Eddie Conlon

panjolski graanski rat

- Anarhizam u akciji UVOD
Povodom sedamdesete godinjice ustanka i revolucije pokrenute u panjolskoj nakon vojnog pua 1936.
godine, objavljujemo ovaj pregled dogaaja o graanskom ratu, ali i revoluciji koja ga je pratila. Tekst opisuje
osnovne tenje i pokuaje ostvarenja drutvenih promjena koje su poticale anarhistike organizacije u
panjolskoj, ali i sukobe do kojih je dolo i koji su na kraju rezultirali slomom revolucije i otpora.
Anarhisti i anarhistkinje su tijekom graanskog rata u panjolskoj odigrali kljunu ulogu u obrani zemlje, te
pokrenuli najopseniju anarhistiku revoluciju u povijesti, koja je na kraju slomljena. Nevjerojatno iskustvo
masovne kolektivizacije, promjene ekonomije, oslobaanja drutva na razliitim razinama, stvaranje jednog
novog svijeta i entuzijazam koji je pratio te promjene predstavljaju jedan od najsjajnijih trenutaka u anarhistikoj
povijesti. Samim tim je slom revolucije predstavljao i najvee razoaranje.
Sedamdeset godina nakon tih dogaaja borba za drutvene promjene nije prestala ili nestala, ve se nastavila
na razliite naine, a iskustva iz panjolske nam i danas mogu pokazati gdje lee opasnosti koje takve promjene
prate. Sasvim je sigurno da e se jo dugo raspravljati o tim problemima i potezima koji su poduzimani tijekom te
tri godine, no unato svim pekulacijama i predvianjima na nain "to-bi-bilo-da-su...", injenica je da mnoga
iskustva i danas predstavljaju dobar primjer kako provesti nune promjene. Tu prvenstveno treba izdvojiti proces
kolektivizacije koji je doveo do snanog ekonomskog razvoja pa je time podignuta i razina kvalitete ivota, no ne
treba zanemariti ni drutvene promjene koje su bile sastavni dio revolucije.

KRONOLOGIJA DOGAAJA
1931.
travanj - Proglaena Republika. Alfonso XIII odlazi u izgnanstvo.
lipanj - Izabrana republikansko/socijal-demokratska vlada.
1932.
studeni - Izborna pobjeda desnog krila. Poetak "Crnih godina" (Bienno Negro).
1934.
listopad - Jak, ali izoliran, ustanak radnika u pokrajini Asturija, uguen od strane vojske.
1935.
lipanj - Sedmi kongres Kominterne odobrava taktiku Narodnog fronta. Formiranje Narodnog fronta je predloila
PCE.
1936.
sijeanj - Pakt o Narodnom frontu potpisan od strane republikanaca, socijalista, komunista, UGT-a, POUM-a i
male Sindikalistike partije.
veljaa - Narodni front pobjeuje na izborima.
travanj - Socijalistike i komunistike omladinske organizacije udruuju se u JSU i nalaze se pod kontrolom
staljinista.
svibanj - CNT odrava kongres u Zaragozi.
lipanj - Vlada Narodnog fronta je izabrana u Francuskoj. Francuski radnici pokreu velike trajkove i okupacije

tvornica.
17.- 20. srpanj - Zapoinje oruani ustanak vojne hunte u Maroku. Poetak graanskog rata.
18. srpanj - Barrio (Republikanska unija) postaje premijer.
19. srpanj - Barrio daje ostavku. Jose Giral (lijevi republikanac) postaje premijer. Ustanici pobjeuju u Barceloni.
20. srpanj - Ustanici pobeuju u Madridu. Komitet antifaistikih milicija osnovan u Barceloni.
24. srpanj - Jedinice katalonske Narodne vojske upravljaju Aragonom.
4. rujan - Pad Giraldove vlade. Largo Caballero (Socijalistika partija) formira novu vladu.
26. rujan - CNT prihvaa sudjelovanje u Generalitat-u, katalonskoj vladi.
12. listopad - Pristie prva pomo iz Sovjetskog Saveza.
4. studeni - CNT prihvaa sudjelovanje u centralnoj vladi.
6. studeni - Vlada bjei iz Madrida u Valenciju.
20. studeni - Durruti gine u obrani Madrida.
prosinac - Organizacija mijeanih brigada nove Narodne armije.
17. prosinac - POUM izbaen iz vlade Generalitat.
23. prosinac - Narodna podrka je natjerala vladu da prizna Vijee Aragona.
1937.
5. - 24. veljae - uvena bitka na Jarami gde je puno dobrovoljaca iz internacionalnih brigada poginulo borei se
protiv Francove okupacije Madrida.
3. - 7. svibnja - "Svibanjski dani" u Barceloni. Anarhisti i POUM se sukobljavaju sa komunistikim i vladinim
snagama. Pojavljuje se proglas Durrutijevih prijatelja koji je pozivao na Revolucionarnu huntu radnikih delegata.
Invazija na Kataloniju od strane vladinih jurinih odreda.
17. svibanj - Dr. Juan Negrin (lan socijalista, ali simpatizer komunista) osniva novu vladu.
16. lipanj - POUM je proglaena ilegalnom organizacijom, a voe su uhapeni.
10. kolovoz - Invazija na Aragon od strane vladinih snaga pod komandom generala Listera. Vijee Aragona je
rasputeno, a kolektivi razbijeni. (to je dobrim dijelom uzrokovalo kolaps aragonskog fronta u oujku 1938.
godine)
1938.
3. travanj - Francove snage prelaze granicu Katalonije.
14. travanj - Republikanska zona je podijeljena na dva dijela.
24. srpanj - Narodna armija pokree ofanzivu Ebro.
26. studeni - Kraj bitke Ebro i Narodna armija se povlai.
1939.
26. sijeanj - Pad Barcelone.
5. veljae - Politiari iz vlade poinju prelaziti Francu.
10. veljae - Osvajanje Katalonije je zavreno.
27. oujak - Pad Madrida.
1. travanj - Kraj graanskog rata.

POBUNA I OTPOR
Europa je tridesetih godina dvadesetog stoljea osjetila do tada najveu bijedu. Propast Wall Streeta 1931.
godine imala je posljedice koje su se osjetile svuda. panjolska nije bila izuzetak.
Do 1936. godine, nezaposlenost je u mnogim gradovima porasla na 30%. Od ukupno 3.000.000 radnika, milijun
nije imao posla. Za njih nije bilo socijalne pomoi, a porast cijena od 80% tijekom pet godina mnogima je
uzrokovao cijeli niz problema i porast siromatva.
Zemlja
Po europskim standardima, panjolska je bila izrazito nerazvijena zemlja. Industrija je bila slabo razvijena i 70%
populacije je jo uvijek ivjelo na selu. 52% radne snage je bilo zaposleno u poljoprivredi koja je predstavljala
izmeu polovine i dvije treine ukupnog panjolskog izvoza.
Raspodjela zemljita je bila gora nego bilo gdje u Europi. Ogromnih 67% zemlje nalazilo se u rukama
veleposjednika koji su inili 2% stanovnitva. 1936. godine je 10.000 vlasnika posjedovalo polovicu nacionalnog
teritorija. Ostalo zemljite je pripadalo sitnim zemljoposjednicima. Njih je bilo vie nego veleposjednika, ali su i
oni imali velika imanja koja su obraivali nadniari i seljaci bezemljai.
Neto malo preostalog zemljita posjedovali su seljaci, kojih je bilo 5.000.000. Kako su mnogi posjedovali
premalo zemljita, zapoljavali su se kao radnici na jedan dan. Ostali su bili nadniari.
Nagli razvoj
panjolsko razdoblje naglog razvoja je bilo za vrijeme Prvog svjetskog rata tijekom kojeg je zemlja ostala
neutralna. Poljoprivreda je procvjetala snabdjevajui velika strana trita svojim proizvodima. U isto vrijeme
zapoinje i industrijalizacija. Nakon rata, taj se razvoj zaustavlja tako to Britanija i Francuska uvode visoke
carinske stope za panjolske proizvode.
Dok je razvoj trajao, veleposjednici su grabili sav prihod, a kada se primakla bijeda, seljaci su bili ti koji su patili.
Uvjeti ivota u panjolskoj tridesetih godina, bili su slini onima na Orijentu. Glad je bila normalna stvar izmeu
dvije etve. Tisak tog vremena donosio je izvjetaje o tome kako cijele regije ive od korijenja i kuhanog zelenja.
Industrijalizacija koja je zapoela, koncentrirala se samo na jednu regiju - Kataloniju. Smjetena na istoku, uz
granicu sa Francuskom, Katalonija, posebno njena prijestolnica Barcelona, postaje industrijski centar
panjolske, sa 70% ukupne industrije i 50% radnika u industriji. Mnogi seljaci su naputali zemlju u potrazi za
poslom u Barceloni, to je samo povealo postojeu nezaposlenost.
Druge jake snage u to doba bile su Katolika crkva i vojska. Dok je postojalo 25.000 upnih sveenika, bilo ih je
jo 70.000 u raznim fratarskim redovima. Samo jezuiti su posjedovali 30% dobara. Broj pripadnika fratarskih
redova nadmaivao je ukupan broj srednjokolskih uenika. Dok su milijuni ostajali nepismeni (40% populacije
nije znalo ni itati ni pisati), crkva je propovjedala i donosila praznovjerne izvjetaje o nevjerovatnim dogaajima
kao to su kipovi koji plau i raspela koja krvare.
Crkva je bila uvena po suradnji sa gazdama i dok su sveenici ivjeli u luksuzu, seljaci oko njih su esto
gladovali. Nije ni udo da je crkva bila omraena.
Vojska je bila poznata po broju asnika - jedan na est vojnika! Kasta asnika se razvila u vrijeme monarhije
(koje se zavrilo 1931. godine) i bila je odgovorna za svu kolonijalnu administraciju zajedno sa onom u zemlji.
Izvueni iz vie klase, bili su vezani rodbinskim vezama, prijateljstvom i socijalnom pozicijom sa industrijalcima i
reakcionarnim
veleposjednicima.
Republika
panjolska republika je roena 1931. godine. Radnici i seljaci, koji su proli kroz godine diktature, povjerovali su
da e se, moda, zemlja modernizirati i da e uvjeti ivota postati bolji.
Nije bilo tako. Dovoljan e biti jedan primjer da to i potvrdimo. Republikanska vlada je osnovala Institut za
agrarnu reformu koji je trebao nadgledati preraspodjelu zemljita. Ali, po priznanju samih ljudi iz Instituta, trebalo
bi proi cijelo stoljee da bi se njihov program poeo provoditi.

