
Ima odijelo vika, zar ne?
Imam dva, ona koja svima pristaju. Ali nemamo mjesto... ekaj
malo...
Dobro. Idi i zagrij jedno od odijela. Prebacio sam se na glavnu
frekvenciju. Sluaj, Singeru, moramo te izvui iz te stvari. Sanchez

ima rezervno odijelo, ali da bismo te prebacili u njega, morat emo

izgraditi kuu oko tebe. Razumije?
M-hm.
Gle, napravit emo kutiju s tobom unutra, i prikljuiti je na jedinicu
za odravanje ivota. Tako e moi disati dok bude mijenjao
odijelo.
Zvui mi prilino kompr... kompul... icirano
Gle, samo nas prati...
Bit u ja dobro, ovjee, samo me pusti da malo odmor...
Zgrabio sam ga za ruku i poveo do gradilita. Stvarno je krivudao.
Doktor ga je primio za drugu ruku, pa smo zajedno pazili da ne
padne.
Kaplare Ho, ovdje kaplar Mandella. Ho je bila zaduena za jedinicu
za odranje ivota.
Odlazi, Mandella, imam posla.
Imat e jo vie posla. Kratko sam joj objasnio problem. Dok je
njezina skupina pourila da pripremi JOZ za ovu svrhu trebali su
nam samo zrana cijev i grija ja sam poslao svoje ljude da donesu
otprilike est komada permaplasta, kako bismo mogli napraviti veliku
kutiju oko Singera i dodatnog odijela. Izgledat e poput ogromnog
lijesa, metar irokog i est metara dugog.
Polegli smo odijelo na komad koji e biti pod lijesa. OK, Singeru,
idemo.
Bez odgovora.
Singeru, idemo.
Bez odgovora.
Singeru! Samo je stajao tamo. Doktor Jones provjerio je njegova
oitanja.
Pao je, ovjee, u nesvijest.
Misli su mi se uskovitlale. U kutiji moda bude mjesta taman za jo
jednu osobu. Pomogni mi s ovim. Uhvatio sam Singera za ramena
a doktor ga je primio za noge, pa smo ga paljivo poloili podno
praznog odijela.
Potom sam i ja legao, iznad odijela. OK, zatvarajte.
Gle, Mandella, ako bi itko trebao ui unutra, onda sam to ja.
Jebi se, doktore. Moj posao. Moj ovjek. To je zvualo potpuno
krivo. William Mandella, deko junak.
Postavili su komad sa strane imao je dva otvora, za ulaz i za ispuh
JOZ-a i nastavili ga zavarivati za donji komad uskom laserskom
zrakom. Na Zemlji bismo jednostavno koristili ljepilo, ali ovdje je
jedina tekuina bila helij, koji ima mnoga zanimljiva svojstva, ali
definitivno ne i ljepljivost.
Nakon desetak minuta bili smo potpuno zazidani. Mogao sam uti
zujanje JOZ-a. Upalio sam svjetlo na svome odijelu prvi put otkad
smo sletjeli na tamnu stranu a zbog odbljeska su mi pred oima
zaplesale ljubiaste mrlje.
Mandella, ovdje Ho. Ostani u svome odijelu barem dvije ili tri

minute. Ubacujemo unutra topli zrak, ali on izlazi van kao tekuina.
Gledao sam kako ljubiasto neko vrijeme blijedi.
OK, jo uvijek je hladno, ali uspjet e. Rastvorio sam svoje odijelo.
Nije se moglo sasvim otvoriti, ali nisam imao problema pri izlaenju.
Odijelo je jo uvijek bilo dovoljno hladno da mi oguli neto koe s
prstiju i guzice dok sam migoljio van.
Morao sam puzati nogama prema dolje niz lijes da stignem do
Singera. Brzo se smraivalo kako sam odmicao od svjetla. Kada sam
rastvorio njegovo odijelo u lice me zapuhnula navala vrueg,
smrdljivog zraka. Na slabom svjetlu, koa mu je bila tamnocrvena i
mrljava. Disao je jako plitko i mogao sam vidjeti kako mu srce jako
lupa.
Najprije sam odvojio cijevi za olakavanje neugodan posao potom
biosenzore; a onda sam imao problem s vaenjem njegovih ruku iz
rukava.
To je prilino lako napraviti kad ih sam sebi izvlai. Malo okrene na
jednu, malo na drugu stranu i ruka iskoi van. Raditi to izvana je
druga stvar: morao sam mu iskrenuti ruku i onda posegnuti dolje i
pomaknuti oklop odijela da se uklopi treba dosta snage da bi se
odijelo pomicalo izvana.
Kada sam mu izvukao jednu ruku bilo je prilino lako; samo sam
otpuzao naprijed, nogom se oduprijevi o ramena odijela, i povukao
njegovu osloboenu ruku. Iskliznuo je iz odijela poput kamenice koja
izlazi iz ljuture.
Rastvorio sam rezervno odijelo i nakon mnogo povlaenja i guranja,
uspio mu ugurati noge unutra. Prikljuio sam biosenzore i prednju
cijev za olakavanje. Onu e drugu morati prikljuiti sam; previe je
komplicirano. Po milijunti put mi je bilo drago to se nisam rodio kao
ena; one moraju imati te dvije proklete sisaljke, umjesto samo jedne
jedine obine cijevi.
Ruke sam mu ostavio izvan rukava. Odijelo e mu ionako biti
beskorisno za bilo kakvu vrstu rada; mehanizmi za pomicanje ionako
moraju biti napravljeni individualno.
Oni kapci su mu zatreptali. Man... della. Gdje smo.,. jebem mu...
Objasnio sam, polako, i inilo se da je shvatio veinu toga. Sada u
te zatvoriti i vratiti se u svoje odijelo. Rei u ekipi da odree kraj ove
stvari i izvui u te van. Kui?
Kimnuo je. Neobino za vidjeti kad kimnete ili slegnete ramenima
unutar odijela, ne odailjete nikakvu poruku.
Uvukao sam se u svoje odijelo, prikopao dodatke i javio se na
glavnoj frekvenciji. Doktore, mislim da e biti OK. Sad nas vadite
odavde.
Moe. Glas Ho. Zujanje JOZ-a zamijenio je romon, potom lupkanje.
Ispranjavali su kutiju kako bi sprijeili eksploziju.
Jedan ugao spoja postao je crven, pa bijel, i kroz njega se probila
jarka grimizna zraka, ni trideset centimetara od moje glave. Skvrio
sam se natrag koliko god sam mogao. Zraka je skliznula spojem i oko

tri ugla, vrativi se na poetno mjesto. Kraj kutije polako je otpao,

ostavljajui za sobom vlakna otopljenog permaplasta.
Priekaj da se stvar stvrdne, Mandella.
Sanchez, nisam ba toliko glup.
Idemo. Netko mi je dobacio konop. To bi bilo pametnije nego da ga
sam izvlaim van. Provukao sam veliku omu pod njegovim rukama i
vezao je iza njegova vrata. Onda sam se izverao van da im
pomognem vui, to je bilo glupo ve su imali dvanaest ljudi
spremnih da povuku.
Singer se izvukao sasvim dobro i zapravo je sjedio dok mu je doktor
Jones provjeravao oitanja. Ljudi su me zapitkivali o svemu i estitali
mi, kad je Ho iznenada rekla Gledaj! i pokazala prema obzoru.
Bila je to crna letjelica, a pribliavala se brzo. Imao sam tek toliko
vremena da pomislim kako to nije poteno, nisu nas trebali napasti
do posljednjih nekoliko dana, a onda se letjelica stvorila tono iznad
nas.
9
Svi smo se instinktivno bacili na tlo, ali brod nije napao. Izbacio je
potisnike za koenje i spustio se da prizemlji i zakoi. Potom je neko
vrijeme klizio uokolo, da bi se zaustavio kraj gradilita.
Svi su skuili o emu se radi i pokunjeno su stajali kada su dvije
figure u odijelima izale iz broda.
Poznati glas zapucketao je na glavnoj frekvenciji. Svi ste vidjeli da
dolazimo a ni jedan od vas nije odgovorio laserskom paljbom. Ne bi
vam pomoglo, ali bi ukazalo na odreenu razinu borbenog duha.
Imate jo tjedan ili manje do prave stvari, a budui da emo narednik
i ja biti ovdje, ja u uporno traiti da pokaete malo vie volje za
ivotom. Narednie u dunosti Potter.
Ovdje, gospodine.
Daj mi odred od dvanaest ljudi da istovari teret. Donijeli smo stotinu
malih robotskih letjelica za vjebu gaanja, tako da moete imati
priliku da se barem borite kada vam doe ive meta.
Pokrenite se odmah. Imamo samo trideset minuta prije nego to se
brod vrati u Miami.
Provjerio sam, i zapravo je bilo blie etrdeset minuta.
To to su kapetan i narednik bili tamo zapravo nije puno toga
promijenilo. I dalje smo bili preputeni sami sebi; oni su samo
promatrali.
Jednom kad smo poloili pod, trebao nam je jo samo jedan dan kako
bismo dovrili bunker. Bio je siv i duguljast, bez osobitih znaajki,
osim kupole zrane komore i etiriju prozora. Na vrhu se nalazio
gigavatni laser namjeten na okretnom kolutu. Onaj koji je s njim
rukovao ne bi ga se moglo nazvati topnikom sjedio je u
naslonjau i drao u rukama prekidae automatizirane kao za
mrtvace. Laser ne bi pucao sve dok je on drao jedan od tih

prekidaa. Ako bi ih pustio, on bi automatski nanianio bilo kakav

pokretni objekt u zraku i pucao po volji. Primarna detekcija i ciljanje
radili su uz pomo kilometar visoke antene montirane pokraj
bunkera.
To je bio jedini mehanizam za koji se doista moglo oekivati da e
raditi, s tako zagraenim obzorom, a tako sporim ljudskim
refleksima. Tu stvar nisi mogao u potpunosti automatizirati, jer bi u
teoriji mogle pristupiti i prijateljske letjelice.
Kompjutor za ciljanje mogao je odabrati izmeu dvanaest meta koje
se pojavljuju istodobno (najprije bi pucao u najvee). A pogodio bi
svih dvanaest u roku od pola sekunde.
Baterija je djelomino bila zatiena od neprijateljske paljbe
uinkovitim zatitnim slojem koji je prekrivao sve osim osobe koja je
njome rukovala. Ali ipak, to jesu bili prekidai za mrtvace. Jedan
ovjek gore uva osamdesetoricu unutra. Vojska je dobra u takvoj
vrsti matematike.
Jednom kad je bunker bio dovren, nas polovina je ostalo u njemu
cijelo vrijeme uz prilino jak osjeaj da smo mete izmjenjujui se
u upravljanju laserom, dok je druga polovina odlazila na manevre.
Otprilike etiri kilometra od baze nalazilo se veliko jezero
smrznutog vodika; jedna od naih osnovnih vjebi bila je nauiti kako
se snai na toj nepouzdanoj podlozi.
To nije bilo previe teko. Nisi mogao stajati na tome, pa si morao
lei na trbuh i klizati se.
Ako si imao nekoga da te gurne od ruba, pokrenuti se nije bio
problem. Inae, morao si se koprcati rukama i nogama, odgurivati se
koliko god je to izvedivo, sve dok se ne bi poeo micati u nizu malih
skokova. Jednom kad bi krenuo, nastavio bi se kretati sve dok ne bi
ponestalo leda. Mogao si pomalo i kormilariti ukopavajui se, rukom i
nogom, na pravoj strani, ali tako nisi mogao usporiti da stane. Stoga
je bilo pametno ne ii prebrzo, pa zavriti u poloaju da vam kaciga
ne apsorbira sav udarac zaustavljanja.
Proli smo sve to smo raditi na strani Miami: vjebe s orujem,
demoliranje, modele napadanja. Takoer su u nepravilnim
razmacima lansirali bespilotne letjelice prema bunkeru. Tako su,
deset do petnaest puta dnevno, ljudi na laseru imali priliku
demonstrirati svoju vjetinu u isputanju prekidaa, im bi se upalile
lampice za registriranje objekata u blizini.
Kao i svi ostali, i ja sam dobio etiri sata na toj poziciji. Bio sam
nervozan sve do prvog napada, kad sam vidio koliko je to lagano.
Svjetla su se upalila, ja sam pustio, top je naciljao i, kad je bespilotna
letjelica provirila iznad horizonta zzt! Zgodna nijansa boje, otopljeni
metal koji se raspruje svemirom. Inae nije bilo previe uzbudljivo.
Zato nitko od nas nije bio zabrinut zbog predstojeeg zavrnog
testa, pretpostavljajui da e se samo ponoviti ve vieno.
Baza Miami napala nas je trinaestog dana, s dva projektila koji su
istovremeno jurili sa suprotnih strana horizonta, brzinom od nekih

etrdeset kilometara u sekundi. Laser je prvog pretvorio u prah bez

problema, ali drugi je dospio na osam kilometara od bunkera prije
nego to je pogoen.
Vraali smo se s manevara, udaljeni otprilike kilometar od bunkera.
Ne bih ni vidio to se dogodilo da u trenutku napada nisam gledao
izravno prema bunkeru.
Drugi projektil poslao je kiu otopljenih krhotina izravno na bunker.
Jedanaest komada ga je pogodilo i, kako smo to kasnije
rekonstruirali, evo to se dogodilo:
Prva rtva bila je Maejima, toliko oboavana Maejima, unutar
bunkera, koja je pogoena u lea i u glavu i ostala na mjestu mrtva.
Zbog pada tlaka, JOZ je ubacio u viu brzinu. Friedman je stajao
ispred glavnog ispusta klimatizacije i bio odbaen prema suprotnom
zidu dovoljno jako da ga onesvijesti; umro je od dekompresije prije
nego to su ga ostali stigli ubaciti u njegovo odijelo.
Svi su ostali uspjeli oteturati kroz snane napuhe zraka i navui
odijela, ali Garcijino je odijelo bilo probueno i nije mu nita pomoglo.
Dok smo mi stigli tamo, oni su ve ukljuili JOZ i zavarivali su rupe u
zidu. Jedan je ovjek pokuavao ostrugati neprepoznatljivu kau koja
je nekad bila Maejima. Mogao sam ga uti kako jeca i kako mu se
die eludac. Garciju i Friedmana ve su bili iznijeli van kako bi ih
pokopali. Kapetan je od Potterove preuzeo zapovjednitvo nad
popravcima. Narednik Cortez poveo je ovjeka koji je jecao u kut i
vratio se da poisti Maejimine ostatke, sam. Nikome nije naredio da
mu pomogne, a nitko se nije dobrovoljno javio.
10
U sklopu zavrne vjebe nagurali su nas bez pompe u brod
Zemljinu nadu, isti onaj kojim smo doli na Charon i otpremili na
Stargate pri brzini malo veoj od jednoga G-a.
Putovanje se inilo beskonanim, oko est mjeseci subjektivnog
vremena, i dosadnim, ali nije bilo tako teko za tijelo kao odlazak na
Charon. Kapetan Stott tjerao nas je da usmeno ponavljamo obuku,
dan za danom, a vjebali smo svaki dan, sve dok se nismo istroili do
kolektivne iznemoglosti.
Stargate 1 bio je poput tamne strane Charona, samo jo tamniji.
Baza na Stargateu 1 bila je manja od baze Miami tek neto vea od
one koju smo izgradili na tamnoj strani a tamo smo trebali biti
neto vie od tjedan dana, kako bismo pomogli da se proire objekti.
Tamonja posada bila je vrlo sretna to nas vidi, posebno dvije
enske, koje su izgledale malo ofucano.
Svi smo se nagurali u malenu menzu, gdje nam je podmajor
Williamson, ovjek zaduen za Stargate 1, priopio neke
uznemirujue novosti:
Svi se raskomotite. Ipak, siite sa stolova, ima dovoljno mjesta na
podu.
Imam odreene predodbe o tome kroz to ste upravo proli, dok ste

se uvjebavali na Charonu. Neu rei da je sve to bilo uzalud. Ali

ondje kamo vi idete, stvari e biti prilino razliite. Toplije.
Zastao je kako bi nam dao vremena da razmislimo o tome.
Aleph Aurigae, prvi ikada otkriveni kolapsar, okrene se u orbiti oko
normalne zvijezde Epsilon Aurigae u dvadeset i sedam godina.
Neprijatelj ima bazu iz koje djeluje, ne na obinom portalnom planetu
Alepha, nego na planetu koji krui oko Epsilona. Ne znamo mnogo o
tom planetu, samo da se okrene oko Epsilona jednom u 745 dana, da
mu je veliina otprilike tri etvrtine Zemljine, i da ima albedo
(reflektivnu snagu) od 0,8, to znai da je vjerojatno prekriven
oblacima. Ne moemo s preciznou rei koliko e biti vru, ali s
obzirom na njegovu udaljenost od Epsilona, vjerojatno je prilino
topliji od Zemlje. Naravno, ne znamo hoete li raditi... boriti se na
svijetloj ili tamnoj strani, na ekvatoru ili polovima. Vrlo je mala
vjerojatnost da e atmosfera biti pogodna za disanje u svakom
sluaju, ostat ete u svojim odijelima.
Sada o mjestu gdje idete znate isto koliko i ja. Pitanja?
Gospodine, Stein je otezao slogove, sada znamo kamo idemo...
zna li itko to emo raditi kad tamo stignemo?
Williamson je slegnuo ramenima. To ovisi o vaem kapetanu i o
vaemu naredniku, i o kapetanu Zemljine nade, i o Nadinom
logistikom raunalu. Jednostavno jo uvijek nemamo dovoljno
podataka da bismo predvidjeli tijek vae akcije. To moe biti duga i
krvava bitka; to moe biti tek etnja i skupljanje komadia. Mogue
je da e Tauranci htjeti ponuditi primirje Cortez je prezirno
otpuhnuo a u tom sluaju predstavljat ete tek dio nae sile, nau
pregovaraku mo. Blago je pogledao Corteza. Nitko ne moe znati
sa sigurnou.
Orgija te noi bila je zabavna, ali bilo je to kao da pokuavate spavati
usred razuzdane zabave na plai. Jedini dostatan prostor u kojemu
smo svi mogli spavati bila je menza; razastrli su tu i lamo nekoliko
plahti zbog privatnosti, a onda su s lanca pustili osamnaest
mukaraca iz Stargatea gladnih seksa s naim enama, pokornim i
promiskuitetnim prema vojnim obiajima (i zakonu), koje meutim
nisu udjele ni za im drugim osim za snom na vrstom tlu.
Osamnaestorica mukaraca ponaali su se kao da su primorani
isprobati to je mogue vie partnerica, a njihova je izvedba bila
impresivna (to jest, striktno u kvantitativnom smislu). Mi koji smo
brojali, predvodili smo organizirano klicanje za nekolicinu nadarenijih
lanova. Mislim da je to prava rije.
Sljedeega jutra i svakog drugog jutra koje smo proveli na Stargateu
1 isteturali smo iz kreveta u svoja odijela, da bismo izali van i radili
na "novom krilu. Napokon, Stargate je trebao biti taktiki i logistiki
stoer za rat, s tisuama stalnog osoblja, kojeg uva pet-est tekih
krstarica Nadine klase. Kada smo mi poeli, sastojao se od dvije
upe i dvadesetak ljudi; kada smo otili, sastojao se od etiri upe i
dvadeset ljudi. Teko da se to uope moglo nazvati poslom, u

usporedbi s tamnom stranom, budui da smo imali mnogo svjetla i

esnaest sati u zatvorenom na svakih osam sati rada. I nije bilo
napada bespilotnom letjelicom kao finalnog ispita.
Kada smo se atlovima prebacili natrag na Nadu, nitko nije bio
previe sretan to odlazi (premda su neke od popularnijih ena
izjavile da e im biti drago to e se malo odmoriti). Stargate je bio
posljednje lagano, sigurno zaduenje koje emo imati prije borbe
protiv Tauranaca. I kao to je Williamson istaknuo prvoga dana,
nikako se nije moglo predvidjeti na to e to sliiti.
Osim toga, veina nas nije bila previe oduevljena time to emo
proi kroz kolapsarski skok. Uvjeravali su nas da ga uope neemo
osjetiti, samo kao slobodni pad cijelo vrijeme.
Ja nisam bio uvjeren. Kao student fizike sluao sam uobiajene
kolegije o opoj relativnosti i teorijama gravitacije. U to vrijeme imali
smo tek malo izravnih podataka Stargate je otkriven kad sam iao
u osnovnu kolu ali matematiki se model inio dovoljno jasnim.
Kolapsar Stargate bio je savrena kugla polumjera oko tri kilometra.
Zauvijek je bio zaustavljen u stanju gravitacijskog kolapsa, to je
trebalo znaiti da njegova povrina propada prema njegovom
sreditu, gotovo brzinom svjetlosti. Relativnost je to podupirala,
odnosno, barem stvarala iluziju da je to tono... isto kao to svaka
stvarnost postane iluzorna i orijentirana prema promatrau kad
prouavate opu relativnost. Ili budizam. Ili kad te unovae.
Bilo kako bilo, teoretski bi postojala toka u prostoru-vremenu kada
bi jedan kraj naega broda bio tono iznad povrine kolapsara, a
drugi kilometrima udaljen (prema naem poimanju prostora). U bilo
kojem razumnom svemiru, to bi izazvalo strahovita naprezanja koja
bi rastrgala brod, a mi bismo postali samo jo jedan u nizu milijuna
kilograma raspadnute tvari na idealnoj povrini, koja bi naglavce
srljala u nitavilo ostatka vjenosti; ili propala prema sreditu u
sljedeoj trilijunki sekunde. Neka svatko sam stavi ulog i odabere ono
to smatra tonim.
No bili su u pravu. Lansirani smo sa Stargatea 1, nekoliko smo puta
korigirali smjer, a onda smo jednostavno ponirali, otprilike sat
vremena.
Potom je zvono zazvonilo i utonuli smo u svoje jastuke pod
odmjerenim usporavanjem od dvije gravitacije. Bili smo na
neprijateljskom teritoriju.
11
Usporavali smo pri dvije gravitacije gotovo devet dana, a onda je
poela bitka. Leei onako jadni na leajevima, jedino to smo osjetili
bila su dva lagana mukla udarca, od ispaljivanja projektila. Nekih
osam sati kasnije, zapucketao je razglas: Panja, cijela posado.
Govori kapetan. Quinsana, pilot, bio je tek porunik, ali mogao se
nazivati kapetanom na letjelici, na kojoj je inom bio iznad svih nas,
ak i kapetana Stotta. Vi pjeadinci iz tovarnog prostora moete

takoer sluati.
Upravo smo napali neprijatelja s dva tahionska projektila jaine
pedeset gigatona i unitili i neprijateljsku letjelicu i jo jedan objekt
kojega su lansirali otprilike tri milisekunde ranije.
Neprijatelj nas je nastojao sustii u zadnjih 179 sati, prema brodskom
vremenu. U trenutku suoavanja neprijatelj se kretao neto bre od
pola brzine svjetlosti, u odnosu na Aleph, i nalazio se samo
tridesetak astronomskih jedinica od Zemljine nade. U odnosu na nas,
kretao se 0,47 brzine svjetlosti, te stoga, istodobno bismo se nali u
prostoru-vremenu zabili bismo se jedni u druge! u neto vie od
devet sati. Projektili su lansirani u 7:19 prema brodskome vremenu, a
unitili su neprijatelja u 15:40. Obje tahionske bombe eksplodirale su
unutar tisuu kilometara od neprijateljskih objekata.
Ta dva projektila bila su od one vrste iji je sam pogonski sustav bio
tek slabo kontrolirana tahionska bomba. Ubrzavali su konstantnim
tempom od 100 G-a, i putovali relativnom brzinom, dok ih nije
detonirala masa pribliavajueg neprijateljskog broda.
Oekujemo da nas neprijateljski brodovi vie nee smetati. Naa
brzina u odnosu na Aleph bit e na nuli u sljedeih pet sati; onda
emo zapoeti s vraanjem. Povratak e trajati dvadeset sedam
dana Sveope jaukanje i snudeno proklinjanje. Svi su to ve znali,
naravno; ali nije nas trebalo jo podsjeati na to.
Dakle, nakon jo jednoga mjeseca teturavih vjebi i obuke, na stalnoj
dvostrukoj gravitaciji, bacili smo prvi pogled na planet koji emo
napasti. Napadai iz svemirskih dubina, o da, na zapovijed.
Bio je to zasljepljujui bijeli polumjesec koji nas je ekao na dvije
astronomske jedinice od Epsilona. Kapetan je precizno odredio
lokaciju neprijateljske baze na udaljenosti od pedeset astronomskih
jedinica, pa smo je zaobili u irokom luku, zaklanjajui se od njih
masivom planeta. To nije znailo da smo im se priuljavali upravo
suprotno; oni su lansirali tri neuspjela napada ali to nam je
omoguilo jae obrambene pozicije. To jest, dok nismo morali ii na
povrinu. Onda e samo brod i njegova posada Zvjezdane flote biti
relativno sigurni.
Budui da se planet rotirao prilino sporo jednom u deset i pol dana
stacionarna orbita broda morala je biti udaljena sto pedeset
tisua kilometara. Zbog toga su se ljudi u brodu osjeali prilino
sigurno, sa 6000 milja stijenja i 90000 milja svemira izmeu njih i
neprijatelja. Ali to je znailo vremenski otklon od cijele sekunde u
komunikaciji izmeu nas na tlu i brodskog bojnog raunala. Netko bi
mogao itekako poginuti dok taj neutrinski impuls otpue do tamo i
natrag.
Nae nejasne naredbe bile su da napadnemo bazu i uspostavimo
kontrolu, te pritom otetimo to je mogue manje neprijateljske
opreme. Trebali smo barem jednog neprijatelja uhvatiti ivog.
Meutim, ni pod kakvim okolnostima nismo smjeli dopustiti da nas

uhvate ive. A odluka nije bila na nama; jedan poseban impuls iz

bojnog raunala i onaj trunak plutonija u tvojoj elektrinoj centrali
proizvest e fisiju sa svom svojom uinkovitou od 0,1%, a ti e biti
tek naglo nadimajua, vrlo vrua plazma.
Natrpali su nas u est izvidnikih brodova po jedan vod od
dvanaest ljudi u svaki i odletjeli smo od Zemljine nade pri osam Ga. Svaki je izvidniki brod trebao pratiti vlastitu nasuminu putanju
do naeg zbornog mjesta, 108 kilometara od baze. Istovremeno je
lansirano etrnaest bespilotnih letjelica, kako bi zbunile neprijateljski
protuletjelini sustav.
Prizemljenje je prolo gotovo savreno. Jedan je brod pretrpio manja
oteenja, promaaj koji je ipak bio blizu otopio je neto zatitnog
materijala s jedne strane trupa, ali ipak e biti u stanju vratiti se, uz
sporiju brzinu dok bude prolazio kroz atmosferu.
Ili smo cik-cak i stigli kao prvi brod na zborno mjesto. Bio je samo
jedan problem. Nalazilo se etiri kilometra ispod vode.
Gotovo sam mogao uti onaj stroj, 90000 milja udaljen, kako krgue
metalnom opremom, dodajui ove nove fragmente podataka.
Nastavili smo jednako kao da slijeemo na vrsto tlo: rakete za
koenje, padanje, klizaljke van, udarac u vodu, odskok, udarac u
vodu, odskok, udarac u vodu, potonue.
Imalo bi smisla nastaviti dalje i spustiti se na dno naposljetku, bili
smo aerodinamini, prilagoeni i vodi koja isto tako struji no trup
nije bio dovoljno vrst da izdri stupac vode visok etiri kilometra.
Narednik Cortez bio je s nama u izvidnikom brodu.
Narednie, recite tom kompjutoru da uini neto! Svi emo...
Daj zaepi, Mandella. Vjeruj u boga. Kad Cortez to izgovori, bog
je definitivno s malim poetnim slovom.
Zaulo se glasno dizanje mjehuria, onda jo jednom, pa pojaanje
pritiska na mojim leima koje je znailo da se brod izdie. Mjehuri
za plutanje? Cortez se nije udostojao odgovoriti, ili nije znao.
To je bilo to. Podigli smo se na deset do petnaest metara ispod
povrine i stajali tamo, nepomino. Kroz okrugli prozor mogao sam
vidjeti povrinu iznad, ljeskala se poput zrcala od uglaanog srebra.
Pitao sam se kako bi bilo biti riba i imati tono ogranien krov iznad
svojega svijeta.
Vidio sam kako je jo jedan brod pljusnuo. Stvorio je velik oblak
mjehuria i vrtloenje, onda potonuo pomalo, na stranji dio na
neznatnu dubinu, prije nego to su ogromni mjehuri iskoili ispod
svakog trokutastog krila. Potom se popeo na otprilike nau razinu i
zaustavio se.
Ovdje kapetan Stott. Sluajte sad pozorno. Oko dvadeset osam
kilometara od vaeg trenutnog poloaja, u smjeru prema neprijatelju,
nalazi se plaa do koje ete plae nastaviti izvidnikim brodovima i
od tamo ete pokrenuti napad na poloaje Tauranaca. To je ve bio
nekakav napredak; morat emo hodati samo osamdeset kilometara.
Ispraznili smo mjehure, izronili na povrinu i letjeli do plae u sporoj,

ispruenoj formaciji. Za to nam je trebalo nekoliko minuta. Dok je

brod strugao zaustavljajui se, mogao sam uti zujanje pumpi koje su
izjednaavale pritisak u kabini s pritiskom zraka vani. Prije no to
smo se potpuno zaustavili, izlazni otvor pokraj mojeg naslonjaa
kliznuo je i otvorio se. Otkotrljao sam se na krilo letjelice i skoio na
tlo. Deset sekundi da pronaem zaklon sprintao sam preko rahlog
ljunka do drvoreda, isprepletenih grmova visokih, ratrkanih
modrozelenih biljaka. Uronio sam u bodljikavo grmlje i okrenuo se
kako bih gledao brodove kako odlaze. Preostale bespilotne letjelice
polako su se uzdigle na otprilike stotinu metara, potom poletjele u
svim smjerovima, uz grmljavinu koja je potresala kosti. Pravi
izvidniki brodovi polako su skliznuli natrag u vodu. Moda je to bila
dobra ideja.
Nije to bio strano privlaan planet, ali po njemu se sigurno bilo lake
kretati nego po onoj ledenoj nonoj mori za koju smo se uvjebavali.
Nebo je bilo jednolino, dosadno srebrno bljetavilo koje se stapalo s
izmaglicom iznad oceana, tako potpuno da je bilo nemogue rei
gdje prestaje voda a gdje poinje zrak. Maleni valovi zapljuskivali su
crnu ljunkovitu obalu, puno sporije i gracioznije pri gravitaciji od tri
etvrtine Zemljine. ak i na pedeset metara udaljenosti, zveket
milijardi oblutaka koji su se kotrljali s plimom, glasno je odzvanjao u
mojim uima.
Temperatura zraka bila je 76 Celzijevih stupnjeva, nedovoljno da
more zakuha, premda je tlak zraka bio nizak u usporedbi s onim na
Zemlji. Pramenovi pare velikom su se brzinom uzdizali iznad linije
gdje se voda spajala s kopnom. Pitao sam se koliko bi dugo ovjek
mogao sam ovdje preivjeti, izloen okolini bez odijela. Bi li ga prvo
ubila vruina ili niska razina kisika oko jedne osmine kisika na
Zemlji? Ili tu ima neki smrtonosni mikroorganizam koji bi ih oboje
pretekao...?
Govori Cortez. Svi doite ovamo i okupite se oko mene. Stajao je
na plai lijevo od mene, kruno maui rukom iznad glave. Koraao
sam prema njemu kroz grmlje. Ono je bilo krhko, tanko, inilo se
udnovato isuenim na tom vlanom zraku. Iza njega se ba i ne bi
moglo sakriti.
Napredovat emo u smjeru 0,05 radijana istono od sjevera. elim
da Prvi vod krene prvi. Dva i Tri pratite ih na dvadesetak metara iza,
slijeva i zdesna. Sedam, zapovjedni vod, u sredini je, dvadeset
metara iza Dva i Tri. Pet i est, uvajte lea, u polukrunoj zatvorenoj
formaciji. Svima jasno? Naravno, mogli bismo tako strelasto
manevrirati i u snu. OK, idemo
Bio sam u Sedmom vodu, zapovjednoj grupi. Kapetan Stott nije me
onamo stavio jer se oekivalo da dajem bilo kakve zapovijedi, nego
zbog mojeg studiranja fizike.
Zapovjedna grupa navodno je bila najsigurnija, titilo ju je est
vodova: ljudi su rasporeivani u nju jer su iz nekih taktikih razloga
trebali preivjeti neto due od ostalih. Cortez je bio tamo da daje

zapovijedi. Chavez je bio tamo da popravlja kvarove na odijelima.

Glavni lijenik, doktor Wilson (jedini koji je zapravo imao lijeniku
diplomu) bio je tamo, kao i Theodopolis, inenjer za vezu, naa veza
s kapetanom, koji je odabrao da ostane u orbiti.
Mi ostali bili smo rasporeeni u zapovjednu grupu, zahvaljujui nekoj
posebnoj izobrazbi ili sposobnosti koja se inae ne bi smatrala
strateki vanom. Budui da smo bili suoeni s potpuno
nepoznatim neprijateljem, nije bilo mogue znati to bi se moglo
pokazati vanim. Tako sam ja bio tamo zato to sam bio neto
najblie fiziaru to je satnija imala. Rogersova je bila biolog. Tate je
bio kemiar. Mogao je rutinski postii savren rezultat na Rhineovom
testu ekstrasenzorne percepcije, svaki put. Bohrs je bio poliglot,
teno je govorio dvadeset i jedan jezik, skupa s idiomima. Petrovljev
talent bio je taj to na testiranju psihe nije pokazao ni najmanju
mrvicu ksenofobije. Keating je bio vjet akrobat. Debby Hollister
Sretnica Hollister pokazala je izvanrednu sposobnost za stjecanje
novca, a takoer je imala dosljedno visok Rhineov potencijal.
12
Kada smo tek krenuli, na odijelima smo koristili kamuflanu
kombinaciju za dunglu. No ono to se moglo smatrati dunglom u
ovim aneminim tropima bilo je previe prorijeeno; izgledali smo
kao druina jasno vidljivih harlekina koja paradira umom. Cortez
nam je naredio da prebacimo na crno, ali to je bilo jednako loe, jer
je svjetlost s Epsilona dopirala ravnomjerno sa svih strana neba, i
nije bilo nikakvih sjena, osim naih. Naposljetku smo kamuflau
ostavili namjetenom na sivosmeu pustinjsku boju.
Izgled krajolika polako se mijenjao kako smo ili prema sjeveru, dalje
od mora. Bodljikavih stabljika valjda ih se moe nazvati stablima
bivalo je sve manje, ali su imale vei opseg i bile su manje krhke; u
podnoju svake nalazila se zapetljana masa korijenja iste
modrozelene boje, koje se irilo u plosnati stoac promjera nekih
deset metara. Blizu vrha svakog stabla nalazio se krhki zeleni cvijet
veliine ljudske glave.
Trava se poela pojavljivati na nekih pet kilometara od mora. inilo
se da potuje vlasnika prava stabala, jer je ostavljala pojas
ogoljenog tla oko svakog dijela korijena. Na rubu takve istine rasla
je poput plahe modrozelene ekinje, a onda, kako je odmicala od
stabala, postajala je gua i via, sve dok ne bi dosegnula visinu
ramena na nekim mjestima, tamo gdje je razmak izmeu dvaju
stabala bio neuobiajeno velik. Trava je bila svjetlije, zelenije boje od
stabala i okota. Promijenili smo boju svojih odijela u jarkozelenu,
koju smo koristili na Charonu kako bismo bili to vidljiviji. Drei se
najgue trave, bili smo prilino neupadljivi.
Prelazili smo vie od dvadeset kilometara svakoga dana, poletni
nakon mjeseci provedenih pod dvije gravitacije. Do drugoga dana,
jedini ivotinjski oblik kojega smo vidjeli bili su nekakvi crni crvi,

veliine prsta, sa stotinama trepaviastih noica nalik na ekinje

etke. Rogersova je rekla da oigledno moraju postojati neka vea
stvorenja u blizini, jer inae ne bi bilo razloga da stabla imaju trnje.
Stoga smo bili dvostruko oprezniji, oekujui nevolje i s Taurancima i
s neidentificiranim velikim stvorenjima.
Potteriin drugi vod bio je izvidnica; glavna frekvencija bila je
rezervirana za nju, jer je bilo izgledno da e njezin vod prvi zapaziti
bilo kakvu nevolju.
Narednie, ovdje Potterova, svi smo uli. Kretanje ispred.
Sputajte se, onda!
Jesmo. Mislim da nas ne vide.
Prvi vod, idite gore pa nadesno od izvidnice. Drite se nisko. etvrti,
idite gore pa nalijevo. Javite mi kada stignete na pozicije. esti vod,
ostanite iza i uvajte lea. Peti i trei, pribliite se zapovjednom
vodu.
Dvadesetak ljudi iuljalo se iz trave da bi nam se pridruili. Cortezu
se izgleda javio etvrti vod.
Dobro. to je s vama, prvi?... OK, u redu. Koliko ih je tamo?
Vidimo ih osam. Potteriin glas.
Dobro. Kad vam ja kaem, ponite pucati. Pucajte da ubijete.
Narednie... to su samo ivotinje.
Potterice ako si cijelo vrijeme znala kako izgleda Tauranac, trebala
si nam rei. Pucajte da ubijete.
Ali trebamo...
Trebamo nekoga zarobiti, ali ga ne moramo vucarati sa sobom
etrdeset kilometara do njegove centralne baze i paziti na njega dok
se borimo. Jasno?
Da, narednie
OK. Sedmi, svi vi pametnjakovii i udaci, idemo naprijed
promatrati. Peti i trei, poite s nama da nas titite
Otpuzali smo kroz metar visoku travu do mjesta gdje se drugi vod
rairio u poloaju za paljbu.
Nita ne vidim, rekao je Cortez.
Ravno i malo ulijevo. Tamnozeleno.
Bili su tek za nijansu tamniji od trave. Ali nakon to si razaznao
prvoga, mogao si ih vidjeti sve, polako su se kretali, nekih tridesetak
metara ispred.
Paljba! Cortez je pucao prvi; onda je izletjelo dvanaest grimiznih
zraka, i trava je venula u crno, nestajala, a stvorenja su se grila i
umirala, pokuavajui bjeati.
Prekini paljbu, prekini! Cortez se uspravio. elimo da neto i
ostane drugi vod, za mnom. Odluno je iskoraio prema
zadimljenim leinama, s ispruenim laserskim prstom, a vilinske
ralje bestidnosti vukle su ga prema mjestu krvoprolia... Osjetio
sam kako mi se die eludac, i znao sam da me sve one sablasne
kazete za obuku, kao ni sve jezive smrti u trenanim nesreama, nisu
pripremile za ovu iznenadnu stvarnost... da imam arobni tap koji

mogu uperiti u ivot i pretvoriti ga u zadimljeni komad dopola

peenog mesa; nisam bio vojnik, niti sam to ikada htio biti, niti bih to
ikada htio...
OK, sedmi, hajdemo se pribliiti. Dok smo im prilazili, jedno se od
stvorenja pomaknulo, lagano zadrhtalo, a Cortez je svojim laserom
preao preko njega gotovo nemarnom gestom. Laser je napravio rez
dubine dlana posred toga bia. Uginulo je, poput ostalih, a da nije
ispustilo nikakav zvuk.
Nisu bili visoki poput ljudi, ali bili su iri u pojasu. Bili su prekriveni
tamnozelenim, gotovo crnim krznom bijele kovre pojavile su se na
mjestima koja je sprio laser. inilo se da imaju tri noge i jednu ruku.
Jedini ures na njihovim kudravim glavama bila su usta, vlani crni
otvor ispunjen plosnatim crnim zubima. Bili su totalno gadni, ali
njihova najgora osobina nije bila razliitost od ljudi, nego slinost...
Gdje god je laser otvorio upljinu u tijelu, sjajne mlijenobijele grude
proarane venama i klupko organa izlijevali su se van, a krv im je bila
tamna, zgruanocrvena.
Rogersova, baci pogled. Jesu li Tauranci ili nisu?
Rogersova je kleknula pored jednog od stvorenja s prosutom
utrobom i otvorila plitku plastinu kutiju, punu blistavih alatki za
seciranje. Odabrala je skalpel. Samo na jedan nain moemo
saznati. Doktor Wilson virio je preko njezinog ramena, dok je ona
metodino rezala ovojnicu koja je prekrivala nekoliko organa.
Evo. Podigla je crnkastu masu vlakana s dva prsta, ironino
imitirajui tankoutnost kroz sav taj oklop.
Dakle?"
To je trava, narednie. Ako Tauranci jedu travu i diu zrak, onda su
sigurno pronali planet neobino slian njihovu domu. Bacila je to.
Ovo su ivotinje, narednie, samo jebene ivotinje.
Ja nisam tako siguran, rekao je doktor Wilson. Samo zato to
hodaju na sve etiri, moda tri, i jedu travu...
Pa, idemo provjeriti mozak. Pronala je jednoga koji je bio pogoen
u glavu i sastrugala crni povrinski pougljenjeni sloj iz rane.
Pogledajte to.
Lubanja je gotovo cijela bila od kosti. Rogersova je vukla i mrsila
dlaku na glavi jednog drugog. Kojeg vraga koristi kao osjetilne
organe? Nema oiju, nema uiju, ili... Ustala je.
Nita nema na toj jebenoj glavi, osim usta i deset centimetara
lubanje. Nita za zatitu, ba nita.
Kad bih mogao slegnuti ramenima, slegnuo bih, rekao je doktor.
To nita ne dokazuje mozak ne mora izgledati kao kaasti orah i ne
mora se nalaziti u glavi. Moda ta lubanja nije kost, moda je to
mozak, nekakva kristalna reetka...
Da, ali jebeni eludac je na pravome mjestu, a ako ono nisu crijeva,
pojest u
Sluajte, rekao je Cortez, ovo je stvarno zanimljivo, ali sve to
trebamo znati jest je li ta stvar opasna, a onda moramo dalje;

nemamo sve...
Nisu opasni, poela je Rogersova. Oni ne...
Lijenika! DOKTORE! Netko je mahao rukama odostraga, iz reda iz
kojeg se pucalo. Doktor je otrao natrag do njega, a mi ostali smo ga
slijedili.
to nije u redu? Jo u trku bio je posegnuo iza lea i otkopao svoj
medicinski pribor.
Radi se o Ho. U nesvijesti je.
Doktor je naglim zamahom otvorio pretinac s njezinim
biomedicinskim monitorom. Nije morao puno traiti. Mrtva je.
Mrtva? viknuo je Cortez. Koji vrag...
Samo trenutak. Doktor je ukljuio utika u monitor i poeo prkati
po nekim brojanicima u svome priboru. Biomedicinska oitanja svih
nas pohranjena su za zadnjih dvanaest sati. Putam ih unatrag,
trebao bih moi evo ga!
to?
Prije etiri i pol minute mora da je to bilo vrijeme kad ste poeli
pucati Isuse!
No?
Jako cerebralno krvarenje. Ne... Gledao je brojanike. Nije... bilo
nikakvog upozorenja, nikakvih indikacija bilo ega neuobiajenog;
krvni tlak povien, puls povien, ali normalan s obzirom na
okolnosti... nita to bi... ukazivalo... Sagnuo se i otvorio njezino
odijelo. Njezine profinjene istonjake crte lica bile su izobliene
uasnom grimasom, vidjele su joj se obje desni. Ljepljiva tekuina
slijevala joj se ispod zatvorenih vjea, a kapi krvi jo uvijek su curile
iz oba uha. Doktor Wilson zatvorio je odijelo.
Nikad nisam vidio nita slino. Kao da joj je bomba eksplodirala u
lubanji.
A u kurac, rekla je Rogersova, ona je bila osjetljiva prema Rhinetestovima, zar ne?
Tako je, Cortez je zvuao zamiljeno. U redu, svi sluajte. Voe
vodova, provjerite svoje vodove i vidite nedostaje li netko, ili je
ozlijeen. Jo netko u sedmom?
Ja... imam uasnu glavobolju, narednie rekao je Lucky.
Jo ih je etvero imalo jake glavobolje. Jedan od njih potvrdio je da je
neznatno osjetljiv prema Rhineu. Ostali nisu znali.
Cortez, mislim da je oito, rekao je doktor Wilson, da bismo trebali
ova... udovita izbjegavati u irokom luku, a posebno im vie ne
bismo trebali nanositi bol. Ne uz petero ljudi koji su osjetljivi na ono
to je oito ubilo Ho.
Naravno, dovraga, ne treba mi to nitko rei. Bolje da krenemo.
Upravo sam obavijestio kapetana o tome to se dogodilo; slae se da
je bolje da odemo to je mogue dalje odavde, prije zaustavljanja
zbog noenja.
A to emo s Ho? pitao je Lucky.
Ve e se za nju pobrinuti. S broda.

Nakon to smo proli otprilike pola kilometra, zabljesnulo je i

zatutnjalo. Tamo gdje je bila Ho, nastala je magliasta svijetla gljiva,
koja se isparavala u oblake dok nije nestala na sivome nebu.
13
Zastali smo da prenoimo zapravo, sunce nee zai jo
sedamnaest sati na vrhu male uzvisine, desetak kilometara od
mjesta gdje smo ubili tuince. Ali to nisu bili tuinci, morao sam se
podsjeati to smo bili mi.
Dva voda razmjestila su se u obliku prstena oko nas ostalih, a mi
smo se bacili na tlo, iscrpljeni. Svima su bila doputena etiri sata
spavanja, uz dva sata dunosti na strai.
Potterova je dola i sjela pokraj mene. Podesio sam njezinu
frekvenciju.
Bok, Marygay.
O, Williame, glas joj je preko radija bio hrapav i pucketav. Boe,
kako je to strano.
Sad je gotovo...
Ubila sam jednoga od njih, odmah iz prve, pogodila sam ga tono u,
u...
Poloio sam ruku na njezino koljeno. Dodir je izazvao jasan kljocaj, a
ja sam trgnuo ruku natrag, zamiljajui strojeve koji se grle,
kopuliraju. Nemoj se osjeati izdvojenom, Marygay; koliko god
krivnje da ima, ima je... dijeli se jednako na sve nas... ali trostruka
porcija za Cor...
Vi vojnici, prestanite brbljati i odspavajte malo. Oboje idete na
strau za dva sata.
OK, narednie. Glas joj je bio tako tuan i umoran da to nisam
mogao podnijeti. Imao sam osjeaj da kad bih je samo mogao
dotaknuti, odvukao bih od nje tugu kao to ica za uzemljenje
odvlai struju, ali svatko od nas bio je zarobljen u vlastitom
umjetnom svijetu...
Ku no, Williame;
No Gotovo je nemogue seksualno se uzbuditi unutar odijela, dok
vas bodu svi ti srebrno kloridni senzori i cijev za odvod tjelesnih
izluevina, ali na neki nain, to je bila reakcija mojega tijela na
emocionalnu impotenciju, moda prisjeanje na ugodnija noenja s
Marygay, moda me osjeaj da bih pokraj svih tih smrti uskoro i ja
mogao umrijeti, pokrenuo na posljednji pokuaj razmnoavanja...
draesne misli poput ove. Zaspao sam i sanjao da sam stroj,
oponaam ivotne funkcije, kripim i klopoem na svome
nespretnom putu kroz svijet, a ljudi su previe pristojni da bi mi ita
rekli, no smijulje mi se iza lea; da je ovjeuljak koji mi sjedi u glavi
i povlai poluge i spojnice te prati brojanike, beznadno lud i da
pohranjuje boli za ovaj dan...
Mandella probudi se, dovraga, tvoja je smjena!
Odvukao sam se do svog mjesta na vanjski rub naih pozicija kako

bih pazio na boga pitaj to... ali bio sam toliko umoran da nisam
mogao drati oi otvorene. Naposljetku, pocuclao sam stimulacijsku
tabletu, znajui da u kasnije poaliti.
Vie od jednoga sata sjedio sam tamo, pregledavajui svoj sektor
lijevo, desno, blizu, daleko; prizor se uope nije mijenjao, nije bilo ni
daka vjetra da povije travu.
Onda se iznenada trava razdijelila i jedno od tronogih bia bilo je
tono ispred mene. Podigao sam laserski prst, ali nisam stisnuo
prekida.
Kretanje!
Kretanje!
Isuse Kri jedan je tono...
NE PUCAJTE! U piku materinu, nemojte pucati!
Kretanje
Kretanje. Pogledao sam lijevo i desno, i dokle god sam mogao
vidjeti, tono ispred svakoga straara vanjskog ruba naih pozicija,
stajalo je po jedno slijepo, tupavo bie.
Moda me droga koju sam uzeo da bih ostao budan uinila
osjetljivijim na to god da su radili. Digla mi se kosa na glavi i
najeila te sam osjetio bezoblinu stvar u svome umu, osjeaj koji
ima kad netko neto izgovori, a ti to nisi dobro uo, eli mu
odgovoriti, no prilika da ga zamoli da to ponovi je prola.
Bie je sjelo na svoje butine, naginjui se naprijed jednom prednjom
nogom. Veliki zeleni medvjed s uvelom rukom. Njegova se mo
provlaila kroz moj um, pauinasto, jeka nonih strava; pokuava
komunicirati, pokuava me unititi, nisam mogao odrediti.
U redu, svi na obrambenoj liniji, povlaite se, polako. Nemojte
praviti bilo kakve nagle pokrete... Boli li nekoga glava ili neto
slino?
Narednie, ovdje Hollister. Sretnica.
Oni pokuavaju neto rei... gotovo mogu... ne, samo...
Jedino to mogu razumjeti je da oni misle da smo mi, misle da smo
mi... pa, smijeni. Ne boje se
Hoe rei da onaj ispred tebe nije...
Ne, osjeaj dolazi od svih, oni svi misle isto. Ne pitaj me kako znam,
jednostavno znam.
Moda su mislili da je smijeno to to su uinili Ho.
Moda. Ne osjeam da su opasni. Samo su znatieljni glede nas.
Narednie, ovdje Bohrs.
Da
"Tauranci su ovdje ve barem godinu dana moda su nauili
komunicirati s ovim... prevelikim plianim medama. Moda nas
pijuniraju, moda njima alju povratne...
Da je tako, mislim da nam se ne bi pokazali, rekla je Sretnica.
"Oito se mogu prilino dobro sakriti od nas kad to ele.
Bilo kako bilo, rekao je Cortez, ako su pijuni, teta je ve
uinjena. Mislim da ne bi bilo pametno poduzimati bilo kakve akcije

protiv njih. Znam da biste ih svi rado vidjeli mrtve zbog onoga to su
uinili Ho, i ja bih, ali bolje nam je da budemo oprezni.
Ja ih nisam elio vidjeti mrtve, ali isto tako ne bih ih volio vidjeti u
bilo kojem stanju. Polako sam hodao unatrag, prema sredini kampa.
inilo se da bie nije bilo raspoloeno da me prati. Moda je
jednostavno znalo da smo okrueni. upao je travu rukom i
mljackao. OK, svi vi voe vodova, sve probudite, provjerite brojano
stanje. Javite mi ako je itko ozlijeen. Recite svojim ljudima da
kreemo za minutu.
Ne znam to je Cortez oekivao, ali naravno, bia su nas nastavila
pratiti. Nisu nas drali u okruenju; samo nas je njih dvadeset ili
trideset pratilo cijelo vrijeme. I to ne uvijek isti. Pojedini bi odlutali, a
novi bi se pridruili povorci. Bilo je prilino oito da se oni nee
umoriti.
Svima je bila doputena jedna stimulacijska tableta. Bez nje nitko ne
bi mogao marirati ni sat vremena. Druga pilula bila bi dobrodola
nakon to je uinak prve poeo splanjavati, no matematika situacije
to nije doputala; jo uvijek smo bili udaljeni trideset kilometara od
neprijateljske baze, najmanje petnaest sati mariranja. Premda bi na
tim tabletama mogao ostati budan i pun energije sljedeih stotinu
sati, broj pogreaka u procjenama i percepciji drastino se
poveavao nakon druge pilule, sve dok se u ekstremnim sluajevima
najbizarnije halucinacije ne bi poele shvaati doslovno, i ovjek bi
se satima vrpoljio, odluujui hoe li dorukovati.
Pod umjetnom stimulacijom, eta je prvih est sati putovala puna
energije, usporavala je tijekom sedmog sata, a nakon devet sati i
devetnaest prijeenih kilometara, nasukala se i zastala od
iscrpljenosti. Pliani mede nisu nas ni na trenutak isputali iz
vidokruga i, prema Sretnici, ni na tren nisu prestali odailjati.
Cortezova odluka bila je da emo se zaustaviti na sedam sati, a svaki
e vod po jedan sat preuzeti strau naih pozicija. Nikada mi nije bilo
toliko drago to sam u sedmome vodu, jer snio straarili u zadnjoj
smjeni i tako dobili est sati neprekinuta sna.
U onih nekoliko trenutaka koje sam proveo budan nakon to smo
konano legli, pomislio sam kako bi lako moglo biti da u sljedei put
kada sklopim oi, uiniti to posljednji put. Dijelom zbog mamurluka
od droge, no uglavnom zbog svih uasa prethodnih dana, primijetio
sam da mi je potpuno svejedno.
14
Do naeg prvog kontakta s Taurancima dolo je tijekom moje smjene.
Pliani mede jo su uvijek bili tamo kad sam se probudio i zamijenio
doktora Jonesa na strai. Vratili su se u svoju poetnu formaciju, po
jedan ispred svakog straarskog mjesta. Onaj koji je ekao mene
djelovao je malo krupnije od uobiajenog, ali inae je izgledao kao i
svi ostali. Sva trava oko mjesta na kojemu je sjedio bila je povaljana,
to je znaio da se povremeno pomicao lijevo i desno. Ali uvijek se

vraao kako bi sjeo tono ispred mene, da bi mogao buljiti, reklo bi

se, da je imao ime buljiti.
Gledali smo jedan drugoga otprilike petnaest minuta, kad je zagrmio
Cortezov glas:
Idemo svi, probudite se i sakrijte!
Instinktivno sam se bacio na tlo i otkotrljao u visoku travu.
Neprijateljska letjelica iznad nas. Glas mu je zvuao gotovo
lakonski.
Tonije reeno, nije bila ba iznad nas, nego je prolazila neto
istonije. Kretala se polako, moda stotinu kilometara na sat, a
izgledala je poput metle s dugom drkom, okruene prljavim
mjehurom sapunice. Stvorenje koje je to jahalo malo je vie
nalikovalo ljudima nego pliani mede, ali nita vrijedno spomena.
Pojaao sam amplifikaciju na svom konverteru slike na etrdeset kroz
dva kako bih poblie pogledao.
Imao je dvije ruke i dvije noge, ali struk mu je bio toliko uzak da bi ga
se moglo obuhvatiti dvjema rukama. Ispod majunog struka nalazila
se velika zdjelina struktura u obliku potkove, iroka gotovo metar, iz
koje su visjele dvije duge mrave noge bez jasnih zglobova koljena.
Iznad tog struka tijelo se ponovno irilo, do prsa koja nisu bila nita
manja od ogromne zdjelice. Ruke su mu izgledale iznenaujue
ljudske, osim to su bile preduge i s premalo miia. Imao je previe
prstiju na rukama. Bez ramena, bez vrata. Glava mu je bila komarna
izraslina koja je bubrila kao gua iz njegovih glomaznih prsa. Dva oka
koja su izgledala kao nakupine ribljih jajaaca, snop resa umjesto
nosa, i kruto otvorena rupa koja bi mogla predstavljati usta,
smjetena nisko, na mjestu gdje mu se trebala nalaziti Adamova
jabuica. Oito je mjehur od sapunice sadravao odgovarajui okoli,
jer na sebi nije imao apsolutno nita osim naborane koe, koja je
izgledala kao da je bila predugo uronjena u vrelu vodu, a potom
obojena u blijedu naranastu. On nije imao vanjskih genitalija, ali
ni ita to bi moglo nagovjetavati lijezde za dojenje. Stoga smo se
za muku zamjenicu odluili po automatizmu.
Oito, ili nas nije primijetio, ili je mislio da smo i mi dio krda plianih
meda. Nije se osvrnuo na nas, ve je samo nastavio u istom smjeru
kamo smo i mi poli, 0,05 radijana istono od sjevera.
Moete se i vratiti na spavanje, ako ete moi nastaviti spavati,
nakon to ste vidjeli onu stvar. Kreemo u 4:35. Za etrdeset
minuta.
Zbog neprozirnog omotaa od oblaka oko planeta, iz svemira se
nikako nije moglo utvrditi kako izgleda ili koliko je velika
neprijateljska baza. Jedino smo znali gdje se nalazi, na isti nain na
koji smo znali gdje izvidniki brod treba sletjeti. Dakle i ona je mogla
biti pod vodom ili pod zemljom.
No neke od bespilotnih letjelica, osim kao mamci, sluile su i kao
izviai: u njihovim lanim napadima na bazu, jedna se uspjela
pribliiti dovoljno da slika. Kapetan Stott poslao je njezin dijagram

Cortezu jedinome koji je imao vizir u odijelu kada smo bili pet
kilometara od lokacije koja je radijski utvrena kao baza. Stali smo,
a on je pozvao sve komandante vodova u sedmi vod na dogovor. Dva
pliana mede takoer su doskoili. Pokuali smo ih ignorirati.
OK, kapetan nam je odozgo poslao neke slike naeg cilja. Nacrtat u
plan; komandanti vodova neka ga precrtaju. Izvadili su blokove i
pisaljke iz depova na nogama, dok je Cortez odmotavao veliku
plastinu podlogu. Protresao ju je kako bi rastresao preostali naboj, i
ukljuio svoju pisaljku.
Ovako, mi prilazimo iz ovog smjera. Nacrtao je strelicu na dnu
plohe. Prvo na to emo naletjeti je ovaj red koliba, vjerojatno
spavaonica ili bunkera, ali tko to dovraga zna. ... Na je poetni cilj
unititi te graevine cijela baza nalazi se na niskoj ravni; nema
anse da se pokraj njih prouljamo.
Potterova ovdje. Zato ih jednostavno ne preskoimo?
Da, mogli bismo to napraviti, i zavriti u potpunom okruenju,
isjeeni na komadie. Zauzet emo graevine.
Nakon to to napravimo... sve to mogu rei je da emo morati
donositi odluke u hodu. Prema ovom izvidnikom nacrtu iz zraka,
moemo razaznati namjenu svega nekolicine graevina i to je loe.
Moda emo izgubiti mnogo vremena demolirajui neto slino
vojnim barovima, ne obraajui panju na ogromno logistiko
raunalo zbog toga to izgleda poput... odbaenog smea ili...
Mandella ovdje, rekao sam. Zar tamo nije neka vrsta svemirske
luke ini mi se da bismo trebali...
Doi u do toga, kvragu. Te kolibe su prstenasto rasporeene oko
cijele baze, tako da emo se na nekom mjestu morati probiti. To e
biti na najbliem moguem mjestu, kako bi izgledi da odamo svoj
poloaj prije nego to napadnemo bili to manji.
Na cijelom prostoru ne postoji nita to bi doista nalikovalo oruju.
No to nita ne znai; u svakoj od tih koliba moe biti sakriven
gigavatni laser.
Dakle, oko petsto metara od koliba, usred baze, doi emo do te
neke velike strukture u obliku cvijeta. Cortez je nacrtao veliki
simetrini oblik koji je imao konture cvijeta sa sedam latica. Koji je
to vrag, znate usto koliko i ja. No, tamo je samo jedna takva
struktura, tako da je neemo otetiti vie nego to bude nuno. to
znai... da emo ga raznijeti na komadie ako ja procijenim da je
opasno.
Sad, to se tie tvoje svemirske luke, Mandella jednostavno je
nema. Nita.
Ona krstarica koju je izbuila Nada vjerojatno je bila ostavljena u
orbiti, kao to i naa mora biti. Ako imaju neto poput naih
izvidnikih brodova ili bespilotnih projektila, ili ih ne dre ovdje, ili su
dobro sakriveni.
Bohrs ovdje. Pa s ime su onda napali dok smo se mi sputali iz
orbite?

