Naslov originala THE VALLEY OF FEAR

SIR ARTHUR CONAN DOYLE

DOLINA STRAHA

Tajno udruenje
Sadraj:
Prvi dio: TAJNO UDRUENJE
I.
Na ovjek
II. Starjeina
III. Loa 341, Vermissa
IV. Dolina straha
V. Najcrnji dan
VI. Opasnost vreba
VII. Birdy Edwards upada u zamku ......

PRVO POGLAVLJE
Na ovjek
Bilo je to etvrtoga februara godine 1875. Zima je te godine bila
estoka, a debeli sloj snijega ispunio je gudure Gilmertonskoga gorja.
Kako je ralica osigurala prohodnost eljeznike pruge, poslijepodnevni se
vlak, koji povezuje niz rudarskih naselja, polako, stenjui, uspinjao uz
strminu koja poinje kod Stagvilla, gradia u podnoju, pa ide prema
Vermissi, glavnom sreditu tog podruja, smjetenom u gornjem dijelu
doline. Na tom se mjestu pruga ponovo poinje sputati prema Barton's
Crossingu, Helmdalu i poljoprivrednom kraju Merton. Ta je pruga
zapravo jednotrana, no proirena je mnogim sporednim kolosijecima na
kojima su dugi redovi vagona natovarenih ugljenom i eljeznom rudom.
Oni svjedoe o skrivenom bogatstvu to je privuklo te okrutne ljude, a s
njima i vrevu ivota u ovaj najpustiji dio Sjedinjenih Amerikih Drava.
I doista, pust je to kraj. Kako je prvi pionir proavi njime mogao i
zamisliti da su najljepe livade i zeleni panjaci bezvrijedni u usporedbi s
ovim sumornim krajolikom prekrivenim ili krevitom goleti ili gustom
ikarom! Iznad mranih i jedva prohodnih uma visoko su se uzdizali suri
planinski vrhovi, bijeli od snijega i otrih nazubljenih stijena, a meu
njima se izvijala duga, zavojita dolina uz koju je polagano gmizao mali
vlak. Upravo je u prvom, dugom, putnikom, vagonu upaljena petrolejka
osvijetlila lica dvadeset do trideset ljudi koji su tu sjedili. Veina su bili
radnici to su se upravo vraali kui nakon radnoga dana provedenog u

niem dijelu doline. Meu njima je bilo desetak rudara, to se moglo

zakljuiti po njihovim aavim licima i rudarskim fenjerima. Sjedili su u
grupi, puili i tiho razgovarali.
Snano se rukovae.
- Vidim da govori istinu; ali ipak treba provjeriti. Podigne
desnicu do desne obrve. Putnik odgovori podigavi lijevu ruku do lijeve.
- Tamne su noi neugodne - ree radnik.
- Da, za strance na putu - odgovori drugi.
- To je u redu. Ja sam brat McMurdo, iz Loe 341, u Chicagu, ef
mi je J. H. Scott. Zaista sam imao sreu da odmah naiem na brata.
- Ima nas i ovdje mnogo. Nigdje po Sjedinjenim Dravama ne
cvjeta ovaj Red kao ba ovdje, u dolini Vermisse. Ali dobro e nam doi
takva prinova kao to si ti. Ne razumijem kako tako io mladi i jo k
tome lan Sindikata ne moe nai posla u Chicagu.
- Imao sam ja posla koliko sam htio - ree McMurdo.
- Zato onda nisi ostao?
McMurdo pokae glavom prema policajcima i osmjehnu se.
- Mislim da bi oni tamo vrlo rado doznali zato - ree.
Scanlan uzdahne suosjeajno.
- U nevolji si? - proapta.
- I te kakvoj!
- Kanjenik?
- Jo gore!
- Nije valjda rije o ubojstvu?
- Rano je da o tome govorimo - ree McMurdo dajui do znanja da
je rekao vie nego to je namjeravao. - Dovoljno je da ti kaem da sam
imao vane osobne razloge da napustim Chicago. Tko si ti da me ispituje
o takvim stvarima?
U sivim oima skrivenim iza naoala iznenada bljesne opasna
srdba.
- Dobro, dobro, prijatelju. Nisam mislio nita loe. Ma to da si
uinio, drugovi ti nee zamjeriti. Kamo sada ide?
- U Vermissu.
- To je trea stanica odavde. Gdje e odsjesti?
McMurdo izvadi kuvertu i priblii je slaboj svjetlosti petrolejke.
- Evo adrese: Jakov Shafter, ulica Sheridan. To mi je prenoite
preporuio jedan poznanik iz Chicaga.
- Ne znam za njega, Vermissa mi je izvan ruke. ivim u Hobson's
Patchu, u koji evo upravo stiemo. No, prije nego to se rastanemo dat u
ti savjet. Ako se nae u nevolji, odmah poi u Zadruni dom k efu
McGintyju. On je predsjednik Loe u Vermissi i nita se bez njegove
volje u ovom kraju ne dogaa. Do vienja, prijatelju! Moda emo se
jedne od slijedeih veeri nai u Loi. Ali upamti moje rijei: upadne li u
nepriliku, poi efu McGintyju!

Scanlan sie, a McMurdo ponovo ostane sam, preputen svojim

mislima. No se ve bila spustila, a plamen visokih pei sukljao je i
zavijao u mraku. Nad tom sablasnom pozadinom kretale su se, savijajui
se u mukotrpnom radu, crne sjene ljudskih tjelesa, u ritmu kretanja ruki i
ekrka, praene neprestanim zveketom i tutnjavom. - Zamiljam da ovako
nekako izgleda pakao - zau se neiji glas. McMurdo se okrene i opazi da
se jedan od policajaca primakao blie prozoru i da promatra tu usijanu
pusto.
- to se toga tie - ree drugi policajac - vjerujem da pakao mora
biti slian ovome. Zaudio bih se kad bih saznao da dolje ima gorih
avola nego to su neki od onih koje bismo mogli imenovati.
- ini se da si nov ovdje, mladiu?
- Pa, to ako jesam? - otrese se McMurdo.
- Samo jedno da ti kaem, gospodine. Savjetovao bih ti da
paljivije bira svoje prijatelje. Na tvome mjestu mislim da ne bih poeo s
Mikom Scanlanom i njegovom bandom.
- Sto mu gromova, to se tebe tie tko su moji prijatelji? - zagrmi
McMurdo takvim glasom da su se svi u vagonu okrenuli prema njima. Jesam li vas pitao za savjet ili moda mislite da sam takva budala da ne
mogu bez njega? Kad vas se neto pita onda odgovarajte, a to se mene
tie naekat ete se dok vas ja neto upitam.
Zabaci glavu i naceri se prema patroli s izrazom psa koji rei.
Nevjerojatna estina kojom je njihov pokuaj pribliavanja bio odbijen
zaprepasti policajce, trome i dobroudne ljude.
- to se ljuti, strance? Opomenuli smo te za tvoje dobro, jer si,
kako vidimo, nov ovdje.
- Ovo mjesto mi je strano, ali vi i vama slini nisu mi nimalo novi!
- povie McMurdo bijesno. - Svugdje ste vi jednaki, gurate nos u sve i
dajete savjete koje nitko od vas ne trai!
- Moda emo se uskoro ponovo vidjeti - naceri se jedan od
dvojice policajaca.
- Ti si mi prava ptiica, sve mi se ini!
- I meni se to uinilo - opazi drugi. - Vjerujem da emo se uskoro
susresti.
- Nemojte misliti da vas se bojim - povie McMurdo.
- Zovem se Jack McMurdo - eto vam. Ako me trebate, nai ete me
kod Jakova Shaftera, u ulici Sheridan, u Vermissi - nita ne skrivam,
vidite li? Usudit u vam se, u to ne sumnjajte, pogledati u lice u bilo koje
doba dana i noi.
Odvano vladanje novajlije izazvalo je neskriveno odobravanje i
divljenje rudara; policajci su samo slegli ramenima i nastavili prijanji
razgovor. Nekoliko minuta kasnije, vlak je uletio u slabo osvijetljenu
eljezniku stanicu na kojoj je veina putnika sila, jer Vermissa je bilo
najvee naselje uz tu prugu. McMurdo uzme svoju konatu torbu i upravo
htjede krenuti u mrak kad mu pristupi jedan rudar.

- Tako mi boga, prijatelju, ti doista zna kako treba razgovarati s

policijom - ree glasom u kojem se jo osjeao strah. - Uivao sam
sluajui te. Daj da ti ponesem torbu i pokaem put. I onako prolazim
mimo Shaftera.
I ostali su mu rudari, naputajui stanicu, prijateljski zaeljeli laku
no. Tako je na neobuzdani putnik postao linost u Vermissi jo prije
nego to je stupio na njeno tlo.
Ako je ovaj krajolik mogao zaplaiti ovjeka, grad ga je morao jo
vie utuci. Bilo je neke sumorne veliine u onoj dugakoj dolini, u onim
golemim plamenim stupovima, u oblacima dima koji je iz njih sukljao, a
mnogi humci posijani uz te udovine iskopine bili su vrijedni spomenici
snage i radinosti ovih ljudi. No grad se pokazivao svugdje podjednako
runim i prljavim. Ulica je itavom irinom bila prekrivena izbrazdanom
masom blatnoga snijega. Plonici su bili uski i neravni. Mnoge plinske
svjetiljke sluile su samo zato da bolje osvijetle dugi red drvenih kuica
okrenutih ulici svojim zaputenim i prljavim verandama. Kad su se
dvojica putnika pribliila gradu, slika je odjednom postala svjetlija jer su
naili na niz dobro osvijetljenih trgovina i mnotvo toionica i kartanica
u kojima su rudari troili svoje teko zaraene, ali ne tako male plae.
- To tamo je Zadruni dom - ree vodi, pokazujui jednu od
gostionica koja se uzdizala dostojanstveno, gotovo kao hotel. - Gazda mu
je Jack McGinty.
- Kakav je to ovjek? - zapita McMurdo.
- to? Zar nikad nisi uo za efa?
- Kako sam mogao za njega uti kad zna da sam tek stigao?
- A ja sam mislio da mu je ime poznato u svim sindikatima.
Prilino se esto i po novinama pominjalo.
- U vezi sa ime?
- Pa, u vezi - ovdje rudar spusti glas - u vezi s ... poslovima.
- Kakvim poslovima?
- Za boga, ovjee, udan si ti tip, bez uvrede reeno. U ovom e
kraju uti samo za jednu vrst posla, a to su poslovi Scowrera.
- Aha, ini mi se da sam u Chicagu uo za Scowrere.. Razbojnika
banda, zar ne?
- uti, tako ti ivota - povie rudar uplaeno gledajui u suputnika.
- ovjee, ne predstoji ti ovdje dug vijek ako tako govori na ulici gdje te
svatko moe uti. Mnogi su bili na smrt premlaeni, a manje su od toga
rekli.
- Ja zapravo nita o njima ne znam. Znam samo to sam
proitao.
- Ne kaem da to to si proitao nije istina. - Dok je to govorio
ovjek se nervozno obazirao oko sebe, zavirujui u svaku sjenku kao da
se boji skrivene opasnosti. Ako je ubojstvo kad nekoga proguta mrak,
onda se to, tako mi boga, ovdje dogaa napretek.

Ali nemoj, strance, ni pomisliti da u vezi s time spomene ime

Jacka McGintyja jer on uje svaki apat i ne oprata ga, tako mi boga! No
evo kue koju trai - to je ona tamo, malo dalje od ceste. Vidjet e da je
stari Jakov Shafter koji njome upravlja potenjak kakva nema na daleko.
- Hvala ti - ree McMurdo pruivi svom novom poznaniku ruku,
te se s torbom u ruci uputi stazom koja je vodila do pokazane kue.
Doavi do vrata snano zakuca. Otvori mu netko tko se neobino
razlikovae od onoga koga je oekivao.
Bijae to mlada i izuzetno lijepa ena. Bila je nalik na veanku,
svijetle puti i kose, a prekrasne tamne oi tvorile su zanimljiv kontrast
tom svijetlom okviru. Iznenadi se i zbuni ugledavi stranca te joj val
rumenila prelije blijedo lice. Slika djevojke uokvirena svijetlom
etvorinom otvorenih vrata uinila se McMurdu neim naljepim to je
ikada vidio; njezinoj privlanosti jo je vie pridonosila opreka s prljavom
i sumornom okolinom. Ne bi ga mogla vie iznenaditi ni da je ugledao
predivnu ljubicu kako raste na smetlitu. Bijae tako zanesen da je bez
rijei stajao i zurio u nju; zato je ona prekinula muk.
- Mislila sam da je to otac - ree, a u glasu joj se ugodno osjeao
lagani vedski prizvuk. - Idete li k njemu? U gradu je, no svaki as
oekujem da e se vratiti.
McMurdo je i dalje piljio u nju ne skrivajui divljenje dok ona
napokon ne obori pogled, zbunivi se pred ovim pomalo nasrtljivim
posjetiocem.
- Ne brinite, gospoice - izusti - nema urbe. Vau su mi kuu
preporuili kao prenoite. Mislio sam da e mi moda odgovarati, ali
sada sam sasvim siguran da hoe.
- Brzo odluujete - ree ona sa smijekom.
- A tko i ne bi, osim ako je slijep - odgovori on. Ona se nasmije
komplimentu.
- Uite, gospodine - ree. - Ja sam Ettie Shafter, ki gospodina
Shaftera. Nemam majke, pa vodim kuanstvo.
Sjedite uz pe i priekajte dok otac ne doe. No, evo njega; moete
odmah s njim ugovoriti stvar.
Stazom je prema kui umornim korakom prilazio postariji ovjek.
McMurdo mu u nekoliko rijei objasni to eli. Ree da mu je neki
poznanik po imenu Murphy jo u Chicagu dao njegovu adresu. A Murphv
ju je pak dobio od nekoga drugog. Stari ga je Shafter spremno primio.
McMurdo, nije postavljao nikakvih uvjeta, osim toga inilo se da ne
oskudijeva u novcu. Ugovoreno je da e dobiti stan i hranu za dvanaest
dolara tjedno, te da e plaati unaprijed. I tako se dogodilo da je
McMurdo, bjeei pred zakonom (kako je sam rekao) naao utoite u
domu Shafterovih; bit e to prvi korak u dugom nizu mranih dogaaja
koji e slijediti, a koji e se zavriti mnogo godina kasnije u nekoj dalekoj
zemlji.

DRUGO POGLAVLJE
Starjeina
McMurdo je bio ovjek koji bi se u drutvu vrlo brzo istakao. Ma
gdje da se naao, ljudi bi odmah za njega saznali. Tako je za samo tjedan
dana postao najvanija linost u Shafterovu prenoitu. Bilo je tamo jo
deset-dvanaest gostiju, ali oni su svi bili ili estiti predradnici ili obini
prodavai u trgovinama, svi redom mnogo beznaajniji od naeg mladog
Irca. Kad god bi se naveer sastali, on je bio najspremniji za alu,
najzanimljiviji u razgovoru, najorniji za pjesmu. Bio je idealan drug u
piu, obdaren sposobnou da svuda oko sebe izazove dobro
raspoloenje. Ali povremeno je, kao to smo vidjeli i u vlaku, davao
maha svojoj udi i estoko se uzbuivao, to je izazivalo potovanje, pa i
strah svih onih s kojima je dolazio u doticaj. Prema zakonu i njegovim
slubenicima iskazivao je izrazit prijezir, to je neke prisutne
oduevljavalo, a druge plailo.
Od poetka pokazivao je neskriveno divljenje prema gazdinoj keri
koja mu je osvojila srce im ju je prvi put ugledao. Nije bio nimalo
plaljiv oboavalac. Ve drugoga dana rekao joj je da je ljubi i otada je to
neprestano ponavljao, ne obraajui ni najmanj.e panje na sve to bi ona
govorila samo da ga odvrati.
- Netko drugi? - povikao bi on. - Tim gore za tog drugog! Neka me
se uva! Zar da se odreknem ivotne sree i enje srca zbog nekoga
drugog? Moe, Ettie, do mile volje ponavljati to svoje ne, ali doi e
dan kad e napokon rei da, a ja sam dovoljno mlad da mogu ekati.
Bio je opasan oboavalac, brz na jeziku kao pravi Irac, njean i
umilan u ophoenju. Pratila ga je aureola iskusna ovjeka i ar
tajanstvenosti to plijeni zanimanje ena i podstie njihovu ljubav.
Ponekad je priao o ljupkim dolinama Monaghana, odakle je bio rodom,
o dalekom otoku, blagim breuljcima i zelenim livadama koje su se,
gledane iz ovog okrutnog i hladnog kraja njegovoj mati priinjavale jo
arobnijima. Iskusio je ivot drvosjee na obalama Michiga-na, naao se
u gradovima Sjevera - Detroitu, Buffalu i napokon Chicagu gdje je radio
u pilani. Podravao je slutnju da su se u tom velikom gradu zbivale
izuzetne stvari, u isto vrijeme udne i intimne, tako da se o njima nije
smjelo ni govoriti. eznutljivim je glasom izdaleka najavio svoj bivi
ljubavni ivot, iznenadan odlazak i prekid starih veza zbog bijega u daleki
svijet koji e ga napokon dovesti u ovu odvratnu dolinu. Ettie je paljivo
sluala, a u tamnim su joj se oima zrcalile i njenost i suut - osjeaji
koji se tako lako i tako prirodno pretapaju u ljubav.
McMurdo je, s obzirom na to da je bio kolovan, uskoro dobio
privremeno zaposlenje kao knjigovoa. Kako je vei dio dana bio zauzet
poslom, nije naao vremena da se javi efu Loe Staroga reda slobodnih
zidara. Na taj ga je propust uskoro upozorio Mike Scanlan, takoer lan,

kojega bijae susreo u vlaku. Taj crnomanjasti, nervozni ovjeuljak

otrih crta lica bio je zadovljan to ga ponovo vidi. Nakon to je popio
aicu-dvije viskija otkrije mu razlog svog posjeta.
- I tako, McMurdo, sjetio sam se tvoje adrese pa sam pomislio:
hajde da ga posjetim! udi me to se jo nisi javio starjeini. Kako to da
nisi posjetio efa McGintyja?
- Najprije sam morao nai posao.
- Mora nai vremena za njega! Za ime boje, ovjee, ludo si
postupio to ve prvi dan nisi poao u Zadruni dom i prijavio se. Ako se
zamjeri McGintyju... ali bolje nemoj, to se naprosto ne smije dogoditi to je sve to ti mogu rei.
McMurdo se inio pomalo iznenaen.
- Ve sam pune dvije godine lan Loe, Scanlane, ali nisam jo do
sada znao da je to tako hitna stvar.
- Moda nije u Chicagu!
- Pa to je isto udruenje!
- A, je li?
Scanlan ga je gledao dugo i uporno. Bilo je neeg zloslutnog u
njegovu pogledu.
- A zar nije?
- To u te pitati za mjesec dana. uo sam da si popriao s
policajcima kad sam siao s vlaka.
- Kako zna?
- Dolo mi je do uiju - i dobre i zle vijesti brzo putuju po ovome
kraju.
- Istina je da sam razgovarao. Skresao sam tim huljama u lice sve
to o njima mislim.
- Ti si, bogami, ovjek po McGintyjevu ukusu!
- to, zar i on mrzi policiju? Scanlan prasne u smijeh.
- Posjeti ga, stari moj - ree opratajui se. - Ako ne ode, zamrzit
e te vie od policije. Posluaj moj savjet i poi smjesta.
Sluaj je htio da je McMurdo te veeri imao jo vaniji razgovor
koji ga je uputio u istom smjeru. Moda stoga to je otvorenije nego inae
pokazivao panju Ettie, ili se tek tada sumnja uvukla u ve pomalo tromi
mozak dobroudnog starog veanina; bilo kako bilo, domain pozove
mladia u svoju sobu i bez okolianja pone razgovor.
- ini mi se, gospodine, da vam je stalo do moje Ettie. Je li tako ili
se moda varam?
- Pogodili ste! - odgovori mladi.
- Moram vam odmah rei da od toga ne moe biti nita. Netko vas
je pretekao.
- To mi je ve ona rekla.
- Budite sigurni da vam je rekla istinu! A da li vam je rekla o kome
je rije?
- Nije. Pitao sam je, ali nije htjela rei.

- Dakako da nije, nevaljalka. Nije vas htjela uplaiti.

- Mene uplaiti? - plane McMurdo.
- Da, prijatelju! Nije sramota bojati se Teda Baldwina.
- A tko je to, do avola?
- Jedan od efova Scowrera.
- Scowreri! Ve sam uo za njih. Scowreri amo, Scowreri tamo,
neprestano se o njima apue. ega se zapravo svi boje? Tko su napokon
ti Scowreri?
Vlasnik prenoita nesvjesno spusti glas kao i svi oni koji su do
sada spomenuli to strano drutvo.
- Scowreri su Stari red slobodnih zidara. Mladi se zapanji.
- Pa i ja sam lan toga reda.
- Vi! E, da sam to znao, nikada vas ne bih u ovu kuu pustio. Sve
da ste mi platili stotinu dolara tjedno!
- to tu nije u redu? To je drutvo osnovano radi dru-garstva i
milosra. Tako stoji u pravilniku.
- Negdje drugdje moda i jest tako. Ali ovdje nije.
- A ovdje, kakvo je to drutvo?
- Drutvo ubojica, eto kakvo je. McMurdo se sumnjiavo nasmije.
- Kako ete mi to dokazati?
- Dokazati! Zar pedeset ubojstava nije dovoljno? to je bilo s
Milmanom i Van Shorstom, sa cijelom obitelji Nicholson, sa starim
gospodinom Hvamom i malim Billom Jamesom, te tolikim drugima? I vi
hoete da vam se dokazuje? Zar postoji itko u ovoj dolini, bio on
mukarac ili ena, tko to ne zna?
- Pazite! - ozbiljnim glasom upozori ga McMurdo. - Morate
opozvati to ste maloprije rekli, ili pak, to dokazati. Prije nego to
napustim ovu sobu, uinit ete jedno od toga. Stavite se na as u moj
poloaj. Dolazim prvi put u ovaj grad. Inae pripadam Udruenju koje je
poznato po dobrim namjerama. Kao takvo postoji irom Sjedinjenih
Drava. I u asu kad hou da mu pristupim ovdje, vi mi kaete da je to
isto to i razbojniko udruenje zvano Scowreri. Gospodine Shafter,
mislim da mi dugujete ili ispriku ili objanjenje.
- Mogu vam rei samo ono to svatko iv ovdje zna. efovi jednog
udruenja su i efovi drugoga. Ako se zamjerite jednome, osvetit e ga
drugi. esto smo ve to iskusili.
- To su brbljarije. Hou dokaze! - ree McMurdo.
- Ostanete li ovdje, brzo ete ih imati. No, ja zaboravljam da ste i
vi jedan od njih. Uskoro neete biti nita bolji od drugih. A sad vi lijepo,
gospodine, potraite drugo prenoite. Ne moete vie ovdje ostati. Zar
nije dovoljno to jedan od te gospode udvara mojoj Ettie, a ja se ne
usuujem da mu zalupim vrata u lice ve moram jo trpjeti i takvoga
stanara? Zaista, od sutra morate potraiti drugo prenoite.

I tako je McMurdo bio prognan ne samo iz svoje udobne sobe ve i

daleko od ljubljene djevojke. Iste veeri naao ju je u dnevnoj sobi i
povjerio joj svoju nevolju.
- Tvoj mi otac daje otkaz - ree. - Ne bih mario kad bi se samo
radilo o sobi, no tek tjedan dana to te poznam, Ettie, a ti si mi postala
sve, te ne mogu bez tebe ivjeti.
- Ah, utite, gospodine McMurdo! Ne govorite tako - povie
djevojka. - Ve sam vam rekla da ste doli prekasno. Postoji drugi, te
premda mu nisam obeala da u se smjesta udati za njega, ipak ne smijem
to nikom drugom obeati.
- A to da sam ja bio prvi, Ettie? Bi li tada bio bolje sree?
Djevojka zaroni lice meu dlanove.
- Da je bar nebo odredilo da vi budete prvi! - zajeca. Toga asa
pade McMurdo pred nju na koljena.
- Za ime boje, Ettie, neka ostane na tome! - povie. - Zar e
upropastiti i tvoj i moj ivot zbog toga obeanja? Slijedi svoje srce, draga.
Ono je sigurniji vodi nego nekakvo obeanje konje si dala i ne znajui
to ini.
I on uzme bijelu Ettinu ruicu meu svoje vrste smee ake.
- Reci da e biti moja, pa emo se zajedno suprotstaviti zlu.
- Zar moramo bas ovdje?
- Da, ovdje.
- Ne, nikako, Jack! - On je zagrli objema rukama. - Ne moemo
ovdje! Zar me ne bi mogao povesti nekuda daleko?
Na McMurdovu licu itala se unutranja borba, ali as kasnije bilo
je ono ponovo vrsto kao granit.
- Treba ba ovdje - ree. - Uzet u te, Ettie, pred oima cijelom
svijetu i to upravo ovdje gdje smo sada.
- A zato ne bismo zajedno nekamo poli?
- Ne, Ettie, ne mogu otii odavde.
- Ali, zato?
- Ne bih nikada vie mogao pogledati ljudima u oi kad bih pustio
da me otjeraju. Osim toga, ega se imamo plaiti? Zar nismo slobodni
ljudi u slobodnoj zemlji? Ako me ti voli i ako ja tebe volim, tko e se
usuditi stati izmeu nas?
- Ti nita ne zna, Jack. Prekratko si ovdje. Ne poznaje tog
Baldwina. Ne zna ni McGintyja, ni Scowrere.
- Ne znam ih, ne bojim ih se i ne vjerujem u njih! - ree McMurdo.
- Ali rei u ti, draga, ivio sam meu vrlo grubim ljudima i, umjesto da
se ja njih bojim, oni su se na kraju bojali mene. Uvijek je bilo tako, Ettie.
Ako su ti ljudi, kako tvoj otac tvrdi, poinili toliko zloina u ovoj
dolini, i ako ih svatko zna po imenu, kako to da nijedan nije priveden
pred lice pravde? Odgovori mi na to, Ettie!
- Zato to se nitko ne usuuje svjedoiti protiv njih. Ne bi ivio ni
mjesec dana nakon toga. Osim toga, oni uvijek nau ljude koji e pod

zakletvom posvjedoiti da je optueni bio daleko od mjesta zloina. Ali,

zacijelo si o tome itao. Ljudi kau da sve novine u Sjedinjenim
Dravama o tome piu.
- Istina je da sam neto proitao, ali mislio sam da je to
izmiljotina. Moda ti ljudi imaju razloga da tako postupaju. Moda im je
nanesena nepravda, pa nemaju drugog naina da se brane.
- Ali, Jack, neu ni da ujem da tako govori. Tako govori on - onaj
drugi!
- Zar Baldwin tako govori?
- Da, zato ga i mrzim! Ah, Jack, sada sam ti priznala istinu: mrzim
ga iz dna due; ali ga se istodobno i bojim. Plaim se i zbog sebe, ali jo
vie zbog oca. Kad bih se usudila izrei svoje osjeaje, sigurno bi nas
snalo veliko zlo. Zbog toga sam do sada odgaala odluku, sluei se
poluobeanjima.
To nam je, zapravo, bio jedini izlaz. Ali kad bi ti pristao da
pobjegnemo odavde, mogli bismo povesti tatu sa sobom i sretno poivjeti
daleko od ovih zlih ljudi.
Na McMurdovu se licu ponovo ocrtae sjene unutranje borbe, ali
ponovo nadvlada odluan izraz granitne vrstine.
- Nikakvo ti se zlo nee dogoditi, Ettie - ni tebi ni tvom ocu. A to
se zloe tih ljudi tie, moda e uskoro otkriti da sam ja gori od njih.
- Ne, neu, Jack. Uvijek u imati u tebe povjerenja.. McMurdo se
gorko nasmijei.
- Dobri boe, kako me slabo poznaje. Tvoje nevino srce i ne sluti
to se u meni zbiva. Hej, tko je to tamo?
Vrata se otvore, a u sobu ue pristao mladi razmetljiva dranja:
vladao se kao da je gospodar kue. Bio je to zgodan i elegantan mladi
ovjek, otprilike istih godina kao McMurdo. Nije ni pomiljao da skine
crni pusteni eir iroka oboda ispod kojega je izvirivalo lijepo, ali drsko
lice samovoljna izraza i orlovskoga nosa; doljak Ijutito pogleda par koji
je sjedio uz pe. Ettie se trgne, te sva zbunjena i zaplaena skoi.
- Drago mi je to vas vidim, gospodine Baldwine. Nisam vas
oekivala tako rano. Priite i sjednite.
Baldwin je stajao s rukama o bokovima i promatrao McMurda.
- A tko je taj ? - zapita osorno.
- Jedan prijatelj, gospodine Baldwine - na novi gost. Gospodine
McMurdo, mogu li vas upoznati s gopodinom Baldwinom?
Mladii nevoljko kimnu jedan drugome glavom.
- Vjerujem da vam je gospoica Ettie rekla kako s nama stoje
stvari - ree Baldwin.
- Nisam shvatio da meu vama postoji ikakva veza.
- Tako, dakle? Tad u vam ja rei. Znajte da je ova mlada dama
moja. Uostalom, zar nije divno vrijeme za veernju etnju?
- Hvala, ali nisam raspoloen za etnju.

- Znai niste? - Oi su mu sijevale od ljutnje. - A moda biste bili

raspoloeni za tunjavu?
- To u svako doba! - povie McMurdo i skoi. - Uostalom nikad
bolje nego sada.
- Za ime boje, Jack! Za boga miloga! - zakuka jadna Ettie, izvan
sebe. - Jao, uvaj se, Jack! On e ti nanijeti zlo.
- Oho, kako vidim ve smo na Jack - ree Baldwin i opsuje. Ve je do toga dolo!
- Ali urazumi se, Tede, i budi ljubazan! Meni za ljubav. Ako si me
ikada volio budi velikoduan i oprosti mu!
- Mi emo, Ettie, bolje srediti stvar ako nas ostavi na samu - ree
McMurdo mirno. - Ili biste moda vie voljeli da zajedno sa mnom,
gospodine Baldwine, proetate do kraja ulice? Zaista je lijepa veer, a
osim toga tamo nam nitko nee smetati.
- Izravnat u ja ve s vama raune i ne uprljavi ruke - ree njegov
neprijatelj. - I prije nego zavrim poalit ete to ste ikada preli prag ove
kue.
- Nikad bolje nego sad, da mi to dokaete - povie McMurdo.
- Ja u biti taj koji e rei kad je najbolje vrijeme, gospodine.
Samo to prepustite meni. Pogledajte ovo! - Odjednom on zasue rukav i
pokae na podlaktici neki poseban znak koji kao da je bio eljezom
utisnut. Sastojao se od kruga u kojem je bio trokut. - Znate li to ovo
znai?
- Ne znam i ne tie me se!
- Saznat ete. Obeajem vam da hoete. Neete dotle mnogo kruha
stii pojesti. Moda bi vam i gospoica Ettie mogla neto o tome ispriati.
A ti, Ettie, dopuzat e mi na koljenima natrag. uje li, na koljenima! A
onda u ti odrediti prikladnu kaznu. Posijala si, pa e, tako mi boga, i
po-njeti! Ja u se za to pobrinuti!
Na to se okrene, a as kasnije zaulo se kako su snano zalupila
vrata.
Nekoliko su trenutaka i McMurdo i djevojka stajali bez rijei.
Onda ga ona zagrli.
- Ah, Jack, kako si bio hrabar! Ali nita ti to ne vrijedi - mora
bjeati. Jo veeras, Jack, jo veeras! To ti je jedina mogunost. On te
namjerava ubiti. Proitala sam to u njegovim oima. Nema nikakve
anse protiv tuceta takvih s McGintyjem na elu i s podrkom cijele Loe.
McMurdo se oslobodi njena zagrljaja, poljubi je njeno i posjedne
na stolicu.
- Polako, draga, polako! Nemoj se muiti i strahovati zbog mene. I
ja sam slobodni zidar. Upravo sam to priznao tvome ocu. Moda i nisam
bolji od drugih, nemoj od mene praviti sveca. Sad kad sam ti to rekao,
moda e me zamrziti.
- Tebe zamrziti, Jack? Nikad u ivotu to ne bih mogla. ula sam da
biti slobodni zidar drugdje ne znai nita zla, pa zato bih zbog toga

mislila loije o tebi? No, ako si slobodni zidar, Jack, zato ne poe k efu
McGintyju i ne sprijatelji se s njime? Ah, pouri, Jack, pouri! Neka te
to prije saslua, inae e se ubrzo dii hajka na tebe.
- To je bila i moja zamisao - ree McMurdo. - Idem odmah da to
sredim. Moe rei ocu da u samo jo noas ovdje prespavati, a ve
ujutro nai u novo prenoite.
McGintyjeva toionica bijae po obiaju prepuna ljudi; bilo je to
omiljeno sastajalite stanovnika niih slojeva. I gazda je bio omiljen zbog
bune, vesele naravi kojom je mnogo toga prikrivao. No, uz popularnost,
znaajan razlog zbog kojega je toionica bila uvijek puna bijae strah u
kojem je njen gazda drao ne samo cijeli grad ve i trideset milja dugu
dolinu, pa i krajeve s druge strane planine; nitko nije bio tako jak da je
mogao potcijeniti njegovu blagonaklonost.
Osim toga to je imao tajnu mo koju je neumoljivo koristio, bijae
on i javni radnik na visokom poloaju - gradski vijenik i lan komisije
za ceste. Na te je dunosti izabran glasovima lopua koji su se zauzvrat
nadali da e od njega dobiti mnoge povlastice. Porezi i ostale dae bili su
golemi, javni poslovi sramotno zaputeni, rauni pobrkani zbog
podmitljivosti nadzornika, a poteni su graani bili prisiljeni plaati razne
ucjene i jo oprezno drati jezik za zubima da ih ne bi snalo i vee zlo. I
tako je iz godine u godinu McGintyjeva dijamantna igla postajala sve
krupnijom, njegovi zlatni lanci, prebaeni preko elegantnih kaputa, sve
tei, a njegova se toionica protezala sve dalje i dalje, tako da je prijetila
da e zauzeti cijelu jednu stranu trga.
McMurdo odgurne pokretna vrata toionice i progura se kroz
gomilu koja je ispunjavala prostoriju. Zrak je bio teak od gusta dima i
mirisa alkohola. Prostorija je bila jarko osvijetljena, a golema ogledala,
obrubljena masivnom pozlatom, poveavala su svjetlosnu rasko.
Nekoliko je pipniara zasukanih rukava uurbano mijealo pia za goste
gusto naikane uz bar, presvuen debelom metalnom ploom. Na kraju
bara, oslonjen cijelim tijelom o njega, sa cigarom koso zataknutom u
ugao usta, stajao je visok, snano graen mukarac: nije to mogao biti
nitko drugi do ef McGinty. Bijae to ovjek obraten bujnom crnom
kosom, brade koja je sezala sve do jagodica, a vrana mu je kosa padala po
ovratniku. U licu bijae tamnoput poput Indijanca, a oi mu bijahu
mrtvaki crne i uz to pomalo zrikave, to mu je davalo zloslutan izraz.
Osim toga, sve ostalo - skladna graa, pravilne crte lica, drugarsko
vladanje - uklapalo se u sliku veseljaka kakvim se elio prikazati. Svatko
bi rekao: eto prostoduna i iskrena ovjeka, dobra u dnu due, bez obzira
na grubost i otvorenost njegovih rijei. Jedino bi mrtve crne oi, duboke i
beutne, natjerale ovjeka da protrne kad bi mu se pogled sukobio s
njegovim, jer je u njemu osjeao skrivenu sposobnost za beskrajno zlo
koje, udrueno sa snagom, smionou i lukavstvom, ini ovjeka jo
tisuu puta opasnijim.

Dobro odmjerivi toga ovjeka, McMurdo se progura do njega

uobiajenom bezbrinom smionou, probivi se kroz, grupu laskavaca
koji su se ulagivali monome efu, gromko se smijui svakoj njegovoj
ali. Odvane sive oi mladoga stranca bez imalo su straha odvratile
pogled ubojitim crnim oima kad su naglo skrenule prema njemu.
- Ne sjeam se da sam te ve vidio, mladiu.
- Nov sam ovdje, gospodine McGinty.
- Nisi ipak tako neupuen a da ne bi mogao pristojno osloviti
ovjeka.
- To je savjetnik McGinty, mladiu - oglasi se netko iz grupe.
- Oprostite, savjetnie. Ne znam obiaje koji ovdje vladaju. No,
preporuili su mi da vas posjetim.
- Pa eto, posjetio si me. To ti je sve. I kako ti se sviam?
- Prerano je da se kae. No, ako vam je srce tako veliko kao stas, a
dua tako lijepa kao lice, ne bi se nita bolje moglo zamisliti - ree
McMurdo.
- Bogami brz si na jeziku, pravi Irac - povie gazda, ne znajui jo
da li da ismije tog odvanog posjetioca ili da zadri dostojanstveno
dranje. - Znai, bili ste tako dobri da pozitivno ocijenite moj izgled?
- Svakako - ree McMurdo.
- A reeno vam je da me posjetite?
- Da.
- A tko vam je, molim vas, to rekao?
- Brat Scanlan, iz Loe 341 u Vermissi. Ispit u au u vae
zdravlje, savjetnie, i u ime naeg poznanstva. - I podigne au koju su
mu bili natoili, te je prinese k ustima, ispruivi uz to mali prst.
McGinty koji ga je netremice promatrao, podigne crne guste obrve.
- A tako je to, dakle - ree. - Morat u malo bolje razmotriti tu
stvar, gospodine ...
- McMurdo.
- Malo bolje, gospodine McMurdo, jer mi ovdje, ne primamo ljude
na veresiju niti vjerujemo u sve to nam kau. No, doite na trenutak
ovamo.
Iza bara bijae sobica u kojoj su uza zid stajale bavice. McGinty
oprezno zatvori za sobom vrata, a zatim sjedne na jednu bavu,
zamiljeno grickajui cigaru i gledajui, oima to su sijale nemir,
ovjeka koji je iao za njim. Nekoliko asaka prosjedili su utei.
McMurdo je hrabro podnio taj ispitujui pogled, s jednom rukom u
depu, a drugom suui smei brk. Odjednom se McGinty sagne i izvue
revolver.
- Pazi, mome - ree - ako se pokae da se ali, kratak e ti biti
vijek.
- udnu je to dobrodolicu - odgovori McMurdo dostojanstveno priredio starjeina Zidarske loe bratu.