Republikansko/socijal-demokratska koalicija je dola na vlast 1931. godine i uinila jako malo za poboljanje
uvjeta ivota velike veine radnika. Nezaposlenost je i dalje ostala visoka, a organizacije radnike klase,
pogotovo CNT, su patile zbog ugnjetavanja i zatvaranja mnogih lanova. Do lipnja 1933. godine bilo je 9.000
politikih zatvorenika.
Vlada je odbila suprotstaviti se industrijalcima, veleposjednicima, asnicima i biskupima. Nije se eljela
suprotstaviti manjini koja je posjedovala sva dobra i imala pravu vlast. Na izborima 1933. godine vlada je pala i
koalicija desnog krila dolazi na vlast.
To je oznailo poetak onoga to je postalo poznato kao "bienno negro" - dvije crne godine. Desno krilo prelazi u
ofanzivu. Koalicija dobrostojeih i monih sada je imala i slubenu vlast i bila je u mogunosti provoditi tu vlast
kako bi slomila otpor radnike klase i seljaka.
Asturija
Naravno, to nije primljeno s veseljem. CNT se organizirao protiv vlade najbolje to je znao. Ustanak je zapoeo
u Kataloniji u prosincu, kratko nakon promjene vlade. Bio je uguen nakon deset dana. Sljedee godine su se
radnici iz CNT-a udruili sa radnicima iz UGT-a i zajedniki su digli pobunu u regiji Asturija. Radna mjesta su
okupirana i lanovi sindikata su uzeli oruje protiv drave. Naalost, bili su izolirani od ostatka zemlje. Masakar u
kojem je ubijeno 3.000 ljudi i koji je slijedio nakon poraza, bio je bez presedana.
U trenutku kada je vlada bila natjerana da podnese ostavku i raspie nove izbore u veljai 1936. godine, bilo je
30.000 politikih zatvorenika. Na izborima je pobjedio Narodni front, koalicija republikanaca, socijal-demokrata i
staljinista iz Komunistike partije. Pobjedio je zato to CNT nije pozvao radnike da ne izau na izbore. Na ranijim
izborima CNT je to uinio, zato to su vjerovali da izborne kutije nude jedino izbor onoga tko e vladati, a ne
izbor izmeu toga eli li netko vladu ili ne. Drugim rijeima, rekli su radnicima da se moraju osloniti samo na
sebe ukoliko ele promijeniti neke stvari.
Ovaj put se CNT nije izjasnio na taj nain, preputajui lanovima da sami odlue o tome hoe li glasati ili ne.
Rezultati su pokazali da su lanovi glasali, uglavnom zato to je Narodni front obeao amnestiju za politike
zatvorenike.
Radnici, ipak, nisu ekali na djela vlade. Sami su otvorili zatvore i oslobodili svoje drugove. I nisu se tu zaustavili.
Rezultate izbora su vidjeli kao poticaj da krenu u ofanzivu. Glasali su za promjene i ako vlada nije bila spremna
za te promjene, odluili su ih sami provesti.
trajkovi
Izmeu izbora u veljai i faistike pobune u srpnju, dogodilo se 113 generalnih trajkova, 228 djelominih
trajkova, 145 eksplozija bombi, bile je 269 mrtvih, 1.287 ranjenih, 215 napada i 160 spaljenih crkvi. Naravno,
svega toga nije bilo u programu Narodnog fronta koji se u osnovi odnosio na slabo odravanje antifaistikog
jedinstva. Cilj programa nije bio unitenje kapitalizma i vlasti panjolske elite. Sekcije Socijalistike partije su ipak
otile iznad programa Narodnog fronta i mnogi njeni lanovi u UGT-u se se opet udruili sa drugovima iz CNT-a
u borbi protiv pasivnosti vlade.
13. lipnja 1936. godine 30.000 radnika Asturije stupa u trajk. 19. lipnja 90.000 rudara u cijeloj zemlji je u trajku.
Svaki vei grad je imao barem jedan generalni trajk. Preko milijun radnika sudjeluje u trajku prvih dana srpnja.
trajkai se nisu borili samo za ekonomske promjene, ve i za politike. 14. srpnja se dogaaju velike
demonstracije ispred brazilske ambasade. Radnici su nosili transparente na kojima je pisalo: "Republikanski
ministri se zabavljaju dok radnici umiru".
Dok je republikanska vlada radila sve da situaciju stavi pod kontrolu, Komunistika partija je optuivala trajkove
da dovode radnike u sukob sa vladom. Vlada je na kraju napunila zatvore i zatvorila urede CNT-a.
Dravni udar
Kako je vladajua klasa postajala sve oajnija, odluila je odbaciti parlamentarnu demokraciju i rasturiti radnike
organizacije. Gazde se nikada nisu protivile faizmu zato to su znali da im on nekada moe biti od koristi.
Njihova dobra i privilegije su im bili vaniji od svega ostalog. Kao i u Njemakoj i u Italiji, odluili su smiriti
organiziranu radniku klasu, kako bi opet mogli ivjeti od njenog rada, te nastavili profitirati. Iako su se neki u
poetku i opirali faizmu, on je ipak bio njihovo pomono sredstvo s kojim su bili spremni sluiti se ukoliko uvide

da je to nuno za odravanje na vlasti. U Baskiji su se nacionalisti u poetku opirali faistima. Ali, kada je izbor
izmeu faizma i socijalne revolucije postao stvaran, nisu pruili velik otpor Francu.
Dravni udar je izveden 17. srpnja. Prvi korak je napravljen kada se Franco doepao Maroka i objavio "Radikalni
manifest". Manifest je primio jedan lojalni radio-operater i proslijedio ga Ministarstvu mornarice. Vijest o
dravnom udaru drana je u tajnosti do 7 sati 18. srpnja. Vlada je uvjeravala zemlju da je sve pod krontolom.
Zapravo, pokuavali su se nagoditi s faistima. Kabinet je podnio ostavku 18. srpnja i Borios, republikanac
desnog krila, postaje premijer.
Mase
Plan o nagodbi je bio onemoguen aktivnostima organizirane radnike klase. Faisti su napredovali u dijelovima
zemlje gdje im je pruen slab otpor, kao rezultat neodlunosti vlade. Ali u Kataloniji, pogotovo u Barceloni,
radnici, lanovi CNT-a, su pokazali kako se treba boriti. Objavili su generalni trajk i izali na ulice traei oruje
koje im je vlada odbila dati. Na kraju su krenuli u juri na vojarne i uzeli ono to im je bilo potrebno. Bili su
potpomognuti od strane vojnika koji su odbijali lojalnost, a neki ak i okrenuli oruje na zapovjednike.
Radnici su brzo postavili barikade i za nekoliko sati ustanak je obranjen. Oruje je podijeljeno i grupama koje su
razaslane u druge regije da zatite pokrenute ustanke. Madrid je takoer spaen zahvaljujui heroizmu i
inicijativi radnika. Kada su uli to se dogodilo u Barceloni, izvrili su juri na vojarnu Montana, glavnu vojnu
bazu u gradu.
U Valenciji su radnici okruili vojarne i ta situacija je potrajala dva tjedna. Vlada je i dalje odbijala naoruati
radnike, tako da su vojarne zauzete tek nakon to je poslano oruje iz Barcelone i Madrida. U Asturiji su
pobunjenici potueni nakon dueg okraja u kojem je bilo mnogo mrtvih. Nakon toga su rudari napravili brigadu
od 5.000 dinamitaa koji su krenuli u mar na Madrid.
Po cijeloj zemlji je zapoela radnika i seljaka inicijativa za zaustavljanje faista na samom poetku. Tako je
bilo u tri etvrtine zemlje. Drugdje je dragocijeno vrijeme gubljeno zbog neodlunosti vladinih slubenika. U
Zaragozi radniki ustanak nije uspio. Juan Lopez, jedan od vodeih boraca CNT-a, je o tome rekao: "...izgubili
smo previe vremena razgovarajui s gradonaelnikom. ak smo i vjerovali njegovim obeanjima."
Takvim je akcijama Republika panjolska spaena. Nisu se samo lanovi CNT-a prikljuili borbi, nego i lanovi
UGT-a i POUM-a. Za te radnike to nije bio samo rat za obranu od faista, ve poetak revolucije. Radnike
milicije su bile osnovane neovisno od drave. Poduzea, naputena od vlasnika, preuzimana su, a u ruralnim
podrujima seljaci su okupirali zemlju. Za anarhiste je to bila ansa da svoje ideje pretvore u praksu.

ANARHIZAM U AKCIJI
Anarhizam je najneshvaenija ideja. Stalno je prikazivan kao tenja za neredom i nasiljem. Nita nije netonije.
Anarhisti vjeruju u stvaranje besklasnog drutva. Suprotstavljaju se kapitalizmu kao sustavu koji profit manjine
stavlja iznad potreba velike veine. Kapitalizam je sustav zasnovan na iskoritavanju radnika, sustav koji nuno
izaziva bijedu, gladovanje i rat. Anarhisti se odupiru autoritetu u smislu otpora "pravu" manjine da upravlja bilo
kim. Odupiru se dravi (koju predstavljaju vlada, vojska, policija, sudovi...) kao instituciji ija je svrha nametnuti
volju manjine veini.
Anarhisti vjeruju u klasnu borbu zato to gospodari i radnici nemaju zajednike interese, i vjeruju da se radnici
trebaju organizirati kako bi preuzeli kotrolu nad drutvom. To bi se izvodilo kroz sustav radnikih savjeta i
direktnu demokraciju, to bi bilo racionalnije, demokratskije i uinkovitije od postojeeg drutva. Anarhisti
zastupaju ideju slobode osobe i odupiru se svakom pritisku na bilo kojoj osnovi, bilo da je rije o rasnoj,
spolnoj/rodnoj ili seksualnoj podjeli. Jedino ogranienje u osobnoj slobodi treba biti ne naruavanje tue slobode.
Anarhisti su se protivili stvaranju birokratskog dravnog kapitalizma u Rusiji. Potpomagali su revoluciji, ali su
takoer bili protiv nastojanja boljevika da preuzmu vlast u svoje ruke i zasiju sjeme diktature partije.
Zastupaju miljenje da nain na koji se ljudi organiziraju pokazuje za kakvim drutvom tee. Manjine (u obliku

partija) ne mogu osloboditi radniku klasu, ona se mora osloboditi sama. Demokracija i odgovornost su kamen
temeljac anarhistike organizacije. Direktna akcija je nain. Direktna akcija, prije nego oslanjanje na male grupe
koje govore radnicima da imaju mo i snagu da promijene drutvo. Snaga radnika je njihovo organiziranje na
radnom mjestu. Snaga koja ne treba biti upotrebljena samo da se nadiu neposredni sukobi sa efovima, ve da
se, po mogunosti, nadie cijeli kapitalistiki sustav. Ovo vjerovanje je osnova anarhizma. Ne ele kontrolu
radnika nad industrijom, ve drutvo u kojem su odnosi izmeu ljudi osloboeni autoriteta i gdje ljudi ne trae da
netko upravlja njihovim ivotima.
Bakunjin
Anarhizam je oduvijek imao, a ima i danas, dugu tradiciju u panjolskoj. Sredinom prolog stoljea (misli se na
19. stoljee, op. ur.), anarhistike ideje u panjolskoj je donio Fanelli, Bakunjinov simpatizer, koji je i jedan od
utemeljitelja modernog anarhizma. panjolska sekcija Prve internacionale je uspostavljena i veina iz nje uzima
anarhistike stavove.
Anarhizam se razvijao brzo, unato tekim ekonomskim uvjetima zbog kojih su radnici patili. Radnici su u
velikom broju prihvatili ideje sindikalizma, odnosno anarhosindikalizma, koji se razvijao poetkom stoljea. 1911.
godine osnovan je CNT. Sindikalizam se razvijao kao odgovor reformizmu postojeih sindikata i rastue
izoliranosti anarhista-revolucionara od mase radnika. To se dogodilo zbog izvjesnog broja anarhista koji su se
okrenuli terorizmu kao "propagandi djelom", u vjeri da e tim djelima inicirati mase da pokrenu revoluciju.
Sindikalizam je bio pokuaj da se pojaa veza izmeu anarhistikog pokreta i radnika. Njegove ideje su se irile
pozivajui sve radnike u jedan veliki sindikat. Radnici su se eljeli ujediniti. eljeli su se povezati sa onima koji
rade druge poslove u istom podruju i tako osnovati federacije. Delegati tih federacija su ili dalje u regionalne
federacije koje su bile ujedinjene u nacionalnu federaciju. Delegati bi bili birani i bilo bi mogue opozvati ih. Imali
su vrlo jasan mandat i ukoliko ne bi zadovoljavali, bili bi zamijenjeni drugim delegatima.
Birokracija
Svi napori u sindikatima su bili usmjereni na zaustavljanje rasta birokracije nejasnih funkcija. Postojao je samo
jedan redovan djelatnik u CNT-u. Sindikalni posao se obavljao, tamo gdje je to bilo mogue, tijekom radnog
vremena, a gdje nije bilo mogue, nakon radnog vremena. To je osiguravalo da aktivisti sindikata ostanu u
kontaktu sa proizvoaima. Strah od birokratizacije je bio toliki, da su industrijske federacije koje su trebale
povezati sva radna mjesta u pojedinim zanimanjima, bile u stalnom sukobu. One su se djelomino povezale
1931. godine, ali nikada u potpunosti.
Sindikalisti (CNT) su se razlikovali od drugih sindikata, u vjeri da sindikati ne trebaju biti koriteni samo da
natjeraju efove na reforme, ve da se nadie kapitalizam. Vjerovali su da sindikati trebaju biti oruje koje e
sruiti kapitalizam na koljena. Vjerovali su da je razlog zbog kojeg veina radnika nije revolucionarno
raspoloena, to to su njihovi sindikati bili reformistiki i voeni birokracijom koja je preuzela inicijativu od irokog
lanstva. Njihova alternativa je bila da se svi radnici organiziraju u jedan sindikat radi pripreme za revolucionarni
generalni trajk.
lanstvo CNT-a je brzo raslo od trenutka osnivanja, tako da je do izbijanja graanskog rata imao skoro
2.000.000 lanova. Njegova najvea uporita bila su u Kataloniji i Andaluziji. Imao je velik potporu i u Galiciji,
Asturiji, Levantu, Zaragozi i Madridu. Najjai je bio meu tekstilnim radnicima, graevinarima, stolarima, kao i
meu poljoprivrednicima. Kako je propovijedao socijalnu revoluciju, bio je cilj mnogih represija polu-diktature
koja je vladala do 1931. godine, kao i "reformistike" vlade koja ju je slijedila. Narodni front je, sa svojim
pomagaima socijaldemokratima i staljinistima, nastavio represiju ne pokazujui milost.
Apolitinost
CNT nije bio revolucionarna politika organizacija. Bio je industrijski sindikat. Zapravo, njegova konstantna
anarhistika politika i njegovo zagovaranje nunosti revolucije, sluilo je tome da bi radnici osvojili tvornice i
zemlju. lanovi CNT-a su vjerovali da e se nakon toga drava i druge politike institucije sruiti. Nisu vjerovali
da radnika klasa treba preuzeti vlast, ve da se svaka vlast obavezno mora ukinuti.
Zbog toga je to bio sindikat koji je okupljao radnike neovisno o njihovom politikom uvjerenju. Mnogi su mu se
prikljuili ne zato to su bili anarhisti, ve zato to je CNT bio najborbeniji sindikat i jedini koji je postizao stvarne
rezultate. Zapravo, za vrijeme graanskog rata, njegovo lanstvo se vie nego udvostruilo (to se desilo i sa

UGT-om) i to najmanje zbog obaveze radnika da se prikljue nekom od sindikata.