Volio bih da to znamo, vojnie.

Oito ne postoji nain da procijenimo njihovo brojano stanje, ne
izravno. Na izvidnikim slikama nije bilo ni jednog jedinog Tauranca
na podruju baze. To nita ne znai, jer to je strana okolina.
Neizravno, meutim... moemo prebrojati broj metli, onih leteih
stvari.
Ima pedeset i jedna koliba i na svaku doe najvie jedna metla.
Ispred etiri kolibe nije parkirana nijedna, ali locirali smo jo tri u
drugim dijelovima baze. Moda to znai da je tamo pedeset i jedan
Tauranac, od kojih je jedan bio izvan baze kada je snimak
napravljen.
Keating ovdje. Ili pedeset i jedan asnik
Tako je moda je pedeset tisua pjeaka natrpano u nekoj od ovih
graevina. Nikako ne moemo znati. Moda ima deset Tauranaca, a
svaki od njih ima po pet metli, koje koristi ovisno o raspoloenju.
Imamo jednu prednost, a to su komunikacije. Oni oito koriste
frekvencijsku modulaciju elektromagnetskog zraenja u
megahercima.
Radio!
Tako je, tko god da je to rekao. Identificirajte se kad elite neto
rei. Stoga je iako mogue da oni mogu detektirati nae faznoneutrinske komunikacije. Isto tako, neposredno prije napada, Nada
e izbaciti jednu prilino gadnu fisijsku bombu; detonirat e je u
gornjim slojevima atmosfere tono iznad baze. To e ih na neko
vrijeme ograniiti samo na izravnu osobnu komunikaciju; ak e i ta
biti puna smetnji.
Zato im... Tate ovdje... zato im jednostavno ne bace bombu ravno
u naruje. Potedjeli bi nas mnogo...
To ak ne zavrjeuje odgovor, vojnie. Ali odgovor je, mogli bi. A vi
se bolje nadajte da nee. Ako razore bazu, to e biti zbog sigurnosti
Nade. Nakon to smo mi napali, a vjerojatno prije no to budemo
dovoljno udaljeni od toga da se izvuemo.
To emo sprijeiti tako to emo dobro obaviti posao. Bazu moramo
srediti tako da vie ne moe funkcionirati; istovremeno, moramo je
to manje otetiti. I uhvatiti jednog zarobljenika.
Potterova ovdje. Mislite, barem jednog zarobljenika.
Mislim ono to kaem. Samo jednog. Potterova... vie ne
zapovijeda svojim vodom. Poalji Chaveza da te zamijeni.
U redu, narednie. Jasno se ulo olakanje u njezinu glasu.
Cortez je nastavio sa svojim mapama i uputama. Postojala je jo
jedna graevina ija je namjena bila prilino oita; na vrhu je imala
veliku pokretnu antenu u obliku tanjura. Trebali smo je unititi im
nam doe u domet bacaa granata.
Plan napada bio je vrlo povran. Bljesak fisijske bombe bit e nam
znak za poetak. U istom trenutku nekoliko e se bespilotnih letjelica
sjuriti na bazu tako da moemo vidjeti kakva im je protuzrana

obrana. Pokuat emo smanjiti uinkovitost tih obrambenih sustava a

da ih potpuno ne unitimo.
Odmah nakon bombe i bespilotnih letjelica, grenadiri e liniju od
sedam koliba pretvoriti u prah. Kroz tu rupu svi e se probiti u bazu...
a to e se dogoditi nakon toga, moemo samo nagaati.
U idealnom bismo sluaju projurili bazom od jednoga kraja do
drugoga, unitavajui odreene mete i tamanei sve Taurance osim
jednoga. Ali, bilo je malo vjerojatno da e se neto takvo dogoditi, jer
za to bi bilo potrebno da Tauranci ne prue skoro nikakav otpor.
S druge strane, ako bi Tauranci od samog poetka pokazali oiglednu
nadmo, tada bi Cortez mogao izdati naredbu da se ratrkamo.
Svatko je imao razliitu putanju za povlaenje razbjeali bismo se u
svim smjerovima, a preivjeli bi se okupili u dolini nekih etrdeset
kilometara istono od baze. Onda bismo se dogovorili oko povratka u
bitku, nakon to Nada malo omeka bazu.
Jo jedna stvar za kraj, zakretao je Cortez. Moda neki od vas
misle kao Potterova, moda neki od vaih ljudi tako misle... da bismo
trebali lagano, ne napraviti od ovoga takvo krvoprolie. Milost je
luksuz, slabost koju si ne moemo priutiti u ovoj fazi rata. Sve to
znamo o neprijatelju jest to da su oni ubili sedam stotina devedeset i
osam ljudi. Oni nisu pokazali nikakvu suzdranost pri napadu na nae
krstarice, i bilo bi glupo oekivati je sada, u prvoj kopnenoj akciji.
Oni su odgovorni za ivote svih vaih drugova koji su poginuli tijekom
vjebi, i za Ho, i za sve one koji e po svoj prilici i danas poginuti. Ne
mogu razumjeti nikoga tko ih eli potedjeti. Ali to nita ne mijenja.
Dobili ste svoje naredbe i, dovraga, moete i to znati, svi vi imate
usaen posthipnotiki poticaj koji u ja dozvati odreenom frazom,
neposredno prije bitke. To e vam olakati posao.
Narednie...
Zaepi. Kratki smo s vremenom; vratite se svojim vodovima i kratko
ih obavijestite o ovom razgovoru. Kreemo za pet minuta.
Komandanti vodova vratili su se svojim ljudima, udaljivi se od
Corteza i nas desetero te od jo tri pliana mede koji su se motali
uokolo i smetali.
15
Posljednjih pet kilometara proli smo vrlo oprezno, drali smo se
najvie trave i pretravali mjestimine istine. Kada smo stigli na
petsto metara od mjesta gdje se trebala nalaziti baza, Cortez je
poveo trei vod naprijed u izvidnicu, dok smo se mi ostali pritajili.
Cortezov glas zauo se na glavnoj frekvenciji: Prilino nalikuje
onome to smo i oekivali. Krenite prema naprijed u koloni, puzei.
Kada doete do treeg voda, slijedite komandanta svoje skupine
ulijevo ili udesno.
Uinili smo tako i zavrili u liniji od osamdeset i troje ljudi, otprilike
okomitoj na smjer napada. Bili smo prilino dobro sakriveni, osim
desetak plianih meda koji su se motali oko linije, glasno vaui

travu.
Nije bilo znakova ivota unutar baze. Sve su graevine bile bez
prozora, i jednolino sjajno bijele. Kolibe koje su bile na prvi cilj bile
su velika bezoblina, dopola ukopana jaja, meusobno udaljena
ezdesetak metara. Cortez je svakom od grenadira dodijelio po
jednu.
Bili smo podijeljeni u tri tima: tim A sastojao se od vodova dva, etiri
i est; tim B bili su vodovi jedan tri i pet; zapovjedni vod bio je tim C.
Ostalo je jo manje od minute spustite filtere! kada kaem pucaj,
grenadiri, sruite svoje mete. Bog vam pomogao ako promaite;
Zaulo se kao da je div podrignuo i niz od pet ili est mjehura koji su
se prelijevali u duginim bojama podigao se iz graevine u obliku
cvijeta. Uzdizali su se sve veom brzinom dok nisu gotovo nestali iz
vidokruga, a onda su pojurili prema jugu, iznad naih glava. Podruje
je odjednom postalo svijetlo i prvi put nakon dugo vremena vidio
sam svoju sjenku, dugu i okrenutu prema sjeveru. Bomba je
eksplodirala prerano. Imao sam taman toliko vremena da pomislim
kako je zapravo svejedno; ionako e im totalno zaribati
komunikacije...
Bespilotne letjelice! Letjelica je projurila otprilike na razini stabala,
a u zraku ju je ve ekao mjehur. Kada su se dotakli, mjehur je
pukao, a letjelica eksplodirala u milijun siunih komadia. Jo je
jedna dola iz suprotnog smjera i doivjela istu sudbinu.
PUCAJ! Sedam bljetavih odsjaja granata od 500 mikrotona i
zakanjeli potres koji bi zasigurno ubio ovjeka bez zatite.
Podignite filtere. Siva izmaglica dima i praine. Grumeni zemlje
padaju i zvue kao teke kapi kie.
Sluajte:
koti, koji ste krvarili s Wallaceom;
koti, esto predvoeni Bruceom,
Dobrodoli u svoj krvavi dom,
Ili u pobjedu!
Jedva sam ga uo jer sam pokuavao pratiti to se dogaa u mojoj
glavi. Znao sam da je sve to samo posthipnotiki poticaj, ak sam se
sjetio seanse u Missouriju kad su nam ga usadili, ali ga to nije uinilo
manje prinudnim. Misli su mi posrtale pod snanim pseudosjeanjima; upave mrcine koje su bili Tauranci (nimalo sline onome
kako sad znamo da izgledaju) ukrcavaju se na letjelicu kolonista,
prodiru djecu dok uasnute majke gledaju i vrite (kolonisti nikada
nisu vodili djecu; ne bi mogla podnijeti ubrzanje), potom siluju ene
do smrti ogromnim ljubiastim falusima proaranim venama
(smijeno da bi osjeali poudu za ljudima), vrsto dre mukarce
dok im ivima upaju meso i prodiru ga (kao da bi mogli probaviti
tuinske proteine)... stotine jezovitih pojedinosti na isti nain
precizno upamene kao i dogaaji od prije nekoliko trenutaka,

smijeno preuveliane i logiki apsurdne. Ali dok je moja svijest

razmiljala o gluposti svega toga, negdje puno dublje, dolje u onom
uspavanom divu gdje uvamo svoje prave motive i moral, neto je
ealo za krvlju izvanzemaljaca, potpuno uvjereno da bi
najplemenitija stvar bila poginuti prilikom ubijanja jednog od tih
uasnih udovita...
Znao sam da je sve to najobinija la, i mrzio sam ljude koji su si
dozvolili takvu bestidnu slobodu prtljanja s mojim umom, ali i dalje
sam mogao uti kako krguem zubima, osjeao sam kako mi se
obrazi koe u zgrenom krvoednom cereku... Jedan pliani medo
stao je ispred mene sav omamljen. Poeo sam podizati laserski prst,
ali netko me pretekao i glava stvorenja eksplodirala je u oblaku sivih
krhotina i krvi.
Sretnica je zastenjala, napola cvilei. Prljavi... pokvareni jebeni
gadovi. Laseri su svjetlucali i arali uokolo i svi pliani mede pali su
mrtvi.
Pazite, dovraga, povikao je Cortez. Ciljajte s tim jebenim
stvarima, to nisu igrake!
Tim A, maknite se u kratere da pokrijete tim B.
Netko se smijao i jecao. Koji ti je kurac, Petrove? udno je bilo uti
Corteza kako psuje.
Okrenuo sam se i ugledao Petrova, iza mene i ulijevo, leao je u
plitkoj rupi i mahnito kopao objema rukama, plaui i krkljajui.
Jebemu, rekao je Cortez. Tim B! Deset metara iza kratera, legnite
u liniju. Tim C u kratere s timom A.
Nekako sam se uspravio i preao stotinu metara u dvanaest
amplificiranih dugih koraka. Krateri su bili gotovo dovoljno veliki da
se u njima sakrije izvidniki brod, promjera desetak metara. Skoio
sam na suprotnu stranu rupe i upao pokraj momka koji se zvao Chin.
Nije ni pogledao prema meni kada sam mu uletio, samo je nastavio
pozorno traiti znakove ivota u bazi.
Tim A deset metara, ispred tima B, dolje u liniju. Ba kada je
dovrio reenicu, zgrada ispred nas je podrignula, a salva mjehura
poletjela je prema naim linijama. Veina ljudi vidjela je da dolaze pa
su se spustili na tlo, ali Chin se upravo pridizao da potri i naletio
izravno na jedan mjehur.
Ovaj mu je okrznuo vrh kacige i nestao uz tihi prasak. Chin je
napravio jedan korak unatrag i prevrnuo se preko ruba kratera,
ostavljajui za sobom mlaz krvi i mozga. Beivotan, rairenih nogu i
ruku, kliznuo je na pola puta do dna, zgrui zemlju u savreno
simetrinu rupu gdje je mjehur progrizao plastiku, kosu, kou, kost i
mozak, ne pravei razliku.
Svi stanite. Komandanti vodova, izvjetaj o rtvama... prijam...
prijam, prijam... prijam, prijam, prijam... prijam. Imamo troje mrtvih.
Ne bi bilo nijednoga da ste se drali nisko. Dakle, svi dolje na tlo
kada ujete da ona stvar ispucava. Tim A dovrite juri

Dovrili su manevar bez incidenata. OK, tim C, juri do mjesta gdje

je tim B... ekajte! Dolje!
Svi smo ve grlili zemlju. Mjehuri su proklizali pokraj nas u glatkom
luku oko dva metra iznad tla. Mirno su proli iznad naih glava i, osim
jednoga koji je oblinje stablo pretvorio u akalice, nestali u daljini.
"B projurite pokraj A deset metara. C, preuzmite poziciju B.
Grenadiri iz B, vidite moete li dobaciti do Cvijeta.
Dvije granate razrovale su tlo trideset ili etrdeset metara od
graevine. Dobro oponaajui paniku, poela je bljuvati neprekinuti
niz mjehura ipak, nijedan nije iao nie od dva metra iznad tla.
Drali smo se pogrbljeno i nastavili napredovati.
Iznenada, pojavila se pukotina na graevini i proirila se do veliine
velikih vrata. Tauranci su nagrnuli van.
Grenadiri, zaustavite paljbu. Tim B, laserska vatra ulijevo i udesno
drite ih na okupu. A i C, sjurite se prema sreditu.
Jedan je Tauranac poginuo pokuavajui proi kroz lasersku zraku.
Drugi su ostali gdje su bili.
U odijelu je prilino nezgodno istovremeno trati i pokuavati drati
glavu sagnutom. Mora ii s jedne na drugu stranu, kao kliza koji
hvata zalet; inae e uzletjeti. Najmanje jedan vojnik, netko iz tima
A, previe je odskoio i zavrio isto kao i Chin.
Osjeao sam se prilino ogranieno i kao da sam u klopci, sa zidom
laserske vatre na svakoj strani i niskim stropom koji je znaio smrt na
dodir. Ali unato samome sebi, bio sam sretan, u euforiji, jer sam
konano dobio priliku ubijati te odvratne djecodere. A znao sam da
je to isto sranje.
Oni nisu uzvraali paljbu, osim prilino nedjelotvornih mjehura (koji
oigledno nisu bili dizajnirani kao protupjeako oruje), a nisu se ni
povukli natrag u zgradu. Samo su se motali uokolo, njih otprilike
stotinu, i gledali kako se pribliavamo. Nekoliko granata bi ih sve
raznijelo, ali pretpostavljam da je Cortez razmiljao o zarobljeniku.
OK, kad kaem idemo, napast emo ih s bokova. Tim B nee
pucati... Drugi i etvrti vod nadesno, esti i sedmi nalijevo. Tim B
krenut e naprijed u liniji kako bi ih okruili.
Idemo! Odvojili smo se ulijevo. im je prestala paljba lasera,
Tauranci su jurnuli, trei u skupini u sraz s naim krilom.
Tim A, legnite i pucajte! Nemojte pucati dok niste sigurno naciljali
ako promaite, moete pogoditi nekoga od naih. I za boga miloga,
sauvajte mi jednoga!
Bio je to zastraujui prizor, to krdo udovita koje se obruavalo na
nas. Juriali su velikim skokovima mjehuri su ih izbjegavali a svi
su izgledali poput onoga kojeg smo ranije vidjeli kako jae na metli;
bili su goli, osim gotovo prozirnih sfera koje su im okruivale cijela
tijela, i koje su se kretale s njima. Desno je krilo otvorilo vatru,
sreivali su jednog po jednog Tauranca u stranjem dijelu opora.
Iznenada je laser zabljesnuo kroz Taurance s druge strane, netko je

promaio metu. Zauo se jeziv vrisak i pogledao sam niz na bojni

poredak da bih vidio nekoga mislim da je to bio Perry kako se
previja na zemlji, s desnom rukom na zadimljenom batrljku lijeve
ruke, isprenom tono ispod lakta. Krv mu je trcala preko prstiju, a
odijelo, kojemu su bili uniteni sklopovi za kamuflau, bljeskalo je
crno-bijelo-dungla-pustinja-zeleno-sivo. Ne znam koliko sam dugo
buljio u njega dovoljno dugo da do njega stigne lijenik i pone mu
pruati pomo no kad sam podigao pogled, Tauranci su bili gotovo
na meni.
Najprije sam opalio bez ciljanja i visoko, no okrznuo sam vrh
zatitnog mjehura Tauranca koji je bio na elu. Mjehur je nestao, a
udovite je posrnulo i palo na zemlju, grevito se trzajui. Pjena mu
je iknula na usni otvor, prvo bijela, potom proarana crvenilom.
Nakon posljednjeg trzaja ukoio se i svinuo unatrag, gotovo do oblika
potkove. Njegov otegnuti vrisak, visokofrekventni zviduk, prestao je
ba kad su ga njegovi drugovi pregazili. Mrzio sam samog sebe zato
to sam se smijao.
Bio je to pokolj, iako je na zatitni bok bio brojano nadmaen pet
naprema jedan. Oni su nastavili dolaziti bez oklijevanja, ak i kad su
se morali penjati preko hrpe tijela i dijelova tijela koja se naslagivala
uvis, paralelno s naom krilnom formacijom. Tlo izmeu nas bilo je
klizavo i crveno od krvi Tauranaca sva boja djeca imaju
hemoglobin a mojem neizvjebanom oku, kao i kod plianih meda,
njihova je utroba prilino nalikovala naoj. Kaciga mi je odjekivala
histerinim smijehom, dok smo ih rezali na krvave komade, i gotovo
da nisam uo Corteza:
Prestanite pucati rekao sam PREKINITE, dovraga! Uhvatite par
gadova, nee vam nita.
Prestao sam pucati, to su naposljetku uinili i svi ostali. Kad je
sljedei Tauranac preskoio hrpu zadimljenog mesa ispred mene,
bacio sam se za njim kako bih ga uhvatio za te tanke noge i
zaustavio.
Bilo je to kao da grli veliki, klizavi balon. Kad sam ga pokuao baciti
na tlo, iskliznuo mi je iz ruku i nastavio trati.
Uspjeli smo zaustaviti jednoga od njih jednostavnim rjeenjem
naskakivanja estorice naih na njega. Dotad su ostali ve protrali
kroz nau liniju i uputili se prema redu velikih cilindrinih spremnika,
za koje je Cortez rekao da ih vjerojatno koriste za skladitenje. Na
donjem dijelu svakoga od njih otvorila su se mala vrataca.
Imamo zarobljenika, povikao je Cortez. Ubijajte!
Bili su udaljeni pedeset metara i brzo su trali, bili su teke mete.
Laseri su ibali oko njih, poskakujui iznad i ispod. Jedan je pao
prepolovljen, no ostali, otprilike desetorica, nastavili su trati i stigli
gotovo do vrata kada smo poeli ispaljivati granate.
I dalje su to bile bombe od 500 mikrotona, ali umalo promaiti nije
bilo dovoljno udar bi ih samo odbacio u zrak, neozlijeene unutar
njihovih mjehura.

Zgrade! Sredite jebene zgrade! Grenadiri su nanianili povie i

ispucali, no inilo se da bombe opaljuju tek bijelu vanjtinu
graevina, sve dok, sasvim sluajno, jedna od njih nije upala u vrata.
To je raskolilo graevinu ba kao po avu; dvije polovice su se
rasprsnule i mnotvo strojnih dijelova odletjelo je u zrak, praeno
ogromnim blijedim plamenom koji se zaas pojavio i nestao. Onda su
se svi ostali koncentrirali na vrata, osim nekoliko nasuminih hitaca
prema nekim Taurancima; ne toliko da ih se izravno pogodi, koliko da
ih se odbaci prije nego to uu unutra. inilo se da to silno ele.
Sve to vrijeme pokuavali smo srediti Taurance laserskom paljbom, a
oni su vrludali i skakutali uokolo, pokuavajui ui u graevine. Prili
smo im to smo blie mogli a da se ne dovedemo u opasnost od
udara granata, no jo smo uvijek bili predaleko da bismo mogli dobro
naciljati.
Ipak, sreivali smo ih jednog po jednog, i uspjeli smo unititi etiri od
sedam graevina. Tada, kad su ostala jo samo dva izvanzemaljaca,
eksplozija granate u blizini odbacila je jednoga od njih na samo
nekoliko metara od vrata. Uskoio je unutra, a nekoliko grenadira
ispalilo je salve za njim, no svi su hici bili prekratki ili su bezopasno
prasnuli sa strane. Bombe su padale svuda uokolo, diui silnu buku,
no taj je zvuk odjednom bio zagluen glasnim uzdahom, kao da div
udie zrak, i tamo gdje je bila graevina, nastao je gust cilindrian
oblak dima, koji je djelovao kruto, a gubio se u stratosferi, ravno kao
da je njegova putanja bila zacrtana ravnalom. Drugi Tauranac se
nalazio tono na bazi cilindra; mogao sam vidjeti komade njegova
tijela kako lete. Sekundu kasnije pogodio nas je udarni val, a ja sam
se bespomono odvalio i kotrljao se kao propeler sve dok se nisam
zabio u hrpu tijela Tauranaca, te se prevrnuo na drugu stranu.
Ustao sam i uspaniio se na trenutak kad sam ugledao krv posvuda
na svome odijelu opustio sam se kad sam shvatio da je to tek krv
izvanzemaljaca, ali osjeao sam se neisto.
Uhvatite gada! Uhvatite ga! U zbrci se Tauranac oslobodio i poeo
bjeati prema travi. Jedan je vod trao za njim i zaostajao, no onda je
pritrao cijeli tim B i presjekli su mu put. Otklipsao sam tamo da se
pridruim zabavi.
etvorica su bila na njemu, a oko njih je bio krug od pedesetak ljudi
koji su gledali navlaenje.
Ratrkajte se, kvragu! Moda jo tisuu njih eka da se svi okupimo
na jednome mjestu. Razili smo se gunajui. Preutno smo svi bili
sloni i sigurni da vie nema ivih Tauranaca na cijelom planetu.
Cortez je krenuo prema zarobljeniku, a ja sam se odmaknuo.
Odjednom su ona etvorica nagomilana na vrhu stvorenja propala
nadolje... ak i sa svoje udaljenosti mogao sam vidjeti pjenu koja mu
je izlazila na usnu upljinu. Prsnuo mu je mjehur. Samoubojstvo.
Kvragu! Cortez je bio tono tamo. Silazite s tog gada etvorica
su sila, a Cortez je upotrijebio svoj laser i izrezao udovite na
desetak drhtavih komada. Draestan prizor.

Nema veze, u redu je, pronai emo drugoga svi! Natrag u

strjeloliku formaciju. Borbeni napad, na Cvijet
Pa eto, napali smo Cvijet, koji je oito ostao bez municije (i dalje je
podrigivao, ali bez mjehura) i bio je prazan. Samo smo projurili uz
rampe i kroz hodnike, s uperenim laserskim prstima, kao djeca koja
se igraju vojnika. Nikoga nije bilo kod kue.
Isti manjak odgovora kod postrojenja antene, Salame, i ostalih
dvadesetak velikih zgrada, kao i kod preostale netaknute etrdeset
etiri kolibe. Tako smo osvojili desetke graevina, veinom
nerazumljive namjene, ali nismo uspjeli u svojoj glavnoj misiji;
hvatanju Tauranca na kojemu bi ksenolozi vrili eksperimente. No
dobro, mogli su dobiti sve dijelove i komadie stvorenja koje bi mogli
poeljeti. I to je bilo neto.
Nakon to smo proeljali i posljednji etvorni centimetar baze, stigla
je izvidnika letjelica s pravom istraivakom posadom,
znanstvenicima. Cortez je rekao: U redu, probudite se, i hipnotika
je prinuda pala.
U poetku je bilo prilino strano. Mnogi ljudi, poput Sretnice i
Marygay, gotovo su poludjeli prisjeajui se krvavog ubijanja,
pomnoenog stotinu puta. Cortez je svima naredio da popijemo
sedativ, po dvije tablete za one najuznemirenije. Popio sam dvije a
da mi se to nije trebalo narediti.
Zato to je to bilo ubojstvo, isti pokolj jednom kada smo rijeili
protuzrano oruje, vie nismo bili ni u kakvoj opasnosti. inilo se da
Tauranci nemaju nikakvu predodbu o tome to je to borba prsa o
prsa. Jednostavno smo ih zbili i poklali, u prvom susretu izmeu
ovjeanstva i druge inteligentne vrste. Moda je to zapravo bio
drugi susret, ako ubrojimo pliane mede. to bi se moglo dogoditi da
smo zajedno sjeli i pokuali komunicirati? Ali i oni su dobili isti
tretman.
Mnogo vremena nakon toga proveo sam govorei samome sebi da ja
nisam bio onaj koji je tako veselo rezao ona uplaena bia u
stampedu. Jo u dvadesetom stoljeu, ustanovili su na ope
zadovoljstvo da samo sam izvravao naredbe nije adekvatna izlika
za neljudsko ponaanje... ali to moete uiniti kada naredbe stiu iz
dubine, od onoga gospodara nesvjesnoga?
Najgori od svega bio je osjeaj da moja djela i nisu bila toliko
nehumana. Nai preci prije samo nekoliko generacija uinili bi istu
stvar, ak i svojim blinjima, bez ikakvog hipnotikog uvjetovanja.
Gadila mi se ljudska rasa, gadila mi se vojska, i uasavao sam se
oekujui da u morati ivjeti sa sobom jo cijelo stoljee ili tu
negdje... No dobro, uvijek postoji opcija ispiranja mozga.
Brod s jedinim preivjelim Taurancem pobjegao je i nestao bez traga,
zbog masiva planeta koji ga je titio od Zemljine nade dok je ponirala
u kolapsarsko polje Alepha. Pobjegao je kui, pretpostavljao sam,
gdje god da je to bilo, kako bi izvijestio to dvadeset ljudi s runim
naoruanjem moe uiniti stotini koja nenaoruana pjeice bjei.

Pretpostavljao sam da e sljedei put kad se ljudi susretnu s

Taurancima u borbi na tlu, odnos snaga biti ravnomjerniji. I bio sam u
pravu.
NAREDNIK MANDELLA
2007. 2024. A.D.
1
Bio sam dovoljno preplaen.
Satnik Stott koraao je naprijed i natrag iza malog podija u zbornoj
prostoriji/menzi/vjebaonici na Godinjici. Upravo smo proli kroz
svoj posljednji kolapsarski skok, od Teta-38 do Yoda-3. Usporavali
smo s pola gravitacije, a naa brzina u odnosu na taj kolapsar bila je
prilino dobrih 0,90c. Progonili su nas.
Volio bih kad biste se vi ljudi malo opustili i jednostavno se pouzdali
u brodsko raunalo. Tauranske letjelice svakako nee biti u dometu
za napad jo dva tjedna. Mandella!
Uvijek je jako pazio da me zove narednie Mandella pred satnijom.
Ali svi su na ovom odreenom sastanku bili ili narednici ili kaplari:
komandanti vodova. Da, gospodine.
Ti si odgovoran za psiholoko, ali i fiziko stanje ljudi u svome vodu.
Pretpostavimo da zna za problem s moralom na ovoj letjelici, to si
napravio glede toga?
to se mog voda tie, gospodine?
Naravno
Razgovorom to rijeimo, gospodine.
I jesi li doao do bilo kakvog uvjerljivog rjeenja?
Ne elim biti nepristojan, gospodine, ali mislim da je glavni problem
oit. Moji ljudi su zatvoreni na ovom brodu etrnaest...
Gluposti! Svi smo mi primjereno pripremljeni za ivot pod pritiskom
u zatvorenim prostorijama, a uz to, uvojaeni ljudi imaju povlasticu
bratstva. To je bio pristojan nain da kae kako se mogu jebati
koliko hoe. asnici se moraju drati celibata, a opet, mi nemamo
problema s moralom.
Ako je mislio da se njegovi asnici dre celibata, trebao bi sjesti i
porazgovarati s porunicom Harmony. No moda je mislio samo na
asnike za borbu. To bi bili samo on i Cortez. U pravu je vjerojatno 50
posto. Cortez je dosta prijateljevao s kaplaricom Kamehameha.
Gospodine, moda se radi o detoksikaciji na Stargateu; moda...
Ne. Terapeuti su radili samo na uklanjanju uvjetovanja mrnje svi
znaju to ja mislim o tome i moda su bili krivo upueni, ali oni su
struni.
Kaplarice Potter. Nju je uvijek prozivao po inu da je podsjeti zato
nije promovirana u vii in u koji smo mi ostali promovirani. Jeste li
to sa svojim ljudima takoer razgovorom rijeili?
Raspravljali smo o tome, gospodine.
Satnik je znao ugodno zuriti u ljude. Ugodno je zurio u Marygay

dok nije pojasnila.

Ne vjerujem da je za to krivo uvjetovanje. Moji ljudi su nestrpljivi,
jednostavno su umorni od ponavljanja istih stvari iz dana u dan.
Dakle, jedva ekaju bitku? Rekao je to bez sarkazma.
ele sii s broda, gospodine.
Oni i hoe sii s broda, rekao je dopustivi si siuni smijeak. A
onda e vjerojatno biti jednako nestrpljivi da se vrate na brod.
Tako smo se neko vrijeme vrtjeli u krug. Nitko nije htio otvoreno
istupiti i rei da je njihov vod preplaen: boje se Tauranskih krstarica
koje nam se pribliavaju, boje se sletjeti na portalni planet. Satnik
Stott imao je lou povijest suoavanja s ljudima koji su priznali strah.
Pregledao sam novu O/T koju su nam dali. Ovako je izgledala:
Veinu sam ljudi znao jo od napada na Aleph, prvog izravnog
kontakta ljudi i Tauranaca. Jedini novi ljudi u mome vodu bili su
Luthuli i Heyrovsky. U cijeloj satniji (oprostite, u udarnom odredu),
imali smo dvadeset zamjena za devetnaest ljudi koje smo izgubili pri
napadu na Aleph: jedna amputacija, etvero mrtvih, etrnaest
psihotinih.
Nisam mogao prijei preko onog 20. oujka 2007. na dnu O/T-a. U
vojsci sam bio deset godina, premda se inilo kao da nisu prole ni
dvije. Dilatacija vremena, naravno; ak i uz kolapsarske skokove,
putovanje od zvijezde do zvijezde pojede godine.
Nakon ovog napada, vjerojatno u moi otii u mirovinu, s punom
plaom. Ako preivim napad, i ako ne promijene pravila zbog nas.
Odradio sam dvadeset godina, a star sam tek dvadeset i pet.
Stott je rezimirao stvar kad je netko pokucao na vrata, jednim
glasnim udarcem. Uite, rekao je.
Potporunik kojega sam povrno poznavao uetao je oputeno i
predao Stottu traku papira, a da nije rekao ni rije. Stajao je tamo
dok je Stott itao, taman dovoljno bezobrazno da mu spusti. Tehniki,
Stott mu nije bio u zapovjednom lancu; nikome u ratnoj mornarici
ionako nije bio drag.
Stott je vratio papir potporuniku i pogledao kroz njega.
Upozorit ete svoje vodove da preliminarni manevri izbjegavanja
zapoinju u 20:10, za pedeset osam minuta. Nije pogledao na sat.
Sve osoblje neka je u koljkama za ubrzavanje do 20:00. Po... zor!
Digli smo se i, bez oduevljenja, jednoglasno odgovorili: Jebite se,
gospodine. Idiotski obiaj.
Stott je odmarirao iz prostorije, a potporunik ga je pratio smijuljei
se.
Okrenuo sam svoj prsten na poziciju pomonika komandanta voda i
rekao u nj: Tate, ovdje Mandella. Svi ostali u prostoriji radili su isto.
Slabaan glas zauo se iz prstena. Tate ovdje. to je?
Okupi ljude i reci im da moramo biti u koljkama do 20:00. Manevri
izbjegavanja.
Sranje. Rekli su da neemo morati jo nekoliko dana.
Valjda je neto novo iskrsnulo. Ili moda vii kapetan ima sjajnu

ideju.
Vii kapetan si je moe zabiti. Jesi li gore u salonu?
Jesam.
Donesi mi kavu kad se vrati, okej? Malo eera?
Prijam. Doem dolje za otprilike pola sata.
Hvala. Bacam se na posao.
Mnogo je ljudi krenulo prema aparatu za kavu. Stao sam u red iza
kaplarice Potter.
to ti misli, Marygay?
Moda vii kapetan samo eli da jo jednom isprobamo koljke.
Prije onog pravog.
Moda. Podigla je alicu i puhnula u nju. Izgledala je zabrinuto. Ili
moda Tauranci imaju brod na izlazu, koji nas eka. Pitala sam se
zato to ne rade. Mi to radimo, na Stargateu.
Stargate je druga stvar. Prima sedam krstarica, koje su stalno u
pokretu, tako da pokrivaju sve izlazne pozicije. Ne moemo si
priutiti da to radimo osim na jednom kolapsaru, a ne mogu ni oni.
Nije nita govorila dok je punila alicu. Moda smo nabasali na
njihovu verziju Stargatea. Ili moda oni ve imaju vie brodova od
nas.
Napunio sam dvije alice i stavio u njih eer, jednu sam vrsto
zatvorio. Ne moemo znati. Hodali smo natrag do stola, oprezni sa
alicama na jakoj gravitaciji.
Moda Singhe neto zna, rekla je.
Moda zna. Ali do njega moram doi preko Rogersove i Corteza.
Cortez bi me ubio ako bih ga sad pokuao neim zagnjaviti.
Oh, ja do njega mogu izravno. Mi... Zasmijuljila se. Mi smo...
prijatelji.
Otpio sam malo vrele kave i pokuao zvuati ravnoduno. Dakle
zato te nisam viao.
Ima neto protiv? rekla je, izgledajui nevino.
Pa... kvragu, nemam, naravno da nemam. Ali ali on je asnik!
Mornariki asnik!
Privren je nama i to ga ini dijelom vojske. Okrenula je prsten i
rekla: Direktorij. Meni: to je s tobom i onom gospodinom
Harmony?
To nije ista stvar. aptala je ifru direktorija u prsten.
Da, ista je. Samo si to htio napraviti s asnicom. Pervertitu.
Prstenje dvaput zapitao. Zauzeto. Kakva je bila?
Zadovoljavajua. Oporavljao sam se.
Osim toga, potporunik Singhe je uzoran gospodin. I nije ni
najmanje ljubomoran.
Nisam ni ja rekao sam. Ako te ikad povrijedi, reci mi i razbit u mu
piku.
Pogledala me preko svoje alice. Ako te porunica Harmony ikad
povrijedi, reci mi i razbit u joj piku.
Vrijedi. U to ime, rukovali smo se dostojanstveno.

2
koljke za usporavanje bile su neto novo. Postavljene su dok smo se
mi odmarali i opskrbljivali na Stargateu. Omoguavale su da brod
koristimo efikasnije u odnosu na teoretski maksimum; tahionski
pogon podizao se do 25 gravitacija.
Tate me ekao u podruju koljki. Ostali iz voda vrludali su uokolo,
razgovarali. Dao sam mu njegovu kavu.
Hvala. Jesi li to doznao?
Bojim se da nisam. Osim to mornari ne djeluju preplaeno, a to je
njihova stvar. Vjerojatno jo jedna vjeba.
Srknuo je malo kave. Koji vrag. Nama je to ionako uvijek isto. Samo
sjedimo tamo, a prignjee nas tako da skoro umremo. Boe, kako
mrzim te stvari.
Moda nas s vremenom istroe pa emo moi kui.
Nego to. Lijenik je svratio i dao mi injekciju.
ekao sam do 19:50 pa onda doviknuo vodu: Idemo. Skidajte se i
zatvarajte patentnim zatvaraem.
koljka je poput fleksibilnog svemirskog odijela; barem je
prilagoavanje s unutarnje strane prilino slino. Ali umjesto paketa
za odravanje ivota, tu je crijevo koje ide u vrh kacige i jo dva koja
izlaze iz peta, a tu su i dvije cijevi za tjelesne izluevine po odijelu.
Zgusnuto je natrpana laganim leajevima za ubrzavanje; dok ulazi u
svoju koljku kao da se probija kroz divovski tanjur zelenosmeih
pageta.
Kad su mi svjetla u kacigi dala znak da su svi u odijelima, stisnuo
sam gumb za poplavljivanje prostorije. Nije se moglo vidjeti,
naravno, ali mogao sam zamisliti blijedoplavu otopinu etilenski
glikol ili neto drugo kako se pjeni uokolo i preko nas. Materijal
odijela, hladan i suh, utisnuo se posvuda i dotaknuo mi kou. Znao
sam da se unutarnji pritisak moga tijela rapidno poveavao kako bi
se izjednaio s pojaanim pritiskom izvanjske tekuine. Tome je
sluila injekcija; spreavala je da se stanice zgnjee izmeu Scile i
Haribde. No jo uvijek si ga mogao osjeati. Kad je moje brojilo
pokazalo 2 (vanjski pritisak jednak stupu vode na dubini od dvije
nautike milje), osjeao sam da sam u isto vrijeme zdrobljen i
napuhnut. Do 20:05 bilo je na 2,7 i tu se ustalilo. Kad su zapoeli
manevri u 20:10, nisi osjeao razliku. No uinilo mi se da sam vidio
kako igla sasvim malo leluja.
Veliki nedostatak sustava je, naravno, to to bi od svakoga tko bi se
naao izvan koljke kad bi Godinjica odvalila na 25 G-a, ostao tek
dem od jagode. Tako da navoenje i borbu mora obavljati taktiki
kompjutor broda to uglavnom i obavlja najveim dijelom, ali dobro
je kad ga neki ovjek nadgleda.
Jo je jedan mali problem to bi u sluaju da se brod oteti i da padne
pritisak, ovjek eksplodirao kao dinja baena s petog kata. Ako je
unutranji pritisak u pitanju, bio bi zdrobljen i mrtav u mikrosekundi.

A treba deset minuta, vie ili manje, da se pritisak smanji, i jo dvije

ili tri minute da se ispetlja iz toga i odjene. Dakle, to nije neto iz
ega se moe iskoiti i izai spreman za borbu.
Ubrzanje je zavrilo u 20:38. Upalilo se zeleno svjetlo i stisnuo sam
gumb za sputanje pritiska.
Marygay i ja smo se odijevali vani.
Kako se to dogodilo? Pokazao sam na upaljenu ljubiastu masnicu
koja joj se protezala ispod desne sise do zdjeline kosti.
To je drugi put, rekla je ljutito. Prva mi je bila na leima mislim
da ta koljka nije podeena kako treba, stvaraju se nabori.
Moda si smravjela.
Pametnjakoviu . Unos kalorija bio nam je strogo nadziran otkad
smo prvi put napustili Stargate. Ne moe koristiti borbeno odijelo
ako ti ne pristaje kao druga koa.
Zvunik u zidu priguio je ostatak njezinog komentara.
Pozor sve osoblje. Pozor. Sve vojno osoblje etvrtog i viih ealona
neka se javi u sobu za informiranje u 21:30.
Dvaput su ponovili poruku. Otiao sam prilei na nekoliko minuta dok
je Marygay pokazivala svoju modricu lijeniku i oruaru. Nisam bio
nimalo ljubomoran.
Vii kapetan poeo je s informiranjem. Nema se puno toga za rei, a
ono to se moe, nisu dobre vijesti.
Prije est dana, tauranska letjelica koja nas progoni izbacila je
bespilotni projektil. Njegovo poetno ubrzanje bilo je na razini od 80
gravitacija.
Nakon to je tako piilo otprilike jedan dan, ubrzanje mu je iznenada
skoilo na 148 gravitacija. Zdrueni uzdah.
Juer je skoilo na 203 gravitacije. Ne bih ovdje nikoga trebao
podsjeati da je to dvostruko vea sposobnost ubrzavanja
neprijateljskih bespilotnih letjelica u odnosu na na posljednji susret.
Lansirali smo salvu od etiri bespilotne letjelice, koje su presijecale
ono to je raunalo predvidjelo da su etiri najvjerojatnije budue
putanje neprijateljskih bespilotnih letjelica. Jedna se od njih isplatila,
dok smo izvodili manevre izbjegavanja. Uhvatili smo i unitili
tauransko oruje otprilike deset milijuna kilometara odavde.
To je bilo gotovo u neposrednoj blizini. Jedino to ulijeva nadu iz
ovog okraja proizlazi iz onog to smo doznali spektralnom analizom
eksplozije. Eksplozija nije bila monija od onih koje smo opaali u
prolosti, tako da njihov napredak u pogonu barem ne prati napredak
u eksplozivima.
Ovo je prvo ispoljavanje vrlo vanog uinka koji je do sada bio
zanimljiv samo teoretiarima. Reci mi, vojnie. Pokazao je na
Negulescu. Koliko je prolo otkad smo se prvi put borili s
Taurancima, na Alephu?
Ovisi kako gledate, vii kapetane, odgovorila je pokorno. Meni je
prolo otprilike osam mjeseci.

Tono. Pa ipak, izgubili ste oko devet godina, zbog dilatacije

vremena tijekom manevriranja izmeu kolapsarskih skokova. U
tehnikom smislu, budui da mi na brodu nismo nita bitno istraili i
razvili... ta neprijateljska letjelica dolazi iz budunosti! Napravio je
pauzu da ostavi dojam.
Kako rat napreduje, ovo samo moe bivati sve izraenije i izraenije.
Tauranci nemaju rjeenja za relativnost, naravno, tako da e to ii
nama u korist, isto onoliko puta koliko i njima.
No ovaj put, mi smo ti koji djelujemo s hendikepom. Kako e nam se
pribliavati tauranska lovaka letjelica, ovaj hendikep bivat e sve
ozbiljniji. Mogu nas jednostavno nadjaati boljim naoruanjem.
Morat emo izvesti nekakvo vrhunsko izmicanje. Kad se naemo
unutar petsto milijuna kilometara od neprijateljskog broda, svi e ui
u svoje koljke i jednostavno emo morati vjerovati logistikom
raunalu. Ono e nas sprovesti kroz brze serije nasuminih promjena
smjera i brzine.
Bit u iskren. Dokle god imaju jednu bespilotnu letjelicu vie od nas,
mogu nas dokrajiti. Nisu lansirali nijednu od one prve. Moda
zadravaju paljbu... ili su moda imali samo jednu. U tom sluaju, mi
imamo njih.
U svakom sluaju, zahtijeva se od sveg osoblja da bude u svojim
koljkama u roku od deset minuta. Kad budemo unutar milijardu
kilometara od neprijatelja, ima da stojite u blizini svojih koljki. Kad
budemo unutar petsto milijuna kilometara, bit ete u njima, a sve
sastavnice koljki bit e naplavljene i pod pritiskom. Ne moemo
nikoga ekati.
To je sve to imam za rei. Satnie?
Govorit u sa svojim ljudima kasnije, vii kapetane. Hvala vam."
Voljno. I nita od one budalatine jebite se, gospodine. Mornarica
je smatrala da je to ipak malo ispod njihova dostojanstva. Stajali smo
na pozor svi osim Stotta sve dok nije napustio prostoriju. Onda je
neki drugi mornarko ponovno rekao voljno, pa smo otili.
Moj vod imao je zaduenje ienja, pa sam im svima rekao to tko
treba raditi, postavio Tatea kao odgovornog, i otiao. Otiao sam do
podasnike prostorije radi druenja i da moda doem do nekih
informacija.
Ljudi su dokono nagaali, no nije se bog zna to dogaalo, pa sam
pokupio Rogersovu i otiao u krevet. Marygay je opet nestala, nadam
se da je pokuavala izmusti neto od Singhea.
3
Na oekivani sastanak sa satnikom bio je sljedeeg jutra, kad smo
vie-manje ponovili ono to je vii kapetan rekao, pjeadijskim
izrazima i Stottovim jednolinim staccatom. Naglasio je injenicu da
je sve to znamo o tauranskim zemljanim snagama to da e se
vjerojatno bolje nositi s nama nego proli put, s obzirom na to da su
poboljali sposobnosti svojeg brodovlja.

No to je vodilo do jedne druge zanimljive stvari. Prije osam mjeseci ili

devet godina, imali smo golemu prednost: inilo se da im ba i nije
jasno to se dogaa. S obzirom na to da su bili prilino ratoborni u
svemiru, oekivali smo da e na tlu biti nabrijani poput Huna, a
umjesto toga, praktiki su se poredali da ih pokoljemo. Jedan je
pobjegao i po svoj je prilici svojima opisao osnove staromodne borbe
prsa o prsa.
No to, naravno, nije nuno znailo da je glas o tome doao ba do
ove grupe Tauranaca koji uvaju Yod-4. Jedini nain komuniciranja
bri od svjetlosti za koji smo mi znali je da fiziki prenesete poruku
uzastopnim kolapsarskim skokovima. Ali nikako nismo mogli znati
koliko ima skokova izmeu Yoda-4 i Tauranskog sredita dakle ovi bi
mogli biti pasivni isto kao i oni iz prole grupe, ili su mogli
uvjebavati pjeadijske taktike skoro cijelo desetljee. Saznat emo
kad doemo tamo. kada smo proli milijardu kilometara nakon kojih
smo morali u koljke, oruar i ja pomagali smo mome vodu da
ukljue odravanje na svojim borbenim odijelima.
Imali smo otprilike pet sati za ubiti prije nego to smo morali u nae
ahure. Odigrao sam partiju aha s Rabijem i izgubio. Onda je
Rogersova povela vod kroz neke silne vjebe, vjerojatno amo da im
smetne s uma da e morati barem etiri sata leati poluzdrobljeni u
koljkama. Dotad smo se najdulje zadrali dva sata.
Deset minuta prije oznake od petsto milijuna kilometara, mi
komandanti vodova preuzeli smo i nadzirali ukopavanje sviju. Nakon
osam minuta bili smo zatvoreni i potopljeni, te na milosti i nemilosti
ili sigurni u naruju logistikog raunala.
Dok sam tamo leao zgnjeen, obuzela me je glupa misao i vrtjela mi
se po glavi poput naboja u supervodiu; prema vojnim
formulacijama, upravljanje ratom skladno se dijeli na dvije
kategorije, taktiku i logistiku. Logistika se bavi pomicanjem
postrojbi, njihovom prehranom i skoro svim ostalim osim stvarnom
borbom, koja je podruje taktike. A sad se borimo, ali nemamo
taktiko raunalo koji bi nas vodio kroz napad i obranu, imamo samo
ogromnog mirotvornog pomonika za peceraj logistikoga, obratite
panju na tu rije, logistikoga raunala.
Druga strana moga mozga, moda ne toliko pritisnuta, rei e da nije
vano koje ime da raunalu; to je hrpa memorijskih kristala,
operacijskih leita, matica i vijaka... Ako ga programira da bude
Dingis-kan, to je taktiko raunalo, ak i ako mu je uobiajena
funkcija praenje burze ili kontrola konverzije otpadnih voda.
Ali onaj je drugi glas bio uporan i govorio da je po toj logici ovjek
tek klupko kose, nakupina kostiju i neto vlaknastog mesa; i bez
obzira na to kakav je ovjek, ako ga dobro uvjeba, moe uzeti
zen-redovnika i pretvoriti ga u poslunog krvoednog ratnika.
A koji si ti onda vrag, tko smo mi, tko sam ja, odgovorila je druga
strana. Miroljubivi strunjak za zavarivanje vakuuma a ujedno i
profesor fizike, ugrabljen Zakonom o prisilnoj regrutaciji elite pa

reprogramiran da bude stroj za ubijanje. Ti, ja sam ubijao i uivao u

tome.
Ali to je bila hipnoza, uvjetovana pobuda, davao sam
protuargumente samome sebi. To vie ne rade.
A jedini razlog zato to ne rade, rekao sam, je zato to misle da e
bolje ubijati bez toga. To je logino.
Kad smo ve kod logike, poetno je pitanje bilo zato alju logistiko
raunalo da izvri vojne zadatke? Ili neto takvo... i opet smo se
udaljili.
Zatreptalo je zeleno svjetlo i automatski sam okinuo prekida.
Pritisak je pao na 1,3 prije nego to sam shvatio da to znai da smo
ivi, da smo pobijedili u prvom okraju.
Bio sam tek djelomino u pravu.
4
Vezivao sam pojas tunike kad mi je zazvonio prsten pa sam ga
ukljuio da se javim. Bila je Rogersova.
Mandella, odi provjeriti odjeljak voda 3. Neto je polo po zlu; Dalton
je morao smanjiti pritisak u njemu iz kontrolne sobe.
Odjeljak 3 to je bio vod u kojem je Marygay! Bosonog sam otrao
do hodnika i stigao tamo ba kad su otvorili vrata s unutranje strane
komore pod pritiskom i kad su poeli migoljiti van.
Prvi je izaao Bergman. Zgrabio sam ga za ruku. to se to dovraga
dogaa, Bergmane?
Ha? Zagledao se u mene jo uvijek oamuen, kao i svi kad izau
iz komore. O, to s ti. Mandella. Ne znam. Kak misli?
Progurao sam se kroz vrata, jo uvijek se drei za njega.
Kasnili ste, ovjee, kasno ste smanjili pritisak. to se dogodilo?
Protresao je glavom, pokuavajui se razbistriti. Kasnili? to kasnili.
Uh, koliko kasnili?
Prvi put sam pogledao na sat. Ne pre... Isuse Kriste. Ovaj, zatvorili
smo se unutra u 5:20, zar nismo?
Da, mislim da je to to.
Jo uvijek nije bilo Marygay meu mutnim figurama koje su se
probijale kroz razbacane leajeve i ispremetane cjevovode.
Ovaj, kasnili ste samo nekoliko minuta... ali trebali smo ostati pod
pritiskom samo etiri sata, moda i manje. Sad je 10:50.
Mm. Ponovno je protresao glavom. Pustio sam ga i odmaknuo se
da kroz vrata propustim Stillera i Demy.
Onda svi kasne, rekao je Bergman. Dakle, nismo u nevolji.
Ovaj... Nesuvislosti. Dobro, dobro... Hej, Stiller! Jesi vidio...
Iz komore. Lijenika! LIJENIKA!
Izlazila je neka enska koja nije bila Marygay. Grubo sam je gurnuo s
puta i proletio kroz vrata, sletjevi na nekog drugog i uspeo se do
Struvea, Marygayinog pomonika, koji je stajao nad kapsulom i jako
glasno i brzo govorio u svoj prsten.
... i krvi Boe da trebamo...

Marygay je bila ta koja je jo uvijek leala u svom odijelu

... javio mi se Dalton... svaki njen etvorni centimetar bio je
pokriven jednolinim sjajem krvi
... nakon to nije izala van... poelo je kao upaljena modrica iznad
njene kljune kosti, koja je bila tek modrica dok je putovala izmeu
njenih grudi, dok nije prola prsnu kost
... priao sam i otvorio joj... kad se otvorila u porezotinu koja se
produbljivala kako je ila nadolje preko trbuha i tamo se zaustavila
... da, jo uvijek je... nekoliko centimetara iznad stidne kosti
izvirivala je opnasta petlja utrobe...
... OK, lijevi bok, Mandella...
Jo uvijek je bila iva, srce joj je kucalo, ali njena krvlju zamrljana
glava mlitavo se objesila, oi su se okrenule na bijele ureze,
mjehurii crvene pjene pojavljivali su se i pucali u kutu njenih usta
svaki put kad bi plitko izdahnula.
... tetovirana je na lijevom boku. Mandella! Trgni se! Pogledaj ispod
njega i doznaj koja je krvna...
TIP NULA RH NEGATIVNA JEBEMU... Oprosti... Nula negativna.
Nisam li vidio tu tetovau deset tisua puta?
Struve je proslijedio informaciju i odjednom sam se sjetio kutije prve
pomoi na svom pojasu, epao je i poeo prekopavati po njoj.
Zaustavi krvarenje zatiti ranu lijei od oka, tako je pisalo u
knjizi. Zaboravio sam na neto, zaboravio sam na neto... oslobodi

prolaze za zrak.
Disala je, ako su na to mislili. Kako zaustaviti krvarenje ili zatititi
ranu s jednim zavojem mizerna pritiska kad je rana duga skoro
metar? Lijeiti od oka, to sam mogao. Izvukao sam zelenu ampulu,
poloio je u njezinu ruku i stisnuo gumb. Onda sam njeno poloio
sterilnu stranu zavoja navrh izloenih crijeva i proveo joj elastinu
traku ispod donjeg dijela lea, prilagodivi je na skoro nikakvu
nategnutost i vezao je.
Moe li jo neto napraviti? pitao je Struve.
Odmaknuo sam se i osjeao bespomono. Ne znam. Moe li se ti
ega sjetiti?
Nisam nita bolji lijenik od tebe. Gledajui gore u vrata, stisnuo je
aku i napeo bicepse. Gdje su dovraga? Ima morfpleks u toj kutiji?
Imam. Ali netko mi je rekao da ga ne koristim za unutarnje...
Williame?
Oi su joj bile otvorene i pokuavala je dignuti glavu. Jurnuo sam do
nje i zagrlio je. Bit e sve u redu, Marygay. Lijenik dolazi.
to... sve u redu? edna sam. Vode.
Ne, duo, ne moe dobiti vode. Barem ne neko vrijeme. Ne ako
ide na kirurgiju.
Zato je posvuda krv? rekla je slabim glasom. Glava joj je kliznula
unatrag. Bila sam zloesta cura.
Mora da je stvar u odijelu, brzo sam rekao. Sjea li se otprije,
nabora?