- To je upravo ono to mora dokazati - ree McGinty - a ako u

tome ne uspije, neka ti se sam bog smiluje. Koje si Loe lan?
- Loe 29, u Chicagu.
- Otkada?
- Od 24. juna 1872.
- Tko ti je starjeina?
- James H. Scott.
- A podruni starjeina?
- Bartolomew Wilson.
- Prilino spremno odgovara na upite. A to ovdje radi?
- Radim, kao i vi, samo loiji posao.
- Za as smisli odgovor.
- Oduvijek sam bio brz na jeziku.
- A jesi li takav i na djelu?
- Oni koji su me poznavali, imali su o meni takvo miljenje.
- Moda emo te iskuati i prije nego to misli. Jesi li uo to o
ovdanjoj Loi?
- uo sam da se samo primaju oni pravi.
-Istinu si uo, McMurdo. A zato si otiao iz Chicaga?
- Proklet bio ako vam kaem.
McGinty raskolai oi. Nije bio navikao da se tako s njime
razgovara, pa ga je to zabavljalo.
- Zato mi ne bi rekao?
- Zato to brat bratu ne smije lagati.
- Pazi, ovjee. Ne moe oekivati od Starjeine da primi u Lou
nekoga za iju prolost ne moe odgovarati.
McMurdo je bio u nedoumici. Napokon izvue iz unutranjeg
depa izlizan isjeak iz novina.
- Neete se izlajati? - ree?
- Odalamit u te po gubici, ako jo jedanput ujem tako neto raspali se McGinty.
- U pravu ste, savjetnie - blago e McMurdo. - Oprostite. Nisam
bio svjestan to govorim. Znam da se u vas mogu pouzdati. Pogledajte
ovaj izvadak.
McGinty proita na brzinu izvjetaj o ubojstvu Jonasa Pinta u
gostionici K Jezeru, u trgovakoj ulici u Chicagu. Bilo je to odmah
poslije Nove godine 1874.
- Tvoje djelo? McMurdo kimne glavom.
- A zato si ga ubio?
- Pomagao sam stricu Samu u izradi dolara. Moji moda i nisu bili
tako lijepi kao njegovi, ali su bili osjetno jeftiniji. Taj Pinto mi je trebao
pomoi da se rijeim sumnjivaca...
- Koga?
- Tako mi kaemo. Htio sam rei: da pustim robu u opticaj. A tada
odjednom izjavi da e me odati. Moda me je ve i bio odao. Nisam

ekao da to provjerim. Ubio sam ga i otiao, to sam prije mogao prema

ugljenokopima.
- Zato ba ovamo?
- Jer sam itao u novinama da ovdje nisu ba jako izbirljivi. McGinty se nasmije.
- Najprije si falsificirao novac, pa si ubio ovjeka, a onda si
napokon odluio doi ovamo, oekujui pri tome dobrodolicu?
- Tako nekako.
- Mislim da e daleko dotjerati. Nego reci, moe li jo praviti
onakve dolare?
McMurdo izvadi iz depa pet-est. - Ovi nisu nikad vidjeli
vaingtonske kovnice - ree.
- Ma nemoj rei! - McGinty ih pogleda prema svjetlu, podigavi
ruetinu rutavu kao u gorile. - Ne vidim nikakve razlike! Bogami, mislim
da e biti vrlo koristan lan Udruenja. Dobro e nam doi jedan ili
dvojica koji ba i nisu suho zlato, jer katkada se dogodi da moramo biti
otri. Kad ne bismo odgovorili na napade, uskoro bismo se nali u
bezizlaznoj situaciji.
- Nadam se da u i ja sudjelovati u tome skupa sa ostalim
momcima.
- ini se da si dobrih ivaca. Nisi ni trepnuo kad sam uperio u tebe
revolver.
- Nisam bio u opasnosti!
- Nego tko?
- Vi, savjetnie - McMurdo izvue nabijen revolver iz depa svog
kratkog kaputa. - Cijelo ste mi vrijeme bili na nianu. Vjerujem da ne bih
bio nita sporiji od vas.
McGinty pocrveni od bijesa, ali brzo se smiri i prasne u smijeh.
- Vidi vraga! Pa, godinama nismo imali takvo udovite meu
nama. Loa e se na kraju jo ponositi s tobom. Ali koga vraga ti tamo
hoe? Zar ne mogu ni pet minuta razgovarati s gospodinom nasamo a da
me ne smetate?
Na vratima je pognute glave stajao pipniar.
- Oprostite, savjetnie, ali rije je o Tedu Baldwinu. Kae da mora
smjesta s vama razgovarati.
Ova je najava bila suvina, jer se iznad njegovih ramena ve
pojavilo tvrdo, okrutno lice najavljenoga. Odgurnuo je pipniara i
zatvorio za sobom vrata.
- Tako, dakle, preduhitrio si me - ree, ljutito pogledavi
McMurda. - Moram vam neto rei o ovom ovjeku, savjetnie.
- Reci mi u oi, i to ovoga asa! - zagrmi McMurdo.
- Rei u kada ja hou i gdje hou.
- ekaj, ekaj - pouri se da posreduje McGinty, siavi s bave. Ne ide to tako. Ovo je na novi brat, Baldwine, i ne moemo ga tako
doekati. Prui mu ruku, ovjee, i izmirite se.

- Nikada! - ljutnja provali iz Teda Baldwina.

- Rekao sam mu da sam spreman tui se, ako smatra da sam mu
nanio nepravdu - ree McMurdo. - Moemo na ake, ako je suglasan, ili
na bilo koji drugi nain. Ali, preputam sad vama, savjetnie, da nam
budete sucem, jer to je i dunost starjeine.
- O emu je zapravo rije?
- O jednoj mladoj dami. Zar ona ne moe izabrati koga hoe?
- A zar moe? - povie Baldwin.
- Kako su posrijedi dva lana Loe, rekao bih da moe - ree ef.
- To je, dakle, vaa presuda?
- Tako je, Balchyine - ree McGinty zlobno. - Zar e je osporiti?
- A zar ete vi presuditi protiv nekoga koji vas ve pet godina
podrava, a u korist novajlije kojega vidite prvi put u ivotu? Pazite, Jack
McGinty, niste izabrani za starjeinu doivotno, pa kad se ponovo bude
glasalo ...
Savjetnik skoi na njega kao tigar. Zgrabi ga za vrat i odgurne
preko bavi. Da se McMurdo nije upleo bio bi ga smrvio.
- Smirite se, savjetnie, zaboga, smirite se! - povie on i povue ga
nazad.
McGinty ispusti Baldwina, a ovaj sav potresen, hvatajui zrak i
drui cijelim tijelom, kao ovjek koji je pogledao smrti u oi, sjedne
skrueno na bavu preko koje je maloprije bio odgurnut.
- Ovo ve dugo trai, Baldwine, i sad si dobio - izdere se
McGinty dahui, a goleme su mu se grudi nadimale. - Moda misli da
bi ti zasjeo na moje mjesto ako izgubim na izborima. Na Loi je da o
tome odlui. Ali dok sam ja ef, neu dopustiti da mi se itko usprotivi.
- Nemam nita protiv vas - ree tiho Baldwin, opipavajui vrat.
- Onda je sve u redu - ree ivahno drugi, naavi se ponovo u
ulozi dobroudna veseljaka. - Opet smo svi dobri prijatelji, i tako je stvar
okonana.
Skine s police bocu ampanjca i izvue ep.
- Evo, popit emo pomirbenu zdravicu nae Loe - ree veselo,
napunivi tri visoke ae. - Nakon toga, kao to znate, nestaje zla krv
meu nama. A sada, obraam se tebi, Baldwine, drei lijevu ruku na
Adamovoj jabuici, u emu se sastoji uvreda?
- Teki su se oblaci nadvili - ree Baldwin.
- Ali oni e se zauvijek razii.
- Kunem se da e biti tako!
Popie vino, a onda se ceremonija ponovi izmeu Baldwina i
McMurda.
- Eto - povie McGinty - sada je zla krv nestala! Ako se to nastavi,
odgovarat ete pred pravdom Loe, a njena ruka ne udara lako u ovom
kraju kao to gospodin Baldwin ve zna i kao to ete vi, gospodine
McMurdo, ubrzo doznati, ako mi se ne pokorite.

- Vjere mi, to ete teko od mene doivjeti - ree McMurdo i prui

Baldwinu ruku. - Ja se lako posvadim, ali i oprostim. To je moja vrua
irska krv, kako vele. to se mene tie, stvar je zavrena i nemam nita
protiv njega.
I Baldwin je morao prihvatiti pruenu ruku, jer ga je pratio
zloslutan pogled stranoga efa. Ali njegovo namrgoeno lice jasno je
pokazivalo kako su ga se malo dojmile rijei onoga drugoga. McGinty ih
obojicu potape po ramenu.
- Kakva glupost! Ah, djevojke, djevojke! - povie. - Tko bi
pomislio da e ista suknja zavaditi moje momke. Vrag ti je to! No, o tome
mora odluiti djevojka, jer to ne spada u moju nadlenost, i dobro da je
tako. Dovoljno imamo posla i bez ena. A ti, brate McMurdo, morat e
se prijaviti Loi 341. Nai se obiaji i metode razlikuju od ikakih.
Sastanak je u subotu naveer, pa ako doe postat e poasnim
stanovnikom doline Vermisse.
TREE POGLAVLJE
Loa 341, Vermissa
Ujutro, nakon te burne veeri, McMurdo se iselio iz prenoita
Jakova Shaftera i nastanio se kod udovice MacNamara na krajnjem rubu
grada. Uskoro zatim u Vermissu se preselio i njegov poznanik iz vlaka,
Scanlan, te se doselio k njemu. Kako u kui nije bilo drugih gostiju, a
stanodavka bijae dobroudna stara Irkinja koja im je davala punu
slobodu, mogli su nesmetano razgovarati i raditi to su htjeli, a to uvijek
dobro dolazi ljudima koji imaju zajedniku tajnu. Shafter se pak toliko
smekao da je dopustio McMurdu da doe na veeru kad god to zaeli.
Stoga njegov odnos s Ettie nije bio naruen, dapae s vremenom je
postajao sve prisniji i njeniji. McMurdo se napokon, u spavaoj sobi
novoga stana, osjetio dovoljno sigurnim da izvadi kalupe za kovanje
novca, te da ih pokae nekolicini lanova Loe koji su vrsto obeali da
e uvati tajnu. Odlazei kui, svaki je od njih u depu odnosio nekoliko
komada krivotvorena novca, koji je bio tako vjeto izraen da nije bilo ni
najmanje tekoe ili opasnosti prilikom putanja u opticaj. Njegovi se
drugovi nisu mogli nauditi zato je McMurdo pristajao na to da radi kad
je ovladao tako udotvornom vjetinom. No, svakome je uspijevao
objasniti da bi ubrzo privukao panju policije kad ne bi imao legalan
izvor prihoda.
Jedan mu je policajac, zapravo, ve bio na tragu, ali to je naem
pustolovu donijelo vie dobra nego zla. Nakon to je probio led i upoznao
se s McGintyjem, malo bi koja veer prola a da nije navratio u toionicu
kako bi se bolje sprijateljio s dekima, zapravo opasnim banditima koji
su oku-ili cijeli kraj. Odvaan nastup i smione rijei uinile su da je
svima omilio, a zbog toga jer je pobijedio protivnika prilikom svae u

sobiku iza bara zadobio je potovanje cijelog drutva grubijana. Dogaaj

koji emo sada ispriati jo ga je vie uzdigao u njihovim oima.
Jedne veeri, u doba kad je toionica bila najbolje posjeena,
otvore se vrata i u sobu ue ovjek u plavoj uniformi i iljastoj kapi,
predstavnik policije Rudnika ugljena i eljeza. Bijae to izvanredni lan
policije kojega su vlasnici eljeznica i rudnika pozvali da pomogne
redovnoj eradskoj policiji, bespomonoj da se odupre organiziranom
bezakonju to je zavladalo tim krajem. Kada je uao amor se stiao, a
mnogi su se ispitivaki pogledi usmjerili prema njemu, jer odnosi policije
i zloinaca u Sjedinjenim su Dravama sasvim posebne naravi. McGinty,
koji je sjedio za barom, nije pokazao iznenaenje kad se inspektor
umijeao meu goste.
- isti viski, molim, jer zima je otra - ree policajac. - Mislim da
se nismo jo upoznali, savjetnie!
- Vjerojatno ste novi policijski kapetan? - ree McGinty.
- Tako je. Raunamo na vas, savjetnie, i na ostale istaknute
graane da ete nam pomoi da odrimo red i zakon u ovome gradu. Ja
sam kapetan Marvin, a pripadam tvrtki za ugljen i eljezo.
- Moemo i bez vas, kapetane - hladno ree McGinty. - Imamo mi
svoju gradsku policiju, pa nema potrebe za uvoznom robom. Vi niste
nita drugo do orue u rukama kapitala, unajmljeni da batinate i ubijate
siromane sugraane.
- Hajde, hajde, neemo se oko toga svaati - ree dobroudno
policajac. - Oekujem da emo svi obavljati svoju dunost kako najbolje
znamo, jedino to, na alost, naa poimanja nisu ista.
Ispio je au i upravo htio otii, kad li mu pogled pade na Jacka
McMurda koji je mrko stajao po strani.
- Hej! - povie, mjerei ga od glave do pete - evo mog starog
poznanika!
McMurdo se okrene od njega.
- Nikada u ivotu nisam bio prijatelj ni s tobom ni s ikojim
prokletim pajkanom - ree on.
- Poznanik i prijatelj nisu jedno te isto - ree policajac nacerivi se.
- Ti si glavom i bradom Jack McMurdo iz Chicaga, nee to zanijekati.
McMurdo slee ramenima.
- I ne kanim nijekati - ree. - Misli da se sramim svoga imena?
- U svakom sluaju, imao bi razloga za to.
- to, do avola, time misli? - zagrmi ovaj stisnutih pesnica.
- Nemoj misliti, Jack, da e prijetnjom to postii. Prije nego to
sam doao u ovaj prokleti rudnik, radio sam u ikakoj policiji, pa
prepoznajem ikakog lopova tek to ga ugledam.
McMurdo se uozbilji.
- Nemojte rei da ste onaj Marvin iz ikake centralne policje povie.

- Upravo onaj Teddy Marvin, i vama na slubu. Jo nismo

zaboravili ubojstvo Jonasa Pinta.
- Nisam ga ja ubio.
- Stvarno nisi? To je zaista nepristran iskaz, zar ne? No njegova ti
je smrt odlino dola, jer bi inae bio odgovarao zbog falsificiranja
novca. Ali zaboravimo to sve jer, meu nama reeno, moda
prekoraujem svoje ovlasti govorei ti o tome. Nismo mogli prikupiti
dovoljno vrstih dokaza protiv tebe, tako da se ve sutra moe vratiti u
Chicago.
- Meni je i ovdje sasvim lijepo.
- Ja sam ti uinio uslugu, a ti mi, nezahvalni lopove, ne zna ni
hvala rei.
- No dobro, hvala vam, zaista ste bili ljubazni - ree McMurdo, ne
ba prijaznim glasom.
- U redu, neu ti nita dokle god poteno ivi - ree kapetan. - Ali,
bogami, ako poe krivim putem, drukije emo tada! Laku ti no, a laku
no i vama, savjetnie.
I ode iz toionice u kojoj je svojim iskazom doprinio da se rodi
junak dana. O McMurdovim pothvatima u Chicagu ve se i prije
aputalo. A on je na sva pitanja odgovarao smijekom, kao da ne eli da
se od njega pravi velikan. No sada su glasine bile slubeno potvrene.
Dokoliari su se oko njega okupljali i srdano mu stezali ruku. Otada je
postao znamenita linost u gradu. Premda je inae mogao dobrano popiti
a da se to ne opazi, te bi veeri slavljenik sigurno bio zavrio pod stolom
da mu sobni drug, Scanlan, nije pomogao i odveo ga kui.
Jedne od slijedeih subota bijae McMurdo primljen u Lou. Kako
je bio ve ulanjen u Chicagu, nadao se da e ga mimoii ta formalnost,
no u Vermissi su vladali obiaji na koje su svi bili ponosni i kojima se
svaki kandidat morao podvri. Skup se sastao u velikoj dvorani
Zadrunog doma, koja je bila predviena za takve prilike. Tu se okupilo
oko ezdeset lanova, dakle manji dio, jer je u dolini bilo nekoliko loa.
Bilo ih je i s one strane brda, a sve su one meusobno izmjenjivale
lanove ako je trebalo obaviti neki ozbiljan posao, jer smatralo se
prikladnijim da zloin poine ljudi izvana. Ako bismo ih sve zbrojili,
organizacija je raspolagala s oko pet stotina ljudi.
U ogoljeloj dvorani za sastanke bio je stol oko kojega su posjedali
ljudi. Sa strane je stajao jo jedan manji, prepun staklenki i aa na koje
su neki iz drutva esto eljno pogledavali. Na elu stola sjedio je
McGinty sa crnom kapom od samta na raskutranoj crnoj kosi i
grimiznim alom oka vrata; nalikovao je na reca koji vodi neki paklenski
obred. S desna i lijeva stajali su vii slubenici Loe, a meu njima se
moglo vidjeti i okrutno, muevno lice Teda Baldwina. Svatko od njih
imao je na sebi bilo vrpcu bilo medalju, kao simbol dunosti koju obavlja.
Veina bijahu vremeni ljudi, no bilo je i mladei izmeu osamnaeste i
dvadeset i pete godine, koji su bili spremni i uspjeni izvrioci zapovjedi

starijih lanova. Meu starijima bijae ih prilino ija su lica odavala

zloinaku narav, no teko je bilo povjerovati, gledajui obine lanove,
da su ti otvoreni, ivahni mladii zapravo lanovi opasne razbojnike
bande, ije su due tako moralno izopaene da su se silno ponosili
uspjehom svojih pothvata i visoko cijenili onoga tko bi se prouo po
isto obavljenom poslu. Njihovoj pokvarenoj mati inilo se duhovitim
i asnim dobrovoljno se prijaviti za obraun s nekom osobom koja im
nikada nita nije na ao uinila i koju najee nikada u ivotu nisu ni
vidjeli. Nakon poinjena zloina esto bi se svaali o tome komu pripada
slava zadanog smrtonosnog udarca, te zabavljali drutvo opisujui jaukanje i previjanje ustrijeljenoga. Nekad, u poetku, bili su oprezniji
prilikom priprema, no u doba kad se dogaa ova pria, njihovi postupci
nisu bili nimalo tajni; viekratni propusti i neuspjesi zakona uvjerili su ih
da se, prvo, nitko nee usuditi svjedoiti protiv njih, a drugo, da imaju
neogranien broj pouzdanih svjedoka na koje se mogu osloniti, a isto tako
i punu blagajnu u koju mogu posegnuti ako zatreba, te unajmiti najvrsnije
i najdarovitije odvjetnike u Sjedinjenim Dravama. U deset godina nasilja
nije osuen nijedan njihov lan, tako da je jedina opasnost za njih bila
sama rtva koja se katkada, premda osamljena i neoekivano napadnuta,
ipak osveivala napadau.
McMurdo je bio upozoren da e proi teku kunju, no nitko mu
nije htio rei kakvu. Upravo su ga sada dva lana sveano izvela iz
dvorane u sporednu sobu. Kroz drvene pregradne zidove uo se amor
glasova iznutra. Jedanput ili dvaput spomenuto je i njegovo ime, pa je po
tome znao da raspravljaju o njemu kao kandidatu. Tada u sobu ue
Obrednik kojega su oni imenovali, sa zelenom i zlatnom vrpcom preko
grudi.
- Starjeina nareuje da ga se vee, da mu se zaveu oi te da ga se
privede - ree. Trojica mu odmah skinue kaput, zasukae desni rugav te
ga vrsto svezae konopcem u visini lakata. Zatim mu na glavu navukoe
crnu kapu od guste tkanine, tako da nita nije mogao vidjeti. Napokon ga
uvedoe u dvoranu.
Ispod kapuljae bijae tamno kao u rogu i neobino sparno, uo je
ukanje i agor naokolo, a zatim odjekne McGintyjev glas koji se
McMurdu inio udaljenim i priguenim zato to su mu ui bile pokrivene.
- Jack McMurdo - ree glas - jesi li lan Staroga reda slobodnih
zidara?
Kimnuo je potvrdivi.
- Pripada li Loi 29 u Chicagu? Ponovo je kimnuo.
- Tanine su noi neugodne - ree glas.
- Da, za stranca na putu - odgovori on.
- Oblaci su tmasti.
- Da, dolazi oluja.
- Jesu li braa zadovoljna? - zapita starjeina? uo se amor
odobravanja.

- Vidimo, brate, da si na, jer poznaje tajne izreke - ree McGinty.

- No moramo ti rei da u ovom kao i u susjednim krajevima postoje
obredi i posebne dunosti za koje su potrebni hrabri ljudi. Jesi li spreman
da se podvrg-ne ispitivanju?
- Jesam.
- Jesi li odvaan?
- Jesam.
- Zakorai naprijed i to dokai.
Tek to su te rijei izgovorene, osjeti dva otra iljka kako mu
pritiu oi: inilo se da ne moe kroiti naprijed a da ih ne izgubi.
Unato tome, on prikupi svu snagu i odluno korakne; istoga asa pritisak
popusti.
- Odvaan je - ree glas. - A kako podnosi bol?
- Nita loije od drugih - odgovori ovaj.
- Iskuajte ga!
Trudio se iz sve snage da ne krikne, jer mu kroz podlakticu sjevne
samrtna bol. Bijae tako potresen da se gotovo onesvijestio, no zagrize
usnu i vrsto stisne ake kako bi sakrio muku.
- Mogu podnijeti i vie - ree.
Tada se prolomi snaan pljesak. Loa nikad nije vidjela ljepe
predstave. Tapali su ga po leima i skinuli kapu s glave. Stajao je i
mirio, a braa su ga obasipala estitkama.
- Jo samo neto, brate McMurdo - ree McGinty. - Ve si se
zakleo na vjernost i uvanje tajni, zar ne, i svjestan si da je kazna za
njihovo krenje momentalna i neizbjena smrt?
- Jesam - ree McMurdo.
- Prihvaa li, takoer, vlast starjeine, i to bezuvjetno?
- Prihvaam.
- Tada te pozivam, u ime Loe 341 u Vermissi, da sudjeluje u
naim raspravama i naim pravima. Brate Scanlane, poslui pie, pa
emo ispiti au za naeg vrloga brata.
Donesoe mu kaput, no prije nego to ga je navukao, McMurdo
pogleda desnu ruku, koja ga je jo jako pekla. Na podlaktici mu je bio
jasno oznaen krug, a u njemu trokut; eljezo je u kou utisnulo duboku
grimiznu ranu. Nekolicina drugova zasukae rukave da pokau kako i oni
imaju oznaku Loe.
- Svi smo je dobili - ree jedan od njih - ali nismo to primili tako
odvano kao ti.
- Kojeta! Nije to bilo nita - ree; no i te kako ga je boljelo.
Kad se drutvo poastilo piem i tako proslavilo primanje novoga
lana Loe, prelo se na poslovni dio sastanka. McMurdo, koji je znao
samo za suhoparne sadraje ikakih sastanaka, nije mogao vjerovati kad
je uo to slijedi. Nije se usudio pokazati koliko je iznenaen.
- Prva toka dnevnoga reda je itanje pisma, koje nam alje
VVindle, starjeina Loe 249 iz Merton Countyja.

On pie:
Cijenjeni gospodine,
Potrebno je obaviti jedan posao. Rije je o Andrew Rae, jednom od
vlasnika ugljenokopa Rae i Sturmash, ovdje u blizini. Vjerojatno se
sjeate da nam vaa Loa duguje protuuslugu jo od prole jeseni kad su
naa dva lana sredila stvar s policajcem. Budite ljubazni pa nam poaljite
dva pouzdana ovjeka, njih e ovdje prihvatiti Rizniar Loe, Hig-gins,
iju adresu ve znate. On e ih uputiti to i kako treba initi. Zidarski
pozdrav J. W. Windle, P.S.R.S.Z.
- Windle nam nikad nije uskratio ovjeka kad nam je trebao na
posudbu, pa nije red da mu ne pomognemo. - Zavrivi, McGinty poe
tupim i pakosnim pogledom kruiti po dvorani.
- Tko se javlja za posao?
Nekoliko mladih ljudi podie ruku. Starjeina im dobaci osmijeh
odobravanja.
- Preuzmi ga ti, Tigre Cormac. Ako bude u ovome uspjean kao
to si bio u onome nedavno, bit e dobro. I ti, Wilsone!
- Nemani revolvera - ree dobrovoljac koji bijae jo djeak.
- Ovo ti je prvi posao, zar ne? Jedanput mora poeti. Bit e ti to
vatreno krtenje. A revolver e te, ako se ne varam, ekati. Bit e
dovoljno ako se prijavite u ponedjeljak. A kad se vratite, sveano emo
vas doekati.
- Hoe li biti to od nagrade? - upita Cormac, crnomanjast mladi
zbijena tijela i okrutna izraza lica, zbog kojega je i dobio nadimak
Tigar.
- Ne brini za nagradu. Posao treba raditi zbog asti. No kad bude
obavljen, moda e se nai koji dolar na dnu krabice.
- A to je taj ovjek uinio? - zapita Wilson.
- Zaista nije na tebi i tebi slinima da pitaju to je uinio. On je
tamo ve osuen i to se nas ne tie. Na nama je samo da obavimo stvar
umjesto njih, kao to bi i oni to uinili umjesto nas. Usput da spomenem,
dva brata iz mertonske Loe dolaze u iduem tjednu da obave za nas
posao.
- Tko su oni? - netko zapita.
- Pametnije je, vjere mi, ne pitati. Ako nita ne zna, ne moe ni
odati, te se ne moe iz toga roditi zlo. Oni su pouzdani ljudi koji e
obaviti posao besprijekorno.
- Ve je i vrijeme - povie Ted Baldwin. - Ljudi nam pomalo
izmiu iz ruku u ovom kraju. Eto, i prolog je tjedna predradnik Baker
otpustio tri naa ovjeka. Ve dugo imamo s njim nepodmiren raun, no
ovaj put e dobiti to je zasluio.
- to e dobiti? - promrmlja McMurdo ovjeku do sebe na uho.
- Pravu stranu metka - glasno se nasmija ovjek. - to misli o
naim metodama, brate?

McMurdova zloinaka dua kao da je ulanjenjem prihvatila

zvjerski duh toga drutva.
- Vrlo mi se sviaju - ree. - Ovo je pravo mjesto za srane
momke.
Nekolicina njih koji su zauli te rijei buno mu zapljeskae.
- O emu je rije? - povie s drugog kraja stola crnoputi starjeina.
- Na novi brat, gospodine, kae da su nae metode po njegovu
ukusu.
McMurdo je ve bio na nogama.
- Htio bih, uvaeni starjeino, samo dodati da bih bio poaen ako
bi se pruila prilika da pomognem Loi.
Na te se rijei prolomio pljesak. Svi su osjeali da se na obzorju
raa nova zvijezda. Samo se nekim starijim lanovima priinilo da je
njegov uspon prebrz.
- Opazio bih ovdje - ree tajnik Harraway, starac s licem kao u
kobca - da bi brat McMurdo trebao priekati dok Loa bude voljna da ga
uposli.
- To sam, dakako, i ja mislio. Na raspolaganju sam vam - ree
McMurdo.
- Doi e i tvoje vrijeme, brate - ree predsjednik.
- Imamo na umu da si eljan posla i vjerujemo da e mnogo toga
napraviti u ovom kraju. Veeras imamo samo jednu malenkost u kojoj
moe pomoi ako eli.
- Priekat u dok ne iskrsne neto vrednije.
- Ipak, doi i veeras, pa e ti tako postati jasnije za to se mi
zauzimamo u ovoj opini. No, to u kasnije objaviti. Postoje, meutim,
jo - pogledao je dnevni red - jedna ili dvije stvari koje bih htio iznijeti
pred ovaj skup. Prije svega, molim blagajnika da izvijesti o stanju
bankovnog rauna. Radi se o mirovini za udovicu Jima Carnawaya.
Stradao je obavljajui dunosti za Lou, pa se treba pobrinuti da joj se
olaka gubitak.
- Jim je poginuo prolog mjeseca pri pokuaju ubojstva Chestera
Wilicoxa iz Marley Creeka - objasni McMurdu ovjek do njega.
- U ovom asu dobro stojimo - ree rizniar gledajui u bankovnu
knjiicu. - Tvrtke su u posljednje vrijeme velikodune. Samo Max Linder
i kompanija platili su pet stotina da ih ostavimo na miru. Braa Walker
poslala su stotinu, ali sam im to vratio i zatraio pet stotina. Ako se do
srijede ne jave, moe se dogoditi da e im zakazati zupanici. Lani smo
im morali unititi drobilicu, tek su se tada opametili. I Zapadna ugljarska
tvrtka platila je godinji prilog.
- Kako stoji s Archie Swindonom? - zapita jedan lan.
- Rasprodao je sve i otiao. Stari nam je vrag ostavio pismo u
kojem kae da bi radije bio ista ulica u New Yorku nego veleposjednik
rudnika u vlasti bande ucjenjivaa. Pametno to je umakao prije nego to
nam je pismo dolo u ruke. Mislim da se vie nee pojaviti u dolini.

Na drugom kraju stola, nasuprot predsjedniku, ustane postariji,

glatko izbrijan ovjek, ugodna lica.
- Gospodine rizniaru - ree - mogu li pitati tko je kupio imanje
ovjeka kojega smo otjerali iz ovog kraja?
- Moe, brate Morris. Kupila je to Dravna eljeznika tvrtka
pokrajine Merton.
- A tko je kupio Todmanove i Leejeve rudnike koji su zbog istoga
razloga ponueni na prodaju lani?
- Ista tvrtka, brate Morris.
- A tko je od Masona, Shumana, van Dehera i od Atvooda otkupio
eljezaru kad je nedavno prodana?
- Sve je to kupila Glavna gilmertonska zapadna rudarska tvrtka.
- Drim, brate Morris - ree predsjednik - da nas se ama ba nita
nimalo ne tie tko ih kupuje, vano je da ih ne moe iznijeti iz ovoga
kraja.
- Uz duno potovanje, uvaeni starjeino, usuujem se rei da bi
nas se i te kako to moglo ticati. Ovaj proces traje ve punih deset godina.
Mi malo pomalo ostajemo bez sitnih posjednika. I to se dogaa?
Umjesto njih dolaze velike tvrtke, kao to su eljeznica ili General Iron,
direktori kojih ive u New Yorku ili Philadelphiji, te ne mare za nae
prijetnje. Mi moemo obraunavati s njihovim lokalnim efovima, ali
umjesto njih doi e drugi. Situacija za nas postaje sve opasnijom. Mali
posjednici nisu nam mogli nauditi. Nisu imali ni moi ni novca zato.
Ostajali su u naoj vlasti sve dok ih ne bismo previe pritisnuli i iscijedili.
No, ako ove velike tvrtke zakljue kako ih spreavamo da ostvare dobit,
one nee aliti ni truda ni troka da nas pohvataju i privedu na sud.
amor je popratio te zloslutne rijei. Smrknuta lica izmjenjivala su
znaajne poglede. Do sada bijahu tako svemoni, a njihova nadmo tako
neosporna da ni primisao o mogunosti odmazde nije nikad uznemirila
njihove duhove. Ipak, ova je najava sledila srca i najbezobzirnijih meu
njima.
- Moj bi savjet bio - nastavi govornik - da blae postupamo s
malim ljudima. Mo naeg udruenja bit e slomljena onoga asa kad
posljednji od njih bude otjeran.
Nepoeljne istine nisu nikada dobro dole. Bijesni povici popratili
su posljednje rijei govornika. McGinty mrka pogleda uze rije.
- Brate Morris - ree - uvijek si bio zloguk prorok. Dokle god su
lanovi Loe vrsto ujedinjeni, nema te sile u Sjedinjenim Dravama koja
im moe nauditi. Zar to nismo esto dokazali prilikom suenja? Vjerujem
da e i velikim tvrtkama, ba kao i malima, bit lake platiti nego boriti se.
A sada, brao - i McGinty skine samtanu kapu i stolu - Loa je zavrila
poslovni dio veeranjega programa, osim jedne sitnice koju u
spomenuti na rastanku. Vrijeme je da se osvjeimo i bratski popriamo i
zabavimo.

udna li je ljudska narav! Ove iste ljude koji su tako srasli sa

zloinom, koji su toliko puta muki ubili oca obitelji (inae ovjeka
protiv kojega nita osobno nisu imali) bez primisli kajanja ili suuti za
njegovu ucviljenu suprugu i bespomonu djecu, njena i strastvena glazba
moe natjerati u pla. McMurdo bio je tenor, te sve da i nije prije uspio
stei naklonost Loe, sada bi u tome neizostavno uspio, jer ih je oduevio
s pjesmama Marija na pragu sjedae i Na obali Allan-vode. Ve te
prve veeri uspio je postati jednim od najomiljenijih lanova drutva, s
perspektivom napredovanja u visoke slube. No, nije bilo dovoljno biti
dobar drug u piu da bi ovjek postao dostojan lan Loe, to se potvrdilo
jo prije nego to se ta veer zavrila. Mnogo je puta staklenka s viskijem
obila oko stola, a kad su se ljudi zajapurili i razuzdali, ustade starjeina i
ponovo im se obrati.
- Deki - ree - u gradu postoji ovjek kojega treba da sredimo, i
na vama je da se za to pobrinete. Mislim na Jamesa Stangera iz
Vjesnika. Jeste li vidjeli kako je opet na nas lajao?
Digao se amor koji je znaio pristajanje i u kojem se ula poneka
psovka. McGinty izvadi iz unutranjeg depa list papira.
- Red i Zakon - tako je naslovljeno - Vladavina terora u
Rudnom podruju. Proteklo je 12 godina od prvog ubojstva koje je
upozorilo na postojanje zloinake organizacije u naoj sredini. Od toga
dana slina nasilja ne prestaju a sada su dosegla vrhunac koji je sramota
civiliziranoga svijeta. Zar su takve posljedice irokogrudnosti kojom naa
zemlja prima izbjeglice evropskog despotizma? Zar da ti isti ljudi postanu
tirani svojih domaina, zar da teror i bezakonje zavladaju u krilu svetih
nabora zvjezdane zastave? Zgrozili bismo se nad tim zlodjelima ak i
kada bismo proitali da su se zbili u najtrulijim istonim monarhijama. Ti
su nam ljudi poznati. Udruenje je javno i ovlateno. Kako emo ga
dugo jo podnositi? Zar moemo vjeno ivjeti pod... - dosta je te ljage
- povie predsjednik, bacivi novine na stol. - Eto to o nama govori. A
sada vas pitam to emo mu odgovoriti?
- Ubiti ga! - povie desetak glasova.
- Protestiram! - ree brat Morris, ovjek dobroudna izbrijana lica.
- Ve sam vam rekao, brao, da je naa ruka previe ubojita, te da e doi
dan kad e se cijela dolina, u samoobrani, udruiti protiv nas. James
Stanger je starac. Cijenjen je u gradu i izvan njega. Njegove se novine
bore za sve to je pozitivno u ovom kraju. Ako ga uklonimo, dii e se
uzbuna irom Sjedinjenih Drava, a to e biti naa propast.
- Kako bi to mogla biti naa propast? - povie McGinty. - Da li
zbog policije? Ta polovinu njih plaamo mi, a druga polovina nas se
plai. Da li zbog sudova i sudaca? Zar to nismo takoer iskuali, pa koji
je bio ishod?
- Postoji i sudac Lynch u krajnjem sluaju - ree brat Morris.
Bura srdbe popratila je tu najavu.