Oigledno je da je CNT bio otvoren i za one koji nisu bili anarhisti. Unutar njega je bilo dosta internih neslaganja,
zbog ega je rasla tendencija reformizmu. Zbog toga je 1927. godine osnovana FAI. FAI je bila zasnovana na
lokalnim srodnim grupama i kao takva nije bila politika organizacija. Osnovana je da bi osigurala da CNT
ostane "ist" u anarhistikim terminima. Uspjela je u tome i mnogi njeni lanovi su postali vodee osobe CNT-a.
Druge anarhistike organizacije koje su postojale u trenutku izbijanja graanskog rata bile su FIJL i Mujeres
Libres.
Nema sumnje da je poetni odgovor na Francov dravni udar bio definiran injenicom da CNT i anarhistike
ideje nisu bili poljuljani u velikim grupacijama radnike klase. Kod njih nije bilo ekanja na reakciju vladinih
ministara, ve su radnici preuzeli kontrolu. Anarhistiki utjecaji se mogu vidjeti i u osnivanju milicija,
eksproprijaciji i reorganizaciji zemljita, te u prisvajanju industrije.
Milicije
Vlada se nala u delikatnoj situaciji kada se 19. srpnja podigla praina. Dok se odigravao dravni udar, vlada nije
nala naina da upotrijebi svoj autoritet. Vei dio vojske se pobunio protiv nje. Tamo gdje su pobunjenici
pobjeivali, vojska je rasputena i radnici su preuzimali oruje. Sindikati i ljeviarske organizacije su se odmah
potrudili organizirati te radnike. Osnovane su milicije i one su postale jedinice revolucionarne vojske. Deset dana
nakon dravnog udara, u Kataloniji je bilo 18.000 radnika organiziranih u milicije. Velika veina njih su bili lanovi
CNT-a. Ukupno je bilo 150.000 dobrovoljaca, spremnih boriti se gdje god da su bili potrebni. Ovo nije bila
uobiajena vojska. Nije bilo uniformi (marame oko vrata su obino oznaavale kojoj organizaciji lan milicije
pripada) i asnika koji uivaju vee privilegije od obinih vojnika. To je bila revolucionarna vojska i prikazivala je
revolucionarne principe njenih lanova. Demokracija je bila pod kontrolom.
Osnovna jedinica revolucionarne vojske je bila grupa, obino sastavljena od 10 boraca koji su birali svoga
delegata. Svaka stotina je inila kolonu koja je imala svoj ratni komitet odgovoran za sve aktivnosti. Komiteti su
bili birani od stotine radnika i njima su bili odgovorni. Kolone su imale u svom sastavu bive asnike i topnike
strunjake, koji su ih nadgledali, ali nisu imali nikakvu vlast.
Radnici su se prikljuivali kolonama zato to su to eljeli. Znali su da je borba potrebna i da je narodna vojska
nuna. Prihvatili su disciplinu, ne zato to im je to bilo nareeno, ve zato to su shvaali potrebu za
koordiniranim djelovanjem. Prihvaali su nareenja zato to su vjerovali onima koji su ih izdavali. Ti koji su
izdavali nareenja bili su izabrani iz radnikih redova. Milicije su suraivale s razliitim organizacijama i esto su
izdavale svoje novine. Postojale su politike organizacije koje su shvaale vezu izmeu revolucionarne politike i
rata.
Milicije osnovane u Barceloni nisu gubile vrijeme marirajui na Aragon gdje je prijestolnica Zaragoza bila
okupirana od strane faista. Kolona Durruti, koja je dobila ime po jednom od vodeih boraca CNT-a, povela je taj
mar, oslobaajui putem selo po selo. Cilj im je bio osloboditi Zaragozu koja je povezivala Kataloniju sa drugom
industrijskom regijom, Baskijom, a koja je bila izvor sirovina, kao i centar teke industrije i proizvodnje oruja.
Kolona Durruti je pokazala kako se treba boriti protiv faizma. Shvaali su da je graanski rat politika bitka, a ne
samo vojni sukob. Ostvarivali su pobjedu za pobjedom i tako ohrabrivali seljake da preuzmu zemlju i
kolektiviziraju je. Kolona je osiguravala zatitu i zbog toga su im seljaci vjerovali. Hranili su radnike-vojnike, a
mnogi su im se i prikljuili. Zapravo, Durruti je morao odgovarati neke od prikljuivanja zato to bi to dovelo do
smanjenja stanovnitva i zadatak kolektivizacije ne bi bio izvren.
Iako su anarhistike milicije postizale uspijehe, teritorij je gubljen na drugim frontovima. Zaragoza nije bila
osloboena i razvio se dugi front. Za to su optuili milicije. Staljinisti su tvrdili da su radnici nedisciplinirani i da ne
izvravaju dunosti. Optuivali su anarhiste za odbijanje suradnje sa ostalima u obrani od faizma.
Naravno, to je bila glupost. Anarhisti su konstantno pozivali na ujedinjenje snaga, pa i na jedinstveno
zapovijedanje. Jedino to su uporno zahtijevali, bilo je da kontrola nad vojskom ostane u rukama radnika. Nisu
vjerovali da uspostavljanje jedinstvenog zapovjednog lanca neizbjeno vodi stvaranju starog vojnog reima i
asnike kaste.
Glavni problem milicija bio je nedostatak oruja. Proizvodnja municije je bila odsjeena, tako da su radnici
Barcelone bili primorani na veliku snalaljivost u improviziranju. Oruje je proizvoeno i transportirano na front,

ali ga nikada nije bilo dosta. George Orwell (koji se borio u miliciji POUM-a) je opisao situaciju sa orujem na
aragonskom frontu. Pjeadija "...je gore naoruana nego engleska kola rezervnih asnika, sa pohabanim
Mauzer pukama koje obino zataje nakon pet ispaljenih metaka; imaju priblino jedan mitraljez na pedeset ljudi
(sic) i jedan pitolj na trideset ljudi (sic). To oruje, tako neophodno u rovovskoj borbi, vlada nije izdavala... Vlada
koja alje petnaestogodinje mladie na front, sa pukama starim etrdeset godina, a starije ljude i modernije
oruje uva u pozadini, predstavlja veu opasnost po revoluciju nego faisti."
Bio je u pravu. Postojao je embargo na uvoz oruja za obe strane, nametnut od Britanije, ali tek od sredine
kolovoza. Do tada je vlada koja je posjedovala 600.000.000 dolara u zlatu mogla kupiti oruje. Na kraju je zlato
poslano u Moskvu u zamijenu za oruje kojim, kada je stiglo, nije bio opskrbljen aragonski front kontroliran od
strane anarhista. Oruje koje je pristiglo razaslano je samo centrima pod staljinistikom kontrolom. lan
ministarstva rata je, komentirajui oruje pristiglo u rujnu, izjavio: "Primijetio sam da nisu bile dodijeljene jednake
koliine, a primijeena je i protekcija za jedinice koje ine Peti puk." Peti puk je bio pod kontrolom staljinista.
Tvornice municije iz Katalonije, koje su ovisile o Ministarstvu financija, bile su prisiljene slati svoje proizvode na
odredita koja im je vlada odredila. Ovo zadravanje oruja bila je osnovna strategija staljinista i njihovih
saveznika u vladi, kako bi se slomila snaga i presti CNT-a. Komunisti su eljeli potkopati milicije u njihovim
nastojanjima da osnuju vojsku. No, o tome kasnije.
Ovaj nedostatak oruja nije se odrazio samo na aragonski front. Irun je, takoer, pao zbog toga. Jedan reporter
je to ovako opisao: "Borili su se do posljednjeg metka (radnici Iruna). Kada im je ponestalo i municije, bacali su
pakete dinamita. Kada im je ponestalo i dinamita, juriali su goloruki... dok ih je ezdeset puta nadmoniji
neprijatelj masakrirao bajunetima." U Asturiji su radnici bili zaustavljeni kad su pokuavali osvojiti Oviedo,
naoruani sa neto puaka i dinamita. Iako su traili samo nekoliko aviona i nekoliko topova, bili su odbijeni.
Ponovno se vladin strah od revolucionara naao ispred obrane od faizma.
Gruba je la da su milicije, navodno nedisciplinirane i nekontrolirane, krive za Francovo napredovanje. Svi koji
su vidjeli milicije u akciji ne mogu rei nita osim hvale heroizmu kojem su prisustvovali. Vlada je zbog toga
donijela sigurnu odluku. Odluili su revolucionarima uskratiti oruje. Odlueno je da je obrana od revolucije
vanija od obrane od faizma.
Zemlja
Seljacima nije trebao Durruti da im kae da preuzmu zemlju. Radili su to od osnivanja republike. Jo je prva
vlada republike slala trupe da pobiju seljake koji su preuzeli zemlju. Prve dvije godine republike, pobijeno je 109
seljaka. Na selu je panjolska revolucija najvie i postigla. Anarhistika filozofija je prihvaena od strane irokog
sloja ugnjetavanih seljaka. Na svojoj konferenciji 1936. godine, CNT se upustio u raspravu o tome kako bi
anarhistiko drutvo budunosti trebalo izgledati. Seljaci su prvi proveli te ideje u praksi. Njihovi napori su
pokazali to sve mogu uiniti radni ljudi (od kojih su mnogi bili nepismeni) ukoliko im se daju dobri uvjeti.
Dokazali su da je miljenje kako je anarhija nemogua jer bi drutvo propalo bez efova, vlade i autoriteta,
glupost.
Kolektivizacija zemlje je bila izrazito rairena. Gotovo dvije treine zemlje u zoni republike (onoj koju su
kontrolirale antifaistike snage) bilo je preuzeto. U to je bilo ukljueno izmeu pet i sedam milijuna seljaka.
Najvee pokrajine su bile: Aragon gdje je bilo 450 kolektiva, Levant (pokrajina oko Valencije) sa 900 kolektiva i
Kastilja (pokrajina oko Madrida) sa 300 kolektiva. Nije samo zemlja kolektivizirana. U selima su uspostavljene i
radionice u kojima su lokalni obrtnici proizvodili alate, nametaj, itd. Pekari, mesari, frizeri (brijai) i drugi, takoer
su se odluili za kolektivizaciju.
Kolektivizacija je bila dobrovoljna i zbog toga sasvim drugaija od prisilne "kolektivizacije" koju je Staljin proveo u
Rusiji. Obino bi u selu bio sazvan sastanak, jer je veina kolektiva bila smjetena u selima, i svi prisutni bi se
sloili oko ujedinjavanja svoje zemlje, alata ili ivotinja. To je onda dodavano na ono to je ve oduzeto od
veleposjednika. Zemlja je dijeljena na racionalne jedinice i odreivane su grupe radnika da rade na njima. Svaka
grupa je imala svog delegata koji je zastupao njihove stavove na sastancima kolektiva. Upravni komitet je
takoer bio biran i bio je odgovoran za ope upravljanje kolektivom. Njegova dunost je bila nadgledanje
nabavke materijala, razmijena sa drugim pokrajinama, distribucija proizvoda i nuni javni radovi kao to je
izgradnja kole. Svaki kolektiv je odravao redovne ope sastanke na kojima su sudjelovali svi lanovi kolektiva.
Ukoliko se netko nije elio prikljuiti kolektivu, davano mu je neto zemlje, ali samo onoliko koliko je mogao
obraditi. Nije bilo doputeno zapoljavanje radnika. Nije samo proizvodnja bila kontrolirana, distribucija je
takoer bila prilagoena potrebama ljudi. U mnogim pokrajinama novac je bio ukinut. Ljudi su odlazili u trgovine