Otresla je glavom. Odijelu? Odjednom je problijedjela i slabano se

zagrcnula. Vode... Williame, molim te
Autoritativni glas iza mene. Uzmi spuvu ili tkaninu namoenu
vodom. Okrenuo sam se i ugledao doktora Wilsona te dvojicu s
nosilima.
Prvih pola litre kroz bedro, rekao je nikom posebno i paljivo zavirio
pod pritisni zavoj. Pratite tu cijev za tjelesne izluevine nekoliko
metara i iskopajte je. Saznajte je li iz nje isteklo to krvi.
Jedan od lijenika uvukao je deset centimetara dugu iglu u bedro
Marygay i poeo joj davati zdravu krv iz plastine vreice.
ao mi je to kasnim, rekao je doktor Wilson umorno. Posao
cvjeta. to kae za to odijelo?
Prije je imala dvije manje ozljede. Odijelo joj ne pristaje najbolje,
guva se pod pritiskom.
Kimnuo je odsutno, provjeravajui joj krvni tlak. Ti, bilo tko, dajte...
Netko mu je dodao papirni runik s kojeg je kapala voda. Uh, jesi li
joj dao bilo kakav lijek?
Jednu ampulu Ne-oka.
Lagano je smotao papirni runik i stavio ga u ruku Marygay. Kako se
zove? Rekao sam mu.
Marygay, ne moemo ti dati da pije vode, ali moe ovo sisati. Sad
u ti jako osvijetliti oko. Dok joj je pregledavao zjenice metalnim
predmetom, upitao je: Temperatura? i jedan je od medicinara
proitao brojku s digitalne tabele te povukao sondu. Je li izgubila
krvi?
Je. Neto.
Lagano je stavio ruku na pritisni zavoj. Marygay, moe li se malo
okrenuti nadesno?
Mogu, rekla je polako, i stavila lakat u poloaj poluge. Ne mogu,
rekla je i poela plakati.
Ma sve u redu, rekao je odsutno i odgurnuo joj kuk, taman dovoljno
da joj moe vidjeti lea. Samo jedna rana promrmljao je. Vraki
puno krvi.
Dvaput je pritisnuo prsten sa strane i protresao ga kraj uha. Ima li
koga u radionici?
Harrison, osim ako nije na prozivki.
Prila je neka enska, isprva je nisam prepoznao, blijedu i raupanu,
s okrvavljenom tunikom. Bila je to Estelle Harmony.
Doktor Wilson je podigao pogled. Ima li novih muterija, doktorice
Harmony?
Nema, rekla je zlovoljno. ovjek iz odravanja imao je ozljedu
dvostruke amputacije. Bio je iv svega nekoliko minuta. Na
aparatima je zbog presaivanja organa.
A svi ostali?
Eksplozivna dekompresija. Smrknula je. Mogu li to napraviti
ovdje?
Moe, samo malo. Ponovno je pokuao sa svojim prstenom.

Dovraga. Ne zna gdje je Harrison?

Ne... pa, moda je na kirurgiji B ako je tamo bilo problema s
odravanjem leeva. Ali mislim da sam tamo sve dobro podesila.
Da, dobro, vraga ti zna kako...
Mark! rekao je medicinar s vreom krvi.
Jo jednom pola litre kroz bedro rekao je doktor Wilson. Estelle, bi
li mogla zamijeniti ovdje jednog od medicinara i pripremiti ovu curu
za operaciju?
Mogu, samo mi daj posla.
Dobro Hopkins, odi do radionice i donesi povoj i litru, ovaj, dvije
litre izotoninog flouorokarbona primarnog spektra. Ako su Merck,
pisat e abdominalnog spektra. Naao je dio rukava bez krvi i njime
obrisao elo. Ako nae Harrisona, poalji ga na kirurgiju A i neka
pripremi anestetiki slijed za trbuh
A nju da odvedemo A?
Tako je. Ako ne moe nai Harrisona, dovedi nekog... upro je
prstom u mom smjeru, ... ovog tu, da odvede pacijenta gore na A; ti
pouri naprijed i zaponi slijed.
Pokupio je svoju torbu i pogledao kroz nju. Ali dovraga, ne s
parametadonom Marygay? Kako se osjea?
Jo uvijek je plakala. Mene... boli.
Znam, rekao je njeno. Razmislio je na trenutak pa rekao Estelle.
Ne moemo znati koliko je zapravo izgubila krvi. Moda ju je gubila i
dok smo bili pod pritiskom. Takoer se pomalo nakuplja u trbunoj
upljini. Budui da je jo uvijek iva, mislim da nije mogla dugo
krvariti pod pritiskom. Nadam se da jo uvijek nema oteenja
mozga.
Dotaknuo je digitalni displej prikaen na Marygayinu ruku. Pratite
krvni tlak, i ako mislite da je simptomatian, dajte joj pet cc-a
vasokonstriktora. Ja moram dolje temeljito oprati ruke prije
operacije.
Zatvorio je torbu. Imate li togod vasokonstriktora osim
pneumatskih ampula?
Estelle je provjerila svoju torbu. Ne, samo pneumatike za sluaj
nude... ovaj... da, ipak imam kontrolnu dozu dilatora.
OK, ako e morati upotrijebi konstriktore i ako joj tlak prebrzo
skoi...
Istovremeno u joj dati i dva cc-a vasodilatora.
Tono. Vraki nain da se vode stvari, ali... to se moe. Ako nisi
previe umorna, volio bih kad bi stajala pokraj mene gore.
Svakako. Doktor Wilson je kimnuo i otiao.
Estelle je poela izopropilnim alkoholom istiti Marygayin trbuh.
Mirisalo je na hladno i isto. Je li joj netko dao Ne-oka?
Jest, rekao sam, prije desetak minuta.
Aha. Zato se doktor brinuo ne, uradio si pravu stvar. Ali Ne-okovi
sadravaju i neto vazokonstriktora. Jo pet cc-a moglo bi rezultirati

predoziranjem. Nastavila je tiho ispirati, a svako malo podizala bi

oi da pogleda kontrolni ureaj krvnog tlaka.
Williame? Bilo je to prvi put da pokae bilo kakav znak da me
poznaje. Ova en..., ovaj, Marygay, ona ti je ljubavnica? Tvoja
redovna ljubavnica?
Tako je.
Vrlo je lijepa. Izvanredno opaanje; tijelo joj je razderano i
prekriveno krvlju, lice razmazano tamo gdje sam joj pokuavao
obrisati suze. Pretpostavljam da doktor ili ena ili ljubavnik mogu
ispod toga vidjeti i ljepotu.
Jest, lijepa je. Prestala je plakati i vrsto je stisnula oi dok je sisala
posljednje tragove vlage iz papirnate grude.
Moe li dobiti jo vode?
Moe, isto kao i prije. Ne previe.
Izaao sam po papirnati runik do prostora s ormariima u prednjem
dijelu broda. Sad kad su se pare stlaenih tekuina raistile, mogao
sam onjuiti zrak. Nije mirisalo kako bi trebalo, ve po ulju lakih
strojeva i nagorjelom metalu, poput vonja metalne radionice. Pitao
sam se jesu li preopteretili sustav prozraivanja. To se ve jednom
dogodilo, nakon to smo prvi put koristili akceleracijske komore.
Marygay je uzela vodu a da nije otvarala oi.
Planirate li ostati skupa nakon to se vratite na Zemlju?
Vjerojatno, rekao sam. Ako se vratimo na Zemlju. Imamo jo
jednu bitku.
Nee vie biti bitaka, odgovorila je odrjeito. Hoe rei da nisi
uo?
to?
Zar ne zna da su pogodili brod?
Pogodili!? Kako smo onda ivi?
Tako je . Ponovno je nastavila ispirati. etiri odjeljka vodova.
Takoer i odjeljak s borbenim odijelima. Na brodu nije ostalo nijedno
borbeno odijelo... a ne moemo se boriti u potkouljama.
Kako... odjeljci vodova, to se dogodilo s ljudima?
Nitko nije preivio.
Trideset ljudi. Koji vodovi?
Kompletan trei vod. Prvi odred drugog voda.
Al-Sadat, Busia, Maxwell, Negulesco. Boga ti.
Trideset mrtvih, a nemaju pojma kako im se to dogodilo. Ne znam
nita, osim da se to svaki tren moe ponovno dogoditi.
Nije bila bespilotna letjelica?
Ne, skinuli smo im sve bespilotne letjelice. Sredili smo i
neprijateljsku letjelicu. Nita se nije pojavilo ni na jednom od
senzora, samo blam! i treina broda je odletjela kvragu. Sretni smo
to to nije bio pogon ili jedinica za odranje ivota. Jedva da sam je
uo. Penworth, LaBatt, Smithers. Christine i Frida. Svi mrtvi. Otupio
sam.
Izvadila je brijaku britvu i tubu gela iz svoje torbe. Budi dentlmen i

okreni glavu, rekla je. Evo, dri. Namoila je kvadrat gaze u

alkohol i pruila mi ga. Budi koristan. Oisti joj lice.
Poeo sam, a Marygay je ne otvarajui oi rekla: To mi godi. to
radi?
Pravim se da sam dentlmen. I koristan, takoer...
Sve osoblje, pozor, sve osoblje. Nije bilo zvunika u tlanim
komorama, ali jasno sam ga uo kroz vrata prostora s ormariima.
Sve osoblje 6. ealona i viih, ako nije izravno ukljueno u hitne
medicinske sluajeve ili popravke, neka se odmah javi u zborno
podruje.
Moram ii, Marygay
Nije nita rekla. Nisam znao je li ula saopenje.
Estelle, izravno sam je oslovio, kvragu s dentlmenom. "Hoe li...
Hou. Obavijestit u te im saznamo.
Dobro.
Bit e to dobro. Ali izraz lica bio joj je alostan i zabrinut. A sad
idi, rekla je njeno.
Dok sam se probio do hodnika, zvunik je ponavljao poruku ve
etvrti put. Neto je novo mirisalo u zraku, neto to nisam htio
prepoznati.
5
Na pola puta do zbornog podruja shvatio sam koliko loe izgledam,
pa sam uao u toalet pokraj podasnikog salona u prednjem dijelu
broda. Kaplarica Kamehameha uurbano je etkala kosu.
Williame! to ti se dogodilo?
Nita. Odvrnuo sam slavinu i pogledao se u zrcalo. Sasuena krv
bila mi je razmazana posvuda po licu i na tunici.
To je krv Marygay, kaplarice Potter, njezino odijelo... pa, oito se
presavinulo, ovaj...
Je li mrtva?
Nije, samo je teko, ovaj, ide na operaciju...
Nemoj koristiti toplu vodu. Samo e razmazati mrlje.
Aha. Dobro. Koristio sam toplu vodu da operem lice i ruke, a tuniku
sam otirao hladnom. Tvoj je vod samo dva odjeljka nie od Alovog,
je li tako?
Je.
Jesi li vidjela to se dogodilo?
Nisam. Jesam. Ne kad se dogodilo. Prvi put sam primijetio da plae,
velike suze kotrljale su joj se niz obraze i padale niz bradu. Glas joj je
bio miran, pod kontrolom. Divljaki je potegnula etku kroz kosu.
Svinjac.
Priao sam i stavio joj ruku na rame. NE DIRAJ me! Planula je i
lupila me etkom po ruci. Williame... Pogledala me drsko. Samo
mi je drago da to nisam bila ja. Razumije? To je jedini nain na koji
moe gledati na to.
Razumio sam, ali nisam bio siguran vjerujem li joj.

Mogu to ukratko saeti, rekao je vii kapetan munim glasom,

samo zato to znamo tako malo.
Desetak sekundi nakon to smo unitili neprijateljsku letjelicu, dva su
objekta, vrlo mala objekta, udarila posred Godinjice. Budui da ih
prije nismo detektirali, a znamo za ogranienja naih detektorskih
sprava, doli smo do zakljuka da su se kretali brzinom veom od
devet desetina brzine svjetlosti. Tonije reeno, njihov vektor brzine
pod pravim kutom na os Godinjice bio je vei od devet desetina
brzine svjetlosti. Provukli su nam se iza odbojnih polja.
Kad se Godinjica kree relativistikim brzinama, dizajnirana je da
stvara dva mona elektromagnetska polja, jedno centrirano na pet
tisua kilometara od broda, a drugo udaljeno otprilike deset
kilometara, oba u liniji sa smjerom kretanja broda. Ta polja odrava
zrano-reaktivni efekt, energija koju usput pokupimo od
meuzvjezdanog plina dok tumaramo.
Bilo to dovoljno veliko to bi nas moglo pogoditi (to jest, bilo to
dovoljno veliko da se vidi snanim povealom) prolazi kroz prvo polje
i izlazi s vrlo snanim negativnim nabojem po cijeloj povrini tog
objekta. Dok prilazi drugom polju, biva odbijeno od putanje broda.
Ako je objekt prevelik da bi ga se odgurnulo na taj nain, moemo ga
uoiti na velikoj udaljenosti i izmaknuti mu se s puta.
Ne moram ni naglasiti koliko je to opasno oruje. Kad je Godinjica
pogoena, naa brzina u odnosu na neprijatelja bila je tolika da
bismo proli vlastitu duinu svake desetine tisuinke sekunde. Osim
toga, nepravilno smo se trzali naokolo sa stalnim promjenjivim i isto
nasuminim lateralnim ubrzanjem, tako da je objekt koji nas je
pogodio sigurno bio navoen; nisu nas ciljali. A sustav navoenja bio
je samoodriv, budui da nije bilo ivih Tauranaca u trenutku kad su
nas pogodili. Sve to u paketu koji nije bio vei od malog oblutka.
Veina vas je premlada da bi se sjeala termina budunosti. Tamo u
sedamdesetima neki su ljudi osjeali kako je tehnoloki napredak
toliko brz da se ljudi, normalni ljudi, nisu mogli nositi s tim; nisu se
imali vremena naviknuti na sadanjost, a ve bi ih dostigla
budunost. ovjek koji se zvao Toffier smislio je termin ok
budunosti da opie tu situaciju. Vii kapetan bi se znao ufurati u
uenu spiku.
Sad smo u stvarnoj situaciji koja nalikuje ovom akademskom
konceptu. Rezultat je katastrofalan. Tragedija. I kao to smo rekli na
posljednjem sastanku, nema naina da tome pariramo. Relativnost
nas je zarobila u prolosti neprijatelja; relativnost ih je donijela iz
budunosti. Moemo se samo nadati da e sljedei put situacija biti
obratna. A sve to moemo poduzeti da tako i bude je da se
pokuamo vratiti na Stargate, a onda na Zemlju, gdje e strunjaci
analizom naravi oteenja moda i smisliti neto, neku vrstu
protuoruja.
Sad bismo mogli napasti tauranski portalni planet iz svemira i moda

unititi bazu a da ne koristimo vas pjeake. Ali mislim da bi to bilo

vrlo riskantno. Mogli bi nas... oboriti onim to nas je danas pogodilo,
to god to bilo, i nikada se ne bismo vratili na Stargate s onim to
smatram da su vitalne informacije. Mogli bismo poslati bespilotnu
letjelicu s porukom koja bi potanko opisala nae pretpostavke o
ovom novom oruju neprijatelja... ali to moda nije dovoljno. A Snage
bi za toliko zaostale, tehnoloki.
U skladu s tim, odredili smo putanju kojom emo proi oko Yoda-4, a
kolapsar e nas, to je vie mogue, zaklanjati od tauranske baze.
Izbjegavat emo kontakt s neprijateljem i vratiti se na Stargate to je
prije mogue.
Nevjerojatno, vii je kapetan sjeo i promasirao sljepoonice.
Svi ste vi komandanti, barem vodova ili odjela. Veina vas ima dobar
borbeni sta. I nadam se da e se neki od vas ponovno pridruiti
Snagama nakon to vam isteknu dvije godine. Oni od vas koji hoe,
vjerojatno e postati pukovnici, i suoit e se s prvim pravim
zapovjednitvom.
Tim bih se ljudima htio obratiti na nekoliko trenutaka, ne kao va...
ne kao jedan od vaih zapovjednika, nego kao stariji asnik i
savjetnik.
Ne moete donositi zapovjedne odluke tako da jednostavno
odmjerite taktiku situaciju i djelujete tako da maksimalno nakodite
neprijatelju, a da vae vlastito ljudstvo i oprema minimalno stradaju.
Moderno je ratovanje postalo vrlo kompleksno, posebno tijekom
posljednjeg stoljea. Ratovi se ne dobivaju obinim nizom dobivenih
bitki, nego sloenim meuodnosom vojnih pobjeda, ekonomskog
pritiska, logistikog manevriranja, pristupa neprijateljskim
informacijama, politikim poloajima desetcima, doslovno
desetcima faktora.
Sluao sam ovo, ali jedino to mi je dopiralo do mozga je to da su
ivoti treine naih prijatelja bili ugaeni prije manje od jednog sata,
a on je sjedio tamo gore i drao nam predavanje iz vojne teorije.
Tako da nekad morate odustati od borbe da biste pridonijeli pobjedi
u ratu. To je upravo ono to emo mi napraviti.
Logistiki je kompjutor izraunao da u sluaju pokuaja unitenja
neprijateljske baze imamo 62 posto vjerojatnosti da uspijemo.
Naalost, imamo samo 30 posto vjerojatnosti da preivimo jer neki
od uspjenih scenarija predviaju da emo se zabiti Godinjicom u
portalni planet brzinom svjetlosti. Isuse Kriste.
Nadam se da se nitko od vas nee morati suoiti s ovakvom
odlukom. Kad se vratimo na Stargate, po svoj e me prilici izvesti
pred vojni sud zbog kukaviluka tijekom borbe. Ali ja iskreno
vjerujem da su informacije koje mogu biti prikupljene analizom
oteenja Godinjice vanije od unitenja jedne tauranske baze.
Ustao je i uspravio se. Vanije od karijere jednog vojnika.
Morao sam suspregnuti smijeh. Sigurno da kukaviluk nema
nikakve veze s njegovom odlukom. Sigurno da on nema niega tako

primitivnog i ne-vojnikog poput volje za ivotom.

Ekipa za odravanje uspjela je pokrpati ogromnu poderotinu na boku
Godinjice i ponovno staviti pod pritisak to podruje. Ostatak dana
proveli smo u ienju podruja; naravno, bez diranja bilo kojeg od
dragocjenih dokaza zbog kojih je vii kapetan bio voljan rtvovati
svoju karijeru.
Najtee je bilo bacanje tijela s broda. Nije to bilo tako strano, osim s
onima kojima su odijela bila probijena.
Sutradan sam otiao do Estelline kabine jer nije bila na dunosti.
Ne bi ti nita koristilo da je sad vidi. Estelle je pijuckala pie,
mjeavinu etilnog alkohola, limunske kiseline i vode, uz koju kap
nekog estera koji je odgovarao aromi naranine kore.
Je li izvan opasnosti?
Nee biti jo nekoliko tjedana. Daj da ti objasnim. Odloila je pie i
naslonila bradu na isprepletene prste. Ova vrsta ozljeda bila bi
sasvim rutinska pod normalnim okolnostima. Nakon to smo
nadomjestili izgubljenu krv, jednostavno bismo joj nasuli neto
arobnog praha u trbunu upljinu i zakrpali je. epala bi nam
naokolo za koji dan.
No dolo je do komplikacija. Nitko dosad nije bio ozlijeen u tlanom
odijelu. Dosad nita neobino nije iskrsnulo. Ali sljedeih nekoliko
dana elimo joj vrlo pomno nadzirati unutranje organe.
Takoer smo bili dosta zabrinuti upalom potrbunice. Zna to je
upala potrbunice?
Da. Pa ono, pomalo.
Dolo je do toga jer joj je dio utrobe napuknuo pod pritiskom. Nismo
se htjeli zadovoljiti standardnim profilakticima zbog mnogo, ovaj, pod
pritiskom je zaraza djelovala na njenu potrbunicu. Da bismo bili
sigurni, u potpunosti smo joj sterilizirali cijelu stvar, trbunu upljinu i
njezin kompletan probavni sustav, od dvanaesnika nanie. Onda,
naravno, morali smo joj zamijeniti kompletnu crijevnu floru, sada
obamrlu, s tvorniki pripremljenom kulturom. To je i dalje standardna
procedura, ali za njom se u normalnim okolnostima ne posee osim
ako su oteenja tea.
Kuim. I bilo mi je malo muno od toga. ini se da doktori ne
shvaaju da je veina nas savreno zadovoljna to se ne moramo
vizualizirati kao pokretne vree kostiju punjene ogavnim iznutricama.
To je samo po sebi dovoljan razlog da je ne vidi nekoliko dana.
Promjena crijevne flore djeluje prilino nasilno na probavni sustav
nije opasno, budui da je pod stalnim nadzorom. Ali umara i, eto,
neugodno je.
Uza sve ovo, bila bi u potpunosti izvan opasnosti da je ovo normalna
klinika situacija. Ali mi usporavamo s konstantnih I- G-a, i njezini
unutranji organi dosta su se ispremetali. Mogao bi znati i da e ako
emo ii punim pogonom, bilo kako bre od otprilike dva G-a, ona

umrijeti.
Ali... ali mi moramo ii s preko dva G-a pri zavrnom pribliavanju
kolapsaru! to...
Znam, znam. No do toga ima jo nekoliko tjedana. Nadajmo se da
e se dotad zakrpati.
Williame, prihvati to. udo je to je preivjela da stigne na operaciju.
Zato postoji velika vjerojatnost da se nee uspjeti vratiti na Zemlju.
Tuno je to; ona je posebna osoba, ona posebna osoba za tebe,
moda. Ali imali smo toliko mrtvih... trebao bi se privikavati na to,
pomiriti se s tim.
Dobro sam potegnuo svoje pie, identino njezinome, osim limunske
kiseline. Postaje prilino kruta.
Moda... ne. Samo realistina. Imam osjeaj da nas eka jo puno
vie smrti i jada .
Ne mene. im stignemo na Stargate, ja sam civil.
Ne budi tako siguran. Stari poznati argument. Oni klauni koji su
nas unovaili na dvije godine mogu od toga jednako lako napraviti
etiri ili...
Ili est ili dvadeset ili na neodreeno vrijeme. Ali nee. Dolo bi do
pobune.
Ne znam. Ako su nas uspjeli programirati tako da ubijamo na znak,
mogu nas programirati da radimo bilo to. Da se ponovno
unovaimo.
Od toga sam se najeio.
Kasnije smo pokuavali voditi ljubav, ali oboje smo imali previe toga
u mislima.
Otprilike tjedan dana kasnije prvi sam put uspio vidjeti Marygay. Bila
je blijeda, puno je smravjela i djelovala je vrlo zbunjeno. Doktor
Wilson me uvjerio da je to samo zbog lijekova; nisu nali nikakve
dokaze oteenja mozga.
Jo uvijek je bila u krevetu, jo uvijek su je hranili kroz cijev. Ja sam
se poeo nervirati zbog predvienog rasporeda. Svaki dan inilo se
da tu ima nekog napretka, ali ako bi jo uvijek bila u krevetu nakon
to bi odvalili potisak za kolapsar, ne bi imala anse. Doktor Wilson i
Estelle me nisu mogli ohrabriti; rekli su da to ovisi o Marygayinoj
sposobnosti brzog oporavka.
Dan prije potiska, premjestili su je iz kreveta u Estellin akceleracijski
leaj u ambulanti. Bila je pri svijesti i primala je hranu kroz usta, ali
jo uvijek se nije mogla sama pomicati, ne na I- G-a.
Posjetio sam je. Jesi li ula za promjenu smjera? Moramo proi kroz
Aleph-9 da bismo se vratili na Tet-38. Jo etiri mjeseca na ovoj
prokletoj olupini. Ali jo est godina ratne plae kad se vratimo na
Zemlju.
To je dobro.
Ah, samo zamisli sve super stvari koje emo...
Williame.

Umuknuo sam. Nikad nisam znao lagati.

Nemoj me pokuavati oraspoloiti. Priaj mi o varenju vakuuma, o
svom djetinjstvu, o bilo emu. Samo mi nemoj srati o povratku na
Zemlju. Okrenula je lice prema zidu.
ula sam doktore kako govore na hodniku, jednog jutra kad su
mislili da spavam. Ali samo su potvrdili ono to ve i sama znam, po
nainu na koji se svi tu okolo besciljno motaju.
Dakle reci mi, rodio si se u Novom Meksiku 1975. to onda? Jesi li
ostao u Novom Meksiku? Je li ti dobro ilo u koli? Jesi li imao
prijatelja, ili ti je predobro ilo u koli poput mene? Koliko si godina
imao kad si prvi put dobio nogu?
Neko vrijeme priali smo u tom smislu, nelagodno. Pala mi je na
pamet ideja dok smo brbljali, i kad sam napustio Marygay otiao sam
ravno do doktora Wilsona.
Pretpostavljamo da su joj anse pola-pola, ali to je prilino
proizvoljno. Nita od objavljenih podataka o ovakvoj stvari zapravo
se ne uklapa.
Ali moe se rei da, to manje akceleracije mora podnijeti, anse za
preivljavanje su joj bolje.
Svakako. Ako to ita vrijedi. Vii kapetan e to izvesti to je mogue
mirnije, ali e jo uvijek biti etiri ili pet G-a. ak bi i tri mogla biti
previe; neemo znati dok ne proe.
Nestrpljivo sam kimnuo. Da, ali mislim da postoji nain da je se
izvrgne manjoj akceleraciji od nas ostalih.
Ako si razvio akceleracijski tit, rekao je kroz smijeh, bolje ga
pouri patentirati. Mogao bi ga prodati za znatnu...
Ne, doktore, ne bi puno koristio u normalnim uvjetima; nae koljke
bolje djeluju, a razvili su se po istom principu.
Pa hajde, objasni.
Stavimo Marygay u koljku i potopimo...
ekaj, ekaj. Ne dolazi u obzir. Loe podeena koljka je i prouzroila
ovo. A ovaj bi put morala koristiti neiju tuu.
Znam, doktore, dopusti mi da objasnim. Ne bi joj morala savreno
pristajati dokle god mogu raditi ureaji za odravanje ivota. koljka
ne bi bila pod pritiskom iznutra; ne bi morala biti jer ona nee biti
izvrgnuta pritisku onih tisua kilograma-po-kubinom-centimetru od
izvanjske tekuine.
Nisam siguran da te pratim.
To je samo prilagodba... uio si fiziku, je li?
Neto malo, u medicinskoj koli. Meni najmri predmet nakon
latinskog,
Sjea li se principa ekvivalencije?
Sjeam se da je bilo neto pod tim imenom. Neto vezano s
relativnou, je li tako?
Aha. To znai da... nema razlike izmeu boravka u gravitacijskom
polju i boravka u ekvivalentu stanja ubrzanja a to znai da kad

Godinjica pii s pet G-a, uinak na nas je isti kao da je zadnjim

dijelom prislonjena na veliki planet, kojemu je povrinska gravitacija
pet G-a.
ini se oitim.
Moda i jest. To znai da ne postoji eksperiment koji bi mogao
izvesti na brodu, a koji bi ti mogao rei juri li ili tek miruje na
velikom planetu.
Svakako da postoji. Mogao bih iskljuiti motore i ako...
Da, naravno, ili bi mogao pogledati van; mislim izolirano, vrsta
eksperimenta iz fizikog laboratorija.
U redu. To prihvaam. Pa?
Zna li Arhimedov zakon?
Naravno, lana kruna to me uvijek ubijalo kod fizike, pravi se
velika graja oko oitih stvari, a kad se doe do teko shvatljivih
dijelova...
Arhimedov zakon kae da, kad uroni neto u tekuinu, podie se na
povrinu silom jednakom teini tekuine koju je istisnulo.
To ima smisla.
I to vrijedi, bez obzira na to pod kojom si vrstom gravitacije ili
akceleracije... Na brodu koji pii na pet G-a voda koja je potisnuta,
ako je to voda, tei pet puta koliko i obina voda, pod jednim G-om
Svakako
Dakle, ako stavi nekoga da besteinski pluta posred spremnika
vode, ta e osoba i dalje biti u besteinskom stanju kad brod bude
putovao s pet G-a.
ekaj malo, sinko. Naas sam nasjeo, ali to nee uspjeti.
Zato ne? Bio sam u napasti da mu kaem da se dri svojih pilula i
stetoskopa, a mene pusti da se bavim fizikom, ali dobro je da nisam.
to se dogodi kad ispusti klju za matice u podmornici?
Podmornici?
Tako je. One funkcioniraju po Arhimedovom...
Jao! U pravu si. Isuse. Nisam o tome dobro promislio
Taj klju pada na pod isto kao to bi pao da podmornica ima teinu.
Pogledao je van u svemir, tapkajui olovkom po stolu. Ono to ti
opisuje nalikuje nainu na koji lijeimo pacijente s ozbiljnim
oteenjima koe, poput opekotina, na Zemlji. Ali to ne prua
nikakvu potporu unutarnjim organima, na nain na koji to radi
akceleracijska koljka, dakle to nita ne bi pomoglo Marygay...
Ustao sam da odem. ao mi je to sam ti troio...
Ipak, ekaj malo, samo minutu. Moda djelomino moemo
iskoristiti tvoju ideju.
Kako to misli?
Ni ja o tome nisam do kraja promislio. Nain na koji inae koristimo
koljke ne dolazi u obzir za Marygay, naravno. Nisam volio o tome
razmiljati. Treba puno hipnotikog uvjetovanja da legne tamo i da ti
fluorougljik zasien kisikom zabiju u svaki prirodni tjelesni otvor, te u
onaj jedan umjetni. Opipao sam ugraeni ventil iznad svog kuka.

Da, to je oito, to bi je razderalo... nego... misli, pod niskim

pritiskom...
Tako je. Ne bi nam trebale tisue atmosfera da je zatitimo od pet
G-a pravocrtne akceleracije; to slui samo za krivudanja i
izbjegavanja nazvat u odravanje. Otii dolje do odjeljenja tvog
voda; taj emo upotrijebiti. Tamo e se nai s Daltonom.
Pet minuta do utiskivanja u kolapsarsko polje, i zapoeo sam
proceduru potapanja. Marygay i ja bili smo jedini u koljkama; nije
bilo prijeko potrebno da i ja budem tamo, budui da se potapanje i
pranjenje moglo izvesti i iz kontrolne prostorije. No bilo je sigurnije
imati jo jednu opciju vika u sustavu, a osim toga, elio sam biti
tamo.
Bilo je gotovo jednako gadno kao s normalnim postupkom; nije bilo
onog osjeaja zgnjeenosti-napuhnutosti. Odjednom bi te napunilo s
materijom koja smrdi kao plastika (nikad ne bi zapazio prvi trenutak,
kad bi to nagrnulo unutra da ti zamijeni zrak u pluima), a potom bi
neznatno ubrzalo, i onda bi ponovno disao zrak, ekajui da koljka
pukne; potom iskljuivanje i odmotavanje i izvlaenje van...
Marygayina koljka bila je prazna. Priao sam joj i ugledao krv.
Krvarila je. Glas doktora Wilsona odjeknuo je kao iz groba. Okrenuo
sam se, oi su me boljele, i vidio sam ga kako se naslanja na vrata
prostora s ormariima. Smijeio se udno, jezovito.
to je bilo oekivano. Doktorica Harmony to sreuje. Bit e dobro.
6
Za tjedan dana Marygay je hodala, poela je bratski opiti za dva,
a vidjelo se da je potpuno zdrava nakon est tjedana.
Deset dugih mjeseci u svemiru, a cijelo vrijeme bilo je samo vojska,
vojska, vojska. Tjelesne vjebe, besmislene radne prekomande,
obvezna predavanja ak se govorilo da e vratiti popise za
spavanje koje smo imali na osnovnim vjebama, no to nikad nisu
napravili, vjerojatno iz straha od pobune. Nasumini partner svake
noi ne bi najbolje sjeo nama koji smo formirali vie-manje trajne
parove.
Sve to sranje, inzistiranje na vojnoj disciplini, smetalo me najvie
zato to sam se bojao da to znai da nas nee pustiti da odemo.
Marygay je govorila da sam paranoian; jedini razlog zbog kojeg su
to radili je taj to nije bilo drugog naina da deset mjeseci odravaju
red.
U razgovorima, osim uobiajenog prigovaranja i psovanja vojske,
uglavnom se nagaalo koliko se Zemlja promijenila i to emo raditi
kad tamo doemo. Bit emo prilino bogati: plaa za dvadeset i est
godina odjednom. Kamate takoer: 500$, kolika nam je bila plaa
prvi mjesec, poraslo je na 1500$.
Stigli smo na Stargate potkraj 2023. godine, po Greenwichu.

Baza je nevjerojatno narasla u gotovo sedamnaest godina koliko smo

bili na pohodu na Yod-4. Bila je to graevina veliine grada Tycho, s
gotovo deset tisua stanovnika. Sedamdeset osam krstarica, veliine
Godinjice ili veih, bilo je ukljueno u napade na portalne planete
koje su drali Tauranci. Jo ih je deset uvalo sam Stargate, a dvije su
ekale u orbiti da se s njih iskrca pjeadija i posada nakon zavrene
misije. Jo jedan brod, Zemljina nada II, vratio se iz borbe i ekao je
na Stargateu jo jednu krstaricu da se vrati.
Izgubili su dvije treine posade, i jednostavno nije bilo isplativo
poslati krstaricu natrag na Zemlju sa samo trideset devet ukrcanih
osoba. Trideset i devet priznatih civila.
Pristali smo na postaju u dva izvidnika broda.
7
General Botsford (koji je bio tek bojnik kad smo ga sreli prvi put, kad
se Stargate sastojao od dva kuerka i dvadeset i etiri humka) primio
nas je u elegantno opremljenoj seminarskoj prostoriji. Hodao je
naprijed-natrag u stranjem dijelu sobe, ispred ogromne
hologramske operativne karte.
Znate, rekao je preglasno, a onda nastavio mirnijim glasom, znate
da bismo vas mogli raspodijeliti u druge udarne postrojbe i ponovno
vas poslati u borbu. Zakon o regrutaciji elite sad je promijenjen, pet
godina djelatne slube umjesto dvije.
I ne vidim zato neki od vas ne bi eljeli ostati u vojsci! Jo nekoliko
godina i kamate bi vas uinile materijalno neovisnima i bogatima za
cijeli ivot. Svakako, pretrpjeli ste teke gubitke no to je bilo
neizbjeno, bili ste prvi. Sad e biti lake. Borbena odijela su
unaprijeena, znamo vie o tauranskim taktikama, naa oruja su
uinkovitija... nema razloga da se bojite
Sjeo je na elo stola i gledao u prazno.
Moja vlastita sjeanja na borbe stara su vie od pola stoljea. Za
mene je to bilo veselo, osnaivalo je. Mora da sam ja drukiji tip
osobe od svih vas.
Ili ima vrlo selektivno pamenje, pomislio sam.
Ali to nita ne znai. Imam jednu drugu ponudu za vas, takvu koja
ne ukljuuje izravnu borbu.
Nedostaju nam kvalificirani instruktori. Ako prihvatite poziciju
obuavatelja, Snage e svakome od vas ponuditi in porunika. To
moe biti na Zemlji; moe biti na Mjesecu s duplo veom plaom; na
Charonu s trostruko veom plaom; ili ovdje na Stargateu s
etverostrukom plaom. Osim toga, ne morate se odluiti odmah. Svi
dobivate besplatno putovanje natrag na Zemlju zavidim vam, ja
nisam tamo bio petnaest godina, vjerojatno se nikada i neu vratiti
a vi moete ponovno osjetiti kako je to biti civil. Ako vam se ne svia,
samo uetajte u ispostavu ISUN-a i izai ete kao asnici. Sami birate
dunost.
Neki od vas se smiju. Mislim da biste trebali priekati s donoenjem

odluke. Zemlja nije ista kao onda kad ste otili.

Izvukao je karticu iz tunike, pogledao je i nasmijao se. Veini vas
slijedi isplata od etiristo tisua dolara, nagomilane plae i kamate.
Ali Zemlja je u ratnom stanju i, naravno, graani Zemlje su ti koji
uzdravaju rat. Va prihod stavlja vas u poreznu kategoriju od
devedeset dva posto; trideset i dvije tisue mogu vam trajati
otprilike tri godine ako ste paljivi.
Na kraju ete morati nai posao, a ovo je posao za koji ste obueni
bez premca. Nema toliko raspoloivih poslova. Na Zemlji ima gotovo
devet milijardi stanovnika, a od toga je pet ili est milijardi
nezaposleno.
Takoer imajte na umu da su vai prijatelji ili vae ljubavi od prije
dvije godine danas dvadeset i jednu godinu stariji od vas. Mnogo
vae rodbine dosad je preminulo. Mislim da e vam to biti jako
samotan svijet.
No, prepustit u rije kapetanu Siriju, koji se upravo vratio sa Zemlje,
da vam kae neto o tom svijetu. Kapetane?
Hvala vam, generale. inilo se kao da neto nije u redu s njegovom
koom, s njegovim licem; a onda sam shvatio da na sebi ima puder i
ru. Njegovi nokti bili su glatki bijeli bademi.
Ne znam odakle da ponem. Uvukao je gornju usnu i mrko nas
pogledao. Stvari su se toliko promijenile otkad sam ja bio djeak.
Imam dvadeset i tri godine, dakle bio sam jo uvijek u pelenama kad
ste vi krenuli na Aleph... za poetak, koliko je vas homoseksualaca?
Nijedan. To me zapravo ne iznenauje. Ja jesam, naravno.
Pretpostavljam da je i treina svih Europljana i Amerikanaca.
Veina vlada podupire homoseksualnost Ujedinjene nacije su
neutralne, preputaju to pojedinim dravama podupiru homo-ivot
uglavnom zbog toga to je to jo jedna sigurna metoda kontrole
raanja.
To mi je bilo sumnjivo. Naa metoda kontrole raanja u vojsci prilino
je uinkovita: svi mukarci pohrane spermu u banku, i onda uine
vazektomiju.
Kao to je general rekao, svjetsko stanovnitvo broji devet milijardi.
To je vie od dvostruko otkad su vas unovaili. I gotovo dvije treine
tih ljudi napusti kolu da bi zavrili na dravnoj potpori.
Kad ve govorimo o koli, koliko vam je godina javnog kolovanja
omoguavala vlada?
Gledao je u mene pa sam odgovorio. etrnaest.
Kimnuo je. Sad je to osamnaest. Vie ako ne poloite ispite. A po
zakonu ih morate poloiti prije nego to postanete prikladni za bilo
kakav posao ili potporu klase jedan. I deko moj, s bilo im osim
klase jedan teko je ivjeti. Da? Hofstadter je dignuo ruku.
Gospodine, je li to osamnaest godina kolovanja u svim dravama?
Otkud im toliko kola?
O, veina ljudi posljednjih pet ili est godina ima kolu kod kue ili u
drutvenom domu, preko holoekrana. UN ima etrdeset ili pedeset

informativnih programa, daje instrukcije dvadeset etiri sata dnevno.

Ali veina vas nee se morati zamarati time. Ako ste u Snagama, ve
ste prepametni na nain da ste iritantni.
Maknuo je kosu s oiju, potpuno feminiziranom gestom, pomalo
napuivi usne. Da vas malo upoznam s povijeu.
Pretpostavljam da je prva stvarno vana stvar koja se dogodila nakon
to ste vi otili bio Rat za obroke.
To je bilo 2007. godine. Puno se stvari dogodilo odjednom. Poast
skakavaca u Sjevernoj Americi, nametnici rie irili su se od Burme
do Junokineskog mora, plima tetnih algi diljem zapadne obale
June Amerike: odjednom, naprosto nije bilo dovoljno hrane u svijetu.
UN se umijeao i preuzeo raspodjelu hrane. Svaki mukarac, ena i
dijete dobili su potroaku knjiicu, koja im je omoguavala da
konzumiraju odreenu koliinu kalorija mjeseno. Ako bi preel
mjeseni udio, jednostavno bi gladoval do prvoga sljedeeg
mjeseca.
Neki od novih ljudi koje smo pokupili nakon Alepha govorili su
preel, gladoval umjesto preao, gladovao... Pitao sam se je li to
postala nova jezina norma.
Naravno, razvilo se crno trite i uskoro su se pojavili veliki
nerazmjeri u koliini hrane koja se konzumirala u raznim drutvenim
slojevima. Osvetnika grupa u Ekvadoru, Nepristran(os)i, poeli su
sustavno ubijati ljude koji su se inili dobro uhranjenima. Ta se ideja
vrlo brzo proirila i za nekoliko mjeseci dolo je do neproglaenog
klasnog rata, svim sredstvima, posvuda u svijetu. Ujedinjeni narodi
uspjeli su uspostaviti kontrolu za otprilike godinu dana, a dotad se
svjetsko stanovnitvo smanjilo na etiri milijarde, usjevi su se vie ili
manje oporavili, a kriza s hranom je zavrila. Zadrali su sljedovanja,
ali vie nije bilo tako ozbiljno.
General vam je novac koji ete dobiti prigodno preraunao u dolare,
samo da bi vama bilo zgodno. Svijet danas ima samo jednu valutu,
kalorije. Vaih trideset i dvije tisue dolara ispada otprilike tri tisue
milijuna kalorija. Ili tri milijuna k-ova, kilokalorija.
Od Rata za obroke UN ohrabruje samodostatno poljodjelstvo, gdje
god da je to ostvarivo. Hrana koju sam uzgoji, naravno, ne
raspodjeljuje se drugima... To je maknulo ljude iz gradova, na UN-ove
poljoprivredne rezervate, ime su umanjeni neki gradski problemi. Ali
ini se da samodostatno poljodjelstvo podupire nastanak velikih
obitelji, tako da se svjetska populacija vie nego udvostruila od Rata
za obroke.
Isto tako, vie nemamo obilje elektrine energije kojeg se sjeam iz
djeake dobi... vjerojatno mnogo manje nego to se vi sjeate. Na
svijetu ima svega nekoliko mjesta na kojima imate struju cijeli dan i
cijelu no. Stalno govore da je to privremena situacija, ali to traje ve
vie od desetljea.
Nastavio je tako jo jako dugo. Pa, dovraga, puno toga i nije zapravo
bilo iznenaujue. U posljednje dvije godine vjerojatno smo vie

nego o bilo emu drugome razgovarali o tome kako e biti doma.

Naalost, izgledalo je da se veina loih stvari koje smo prognozirali i
ostvarila, a nije se ostvarilo puno dobrih stvari.
Najgora stvar za mene, pretpostavljam, bila je ta to su uzeli veinu
dobrih parkova i podijelili ih u male farme. Ako si htio nai neto
divljine, morao si otii negdje gdje nikako nisu mogli uzgojiti biljku.
On je rekao da su odnosi izmeu ljudi koji su odabrali homoseksualni
ivot i onih koje je on nazivao rasplodnjacima prilino dobri, ali ja
sam se pitao. Ja osobno nikad nisam imao puno problema s
prihvaanjem homoseksualaca, no ipak, nikad se nisam morao
suoavati s tolikim brojem.
Takoer je rekao, kao odgovor na nepristojno pitanje, da njegov
puder i minka nemaju nikakve veze s njegovom seksualnom
orijentacijom. To je bilo tek pitanje stila. Odluio sam da u biti
anakron i nositi samo svoje lice.
Pretpostavljam da me nije trebalo iznenaditi to to se jezik znatno
promijenio u dvadeset godina. Moji su roditelji uvijek govorili da su
stvari cool, dointovi su bili trava, i tako dalje.
Morali smo ekati nekoliko tjedana prije no to smo mogli dobiti
prijevoz do Zemlje. Vraali smo se Godinjicom, ali nju su najprije
morali rastaviti i ponovno sloiti.
U meuvremenu, smjestili su nas u neke ugodne malene spavaonice
za dvije osobe i razrijeili nas svih vojnih obveza. Veina nas
provodila je dane u knjinici, pokuavajui nadoknaditi dvadeset i
dvije godine proteklih dogaaja. Naveer bismo se okupili u Glatkoj
kugli, podasnikom klubu. Obini vojnici, naravno, nisu trebali biti
tamo, ali skuili smo da se nitko ne svaa s osobom koja ima dvije
fluorescentne borbene vrpce.
Iznenadilo me posluivanje heroinskih injekcija za barom. Konobar je
rekao da dobije i kompenzacijsku injekciju da se ne bi navukao.
Stvarno sam se napuio i probao jednu. Nikad vie.
Satnik Stott ostao je u Stargateu, gdje su okupljali novu Udarnu
jedinicu Alfa. Mi ostali ukrcali smo se na Godinjicu i proveli prilino
ugodno estomjeseno putovanje. Cortez nije previe inzistirao na
svim tim vojnim stvarima, tako da je to bilo puno bolje putovanje od
onoga s Yoda-4.
8
Nisam o tome previe razmiljao, ali naravno da smo na Zemlji bili
slavni: prvi veterani koji su se vratili kui iz rata. Glavni tajnik
pozdravio nas je nakon slijetanja na Kennedyju i cijeli smo se tjedan
vrtjeli po banketima, primanjima, intervjuima i svemu tome. Bilo je to
dosta ugodno, a i profitabilno zaradio sam milijun k-ova od TimeLife/Faxa ali zapravo smo vidjeli malo Zemlje dok se novost nije
istroila i dok nam nije vie ili manje doputeno da poemo svatko
svojim putem.
Ulovio sam jednotrani vlak za Washington na postaji Grand Central i

uputio se doma. Majka me doekala na Kennedyju, iznenaujue i

pomalo tuno ostarjela i rekla mi da je otac mrtav. Nezgoda u letu.
Planirao sam ostati s njom dok ne naem posao.
ivjela je u Columbiji, satelitskom naselju Washingtona. Vratila se u
grad nakon Rata za obroke nakon to se odselila 1980. a onda su
je neuinkovite javne slube i kriminal u porastu ponovno otjerali
odande.
ekala me na postaji jednotranog vlaka. Kraj nje je stajao plavokosi
div u glomaznoj crnoj uniformi od vinila, s velikim pitoljem na barut
o boku i bodljikavim bokserom na desnoj ruci.
Williame, ovo je Carl, moj tjelohranitelj i moj dragi prijatelj. Carl je
svukao bokser da bi se rukovao iznenaujue blago. Dragomie gosn
Mandella.
Uli smo u cestovni automobil na kojemu je svijetlim naranastim
slovima pisalo Jefferson. Mislio sam da je to udno ime za auto, a
onda sam saznao da je to ime viekatnice u kojoj su ivjeli majka i
Carl. Automobil je bio jedan od nekoliko takvih koji su pripadali
zajednici, i ona je plaala 100 k po kilometru da ga koristimo.
Morao sam priznati da je Columbia prilino lijepa: odgovarajui vrtovi
i puno drvea i trave. ak su i viekatnice, grube stoaste zbrkane
mjeavine, s drveem koje je raslo na udnim mjestima, vie
nalikovale planinama nego graevinama. Dovezli smo se do
podnoja jedne od ovih planina, niz dobro osvijetljen hodnik gdje je
bilo parkirano vie drugih automobila. Carl je ponio jednu moju torbu
do dizala i pozvao ga dolje.
Goo Mandella, ak je okej stobjom, moram pokupit gou Freeman u
ono pet. Onae prek na Zapadnom krilu.
Svakako, Carl, William se moe brinuti za mene. On je vojnik, zna.
Tako je, sjeam se da smo uili osam tihih naina kako ubiti ovjeka.
Moda, ako mi stvarno zagusti, mogu nai posao poput Carlovog.
Okidoki, dja, ree mi. Kak je, ljudove?
Uglavnom dosadno, rekao sam automatski. Kad ti nije dosadno,
preplaen si.
Kimnuo je mudro. Tak sam ujo. Goo Mandella, bit u na
aspolaganju kadgod iza est. Okidoki?
To je u redu, Carl.
Lift je doao i iz njega je izaao visok, mrav deko, nezapaljeni
doint visio mu je na usnama. Carl je proao prstom preko bodlji na
svojem bokseru, a deko se brzo odmaknuo.
Morat se uvat oni tam furaa. Pazte se, goo Mandella.
Uli smo u lift i majka je stisnula 47. to je to fura?
O, to su tek mladi grubijani koji se furaju gore-dolje dizalima i trae
bespomone ljude bez tjelohranitelja. Ovdje nisu prevelik problem.
etrdeset i sedmi kat bio je ogroman trgovaki centar pun duana i
ureda. Otili smo do trgovine s hranom.
Jesi li ve dobio svoju potroaku knjiicu, Williame? Rekao sam da
nisam, ali da su mi Snage dale karte za put vrijedne stotinu tisua

kalorija, a upotrijebio sam ih samo pola.

Sve je to pomalo zbunjivalo, ali su nam objasnili.
Kad se svijet okrenuo jednoj valuti, pokuavali su to na neki nain
urediti raspodjelom hrane, nadajui se da e naposljetku ukinuti
potroake knjiice, pa su stvorili novu valutu k-ova, kilokalorija, jer
je to mjerna jedinice energetske vrijednosti hrane. Ali osoba koja
jede 2.000 kilokalorija dnevno u obliku odreska, oito mora plaati
vie od osobe koja jede istu koliinu kruha. Tako su uveli klizni faktor
sljedovanja, toliko kompliciran da ga nitko nije mogao razumjeti.
Nakon nekoliko tjedana, u upotrebi su ponovno bile knjiice, ali
kilokalorije su se zvale kalorija, u nastojanju da stvari budu manje
zbunjujue. Meni se ini da bi posvuda rijeili potekoe da su novac
opet jednostavno zvali dolarima, rubljama, sestercijima ili kako god...
bilo kako, samo ne kalorijama.
Cijene hrane bile su nevjerojatne, osim za itarice i mahunarke.
Inzistirao sam da se poastimo nekim dobrim crvenim mesom: 1500
kalorija vrijedan odrezak govedine kota 1750 k. Ista koliina
umjetnog odreska napravljenog od soje kotala bi 80 k.
Kupio sam i glavicu salate za 140 k i boicu maslinovog ulja za 175 k.
Majka je rekla da ima malo octa. Htio sam kupiti neto gljiva, ali ona
je rekla da ih uzgaja susjeda, a s njom moe zamijeniti neto iz vrta
na balkonu.
U njezinom stanu na devedeset i drugom katu, ispriavala se da je
stan malen. Meni se nije inio tako mali, ali ona ipak nikad nije ivjela
na svemirskom brodu.
ak i na ovakvoj visini, na prozorima su bile reetke. Vrata su imala
etiri razliite brave, od kojih jedna nije radila jer ju je netko sredio
polugom.
Majka je otila ispei govedinu, a ja sam se smjestio da pogledam
veernji izvjetaj. Uzela je nekoliko mrkvi iz svojeg malenog vrta i
nazvala gospou s gljivama, iji je sin doao da obavi razmjenu. Pod
rukom je imao objeenu kratku samaricu.
Majko, gdje je ostatak Stara? Viknuo sam u kuhinju.
Koliko ja znam, sve je tu. to trai?
Pa... Naao sam dio s oglasima, ali nigdje nema rubrike Trai se
pomo.
Nasmijala se. Sine, ve deset godina nema rubrike Trai se pomo.
Vlada se brine za zaposlenja... pa, za veinu.
Svi rade za vladu?
Ne, nije to. Ula je briui ruke o izlizani runik. Vlada, kau nam,
brine za raspodjelu prirodnih resursa. A nema vrednijih resursa od
slobodnih radnih mjesta.
Pa, otii u sutra u etnju.
Nema smisla, sine. Kolika si rekao da ti je mirovina koju prima od
Snaga?
Dvadeset tisua k-ova mjeseno. ini se da nee dugo trajati.
Ne, nee. Ali penzija tvojega oca koju primam upola je manja od

toga, a nisu mi htjeli dati posao. Poslovi se dodjeljuju na temelju

potreba. I mora ivjeti na rii i vodi prije nego to Odbor za
zaposlenja razmotri tvoju oskudicu.
Pa, dovraga, to je birokracija mora postojati netko koga mogu
podmititi, da me ugura na dobar...
Nema. ao mi je, to je onaj dio UN-a koji je nepotkupljiv. Cijela stvar
je kibernetika, bez ikakvog utjecaja ljudskog faktora. Ne moe...
Ali rekla si da ti ima posao.
Dola bih do toga. Ako dovoljno jako eli posao, moe otii kod
dilera i ponekad dobiti posao iz druge ruke.
Posao iz druge ruke? Diler?
Moj posao na primjer, sine. ena koja se zove Hailey Williams radi u
bolnici, upravlja strojevima koji analiziraju krv, kromatografskim
strojem. Radi est noi tjedno, za 12000 k tjedno. Umori se od posla,
pa pozove dilera i da mu do znanja da je njen posao na raspolaganju.
Nekad prije, dala sam dileru njegovu inicijalnu proviziju od 50000 k
da doem na njegovu listu. On svrati i objasni mi posao i ja kaem u
redu, uzimam ga. Znao je da hou i ve je krivotvorio isprave i
uniformu. Uplauje mali mito raznim nadglednicima koji bi mogli
prepoznati gospoicu Williams po vienju.
Gospoica Williams mi pokazuje kako se upravlja strojem i odlazi. Jo
uvijek joj isplauju 12000 k tjedno na raun, ali ona meni plaa pola.
Ja plaam dileru deset posto i na kraju dobivam 5400 k tjedno. Kad
se to nadoda na devet somova koje dobijem od penzije tvojega oca,
mogu ivjeti prilino udobno.
Onda se stvari kompliciraju. Kad imam previe novca a premalo
vremena, ponovno se javim dileru, ponudim mu u zakup pola
svojega posla. Sutradan se pojavi djevojka koja takoer ima ispravu
Hailey Williams. Ja joj pokaem kako se upravlja strojem, a ona
preuzme ponedjeljak-srijedu-petak. Pola moje prave plae je 2700 k,
tako da ona dobije pola od toga, 1350 k, a dileru plati 135.
Uzela je tabelu i pisaljku i poela neto raunati. Dakle prava Hailey
Williams dobije 6000 k tjedno a nita ne radi. Ja radim tri dana tjedno
za 4050 k. Moja pomonica radi tri dana za 1115 k. Diler dobije
100000 k u proviziji i 735 k tjedno. Suava se, zar ne?
Hmm... Pa da. Takoer je prilino nezakonito, pretpostavljam.
Za dilera. Ako Odbor za zapoljavanje dozna, svi ostali mogu
izgubiti posao i poeti iznova. Ali dileru isperu mozak.
Onda bi mi bilo bolje da naem dilera dok si jo mogu priutiti da
potroim pedeset somova. Zapravo, jo uvijek sam imao preko tri
milijuna, ali namjeravao sam veinu potroiti u kratko vrijeme.
Dovraga, zasluio sam to.
Spremao sam se poi sljedeeg jutra kad je majka ula s kutijom
cipela. Unutra je bio mali pitolj u futroli s hvataljkom.
Ovo je pripadalo tvojemu ocu, objasnila je. Bolje da ga nosi ako
namjerava otii do centra grada bez tjelohranitelja.

Bio je to pitolj na barut sa smijeno tankim mecima. Odvagnuo sam

ga u ruci. Je li ga tata ikad koristio?
Nekoliko puta... ipak, samo da bi preplaio furae i udarae. Nikad
zapravo nikoga nije upucao.
Vjerojatno si u pravu da trebam pitolj, rekao sam i vratio ga
natrag. Ali trebat e mi neto tee od ovoga. Mogu li ga kupiti
legalno?
Naravno, ima trgovina s orujem dolje u trgovakom centru. Dokle
god nema policijski dosje moe kupiti to god ti odgovara. Dobro;
kupit u si maleni depni laser. S pitoljem na barut jedva bih
pogodio zid.
Ali... Williame, puno bih se bolje osjeala kad bi unajmio
tjelohranitelja, barem dok se ne snae. To smo ve proli sino.
Kako sam slubeno obuen da budem ubojica, smatrao sam da sam
opasniji od bilo kojeg klauna kojega bih mogao unajmiti.
Provjerit u to, majko. Ne brini danas ne idem do centra grada,
samo do Hyattsvillea.
To je jednako loe.
Kad je doao lift, netko je ve bio u njemu. Gledao me blago dok sam
ulazio, ovjek malo stariji od mene, obrijan i dobro odjeven.
Odmaknuo se da me propusti do niza gumba. Stisnuo sam 47 i onda,
kad sam shvatio da njegovi motivi moda nisu pristojni, okrenuo sam
se i vidio ga kako se mui s vaenjem metalne cijevi koja mu je
zapela na pojasu. Bila je sakrivena njegovim ogrtaem.
Ma daj, ovjee, rekao sam i posegnuo za nepostojeim orujem.
eli zaglaviti?
Oslobodio je cijev, ali pustio ju je da mu labavo visi o boku.
Zaglaviti?
Da te ubijem. Vojni termin. Pribliio sam mu se za korak,
pokuavajui se sjetiti kako ono ide. Udarac odmah ispod koljena,
onda u prepone ili u bubreg. Odluio sam se za prepone.
Ne. Vratio je cijev o pojas. Ne elim zaglaviti. Vrata su se otvorila
na 47 i izaao sam natrake van.
Trgovina orujem bila je sva u svijetloj bijeloj plastici i u blistavom
crnom metalu. Niski elavac priskoio je da me doeka. Imao je
pitolj na ramenoj futroli.
Dobro vam jutro, gospodin, rekao je i zacerekao se. to ete uzeti
danas?
Lagani depni laser, rekao sam. Od karbonskog dioksida.
Pogledao me zafrkantski i onda se razvedrio. Evo odmah,
gospodin. Hihot. Samo danas, dodat u tome i neto tahionskih
granata.
Fino. Dobro e doi.
Gledao me s oekivanjem. Dakle? U emu je fora?
Molim?
Poanta, ovjee; poeo si s forom, sad da vidim u emu je. Laser.
Cerekao se.