- Ako samo podignem prst - povie McGinty - dii u na noge

dvjesta ljudi koji e proeljati grad s kraja na kraj. - A zatim, iznenada
povisivi glas i namrtivi strane crne obrve zavie: - Pazi, brate Morris,
ve te neko vrijeme promatram. Sam nema ni trunka hrabrosti, a nastoji
i druge obeshrabriti. Moe svanuti dan kad e se i tvoje ime nai na
dnevnom redu; dapae, mislim da on nije tako daleko, a onda jao tebi.
Morris problijedi, koljena mu zaklecae, te se svali na stolicu.
Druom rukom prinese au ustima i otpije malo prije nego to je
mogao odgovoriti.
- Oprostite, mi, uvaeni starjeino, i svi ostali lanovi Loe ako
sam rekao vie nego to sam smio. Svi vi znate da srna odan Loi, a moje
zabrinute rijei potjeu od straha da joj se ne dogodi kakvo zlo. No kako
se vie pouzdaj em u vae rasuivanje nego u svoje, obeavam da vam
vie neu nanijeti slinu uvredu.
Izraz lica starjeine malo se ublai nakon tih poniznih rijei.
- U redu, brate Morris. I meni bi bilo krivo kad bismo ti morali
oitati lekciju. Ali dokle god sam ja ef, ovdje e vladati sloga u rijei i
na djelu. A sada u, deki, rei svoju: kad bi Stanger dobio sve to
zasluuje, bilo bi vie neprilike nego dobra. Izdavai su sloni, te bi sve
novine u dravi zatraile intervenciju policije i vojske. No mislim da ga
treba otro opomenuti. Hoe li se ti, brate Baldwine, za to pobrinuti?
- Dakako! - prihvati mladi ivahno.
- Koliko e ljudi trebati?
- Pet-est, i jo dvojicu da straare na vratima. Neka mi se pridrue
Gower, Mansel, Scanlan i oba Willabyja.
- Obeao sam novome lanu da e i on poi - ree predsjednik.
Baldwin odmjeri McMurda pogledom koji je govorio da mu nije
oprostio.
- Pa moe i on poi ako hoe - ree namrteno.
- Toliko je ljudi dovoljno. A sada, to prije na posao, to bolje.
Drutvo se rastajalo uz amor i viku u kojoj su se uli odlomci
pjesme pijanaca. Toionica je jo bila puna gostiju pa su i neki lanovi
ondje zastali. Mala grupa koja je primila zadatak, izie na ulicu te se
razdvoji kako ne bi bila upadljiva. No je bila ledena a polumjesec je
jasno sjao na bistrom zvjezdanom nebu. Ljudi su zastali da bi se ponovo
okupili u dvoritu nasuprot jedne visoke zgrade. Izmeu jasno
osvjetljenih prozora, zlatnim je slovima bio ispisan natpis Vjesnik.
Iznutra se ula lupa tamparskog stroja.
- Hej, ti - ree Baldwin McMurdu - moe ostati dolje kod vrata i
paziti da netko ne naie. Arthur Willaby e ostati s tobom. Vi drugi
poite za mnom. Ne bojte se, momci, imamo deset svjedoka koji e
potvrditi da smo upravo sada u toionici Zadrunoga doma.
Bijae gotovo pono, a ulica je bila prazna, osim nekolicine
pijanaca koji bijahu poli kuama. Grupica prijee ulicu i odgurnuvi
vrata ureda krene, na elu s Baldwinom, uza stepenice. McMurdo i jo

jedan ostadoe dolje. Iz sobe iznad njih zauje se vika, poziv u pomo, a
onda toptanje nogu i ruenje stolica. Trenutak kasnije na stepenice izleti
sijed starac, no zgrabie ga prije nego to je mogao umai, a njegove
naoale doletjee do McMurdovih nogu. Zau se tutanj i jecanje. ovjek
bijae pao na lice, a deset tapova zazveketa nad njim. Previjao se na
podu a dugi i mravi udovi drhtali su mu pod udarcima. Drugi se ve
umorie, no Baldwin je s avolskim smijehom na okrutnome licu udarao i
dalje ovjeka po glavi, koju je ovaj uzalud nastojao zatititi rukama.
Bijela mu je kosa bila poprskana krvavim mrljama. Baldwin se nagnuo
nad svoju rtvu traei otkrivene dijelove glave da bi nastavio s udarcima,
kad li McMurdo pojuri uza stepenice i odgurne ga viui:
- Stani, ubit e ga! Prestani! Baldwin ga zaprepateno pogleda.
- Proklet bio - povie. - Tko si ti da se mijea - ti koji si tek
primjen u Lou. Odstupi! - I podie na njega tap, ali McMurdo naglo
izvue pitolj iz depa.
- Ti odstupi! - povie. - Raznijet u ti lice ako me samo dotakne.
to se Loe, pak, tie, zar nije starjeina naredio da ga ne ubijemo, a ti
upravo to ini.
- Istinu kae - opazi jedan iz grupe.
- Zaboga, bolje da pourite! - povie ovjek sa strae. - Sve je vie
osvijetljenih prozora, a za pet minuta cijeli e grad biti na nogama.
I zaista, s ulice se ula vika, a dolje u predsoblju okupila se grupica
slagara da prui otpor. Ostavivi nepomino tijelo izdavaa na vrhu
stepenica, zlotvori jurnu dolje i probiju se na ulicu. Doavi do
Zadrunoga doma neki se od njih umijeae u gomilu to je jo bila u
toionici, te aptom javie McGintyju da je posao obavljen. Ostali, a
meu njima i McMurdo, skrenue u sporedne ulice te se zaobilaznim
putem vratie kuama.

ETVRTO POGLAVLJE
Dolina straha
Kad se idueg jutra McMurdo probudio glava ga je boljela od
prekomjerna pia, a ruka u koju je bio utisnut ig bijae vrela i nabrekla,
pa se odmah podsjetio na ulanjenje u Lou. Kako je posjedovao vlastiti
izvor prihoda nije morao redovito odlaziti na posao, pa je i toga jutra
ostao kod kue, kasno dorukovao, a onda napisao dugo pismo prijatelju.
Zatim je prelistao Vjesnik. U posebnoj rubrici, ubaenoj u posljednji
as, proita: Nasilje u ,Vjesnikovu' uredu. Izdava teko ozlijeen. Bile

su ukratko prepriane injenice koje je McMurdo znao bolje nego autor

lanka, to je zavravao izjavom:
Policija istrauje, no teko da se moemo nadati kako e njezini
napori uroditi boljim rezultatima nego do sada. Kako je nekolicina
sudionika prepoznata, postoji nada da e barem oni biti osueni.
Poinitelj je nasilja, ne treba ni isticati, ono zloglasno udruenje koje ve
dugo dri stanovnike u strahu i protiv kojega je Vjesnik zauzeo
beskompromisan stav. Mnogi prijatelji gospodina Stangera bit e
zadovoljni kad uju da nije u ivotnoj opasnosti, no okrutno je prebijen,
te je zadobio teke ozljede glave.
Dalje je reeno da je za obranu ureda zatraen straar iz Rudarske
policije naoruan vinesterkom.
McMurdo odloi novine i upravo je pripaljivao lulu rukom koja je
jo drhtala od sinonjeg pretjeranog pia kad li netko pokuca na vrata i
stanodavka mu preda pisamce to joj je upravo bilo urueno. Pismo je
bilo bez potpisa:
elio bih s vama razgovarati, ali radije ne bih u vaoj kui. Nai
ete me ispod zastave u Miller Hillu. Ako doete ovamo, rei u vam
neto to je vano za vas da ujete a za mene da kaem.
S najveim iznenaenjem McMurdo ponovo proita pisamce jer
nije mogao shvatiti od koga je niti to ono treba da znai. Da je rukopis
bio enski jo bi mogao pomisliti da je na pomolu jedna od onih avantura
kakvima je obilovao njegov prijanji ivot. No rukopis je bio muki,
kolovan. Napokon, nakon kratka oklijevanja, odlui da poe.
Miller Hill bijae prilino zaputen perivoj u sreditu grada. Ljeti je
to bilo vrlo omiljeno sastajalite no zimi bijae pust. S vrha breuljka
pruao se pogled ne samo na cijeli taj prljavi i razvueni grad ve i na
vijugavu dolinu ispod njega, naikanu s obje strane razbacanim
rudarskim oknima i tvornicama koje su se na bjelini snijega doimale kao
tamne mrlje, te na obrasle breuljke i bijele kapice njihovih vrlova.
McMurdo odeta vijugavom stazom obrubljenom zimzelenjem do prazne
restauracije u kojoj ljeti vrvi ivot. Pokraj nje je bila zataknuta zastava, a
pod njom stajae ovjek podignuta ovratnika i eira nabijena duboko na
oi. Kad se okrenuo, McMurdo prepozna brata Morrisa koji je sino
razljutio starjeinu. Izmijenie lozinku Loe.
- McMurdo, htio sam s vama razgovarati - ree stariji od dvojice
oklijevajui, to je upozoravalo da je na osjetljivu terenu. - Lijepo od vas
to ste doli.
- Zato se niste potpisali?
- ovjek mora biti oprezan, gospodine. U ovakva vremena nikad
se ne zna to se moe iz ega izroditi. Ne zna se kome se moe vjerovati,
a kome ne.
- Valjda se moe vjerovati bratu.
- Ne, ne moe uvijek - povie Morris, - Ma to da mi kaemo, pa
ak i pomislimo, lako moe doi do uiju McGintyja.

- Pazite - ree McMurdo strogo - tek sam se sino, kao to znate,

zakleo naem starjeini na vjernost. Zar ete od mene zahtijevati da
prekrim zakletvu?
- Ako tako mislite - ree Morris tuno - onda mogu samo rei da
mi je ao to ste se potrudili doi. Lo je to znak kad "dva slobodna
graanina ne smiju iskreno razgovarati.
McMurdo, kad je dobro osmotrio sugovornika, ublai krutost
svoga stava.
- Ja sam to rekao samo u svoje ime - ree. - Tek sam doao, kako
znate, i sve mi je to strano. Nije na meni da prvi govorim, gospodine
Morris, no ako vi smatrate da treba da neto kaete, tu sam da vas
sasluam.
- I da prenesete efu McGintyju - ree Morris s gorinom.
- Nepravedni ste - povie McMurdo. - Ja sam vjeran Loi, to vam
odmah kaem, no bio bih najvei bijednik kada bih ponovio pred bilo
kime ono to mi u povjerenju kaete. To nee prijei preko mojih usana;
no s druge strane, upozoravam vas da ne moete od mene oekivati ni
pomo ni suut.
- Prestao sam se odavno nadati i jednom i drugom - ree Morris. Ovim to u sada rei moda riskiram ivot, ali ma koliko da ste zli - a
sino mi se uinilo da ete uskoro stati uz bok najgorima - ipak vam je
sve to novo, te vam dua ne moe biti toliko ogrezla kao njima. Eto, zato
sam elio s vama porazgovoriti.
- A to ste mi zapravo htjeli rei?
- Prokleti bili ako me odate!
- Pa, kazao sam vam da neu.
- Kao prvo, elio sam vas zapitati: kad ste pristupili Udruenju
zidara u Chicagu i zakleli se na vjernost i milosre, da li vam je palo na
pamet da e vas to moda dovesti do zloina?
- Ako se ovo moe nazvati zloinom - odgovori McMurdo.
- Nazvati zloinom! - povie Morris, a glas mu je drhtao od strasti.
- Malo ste vidjeli ako to moete nazvati ikako drukije. Zar nije bio
zloin prebiti starca koji bi vam mogao biti otac, tako da krv natopi
njegovu sijedu kosu? Je li to zloin, ili biste to mogli drukije
okvalificirati?
- Neki bi rekli da je rije o ratu - ree McMurdo. - Klasna borba,
sa svim to ona podrazumijeva, u kojoj svatko udara kako najbolje zna.
- Da li ste isto tako mislili kad ste prili Udruenju zidara u
Chicagu?
- Ne, moram priznati da nisam.
- Nisam ni ja kad sam se ulanio u Philadelphiji. Bilo je to
dobrotvorno drutvo i sastajalite istomiljenika. A onda sam uo za ovaj
grad - proklet bio as kad se to dogodilo - i dooh ovamo da poboljam
materijalni poloaj. Moj boe, to sam uinio! Supruga i troje djece
dooe sa mnom. Otvorio sam prodavaonicu tekstila na Trnici i posao je

dobro krenuo. A onda se proulo da sam slobodni zidar, pa sam bio

prisiljen pristupiti Loi, ba kao to ste i vi sino uinili. I ja imam ig
sramote utisnut na ruci, a jo sramotniji je onaj na srcu. Ubrzo sam uvidio
da mi zapovijeda crni divljak, da sam upao u zloinake mree. I to sam
mogao? Sve to bih rekao da poboljam situaciju bilo je shvaeno kao
izdaja, ba kao i ono sino. Ne mogu otii odavde, jer prodavaonica mi je
sve to imam. Ako napustim Udruenje, eka me, znam to vrlo dobro,
metak u elo, a sam bog zna to e snai moju suprugu i djecu. Grozno je
to, ovjee, grozno!
I starac uroni lice u dlanove, a tijelo mu se treslo od grevita
ridanja.
McMurdo slee ramenima.
- Slab ste vi za taj posao - ree. - Niste mu dorasli.
- Nekad sam imao i savjest i vjeru, a sada su me uinili zloincem.
Bio sam izabran za neki posao. Znao sam to e mi se dogoditi ako
ustuknem. Moda sam i kukavica. Moda me takvim ini pomisao na
suprugu i djeicu. I tako prihvatih. Mislim da me to nikada nee prestati
progoniti. Bila je to osamljena kuica, dvadesetak milja odavde, s one
strane brda. Zapovijedili su mi da pazim na vrata ba kao i vama sino.
Nisu imali potpuno povjerenje u mene. Drugi uoe u kuu. Kad su izili,
ruke su im bile krvave do lakata. Odlazei, uli smo djeji vrisak. Bio je
to petogodinji djeai koji je vidio kako su mu ubili oca. Tog asa
postao sam zloinac-suuesnik u zloinu, izgubljen zauvijek i na ovome i
na onome svijetu. Iako sam dobar katolik, sveenik nee ni da progovori
sa mnom. Kada je uo da sam Scow-rer, izbacio me iz crkve. Eto, tako
stoje stvari sa mnom. Vide-ci da ste i vi krenuli istim putem, pitam se
kamo e vas sve to odvesti? Jeste li spremni da postanete hladnokrvan
ubojica ili se moe jo neto uiniti da vas se na tom putu zaustavi?
- A to biste vi uinili? - upita iznenada McMurdo. - Da me ne
biste moda prijavili?
- Boe sauvaj! - povie Morris. - I sama bi me pomisao mogla
stajati glave.
- No dobro! - ree McMurdo. - Mislim da ste slabi i da
preuveliavate stvar.
- Preuveliavam! Priekajte malo, pa ete vidjeti. Pogledajte u
dolinu. Vidite li dim kako izbija iz stotine dimnjaka? Kaem vam da su
oblaci zloina nadvijeni nad glavama ljudi jo gui i tamniji. Ovo je
dolina straha, dolina smrti. Od mraka do zore strah ne naputa ljudska
srca. Priekajte, mladiu, pa ete i sami vidjeti.
- Rei u vam to mislim kad malo bolje sve to upoznam - ree
nemarno McMurdo. - Jedno je jasno, a to je da vi nite stvoreni za ovo
mjesto, i to bolje za vas da to prije rasprodate sve to imate, ak ako
dobijete i desetinu vrijednosti robe. Neu ni pisnuti o onome to sam uo,
ali jao vama ako se pokae da ste potkaziva ...
- Nisam, nisam! - povie jadni Morris.

- No, neka na tome ostane. Imat u na umu to sam uo, pa u se

moda jadnoga dana ponovo vratiti na vau misao. Mislim da je vaa
namjera bila dobra. A sada, odoh kui.
- Samo jo neto prije nego to odete - ree Morris, - Moda su nas
vidjeli zajedno, a tada e htjeti znati o emu smo razgovarali.
- To je razumna pretpostavka.
- Nudim vam mjesto u svojoj trgovini.
- A ja ga odbijam. Ali, to je naa stvar. Do vienja, brate Morris, i
elim da vam ubudue bude bolje.
To je poslijepodne McMurdo sjedio uz pe u dnevnoj sobi i puio.
Bio je zadubljen u misli kad li se vrata otvore,a sobu ispuni divovska
figura efa McGintyja. Izmijene lozinku, a onda on sjedne nasuprot
mladiu. Uporno ga je motrio, a ovaj mu je uzvraao pogled.
- Rijedak sam posjetilac, brate McMurdo - ree napokon. - Mislim
da sam previe zauzet ljudima koji mene posjeuju. No pomislio sam:
hajde da mimo obiaja zavirim k tebi i pogledam kako ivi.
- ast mi je to vas ovdje vidim, savjetnie - ree McMurdo
srdano, vadei iz ormara staklenku viskija. - ast koju zaista nisam
oekivao.
- Kako ruka? - upita ef. McMurdo iskrivi lice.
- Neprestano je osjeam - ree. - Ali vrijedilo je podnijeti.
- Da, isplati se onima - odgovori ef - koji su odani i idu do kraja
kad treba pomoi Loi. O emu si razgovarao s bratom Morrisom jutros
na Miller Hillu?
Pitanje je dolo tako iznenada da je bila srea to je odgovor bio
pripremljen unaprijed. Mladi se srdano nasmije.
- Morris nije znao da mogu zaraditi koliko mi je potrebno i sjedei
kod kue. Nee on to ni saznati jer je previe savjestan da bih mu se
povjerio. No dobroudan je to starac. Pomislio je da bi mi uinio uslugu
ponudivi mi mjesto u njegovoj prodavaonici.
- O tome se, dakle, radilo?
- Da, o tome.
- I ti si odbio?
- Jasno! Zar ne mogu zaraditi deset puta vie ne iziav-i iz
pidame i to za samo etiri sata dnevno?
- To je istina. No ja se ipak ne bih ba mnogo druio s Morrisom.
- Zato?
- Zato to ti ja to kaem. Veini ljudi u ovom kraju dovoljno je da
im se to kae.
- Moda je dovoljno veini, ali meni nije, savjetnie - hrabro e
McMurdo. - Ako ste psiholog u ocjenjivanju ljudi, to biste morali znati.
Crnoputi div ga pogleda, a dlakava mu apa na as obujmi snano
au kao da ju je htio baciti u glavu svoga sugovornika. No umjesto toga,
on se nasmije svojim razmetljivim, neiskrenim smijehom.

- udan si mi ti svat, zaista jesi - ree. - No ako ba hoe, rei u

ti razlog. Je li ti Morris to govorio protiv Loe?
- Nije.
- A protiv mene?
- Nije ni to.
- To je zato to nema povjerenja u tebe. Ali duboko u srcu nije on
odan Loi. Dobro mi to znamo i zato ga motrimo i ekamo as kad
emo ga opomenuti. Mislim da se on blii. U naem toru nema mjesta
ugavoj ovci. Ako se drui s nepouzdanima, moemo pomisliti da si i ti
takav. Razumije li sada?
- Nema opasnosti da bih se mogao s njim druiti jer mi se ne svia
- odgovori McMurdo. - A to se nepouzdanosti tie, ne bih nikom
drugom, osim vama, dopustio da mi tu rije dvaput spomene.
- U redu - ree McGinty iskapivi au. - Doao sam da te na
vrijeme opomenem, i to sam uinio.
- Rado bih znao - ree McMurdo - kako vam je ve dolo do uiju
da sam razgovarao s Morrisom?
McGinty se nasmije.
- Moja je dunost da znam to se u ovome gradu zbiva - ree. Bolje da raunate s tim da u uti ma to se dogodilo. No moje je vrijeme
isteklo, pa u se poz ...
Ali opratanje je prekinuto. Vrata se iznenada s treskom otvore i tri
mrka, napeta lica ispod iljastih policijskih kapa zagledaju se u dvojicu
ljudi. McMurdo skoi i gotovo htjede povui pitolj, no ruka mu zastade
na pola puta jer postade svjestan da su dvije vinesterke uperene u
njega. Tada u sobu ue ovjek u uniformi s revolverom u ruci. Bio je to
kapetan Marvin, koji je nekad pripadao ikakoj policiji, a sada
rudarskom redarstvo. Kimne McMurdu i naceri se.
- Znao sam da e opet uskoro upasti u zlo, lopuo McMurdo iz
Chicaga - ree. - Ne moe ostati po strani, zar ne? Skini eir i hajde s
nama.
- Platit ete mi za ovo, kapetane - ree McGinty. - Tko ste vi,
uostalom, da tako provaljujete u neiju kuu i gnjavite asne i potene
ljude?
- Ne mijeajte se u ovo, savjetnie McGinty - ree policijski
kapetan. - Ne traimo vas ve ovoga ovdje, McMur-da. Vi biste nam
trebali pomoi, a ne spreavati nas u obavljanju dunosti.
- On je moj prijatelj i odgovaram za njegovo vladanje - ree ef.
- Prema onome to se pria, moda ete uskoro odgovarati za
svoje vladanje - odgovori policajac. - Ovaj je McMurdo bio lopov i prije
nego to je doao ovamo, a to je i ovdje ostao. titi me, strao, dok ga
razoruam.
- Evo mog pitolja - ree McMurdo hladno. - Da smo nas dvojica
sami, kapetane, mislim da me ne biste tako lako uhvatili.

- Gdje vam je nalog za hapenje? - upita McGinty. - Zaboga, dokle

god ljudi poput vas vode policiju svejedno je da li ivimo u Vermissi ili
usred Rusije. Ovo je kapitalistiko nasilje, i vi ete jo zbog njega
odgovarati.
- Vi radite svoj posao, savjetnie, a mi emo svoj.
- Za to sam optuen? - upita McMurdo.
- Za sudjelovanje u napadu na starog izdavaa Stange-ra u
Vjesnikovu uredu. Nije vaa krivnja to nije podlegao batinama.
- Ako je to sve za to ga optuujete - glasno se nasmije McGinty moete ga odmah pustiti i utediti sebi trud. Ovaj je ovjek sve do ponoi
igrao poker sa mnom u toionici; dovest u vam deset svjedoka koji e to
potvrditi.
- To je vaa stvar, sredite to sutra na sudu. A sada poimo,
McMurdo, i to mirno, ako ne eli dobiti kundakom po glavi. A vi,
McGinty, ne mijeajte se, jer, upozoravam vas, neu trpjeti otpora dok
obavljam dunost.
Kapetan je tako odluno nastupio da su i McMurdo i njegov ef bili
prisiljeni prihvatiti nametnutu situaciju. Ovaj posljednji je uspio s
uhapenim proaptati nekoliko rijei prije nego to su ga odveli.
- A to je s ... i uini kretnju koja je davala do znanja da misli na
stroj za tampanje novca.
- Sve je u redu - proapta McMurdo koji ga je spremio ispod poda.
- Do vienja, mome - ree ef rukovavi se s njim. - Posjetit u
odmah Reillyja, mog odvjetnika i on e preuzeti obranu. Vjeruj mi da te
nee moi zadrati.
- Ja se ne bih kladio. Vas dvojica uvajte uhapenoga i pucajte ako
vas pokua nasamariti. A prije nego to poem pretrait u kuu.
Marvin to uini, no skriveni stroj nije pronaao. Kad je zavrio, on
i njegovi ljudi odvedoe Me Murda u policijsku stanicu. Bio se ve
spustio mrak, te su ulice gotovo opustjele, no ipak je nekoliko
besposliara polo za grupom te su, zatieni tamom, dobacivali
uhapenome psovke.
- Prokleti Scowrer, treba ga linovati! Linovati! Smijali su me se
i rugali dok su ga policajci vodili u
policijsku stanicu. Kad ga je deurni inspektor povrno ispitao,
poalje ga u zajedniku zatvorsku sobu. U njoj nae Bakhvina i jo tri
zlikovca s kojima je bio u Vjesniku. Svi su oni uhapeni tog
poslijepodneva, pa su tu ekali sutranje suenje.
No duga se zidarska ruka uspjela pruiti i do te zatvorene tvrave
zakona. Kasno naveer doao je jedan od uvara nosei slamnatu
prostirku za spavanje iz koje je izvadio dvije staklenke viskija, nekoliko
aa i karte. Veselo su proveli no i ne mislei na neugodnosti koje ih
ujutro oekuju.
Nije bilo razloga za strepnju, kao to je to ishod pokazao. Sudac
nije uspio, uz dokaze kojima je raspolagao, izrei presudu koja bi

zlikovce uputila pred vii sud. Slagari i reporteri morali su priznati da je

svjetlo bilo preslabo, a bili su previe uzbueni da bi se sa sigurnou
mogli zakleti tko su napadai, iako su bili uvjereni da su u tome
sudjelovali i neki od optuenih. Nakon unakrsna ispitivanja, koje je
proveo nadareni odvjetnik to ga je unajmio McGinty, oni su davali jo
neodreenije iskaze. Ozlijeeni je ve ranije izjavio da je bio zateen
iznenadnim napadom, te da ne moe tvrditi nita osim da je onaj koji ga
je prvi udario imao brkove. Dodao je kako zna da su to uinili Scowreri,
jer u opini nije imao neprijatelja, a banda mu je odavno prijetila zato to
ju je u uvodnicima otvoreno napadao. S druge je strane nepobitno
dokazano, jednodunim i odlunim iskazom estorice graana,
ukljuujui i McGintyja, da su se optueni kartali u Zadrunome domu u
vrijeme kad je poinjeno nasilje. Jasno da su nakon toga bili osloboeni
optube uz ispriku zbog doivljene neugodnosti, a kapetan Marvin i
policija bili su ukoreni zbog pretjerane marljivosti.
Presuda je pozdravljena pljeskom Suda u kojemu su McMurdu
mnogi ljudi bili poznati. lanovi Loe smijali su se i domahivali. No bilo
je i onih koji su stisnutih usnica i mrgodna lica gledali kako zloinci
naputaju optueniku klupu. Jedan odluan ovjek crne brade izrazio je
osjeaje te grupe ljudi promrsivi kroz zube dok su zloinci prolazili:
- Prokleti ubojice! Ve emo vas udesiti!
PETO POGLAVLJE
Najcrnji dan
Ako je ita moglo uveati popularnost Jacka McMurda meu
drugovima, onda je to bilo njegovo hapenje i oslobaanje. U povijesti
njihova Udruenja nije se dogodilo da netko jo iste veeri kad je
primljen u Lou uini neto to e ga doves'ti pred sud. Ve je uivao
slavu dobroga druga u zabavi i vesele ispiuture, a uz to ovjeka snana
znaaja koji ne doputa da ga vrijea ni svemoni ef. Osim toga, drutvo
je sve vie bilo uvjereno da upravo on moe smisliti najkrvoloniji plan,
te ga i ostvariti. To je pravi momak za savren in, rekoe stariji jedan
drugome, ekajui as kad e ga moi upotrijebiti. McGinty je ve
raspolagao dobrim snagama, no morao je priznati da taj mladi po
sposobnostima odskae od ostalih. Osjeao se kao ovjek koji na uzici
dri otrog lovakog psa. Za sitne poslove dovoljni su obini psii, ali
jednoga dana pustit e on u borbu i onog izuzetnog. Nekoliko lanova
Loe, meu njima i Ted Baldwin, teko su primili prebrz uspon stranca,
te su ga mrzili, ali su ga ostavljali na miru jer su znali da je jednako
spreman na tunjavu kao i na smijeh.
No, dok je ovaj mladi meu drugovima bio sve omiljeniji,
postojalo je podruje koje mu je bilo jo vanije, a na kojemu je gubio

bitku. Otac Ettie Shafter nije vie razgovarao s njim, ak mu je zabranio

pristup u kuu. Ettie je bila previe zaljubljena da bi ga se odrekla,
premda ju je zdrav razum odvraao od braka sa ovjekom kojeg smatraju
zloincem. Jednoga je jutra, nakon neprospavane noi, odluila da ga
posjeti, moda posljednji put, kako bi ga jo jednom pokuala otrgnuti od
loeg drutva. Pola je njegovoj kui, to ju je ve mnogo puta molio da
uini, i uuljala se u sobu. Sjedio je za stolom njoj okrenut leima, a pred
njim je bilo pismo. Iznenada je obuzme vragoljast djevojaki poriv - ta
bilo joj je tek 19 godina! Kako nije uo da je ula, na prstima se primakla
i lagano dotakla njegova pognuta lea.
eljela ga je iznenaditi i u tome je sigurno uspjela, no nije se
nadala da e i ona doivjeti veliko iznenaenje. On se, naime, naglo
okrenu i desnom je rukom zgrabi za grlo. U isto vrijeme drugom rukom
uspije zguvati papir to je bio pred njim. Za as zastane i zagleda se u
nju. Izraz zapanjenosti, a zatim radosti zamijeni divlji gr koji mu bijae
iskrivio lice. Taj gr natjera je da ustukne od uasa.
- Ti! - ree on, briui elo. - Zar je mogue da si dola k meni,
duo moje due, a ja nisam smislio nita bolje nego da te zadavim! Doi,
draga - ree pruivi joj obje ruke. - Daj da popravim to sam uinio.
Ali, ona se jo nije bila oporavila od iznenadnog otkria osjeaja
krivnje koji mu je proitala na licu. Neto joj je govorilo da to nije obian
strah ovjeka koji je zateen. Bio je to osjeaj krivnje i straha.
- to ti je bilo, Jack? - povie. - Zato si se tako uplaio? Ah, Jack,
savjest ti nije ista, inae me ne bi bio onako pogledao.
- Zapravo mislio sam o neem sasvim drugom i kada si ula tim
svojim lakim vilinskim korakom . . .
- Ne, nije samo to, Jack! - Tada je iznenada obuze sumnja. - Daj
da vidim pismo koje si pisao!
- Oh, Ettie, to ne mogu.
Sada vie nije sumnjala. Bila je sigurna.
- Pisao si nekoj eni! - povie. - Sigurna sam u to! Zato mi inae
ne bi pokazao? Ili moda ak supruzi! Kako mogu znati da nisi oenjen ta stranac si, nitko te ovdje ne poznaje.
- Nisam oenjen, Ettie. Zaklinjem ti se. Ti si za mene jedina ena
na svijetu. Tako mi boga, govorim istinu.
Bijae tako blijed i ozbiljan da mu je povjerovala.
- No, dobro - povie - a zato mi nee pokazati pismo?
- Rei u ti, draga. - Zakleo sam se da ga neu pokazati, te kao to
ne bih nikad pogazio rije danu tebi, tako neu pogaziti obeanje koje
sam dao njima. Rije je o poslovima Loe, a to je tajna ak i za tebe.
Strah koji si proitala na mom licu kad si me dotakla - zar sada razumije
- bio je strah od policije.
Osjeala je da govori istinu. Zagrlio ju je kako bi poljupcima
otjerao njen strah i sumnje.

- A sada sjedni do mene. udno je to prijestolje za takvu kraljicu,

no to je najbolje to tvoj siromani oboavalac moe sada pronai. Ali
jednog e se dana potruditi da ti bude bolje, nadam se. Sad si se ve
smirila, zar ne?
- Kako se mogu smiriti, Jack, kad znam da si zloinac meu
zloincima, i nikad ne znam kad e dospjeti na optueniku klupu zbog
ubojstva? Scowrer McMurdo, tako te jedan na gost juer nazvao. Te
su mi rijei probole srce poput noa.
- Teke rijei ne lome kosti.
- No, bile su istinite.
- Draga, stvari ne stoje tako loe kako misli. Mi smo samo bijedni
ljudi koji nastoje nai put do svojih prava.
Ettie ga zagrli.
- Napusti to, Jack! Meni za ljubav, za ljubav boju. To sam te
dola zamoliti. Na koljenima te molim. Evo kleim pred tobom i
preklinjem te da od tog odustane.
On je podigne i pokua smiriti prislonivi njenu glavu na svoje
grudi.
- Zaista, draga, ti i ne zna to od mene zahtijeva. To bi znailo
pogaziti zakletvu i ostaviti drugove na cjedilu. Kad bi sve znala, nikad ne
bi to od mene zahtijevala! Osim toga, i da elim pobjei, zar bih mogao?
Ne misli valjda kako bi Loa dopustila da joj umakne ovjek sa svim
njezinim tajnama?
- Mislila sam i na to, Jack. Sve sam isplanirala. Otac ima neto
uteevine. Sit je ovoga grada, jer mu strah od tih ljudi zagorava ivot.
Spreman je otii. Pobjei emo svi troje u Philadelphiju ili u New York i
tamo emo biti sigurni.
McMurdo se nasmije.
- Loa ima dugu ruku. Zar misli da se ne bi mogla protegnuti do
Philadelphije ili New Vorka?
- Onda hajdemo na istok, u Englesku ili u vedsku, odakle je otac
i doao. Ali, napustimo ovu dolinu uasa.
McMurdo se sjeti brata Morrisa.
- Ovo je drugi put to ujem da netko tako naziva ovu dolinu.
Zaista teka mora pritie neke od vas, kako vidim.
- Svaka nam je minuta ivota zagorana. Zar misli da nam je Ted
Baldvdn ikada oprostio? Kakva bi nas sudbina ekala kada te se ne bi
bojao? Da samo moe vidjeti kakav je pogled tih mranih poudnih
oiju!
- Nauio bih ga ja kako da se vlada kad bih ga samo uhvatio. Ali,
pouj me, djevojice. Ne mogu otii odavde. Naprosto ne mogu. Shvati to
ozbiljno jedanput za uvijek. No, ako meni prepusti da naem nain kako
da asno iziemo iz ove situacije, potrudit u se.
- asno?!

- Hajde, hajde! Sve ovisi o tome kako gleda na stvari. No, ako mi
da est mjeseci vremena, nastojat u sve urediti, tako da se ne moram
sramiti bilo koga pogledati u oi.
Djevojka se vedro nasmije.
- est mjeseci! - povie. - Obeaje?
- No, recimo sedam ili osam. Za najvie godinu dana napustit
emo ovu dolinu.
To je bilo sve to je Ettie mogla postii, no sada je barem daleko
svjetlo obasjavalo emer neposredne budunosti. Vratila se oevoj kui
radosnija nego to je ikad bila od kada je upoznala Jacka McMurda.
Novi je lan Udruenja mislio da e ui u sve tajne Loe, no
uskoro je uvidio da je organizacija razgranatija i zamrenija nego to je
pretpostavljao. Ni ef McGinty nije bio upuen u sve, jer je postojao vii
slubenik, pokrajinski zastupnik, koji je ivio u Hobson's Patchu, uz
prugu, i koji je upravljao nekolicinom loa prilino hirovito i samovoljno.
McMurdo ga je vidio samo jedanput: bio je to lukav sjedokosi ovjek
nalik na takora, neujna hoda kao da se ulja, a njegovi su iskosa baeni
pogledi odavali zlobu. Ime mu je bilo Evans Pott i ak je velik ef Loe u
Vermissi osjeao prema njemu odbojnost i strah.
Jednoga dana primi Scanlan, McMurdov sobni drug, McGintvjevo
pisanice u kojem nae i pismo Evansa Potta: on mu je javljao kako alje
dva valjana ovjeka, Lawlera i Andrewsa, koji treba da obave neto
nedaleko odatle, no najbolje je da se ne iznose pojedinosti o kome je
rije. Starjeini je upuena molba da se pobrine za te ljude i da ih udobno
smjesti do akcije. McGinty je dodao kako bi goste u Zadrunom odmah
opazili, pa bi stoga bio zahvalan ako bi ih McMurdo i Scanlan prihvatili i
smjestili u svom prenoitu.
Te veeri stigoe ta dva ovjeka nosei putne torbe. Lawler je bio
postariji, lukav, utljiv i suzdran ovjek u crnom kaputu i mekanom
pustenom eiru, upa.ve brade, pa je nalikovao na putujueg
propovjednika. "Njegov pratilac, Andrews, bijae gotov djeak vedra,
otvorena lica, leprav ka da je na odmoru koji eli do kraja iskoristiti.
Nisu pili i vladali su se kao uzorni lanovi drutva, premda su bili ubojice
koji su se pokazali sposobnim izvriocima planova teroristike
organizacije. Lawler je do tada bio obavio 14 takvih poslova, a Andrews
tri.
Bili su voljni priati o svojim nedjelima: govorili su o njima sa
stidljivim ponosom ljudi koji su uinili dobro djelo i nesebinu uslugu
zajednici. O poslu, pak, koji su trebali obaviti utjeli su.
- Ne pijemo i zato su nas izabrali - objasni Lawler. - Uvjereni su da
neemo rei vie nego to je potrebno. Nemojte nam uzeti za zlo, ali to je
izriit nalog pokrajinskog zastupnika.
- Jasno, svi smo mi u to ukljueni - ree McMurdov sobni drug
Scanlan kad su sva etvorica poela veerati.

- To je istina; zato moemo priati do zore o ubojstvu. Charlija

Williamsa, Simona Birda ili bilo koga drugoga. Ali, dok posao ne bude
obavljen, o njemu vam neemo nita rei.
- Znam ih pet-est ovdje u blizini kojima bi se imalo to zamjeriti ree McMurdo i opsuje - Da nije po srijedi Jack Knox iz Iron Hilla? I ja
bih rado pomogao ako mora dobiti to je zasluio.
- Ne, nije jo na redu.
- A je li Hermann Strauss?
- Ne, nije ni on.
- Ako ne elite rei, ne moemo vas prisiliti, no rado bih znao.
Lawler se nasmije i odmahne glavom. Nije ga se moglo povui za
jezik.
Scanlan i McMurdo, unato suzdrljivosti svojih gostiju, odluili
su prisustvovati onom to su oni zvali zabavom. Stoga je McMurdo, kad
ih je jedne noi uo kako se uljaju niz stepenice, probudio Scanlana. Kad
su se odjenuli, ona dvojica se bijahu ve iskrala, ostavivi otvorena vrata.
Nije jo bilo svanulo, te su ih pri svjetlu ulinih svjetiljki prepoznali malo
dalje, na drugoj strani ulice. Budno su na njih pazili slijedei ih beumno
kroz dubok snijeg. Kako je prenoite bilo na kraju grada, ubrzo su stigli
do raskra koje je oznaavalo granicu naselja. Tamo su Lavvlera i
Andrevvsa doekala trojica ljudi s kojima su izmijenili nekoliko rijei.
Zatim nastavie put zajedno. Bio je to zacijelo neki znaajan posao kad su
bili potrebni toliki ljudi. Dooe do mjesta na kojem su se staze granale
prema rudnicima. Grupa poe putem to vodi prema Crow Hillu,
znaajnom rudniku koji je dobro poslovao zahvaljujui vrstoj ruci
upravitelja iz Nove Engleske, Josiaha H. Dunna. Tamo se uspio odrati
red i disciplina i za vladavine nasilja.
Svitalo je, te su se radnici pojedinano ili u grupama kretali
tamnom stazom to je vodila prema rudniku.
McMurdo i Scanlan nastavie put zajedno s drugima, pratei
pogledom ljude koje su slijedili. Gusta je omaglica jo nisko leala kad li
se odjednom razlegne iznenadan zviduk sirene. Bio je to znak da se za
deset minuta koare poinju sputati u rudnik i da posao zapoinje.
Kad su stigli blizu ulaza u rudnik, na istini ispred njega ekalo je
ve stotinjak rudara: tapkali su nogama na mjestu i puhali u prste jer je
bilo hladno. Ona dvojica stajala su usred male grupe u sjeni strojarnice.
Scanlan i McMurdo popee se na hrpu ljake, odakle su mogli vidjeti
cijeli prizor. Opazili su glavnog inenjera, kota Menziesa, kako izlazi
iz strojarnice i daje zvidukom znak za sputanje koara. U tom asu
uputi se visok, mlohav ovjek, izbrijana ozbiljna lica prema ulazu u jamu.
Kad se pribliio, opazi grupu koja je nepomino i bez rijei stajala pred
strojarnicom. Svi njeni lanovi natukli su eire na oi i podigli ovratnike
da bi zaklonili lice. Samo na as slutnja skore smrti stegne mu srce
ledenim stiskom. Ve u slijedeem trenutku on je odbaci, te pone
razmiljati kako da ukloni neznance to su se uvukli meu njegove ljude.