kolektiva (ee u crkve koje su bile pretvorene u skladita) i uzimali to im je trebalo. Ukoliko je bilo nestaica i
racionalizacija, ulagan je trud da se svakome osigura podjednak dio. Ipak, bilo je uobiajeno da poveana
proizvodnja pod novim sustavom ukine nestaice.
Prema poljoprivrednim rokovima, revolucija se dogodila u pravom trenutku. itarice kojima je bilo vrijeme etve i
koje su sakupljane i prodavane radi velikog profita nekolicine velikoposjednika sada su bile distribuirane onima
kojima su bile potrebne. Doktorima, pekarima, brijaima i drugim uslunim radnicima, davano je prema
potrebama u zamjenu za njihove usluge. Tamo gdje novac nije bio ukinut, uvedene su "obiteljske plae" tako da
se rad plaao na bazi potreba, a ne po broju radnih sati.
Proizvodnja je znatno poveana. Tehniari i agronomi su pomagali seljacima bolje koristiti zemlje. Upotrebljene
su moderne znanstvene metode tako da su u nekim krajevima prihodi poveani za 50%. To je bilo dovoljno za
nahraniti kolektiviste i milicije u njihovoj pokrajini. Najee je bilo dovoljno i za razmjenu sa drugim kolektivima u
gradu, koji su za uzvrat davali strojeve. Viak hrane je bio predavan komitetima za zalihe koji su bili zadueni za
distribuciju u urbanim mjestima.
Kao i na milicije, kleveta je bila baena i na kolektive. Bilo je tvrdnji da pojedinac gleda samo sebe i da ne brine o
drugima. To je bila glupost, jer su u mnogim pokrajinama uspostavljeni izjednaavajui fondovi koji su
prerasporeivali dobra iz bogatijih u siromanije pokrajine. Bilo je osigurano da strojevi i strunjaci budu
preseljeni u krajeve gdje su najpotrebniji. Zapravo, pokazatelj osjeaja solidarnosti moe biti injenica da se
1.000 kolektivista iz Levanta, koji je bio prilino razvijena pokrajina, preselilo u Kastilju kako bi pomogli.
Uspostavljene su federacije kolektiva, a najuspenija je bila ona u Aragonu. Lipnja 1937. godine odran je
plenum Regionalne federacije seljaka. Njen cilj je bio formiranje nacionalne federacije "za suradnju i irenje
kolektivistikog pokreta i, takoer, za postizanje pravedne distribucije proizvoda zemlje, ne samo izmeu
kolektiva ve u cijeloj zemlji". Na nesreu, mnogi kolektivi su uniteni, ne od Francove vojske, ve od vojnika
staljinistikog generala Listera, prije nego to je to bilo mogue izvesti.
Kolektivisti nisu bili zabrinuti samo za materijalna dobra. Imali su i duboku obavezu prema obrazovanju i kao
rezultat tih napora mnoga djeca su dobila obrazovanje po prvi put. To nije bilo uobiajeno kolovanje. Koritene
su metode Francisca Ferrera, svjetski poznatog pedagoga i utemeljitelja projekta Moderan kola. Djeci je
davano osnovno obrazovanje i nakon toga su ohrabrena razvijati vjetine za koje su pokazivala radoznalost.
Posveivana je panja i starima, a gdje je bilo neophodno, graeni su specijalni domovi za njih. Pazilo se i na
izbjeglice iz krajeva koje su kontrolirali faisti.
Industrija
Revolucija u gradovima nije tekla uspjeno kao u selima. Najvie je postignuto u Kataloniji, industrijskom srcu i
"tvravi" CNT-a. U Barceloni je preko 3.000 poduzea bilo kolektivizirano. Sva javna poduzea, ne samo u
Kataloniji ve u cijeloj zoni republike, bila su preuzeta i voena od strane radnikih komiteta.
Da bi se dobila ideja o rairenosti kolektivizacije, dobro je pogledati listu nastalu od strane jednog svjedoka tih
dogaaja (Barnet Boloten u knjizi "The Grand Camoflage", koja ni sluajno nije anarhistika knjiga). On kae:
"eljeznica, tramvaji i autobusi, vozila taxija i brodovi, elektroprivreda i rasvjeta, plinovod i vodovod, popravci i
izrada automobila, mlinovi i tvornice cementa, proizvodnja tekstila i papira, elektronski i kemijski kompleksi,
tvornice za proizvodnju staklenih boca i parfumerije, plantae hrane i pivnice bili su konfiscirani ili kontrolirani od
radnikih (sic) komiteta, to je u oba sluaja imalo isto znaenje za vlasnike." Nastavlja: "Kina i kazalita, novine
i tiskare, trgovine i hoteli, ekskluzivni restorani i barovi bili su, takoer, preuzeti."
To jasno pokazuje da je portret anarhizma kao neega povezanog sa neobinim malim radionicama, netoan.
Velike tvornice, neke sa tisuama radnika, su bile preuzete i vodili su ih radnici.
esto su radna mjesta bila preuzimana zato to su vlasnici pobjegli ili zaustavili proizvodnju da bi sabotirali
revoluciju. Radnici nisu zaustavljali proizvodnju - sva vea radna mjesta bila su preuzeta. Neka su vodili i
kontrolirali radnici. U ostalima su uspostavljeni "kontrolni komiteti" da bi osigurali ouvanje proizvodnje (postojali
su da bi omoguili snagu veta na odluke efova u sluajevima gdje radnici nisu preuzeli upravljanje).
Na svakom radnom mjestu, Skuptina radnika je bila osnovna jedinica. Unutar tvornice radnici su birali delegate
da ih zastupaju u odluivanju o svakodnevnim pitanjima. Sve od vee vanosti je moralo ii pred Skuptinu.
Odluke je donosio komitet sainjen od pet do petnaest radnika, koji su birali i upravnika koji je nadgledao

svakodnevno funkcioniranje radnih mijesta. Unutar svake industrije postojalo je Industrijsko vijee u kome su bili
predstavnici dva glavna sindikata (CNT-a i UGT-a) i predstavnici komiteta. Tehniari su takoer bili u komitetima
da bi osigurali tehniki nadzor. Posao Industrijskog vijea je bio stvaranje ukupnog plana za industriju.
Na svim radnim mjestima plae su izjednaene, a radni uvjeti znatno poboljani. Pogledajmo kako je
kolektivizacija poboljala stvari. Uzmimo za primjer tramvaje. Od 7.000 radnika, 6.500 su bili lanovi CNT-a.
Zbog ulinih borbi sav prijevoz je bio u prekidu. Sindikat prijevoza (tako se zvala sekcija CNT-a) je imenovao
komisiju od sedam lanova da okupiraju administrativne kancelarije, dok su ostali provjeravali pruge i napravili
plan nunih popravaka. Pet dana nakon zavretka borbi 700 tramvaja, umjesto uobiajenih 600, obojenih u
crveno-crnu boju CNT-a, bilo je na ulicama Barcelone.
Kada je nestao motiv profita, sigurnost je postala vanija i broj nesrea je smanjen. Trokovi su smanjeni, a
usluge poboljane. 1936. godine je prevezeno 183.543.516 putnika. 1937. godine taj broj je povean za 50
milijuna. Tramvaji su bili toliko uinkoviti da su radnici bili u stanju davati novac drugim sekcijama gradskog
prijevoza. Plae su bile jednake za sve radnike i poveane u odnosu na one prije revolucije. Prvi put je bila
osigurana besplatna medicinska zatita za radnu snagu.
Iako su pruali znatno uinkovitije usluge, radnici su nalazili vremena za proizvodnju projektila i topova za ratne
potrebe. Radili su prekovremeno i nedjeljom kako bi dali svoj doprinos antifaistikoj borbi. Daljnje podcrtavanje
injenice da oslobaanje od efova i upravnika ne vodi do nereda moe biti istaknuto injenicom da je za dvije
godine kolektivizacije bilo samo est sluajeva kada su radnici krali iz radionica.
Provedena je iroka reorganizacija kako bi industrija postala uinkovitija. Puno malih neekonominih postrojenja,
koja su obino bila i zagaivai zatvarano je i proizvodnja je koncentrirana na ona postrojenja sa boljom
opremom. U Kataloniji je zatvoreno 70 ljevaonica. Broj preraivaa koe je smanjen sa 71 na 40, a cijela drvna
industrija je reorganizirana od strane Sindikata drvne industrije (sekcija CNT-a).
Centralna vlada je 1937. godine priznala da je ratna industrija Katalonije proizvela deset puta vie nego ostatak
panjolske industrije zajedno i da bi ta proizvodnja mogla biti uetverostruena ukoliko Katalonija uspije nabaviti
nune sirovine.
Nije preuzeta samo proizvodnja. Mnogi paraziti srednje klase iskljueni su iz trgovine. Trgovina na veliko ribom i
jajima preuzeta je, kao i trgovina voem i povrem. Trgovina mlijekom u Barcelomi je kolektivizirana, to je
dovelo do zatvaranja 70 nehigijenskih postrojenja za pasterizaciju. Svuda su uspostavljeni komiteti za
opskrbljivanje. Sve je to unesreilo srednju klasu. Za njih, i zbog njihovog shvaanja napredovanja, revolucija je
bila samo korak unazad.
Uspostavljeni su i izjednaavajui fondovi zbog pomoi siromanijim kolektivima. Postojalo je mnogo problema.
Mnoga trita su ostala izolirana u faistikoj zoni, a privremeno su izgubljena i neka strana trita. Bilo je malo
sirovina jer su izvori nabave bili izgubljeni, a i kada je bilo mogue nabaviti ih, fondovi su bili osporavani od
centralne vlade. To je bio nedostatak kolektivizacije. Banke nisu bile osvojene i rezerve zlata su ostale u rukama
vlade. (CNT je skovao plan o njihovom osvajanju koji je odbaen u posljednjem trenutku.)
Unato tome, proizvodnja je poveana i uvjeti ivota za mnoge pripadnike radnike klase su poboljani.
Listopada 1936. godine vlada je bila prisiljena priznati kolektivizaciju donosei dekret koji je priznavao ono to je
ve postojalo. To je, takoer, bio pokuaj kontroliranja budue kolektivizacije.
Socijalna revolucija
Ovo je bio samo kratak pogled na kolektivizaciju koja se dogodila. Nastavljajui sa anarhistikim uvjerenjima,
revolucija nije stala. Po prvi put su radnici u panjolskoj uivali dobrobit zdravstvene zatite organizirane od
strane CNT-ove Federacije zdravstvenih radnika. Federaciju je inilo 40.000 zdravstvenih radnika - sestara,
doktora i administrativnih radnika. Jo jednom je postignuta velika pobjeda u Kataloniji gdje je za svih 2.500.000
stanovnika osigurana odgovarajua zdravstvena zatita.
Nisu lijeene samo uobiajene bolesti ve i rane rtava graanskog rata. Uspostavljen je i program preventivne
medicine zasnovan na lokalnim zdravstvenim centrima. Na kongresu 1937. godine medicinski radnici su razvili
zdravstveni plan za buduu anarhistiku panjolsku koji bi bilo mogue izvesti da je revolucija bila uspjena.
Promijenila se i uloga ena, koje su ostvarile mnoge pobjede. U odnosu na njihovu ulogu u graanskom ratu,
promatrai su istaknuli da su one odigrale punu ulogu u antifaistikom otporu. Bile su prisutne svuda - u