Poeo sam shvaati. Hoe rei da ne mogu kupiti laser.

Naravno da ne moe, eeru, rekao je i uozbiljio se. Nisi to
znao?
Dugo me nije bilo u zemlji.
Na svijetu, misli. Dugo te nije bilo na svijetu. Stavio je lijevu ruku
na debeljukasti bok, pokretom koji je sluajno uinio da mu pitolj
bude lake dohvatljiv. Poeao se posred prsa.
Stajao sam vrlo mirno. Tako je. Upravo sam izaao iz Snaga.
Vilica mu se objesila. Hej, nemoj srat? Napucaval si se tam vani, po
svemiru?
Tako je
Hej, sve ono sranje o tom da ne starite, to nije istina, je l?
O da, istina je. Rodio sam se 1975
E pa, da ga... jebe. Star si skoro kao i ja. Zahihotao se. Mislio
sam da je to neto to je vlada izmislila.
Kako god... kae da ne mogu kupiti laser...
O ne. Ne ne ne. Ja ovdje trgovinu vodim zakonito.
to mogu kupiti?
Pa ovako, pitolj, puku, samaricu, no, oklop... samo ne lasere,
eksplozive ili automatska oruja.
Daj mi da vidim pitolj. Najvei koji imate.
Ahaa, imamo ba pravu stvar. Mahnuo mi je da odem do pretinca s
izlocima i otvorio odozdo, te izvadio ogromni revolver.
Kalibar etiri-deset, est metaka. Proljuljao ga je u obje ruke.
Zaustavlja dinosaure. Izvorni dizajn starog zapada. Meci ili sulice?
Sulice?
Svakako ovaj, to ti je poput siunih strelica. Puca a one se
raspre pravilno. Tako je teko promaiti.
Zvualo je kao neto za mene. Mogu li to negdje probati?
Naravno, naravno, imamo streljanu odostraga. Samo da pozovem
svog pomonika. Pozvonio je i djeak je izaao da pazi na trgovinu
dok smo otili straga. Na putu prema van pokupio je crveno-zelenu
kutiju metaka za samaricu.
Streljana se sastojala od dva odjeljka, malenog predsoblja s
prozirnim vratima i dugog hodnika na drugoj strani vrata sa stolom
na jednom kraju, a metama na drugom. Iza meta je bila metalna
ploa koja je oito odbijala metke dolje u bazen s vodom.
Napunio je pitolj i stavio ga na stol. Molim te nemoj ga uzeti dok se
vrata ne zatvore. Otiao je u predsoblje, zatvorio vrata i uzeo
mikrofon.
Okej. Prvi put bolje da ga dri s obje ruke . Tako sam i napravio,
podigao sam ga u ravninu sa sredinjom metom, kvadratom papira
koji je djelovao velik kao nokat palca na ispruenoj ruci. Sumnjao
sam da u pogoditi makar i blizu. Povukao sam okida i trznuo se
unatrag, dovoljno lagano, ali nita se nije dogodilo.
Ne, ne, rekao je onaj preko mikrofona uz lagani cerek. Izvorni
dizajn starog zapada. Mora potegnuti udarnu iglu unatrag.

Naravno, kao u kinu. Povukao sam udarnu iglu unatrag, ponovno ga

ispruio i stisnuo okida.
Odjeknulo je toliko glasno da sam to osjetio na koi lica. Pitolj mi se
ritnuo i skoro me pogodio u elo. Ali tri sredinje mete su nestale:
samo su siune odrpine papira lebdjele po zraku.
Uzimam ga.
Prodao mi je futrolu za bok, dvadeset metaka, prsluk za prsa i lea, i
bode u omotau izme. Osjeao sam se jae opremljen nego kad
sam bio u borbenom odijelu. No nije bilo pojaivaa snage da mi
pomognu to nositi.
Jednotrana eljeznica imala je po dva uvara za svaka kola. Imao
sam osjeaj da je sva moja teka artiljerija suvina, sve dok nisam
siao na postaji Hyattsville.
Svi koji su sili na Hyattsvilleu bili su ili teko naoruani ili su imali
tjelohranitelja. Svi koji su tumarali postajom bili su naoruani. Policija
je nosila lasere.
Stisnuo sam gumb za pozivanje taksija, a natpis mi je rekao da e
moj biti pod brojem 3856. Pitao sam policajca, a on mi je rekao da ga
ekam dolje na ulici; dvaput e okruiti blok ulica.
Tijekom pet minuta koliko sam ekao, dvaput sam uo isprekidanu
razmjenu pucnjave, oba puta prilino udaljenu. Bilo mi je drago to
sam kupio oklop.
Naposljetku je doao taksi. Skrenuo je prema rubu nakon to sam mu
mahnuo, a vrata su kliznula i otvorila se kad se zaustavio. Izgledalo
je da radi na isti nain kao i autotaksiji kojih se sjeam. Vrata su
ostala otvorena dok mi se provjeravao otisak palca da se potvrdi da
sam ja bio taj koji ga je pozvao, a onda su se zalupila. Pogled kroz
prozor bio je mutan i iskrivljen; vjerojatno zbog debele plastike
otporne na metke. To ba i nije bilo kao ono ega sam se sjeao.
Morao sam prolistati prljavu knjigu da naem ifru adrese bara u
Hyattsvilleu, gdje sam se trebao nai s dilerom. Utipkao sam je i
naslonio se da promatram grad u prolazu.
Ovaj dio grada uglavnom je bio stambeni. Prenatrpane zgrade od
sive cigle, izgraene sredinom prolog stoljea, natjeu se za prostor
s modernijim modularnim strukturama i, povremeno, s pojedinanim
kuama iza visokog betonskog zida s krhotinama stakla i bodljikavom
icu na vrhu. Izgledalo je kao da tek nekoliko ljudi ide nekamo,
hodajui vrlo brzo niz kolnike, s rukama na oruju. Veina ljudi koje
sam vidio sjedili su na ulazima u kuu i puili, ili su dangubili ispred
duana u grupama ne veim od estero. Sve je bilo prljavo i
zakreno. Odvodi su bili zatrpani smeem, a povjetarac od rijetkog
prometa ponio bi nakupine pohabanog papira.
No to je bilo razumljivo; ienje ulica vjerojatno je bilo vrlo riskantno
zanimanje.
Taksi se zaustavio ispred bara i peenjarnice Tom & Jerry i pustio me
van nakon to sam platio 430 k. Stupio sam na kolnik s rukom na
svojem pitolju-samarici, ali nikoga nije bilo u blizini. Pourio sam u

bar.
Unutranjost je bila iznenaujue ista, slabo osvijetljena te
namjetena umjetnom koom i lanom borovinom. Otiao sam do
anka i uzeo neto patvorenog burbona i po svoj prilici prave vode za
120 k. Voda je kotala 20 k. Prila mi je konobarica s pladnjem.
Oe koji ut, deko-moj? Na pladnju je bila podloka s poredanim
staromodnim potkonim iglama.
Ne danas, hvala. Da sam htio koji ut upotrijebio bih aerosol. Igle
su izgledale nehigijenski i kao da od njih boli.
Poloila je drogu na ank i smjestila se na stolicu pokraj moje.
Obujmila je bradu dlanom i zabuljila se u ogledalo iza anka.
Boe. Utorci.
Neto sam promrmljao.
Oe da odemo odostraga na jedan nabrzaka?
Nadao sam se da sam je pogledao s neutralnim izrazom lica. Nosila
je samo kratku haljinu od nekog laganog materijala, koja se irila u
plitki V-izrez sprijeda, i otkrivala njezine bokove i nekoliko izblajhanih
stidnih dlaka. Pitao sam se to je uope moglo drati tu haljinu. Nije
loe izgledala, mogla je biti negdje izmeu kasnih dvadesetih i ranih
etrdesetih. Ipak, nemogue je znati to se danas moe s estetskim
operacijama i minkom. Moda je bila starija od moje majke.
Ipak ne bih, hvala.
Ne danas?
Tako je.
Mogu ti nabaviti lijepog djeaka ako...
Ne. Ne hvala. Kakav svijet.
Nadurila se prema ogledalu, s izrazom lica kao u praovjeka. Ne
sviam ti se.
Ma svia mi se. Ali nisam po to doao.
E pa... za svakoga neka druga vrsta zabave. Slegnula je ramenima.
Hej, Jerry. Daj mi malo pivo.
Donio ga je.
Oh, kvragu, torbica mi je zakljuana. Gospodine, imate li etrdeset
kalorija vika? Imao sam dovoljno cedulja za obroke da opskrbim
cijeli banket. Otrgnuo sam pedeset i dao ih barmenu.
Isuse. Zabuljila se. Otkud ti puna knjiga pred kraj mjeseca?
U to manje rijei rekao sam joj tko sam i kako to da imam toliko
kalorija. Knjige za dva mjeseca ekale su me u poti, a jo nisam
upotrijebio ni one koje su mi dale Snage. Ponudila je da otkupi knjigu
od mene za deset somova, ali nisam se htio uplesti u vie od jedne
nezakonite aktivnosti istovremeno.
Ula su dvojica mukaraca, jedan nenaoruan, a drugi i s pitoljem i
s kratkom samaricom. Tjelohranitelj je sjeo kraj vrata, a onaj drugi
mi je priao.
Gospodin Mandella?
Tako je.
Hoemo li u separe? Nije rekao kako se zove.

Uzeo je alicu kave, a ja sam otpio iz krigle piva. Ne vodim pismene

zabiljeke, ali imam izvrsno pamenje. Reci mi kakav te posao
zanima, kakve su ti kvalifikacije, kakvu bi plau primao i tako dalje.
Rekao sam mu da bih rado priekao posao u kojemu bih se mogao
koristiti svojim znanjem fizike poduavanje ili istraivanje, ak i
inenjerstvo. Trebat e mi posao za dva ili tri mjeseca, budui da sam
namjeravao neko vrijeme putovati i troiti novac. Htio sam barem
20000 k mjeseno, ali na koliko bih pristao, ovisilo bi o naravi posla.
Nije rekao ni rije dok nisam zavrio. Oki-doki. Sad, bojim se... da
e teko nai posao koji ima veze s fizikom. Poduavanje otpada; ne
mogu osigurati posao u kojemu je osoba stalno izloena publici.
Istraivanje, pa, tvoja je razina stara gotovo etvrtinu stoljea. Morao
bi ponovno u kolu, moda na pet ili est godina.
Moda bih mogao i to, rekao sam.
Tvoja jedina osobina koja bi se stvarno mogla prodati je tvoje
borbeno iskustvo. Vjerojatno bih te mogao smjestiti na nadgledniki
posao u agenciji tjelohranitelja ak i za vie od dvadeset somova.
Mogao bi zaraditi skoro toliko da i sam bude tjelohranitelj.
Hvala, ali ne bih volio riskirati za neiju tuu guzicu.
Oki-doki. Ne mogu rei da ti to zamjeram. Dovrio je svoju kavu
dugim srkom. Pa, moram ii, imam tisuu stvari za obaviti. Imat u
te na umu i razgovarat u s nekim ljudima.
Dobro. Vidimo se za nekoliko mjeseci.
Oki-doki. Ne mora zakazivati sastanak. Ovdje svratim na kavu
svaki dan oko jedanaest. Samo se pojavi.
Dovrio sam svoje pivo i pozvao taksi da me odveze kui. Htio sam
proetati gradom, ali majka je bila u pravu. Najprije u nabaviti
tjelohranitelja.
9
Doao sam kui, a telefon je svjetlucao svijetlo plavim. Nisam znao
to da radim pa sam pritisnuo Centrala
Lijepa mlada djevojka stvorila se u kocki. Centrala Jefferson, rekla
je. Mogu li vam pomoi?
Moete... to to znai kad kocka svjetluca plavo?
Ha?
to to znai kad telefon...
Jeste li ozbiljni? Malo sam se umorio od ovakvih stvari.
Duga je to pria. Iskreno, ne znam
Kad svjetluca plavo trebate nazvati centralu.
Okej, evo, jesam.
Ne, ne mene, pravu centralu. Pritisnite devet. Potom pritisnite nulu
To sam i uinio i pojavila se neka stara vjetica. Se-ntro-la.
Ovdje William Mandella s 301-52-574-3975. Trebao sam vas
nazvati.
Sam segundu. Posegnula je izvan vidnog polja i neto utipkala.
Imal ste poziv sa 605-19-556-2027.

Navrljao sam broj na bloki kraj telefona. Gdje je to?

Sam segundu. Juna Dakota.
Hvala. Nisam znao nikoga iz June Dakote.
Na poziv je odgovorila ena ugodne vanjtine. Da?
Zvali su me s ovoga broja... ovaj... Ja sam...
Oh. Narednik Mandella! Samo trenutak.
Gledao sam neaktivnu poprenu crtu sekundu, a onda njih pedeset ili
jo vie. Zatim se u fokusu pojavila glava.
Marygay. Williame. Vraki sam se namuila traei te.
Draga, i ja tebe. to radi u Junoj Dakoti?
Moji roditelji ive ovdje, u maloj komuni. Zato mi je toliko trebalo da
doem do telefona. Podigla je dvije prljave ruke. Iskopavala sam
krumpir.
Ali kad sam ja provjeravao... u arhivi je pisalo u evidenciji u
Tucsonu pisalo je da su ti roditelji mrtvi, oboje.
Ne, samo su otpadnici zna za otpadnike? novo ime, novi ivot.
Javio mi je roak.
Vidi-vidi, nego kako si mi ti? Svia ti se ivot na selu?
To je jedan od razloga zato sam ti se htjela javiti. Willy, dosadno mi
je. Sve je vrlo zdravo i fino, ali elim raditi neto raskalaeno i
nestano. Naravno da sam se tebe sjetila.
Polaskan sam. Pokupim te u osam?
Pogledala je na sat iznad telefona. Ne, gle, hajmo se dobro
naspavati. Osim toga, moram iskopati preostali krumpir. Naemo se
na... zranoj luci otoka Ellis sutra u deset ujutro. Mmm... informativni
pult za putovanja po svijetu.
Okej. Rezerviraj nam karte, ali za to?
Slegnula je ramenima. Odaberi mjesto
London je bio prilino nestaan.
Zvui dobro. Prvi razred?
Nego koji? Rezervirat u nam apartman u nekom od cepelina.
Dobro. Dekadentno. Koliko dugo da se pakiram?
Odjeu emo kupiti usput. Putovat emo bez prtljage. Samo s po
jednom pretovarenom lisnicom.
Zahihotala se. Predivno. Sutra u deset.
Fiiino... Marygay, ima li vatreno oruje?
Zar je tako gadno?
Ovdje u okolici Washingtona jest.
Pa, nabavit u neto. Tata ima nekoliko puaka iznad kamina.
Pretpostavljam da su preostale iz Tuscona.
Nadam se da nam nee trebati.
Willy, zna da e nam sluiti samo kao ukras. Nisam mogla ubiti ni
Tauranca.
Naravno. Samo smo se pogledali na trenutak. Sutra u deset,
onda.
Tako je. Volim te.
Ovaj...

Opet se zahihotala i prekinula.

Bilo je to jednostavno previe stvari o kojima je istovremeno trebalo
razmiljati.
Kupio sam nam dvije cepelinske karte za put oko svijeta;
neogranien broj zaustavljanja, dokle god ide na istok. Trebalo mi je
malo vie od dva sata da doem do Ellisa, autotaksijem i
jednotranom eljeznicom. Uranio sam, Marygay takoer.
Razgovarala je s djevojkom za pultom pa me nije vidjela kako
dolazim. Bila je oaravajue odjevena, u uski plastini kombinezon s
uzorkom meusobno spojenih ruku; kako bi se kut gledanja mijenjao,
razliito rasporeene ruke postajale su oite. Po cijelom je tijelu
imala rumenkasti sjaj od sunca. Ne znam je li osjeaj koji me
preplavio bila jednostavna, iskrena pouda, ili neto sloenije.
Pourio sam stati iza nje.
apnuo sam: to emo raditi tri sata?
Okrenula se, zagrlila me na brzinu i zahvalila djevojci za pultom,
potom me zgrabila za ruku i odvukla na pomini kolnik.
Ovaj... kamo idemo?
Nita ne pitaj, narednie. Samo me prati.
Zakoraili smo na zaobilazni put i premjestili se na pomini kolnik u
smjeru istoka.
Hoe li neto pojesti ili popiti? pitala je nevino.
Pokuao sam je pohotno pogledati. Moemo li neto drugo?
Nasmijala se razuzdano. Nekoliko je ljudi buljilo. Samo malo...
ovdje! Iskoili smo. Bio je to hodnik s oznakom Privatni kupei.
Dodala mi je klju.
Taj je prokleti plastini kombinezon podravao statiki elektricitet.
Budui da privatni kupe nije bio nita drugo nego veliki vodeni
krevet, skoro sam si slomio vrat kad me prvi put stresao.
Oporavio sam se.
Leali smo potrbuke, gledajui kroz jednosmjerno staklo ljude kako
ure u gomili. Marygay mi je pruila doint.
Williame, jesi li dosad ve upotrijebio tu stvar?
Koju stvar?
Tu pitoljinu.
Samo sam jednom pucao iz njega, u trgovini gdje sam ga kupio.
Misli li da bi ga stvarno mogao uperiti u nekoga i raznijeti ga u
komadie?
Plitko sam udahnuo i izdahnuo. Nisam puno o tome razmiljao,
stvarno. Dok nismo juer priali.
I?
Ja... zapravo ne znam. Ubijao sam jedino na Alephu, pod
hipnotikom prisilom. Ali mislim da me to ne bi puno... muilo. ne
toliko, ne ako bi me ta osoba prva pokuala ubiti. Zato bi me
muilo?
ivo bie, rekla je tugaljivo, ivo bie je...

ivo bie je hrpa stanica koja hoda okolo sa zajednikim ciljem. Ako
je taj zajedniki cilj da mene sredi...
Oh, Williame. Zvui kao stari Cortez.
Cortez nas je odrao na ivotu.
Ne puno nas, puknula je.
Okrenuo sam se i poeo prouavati ploe na plafonu. Nacrtala je
malu skicu na mojim prsima, odgurujui znoj svojim jagodicama.
ao mi je, Williame. Mislim da se oboje samo pokuavamo
prilagoditi.
To je okej. Ionako si u pravu.
Razgovarali smo dugo. Jedini gradski centar u kojemu je Marygay bila
nakon naih javnih putovanja (koja su bila zatiena) bio je Sioux
Falls. Otila je tamo s roditeljima i tjelohraniteljem komune. Zvualo
je kao verzija Washingtona nieg stupnja: isti problemi, samo ne
toliko akutni.
Prekriili smo stvari koje su nas smetale: nasilje, visoki ivotni
trokovi, gomile ljudi posvuda. Ja bih dodao i homoivot, no Marygay
je rekla da jednostavno ne cijenim drutvenu dinamiku koja je dovela
do toga; bilo je to neizbjeno. Jedina stvar koju je rekla protiv toga
jest da je iz opticaja izbaeno toliko puno lijepih mukaraca.
A glavna stvar koja nije valjala bila je ta to se inilo da se sve samo
malo pogoralo, ili je u najboljem sluaju ostalo isto. Predvidio bih da
e bar nekoliko vidova svakodnevnog ivota biti znaajno
unaprijeeno u dvadeset i dvije godine. Njezin je otac tvrdio da je
Rat kriv za sve to: svaka osoba koja bi pokazala trunak talenta bila bi
usisana od ISUN-a; oni najbolji pali su pod Zakon o regrutaciji elite i
zavrili kao topovsko meso.
Bilo je teko ne sloiti se s njim. Ratovi u prolosti esto su ubrzavali
drutvene reforme, omoguavali tehnoloki napredak, ak poticali
umjetniku djelatnost. Ovaj rat, meutim, djelovao je kao stvoren da
ne omogui nita od pozitivnih nusproizvoda. Takav napredak kakav
je ostvaren u tehnologiji kasnog dvadesetog stoljea bio je poput
tahionskih bombi i ratnih brodova dugih dva kilometra u najboljem
sluaju zanimljiv razvoj stvari koje su zahtijevale sinergiju samo
novca i postojeih inenjerskih tehnika. Drutvena reforma? Svijet je
praktiki bio pod opsadnim stanjem. to se tie umjetnosti, nisam
siguran da razlikujem dobru od loe. No umjetnici u nekoj mjeri
moraju odraavati duh vremena. Slike i skulpture bile su pune
muenja i mranih snovienja; filmovi su se inili statinima i bez
zapleta; glazbom je dominiralo nostalgino oivljavanje prijanjih
formi; glavna preokupacija arhitekture bila je da se negdje sve
natrpa; knjievnost je bila prokleto blizu neshvatljivosti. Veina ljudi
provodila je glavninu svojega vremena pokuavajui nai naine da
nadmudre vladu, da se ogrebu za koju kaloriju vika ili koju dodatnu
ceduljicu obroka, a da previe ne ugroze svoje ivote.
A u prolosti, ljudi ija je drava bila u ratu su stalno bili u dodiru s
ratom. Novine bi bile pune izvjetaja, veterani bi se vraali s fronte;

ponekad bi se fronta preselila ravno u grad, napadai bi promarirali

glavnom ulicom, ili bi bombe nou zujale zrakom ali uvijek je tu bio
osjeaj da se ide ili prema pobjedi ili da se barem odgaa poraz.
Neprijatelj je bio opipljiv, udovite propagande kojega si mogao
shvatiti, kojega si mogao mrziti.
Ali ovaj rat... neprijatelj je bio neobian organizam kojega smo tek
nejasno shvaali, vie subjekt crtia nego nonih mora. Glavni uinak
rata na domaoj fronti bio je ekonomski, neuzbudljiv vie poreza,
ali i vie poslova. Nakon dvadeset dvije godine, vratilo se samo
dvadeset i sedam veterana; nedovoljno da se napravi makar
pristojna parada. Veini je ljudi najvanija injenica vezana uz rat bila
to da bi se svjetsko gospodarstvo uruilo kad bi rat naglo zavrio.
***
Cepelinu se pristupalo preko malenog aviona na propeler koji bi
doletio, uskladio putanju i bono pristao. Zaposlenik nam je preuzeo
prtljagu, oruje smo predali administratoru, a potom izali van.
Skoro svi na letu stajali su na etalinoj platformi i promatrali
Manhattan koji se pruao prema horizontu. Bio je to zastrauju
prizor. Bio je jako miran dan, pa je donjih trideset ili etrdeset katova
graevina bilo pokopano pod smogom. Izgledalo je kao da je grad
izgraen na oblacima, da plovi na kumulusima. Promatrali smo ga
neko vrijeme, a onda uli unutra da jedemo.
Hrana je bila otmjeno posluena i jednostavna: file od govedine, dva
variva, vino. Sir i voe, te jo vina za desert. Nema prkanja s
ceduljama obroka; rupa u zakonu o obrocima ukazivala je da nisu
potrebni za jela posluena na putovanju, na interkontinentalnom
transportnom brodu.
Proveli smo tri ugodna dana dangubei dok smo prelazili Atlantik.
Cepelini su bili nova stvar kad smo prvi put napustili Zemlju, i sad su
se pokazali kao jedno od rijetkih uspjenih financijskih ulaganja
kasnog dvadesetog stoljea... kompanija koja ih je izgradila kupila je
nekoliko zastarjelih nuklearnih oruja; jedan veliki komad plutonija
veliine bombe godinama je pokretao cijelu flotu u zraku. A jednom
kad bi poletjeli, nikad se ne bi sputali. Lebdei hoteli, opskrbljivani i
odravani redovnim pristajanjem opskrbnih letjelica, bili su posljednji
vidljivi trag luksuza u svijetu u kojemu je gotovo devet milijardi ljudi
imalo to za jesti, ali skoro nitko nije imao dovoljno.
London nije djelovao toliko turobno iz zraka kao New York; zrak je bio
ist, makar Temza i jest bila otrovna. Spremili smo rune torbe,
preuzeli oruje, i sletjeli na heliodrom na vrhu hotela London Hilton.
Unajmili smo par tricikala u hotelu i s kartom u rukama uputili se
prema Regent Streetu, planirajui veeru u uvenom Cafe Royalu.
Tricikli su bili malena oklopljena vozila, iroskopski uravnoteena
tako da se nisu mogla prevrnuti. inilo se i previe opreznim za dio
Londona kojim smo mi prolazili, ali pretpostavio sam da vjerojatno
postoje dijelovi opasni poput Washingtona.

Ja sam uzeo platu marinirane srnetine, a Marygay je uzela lososa;

oboje jako dobro, ali i zapanjujue skupo. Isprva sam bio ukoen pod
dojmom goleme sobe, pune plia, zrcala i izblijedjele pozlate. Bilo je
vrlo tiho, ak i s desetak zauzetih stolova, pa smo razgovarali
apui sve dok nismo shvatili da je to glupo.
Dok smo pili kavu pitao sam Marygay to je to s njezinim roditeljima.
O, to se dogaa dosta esto, rekla je. Tatu su zamijenili s nekim
tijekom neke stvari s ceduljama obroka. Dobio je neke cedulje s
crnog trita za koje se ispostavilo da su krivotvorene. Kotalo ga je
posla i vjerojatno bi zavrio u zatvoru, ali dok je ekao suenje
dohvatio ga je tjelozdiper.
Tjelozdiper?
Tako je. Imaju ih sve vee komunalne organizacije. Trebaju im
pouzdani radnici na farmi, ljudi koji nisu prikladni da ih se otpusti...
ljudi koji ne mogu naprosto odloiti svoj alat i otii kad postane teko.
Ipak, skoro svatko moe dobiti dovoljno pomoi da ostane iv; svako
tko nije na vladinom govnenom spisku.
Tako da je zbrisao prije nego to mu je poelo suenje?
Kimnula je. Bilo je to pitanje izbora izmeu ivota u komuni, za koji
je znao da nije lagan, i primanja naknade za nezaposlene, nakon to
bi odradio nekoliko godina na zatvorenikoj farmi; bivi zatvorenici
ne mogu legalno dobiti posao. Morali su se odrei svog drutvenog
stana, koji su zaloili kao jamevinu, ali vlada bi ga ionako uzela kad
bi dospio u zatvor.
Tako je tjelozdiper ponudio njemu i majci nove identitete, prijevoz do
komune, kolibu i dio zemlje. Prihvatili su.
A to je dobio tjelozdiper?
On sam vjerojatno nije dobio nita. Komuna je dobila svoje cedulje
obroka; bilo im je doputeno da zadre svoj novac, premda
vjerojatno nisu imali puno...
to e se dogoditi ako ih uhvate?
Nema anse. Nasmijala se. Komune osiguravaju gotovo polovicu
dravne proizvodnje oni su ustvari samo neslubena produena
ruka vlade. Sigurna sam da CBI tono zna gdje su... Tata guna da je
to ionako otmjen nain da bude u zatvoru.
Koja udna organizacija.
Pa, na taj se nain osigurava da se zemlja obrauje. Odgurnula je
za simbolian centimetar od sebe tanjur s desertom. A jedu bolje od
veine ljudi, bolje nego to su ikad jeli u gradu. Mama zna stotinu
naina da spremi piletinu i krumpir
Nakon veere otili smo na glazbenu predstavu. Hotel nam je
nabavio karte za kulturalni prijevod stare rock opere Kosa. U
programu je bilo objanjeno da su izvorne koreografije malo
slobodnije obraene, zato to u to vrijeme stvarni spolni in nije bio
doputen na sceni. Muzika je bila staromodna na ugodan nain, ali
nitko od nas nije bio dovoljno star da mu se zbog toga zamagle oi
od nostalgije. Ipak, bilo je mnogo ugodnije od filmova koje sam vidio,

a neke od tjelesnih majstorija koje su izveli bile su prilino

nadahnjujue. Spavali smo dokasna sljedeeg jutra.
Posluno smo odgledali smjenu strae ispred Buckinghamske palae,
proli kroz British Museum, jeli ribu i krumpirie, ili do Stratford-onAvona, zatekli se u kazalitu Old Vic na izvedbi nerazumljive
predstave o ludom kralju, i nismo upadali u nevolje do dana prije
nego to emo otii u Lisabon.
Bilo je otprilike dva iza ponoi i vozili smo se triciklima glavnom
cestom. Skrenuli smo u zavoju, a tamo je bila banda deki koja se na
nekome gadno iivljavala. Naglo sam skrenuo prema rubu
zakripavi gumama, iskoio iz svog vozila i pucao iz pitoljasamarice iznad njihovih glava.
Napadali su djevojku; silovali su je. Veina njih se razbjeala, ali
jedan je potegao pitolj iz svog kaputa pa sam ga upucao. Sjeam se
da sam ga nastojao gaati u ruku. Hitac mu je prasnuo u rame,
otrgao mu ruku i inilo se skoro pola prsa; odbacilo ga je dva metra
prema zgradi i mora da je bio mrtav prije nego to je pao na zemlju.
Ostali su bjeali, jedan je od njih pucao na mene iz malenog pitolja
dok se udaljavao. Gledao sam ga kako me pokuava ubiti, a nikad mi
nije trebalo due da se sjetim da uzvratim paljbu. Odvalio sam jedan
hitac dosta iznad njegove glave, a on se sklonio u neku usku uliicu i
nestao.
Djevojka se zaprepateno osvrtala oko sebe, vidjela je iznakaeno
tijelo svojega napadaa, s naporom se osovila na noge i otrala
vritei, gola od pasa nadolje. Znao sam da sam je trebao pokuati
zaustaviti, ali nisam mogao progovoriti a noge kao da su mi se
zakucale za kolnik. Vrata tricikla su se zalupila i Marygay je bila
pokraj mene.
to se dogod... Uzdahnula je nakon to je vidjela mrtvog ovjeka.
to je radio?
Samo sam stajao tamo skamenjen. Svakako sam vidio dovoljno smrti
ovih posljednjih nekoliko godina, ali ovo je bilo drugaije... nije bilo
niega plemenitoga u tome da te namrtvo zdrobi oteenje neke
elektronike sastavnice, ili da ti odijelo otkae i da se smrzne; ili ak
da pogine u napucavanju s nekim neshvatljivim neprijateljem... no
smrt se inila prirodnom u tom ambijentu. Ne u starinskoj maloj ulici
staromodnog Londona, ne u pokuaju otimanja onoga to veina ljudi
dobije besplatno.
Marygay me vukla za ruku. Moramo pobjei odavde. Isprat e ti
mozak!
Bila je u pravu. Okrenuo sam se, napravio jedan korak i pao na
asfalt. Pogledao sam dolje u noge koje su me izdale i jarku crvenu
krv koja je tekla ritmino iz male rupe na mojoj nozi. Marygay je
otrgnula traku tkanine sa svoje bluze i poela me previjati. Sjeam se
da sam razmiljao kako to nije dovoljno velika rana da bih zbog nje
upao u stanje oka, no poelo mi je zvoniti u uima, glava mi je

postala lagana i sve je postalo crveno i nejasno.

Sreom je policija pokupila djevojku koja je lutala ulicom nekoliko
blokova dalje. Pod hipnozom su usporedili njezinu verziju dogaaja s
mojom. Pustili su me sa strogim upozorenjem da provoenje zakona
prepustim profesionalnim provoditeljima zakona.
Htio sam pobjei iz gradova: samo staviti naprtnjau na lea i
tumarati umom neko vrijeme, proistiti misli. Isto je htjela i
Marygay. Kad smo pokuali to dogovoriti, saznali smo da je na selu
gore nego u gradovima. Farme su bile skoro pa naoruani kampovi, a
podrujima izmeu njih vladale su bande nomada koje su
preivljavale od munjevitih prepada na sela i farme, pri emu bi
nekoliko minuta ubijali i pljakali, a onda bi nestali u umi, prije nego
to bi stigla pomo.
Ipak, Britanci su svoj otok nazivali najciviliziranijom zemljom u
Europi. Po onome to smo uli o Francuskoj, panjolskoj i Njemakoj,
posebno Njemakoj, vjerojatno su bili u pravu.
Razgovarao sam o tome s Marygay i odluili smo skratiti putovanje i
vratiti se u Sjedinjene Drave. Putovanje bismo mogli dovriti nakon
to se priviknemo na dvadeset prvo stoljee. Bilo je previe toga
stranoga da bismo podnijeli sve odjednom.
Linija cepelina vratila nam je veinu novca i doma smo se vratili
obinim podorbitalnim letom. Od visoke nadmorske visine udaralo mi
je u nozi, premda se rana skoro zalijeila. U posljednjih dvadeset
godina napravili su veliki napredak u lijeenju rana od vatrenog
oruja. Imali su puno prakse.
Razdvojili smo se na Ellisu. Njezin opis ivota u komuni privlaio me
vie od onoga u gradu; uredio sam da joj se pridruim nakon otprilike
tjedan dana i vratio se u Washington.
10
Pozvonio sam, a nepoznata je ena otvorila vrata par centimetara i
provirila.
Ispriavam se, rekao sam, nije li ovo stan gospoe Mandella?
O, vi mora da ste William! Zatvorila je vrata, podigla lanac i irom
ih otvorila. Beth, pogledaj tko je doao!
Moja je majka ula u dnevnu sobu iz kuhinje, briui ruke o runik.
Willy... kako to da si se vratio tako brzo?
Pa, to je... to je duga pria.
Sjedni, sjedni, rekla je druga ena. Daj da ti donesem pie, nemoj
poeti prije nego to se vratim.
ekaj, rekla je moja majka. Nisam jo ni upoznala vas dvoje.
Williame, ovo je Rhonda Wilder. Rhonda, William.
Jedva sam ekala da se upoznamo rekla je. Beth mi je ispriala
sve o tebi jedno hladno pivo, je li tako?
Tako je. Bila je dosta ugodna, dotjerana sredovjena ena.
Zanimalo me zato je nisam prije upoznao. Pitao sam majku je li

susjeda.
Ovaj... zapravo vie od toga, Williame. Ona mi je cimerica ve
nekoliko godina. Zato sam imala dodatnu sobu kad si doao
samcima nije dozvoljeno da imaju dvije spavae sobe.
Ali zato...
Nisam ti rekla jer nisam htjela da ima osjeaj da je tjera iz njezine
sobe dok si ovdje. A zapravo i nisi; ona je...
Tako je. Rhonda je ula s pivom. Imam rodbinu u Pennsylvaniji, na
selu. Mogu otii kod njih kad god hou.
Hvala. Uzeo sam pivo. Ali, ne ostajem ovdje dugo. Zapravo sam
na putu prema Junoj Dakoti. Mogu nai drugo mjesto za prespavati.
O ne, rekla je Rhonda. Ja mogu spavati na kauu. Bio sam
previe staromodan muki ovinist da bih to dopustio; raspravljali
smo o tome kratko i ja sam zavrio na kauu.
Objasnio sam Rhondi tko je Marygay i ispriao im o naim
uznemirujuim iskustvima u Engleskoj, te kako smo se vratili ovdje
da se snaemo. Oekivao sam da e majka biti uasnuta time to
sam ubio ovjeka, ali prihvatila je to bez komentara. Rhonda je malo
kvocala o tome kako smo bili vani na ulici iza ponoi, i jo bez
tjelohranitelja.
Razgovarali smo o ovoj i o drugim temama do kasno u no, kad je
majka nazvala svog tjelohranitelja i pola na posao.
Neto me muilo cijelu no, nain na koji majka i Rhonda postupaju
jedna s drugom. Odluio sam to otvoreno ispitati nakon to majka
ode.
Rhonda... Smjestio sam se u stolicu preko puta nje.
Nisam znao kako da to tono kaem. Kakav, ovaj, kakav je zapravo
odnos izmeu vas i moje majke?
Potegnula je dug gutljaj. Dobre prijateljice. Zurila je u mene s
mjeavinom prkosa i rezignacije. Vrlo dobre prijateljice. Ponekad
ljubavnice.
Osjeao sam se prazno i izgubljeno. Moja majka?
Sluaj, nastavila je. Bolje bi ti bilo da prestane ivjeti u
devedesetima. Ovo moda nije najbolji od moguih svjetova, ali
zapeo si u njemu.
Prila mi je i primila me za ruku, skoro je kleknula prea me. Glas joj
je bio meki. Williame... gledaj, samo sam dvije godine starija od
tebe to jest, roena sam dvije godine prije tebe hou rei, mogu
razumjeti kako se osjea. Ali... tvoja majka takoer razumije. To,
naa... veza ne bi bila tajna ni za koga drugoga. Savreno je
normalna. Puno toga se promijenilo, u ovih dvadeset godina. I ti se
mora promijeniti.
Nita nisam rekao.
Ustala je i rekla odluno: Misli, ako ti majka ima ezdeset, nadila
je svoju potrebu za ljubavlju? Njoj ljubav treba vie nego tebi. ak i
sada. Posebno sada.
Gledala me optuujue. Posebno sada kad si se ti vratio iz mrtve

prolosti. Podsjetio je koliko je stara. Koliko sam ja stara, makar sam

dvadeset godina mlaa. Glas joj je zadrhtao i puknuo te je otrala u
svoju sobu.
Napisao sam majci poruku i rekao joj da je nazvala Marygay; neto je
iskrsnulo i morao sam odmah poi u Junu Dakotu. Nazvao sam
tjelohranitelja i otiao.
kripavi pohabani stari autobus kojem je curio ozon dovezao me do
sjecita loe ceste i jedne jo gore. Trebalo mi je sat vremena da
preem 2000 kilometara do Sioux Fallsa, dva sata da helikopterom
stignem do Geddesa, udaljenog 150 kilometara, i tri sata ekanja i
truskanja u rasklimanom autobusu za zadnjih 12 kilometara do
Freeholda, organizacije komuna u sklopu koje su Potterovi imali svoj
komad zemlje. Pitao sam se hoe li se nastaviti takva progresija i
hou li etiri sata hodati ovom pranjavom cestom do farme.
Prolo je pola sata dok nisam naiao makar na zgradu. Moja je torba
postajala nepodnoljivo teka, a o boku me uljao onaj nezgrapni
pitolj. Poao sam kamenim putem prema vratima obine plastine
kupole i potegnuo ue nakon ega je zazvonilo unutra. pijunka se
zamraila.
Tko je? Glas je bio priguen iza debela drva.
Stranac pita za smjer.
Pitaj. Nisam mogao razaznati je li to bilo dijete ili ena.
Traim farmu Potterovih.
Samo trenutak. Koraci su se udaljili pa vratili. Jedno cijelo devet
kilometara dolje niz cestu. Puno krumpira i zelenih mahuna tebi
zdesna. Vjerojatno e namirisati kokoi.
Hvala
Ako hoe neto popiti imamo pumpu odostraga. Ne mogu te pustiti
unutra dok mi nema mua doma.
Razumijem. Hvala. Voda je imala okus po metalu, ali bila je
udesno hladna.
Ne bih uspio prepoznati biljku krumpira ili zelene mahune ni kad bi
me ugrizle za gleanj, ali znao sam kako hodati pola metra po
koraku. Tako sam se odluio brojati do 3800 i duboko disati.
Pretpostavio sam da bih mogao razlikovati vonj kokojih govana od
manjka dotinoga.
Na 3650 naiao sam na izbrazdanu stazu koja je vodila do kompleksa
plastinih kupola i pravokutnih zgrada, nalik zemunicama. Bio je
tamo ograen kokoinjac, pomalo prenapuen kokoima. irile su
vonj, ali nije bio jak.
Kad sam doao dopola staze, otvorila su se vrata i Marygay je
istrala, odjevena u majunu krpicu odjee. Nakon nespretnog ali
radosnog pozdrava, pitala me to radim ovdje tako rano.
O, majka mi je imala neke prijatelje u posjeti. Nisam ih htio izbaciti.
Valjda sam trebao nazvati.
Stvarno si trebao... ne bi morao dugo pjeaiti po pranom putu ali

imamo prostora koliko hoe, ne brini za to.

Uvela me unutra da upoznam njezine roditelje, koji su me toplo
doekali i natjerali da se osjeam previe odjevenim. Na licima su im
se ocrtavale godine, ali na tijelima im nita nije visjelo i imali su tek
nekoliko bora.
Budui da je veera bila povodom sveane prigode, pustili su kokoi
da ive i umjesto toga otvorili konzervu govedine, te je prokuhali uz
kelj i neto krumpira. Za moj priprost ukus to je bilo jednako fino kao
i veina gurmanske hrane koju smo jeli na cepelinu i u Londonu.
Dok smo pili kavu i jeli kozji sir (ispriali su se to nemaju vino;
komuna e imati novu berbu za nekoliko tjedana), pitao sam ih kakav
posao mogu obavljati.
Wille, rekla je gospoa Potter, mogu ti rei da si nam doao kao
da te bog poslao. Imamo pet njiva koje samo lee tamo na ugaru, jer
nemamo dovoljno ruku da radimo na njima. Moe sutra uzeti plug i
poeti orati jednu po jednu njivu
Jo krumpira, tatice? pitala je Marygay.
Ne, ne... ne ove sezone. Soja isplativ urod, a dobar je za zemlju. I
Wille, naveer se svi izmjenjujemo na strai. Kad nas je etvero, moi
emo puno vie spavati. Otpio je dosta kave. A sad, to jo...
Richarde, rekla je gospoa Potter, reci mu za staklenik.
Tako je, da, staklenik. Komuna ima dva jutra staklenika dolje,
otprilike kilometar odavde, kraj rekreacijskog centra. Uglavnom se
uzgaja groe i rajice. Svatko tamo provede jedno jutro ili jedno
poslijepodne tjedno.
Zato vi djeco ne biste otili tamo dolje veeras... pokai Willu noni
ivot nevjerojatnog Freeholda? Nekad moe odigrati stvarno
uzbudljivu partiju dame.
Oh, tatice. Nije tako loe.
Zapravo i nije. Imaju solidnu knjinicu i terminal na kovanice za
Kongresnu knjinicu. Marygay mi kae da puno ita. To je dobro
Zvui fascinantno. I zvualo je. Ali to je sa straom?
Nema problema. Gospoa Potter April i ja uzet emo prva etiri
sata... e da, rekao je ustajui, daj da ti pokaem kako to izgleda.
Otili smo straga do tornja, kolibe od vrea pijeska na dugim
tapovima. Popeli smo se ljestvama od ueta kroz rupu usred kolibe.
Malo je guva ovdje kad je dvoje ljudi, rekao je Richard. Sjedni.
Kraj rupe u podu bio je stari stolac za klavir. Sjeo sam na njega.
Zgodno je to moe vidjeti cijelo polje a da ne mora istezati vrat.
Samo se nemoj stalno okretati u istom smjeru.
Otvorio je drveni sanduk i otkrio ulatenu puku, zamotanu u masne
dronjke. Prepoznaje li ovo?
Naravno. Morao sam spavati s jednom takvom tijekom osnovne
obuke. Standardno vojno izdanje T-esnaest. Poluautomatski,
dvanaest-kalibarski prekida gdje ste je dovraga nabavili?
Komuna je prisustvovala vladinoj aukciji. Sad je to antikvitet, sinko.
Pruio mi ju je, a ja sam je rastavio. Bila je ista, previe ista.

Je li ikad upotrijebljena?
Nije skoro godinu dana. Streljivo je preskupo za vjebanje na
metama. Ipak, ispali koji pokusni hitac, sam se uvjeri da radi.
Ukljuio sam digitalni nian i slabano je zasvijetlio svijetlo-zeleno.
Bio je namjeten za no. kljocnuo sam natrag na nulti stupanj,
poveao pojaanje na deset, pa ponovno sastavio puku.
Marygay je nije htjela isprobati. Rekla je da joj je dosta toga. Nisam
je prisiljavao, ali ovjek se mora pouzdati u svoju opremu.
Otkoio sam sigurnosni prekida i pronaao grudu zemlje za koju je
na mjerau dometa pisalo da je udaljena izmeu 100 i 120 metara.
Namjestio sam na 110, naslonio cijev puke na vree pijeska,
centrirao grumen na snajperu, i stisnuo. Metak je zviznuo i lupio u
zemlju, otprilike pet centimetara nie.
Fino. Ponovno sam je namjestio za nonu upotrebu, namjestio
sigurnosni prekida i predao je natrag. to se to dogodilo prije
godinu dana?
Paljivo ju je zamotao, drei dronjke podalje od okulara. Doli su
neki upadai. Ispalio sam nekoliko metaka pa su zbrisali
U redu, to je upada?
Da, ti to ne moe znati . Istresao je cigaretu duhana i dodao mi
kutiju. Ne znam zato ih jednostavno ne zovu lopovima, jer oni su
to. Ubojice takoer, ponekad.
Znaju da je veina lanova komuna prilino dobrostojea. Ako
uzgaja isplativ urod moe zadrati pola novca; osim toga, mnogi
od naih lanova bili su imuni i kad su se prikljuivali.
Bilo kako bilo, upadai iskoritavaju to to smo relativno izolirani.
Dolaze iz grada i pokuavaju se uuljati, obino napadnu jedno
mjesto i pobjegnu. U veini sluajeva ne dospiju ovako daleko, ali
farme koje su blie cesti... ujemo pucnjavu svakih nekoliko tjedana.
Obino samo rastjeruju klince. Ako se to nastavi, sirena se upali i
komuna je u stanju pripravnosti.
ini se da nije poteno prema ljudima koji ive uz cestu.
Postoje kompenzacije. Moraju donirati samo pola svojih uroda u
odnosu na nas ostale. I dodijeljena su im tea oruja.
Marygay i ja uzeli smo dva obiteljska bicikla i odvezli se do
rekreacijskog centra. Pao sam samo dvaput dok sam svladavao
kvrgavi put u mraku.
Bilo je malo ivlje nego to je Richard opisao. Mlada gola djevojka
puteno je plesala na kompletu bubnjeva kune izrade blizu druge
strane kupole. Ispostavilo se da jo uvijek ide u kolu; to joj je bio
projekt za nastavu kulturne uvjetovanosti
Veina njih, zapravo, bili su mladi i na taj nain jo uvijek u koli. No
kolu nisu ozbiljno shvaali. Nakon to si nauio itati i pisati i nakon
to si proao test pismenosti klase I, morao si sluati samo jedan
predmet godinje, a neke od njih mogao si poloiti samim tim to si
ih upisao. Toliko o onih osamnaest godina prisilnog kolovanja s

kojima su nas prenerazili na Stargateu.

Ostali ljudi igrali su igre na ploama, itali, gledali curu kako se vrti,
ili samo razgovarali. Imali su ank na kojemu su posluivali soju,
kavu, ili lako domae pivo. Ceduljama obroka nije bilo ni traga; sve je
to proizvela komuna ili je kupljeno izvana ceduljama komune.
Upleli smo se u raspravu o ratu s hrpom ljudi koji su znali da smo
Marygay i ja veterani. Teko je opisati njihov stav, koji je bio prilino
suglasan. Bili su ljuti na apstraktan nain, da je za odravanje tog
rata bilo potrebno toliko puno novca od poreza; bili su uvjereni da
Tauranci nikada ne bi mogli biti nikakva prijetnja Zemlji; ali svi su
znali da je gotovo polovina poslova na svijetu povezana s ratom, i
kad bi on prestao, sve bi se raspalo.
Ja sam mislio da se sve ve raspalo, no ipak, nisam odrastao u ovom
svijetu. A oni nikad nisu upoznali mirnodopsko razdoblje.
Poli smo kui oko ponoi te smo Marygay i ja straarili po dva sata.
Do sredine sljedeega jutra elio sam da se mogu vie naspavati.
Plug je bio velika otrica na kotaima s dvije ruke za upravljanje,
pokretan automatski. No nije imao previe snage; dovoljno da ga se
pomie naprijed sporim puzanjem ako bi otrica bila u mekoj zemlji.
Ne treba ni rei da nije bilo puno meke zemlje na pet nekoritenih
jutara. Plug bi iao nekoliko centimetara, pa zapeo, kotai bi se
okretali uprazno sve dok ne bih fiziki zapeo s poslom, a potom se
pomaknuo za jo nekoliko centimetara. Dovrio sam desetinu jutra
prvoga dana i na kraju doao do petine jutra dnevno.
Bio je to teak posao, dobar za ovrsnuti, ali i ugodan. Imao sam
kvaicu na uhu koja mi je putala muziku, stare trake iz Richardove
kolekcije, i skroz sam pocrnio od sunca. Poeo sam pomiljati kako
bih tako mogao ivjeti vjeno, kad je odjednom sa svim tim bilo
svreno.
Jedne veeri Marygay i ja itali smo u rekreacijskom centru kad smo
zauli pucnjavu s ceste. Zakljuili smo da bi nam bilo pametno da se
vratimo u kuu. Bili smo na manje od pola puta do tamo kad nam je
slijeva posvuda izbila pucnjava, na liniji koja se inila da se protee
od ceste do daleko iza rekreacijskog centra: koordinirani napad.
Morali smo ostaviti bicikle i puzati na rukama i koljenima po
odvodnom kanalu pokraj ceste, dok su metci fijukali iznad naih
glava. Teko je vozilo tutnjalo pokraj nas, pucajui lijevo i desno.
Trebalo nam je dobrih dvadeset minuta da dopuemo doma. Proli
smo dvije farme koje su jarko plamtjele. Bilo mi je drago to u naoj
nema drva.
Primijetio sam da nije bilo uzvratne paljbe iz naeg tornja, ali nisam
nita rekao. Dok smo utravali u kuu, ispred smo vidjeli dva mrtva
stranca.
April je leala na podu, jo uvijek iva, ali krvarila je iz stotinjak
siunih fragmenata rane. Dnevna soba bila je u kru i praini; netko
mora da je ubacio bombu kroz vrata ili prozor. Ostavio sam Marygay
s majkom i otrao natrag do tornja. Ljestve su bile povuene gore, pa

sam se morao popeti preko jednog od dugih tapova.

Richard je sjedio zavaljen nad pukom. U blijedozelenom odsjaju
okulara mogao sam vidjeti savreno zaokruenu rupu iznad njegova
lijevog oka. Malo je krvi iscurilo preko nosne kosti i osuilo se.
Polegao sam mu tijelo na pod i prekrio mu glavu svojom majicom.
Napunio sam depove municijom i ponio puku u kuu.
Marygay je pokuala smjestiti majku u udoban poloaj. Razgovarale
su tiho. Drala je moj pitolj-samaricu i imala je jo jedan pitolj na
podu pokraj sebe. Kad sam uao podigla je pogled i kimnula trijezno.
Nije plakala.
April je neto proaptala a Marygay je pitala: Majka eli znati je li...
tatica patio. Zna da je mrtav.
Nije. Siguran sam da nita nije osjetio.
To je dobro.
To je neto. Trebao sam utjeti. Dobro je, da
Provjerio sam prozore i vrata, da vidim koji mi je poloaj najbolji za
pucanje. Nisam mogao nai nijedno mjesto na kojemu mi se cijeli
vod ne bi mogao douljati iza lea.
Idem sad van popeti se gore na kuu. Nisam se mogao vratiti u
toranj. Da nisi pucala osim ako netko proba ui u kuu... moda
pomisle da je mjesto naputeno
Dok sam se popeo na busenasti krov, teki kamion poeo se vraati
niz cestu. Kroz okular sam vidio da su na njemu petorica mukaraca,
etvorica u vozakoj kabini, te jedan koji je na otvorenom leitu
drao strojnicu, okruen plijenom. uao je izmeu dva friidera, ali
imao sam ga sasvim jasno na nianu. Nisam pucao, da ne bili
privukao panju. Kamion je stao ispred kue, mirovao trenutak, i
skrenuo unutra. Kabina je vjerojatno bila otporna na metke, ali
fiksirao sam vozaevo lice i ispalio metak. Odskoio je uz fijuk,
ostavljajui neprozirnu zvijezdu na plastici, a ovjek u crnom se
otkrio. Odmjerena bujica metaka zujala je iznad moje glave; mogao
sam uti kako potmulo udaraju u vree pijeska na tornju. Nije me
vidio.
Kamion nije bio ni deset metara udaljen kad je pucnjava prestala.
Oito je punio oruje, sakriven iza friidera. Paljivo sam nanianio i
kad se pojavio da puca, pogodio sam ga u vrat. Budui da je metak
bio odskoni, izaao mu je kroz vrh lubanje.
Voza je okrenuo kamion u velikom luku tako da su, kad se
zaustavio, vrata kabine bila u ravnini s vratima kue. To ih je
zatiivalo od tornja, ali i od mene, premda sam sumnjao da su ve
znali gdje sam; T-16 ne sijeva kad puca i jako je tih. Zbacio sam
cipele i oprezno zakoraio na vrh kabine, nadajui se da e voza
izai na svoju stranu. Jednom kad se vrata otvore, ispunio bih kabinu
odskonim metcima.
Nije bilo dobro. Prvo su se otvorila udaljena vrata, skrivena od mene
izboinom na vrhu. ekao sam na vozaa i nadao sam se da se
Marygay dobro sakrila. Nisam se trebao brinuti.

uo se zagluujui tresak, pa jo jedan i jo jedan. Teki se kamion

ljuljao od udaraca tisua siunih sulica. Jedan kratak vrisak i minuo
je drugi prasak.
Skoio sam s kamiona i otrao okolo do zadnjih vrata. Marygay je
drala majinu glavu u krilu, a netko je tiho plakao. Otiao sam do
njih, a Marygayini obrazi bili su suhi pod mojim dlanovima.
Dobar posao, draga.
Nita nije rekla. S vrata se ulo jednolino teko kapanje, a zrak je
bio otar od dima i mirisa svjeeg mesa. Grlili smo se do zore.
Mislio sam da April spava, ali pod mutnom rasvjetom njezine su oi
bile irom otvorene i zamagljene. Disala je plitko struui. Koa joj je
bila sivi pergament i osuena krv. Nije odgovarala kad smo joj
govorili.
Cestom je dolazilo vozilo, pa sam uzeo puku i izaao van. Bio je to
smetlarski kamion s bijelom plahtom objeenom s jedne strane i
ovjekom koji je straga stajao s megafonom u ruci i ponavljao:
Ranjenici... ranjenici. Mahnuo sam i kamion je doao. Iznijeli su
April na improviziranim nosilima i rekli nam u koju bolnicu idu. Htjeli
smo i mi poi, ali jednostavno nije bilo mjesta; leite kamiona bilo je
prekriveno ljudima u razliitim fazama loeg stanja.
Marygay se nije htjela vraati unutra jer je svitalo, dovoljno da se
mogu vidjeti ljudi koje je totalno izmasakrirala. Ja sam se vratio
unutra da uzmem cigarete i prisilio sam se da pogledam. Bilo je
prilino gadno, ali jednostavno me nije toliko puno uznemirilo.
Smetalo me to to sam bio suoen s gomilom ljudskih hamburgera i
to sam prije svega zapazio muhe, mrave i miris. Smrt je puno
urednija u svemiru.
Pokopali smo njezina oca iza kue, a kad se kamion vratio s Aprilinim
malim tijelom zavijenim u mrtvaki pokrov, pokopali smo je pokraj
njega. Sanitarni kamion komune svratio je malo kasnije, i ljudi s gasmaskama pobrinuli su se za tijela upadaa.
Sjedili smo na uarenom suncu, a Marygay je najzad plakala, jako
dugo i tiho.
11
Izali smo iz aviona na Dullesu i pronali jednotranu eljeznicu do
Columbije.
Bila je to na ugodan nain raznolika zbrka razliitih vrsta zgrada,
rasporeenih oko jezera, okruenih drveem. Sve zgrade bile su
pokretnim kolnicima povezane s najveom graevinom, ogromnom
Fullerovom kupolom s trgovinama, kolama i uredima.
Mogli smo poi do mame zatvorenim pokretnim kolnikom, ali umjesto
toga odluili smo se za etnju pokraj njega, na dobrom hladnom
zraku koji je mirisao na opalo lie. S druge strane plastike ljudi su
klizili na trakama, zabrinuto i neupadljivo.
Mama nije otvorila vrata, ali dala mi je karticu za ulazak. Spavala je u
spavaoj sobi, tako da smo se Marygay i ja smjestili u dnevnoj i neko

vrijeme itali.
Iznenada smo se prenerazili kad smo uli glasan napad kalja iz
spavae sobe. Pourio sam tamo i pokucao na vrata.
Williame? Nisam... kaljanje .. ui, nisam znala da e..
Bila je naslonjena u krevetu, okruena raznim nadrilijekovima, a
svjetlo je bilo upaljeno. Grozno je izgledala, blijedo i izbrazdano.
Zapalila je doint i inilo se da joj to suzbija kaalj. Kad ste uli?
Nisam znala...
Ba prije koju minutu... Koliko dugo ovo... koliko si ti...
O, ma to je samo zaraza koju sam pokupila nakon to je Rhonda
otila vidjeti svoju djecu. Bit u dobro za nekoliko dana. Ponovno je
poela kaljati i popila neto guste crvene tekuine iz boce. Svi
njezini lijekovi inili su se kao raznoliki komercijalni patenti.
Jesi li bila kod doktora?
Doktora? Pobogu, ne, Willy. Oni nemaju... nije ozbiljno... nemaju...
Nije ozbiljno? U osamdeset etvrtoj. Za Boga miloga, majko.
Otiao sam do telefona u kuhinji i uz neto potekoa uspio dobiti
bolnicu.
Obina djevojka u svojim dvadesetim materijalizirala se u kocki.
Sestra Donalson, usluge ope prakse. Imala je ukoen osmijeh
profesionalne iskrenosti. No svi su se oni smijeili.
Moju bi majku trebao pregledati doktor. Ima...
Ime i broj, molim.
Beth Mandella. Izgovorio sam slovo po slovo. Koji broj?
Broj u zdravstvenom sustavu, naravno, nasmijala se.
Dozvao sam majku i pitao je koji joj je broj. Kae da se ne moe
sjetiti.
U redu je, gospodine, sigurna sam da mogu nai njezine podatke.
Okrenula je svoj osmijeh tipkovnici pokraj sebe i utipkala kod.
Beth Mandella? rekla je, a osmijeh joj je postao udan. Vi ste
njezin sin? Ona mora imati preko osamdeset.
Molim vas. Duga je to pria. Ona stvarno treba posjetiti doktora.
Je li ovo neka ala?
Kako mislite? Majka se guila od kalja u drugoj sobi, u najgorem
napadu dosad. Stvarno ovo bi moglo biti jako ozbiljno, morate...
Ali gospodine, gospoa Mandella ima prioritetni rang nula jo tamo
od 2010. godine
to bi dovraga to trebalo znaiti?
Go-spo-di-ne... Osmijeh se stvrdnuo na mjestu.
Gledajte. Pretvarajte se da dolazim s drugog planeta. to je to
prioritetni rang nula?
Jo jedan ahaa! Znam ja vas! Pogledala je ulijevo. Sonya doi
malo ovdje. Nikad nee pogoditi tko... Jo se jedno lice nabilo u
kocku, isprazna plavua iji je osmjeh bio identian onome druge
sestre. Sjea se? Jutros na hitnoj?
Pa da, rekla je. Jedan od vojnika hej, to je stvarno superika,
stvarno superika. Glava se povukla.