- Tko ste vi? - zapita ih uputivi se prema njima. - to tu prodajete

zjake?
Bez odgovora, mladi Andrevvs stupi naprijed i revolverom ga
pogodi u trbuh. Stotina prisutnih radnika stajala je kao ukopana; bili su
bespomoni kao da su paralizirani. Upravitelj se uhvati objema rukama za
ranu. Dok je teturao, ubojica ispali jo jedan metak. kot Menzies,
vidjevi to, zaurla i navali na ubojice eljeznim zavijaem, no zaustavie
ga dva metka u elo. Masa je pola naprijed uz nerazgovijetne povike
saaljenja i bijesa, no neznanci ispale preostale metke iznad njihovih
glava, te su se rasprili, a neki poee ak bjeati kuama u Vermissu.
Kad je nekolicina hrabrijih dola k sebi i krenula prema rudniku,
razbojnici su ve bili nestali i nitko nije mogao posvjedoiti tko su bili
oni koji su pred stotinama gledalaca poinili dvostruko ubojstvo.
Scanlan i McMurdo uputie se natrag: Scanlan bijae malo potiten
jer je prvi put prisustvovao ubojstvu, a to nije bilo tako zabavno kako su
ga uvjeravali. Strahovit vrisak udovice upravitelja progonio ih je sve do
grada. McMurdo bijae zamiljen i utljiv, ali nije pokazivao suosjeanje
za slabost svoga druga.
- Jasno, to je rat - ponavljao je. - to je to nego rat izmeu nas i
njih, a mi uzvraamo udarce kako najbolje znamo.
U prostorijama Loe Zadrunoga doma bijae veliko slavlje, ne
samo u povodu ubojstva upravitelja i inenjera Crow Hilla, nakon ega je
i taj rudnik postao jedan od ucjenjivanih na tom podruju, ve se slavila i
daleka pobjeda za koju je bila zasluna ovdanja Loa. U isto vrijeme,
naime, kad je pokrajinski zastupnik poslao petoricu ljudi da obave napad
u Vermissi, zatraio je da zauzvrat trojica tajno odabranih iz Vermisse
dou k njima zbog ubojstva Williama Halesa is take Royala, jednog od
najpoznatijih i najomiljenijih vlasnika ugljenokopa u gilmertonskome
okrugu, za kojega se vjerovalo da nema neprijatelja i da je uzoran
poslodavac. On je zahtijevao djelotvornost u radu i stoga je otpustio neke
pijane i lijene radnike, lanove svemonog Udruenja. Kako ni crtei
mrtvakog sanduka koji su osvanuli na njegovim vratima nisu umekali
njegovu odlunost, u ovoj civiliziranoj zemlji osuen je na smrt.
I sada je, evo, smrtna osuda izvrena po propisima. Voa grupe bio
je Ted Baldwin koji se sada popeo na poasno mjesto uz starjeinu.
Crveno lice i zamuene oi svjedoile su o neprospavanim noima i
pijankama. Zajedno sa dva druga proveo je no u planini, te su sva trojica
bila neuredna. Ali nema tog junaka koji je, vrativi se s vratolomnoga
pothvata, naiao na sveaniji doek svojih drugova. Pria je prepriavana
bezbroj puta, uz usklike radosti i eksploziju smijeha. Kad se u sumrak
vraao kui doekali su ga na vrhu strmoga breuljka na kojem i konji
sporo hodaju. ovjek je bio utonuo u krzno da se zatiti od hladnoe, pa
nije mogao posegnuti za pitoljem. Razbojnici su ga skinuli s kola i
ispalili u njega sve metke iz revolvera. Nijedan od trojice ga nije
poznavao, no ubijanje je uvijek dramatino; osim toga pokazali su

gilmertonskim zidarima da se u njih mogu pouzdati. Dogodila se i jedna

mala nezgoda. Dok su jo pucali, naila su kola s mukarcem i enom.
Predloeno je da se i oni ubiju, no kako su bili bezopasni ljudi bez ikakve
veze s rudnicima, samo im je strogo nareeno da bez rijei pou naprijed
ako ne ele da ih snae zlo. I tako je krvlju poprskano tijelo ostalo kao
opomena svim poslodavcima tvrda srca, a tri su se osvetnika pourila u
goru ija djevianska priroda silazi sve do visokih pei i gomila ljake.
Bijae to veliki dan za zidare. Jo vea tmina obavila je dolinu. No
kao to mudri general koristi as pobjede da bi udvostruio napore, ne
doputajui neprijatelju da se oporavi nakon poraza, tako je i ef
McGinty, pratei zlobnim pogledom izvedbu spomenutih operacija,
smislio nov plan o napadu na protivnika. Jo iste noi, kad se polupijano
drutvo razilo, dade McMurdu znak, potapavi ga po ruci, te ga povede
u sobiak u kojem su prvi put razgovarali.
- uj me, mladiu - ree - napokon imam pravi posao za tebe.
- Ponosan sam to to ujem - ree McMurdo.
- Moe uzeti jo dvojicu: Mandersa i Reillvja. Ve im je reeno
da su izabrani za tu dunost. U ovom okrugu nikad nee biti po naemu
dok ivi Chester Wilcox. Ako ga sredi, bit e ti zahvalne sve loe
rudnoga podruja.
- Potrudit u se, budite sigurni. Tko je on i gdje da ga naem?
McGinty izvadi iz ugla usta cigaru koju je vjeno tamo drao, bilo
da je pui ili vae, te pone neto crtati na listu papira istrgnutom iz
notesa.
- To je glavni predradnik poduzea Iron Dyke. Tvrd ovjek,
nekadanji ratni zastavnik, siv i pun oiljaka. Ve dvaput smo pokuali s
njim obraunati, ali nismo imali sree, a Jim Carnaway je zbog njega
poginuo. Sad je na tebi red da pokae to zna. Nije pametno akciju
izvesti po danu. Naoruan je i puca brzo i tono, ne postavljajui pitanja.
Ali nou je kod kue sa suprugom, troje djece i kunom pomonicom. Tu
se ne moe birati - ili svi ili nitko. Ako moe nabaviti vreu eksploziva,
staviti ga pred vrata i zapaliti...
- to je taj ovjek napravio?
- Pa, rekao sam ti da je ubio Jima Carnawaya!
- Zato?
- Sto mu gromva, to se to tebe tie? Carnaway se naao u blizini
njegove kue po noi i ovaj ga je ubio. Dovoljno je da ti se to kae.
Mora smjesta u akciju.
- Tu su i te dvije ene i djeca. Zar da i njih dignem u zrak?
- Mora, jer kako e se inae domoi njega?
- Ne ini se ba pravo, jer nisu uinile nikakvo zlo. '
- to to znai? Odustaje li?
- Polako, savjetnie, polako. Zar sam ikada neto rekao ili uinio
da biste mogli pomisliti kako u ustuknuti kada se radi o nareenju
starjeine moje Loe? Na vama je da odluite da li je to pravo ili nije.

- Dakle, obavit e to?

- Jasno!
- Kada?
- Pa, dajte mi dan-dva da razgledam tu kuu i isplaniram. A onda...
- U redu - ree McGinty stisnuvi mu ruku. - Preputam to tebi.
Bit e to svean dan kad nam donese dobre vijesti. To je posljednji potez
koji e ih sve baciti na koljena.
McMurdo se dugo i duboko zamislio nad poslom koji mu je tako
nenadano povjeren. Osamljena kua u kojoj je ivio Chester Wilcox bila
je oko pet milja daleko, u oblinjoj dolini. Jo te noi poe on sam da
razgleda mjesto napada. Jo nije bilo svanulo kad se vratio s obilaska.
Slijededeeg je dana razgovarao sa svojim pomonicima - Mandersom i
Reilleyem - lakomislenim mladiima koji su bili oduevljeni, kao da je
posrijedi lov na jelena. Tree noi sastali su se izvan grada: sva trojica
bijahu naoruani, a jedan je nosio i vreu eksploziva kakav se
upotrebljava u kamenolomima. No je bila vjetrovita, a rastrgani su
oblaci jurili preko krnje mjeseeve kugle. Bila su dva sata poslije ponoi
kad su stigli pred osamljenu kuicu. Pribliavali su se oprezno, s napetim
pitoljima u ruci, jer su ih upozorili da se uvaju lovakih pasa. Ali nije
bilo glasa, osim zavijanja vjetra, niti se to micalo osim lelujanja grana
iznad njihovih glava. McMurdo posluhne na vratima osamljene kue, ali i
unutra je bila tiina. Onda prisloni eksploziv uz-vrata, izbui rupu na
vrei i ubaci fitilj. Kad je primio iskru, pobjegoe. Ve su bili prilino
daleko, u sigurnom zaklonu jarka, kad im je tresak eksplozije, praen
muklim tutnjem kue to se rui, dao na znanje da je posao obavljen. U
cijeloj krvavoj povijesti Udruenja nikad nije izveden savreniji posao.
Ali, cijeli taj smjelo zamiljen i dobro organiziran plan bijae uzaludan.
Chester Wilcox se, naime, samo dan prije, upozoren sudbinom mnogih, a
znajui da je na popisu da bude uklonjen, preselio s obitelji na sigurnije
mjesto koje je uvao policajac. Eksploziv je sruio praznu kuu, a mrki,
stari zastavnik i dalje je pazio na disciplinu u Iron Dyku.
- Prepustite ga meni - rekao je McMurdo. - Ja u ga konano
udesiti, pa morao ekati na to i godinu dana.
Loa mu je u punom sastavu izglasala zahvalnost i povjerenje, pa
je tako pothvat na odreeno vrijeme odgoen. Kad je nekoliko tjedana
kasnije javljeno u novinama da se na Wilcoxa pucalo iz zasjede, bila je
javna tajna da McMurdo jo nastoji zavriti nedovren posao.
Takve su, eto, bile metode Udruenja slobodnih zidara, a njihova
zlodjela proirila su vladavinu straha nad cijelim tim bogatim krajem koji
je dugo progonio uas njihove prisutnosti. Zato bismo prljali ove
stranice opisima njihovih drugih zloina? Zar nismo dovoljno ocrtali
ljude i njihove metode rada? Povijest je zabiljeila njihova djela i u tim
dokumentima moemo saznati mnoge pojedinosti. Doznat emo iz njih
kako su ubijeni policajci Hunt i Evans zato to su se usudili uhapsiti dva
lana Udruenja; bilo je to hladnokrvno dvostruko ubojstvo. Proitat

emo tamo i o ubojstvu gospoe Marbey dok je njegovala supruga koji je,
po nareenju efa McGintyja bio gotovo na smrt pretuen. Ubojstvo
starijeg a zatim mlaeg brata Jenkinsa, sakaenje Jamesa Murdocha,
podmetanje eksploziva obitelji Staphose i ubojstvo Stendalsovih - sve to
dogodilo se te jezive zime Mrak je obavio cijelu dolinu uasa. A onda je
dolo proljee. Nada se budila u njedrima cijele prirode koju je tako dugo
zima drala u svom eljeznom zagrljaju. Ali, nije bilo nade za jadne ljude
i ene koji su ivjeli pod jarmom nasilja. Nikad jo gusti oblaci nad
njihovim glavama nisu bili tako crni i beznadni kao prije ljeta godine
1875.
ESTO POGLAVLJE
Opasnost vreba
Vladavina nasilja bijae na vrhuncu. McMurdo, koji je postao
nadzornikom, te imao sve uvjete da jednom zamijeni McGintyja na
dunosti starjeine, bijae postao tako nuan lan vijea da drugovi nita
nisu poduzimali bez njegova savjeta i podrke. No to je omiljeniji bio u
Udruenju slobodnih zidara, to su ga mrkiji pogledi pratili po ulicama
Vermisse. Unato teroru koji je vladao ljudi su smogli hrabrosti da se
udrue protiv ugnjetavaa. Do uiju Loe doprle su glasine o tajnim
sastancima u prostorijama Vjesnika i o razdiobi oruja estitim i
privrenim graanima. Ali takvi izvjetaji nisu uznemiravali McGintyja i
njegove sljedbenike. Oni su bili brojano nadmoni, odluni na djelu i
dobro naoruani. Njihovi su protivnici bili neorganizrani i slabi. Sve e to
zavriti, kao i prije, u beskorisnim priama i eventualnim hapenjima.
Tako su govorili McGinty i oni hrabriji u Loi.
Bilo je to jedne subote naveer u svibnju. Kako su subotnje veeri
pripadale Loi. McMurdo se upravo spremao da izie, kad li mu
bojaljivi Morris neoekivano doe u posjet. elo mu bijae nabrano od
zabrinutosti, a lice blijedo i uplaeno.
- Mogu li slobodno govoriti, gospodine McMurdo?
- Jasno!
- Nikad nisam zaboravio da sam vam jednom otvorio srce a da ste
vi sauvali tajnu, premda se ef raspitivao o naem razgovoru.
- to sam drugo mogao uiniti? Ne znai da sam suglasan s onim
to ste mi rekli.
- Znam to vrlo dobro. Ali vi ste jedini s kojim ovdje mogu bez
opasnosti razgovarati. Imam tajnu - stavio je ruku na grudi - koja mi ne
daje mira. Da je barem nekom drugom otkrivena a ne ba meni! Ako
vam je povjerim, to e sigurno uroditi zloinom. Ako je, pak, zadrim, to
moe biti pogubno za sve nas. Smiluj mi se boe, jer u poludjeti zbog
nje.

McMurdo ga ozbiljno pogleda. ovjek je drhtao cijelim tijelom.

Natoi mu viskija i prui au.
- Ovo je lijek za takve kao to ste vi - ree - A sada hajde da
ujemo.
Morris otpije gutljaj-dva, te mu se blijedo lice malo zarumeni.
- Sve se moe saeti u jednu reenicu: Uhoda nam je na tragu.
McMurdo ga pogleda zapanjeno.
- Pa to onda, ovjee! Grad vrvi uhodama i kakvu nam tetu ine?
- Ne, nije rije o nekome odavde. Kao to i sami kaete, mi ih
dobro poznajemo, te nam ne mogu uiniti mnogo zla. No, jeste li uli za
Pinkertonovu organizaciju?
- itao sam poneto o njoj.
- Meni moete povjerovati kad vam kaem da nema ale kad oni
nekog ponu uhoditi. Nije to isto to i vladina metoda pokuaja i
pogreki. To je neobino ozbiljan pothvat koji tei rezultatima i ne
odustaje dok ih ne postigne, bilo milom ili silom. Ako se Pinkertonov
ovjek prihvatio ovog posla, nama je svima odzvonilo.
- Moramo ga ubiti.
- To vam je prva pomisao, zar ne? Znai izii ete s time pred
Lou. Znao sam da e to zavriti ubojstvom!
- Jasno, pa to je to ubojstvo? Zar nije rasprostranjeno u ovom
kraju?
- Zaista jest, ali ne elim biti taj koji e prstom pokazati na ovjeka
kojega treba ubiti. A s druge strane, nae su glave u opasnosti. to da
radim?
I klatio se amo-tamo na stolici, ne mogavi se odluiti. Bio je na
mukama.
Njegove su rijei dirnule McMurda. Bilo je jasno kako zbog
opasnosti i potrebe da joj se odupre dijeli Morrisovu zabrinutost. Uhvati
ga za rame i potrese, ozbiljno ga gledajui.
- ujte me, ovjee - povie uzbueno - nita neete postii ako tu
sjedite i jadikujete kao narikaa nad mrtvacem. Hajde, injenice na
vidjelo. Tko je taj tip? Gdje je? Kako ste za njega saznali? Zato ste ba k
meni doli?
- Doao sam k vama jer me samo vi moete savjetovati. Priao
sam vam da sam na Istoku imao trgovinu prije nego to sam doao
ovamo. Tamo sam ostavio dobre prijatelje od kojih jedan radi u
telegrafskoj slubi. Evo pisma koje sam juer od njega primio. Ovdje na
vrhu stranice ba pie o tome. Moete sami proitati.
Evo to je McMurdo proitao:
Kako su tamonji zidari? Mnogo se o njima pie u novinama.
Meu nama reeno, oekujem da u uskoro o tome dobiti i od tebe
novosti. Pet velikih poduzea i dvije eljeznike kompanije preuzele su
stvar. Ozbiljno rade, te se kladim da e uspjeti. Ve su daleko otili.
Organizacija Pinkerton je unajmljena da radi po njihovim uputama i sada

je njihov najsposobniji ovjek, Birdy Edwards, ve na zadatku. Akciju

treba odmah zaustaviti.
- A sada proitajte post scriptum.
Jasno, sve to ti piem doznao sam na poslu, tako da ne bi trebalo
da ide dalje. udna je to ifra kojom operira cijeli dan, a ne moe iz nje
izvui nikakvo znaenje.
McMurdo je neko vrijeme utio drei pismo u nemirnoj ruci.
Koprena se na as podigla i pred njim se pojavio ponor.
- Zna li itko drugi za ovo? - upita.
- Nisam jo nikome rekao.
- Da li moda ovaj ovjek - va prijatelj - ima ovdje nekoga kome
bi mogao pisati?
- Pa, vjerujem da poznaje nekolicinu.
- lanova Loe?
- Da, vjerojatno.
- Pitam stoga to je moda nekome opisao toga Birdy Edwardsa.
Tada bismo mu mogli ui u trag.
- To je mogue. Ali ne bih rekao da ga poznaje. Jer on rni samo
pie to je doznao na poslu. Kako bi mogao poznavati Pinkertonova
detektiva?
McMurdo se naglo estoko trgne.
- Zaboga - povie - sad znam! Kako sam bio glup da se odmah
nisam sjetio! Kakvu sreu imamo! Uklonit emo ga prije nego to nam
uspije nauditi. Posluajte me, Morrise: hoete li sve prepustiti meni?
- Dakako, ako me oslobodite tog tereta.
- Hou. Moete se povui i sve ostaviti meni na brizi. Ne moram
vam ak ni ime spomenuti. Preuzet u sve na sebe, kao da sam ja dobio
pismo. Jeste li s time zadovoljni?
- To mi upravo odgovara.
- Onda neka ostane na tome, a vi utite i ne brinite. Odoh sada u
Lou, a velim vam da e se uskoro stari Pinker-ton saaliti nad samim
sobom.
- Neete mu ubiti ovjeka?
- to manje znate, prijatelju Morrise, lake e vam biti pri dui
i bolje ete spavati. Nita ne pitajte ve pustite da sve tee spontano.
Imam ih u aci.
Odlazei, Morris tuno odmahne glavom.
- Osjeam njegovu krv na svojim rukama - uzdahne.
- Samoobrana nije zloin - ree McMurdo, trpko se nasmijeivi. Ili on, ili mi. Zar nas taj ovjek ne bi unitio da smo ga pustili da i dalje
djeluje u ovoj dolini? Nego, prijatelju Morrise, jo emo vas morati
izabrati za starjeinu, jer spasili ste Lou od sigurne propasti.
Iz McMurdova vladanja moglo se jasno zakljuiti da je vijest
primio ozbiljnije nego to je to rijeima mogao iskazati. Moda zbog zle
savjesti, moda zbog ugleda Pinkertonove organizacije, moda zbog

spoznaje da su bogate i mone kompanije odluile likvidirati Scowrere:

ma to da je bio tome razlog, on je, u svakom sluaju, postupao kao
ovjek koji se sprema na najgore. Prije nego to je otiao od kue
potrudio se da uniti sve papire i dokumente koji su ga mogli teretiti.
Onda je uzdahnuo s olakanjem jer mu se na as priinilo da je spaen. Pa
ipak, mora biti da je opasnost jo visila nad njim jer se, idui u Lou,
zaustavio kod kue staroga Shaftera. Kako nije smio u kuu, pokuca na
prozor, a Ettie izie pred njega. U oima njenog dragog nije vie bilo
onog vragoljastog osmijeha. U ozbiljnosti njegova lica proitala je
opasnost koja mu prijeti.
- Neto se dogodilo - povie. - Ah Jack, u opasnosti si!
- Nije nita strano, draga. Ipak, moda je pametno da odemo prije
nego to doe do veeg zla.
- Da odemo!
- Obeao sam ti da emo jednoga dana otii. Mislim da je dolo
vrijeme. Veeras sam dobio vijest - lou vijest - pa zakljuujem da e biti
neprilika.
- Radi li se o policiji?
- Ne, o Pinkertonu. Ti i ne zna tko je to, draga, ni to bi to moglo
znaiti za nekoga poput mene. Preduboko sam ogrezao, pa se moe
dogoditi da moram brzo nestati odavde. Bila si obeala da e poi sa
mnom ako ja treba da odem.
- Ah, Jack, bio bi to spas za tebe.
- U neemu sam zaista poten ovjek, Ettie. Ni za to na svijetu ne
bih elio da vlas padne s tvoje lijepe glavice, niti bih te ikada i na as
elio skinuti sa zlatnoga prijestolja na kojem te uvijek vidim. Ima li
povjerenja u mene?
Ona utke stavi svoju ruku u njegovu.
- Onda sluaj to u ti rei i uini kako ti kaem, jer je to za nas
jedina mogunost. U ovoj su dolini na pomolu neki dogaaji. Slutim to.
Mnogi e se od nas morati za sebe pobrinuti. Ja sam jedan od tih. Ako
bude trebalo da otputujem, bilo danju ili nou, ti e morati biti spremna
da poe sa mnom.
- Ja bih dola za tobom, Jack.
- Ne, nikako: mora poi sa mnom. Ako mi bude onemoguen
povratak u ovu dolinu i ako se budem morao skrivati od policije, moda ti
neu moi poslati ni najmanju poruku. Stoga mora poi sa mnom. U
mom gradu poznajem jednu potenu enu kod koje u te ostaviti dok se
ne budemo mogli vjenati. Hoe li doi?
- Hou, Jack, doi u.
- Dobro je to ima povjerenja u mene. Bio bih zaista najcrnji avo
kad bih te iskoristio. A sada upamti, Ettie, oekuj samo kratku poruku i
im je dobije sve ostavi i poi ravno u ekaonicu eljeznikog kolodvora
te saekaj dok ne doem po tebe.
- U bilo koje doba dana i noi, bit u spremna, Jack.

Napravivi prve pripreme za bijeg, McMurdo je, donekle umiren,

poao u Lou. Kako je sastanak ve bio poeo, morao je upotrijebiti niz
lozinki da bi ga obje strae pustile unutra. Pri ulasku doeka ga amor
dobrodolice. Dugaka dvorana bijae dupkom puna: kroz koprenu dima
vidio je gustu crnu grivu starjeine, okrutno i neprijateljsko lice
Baldwina, Harrawayjev lik slian jastrebu, te desetak drugih voa Loe.
Obradovao se to su na okupu da se sa svima moe posavjetovati o
najnovijim vijestima.
- Zaista nam je drago to te vidimo, brate! - povie predsjednik. Solomonska je mudrost potrebna da se valjano presudi ovaj spor.
- Rije je o Landeru i Eganu - objasni mu ovjek do njega. Obojica polau pravo na novac koji Loa daje za ubojstvo staroga Crabba
iz Stylestowna, a tko moe sigurno posvjedoiti koji je od njih dvojice
ispalio smrtonosni metak?
McMurdo ustane i digne ruku. Izraz njegova lica sledio je prisutne.
U napetoj tiini oekivali su njegove rijei.
- Uvaeni starjeino - ree sveanim glasom. - Zahtijevam da me
odmah sasluate.
- Brat McMurdo trai rije - ree McGinty. - Po pravilima Loe,
ima prednost. Brate, sluamo te.
McMurdo izvadi pismo iz depa.
- Uvaeni starjeino i brao - ree. - Danas vam nosim loe vijesti,
no bolje je da ih saznate i razmislite o svemu nego da pogubni udarac
doe bez upozorenja. Saznao sam da su se najmonije i najbogatije
kompanije u zemlji urotile da nas unite, te da u ovome asu jedan
detektiv iz Pinkertonove organizacije, Birdy Edvvards, ovdje u dolini ve
prikuplja dokaze koji e oviti konopac oko naih vratova i poslati sve
ovdje prisutne u zatvor. Eto, to je ono o emu moramo raspraviti i zato
sam zahtijevao da me odmah sasluate.
U dvorani je bila smrtna tiina. Napokon progovori predsjednik.
- Kakve dokaze ima za tu tvrdnju, brate McMurdo? - zapita.
- Dokazi su u ovom pismu koje mi je sluajno dopalo ruku - ree. I
naglas proita odlomak. - Pitanje je asti da ne odam druge podatke o
pismu niti da vam ga predam u ruke, ali vas uvjeravam da u njemu nema
nita vie to bi se ticalo interesa Loe. Iznosim, dakle, problem pred vas
onako kako mi je predoen.
- Moram vam rei, predsjednie - javio se jedan od starijih lanova
- da sam uo kako je Birdy Edwards najsposobniji ovjek u
Pinkertonovoj slubi.
- Znade li ga ovdje itko po vienju? - upita McGinty.
- Ja ga znam - ree McMurdo. amor iznenaenja prostruji
dvoranom.
- Vjerujem da ga drimo u aci - nastavi s pobjednikim
osmijehom. - Ako postupimo brzo i pametno, moemo za as rijeiti to
pitanje. Pruite li mi povjerenje i podrku, neemo se imati ega plaiti.

- ega se imamo bojati? to on moe znati o naim poslovima?

- Kada bi svi bili pouzdani kao vi, savjetnie, moglo bi se tako rei.
Ali, taj ovjek ima za sobom mnogo kapitalistikih milijuna. Zar mislite
da se u svim naim loama ne bi naao slabi kojega se moe kupiti?
Proniknut e on nae tajne, ako ve nije. Samo je jedan lijek tome.
- Da nikada ne ode iz ove doline - ree Baldwin. McMurdo potvrdi
glavom.
- Pravo ima, brate Baldwin - ree. - Nas dvojica ba se ne
slaemo, ali veeras si izrekao pravu rije.
- Gdje je on? Kako emo ga prepoznati?
- Uvaeni starjeino - ozbiljno e McMurdo - razumjet ete da je
to previe vaan predmet a da bi se raspravljao pred cijelom Loom. Ne
sumnjam u ikoga prisutnog, no ako i jedna rije doe do uiju tog ovjeka
gotovo je s naim nadama da emo ga uhvatiti. Zamolio bih Lou da
izabere povjerljivu komisiju, gospodine predsjednie, u koju bi uli vi,
ako smijeni predloiti, brat Baldwin i jo estorica. Tada bih vam
otvoreno izloio to sam saznao i to bih savjetovao da se uini.
Prijedlog je odmah prihvaen i komisija izabrana. Uz predsjednika
i Baldwina, tu se naao tajnik Harraway, okrutni mladi ubojica Tiger
Cormac, rizniar arter, te braa Willaby, neustraivi oajnici koji nisu
prezali ni od ega.
Uobiajena pijanka u Loi bijae kratka i nevesela jer je briga
zasjenila duhove i zamraila veselje; mnogi su prvi put ugledali sjenku
osvetnikog zakona kako promie preko nepomuene vedrine neba pod
kojim su tako dugo bezbrino ivjeli. Strahote koje su drugima inili bile
su za njih sastavni dio svakidanjice, a pomisao o odmazdi bila je tako
daleko i blijeda da su se to vie zaprepastili kad se ona nenadano
pribliila. Drutvo se rano razilo, te dalo voama priliku za vijeanje.
- A sada, McMurdo, reci to ti je na dui - ree McGinty kad
ostadoe sami. Sedmoro ljudi sjedilo je ukoeno pred njim.
- Maloas sam rekao da poznajem Birdy Edwardsa - poe
McMurdo objanjavati. - Ne moram vam rei da on nije ovdje pod
pravim imenom. Hrabar je to ovjek, moram priznati, ali nije lud. Izdaje
se za Steve Wiliamsa, a stanuje u Hobson's Patchu.
- Kako to zna?
- Sluajno sam zapoeo s njim razgovor. Tada nisam mnogo o
tome razmiljao, a ne bih ni kasnije da nije stiglo pismo, ali sada sam
siguran da je to taj ovjek. Susreo sam ga u vagonu kad sam u srijedu
poao vlakom u dolinu - tvrd je to orah. Rekao mi je da je novinar, to
sam tada povjerovao, elio je doznati to vie o zidarima i njihovom,
kako je to nazvao, nasilju, za njujorki Vjesnik. Svata me ispitivao
kako bi dobio materijala za svoje novine. Moete misliti da nisam nita
odao. Platio bih, i to dobro, rekao mi je, kada bih dobio materijal koji
e se sviati mom izdavau. - Ispriao sam mu to sam mislio da e mu

najbolje odgovarati, a on mi zauzvrat prui novanicu od dvadeset dolara.

Dobit ete deset puta toliko - rekao je
- ako mi kaete sve to elim doznati.
- A to si mu zapravo rekao?
- Smislio sam ve neto na licu mjesta.
- Kako zna da nije novinar?
- Odmah u vam rei. Siao je, kao i ja, u Hobson's Patchu. Malo
kasnije sluajno sam uao u potu, kad eto njega kako izlazi iz nje.
- Gledaj - ree slubenik kad je korisnik usluge otiao
- za ovo bismo mu morali dvostruko naplatiti.
- I ja mislim tako - rekoh.
- Ispisao je formular tako nerazumljivim znakovima kao da je
upotrijebio kinesko pismo. Svaki dan alje ovako pun list - ree
slubenik.
- Da - rekoh - to su vane vijesti za njegove novine, pa se boji da
ga netko ne pokrade. - To je bilo miljenje slubenika a bilo je u ono
vrijeme i moje, no sada, dakako, nije.
- Vjerujem da ima pravo - ree McGinty. - Ali to bismo trebali
sada uiniti?
- Zato da ne poemo odmah tamo i da ga ne sredimo? - netko
predloi.
- Da, to prije to bolje.
- Krenuo bih ja i ovoga asa kad bih znao gdje ga mogu nai - ree
McMurdo. - On svakako stanuje u Hobson's Patchu, ali ne znam ni kuu
ni ulicu. No skovao sam plan, ako hoete da me posluate.
- No, ujmo ga.
- Sutra ujutro poi u u Hobson's Patch. Potanski slubenik e
mi pomoi da ga pronaem. Mislim da on moe lako saznati njegovu
adresu. Rei u mu da sam slobodni zidar. Ponudit u mu sve tajne Loe,
ako to bude htio dobro platiti. Kladim se da e prihvatiti. Rei u mu da
su mi dokazi kod kue, te da ne bih ni za ivu glavu htio da doe po danu
kad ga netko moe vidjeti. Shvatit e da je to razumno. Neka doe u 22
sata, pa u mu sve pokazati. To e ga sigurno privui.
- I?
- Ostalo moete sami isplanirati. Kua udovice McNa-mara je
osamljena. ena je odana, a uz to je gluha. U kui smo samo Scanlan i ja.
Ako mi obea da e doi - to u vam odmah javiti - doite sva sedmorica
oko 21 sat k meni. Uvest emo ga unutra. Ako izvue ivu glavu, moe se
cijelog ivota hvaliti kakvu je imao sreu.
- Sve mi se ini da e kod Pinkertona uskoro biti jedno slobodno
mjesto, ili se ljuto varam - ree McGinty. - Neka bude tako, McMurdo.
Eto nas k tebi u 21 sat. Jednom kad se za njim zatvore vrata, sve ostalo
moe nama prepustiti.
SEDMO POGLAVLJE

Birdy Edwards upada u zamku

Kua u kojoj je ivio McMurdo bila je, kako rekosmo, osamljena i
zato pogodna za planirani zloin. Stajala je na zavretku grada, podalje od
ceste. U svakom drugom sluaju, zavjerenici bi bili naprosto pozvali
ovjeka po imenu, a onda ispalili u njega metke, kao to su to ve mnogo
puta prije uinili. Ali, ovaj put bilo je vano doznati koliko ovjek zna,
kako je to saznao, te to je dojavio poslodavcima. Moda je bilo prekasno
za sve, moda je on ve obavio posao. Ako je tako, onda su se barem
mogli osvetiti ovjeku koji im je to uinio. No nadali su se da nita
znaajno nije jo dolo do uiju uhode jer se inae, mislili su, ne bi trudio
slati tako nitavne vijesti kakve je, navodno, dobio od McMurda. O
svemu e tome, uostalom, saznati od njih. Kad ga se dokopaju, ve e ga
natjerati da propjeva. Nije to prvi put da imaju posla sa utljivim
svjedokom.
McMurdo poe u Hobson's Patch kao to je bilo dogovoreno.
Policija se tog jutra posebno mnogo vrzmala oko njega, a kapetan
Marvin, koji je tvrdio da mu je stari poznanik iz Chicaga, ak mu se
obratio dok je ekao na eljeznikom kolodvoru. McMurdo mu je
okrenuo lea. Poslijepodne vratio se obavivi zadatak. Posjetio je
McGintyja u Zadrunom domu.
- Doi e - obavijesti ga.
- Odlino! - odgovori McGinty. Taj div bijae u koulji a preko
prsluka su mu sjali zlatni lanci i medalje. Ispred ruba nakostrijeene
brade blistao je dijamant. to politikom, to toenjem pia, ef se bio
obogatio i postao vrlo moan. To ga se jae dojmila slika zatvora i vjeala
koja mu se sino pojavila pred oima.
- Misli li da je ve mnogo saznao? - upita zabrinuto. McMurdo
sumorno kimne. - Ovdje je ve prilino dugo - est tjedana, najmanje.
Sumnjam da je doao ovamo zato da se divi krajoliku. Ako je za to
vrijeme mrljivo skupljao podatke, pomou novca eljeznikih kompanija,
bojim se da je postigao dobre rezultate i da ih je ve dostavio
pretpostavljenima.
- U naoj Loi nema slabia - povie McGinty. - Svaki je na
ovjek vrst i pouzdan. Ali tu je onaj podlac Morris. to je s njim? Ako
nas itko oda, onda e to biti on. Najradije bih poslao nekoliko momaka da
ga jo veeras pretuku i doznaju da li je to izbrbljao.
- Pa nema zla u tome - odgovori McMurdo. - Priznajem da mi je
Morris drag i da bi mi bilo ao da mu se to dogodi. Jednom ili dvaput
razgovarali smo o poslovima Loe, pa iako nema iste stavove kao vi ili ja,
ipak mi se ini da nije ovjek koji bi izdao. No, ne stojim, dakako,
izmeu njega i vas.
- Dobit e svoje stari vrag - ree McGinty i opsuje. - Motrim ga ja
ve godinu dana.