komitetima, milicijama, na frontu. U prvim bitkama rata, ene su se borile uz mukarace jer se to
podrazumijevalo samo po sebi. Nije bilo sluajeva da ene popunjavaju mjesta mukaraca koji su na frontu (a to
je uobiajen sluaj u ratnim uvjetima, a kada rat zavri i ene nisu vie potrebne kao radna snaga, vraaju se
domovima).
U milicijama su se borile kao jednake. Sudjelovale su u organiziranju kolektiva i borile se protiv seksistikih
stavova prolosti kojima nema mjesta u bilo kojoj pravoj revoluciji.
Anarhistika organizacija ena, Mujeres Libres, je imala 30.000 lanica. Organizacija je bila aktivna i prije
graanskog rata, tako to su organizirale radnice i irile informacije o kontracepciji. Za vrijeme rata abortus je bio
legaliziran u republikanskoj zoni. Centri su bili otvoreni za sve ene, ukljuujui i neudane majke i prostitutke.
Prema svim izvorima, postojala je prava promjena stava prema enama. Jedna ena, sudionica graanskog
rata, je rekla: "Bili smo kao braa i sestre. Oduvijek mi je dosaivalo u ovoj zemlji to mukarci ne smatraju ene
kao bia sa punim ljudskim pravima. Ali, onda je nastupila velika promjena. Vjerujem da je izrasla spontano iz
revolucionarnog pokreta..." (Margonita Balager, zabiljeeno u "Blood of Spain").
Svuda su se javljale promjene. Ukupan dojam Barcelone se promjenio. Restorani sa separeima vie nisu
postojali. Kolektivne menze su zauzele njihovo mjesto. Duh drugarstva je bio u zraku.
Savjeti radnika i seljaka su svugdje preuzeli administraciju. Savjet za obranu Aragona je bio najbolji primjer.
Upravljao je provincijom i koordinirao rad kolektiva i milicija. Sve antifaistike snage su bile zastupljene u
njemu, ali anarhisti su bili u veini. U Kataloniji je 21. srpnja uspostavljen Centralni komitet antifaistikih milicija.
Od njegovih petnaest lanova pet su bili anarhisti, trojica iz UGT-a, jedan iz POUM-a, Komunistika partija je
imala jednog lana, a republikanci etvoricu. Iako su anarhisti bili nadmoniji u toj provinciji, nadali su se da e
ravnopravnijim zastupanjem odluivanju slini komiteti biti uspostavljeni i tamo gdje je CNT bio slabiji.
To je bila situacija 1936. Iako je vlada Narodnog fronta jo uvijek postojala, nije imala vlast, to je bila polsjedica
nepostojanja represivnih organa drave. Vlast je bila podijeljena na bezbroj fragmenata i rasuta u tisue gradova
i sela, meu revolucionarnim komitetima koji su preuzeli kontrolu nad zemljom i tvornicama, sredstvima za
prijevoz i komunikaciju, policijom i vojskom. Vojska, ekonomija i politika borba, razvijale su se nezavisno od
vlade i, zapravo, unato vladi.
Takva situacija je poznata kao "dvojna vlast". Vlast vlade je bila preslaba da izaziva snagu radnika i seljaka. A
snaga radnika i seljaka nije bila dovoljno svijesna potrebe za nestankom vlade. Neuspjeh u njenom ruenju
dozvolio je vladi da obnovi svoj autoritet i postane gospodar situacije. Da bismo pokuali razumjeti kako se to
dogodilo, nuno je osvrnuti se na ulogu Komunistike partije i rukovodstva CNT-a.
Kontrarevolucija
Ponaanje panjolske Komunistike partije i Ujedinjene socijalistike partije Katalonije (PSUC) je vie ocrtavalo
najvee Staljinove interese, a ne najvee interese panjolske radnike klase. Odbijali su priznati da je izbila
revolucija. Takoer, inili su sve to su mogli da ugue tu revoluciju za koju su se pretvarali da se nije ni
dogodila. Zanimali su se za graanski rat tek toliko da obnove demokraciju u panjolskoj. Da bismo razumijeli taj
stav, moramo pogledati injenice van panjolske.
Staljin
Staljin je vjerovao da se iznad svega mora obraniti "socijalizam" u SSSR-u. Interes europske (i svjetske)
radnike klase je morao zauzeti drugo mjesto u strategijskim interesima vladajue birokracije Rusije. A oni su
tridesetih godina dvadesetog stoljea bili vrlo uplaeni. Hitler je doao na vlast 1933. godine i unato injenici da
Staljin nije elio svau s Njemakom (tri mjeseca nakon preuzimanja vlasti od strane nacista, Staljin je potpisao
produenje njemako-sovjetskog pakta iz 1926. godine) odnosi izmeu te dvije zemlje postaju hladniji.
Staljin je strahovao da e se Britanija i Francuska dogovoriti sa Hitlerom i zbog toga ostaviti Rusiju otvorenu za
napad. Vjerovao je da e ih zadovoljiti promatranje klanja Njemake i Rusije iz sigurne udaljenosti. Kada bi
zemlje postale iscrpljene, Britanija i Francuska bi se pojavile kao gospodari Europe.
Zbog toga je Staljin 1935. godine potpisao Pakt uzajamne pomoi sa Francuskom. Tu nije bilo obaveze
uzajamne vojne pomoi. Za Francusku je to bio nain za odstranjivanje preostalih veza izmeu Njemake i
Rusije, a istovremeno i nain da se natjera francusku Komunistiku partiju da odbaci svoje protivljenje vladinom
obrambenom programu.

Kako bi zaustavili nadilaenje razlika Britanije i Francuske sa Hitlerom, a na raun Sovjeta, u pokuaju da se
osigura francusko-sovjetski pakt, kao i u pokuaju da se zakljue slini paktovi sa vladama drugih zemalja
(prvenstveno Britanijom), bilo je najvanije pojaati vladino neslaganje sa njemakim ciljevima u istonoj Europi.
Zbog toga je i usvojena politika Narodnih frontova na Sedmom svjetskom kongresu Komiterne u kolovozu 1935.
godine. To tijelo, poznato i kao Trea internacionala, okupilo je sve komunistike partije pod rusko vodstvo.
Narodni frontovi
Najvaniji cilj te politike je bio da se srednja klasa i neke gazde uvuku u iroke antifaistike frontove. Zbog
ostvarenja tog cilja, komunistike partije su odbacile revolucionarnu politiku. To je trebala biti borba za ouvanje
buroaske demokracije, a kako bi privukli republikanske i liberalne stranke srednje klase, radikalne pozicije
nikada nisu usvojene.
Politika Narodnog fronta je bila vrlo uspjena. Poetkom 1936. godine vlade Narodnih frontova su izabrane u
Francuskoj i panjolskoj. Programi tih vlada su bili prilino umjereni. U panjolskoj je socijalistiki prijedlog o
nacionalizaciji zemlje odbaen zbog republikanske opozicije. Taj su Narodni front inili Republikanska unija,
Socijalistika partija, POUM, Sindikalistika partija, nacionalisti Baskije i Katalonije (koji su smatrali da im
desnica ugroava autonomiju) i, naravno, Komunistika partija.
Kada je izbio graanski rat, Staljinove instrukcije su bile jasne. Svi napori komunista moraju biti usmjereni na
jedan zadatak: dobijanje pomoi Britanije i Francuske i nagovoriti ih da odbace svoju neutralnost. Dogovor o
nenapadanju je potpisan 1936. godine s nadom da e zaustaviti produetak sukoba. Staljin je vjerovao da e se,
ukoliko Britanija i Francuska odbace tu politiku, graanski rat razviti u mnogo vei sukob (Njemaka i Italija su
ve pruale vojnu pomo faistima). Taj sukob, od kojega bi se Rusija distancirala, bi doveo sukobljene strane
do toke meusobnog iscrpljenja i ruski vladari bi se pojavili kao novi gospodari Europe. Zbog toga su
odbacivani revolucionarni aspekti graanskog rata i borba je prikazivana kao borba koja nema nikakvih drugih
zahtjeva osim osnovnih demokratskih (to je, u stvari, i bila). U poetku su staljinisti priali o podizanju revolucije
nakon to faisti budu poraeni. Vrlo brzo su prestali i s tom praznom priom.
Naravno, staljinistika (i komunistika) koncepcija socijalizma je prilino razliita od anarhistike. Najbitnije u
anarhizmu je da mase preuzimaju kontrolu i upravljaju drutvom kroz sustav vijea. Staljinistima socijalizam
nalae nacionalizaciju svega i preputanje upravljanja drutvom dravi, koja e biti voena od strane Partije.
Kontrola prelazi u ruke profesionalaca, tehnokrata i birokrata, koji poinju razvijati (svoje) osobne klasne
interese. ak i da su se staljinisti odluili na borbu za "socijalizam" i dalje bi morali potkopavati anarhiste.
Politika udvaranja britanskoj i francuskoj vladajuoj klasi je od poetka bila osuena na propast, ne samo zbog
njihove vojne nespremnosti, ve i zbog njihovog razumijevanja da e, ukoliko se umijeaju u rat sa Hitlerom, sve
strane (oni i nacisti) biti oslabljene i da e se zbog toga ojaati pozicija Rusije. Svo vrijeme do izbijanja Drugog
svjetskog rata, Britanija je pokuavala postii dogovor s Hitlerom to bi mu otvorilo put da napadne Rusiju na
istoku.
Mornarica
Aktivnosti mornarice, koja je ostala lojalna Republici, su nekoliko puta prekidane da se ne bi stavili u pitanje
anglo-francuski interesi na Gibraltarskim vratima. Mornarica je bila vrlo uspjena u uznemiravanju Francuske
baze u Maroku, ali su njihove aktivnosti zaustavljane da bi dvije strane sile bile sretne. U skladu s tim,
republikanska vlada je odbila dati Maroku nezavisnost i tako Franca liiti baze. Da su to uinili, stavili bi u pitanje
britanske i francuske kolonijalne interese u sjevernoj Africi. Primjer panjolskog Maroka bi mogao dati sline
ideje drugim nacijama. ak je u jednom trenutku vlada ponudila predati vlast u Maroku Britaniji i Francuskoj u
zamjenu za njihovu intervenciju.
Revolucija koja je izbila je bila krajnje nepogodna za komuniste. Bilo kakve anse da pridobiju Britaniju i
Francusku bile su smanjene injenicom da je poela socijalna revolucija. Nije bilo ni govora da britanska i
francuska ambasada interveniraju u korist revolucionara. Zbog toga je revolucija morala biti sakrivena i
eventualno uguena. Snaga kolektiva i milicija je morala biti unitena.
Na poetku graanskog rata bilo je 40.000 lanova panjolske Komunistike partije. Normalno, postavlja se
pitanje kako je tako mala organizacija mogla tako odluno utjecati na tijek dogaaja i s vremenom postati
dominantna grupa u Narodnom frontu.