O, gospodine Mandella, rekla je pretjerano srdano. Nije udo to

ste zbunjeni. Zapravo je jako jednostavno.
No?
To je dio Univerzalnog medicinskog sigurnosnog sustava. Svatko
dobiva rang na svoj sedamnaesti roendan. Dolazi automatski iz
eneve.
to se rangira? to to znai? Ali runa je istina bila oita.
Pa, govori koliko je osoba vana i koji joj je stupanj lijeenja
dozvoljen. Klasa tri je za sve jednaka; klasa dva je ista osim za
odreeno produavanje ivota...
A klasa nula je ba nikakvo lijeenje.
Tako je, gospodine Mandella. A u njezinom osmijehu nije bilo ni
traka suosjeanja ili razumijevanja.
Hvala vam. Prekinuo sam vezu. Marygay je stajala iza mene i
nijemo plakala, irom otvorenih usta.
Naao sam alpinistiki paket kisika u trgovini sportske opreme i ak
uspio nabaviti neto antibiotika s crnog trita, preko lika iz bara u
centru Washingtona. No majci se vie nije moglo pomoi amaterskim
lijeenjem. ivjela je etiri dana. Ljudi u krematoriju imali su isti
ukoen osmijeh.
Pokuao sam se javiti svome bratu Mikeu na Mjesecu, ali telefonska
kompanija nije mi dopustila poziv dok nisam potpisao ugovor i
uplatio garanciju od 25000 dolara. Svotu su mi morali prebaciti iz
eneve. Za papirologiju je trebalo pola dana.
Najzad sam ga dobio. Rekao sam bez uvoda:
Majka je mrtva.
Za djeli sekunde radio-valovi otputovali su do Mjeseca, a za jo
jedan su se vratili. Prenuo se, a onda polako kimnuo. Nije
iznenaenje. Svaki put kad bih doao na Zemlju u zadnjih deset
godina pitao sam se hoe li jo uvijek biti iva. Nitko od nas nije imao
dovoljno novca da budemo u bliskom kontaktu. Reeno nam je iz
eneve da potarina od Mjeseca do Zemlje kota 100 dolara plus
porez od 5000 dolara. To je obeshrabrivalo komunikaciju izmeu onih
koje je UN smatrao aljenja vrijednom hrpom neizbjenih anarhista.
Neko vrijeme smo si izraavali suosjeanje, a onda je Mike rekao:
Willy, Zemlja nije mjesto za tebe i Marygay; to ti je dosad postalo
jasno. Doi na Mjesec. Ovdje jo uvijek moe biti pojedinac. Ovdje
ne izbacujemo ljude kroz zrane komore u svemir na sedamdeseti
roendan.
Morali bismo se ponovno prikljuiti ISUN-u.
Istina, ali ne biste se morali boriti. Kau da vas vie trebaju za
obuavanje. Mogao bi studirati u slobodno vrijeme, upoznati se s
najnovijim spoznajama iz fizike moda se s vremenom ukljuiti i u
istraivanja.
Jo smo malo razgovarali, sve skupa tri minute. Vratili su mi 1000 $.
Marygay i ja razgovarali smo o tome preko noi. Moda bismo i

drugaije odluili da nismo tamo boravili, okrueni majinim ivotom

i smru, ali kad je svitalo, ponosna, ambiciozna, pomna ljepota
Columbije postala je zlokobna i zloslutna.
Spakirali smo torbe i prebacili novac na Tycho Credit Union, te
jednotranom eljeznicom poli do Capea.
Ako vas sluajno zanima, vi niste prvi ratni veterani koji su se
vratili. asnik za novaenje bio je miiavi porunik neodreena
spola. U mislima sam bacio novi i ispalo je da je ensko.
Zadnji put kad sam uo bilo ih je jo devet, rekla je svojim
hrapavim tenorom. Svi su se prijavili za Mjesec... moda tamo
naete neke svoje prijatelje. Gurnula je dva obina obrasca preko
pulta. Potpiite ovo i ponovno ste nam se pridruili. Kao porunici.
Obrazac je bio jednostavan zahtjev da se stavimo u aktivnu slubu;
zapravo nikad nismo ni napustili Snage, budui da su produili zakon
o regrutaciji, nego smo samo bili u nedjelatnom statusu. Pomno sam
pregledao papir.
Ovdje nita ne pie o garancijama koje smo dobili na Stargateu.
To nee biti nuno. Snage e...
Mislim da je nuno, natporunie. Vratio sam obrazac. Isto je
napravila i Marygay.
Dajte da provjerim. Otila je od pulta i nestala u uredu. Nakon
nekog vremena zauli smo printer kako drnda.
Donijela je dva ista obrasca, s ispisanim dodatkom ispod naih
imena: ZAJAMENA LOKACIJA PO IZBORU [LUNA] I ZADUENJE PO
IZBORU [STRUNJACI OBUKE ZA BORBU]
Proli smo temeljit lijeniki pregled, uzeli su nam mjere za borbena
odijela, sredili smo financijske detalje, i stigli na transportni brod
sljedeeg jutra. Presjedali smo na Zemljinoj orbitalnoj luci, uivali
nekoliko sati na nultoj gravitaciji, a onda smo uhvatili transport do
Lune, i spustili se na bazi Grimaldi.
Na vratima Konaita za privremene asnike neki je aljivac napisao
napustite svu nadu vi koji ulazite. Nali smo prostoriju za dvije
osobe i poeli se presvlaiti za klopanje.
Dvaput je zakucalo na vratima. Poziv potom, gospodo
Otvorio sam vrata, a narednik koji je stajao tamo mi je salutirao.
Samo sam ga trenutak gledao, a onda sam se sjetio da sam asnik i
uzvratio mu salutiranjem. Pruio mi je dva identina faksa. Dao sam
jedan Marygay i oboje smo uzdahnuli u isto vrijeme:
**NAREDBE**NAREDBE**NAREDBE**
DOLJE IMENOVANO OSOBLJE:
Mandella, William POR. [11 575 278] SUZAP. D ZAP
GRITRABN
I
Potter, Marygay POR. [17 386 907] SUZAP. B ZAP
GRITRABN OVIM PUTEM SE PREKOMANDUJU NA:

Natpor Mandella: PLZAP 2 PL ZVFTHETA STARGATE

Natpor Potter: PLZAP 3 PL ZVFTIIETA STARGATE
OPIS DUNOSTT:
Zapovijedanje pjeadijskim vodom u Pohodu na Tet-2
GORE IMENOVANO OSOBLJE ODMAH E SE JAVITI
TRANSPORTNOM BATALJUNU GRIMALDI
DA BI SE POJAVILI NA STARGATEU.
IZDANO NA STARGATEU
TACBD/1298-8684-1450/20 Kol 2019 NAR:
PO AUTORIZACIJI Zapovjednika ZVFZAP.
**NAREDBE**NAREDBE**NAREDBE**
Nisu gubili vrijeme, zar ne? rekla je Marygay ogoreno.
Mora da je to stalna zapovijed. Zapovjednitvo Udarnih snaga
udaljeno je nekoliko svjetlosnih tjedana; ne mogu jo uvijek ni znati
da smo se ponovno prijavili.
to je s naim... Zastala je usred rijei.
Garancijama. Pa, dali su nam nae zaduenje po izboru. Nitko nam
nije jamio da emo imati to zaduenje vie od jednog sata.
To je tako podmuklo.
Slegnuo sam ramenima. To je tako nalik na vojsku. Ali nisam se
mogao otarasiti dojma da idemo kui.
PORUNIK MANDELLA
2024. 2389. A. D.
Brzo i podmuklo. Gledao sam narednika svojeg voda,
Santestebana, ali priao sam sam sa sobom. I sa svakim drugim tko
je sluao.
Da, rekao je on. Moramo to obavit u prvi par minuta ili smo
najebali. Pridravao se injenica, lakonski. Drogirano.
Pristupila je vojnikinja Collins s Halliday. Drale su se za ruke onako
nesvjesno. Porunie Mandella? Glas joj je malo zadrhtao.
Moemo li razgovarati s vama samo minutu?
Jednu minutu, rekao sam, previe osorno. Moramo poi za pet
minuta, ao mi je.
Teko je sad bilo gledati te dvije skupa. Nijedna od njih nije imala
nikakvog borbenog iskustva. Ali znale su to i svi ostali: koliko su im
male anse da e ponovno biti skupa. Bacile su se u kut te mumljale
i izmjenjivale mehanika milovanja, bez strasti ili ak utjehe. Oi
Collinsove su sjajile, ali nije plakala. Halliday je samo izgledala
alosno, obamrlo. Inae je ona bila daleko zgodnija od njih dvije, ali
nestalo je iz nje ivahnosti, a ostala je samo dobro oblikovana
mlitava ahura.
Navikao sam se na otvorenu ensku homoseksualnost u prvim
mjesecima nakon to smo napustili Zemlju. ak mi vie nije bilo krivo
zbog gubitka potencijalnih partnerica. Ipak, jeio sam se od sparenih

mukaraca.
Skinuo sam se i uvukao u koljkasto odijelo. Nova su bila puno
kompliciranija, sa svim novim biometrijskim spravama i sustavima
odravanja od povreda. Ali vrijedilo se kaiti na sve to, u sluaju da ti
bar neto raznesu. Otiao bi doma u ugodnu mirovinu s herojskom
protezom. ak su govorili i o mogunostima regeneracije, barem za
otkinute ruke i noge. Bolje da to brzo razviju, prije nego to se Nebo
napuni osakaenim ljudima. Nebo je bilo novi planet za
bolnice/odmor i rekreaciju.
Dovrio sam sekvencu smjetanja i odijelo se samo zatvorilo. Stisnuo
sam zube pripremajui se za bol koja je izostala, u trenutku kad ti se
unutranji senzori i cijevi za tekuine zabiju u tijelo. To je uvjetovana
nervna prijenosnica, tako da si osjetio samo slabano zbunjujue
pomicanje. Bolje to nego da te postupno probada tisuu igala.
Collins i Halliday sad su ulazile u svoja odijela, a i ostali iz grupe su
bili gotovo spremni, pa sam preao na zborno podruje treeg voda.
Da se ponovno pozdravim s Marygay.
Bila je u odijelu i krenula u mom smjeru. Dotaknuli smo se kacigama,
umjesto da koristimo radio. Privatnost.
Je l se dobro osjea, duo?
Dobro je rekla je. Popila sam svoju pilulu.
Da, sretna vremena. Uzeo bih i ja svoju, trebala bi uiniti da se
osjea optimistino a da se to ne kosi s tvojom sposobnou
rasuivanja. Znao sam da e veina nas vjerojatno umrijeti, ali nisam
se osjeao previe loe zbog toga. Hoe sa mnom veeras u krpe?
Ako oboje budemo ovdje, rekla je neodreeno. I za to u morati
uzeti pilulu. Pokuala se nasmijati. Za spavanje, mislim. Kako to
novi ljudi podnose? Ima ih deset?
Deset, da, OK su. Nadrogirani, etvrtinom doze.
To sam i ja svojima napravila; pokuala sam ih drati oputenima.
Zapravo, Santesteban je osim mene bio jedini bojni veteran u mojem
vodu; etiri kaplara bili su u ISUN-u neko vrijemo, ali nisu se borili.
Zvunik u mojoj jagodinoj kosti je zapucketao i zapovjednik Cortez
je rekao: Dvije minute. Poredajte svoje ljude.
Oprostili smo se i vratio sam se da provjerim svoje stado.
inilo se da su svi uli u odijela bez ikakvih problema, pa sam ih
ukljuio. ekali smo, inilo nam se dugo.
U redu, ukrcajte ih. S rijeju ih, otvorila su se vrata pregrade
ispred mene iz zbornog su podruja ve izvukli sav zrak i poveo
sam svoje mukarce i ene kroz jurini brod.
Ovi novi brodovi bili su vraki runi. Samo otvoreni kostur sa
sponama koje bi te trebale drati na mjestu, kolutasti laseri uzdu
broda, mala tahionska elektrana ispod lasera. Sve automatizirano;
strojevi bi nas iskrcali to je bre mogue, a onda jurnuli da
napastuju neprijatelja. Bile su to jednokratne bespilotne letjelice za
spiskati. Vozilo koje bi nas dolo pokupiti ako bismo preivjeli, bilo je
parkirano odmah kraj njega, a bilo je mnogo ljepe.

Stisnuli smo se unutra i jurini se brod otisnuo sa Sangrey Victorije s

dva istovjetna mlaza iz irom otvorenih mlaznica. Onda nam je glas
stroja ukratko odbrojio pa smo vertikalno jurnuli brzinom od etiri Ga.
Planet, kojemu se nismo potrudili dati ime, bio je gromada crnog
stijenja bez ijedne normalne zvijezde u blizini da mu daje toplinu. U
poetku je planet bio vidljiv samo po tome to nema zvijezda tamo
gdje im je svojim masivom zaklanjao svjetlost, ali kako smo se
pribliavali, mogli smo vidjeti jedva zamjetne varijacije u crnini
njegove povrine. Sputali smo se na polutku na suprotnom kraju od
tauranske vojne ispostave.
Nae snimke podruja pokazivale su da je njihov kamp smjeten
posred plosnate ravni od lave, promjera nekoliko stotina kilometara.
Bila je prilino primitivna u odnosu na druge tauranske baze s kojima
se ISUN susretao, ali neemo im se priuljavati. Namjeravali smo se
izravno sruiti na njih sa svih strana, na nekih petnaest kilometara
od poloaja; etiri broda istovremeno bi se usmjerila iz razliitih
smjerova, svi bismo usporavali kao ludi, u nadi da emo im upasti
tono u krilo pucajui. Nita ne bi ostalo sakriveno u pozadini za
drugi napad.
Nisam bio zabrinut, naravno. Smeteno razmiljajui, volio bih da
nisam popio pilulu.
Izravnali smo se na otprilike kilometar od povrine i jurili mnogo bre
od gravitacijske izlazne brzine, stalno se korigirajui da ne odletimo s
planeta. Povrina se pod nama valjala kao nejasni tamnosivi obrisi;
sipali smo neto svjetlosti od pseudo-erenkovog odsjaja svojih
tahionskih ispunih ventila, ikui ih iz svoje stvarnosti u njihovu
vlastitu.
Nezgrapna tehnika novotarija klizila je i skakutala uzdu povrine
nekih desetak minuta; onda je iznenada prednja mlaznica zasjala i
naglo smo se zabili naprijed unutar naih odijela, oi su nam htjele
iskoiti iz duplji od naglog usporavanja.
Pripremite se za iskakanje, rekao je enski strojni glas. Pet,
etiri...
Brodski laseri poeli su pucati, bljeskovi od milisekunde fiksirali su
sliku tla ispod nas isprekidanim stroboskopskim pokretima. Bio je to
izoblieni, rupama proarani darmar pukotina i nasumino
razbacanog crnog stijenja, nekoliko metara ispod naih nogu. Padali
smo, usporavali.
Tri... Odbrojavanje se nije nastavilo. Pojavio se zasljepljujui bljesak
i vidio sam kako se postupno obruavamo jer brod se zadnjim krajem
kovitlao prema dolje, a onda je udario u zemlju i kotrljali smo se,
jezovito, s razasutim komadima ljudi i broda. Onda smo klizili kruno
se vrtei oko osi da bismo se rogobatno zaustavili, ja sam se pokuao
osloboditi, ali noga mi je bila priklijetena pod masivom broda:
stravina bol i otro krckanje dok mi je greda smrskavala nogu;
prodoran zviduk zraka koji izlazi iz mojega probijenog odijela, a

onda se sustav odravanja od povreda okrenuo na rei, jo boli, onda

nije bilo boli i valjao sam se slobodan, a kratki patrljak noge ostavljao
je trag krvi koja se smrzavala i poprimala sjajnocrnu boju na
beivotnom crnom stjenjaku. Osjetio sam okus bakra i crvena je
izmaglica sve zatvorila, potom se produbila u smeu boju rijene
gline, potom ilovaste, i onesvijestio sam se, a zbog pilule sam mislio:
ovo i nije tako loe...
Odijelo je namjeteno tako da spasi to je mogue vie tvojega tijela.
Ako izgubi dio ruke ili noge, jedna od esnaest krunih pila otrih
kao britva pristane uz ud silom hidraulikog pritiska, odree ga
uredno i zapeati odijelo prije nego to umre od eksplozivne
dekompresije. Potom sustav odravanja od povreda spali batrljak,
nadomjesti izgubljenu krv, i ubrizga ti hrpu droge za sreu i Ne-oka.
Tako da e ili umrijeti sretan ili, ako tvoji drugovi dobiju bitku,
naposljetku biti prenesen na brodsku medicinsku postaju.
Dobili smo tu rundu, dok sam ja spavao povijen u tamni pamuk.
Probudio sam se u ambulanti. Bila je prepuna. Bio sam posred dugog
reda kreveta, a u svakome je bio netko koga je sustav odravanja od
povreda ugraen u odijelu tri-etvrt (ili manje) spasio. Dva brodska
doktora stajala su za svijetlim operacijskim stolovima, a nas su
ignorirali, zaokupljeni krvavim ritualima. Dugo sam ih promatrao.
Kako sam kiljio na jakoj svjetlosti, krv na njihovim zelenim tunikama
mogla je biti i mast, a povijena tijela neobini mekani strojevi koje su
popravljali. No strojevi su znali vritati u snu, a mehaniari mrmljati
umirujue rijei dok su rukovali svojim masnim alatima. Gledao sam,
spavao i budio se na razliitim mjestima.
Najzad sam se probudio na obinom odjeljku. Bio sam vezan, a
hranili su me kroz cijev, elektrode biosenzora bile su privrene
posvuda po meni, ali oko mene nije bilo medicinara. Jedina osoba
osim mene u maloj sobi bila je Marygay. Spavala je na leaju pokraj
mene. Lijeva joj je ruka bila amputirana tono iznad lakta.
Nisam je probudio, samo sam je dugo gledao i pokuavao razabrati
to osjeam. Pokuao sam odvojiti uinak droge za raspoloenje.
Gledajui u njezin batrljak, nisam osjeao ni suosjeanje ni
odvratnost. Kao da je oduvijek bila takva. Je li to bilo zbog droge,
uvjetovanosti, ljubavi? Morat u saekati da saznam.
Oi su joj se odjednom otvorile i znao sam da je bila budna neko
vrijeme, da mi je dala vremena da razmislim. Zdravo, slomljena
igrako, rekla je.
Kako... kako se osjea? Pametno pitanje.
Stavila je prst na usne i poljubila ga, poznata gesta, refleksna.
Glupo, otupljeno. Drago mi je da vie nisam vojnik. Nasmijala se.
Jesu li ti rekli? Idemo na Nebo.
Nisu. Znao sam da e biti ili to ili Zemlja.
Nebo e biti bolje. Bilo to bi bilo bolje. Voljela bih da smo sad
tamo.

Jo koliko? Pitao sam. Koliko dok ne doemo tamo?

Okrenula se i pogledala u strop. Ne moemo znati. Nisi ni s kim
razgovarao?
Tek sam se probudio.
Postoji nova direktiva koju nam se nisu potrudili prije priopiti.
Sangra y Victoria dobila je naredbe za etiri misije. Moramo se i dalje
boriti dok ne odradimo sve etiri. Ili dok ne pretrpimo toliko gubitaka
da ne bi bilo mogue nastaviti.
A koliko je to?
Pitam se. Ve smo izgubili treinu ljudi. Ali idemo prema Alephu 7.
Prepad na donje rublje. Novi sleng termin za vrstu operacija iji je
glavni cilj prikupljanje tauranskih predmeta, i zarobljenika ako je to
mogue. Pokuao sam otkriti otkud je doao taj termin, ali jedino
objanjenje do kojega sam doao bilo je stvarno idiotsko.
Dr. Foster je jednom pokucao na vrata i uletio. Zamahnuo je rukama.
Jo uvijek u odvojenim krevetima? Marygay, mislio sam da si se
bolje oporavila. Foster je bio u redu. Oigledan pederko, ali imao je
veselu toleranciju za heteroseksualnost.
Pregledao je Marygayin batrljak, a onda moj. Zabio nam je
termometre u usta da ne bismo govorili. Kad je on progovorio, bio je
ozbiljan i izravan.
Neu vam nita uljepavati. Oboje ste do uiju puni droge za sreu,
a gubitak koji ste pretrpjeli nee vam smetati dok vas ne skinem s
toga. Da bi meni bilo lake, drat u vas drogiranima dok ne stignete
na Nebo. Moram se brinuti za dvadeset i jednu osobu s
amputacijama. Ne moemo se nositi s dvadeset i jednim sluajem za
psihijatriju.
Uivajte u miru dok traje. Vas dvoje posebno, budui da ete
vjerojatno htjeti ostati skupa. Proteze koje ete dobiti na Nebu radit
e sasvim dobro, ali svaki put kad ti pogleda u njegovu mehaniku
nogu ili kad ti pogleda u njezinu ruku, pomislit ete kako je ono
drugo sretno. Stalno e vam se vraati sjeanja na bol i gubitak
onoga drugog... Moda ete se poklati za tjedan dana. Ili ete moda
dijeliti zlovoljnu ljubav do kraja ivota.
Ili ete to uspjeti nadii. Dati jedno drugome snagu. Samo se
nemojte zavaravati ako vam ne uspije.
Provjerio je oitanja na termometru svakome od nas i zabiljeio neto
u svoju biljenicu. Doktor zna najbolje, ak i ako je malo udan po
vaim staromodnim standardima. Imajte to na umu. Uzeo mi je
termometar iz usta i potapao me po ramenu. Nepristrano, to je isto
uinio i Marygay. Na vratima je rekao: Ubacujemo se u kolapsar za
otprilike est sati. Jedna od sestara odvest e vas do spremnika
Uli smo u spremnike toliko udobnije i sigurnije od onih starih
akceleracijskih koljki za jednu osobu i ubacili se u kolapsarsko
polje Teta-2, na nain da smo ve zapoeli sulude manevre
izbjegavanja pri brzini od 50 G-a, koji bi nas zatitili od neprijateljskih
krstarica nakon to mikrosekundu kasnije iskoimo kraj Alepha-7.

Prema oekivanjima, pohod na Aleph-7 bio je straan neuspjeh, i

odepali smo odatle s ukupnim zbrojem mrtvih od pedeset i etvero
u dva pohoda te uz trideset i devet bogalja kojima je odredite Nebo.
Samo je dvanaest vojnika jo uvijek bilo sposobno boriti se, ali nije
da su ba bili orni.
Trebala su tri kolapsarska skoka za doi do Neba. Nijedan brod nije
nikad tamo iao izravno nakon bitke, premda bi odgoda katkad
znaila dodatne gubitke ivota. To je bilo jedino mjesto, osim Zemlje,
koje Tauranci nipoto nisu smjeli nai.
Nebo je bilo krasan, ouvan planet nalik na Zemlju; ono to je Zemlja
mogla biti da su se ljudi prema njoj odnosili sa suosjeanjem, a ne s
pomamom. Nedirnute ume, neokaljane plae, netaknute pustinje.
Nekoliko tamonjih gradova ili se u potpunosti uklopilo u okoli
(jedan je sav bio pod zemljom), ili su bili smiono svjedoanstvo
ljudske domiljatosti; Oceanus, u koraljnom grebenu pod krovom od
jedanaest metara vode; Boreas, smjeten na ogoljenom planinskom
vrhuncu u polarnoj pustoi; i nevjerojatni Skye, golemi gradodmaralite koji je od kontinenta do kontinenta plovio na pasatnim
vjetrovima.
Sletjeli smo, kao i svi, u grad u dungli, Threshold. S tri etvrtine
bolnica, to je daleko najvei grad na planetu, to se nije moglo vidjeti
iz zraka, pri sputanju iz orbite. Jedini je znak civilizacije bila kratka
pista koja se iznenada pojavila, mala bijela povrina do beznaajnosti
umanjena velianstvenom tropskom umom, koja se prostirala od
istoka do beskrajnog oceana, koji je dominirao drugom stranom
obzora.
Nakon to biste se spustili ispod pokrova kronji, grad se mogao
vidjeti jako dobro. Niske graevine od prirodnog kamena i drva
poivale su izmeu deset metara irokih stabala. Debla su bila
povezana nenametljivim kamenim stazama, s jednim irokim
etalitem koje je vijugalo do plae. Suneva se svjetlost probijala
dolje u malim komadima, a u zraku se osjeala mjeavina umskih
miomirisa i otrog mirisa soli.
Kasnije sam doznao da se grad prostire na vie od 200 etvornih
kilometara, a mogao si sjesti u podzemnu eljeznicu za svako mjesto
koje je bilo predaleko za propjeaiti. Ekoloki sustav Thresholda bio
je vrlo pozorno izbalansiran i odravan tako da nalikuje vanjskoj
dungli, s tim da su svi opasni i neugodni elementi bili odstranjeni.
Mono potisno polje zadravalo je vani velike grabeljivce i one
insekte koji nisu bili nuni za zdravlje biljaka unutra.
Hodali smo, epali i kotrljali se do najblie graevine, koja je bila
bolniko podruje za prijam. Ostatak bolnice nalazio se ispod,
trideset katova pod zemljom. Svaka je osoba pregledana i dodijeljena
joj je zasebna soba; pokuao sam uzeti dvokrevetnu s Marygay, ali
nisu bili opremljeni za to.
Bila je 2189. zemaljska godina. Dakle, bio sam star 215 godina.
Boe, kakav stari udak. Neka mu netko da neto sitno ne, nee biti

potrebno. Doktor koji me pregledao rekao je da e moje nagomilane

plae biti prebaene sa Zemlje na Nebo. Uz kamate, malo mi je falilo
da budem milijarder. Napomenuo je da u imati pregrt naina da
potroim svoju milijardu na Nebu.
Najprije su uzeli najtee ozlijeene, pa je prolo nekoliko dana dok
me nisu operirali. Nakon toga, probudio sam se u svojoj sobi i otkrio
da su mi na batrljak nakalemili protezu, zglobno povezanu strukturu
sjajnog metala koja je mom neukom oku izgledala isto kao i kostur
noge i stopala. Izgledala je vraki sablasno, izvaljena tamo u
prozirnoj vrei s tekuinom, sa icama koje su izlazile iz nje do stroja
pri dnu kreveta.
Uao je pomonik. Kak se osjeate, gospodine? Skoro sam mu
rekao da zaboravi na to sranje s gospodinom, nisam bio u vojsci a
ovaj put se neu ni vraati. No tom bi liku moglo biti zgodno da misli
da sam po inu iznad njega.
Ne znam. Malo boli .
Boljet e kurvinski. ek sam da ivci ponu rast
ivci?
Naravno. Prkao je po stroju i iitavao brojke s druge strane. Kak
e imat nogu bez ivaca? Sam bi stajala tam.
ivci? Kao, pravi ivci? Hoe rei da mogu samo pomisliti makni i
stvar se pomakne?
Naravno da moe. Pogledao me zbunjeno, a onda se vratio svom
prilagoavanju.
Koje udo. Protetika je svakako jako napredovala
Pro-to-tika?
Zna, umjetni...
Ahaa da, kao u knjigama. Drvene noge, kuke i te stvari.
Kako je uope dobio ovaj posao? Da, protetika. Kao ova stvar na
vrhu mojeg batrljka.
Gledajte, gospodine. Odloio je biljeke prikeljene na tablu po
kojima je rkarao. Dugo vas nije bilo. To e biti noga kao i svaka
druga noga, samo to se ne moe slomiti.
To rade i s rukama?
Svakako, sa svakim udom. Vratio se svojem pisanju. S jetrima,
bubrezima, elucima, sa svim organima. Jo rade na srcima i
pluima, moraju se koristiti mehanikim zamjenama.
Fantastino. Marygay e takoer ponovno biti cijela.
Slegnuo je ramenima. Pretpostavljam. Radili su to i prije nego to
sam se ja rodio. Koliko imate godina, gospodine?
Rekao sam mu, a on je zazvidao. U vraju mater: Mora da ste u
tome od poetka. Naglasak mu je bio jako udan. Sve su rijei bile u
redu, ali sve su udno zvuale.
Da. Bio sam u napadu Epsilon. Aleph-nula. Imena kolapsara poeli
su davati po slovima hebrejskog alfabeta, po redu otkrivenja, a onda
kad su te proklete stvari poele posvuda nenadano iskrsavati,
ponestalo im je slova. Tako su iza slova dodali brojeve; posljednji put

kad sam uo, bili su na Yodu-42.

Vau, drevna povijest. Kako je to bilo u ono vrijeme?
Ne znam. Manje napueno, ugodnije. Vratio sam se na Zemlju prije
godinu dana dovraga, prije stoljea. Ovisi kako na to gleda. Bilo je
toliko loe da sam se ponovno unovaio, zna? Hrpa zombija. Bez
uvrede.
Slegnuo je ramenima. Ja nikad nisam bio tamo. ini se da ljudima
koji dou otuda nedostaje. Moda se popravilo.
to, roen si na drugom planetu? Na Nebu? Nije ni udo to ne
mogu prepoznati njegov naglasak.
Roen, odrastao i unovaen. Vratio je olovku u dep i savinuo
biljeke s tablom u paket veliine novanika. Da, gospodine. Trea
generacija anela. Najbolji planet u cijelom ISUN-u. Odslovkao je to,
nije rekao isunu kako to uvijek kau.
Ovako, moram ii, porunie. Moram provjeriti jo dva kontrolna
ureaja u sat vremena. Povukao se iza vrata. Ako ita trebate,
imate zujalo tamo na stoliu.
Trea generacija anela. Njegovi djedovi i bake doli su sa Zemlje,
vjerojatno kad sam ja bio stogodinji mladi odrpanac. Pitao sam se
koliko su drugih svjetova kolonizirali dok sam se ja tamo lomio.
Izgubi ruku, izraste ti nova?
Bit e dobro smjestiti se i ivjeti cijelu godinu za svaku onu koja je
prola.
Tip se nije alio za bol. I nije bila samo od nove noge, premda je to
boljelo kao kipue ulje. Da se novo tkivo primi, morali su oboriti
otpor mojeg tijela prema stranim stanicama; rak je izbio na pet-est
mjesta i morao se lijeiti zasebno, bolno.
Osjeao sam se prilino istroeno, ali jo uvijek je na neki nain bilo
fascinantno gledati kako ti noga raste. Bijele niti pretvarale su se u
krvne ile i ivce, prvo su pomalo labavo visjele, a onda su se
pomicale na mjesto, kako je oko metalnih kostiju izrastala
muskulatura.
Navikao sam gledati kako to raste, tako da mi prizor nikad nije bio
odbojan. Ali kad me Marygay dola posjetiti, stresao sam se bila je
pokretna prije nego to joj je koa poela rasti na novoj ruci;
izgledala je kao hodajui anatomski izloak. Ipak, pribrao sam se od
oka i, naposljetku je poela dolaziti svaki dan na nekoliko sati da
igramo igrice, izmjenjujemo traeve ili samo sjedimo i itamo, a ruka
joj je polako rasla unutar plastinog kalupa.
Kou sam imao tjedan dana prije nego to su mi otpakirali novu nogu
i odvukli stroj na kotaiima. Bila je vraki runa, bez dlaka i
beivotno bijela, ukoena kao metalna ipka. Ali radila je, nakon
prilagodbe. Mogao sam ustati i vui je.
Prebacili su me na ortopediju, na prostorno i pokretno
rekonfiguriranje otmjen naziv za dugotrajno muenje. Veu te u
stroju koji istovremeno savija i staru i novu nogu. Nova se opire.
Marygay je bila u oblinjem odjeljku, ruku su joj sustavno izvrtali.

Mora da je njoj bilo jo gore; izgledala je sivo i oronulo svakog

poslijepodneva. Tad bismo se nalazili da se odemo sunati gore na
listovima istokanom suncu.
Kako su dani prolazili, terapija je sve manje nalikovala na muenje, a
sve vie na napornu vjebu. Oboje smo poeli plivati po jedan sat
svaki dan, odnosno, kad bi bilo vedro na plai, na mirnim vodama
koje su bile zatiene potisnim poljem. Jo uvijek sam epao na
kopnu, ali u vodi sam se prilino dobro snalazio.
Jedino pravo uzbuenje koje smo imali na Nebu uzbuenje po
mjerilima nae borbom otupljene osjetljivosti bilo je u tim pomno
uvanim vodama.
Moraju iskljuiti potisno polje na djeli sekunde svaki put kad brod
slijee; inae bi samo odskoio od oceana. Svako malo se neka
ivotinja uulja unutra, ali opasne kopnene ivotinje prespore su da
bi prole. To ne vrijedi i za more.
Neosporni vladar oceana na Nebu je ruan svat kojeg su aneli,
prikladno originalno, nazvali morskim psom. No taj bi pojeo hrpu
zemaljskih morskih pasa za doruak.
Onaj koji je uao bio je bijeli morski pas prosjene veliine, koji je
danima lupao oko ruba potisnog polja, izmuen svim tim proteinima
koji su pljuskali posvuda unutra. Sreom, postoji sirena za
upozorenje, dvije minute prije nego to se potisak ugasi, tako da
nitko nije bio u vodi kad je on projurio unutra. A itekako je projurio
unutra, skoro se nasukao na al bijesan zbog svojih neuspjenih
napada.
Dvanaest metara gipkih miia s repom otrim kao britva na jednom
kraju, a sa zbirkom kao ruka dugih onjaka na drugom. Njegove oi,
velike ute kugle, bile su na pipcima metar iznad njegove glave.
eljust mu je bila tako iroka da bi ovjek komotno mogao stati
unutra kad bi ih otvorio. Bila bi to impresivna fotografija za
nasljednike.
Nisu mogli naprosto ugasiti potisno polje i ekati da ta stvar ispliva
van. Tako je Odbor za rekreaciju organizirao lov.
Ja nisam bio previe oduevljen idejom da se ponudim kao predjelo
divovskoj ribi, ali Marygay je kao mala puno pecala harpunom, dok je
odrastala na Floridi i stvarno je bila uzbuena od oekivanja.
Pridruio sam se zabavi kad sam saznao kako su to namjeravali
izvesti; inilo se dovoljno sigurnim.
Ovi morski psi navodno nikad nisu napadali ljude u brodu. Dvoje
ljudi koje je vjerovalo u te ribike prie vie od mene otisnulo se do
ruba potisnog polja u amcu na vesla, naoruani samo goveim
butom. Bacili su meso iz amca i morski je pas bio tamo u tren oka.
To je bio znak nama da uemo i zabavimo se. Dvadeset i troje nas
budala ekali smo na plai s perajama, maskama, dihalicama i
svatko s po jednim harpunom. No harpuni su bili prilino impresivni,
s mlaznim pogonom i snanom eksplozivnom glavom.
Uronili smo i plivali pod vodom u formaciji falange, prema stvorenju

koje je jelo. U prvi tren kad nas je vidjelo, nije napalo. Pokuao je
sakriti svoj obrok, vjerojatno zato da mu se netko od nas ne bi
priuljao iza lea i vaknuo dok je morski pas imao posla s nama
ostalima. Ali svaki put kad je pokuao dublje zaroniti, lupio bi u
potisno polje. Oito je sve vie pizdio.
Najzad, samo je pustio govedinu, mlatnuo oko sebe i jurnuo. Divna
razonoda. U jednom trenutku bio je veliine prsta, tamo sasvim dolje
na drugom kraju polja, a onda je odjednom velik kao lik pokraj tebe i
brzo se pribliava.
Pogodilo ga je moda deset harpuna moj nije i rastrgali su ga na
komadie. Ali ak i nakon spretnog, ili sretnog, pogotka u mozak koji
mu je odnio pola glave i jedno oko, ak i nakon to mu je pola mesa i
iznutrica bilo razasuto u krvavoj stazi iza njega, zabio se u nae
redove i zahvatio eljustima enu, odgrizao joj obje noge, prije nego
to mu je palo na pamet da umre.
Jedva ivu, odnijeli smo je natrag na plau gdje je ekala hitna.
Napunili su je zamjenskom krvlju i Ne-okovima i odjurili s njom u
bolnicu, gdje je preivjela i na kraju prola agoniju rasta novih nogu.
Odluio sam da u ribolov prepustiti drugim ribama.
Vei dio naeg boravka u Thresholdu, nakon to je terapija postala
podnoljiva, bio je dosta ugodan. Nije bilo vojnog reda, samo puno
itanja i stvari za dangubljenje. No sve je to bilo prekriveno platem,
jer je bilo oito da jo uvijek nismo napustili vojsku; bili smo samo
dijelovi slomljene opreme koju su popravljali da bi nas bacili natrag u
sukob. Marygay i ja imali smo jo po tri godine za odsluiti kao
porunici.
Ali imali smo est mjeseci odmora i rekreacije nakon to nam nove
udove proglase sasvim osposobljenima. Marygay je otputena dva
dana prije mene, no ekala me u blizini.
Moje zaostale plae iznosile su 892746012 dolara. Sreom, ne u
obliku spakiranih novanica; na Nebu su se koristili elektronikom
kreditnom razmjenom, tako da sam svoje bogatstvo nosio u spravici
s digitalnim oitanjem. Ako eli neto kupiti, utipka prodavaev
kreditni broj i iznos za kupovinu; suma bi se automatski prebacila s
tvog rauna na njegov. Spravica je bila veliine tanke novarke i
kodirana na otisak palca.
Gospodarstvo Neba bilo je odreeno neprestanom nazonou tisua
vojnika-milijunaa na odmoru i rekreaciji. Skroman obrok kotao je
sto dolara, noenje barem deset puta vie od toga. Budui da je ISUN
izgradio Nebo i bio njegov vlasnik, ta nekontrolirana inflacija bila je
prilino oit i jednostavan nain vraanja naih nakupljenih plaa
natrag u dominantni ekonomski optok.
Zabavljali smo se, beznadno zabavljali. Unajmili smo letjelicu i
opremu za kampiranje, pa pobjegli na nekoliko tjedana, te istraivali
planet. Bilo je tu ledenih rijeka za preplivati i bujnih dungli za
propuzati; panjaka i planina i polarnih pustopoljina i pustinja.
Mogli smo biti potpuno zatieni od okolia prilagodbom naeg

privatnog potisnog polja spavati goli u oluji ili se izravno suoiti s

prirodom. Na nagovor Marygay, zadnja stvar koju smo napravili prije
nego to smo se vratili u civilizaciju bilo je penjanje na najviu toku
pustinje, postili smo nekoliko dana da si izotrimo osjetila (ili da si
iskrivimo percepciju, jo uvijek nisam siguran), i sjedili leima
naslonjeni jedno na drugo na uarenoj vruini, kontemplirajui o
polaganom protoku ivota.
Zatim smo ili po zabavnim mjestima. Proli smo svaki grad na
planetu, i svaki je imao neku svoju posebnu dra, ali na kraju smo se
vratili u Skye provesti ostatak dopusta.
Na ostatku planeta cijene su bile vrlo niske u usporedbi s onima na
Skyeu. U etiri tjedna koliko nam je ta kupola uitaka u zraku bila
polazna toka, Marygay i ja spiskali smo po dobrih pola milijarde
dolara. Kockali smo ponekad gubei milijun ili vie dolara na no
jeli i pili ono najbolje to je planet imao za ponuditi, te probali svaku
moguu uslugu i proizvod koji nije bio previe bizaran po naem
posve oito zastarjelom ukusu. Svatko od nas imao je osobnog slugu
ija je plaa bila prilino vea od one general-majora.
Beznadna zabava, kao to sam rekao. Osim ako se rat ne bi temeljito
izmijenio, nae anse da preivimo sljedee tri godine bile su
siune. Bili smo nevjerojatno zdrave osobe koje su bolovale od
smrtne bolesti, koje su u pola godine pokuavale utrpati doivljaje za
cijeli ivot.
Imali smo nemalu utjehu u tome to emo, koliko god kratak bio
ostatak naih ivota, barem biti zajedno. Iz nekog razloga nikad mi
nije palo na pamet da bi nam i to mogli uzeti.
Uivali smo u laganom ruku na prozirnom prvom katu Skyea,
gledajui kako ispod nas klizi ocean, kad je uletio dostavlja poruka i
dao nam dvije kuverte: nae naredbe.
Marygay je bila unaprijeena u satnicu, a ja u bojnika, na temelju
naeg vojnog dosjea i testova koje smo rijeili u Thresholdu. Ja sam
zapovjednik satnije, a ona izvrni asnik.
Ali ne iste satnije.
Trebala se postrojiti s novom satnijom koja se formirala ba ovdje, na
Nebu. Ja sam se vraao na Stargate na indoktrinaciju i edukaciju
prije preuzimanja komande.
Dugo vremena nismo nita mogli rei. Prosvjedovat u, rekao sam
naposljetku, slabim glasom. Ne mogu od mene napraviti
zapovjednika. Promovirati me u zapovjednika.
Ona je jo uvijek bila pogoena i nije govorila. Ovo nije bilo samo
razdvajanje. ak i kad bi rat zavrio i kad bismo poli na Zemlju s tek
nekoliko minuta razmaka, u razliitim brodovima, geometrija
kolapsarskih skokova nagomilala bi godine meu nama. Kad bi ono
drugo dolo na Zemlju, njegov partner bi vjerojatno bio pola stoljea
stariji; a vjerojatnije je da bi bio mrtav.
Sjedili smo tamo neko vrijeme, ni dotakli nismo izvrsnu hranu,

ignorirali smo ljepote oko nas i ispod nas, bili smo svjesni samo jedno
drugoga i dva lista papira koja su nas razdvajala ponorom veim i
stvarnijim od smrti.
Vratili smo se u Threshold. Prosvjedovao sam, ali na moje argumente
se slijegalo ramenima. Pokuavao sam iskamiti da prebace Marygay
u moju satniju, kao mog izvrnog asnika. Rekli su da mi je osoblje
ve doznaeno. Naglasio sam da ih se veina nije jo ni rodila. Ipak
su doznaeni, rekli su. Proi e stoljee, rekao sam, dok uope
doem do Stargatea. Odgovorili su da Zapovjednitvo Udarnih snaga
stvara planove u odnosu na stoljea.
Ne u odnosu na ljude.
Imali smo jedan zajedniki dan ijednu no. to manje kaem o tome,
to bolje. Nije da sam samo gubio ljubavnicu. Marygay i ja smo jedno
drugome bili jedina veza sa stvarnim ivotom, sa Zemljom u
osamdesetim i devedesetim godinama 20. stoljea, ne ovom
perverznom groteskom za ije smo se ouvanje navodno borili. Kad
je njezin transportni brod poletio, bilo je to kao da se lijes stropotao
u grob.
Rekvirirao sam raunalni raspored i saznao za orbitalnu putanju
njezinog broda i vrijeme polaska; saznao sam da ga mogu gledati
kako odlazi iz nae pustinje.
Sletio sam na najviu toku gdje smo skupa gladovali i nekoliko sati
prije zore gledao kako se nova zvijezda pojavljuje na zapadnom
nebu, kako blistavo bljeti i kako blijedi odmiui, postajui tek jo
jedna zvijezda, potom priguena zvijezda, a onda nita. Hodao sam
do ruba i pogledao niz strmo stijenje prema nejasnim zaleenim
naboranim dinama pola kilometra nie. Sjeo sam tako da mi noge
vise preko ruba, nita nisam mislio, sve dok kose suneve zrake nisu
osvijetlile dine mekim, zamamnim chiaroscurom slabe izboenosti.
Dvaput sam prebacio teinu kao da u skoiti. A to to nisam skoio,
nije bilo zbog straha od boli ili zato to bi bila teta. Bol bi bila samo
svijetla iskra, a teta bi bila jedino vojsci. I to bi bila njihova krajnja
pobjeda nada mnom da su mi iskljuili ivot na tako dugo vremena,
da su me prisilili da ga okonam.
Bar to preputam neprijatelju.
BOJNIK MANDELLA
2458. 3134. A. D.
1
Kakav je ono bio pokus o kojemu su nam govorili na biologiji u
srednjoj koli? Uzme plosnatog crva i naui ga da pliva kroz
labirint. Onda ga zgnjei i nahrani njime drugoga glupog crva, i gle
uda! glupi crv takoer zna plivati kroz labirint.
U ustima sam imao gadan okus general-majora.
Zapravo, pretpostavio sam da su usavrili tehniku od mojih
srednjokolskih dana. Uz dilataciju vremena, to je iznosilo otprilike
450 godina za istraivanje i razvoj.

Na Stargateu sam se, pisalo je u mojim naredbama, trebao

podvrgnuti indoktrinaciji i edukaciji prije nego to preuzmem
zapovjednitvo nad vlastitom Udarnom postrojbom. A to je bilo ono
to su jo uvijek zvali satnijom.
Za moju edukaciju u Stargateu nisu nasjeckali general-majore i
posluili ih s umakom. Nisu mi davali jesti nita osim glukoze tri
tjedna. Glukoza i elektrina struja.
Obrijali su mi svaku dlaku na tijelu, dali mi injekciju koja je od mene
napravila krpu za sue, prikaili mi na tijelo i na glavu desetke
elektroda, i povezali me s URZO-m. To je ubrzano raunalo ivotnih
okolnosti. Dralo me zaposlenim.
Pretpostavljam da je stroju trebalo desetak minuta da otkrije sve ono
to sam prije nauio o borilakim vjetinama. Onda je poeo s novim
stvarima.
Nauio sam najbolji nain kako koristiti svako oruje od kamena do
nova-bombe. Ne samo intelektualno; tome su sluile sve one
elektrode. Kibernetiki kontrolirana negativna povratna sprega
kinestezije; osjetio sam oruje u rukama i gledao kako ga koristim. I
izvodio sam to iznova i iznova, sve dok ga nisam nauio koristiti kako
treba. Privid stvarnosti bio je potpun. Koristio sam baca koplja s
bandom ratnika Masai u napadu na selo, a kad sam pogledao svoje
tijelo dolje, bilo je dugo i crno.
Ponovno sam nauio maevati floretom, a poduavao me neki kieno
odjeveni ovjek okrutna izgleda, u francuskom dvoritu iz
osamnaestog stoljea. Sjedio sam tiho na drvetu sa Sharpovom
pukom i gaao ljude u plavoj uniformi koji su puzali preko blatnog
polja prema Vicksburgu. U tri tjedna ubio sam nekoliko pjeakih
pukova elektronikih duhova. Meni se vie inilo kao da je prola
godina, ali URZO ini udne stvari tvojem osjeaju za vrijeme.
Uenje rukovanja s beskorisnim egzotinim orujima bilo je samo
mali dio obuke. Zapravo, to je bio oputajui dio. Jer dok nisam bio
pod kinestezijom, stroj je drao moje tijelo potpuno nepokretnim, a
mozak je ibao s etiri tisue godina vojnih injenica i teorija. A nita
od toga nisam mogao zaboraviti! Ne dok sam bio u spremniku.
Zanima li vas tko je bio Scipion Emilijan? Mene ne zanima. Svijetla
toka Treeg punskog rata. Rat je podruje opasnosti i stoga je
hrabrost iznad svega najvanija odlika ratnika, tvrdio je von
Clausewitz. A nikad neu zaboraviti poeziju: minus-izvidnica
standardno se kree u formaciji kolone sa stoernim vodom na elu,
praena laserskim vodom, vodom s tekim naoruanjem, i
preostalim laserskim vodom; kolona se oslanja na promatranje da bi
osigurala svoje bokove, osim kad teren i vidljivost nalau potrebitost
malih sigurnosnih odjeljivanja prema bokovima, u kojem sluaju
zapovjednik izvidnice detaira jednog narednika vodu i tako dalje.
To je iz Prirunika za komandante jedinica Zapovjednitva Udarnih
snaga, kao da bi neto moglo biti pri ruci kad zauzima dvije pune

kartice mikrofilma, 2000 stranica.

Ako elite postati temeljito eklektian strunjak za podruje koje vam
je odbojno, prikljuite se ISUN-u i prijavite se na asniku obuku.
Sto devetnaest ljudi, a ja sam odgovoran za njih 118. Raunajui i
sebe, ali ne raunajui viu kapetanicu koja e se valjda sama brinuti
za sebe.
Tijekom dva tjedna tjelesne rehabilitacije koja je slijedila nakon sesija
URZO-a, nisam sreo nikoga iz svoje satnije. Prije nae prve smotre
trebao sam se javiti asniku za snalaenje u vremenu. Nazvao sam
da se najavim, a njegov je pomonik rekao da e me pukovnik primiti
nakon veere u asnikom klubu estog nivoa.
Spustio sam se u esticu ranije, mislei da u tamo veerati, ali imali
su samo grickalice. Tako sam grickao neke gljiviaste stvari koje su
pomalo podsjeale na pueve, a ostatak svojih kalorija uzeo u obliku
alkohola.
Bojnie Mandella? Bio sam zaokupljen svojim sedmim pivom i
nisam vidio kako pukovnik dolazi. Poeo sam se pridizati, ali mi je
pokazao rukom da ostanem sjediti, a on je sjeo svom teinom na
stolicu nasuprot meni.
Dugujem vam, rekao je. Spasili ste me od barem pola sata
dosadne veeri. Pruio mi je ruku. Jack Kynock, vama na usluzi.
Pukovnie...
Nemoj ti meni pukovnie, a ja tebi neu bojnie. Mi stari fosili
moramo se... drati razumno. Williame.
Meni odgovara.
Naruio je neku vrstu pia za koju nikad nisam uo. Gdje da
ponem? Zadnji put kad si bio na Zemlji bila je 2007. godina, po
evidenciji.
Tako je .
Nije ti se puno svidjela, je li?
Nije. Zombiji, sretni roboti.
E pa, popravilo se. Pa se pogoralo. Hvala. Vojnik mu je donio pie,
mjeavinu s mjehuriima koja je bila zelena pri dnu ae a prema
vrhu svjetlija do ukaste. Otpio je. Onda se ponovno popravilo, pa
pogoralo, pa... Ne znam. Tako u krug.
Kako je sad?
Pa... zapravo nisam siguran. Hrpa izvjetaja i slino, ali teko je
razluiti propagandu. Nisam se vraao skoro dvjesto godina; onda je
bilo prilino loe. Ovisi o tome to voli.
Kako misli?
O, pa da vidim. Bilo je puno uzbuenja. Jesi li kad uo za Pacifistiki
pokret?
Ne bih rekao.
Hmm, ime zavarava. Zapravo, radilo se o ratu, gerilskom ratu
Mislio sam da znaju nabrojati ime, rang i serijski broj svakog rata od
Troje nadalje. Nasmijao se. Mora da im je jedan promaknuo.
Iz dobrih razloga. Vodili su ga veterani koliko sam uo, preivjeli s

Yoda-38 i Alepha 40; otpustili su ih skupa pa su zakljuili da mogu

preuzeti cijeli ISUN, na Zemlji. Dobili su veliku potporu stanovnitva.
Ali nisu pobijedili.
Jo uvijek smo ovdje. Promijeao je pie i boje su se promijenile.
Zapravo, sve to ja znam je rekla-kazala. Posljednji put kad sam bio
na zemlji rat je bio zavren, osim nekih sporadinih sabotaa. I bio je
sigurna tema za razgovor
Malo me iznenauje, rekao sam, pa, i vie nego malo. Da bi
stanovnitvo na Zemlji bilo to poduzelo... protiv vladine volje.
Ispustio je neodreen zvuk.
A najmanje da bi digli revoluciju. Kad smo mi bili tamo, nisi mogao
nai nikoga tko bi rekao bilo to protiv ISUN-a zapravo ni bilo to
protiv bilo koje druge lokalne uprave. Od glave do pete uvjetovano
im je da prihvaaju stvari kakve su bile.
Ah. To je takoer stvar ciklusa. Naslonio se u svojoj stolici. To je
stvar metode. Da hoe, vlada na Zemlji imala bi kontrolu nad... svim
bitnim mislima i postupcima svakog graanina, od kolijevke do
groba.
Ne rade to zato to bi bilo pogubno. Zato to traje rat. Uzmite svoj
sluaj kao primjer; jesu li vas motivacijski uvjetovali dok ste bili u
limenci?
Razmislio sam na trenutak. Ako jesu, ne bih se nuno toga sjeao.
To je istina. Djelomina istina. Ali vjerujte mi na rije, taj vam dio
mozga nisu dirali. Bilo kakva promjena u vaem stavu prema ISUN-u,
ratu, ili ratu openito, dolazi jedino od novih spoznaja. Nitko vam nije
prkao po temeljnim pobudama. A trebate znati zato.
Imena, datumi, oblija, stropotali su se kroz labirint novih spoznaja.
Tet-17, Sed-21, Aleph-14, Lazlov... Lazlov izvanredni izvjetaj
komisiji. Lipanj, 2106.
Tako je. I u nastavku, vaa vlastita iskustva s Alepha-1. Roboti nisu
dobri vojnici.
Bili bi, rekao sam. Do dvadeset i prvog stoljea. Bihevioralno
uvjetovanje bilo bi ispunjenje snova generala. Napravili bi vojsku sa
svim najboljim obiljejima SS-a, pretorijanske strae, Zlatne horde.
Mosbyjevih jahaa, zelenih beretki.
Nasmijao se preko ae. I onda tu vojsku suprotstaviti vodu ljudi u
modernim borbenim odijelima. Bilo bi gotovo za nekoliko minuta.
Dokle god bi svaki ovjek u vodu mislio na svoju glavu. I vraki se
borio samo da ostane iv. Generacijama vojnika koje su prethodile
Lazlovim izvjetajima od roenja je bilo uvjetovano da se prilagode
neijoj viziji idealnog borca. Krasno su djelovali kao tim, totalno
krvoedni, nisu pridavali veu vanost vlastitom preivljavanju a
Tauranci su ih sasjekli na komadie. Tauranci su se takoer borili ne
marei za sebe. Ali bili su bolji u tome, i uvijek ih je bilo vie.
Kynock je uzeo pie i pogledao boje. Vidio sam tvoj psiholoki
profil, rekao je. I onaj prije nego to si doao ovdje i onaj nakon
tvojih sesija u limenci. Zapravo je isti, prije i poslije.

To umiruje. Mahnuo sam da mi se donese jo jedno pivo.