- Vi to najbolje znate - odgovori McMurdo. - Ali, ma to odluite,

akciju treba odgoditi, jer se moramo pritajiti dok ne zavrimo s
Pinkertonovim ovjekom. Ne moemo dopustiti da ba danas policija
pone njukati oko nas.
- Istina je - suglasi se McGinty. - Rei e nam Birdy Edvvards od
koga je dobio obavijesti, pa makar kou oderali s njega. Da li ti se ini da
sluti podvalu?
McMurdo se nasmija.
- Mislim da sam mu napipao slabu toku - ree. - Spreman je doi
i u avolju kuu, samo ako mu se obea da e ui u trag Scovvrerima.
Uzeo sam od njega novac - McMurdo izvadi sveanj novanica - a dobit
u jo ovoliko kad mu pokaem dokumente.
- Kakve dokumente?
- Jasno da dokumenata nema. Napunio sam mu glavu priama o
statutu i pravilnicima, o uputama i formularima za primanje u lanstvo.
On se nada da e ui u sve tajne drutva prije nego to ode.
- Vjere mi i hoe - ree mrano McGinty. - A nije li te zapitao
zato mu nisi donio te papire?
- Zar da ja, sumnjiv ovjek, nosim kroz grad takav materijal? Ta
nije li kapetan Marvin i danas njukao oko mene na kolodvoru?
- uo sam neto o tome - ree McGinty. - Bojim se da e izvui
tanji kraj. Kad zavrimo s tim tipom, mogli bismo ga baciti u neko
naputeno okno, ali ma to uinili s njim ne moe se mimoii injenica da
si ti danas bio u Hobson's Patchu, dakle u mjestu u kojem on stanuje.
McMurdo slegne ramenima.
- Ako budemo spretni, nikad nam nee moi dokazati ubojstvo ree. - Nitko ga nee vidjeti jer dolazi nou a ja u se pobrinuti da nitko
ne vidi ni kada bude odlazio. A sada ujte, savjetnie. Izloit u vam svoj
plan, a vas u zamoliti da druge ukljuite u njega. Vi ete svi biti ovdje na
vrijeme. On e doi u 22 sata. Pokucat e tri puta na vrata i ja u mu poi
otvoriti. Kad ue, zakljuat u vrata i tada je na.
- To je sasvim lako i jednostavno.
- Da, ali o slijedeem koraku treba malo razmisliti. Tvrd je on
orah. Naoruan je do zuba. Kako sam ga propisno nasamario vjerojatno
e biti na oprezu. Ako ga, recimo, uvedem u sobu u kojoj su sedmorica, a
nadao se da emo biti sami, moe doi do pucnjave, to je opasno za
nae.
- Pravo kae!
- A pucnjava e privui sve pajkane koji se vrzmaju po gradu.
- Bojim se da ima pravo.
- Zato bih ovako postupio. Vi budite u velikoj sobi, u onoj u kojoj
sam s vama jednom razgovarao. Ja u mu otvoriti vrata, uvesti ga u prvu
sobu i ostaviti ga tamo dok, toboe, ne donesem materijal. To e mi
omoguiti da vas obavijestim kako se igra razvija. Onda u se vratiti k
njemu s bilo kakvim papirima. Kad pone itati, skoit u na njega i

uhvatiti ga za ruke da ne moe zapucati. Glasno u vas pozvati, a vi

dotrite to prije jer je jak, pa u ga jedva svladati. Ali potrudit u se da
izdrim dok stignete.
- Izvrstan plan - ree McGinty. - Loa ti duguje zahvalnost za ovo.
Kad budem odlazio s mjesta efa, predloit u te za svog nasljednika.
- Ta ja sam, starjeino, tek uao u poslove - ree McMurdo, ali na
licu mu se vidjelo to misli o laskavoj ponudi velikog efa.
Kad je doao kui poeo se pripremati za neugodnu veer. Oistio
je, podmazao i napunio revolver, zatim pregledao prostoriju u kojoj je
uhoda trebao biti uhvaen u zamku. Bila je to prostrana soba s dugakim
jelovim stolom u sredini i velikom pei u uglu. Na sve tri ostale strane
bili su prozori. Nisu imali kapaka ve lagane zavjese. McMurdo ih
paljivo ispita. Zacijelo mu se uinilo da stan nije ba pogodan za tajni
pothvat. No s obzirom na udaljenost od ulice, nije to bilo toliko vano.
Napokon obrati panju sobnom drugu Scanlanu. Premda je bio Scowrer,
Scanlan bijae bezopasan mali ovjek, preslab da se suprotstavi miljenju
drugova, no duboko u sebi grozio se zloina u kojima je katkada morao
sudjelovati. McMurdo mu ukratko izloi to se sprema.
- Mike Scanlan, da sam na tvome mjestu ne bih veeras ovdje
ostao. Bit e tu krvi prije zore.
- Zaista, Mac - odgovori Scanlan - ne nedostaje mi dobra volja ve
mi ivci ne doputaju. Kad sam vidio kako je upravitelj Dunn oboren,
tamo ispred rudnika, to nisam mogao podnijeti. Nisam stvoren za to, kao
ti ili McGinty. Ako mi Loa nee zamjeriti, ja bih se veeras udaljio i
prepustio posao vama.
Ljudi su se sastali u dogovoreno vrijeme. Naoko, to bijahu pristojni
graani, uredni i lijepo odjeveni, ali poznavalac ljudske due ne bi u onim
beutnim oima i nemilosrdnim ustima proitao nadu za Birdvja
Edvvardsa. Nije u sobi bilo ni jednog ovjeka ije ruke nisu bile bar deset
puta prljave od ljudske krvi. Bili su navikli na ubijanje ljudi kao mesar na
klanje janjadi. U svemu je prednjaio, kako po izgledu tako i po krivnji,
starjeina McGinty. Tajnik Harraway bijae mrav, zagriljiv ovjek,
duga koata vrata i nervoznih udova, a to se tie blagajne Loe bijae
skrupulozan i nepodmitljiv, no njegov pojam potenja i pravde nije
prelazio granice Udruenja. Rizniar arter bijae sredovjean ovjek,
beutna mrka lica i ute koe nalik na pergament. Kako je bio sposoban
organizator, sve pojedinosti pothvata Loe bile su razraene u njegovoj
bujnoj mati. Braa Willaby bijahu poduzetni, visoki i okretni mladii
odluna lica, a njihov drug Tiger Cormac snaan, crnomanjast ovjek koji
je zbog estoke naravi ulijevao strah i svom drutvu. To su, dakle, bili
ljudi koji su se te noi sakupili pod McMurdovim krovom kako bi
obraunali s Pinkertonovom uhodom. Domain stavi na stol staklenku
viskija kako bi se okrijepili prije akcije. Baldwin i Cormac uskoro su bili
polupijani, to je pojaalo njihovu uroenu okrutnost. Cormac dotakne na
trenutak pe koja je bila topla jer su proljetne noi jo bile hladne.

- Ovo e dobro posluiti - ree i opsuje.

- Aha - ree Baldvin, koji je razumio opasku. - Ako ga za nju
priveemo, brzo emo izvui iz njega istinu.
- Priznat e on, budite bez brige - ree McMurdo.
Imao je zaista eline ivce. Premda je preuzeo cijeli teret, ipak je
bio miran i bezbrian. Ostali su to opazili i hvalili ga zbog toga.
- Znat e ga ti svladati - ree ef laskavo. - Nee ni trepnuti a ti e
ga drati za guu. teta samo to nema kapaka na prozorima.
McMurdo obie sve prozore i navue zavjese.
- Nitko nas sada ne moe uhoditi. Ali blii se as!
- Moda nee doi. Moda je predvidio opasnost - ree tajnik.
- Doi e on, bez brige - odgovori McMurdo. - Njemu je isto toliko
stalo da doe kao i vama. ujte!
Umirie se kao kipovi, a ae im zastadoe na pola puta do usta.
Netko je tri puta pokucao na vrata.
- Tiina!
McMurdo ih umiri pokretom ruke. Pobjednosni pogledi obioe
oko stola, a ruke potraie skriveno oruje.
- Ni rijei - apne im McMurdo izlazei iz sobe i zatvarajui vrata
za sobom. Ubojice su ekale, napeto oslukujui i brojei korake svoga
druga po hodniku. uli su kak je otvorio vrata i kako se izmjenie
pozdravi. Nepoznati koraci stupie u sobu, progovori nepoznat glas. as
kasnije zalupie se vrata i klju se okrene u bravi. Plijen je upao u klopku.
Tiger Cormac jezivo se naceri, no starjeina McGinty golemom
ruetinom zaepi mu usta.
- uti, glupane! - prosike. - Upropastit e cijela stvar.
Iz susjedne sobe uo se razgovor. inilo se da traje vrlo dugo.
Zatim se otvore vrata i ue McMurdo, upozoravajui ih prstom na ustima
da ute.
Doe do stola i pogleda sve uokolo. U njegovu vladanju vidjela se
jedva primjetna, ali znaajna promjena. Nastupao je kao ovjek koji
obavlja veliki zadatak. Lice mu je imalo izraz granitne vrstine. Iza
naoala oi su mu blistale divljim uzbuenjem. Postao je pravi voa.
Gledali su u njega sa ivim zanimanjem, ali on je utio. Motrio je
svakoga posebno istim onim nedokuivim pogledom.
- No - povie McGinty - je li doao? Je li Birdjr Edwards tu?
- Da - polagano odgovori. - Birdy Edwards je ovdje.. - Ja sam
Birdy Edwards!
Nakon tih rijei uslijedilo je desetak sekundi tako mrtve tiine da se
inilo kako je soba prazna. Onda sa tednjaka ajnik otro zaiti. Sedam
blijedih lica zurilo je nepomino i zaprepateno u ovjeka koji je njima
ovladao. Tada se zau zvuk razmrskanoga stakla, a niz puanih cijevi
nanie se odjednom na sve prozore. Strgnute zavjese pale su na pod.
Starjeina McGinty zaurla kao ranjeni lav i zaleti se prema poluotvorenim

vratima. Tamo ga doeka uperen revolver, a iza niana sjale su stroge

plave oi kapetana Marvina iz Rudarske policije.
Starjeina ustukne i padne natrag u stolicu.
- Tu ste sigurniji, starjeino - ree ovjek kojega su do sada zvali
McMurdo. - A ti, Baldwine, ako smjesta ne skine prst s obaraa, jo e
razoarati krvnika. Izvuci ruku, jer tako mi svega ... Eto tako. Znajte da je
etrdeset naoru-anih ljudi opkolilo kuu, pa zakljuite kakve anse imate
za bijeg. Razoruajte ih, Marvine!
Uperene puke onemoguile su otpor. Razoruali su ih. Smeteni,
mrki i izvan sebe od iznenaenja sjedili su jo oko stola.
- elio bih vam neto kazati prije nego to se rastanemo - ree
ovjek koji ih je uhvatio u klopku. - Ne vjerujem da emo se vidjeti do
suenja. Stoga u vam dati grau za razmiljanje. Sad znate tko sam i to
sam. Napokon mogu staviti karte na stol. Ja sam Birdy Edwards iz
organizacije Pinkerton. Dobio sam zadatak da razbijem vau bandu. Bila
je to teka i opasna igra. Osim kapetana Marvina i mojih poslodavaca, ni
iva dua, ak ni moji najblii i najmiliji, nisu znali to radim. Ali,
veeras je, na sreu, s tim zavreno i izlazim kao pobjednik!
Sedam blijedih ukoenih lica zurilo je u njega. Iz njihovih pogleda
izbijala je osvetnika mrnja. U njima proita neumoljivu osudu.
- Moda zamiljate da jo nije sve gotovo. Preuzimam i taj rizik.
Neki od vas ovdje nee imati jo jednu ansu. A jo ezdesetak noas e
iskusiti zatvor. Rei u vam i ovo: kad sam preuzeo ovaj posao nisam
vjerovao da postoji organizacija kao to je vaa. Mislio sam da su to
novinarske izmiljotine i to sam htio dokazati. Upozorili su me da u
imati posla sa slobodnim zidarima, pa sam poao u Chicago i tamo se
ulanio. Kad tu nisam otkrio nita zla ve naprotiv mnogo dobra, bio sam
jo vre uvjeren da je sve izmiljeno. Kako sam ipak morao obaviti
zadatak doao sam na ovo podruje bogato rudom. Tek tada sam uvidio
da nisam u pravu i da nije rije o petparakom romanu. Stoga sam
odluio da u se boriti. Nisam ubio ovjeka u Chicagu. Nikad u ivotu
nisam krivotvorio nijedan dolar. Oni koje sam vam dao bili su pravi, ali
nikad nisam bolje i svrsishodnije uloio svoj novac. Znao sam kako u
vam se najvie dopasti i zato sam se pretvarao da me progoni pravda. Sve
je teklo upravo onako kako sam predvidio.
I tako sam pristupio vaoj paklenoj Loi i poeo sudjelovati u
vaim savjetima. Netko e moda rei da nisam nita bolji od vas. Neka
kau to hoe, vano je da sam vas pohvatao. to je zapravo istina? One
veeri kad sam, zajedno s vama, sudjelovao u obraunu sa starim
Stangerom nita nisam mogao uiniti jer nije bilo vremena da ga
obavijestim. Ali zaustavio sam tvoju ubojitu ruku, Baldwine. Ako sam
ponekad i predloio zloin, kako bih zasluio vae povjerenje, to je bilo
samo onda kad sam znao unaprijed kako u ga sprijeiti. Nisam mogao
nita uiniti da spasim Dunna i Menziesa, jer nisam bio dovoljno
obavijeten, ali pobrinut u se da poinitelji dou na vjeala. Upozorio

sam Chestera Wilcoxa na opasnost koja mu prijeti, tako da je, u asu kad
mu je kua odletjela u zrak, s obitelji bio na sigurnom. Mnoge zloine
nisam mogao sprijeiti, ali ako se pokuate sjetiti koliko puta je rtva
promijenila smjer kretanja, ili je niste nali kod kue kad ste to oekivali,
ili je, pak, bila kod kue kad ste se nadali da e izii, prepoznat ete
tragove moga truda.
- Prokleti izdajico! - prosikta McGinty kroz stisnute zube.
- Samo me tako zovi, McGinty, ako ti to blai duu i lijei bol. Ti i
tebi slini neprijatelji ste gospodnji u ovom kraju i trebalo je hrabrosti da
ovjek stane izmeu tebe i onih jadnika, koje si drao u nemilosrdnoj
aci. Postojao je samo jedan nain da se izie na kraj s tobom, i ja sam ga
primijenio. Zove me izdajnikom, ali postoje mnoge hiljade koji e me
zvati osloboditeljem. Tri mjeseca sam izdrao. No to ne bih vie
prihvatio ni za svo blago vaingtonske riznice. Bio sam prisiljen ostati do
kraja, dok ne otkrijem sve tajne i upoznam svakog zloinca. Bio bih jo
malo priekao da nisam douo da se neu vie dugo moi skrivati. Naime,
stiglo je u grad pismo koje bi vas upozorilo na opasnost. Zato sam morao
brzo raditi. Nemam vam vie to ' rei, osim da u lake umrijeti kada
kucne moj as, znajui kakav sam posao obavio u ovoj dolini... A sada
Marvine, neu vas vie zadravati. Odvedite ih, pa nek se sve to zavri.
Malo toga jo treba ispriati. Scanlanu je povjereno da gospoici Ettie
Shafter odnese zapeaeno pismo, to je prihvatio, namignuvi i
osmijehnuvi se s razumijevanjem. Rano idueg jutra jedna lijepa ena i
na prvi pogled nepoznat mukarac uli su u poseban vlak koji je poslala
eljeznika kompanija i bez zaustavljanja otputovali iz ovog opasnog
kraja. Etti Shafter i njezin dragi nisu vie dolazili u dolinu straha. Deset
dana kasnije vjenali su se u Chicagu, a stari Jakov Shafter bio im je
vjenani kum.
Suenje Scowrerima odralo se daleko od mjesta u kojem bi
njihove pristae mogle zastraiti uvare zakona. Sva su im nastojanja bila
uzaludna. Loa je utroila rijeku novca, dobivena ucjenjivanjem cijeloga
kraja, da ih spasi. No, jasan, nepristran iskaz ovjeka koji je poznavao i
najsitnije pojedinosti njihova ivota, njihova udruenja i njihovih zloina
nije moglo oboriti lukavstvo branitelja. Napokon su, nakon toliko godina,
Scowreri bili slomljeni. Dolina je osloboena teke more. McGinty je
cvilei i previjajui se izveden na gubilite. Istu je sudbinu doivjelo i
osam njegovih sljedbenika. Oko pedeset drugih osueno je na zatvor u
razliitom trajanju. I tako se zavrio pothvat Birdvja Edwardsa.
Ipak, kao to se bojao, igra nije time bila zavrena. Trebalo je
odigrati jo tri partije. Ted Baldwin bijae izbjegao smrt na stratitu, a uz
njega i braa Willaby, te nekolicina najeih pripadnika bande. Deset su
godina proveli u zatvoru, a onda je svanuo dan kad su se ponovo nali na
slobodi - dan za koji je Edwards, poznavajui te ljude, znao da e za
njega znaiti kraj mirnom ivotu. Oni se bijahu zakleli da e njegovom
krvlju osvetiti svoje drugove. I trudili su se svim silama da odre zavjet.

Birdy Edwards morao je otii iz Chicaga, jer mu je - nakon dva neuspjela

pokuaja da ga ubiju - postalo jasno da e, ostane li tamo, napokon
stradati. Pod drugim imenom otiao je u Californiju u kojoj je umrla Ettie
Edwards. Jo jednom je bio gotovo ubijen, a zatim, pod imenom Douglas,
radi u nekom dalekom kanjonu, u kojem e, zajedno s prijateljem iz
Engleske, Barke-rom, stei bogatstvo. Ponovo je upozoren da su mu uli
u trag, te se sklanja - u posljednjem asu - u Englesku.
Tu je John Douglas pronaao vrijednu branu druicu i s njom
proveo pet godina u Sussexu, kao seoski vlastelin. No taj se period
njegova ivota zavrio neobinim dogaajima...

Nastavak ovog uzbudljivog dogaaja je

Drugi dio:

Tragedija u Birlstoneu
PRVO POGLAVLJE
Upozorenje
- Gotovo sam pomislio... - poeo sam.
- Na vaem mjestu upravo to bih i uinio - prekide me Sherlock
Holmes nestrpljivo.
Iako moje strpljenje nema granica, priznajem da me je Holmesova
sarkastina primjedba ozlovoljila.
- Pa, Holmes, nekada ste zaista teki - rekoh mrko. Bio je previe
zaokupljen svojim mislima a da bi obratio panju na moje rijei. Oslonio
se na ruku i - s jo ne-taknutim dorukom ispred sebe - paljivo
prouavao komadi papira to ga je upravo izvadio iz kuverte. Tad je
uzeo kuvertu, podigao je prema svjetlu i paljivo ispitivao sa svih strana.
- Rukopis je Porlockov - rekao je zamiljeno. - U to ne sumnjam,
iako sam ga vidio samo dvaput. Slovo e ima mu zaista osebujan
zavretak. Ali, tada se zacijelo dogodilo neto zaista znaajno.

Premda je govorio vie samom sebi nego meni, zagolican

znatieljom, to su je njegove rijei potakle, moje zlovolje u tren nestade.
- Tko je Porlock? - upitao sam.
- Porlock je nom de plume, znak raspoznavanja ali, iza njega stoji
prepredena i teko uhvatljiva linost. U jednom pismu otvoreno mi je
priznao da mu to nije pravo ime, ali je napomenuo da mu ne pokuavam
ui u trag, jer mi to u tom milijunskom gradu i tako ne bi uspjelo. Porlock
je, sam po sebi, beznaajan. Njegova vanost izlazi iz veze s jednom
znaajnom linou. Zamislite morsku ribicu u drutvu morskog psa ili
akala kako slijedi lava da biste dobili pravu sliku o nitavnosti prvog,
odnosno moi drugog. Ne samomoi, Wastone, nego velike pokvarenosti.
A eto, to je ono to mene zanima. uli ste ve da sam spominjao
profesora Moriartyja?
- Kriminalca iz znanstvenih krugova koji je poznati meu
lupeima...
- Zaboga, Wastone - promrmlja Holmes prijekorno.
- Htio sam rei da nije poznat javnosti.
- To je ve bolje, znatno bolje - povie Holmes. - Posve
neoekivano kod vas se javlja ica lukavog humora od kojeg u se morati
priuvati. Ali, nazvati Moriartyja kriminalcem, u oima zakona je
kleveta, uvreda asti. I eto, u tom upravo i jest sva veliina i udesnost te
neobine pojave. Najvei spletkar svih vremena, uvijek tamo gdje je
zlodjelo na pomolu, mozak podzemlja - mozak koji je mogao mijenjati
sudbine naroda. Eto, takav je Moriarty. Ali, on je istovremeno tako
daleko od svake sumnje, tako imun na svaku kritiku, tako sposoban u
poslovima, a skroman u oima javnosti da bi zbog rijei to ste ih netom
izrekli na sudu bez tekoa dobio proces s odtetom za povredu asti,
najmanje u visini vae godinje mirovine. Pa, zar on nije slavni autor
Dinamike Asteroda - knjige to se izdigla u takove visine iste
matematike da se nije naao ovjek koji bi je prikazao u naunoj tampi.
Zar takova ovjeka oklevetali? Vi biste iz tog izili kao brbljavi
doktor, a Moriarty kao oklevetani profesor. Pa on je, Wastone, genij.
Ali, ako me neka nitarija ne sprijei, i na e dan doi, Wastone.
- Neka i to doivim! - uskliknuli iskreno. - Ali, maloas ste
govorili o Porlocku.
- Ah, da. Dakle, takozvani Porlock samo je karika u lancu. Iskreno
govorei, Porlock i nije ba tako vrsta karika. Koliko sam mogao
ocijeniti, on je jedina napuklina u tom lancu.
- Ali nije li lanac upravo najjai tamo gdje se najslabije dri?
- Odlino, Wastone. Zato Porlock i jest tako znaajan. Nekoliko
puta pruio mi je neobino korisne informacije, to korisnije to su
pomogle da se zloin predvidi i tako sprijei. U tome ga je vodio uroeni
osjeaj za pravedno, a ne moe se zanemariti i povremeno, zaobilaznim
putovima, poslana desetaa. Uvjeren sam kako je i ova poruka, kad bismo
je samo znali odgonetnuti, upravo takve prirode.

Opet je Holmes rasprostro papir na svom jo praznom tanjuru.

Ustao sam, i nagnuvi se preko njegova ramena, buljio u zagonetnu
poruku koja je glasila:
534 C2 127 36 31 4 17 21 41
Douglas 109 293 537 Birlstone 26 Birlstone 9127 171
- to vi, Holmes, mislite o tome?
- Zacijelo to je pokuaj da nam se prenese tajna poruka.
- Ali kakva korist od ifrirane poruke bez ifre?
- Ovaj put nikakva.
- Zato ovaj put?
- Zato to postoje mnogobrojne ifre to ih itam isto tako lako kao
i lane oglase u rubrici Nestali. Takva nerafinirana sredstva samo
zabavljaju um, ali ga ne zamaraju. Ali, ovo je drugo. Vjerojatno se tie
rijei na odreenoj stranici neke knjige. No, dok ne saznam naslov knjige
i stranicu, bespomoan sam.
- Ali, zato onda Douglas i Birlstone?
- Pa, vjerojatno zbog toga to tih rijei nije bilo na spomenutoj
stranici.
- Nije li mogao oznaiti knjigu?
- Vjerojatno bi vas vaa otroumnost, koja, uostalom, resi i ostale
vae sunarodnjake, kao i uroena lukavost, sprijeila da poruku i ifru
objelodanite u istom pismu. Zakae li neto, propali ste. Ovako, i pismo s
porukom i ono sa ifrom mora poi po zlu, pa da sve propadne. Svakog
asa oekujem drugi obilazak potara i bio bih vie nego iznenaen kad
ne bi stiglo pismo s daljnjim obavijestima ili, to je jo vjerojatnije,
svezak na koji se ovi brojevi odnose.
Uskoro se pokazalo kako je Holmesovo zakljuivanje bilo tono.
Doao je Billy sa pismom to smo ga oekivali.
- Isti rukopis - opazi Holmes, otvarajui kuvertu. - I jo potpisano dodao je uzbuenim glasom dok ga je otvarao.
elo mu se smrailo kad je oima preletio sadraj.- Loe vijesti.
Bojim se, Watsone, da su nam sve nade propale. Samo da se Porlocku
nita ne dogodi.
Potovani gospodine Holmes. Naputam ovaj sluaj. Previe je
opasan. On sumnja u mene. Sve injenice to potvruju. Posve
neoekivano doao je k meni, upravo kad sam bio napisao adresu na
pismo u kojem sam vam namjeravao poslati ifru. Uspio sam ga na
vrijeme prekriti. Da ga je vidio, bojim se da bih se loe proveo. Ali itam
mu sumnju u oima. Molim Vas spalite poruku koja Vam vie i tako ne
koristi.
Fred Porlock
Holmes je neko vrijeme sjedio, guvajui pismo meu prstima i
mrtei se gledao u vatru.

- Uostalom - ree napokon - moda u tom i nema istine.

Vjerojatno je rije o neistoj savjesti. Znajui da je izdajnik, uinilo mu
se da ita optubu u oima onog drugog.
- Onaj drugi je, pretpostavljam, profesor Moriarty?
- Glavom! Kad bilo tko iz te sredine govori o Njemu, zna se o
kome je rije. Postoji samo jedan On za sve njih.
- Ali, to on moe uiniti?
- Hm. To je veliko pitanje. Kad vam je protivnik jedan od najveih
umova Evrope, sa svim mranim silama iza sebe, mogunosti su
bezbrojne. Nesumnjivo, na prijatelj Porlock na smrt je preplaen. Samo
pogledajte rukopis na poruci i onaj na kuverti, koji je napisao prije
zlokobna posjeta. Dok je onaj na kuverti odluan i jasan, drugi je jedva
itljiv.
- Zato li je pisao? Mogao je jednostavno dii ruke od svega.
- Bojao se da u se raspitivati za njega i tako mu samo donijeti
neprilike.
- Vjerojatno - rekoh. - Naravno - podigao sam prvu poruku i
netremice je promatrao - strana je spoznaja da vam je neka vana tajna
tu ispred nosa, a da je izvan ljudske moi proniknuti u nju.
Sherlock Holmes odgurne svoj netaknuti doruak i zapali lulu,
vjernog prijatelja svojih najdubljih razmiljanja.
- Pitam se! - ree naslonivi se na stolac buljei u strop. - Moda je
neto izbjeglo vaem makijavelistikom duhu. Ra/motrimo problem jo
jednom. Porlockova poruka upuuje nas na neku knjigu. To e nam biti
polazna toka.
- Prilino nejasna.
- Pokuajmo je rasvijetliti. to se vie udubljujem, ini mi se
manje nedokuiva. Kakve sve podatke imamo o knjizi?
- Nikakve!
- Pa, nije ba tako. ifrirana poruka poinje brojem 534, zar ne?
Neka nam radna hipoteza bude kako je to broj stranice koje se tie ifra.
Dakle, zacijelo je rije o velikoj knjizi, a to je ve neto za poetak. to
jo znamo o toj velikoj knjizi? Drugi je znak C2. to mislite da znai C2,
Watsone?
- Bez sumnje, drugo poglavlje.
- Teko! Vjerujem kako se slaete sa mnom da je uz broj stranice,
broj poglavlj? suvian. Osim toga, ako je strana 534 tek u drugom
poglavlju, duljina prvog zaista bi bila nepodnoljiva.
- Stupac! - povikao sam.
- Sjajno Watsone, sjajno. Jutros vam je duh zaista iskriav.
Uvjeren sam da je rije upravo u stupcu. Dakle, ve zamiljamo velik
svezak, tampan u dva stupca, od kojih je svaki podulji jer je jedna rije u
poruci oznaena brojem 293. Mislite li da je to najdalje dokle smo
zdravom logikom mogli stii?
- Bojim se da je tako.

- Nepravedni ste prema sebi. Jo samo jedna iskrica, samo jo

jedna. Da se radilo o neuobiajenoj knjizi, sigurno bi mi je bio poslao.
Umjesto toga, namjeravao mi je, prije no to su mu planovi bili
onemogueni, poslati ifru u pismu. Tako pie i u poruci. To sugerira da
se radi o knjizi za koju je bio siguran da je i ja imam. Vjerojatno je to
knjiga to se moe nai gotovo u svakoj kui.
- To zvui prilino vjerojatno.
- Tako smo suzili polje istraivanja na veliku knjigu, tampanu u
dva stupca i u svakodnevnoj upotrebi.
- Biblija! - viknuh pobjednosno.
- Dobro Watsone, dobro. Ali, ako mi dopustite, ne posve dobro jer to je, vjerojatno, posljednja knjiga to bi se mogla nai nadohvat ruke
Moriartyjevu suradniku. Osim toga, izdanja Svetog pisma tako su
mnogobrojna da je teko povjerovati kako dva izdanja imaju jednako
numerirane stranice. Rije je, vjerojatno, o standardnoj knjizi. Porlock je
siguran da se njegova strana 534 podudara s mojom.
- Ali malo je takvih knjiga.
- Tono. I u tome je na spas. Dakle, standardna knjiga, prisutna
gotovo u svakom domu.
- Bradshaw!
- Tu su tekoe. Rjenik Bradshawa saet je i ogranien. Izbor
rijei teko bi posluio za slanje openite poruke. Tu emo knjigu
eliminirati. Iz istih razloga ni rjenik ne dolazi u obzir. to nam jo
ostaje?
- Almanah!
- Odlino, VVatsone! Uvjeren sad da ste pogodili u pravo
mjesto. Almanah! Pogledajmo zahtjeve Whitakereva almanaha. U opoj
je upotrebi. Ima potreban broj stranica. tampan je u dva stupca. Iako je
u poetku prilino tur, prema kraju postaje opirniji. - Dohvatio je jedan
primjerak sa svog stola. - Evo stranice 534, drugi stupac. Mnogo toga,
kao to vidim, o trgovini i prirodnim bogatstvima Britanske Indije.
Watsone, biljeite rijei. Broj 13 je Mahratta. Poetak koji ne obeava
mnogo. Broj 127 Vlada, koja, ako nita drugo, ima nekog smisla, iako
je prilino irelevantna i nama i Moriartyju. A sad, pokuajmo ponovo. to
to Mahratta vlada ini? Na alost! Slijedea je rije svinjska dlaka.
Propali smo Watsone! Gotovo je.
Iako je njegov ton bio aljiv, guste, namrtene obrve govorile su o
njegovu razoaranju i ljutnji. Sjedio sam nesretan i bespomoan, buljei u
vatru. Dugu tiinu prekine iznenadan Holmesov uzvik. Skoio je prema
ormaru i uzeo drugi, u uto ukorien svezak.
- To je kazna za preveliku pedantnost. Budui da je sedmi januar,
mi smo traili u novom almanahu. Vjerojatnije je da je Porlock sroio
svoju poruku prema starom. On bi nas na to, vjerojatno, upozorio. A sad
da vidimo to nam sprema stranica 534. Broj 13 Postoji, to ve vie
obeava - Holmesove oi sjale su od uzbuenja, a njegovi tanki prsti

grili su se dok je brojio rijei: opasnost. Ha! Ha! Sjajno! Zapiite

Watsone! - Postoji opasnost - moe se - dogoditi - uskoro. Tad imamo
ime Douglas - bogat - provincija - sada - u - Birlstone - kua Birlstone - uvjerenost - hitno. Eto, Watsone! to sad mislite o rezultatima
zdrava rasuivanja? Kad bismo kod prodavaa mogli kupiti lovorov
vijenac, odmah bih Billa poslao po jedan.
Zurio sam u udnu poruku to sam napisao na bloku na koljenu, po redu
kako ju je deifrirao.
- Kakav udan i smuen nain izraavanja miljenja - rekao sam.
- Naprotiv! Mislim da je on to odlino uinio - ree Holmes. - Kad
u jednom jedinom stupcu traite rijei s kojima valja izraziti poruku,
teko je nai sve to elite. Neto morate prepustiti inteligenciji onog koji
ita. Sadraj je savreno jasan. Neko zlodjelo upereno je protiv Douglasa,
bogata plemia. Uvjerenost je bila najblie to je mogao nai za
uvjeren sam - da je hitno. To je rezultat i mora se priznati da je to bila
struna analiza.
Holmes je, kao svaki pravi umjetnik, uivao u svom djelu, pa ak i
onda kad je u sebi duboko tugovao, jer je uspjeh bio ispod cilja kojem je
teio. Jo se smjekao svom uspjehu, kad Bili otvori vrata i pusti u sobu
MacDonalda iz Scotland Yarda. Bili su to prvi dani potkraj osamdesetih
godina, kad je Alec MacDonald bio jo daleko od nacionalne slave. Iako
mlad detektiv, u njega su se polagale velike nade, jer se istakao u
nekoliko povjerenih mu sluajeva. Njegova visoka koata pojava
odavala je fiziku snagu, a velika lubanja i duboko usaene bistre oi
govorile su, nita manje rjeito, o jegovu iskriavom duhu. Bio je utljiv,
pedantan i uporan. U govoru mu se osjeao aberdinski naglasak. Holmes
mu je ve dvaput pomogao, a njemu samom, kao pravom sladokuscu,
dovoljna je nagrada bila intelektualan uitak rjeavanja problema. Zbog
toga ga je MacDonald duboko potovao i divio mu se, a to je i pokazivao,
pozivajui ga kad god bi iskrsla neka tekoa. Osrednjost ne priznaje
autoritete, ali talent odmah prepoznaje genija, a MacDonald je bio
dovoljno nadaren za svoju profesiju da bi mogao shvatiti kako nije
sramota potraiti pomo od nekoga tko je poznat irom Evrope po
detektivskim sposobnostima i iskustvu. Holmes nije bio posebno sklon
prijateljstvima, ali krupni kot bio mu je pomalo slabost.
- Neto ste uranili, gospodine Mac - pozdravi ga. - Bojim se da
vaa prisutnost ne najavljuje nita dobra.
- Mislim da bi vie odgovaralo istini nadam se, umjesto bojim
se - odgovori inspektor, uz svoj poznati osmi-jeh.
- Pa, moda e mi jedan gutljaj pomoi da istjeram ovu neugodnu
hladnou. - Ne, hvala neu zapaliti. Moram pouriti. Prvi trenuci poslije
zloina dragocjeni su, a to uostalom, vi najbolje znate. Ali... ali
Inspektor je naglo zastao, buljei s neskrivenim uenjem u papir
na stolu. Bila je to zagonetna poruka to sam je maloas bio zabiljeio.

- Douglas! - mucao je. - Birlstone! to je ovo gospodine Holmes?

ovjee, pa to je prava arolija. Otkuda vam ova imena?
- To je ifra to smo je doktor Waston i ja upravo rijeili, ali zar
neto sa imenima nije u redu?
Pogled to nam ga je inspektor uputio bio je pun nijemog
zaprepatenja.
- Nita, osim to je gospodin Douglas iz Birlstonea noas ubijen.
DRUGO POGLAVLJE
Razgovori gospodina Holmesa
Bio je to jedan od onih dramatinih trenutaka zbog kojih je moj
prijatelj Holmes ivio. Bilo bi pretjerano rei da ga je ta zapanjujua
izjava okirala, pa ak i uzbudila. Iako u njemu nije bilo ni traka
okrutnosti, s godinama je otvrdnuo. Ipak, iako su mu emocije bile
uspavane, intelektualna zapaanja ostala su izvanredno aktivna. Na
njegovu licu nije bilo ni traga uasu koji je nakon te izjave mene obuzeo.
Ono je, naprotiv, odraavalo sabranost i zainteresiranost kemiara koji
promatra kako mu se u prezasienoj otopini kristali slau kao to je
predvieno.
- Izvanredno! - ree Holmes. - Upravo izvanredno!
- Vi niste iznenaeni?
- Zainteresiran, gospodine Mac, ali nikako iznenaen. Zato bih
bio iznenaen? Najprije primam anonimnu poruku iz krugova koji jame
njezinu vanost, s upozorenjem kako odreenoj osobi prijeti opasnost.
Nepun sat poslije toga saznajem da se opasnost materijalizirala i da je ta
osoba mrtva. Sve me to neobino zanima, ali, kao to ste dobro zapazili,
nisam iznenaen.
Holmes u nekoliko kratkih reenica objasni inspektoru injenice u
vezi s pismom i ifrom. MaDonald je sjedio s bradom u rukama, a guste
ute obrve bile su mu zamiljeno skupljene.
- Moram jutros poi u Birlstone - ree MacDonald - i doao sam
zamoliti vas i vaeg prijatelja da poete sa mnom. Ali, nakon onog to
sam uo, moda bismo prije trebali obaviti posao u Londonu.
- Ne slaem se u tome s vama - ree Holmes.
- Do vraga, Holmes! - povie inspektor. - Za dan-dva sve novine
bit e pune misterije iz Birlstonea. Ali pitam vas kakva je to misterija,
ako je u Londonu ovjek koji je zloin prorekao prije no to se dogodio.
Valja ga jednostavno uhvatiti, a dalje e se sve samo razvijati.
- Bez sumnje, gospodine Mac. Ali, kako bismo mi uhvatili tzv.
Porlocka?
MacDonald okrene pismo io mu ga je Holmes predao.

- Baeno je na poti u Camberwellu. To nam ba mnogo ne

pomae. Ime je, i sami kaete, izmiljeno. Slaba toka za poetak. Nego,
niste li spominjali kako ste mu slali novac?
- Da, dvaput.
- A kako?
- Na potu u Camberwellu.
- Jeste li se ikad potrudili da saznate tko ih je podigao?
- Ne.
Inspektor je bio iskreno iznenaen, ak zapanjen.
- Ali zato ne?
- Zato to drim rije. Obeao sam mu ve nakon prvog pisma
kako mu neu pokuati ui u trag.
- Mislite da netko stoji iza njega?
- Ja to znam.
- Profesor kojeg ste maloas spomenuli?
- Tono.
Inspektor MacDonald se nasmijei i pogleda prema meni
zatreptavi kapcima.
- Ne tajim, gospodine Holmes, da mi u Centralnoj policiji mislimo
kako vi znate vie o Profesoru. I ja sam se malo raspitao. Po svemu
sudei, on je neobino potovan, uen i nadaren ovjek.
- Drago mi je da ste stigli tako daleko da mu priznajete nadarenost.
- ovjee, ne moete mu to zanijekati. Kad sam uo va stav,
odluio sam da ga posjetim. Razgovarali smo o pomrini Sunca - ni sam
ne znam kako smo doli na tu temu - a on je izvadio fenjeri i globus i u
asu mi sve razjasnio. Posudio mi je knjigu, ali priznajem da prelazi moje
sposobnosti shvaanja, iako se mogu pohvaliti solidnom aberdinskom
naobrazbom. S uskim licem, sijedom kosom i dostojanstvenim nainom
govora, bio bi izvanredan sveenik. Kad mi je na rastanku stavio ruku na
rame, bio je to kao oev blagoslov prije no to se uputite u neprijateljski,
okrutni svijet.
Holmes se smijuljio i trljao ruke.
- Odlino! - govorio je. - Odlino! Recite mi dragi prijatelju, da li
je taj ugodni i dirljivi dijalog tekao u Profesorovoj radnoj sobi?
- Da.
- Lijepa soba, zar ne?
- Zaista ugodna prostorija, gospodine Holmes.
- Jeste li sjedili ispred radnog stola?
- Ba tako.
- Sunce vam je udaralo u oi, a njegovo je lice bilo u sjeni?
- Pa, bila je veer, ali sjeam se kako je svjetlo bilo okrenuto
prema meni.
- Da li ste uoili sliku iznad Profesorove glave?
- Malo to izmakne mom oku, gospodine Holmes. To je vaa kola.
Da, vidio sam sliku: mlada ena, s glavom u rukama i pogledom u stranu.

- To je djelo Jean Baptiste Greuzea.