U graenju svoje partije, komunisti su se naroito isticali u Kataloniji, srcu revolucije. Pokret kolektivizacije je
ozbiljno uznemirio srednju klasu. Mali poslovi su prekinuti i svuda su se pripadnici srednje klase osjeali
odbaenim jer su radniki komiteti preuzeli raspodjelu. Oni bi se rado vratili u svoje tradicionalne stranke, ali su
ih vidjeli kao nesposobne u zaustavljanju kolektivistikog pokreta. Komunistika partija je izgledala kao jedina
ozbiljna partija koja moe zatititi njihove posjede ili im ih ak vratiti iz ruku radnika. Jedan bivi komunist je to
prokomentirao: "U Muriciji, kao i drugdje, vidio sam nae plakate i letke koji apeliraju na vlasnike trgovina da se
prikljue lanstvu sa obeanjem apsolutne podrke privatnog vlasnitva."
Vrlo brzo
lanstvo Komunistike partije se povealo vrlo brzo. Za nekoliko mjeseci od izbijanja rata, 76.000 seljaka koji
posjeduju zemlju i seljaka zakupnika sa 15.485 pripadnika gradske srednje klase, se prikljuilo. Oni su u svojim
slojevima utjecali na tisue pripadnika srednje klase koji se nisu prikljuivali Partiji, ali su je simpatizirali. Kao
sredstvo zatite interesa graanske srednje klase u Kataloniji, komunisti su organizirali 18.000 trgovaca, obrtnika
i malih proizvoaa u organizaciju CEPCI. "Solidaridad Obrero" (Radnika solidarnost), novine CNT-a, su
prokomentirali da su neki u tom tijelu "nepomirljivi poslodavci, okrutni protivnici rada". Do oujka 1937. godine
Komunistika partija je imala 250.000 lanova.
Poduzeli su jo neke mjere da bi proirili svoj utjecaj. Samo etiri dana nakon vojnog udara, komunisti su se
ujedinili sa socijalistima Katalonije kako bi osnovali PSUC. Lokalni UGT je potpao pod upravu PSUC-a. Vodei
lanovi Socijalistike partije i UGT-a su ih naputali i prelazili komunistima, neki ak i tajno. Mnogi lanovi
Socijalistike partije nisu vidjeli razliku izmeu njihove linije i linije komunista: pobjeda u ratu pa tek onda
revolucija, pomirljiv stav prema stranim silama, itd. Ali, zbog toga to su komunisti imali vri partijski aparat
(pojaan iz Moskve), bili su u mogunosti regrutirati nove lanove na tetu socijalista. Mnogi su im se pridruili
zbog njihove: "predanosti u prikupljanju lanova, vrlo vjetoj propagandi, organizatorskim sposobnostima i
prestia steenog ruskim orujem".
Komunisti su uspostavili kontrolu nad JSU (Ujedinjena socijalistika omladina). Ta grupa je nastala stapanjem
komunistikih i socijalistikih omladinskih organizacija. Imala je 50.000 lanova i formirana pred izbijanje rata.
Veina vodeih lanova je napustila Socijalistiku omladinu i prela u komuniste, to je ovima omoguilo
kontrolu nad ovom organizacijom.
Bilo bi pogreno tvrditi da je kontrarevolucija rezultat iskljuivo politike i aktivnosti komunista. Republikanci i
socijalisti su suraivali s njima. Republikanci, koji su izgubili svaku realnu bazu u masama, su se povukli i
prepustili komunistima direktan posao suprotstavljanja socijalnoj revoluciji i obrani srednje klase. ak se je i
Largo Caballero, koji je postao premijer u kolovozu i jedno vrijeme bio lijevi socijalist i voa UGT-a, izjasnio za
formiranje vlade kojoj je "nuno rtvovanje revolucionarnih tenji zbog pridobijanja naklonosti demokratskih
snaga" i da se "panjolska vlada ne bori za socijalizam ve demokraciju i ustavno zakonodavstvo". Iako
Caballero nije cijelo vrijeme suraivao s komunistima, bilo je mnogo onih u njegovoj partiji, ak i njegovih
najbliih suradnika koji su radili na komunistikoj liniji, a protiv socijalne revolucije.
Takoer, nuno je rei da je sudjelovanje lanova CNT-a u vladi pomoglo rast kontrarevolucije. Uli su u
Katalonsku vladu u rujnu (sjetimo se da je Katalonija bila poluautonomna) i nacionalnu vladu u studenom 1936.
godine. Time emo se detaljnije baviti u sljedeem poglavlju, a za sada je dovoljno rei da je njihovo
sudjelovanje dalo vladi kredibilitet u masama. Bili su kljuan element u dokazivanju svijetu da je borba u
panjolskoj za uspostavljanje demokracije, da bi se ponovo izgradila unitena dravna mainerija i da bi se vlast
i autoritet koji su bili u rukama naoruanih radnika vratili vladi. Sudjelovanje CNT-a je sluilo da zaustavi mase i
natjera ih da vjeruju da imaju oslonac u vladi i da je trebaju braniti.
Rusko oruje
Vana stvar je da je Komunistika partija upravljala kontrarevolucijom. Bili su jedini koji su shvatili "nunost"
kontrarevolucije i koji su je odluili provesti. Mogunost da je provedu su imali zbog prestia koji je dolazio od
injenice da je Rusija bila jedina zemlja koja je slala vee koliine oruja Republici (Meksiko je takoer slao
pomo, ali u malim koliinama). Rusi nisu slali samo oruje ve i vojne savjetnike i tehniare koji su postupno
preuzeli rukovoenje ratom.
Staljinisti e vam rei da je Rusija osiguravala oruje od poetka. To je la. Staljin se u poetku sloio sa Paktom
o neinterveniranju zbog straha od sukoba sa Zapadom. Prve koliine oruja nisu stigle do listopada, a i kada su
stigle to je bilo iz straha da e njemako i talijansko oruje dati odluujuu snagu faistima. Pomo je poslana

"prikriveno i u pokuaju da se ogranii mogunost mijeanja Rusije u rat" (Krivicki u "In Stalin's Secret Service",
Krivicki je bio Staljinov ef obavetajne slube za zapadnu Europu). Zbog tog straha od ukljuivanja u rat sa
Njemakom i Italijom, pomo je ograniena na potpomaganje otpora do mogue intervencije Britanije i
Francuske. Ta pomo je morala biti plaena - panjolske rezerve zlata su se preselile u Moskvu.
Komunisti su znali da e, ukoliko posegnu za kontrarevolucijom, primorati dravu, da uz njihovu pomo, vrati
kontrolu nad vojskom i policijom. Nije bilo nikakve svrhe govoriti radnicima da se odreknu kolektivizacije i da
odbace oruje, ukoliko ta kontrola ne bude uspostavljena. Sve drave poivaju na upotrebi sile i zbog toga se
uspjena revolucija moe izvesti samo ukoliko su ljudi naoruani.
Zbog sovjetske pomoi, komunistima je bilo lako postii kontrolu nad oruanim snagama. To nije bilo samo zbog
koliine poslanog oruja, ve i zbog injenice da su Sovjeti bili glavni dobavljai ratnog materijala. Ministar
mornarice i zrakoplovstva, Prieto, esto se alio na raun svog kabineta izjavljujui da je on "ministar niega jer
ga zrakoplovstvo ne slua. Pravi ministar zrakoplovstva je ruski general Duglas".
Militarizacija
Zbog te kontrole nad orujem, komunisti su, podrani od drugih, proveli militarizaciju. Ponovno je izgraena
regularna vojska sa asnicima, jedinicama, salutiranjem i razliitim plaama. Milicijama koje su odbile staviti se
pod zapovjednitvo Ministarstva rata (a mnoge milicije CNT-a i POUM-a su to odbile), prekinuta je isporuka
oruja. Ostavljene su bez mogunosti izbora.
Nova vojska je izgraena pod komunistikom kontrolom. Znali su da se bez kontrole nad vojskom nee moi
nadati kontroli nad antifaistikim taborom. Zbog toga to je Peti puk (najvea jedinica kontrolirana od staljinista)
preuzela rasputanje milicija, komunisti su preuzeli kontrolu nad pet od est brigada nove vojske. Takoer,
preuzeli su kontrolu nad Glavnim komesarijatom rata, koji je uspostavljen zbog postavljanja politike kontrole
vojske putem politikih komesara. Poto su veina od njih bili staljinisti, kontrolirali su politiki materijal koji je
dolazio na front. Anarhistiki materijal je stalno zadravan. Sve to su vojnici mogli itati bile su lai
Komunistike partije.
Nije ponovno izgradjena samo vojska ve i policija, osobito omraena Civilna garda, koja je bila osnova represije
nad CNT-om. Promijenjeno joj je samo ime u Nacionalna republika garda. Jurina garda je ponovo
uspostavljena i do poetka prosinca je imala 28.000 regruta. Broj karabinjera, koji su bili graniari podreeni
carini i pod kontrolom ministra financija Negrina (poznati simpatizer komunista), narastao je na 40.000. Prije rata
bilo ih je samo 16.000 i to u cijeloj panjolskoj. Negrinov zamjenik je razjasnio njihovu ulogu: "Vi ste uvari
drave, a vizionari koji vjeruju da je kaotina situacija drutvene nediscipline i bezobzirnosti dopustiva su u krivu,
jer vojska naroda, sa vama karabinjeri, e znati kako to zaustaviti."
Drava je sama sebi dala monopol na nasilje. Radnike patrole koje su iznikle u srpnju su rasputene.
Radnicima je nareeno da predaju oruje, a oni koji su to odbili smatrani su faistima. Prialo se da je to oruje
potrebno na frontu. Iako je bila istina da je oruje bilo potrebno na frontu, taj argument je koriten samo kao
sredstvo za razoruavanje revolucionarnih radnika. Bilo je mnogo oruja pod kontrolom policije. George Orwell
je to zapazio nakon 1. svibnja u Barceloni: "Anarhisti su bili na oprezu ak i ukoliko su predali oruje. PSUC je
zadrao svoje i to je bilo ono to se dogodilo nakon zavretka borbi. U meuvremenu, na ulici je bilo mogue
vidjeti velike koliine oruja koje je bilo potrebno na frontu, ali koje je bilo u posjedu "nepolitike" policije u
pozadini." ("Kataloniji u ast").
Kontrarevolucija je zatim okrenuta protiv kolektiva. 7. sijenja 1937. godine objavljeno je rasputanje radnikih
komiteta za opskrbu. Distribuciju hrane je preuzeo GEPCI. To je dovelo do nestaica i gomilanja namirnica radi
podizanja njihove cijene. Za to su okrivljeni kolektivi, ali je bilo dobro poznato da je hrana mogla biti osigurana
ukoliko se netko ulani u PSUC.
Nacionalizacija
Krediti nisu davani onim radnim mjestima koja su odbila prihvatiti kontrolu vlade. Kao to je reeno ranije, banke
nisu preuzete pa je vlada imala veliku mo protiv radnika. Nacionalizacija velike industrije je provedena kako bi
bila dovedena pod vladinu kontrolu. Tvrdili su da je to nuno za ratne napore. Tvrdili su da su kolektivi
neuinkoviti i da je svako radno mjesto zabrinuto samo za svoj profit. Ne moe se porei da je bilo nekih
problema sa bolje stojeim kolektivima. Ali CNT je zahtijevao koordinaciju kroz socijalizaciju pod kontrolom
radnika. Da bi se to izvelo, svakom obliku privatnog vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju morao bi doi kraj.
Naravno, komunisti to ne bi dozvolili jer je to prijetnja njihovoj cijenjenoj srednjoj klasi.