Moda ne bi trebalo.
to, on govori da neu biti dobar asnik? To im govorim od samog
poetka. Ja nisam voa.
Na neki nain si u pravu, na neki nisi. eli li znati to ti pie u
profilu?
Slegnuo sam ramenima. Povjerljivo je, zar ne?
Jest, rekao je. Ali sada si bojnik. Moe pogledati profil bilo koga
pod tvojom komandom.
Pretpostavljam da unutra nema nekih velikih iznenaenja. Ali bio
sam malo znatieljan. Koja ivotinja nije oarana zrcalom?
Nema. Pie da si pacifist. Neuspio u tome, to te ini blago
neurotinim, a s ime se nosi tako da teret krivnje prebacuje na
vojsku.
Novo pivo bilo je toliko hladno da su me zaboljeli zubi. Zasad nema
iznenaenja.
A to se tie toga da bude voa, ima odreeni potencijal. Ali to bi
bilo u liku uitelja ili sveenika; morao bi predvoditi preko empatije,
suosjeanja. Ti ima elju da namee svoje ideje drugim ljudima, ali
nema volje. to znai da si u pravu, bit e vraki lo asnik ako se
ne pobolja.
Morao sam se nasmijati. Mora da je ISUN sve to znao kad su mi
naloili asniku obuku
Postoje i druga mjerila, rekao je. Na primjer, prilagodljiv si,
dovoljno inteligentan, analitian. I jedan si od jedanaest ljudi koji su
preivjeli cijeli rat.
Preivljavanje je odlika vojnika. Nisam mogao odoljeti. Ali asnik
treba biti plemenit primjer. Potonuti s brodom. Hodati po rubu ponora
kao da se ne boji.
Na to je proistio grlo. Ne kad si tisuu svjetlosnih godina udaljen od
onih koji bi te trebali zamijeniti.
Ali to nema previe smisla. Zato bi me dovukli skroz s Neba da
riskiraju s mojim poboljavanjem, kad je vjerojatno treina ljudi ovdje
na Stargateu bolji materijal za asnike od mene? Boe, ti vojni
nazori!
Pretpostavljam da su s tim imali veze u najmanju ruku i birokratski
nazori. Ima neprilinu koliinu godina u slubi da bi bio pjeak.
To je sve zbog dilatacije vremena. Bio sam u samo tri kampanje
Nevano. Osim toga, to su dvije i pol kampanje vie nego to ih
prosjean vojnik preivi. Deki zadueni za propagandu vjerojatno e
napraviti od tebe neku vrstu narodnog heroja.
Narodnog heroja. Otpio sam pivo. Gdje je John Wayne sad kad ga
stvarno trebamo.
John Wayne? Zatresao je glavom. Ja nikad nisam bio u limenci,
zna. Nisam strunjak za vojnu povijest.
Zaboravi
Kynock je dovrio pie i zatraio vojnika da mu donese kunem se

Bogom rum Antares.

Pa, ja bih trebao biti tvoj asnik za snalaenje u vremenu.
to eli znati o sadanjosti? to prolazi kao sadanjost?
Jo mi je bilo na pameti: Nikad nisi bio u limenci?
Ne, to je samo za asnike za borbu. Kompjutorsko postrojenje i
struja koju potroi u tri tjedna pokretali bi Zemlju nekoliko dana.
Preskupo za nas koji grijemo stolice u uredima.
Tvoja odlikovanja kau da si bio u borbi.
Poasna. Bio sam. Rum Antares doao je u visokoj uskoj ai
napunjenoj s blijedom jantarnom tekuinom, s malo leda koji je
plutao na vrhu. Na dnu je bila svijetla crvena kuglica veliine nokta;
grimizne niti zibale su se iz nje.
to je ta crvena stvar?
Cimet. Oh, neto estera s cimetom unutra. Prilino je dobro... eli
probati?
Ne, drat u se piva, hvala.
Dolje na prvom nivou u knjiniarskom aparatu je arhiv za
snalaenje u vremenu, koji moje osoblje svakodnevno aurira. Tamo
moe potraiti odgovore na specifina pitanja. Uglavnom te elim...
pripremiti za susret s udarnim odredom.
to, svi su kiborzi? Klonovi?
Nasmijao se. Ne, zakonom je zabranjeno klonirati ljude. Glavni
problem je s tvojom, ovaj, ti si heteroseksualan.
O, to nije problem. Tolerantan sam.
Da, dosje ti pokazuje da... misli da si tolerantan, ali nije ba u tome
problem.
Aha, znao sam to e rei. Ne detalje, ali bit.
U ISUN se unovauju samo emocionalno stabilni ljudi. Znam da ti je
ovo teko prihvatiti, ali heteroseksualnost se smatra emocionalnim
poremeajem. To se relativno lako lijei.
Ako misle da e izlijeiti mene...
Opusti se, prestar si. Paljivo je otpio gutljaj pia. Nee ti biti tako
lako slagati se s njima kao to bi se...
ekaj. Misli nitko... svi u mojoj satniji su homoseksualci? Osim
mene?
Williame, svi na Zemlji su homoseksualci. Osim njih tisuu, ili tu
negdje; veterana i onih neizljeivih
Aha. to sam mogao rei? ini se drastinim nainom da se rijei
problem prenaseljenosti.
Moda. Ali djeluje; broj stanovnika na Zemlji stabilizirao se na neto
ispod jedne milijarde. Kad jedan ovjek umre ili ode s planeta, drugi
se oivi.
A nije da se rodi?
Rodi, da, ali ne na staromodan nain. Va stari termin za to bio je
dijete iz epruvete, ali naravno, ne koriste se epruvete.
Pa, i to je neto.
Dio svakih jaslica je umjetna maternica koja se brine za ovjeka

prvih osam ili deset mjeseci nakon oivljavanja. Ono to biste vi

nazivali roenjem traje nekoliko dana; nije to nagao, silovit dogaaj
kakav je nekad bio.
O, vrli novi svijete, pomislio sam. Nema traume roenja. Milijarda
savreno prilagoenih homoseksualaca.
Savreno prilagoenih po standardima sadanje Zemlje. Meni i tebi
bili bi malo udni.
Blago reeno. Popio sam ostatak svojeg piva. Ti sam, ti, ovaj... ti
si homoseksualac?
O, ne, rekao je. Opustio sam se. No zapravo, vie nisam ni
hetero. Pljesnuo se po boku i to je udno odzvonilo. Bio sam ranjen
i ispalo je da imam rijedak poremeaj limfnog sustava i ne mogu se
regenerirati. Od struka nadolje sav sam od metala i plastike. Da
upotrijebim tvoju rije, ja sam kiborg.
udak, kako bi rekla moja majka. Hej, vojnie, pozvao sam
konobara, donesi mi jedan onaj Antares. Sjedim tu u baru s
aseksualnim kiborgom koji je vjerojatno jedina druga normalna osoba
na cijelom prokletom planetu.
Neka bude dupli, molim.
2
Izgledali su sasvim normalno dok su sutradan ulazili u dvoranu za
predavanja, gdje smo imali prvo postrojavanje. Prilino mladi i malo
ukoeni.
Veina ih je napustila jaslice prije samo sedam ili osam godina.
Jaslice su bile kontrolirani, izolirani okoli u koji je pristup imalo svega
nekoliko strunjaka uglavnom pedijatara i uitelja. Kad ovjek u
dvanaestoj ili trinaestoj godini napusti jaslice, bira svoje ime
(prezime mu se dodjeljuje po genetskom donatoru vieg genetskog
ranga) i slubeno je uvjetno odrastao, uz obrazovanje jednako
onome koje sam ja imao nakon prve godine faksa. Veina njih
nastavlja specijaliziranije obrazovanje, ali nekima se dodijeli posao i
poinju odmah raditi.
Vrlo ih pomno promatraju i svi koji pokau bilo kakve znakove
sociopatije, poput heteroseksualnih sklonosti, bivaju poslani u
popravne ustanove. Tamo ih ili izlijee, ili zadre do kraja ivota.
Svi se regrutiraju u ISUN u dobi od dvadeset godina. Veina ljudi radi
u uredu pet godina i bivaju otputeni. Nekolicina sretnika, otprilike
jedan od osam tisua, bivaju pozvani kao dobrovoljci za borbeni
trening. Odbijanje je sociopatsko, makar to znailo potpisivanje na
jo pet godina. A anse da preivi deset godina su toliko male da su
zanemarive; nitko nikad nije preivio. Imao bi najbolje izglede kad bi
rat zavrio prije nego to ti istekne tih deset godina slube
(subjektivnih). Nadaj se da e dilatacija vremena umetnuti mnoge
godine izmeu tvojih bitaka.
Budui da moe raunati na odlazak u bitku otprilike jednom u
svakoj subjektivnoj godini, i budui da 34% ljudi u prosjeku preivi

svaku bitku, lako je izraunati koje su anse da si u stanju boriti se

deset godina. Svode se na otprilike jednu tisuinku jednog postotka.
Ili da to drugaije kaem, uzme staromodni pitolj s kolutom i igra
ruski rulet napunjen s etiri od est metaka. Ako uspije deset puta
uzastopce opaliti a da ne uresi suprotni zid, estitke! Ti si civil.
Kako je u ISUN-u bilo ezdeset tisua vojnika za borbu, moglo se
oekivati da e ih otprilike 1,2 preivjeti deset godina. Premda sam ja
ve preao pola puta, nisam ozbiljno zamiljao da u ja biti taj
sretnik.
Koliko ovih mladih vojnika koji popunjavaju auditorij zna da su
osueni na smrt? Pokuao sam usporediti lica s dosjeima koje sam
pomno pregledavao cijelo jutro, ali bilo je teko. Svi su oni izabrani
po istoj skupini strogih mjerila, i svi su izgledali neobino slino:
visoki ali ne previe, miiavi ali ne krupni, pametni ali ne na dubok
nain... a Zemlja je bila puno vie rasno homogena u odnosu na moje
stoljee. Veina ih je neodreeno nalikovala Polineanima. Samo njih
dvije, Kayibanda i Lin, djelovale su kao isti predstavnici tipa rase.
Pitao sam se jesu li ih ostali zbog toga gnjavili.
ene su uglavnom bile jako zgodne, ali ja to nisam mogao pravilno
procijeniti. ivio sam u celibatu vie od godine, otkad sam se tamo
na Nebu oprostio s Marygay.
Pitao sam se ima li koja od njih u sebi crtu atavizma, ili bi bila voljna
udovoljiti ekscentrinosti svoga zapovjednika. Potpuno je zabranjeno

da asnici ostvaruju seksualnu suradnju sa svojim podinjenima.

Kako su to lijepo rekli. Povreda ove uredbe kanjiva je oduzimanjem
svih financijskih sredstava te degradiranjem do ina vojnika ili, ako bi
ta veza utjecala na smanjenje borbene uinkovitosti jedinice,
smaknuem po kratkom postupku. Kad bi sve ISUN-ove naredbe bile
krene bezbrino i konzistentno kao ova, to bi bila vrlo oputena
vojska.
Ali nijedan od deki nije mi bio privlaan. Kako e mi izgledati za jo
godinu dana, nisam siguran.
Po-zor! To je bila porunica Hilleboe. Zahvaljujui mojim refleksima
nisam skoio na noge. Svi u auditoriju nato su poskoili.
Ja sam porunica Hilleboe i va sam drugi bojini asnik. Na toj bi
poziciji prije bio bojini prvi narednik. Dobar je znak da se vojska
predugo zadrala je to da je poela gomilati asnike.
Hilleboe je nastupala kao pravi otri profesionalni vojnik. Vjerojatno
je izvikivala naredbe u zrcalo svakoga jutra, dok se brijala. Ali vidio
sam joj profil i znao sam da je bila u borbi samo jednom, a i tada
samo na nekoliko minuta. Izgubila je ruku i nogu i promovirali su je u
asnicu, isto kao i mene, na temelju rezultata testa koji je rijeila u
klinici za oporavak.
Dovraga, moda je bila vrlo ugodna osoba prije nego to je prola
kroz tu traumu; dovoljno je teko kad ti samo jedan ud mora
ponovno izrasti.

Drala im je uobiajeni naredniki govor ohrabrenja, strog-alipravedan: nemojte me gnjaviti sa sitnicama, koristite zapovjedni
lanac, veina problema moe se rijeiti na petom ealonu.
Zbog toga sam poelio da imam vie vremena porazgovarati s njom.
Zapovjednitvo Udarnih snaga stvarno nas je pourilo na prvo
postrojavanje bilo je predvieno da se ukrcamo na brod sutradan
a sa svojim asnicima izmijenio sam tek nekoliko rijei.
Nedovoljno; bilo je jasno da Hilleboe i ja imamo prilino razliite
poglede na voenje satnije. Istina je bila da je voenje bilo njezin
posao; ja sam samo zapovijedao. Ali ona je uspostavljala
potencijalnu situaciju dobar lik lo lik, koristei zapovjedni lanac
da se tako izolira od ljudi pod svojim vodstvom. Ja se nisam
namjeravao toliko izdvojiti; svaki drugi dan odvojio bih jedan sat u
kojemu bi mi se vojnici mogli izravno obratiti s pritubama i
prijedlozima, bez doputenja svojih nadreenih.
Tijekom tri tjedna u limenci, oboje smo dobili iste informacije.
Zanimljivo je kako smo doli do tako razliitih zakljuaka vezanih uz
vodstvo. Na primjer, ta politika otvorenih vrata dala je dobre
rezultate u modernim vojskama Australije i Amerike. I inila se
posebno prikladnom za nau situaciju u kojoj smo svi istovremeno
bili zbijeni po nekoliko mjeseci, ili ak godina. Taj sustav koristili smo
na Sangrey Victoriji, posljednjem zvjezdanom brodu na kojemu sam
sluio, i inilo se da to suzbija napetosti.
Pustila ih je voljno dok im je priopavala tu organizacijsku tiradu;
uskoro e ih pozvati na pozor i predstaviti mene. O emu u ja
govoriti? Namjeravao sam rei nekoliko oekivanih rijei i objasniti
svoju politiku otvorenih vrata, a onda ih prepustiti vioj kapetanici
Antopol, koja e im rei neto o Masaryku II. Ali bolje da odgodim
svoja objanjenja dok malo bolje ne porazgovaram s Hilleboe;
zapravo, bilo bi najbolje kad bi ona bila ta koja bi ljudima predstavila
politiku, tako da ne bi ispalo da smo nas dvoje zavaeni.
Spasio me moj izvrni asnik, kapetan Moore. Projurio je kroz vrata
uvijek je negdje jurio, kao zdepasti meteor brzo salutirao i pruio
mi omotnicu koja je sadravala nae bojne naredbe. Na brzinu sam
se apui posavjetovao s viom kapetanicom, i sloila se da ne bi
bilo nikakve tete kad bih im rekao kamo idemo, premda obini
vojnici, tehniki govorei, nisu morali znati.
Jedna stvar o kojoj nismo morali voditi brigu u ovome ratu su
neprijateljski pijuni. S dobrim premazom boje, Tauranac bi se mogao
preruiti u pokretnu gljivu, koja bi zasigurno izazvala sumnje.
Hilleboe ih je pozvala na pozor i revno im govorila kako u dobar
zapovjednik biti; da sam u ratu od poetka, i ako namjeravaju
preivjeti svoj vojni rok, bolje bi im bilo da slijede moj primjer. Nije
spomenula da sam osrednji vojnik, nadaren za to da me promae.
Niti to da sam napustio vojsku im mi se pruila prilika, a vratio se
samo zato to su uvjeti na Zemlji bili toliko nepodnoljivi.
Hvala, porunice. Zauzeo sam njezino mjesto na podiju. Opustite

se . Izvadio sam iz omotnice jedini list papira na kojemu su bile nae

naredbe, i podigao ga. Imam neke dobre vijesti i neke loe vijesti.
Ono to je bilo ala prije pet stoljea sad je injenino stanje.
Ovo su bojne naredbe za kampanju Sade-138. Dobre su vijesti te da
se neemo boriti, ne odmah. Loe su vijesti te da emo biti meta .
Na to su se malo uskomeali, ali nitko nije nita rekao, niti je skrenuo
pogled. Dobra disciplina. Ili moda samo fatalizam; nisam znao koliko
realnu sliku svoje budunosti imaju. Odnosno, sliku manjka svoje
budunosti.
Nareeno nam je... da naemo najvei portalni planet u orbiti
kolapsara Sade-138 i tamo izgradimo bazu. Potom da ostanemo u
bazi dok nam ne doe zamjena. To e trajati dvije ili tri godine,
vjerojatno.
Tijekom tog vremena gotovo emo sigurno biti napadnuti. Kao to
veina vas vjerojatno zna, Zapovjednitvo Udarnih snaga otkrilo je
obrazac po kojemu se neprijatelj kree od kolapsara do kolapsara.
Nadaju se da e naposljetku slijediti trag tog sloenog obrasca
natrag kroz vrijeme i prostor, te otkriti matini planet Tauranaca.
Zasad, mogu poslati samo presretake snage da sprijee
neprijateljsku ekspanziju.
Dugorono gledano, to su nam naredbe. Bit emo jedan od nekoliko
desetaka udarnih odreda koji sudjeluju u ovim blokadnim
manevrima, na neprijateljskim granicama. Ne mogu dovoljno
naglasiti ili dovoljno puta ponoviti koliko je vana ova misija ako
ISUN sprijei ekspanziju neprijatelja, moda ih uspijemo opkoliti. I
dobiti rat.
Poeljno bi bilo da to bude prije no to budemo mrtvi. elim
razjasniti jednu stvar: mogu nas napasti onaj dan kad sletimo, ili
moemo jednostavno biti na planetu deset godina i vratiti se kui.
Slabe anse. to god da se dogodi, svi emo cijelo vrijeme biti
maksimalno spremni za borbu. Tijekom putovanja, cijelo vrijeme
emo odravati redovite programe tjelesne vjebe, a isto emo tako
revidirati i obuku, posebno tehnike gradnje moramo postaviti bazu i
njezina obrambena postrojenja u najkraem moguem roku.
Boe, poeo sam zvuati poput asnika. Ima li pitanja? Nije ih bilo.
Onda bih vam predstavio viu kapetanicu Antopol. Via
kapetanice?
Via kapetanica nije se trudila sakriti dosadu dok je punoj sobi tih
gutaa praine u kratkim crtama izlagala karakteristike i sposobnosti
Masaryka II. Veinu onoga to je rekla nauio sam kroz prisilno
kljukanje u limenci, no posljednja stvar koju je kazala privukla mi je
panju.
Sade-138 bit e najudaljeniji kolapsar na koji su ljudi ikad otili.
Zapravo nije ak ni u galaksiji, nego je vie dio Velikog Magellanovog
oblaka, udaljen nekih 150000 svjetlosnih godina.
Za nae e putovanje trebati etiri kolapsarska skoka, i trajat e neka
etiri mjeseca, subjektivno. Manevriranje u ulaznu toku kolapsara

oduzet e nam otprilike tristo godina po kalendaru Stargatea dok

doemo do Sadea-138.
Ode i jo sedamsto godina, ako preivim da se vratim. Nije da bi
inilo neku veliku razliku; Marygay kao da je bila mrtva, a nije bilo
nijedne ive osobe koja bi mi neto znaila.
Kao to je bojnik rekao, ne smijete dopustiti da vas ove brojke
uljuljkaju u samodopadnost. Neprijatelj se takoer uputio prema
Sadeu-138; moda svi onamo stignemo isti dan. Kalkulacije situacije
su sloene, ali vjerujte nam na rije; bit e to neizvjesna utrka.
Bojnie, imate li im jo neto za rei?
Poeo sam se pridizati. Pa...
Po-zor! Hilleboe je viknula. Morao sam nauiti da to oekujem.
Samo to da bih se na nekoliko minuta htio sastati sa svojim viim
asnicima, etvrtog i viih ealona. Narednici vodova, vi ste
odgovorni za postrojavanje vaih vojnika u Zborno podruje 67, u
4:00 sutra ujutro. Dotad ste slobodni. Voljno.
Pozvao sam pet asnika u svoju spavaonicu i ponio bocu pravog
francuskog konjaka. Kotao me dvomjesene plae, no to sam
drugo mogao napraviti s novcem? Uloiti ga?
Podijelio sam ae, no Alsaver, doktorica, je odbila. Umjesto toga
slomila je malu kapsulu pod nosom i duboko udahnula. Potom je bez
puno uspjeha pokuala sakriti euforian izraz lica.
Prvo, idemo rijeiti osnovni problem koji se tie osoblja, rekao sam
toei. Znate li svi da ja nisam homoseksualac?
Zbor mijeanih da gospodine i ne gospodine.
Mislite li da e to... oteavati moj poloaj kao zapovjednika?
to se tie obinih vojnika?
Gospodine, ne zn... poeo je Moore.
Nema potrebe za izraavanjem potovanja, rekao sam, ne u ovom
zatvorenom krugu; bio sam vojnik prije etiri godine, u svom
vremenu. Kad nema vojnika u blizini, ja sam samo Mandella, ili
William. Imao sam osjeaj da grijeim jo dok sam to izgovarao.
Nastavi.
Pa, Williame, nastavio je, moda bi to bio problem prije sto
godina. Znate kako su se ljudi onda osjeali.
Zapravo, ne znam. Jedino to znam o razdoblju od dvadeset i prvog
stoljea do danas je vojna povijest.
Aha. Pa, bio je to, ovaj, to je bio, kako da to kaem? Mahao je
rukama.
To je bio zloin, rekla je Alsaver kratko. Tad je Eugeniko vijee
prvi put navikavalo ljude na ideju univerzalne homoseksualnosti.
Eugeniko vijee?
Dio ISUN-a. Njegov jedini upravni organ na Zemlji. Duboko je
mrknula iz prazne kapsule. Plan je bio sprijeiti ljude da prave bebe
biolokim putem. Zato to, pod A, ljudi su pokazivali alosno
pomanjkanje razuma pri izboru svojih genetskih partnera. I pod B,

Vijee je uvidjelo kako rasne razlike imaju nepotrebno razdorno

djelovanje na ovjeanstvo; s potpunom kontrolom raanja, mogli su
od svih napraviti istu rasu u nekoliko generacija.
Nisam znao da su otili ba tako daleko. Ali pretpostavljam da je bilo
logino. Ti to odobrava? Kao lijenica?
Kao lijenica? Nisam sigurna. Uzela je jo jednu kapsulu iz depa i
vrtjela ju je izmeu palca i kaiprsta, buljei u prazno. Ili u neto to
mi ostali nismo mogli vidjeti. Na neki nain to mi olakava posao.
Mnoge bolesti vie jednostavno ne postoje. Ali mislim da ne znaju o
genetici onoliko koliko misle da znaju. Nije to egzaktna znanost;
mogli bi negdje grdno pogrijeiti, a rezultati se ne bi pokazali
stoljeima.
Slomila je kapsulu pod nosom i dvaput duboko udahnula. No kao
ena, u potpunosti sam za to. Hilleboe i Rusk kimnule su ivahno.
Ne morate raati djecu?
To je dio toga. Prekriila je pogled smijeno, gledajui u kapsulu, pa
je iz nje zadnji put mrknula. No najvie zato to... ne moramo...
imati mukarca. Unutar sebe. Razumijete. Odvratno je.
Moore se nasmijao. Ako to nisi probala, Diana, nemoj...
Ma, zaepi. Zaigrano je bacila praznu kapsulu na njega.
Ali to je potpuno prirodno protestirao sam.
Prirodno je i ljuljanje meu drveem. Kopanje korijenja tupim
tapom. Napredak, zaboga bojnie, napredak.
Bilo kako bilo, rekao je Moore, to je bilo zloin samo kratak period.
Onda se poelo smatrati, ovaj, izljeivim...
Poremeajem, rekla je Alsaver.
Hvala. A sad, pa, tako je rijetko... sumnjam da bilo tko od
mukaraca ili ena bilo to osjeao glede toga, na ovaj ili onaj nain.
To je samo ekscentrinost, rekla je Diana velikoduno. Nije da
jede bebe.
Tako je, Mandella rekla je Hilleboe. Nemam nikakvo posebno
miljenje o tebi zbog toga.
D-drago mi je. To je bilo divno. Sinulo mi je da nemam ba
nikakvog pojma o tome kako da se ponaam u drutvu. Toliko o mom
normalnom ponaanju koje se temeljilo na sloenom preutnom
kodu seksualne etikete. Jesam li trebao s mukarcima postupati kao
sa enama, ili obratno? Ili sa svima postupati kao s braom i
sestrama? Sve je to bilo jako zbunjujue.
Dovrio sam pie i sjeo. Pa, hvala vam na ohrabrenju. To je ono
glavno to sam vas htio pitati... Siguran sam da svi imate nekog
posla, oprostiti se s nekim i slino. Nemojte da vas zadravam.
Svi su otili osim Charlieja Moorea. Mi smo se odluili silno opiti,
pokuati obii svaki bar i svaki asniki klub u sektoru. Uspjeli smo ih
obii dvanaest, i vjerojatno bismo uspjeli proi ih sve, ali odluio sam
odspavati nekoliko sati prije sutranjeg postrojavanja.
Jedini put kad mi se Charlie pokuao upucavati, bio je vrlo pristojan.
Nadao sam se da sam ga odbio takoer pristojno no raunao sam

da u imati dosta prakse.

Prvi zvjezdani brod ISUN-a imao je tu neku pauinastu, delikatnu

ljepotu. Ali s raznolikim tehnolokim poboljanjima, izdrljivost
konstrukcije postala je vanija od smanjivanja mase (neki stari brod
savio bi se poput harmonike ako bi pokuao manevrirati s dvadeset i
pet G-a), i to se odrazilo na dizajnu: nezanimljiv, glomazan,
funkcionalna izgleda. Jedini ukras bilo je ime MASARYK II, urezbareno
tamnim plavim slovima preko opsidijskog trupa.
Na atl preletio je preko tog imena na putu do utovarnog prostora, a
tamo je bila skupina malih ljudi i ena koji su radili na odranju trupa.
U usporedbi s njima, vidjeli smo da su slova visoka dobrih sto
metara. Brod je bio dug vie od jednog kilometra (1036,5 metara,
govorila mi je moja latentna memorija), a irok otprilike treinu od
toga (319,4 metara).
To nije znailo da e biti puno prostora. U utrobi broda bilo je
smjeteno est velikih lovakih aviona na tahionski pogon, te
pedeset bespilotnih robotskih letjelica. Pjeadija je bila nagurana u
kut. Rat je podruje trvenja, rekao je Chuck von Clausewitz; imao
sam osjeaj da emo to iskuati.
Imali smo otprilike est sati prije ulaska u akceleracijske spremnike.
Ubacio sam svoju prtljagu u siunu spavaonicu koja e mi biti dom
sljedeih dvadeset mjeseci, pa otiao istraivali.
Charlie me pretekao u nalaenju salona i imao je ast prvi isprobati
kvalitetu kave na Masaryku II.
u nosoroga, rekao je.
Barem nije soja, dodao sam, prije no to u oprezno srknuti prvi
put. Zakljuio sam da bih za tjedan dana mogao aliti za sojom.
asniki salon bila je kabina tri metra s etiri, metalnog poda i
zidova, s aparatom za kavu i knjiniarskim displejom.
est tvrdih stolica i stol s pisaem.
Divno mjesto, zar ne? Mlitavo je pritisnuo proireni popis na
knjiniarskom aparatu. Puno vojne teorije.
To je dobro. Da si osvjeimo pamenje.
Jesi se prijavio za asniku obuku?
Ja? Nisam. Naredbe.
Ti barem ima izliku. Lupio je gumb pali-gasi i gledao kako se
zeleno svjetlo gasi. Ja sam se prijavio. Nisu mi rekli da u se ovako
osjeati.
Da. Nije govorio ni o kojemu rafiniranom problemu: teretu
odgovornosti ili bilo emu. Kau da proe, malo-pomalo. Sve te
informacije koje ti prisilno umetnu; konstantan tihi apat.
Ah, tu ste. Hilleboe je ula kroz vrata i pozdravila se s nama. Na
brzinu je pregledala sobu, i bilo je oito da njoj odgovaraju spartanski
uvjeti. Hoete li se obratiti satniji prije nego to uemo u
akceleracijske spremnike?

Neu, ne vidim zato bi to bilo... nuno. Skoro sam rekao

poeljno. Umijee kanjavanja podreenih vrlo je delikatno. Vidio
sam da u morati podsjeati Hilleboe da ona nije glavna.
Ili bih mogao s njom jednostavno zamijeniti zapovjedne oznake.
Neka ona iskusi uitak zapovijedanja.
Moe li, molim te, postrojiti sve voe vodova i proi s njima
postupak uranjanja? Na kraju emo raditi vjebe brzine. Ali zasad,
mislim da bi vojnicima dobro dolo nekoliko sati odmora. Ako su
mamurni poput njihova zapovjednika.
Na zapovijed. Okrenula se i otila. Pomalo zlovoljna, jer ono to
sam od nje traio zapravo bi trebao biti posao za Rilanda ili Ruska.
Charlie se zavalio u jednu od tvrdih stolaca i uzdahnuo. Dvadeset
mjeseci na ovom prljavom stroju. S njom. Sranje.
Pa, ako e biti dobar prema meni, neu vas staviti u zajedniku
spavaonicu
U redu. Tvoj sam rob zauvijek. Poinjem od, ovaj, sljedeeg petka.
Zavirio je u svoju alicu i odluio da nee ispiti talog. Ozbiljno, ona
e biti problem. to e uraditi s njom?
Ne znam. Naravno, Charlie je takoer bio neposluan. Ali on je bio
moj izvrni, i izvan zapovjednog lanca. Osim toga, morao sam imati
jednog prijatelja. Moda e se smekati, jednom kad budemo pod
gravitacijskim pritiskom.
Naravno. Tehniki, ve smo bili pod gravitacijskim pritiskom, miljeli
smo prema kolapsaru Stargatea pod jednim G-om. Ali to je bilo samo
zbog posade; teko je zatvarati vrata meu palubama dok slobodno
pada. Putovanje nee zapravo poeti dok ne uemo u spremnike.
Salon je bio predepresivan, tako da smo Charlie i ja preostale sate u
kojima smo bili pokretni iskoristili da istraimo brod.
Most je izgledao kao i bilo koje drugo kompjutorsko postrojenje;
tedjeli su na luksuzu video-ekrana. Stajali smo na pristojnoj
razdaljini dok je Antopolova sa svojim asnicima prolazila kroz
posljednje provjere prije ulaska u spremnike i preputanja nae
sudbine strojevima.
Zapravo, sprijeda u navigacijskoj sobi bio je okrugli prorez, debeli
plastini mjehur. Porunik William nije imao drugog posla, budui da
je njegov dio priprema za umetanje bio u potpunosti automatiziran,
pa nam je sa zadovoljstvom pokazao prostoriju.
Noktom je kucnuo na okrugli prorez. Nadam se da ovo neemo
morati koristiti na ovom putovanju.
Kako to? pitao je Charlie.
To koristimo samo kad se izgubimo. Ako bismo ulazni kut pogrijeili
za tisuinku radijana, zasigurno bismo zavrili na drugom kraju
galaksije. Moemo ugrubo stei pojam o svom poloaju analizom
spektra najsvjetlijih zvijezda. Kao otisak prsta. Identificiramo ih tri i
moemo izvriti trigonometrijska mjerenja.
Onda se nae najblii kolapsar i vrati se na putanju, rekao sam.
U tome je problem. Sade-138 je jedini kolapsar za koji znamo u

Magellanovom oblaku. Za njega znamo samo preko uhvaenih

neprijateljskih podataka. ak i kad bismo mogli pronai drugi
kolapsar, pod pretpostavkom da se izgubimo u oblaku, ne bismo
znali kako da uemo u nj.
To je super.
Nije da bismo zapravo bili izgubljeni, rekao je s prilino vragolastim
izrazom lica. Mogli bismo se spakirati u spremnike, usmjeriti se
prema Zemlji i jurnuti punom snagom. Stigli bismo tamo za otprilike
tri mjeseca brodskog vremena.
Svakako, rekao sam. Ali 150000 godina u budunosti. Na
dvadeset i pet G-a postie se brzina do devet desetina brzine
svjetlosti u manje od mjesec dana. Nakon toga bili biste u rukama
svetog Alberta.
Pa, to je slaba strana, rekao je. Ali bar bismo saznali tko je
pobijedio u ratu.
Zapitao sam se koliko se ljudi izvuklo iz rata upravo na taj nain.
Tamo su negdje na neobjanjiv nain izgubljene etrdeset i dvije
udarne jedinice. Mogue je da su se sve sporo vukle kroz normalan
svemir brzinom neto ispod brzine svjetlosti i tijekom stoljea jedna
po jedna pojavljivat e se pred Zemljom ili Stargateom.
Zgodan nain da postanete odsutni bez odobrenja, jer jednom kad
biste izali iz lanca kolapsarskih skokova, bilo bi vas gotovo
nemogue nai. Naalost, slijed vaih skokova unaprijed je bio
programiran u Zapovjednitvu Udarnih snaga; ljudski bi navigator
uao u igru jedino ako bi vas krivi izraun uvukao u krivu
crvotoinu, pa biste iskoili na nekom nasuminom dijelu svemira.
Charlie i ja smo nastavili s obilaskom i razgledavali teretanu, u koju
je istovremeno moglo stati dvanaestak ljudi. Zamolio sam ga da
napravi raspored, tako da svatko moe vjebati jedan sat svaki dan
kad nismo u spremnicima.
Kantina je bila jedva neto malo vea od teretane ak i uz etiri
naizmjenine smjene, pri jelu bismo se naguravali rame uz rame a
salon unovaenih vojnika bio je ak i depresivniji od onoga
asnikog. Imat u posla s pravim moralnim dilemama i puno prije
nego to mi istekne dvadeset mjeseci.
Oruarski odjeljak bio je velik kao teretana, kantina i oba salona
zajedno. Tako je moralo biti zbog velike raznolikosti pjeadijskog
oruja koje se razvilo tijekom stoljea. Osnovno je oruje i dalje bilo
borbeno odijelo, premda je bilo puno sofisticiranije od prvih modela u
kojima sam se ja tiskao neposredno prije kampanje Aleph-Nula.
Porunik Riland, oruarski asnik, nadgledao je etiri sebi podreena
vojnika, po jednoga iz svakog voda, koji su obavljali posljednje
provjere uskladitenog oruja. Vjerojatno je to najvaniji posao na
cijelome brodu, kad razmisli to bi se sve moglo dogoditi svim tim
tonama eksploziva i radioaktivnih supstanci pod dvadeset i pet
gravitacija.
Odsalutirao sam na njegovo nemarno salutiranje. Ide li sve kako

treba, porunie?
Da-gospodine, osim tih prokletih maeva. Za upotrebu u statikom
polju. Nema anse da ih smjestimo tako da se ne iskrive. Samo se
nadam da se nee slomiti.
Nisam mogao ni poeti shvaati principe po kojima radi statiko
polje; razmak izmeu sadanje fizike i vremena kad sam ja
diplomirao iz istog podruja jednako je velik kao i razmak izmeu
Galilea i Einsteina. Ali znao sam uinak.
Unutar polja, koje je bilo polukugla (u svemiru kugla) promjera
otprilike pedeset metara, nita se nije moglo micati brzinom veom
od 16,3 metara u sekundi. Unutra nije bilo niega slinog
elektromagnetskom isijavanju; nije bilo elektriciteta, nije bilo
magnetizma, nije bilo svjetlosti. Iz odijela si mogao vidjeti svoju
okolinu kao sablasno jednobojnu a ta mi je pojava bila objanjena
kao posljedica fazne transferencije kvazi-energetskog curenja u
obliku susjedne tahionske stvarnosti; previe komplicirano za mene.
No uinak je bio taj da su sva konvencionalna vojna oruja bila
neupotrebljiva. ak je i nova-bomba bila tek mlitava oteklina unutar
polja. A i bilo koje stvorenje, ovjek ili Tauranac, umrlo bi u djeliu
sekunde ako bi se nali unutar polja bez odgovarajue izolacije.
Na poetku nam se inilo kao da smo naili na najjae mogue
oruje. U pet okraja cijele tauranske baze bile su potpuno unitene,
bez ikakvih ljudskih rtava na tlu. Samo je trebalo prenijeti polje
preko neprijatelja (etvorica jakih vojnika to su mogla izvesti pri
gravitaciji jednakoj Zemljinoj) i gledati ih kako umiru dok se uvlae u
neprozirni zid polja. Ljudi koji su nosili polje bili su neranjivi, osim u
kratkim vremenskim razmacima kad su moda morali iskljuiti stvar
da bi se orijentirali.
No esti put kad je polje bilo upotrijebljeno, Tauranci su bili spremni.
Nosili su zatitna odijela i bili naoruani otrim kopljima s kojima su
mogli probiti odijela onih koji su nosili generator. Odonda su ti nosai
bili naoruani.
Jo su samo tri takve bitke bile zabiljeene, premda je sa statikim
poljem bilo poslano dvanaest udarnih postrojbi. Ostali su se jo
uvijek borili, jo su uvijek bili na putu, ili su bili potpuno poraeni.
Nije bilo mogue znati osim ako se ne bi vratili. A nisu bili motivirani
vraati se ako su Tauranci i dalje kontrolirali svoje posjede to se
navodno smatralo inom dezertiranja pod paljbom, to je znailo
smaknue za sve asnike (premda su im po glasinama samo isprali
mozak, utisnuli im nova sjeanja i poslali ih natrag u sukob).
Hoemo li koristiti statiko polje, gospodine? pitao je Riland.
Vjerojatno. Ne u poetku, osim ako su Tauranci ve tamo. Ne svia
mi se ideja da u ivjeti u odijelu, dan za danom. Nije ni meni bila
privlana misao da u koristiti ma, koplje, no za bacanje; bez
obzira na sve one silne elektronike utvare koje sam uz pomo tog
oruja poslao u Valhallu.
Pogledao sam na sat. Pa, bolje bi nam bilo da se spustimo u

spremnike, kapetane. Pobrinite se da sve bude na mjestu. Imali smo

otprilike dva sata do poetka ulaznog slijeda.
Prostorija u kojoj su bili spremnici sliila je na ogromnu kemijsku
tvornicu, promjera dobrih sto metara te zakrena masivnim
aparatima jednoline, sumorne sive boje. Osam spremnika bilo je
razmjeteno gotovo simetrino oko sredinjeg lifta, a simetriju je
kvarila injenica da je jedan spremnik bio dvostruko vei od ostalih.
To je po svemu sudei bio zapovjedni spremnik, za sve vie asnike i
pomone strunjake.
Narednik Blazynski iskoraio je iza jednog spremnika i salutirao.
Nisam mu odsalutirao.
Koji je to vrag? U svom tom svemiru sive, bila je jedna toka u boji.
To je maak, gospodine.
Reci nam neto o tome. I to velika toka, sa svijetlim arama.
Izgledala je smijeno, nakaena naredniku na rame. Da se drugaije
izrazim: kog vraga maak radi ovdje?
To je maskota odreda za odravanje, gospodine. Maak je podigao
glavu dovoljno da frkne na mene nezainteresirano, da bi potom
nastavio sa svojim mlitavim ljenarenjem.
Pogledao sam Charlieja, a on je odgovorio slijeganjem ramena. ini
se pomalo okrutnim rekao je. Naredniku je rekao: Nee vam puno
koristiti. Nakon dvadeset pet gravitacija od njega e ostati samo
krzno i utroba.
O ne, gospodine! Gospodo. Razmaknuo je krzno izmeu ramena
tog stvora. Tamo je bio ugraen fluorokarbonski umetak, isti kao onaj
iznad mojega bedra. Kupili smo ga u trgovini na Stargateu, ve
prilagoenog. Danas ih ima na mnogim brodovima, gospodine. Via
kapetanica nam je potpisala formulare.
Pa, to je bilo njezino pravo; odravatelji su jednako zapovjedno
odgovarali ijednima i drugima. A ovo je bio njezin brod. Niste mogli
nabaviti psa? Boe, kako sam mrzio make. Uvijek se uljaju
naokolo.
Ne, gospodine, oni se ne mogu prilagoditi. Ne mogu podnijeti
slobodan pad.
Jeste li morali napraviti neke posebne preinake? U spremniku?
pitao je Charlie.
Ne gospodine. Ugradili smo dodatni leaj. Divno; to je znailo da u
dijeliti spremnik sa ivotinjom. Samo smo morali skratiti remene.
Potrebna je druga vrsta medikamenata za ojaavanje stijenki
stanice, ali oni su ukljueni u cijenu.
Charlie ga je poeao iza uha. Tiho je preo, ali nije se pomaknuo.
Izgleda pomalo omamljeno. ivotinja, mislim.
Dali smo mu medikamente unaprijed. Nije bilo udno to je bio
tako trom; medikamenti ti uspore metabolizam da se jedva moe
ouvati ivot. Tako emo ga lake vezati.
Valjda je to u redu, rekao sam. Moda je dobro za moral. Ali ako
pone smetati, ja u ga osobno reciklirati.

Da, gospodine! rekao je, s vidnim olakanjem, mislei da sigurno

ne bih mogao napraviti nita takvo tako slatkom malom smotuljku
krzna. Samo ti izazivaj, drukane.
Tako smo vidjeli sve. Jo je jedino ostalo, s one strane strojeva,
ogromno spremite gdje su bili lovci i bespilotne letjelice, stisnuti u
svojim masivnim leitima zbog nadolazeeg ubrzanja. Charlie i ja
smo se spustili dolje da pogledamo, ali nije bilo prozora s nae strane
zrane komore. Znao sam da ima jedan prozor s unutranje strane,
ali komora je bila evakuirana, a nije se isplatilo prolaziti kroz proces
punjenja i grijanja samo da zadovoljimo znatielju.
Poeo sam se osjeati kao da sam stvarno suvian. Nazvao sam
Hilleboe, a ona je rekla da je sve pod kontrolom. S jo jednim satom
vika, vratili smo se u salon i namjestili raunalo da nam prikae igru
Kriegspielera, koja je postajala zanimljiva ba kad se oglasilo
upozorenje da je ostalo jo deset minuta.
Akceleracijski spremnici imali su iskoristivost od pet tjedana po
sistemu pola-ivih-do-havarije; anse da ostane uronjen pet
tjedana prije nego to pukne neki ventil ili cijev, pa bude zgnjeen
poput bube, bile su pedeset-pedeset. U praksi, morale su postojati
neke izvanredno opasne okolnosti da opravdaju upotrebu spremnika
na vie od dva tjedna akceleracije. U prvoj etapi putovanja bit emo
unutra deset dana.
Meutim, pet tjedana ili pet sati, bilo je potpuno svejedno onima koji
su u spremniku. Jednom kad bi se pritisak podigao na operativnu
razinu, nisi imao osjeaj o prelaenju vremena. Tvoje tijelo i tvoj
mozak bi otvrdnuli. Nijedno od tvojih osjetila ne radi, a moe se
zabavljati satima pokuavajui tek izgovoriti svoje ime.
Tako zapravo nisam bio iznenaen kad mi se uinilo da nije prolo
nimalo vremena kad sam odjednom postao suh, a tijelo me bockalo
od povratka osjeta. Prostorija je odzvanjala kao da smo na sastanku
astmatiara usred polja punog sijena: trideset devet ljudi i jedan
maak, svi su kaljali i kihali da se rijee posljednjih ostataka
florougljika. Dok sam ja petljao s remenjem, otvorila su se bona
vrata i svjetlost je preplavila spremnik bolno jakom svjetlou. Maak
je prvi izaao, a odmah iza njega svi su poeli migoljiti van. Radi
dostojanstva, ekao sam da budem zadnji.
Vie od sto ljudi miljelo je naokolo izvan spremnika, istezalo se i
masiralo zglobove. Dajte malo dostojanstva! Okruen hrpom mladog
enskog mesa, zurio sam im u lica, a u glavi oajniki pokuavao
rijeiti diferencijalnu jednadbu treeg reda, da sprijeim refleksno
dizanje mukosti. Lukavtina koja nije dugo djelovala, ali uspio sam
doi do lifta.
Hilleboe je izvikivala naredbe, redala ljude u vrstu, a dok su se vrata
zatvarala, primijetio sam da je cijeli jedan vod imao istu laganu
modricu, od glave do pete. Kao dvadeset pari crnih oiju. Morao sam
to istraiti s odravanjem i s medicinarima.

Nakon to se odjenem.

Pod jednim G-om putovali smo tri tjedna, uz povremene stanke u

kojima smo slobodno padali da bismo provjerili smjer, pri emu se
Masaryk II udaljavao od kolapsara Resh-10, radei dugu usku petlju,
pa se ponovno vraao.
Taj je period protekao bez problema, a ljudi su se prilino dobro
priviknuli na brodsku rutinu. Zadavao sam im najmanju moguu
koliinu poslova, sa to vie ponavljanja obuke i vjebanja za
njihovo vlastito dobro, no nisam bio toliko naivan da mislim da su i
oni to tako shvatili.
Nakon otprilike tjedan dana jednog G-a, vojnik Rudkoski (kuharski
pomonik) napravio je aparat za destilaciju u kojemu je dnevno
proizvodio nekih osam litara 95-postotnog etilnog alkohola. Nisam ga
elio zaustaviti ivot nam je bio dovoljno tmuran; nije me smetalo
dokle god su ljudi dolazili na svoje dunosti trijezni no bio sam
vraki znatieljan da saznam kako je uspio dobiti sirove materijale iz
naeg strogo zatvorenog ekolokog sustava, ali i kako su ljudi plaali
za cugu. Zato sam upotrijebio zapovjedni lanac odozdo; poslao sam
Alsaver da sazna. Ona je pitala Jarvila, koji je pitao Carrerasa, koji je
sjedio s Orbanom, kuharom. Ispostavilo se da je sve to namjestio
Orban, prepustivi Rudkoskom prljavi posao, no silno je eznuo da se
time pohvali osobi kojoj vjeruje.
Da sam ikad jeo s unovaenim ljudima, moda bih i shvatio da se tu
neto udno dogaa. Ali plan se nije protezao i na asniko podruje.
Preko Rudkoskoga, Orban je organizirao improvizirano gospodarstvo
temeljeno na alkoholu koje je obuhvaalo cijeli brod. Ovako je to ilo:
Uz svaki je obrok bio pripremljen i vrlo sladak desert ele, krema ili
kola koji si slobodno mogao pojesti ako si mogao podnijeti
presladak okus. No ako bi jo uvijek bio na tvojem pladnju kad bi ga
predavao na prozor za recikliranje, Rudkoski bi ti dao priznanicu od
deset centi i ostrugao eernu stvar u fermentacijski badanj. Imao je
dva badnja od dvadeset litara, jedan je radio dok se drugi punio.
Priznanica od deset centi bila je podloga sustava koji ti je
omoguavao da kupuje pola litre istog etila (s mogunou odabira
okusa) za pet dolara. Drutvance od pet ljudi koje je preskakalo
deserte moglo je kupovati otprilike litru tjedno, dovoljno za tulum, ali
nedovoljno da predstavlja javni zdravstveni problem.
Kad me Diana obavijestila o tome, donijela je i bocu Najgorega od
Rudskog doslovno ime za pie; bio je to okus koji jednostavno nije
funkcionirao. Proao je kroz zapovjedni lanac a nedostajalo je svega
nekoliko centimetara.
Okus je bio grozna kombinacija jagode i sjemenki kima. S
izopaenou koja nije tako rijetka kod ljudi koji rijetko piju, Diana ga
je oboavala. Donio sam neto vode, a ona se totalno nalila u roku
od sat vremena. Sebi sam ulio jednu au i nisam je dovrio.

Kad je ve odavno prola granicu potpunog pijanstva, nakon to je

svojim jetrima mrmljala utjeni monolog, iznenada je iskrenula glavu
prema gore i zurila u mene djeji izravno.
Vi imate pravi problem, bojnie William.
Ni upola toliko kao onaj koji ete imati vi ujutro, porunice doktorice
Diana.
Ma ne ba. Pijano je odmahnula rukom ispred svog lica. Neto
vitamina, neto glu... koze, jaaaako malo adren... alina ako sve
ostalo zakae. Vi... vi... imate... pravi... problem.
Gledajte, Diana, zar ne elite da...
Ono to vama treba... je da se naete s dragim kaplarom
Valdezom. Valdez je bio seksualni savjetnik za mukarce. On je pun
razumijevanja. To mu je poso. On e vas...
O tome smo ve razgovarali, sjeate se? elim ostati ovakav kakav
jesam.
Zar to ne elimo svi? Obrisala je suzu u kojoj je vjerojatno bilo
jedan posto od alkohola. Znate da vas zovu Stari Narstnjak. Ne, ne
zovu.
Pogledala je u pod, a onda u zid. Stari Nastranjak, e tako zovu.
Oekivao sam i gora imena od toga. Ali ne tako rano. Ba me briga.
Zapovjednika uvijek nazivaju nekim imenima.
Znam, ali. Ustala je naglo i malo zateturala. Previe sam popila.
Lei. Okrenula mi je lea i istegnula se tako jako da joj je puknula
spojka. Onda se av tiho rastvorio pa je s ramena zbacila tuniku,
iskoraila iz nje i na prstima odetala do mojega kreveta. Sjela je i
potapala madrac. Ajde, Williame. Ovo vam je jedina prilika.
Za Boga miloga, Diana. Ne bi bilo poteno.
Sve je poteno, zahihotala se. A osim toga, ja sam doktorica.
Mogu bit kliniki objektivna; nee me nimalo smetati. Pomozite mi s
ovim. Nakon petsto godina, jo uvijek su kope grudnjaka stavljali
odostraga.
Jedan tip dentlmena bi joj pomogao da se skine, a onda tiho izaao.
Drugi tip dentlmena bi odjurio prema vratima. Budui da nisam
nijedan tip, navalio sam na plijen.
Moda je bila srea to se onesvijestila prije nego to smo imalo
napredovali. Divio sam se prizoru i dugo je dirao prije nego to sam,
osjeajui se kao hulja, uspio skupiti svu njezinu odjeu i odjenuti joj
je.
Podigao sam je iz kreveta, taj slatki teret, i onda shvatio da ako me
itko vidi kako je nosim do njezine spavaonice, bit e na udaru glasina
do kraja kampanje. Pozvao sam Charlieja, rekao mu da smo malo
popili i da je Diana prola dosta loije od mene, te ga zamolio da
doe na pie i pomogne mi otpratiti dobru doktoricu kui.
Kad je Charlie pokucao na vrata, ona je bila nevino zavaljena u stolici
i tiho je hrkala.
Nasmijao joj se. Lijenice, sama se izlijei. Ponudio sam mu bocu,
uz upozorenje. Pomirisao je i zgrio lice.

to je ovo, lak?
Ma samo neto to je kuhar spremio na brzinu. isti destilat.
Odloio je bocu oprezno, kao da bi mogla eksplodirati ako je
protrese. Predviam da e biti sve manje muterija. Nakon
epidemije smrti od trovanja. Je li stvarno popila to odvratno pie?
Pa, kuhar je priznao da je to bio eksperiment koji mu nije poao za
rukom; ostali okusi oito su pitki. Da, uivala je u njemu.
Pa... Nasmijao se. Dovraga! to, ti je primi za noge a ja je primim
za ruke?
Ne, gledaj, svaki od nas je primi za ruku. Moda tako uspije malo i
prohodati.
Malo je zastenjala kad smo je podignuli sa stolice, otvorila je jedno
oko i rekla: Zdravo, Charlee. Onda je zatvorila oko i pustila da je
vuemo do spavaonice. Putem nas nitko nije vidio, no njezina
cimerica u krevetu, Laasonen, sjedila je i itala.
Stvarno se napila, je li? Obraala se svojoj prijateljici uvrnutom
naklonou. Ovamo, dajte da vam pomognem.
Nas smo je troje s mukom smjestili u krevet. Laasonen ju je pogladila
i maknula kosu s njezinih oiju. Rekla je da je to u naravi
eksperimenta.
Onda je posveenija znanosti od mene rekao je Charlie. A ima i
jai eludac, takoer
Svima bi nam bilo drae da to nije rekao.
Diana je smeteno priznala da se nakon prvoga pia niega ne sjea,
a iz razgovara s njom zakljuio sam da je mislila da je Charlie bio
tamo cijelo vrijeme. to je bilo najbolje, naravno. Ali, o Diana, moja
draesna prikrivena heteroseksualko, daj da ti kupim bocu dobrog
viskija sljedei put kad uemo u luku. Za sedamsto godina.
Vratili smo se u spremnike za skok od Resha-10 do Kapha-35. To su
dva tjedna pod dvadeset pet G-a; nakon toga nam je predstojalo jo
etiri tjedna koloteine pod jednom gravitacijom.
Najavio sam svoju politiku otvorenih vrata, ali skoro je nitko nikad
nije koristio. Rijetko sam viao vojnike, a prilike u kojima se to
dogaalo bile su gotovo uvijek negativne: testiranje rezultata njihove
ponovljene obuke, uruivanje ukora, te povremeno oitavanje
bukvica. A oni su rijetko kad govorili jasno, osim kad bi odgovarali na
izravno postavljeno pitanje.
Veinom im je engleski bio materinji ili drugi jezik, ali toliko se
drastino promijenio u posljednjih 450 godina da sam ga jedva
mogao razumjeti, a uope ga nisam kuio kad bi brzo govorili.
Sreom, tijekom osnovne obuke sve su ih uili i engleski jezik s
poetka dvadeset prvog stoljea; taj jezik, ili dijalekt, sluio je kao
privremeni lingua franca preko kojega su vojnici dvadeset petog
stoljea mogli komunicirati s nekim tko je ivio kad i njihovi ukunputa-devetnaest-djedovi. Ako je jo uvijek postojalo neto poput pra i
ukundjedova.
Sjetio sam se svog prvog bojnog zapovjednika, kapetana Stotta

kojega sam mrzio jednako srano kao i ostatak satnije i pokuao

sam zamisliti kako bih se ja osjeao da je on bio seksualno nastran, a
ja da sam prisiljen uiti novi jezik da bi njemu bilo lake.
Dakle imali smo problema s disciplinom, svakako. Ali bilo je udo da
smo uope imali neto discipline. Za to je bila zasluna Hilleboe;
koliko god da je nisam volio, morao sam joj odati priznanje za
odravanje vojnike poslunosti.
Veina natpisa po palubama ticala se neostvarive seksualne
geometrije izmeu drugog djelatnog asnika i njezina zapovjednika.
Od Kapha-35 skoili smo do Samka-78, otuda do Ayina-129 i
naposljetku do Sadea-138. Veina skokova nije bila dua od nekoliko
stotina svjetlosnih godina, no onaj posljednji iznosio je 140000 bio
je to vjerojatno najdui kolapsarski skok ikad izveden s brodom s
posadom.
Vrijeme provedeno u jurenju kroz crvotoinu od jednoga kolapsara do
drugoga uvijek je bilo isto, neovisno o udaljenosti. Kad sam studirao
fiziku, mislilo se da je trajanje kolapsarskog skoka uvijek jednako nuli.
No nekoliko stoljea kasnije, proveli su sloeno istraivanje s
navoenim valnim duljinama koje je dokazalo da skok zapravo traje
tek mali djeli nanosekunde. Ne zvui puno, ali morali su iznova
postaviti temelje fizike kad je otkriven kolapsarski skok; nakon to su
otkrili da putovanje od toke A do toke B traje neko vrijeme, morali
su sve te proklete teorije ponovno oboriti. Fiziari su jo uvijek
raspravljali oko toga.
Ali imali smo hitniji problem nakon to smo iskoili iz kolapsarskog
polja Sadea-138 s tri etvrtine brzine svjetlosti. Onaj tren nismo
mogli znati jesu li nas Tauranci tamo pretekli. Lansirali smo otprije
programiranu bespilotnu letjelicu, koja e usporiti na 300 G-a i
preliminarno izvidjeti. Upozorit e nas ako otkrije bilo kakve brodove
u sustavu, ili dokaze tauranske aktivnosti na bilo kojemu od planeta
kolapsara.
Nakon to je bespilotna letjelica lansirana, zatvorili smo se u
spremnike, a raunalo je tri tjedna izvodilo manevre izbjegavanja,
dok je brod polako usporavao. Nije bilo problema, osim to je tri
tjedna vraki puno vremena da ostane zamrznut u spremniku;
nekoliko dana poslije toga svi su se vukli uokolo kao da su stari
bogalji.
Da je bespilotna letjelica poslala informacije da su Tauranci ve u
sustavu, odmah bismo usporili na jedan G i poeli raspodjeljivati
lovce i bespilotne letjelice, naoruane nova-bombama. Ili moda ne
bismo toliko ni poivjeli: nekad bi Taurancima trebalo tek nekoliko
sati da srede brod nakon to ue u sustav. Umiranje u spremniku i
nije najugodnije.
Trebalo nam je mjesec dana da se Sadeu-138 pribliimo na nekoliko
astronomskih jedinica, tamo gdje je bespilotna letjelica pronala
planet koji je odgovarao naim potrebama.