Inspektor se trudio da pokae kako ga sve to zanima.
- Jean Baptiste Greuze - nastavi Holmes, i zavali se duboko u
fotelju - bio je francuski umjetnik koji je stvarao punom stvaralakom
snagom izmeu 1750. i 1800. Moderna kritika samo je potvrdila visoko
miljenje o njegovim djelima to su ga imali njegovi suvremenici.
Inspektorova je panja odlutala.
- Ne bismo li radije - poeo je.
- To upravo i inimo - prekine ga Holmes. - Sve to sam rekao u
uskoj je vezi s dogaajem koji vi nazivate misterijom Birlstonea.
Zapravo, to mu je gotovo okosnica.
MacDonald se nasmijei i moleivo me pogleda.
- ini mi se da za mene prebrzo mislite. Ovdje - ondje ostavljate
praznine to ih ne uspijevam premostiti. Odakle sad veza izmeu tog
pokojnog slikara i afere u Birlstoneu?
- Svaki je detalj vaan za detektiva - opazi Holmes. - ak i obina
injenica da je 1865. Greuzeova slika La Jeune Fille a l'agneau na
rasprodaji u Portalisu postigla cijenu etiri tisue funti, moe vas navesti
na razmiljanje.
Bilo je jasno da se upravo to i dogodilo. Inspektor se ozbiljno
zainteresirao.
- Samo da vas podsjetim - nastavio je Holmes - da se Profesorova
plaa moe utvrditi u nekoliko pouzdanih knjiga. Iznosi 700 godinje.
- Kako je onda mogao kupiti...
- Upravo to. Kako je mogao?
- Pa, to je fantastino - ree inspektor zamiljeno. - Nastavite,
Holmes. Upravo uivam.
Holmes se nasmijei. Uvijek mu je godilo nepatvoreno, iskreno
divljenje - bila je to znaajka istinskog umjetnika.
- A Birlstone? - upita.
- Imamo vremena - ree inspektor, pogledavi na sat. - Kola su
pred vratima, a do Victorije nam ne treba vie od dvadeset minuta. A to
se tie te slike, ako se ne varam. Vi rekoste kako se nikad niste upoznali s
Profesorom.
- Ne, nisam.
- Pa, kako mu onda poznajete stan?
- A, to je neto drugo. Bio sam tamo tri puta, dvaput sam ga ekao
pod raznim izgovorima i otiao prije no to se pojavio. Jedanput - pa to
teko da mogu povjeriti detektivu. Prilikom posljednjeg posjeta na brzinu
sam mu pregledao papire, a rezultati su bili posve neoekivani.
- Nali ste neto kompromitirajue?
- Apsolutno nita. To me je zapanjilo. Meutim, sad ste shvatili
ulogu slike. Ta injenica jasno pokazuje da je on bogat ovjek. Kako je
stekao bogatstvo? Nije oenjen. Mlai brat mu je ef stanice na zapadu

Engleske. Za profesuru dobiva 700 godinje. A ipak posjeduje djelo

Greuzea.
- I?
- Zakljuak je jasan.
- Hoete rei kako ima velike prihode i da do njih dolazi
nezakonito.
- Tono. Razumije se da imam i drugih razloga koji me na to
navode. Stotinu sitnih niti vode do sredita mree u kojem u zasjedi vreba
otrovna, nepokretna kreatura. Spomenuo sam Greuzea samo zato to
stavlja cijeli predmet u okvir Vaih zapaanja.
- Priznajem, gospodine Holmes, da je sve to ste rekli neobino
interesantno. Vie nego interesantno, izvanredno. Ali da ipak neto
razjasnimo. Da li se radi o krivotvorenju novca, provalama, prijevarama?
Odakle novac?
- Jeste li itali o Jonathanu Wildu?
- Pa, ime mi je poznato. Netko iz romana, zar ne? Ba mi nije stalo
do detektiva u romanima. To su mladii kojima sve polazi za rukom, a
nikad ne vidite kako. Stvar inspiracije, ali ne pravog posla.
- Jonathan Wild nije bio detektiv, pogotovo ne iz romana. Bio je
glasoviti kriminalac koji je ivio u prolom stoljeu, oko 1750.
- Tad za mene nije bitno. Ja sam praktian ovjek.
- Gospodine Mac, najpraktinije bi bilo zatvoriti se tri mjeseca i
itati anale zloina dvanaest sati dnevno. Sve se vrti u krugu, ak i
Profesor Moriarty. Jonathan Wild bio je sakrivena snaga londonskih
kriminalaca kojima je prodavao svoj um i ideje organizacije uz 15 posto
provizije. Kolo se okree. Sve se ve dogodilo i opet e se dogoditi.
Kazat u vam neto o Moriartyju to e vas, moda, zanimati.
- Vi ete me sigurno zainteresirati.
- Sluajno znam tko je glavna karika u lancu kojem je na jednom
kraju taj po zlu poao Napoleon, a na drugom stotinu razoaranih boraca,
depara, ucjenjivaa, varalica na kartama i niz drugih kriminalaca. ef
taba mu je pukovnik Sebastian Moran, isto tako dobro uvan i
neuhvatljiv kao to je i on. to mislite kolika mu je plaa?
- To bih volio uti.
- est tisua godinje. Toliko mu plaa za um, drei se amerikog
poslovnog principa. Saznao sam to sluajno.
Toliko ne dobiva ni predsjednik vlade. To vam daje predodbu o
njegovim prihodima i razini na kojoj djeluje. Odluio sam provjeriti neke
od njegovih ekova. Obine ekove kojima plaa kune raune. Bili su
ispunjeni na est razliitih banaka. Kako vam se to svia?
- udno, zaista udno. I to iz toga zakljuujete?
- Kako ne eli da se pria o njegovu bogatstvu. Nitko ne smije
znati koliko stvarno posjeduje. Ne sumnjam u to da ima najmanje
dvadeset bankovnih rauna, vjerojatno s glavninom u inozemtsvu, u

Deutsche Bank ili Credit Lyonnais. Kad budete imali godinu-dvije

slobodne, posvetite ih sluaju Moriarty.
Kako je razgovor napredovao, MacDonald se sve vie udubljivao u
predmet. Sad ga je njegov praktini kolski duh vratio na bit stvari.
- Pustimo sad to - ree Mac. - Vi ste nas svojim interesantnim
anegdotama, gospodine Holmes, odvratili od glavne teme. Tu je
interesantna samo vaa izjava o vezi Profesora i zloina. To proizlazi iz
upozorenja to ste ga dobili od Porlocka. Mislite li da moemo, iz
praktinih razloga, dalje nagaati?
- Moemo pretpostaviti motive zloina. Koliko razabirem iz vaih
primjedbi, to je posve nerazjanjiv zloin. Ako i pretpostavimo kako su
nae slutnje o uzroku zloina tone, jo su mogua dva motiva. Prije
svega moram vam rei da Moriarty upravlja svojim ljudima eljeznom
rukom. Tu vlada vojnika disciplina. U njegovu zakoniku samo je jedna
kazna: Smrt! Moemo pretpostaviti da je ubijeni mukarac, taj Douglas,
iju je zlu sudbinu unaprijed znao jedan od podreenih, na neki nain
izdao efa. Kazna je izvrena i uskoro e za to svi saznati, ako zbog nieg
drugog, a ono zato da bi ih se zastrailo.
- To je jedna pretpostavka, gospodine Holmes.
- Druga je mogunost da je Moriarty isplanirao ubojstvo prilikom
nekog posla.
- Da li je bilo pljake?
- Ne, koliko znam.
- Pljaka bi govorila u prilog drugoj hipotezi, a protiv prve. Moda
je Moriarty trebao da organizira pljaku uz obeanje da e podijeliti
plijen ili su mu unaprijed platili da je organizira. Ali, bez obzira na to
koja je pretpostavka tona, u Birlstoneu moramo potraiti rjeenje.
Poznajem svog ovjeka i suvie dobro da bih pomislio kako je ostavio
trag koji bi nas doveo do njega.
- Pa onda, poimo u Birlstone! - povie Mac Donald, skoivi sa
stolice. - Eto, kasnije je no to sam mislio. Gospodo, najkasnije za
petnaest minuta budite spremni!
- Za nas je to i previe - ree Holmes, skoi sa stolice i pouri da
presvue kuni kaput.
- Na putu do tamo, gospodine Mac, budite dobri pa mi sve
ispriajte.
Sve nije bilo ba mnogo, ali dovoljno da nas uvjeri kako je rije
o predmetu to zahtijeva sudjelovanje iskusna strunjaka. Holmes je sav
sjao, te trgao svoje mrave ruke dok je sluao ture, ali znaajne podatke
o zloinu. Za nama je bilo nekoliko besplodnih tjedana i ovdje se
napokon nalo neto to zasluuje panju dostojnu Holmesa, njegovih
izvarednih sposobnosti i izrazita talenta koji mu u besposlici postaje
optereenje. Njegov britki um otupio bi i zarao kad ga ne bi naprezao.
Oi su mu sjale, blijedi obrazi dobie neki topliji ton, a cijelo mu je ivo
lice sjalo nekim unutranjim sjajem kad je pozvan na suradnju. U kolima

se nagnuo naprijed i paljivo sluao kratki prikaz problema koji nas je

oekivao u Sussexu. Inspektor se i sam oslanjao, kao to nam ree, na
kratki, na brzinu napisan izvjetaj, to ga je to jutro dobio ranom potom.
White Mason, lokalni policajac, bio mu je osobni prijatelj, tako da je
MacDonald bio odmah obavijeten, to se ne dogaa kad policija iz
provincije trai pomo Scotland Yarda. Obino se radi o nekom starom
tragu kad se u pomo poziva strunjak iz londonskog Scotland Yarda.
Potovani inspektore, poinjalo je pismo to nam ga je upravo
itao, u priloenoj kuverti je slubeni poziv kojim zahtijevamo Vae
usluge. Ovo je pismo za Vas osobno. Brzojavno mi javite kojim vlakom
stiete u Birlstone, pa u Vas doekati ja ili netko od mojih suradnika ako
u tom asu budem zauzet. Taj sluaj za strunjaka je prava poslastica.
Zato ne odugovlaite s polaskom. Ako Vam uspije, dovedite i gospodina
Holmesa, jer to je upravo neto za njega. Kad ne bi bilo lesa, ovjek bi
pomislio da se radi o dobro izreiranoj predstavi. Na asnu rije, za
sladokusca to je pravi zalogaj.
- ini mi se da je Va prijatelj bistar mladi - opazi Holmes.
- Da, po mom sudu, White Mason vrlo je sposoban ovjek.
- Ima li jo neto?
- Jedino to kako emo sve ostalo uti kad se naemo.
- Kako ste onda saznali da se radi o uasnom ubojstvu?
Iz priloenog slubenog izvjetaja. Rije uasan nije
upotrijebljena. To nije priznati slubeni termin. Spomenuto je da je
zadobio teke rane na glavi iz puke. Ubojstvo se zbilo oko ponoi prole
noi. Do sada jo nitko nije uhapen jer je sluaj prilino nejasan. To je za
sada, gospodine Holmes, sve.
- Pa, onda, s vaim doputenjem, i ostanimo na tome, gospodine
Mac. Prokletstvo nae profesije u napasti je da stvaramo preuranjene
zakljuke. Za sada, samo su dvije stvari sigurne: veliki pokreta mranih
sila u Londonu i mrtvac u Sussexu. To je nit koju emo slijediti.

TREE POGLAVLJE
Tragedija u Birlstoneu
A sad u na as zanemariti svoju malenkost i opisati vam dogaaje
to su se zbili prije no to smo stupili na scenu, i to upotrijebivi injenice
do kojih smo doli kasnije. Samo tako, italac e moi pravilno ocijeniti
krivce dogaaja i neobian ambijent u koji ih je sudbina bacila.
Selo Birlstone je malo, drevno mjestace, na sjevernoj granici
pokrajine Sussex. ivopisne kue, graene od drveta i opeke, usko
zbijene jedna uz drugu, stoljeima se nisu mijenjale, ali u posljednjim
godinama ivopisnost i poloaj mjesta privukli su mnoge imune ljude

ije vile sad izviruju iz okolnih uma. Po miljenju stanovnika, te ume

krajnji su ogranci velike Wealdske ume to se prorjeuje do sjevernih
kredovitih duna. Otvorene su i nove trgovine da zadovolje potrebe sve
veeg broja stanovnika, tako da ve postoje planovi da Birlstone, iz
drevnog seoca, preraste u moderan grad. To je centar velikog podruja,
jer je Tunbridge Wells, najblie vee mjesto, udaljeno desetak milja
istono, preko granice Kenta.
Oko pola milje izvan grada, u starom parku poznatom po golemim
bukvama, stari je dvorac Birlstone. Dio tog drevnog zdanja datira jo iz
vremena prvog kriarskog rata, kad je Hugo de Capus dao sagraditi
tvravu nasred imanja, to mu ga je darovao Red King. Tvravu je 1543.
unitila vatra, a poneki zagaravljeni kamen temeljac posluio je u gradnji
kurije to se u doba Jakova I uzdigla na ruevinama feudalnog dvorca.
Dvorac s mnogim zabatima i malim prozorima, sa staklima, rezanim u
obliku dijamanta, nije se od poetka 17. stoljea promijenio. Dvostruki
opkop opasavao je dvorac i titio ratoborne vlasnike od neprijatelja.
Kasnije se vanjski jarak isuio i slui kao povrtnjak, a unutranji je jo bio
irok oko 40 stopa, no dubina mu je jedva nekoliko stopa. Natapala ga je
rjeica to je otjecala, tako da voda, iako mutna, nikad nije bila zagaena.
Prozori u prizemlju bili su jedva stopu iznad vode. Jedini prilaz dvorcu
bio je preko mosta, iji su lanci i ekrci ve davno zarali ili su se slomili.
Meutim, posljednji stanovnici dvorca s karakteristinom energijom sve
su to popravili, i pokretni most ne samo da se mogao sputati nego se
zaista svake veeri dizao, odnosno ujutro sputao. I tako se dvorac,
obnavljajui obiaje iz drevnih feudalnih vremena, nou pretvarao u otok.
injenica to je neposredno vezana uz dogaaje koji e uskoro zaokupiti
panju cijele javnosti.
Kua je nekoliko godina bila bez stanara i ve je prijetila opasnost
da potpuno propadne i pretvori se u slikovitu ruevinu, kad je dobila
novog vlasnika. Obitelj se sastojala od dva lana, Johna Douglasa i
njegove supruge. John Dou-glas bio je naoit mukarac - vanjtinom i
karakterom, jakih vilica, markantna lica, presjeda brka, otrih sivih oiju i
miiava, snana tijela koje nije izgubilo nita od snage i aktivnosti
mladosti premda mu je bilo preko 50 godina. Bio je vedar i srdaan sa
svima, ali nekako krut u vladanju, to je odavalo njegovo porijeklo u
odnosu prema plemikom drutvu Sussexa. No, iako su ga njegovi
obrazovaniji susjedi gledali nekako radoznalo i sumnjiavo, meu
mjetanima ubrzo je postao vrlo popularan. Tome su svakako pridonijeli i
velikoduni prilozi u dobrotvorne svrhe kao i prisutnost na kunim
koncertima i zabavama na kojima je uvijek bio spreman, svojim bogatim
tenorom otpjevati melodiju i time zaduiti okupljeno drutvo. Doimao se
kao ovjek koji nema problema s novcem a govorkalo se kako ga je
stekao na zlatnim poljima Kalifornije. U razgovoru ni on, ni njegova
supruga nisu krili da je velik dio ivota proveo u Americi. Dobar dojam
to ga je stekao velikodunou i demokratskim vladanjem, bio je pojaan

i njegovim preziranjem svake opasnosti. Iako lo jaha, pojavljivao se na

svakom lovakom skupu i u vrstoj odluci da se dri na konju,
doivljavao je upravo nevjerojatne padove. Prilikom vatre u upnom
dvoru istakao se upravo ludom hrabrou kad je ponovo uao u zgradu,
koju su ve vatrogasci napustili, da bi spasio imovinu. I tako je John
Douglas, za pet godina, stekao naklonost i potovanje stanovnika
Birlstonea.
I njegova je supruga bila omiljena meu onima koji su je
poznavali, iako su, po starom engleskom obiaju, posjetioci kod stranca,
koji tek to se doselio, bili rijetki. Nju to, ini se, nije muilo, jer je
ivjela povueno zato to joj je to godilo i to je, po svemu sudei, bila
zaokupljena suprugom i dunostima domaice. Znalo se da je Engleskinja
koja je upoznala Douglasa, u to vrijeme udovca, u Londonu. Bila je
prekrasna mlada ena - visoka, vitka i tamna, dvadesetak godina mlaa
od supruga. No, ta razlika u godinama nije mutila sreu njihova branog
ivota. Ipak, neki koji su ih dobro poznavali opaali su, kako nije bilo
apsolutnog povjerenja meu njima, ili je ena namjerno utjela kad je bila
rije o prolosti njena supruga ili, to je bilo vjerojatnije, nije o njoj
mnogo znala. Paljivim promatraima nisu izmakli ni znaci ivane
napetosti to su se ponekad javljale kod gospoe Douglas, posebno ako je
njen suprug kasnio vie nego to je bilo uobiajeno. U monotonom
provincijskom gradiu u kojem se sva govorkanja pozdravljaju, ta slabost
gospodarice dvorca nije prola nezapaeno, a u vrijeme dogaaja o
kojima je rije, poprimila je specifino znaenje.
Postojao je jo netko iji je boravak na dvorcu istina bio privremen,
ali njegova prisutnost za vrijeme neobinih zbivanja, o kojima e sada biti
rijei, nije bila zanemariva. Bio je to Cecil James Barker iz Hales Lodgea,
Hampstead.. Njegova visoka, kratka pojava bila je dobro poznata
stanovnicima, jer je James bio est i dobro doao gost u dvorcu. Bio je
zapaen posebno zato to je bio jedini prijatelj iz one nepoznate
Douglasove prolosti koji se pojavio u Birlstoneu. Barker je nesumnjivo
bio Englez, ali se iz ponekih njegovih izjava nasluivalo kako je upoznao
Douglasa u Americi, te da njihovo prijateljstvo datira jo iz tog vremena.
Bio je, isto tako imuan i poznat kao uvjereni neenja. Bio je neto mlai
od Douglasa; moglo mu je biti etrdeset i pet. Bio je visok, uspravna
dranja, irokih ramena, s licem boksaa, gustih crnih obrva i parom crnih
oiju kojima bi lako, i bez pomoi svojih snanih ruku, prokrio sebi put
kroz neprijateljsku gomilu. Niti je jaio niti se bavio lovom ve je
provodio dane lunjajui, s lulom u ustima, selom, ili se vozio po
prekrasnoj okolici s domainom, odnosno u njegovoj odsutnosti, s
domaicom. Leeran gospodin, iroke ruke rekao je za njega domar
Ames. Ali, priznajem, ne bih mu se volio zamjeriti. Bio je srdaan i
intiman s Douglasom, ali je, isto tako, bio neobino prijateljski naklonjen
i njegovoj supruzi, zbog ega je, nerijetko Douglas bio zlovoljan. To ak
ni posluzi nije promaklo. Dakle, takva je bila trea osoba koja se nala u

dvorcu kad se dogodio zloin. to se tie ostalih stanovnika tog starog

zdanja bit e dovoljno izdvojiti uvijek ozbiljnog, estitog i neobino
sposobnog Amesa kao i gospou Allen, jedru i vedru enu, koja je
domaici pomagala u kuanskim poslovima. Jo je bilo estero lanova
posluge u kui, ali oni nemaju nikakove veze s dogaajem to se zbio te
kobne noi 6. januara.
Prvi znak za uzbunu stigao je u mjesnu policijsku stanicu, u kojoj
je u tom asu na dunosti bio narednik Wilson, u 11,15. Uzbueni
gospodin Barker dotrao je do vrata i objesio se o zvono. Jedva hvatajui
dah, obavijestio je narednika kako se u dvorcu dogodila tragedija;
gospodin Douglas bio je ubijen. Pourio je natrag, a samo nekoliko
minuta kasnije, kad je obavijestio mjesne vlasti da je neto ozbiljno na
pomolu, slijedio ga je policajac koji je na mjesto dogaaja stigao neto
poslije ponoi. Most je bio sputen, prozori osvijetljeni, a u cijeloj kui
bila je opa zbrka i pometnja. Posluga, blijeda od straha, zbila se u
predsoblju na elu s prestraenim domarom koji je u dovratku krio ruke.
inilo se da je Cecil Barker gospodar situacije. Otvorio je vrata najblia
ulazu i pozvao narednika da ga slijedi. U tom asu ve je stigao gospodin
Wood, ustar i sposoban lijenik ope prakse iz sela. Trojica mukaraca
uoe zajedno u fatalnu prostoriju, a od uasa izbezumljeni domar u stopu
ih je slijedio, zatvorivi vrata za sobom da potedi poslugu jeziva prizora.
Mrtvac je leao na leima, rairenih udova. Preko njegove koulje
prebaen je bio ruiasti kuni ogrta. Na bosim nogama su mu bile
papue. Doktor klekne uz les, osvjetlivi ga runom svjetiljkom to se
nala na stolu. I samo letimian pogled na rtvu jasno je pokazivao kako
je prisutnost lijenika suvina. ovjek je bio jezivo unakaen. Na
grudima mu je lealo neobino oruje, dvocjevka, kojoj je cijev bila
prepiljena tridesetak centimetara iznad okidaa. Bilo je vidljivo da je bila
ispaljena iz neposredne blizine, tako da je naboj gotovo raznio glavu
rtve. Obarai su bili spojeni, tako da bi im simultana vatra bila to
razornija.
Mjesni policajac bio je uznemiren i napet zbog silne odgovornosti
to ga je tako neoekivano snala.
- Nita neemo dirati dok ne stignu moji pretpostavljeni - ree
promuklim glasom, uasnuto buljei u izmasakriranu glavu.
- Do sada nitko nije nita dirao - ree Cecil Barker. - Za to ja
odgovaram. Sve je ostavljeno onako kako sam naao.
- Kad je to bilo? - Narednik izvadi notes.
- U 23.30 sati. Nisam se jo ni skinuo. Sjedio sam uz vatru u
spavaoj sobi kad zauh prasak. Nije bio suvie jak - kao da je bio
priguen. Potrao sam dolje. Jedva da je prolo 30 sekundi od pucnja do
mog dolaska.
- Da li su vrata bila otvorena?
- Da. Jadni Douglas leao je kao to vidite. Svijea iz njegove
spavae sobe gorjela je na stolu. Zapalio sam svjetiljku neto kasnije.

- Jeste li koga vidjeli?

- Ne. uo sam gospou Douglas kako silazi niz stepenice i istrao
van kako bih je sprijeio da vidi tu uasnu sliku. Gospoa Allen,
domaica, dola je i odvela je. Tada je doao i Ames, pa smo skupa
pourili natrag u sobu.
- Kako sam uo, most je nou podignut.
- Da, tek sam ga ja spustio.
- Pa, kako je onda ubojica mogao umai? To ne dolazi u obzir.
Gospodin Douglas zacijelo se sam ubio.
- To smo i mi u prvom asu pomislili. Ali gledajte - Barker povue
u stranu zastor i pokaza do kraja otvoren prozor. - Pogledajte ovo. Drao je nisko svjetiljku i osvjetljavao mrlju od krvi koja kao da je
nastala od otisaka izme na drvenom pragu prozora. - Netko je, vjerojatno
pri izlasku, tu stao nogom.
- Hoete rei kako je netko pregazio jarak?
- Da.
- Dakle, ako ste vi stigli u sobu jedva pola minuta nakon zloina,
ubojica je u tom asu morao biti u vodi.
- Bez sumnje. Da sam bar odmah poletio k prozoru. Ali, zastor ga
je skrivao i tako mi to uope nije palo na pamet. Tada sam zauo korake
gospoe Douglas i znao sam da je moram sprijeiti da ue u sobu. Bilo bi
okrutno pustiti je.
- Zaista uasno - ree doktor, gledajui razmrskanu glavu i
jezovite tragove. - Takve ozljede nisam vidio od sudara vlaka u
Birlstoneu.
- Nego - poe opet narednik, iji se spori seljaki razum jo borio s
otvorenim prozorom - sve je to lijepo, ali pitam vas kako je zloinac uao
u kuu ako je most bio podignut?
- Na to ni mi ne znamo odgovora - ree Barker.
- Kad je most podignut?
- Oko 18 sati - ree Ames.
- uo sam - opet e narednik - da se obino podie oko zalaska
sunca, to bi u ovo doba godine bilo neto prije, oko 16.30.
- Gospoa Douglas imala je goste na aju - ree Ames - tako da
sam ga digao poslije njihova odlaska.
- Dakle - ree narednik - ako je netko doao izvana morao je
prijei most prije 18 sati i ekati sakriven dok gospodine Douglas ne ue
u sobu.
- Upravo tako. Gospodin Douglas obilazio je cijelu kuu svake
veeri prije nego to bi se povukao u svoju sobu da bi provjerio svjetla.
To ga je dovelo i ovamo, ovjek ga je ekao i ubio. Tad je pobjegao kroz
prozor, zaboravivi puku. To je moja interpretacija dogaaja, jer se samo
tako sve uklapa.
Narednik podigne karticu - to je leala na podu pokraj mrtvaca.
Tintom su bila naarana slova V. V. i broj 341.

- to je to? - upita. Barker znatieljno pogleda.

- Nisam to ni opazio. Zacijelo ju je ostavio ubojica.
- V. V. 341. Meni to nita ne govori.
Narednik je okretao karticu svojim velikim prstima.
- V. V. su moda neiji inicijali. to ste to nali, doktore Wood?
Bio je to veliki eki. Cecil pokae na kutiju avala na kaminu.
- Juer je Douglas mijenjao neke slike. Vidio sam ga kako stoji na
stolcu i namjeta veliku sliku. Otuda eki.
- Najbolje da ga stavimo na sag na kojem smo ga i nali - ree
narednik, eui se zbunjeno po glavi.
- Mislim da je ovo sluaj za pametnije glave od moje. To je posao
za londonsku policiju. - Podigao je runu svjetiljku i polako obiao sobu.
- Hej! - povie uzbueno, navlaei zastor u stranu. - Kad su sputeni
zastori?
- Kad smo upalili svjetiljke - ree domar. - Neto poslije 16 sati.
- Nema dvojbe da se tu netko skrivao. - Spustio je svjetiljku i
promatrao jasne tragove zaprljanih izama u uglu. - Moram rei da ovo
ide u prilog vaoj teoriji, gospodine Barker. ini se da je ovjek uao u
kuu poslije 16 sati, kad su zastori ve bili sputeni, a prije 18, odnosno
prije no to je most dignut. mugnuo je u ovu sobu jer je ba na nju
naletio. Kako nije naao pogodnije mjesto, sakrio se iza zastora. Do sada
je sve jasno. Moda je to bio obian provalnik kojega je gospodin
Douglas iznenadio, pa ga je ovaj ustrijelio prije nego to je pobjegao.
- Suglasan sam s vama - ree Barker. - Ali ne tratimo li dragocjeno
vrijeme? Ne bismo li se trebali odmah dati za njim u potjeru prije no to
nam umakne?
Narednik razmisli o prijedlogu.
- Vlaka prije est sati ujutro nema, dakle vlakom ne moe pobjei.
Ako se uputi cestom, u odijelu iz kojega se cijedi voda na sve strane,
velika je vjerojatnost da e ga netko uhvatiti. U svakom sluaju, ja moram
ostati ovdje dok me netko ne zamijeni. A to se vas tie, mislim kako je
najbolje da se nitko ne mie ako jasno ne vidimo na emu smo.
Doktor je uzeo svjetiljku i paljivo ispitivao les.
- Kakav je ovo znak? - upita. - Nema li to veze sa zloinom?
Desna ruka mrtvaca bila je obnaena do lakta. Negdje na polovini
podlaktice bio je neobian smei crte, trokut u krugu, ije su se konture
reljefno isticale na tamnoj koi.
- To nije tetovirano - ree doktor piljei kroz naoale. - Nikad
nisam vidio neto slino. igosali su ga kao to igou stoku. Ali kakvo je
znaenje iga?
- Ne tvrdim da znam znaenje - ree Cecil Baker - ali u ovih deset
godina esto sam viao taj znak.
- I ja - ree domar. - Kad bi gospodar zasukao rukave, opazio bih
znak i pitao se to li znai.

- Dakle, znak nema nikakve veze sa zloinom - ree narednik. Ipak, sve mi je to udno. Sve to se tie tog sluaja je udno, to je to
sad?
Domar je zaprepateno uzviknuo pokazavi na ispruenu ruku
mrtvaca.
- Uzeli su mu vjenani prsten! - dahtao je.
- to!
- Da. Gospodar je zlatni vjenani prsten uvijek nosio na malom
prstu lijeve ruke. Prsten s neobraenim kamenom bio je iznad njega, a
uvijeni prsten u obliku zmije na treem prstu. Tu su ova posljednja dva, a
vjenani je nestao.
- Da, to je tono - suglasi se Barker.
- Pokuavate li mi rei - poe narednik - da je vjenani prsten bio
ispod?
- Uvijek!
- Dakle, taj je ubojica, ili bilo tko drugi, najprije skinuo prsten s
neobraenim kamenom, zatim vjenani prsten, a onda opet prvi vratio na
staro mjesto.
- Upravo tako.
estiti narednik odmahne glavom.
- to prije londonska policija preuzme taj sluaj, to bolje. White
Mason je bistar ovjek. Ni jedan lokalni sluaj nije za njega bio problem.
Ubrzo e biti ovdje da nam pomogne. Ali, ini mi se da emo se prije
nego to zavrimo, morati za pomo obratiti Londonu. U svakom sluaju,
nije me sram priznati da je ovo prevelik zalogaj za mene i meni sline.
ETVRTO POGLAVLJE
U tami
Na poziv narednika Wilsona iz Birlstonea, stigao je kolima u
centralu u tri sata ujutro glavni detektiv za pokrajinu. Vlakom u 5.40
poslao je poruku u Scotland Yard, a u dvanaest sati bio je na stanici
Birlstone oekujui nas. Gospodin White Mason bio je miran, spokojna
izgleda u prostranom odijelu od tvida, rumena izbrijana lica bez brade i
brkova, zbijena tijela i snanih krivih nogu okienih konim gamaama,
tako da se vie doimao kao sitni farmer, lugar u mirovini ili bilo tko drugi
samo ne priznati i cijenjeni provincijski detektiv.
- Prava pravcata poslastica, gospodine MacDonald - ponavljao je
White. - Novinari e se sjatiti kao muhe im saznaju. Nadam se da emo
zavriti prije no to oni ponu svuda zabadati svoj nos i unitavati
tragove. Koliko se sjedam, tako neto nije se jo dogodilo. Postoje neki
detalji, gospodine Holmes, koji e vas sigurno dirnuti. A i vas, doktore
Watsone, jer e i lijenici rei svoju prije nego to zavrimo taj sluaj.

Soba vam je u Wastville Amersu. To je, na alost, jedino raspoloivo

prenoite, ali kau da je pristojno i isto. Deko e vam ponijeti stvari.
Ovuda gospodo. Taj detektiv iz Sussexa bio je zaista neobino ivahan i
ugodan. Za deset minuta svi smo pronali sobe, a neto kasnije ve smo
sjedili u lokalu u kojem nam je White, u grubim crtama, opisao dogaaje,
o kojima je bilo rijei u prolom poglavlju. MacDonald bi s vremena na
vrijeme dao primjedbu, a Holmes je sjedio s izrazom iznenaenja i
dunog potovanja, kao botaniar koji promatra rijetku i dragocjenu
biljku.
- Izvanredno! - ree kad smo uli cijelu priu. - Zaista izvanredno!
Jedva da se sjeam sluaja u kojem je sve tako neuobiajeno.
- Nadao sam se da ete to pomisliti, gospodine Holmes - ree
White zadovoljno. - Sad sam vam ispriao detalje do momenta kad sam
preuzeo sluaj od narednika Wilsona jutros izmeu tri i etiri. Moram
priznati da sam vraki tjerao staro kljuse. Ali, kao to se pokazalo, nisam
trebao toliko uriti, jer nita nisam odmah mogao poduzeti. Narednik
Wilson ve je utvrdio osnovne injenice. Provjerio sam, razmotrio i
dodao neke svoje.
- O kakvim je injenicama rije? - upita radoznalo Holmes.
- Pa, najprije sam pregledao eki. U tome mi je pomogao doktor
Wood. Nismo nali nikakvih tragova nasilja. Nadao sam se da se Douglas
u obrani posluio ekiem i ostavio neki trag prije no to ga je ispustio na
prostira. Ali nismo nali mrlju.
- Razumije se da to nita ne dokazuje - opazi inspektor
MacDonald. - Mnogo puta poinjeno je ubojstvo ekiem bez ikakovih
tragova na njemu.
- Upravo tako. To ne znai da nije bio upotrebljen. Ali, mogli su
ostati tragovi, to bi nam mnogo pomoglo. Zapravo nije bilo tragova.
Tada sam ispitao dvocjevku. Bila je nabijena krupnom samom i, kao to
je narednik Wilson istakao, cijevi su bile povezane tako da bi se kod
okidanja stranjeg obaraa obadvije cijevi praznile. Tko god je to
namjestio, uinio je to zato to nije elio riskirati. Prepi-Ijena puka bila
je neto dua od pola metra, te se mogla prenijeti i pod kaputom. Nema
potpuna imena proizvoaa, ali tampana slova PEN su u lijebu
izmeu cijevi, a ostatak imena je na drugoj polovini.
- Veliko slovo P s tokom iznad, a zatim manja slova E i
N.
- Tono.
- Pensilvanijska tvrtka za izradu lakog oruja, poznato ameriko
poduzee - ree Holmes.
White Mason gledao je mog prijatelja kao to mali seoski lijenik
promatra poznata specijalista u Londonu koji jednom rijeju rjeava
probleme to njega zbunjuju.

- To nam je od velike pomoi, gospodine Holmes. Nema sumnje

da ste u pravu. Divno, upravo divno! Da li pamtite sve proizvoae oruja
na svijetu?
Holmes odmahne rukom i time prekine raspravu.
- Bez sumnje, to je amerika puka - nastavi White Mason. - ini
mi se da sam negdje itao kako se u nekim dijelovima Amerike kao
oruje upotrebljava prepiljena puka. Ta mi se informacija odmah
nametnula, bez obzira na slova na cijevi. Dakle, postoji neki dokaz da je
ovjek koji je uao u kuu i ubio vlasnika, Amerikanac.
MacDonald odmahne glavom. - ovjee, malo ste pourili - ree. Nisam uo nita to bi svjedoilo o prisutnosti stranca u kui.
- Otvoren prozor, krv na prozorskom pragu, neobina poruka,
tragovi izama u kutu, puka.
- Nita tu nema to se nije moglo i izreirati. Gospodin Douglas
bio je Amerikanac ili je, u najmanju ruku, dugo ivio u Americi. Isto je s
gospodinom Barkerom. Ne treba dovoditi Amerikanca izvana da bi
odgovarao za djela Amerikanca.
- Ames, domar ...
- to je s njim? Da li je pouzdan?
- Deset je godina bio kod Sir Charlesa Chandosa - vrst kao
stijena. S Douglasom je od poetka, ve 5 godina. Do sada u kui nikad
nije opazio takvu puku.
- Puka je tako napravljena da se lake sakrije. Zato su cijevi
prepiljene. Moe stati i u kutiju. Kako se moe zakleti da takve puke
nema u kui.
- Pa, on je jednostavno nikad nije opazio.
MacDonald odmahne svojom tvrdoglavom kotskom glavom. Mene jo nisu uvjerili u to da je stranac bio u kui - ree. - Molim Vas da
razmotrite... - njegov aberdin-ski naglasak postajao je sve oitiji to je
ee sudjelovao u raspravi. - Molim vas, samo razmotrite sve ostale
posljedice koje nam se neminovno nameu ako pretpostavimo da je puka
unesena u kuu i da je sve ove neobine stvari uinio netko izvana.
ovjee, to je naprosto neshvatljivo! To se protivi zdravom razumu.
- Pa, recite svoje miljenje, gospodine Mac - ree Holmes tonom
kao da su na sudu.
- Taj ovjek, ako je postojao, nije provalnik. Ono s prstenom i s
pisamcem daje naslutiti da je rije o ubojstvu s predumiljajem, i to iz
nekog posve privatnog razloga. Odlino! ovjek ulazi u kuu sa vrstom
nakanom da poini ubojstvo. Zna, ako ita zna, da e bijeg biti teak, jer
je kua okruena jarkom. Koje oruje da upotrijebi? Svatko bi pomislio:
ono najtie. Tad bi se bar mogao nadati da e nakon poinjena (ne)djela,
kliznuti kroz prozor, pregaziti jarak i nestati. To je jo shvatljivo. Ali
nije logino da se odlui na pothvat i izabere najbunije mogue oruje,
siguran da e privui na mjesto zloina sve ukuane onog trena kad opali

i da e ga, najvjerojatnije, vidjeti tek to zagazi u jarak. Da li je to

uvjerljivo, gospodine Holmes?
- Pa, prilino otro postavljate stvari - odgovori moj prijatelj
zamiljeno. - Tu je svakako potrebno jo mnogo detalja. Mogu li vas
upitati gospodine Mason, da li ste odmah ispitali drugu stranu jarka i jeste
li provjerili ima li tragova nakon izlaska iz vode?
- Nije bilo tragova, gospodine Holmes. Ali, kako je tamo stijena,
jedva da bi i bili vidljivi.
- Ba nikakvih tragova ili znakova?
- Nikako vih.
- Ha! Imate li to protiv, gospodine Mason, da odmah poemo
tamo? Vjerojatno e se nai jo koja sitnica to e nam pomoi u istrazi.
- Upravo sam vam to htio predloiti, ali mislio sam da je bolje
najprije izloiti injenice. Ako vam ita posebno privue panju... - White
Mason sumnjiavo pogleda amatera.
- Ja sam ve radio sa gospodinom Holmesom - ree inspektor
MacDonald. - On igra poteno.
- Tako makar zamiljam igru - ree Holmes smjeei se. Prihvaam u sluaju da bih pomogao policiji, a vode me ciljevi pravde.
Ako sam ikad nastavio rad sam, bilo je to stoga to je policija to prva
uinila. Ne elim bodove na njihov raun. Iskreno, gospodine VVhite,
zahtijevam prvo da radim na svoj nain i da iznosim rezultate kad
smatram da je za to trenutak. Jasno, konane rezultate, a ne u etapama.
- Mislim da dijelim miljenje i ostalih kad kaem da smo
poaeni vaom prisutnou kao i time da vam moemo pokazati to
znamo - ree White Mason ljubazno. - Doite, doktore Watsone, a jednog
dana, nadamo se i mi emo se nai u vaoj knjizi.
Poli smo slikovitom seoskom cestom, s nizom okljatrenih
brijestova to su je s obje strane obrubljivali. Malo podalje bila su dva
drevna kamena stupa, izblijedjela od vremena, pokrivena liajem, s
nekom bezoblinom masom koja je svojevremeno bila propeti lav Capusa
od Birlstonea. Put nas je vodio zavojitom cestom sa svih strana
okruenom prekrasnom tratinom i starim hrastovima, a onda, iza naglog
zavoja, odjednom nam se stvori pred oima dugo, nisko, tmurno, od
opeke graeno zdanje iz vremena Jakova I, sa starim vrtom opasanim
podrezanim tisama. Kad smo se pribliili, ugledasmo drevan most i
prekrasan iroki jarak, miran i svjetlucav kao iva na hladnom, zimskom
suncu. Tri stoljea prohujala su kroz staru kuriju. Stoljea raanja,
povrataka, seoskih plesova i lovakih domjenaka. I zar sada, u dubokoj
starosti, da doivi da mrani zloin baci sjenu na njegove asne zidine?
Ipak, ti iljati krovovi i osebujni str-ei zabati bili su kao stvoreni za
mrane i zlokobne dogaaje. Dok sam promatrao duboko uvuene
prozore i tmurnu fasadu to ju je voda lagano zapljuskivala, pomislih
kako se bolja scena za ovakvu tragediju ne bi mogla ni zamisliti.