Na selu je kolektivizacija bila dozvoljena samo na zemlji faista, a imanja onih koji su podravali Republiku,
morala su biti vraena. Koliko daleko su komunisti bili spremni ii moe ilustrirati invazija na Aragon. Obrambeni
savjet Aragona je proglaen ilegalnim u kolovozu 1937. godine. Tu deklaraciju slijedila je invazija koju je vodila
11. divizija generala Listera (lan PSUC-a). Po izjavi CNT-a, zemlja, orue za obradu zemlje, stoka i konji koji su
bili konfiscirani od desniara, vraeni su vlasnicima. U nekim selima su farme bile liene sjemena za sijanje, dok
je 600 lanova CNT-a uhapeno. Ukupno je 30% kolektiva uniteno i priprema za etvu prekinuta. Kao to se
moe pretpostaviti nita osim mrnje, ogorenosti i gubljenja iluzija nije rezultiralo tom invazijom i represijom koja
je slijedila. Seljaci su se poeli pitati za to su se borili. Gubljenje iluzija je, bez sumnje, utjecalo i na propast
fronta par mjeseci kasnije. Slini napadi su izvedeni na kolektive u Levantu i Castilli.
To pokazuje dokle su "socijalisti" iz Komunistke partije bli spremni ii ispunjavajui Staljinove instrukcije. Jo
kobniji aspekt toga je bilo postojanje zatvora u panjolskoj koji su pripadali sovjetskoj tajnoj policiji GPU (pretea
KGB-a). Postojali su i u to nema sumnje. U prosincu 1936. godine "Pravda" je objavila: "I u Kataloniji je poelo
ienje od trockista i anarhosindikalista. Bit e voeno istom snagom kojom je voeno u SSSR-u."
O aktivnostma GPU u panjolskoj o ijem je uspostavljanju odluka donesena po hitnom postupku na konferenciji
u Moskvi 14. rujna, Krivicki kae: "GPU je imao svoje specijalne zatvore. Njihove jedinice su vrile ubojstva ili
otmice. Ubijali su u skrovitim tamnicama i organzirali letee odrede. Ministar pravde nije imao autoritet nad GPU.
Bili su snaga ispred koje su drhtali i neki od najviih asnika Caballerove vlade. Izgledalo je kao da Sovjetski
Savez eli zgrabiti lojalnu panjolsku, iako je ona ve bila u njihovom posjedu." ("In Stalin's Secret Service").
Cilj je bio eliminacija revolucionara. Svatko tko se usudio priati o onome to se radilo, mogao je biti sljedei koji
e patiti. Nina, vou POUM-a, ubio je GPU, kao i Camilla Bernerija, talijanskog anarhistu koji je kritizirao vodstvo
CNT-a. Berneri je objavljivao i novine "Guerra di Classe" koje su zagovarale revolucionarni rat protiv faizma.
Ubijen je od "socijalista" zbog njegovih vrstih revolucionarnih stavova. U srpnju 1937. godine 60 lanova CNT-a
je "nestalo", to je termin tada, a i sada, koriten za one ubijene od strane tajne policije, pojam koji su koristili
diktatori Latinske Amerike.
Dva puta
Dakle, pojavila su se dva, uzajamno iskljuena, naina borbe protiv faizma. Prvi je onaj staljinista i njihovih
pomagaa: odstupiti sa svog puta da bi primirili gazde u Engleskoj i Francuskoj i uzaludno se nadati da e isti
intervenirati. Voditi graanski rat, rat protiv legitimnog rukovodstva panjolske, dati policiji drugorazrednu ulogu,
ugasiti plamen revolucionarne politike, vezati tisue komada oruja u pozadini da bi se uguio radniki pokret,
unititi kolektivizaciju i rtvovati uspjehe radnika i seljaka zbog meunarodnih interesa Staljina.
Drugo vienje je kako bi revolucionarni rat trebao biti voen: uiniti revolucionarnu politiku glavnim orujem, dati
tvornice onima koji u njima rade, iriti propagandu u faistikoj pozadini, dati seljacima pravi razlog da se bore
protiv Franca, dokazati im da e im kolektivizacija donijeti dobro, a ne dozvoliti da ive u strahu od staljinistikog
unititavanja kolektiva, dati zemlju seljacima i tako stvoriti bazu borbe koja e liiti Franca mnogih vojnika koji su
sinovi i keri seljaka.
Dati slobodu Maroku i organizirati ustanak protiv Franca, oduzelo bi mu glavni izvor zaliha i oruja. Apelirati
direktno na europsku radniku klasu (ije vlade nisu imale interesa pomoi panjolskoj revoluciji). Apelirati na
francuske radnike koji su 1937. godine uli u drugu godinu nemira koji su zapoeli masovnim trajkovima godinu
ranije. Njihova akcija je mogla zaustaviti intervenciju Francuske i Britanije protiv revolucije.
Zaplijeniti rezerve zlata i oduzeti banke. Iskoristiti novac za kupovinu oruja, pobrinuti se da oruje ode na front,
gdje je i najpotrebnije.
To su bile stvari koje je trebalo uiniti. Nisu bile osiguranje pobjede, ali su mogle zapaliti iskru koja se mogla
proiriti Europom i tako razbiti izolaciju panjolske revolucije. Mogle su biti prekretnica za cijelu Europu, umjesto
da panjolska bude jo jedna rtva faizma, a graanski rat predigra za krvavi svjetski rat.
Narodni front nije mogao izvesti te akcije jer je bio zasnovan na savezu klasa. Za radnike je bilo nuno
preuzimanje potpune kontrole. To je bilo mogue, pogotovo u Kataloniji, gdje je regionalni kongres radnikih
savjeta trebao uspostaviti radniku republiku. Taj primjer bi kasnije mogao biti ponavljan drugdje u panjolskoj i
mogao bi se voditi revolucionarni rat. Rat koji ne bi vratio komuniste, socijaliste ili republikance u vladu, ve rat
koji bi oslobodio mase.
Ali radnika klasa nije preuzela vlast. CNT, koji je bio u mogunosti to uiniti, je to odbio. Okrenuli su se suradnji

s drugima ili podravali odluku za odlukom, potkopavajui revoluciju. Objektivno, voe CNT-a i FAI-a su bile
kontrarevolucionari. U situaciji dvojne vlasti, ili radnici odbacuju vladajuu klasu i preuzimaju vlast ili vladajua
klasa ponovo preuzima kontrolu. Ne postoji srednji put. CNT je suradnjom mogao ii samo jednim putem.
Revolucija ne moe biti izvedena napola. Radnika klasa se mora braniti ili je revolucija osuena na propast. A
zbog ega anarhisti nisu preuzeli vlast? Sada emo se vratiti na to.
Svjea revolucija
Kao to je ve reeno, anarhisti su protiv drave. Svake drave. Bilo da je liberalno-demokratska, monarhistika
ili totalitarna. Anarhisti vide dravu (vojska, policija, vlada, birokracija...) kao instituciju kroz koju vladajua klasa
odrava kontrolu nad veinom stanovnitva. Osnovno za anarhizam je vjerovanje da drava mora biti unitena i
zamijenjena sustavom zasnovanim na radnikim savjetima i savjetima zajednica. Delegati iz zajednice bi ili na
regionalne savjete, koji bi slali delegate na nacionalne i, eventualno, meunarodne savjete. Delegati bi se biralo
neposredno i sve vee oduke bi bile donoene na radnikim skuptinama.
esto ti savjeti nastaju spontano, ili kao oblik obrane. U poetku bi nastajali iz trajkakih komiteta, ali se brzo
mogu razviti u tijela na kojima bi moglo biti izgraeno novo drutvo. Ta ideja je kljuna za anarhizam. Slobodno
drutvo ne moe biti izgraeno na starim strukturama, ve moraju biti izgraene nove, kroz koje e proizvoai
biti direktno zastupljeni. Revolucija se ne dogaa kroz parlamente i vlade ili restrukturiranjem ve postojee
dravne strukture.
Savjeti i kolektivi koji su se pojavili u vrijeme graanskog rata, bili su struktura na kojoj je mogla biti izgraena
revolucija. No, za njih je bilo nuna povezanost na regionalnoj i nacionalnoj razini, kako bi vlast radnika i seljaka
bila obranjena, vlast koja bi odbacila regionalnu i centralnu vladu u stranu. To bi znailo odbijanje podjele vlasti
sa preostalim elementima vladajue klase i to bi bio velik korak u provoenju revolucije.
CNT
CNT je odbio to uiniti. Nakon 19. srpnja, vodstvo sindikata u Kataloniji je bilo pozvano u ured Companisa,
tadanjeg premijera Katalonije. U osnovi, rekao im je kako oni kontroliraju regiju i da e im on biti vjeran sluga
ukoliko preuzmu vlast. Odbili su taj prijedlog. Umjesto toga, pozvali su na osnivanje Centralnog komiteta
antifaistikih milicija. To je bio prvi korak prema suradnji. Sve stranke, ukljuujui i republikance, bile su
zastupljene u tom komitetu. Postojao uz katalonsku vladu. Centralni komitet je rasputen u rujnu 1936. godine
kada je CNT uao u vladu. U studenom, etiri lana CNT-a ulaze u nacionalnu vladu u Madridu. Dvojica od njih
su bili i lanovi FAI-a.
To je bilo daleko od onoga to je bilo objavljeno u informativnom biltenu CNT-FAI u rujnu 1936. godine. U tekstu
"Uzaludnost vlade", objavili su da e eksploatacija koja je u tijeku dovesti do "likvidacije buroaske drave koja
e umrijeti od guenja". Njihovi lanovi su se prikljuili vladi te iste drave.
Naveli su nekoliko razloga za to. U biti, raunali su na opozivanje argumenata u vezi Britanije i Francuske.
Navedeno je da bi socijalna revolucija bila uguena i da ubudue ne bi dolazilo oruje od zapadnih sila (koje,
zapravo, nikada nije ni dolazilo!). Odluili su da je dobijanje rata i podizanje revolucije dvije razliite stvari i da je
dobijanje rata vanije. To je znailo suradnju u irokom antifaistikom frontu "...u pokuaju da se dobije rat i
spasi na narod i svijet, mi (CNT) smo spremni suraivati s bilo kim u upravljajuim strukturama, bilo da se ta
struktura zove svijet ili vlada". ("CNT", novine CNT-a u madridskoj regiji, 23. 10. 1936.)
Jo jedan razlog koji su naveli je bio da bi ulaskom u vladu mogli konsolidirati postignute uspjehe. Mogli bi
"regulirati politiki ivot panjolske, dajui legitimnost revolucionarnim komitetima" (Juan Lopez, ministar
trgovine, anarhist). Postojao je ak i argument da je ulazak u vladu samo meunarodni ustupak i da e revolucija
i dalje trajati pod platom legalne vlade.
Zbog toga je odravano antifaistiko jedinstvo i sve to je prijetilo razdvajanjem bilo je ugueno. Vlada je znala
da je vrlo korisno imati predstavnike CNT-a i da je to dodatno sredstvo kontrole nad masama. Uglavnom, treba
istaknuti da je odluku o ulasku u vladu donio Nacionalni komitet bez konzultacija sa irim lanstvom. To je bio
pravi prekid sa tradicijom. Nunost djelovanja, izazvana manjkom vremena, bila je izgovor vodstva.
Svibanjski dani
Uloga CNT-a u vladi moe biti jasno ilustrirana onime to je postalo poznato kao Svibanjski dani. U Barceloni su,

3. svibnja 1937. godine, tri teretna vozila puna policajaca, a koje je predvodio staljinist Salas (inae komesar
javnog reda), pokuala osvojiti telefonsku centralu koju je kontrolirao zajedniki komitet CNT-a i UGT-a jo od
poetka rata. Cilj je bio od radnika nasilno preuzeti kontrolu nad zgradom i tako vrati mogunost provjere
telefonskog sustava. Ovako su radnici bili u mogunosti pratiti to se dogaa sluajui razgovore vladinih
ministara. To je bio poetak pokuaja vlade da okupira strateke toke u gradu i pripremi se za opi napad.
Policija je osvojila prvi kat zbog iznenadnog napada, ali nisu mogli dalje. Poelo je pucanje. Vijest se poput
poara proirila i za par sati lokalni obrambeni komiteti CNT-FAI-a su krenuli u akciju naoruavajui se i gradei
barikade. POUM je pomogao i uskoro su radnici kontrolirali vei dio grada. Vlada je kontrolirala samo centar koji
je lako mogao biti osvojen.
I u drugim krajevima Katalonije su pokrenute akcije. Civilna garda je razoruana i uredi PSUC-a su okupirani iz
"preventivnih razloga". Prvu no nije bilo pucanja i sljedei dan su radnici irili barikade po predgrau. Ukljuena
je bila i Slobodarska omladina (FIJL). Radnici su bili spremni preuzeti kontrolu, ali je stiglo nareenje iz Centrale
CNT -a kojim su zabranjene sve akcije i radnicima je nareeno naputanje barikada.
Voe CNT-a su pokrenuli pregovore s vladom, to je rezultiralo time da su vladine snage dobile na vremenu da
utvrde zgrade, te okupiraju katedralu. Cijeli utorak (4. svibnja) je Regionalni komitet CNT-a apelirao preko
megafona da se barikade uklone i da se radnici vrate na posao. Za to vrijeme su pregovori nastavljeni, a u
Centralu CNT-a su stizali apeli drugih radnikih centara koji su bili napadani. Vladini ministri iz CNT-a su
ponovno zvali iz Valencije (gde se u to vrijeme nalazila centralna vlada) traili da se nastavi sa apelima
radnicima o naputanju barikada.
Pregovori su nastavljeni bez rezultata zbog zahtjeva vlade za kontrolom nad telefonskom centralom. Radnicima
je nareeno da napuste barikade, to, na sreu, nisu napravili. U etvrtak (6. svibnja) zgrada je ispranjena i
PSUC je preuzima. Isti dan PSUC je preuzeo i eljezniku stanicu, koju je prije toga takoer kontrolirao CNT.
Sline stvari su se dogaale u cijeloj Kataloniji.
U petak je 5.000 lanova Jurine garde stiglo iz Valencije. Nasilje koje je sljedilo bilo je nezamislivo. Svibanjski
dani su ostavili 500 mrtvih i 1.100 ranjenih. Jo stotine su ubijene tijekom "ienja" sljedeih nekoliko tjedana.
U svibnju je kontrola nad javnim redom u Kataloniji prebaena u Valenciju, ime je katalonska autonomija
prestala postojati. Nakon svibnja, lanovi CNT-a gube ministarska mjesta, zajedno sa Caballerom. Nova vlada je
bila pod istom staljinistikom kontrolom. Ministri su posluili svrsi i vie nisu bili potrebni. Kontrarevolucija je
ozbiljno izbila nakon svibnja, dekretima koji su potkopavali revolucionarne komitete. To je bilo mogue jer je
kima revolucije, radnici Katalonije, bila slomljena.
Durrutijevi prijatelji
Tijekom Svibanjskih dana pojavila se alternativa politici Nacionalnog komiteta CNT-a, u obliku Durrutijevih
prijatelja (DP). Ta grupa je osnovana u oujku 1937. godine i sastojala se od militanata CNT-a koji su se protivili
politici militarizacije milicija. Uzeli su ime Duruttija koji je vodio milicije Aragona i branio socijalnu revoluciju do
kraja. Kada su mu iz CNT-a rekli da e stupiti u vladu kako bi legalizirali dostignua revolucije, odgovorio je:
"Kada radnici uzimaju od buroazije, kada napadnu strano vlasnitvo, kada je javni red u rukama radnika, kada
su milicije kontrolirane od sindikata, kada je, zapravo, u tijeku proces stvaranja revolucije od dna prema vrhu,
kako je mogue tome dati legalnu osnovu?"
U oujku je Jaime Balius, jedan od vodeih militanata DP-a, rekao: "Mi, anarhisti, smo doli do granice
ustupaka... nema ni koraka nazad. Trenutak je za akciju. Spasimo revoluciju. Ukoliko se nastavimo odricati naih
pozicija, nema sumnje da emo za kratko vrijeme biti uniteni. To je osnovni razlog zbog ega je nuno razviti
novu organizaciju u naem pokretu."
Pod tim novim pravcem podrazumijevao se kraj apolitinosti anarhizma. "Za pobjedu nad Francom, moramo
sruiti buroaziju i njene staljinistike i socijalistike saveznike. Kapitalistika drava mora biti potpuno unitena i
mora biti uspostavljena radnika vlast koja e se zasnivati na radnikim komitetima irokog spektra. Apolitini
anarhizam je propao." Tijekom Svibanjskih dana su pozivali na uspostavljanje Revolucionarne hunte. Pozvali su
na razoruanje policije, socijalizaciju ekonomije, rasputanje politikih partija koje su se okrenule protiv radnike
klase. U stvari, pozivali su na radniku vlast. Pozvali su radnike da ostanu na barikadama jo dok su imali
kontrolu nad Katalonijom. U etvrtak, 6. svibnja, regionalni komitet CNT-a objavio je izjavu u kojoj se odrie DP-a
kao "agenta provokatora". Istog dana su i DP objavili letak koji je sadravo napad na vodstvo CNT-a i isticao da