Bio je to udan planet, neto manji od Zemlje ali kompaktniji. Nije

ba bio kriogenski zamrziva kakva je bila veina portalnih planeta;
zbog topline iz kore planeta i zbog S Doradusa, najsvjetlije zvijezde u
oblaku, koja je bila udaljena samo treinu svjetlosne godine.
Najudnije obiljeje tog planeta je manjak geografskih obiljeja. Iz
svemira je izgledao kao neznatno oteena kugla za biljar. Na
fiziar, porunik Gim, relativno netaknuto stanje planeta objasnio je
njegovom neobinom krunom putanjom, koja je bila skoro poput
one kod kometa, zbog koje je vjerojatno veinu vremena proveo kao
planet-skitnica te je sam putovao svemirom meu zvijezdama. Vrlo
vjerojatno nikad nije bio pogoen velikim meteorom, sve dok nije
naiao u okrug Sadea-138 i tu ostao zarobljen prisiljen da dijeli
prostor sa svim drugim podrtinama koje je kolapsar dovukao skupa s
njim.
Ostavili smo Masaryka II u orbiti (mogao je sletjeti, no to bi mu
ograniilo vidljivost i vrijeme za bijeg) i sa est lovaca spustili
graevni materijal na povrinu.
Bilo je dobro maknuti se s broda, premda planet ba i nije bio
gostoljubiv. Atmosfera je bila prorijeeni hladni vihor vodika i helija;
ak i u podne bilo je prehladno da bilo koja materija bude u
plinovitom stanju.
Podne je kad je S Doradus tono iznad glava, siuna, bolno
svijetla iskra. Nou je temperatura sporo padala, sputajui se od
dvadeset pet Kelvinovih stupnjeva do sedamnaest stupnjeva to je
stvaralo probleme, jer bi se tono prije zore vodik poeo kondenzirati
iz zraka, inei sve tako skliskim da je bilo uzaludno bilo to raditi
osim sjediti i ekati da proe. U zoru je blijeda pastelna kia pruala
jedino osvjeenje od monotonog crno-bijelog krajolika.
Tlo je bilo nesigurno, pokriveno malenim zrnatim komadima
smrznuta plina koji se polako, neprestano mijenjao u slabaan
povjetarac. Morao si se sporo gegati da ostane na nogama; od
etvero ljudi koji e umrijeti tijekom izgradnje baze, troje e biti rtve
obinog pada.
Vojnici nisu bili sretni s mojom odlukom da prvo izgradimo
obrambene linije i protuzranu obranu, a tek onda postavimo
nastambe za stanovanje. No to je bilo po pravilima, i dobivali su dva
dana odmora na brodu za svaki dan na planetu to i nije bilo
previe, priznajem, budui da su dani na brodu trajali 24 sata, a dani
na planetu 38,5 sati, od zore do zore.
Baza je dovrena u neto manje od etiri tjedna, i bilo je to uistinu
impresivno zdanje. Vanjski rub, krug promjera jednoga kilometra,
uvali su laseri od dvadeset pet gigavata koji su automatski nianili i
pucali u tisuinki sekunde. Reagirali su na pokret bilo kojeg objekta
znaajnije veliine u vidokrugu baze. Ponekad, kad bi vjetar zapuhao
na odreen nain i kad bi se tlo navlailo vodikom, malene granule
leda slijepile bi se i tvorile upljikave grude snijega koje bi se poele
kotrljati. Ne bi se dugo kotrljale.

Za ranu zatitu, prije nego to bi se neprijatelj pojavio u vidokrugu,

baza je bila smjetena u sreditu golemog minskog polja. Zakopane
mine eksplodirale bi nakon dovoljno velikog pomaka u lokalnom
gravitacijskom polju: jedan jedini Tauranac detonirao bi minu ako bi
joj se pribliio na dvadeset metara; malena letjelica iznad mine na
visini od jednog kilometra takoer bi je detonirala. Bilo ih je 2800,
uglavnom nuklearnih bombi od 100-mikrotona. Njih pedeset bile su
tahionske sprave razorne moi. Sve su bile nasumino razbacane u
prstenu koji se irio od granica laserske uinkovitosti, na jo pet
kilometara.
Unutar baze, uzdali smo se u osobne lasere, mikrotonske granate, a
svaki vod imao je po jedan baca raketa na tahionski pogon koji
nikad nije bio iskuan u borbi. Kao posljednje sredstvo, statiko polje
bilo je postavljeno pokraj nastambi za stanovanje. Unutar njegove
neprozirne sive kupole, uz hrpu oruja iz paleolitika koje bi bilo
dovoljno da se zaustavi Zlatna horda, spremili smo malu krstaricu, za
sluaj da prije nego to dobijemo bitku uspijemo izgubiti sve svoje
svemirske letjelice. Dvanaest ljudi moglo bi se vratiti na Stargate.
To ne bi puno pomoglo ostalim preivjelima, koji bi morali prodavati
zjake sve dok ne bi dola pojaanja ili smrt.
Sve nastambe za stanovanje i sva upravna postrojenja bili su pod
zemljom, da bi bili zatieni od izravnih oruja. No to ba i nije
pridonosilo moralu; postojale su liste ekanja za svako zaduenje
vani, bez obzira na to koliko ono bilo naporno ili riskantno. Nisam htio
da mi vojnici idu na povrinu u slobodno vrijeme, em zbog opasnosti,
em zbog administrativnih komplikacija stalnog provjeravanja
iznoenja i unoenja opreme te praenja tko je gdje bio.
Naposljetku, morao sam popustiti i dopustiti ljudima da izlaze gore
na nekoliko sati tjedno. Nita se nije imalo za vidjeli osim bezobline
ravni i neba (kojim je tijekom dana dominirao S Doradus, a golemi
mutni oval galaksije nou), ali i to je bio napredak u odnosu na
zurenje u zidove i strop od istopljenog kamenja.
Omiljena zabava bila je etnja do obrambenih linija i bacanje gruda
snijega ispred lasera; isprobavanje koliko malu grudu snijega mora
baciti da pokrene oruje. inilo mi se da je zabavljaka vrijednost
ove razbibrige bila otprilike jednaka promatranju kapanja iz pipe, no
zapravo nije bilo tete, budui da je oruje pucalo samo vani, a imali
smo viak energije.
Pet mjeseci stvari su ile glatko. Imali smo samo administrativne
probleme sline onima koje smo imali i na Masaryku II.
I bili smo u manjoj opasnosti kao pasivni trogloditi nego kad smo
jurili od kolapsara do kolapsara, barem dok se nije pojavio neprijatelj.
Zamirio sam na jedno oko kad je Rudkoski ponovno sastavio svoju
destileriju. Bilo to to je razbijalo monotoniju garnizonske dunosti
bilo je dobrodolo, a te priznanice davale su im ne samo cugu, nego i
neto s ime su mogli kockati. Mijeao sam se samo na dva naina:
nitko nije smio izlaziti van ako nije potpuno trijezan, i nitko nije smio

prodavati seksualne usluge. Moda je to dolazilo od puritanca u

meni, ali opet, bilo je po pravilima. Miljenja pomonih strunjaka
bila su podijeljena. Porunik Wilber, asnik-psihijatar, slagao se sa
mnom; seksualni savjetnici Kajdi i Valdez nisu. Ipak, oni su vjerojatno
masno zaraivali, bili su pravi profesionalci.
Pet mjeseci udobne dosadne rutine, a onda se dogodila ta stvar s
vojnikom Graubardom.
Zbog oitih razloga, nikakvo oruje nije bilo doputeno u
nastambama za stanovanje. Kako su ovi ljudi istrenirani, ak bi i
akatanje moglo rezultirati smru, a bili su naglih naravi. Stotinu
sasvim obinih ljudi vjerojatno bi se meusobno poklalo nakon tjedan
dana u naim piljama, no ovi su vojnici odabrani prema svojim
sposobnostima da se slau u zatvorenoj sredini.
Ipak, bilo je tunjava. Graubard je skoro ubio svojega biveg
ljubavnika Schona kad mu se ta junaina nakesila u redu za hranu.
Dobio je tjedan dana pritvora u samici (kao i Schon, jer ga je
izazvao), a nakon toga psihijatrijsko savjetovanje i kaznene dunosti
kvragu, nisam ga mogao prebaciti u drugu satniju a onda je bio
dobar deko dva tjedna. Izmijenio sam raspored obroka i rada tako
da se njih dvojica nikad ne bi nali u istoj prostoriji. Ali sreli su se
opet u hodniku, a taj je put bilo izjednaenije: Schonu su slomljena
dva rebra, no Graubardu je napukao testis i izgubio je etiri zuba.
Da se tako nastavilo, imao bih bar jedna gladna usta manje za
hraniti. Po Jedinstvenom zakoniku vojne pravde mogao sam narediti
da se Graubard smakne, budui da smo tehniki bili u borbenom
stanju. Moda sam i trebao, tada i tamo. No Charlie je predloio
humanije rjeenje i ja sam ga prihvatio.
Nismo imali dovoljno prostora da zadrimo Graubarda u samici cijelo
vrijeme, to se inilo jedinim humanim a ipak praktinim rjeenjem,
no imali su obilje prostora na Masaryku II, koji je lebdio u
stacionarnoj orbiti iznad nas. Nazvao sam Antopolovu i ona se sloila
da e se pobrinuti za njega. Dao sam joj doputenje da izbaci tog
gada u svemir, ako joj bude stvarao bilo kakve probleme.
Sazvali smo opu skuptinu da objasnimo stvari, tako da svi budu
svjesni lekcije iz Graubardova sluaja. Ba sam poeo govoriti,
stojei na kamenom podiju a satnija je sjedila ispred mene kad me
ta luda budala odluila ubiti.
Kao i svima ostalima, i Graubardu je bilo dodijeljeno pet sati tjedno
obuke unutar statikog polja. Pod strogim nadzorom, vojnici su na
lutkama Tauranaca vjebali rukovati maevima, kopljima i im sve
ne. Graubard je nekako uspio prokrijumariti oruje, indijansku akru,
a to je metalni krug s vanjskim rubom otrim kao britva. Nezgodno je
to oruje, ali jednom kad naui njime rukovati, moe biti puno
uinkovitije od uobiajenog noa za bacanje. Graubard je bio
strunjak.
Sve se dogodilo u djeliu sekunde, Graubard je onesposobio ljude

oko sebe laktom udario Charlieja u sljepoonicu, a udarcem slomio

koljeno Hilleboe izvukao akru iz tunike i zavrtio je prema meni
jednim laganim pokretom. Prola je pola puta do mojega vrata prije
nego to sam reagirao.
Instinktivno sam dlanom udario akru da je skrenem od sebe i skoro
izgubio etiri prsta, za centimetar. Otri rub mi je rasporio gornji dio
dlana, no uspio sam odbiti tu stvar sa smjera. A Graubard je juriao
na mene, s iskeenim zubima i izrazom lica za koji se nadam da ga
nikad vie neu vidjeti.
Moda nije shvaao da je stari nastranjak zapravo tek pet godina
stariji od njega; da stari nastranjak ima borbene reflekse i tri tjedna
kinestetike obuke negativnim povratnim reakcijama. U svakom
sluaju, bilo je toliko lagano da mi ga je gotovo bilo ao.
Uvrtao je desni palac; znao sam da e napraviti jo jedan korak i
pokuati savate-skok. Prilagodio sam udaljenost meu nama kratkim
skokom naprijed i, ba kad se s obje noge pridigao sa zemlje, grubo
ga bonim udarcem pogodio u pleksus. Bio je u nesvijesti prije nego
to je pao na tlo. Ali nije umro.
Da sam ga ubio u samoobrani, mojim problemima bio bi kraj, a ne bi
se umjesto toga umnoili.
Obinog psihotinog izazivaa nereda zapovjednik moe zatvoriti i
na njega zaboraviti, ali ne i neuspjenog atentatora. Nije mi trebala
anketa da znam da njegovo pogubljenje nee poboljati moje odnose
s vojnicima.
Shvatio sam da je Diana pokraj mene na koljenima i da mi pokuava
otvoriti dlan. Provjeri Hilleboe i Moorea, promrmljao sam, a
vojnicima rekao: Otpust.
5
Ne budi seronja rekao je Charlie. Drao je vlanu krpu na modrici
sa sirane na glavi.
Ti misli da ga ne moram smaknuti?
Prestanite se trzati! Diana je pokuavala spojiti krajeve moje rane
tako da je moe premazati i zatvoriti. Od zgloba nadolje, ruka mi je
bila kao komad leda.
Ne mora ga sam Smaknuti. Moe nekome narediti. Nasumino.
Charlie je u pravu, rekla je Diana. Neka svatko izvue ceduljicu iz
kugle.
Bilo mi je drago to je Hilleboe vrsto spavala na drugom krevetu.
Nije mi trebalo njezino miljenje. A ako tako odabrana osoba
odbije?
Kazni je i odaberi drugu, rekao je Charlie. Zar nisi nita nauio u
limenci? Ne moe ponititi svoj autoritet tako da javno sam obavi
posao... to oito mora nekome narediti.
Za svaki drugi posao, svakako. Ali za ovo... nitko u satniji nije nikad
ubio nekoga. Izgledalo bi kao da sam sredio da netko drugi obavi moj
moralno prljavi posao.

Ako je tako vraki komplicirano, rekla je Diana, zato ne biste

jednostavno stali pred vojnike i rekli im koliko je to komplicirano. I
onda im prepustili da vuku slamku. Nisu djeca.
Postojala je vojska u kojoj su se stvari tako radile, govorila mi je moja
jaka kvazi-memorija. Marksistika POUM milicija u panjolskom
graanskom ratu, rano dvadeseto stoljee. Izvrio bi naredbu tek
nakon to ti je bila detaljno objanjena; mogao si odbiti ako ti ne bi
imala smisla. asnici i obini vojnici skupa su se opijali i nikad si nisu
salutirali ili koristili titule. Izgubili su rat. Ali ona druga strana nije se
zabavljala.
Gotova sam. Diana mi je smjestila u krilo mlohavi dlan. Nemojte s
njim nita raditi sljedeih pola sata. Kad vas pone boljeti, onda
smijete.
Pozorno sam ispitao ranu. Linije se ne poklapaju. Nije da se alim.
Ne biste ni trebali. Po svemu, trebali biste imati samo batrljak. A s
ove strane Stargatea nema ustanove za regeneraciju.
Trebao bi imati batrljak na vratu, rekao je Charlie. Ne znam zato
uope ima neku grinju savjesti. Trebao si odmah ubiti tog gada.
Znam to, dovraga! I Charlie i Diana poskoili su na moj ispad.
Oprostite, sranje. Gle, samo pustite da se sam brinem o tome.
Zato neko vrijeme vas dvoje ne biste razgovarali o neemu
drugom. Diana je ustala i provjerila sadraj svoje medicinske torbe.
Moram provjeriti jo jednog pacijenta. Nastojte se meusobno ne
razdraivati.
Graubarda? pitao je Charlie.
Tako je. Da se uvjerim da moe doi na stratite bez iije pomoi.
to ako Hilleboe...
Bit e u nesvijesti jo pola sata. Poslat u Jarvila dolje za svaki
sluaj. urno je izala kroz vrata.
Stratite... O tome uope nisam mislio. Kako emo ga dovraga
smaknuti? Ne moemo to uraditi unutra: zbog morala. Streljaki
odred bio bi prilino jezovit.
Izbaci ga iz zrane komore. Ne duguje mu nikakav ceremonijal.
Vjerojatno si u pravu. Nisam razmiljao o njemu. Pitao sam se je li
Charlie ikad vidio le osobe koja je tako umrla. Moda bismo ga
jednostavno trebali utrpati u reciklau. Ionako e na kraju tamo
zavriti.
Charlie se nasmijao. Tako treba.
Morali bismo ga malo podrezati. Vrata nisu previe iroka. Charlie
je imao nekoliko ideja kako da se to zaobie. Jarvil je uao i viemanje nas ignorirao.
Odjednom su se vrata ambulante s treskom otvorila. Pacijent na
kolicima; Diana je jurcala uz njega stiui mu prsa, dok je vojnik
gurao. Pratili su ih drugi vojnici, ali su zastali na vratima. Tamo kraj
zida, naredila je.
Bio je to Graubar. Pokuao se ubiti, rekla je Diana, ali to je bilo
prilino oito. Srce mu je stalo. Napravio je omu od svojeg pojasa,

koji mu je jo uvijek labavo visio oko vrata.

Na zidu su visjele dvije velike elektrode s gumenim drkama. Diana
ih je zgrabila jednom rukom, dok je drugom strgnula sa sebe tuniku.
Miite ruke s kolica! Razdvojila je elektrode, nogom lupila prekida
i pritisnula ih o njegova prsa. Tiho su zujale dok mu se tijelo treslo i
bubetalo. Vonj zapaljenog mesa.
Diana je tresla glavom, Pripremite se da ga otvorimo, rekla je
Jarvilu. Dovedite mi Doris. Tijelo mu je grgoljilo, no to je bio
mehaniki zvuk, kao s vodovodnim cijevima.
Iskljuila je struju i pustila da elektrode padnu, skinula prsten s prsta
i otila staviti ruke u sterilizator. Jarvil je po ovjekovim prsima poeo
trljati neku tekuinu opaka mirisa.
Izmeu dvije opekotine od elektroda bila je mala crvena oznaka.
Trebalo mi je trenutak da je prepoznam. Jarvil ju je izbrisao. Pribliio
sam se i provjerio Graubardov vrat.
Miite se s puta, Williame, niste sterilni. Diana mu je provjerila
kljunu kost, odmjerila kanalie i napravila rez ravno do dna njegove
grudne kosti. Krv je prokuljala van i Jarvil joj je dodao alatku koja je
izgledala poput velikih kromiranih klijeta. Skrenuo sam pogled, ali
nisam mogao ne uti kako ta stvar drobi kroz njegova rebra. Traila
je retraktor i spuve pa tako redom, dok sam ja lunjao natrag do
mjesta na kojemu sam bio sjedio. Krajikom oka vidio sam kako
neprestano radi unutar prsnog koa, izravno mu masirajui srce.
Charlie je vidio kao se osjeam. Slabano je podviknuo: Hej, nemoj
se toliko truditi, Diana. Nije odgovorila. Jarvil je dokotrljao umjetno
srce i drao je dvije cijevi. Diana je uzela skalpel, a ja sam ponovno
skrenuo pogled.
Pola sata kasnije i dalje je bio mrtav. Iskljuili su stroj i nabacili plahtu
preko njega. Diana je isprala krv sa svojih ruku i rekla: Moram se
presvui. Vratim se za minutu.
Ustao sam i otiao do njezine spavaonice, koja je bila odmah pokraj.
Trebao sam znati. Podigao sam ruku da pokucam, ali odjednom me
zaboljela kao da mi gori uzdu po crti. Pokucao sam lijevom rukom, a
ona je isti tren otvorila vrata.
to... aha, hoete neto za svoju ruku. Bila je napola odjevena,
nesvjesna toga. Pitajte Jarvila.
Ne, nisam zato doao. to se dogodilo, Diana?
Aha. Pa, navukla je tuniku preko glave a glas joj se priguio. Ja
sam kriva, valjda. Ostavila sam ga samog na trenutak.
A on se pokuao objesiti.
Tako je. Sjela je na krevet i ponudila mi da sjednem na stolicu.
Otila sam u prednji dio broda, a on je bio mrtav kad sam se ja
vratila. Ve sam otpustila Jarvila jer ne elim da Hilleboe bude
predugo bez nadzora.
Ali, Diana... nema traga na njegovom vratu. Nema modrice, niega.
Slegnula je ramenima. To to se objesio nije ga ubilo. Imao je srani

napad.
Netko mu je dao injekciju. Tono iznad srca
Znatieljno me pogledala. Ja sam to napravila, Williame. Adrenalin.
Standardna procedura.
Tu crvenu toku prolivene krvi dobije ako se trzanjem izmie dok
prima injekciju. Inae sredstvo ide izravno kroz pore, ne ostavlja
trag. Bio je mrtav kad si mu davala injekciju?
To bi bilo moje struno miljenje. Bezizraajno lice. Srce mu nije
kucalo, nije bilo pulsa, nije disao. Vrlo malo drugih poremeaja
pokazuje te simptome.
Da. Kuim.
Je li neto... u emu je problem, Williame?
Ili sam ja bio nevjerojatno sretan ili je Diana bila vrlo dobra glumica.
Nita. Da, bolje da uzmem neto za ovu ruku. Otvorio sam vrata.
Ovo me potedjelo velike nevolje.
Pogledala me izravno u oi. To je istina.
Zapravo, jednu sam nevolju zamijenio drugom. Unato injenici da je
bilo nekoliko nepristranih svjedoka Graubardove smrti, stalno su
kolale glasine da sam ja dao doputenje doktorici Alsaver da ga
jednostavno utamani budui da sam ja osobno taj posao sfuao, a
nisam htio prolaziti kroz problematini vojni sud.
injenica je bila da po Jedinstvenom zakoniku Ministarstva pravde.
Graubard nije zasluio nikakvo suenje. Samo sam trebao rei Ti, ti i
ti. Odvedite ovog ovjeka i ubijte ga, molim. A jao onom vojniku koji
bi odbio izvriti zapovijed.
Moj odnos s vojnicima na neki se nain ipak poboljao. Barem izvana,
prema meni su se ponaali poslunije. Ali pretpostavljao sam da je to
barem dijelom prosta vrsta potovanja, koju moe zadobiti bilo koji
grubijan koji se dokazao kao opasan i nestabilan.
Tako je Ubojica postao moj novi nadimak. Ba kad sam se naviknuo
na Starog Nastranjaka.
U bazi su se stvari uskoro vratile u rutinu treninga i ekanja. Gotovo
da sam jedva ekao da se Tauranci pojave, samo da se stvar okona
na ovaj ili onaj nain.
Vojnici su se navikli na stanje puno bolje od mene, iz oitih razloga.
Imali su odreene dunosti za izvriti i obilje slobodnog vremena za
uobiajeno vojniko ublaavanje dosade. Moje dunosti su bile
raznolikije, ali me nisu puno veselile, budui da su problemi koji bi do
mene procurili bili tipa ovdje prestaje izvlaenje od odgovornosti;
oni su ugodnim, jasnim rjeenjima rjeavani na niim ealonima.
Nikad mi nije bilo previe stalo do sporta ili igara, ali sve sam im se
vie okretao, kao svojevrsnom sigurnosnom ventilu. Prvi put u
svojemu ivotu, u tom napetom, klaustrofobinom okruenju nisam
se mogao okrenuti itanju ili prouavanju. Tako sam maevao, s
motkom i sa sabljom, s drugim asnicima, radio do iznemoglosti na
spravama za vjebu i ak drao ue za preskakanje u svome uredu.

Veina drugih asnika igrala je ah, no obino bi me pobijedili kad

god bih ja pobijedio imao sam osjeaj da su mi pustili. Igre rijeima
bile su teke jer je moj jezik bio arhaiki dijalekt kojim su se oni teko
sluili, a ja nisam imao ni vremena ni dara da ovladam
suvremenim engleskim.
Pustio sam Diani da mi neko vrijeme daje medikamente za promjenu
raspoloenja, ali kumulativni uinak bio je zastraujui postajao
sam ovisan na nain da je to isprva bilo previe suptilno da bi me
smetalo tako da sam prestao kratkim rezom. Onda sam pokuao sa
sustavnom psihoanalizom s porunikom Wilberom. To je bilo
nemogue. Premda je on znao sve o mojim problemima na
akademski nain, nismo govorili jezikom iste kulture; njegovo
tjeenje vezano za ljubav i seks bilo je isto kao da ja govorim kmetu
iz etrnaestog stoljea kako mu je najbolje izai nakraj sa svojim
sveenikom i zemljoposjednikom.
A to je, ipak, bio korijen mojih problema. Bio sam siguran da bih
podnio pritisak i frustracije komandiranja; toga to sam zatvoren u
pilji s ovim ljudima koji su mi se na trenutke inili jedva jedvice
manje tui od neprijatelja; ak i gotovo potpunu izvjesnost da to
moe voditi samo bolnoj smrti a s bezvrijednim ciljem da sam samo
imao Marygay uz sebe. A taj je osjeaj bivao sve jai kako su mjeseci
polako prolazili.
Po tom pitanju Wibber je vrlo strog prema meni i optuio me da
romantiziram svoju poziciju. Znao je to je to ljubav, rekao je; i on
sam je bio zaljubljen. A suprotnost spolova u paru nita ne mijenja
u redu, to sam mogao prihvatiti; ta je ideja bila kliej u generaciji
mojih roditelja (premda je u onoj mojoj naila na neke predvidljive
otpore). Ali ljubav, rekao je, ljubav je njean cvijet; ljubav je fin
kristal; ljubav je nestabilna reakcija s vremenom opadanja od
otprilike osam mjeseci. Sranje, rekao sam ja, i optuio ga da iznosi
otrcane kulturalne stereotipe; trideset stoljea predratnog drutva
pouavalo je da je ljubav jedina stvar koja moe trajati do groba pa
ak i poslije, a da se rodio umjesto to se izlegao iz epruvete, to bi znao
i da mu ja to ni ne kaem! Na to bi on poprimio nakrivljen, pomirljiv
izraz lica i nastavio ponavljati da sam ja tek rtva samonametnutih
seksualnih frustracija i romantinih tlapnji.
Kad razmislim o tome, pretpostavljam da smo se dobro zabavljali
raspravljajui. Izlijeio me nije.
Imao sam novog prijatelja koji mi je cijelo vrijeme sjedio u krilu. Bio
je to maak, koji je imao uobiajeni talent da se sakrije od ljudi koji
vole make, a da se lijepi na one koji imaju problema sa sinusima ili
jednostavno ne vole te podle male ivotinje. No imali smo neto
zajedniko, budui da je on bio, koliko ja znam, nadaleko jedini drugi
heteroseksualni mujak sisavac. Bio je kastriran, naravno, no to u
ovim okolnostima nije bilo previe vano.
6

Prolo je tono 400 dana otkad smo poeli podizati graevinu. Sjedio
sam za svojim stolom i nisam provjeravao novi popis rasporeda
dunosti od Hilleboe. Maak mi je bio u krilu i glasno preo, premda
sam ga odbijao maziti. Charlie je sjedio izvaljen u stolici i itao neto
na pregledniku. Telefon je zazujao, a zvala je via kapetanica.
Ovdje su.
to?
Rekla sam da su ovdje. Tauranski je brod upravo izaao iz
kolapsarskog polja. Brzinom od 0,80c. Ubrzavaju na trideset G-a.
Vie-manje.
Charlie se nagnuo preko mojega stola. to? Bacio sam maka.
Koliko dugo? Prije nego moe napasti? pitao sam.
im zavrimo ovaj razgovor. Iskljuio sam telefon i otiao do
logistikog kompjutora, koji je bio pandan onome na Masaryku II i s
njim imao izravnu poveznicu za podatke. Dok sam ja iz njega
pokuavao izvui brojke, Charlie je petljao s vizualnim prikazom.
Displej je bio hologram koji je zauzimao otprilike metar kvadratni s
pola metra i bio je programiran da prikazuje poloaj Sadea-138,
naega planeta, kao i poloaj nekolicine drugih kamenitih gromada u
sustavu. Zelene i crvene toke pokazivale su poloaj naih i
tauranskih letjelica.
Kompjutor je iznio podatak da je minimalno vrijeme potrebno
Taurancima da uspore i da se vrate do ovoga planeta neto vie od
jedanaest dana. Naravno, to podrazumijeva maksimalno ubrzavanje i
usporavanje cijelim putem ravnom putanjom tako bismo ih mogli
srediti kao muhe na zidu. Zato e, poput nas, nasumino mijenjati
smjer leta i stupanj ubrzanja. Temeljeno na nekoliko stotina zabiljeki
neprijateljskog ponaanja iz prolosti, kompjutor nam je dao tablicu
vjerojatnosti:
Dana do kontakta Vjerojatnost
11
0,000001
15
0,001514
20
0,032164
25
0,103287
30
0,676324
35
0,820584
40
0,982685
45
0,993576
50
0,999369
SREDNJA VRIJEDNOST
28,9554
0,500000
Naravno, osim ako ih Antopol i njezina banda veselih gusara ne bi
uspjeli unititi. anse za to, nauio sam u limenci, bile su neto
manje od pedeset-pedeset.
No trebalo im 289554 dana ili dva tjedna, mi na zemlji mogli smo

samo sjediti skrtenih ruku i gledati. Ako bi Antopol bila uspjena, mi

se onda ne bismo morali boriti sve dok nas ovdje ne bi zamijenio
redovni garnizon vojnika, a mi krenuli dalje prema sljedeem
kolapsaru.
Jo nisu otili. Charlie je podesio displej na najmanje mjerilo; planet
je bio bijela lopta veliine dinje, a Masaryk II zelena toka nekih
osam dinja nadesno; oboje nije stalo na ekran u isto vrijeme.
Dok smo promatrali, malena je zelena toka iskoila iz toke broda i
odletjela od njega. Prozirni broj dva proletio je pokraj nje, a oznaka
se projicirala u donjem lijevom kutu displeja, identificirajui ga kao 2 lovaku bespilotnu letjelicu. Drugi brojevi na oznaci identificirali su
Masaryka II, lovca i etrnaest bespilotnih letjelica planetarne
obrane. Tih esnaest brodova jo uvijek nisu bili dovoljno daleko
jedni od drugih da bi imali zasebne toke.
Maak mi se trljao oko glenja; podigao sam ga i pogladio. Reci
Hilleboe da sazove opu skuptinu. Mogli bi to rei svima odjednom.
Ljudi to nisu najbolje primili, ali nisam ih mogao kriviti. Svi smo
oekivali napad Tauranaca puno ranije a kad su ustrajavali pri tome
da ne dolaze, jaao je osjeaj da je Zapovjednitvo Udarnih snaga
pogrijeilo i da se nikad i nee pojaviti.
Htio sam da satnija zaozbiljno pone vjebati s orujem; gotovo dvije
godine nisu se koristili nikakvim orujem velike snage, pa sam im
tako aktivirao laserske prste te razdijelio granate i bacae raketa.
Nismo mogli vjebati unutar baze, zbog straha od oteenja vanjskih
senzora i obrambenog laserskog prstena. Zato smo iskljuili pola
gigavatnih lasera u krugu i otili na otprilike jedan kilometar od
obrambenih linija, jedan po jedan vod, u mojoj ili Charliejevoj pratnji.
Rusk je pozorno pratila zaslone za rano upozoravanje. Ispalila bi
baklju ako bi nam se bilo to pribliilo, a vod bi se morao vratiti
unutar prstena, prije nego to bi se ti neznanci pojavili na obzoru, a u
tom bi se trenutku obrambeni laseri sami automatski upalili. Osim
to bi sredili neznance, sprili bi i vod u manje od 0,02 sekunde.
Nismo si mogli priutiti da bilo to iz baze iskoristimo kao metu, no
pokazalo se da to nije nikakav problem. Prva tahionska raketa koju
smo ispalili izdubila je rupu dugu dvadeset, iroku deset, a duboku
pet metara; krhotine su nam dale mnotvo meta, dvaput veih od
ovjeka i svih ostalih manjih veliina.
Vojnici su bili dobri, puno bolji nego to su bili s primitivnim orujima
u statinom polju. Ispostavilo se da je najbolja vjeba za lasere neto
slino pucanju na glinene golube: upare se dva ovjeka tako da
jedan stoji iza drugoga i baca mu kamenje u nasuminim razmacima.
Onaj koji puca mora procijeniti putanju kamena i spaliti ga prije nego
to padne na tlo. Imali su impresivnu koordinaciju oko-ruka (moda je
Eugeniko vijee napravilo neto kako treba). Pucajui na kamenje
veliine oblutka, veina njih mogla je pogoditi devet od deset i vie

od toga. Stari, bioloko ne-isprogramirani ja, mogao sam pogoditi

moda sedam od deset, a imao sam puno vie prakse od njih.
Jednako su lako procjenjivali putanju s bacaem granata, koji je bio
puno okretnije oruje od onoga u prolosti. Umjesto da ispaljuje
jednu mikrotonsku bombu standardnim propulzivnim nabojem, imao
je etiri razliita naboja i izbor od jedne, dvije, tri ili etiri
mikrotonske bombe. A za stvarno blisku borbu prsa o prsa, u kojoj je
opasno koristiti laser, cijev bacaa bi se odvojila i mogla se napuniti
spremnikom streljiva za samaricu. Svaki bi pucanj poslao irei
oblak tisua siunih sulica koje su znaile trenutanu smrt na pet
metara, a na est metara bi se pretvorile u bezazlenu izmaglicu.
Tahionski baca raketa nije zahtijevao ama ba nikakvu vjetinu.
Samo si trebao paziti da ti netko ne stoji iza lea dok puca; mlazni
val rakete bio je opasan nekoliko metara iza lansirne cijevi. Inae bi
samo centrirao metu unutar nianskog kria i stisnuo gumb. Nisi se
morao brinuti za putanju; raketa je uvijek ila ravno. Izlaznu brzinu
dosegnula bi za manje od sekunde.
Izlazak van i raspaljivanje po krajoliku diglo je moral vojnicima. No
krajolik nije uzvraao. Bez obzira na to koliko su oruja bila fiziki
impresivna, njihova uinkovitost ovisit e o tome kako Tauranci mogu
uzvratiti. Grka falanga zasigurno je djelovala prilino impresivno, ali
ne bi ba dobro prola protiv samo jednog ovjeka s bacaem
plamena.
A kao i sa svakim drugim okrajem, zbog dilatacije vremena,
nemogue je bilo utvrditi s kojim e tipom oruja oni raspolagati.
Moda nikad nisu uli za statino polje. Ili moda mogu izgovoriti
arobnu rije i uiniti da mi nestanemo.
Bio sam vani s etvrtim vodom, prio kamenje, kad je Charlie nazvao
i zamolio me da se vratim, pod hitno. Ostavio sam Heimoffa kao
odgovornog.
Jo jedan? Mjerilo holografskog displeja bilo je takvo da je na
planet bio veliine graka, otprilike pet centimetara od X-a koji je
oznaavao Sade-138. etrdeset i jedna crvena i zelena toka bile su
razbacane po podruju; displej je brojem 41 oznaio Tauransku
krstaricu (2).
Jesi li zvao Antopol?
Jesam. Predvidio je sljedee pitanje. Trebat e skoro cijeli dan da
signal doe do tamo i da se vrati.
To se nikad prije nije dogodilo, ali Charlie je to, naravno, znao.
Moda im je ovaj kolapsar posebno vaan.
Vjerojatno. Dakle, bilo je gotovo sigurno da emo se boriti na
zemlji. ak ako Antopol i uspije srediti prvu krstaricu, izgledi s
drugim bili bi manje od pedeset-pedeset. Nedostajalo je bespilotnih
letjelica i lovaca. Ne bih sad htio biti Antopol.
Ona e samo prije s tim svriti.
Ne znam. Mi smo u prilino dobrom stanju.
Sauvaj to za vojnike, Williame. Smanjio je mjerilo displeja tako da

je pokazivalo samo dva objekta: Sade-138 i novu crvenu toku koja

se sporo pomicala.
***
Sljedea dva tjedna gledali smo kako toke prestaju svjetlucati. A ako
si znao kad i gdje pogledati, mogao si otii van i vidjeti kako se to
dogaa uivo. Jako svijetla toka bijele svjetlosti izblijedjela bi
otprilike u sekundi.
U toj sekundi, nova-bomba izbacila je energiju preko milijun puta
veu od one gigavatnog lasera. To bi stvorilo minijaturnu zvijezdu
promjera pola kilometra, vruu kao unutranjost sunca. Razorila bi
sve to bi dodirnula. Radijacija od bliskog promaaja sredila bi
brodsku elektroniku tako da se ne bi mogla popraviti dva lovca,
jedan na i jedan njihov, oigledno su tako nastradali, stalnom su
brzinom tiho lebdjeti izvan sustava, bez energije.
Prije smo u ratu koristili snanije nova-bombe, no degenerativna
materija koja se koristila kao punjenje bila je nestabilna u velikim
koliinama. Bombe su bile sklone eksplodirati dok su jo uvijek bile
na brodu. Tauranci su oigledno imali isti problem ili su od poetka
kopirali proces od nas jer su takoer umanjili nova-bombe koje su
koristile manje od sto kilograma degenerativne materije. A
rasporeivali su ih otprilike na isti nain kao i mi, bojna se glava
razdvajala na desetke dijelova prilikom pribliavanja meti, od kojih je
samo jedan bio nova-bomba.
Vjerojatno e im ostati nekoliko bombi nakon to dokraje Masaryka
II i njegovu pratnju lovaca i bespilotnih letjelica. Zato je bilo izgledno
da smo gubili vrijeme i snagu na vjebe s orujem.
Prolo mi je kroz glavu da bih mogao okupiti jedanaest ljudi i ukrcati
ih na lovca kojeg smo sakrili na sigurnome iza statikog polja. Bio je
unaprijed programiran da nas odvede natrag na Stargate.
Iao sam ak tako daleko da sam u glavi sastavljao listu
jedanaestorice, pokuavajui se dosjetiti jedanaest ljudi koji su mi
znaili vie od ostalih. Ispalo je da bih ih estoro morao odabrati
nasumino.
No ipak sam odgodio tu zamisao. Ipak smo imali izgleda, moda i
vraki dobrih, ak i protiv do zuba naoruane krstarice. Ne bi bilo
lako progurati nova-bombu tako blizu da i nas ukljui u svoj ubojiti
radijus.
Osim toga, bacili bi me u svemir zbog dezerterstva. emu se onda
truditi?
Raspoloenje je poraslo kad je Antopolina bespilotna letjelica sredila
prvu tauransku krstaricu. Ne raunajui brod koji je ostao za obranu
planeta, jo uvijek je imala osamnaest bespilotnih letjelica i dva
lovca. Okrenuli su se da presretnu drugu krstaricu, koja je u tom
trenutku bila udaljena nekoliko svjetlosnih sati, a jo uvijek ju je
napastovalo petnaest neprijateljskih bespilotnih letjelica.

Jedna tauranska bespilotna letjelica sredila je Antopol. Njezini

pomoni brodovi nastavili su napad, ali zbrkano. Jedan lovac i tri
bespilotne letjelice pobjegli su iz bitke maksimalnim ubrzanjem,
zaokrenuvi preko ekliptine ravni, i nisu bili progonjeni. Promatrali
smo ih s morbidnom zainteresiranou, dok se neprijateljska
krstarica polako pomjerila unatrag da bi se obraunala s nama.
Lovaki brod usmjerio se natrag prema Sadeu-138, da pobjegne.
Nitko ih nije krivio. Zapravo, poslali smo im oprotajnu poruku s
najboljim eljama; nisu nam odgovorili, naravno, budui da su bili
zatvoreni u spremnicima. Ali ostat e zabiljeeno.
Neprijatelju je trebalo pet dana da se vrati do planeta i da se lagodno
sakrije u stacionarnoj orbiti na drugoj strani. Mi smo se smjestili na
poloaj za neizbjenu prvu fazu napada, koji e doi iz zraka i biti u
potpunosti automatiziran: njihove bespilotne letjelice protiv naih
lasera. Sastavio sam odred od pedeset ljudi unutar statinog polja,
za sluaj da se bespilotne letjelice probiju. Zapravo besmislena
gesta: neprijatelj bi mogao jednostavno stati pokraj, ekati da
iskljue polje i spre ih onaj tren kad prestanu svijetliti.
Charlie je imao udnu ideju koju sam zamalo prihvatio.
Mogli bismo od mjesta napraviti klopku
Kako to misli? rekao sam. Ovo mjesto jest klopka, u krugu od
dvadeset pet kilometara.
Ne, ne mine i te stvari. Mislim na samu bazu, ovdje, pod zemljom.
Nastavi.
U tom su lovcu dvije nova-bombe. Pokazao je na statiko polje koje
je bilo s druge strane nekoliko stotina metara stijenja. Moemo ih
dovui ovamo, postaviti kao mine, a potom se svi sakriti iza statikog
polja, i ekati.
Na neki je nain to bilo primamljivo. Razrijeilo bi me bilo kakve
odgovornosti donoenja odluka, sve bi se prepustilo sluaju. Mislim
da ne bi upalilo, Charlie.
Izgledao je povrijeeno. Naravno da bi.
Ne, gledaj. Da bi to upalilo, morao bi ba svakog Tauranca dovui u
radijus u kojemu bi poginuli ali oni nee svi juriati ovdje odjednom
nakon to probiju nae obrane. A najmanje ako mjesto bude
izgledalo naputeno. Posumnjat e na neto, poslati izvidnicu. A
nakon izvidnice detonirati bombu...
Bili bi na poetku, da. Samo bez baze. Oprosti.
Slegnuo sam ramenima. To je bila zamisao. Nastavi razmiljati,
Charlie. Ponovno sam posvetio panju displeju, na kojemu se
odvijao jednostrani svemirski rat. Imalo je smisla da neprijatelj eli
onesposobiti onaj jedan lovaki brod iznad nas, prije nego to pone
nas obraivati. Otprilike sve to smo mi mogli napraviti bilo je da
gledamo crvene toke kako se kreu oko planeta i pokuavaju
pogoditi svoj cilj. Dosad je pilot uspio izbiti sve bespilotne letjelice;
neprijatelj na njega jo uvijek nije poslao nijednog lovca.
Dao bih tom pilotu da upravlja s pet lasera u naem obrambenom

prstenu. No ne bi mu puno pomogli. Gigavatni laser ispaljuje

milijardu kilovata po sekundi na dometu od sto metara. No na tisuu
kilometara uvis, zraka je oslabljena na deset kilovata. Moda bi
napravila neto tete ako bi pogodila optiki senzor. Barem bi unijela
konfuziju.
Dobro bi nam doao jo jedan lovac. Ili njih est
Prvo emo iskoristiti bespilotne letjelice, rekao sam. Naravno da
smo imali lovca, i jednog mornarka koji bi mogao njime upravljati. No
to bi nam moglo biti jedina nada, ako nas stjeraju u kut u statiko
polje.
Koliko je daleko taj drugi lik? pitao je Charlie, mislei na pilota
lovca koji je zbrisao. Smanjio sam mjerilo i zelena se toka pojavila
na desnoj strani displeja. Otprilike est svjetlosnih sati. Uz njega su
bile dvije bespilotne letjelice, preblizu da bi se pokazale kao zasebne
toke; treu je izgubio pri bijegu. Vie ne ubrzava, ali ide brzinom od
nula cijelih devet G-a.
Ne bi nam mogao pomoi ni kad bi htio. Trebalo bi gotovo mjesec
dana da uspori.
U tom se bijednom trenutku svjetlo koje je oznaavalo naeg
obrambenog lovca ugasilo. Sranje.
Sad poinje zabava. Da kaem vojnicima da se spreme za izlazak?
Ne... neka uu u odijela, za sluaj da ostanemo bez zraka. Ali
pretpostavljam da e proi neko vrijeme dok nas ne napadnu na tlu.
Ponovno sam poveao mjerilo. etiri crvene toke ve su se uljale
oko planeta prema nama.
Uao sam u odijelo i vratio se u administrativnu prostoriju da gledam
vatromet na monitorima.
Laseri su radili savreno. Sve etiri bespilotne letjelice sruile su se
na nas istovremeno, bile su uoene i unitene. Sve osim jedne novabombe eksplodirale su dalje od naeg vidokruga (vidljivi obzor bio je
udaljen otprilike deset kilometara, ali laseri su bili postavljeni visoko i
mogli su pogoditi stvar na duplo veoj udaljenosti od te). Bomba koja
je eksplodirala unutar naeg vidokruga istopila je polukrunu
gromadu koja se blistavo arila nekoliko minuta. Sat kasnije, jo
uvijek se arila prigueno naranasto, a temperatura vani porasla je
na pedeset stupnjeva iznad nule i otopila veinu snijega, otkrivi
nepravilnu tamnosivu povrinu.
Sljedei je napad takoer zavrio u djeliu sekunde, ali ovaj je put
bilo osam bespilotnih letjelica, a etiri od njih pribliile su se na deset
kilometara. Radijacija od uarenih kratera podigla je temperaturu na
gotovo 300 stupnjeva. To je bilo iznad temperature isparavanja vode,
i poeo sam se brinuti. Borbena odijela radila su i na temperaturama
od preko tisuu stupnjeva, ali brzina automatskih lasera ovisila je o
niskoj temperaturi supravodia.
Zatraio sam od raunala da mi da limit temperature lasera, a ono je
ispisalo TR 398-734-009-265, Neke procjene koje se tiu

prilagodljivosti kriogenike artiljerije za primjenu u okoliima s

relativno visokim temperaturama, u kojem je bilo puno korisnih
savjeta kako izolirati oruja kad imate pristup potpuno opremljenoj
trgovini s vojnom opremom. No bilo je zabiljeeno da se vrijeme
reakcije ureaja za automatsko nianjenje poveava kako
temperatura raste, a da iznad odreene kritine temperature
oruja uope ne mogu nianiti. No bilo je nemogue predvidjeti nain
rada pojedinog oruja, osim da je najvia zabiljeena kritina
temperatura 790 stupnjeva, a najnia 420.
Charlie je promatrao displej. Preko radija u odijelu, glas mu je bio
utuen.
esnaest ovaj put.
Iznenadio si se? Jedna od stvari koju smo znali o psihologiji
Tauranaca je odreena kompulzivnost u brojkama, posebno
osnovnim i pomnoenim s brojem dva.
Moemo se samo nadati da im ih nije ostalo jo 32. Ispitao sam
raunalo o ovome; moglo mi je samo pruiti informaciju da je
krstarica dosad lansirala ukupno 44 bespilotne letjelici a da se zna
da su ih neke krstarice nosile i do 128.
Imali smo vie od pola sata prije no to e bespilotne letjelice udariti.
Mogao sam sve evakuirati u statiko polje i tamo bi privremeno bili
na sigurnom ako bi se jedna nova-bomba probila. Na sigurnom ali u
klopci. Koliko e dugo trebati krateru da se ohladi ako se tri ili etiri
a kamoli esnaest bombi uspije probiti? Ne moe vjeno ivjeti u
borbenom odijelu, premda je ono sve recikliralo nemilosrdnom
uinkovitou. Tjedan dana bilo je dovoljno da bude potpuno jadan,
a nakon dva tjedna, na rubu samoubojstva. Nitko nikada nije izdrao
tri tjedna, u uvjetima pod poljem.
Osim toga, statino polje moglo je biti smrtonosna zamka u
obrambenom poloaju. Budui da je kupola neprozirna, neprijatelju
su na raspolaganju sve opcije; jedini nain da sazna to smjeraju
bio je da gurne glavu izvan polja. Ne bi morali napadati primitivnim
orujima osim ako bi bili nestrpljivi. Mogli bi drati kupolu pod
konstantnom laserskom paljbom i ekati da iskljuite generator. A u
meuvremenu bi vas mogli muiti bacanjem u kupolu kopalja,
kamenja, strijela mogli biste uzvratiti paljbu, ali bilo bi prilino
uzaludno.
Naravno, ako bi jedan ovjek ostao u bazi, ostali bi mogli ekati
sljedeih pola sata u statikom polju. Ako ne bi doao po njih, znali bi
da je vani vrue. Utipkao sam kombinaciju koja mi je otvorila
frekvenciju dostupnu svima iz petog i viih ealona.
Ovdje bojnik Mandella. To je jo uvijek zvualo kao loa ala.
Ukratko sam im iznio situaciju i zamolio ili da se svi u satniji slobodno
presele u statiko polje. Ja u ostati vani i doi po njih ako stvari
dobro prou ne iz plemenitosti, naravno; radije sam riskirao da me
raznesu u nanosekundi nego da pod sivom kupolom gotovo sigurno
umrem polako.

Prebacio sam na Charliejevu frekvenciju. Moe i ti poi. Ja u se

pobrinuti za stvari ovdje.
Ne hvala, rekao je polako. Ja u im... Hej, gledaj ovo.
Krstarica je lansirala jo jednu crvenu toku, nekoliko minuta iza
ostalih. Oznaka na displeju identificirala ju je kao jo jednu
bespilotnu letjelicu. To je udno.
Praznovjerni gadovi, rekao je bezosjeajno.
Ispalo je da je samo jedanaest ljudi odabralo prikljuiti se
pedesetorici kojima je bilo nareeno da uu u kupolu. To me nije
trebalo iznenaditi, ali jest.
Dok su se bespilotne letjelice pribliavale, Charlie i ja smo zurili u
monitore, a pazili smo da ne gledamo u holografski displej, preutno
se sloivi da nam je bolje da ne znamo kad su udaljeni jednu
minutu, a kad trideset sekundi... A onda, kao i inae, bilo je gotovo
prije nego to smo saznali da je poelo. Zasloni su zasjali bijelo,
statika je zatulila, i jo uvijek smo bili ivi.
Ali ovaj je put u daljini bilo vidljivo petnaest novih rupa neke su
zapravo bile i blizu! a temperatura je rasla tako brzo da je
posljednja brojka na raunalnom brojilu bila bezoblino mutna.
Vrhunac je bio dosta iznad 800, a onda je naglo palo dolje.
Nikad nismo vidjeli nijednu bespilotnu letjelicu, ne u tom djeliu
sekunde koliko je trebalo laserima da naniane i opale. Ali ona
njihova sedamnaesta zabljesnula je iznad obzora, suludo krivudajui
cik-cak, i stala tono iznad nas. Na trenutak se inilo da lebdi, a onda
je poela padati. Detektiralo ju je pola lasera, i neprestano su pucali,
ali nijedan je nije uspio nanianiti; svi su bili zaglavljeni u svojim
posljednjim poloajima.
Zasvjetlucala je dok je padala, zrcalno izglaani glatki trup letjelice
reflektirao je bijeli odsjaj od kratera i jezovito treperenje stalne,
nemone laserske paljbe. uo sam Charlieja kako je duboko
udahnuo, a bespilotna je letjelica pala tako blizu da si mogao vidjeti
tauranske pauaste brojke urezane na trupu i prozirni okrugli prozor
blizu vrha onda je njezin motor bljesnuo i iznenada je nestala.
Koji je to vrag? rekao je Charlie tiho.
Okrugli prozor. Moda je to izvidnica
Valjda jest. Dakle ne moemo im nita, i oni to znaju.
Osim ako se laseri oporave. To se nije inilo izglednim. Bolje da se
svi smjestimo pod kupolu. Mi takoer.
Izrekao je rije u kojoj se vokal promijenio tijekom stoljea, ali je
znaenje bilo jasno. Nema urbe. Idemo vidjeti to e oni napraviti.
ekali smo nekoliko sati. Vanjska temperatura ustalila se na 690
stupnjeva tono ispod talita cinka, sjetio sam se bez ikakvog
razloga i pokuao sam runo upravljati laserima, ali jo uvijek su
bili smrznuti.
Evo ih dolaze, rekao je Charlie. Opet osam.
Posegnuo sam za displejom. Valjda emo...
ekaj! Nema bespilotnih letjelica. Oznaka je svih osam toaka

identificirala kao transportere postrojbi.

Valjda ele zauzeti bazu, rekao je. Netaknutu.
To, a moda ele isprobati nova oruja i tehnike. Ne riskiraju puno.
Uvijek se mogu povui i baciti nam nova-bombu u krilo.
Nazvao sam Brill i naredio joj da otie po sve koji su u statikom
polju i poreda ih skupa s ostalima iz njezina voda u obrambenu liniju
oko sjeveroistonog i sjeverozapadnog kvadranta. Ostatak ljudi u ja
rasporediti na drugu polovinu kruga.
Pitam se, rekao je Charlie. Moda se ne bismo svi trebali gore
rasporediti odjednom. Dok ne saznamo koliko ima Tauranaca.
To je imalo smisla. Zadrati priuvu, neka neprijatelj podcijeni nau
snagu. Dobra ideja... Moda ih ima samo 64 u osam transportera.
Ili 128, ili 256. Volio bih kad bi na pijunski satelit imao bolje
razvijene senzore za razlikovanje. Ali u stroj veliine grejpfruta ne
moe se previe toga natrpati.
Odluio sam pustiti da Brillinih sedamdeset ljudi bude naa prva
linija obrane, te im naredio da se smjeste u rovove prstena koje smo
napravili izvan podruja baze. Svi ostali ostat e dolje dok ne bude
potrebno.
Ako bi se ispostavilo da su Tauranci nezaustavljivi, bilo brojanom
premoi bilo tehnologijom, svima bih naredio da uu u statiko polje.
Postojao je tunel koji je vodio od nastambi do kupole, tako da su ljudi
pod zemljom mogli onamo doi izravno i sigurno. Oni u rovovima
morali bi se povlaiti pod paljbom, ako bi itko od njih jo uvijek bio
iv kad bih izdao naredbu.
Nazvao sam Hilleboe i zaduio nju i Charlieja da paze na lasere. Ako
bi se odglavili, pozvao bih Brill i njezine ljude da se vrate. Ponovno
bih ukljuio automatski sustav gaanja, izvalio se i gledao predstavu.
Ali ak su i zaglavljeni laseri mogli biti korisni. Charlie je na
monitorima oznaio kamo bi ile laserske zrake; on i Hilleboe pucali
bi njima runo kad god bi se neto pomaknulo u vidnom polju oruja.
Imali smo dvadesetak minuta. Brill je etala uzdu podruja sa
svojim ljudima i nareivala jednom po jednom vodu da uu u rovove,
postavljajui podruja za paljbu koja su se pokrivala. Uletio sam i
zatraio je da postavi teko naoruanje, tako da se napredovanje
neprijatelja njime moe usmjeriti prema laserima.
Nije se vie puno toga moglo napraviti, osim ekati. Traio sam od
Charlieja da prati napredovanje neprijatelja i pokua nam tono
odbrojavati, a potom sam sjeo za svoj stol i izvadio tabelu, da
napravim grafiki prikaz rasporeda Brillinih postrojbi i da vidim mogu
li ga poboljati.
Maak mi je skoio u krilo, alosno mijauui. Oito nije mogao
razlikovati osobe kad bi ule u odijela. Ali nitko drugi nije sjedio za
ovim stolom. Posegnuo sam da ga podragam, a on je skoio i
pobjegao.
Poderao sam etiri lista papira kad sam nacrtao prvu liniju. Prolo je
neko vrijeme otkad sam obavljao neki delikatan posao u odijelu.

Sjeam se kako su nas tijekom obuke tjerali da dodajemo jaja jedni

drugima, kako bismo kontrolirali mehaniku pojaavanja snage.
Prljava igra. Pitao sam se imaju li na Zemlji jo uvijek jaja.
Kad sam zavrio grafiki raspored, nisam vidio kako bih to mogao
poboljati. A u mozak su mi natrpali gomilu svih tih vojnih teorija;
bilo je tu i vie nego dovoljno taktikih savjeta o okruivanju i
opkoljavanju, ali s krive toke gledita. Ako si ti bio taj koji je bio
opkoljen, nisi imao previe mogunosti. vrsto se drati i boriti se.
Brzo reagirati na koncentriranje snaga neprijatelja, ali ostati
fleksibilan tako da neprijatelj ne moe rasporediti diverzivne
postrojbe koje bi odvukle oruane snage s drugog kraja krune
obrane, na kojemu se takoer moe oekivati napad. Uvijek je dobar
savjet: u potpunosti koristite potporu iz zraka i iz svemira. Dri glavu
dolje, a digni bradu i moli se da doe konjica. Dri svoj poloaj i
nemoj misliti o Dien Bien Phuu, Alamou, Bitci kod Hastingsa.
Izalo je jo osam transportera, rekao je Charlie. Pet minuta. Dok
prvih osam ne doe ovamo.
Dakle, mislili su nas napasti u dva vala. Najmanje u dva. to bih ja
napravio, da sam na mjestu tauranskog zapovjednika? To nije bilo
teko dokuiti; Taurancima je nedostajalo mate u taktikama i bili su
skloni kopirati nae obrasce.
Prvi napad mogao bi biti potroni, napad kamikaza da nas smekaju i
da procijene nau obranu. Drugi bi bio promiljeniji i dovrili bi
posao. Ili obrnuto: prva bi grupa imala dvadeset minuta da se ukopa
u rovove; onda bi ih druga preskoila preko glava i snano nas
napala na jednoj toci probili bi obrambenu liniju i preplavili bazu.
Ili su moda poslali dva odreda jer je dva jednostavno bio aroban
broj. Ili su moda mogli poslati samo osam transportnih brodova
odjednom (to bi bilo loe jer bi dalo naslutiti da su transporteri veliki;
u nekim drugim situacijama koristili su transportere koji su prevozili
tek etiri vojnika ili njih ak 128).
Tri minute. Zurio sam u gomilu monitora koji su pokazivali razliite
sektore minskih polja. Ako emo imati sree, sletjet e tono tamo,
bez poduzimanja mjera opreza. Ili moda prou preko mina, dovoljno
nisko da ih detoniraju.
Na neodreen sam se nain osjeao krivim. Bio sam siguran u svojoj
rupi, rkao sam, spreman da ponem izdavati naredbe. to je onih
sedamdeset rtvenih janjaca mislilo o svojem odsutnom
zapovjedniku?
Onda sam se sjetio to sam ja mislio o kapetanu Stottu na onoj prvoj
misiji, kad je odabrao ostati na sigurnom u orbiti, dok smo se mi
borili na zemlji. Navala mrnje koje sam se prisjetio bila je tako jaka
da sam se morao suzdrati da ne povratim.
Hilleboe, moe li se sama pobrinuti za lasere?
Ne vidim zato ne bih mogla, gospodine
Bacio sam novi i ustao. Charlie, ti preuzmi koordinaciju jedinica; ti
to moe izvesti jednako dobro kao i ja. Ja idem gore

Ne bih vam to preporuila, gospodine.