- To je prozor - ree White Mason - onaj prvi udesno od mosta.

Otvoren je kao to smo ga prole noi nali.
- ini se da mu irina nije ba najpodesnija za provlaenje.
- Zacijelo je mukarac bio vitak. To nam je i samima bilo jasno,
gospodine Holmes. Ali i vi i ja bismo se bez muke provukli.
Holmes je otiao do ruba jarka i pogledao prijeko. Tad je pregledao
kamenu obalu i travu to ju je obrubljivala.
- Sve sam to ve dobro pretraio - opazi White Mason. - Nema
tamo nita. Nikakovih znakova. Ali, zato bi i ostavio neke tragove?
- Tono. Zato bi? Je li voda uvijek mutna?
- To je uobiajena boja. Struja nosi ilovau.
- Koliko je duboko?
- Sa strane oko dvije stope, a u sredini tri.
- Dakle, pomisao da se utopio prelazei, ne dolazi u obzir.
- Ne, tu se ni dijete ne bi utopilo.
Preli smo most i u dvorac nas uvede udna, pogurena, suha pojava
- domar Ames. Jadni starac bio je blijed od straha i jo je drhtao od
pretrpljena oka. Mjesni narednik, visok, ukoen, nekako sjetan
mukarac, jo je uvao strau u toj sudbonosnoj sobi. Doktor je ve bio
otiao.
- Ima li to novo, narednice Wilson? - upita White Mason.
- Ne, gospodine.
- Onda moete kui. Vi ste svoje za sada uinili. Ako nam
zatrebate, poslat emo po vas. Domar neka prieka vani. Recite mu neka
upozori gospodina Barkera i gospou Allen da emo ih moda uskoro
zatrebati. Sada, gospodo dopustite da vam izloim svoje gledite, a tad
ete i vi moi uiniti to isto.
Taj provincijski strunjak duboko me se dojmio. Brzo je povezivao
injenice, voen hladnim, zdravim razumom. Sigurno e daleko dotjerati
u svojoj profesiji. Holmes ga je paljivo sluao bez i jednog znaka
nestrpljenja koje slubeni predstavnici preesto pokazuju.
- Pitanje je, gospodo, da li je rije o samoubojstvu ili ubojstvu.
Ako je posrijedi samoubojstvo, moramo poi od pretpostavke kako je
Douglas najprije skinuo vjenani prsten i sakrio ga; tad je siao u svom
kunom kaputu, nogama nanio blato iza zastora kako bi ukuani pomislili
da ga je netko doekao, zatim je otvorio prozor, zakrvario prag...
- To moemo odbaciti - ree MacDonald.
- Slaem se. Samoubojstvo ne dolazi u obzir. Dakle, radi se o
ubojstvu. Mi valja da odluimo da li je to uinio netko iz kue ili izvana.
- Da ujemo vae argumente.
- Bilo kako da promatrate, problemi su teko rjeivi, a ipak jedno
od toga moralo se dogoditi. Pretpostavimo da je ovjek ili da su ljudi iz
kue poinili zloin. Doveo je pod nekom izlikom Douglasa dolje kad je
sve bilo tiho, a ipak svi jo nisu spavali. Tad je poinio zloin s
najudnijim i najbunijim orujem kao da svima eli obznaniti to se

dogodilo - orujem to nikad do tad nije u kui vieno. To ba ne zvui

kao uvjerljiv poetak, zar ne?
- Ne, nikako.
- Dakle, svi se slau u tome da su, jedva minutu nakon to je dan
znak za uzbunu, svi ukuani, a ne samo gospodin Barker, iako on tvrdi da
je on bio prvi, bili na mjestu zloina. Hoe li netko tvrditi da je za to
vrijeme poinitelj zloina uspio ostaviti tragove blata ispod prozora,
otvoriti ga, krvlju zaprljati prozorski prag, uzeti vjenani prsten i sve
ostalo? To jednostavno nije mogue!
- Vi ste postavili stvar vrlo jasno - ree Holmes. - Slaem se s
vama.
- Dakle opet se vraamo na hipotezu da je zloin poinio netko
izvana. Jo smo suoeni sa velikim tekoama, ali bar ne sa nemoguim.
Dakle, ovjek ulazi u kuu negdje izmeu 16,30 to jest izmeu sumraka i
podizanja mosta. Kako su u kui bili posjetioci, vrata su otvorena i on
ulazi bez tekoa. Moglo se raditi o najobinijem provalniku ili o nekome
tko je imao neke stare raune sa gospodinom Douglasom. Budui da je
Douglas proveo vei dio ivota u Americi, a ova je puka, ini se
ameriko oruje, hipoteza o raiavanju starih rauna vjerojatnija je.
mugne u ovu sobu jer na nju prvu nailazi i sakriva se iza zavjesa. Tamo
ostaje sve do poslije 23 sata. Nekako u to vrijeme Douglas ulazi u sobu.
Razgovor je vrlo kratak, ako ga je i bilo, gospoa Douglas tvrdi da joj je
suprug bio odsutan tek nekoliko minuta kada je zaula pucanj.
- To pokazuje i svijea - ree Holmes.
- Tono. Votanica je bila nova, a jedva je centimetar odgorjela
inae bi pala skupa s njim na pod. To pokazuje kako nije bio napadnut
onog trenutka kad je uao u sobu. Kad je stigao Barker, svjetiljka je
gorjela, a svijea nije.
- Ovo je sve prilino jasno.
- Sad pokuajmo rekonstruirati dogaaj, drei se ovih injenica.
Douglas ulazi u sobu. Sputa svijeu. ovjek se pojavljuje iza zastora.
Naoruan je pukom. Zahtijeva vjenani prsten - ne znamo zato, ali tako
je moralo biti. Douglas ga predaje. Tada ga je ili posve hladnokrvno ili u
borbi - Douglas je moda dohvatio eki to se naao na prostirau - ubio.
Spustio je zatim puku a, ini se, i tu udnu karticu V. V. 341, to god
ona znaila, i pobjegao kroz prozor preko jarka upravo u asu kad je
Cecil Barker otkrio zloin. Kako vam se to ini gospodine Holmes.
- Vrlo interesantno, samo ne ba posve uvjerljivo.
- ovjee, bila bi to apsolutna glupost da sve drugo nije jo gore povie MacDonald. - Netko je ubio ovjeka i, ma tko je to bio, mogu vam
jasno dokazati kako je to trebao da uini na drugi nain. to je mislio kad
je sam sebi presjekao mogunost bijega? to je mislio upotrebivi puku,
iako mu je tiina jedina ansa za bijeg? Hajde, gospodine Holmes, sad je
na vama red, to vie to tvrdite kako Masonova teorija nije uvjerljiva.

Holmes je sjedio sve paljivo promatrajui za vrijeme te poduge

diskusije ne proputajui ni jednu rije, pratei sve svojini otrim okom, a
samo je naborano elo govorilo o nagaanju to mu se mota glavom.
- Ja bih volio znati jo neke injenice prije nego to postavim bilo
kakvu teoriju, gospodine Mac - ree kleknuvi pokraj mrtvaca. Gospode! Te ozljede su zaista uasne. Moete li na as pozvati domara...
Ames, kau mi da ste esto viali ovaj neobian znak na ruci gospodina
Douglasa.
- Da gospodine.
- Nikad niste uli to bi on mogao znaiti?
- Ne, gospodine.
- Zacijelo mu je nanio velike boli kad je bio otisnut, a to je, bez
sumnje, uinjeno paljenjem. Ames, ovdje na bradi vidim komadi
melema. Da li ste to opazili za ivota?
- Da juer ujutro porezao se brijui se.
- Da li se i prije ponekad porezao?
- Ve dugo mu se to nije dogodilo.
- Indikativno! - ree Holmes. - Moe to, istina, biti puka sluajnost
ali moe i upozoravati na nervozu, to je znak da je predosjeao napetost.
Da li mu se juer vladanje razlikovalo od uobiajenog?
- Bio je malo nemiran i uzbuen.
- Ha! Moda napad i nije bio potpuno neoekivan. Ipak pomalo
napredujemo, zar ne? Moda biste vi nastavili s ispitivanjem, gospodine
Mac?
- Ne, gospodine Holmes, mislim da vi to bolje obavljate.
- Dakle, prijeimo na karticu s oznakom V. V. 341. To je obini
karton. Ima li takva kartona u kui?
- Mislim da nema.
Holmes prijee preko sobe do pisaeg stola i kapne nekoliko kapi
tinte iz svake boice na bugaicu. - Nije napisano u ovoj sobi - ree - ovo
je crna tinta, a druga je crvena. Pisano je, osim toga, debelim perom a ova
su sva tanka. Ne, rekao bih da je napisano negdje drugdje. Da li vam ova
slova to govore, Ames?
- Ne, nita.
- to vi mislite, gospodine Mac?
- Imam dojam da je rije o nekom tajnom udruenju. U prilog tome
govori i znak na podlaktici.
- Tako i ja mislim - suglasi se Mason.
- Pa, prihvatimo to kao radnu hipotezu i pogledajmo koliko su nam
se tekoe smanjile. Jedan lan drutva ulazi u kuu, eka Douglasa,
hicem mu gotovo raznosi glavu i bjei pregazivi jarak, ostavivi za
sobom poruku koja e, im se spomene u novinama, obavijestiti ostale
lanove kako je osveta izvrena. Sve se uklapa. Ali zato ba ta puka?
- Tono.
- I zato je nestao prsten?

- To je pitanje.
- I zato do sada jo nema nikakva hapenja? Uvjeren sam da ve
od zore svaki raspoloivi policajac na 40 milja uokrug luta traei
potpuno mokra stranca.
- Upravo tako.
- Ako nema neko sklonite u blizini ili spremno odijela da se
presvue, mislim da im ne moe umai. Ipak ga dosada nisu pronali. Holmes ode do prozora i povealom razgleda mrlje od krvi na pragu. Jasno je da je ovo trag cipele. Prilino je irok - rekao bi ovjek stopalo
izvrnuto prema van. udno, jer koliko se moe razabrati, tragovi blatnih
stopala u kutu ostali su od bolje oblikovana ona. Ipak, suvie su nejasni.
to je to ispod stolia?
- Utezi gospodina Douglasa - odgovori Ames.
- Uteg. Ovdje je samo jedan. Gdje je drugi?
- Ne znam. Moda je bio samo jedan. Nisam ih vidio> ve
mjesecima.
- Jedan uteg - poe Holmes ozbiljno, ali ga prekine otro kucanje
na vratima. Visok, suncem opaljen, glatko izbrijan mukarac zaviri u
sobu. Nije mi bilo teko pogoditi da je to gospodin Barker. Njegove
zapovjednike oi ispitivaki su prolazile od jednog do drugog.
- Oprostite to prekidam vae savjetovanje - ree - ali mislim kako
treba da saznate posljednju vijest.
- O hapenju?
- Ne, nismo takve sree. Ali nali su njegov bicikl. Doite i
pogledajte. Tek stotinjak metara od vrata.
Nekoliko konjuara i besposliara stajalo je na cesti i pregledavalo
bicikl to su ga netom izvadili iz grmlja u kojem je bio sakriven. Bio je to
rabljeni rudge-whitworth, sav zablaen, vjerojatno od duga puta. Tu su
i bisage s francuskim kljuem i kanticom za ulje, ali nita to bi dalo
naslutiti vlasnika.
- Istrazi bi i te kako koristilo da su sve te stvari numerirane ili
nekako obiljeene - ree inspektor. - Ali morama biti zahvalni da smo i
ovo nali. Ako ve ne moemo saznati kud je krenuo, moda emo
doznati odakle je stigao. Ali stoga je, dovraga, natjeralo da ostavi bicikl?
I kako mu je bez: njega uspjelo pobjei? U ovom sluaju kao da nema ni
traka nekom tragu, gospodine Holmes.
- Zaista? - odgovori moj prijatelj zamiljeno.
PETO POGLAVLJE
Sudionici drame
- Da li ste u radnoj sobi zavrili? - upita White Mason kad smo se
vratili u kuu.

- Za sada - odgovori inspektor, a Holmes potvrdi.

- Moda biste onda eljeli uti izjave stanovnika dvorca. Mislim
da to moemo obaviti u blagovaonici, Ames. Molim vas doite vi prvi i
recite nam sve to znate.
Domarova izjava bila je jednostavna i jasna. Djelovala je uvjerljivo
i istinito. Kod gospodina Douglasa radio je, od njegova dolaska u
Birlstone - pet godina. Koliko je on znao, gospodin Douglas bio je bogat
ovjek koji je svoj imetak stekao u Americi. Bio je ljubazan i paljiv
gospodar - istina, drukiji od dosadanjih Amesovih gospodara - ali
ovjek ne moe zahtijevati ba sve. Nikad nije kod gospodina Douglasa
opazio znakove bojazni, naprotiv, gospodin Douglas bio je najodvaniji
ovjek kojeg je znao. Most se dizao svake veeri samo zato to je
gospodar potovao tradiciju. Rijetko je odlazio u London ili se udaljivao
iz sela, ali ba na dan prije tragedije otiao je u kupovinu u Tunbridge
Wells. On, Ames, opazio je kod gospodina Douglasa tog dana
neuobiajeni nemir i uzbuenje. Bio je nestrpljiv i razdraljiv, kao rijetko
kada. U vrijeme zloina, on, Ames, nije jo legao, bio je u stranjem
dijelu dvorca, u ostavi, u kojoj je spremao srebrninu. Tada je zauo
zvono. Nije uo pucanj, to i nije bilo mogue, jer je izmeu radne sobe i
ostave nekoliko zatvorenih vrata i dug hodnik. Domaica dvorca,
gospoa Allen, izila je iz svoje sobe takoer privuena estokom
zvonjavom. Skupa su otili u prednji dio zgrade. Podno stepenita
ugledali su gospou Douglas kako silazi. Ne, nije urila - nije mu se
inila posebno uznemirena. U asu kad je sila, gospodin Barker je izletio
iz radne sobe gospodina Douglasa. Zaustavio je gospou Douglas i
preklinjao je da se vrati u svoju sobu.
Molim te, vrati se u sobu! vikao je. Jack je mrtav! Ti tu nita ne
moe uiniti. Zaklinjem te idi u svoju sobu.
Nakon kratkog vremena ipak ju je uspio uvjeriti kako je za nju
najbolje da se vrati u sobu. Nije plakala niti je ita rekla. Gospoa Allen,
domaica, povela ju je gore i ostala s njom u spavaonici. Ames i Barker
su se vratili u radnu sobu i zatekli je u stanju u kojem je ostala sve do
dolaska policije. U tom asu votanica nije gorjela. Soba je bila
osvijetljena svjetiljkom. Pogledali su kroz prozor, ali no je bila tamna i
nita se nije vidjelo ni ulo. Pourili su u predvorje. Ames je pokrenuo
ekrk i spustio most, a gospodin Barker je pourio u policiju.
To je, u glavnim crtama, bila domarova izjava.
Izjava gospoe Allen bila je vie-manje potvrda onog to je rekao
Ames. Njezina je soba bila neto blie prednjem dijelu dvorca od ostave,
u kojoj je radio Ames. Upravo se spremala na poinak kad je ula
energinu zvonjavu. Bila je malo nagluha. Moda zato nije ula pucanj,
no radna je soba bila prilino udaljena. Sjeala se kako je ula neto kao
lupanje vratima. Toje bilo pola sata prije zvonjave. Kad je Ames potrao
da vidi to je, pola je sa njim. Vidjela je gospodina Barkera blijedog i
uzbuenog kako izlazi iz radne sobe. Susreo je gospou Douglas, koja je

upravo silazila, i zaklinjao je da se vrati u svoju sobu. Ona mu je neto

odgovorila ali se nije moglo uti to.
Povedite je gore i ostanite uz nju! rekao je Barker gospoi Allen.
Tako je otila s njom gore i nastojala je umiriti. Sva je drhtala od
uzbuenja ali vie nije pokuavala sii. Cijelo vrijeme sjedila je u kunoj
haljini pokraj vatre, s glavom u rukama. Gospoa Allen ostala je s njom
gotovo cijele noi. to se tie ostale posluge, svi su ve spavali i nisu
nita uli, sve dok nije dola policija. Spavali su u stranjem dijelu dvorca
pa nisu ni mogli nita uti.
Domaica je ispitivanje popratila mnogim izbezumljenim uzvicima
i zapomaganjima ali istrazi, na alost, nije pruila nijedan novi detalj.
Slijedei svjedok bio je gospodin Cecil Barker. to se tie dogaaja
prole noi, jedva da je mogao jo ita dodati onome to je ve rekao
policiji. On je bio uvjeren kako je ubojica pobjegao kroz prozor. Po
njegovu miljenju, mrlje od krvi pruale su za to neoboriv dokaz. Osim
toga, kako je most bio podignut, drugi nain bijega jednostavno nije
dolazio u obzir. Nije mogao objasniti to se dogodilo s ubojicom ili zato
nije uzeo bicikl, razumije se, ako je i bio njegov. U jarku se nije mogao
utopiti jer dubina nije dosezala ni metar.
Barker je imao svoju teoriju o zloinu. Douglas je bio zatvoren
ovjek i o nekim periodima svog ivota nikad nije govorio. Jo kao
mladi emigrirao je iz Irske u Ameriku. Dobro mu je ilo, a Barker ga je
upoznao u Kaliforniji u kojoj su postali partneri u iskoritavanju zlatnog
rudokopa u Benito Canvonu. Iako im je posao cvijetao, Douglas je
iznenada sve prodao i vratio se u Englesku. U to je vrijeme ve bio
udovac. Kasnije je Barker unovio svoj udio i doao u London. Tad su
obnovili staro prijateljstvo. Barker je stekao dojam da Douglasu prijeti
neka opasnost i nekako je uvijek s tom opasnou povezivao Douglasov
nagli odlazak iz Kalifornije kao i njegov boravak u tom pomalo
zabaenom i mirnom dijelu Engleske. Pretpostavljao je da mu je neko
tajno udruenje ili neka neumoljiva organizacija na tragu i da se nee
smiriti dok ga ne ubije. Na tu su ga pomisao navele neke Douglasove
primjedbe, iako mu nikad nije otvoreno rekao o kakvom je udruenju
rije niti zato im se zamjerio. Moe samo nasluivati da zapis na kartici
ima veze s tajnim udruenjem.
- Koliko ste vremena s Douglasom proveli u Kaliforniji? - upita
Mac Donald.
- Ukupno pet godina
- Kaete da nije bio oenjen?
- Ne, bio je udovac.
- Znate li odakle je bila prva njegova supruga?
- Ne. Sjeam se kako je spomenuo da je bila vedskog porijekla, a
vidio sam i njen portret. Bila je ljepotica. Umrla je od tifusa, godinu dana
prije naeg poznanstva.

- Da li povezujete njegov boravak u Americi s nekim odreenim

dijelom u toj zemlji?
- Spominjao je Chicago. Tamo je radio i odlino ga je poznavao.
Govorio je o podrujima bogatim ugljenom i eljezom. U to je vrijeme
mnogo putovao.
- Da li se bavio politikom? Nije li to, moda, bila neka politika
organizacija?
- Ne, politika ga nije zanimala.
- Da li ste pomislili da se moda ogrijeio o zakon?
- Nikada. U ivotu nisam upoznao potenijeg ovjeka.
- Je li se u Kaliforniji izdvajao nekom osobitou u nainu ivota?
- Najvie je volio boraviti na naem zemljitu u planinama. Nikad
ne bi bio otiao meu ljude, da je to mogao izbjei. To me prvo navelo na
pomisao da ga je netko slijedio. A kad je onako iznenada otputovao u
Englesku, jo sam vie u to povjerovao. Vjerojatno ga je netko upozorio,
jer su ga jedva tjedan dana nakon njegova odlaska traila najmanje
estorica.
- Kakvi su to bili ljudi?
- Pa, bila je to prilino gruba osorna grupa. Doli su na zemljite i
interesirali se gdje je. Rekao sam im kako je otputovao u Evropu, te da ne
znam kamo. Bilo je jasno da nisu doli po dobru.
- Da li su to bili Amerikanci iz Kalifornije?
- Pa, nisam siguran da su bili iz Kalifornije, ali Amerikanci su bili.
No, nisu bili rudari. Odahnuo sam kad su otili.
- To je bilo prije est godina?
- Gotovo sedam.
- U Kaliforniji ste bili skupa pet godina, dakle prolo je najmanje
11 godina otkada je Douglas prekrio pravila igre.
- Tono.
- Vjerojatno je bilo posrijedi neto vrlo ozbiljno kad mu to, nakon
toliko godina, nisu zaboravili. Do toga sigurno ne bi doveo laki prekraj.
- To je i te kako utjecalo na njegov dalji ivot. Misao na to nije ga
naputala.
- Ali, ako mu je ta opasnost prijetila, a znao je odakle dolazi, zato
se nije obratio policiji da ga zatiti?
- Moda za tu vrstu opasnosti nije postajala zatita. Jo neto
morate znati. Uvijek je bio naoruan, revolverom. Ali kao za peh prole
noi bio je u kunom kaputu, a revolver mu je ostao u spavaoj sobi.
Vjerojatno je smatrao da je siguran dok je most podignut.
- elio bih jo samo malo razjasniti neke datume - ree Mac
Donald. - Prije est godina Douglas je otiao iz Kalifornije. Godinu dana
poslije toga i vi ste se vratili.
- Tono.
- Bio je oenjen pet godina. Znai oenio se nekako u vrijeme
vaeg povratka.

- Da, ja sam se vratio mjesec dana prije vjenanja. Bio sam mu

vjenani kum.
- Da li ste poznavali gospou Douglas prije vjenanja?
- Ne. Izbivao sam iz Engleske punih deset godina.
- Ali, poslije toga ste je viali? Barker je netremice gledao
detektiva.
- Poslije toga sam esto i njega viao! - odgovori. - Viao sam je
jer ne moete posjeivati supruga, a da mu ne poznajete suprugu. Ako
mislite kako ima ikakve veze...
- Ja nita ne mislim, gospodine Barker. Samo moram postaviti
svako pitanje za koje smatram da je relevantno za sluaj. Nisam vas elio
uvrijediti.
- Neka su pitanja uvredljiva - ree ljutito Barker.
- Nama su potrebne samo injenice. U vaem je interesu, i u
interesu drugih, da se one to prije razjasne. Da li je Douglas
blagonaklono gledao na vae intimno prijateljstvo s njegovom suprugom?
Barker problijedi, a njegove velike, jake ake stegnue se od bola.
- Nemate pravo postavljti takva pitanja! - povie. - Kakve to ima
veze sa sluajem to ga ispitujete?
- Moram ponoviti pitanje?
- Odbijam odgovor.
- To je vae pravo, ali morate shvatiti da je i vae odbijanje
odgovor, jer kad ne biste eljeli neto prikriti odgovorili biste izravno.
Barker je stajao ozbiljna lica i nisko sputenih obrva od duboka
razmiljanja. Tad podigne pogled i nasmijei se.
- Pa, vi gospodo, samo obavljate svoju dunost i nemam pravo stati
vam na put. Samo bih vas zamolio da potedite gospou Douglas tih
pitanja. Mogu vam rei da ni jadni Douglas nije bio bez mane. Glavna
mu je bila ljubomora. Volio me je kao najboljeg prijatelja. A svojoj je
supruzi bio neobino odan. Volio je moje posjete i uvijek je slao po
mene. A ipak, ako bismo njegova supruga i ja razgovarali sami ili izrazili
bilo kakve znake simpatije, nije se mogao svladati, obuzeo bi ga val
ljubomore i izgovorio bi teke rijei. Vie no jedanput zato sam se zakleo
da neu dolaziti, ali on bi mi pisao takovo pokajniko pismo, molei me
da doem da jednostavno nisam mogao odbiti. No, vjerujte mi gospodo,
da nije bilo vjernije supruge od njegove ni odanijeg prijatelja od mene.
Izgovorio je to s iskrenim arom i osjeajem, a ipak inspektor
MacDonald nije prekinuo temu.
- Jasno vam je - ree - da je mrtvacu skinut vjenani prsten?
- Tako se bar ini - ree Barker.
- Kako to ini se. I sami znate da je to injenica. Mukarac je bio
zbunjen i neodluan.
- Kad sam rekao ini se, mislio sam kako je sasvim razumljivo
da je sam skinuo prsten.

- injenica to prstena nema, bez obzira na to tko ga je uklonio,

navodi na pomisao, zar ne mislite i vi tako, kako postoji veza izmeu
njegova braka i tragedije?
Barker slegne svojim irokim ramenima.
- Ne mogu tvrditi da znam na kakvu nas misao navodi - odgovori.
- Ako samo posumnjate u ast te ene - iz oiju su mu sijevale varnice, no
tada se uspio smiriti- na krivom ste putu.
- Mislim da je to za sada sve - ree hladno MacDonald.
- Samo jedna sitnica - opazi Holmes. - Kada ste uli sobu,
gorjela je samo votanica na stolu, zar ne?
- Da.
- I pri tom slabom svjetlu uspjeli ste vidjeti kakva se uasna
tragedija dogodila?
- Tono.
- Odmah ste zvonili na uzbunu?
- Da.
- I pomo je ubrzo stigla?
- Za minutu - dvije.
- A ipak su nakon dolaska vidjeli da je svijea bila ugaena, a
zapaljena svjetiljka.
Opet je Barker bio neodluan.
- Ne mislim da je to tako znaajno, gospodine Holmes - odgovori
napokon nakon pauze. - Svijea je bacala slabo svjetlo. Prva mi je
pomisao bila da ga poboljam. Svjetiljka je bila na stolu i ja sam je
upalio.
- I ugasili ste svijeu.
- Upravo tako.
Holmes vie nije imao pitanja, a Barker, odmjerivi nas jednog po
jednog od glave do pete pogledom u kojem se itao izazov, okrene se i
izie iz sobe.
Inspektor je poslao poruku gospoi Douglas, obavjestivi je da e
je sasluati u njenoj sobi, no ona je poruila da e sii u blagovaonicu.
Ula je neobino lijepa ena tridesetih godina, nekako suzdrljiva i na
prvi pogled prilino hladnokrvna, neto potpuno suprotno onome kako
sam zamiljao ucviljenu udovicu. Istina, lice joj je bilo blijedo i upalo kao
da je pretrpjela jak ok, ali bila je sabrana, a lijepo obliko-kovana ruka to
ju je poloila na stol, bila je vrsta kao i moja. Njene tune moleive oi
prelazile su od jednog do drugog, s udno upitnim izrazom. Taj upitni
pogled brzo je bio popraen naglim iskidanim govorom.
- Jeste li ve to doznali? - upita.
Da li je to bila moja uobrazilja, ili joj se u pitanju zaista osjeao
vie strah nego nada.
- Poduzeli smo sve to je u naoj moi, gospoo Douglas odgovori inspektor.

- Ne tedite novac - ree mrtvim jednolinim glasom. - elim da se

uini sve to se moe.
- Moda nam i vi moete neto rei to e unijeti malo svjetla u
istragu.
- Bojim se da neu, ali stojim vam na raspolaganju.
- Od gospodina Barkera uli smo da vi niste vidjeli, odnosno niste
bili u sobi u kojoj se tragedija zbila?
- Ne, susreo me je na stepenicama i molio da se vratim u sobu.
- Upravo tako. Slae se. uli ste pucanj i odmah sili.
- Odjenula sam kunu haljinu i sila niz stepenice.
- Koliko je prolo od trenutka kad ste uli pucanj do onog kad vas
je gospodin Barker susreo na stepenicama?
- Moglo je proi nekoliko minuta. U tom momentu teko je
procijeniti vrijeme. Usrdno me molio da ne silazim. Uspio me uvjeriti da
ne mogu nita uiniti. Tad me je gospoa Allen, naa domaica, otpratila
u sobu. Sve se to dogaalo kao u nekom runom snu.
- Moete li nam rei koliko je dugo va suprug bio dolje prije no
to ste uli pucanj?
- Ne, ne mogu. Bio je u svojoj sobi i nisam ga ula kada je iziao.
Svake je veeri obilazio kuu jer se bojao vatre. Mislim da je to jedino
ega se u ivotu plaio.
- Upravo sam elio o tome razgovarati, gospoo Douglas. Vi ste
svog supruga upoznali u Engleskoj, zar ne?
- Da. Bili smo u braku pet godina.
- Da li vam je ikad govorio o dogaajima u Americi koji bi jo
mogli za njega biti opasni?
Gospoa Douglas duboko je razmislila prije no to je odgovorila.
- Da - rekla je napokon. - Uvijek sam negdje duboko u sebi
osjeala da mu prijeti neka opasnost. O tome sa mnom nije htio
razgovarati. Ne zato to u mene ne bi imao povjerenja nego zato da me
potedi straha i uznemirenosti. Kad bih znala istinu, mislio je, o njoj bih
stalno razmiljala i zato je utio.
- Kako ste onda znali?
Lice joj je obasjao lak osmijeh.
- Zar i jedan mukarac moe uvati tajnu cijelog ivota da ena
koja ga voli neto ne posumnja? O tom mi je govorilo njegovo
kategoriko odbijanje da razgovara o svom ivotu u Americi, zatim mjere
opreza koje nikada nije zaboravljao, neke rijei to su mu se sluajno
omakle ili pogled to bi ga uputio strancu koji se neoekivano pojavio.
Bila sam vrsto uvjerena da ima mone neprijatelje, te da vjeruje kako su
mu na tragu i zato je uvijek bio oprezan. Bila sam u to sigurna ve
godinama, i uvijek sam strahovala kad bi zakanjavao kui.
- Smijem li vas upitati - ree Holmes - koje su to rijei izazvale
vau panju.

- Dolina straha - odgovori ena. - Taj mu se izraz omakao kad

sam se jednom raspitivala. Bio sam u dolini straha. Jo nisam iz nje
iziao. Zar neemo nikada izii iz doline straha?, upitala sam jednom
kad je bio zabrinutiji nego inae. Ponekad mislim - nikada, odgovorio
je.
- Sigurno ste ga upitali to mu znai ta dolina?
- Jesam, ali lice mu se odjednom zamrailo i on bi odmahnuo
glavom. Dovoljno je da je jedan od nas bio u njezinoj sjeni. Moli se
bogu da njezina sjena nikad na tebe ne padne. Vjerojatno je to bila prava
dolina u kojoj je ivio i u kojoj mu se neto dogodilo - u to sam sigurna ali vie od toga vam ne znam rei.
- Imena nikad nije spominjao?
- Jest, jedanput prije tri godine, kad je bio u groznici poslije
nesree u lovu, sjeam se da je neprestano ponavljao jedno ime. Bilo je
ljutnje i jeze u njegovu glasu. Ime je bilo McGinty - starjeina McGinty.
Kad se oporavio, upitala sam tko je taj McGinty i iji je on to starjeina.
Na sreu ne moj - odgovorio je nasmjeivi se. To je bilo sve to sam
iz njega uspjela izvui, sigurno postoji veza izmeu starjeine McGintyja
i doline straha.
- Jo neto - ree inspektor MacDonald. - Vi ste Douglasa upoznali
u pansionu u Londonu i tamo ste se zaruili. Da li je u vezi sa vjenanjem
bilo neke romantike ili neke tajanstvenosti?
- Romantike je bilo. Ona uvijek postoji. Ali nikakve tajanstvenosti.
- Nije imao suparnika?
- Ne, bila sam posve slobodna.
- uli ste vjerojatno da je odnesen vjenani prsten. Da li vam to to
govori? Pretpostavimo li da mu je neki neprijatelj iz njegova prijanjeg
ivota uao u trag i poinio zloin, to bi ga moglo navesti na to da mu
uzme vjenani prsten?
U jednom asu zakleo bih se da joj je na usnama zaigrao jedva
vidljiv osmijeh.
- Zaista vam ne bih znala rei - odgovorila je. - To je stvarno vrlo
neobino.
- Neemo vas vie zadravati i ao nam je to smo vas u ovakvom
asu morali uznemiravati - ree inspektor. - Nema dvojbe da ima jo
detalja o kojima bismo trebali s vama razgovarati, ali to moemo uiniti i
kasnije.
Ustala je i opet sam uoio njen brz, upitan pogled kojim nas je sve
odmjerila: Kakav je dojam ostavila moja izjava? Gotovo kao da je
pitanje bilo glasno izgovoreno. Tad se naklonila i nestala iz sobe.
- Ljepotica, zaista ljepotica - ree zamiljeno MacDonald, kad su
se za njom zatvorila vrata. - Taj Barker je ovdje provodio mnogo
vremena, a on je mukarac koji moe privui enu. I sam priznaje da
je pokojnik bio ljubomoran, a on je najbolje znao razlog svojoj ljubomori.
A onda, tu je i taj vjenani prsten. To se ne moe tek tako zanemariti.

ovjek koji trga vjenani prsten s ruke mrtvaca... to vi kaete,

gospodine Holmes?
Moj prijatelj sjedio je s glavom u rukama, utonuo u misli. Tad
ustade i pozvoni.
- Ames - ree Holmes kad se pojavio domar. - Gdje je sada
gospodin Barker?
- Pogledat u.
Vratio se i obavijestio nas da je gospodin Barker u vrtu.
- Sjeate li se, Ames, to je gospodin Barker prole noi imao na
nogama?
- Sjeam se. Imao je sobne papue. izme sam mu donio tek kad
je trebao da poe na policiju.
- Gdje su sad te papue?
- Pod stolcem u predsoblju.
- Hvala, Ames. Za nas je vano da utvrdimo koji su tragovi
gospodina Barkera, a koji izvana.
- Da gospodine. Moram vam rei da sam zapazio tragove krvi na
papuama - ali, istina, bilo ih je i na mojima.
- To je sasvim prirodno, ako uzmemo u obzir u kakvom je stanju
bila soba. Pozvat emo vas, ako vas jo budemo trebali.
Poslije nekoliko trenutaka bili smo opet u radnoj sobi. Holmes je
ponio papue iz predsoblja. Kao to je Ames dobro opazio, donovi su bili
prljavi od krvi.
- udno! - mrmljao je Holmes, dok ih je paljivo prouavao na
svjetlu kod prozora. - Zaista udno!
Skoio je svojim karakteristinim majim skokom i stavio papuu
na mrlje na pragu. Otisak se potpuno poklapao. Nasmijeio se kolegama
bez rijei.
Inspektor se preobrazio od uzbuenja.
- ovjee! - vikao je - o tom nema dvojbe. Barker je sam obiljeio
prozor. Otisak je iri od otisaka izama. Sjeam se kako ste rekli da se
radi o stopalu izvrnutom prema van. Ovdje je odgovor.
- Ali, o emu se tu radi, gospodine Holmes, o emu?
- Da, o emu se tu radi? - ponovio je moj prijatelj zamiljeno.
White Mason se smijuljio i trljao svoje punane ruke od
zadovoljstva.
- Rekao sam vam da je to poslastica! - povikao je. - A da sam bio
u pravu, i sami ste se uvjerili.