je revolucionarana ansa proputena. DP su izbaeni iz CNT-a krajem svibnja. Njihove urede je preuzela policija
i njihove organizacije su proglaene nezakonitim.
Hunta
Moemo biti iznenaeni idejom da anarhisti pozivaju na huntu. to to znai? U brouri "Prema svjeoj revoluciji",
objavljenoj sredinom 1938. godine, DP objanjavaju kakva bi to hunta trebala biti. Opisali su je kao slabu
varijaciju anarhizma. "To tijelo bi bilo organizirano na sljedei nain: lanovi Revolucionarne hunte e biti
izabrani demokratskim glasanjem u sindikalnim organizacijama. Mora biti uraunat i odreen broj drugova koji su
na frontu. Ti drugovi moraju imati pravo biti predstavljani. Funkcije moraju biti redovno podlone reizborima, kako
bi se onemoguilo da ih bilo tko prigrabi za sebe. Skuptine sindikata e vriti kontrolu nad aktivnostima hunte."
To ne bi bila samo izabrana grupa voa, ve demokratska institucija kroz koju bi radnici mogli upravljati
drutvom i zavriti revoluciju. Tu ne bi bilo predstavnika organizacija neradnike klase ili politikih stranaka. To je
bilo znatno drugaije od Lenjinove ideje diktature proleterijata (itaj Partije) koja je imala tragine posljedice u
Rusiji.
DP su prekinuli sa tradicionalnom apolitinou CNT-a. Shvaali su da dravna vlast nee nestati, ve da je
treba unititi i zamijeniti radnikim savjetima. Prihvaali su stav da su revolucije totalitarne ukoliko se "...dogodi
da se razliiti aspekti revolucije bave naprednim stvarima, ali sa pretpostavkom da je klasa koja predstavlja novi
poredak najodgovornija".
Razumjeli su mane sindikalizma. Ipak, nisu se odricali militantnosti CNT-a i njihove ideje da e iroke mase
doslovno sruiti kapitalizam i staviti radnike i seljake kolektive na njegovo mjesto. lanovi CNT-a su se
herojski borili u milicijama i svojom hrabrou su mnoge zadivili.
CNT zbog svoje apolitinosti, a nakon to su tvornice i zemlja osvojeni, nije znao to dalje. Za njih je drava
trebala umrijeti "prirodnom smru". To se nije dogodilo. Unato velikim idejama CNT-a o tome kako e
anarhistiko drutvo izgledati i shvaanju potrebe same radnike klase da podigne revoluciju, nisu mogli
povezati revolucionarnu situaciju i cilj slobodnog komunizma. Kao to su DP rekli: "Oni (CNT) nemaju konkretan
program. Nemaju ideju kuda idu. Imaju dosta lijepih rijei, ali kada je sve reeno i napravljeno ne znaju to uiniti
sa masama radnika i kako uobliiti narodni pokret." Drali su da CNT moe "uskoiti na rukovodee mjesto u
dravi i izvriti nekoliko dravnih udara, a sve je to stari model i kaotino".
CNT to nije razumio. Zauzeli su stav demokratske suradnje ili "anarhistike diktature". Garcia Oliver, jedan od
ministara CNT-a i lan FAI-a, je rekao: "CNT i FAI su se odluili za suradnju, odriui se revolucionarnog
totalitarizma koji vodi do povezivanja revolucije sa anarhistima i diktaturom konfederacije." Bojali su se
preuzimanja uzdi. Ali, to nije bilo pitanje nametanja "anarhistike diktature", ve stvaranja novih institucija kroz
koje bi revolucionarne mase obranile svoju vlast. Sindikalizam nije to mogao uvidjeti jer je vjerovao da su
sindikati (tj. CNT) struktura na kojoj treba biti izgraeno novo drutvo.
Zbog toga jer drava nije umrla, CNT je osjetio potrebu sudjelovati u njoj kako bi imao odreenu kontrolu.
Zavrili su zakljukom da je to bio jedini nain za neto rei. Ili su ak toliko daleko da su neke hajke koje su
pokrenuli bile rezultat njihove potrebe da opravdaju svoje sudjelovanje. Primjerice: "Danas vlada kao instrument
koji kontroliraju organi drave, ne predstavlja tijelo koje djeli drutvo na klase. Oboje e jo manje ugnjetavati
drutvo jer su se u njih ukljuili lanovi CNT-a." ("Solidaridad Obrero" studeni 1936.)
Alternativa
DP su bili izraz opozicije takvom miljenju. Ne samo u njihovim novinama "Prijatelji naroda", ve i u bezbroj
lokalnih publikacija CNT-a, pa ak i UGT-a, POUM-a i Slobodarske omladine, mogla se pronai takva opozicija.
Ipak, treba rei da se taj izraz nezadovoljstva pojavio prekasno. DP nisu imali dovoljno vremena za uvjeriti mase
u ispravnost svojih pozicija. Shvatili su potrebu pregrupiranja da bi preuzeli vodstvo CNT-om. "Avangarda, tj.
revolucionarni militanti i Duruttijevi prijatelji, POUM i Omladina, moraju se pregrupirati da bi izgradili program
proleterskih revolucionara."
Iz ovoga je vidljivo prepoznavanje potrebe revolucionarne manjine da se organizira i osigura vodstvo masama.
Ne klasino vodstvo, ve vodstvo ideja. To je prepoznavanje onoga to je pogreno i onoga to bi trebalo
napraviti. Da DP nisu vidjeli sebe kao "sveznajue voe" jasno je iz njihovog prijedloga za stvaranje Hunte.

panjolska revolucija se nije odrekla anarhizma. Ako nita drugo, barem je znatno prije Poljske, ehoslovake ili
Maarske ukazala na propast staljinizma i dravnog kapitalizma Rusije. Aktivnosti staljinista su bile daleko od
onoga to bi pravi socijalisti trebali raditi.
S druge strane, mase anarhista su se bacile u borbu protiv faizma i njegovog uzroka - kapitalizma. Na nesreu,
revolucija nije bila potpuna, voe CNT-a su je zaustavile. Zapravo, njihovo ponaanje pokazuje uinak koji vlast
moe imati ak i nad onima koji se zaklinju anarhizmom. panjolska je dala vanu lekciju anarhistima. Pokazala
je mane sindikalizma, potrebu za politikim anarhizmom i potrebu za anarhistikom politikom organizacijom.
Moramo shvatiti da drava i politika vlast ne umiru. One moraju biti unitene.
Iznad svega, panjolska je pokazala to obini ljudi mogu uiniti u pravim uvjetima. Sljedei put kada vam netko
kae da su radnici glupi i da ne bi mogli preuzeti upravljanje drutvom, spomenite panjolsku. Objasnite to su
radnici i seljaci (od kojih su mnogi bili nepismeni) napravili. Recite im da je anarhizam mogu.

KRATICE I OPIS ORGANIZACIJA

CNT (Confederacion Nacional de Trabajo) - Nacionalna konfederacija radnika, anarhosindikalistika radnika
organizacija, osnovana 1911. godine. Najborbeniji i najrevolucionarniji sindikat. Bio je zasnovan na idejama
anarhizma i revolucionarnog sindikalizma.
FAI (Federacion Anarquista Iberica) - Anarhistika federacija Iberije sastavljena od grupa iz panjolske i
Portugala, osnovana 1927. godine. Svrha joj je bila borba da reformistike tendencije unutar CNT-a zadre svoj
anarhistiki oblik. Takoer je djelovala i kao naoruano krilo CNT-a u vrijeme kada su poslodavci unajmljivali
pistolerose, koji su ubijali vodee lanove CNT-a. FAI je zastupao teoriju uloge revolucionarnog organiziranja,
to je ukljuivalo uvjerenje da manjina putem pobune moe biti iskra koja e zapaliti mase i izazvati revoluciju.
Organizirala je ustanke u sijenju 1932., sijenju 1933. i prosincu 1933. godine, koji su bili neuspjeni.
FIJL (Federacion Iberica de Juventudes Libertarias) - Iberijska federacija slobodarske (anarhistike) omladine.
Durrutijevi prijatelji (Los Amigos de Durruti) - Opozicijska grupa unutar CNT-a, FAI-a i FIJL-a, osnovana
poetkom 1937. godine. Protivili su se ulasku CNT-a u vladu i zagovarali su kompletnu socijalnu revoluciju kao
jedini nain da se pobjedi Franco. Ime su dobili po poznatom voi anarhistike milicije ubijenom u studenom
1936. godine.
Slobodne ene (Mujeres Libres) - enska anarhistika organizacija.
PCE (Partido Communista de Espana) - Proruska Komunistika partija panjolske, osnovana 1921. godine.
POUM (Partido Obrero de Unificacion Marxista) - Marksistika partija osnovana 1935. godine ujedinjenjem
grupe trockista i disidenata iz PCE. U njoj je bilo mnogo revolucionara, ali je u osnovi bila partija koja se kolebala
izmeu reformizma i revolucije. Knjievnik George Orwell se borio u njihovoj miliciji.
PSOE (Partido Socialista Obrero Espanol) - Poznatija kao Socijalistika partija. Socijal-demokratska partija
osnovana 1879. godine.
PSUC (Partido Socialista Unificado de Cataluna) - Ujedinjena socijalitika partija Katalonije osnovana 1936.
godine integracijom socijalistikih i komunistikih grupa. Bila je ukljuena u Kominternu i PCE u Kataloniji.
Republikanska partija - Partija radikalne srednje klase osnovana 1934. godine.
Republikanska unija - Nastala je od dijelova vladajue partije koja je bila na vlasti od 1933. do 1935. godine.
UGT (Union Genera de Trabajadores) - Generalni radniki sindikat, povezan sa PSOE.