Dovraga, ne, Williame. Ne budi idiot.
Ja ne primam naredbe, ja ih izdaj...
Gore ne bi izdrao ni deset sekundi, rekao je Charlie.
Riskirat u na isti nain kao i svi ostali.
Zar ne uje to ti govorim? Oni e te ubiti!
Vojnici? Gluposti. Znam da me ne vole posebno, ali...
Nisi sluao frekvencije vodova? Ne, nisu govorili mojom vrstom
engleskoga kad su govorili meusobno. Misle da si ih ti stavio na
prvu crtu kao kaznu, zbog kukaviluka. Nakon to si im rekao da svi
mogu slobodno ui u kupolu.
Zar niste, gospodine? rekla je Hilleboe.
Da ih kaznim? Nisam, naravno da nisam. Ne svjesno. Jednostavno
su bili tamo gore kad su mi trebali... Zar im porunica Brill nita nije
rekla?
Ne koliko sam ja uo, rekao je Charlie. Moda je bila previe
zauzeta namjetanjem postrojbi.
Ili se slagala s njima. Bolje da se po...
Tamo! viknula je Hilleboe. Prvi neprijateljski brod bio je vidljiv na
jednom od monitora minskog polja; ostali su se pojavili za sekundu.
Doli su iz nasuminih smjerova i nisu bili ravnomjerno rasporeeni
oko baze. Pet ih je bilo na sjeveroistonom kvadrantu, a samo jedan
na jugozapadnom. Prenio sam informaciju Brill.
No prilino smo dobro predvidjeli njihov nain miljenja; svi su se
sputali u prsten mina. Jedan se pribliio dovoljno blizu jednoj od
tahionskih sprava i aktivirao je. Eksplozija je zahvatila zadnji kraj
zaudno aerodinamine letjelice, nakon ega se ova u potpunosti
prevrnula i sruila, tako da je prednji kraj prvi udario u zemlju.
Otvorila su se bona vrata i Tauranci su poeli miljeti van. Izalo ih je
dvanaest; etvorica su vjerojatno ostala unutra. Ako ih je i u svim
drugim brodovima bilo po esnaest, bilo ih je jedva neto vie od
nas.
U prvom valu.
Ostalih sedam letjelica sletjelo je bez problema, i da, bilo ih je po
esnaest u svakom brodu. Brill je prebacila nekoliko odreda da
odgovori na koncentriranje neprijateljskih postrojbi, i ekala je.
Brzo su se kretali preko minskog polja, koraali su usklaeno, poput
krivonogih, nestabilnih robota, a nisu zastajali ak ni kad bi nekoga
od njih mina raznijela u komadie, to se dogodilo jedanaest puta.
Kad su se pojavili na obzoru, bilo je oito zato su bili nasumino
rasporeeni: unaprijed su isplanirali koji e im pristupi pruiti najvie
prirodnih zaklona, koji su im pruale ponajvie krhotine iz smrskanih
bespilotnih letjelica. Doi e na nekoliko kilometara od baze prije
nego to emo ih moi jasno nanianiti. A njihova su odijela imala
sklopove za pojaavanje sline naima, tako da su mogli prijei jedan
kilometar u manje od minute.
Brill je svojim vojnicima naredila da odmah otvore vatru, vjerojatno

vie zbog morala no to se nadala da bi zapravo mogli i pogoditi

neprijatelje. Vjerojatno su pokojeg i sredili, premda je to bilo teko
rei. Barem su tahionske rakete obavile impresivan posao
pretvaranja gromada u ljunak.
Tauranci su uzvratili paljbu nekim orujem slinim tahionskim
raketama, moda ba istim. No rijetko su koga pogodili; nai su ljudi
bili u razini zemlje i ispod, a ako raketa ne bi neto pogodila,
nastavila bi se kretati bez prestanka, amen. No uspjeli su pogoditi
jedan gigavatni laser, a potres koji je iza toga slijedio bio je dovoljno
jak da poelim da smo se zakopali malo dublje od dvadeset metara.
Nismo imali neke koristi od gigavatnih lasera. Mora da su Tauranci
unaprijed prokuili gdje su mogli gaati i to su podruje izbjegavali.
To se pokazalo sretnim, jer je Charlie zbog toga na trenutak skrenuo
panju od laserskih monitora.
Koji je vrag?
to to, Charlie? Ja nisam micao oi s monitora, ekao sam da se
neto dogodi.
Brod, krstarica nestala je. Pogledao sam holografski displej. Bio je
u pravu; jedina crvena svjetla bila su ona koja su predstavljala
transportere s vojnicima.
Kamo je otila? pitao sam blesavo.
Idemo to odvrtiti unatrag. Programirao je displej da se vrati
nekoliko minuta unatrag, te smanjio mjerilo na razini na kojoj su se u
kocki vidjeli i planet i kolapsar. Pojavila se krstarica, a s njom i tri
zelene toke. Nae su kukavice napadale krstaricu sa samo dvije
bespilotne letjelice.
No u toj odluci malo su im pomogli zakoni fizike.
Umjesto da uu u kolapsar, okrenuli su se oko kolapsarskog polja,
koje ih je izbacilo natrag poput katapulta. Izali su van brzinom od
devet desetina brzine svjetlosti; bespilotne letjelice ile su 0,99 c,
ravno na neprijateljsku krstaricu. Na je planet bio udaljen od
kolapsara otprilike tisuu svjetlosnih sekundi, tako da je tauranski
brod imao samo deset sekundi da otkrije i zaustavi obje bespilotne
letjelice. A pri toj brzini, nije vano je li te pogodila nova-bomba ili
kuglica papira.
Prva je bespilotna letjelica raskomadala krstaricu, a druga, koja je
zaostala 0,01 sekundu, otklizala je dolje i udarila u planet. Lovac je
promaio planet za nekoliko stotina kilometara i nastavio juriti u
svemir, usporavajui s maksimalnih dvadeset pet G-a. Vratit e se za
nekoliko mjeseci.
No Tauranci nisu mislili ekati. Pribliivali su se naim redovima tako
da e obje strane uskoro moi koristiti lasere, no bili su i u dometu
lakih granata. Veliki kamen mogao ih je zatititi od laserske paljbe,
no granate i rakete su ih unitavale.
U poetku su Brilline postrojbe imale silnu prednost; borili su se iz
rovova, pa su mogli biti ozlijeeni samo povremenim sretnim
pogocima, ili iznimno dobro naciljanom granatom (koje su Tauranci

bacali rukom, s razdaljine od nekoliko stotina metara). Brill je izgubila

etvero ljudi, no inilo se da su se tauranske snage vie nego
prepolovile u odnosu na poetak.
Naposljetku je krajolik bio dovoljno izrovan, tako da se glavnina
tauranskih snaga mogla boriti iz rupa u zemlji. Borba se usporila na
razinu individualnih laserskih dvoboja, koju bi povremeno obiljeilo
tee naoruanje. Ali nije bilo pametno upotrijebiti tahionsku raketu
protiv jednog jedinog Tauranca, ne uz jo jednu udarnu grupu
nepoznate veliine koja je udaljena svega nekoliko minuta.
Neto mi nije bilo u redu s onom holografskom snimkom. Sad, kad je
bitka nakratko utihnula, znao sam o emu se radi.
Kad je ona druga bespilotna letjelica udarila skoro brzinom svjetlosti,
koliko je tete zadala planetu? Pristupio sam raunalu i utipkao
podatke; saznao sam koliko je energije bilo otputeno prilikom
sudara, a onda to usporedio s geolokim informacijama u raunalnoj
memoriji.
Dvadeset puta vie energije od najjaeg potresa ikad zabiljeenog.
Na planetu veliine tri etvrtine Zemlje.
Rekao sam na opoj frekvenciji: Svi gore! Odmah! Lupio sam gumb
koji e pokrenuti i otvoriti zrani otvor i tunel koji vodi od
administrativne prostorije do povrine.
Koji vrag, Will...
Potres! Za koliko! Pokret!
Hilleboe i Charlie bili su odmah iza mene. Onaj maak sjedio je na
mom stolu, bezbrino se liui. Imao sam nerazuman poriv da ga
gurnem u svoje odijelo, a na taj je nain i bio prenesen od broda do
baze, ali znao sam da to nee podnositi vie od nekoliko minuta.
Zatim sam imao razboritiji poriv da ga jednostavno raznesem
laserskim prstom, ali dotad su se vrata zatvorila i mi smo po
ljestvama pohrlili gore. Cijelim putem gore, i neko vrijeme nakon
toga, progonila me slika te bespomone ivotinje, zarobljene pod
tonama krhotina, kako polako umire dok zrak nestaje i piti.
Jesmo li sigurniji u rovovima? pitao je Charlie.
Ne znam, rekao sam. Nikad nisam doivio potres. Moda se
zidovi rova urue i zdrobe nas.
Iznenadio sam se koliko je mrano bilo na povrini. S Doradus je
skoro zaao; monitori su kompenzirali nisku razinu rasvjete.
Neprijateljski je laser proarao preko istine nama slijeva, stvorivi
ivahan pljusak iskrica kad je kvrcnuo u gigavatno postrojenje. Jo
uvijek nas nisu vidjeli. Svi smo odluili da bi nam bilo sigurnije u
rovovima, i do najblieg smo stigli u tri koraka.
U rovu su bila etiri vojnika, jedan od njih bio je teko ranjen ili
mrtav. Spuznuli smo dolje po gredi, a ja sam okrenuo amplifikator
slike na drugi stupanj, da pregledam nae drugare u rovu. Imali smo
sree; jedan od njih je bio grenadir, a imali su i baca raketa. Mogao
sam razaznati samo imena na njihovim kacigama. Bili smo u
Brillinom rovu, ali ona nas jo nije primijetila. Bila je na suprotnom

kraju, oprezno je provirivala preko ruba i usmjeravala dva voda

prema boku. Nakon to su se sigurno smjestili, ona se opet sagnula
dolje. Jeste li to vi, bojnie?
Tako je, rekao sam oprezno. Pitao sam se jesu li neki od ljudi u rovu
bili meu onima koji su htjeli moj skalp.
to je to s potresom?
Bila je obavijetena o tome da je krstarica unitena, ali ne i o drugoj
bespilotnoj letjelici. Objasnio sam to sam krae mogao.
Nitko nije izaao iz zrane komore, rekla je. Jo ne. Pretpostavljam
da svi ele ui u statiko polje.
Da, bili su mu jednako blizu kao i komori. Moda su neki od njih bili
jo uvijek tamo ispod i nisu ozbiljno shvatili moje upozorenje.
Okrenuo sam opu frekvenciju da provjerim, a onda je nastao opi
darmar.
Tlo se uruilo pa ponovno savilo prema gore; lupilo nas je tako jako
da smo poletjeli i ispali iz rova. Letjeli smo nekoliko metara, dovoljno
visoko da vidimo sjajne naranaste are i ute ovale, kratere u
kojima su se zaustavile nova-bombe. Sletio sam na noge, ali tlo se
toliko pomicalo i klizila da je bilo nemogue ostati uspravan.
Uz dubinsku trenju koju sam osjeao kroz odijelo, raieno tlo
iznad nae baze raspalo se i uruilo. Dio statikog polja ostao je
nezatien s donje strane nakon to je tlo potonulo; polje je popunilo
tu novu razinu hladnom gracilnou.
Ah, jedan maak manje. Nadao sam se da su svi ostali imalo
dovoljno vremena i bili dovoljno razumni da na vrijeme izau iz
kupole.
Neka je spodoba teturajui izala iz meni najblieg rova i odmah sam
shvatio da to nije ovjek. S te razdaljine, laserom sam mu ispalio
rupu tono posred kacige; napravio je dva koraka i pao unatrag. Jo
je jedna kaciga provirila preko ruba rova. Odvalio sam mu vrh kacige
prije nego to je stigao podignuti oruje.
Nisam se mogao orijentirati. Jedina stvar koja se nije promijenila bila
je kupola statinog polja, a ona je izgledala isto iz bilo kojega kuta.
Svi gigavatni laseri bili su pokopani, no jedan se od njih upalio,
blistavi treperavi reflektor koji je osvjetljavao uskovitlani oblak
razmrskanog kamenja.
Meutim, bilo je oito da sam na neprijateljskom teritoriju. Krenuo
sam prema kupoli preko drhtave zemlje.
Nisam mogao pozvati nijednog od komandanata vodova. Svi osim
Brill vjerojatno su ve bili u kupoli. Uspio sam dobiti Hilleboe i
Charlieja; rekao sam Hilleboe da ue u kupolu i sve povue van. Ako
e ih u sljedeem valu takoer biti 128, trebat e nam svi ljudi.
Podrhtavanja su se utiala i probio sam se do prijateljskog rova
kuharskog rova, zapravo, budui da su jedini ljudi tamo bili Orban i
Rudkoski.
Izgleda da e sve morati ponovno sastavljati od samog poetka,
vojnie .

Nema veze, gospodine. Jetra su trebala odmor.

Bipnuo mi je poziv od Hilleboe pa sam je spojio. Gospodine... Tamo
je bilo samo deset ljudi. Ostali nisu uspjeli ui
Zaostali su? inilo se kao da su imali vremena na pretek.
Ne znam, gospodine.
Nema veze. Daj mi broj, koliko ljudi imamo, sve skupa. Ponovno
sam pokuao dobiti frekvenciju komandanata vodova i jo uvijek se
nita nije ulo.
Nas troje pazili smo nekoliko minuta nee li neprijatelji pucati
laserima, ali nisu. Vjerojatno su ekali pojaanje.
Hilleboe je uzvratila poziv. Dobila sam ih samo pedeset troje,
gospodine. Neki su moda u nesvijesti.
U redu. Neka ostanu vrsto na svojim pozicijama dok... Onda se
pojavio drugi val, njihovi vojni transporteri buili su u daljini, a
mlaznice kojima su usporavali bile su usmjerene prema nama.
Gaajte te gadove nekim raketama! Hilleboe je vikala na sve. Ali
nitko nije uspio zadrati baca raketa nakon to nas je potres
uzvitlao naokolo. Nismo imali ni bacaa granata, a bili su predaleko
da bi runi laseri mogli napraviti bilo kakvu tetu.
Ovi transporteri bili su etiri ili pet puta vei od onih iz prvoga vala.
Jedan je sletio otprilike kilometar ispred nas, jedva da se zadrao
dovoljno dugo da izbaci vojnike. Njih je bilo preko 50, vjerojatno 64
a to puta 8 davalo je brojku od 512. Nije bilo izgleda da ih zadrimo.
Sluajte svi, ovdje bojnik Mandella. Trudio sam se da mi glas
ostane staloen i miran. Povui emo se natrag u kupolu, brzo ali
organizirano. Znam da smo posvuda ratrkani. Ako pripadate
drugom ili etvrtom vodu, ostanite na trenutak na pozicijama i
paljbom pokrivajte prvi i trei vod, i pozadinski, dok se povlae.
Prvi, trei i pozadinski vod, povucite se na otprilike pola od svoje
trenutne udaljenosti od kupole, onda stanite u zaklon i branite drugi i
etvrti vod dok se oni vraaju. Oni e doi do ruba kupole i pokrivati
vas dok se vi ne vratite unutra. Nisam trebao rei povlaenje, te
rijei nije bilo u uputama. Nazadno djelovanje.
No bilo je puno vie nazadovanja nego djelovanja. Pucalo je osam ili
devet ljudi, a svi su ostali bjeali punom brzinom. Rudkoski i Orban
su nestali. Ja sam nekoliko puta opalio nakon to sam pozorno
naciljao, bez nekog velikog uinka, a onda potrao na drugi kraj rova,
popeo se van i uputio prema kupoli,
Tauranci su poeli ispaljivati rakete, no inilo se da ih veina ide
previsoko. Vidio sam kako su raznijeli dvoje naih prije nego to sam
stigao do svoje toke na pola puta; naao sam finu veliku stijenu i
sakrio se iza nje. Provirio sam i vidio da su samo dvojica ili trojica
Tauranaca dovoljno blizu da bi eventualno mogli biti mete za laser, i
da bi mi bilo pametnije da ne privuem na sebe nepotrebnu panju.
Pretrao sam ostatak puta do ruba polja i zaustavio se da uzvratim
paljbu. Nakon nekoliko hitaca, shvatio sam da tako postajem meta;
koliko sam mogao vidjeti, samo je jedna osoba jo uvijek trala

prema kupoli.
Raketa je prozujala kraj mene, tako blizu da sam je mogao dodirnuti.
Savio sam koljena i odskoio, te uao u kupolu u prilino
nedostojanstvenom poloaju.
7
Unutra sam mogao vidjeti raketu koja me promaila kako tromo lebdi
kroz tamu; polako se uzdizala dok je prolazila prema drugoj strani
kupole. Isparit e onaj tren kad izae na drugu stranu, budui da e
se sva kinetika energija, koju je izgubila naglo usporavajui do 16,3
metra u sekundi vratiti u formi usijanja.
Devetoro je ljudi lealo mrtvo, licem su bili okrenuti nadolje, tono
ispred ruba kupole. To nije bilo neoekivano, premda nije bilo neto
to se trebalo rei vojnicima.
Njihova bojna odijela bila su neoteena inae ne bi dospjeli tako
daleko no u jednom trenutku tijekom posljednjih minuta makljae,
otetili su zatitni pokrov posebne izolacije koja ih je titila od
statikog polja. Tako im se, im su uli u polje, zaustavila sva
elektronika aktivnost u tijelima, to ih je ubilo isti tren. Isto tako,
budui da im se nijedna molekula u tijelu nije mogla micati bre od
16,3 metra u sekundi, odmah su se smrznuli, tjelesna temperatura
ustalila im se na hladnih 0,426 stupnjeva iznad apsolutne nule.
Odluio sam da nikoga od njih neu prevrnuti da im saznam imena.
Ne jo. Morali smo posloiti nekakve obrambene pozicije prije nego
to Tauranci prou kroz kupolu. Ako se odlue boriti do kraja, a ne
ekati.
Kompliciranim i razraenim gestama uspio sam ih sve sakupiti u
sreditu polja, pod repom lovake letjelice, gdje smo nabacali oruje.
Oruja je bilo napretek, budui da smo se pripremili da opremimo
trostruko vie ljudi. Nakon to je svatko dobio tit i kratki ma, upisao
sam pitanje u snijegu: TKO JE DOBAR STRIJELAC? NEKA DIGNE RUKU.
Dobio sam pet dobrovoljaca; onda odabrao jo troje tako da se
upotrijebe svi lukovi. Dvadeset strijela po luku. To je bilo
najuinkovitije oruje dugog dometa koje smo imali; strijele su bile
gotovo nevidljive u sporom letu, bile su teke, a na vrhu su imale
ubojiti iver od kristala vrstog kao dijamant.
Poredao sam strijelce u krug oko lovake letjelice (njegovi
stabilizatori za slijetanje pruali su im djelominu zatitu od projektila
koji bi doli iza lea) i izmeu svakog para strijelaca postavio jo
etvero drugih ljudi: dva bacaa kopalja, jednog s etvrt-batinom, te
osobu naoruanu bojnom sjekirom i dvanaest noeva za bacanje.
Ovim bismo rasporedom u teoriji trebali srediti neprijatelje na bilo
kojoj razdaljini, bilo da su na rubu polja ili u borbi prsa o prsa.
Zapravo, s omjerom od otprilike 600 na 42, vjerojatno su se mogli
uetati svaki s po kamenom u ruci, bez titova i posebnih oruja, i jo
uvijek nas zgnjeiti kao bube.
Pod pretpostavkom da znaju to je statiko polje; njihova se

tehnologija po svemu ostalom inila najmodernijom.

Nekoliko sati nita se nije dogaalo. U iekivanju smrti, bilo nam je
dosadno da nam dosadnije nije moglo biti. Ni s kim nismo mogli
razgovarati, nita se nije moglo vidjeti osim nepromjenjive sive
kupole, sivog snijega, sivog svemirskog broda i nekolicine jednako
sivih vojnika. Nita se nije moglo uti, okusiti ili namirisati, osim
samih sebe.
Oni meu nama koji su jo uvijek bili imalo zainteresirani za bitku
pazili su na donji rub kupole, ekajui da se probiju prvi
Tauranci. Trebalo nam je nekoliko sekundi da shvatimo to se dogaa
kad je napad zapoeo. Poelo je odozgo, oblak ispucanih strelica
nahrupio je kroz kupolu nekih trideset metara iznad zemlje, usmjeren
tono na sredite polutke.
titovi su bili dovoljno veliki da se uz blagi uanj mogao zakriti vei
dio tijela; oni koji su vidjeli kako dolaze strelice mogli su se zatiti bez
problema. Oni koji su bili leima okrenuti onome to se dogaalo ili
su jednostavno zaspali u prijelomnom trenutku, morali su se oslanjati
na puku sreu da preive; nije bilo naina da se vikne upozorenje, a
trebale su svega tri sekunde da mali projektili dou od ruba kupole
do njezina sredita.
Imali smo sree to smo ostali bez samo pet ljudi. Jedna od njih bila
je strijelac, Shubik. Ja sam preuzeo njezin luk i ekali smo, oekujui
da e nas odmah napasti sa zemlje.
To se nije dogodilo. Nakon pola sata krenuo sam u krug i gestama
objanjavao da prva stvar koju treba napraviti, ako se bilo to
dogodi, je da dotaknu osobu sebi zdesna. On e to isto napraviti
svome susjedu, i tako dalje, niz liniju.
To mi je moda spasilo ivot. Drugi napad strelicama nekoliko sati
kasnije doao je meni iza lea. Osjetio sam kako me netko gurnuo,
unuo osobu meni zdesna, okrenuo se i vidio oblak kako se sputa.
Podignuo sam tit preko glave, a strelice su udarile djeli sekundi iza
toga.
Odloio sam svoj luk da izvadim iz tita tri strelice, kad je krenuo
napad sa zemlje.
Bio je to udan, impresivan prizor. Njih tristotinjak istovremeno je
zakorailo u polje, gotovo rame uz rame, posvuda po krunoj liniji
kupole. Napredovali su korak po korak, a svaki je od njih drao u ruci
tit, jedva dovoljno velik da im pokrije krupna prsa. Bacali su strelice
sline onima kojima su nas prije zasuli.
Namjestio sam tit ispred sebe imao je male ekstenzije pri dnu
pomou kojih je sam stajao uspravno i nakon prve strijele koju sam
ispalio, znao sam da imamo izgleda. Pogodila je jednoga od njih
posred tita, prola pravo kroz njega i probila mu odijelo.
Bio je to jednostrani masakr. Strelice nisu bile previe uinkovite bez
elementa iznenaenja no proli su me trnci izmeu lopatica kad mi
je jedna proletjela iznad glave.
S dvadeset strijela sredio sam dvadeset Tauranaca. Oni bi zbili

redove svaki put kad bi jedan od njih pao; nisi morao ni nianiti. Kad
sam ostao bez strijela, pokuao sam bacati na njih njihove strelice.
Ali njihovi lagani titovi bili su prilino dorasli malim strelicama.
Pobili smo ih vie od pola sa strijelama i kopljima, puno prije nego to
su uli u domet oruja za borbu prsa o prsa. Izvukao sam ma i
ekao. Jo uvijek su nas brojano nadjaavali s tri naprema jedan.
Kad su nam se pribliili na tri metra, ljudi s akrama i noevima za
bacanje doekali su svoj veliki trenutak. Premda se disk koji se vrti
prilino lako uoavao i premda mu je trebalo vie od pola sekunde da
doe od bacaa do mete, veina je Tauranaca reagirala jednako
nesposobno, podiui titove da ih odbiju. Kao britva otra, otporna
teka otrica rezala je kroz lagane titove poput krune pile kroz
karton.
Prvi kontakt prsa o prsa bio je s kopljima, koja su bila metalni tapovi
dugi dva metra, pri oba vrha zailjeni, s dvosjeklom nazupanom
otricom. Tauranci su se time obraunavali hladnokrvno ili junaki,
ako na taj nain razmiljate. Jednostavno bi zgrabili otricu i umrli.
Dok bi ovjek pokuavao izvui svoje oruje iz smrznutog
smrtonosnog zahvata, iskoraio bi tauranski maevalac sa sabljom
dugom vie od metra i ubio ga.
Osim maeva, imali su i neto nalik na bolo to je bilo dugo poput
elastinog kabla koji je zavravao s desetak centimetara neega
nalik na bodljikavu icu i s malenim utegom koji je to pokretao. To je
za sve u blizini bilo opasno oruje; ako bi promailo svoju metu,
nepredvidivo bi se zakrenulo i vratilo natrag. Ali prilino su esto
pogaali metu, prolazili ispod titova i omatali bodljikavu icu oko
glenjeva.
Stajao sam lea uz lea s vojnikom Eriksonom, i uz pomo maeva
uspjeli smo ostati ivi sljedeih nekoliko minuta. Kad su Tauranci
spali na nekoliko desetaka preivjelih, samo su se okrenuli i poeli
marirati van. Bacili smo neke strelice za njima, sredili trojicu, ali
nismo ih htjeli progoniti. Mogli su se okrenuti i ponovno udariti.
Ostalo nas je samo dvadeset i osam na nogama. Gotovo
deseterostruko vie Tauranaca bilo je razbacano po zemlji, ali to nas
nije tjeilo.
Mogli su cijelu stvar ponoviti, s 300 novih vojnika. A tada bi uspjeli.
Ili smo od lea do lea, vadili van strijele i koplja, a onda ponovno
zauzeli poziciju oko lovake letjelice. Nitko se nije trudio izvaditi
koplja. Prebrajao sam ljude: Charlie i Diana bili su jo uvijek ivi
(Hilleboe je stradala kao jedna od onih s kopljem), kao i jo dva
pomona asnika. Wilber i Szydlowski. Rudkoski je jo uvijek bio iv,
ali Orban je pobrao strelicu.
Nakon to smo cijeli dan ekali, inilo se kao da se neprijatelj odluio
na rat iscrpljivanjem, a ne na ponavljanje kopnenog napada. Strelice
su stalno padale, ali ne vie u gomilama, nego po dvije, tri i deset. I
iz svih moguih kutova. Nismo cijelo vrijeme mogli biti na oprezu;
pogodili bi nekoga svaka tri ili etiri sata.

Spavali smo naizmjence, po dvoje istovremeno, povrh generatora

statikog polja. Najsigurnije mjesto u kupoli bilo je odmah ispod
masivnog trupa broda.
Svako malo Tauranci bi se pojavili na rubu polja, oito da provjere
ima li nas jo. Ponekad bismo ih gaali strijelom, da vjebamo.
Nakon dva dana strelice su prestale padati. Pretpostavljam da je bilo
mogue da su ih jednostavno sve potroili. Ili su moda odluili da e
prestati kad nas je ostalo samo dvadeset.
Za to je bila vea vjerojatnost. Uzeo sam jedno koplje, otiao s njim
do ruba polja i gurnuo van, otprilike jedan centimetar. Nakon to sam
povukao natrag, vrh je bio istopljen. Kad sam to pokazao Charlieju,
zaljuljao se naprijed-natrag u odijelu (jedini nain na koji se moglo
kimnuti u odijelu); takvo neto ve se dogodilo prije, u jednom od
prvih navrata kad polje nije upalilo. Jednostavno su zasuli polje
laserskom paljbom pa ekali da izludimo od zatvorenosti i iskljuimo
generator. Oni su vjerojatno sjedili u brodu i igrali neku svoju
varijantu karata.
Pokuao sam razmisliti. U tom neprijateljskom okruenju, s oduzetim
osjetilima, kad svakih nekoliko sekundi gleda preko ramena, bilo je
teko koncentrirati se na bilo to, makar i nakratko. Charlie je bio
neto rekao. Ba juer. Nisam se mogao sjetiti. Onda to ne bi upalilo;
samo se toga mogao sjetiti. Onda mi je najzad nadolo.
Sve sam pozvao i napisao u snijegu:
UZMITE NOVA-BOMBU IZ BRODA.
ODNESITE JE DO RUBA POLJA.
POMAKNITE POLJE.
Szydlowski je znao gdje su na brodu odgovarajui alati. Sreom, sva
smo vrata ostavili otvorenima prije nego to smo upalili statiko
polje; bila su elektronika i smrznula bi se i zaglavila. Uzeli smo
asortiman kljueva iz strojarnice i popeli se do kokpita. On je znao
kako ukloniti pristupnu plou pod kojom se otvorio niski pothodnik
koji je vodio do spremita bombe. Pratio sam ga unutra u cijev iroku
jedan metar.
U normalnim okolnostima, pretpostavio sam, unutra bi bio mrkli
mrak. No statiko je polje osvjetljavalo spremite bombe istom
tamnom rasvjetom koja je prevladavala i vani, a nije ostavljala sjene.
Spremite bombi bilo je premaleno za nas dvojicu, tako da sam ostao
na kraju pothodnika i gledao.
Vrata spremita bombi imala su runo otvaranje tako da je s njima
bilo lako; Szydlowski je samo okrenuo ruku i stvar je bila rijeena.
Vaenje bombi iz njihovih leita bilo je druga stvar. Naposljetku, on
se vratio dolje do strojarnice i donio polugu. Polugom je oslobodio
jednu, a ja drugu, pa smo ih otkotrljali iz spremita bombi. Narednik
Anghelov ve je radio na njima dok smo se mi sputali dolje. Za
nabiti bombu trebalo je samo odvrnuti detonator na nosu i malo

proeprkati po njegovu utoru da se razbiju sigurnosni osigurai i

mehanizam odgode.
Brzo smo ih prenijeli do ruba, est ljudi po bombi, i postavili ih jednu
pokraj druge. Potom smo mahnuli etvorki koja je stajala pokraj
draa generatora polja. Podignuli su ga i uinili deset koraka u
suprotnom smjeru. Bombe su nestale nakon to je rub polja proklizio
preko njih.
Nije bilo sumnje da su bombe eksplodirale. Na nekoliko sekundi vani
je bilo vrue kao u unutranjosti zvijezde, a to se osjetilo ak i na
statikom polju: otprilike je treina kupole na trenutak zasjala
tamnom ruiastom, pa je onda ponovno posivjela. Osjetilo se blago
ubrzanje, ba kao u sporom liftu. To je znailo da smo plovili prema
dnu kratera. Hoe li dno biti vrsto? Ili emo potonuti kroz rastaljeno
stijenje i zaglaviti kao muhe u jantaru o tome uope nisam
razmiljao. Ako se to moda dogodilo, mogli bismo se gigavatnim
laserima lovake letjelice probiti van.
Barem nas dvanaest, u svakom sluaju.
KOLIKO DUGO? Charlie je zagrebao u snijegu pod mojim nogama.
To je bilo vraki dobro pitanje. Otprilike sve to sam znao bila je
koliina energije koju su otpustile dvije nova-bombe. Nisam znao
koliko e velika biti vatrena kugla od toga, to bi odredilo
temperaturu detonacije i veliinu kratera. Nisam znao koji je toplinski
kapacitet okolnog stijenja, ni njihovu toku kljuanja. Zapisao sam:
TJEDAN, ALI NE ZNAM! MORAM RAZMISLITI.
Brodsko raunalo moglo bi to izraunati u tisuinki sekunde, ali nije
radilo. Poeo sam pisati jednadbe u snijegu, pokuavajui izraunati
najveu i najmanju moguu koliinu vremena koja e trebati da se
vanjtina ohladi na 500 stupnjeva. Anghelov, ije je znanje fizike bilo
puno suvremenije, sam je obavio svoje izraune na drugoj strani
broda.
Meni je ispalo negdje izmeu est sati i est dana (premda bi za est
sati okolno stijenje moralo provoditi toplinu poput istog bakra), a
Anghelovu je ispalo od pet sati do etiri i pol dana. Odluio sam da
e biti est dana, a nitko drugi nije mi protuslovio.
Puno smo spavali. Charlie i Diana igrali su ah struui simbole u
snijegu; mene nikad nije moglo zaokupiti pomicanje figura na ploi.
Nekoliko sam puta provjerio svoje izraune i stalno mi je izlazilo na
est dana. Provjerio sam i Anghelove izraune, i inili su se u redu,
ali drao sam se svojih. Nee nam koditi ako ostanemo u odijelima
dan i pol due. Dobrohotno smo se prepirali jezgrovitom
stenografijom.
Bilo nas je ostalo devetnaest onaj dan kad smo bacili bombe van.
est dana kasnije jo uvijek nas je bilo devetnaest, kad sam zastao s
rukom iznad prekidaa za iskljuivanje generatora. to nas je ekalo
tamo vani? Zasigurno smo pobili sve Taurance u krugu od nekoliko
kilometara od eksplozije. Ali moda su dalje u pozadini bile neke

priuvne snage koje sad strpljivo ekaju na rubu kratera. Barem se

moglo gurnuti koplje izvan polja i cijelog ga izvui natrag.
Ravnomjerno sam rasporedio ljude po podruju, tako da nas ne srede
jednim jedinim udarcem. A onda, spreman da isti tren ponovno
ukljuim polje, ako bi bilo to polo po zlu, stisnuo sam prekida.
8
Radio mi je jo uvijek bio namjeten na glavnoj frekvenciji; nakon
vie od tjedan dana tiine u ui mi je iznenada nasrnulo glasno,
veselo blebetanje.
Stajali smo posred kratera dugog i irokog gotovo kilometar. Obronci
su mu bili prekriveni sjajnom crnom korom ispresijecanom crvenim
pukotinama, vrelim ali ne vie opasnim. Polutka tla na koju smo se
oslonili potonula je dobrih etrdeset metara prema dnu kratera koje
je jo uvijek bilo rastaljeno, tako da smo mi stajali na nekoj vrsti
postolja.
Nije bilo Tauranaca na vidiku.
Pourili smo u brod, hermetiki ga zatvorili, napunili ga hladnim
zrakom te izali iz odijela. Nisam se kao glavni asnik iao gurati za
jedini tu; samo sam se izvalio u akceleracijskom leaju i duboko
udisao zrak koji nije vonjao po recikliranom Mandelli.
Brod je bio dizajniran za posadu od najvie dvanaest ljudi, tako da
smo ostajali vani u smjenama po sedam, da ne bismo napregnuli
sustave za odravanje ivota. Poslao sam poruku koja se ponavljala
drugom lovcu koji je jo uvijek bio udaljen est tjedana od nas, da
smo u dobrom stanju i da ekamo da nas pokupi. Bio sam donekle
siguran da imaju sedam slobodnih mjesta, budui da je posada za
borbene misije u pravilu brojala samo troje ljudi.
Bilo je dobro ponovno se etati okolo i razgovarati. Slubeno sam
suspendirao sve vojne stvari tijekom boravka na planetu. Neki od
preivjelih bili su iz Brilline buntovne skupine, ali nisu pokazivali
nikakva neprijateljstva prema meni.
Igrali smo pomalo nostalginu igru, usporeivali razliita razdoblja
koja smo doivjeli na Zemlji, pitajui se kakva e biti za 700 godina
kad se vratimo. Nitko nije spomenuo da emo u najboljem sluaju
dobiti nekoliko mjeseci dopusta, a onda e nas dodijeliti nekoj drugoj
udarnoj postrojbi, i jo emo jednom ovisiti o pukoj srei.
Kolo sree. Jedan dan Charlie me pitao iz koje zemlje potjee moje
ime; zvualo mu je udno. Rekao sam mu da potjee iz slabog
poznavanja rijei i da bi zvualo jo udnije kad bi se izgovaralo kako
treba.
Potroio sam dobrih pola sata objanjavajui sve rubne detalje
vezane uz to. No uglavnom, moji su roditelji bili hipiji (vrsta
supkulture u Americi u kasnom dvadesetom stoljeu, u kojoj se
odbacivao materijalizam a prihvaao irok spektar udnih ideja), koji
su ivjeli u grupi s drugim hipijima u maloj poljoprivrednoj zajednici.
Kad je moja majka zatrudnjela, nisu htjeli biti toliko konvencionalni

da se vjenaju: to je podrazumijevalo majino preuzimanje oevog

prezimena, a to bi podrazumijevalo da je ona njegovo vlasnitvo.
No oboje su se nadrogirali i postali sentimentalni te odluili da e
oboje promijeniti svoja prezimena u jedno isto. Otili su do najblieg
grada, a putem su cijelo vrijeme raspravljali koje bi ime bilo najbolji
simbol njihove ljubavne povezanosti malo je falilo da imam puno
krae ime i odluili su se za Mandala.
Mandala je uzorak slian kolu koji su hipiji preuzeli iz neke strane
religije, koji je simbolizirao kozmos, kozmiki um, Boga, ili bilo to
drugo emu je trebao simbol. Ni moja majka ni moj otac nisu znali
kako odslovkati tu rije, a gradski sudac zapisao ju je onako kako ju
je uo.
Nazvali su me Williamom u ast bogatog ujaka, koji je naalost umro
bez prebite pare.
est tjedana prolo je prilino ugodno: razgovarali smo, itali,
odmarali se. Drugi je brod sletio pokraj naega i u njemu je bilo
devet slobodnih mjesta. Ispremijeali smo posade tako da u svakom
brodu bude netko tko moe rijeiti probleme, ukoliko neto ne bi
timalo s predprogramiranom sekvencom skoka. Sebe sam smjestio
u drugi brod, u nadi da e imati neke nove knjige. Nije ih imao.
Zatvorili smo se u spremnike i istovremeno krenuli.
Puno smo vremena provodili u spremnicima, samo da ne bismo na
pretrpanom brodu morali gledati uvijek ista lica po cijeli dan. Dodatni
periodi akceleracije doveli su nas natrag do Stargatea u deset
subjektivnih mjeseci. Naravno, pretpostavljenom objektivnom
promatrau prolo je 340 godina (manje sedam mjeseci).
Stotine krstarica kruile su oko Stargatea. Loe vijesti: uz toliko
neispunjenih misija, vjerojatno ne bismo dobili nikakav dopust.
Ionako sam pretpostavljao da je izglednije da u zavriti na vojnom
sudu nego na dopustu. Izgubio sam 88% ljudi iz satnije, mnoge od
njih zato to nisu imali dovoljno povjerenja u mene da posluaju
izravnu naredbu vezanu uz potres. A sa Sadeom-138 bili smo na
istom kao prije; tamo nije bilo Tauranaca, ali nije bilo ni nae baze.
Dobili smo nalog za slijetanje i odmah se spustili, bez atlova. Jo nas
je jedno iznenaenje ekalo u svemirskoj luci. Desetci krstarica bili
su naokolo prizemljeni (to nisu radili nikad prije iz straha da Stargate
bude napadnut) a uz njih i dvije zarobljene tauranske krstarice.
Nikad se nismo uspjeli dokopati njihovih krstarica neoteenih.
U sedam stoljea mogli smo stei presudnu premo. Moda smo
pobjeivali.
Proli smo kroz zranu komoru pod znakom povratnici. Nakon to
je zrak prokruio i nakon to smo izali iz odijela, ula je prekrasna
mlada ena s kolicima punim tunika i rekla nam, uz savreni izgovor
engleskog, da se odjenemo i odemo u dvoranu za predavanja na
drugom kraju hodnika nama slijeva.
Tunika je bila udna na dodir, lagana a opet topla. Bila je to prva
stvar koju sam nosio u gotovo godinu dana, osim borbenog odijela i

gole koe.
Dvorana za predavanja bila je prevelika za nas dvadeset dvoje,
otprilike sto puta. Ista ena bila je tamo i zamolila nas da produimo
naprijed. To je bilo uznemirujue; mogao sam se zakleti da je dolje u
hodniku otila u suprotnom smjeru znao sam da jest; nisam joj
mogao prestati gledati guzicu pripijenu uz odjeu.
Ma dovraga, moda su imali prijenosnike materije. Ili teleportaciju.
Nije joj se dalo hodati.
Sjedili smo minutu, a onda se preko pozornice doetao ovjek s
hrpom debelih biljenica pod svakom rukom, odjeven u isti tip
jednostavnih tunika kakve su nosile i ene i mi.
Pratila ga je enska koja je takoer nosila biljenice.
Pogledao sam iza sebe i jo je uvijek stajala tamo u prolazu. Da bi
stvari bile jo udnije, ovjek je zapravo bio blizanac njima dvjema.
ovjek je prelistao jednu od biljenica i proistio grlo. Ove knjige bi
vam trebale posluiti da se snaete, rekao je, takoer sa savrenim
naglaskom, a ne morate ih proitati ako neete. Ne morate raditi
nita ako to ne elite jer... vi ste slobodni ljudi. Rat je zavrio.
Sumnjiava tiina.
Kao to ete sami vidjeti u ovoj knjizi, rat je zavrio prije 221
godine. Prema tome, ovo je 220. godina. Po starom, naravno, godina
je 3138. poslije Krista.
Vi ste zadnja grupa vojnika koja se vratila. Nakon to vi odete
odavde, i ja u otii. I unitit u Stargate. Postoji samo kao sabirni
centar za povratnike i kao spomenik ljudskoj gluposti. I sramoti. Kao
to sami moete proitati. Unitavanje e biti in proienja.
Prestao je govoriti, a ena se nadovezala, bez stanke. ao nam je
zbog onoga to ste proli i volio bih da mogu rei da je to bilo s
dobrim ciljem, ali kao to ete proitati, nije bilo.
ak i bogatstvo koje ste prikupili, zaostale plae s kamatama,
bezvrijedno je, budui da se ja vie ne koristim novcem ili kreditima.
A i ne postoji takav ekonomski sustav u kojemu se koriste te...
stvari.
Kao to ste dosad pretpostavili, preuzeo je ovjek, ja sam, mi
smo, klonovi jednog jedinog ovjeka. Prije kojih dvjesto pedeset
godina zvao sam se Kahn. Sad se zovem ovjek.
Imao sam izravnog pretka u vaoj satniji, kaplara Larryja Kalina.
alosti me to se nije vratio.
Ja sam preko deset milijardi individua, ali samo jedna svijest, rekla
je ona. Nakon to proitate knjigu, pokuat u vam to pojasniti.
Znam da e to biti teko shvatiti.
Nijedan drugi ovjek se ne oivljava, budui da sam ja savren
obrazac. Individue koje umru zamijene se.
Meutim, postoje neki planeti na kojima se ljudi normalno raaju,
poput sisavaca. Ako vam je moj drutveni sustav previe udan,
moete otii na jedan od tih planeta. Ako elite sudjelovati u
prokreaciji, neu je obeshrabrivati. Mnogi veterani zamolili su me da

im promijenim orijentaciju u heteroseksualnu, da bi se lake uklopili

u te druge zajednice. To mogu izvesti vrlo lako.
Ne brini se za to, ovjee, samo mi daj kartu.
Bit ete gosti ovdje na Stargateu, a nakon toga ete otii kamo god
elite, rekao je. Molim vas da u meuvremenu proitate ovu knjigu.
Slobodno me pitajte bilo to, ili zatraite bilo kakvu uslugu. Oboje su
ustali i otili s pozornice.
Charlie je sjedio pokraj mene. Nevjerojatno, rekao je. Oni
putaju... oni ohrabruju... mukarce i ene da to ponovno rade? Jedni
s drugima?
Prije nego to sam uspio sastaviti razumnu, suosjeajnu repliku,
enska varijanta ovjeka iz prolaza, koja je sjedila iza nas, ponudila
je odgovor. To nije osuda vaeg drutva, rekla je, vjerojatno ne
uviajui da je on to malo osobnije shvatio. Samo smatram da je to
nuno kao eugenika sigurnosna mjera. Nemam dokaza da bilo to
nije u redu s kloniranjem samo jednog idealnog pojedinca, ali ako se
pokae da je to bila pogreka, postojat e golema genetska priuva s
kojom se moe poeti iznova.
Potapala ga je po ramenu. Naravno, ne morate ii na te rasplodne
planete. Moete ostati na jednom od mojih planeta. Za mene nema
razlike izmeu heteroseksualnog i homoseksualnog openja.
Popela se na pozornicu da odri dugi govor o tome gdje emo
boraviti, to emo jesti dok smo na Stargateu i tome slino. Nikad
me prije nije zavelo raunalo, Charlie je promrmljao.
Rat dug 1143 godine zapoeo je pod lanim pretpostavkama, a
nastavljao se samo zato to dvije vrste nisu mogle komunicirati.
Jednom kad su uspjeli uspostaviti komunikaciju, prvo je pitanje bilo
Zato ste ovo zapoeli? a odgovor je glasio Mi da smo prvi
zapoeli?
Tauranci tisuljeima nisu znali za rat, a poetkom dvadeset prvog
stoljea inilo se kao da je i ovjeanstvo bilo spremno osloboditi se
te navike. No stari vojnici jo su uvijek bili u igri, a mnogi od njih na
pozicijama moi. Zapravo, oni su upravljali Istraivakom i
Kolonizacijskom grupom Ujedinjenih naroda, koja je koristila
novootkrivene kolapsarske skokove da istrai meuzvjezdani svemir.
Mnogi od tih davnih brodova doivjeli bi nesreu i nestali. Bivi vojni
slubenici bili su sumnjiavi. Naoruali su kolonizacijsku letjelicu i
prvi put kad su se susreli s tauranskim brodom, raznijeli ga.
Obrisali su prainu sa svojih starih odlikovanja, a ostalo je svima
poznato.
No nije se sva krivica mogla svaliti na vojsku. Dokazi koje su
podastrli da su Tauranci bili odgovorni za prve rtve bili su smijeno
tanki. Nekoliko ljudi koji su to isticali ignoriralo se.
Zapravo, gospodarstvu na Zemlji trebao je rat, a ovaj je bio idealan.
Pruao je finu rupu bez dna za ubacivanje hrpe love, no uz to je i
ujedinio ovjeanstvo.

Tauranci su ponovno nauili ratovati, ali slabo. Nikad zapravo nisu

postali dobri u tome, i naposljetku bi izgubili.
Tauranci, objanjavala je knjiga, nisu mogli komunicirati s ljudima jer
nisu poimali individualnost; oni su se raali kao klonovi ve
milijunima godina. Naposljetku, jedna je krstarica sa Zemlje za
posadu imala ovjeka, klonove Kahna, i oni su se prvi put mogli
meusobno razumjeti.
Knjiga to navodi kao in kojemu ne trebaju dodatna objanjenja.
Pitao sam ovjeka da mi pojasni to to znai, to je to posebno u
meusobnoj komunikaciji klonova, a on je rekao da ja to a priori ne
mogu razumjeti. To se rijeima ne moe opisati, a i kad bi se moglo,
moj se mozak ne bi mogao prilagoditi tom konceptu.
U redu. Zvualo mi je malo sumnjivo, ali bio sam voljan to prihvatiti.
Prihvatio bih i da je ono gore zapravo dolje, ako bi to znailo da je rat
zavrio.
ovjek je bio prilino obziran entitet. Samo za nas dvadeset dvoje
potrudio se oivjeti mali restoran-tavernu, a uz to nam je osoblje u
njoj bilo na raspolaganju non-stop (nikad nisam vidio ovjeka da jede
ili pije valjda su nali naina da to nekako zaobiu). Sjedio sam
tamo jedne veeri, pio pivo i itao njihovu knjigu, kad je uao Charlie
i sjeo pokraj mene.
Bez uvoda, rekao je: Pokuat u s tim
Pokuat e s im?
Sa enama. Hetero. Proli su ga trnci. Bez uvrede... to ba i nije
privlano. Potapao me po ruci, a djelovao je rastreseno. Ali
alternativa... jesi li je iskuao?
Pa... ne, nisam. Gledati enskog ovjeka bio je pravi uitak, ali
samo na onaj nain na koji se gleda slika ili kip. Jednostavno ih nisam
mogao promatrati kao ljudska bia.
Nemoj. Nije to detaljnije pojasnio. Osim toga, oni kau on kae,
ona kae, to kae da me mogu vratiti u staro stanje jednako lako.
Ako mi se ne svidi.
Svidjet e ti se, Charlie.
Naravno, to i oni kau. Naruio je esticu. Samo mi se ini
neprirodnim. Uglavnom, budui da u, ovaj, napraviti tu promjenu, bi
li te smetalo ako... zato ne bismo isplanirali da odemo na isti
planet?
Svakako, Charlie, to bi bilo super. Stvarno sam to mislio. Zna li
gdje ide?
Ma dovraga, ba me briga. Samo da se maknem odavde.
Pitam se je li Nebo jo uvijek onako lijepo...
Nije. Charlie je palcem pokazao na barmena. On ivi tamo.
Ne znam. Valjda postoji popis.
ovjek je uao u tavernu, gurajui kolica do vrha natrpana
fasciklima. Bojnie Mandella? Kapetane Moore?
To smo mi rekao je Charlie.

Ovo su va vojni dosjei. Nadam se da e vam biti zanimljivi. Bili su

prebaeni na papir kad je jo samo vaa udarna postrojba bila
zaostala, jer ne bi bilo praktino drati ukljuenima sve uobiajene
mrene sustave da uvaju tako malo podataka.
Uvijek bi predvidjeli tvoje pitanje, ak ako ga ne bi ni imao.
Moj je fascikl bez sumnje bio pet puta deblji od Charliejevog.
Vjerojatno je bio deblji od bilo kojeg drugog fascikla, jer inilo se da
sam ja jedini vojnik koji je preivio cijeli rat. Jadna Marygay. Pitam se
kakav je izvjetaj o meni podnio stari Stott. Okrenuo sam fascikl na
naslovnicu.
Na prvoj stranici bio je privren kvadrati papira. Sve ostale
stranice bile su sasvim bijele, ali ova je bila ukasta, dotrajala i
raspadnuta po rubovima.
Rukopis mi je bio poznat, previe poznat i nakon toliko puno
vremena. Bio je datiran prije vie od 250 godina.
Trgnuo sam se i oi su mi se zamaglile od iznenadnih suza. Nisam
imao razloga sumnjati da bi mogla biti iva. No nisam znao ni da je
mrtva, ne dok nisam vidio taj datum.
Williame? to je...
Pusti me na miru, Charlie. Samo na minutu. Obrisao samo oi i
zatvorio fascikl. Ne bih trebao ni proitati to prokleto pisamce. Idem
u novi ivot i trebao bih ostaviti iza sebe duhove prolosti.
Ali ak je i poruka iz groba bila neka vrsta kontakta. Ponovno sam
otvorio fascikl.
11. listopada 2878.
Williame,

mogao bi
ga jednostavno baciti. Pa sam se pobrinula da dobije ovu poruku.
Sve je ovo u tvojem osobnom dosjeu. No koliko te poznam,

Preivjela sam, oito. Moda e i ti. Pridrui mi se.

Po evidenciji znam da si otiao na Sade-138 i da se nee vratiti jo
nekoliko stoljea. Nema problema.
Idem na planet koji zovu Srednji Prst, peti planet od Mizara. Udaljen
je dva kolapsarska skoka, deset subjektivnih mjeseci. Srednji Prst

neka je vrsta izdvojenog mjesta za heteroseksualce. Zovu ga

eugenikom nadzornom osnovicom
Nema veze. Trebao je sav moj novac i sav novac petero drugih
veterana, ali kupili smo krstaricu od ISUN-a.
I koristimo je kao vremenski stroj.
Tako ja relativistiki letim amo-tamo i ekam te. Brod ode na pet
svjetlosnih godina i vrati se do Srednjeg Prsta vrlo brzo, to je sve to
radi. Svakih deset godina ostarim otprilike mjesec dana. Dakle, ako

stigne prema rasporedu i ako si jo uvijek iv, imat u samo dvadeset

osam godina kad doe ovdje. Pouri!
Nikad nisam nala nikoga drugog i ne elim nikoga drugog. Nije mi

vano ima li devedeset godina ili trideset.

Ako ti ne mogu biti ljubavnica, bit u ti njegovateljica.
Marygay
Da te pitam, barmene.
Da, bojnie?
Zna li za neko mjesto koje se zove Srednji Prst? Je li jo uvijek
tamo?
Naravno da jest. Gdje bi drugdje bio? Dobro mi kae. Vrlo fino
mjesto. Vrtni planet. Neki ljudi misle da na njemu nema dovoljno
uzbuenja.
O emu se radi? pitao je Charlie.
Pruio sam barmenu svoju praznu au. Upravo sam naao mjesto
kamo emo otii.
9
Epilog
Iz

Novog glasnika, Paxton, Srednji Prst 24-6

14. 2. 3143.
STARAC DOBIO PRVOG SINA
Marygay Potter-Mandella (Post Road 24, Paxton) rodila je proli petak
divnog malog djeaka, tekog 3,1 kilogram.
Marygay tvrdi da je druga najstarija stanovnica Srednjeg Prsta,
budui da je roena 1977. godine. Prola je kroz vei dio Vjenog
rata u borbi, a nakon toga je u vremenskom atlu 261 godinu ekala
da se vrati njezin brani drug.
Beba, kojoj jo nisu dali ime, poroena je kod kue, uz pomo
obiteljske prijateljice, doktorice Diane Alsaver-Moore.
Chita(m) 09/2012.
Pogovor
Petera F. Hamiltona
Ovo sam ve jednom radio.
Kad je 1999. pokrenuta biblioteka SF Masterworks, Vjeni rat je
zaslueno bio prva knjiga u njoj objavljena. Tada su me izdavai
zamolili za citat koji e uvrstiti na korice i bilo mi je neizmjerno drago
napisati ga. I evo nas ponovno pred jo jednom serijom knjiga,
nazvanom 10 znanstvenofantastikih romana koje ste morali
proitati. Jo jednom, Vjeni rat meu njima zauzima uoljivo
mjesto. To bi vam trebalo neto govoriti.
S Vjenim ratom sam se prvi put susreo u kasnim sedamdesetima

dok sam jo bio kolarac koji je itao sve znanstvenofantastike

romane kojih se uspio dokopati. Tada je bio neto posebno, i sada je
neto posebno. U tih o Boe etvrt stoljea koliko je prolo od mog
prvog itanja proitao sam stotine knjiga, neke od kojih su bile
izvrsne. Veini se ne sjeam ni naslova, kamo li fabule i likova. S
ovom knjigom to nije sluaj. tovie, u svojoj sam prvoj knjizi
glavnog junaka nazvao uoljivo slinim imenom Williamu Mandelli,
naratoru Vjenog rata.
ime je ova knjiga zasluila toliku hvalu i panju?
Fabula je (nadam se da e mi Joe oprostiti) relativno jednostavna.
anrovska klasika. Izvanzemaljci napadaju zemaljske poloaje i treba
ih istrijebiti, a ljudi koriste sve naprednije oruje i tehnologiju kako se
rat razvija, A doista se razvija, stoljeima zahvaljujui relativistikim
skokovima koji vodove prevoze na udaljene zvijezde gdje izvravaju
napadake misije. Ono to ova knjiga posjeduje, a mnogo njezinih
klonova nedostaje, jest snaan glavni junak. Mandella je tipini
grintavac koji se naao u ratu u kojem se ne eli boriti, odbacuju ga
uokolo dogaaji koje ne moe kontrolirati, a njima manipuliraju
politiari u vlastitu korist. Ako na tom popisu nema niega s im
moete suosjeati, onda zasigurno niste s ovog planeta. Dok s lanca
puta nasilje nevienih razmjera, njegove ga brojne mane ine u isto
vrijeme nevjerojatno suosjeajnim. Kao itatelj, navijate za njega od
samog poetka.
Sve to preslikava Vijetnamski rat u kojem je Joe sudjelovao. Cijelo je
vrijeme imao problema s objavljivanjem ovog romana upravo zbog
toga. No kad se konano naao na policama knjiara, bilo je oito da
je u njemu rije o mnogo vie stvari nego o tom dotinom ratu. Bio je
to znalaki glas koji se bavi openitim iskustvom rata. A to ga, iznad
svega, ini jednako relevantnim danas kao to je to bio i tada.
Potpomogla je svakako i injenica da je Joe izvrstan pisac. Jo bolje
od toga, on je izvrstan pisac znanstvene fantastike, koji tehnologiju
koristi s mjerom ali uvjerljivo. Za razliku od veine knjiga napisanih u
ranim sedamdesetima, uspio je stvoriti univerzum koji funkcionira i
ljudsko drutvo koje jedva da je imalo zastarjelo. Istina, datumi su
pogreni. Sredinom devedesetih nismo imali meuzvjezdane
brodove (teta!). No svatko tko danas po prvi puta uzme ovu knjigu u
ruke teko e povjerovati da je napisana davno prije nego to su
internet, mobilni telefoni i iPodovi uope postojali. Uvijek je prava
poslastica naii na snanu imaginaciju koja je s upotrijebljena
takvom temeljitou.
Ne mogu ni opisati kako je neobino i prekrasno po prvi puta vidjeti
svoje ime citirano na naslovnici knjige koja je imala toliko trajan
utjecaj na mene kao adolescenta. I velika je ast jo jednom pisati
pohvale Vjenom ratu. Ako me se za deset godina tko bude jo
uvijek sjeao, bit u poaen uiniti to ponovno.
Da zavrim u osobnom tonu, Joea sam naposljetku dobio priliku
upoznati prije nekoliko godina. Trenutak je uvijek nelagodan kad

uivo upoznajete svojeg idola. Nisam se trebao brinuti, osim to je

inspirativan pisac, on je i divan ovjek.
Peter F. Hamilton
U Rutlandu, prosinac 2005.
Joe William Haldeman (roen 1943.) ameriki je autor znanstvene
fantastike. Na University of Maryland 1967. diplomirao je fiziku i
astronomiju i iste godine poslan u Vijetnam, gdje je ranjen. Njegovo
je ratno iskustvo posluilo kao inspiracija za njegov prvi roman War
Year. ivi na Floridi i u Massachusettsu, gdje na MIT-u predaje
kreativno pisanje. Njegov najpoznatiji roman Vjeni rat takoer je
inspiriran iskustvima u Vijetnamu i osvojio je ugledne nagrade kao
to su Hugo, Nebula i Locus, a kasnije je adaptiran u TV-seriju.
Najavljeno je da e verziju za veliki ekran reirati slavni Ridley Scott.
Haldeman je napisao i dva najranija originalna romana prema kultnoj
TV-seriji Zvjezdane staze, Planet of Judgment i World Without End, a
za svoj je rad osvojio sve svjetske ugledne anrovske nagrade, kao i
poasno doivotno lanstvo udruenja Science Fiction and Fantasy
Writers of America.