ESTO POGLAVLJE
Trenutak spoznaje

Budui da su trojica detektiva trebala da ispitaju jo mnoge

pojedinosti, vratio sam se u svoju skromnu sobu u seoskoj gostionici; on
prije toga provrljao sam zagonetnim starim vrtom koji je okruio kuu.
Bio je opasan udno rasporeenim redovima starih tisa. Unutar njih
prostirala se prekrasna tratina sa sunanim satom u sredini: dojam to ga
je ta slika ostavljala bijae tako ugodan da je umirujue djelovao na moje
razdraene ivce. U toj spokojnoj atmosferi gotovo da sam zaboravio onu
mranu sobu s krvavim lesom na podu; bio je to sada ruan san. etkao
sam po vrtu lijeei duu blagou koja me je proimala, kad se je
odjedom dogodilo neto to me se nemilo dojmilo, skrenuvi mi ponovo
misli na tragian dogaaj.
Spomenuo sam da je vrt bio opasan ukrasnim drvoredom tisa. U
dnu vrta one su bile tako gusto zbijene da su tvorile ivicu. Tu je,
skrivena pogledu posjetilaca, bila kamena klupa. Pribliavajui se tom
mjestu iznenada zauh glasove, najprije duboki muki bariton, a
neposredno zatim jedan ujni enski smijeh. Trenutak kasnije, kad sam
zaobiao ivicu, pogled mi padne na gospou Douglas i gospodina
Barkera koji me jo nisu bili opazili. Izraz njezina lica me iznenadio.
Nedavno, za vrijeme razgovora u blagovaonici bilo je ono edno i
suzdrano. Sada je, pak, odbacila svaku pomisao o pretvaranju. Oi su joj
sjale ivotnom radou, a na usnama jo joj je titrao osmijeh kojim je
popratila rijei svoga prijatelja. On je sjedio nagnut naprijed, sklopljenih
ruku, oslanjajui se laktovima o koljena, a smijeak je obasjavao njegovo
lijepo, muevno lice. Trenutak kasnije - zapravo trenutak prekasno ponovo su navukli na lice krinku dostojanstva, jer su me upravo bili
opazili kako dolazim. Na brzinu izmijenie nekoliko rijei, a onda Barker
ustade i poe mi u susret.
- Oprostite, gospodine - ree - imam li ast govoriti s doktorom
Watsonom? - Hladno se nakloni, nastojei sasvim jasno pokazati kakav je
dojam na mene ostavilo njegovo vladanje. - Pretpostavljali smo da ste to
vi, jer znamo da ste prijatelj gospodina Sherlocka Holmesa. Biste li bili
tako dobri da na asak porazgovarate s gospoom Douglas?
Mrka lica poao sam za njim. Pred oima mi je bilo una-kaeno
tijelo na podu radne sobe. A ovdje, samo nekoliko sati nakon tragedije,
nalazim njegovu suprugu i najboljeg prijatelja kako se smiju skriveni u
grmlju njegova vlastita vrta. Hladno pozdravih gospou. Jo nedavno sam
suosjeao s njom, no vie nisam bio nimalo voljan da uzvratim njezin
umilan pogled.
- Smatrat ete me tvrdom i neosjetljivom - ree ona. Slegoh
ramenima.
- Ne tie me se - rekao sam.
- Jednom ete me razumjeti. Kada biste samo znali...
- Nije potrebno da doktor Watson ita zna - uskoi joj u rije
Barker. - Kao to je i sam rekao, to ga se nimalo ne tie.
- Tono - rekoh. - I stoga mi dopustite da nastavim etnju.

- Samo asak, doktore Watson - povie ena moleivim glasom. Vi mi moete bolje nego itko na svijetu odgovoriti na pitanje koje je za
mene izvanredno znaajno. Vi, naime najbolje znate kakvi su odnosi
gospodina Holmesa s policijom. Kad bismo odluili da mu u strogom
povjerenju neto kaemo, da li bi on o tome obavijestio detektiva?
- Da, o tome se radi - ivahno potvrdi Barker. - Da li on radi
samostalno ili u potpunoj suglasnosti s policijom?
- Nisam pozvan da o tome dajem izjave.
- Molim vas, preklinjem vas, doktore Watson, da mi to kaete;.
uvjeravam vas da ete nam vrlo mnogo pomoi ako nam date obavijest.
Glas ene zvuao je tako iskreno te me je naveo da na as
zaboravim njenu lakomislenost i da joj udovoljim.
- Gospodin Holmes istrauje za svoj raun - rekoh. On je neovisan
i postupa onako kako sam ocijeni da je najbolje. No, poten odnos sa
slubenicima koji rade na istom zadatku sprijeio bi ga da im uskrati
pomo kad se radi o tome da se zloinac kazni. Vie od toga ne smijem
vam rei. Obratite se gospodinu Holmesu, ako su vam potrebne iscrpnije
obavijesti. - Rekavi to, utke se naklonih i pooh svojim putem, a oni
ostadoe sjedei na klupi, zaklonjeni ivicom. Pri zaokretu jo ih jednom
pogledah: ozbiljno su o neem razgovarali gledajui za mnom, te mi je
bilo jasno da raspravljaju o onome to su upravo uli.
- Ne elim da mi ita povjere - ree Holmes kad sam ga obavijestio
o onom to se dogodilo. Sve do 17 sati proveo je u dvorcu dogovarajui
se s kolegama, te je nakon povratka pohlepno poeo jesti ono to sam
naruio za njega.
- Ne volim povjeravanja, Watsone, jer je to vrlo nezgodno ako
budu optueni zbog ubojstva s predumiljajem.
- Zar mislite da e do toga doi?
Bio je dobro raspoloen i zato dobroudan.
- Dragi Watsone, im unitim ovo vrsto jaje, moi u vas
informirati o cijeloj situaciji. Neu rei da smo sve rijeili, daleko od
toga, ali im pronaem uteg koji nedostaje ...
- Kakav uteg?
- Watsone, zar je mogue da jo niste shvatili kako sluaj ovisi o
nestalom utegu? No, hajde, nemojte se aliti, jer meu nama reeno,
mislim da ni inspektor Mac, kao ni vrijedni ovdanji strunjak, nisu
dokuili kakvo veliko znaenje ima ta pojedinost. Kome slui jedan
uteg, Watsone? Zamislite gimnastiara sa jednim utegom! To bi znailo
razvijati samo jednu stranu tijela i neminovnu opasnost od iskrivljenja
kraljenice. Uasno, Watsone, uasno!
vakao je prepeenac, a oi su mu vragoljasto iskrile pri pogledu
na moju zbunjenost. Njegov odlian apetit ulijevao mi je povjerenje, jer
sam se vrlo dobro sjeao dugih dana i noi bez primisli o hrani dok se
uzalud muio oko nekog nerjeivog problema; tada je njegovo sitno,
ivahno lice, zaokupljeno jednom jedinom misli, poprimalo upravo

asketski izgled. Napokon pripali lulu, te se, sjedei u zapeku stare seoske
krme, raspriao o naem sluaju, polagano i nemarno, kao da glasno
razmilja.
- Gadna la, VVatsone, gnjusna, nametljiva, neoboriva la, eto to
stoji na poetku prie. To je moja pretpostavka. Barkerova pria je lana.
Gospoa Douglas ju je, dodue, potkrijepila, no to samo znai da i ona
lae. Oni sporazumno lau. Problem je u ovome: treba dokuiti zato lau
i kakva je istina koju toliko ele sakriti. Pokuajmo zajedno, Watsone,
zaobii njihovu la i doprijeti do istine. Kako znam da lau? Zato to je
njihova izmiljotina tako nezgrapna da naprosto ne moe biti istinita.
Zamislite! Nakon ubojstva, ubojica je imao na raspolaganju neto manje
od minute vremena da skine vjenani prsten s ruke ubijenoga s koje je
najprije morao skinuti drugi prsten (koji e kasnije - to je vrlo
nevjerojatno - vratiti natrag na prst), te da pokraj rtve ostavi onu udnu
poruku. Tvrdim da je to iskljueno. Moda ete rei da je prsten mogao
biti skinut prije nego to je ovjek ubijen, no previe vas cijenim,
prijatelju, da bih vam pripisao takvu pomisao. Votanica koja je tek
neznatno sagorjela upozorava na to da je razgovor bio vrlo kratak. Zar
mislite da bi ovjek poput Douglasa, a uli smo za njegovu neustraivost,
nakon kratkog nagovaranja pristao da se odvoji od vjenanog prstena ili
da bi ikada na tako to pristao? Ne, Watsone, oito je da je ubojica bio
odreeno vrijeme sa rtvom. Ne sumnjam u to. S druge strane, ovjek je
stradao od puke. Stoga zakljuujem da je metak ispaljen neto prije nego
to nam je bilo reeno. To je nepobitno. Dakle, dvoje ljudi koji su uli
pucanj - a to su Barker i Douglasova - sporazumno lau. Kad jo
dokaem da je Barker namjerno ostavio tragove krvi na prozorskom
pragu, kako bi naveo policiju na krivi trag, morat ete priznati da njegov
poloaj postaje vrlo nezgodan.
Slijedee je pitanje tono vrijeme kad se zloin dogodio. To nije
moglo biti prije 22.30, jer je posluga jo bila budna. U 22.45, svi, osim
Amesa, koji je neto radio u smonici, bijahu u svojim sobama.
Poslijepodne, kad ste vi otili, pokuao sam uz pomo MacDonalda neto
dokazati: to jest da buka koju netko stvara u radnoj sobi ne moe doprijeti
do smonice ako su sva vrata zatvorena. Drukije je s domaicom.
Njezina soba nije tako udaljena da iz nje ne bi mogla uti kad netko vie.
Pucanj je, dodue, prilino zagluen kad se ispali iz neposredne blizine
kao ovaj put. On, dakle, nije bio vrlo snaan, ali u tiini noi lako je
mogao doprijeti do sobe gospoe Allen. Ona je nagluha, kako sama
priznaje, no ipak je u iskazu spomenula da je oko pola sata prije uzbune
ula neto to je nalikovalo lupanju vrata. Pola sata prije uzbune, dakle u
22.45. Bez sumnje, ona je ula upravo prasak puke, te moemo smatrati
da je to vrijeme kad je zloin poinjen. Ako je to tako, onda se treba
zapitati to su gospodin Barker i gospoa Douglas - ako nisu poinili
zloin - mogli raditi izmeu 22.45, kad su dotrali zauvi pucanj, i 23.15
kada su zazvonili na uzbunu i dozvali poslugu. to su za to vrijeme inili

i zato nisu odmah digli uzbunu? Kad budemo mogli odgovoriti na to

pitanje, poi emo prema rjeenju problema.
- Uvjeren sam - rekoh - da je ono dvoje u dosluhu. Ona je zaci jelo
bez due i srca kad se moe smijati neijim dosjetkama samo nekoliko
sati nakon ubojstva supruga.
- Imate pravo. ak ni u vlastitom iskazu nije se prikazala ba kao
sjajna supruga. Iako, kao to znate, nisam svesrdan oboavalac ena, ipak
mi je iskustvo pokazalo da je malo ena koje bi se, ako su imalo marile za
svoga supruga, uputale u razgovor sa drugim mukarcem dok je mrtvo
tijelo supruga jo u kui. Ako bih se ikada odluio na enidbu, nadam se,
Watsone, da bih znao pobuditi u supruzi takve osjeaje koji bi je sprijeili
da provede no u drutvu sluavke dok je moje tijelo samo nekoliko
metara udaljeno od nje. Loe je to inscenirano, jer i najneiskusniji
ispitivai sluaja opazit e da je neobino to nije bilo zapomaganja ene.
Kad se ne bi radilo ni o emu drugom ve ta pojedinost bila bi dovoljna
da me uvjeri u zavjeru.
- Da li je va konani zakljuak da su Barker i Douglasova poinili
ovo ubojstvo?
- Vaa su pitanja strahovito izravna, Watsone - ree Holmes
prijetei mi lulom. - Pogaaju me kao puana zrna. Ako me zapitate da li
gospoa Douglas i Barker znaju istinu i da li je u dogovoru skrivaju,
odgovorit u vam bez oklijevanja: da. No za sada nema dokaza za bilo
kakvu teu optubu. Razmotrimo na as zato.
Pretpostavimo da je to dvoje povezano nezakonitom ljubavlju te da
su odluili rijeiti se ovjeka koji im stoji na putu. To je samo
pretpostavka koja nipoto nije potkrijepljena iskazima posluge i ostalih
svjedoka. Postoje, naprotiv, vrsti dokazi da su Douglasovi bili privreni
jedno drugome.
- To ne moe biti istina - rekoh mislei na lijepo, nasmijano lice u
vrtu.
- U najmanju ruku ostavljali su takav dojam. Pretpostavimo,
meutim, da su to dvoje izuzetno lukav par koji uspijeva obmanuti sve
oko sebe; oni se dogovore da e ubiti supruga. Sasvim sluajno, na njega
istodobno vreba i opasnost izvana...
- Oni su nam jedini svjedoci za to. Holmes je razmiljao.
- Razumijem vas, Watsone. Vi ste razradili teoriju po kojoj je sve
to oni kau, od poetka do kraja, la. Po vaem, nikad nije bilo neke
skrivene opasnosti, neke tajne organizacije, doline straha ni njezina efa
Mac-toga-i-toga, niti bilo ega slinog. To, meutim, znai pretjerano
uopavati stvar. Kamo nas to vodi? Recimo da je sve to izmiljeno samo
zato da bi se objasnio zloin. Razvijajui dalje tu zamisao dolaze na ideju
da ostave bicikl u parku kako bi dokazali da se radilo o nekome izvana.
Mrlja na prozorskom pragu treba da to potkrijepi, a to je i svrha poruke
ostavljene uz les, premda je ona mogla biti napisana i kod kue. Sve se to,
Watsone, dobro uklapa u vau pretpostavku. No sada dolazimo do

neugodno krutih i nesavitljivih pojedinosti. Zato bi od sveg oruja

izabrao ba prepiljenu puku, i to ameriku? Kako to da su bili apsolutno
sigurni da pucnjava nee privui niiju panju? Puka je sluajnost to
gospoa Allen nije pola ispitati razlog lupanja vrata, zar ne? Zato su,
Watsone, vai krivci ba tako odluili izvesti stvar?
- Priznajem da to ne mogu objasniti.
- Nadalje, ako se neka ena i njezin ljubavnik potajno dogovore da
e ukloniti supruga, zar e nastojati privui panju na svoju krivnju time
to e mu odmah nakon smrti strgnuti s ruke vjenani prsten? Zar vam se
to zaista ini imalo vjerojatnim, Watsone?
- Ne, nimalo.
- Poimo korak dalje: kada bi ovjek i pomislio da ostavi bicikl
sakriven u grmlju, zar bi bilo vrijedno truda, jer e i najtuplji detektiv to,
normalno, smatrati prikrivanjem traga: ta bicikl je prva stvar koju
bjegunac treba, ako eli pobjei s mjesta zloina!
- Zaista, ne pada mi na pamet nikakvo objanjenje.
- Ipak, mislim da ne bi smjelo biti tako zamrenog sklopa dogaaja
koji ljudski razum ne moe objasniti. Pokuat u vam odrediti, tek vjebe
radi, mogui slijed injenica, ne tvrdei nipoto da on mora odgovarati
istini. Ta je konstrukcija proizvod iste mate, no zar upravo mata esto
ne vodi do vrela spoznanja?
Poimo od pretpostavke da je zaista u ivotu Douglasa postojala
neka tajna, zloinaka i sramotna. Ona je bila uzrok ubojstva koje je
poinio netko izvana - dakle osvetnik. On uzima, iz nama nepoznata i
neobjanjiva razloga, vjenani prsten s ruke mrtvaca. Moda krvna osveta
obuhvaa vrijeme pokojnikova prvog braka, pa se tu krije razlog krae
prstena. Barker i gospoa Douglas dotrali su u sobu prije nego to je
osvetnik dospio pobjei. Ubojica ih uspijeva uvjeriti da e, ako bude
uhapen, objaviti takve stvari koje e okaljati ime pokojnika i javno ga
osramotiti. To ih je potaklo da puste ubojicu neka umakne. Zato su,
vjerojatno, i spustili most, to se moe izvesti sasvim beumno, a zatim
ga ponovo podigli. On je pobjegao, i to pjeke, jer mu se, iz nepoznata
razloga, to uinilo sigurnijim. Ostavio je bicikl na mjestu na kojem nee
biti otkriven sve dok sretno ne umakne. Do sada se kreemo u granicama
moguega, zar ne?
- Pa to je, bez sumnje, mogue - rekoh oprezno.
- Imajmo na umu, Watsone, da je posrijedi neobian sluaj. No
nastavimo s priom koju smo zamislili. Ovo dvoje - koji nisu nuno
intimno povezani - kad je ubojica pobjegao, iznenada shvate da su u
nezavidnom poloaju te da e im biti teko dokazati kako nisu sami
poinili zloin ili barem preutno pristali na njega. Brzo, i stoga
nespretno, pokuavaju rijeiti situaciju. Barker otisne papuom trag na
prozorskom pragu, to je trebalo da istragu navede na pomisao da je
bjegunac tim putem umakao. Sigurno je da su upravo njih dvoje zauli

pucanj i pozvonili na uzbunu, no uinili su to tek pola sata poslije

poinjena ubojstva.
- Kako to namjeravate dokazati?
- Pa, ako je postojao onaj izvana, moda emo mu ui u trag i
uhvatiti ga. To bi bio najbolji od svih dokaza. Ako o tome ne uspijemo jo nisu iscrpljena sva sredstva naega umijea. Mislim da e tome
mnogo pridonijeti ako provedem jednu veer sam u onoj sobi.
- Sam samcat tamo?
- Predlaem da odmah poemo. Dogovorio sam se o tome s
potovanim Amesom koji ba ne voli Barkera. Provest u neko vrijeme
tamo i priekati inspiraciju. vrsto vjerujem u genius loci. Vi se smijete,
Watsone, no vidjet ete. Usput reeno, imate li jo onaj va veliki
kiobran?
- Evo ga.
- Mogu li ga od vas posuditi?
- Dakako, ali jadno vam je to oruje! Ake se naete u opasnosti...
- Nee biti nita od toga, dragi Watsone, inae bih sigurno zatraio
vau pomo. No, kiobran u ipak uzeti. Sada samo ekam da se nae
kolege vrate iz Tunbridge Wellsa, kamo su poli u potragu za vlasnikom
bicikla.
Bio je ve sumrak kada su se inspektor MacDonald i White Mason
vratili s pohoda, sa veselom vijeu o velikom napretku o istrazi.
- Priznat u vam da sam iskreno sumnjao u ubojicu izvana, ali te
su sumnje otklonjene. Identificirali smo bicikl, a dobili smo opis ovjeka
kojega traimo, tako da smo dobro uznapredovali.
- ini se da je to poetak kraja - ree Holmes. - Od srca vam
estitam.
- Poli smo od injenice da je Douglas dan prije, nakon posjeta
Tunbridge Welsu, bio vrlo uzrujan. Znai za opasnost je doznao u
Tunbridge Welsu. Bilo nam je stoga jasno da je ovjek na biciklu mogao
doi samo iz tog mjesta. Uzeli smo bicikl i pokazivali ga po hotelima.
Direktor Egale Commerciala odmah ga je prepoznao i sjetio se da
pripada ovjeku po imenu Hargrave koji je dva dana prije kod njega
unajmio sobu. Uz bicikl imao je jo jedino mali koveg. U prijavi je
napisao da dolazi iz Londona, ali nije dao adresu. Koveg je kupljen u
Londonu a i ono to su u njemu nali nosilo je britanske oznake, no
ovjek je bez sumnje bio Amerikanac.
- Vi ste zaista obavili mnogo posla - ree Holmes - dok ja sjedim i
raspredam s prijateljima o raznim teorijama.
- Tako nekako, gospodine Holmes - ree zadovoljno inspektor.
- Ali sve se to uklapa u vae pretpostavke - opazio sam.
- Moda da, a moda i ne. Ali ujmo zavretak, gospodine Mac.
Da li ste po iemu mogli identificirati tog ovjeka?
- Vrlo teko jer se on trudio da ga ne otkriju. Nismo nali ni
dokumente ni pisma niti bilo kakve oznake na odjei. Jedino smo na stolu

nali biciklistiku kartu ovog podruja. Juer ujutro, nakon doruka,

otiao je iz hotela na biciklu, i sve dok mi nismo stigli, nisu imali pojma
to se s njime dogodilo.
- To me upravo udi, gospodine Holmes - ree White Mason - ako
je elio izbjei potjeru, najbolje bi uinio da se vratio u hotel i vladao
neupadljivo kao svaki drugi gost. Ovako, mora znati da e direktor hotela
izvijestiti policiju, te da e ova njegov nestanak dovesti u vezu s
ubojstvom.
- Tako bi ovjek pretpostavio. No, kako jo nije uhvaen, to mu se,
u svakom sluaju, moe estitati. Ali to je s njegovim osobnim opisom?
MacDonald zaviri u svoje biljeke.
- Tu je eto sve to smo mogli doznati. ini se da ba nisu na njega
obratili posebnu panju, no i vratar i recepcionar i sobarica suglasni su da
je visok oko pet stopa i devet ina, da mu je pedesetak godina, kosa i
bikovi prosijedi, nos orlovski, a izraz lica divlji i odbojan.
- Izuzevi takav izraz lica cijeli bi opis mogao odgovarati
Douglasu, imao je prosijedu kosu i brkove, te bio otprilike iste visine. Da
li ste jo togod doznali?
- Bio je odjeven u sivo odijelo od grubog materijala i kratki
mornarski kaput, a preko toga je nosio uti ogrta, te mekanu kapu.
- A to je sa pukom?
- Bila je duga oko pola metra. Sasvim je mogla stati u kovei,
koji se, pak, lijepo mogao sakriti ispod kaputa.
- Kako e se sve to odraziti na objanjenje naeg sluaja?
- Ali gospodine Holmes - ree MacDonald - kad uhvatimo toga
ovjeka - a budite uvjereni da sam razaslao njegov opis samo pet minuta
nakon to sam ga sam dobio - moi emo to ocijeniti. No, priznajte da je
ve i do sada uinjeno mnogo. Znam da se Amerikanac Hargrave prije
dva dana pojavio u Tunbridge Wellsu na biciklu i sa kovegom u ruci. U
kovegu je imao kratku prepiljenu puku, dakle doao je sa zloinakom
namjerom. Juer ujutro krenuo je biciklom prema odreditu, sakrivi
puku ispod kaputa. Koliko znam, nitko ga nije vidio, ali ne mora se
nuno proi kroz selo da bi se dolo do ulaza u park, a osim toga ceste su
pune biciklista. Vjerojatno je odmah sakrio bicikl meu lovore, u kojima
smo ga kasnije pronali, moda se i sam tamo pritajio ekajui da
Douglas izie iz kue. Puka ba nije najzgodnije oruje u zatvorenom
prostoru, no on ju je namjeravao upotrijebiti na otvorenom, a tada ona
ima izrazite prednosti: jedva da se moe promaiti, a njezin prasak tako je
est u ovom lovakom kraju Engleske da nitko ne bi na nj obratio
posebnu panju.
- To je sasvim jasno! - ree Holmes.
- No Douglas se nije pojavljivao. to da radi? Ostavio je bicikl i
uputio se prema kui. Bijae sumrak, most je jo bio sputen, a nikoga
nije bilo uokolo. Odvaio se prijei, namjeravajui, bez sumnje, izmisliti
neku ispriku ako koga susretne. No nikoga nije susreo. Klizne u prvu

sobu koju je ugledao i sakrije se iza zavjese. Otuda je promatrao kako se

most die; znao je da odsad moe pobjei samo preko jarka. ekao je do
23,15 sati kad je Douglas, za veernjeg obilaska uao i u tu sobu. Tada je
opalio i pobjegao kao to je isplanirao. Kako je znao da e ljudi iz hotela
opisati bicikl, te da e on biti dokaz protiv njega, odluio je ostaviti ga i
produiti nekim drugim vozilom do Londona ili nekog sigurnog skrovita
koje je ve prije predvidio. Kako vam se ini pria, gospodine Holmes?
- Vaa pria je jasna i prihvatljiva. Tako dakle, vi zamiljate njezin
kraj. Moj je drugaiji: zloin se dogodio pola sata prije nego to nam je
reeno; gospoa Douglas i gospodin Barker dogovorno nam neto kriju;
oni su pomogli ubojici da pobjegne, ili su - u najmanju ruku - bili na
mjestu zloina prije nego to je ovaj umakao; krivotvorili su dokaze o
njegovu bijegu, a vrlo je vjerojatno da su mu i sami to omoguili
sputanjem mosta. Eto tako tumaim prvi dio prie.
Oba detektiva odmahnue glavom.
- Ali, gospodine Holmes, ako je to istina, mi iz jednog misterija
zapadamo u drugi - ree londonski inspektor.
- I to jo gori - dodade White Mason. - Gospoa nikad nije bila u
Americi. Kakva bi ona mogla imati razloga da skriva ubojicu
Amerikanca.
- Priznajem da to nije lako shvatiti - ree Holmes. - Predloio bih
da mi dopustite da veeras sam malo ispitam stvar. Moda u uspjeti
neto pridonijeti zajednikom rjeenju.
- Moemo li vam biti pri ruci, gospodine Holmes?
- Ne, nipoto. Moje potrebe su skromne: mrak i Watsonov
kiobran. A Ames - vjerni Ames - dat e mi podrku. Sve putanje mojih
misli vode me natrag na jedan problem: zato bi sportski graen
mukarac razvijao miie pomou tako neprirodnog pomagala kao to je
jedan uteg?
Kasno u noi Holmes se vratio sa svog samotnog istraivanja.
Spavali smo zajedno u dvokrevetnoj sobi, jer nam ta mala seoska
gostionica nije mogla ponuditi nita bolje. Kad je uao, ve sam spavao,
ali me je napola razbudio.
- Jeste li uspjeli to otkriti, Holmes - samo sam promrmljao, utei
je stajao uz moj krevet s votanicom u ruci. Zatim se njegovo visoko,
mravo tijelo nagnulo prema meni.
- Biste li se plaili, Watsone, spavati u istoj sobi s luakom, sa
ovjekom kojega naputa razum, s idiotom ija je mo shvaanja jednaka
nuli?
- Ni najmanje - odgovorio sam zauen.
- Sva srea - ree. To je bilo sve to sam od njega te veeri uo.

SEDMO POGLAVLJE

Rjeenje zagonetke
Slijedeeg jutra nakon doruka zatekli smo Mac Donalda i White
Masona kako povjerljivo o neem raspravljaju u zasebnoj sobi mjesnog
narednika. Pred njima je na stolu bila hrpa pisama i brzojava koje su
paljivo svrstavali u skupove. Tri su ostavili po strani.
- Jo tragate za bjeguncem na biciklu? - upita Holmes veselo. Kakve su posljednje vijesti o nevaljalcu?
Mac Donald tuno pokae na gomilu pisama.
Javljaju da su ga vidjeli u Leicesteru, Nottinghamu,
Southamptonu, Derbyju, East Hamu, Richmondu i na etrnaest drugih
mjesta. Na tri mjesta - u East Hamu, Leicesteru i Liverpoolu - sasvim je
sigurno identificiran, te je i uhapen. Cijela zemlja vrvi bjeguncima u
utim kaputima.
- Jao, jao - uzvikne Holmes suosjeajno. - A sada gospodine Mac i
gospodine White Mason, elio bih vam neto najozbiljnije savjetovati.
Kad sam zajedno s vama preuzeo taj sluaj dogovorili smo se, ako se
sjeate, da neu izlaziti pred vas s polu dokazanim teorijama ve da u se
povui i razvijati misao sve dok ne budem siguran da sam na pravom
putu. Stoga vam jo ne kanim otkriti to o svemu tome mislim. No, s
druge strane, obeao sam da u biti otvoren prema vama, a mislim da nije
poteno pustiti vas da i dalje troite snage na beskorisne stvari. Zato sam
jutros doao da vam savjetujem neto to se moe saeti u
samo tri rijei: Napustite taj sluaj.
Mac Donald i White Mason zaueno pogledaju svog slavnog
kolegu.
- Zar ga smatrate beznadnim? - povie inspektor.
- Smatram va put k rjeenju beznadnim, ali ne i napor da se doe
do istine.
- Ali vratimo se tom biciklistu. On nije izmiljen. Imamo njegov
opis, njegov koveg i bicikl. Mora i on negdje postojati. Zato ga onda ne
bismo uhvatili?
- Dakako, on bez sumnje negdje jest, i mi emo ga napokon imati
u rukama, ali ne bih elio da troite snage traei ga u East Hamu ili
Liverpoolu. Siguran sam da postoji neki krai put do cilja.
- Vi nam neto tajite. A to nije poteno, gospodine Holmes inspektor je bio pomalo ljutit.
- Vi poznajete moju metodu rada, gospodine Mac. No zadrat u
sve za sebe samo jo kratko vrijeme. Samo jo elim provjeriti neke
pojedinosti, to nee dugo trajati, a onda u vam rei zbogom i vratiti se u
London, prepustivi vam sve rezultate svoga rada. Previe vam dugujem a
da bih drukije postupio, jer u dosadanjoj praksi nisam naiao na
zanimljiviji i udniji sluaj.

- Ovo zaista ne mogu shvatiti, gospodine Holmes. Kad smo se

vidjeli sino, nakon naeg povratka iz Tunbridge Wellsa, vi ste se u
glavnim crtama slagali s rezultatima nae istrage. to se nakon toga
moglo dogoditi pa da potpuno promijeni va stav prema ovom sluaju?
- Pa, kad me ve pitate, prole sam noi proveo nekoliko sati u
dvorcu, kao to sam vam bio rekao da namjeravam.
- I to se zbilo?
- Na alost, u ovom asu mogu samo openito i priblino
odgovoriti. Usput reeno, upravo itam kratku, jezgrovitu i zanimljivu
knjiicu o povijesti te stare kue, koju sam kupio za samo jedan peni u
ovdanjoj trafici. - Rekavi to, Holmes izvue iz depa malu brouru
ukraenu grubo izraenim otiskom staroga dvorca. - Dragi moj
gospodine Mac, ovo uklapanje u povijesnu atmosferu silno poveava slast
koju mi istraga prua. Ne budite tako nestrpljivi, uvjeravam vas da ak i
tako tura i oskudna povijest, kao to je ova ovdje, daje ovjeku odreenu
predodbu o prolosti. Dopustite da vam proitam jedan primjer.
Podignut u petoj godini vladavine Jakova I na mjestu na kojem je prije
bila neka starija graevina; birlstonski dvorac jedan je od najljepih
primjera plemike kue opkoljene jarkom.
- Vi nam se rugate, gospodine Holmes.
- Kojeta, gospodine Mac! Ovo je prvi put da izbija na vidjelo
naglost vae udi. U redu, ne kanim dalje itati kad vas to tako uzbuuje.
No ako vam samo kaem da se tu spominje kako je imanje zauzeo
Parlament godine 1644, zatim skrivanje kralja Karla za vrijeme
graanskog rata i napokon posjet Georga II dvorcu, priznat ete da su uz
to zadnje povezane neke vrlo zanimljive stvari.
-- Ne sumnjam u to gospodine Holmes, ali to nas se zapravo ne
tie.
- Zar doista tako mislite? Je li mogue? irina gledanja je, dragi
gospodine Mac, bitan zahtjev nae struke. Cesto je od izuzetnog znaenja
u rjeavanju zamrenog spleta problema i indirektna upotreba znanja.
Oprostit ete ovu primjedbu nekome tko je, premda samo amater, ipak
mnogo stariji i iskusniji od vas,
- Prvi sam vam spreman to priznati - ree detektiv iskreno. Priznajem takoer da je vaa konstrukcija sasvim suvisla, ali je va nain
dokazivanja vraki zaobilazan,
- No, nemojte tako; evo naputam povijest i vraam se sadanjosti.
Sino sam, kako rekoh, posjetio dvorac. Nisam susreo ni gospodina
Bakera ni gospou Douglas. Nisam smatrao shodnim da ih uznemiravam,
no bilo mi je drago uti da gospoa nije shrvana tugom ve da je s
uitkom pojela ukusno pripremljenu veeru. Namjera mi je zapravo bila
posjetiti dobroga gospodina Amesa s kojim sam uspostavio srdane
odnose; vrhunac ljubaznosti smatrao sam njegovu dozvolu da ne pitajui
nikoga sam provedem izvjesno vrijeme u radnoj sobi.
- to! Zajedno s onim tamo? - uskliknuh.

- Ne-e, to je sve ve sreeno. Kako sam obavijeten, vi ste dali

dozvolu za to. Soba je opet uredna i u njoj sam proveo vrlo korisnih
etvrt sata.
- to ste inili?
- Da ne kaete da sam tajanstven, rei u vam to: traio sam uteg
koji nedostaje. Znate da je taj predmet uvijek imao znaajnu ulogu u
mojoj slici ovoga sluaja. I naao sam ga.
- Gdje?
- E, sad smo stigli do granice neistraenog podruja. Dajte mi jo
malo vremena, samo jo malo, a onda obeajem da vam neu vie nita
kriti.
- Moramo, dakle, pristati na uvjete koje postavljate - ree
inspektor - ali kad ve idete tako daleko da nam savjetujete da napustimo
sluaj ... Zato bismo ga, za ime boje, morali napustiti?
- Iz jednostavnog razloga, dragi gospodine Mac, to nemate
predodbe o tome to istraujete.
- Ispitujemo ubojstvo gospodina Johna Douglasa iz birlstonskoga
dvorca.
- To da, to svakako da. Ali ne trudite se da uete u trag
tajanstvenom ubojici na biciklu. Uvjeravam vas da to ne vodi nikamo.
- to onda predlaete da se radi?
- Tono u vam rei to, ako me samo budete htjeli posluati.
- Moram vam priznati da ste do sada, unato udnom vladanju,
uvijek bili voeni razumnim motivima. Stoga u postupiti kao to nam
savjetujete.
- A vi, gospodine White Mason?
Mjesni detektiv bespomono pogleda jednog, pa drugoga. Metode
gospodina Holmesa bile su mu strane.
- Pa, ako je inspektor s tim suglasan, suglasit u se i ja - napokon
izusti.
- Odlino - ree Holmes. - Onda vam obojici preporuujem
ugodan i veseo izlet u prirodu. uo sam da je pogled to se prua s
birlstonskog brda prema Wealdu fantastian. Vjerujem da ete nai i
pogodnu gostionicu u kojoj ete moi ruati - na alost ne poznajem
dovoljno ovaj kraj da bih vam mogao neto preporuiti. A naveer,
umorni ali sretni...
- ovjee, ovo prelazi u lakrdiju! - vikne Mac Donald ustavi
ljutilo.
- No, dobro, provedite dan kako hoete - ree Holmes, tapui ga
ivahno po ramenu. - Idite kamo hoete i radite to hoete, ali prije nego
to padne mrak obavezno budite ovdje - neizostavno, gospodine Mac.
- To ve zvui razumnije.
- I prijanji je savjet bio odlian, ali ne inzistiram ako vam se ne
svia; glavno je da budete ovdje kad vas zatrebam. Ali prije nego to se
rastanemo, elio bih da napiete poruku gospodinu Barkeru.

- A to to?
- Izdiktirat u vam je, ako hoete. Jeste li spremni? Potovani
gospodine,
Palo mi je na um da nam je dunost isprazniti jarak ako eventualno
neto pronaemo ...
- To je iskljueno - ree inspektor - ja sam ga pretraio.
- Kojeta, dragi moj. Lijepo vas molim da to napiete.
- U redu, nastavite.
... neto to moe imati veze s naom istragom. Sve je ve
isplanirano, pa e radnici prionuti na posao ve ranom zorom i skrenuti
vodu ...
- To nije mogue!
... skrenuti vodu; smatrao sam za shodno da vas unaprijed
obavijestim i kaem razlog tom postupku.
- A sad potpiite i oko 16 sati po nekom poaljite. U to isto vrijeme
nai emo se ponovno u ovoj sobi. A do tada moemo raditi to hoemo
jer, uvjeravam vas, istraga je za-la u slijepu ulicu.
Pribliavala se veer kad smo se ponovo nali. Holmes se vladao
vrlo ozbiljno, ja sam bio znatieljan, a detektivi izrazito kritiki
raspoloeni i ljutiti.
- A sada, gospodo - progovori moj prijatelj sveanim tonom pozivani vas da zajedno jo jednom sve ispitamo, pa vi prosudite da li
moja zapaanja opravdavaju zakljuak do kojega sam doao. Veer je
vrlo svjea, pa kako ne znam koliko bi nas pothvat mogao potrajati, to
vas molim da odjenete najtoplije kapute koje imate. Od izvanredne je
vano^ sti da budemo na naim mjestima prije nego to padne mrak,
stoga dopustite da vas odmah povedem.
Obili smo park izvana sve dok nismo stigli do mjesta na kojem se
kroz ogradu moglo proi. Provukli smo se unutra, te u mraku koji je
postajao sve gui koraali za Holmesom dok nismo doli do grmlja
nasuprot glavnom ulazu i mostiu koji jo nije bio podignut. Holmes se
uurio zaklonivi se za lovorov grm, to smo i mi uinili.
- No, a to emo sad? - upita pomalo osorno Mac Donald.
- Skupiti duu u se i strpljivo ekati ne pravei buku - odgovori
Holmes.
- Zato smo ovamo doli? Doista mislim da biste mogli biti
otvoreniji prema nama.
Holmes se nasmije.
- Watson tvrdi da dramatiziram ivot - ree. - Da, zapravo,
umjetnika ica u meni upravo vapi za dobro izreiranom predstavom.
Nae bi zanimanje, gospodine Mac, bilo zaista sumorno i prljavo kad
ne bismo katkad inscenirali rasplet tako da nai rezultati dou najbolje do
izraaja. Otvorena optuba, grub udarac po ramenu - kakav vam je to
rasplet? Ali naprotiv, brzina donoenja zakljuka, lukavo postavljena
zamka, bistro predvien razvitak situacije, pobjeda u obrani zamisli - zar

to nije ponos i opravdanje naeg ivotnog zanimanja? Eto upravo sada

opinjeni ste arom situacije i slatkim iekivanjem koje samo lovac
poznaje. Pitam vas to bi bilo sa svim tim osjeajima da sam u iznoenju
plana bio toan kao sat? Molim vas budite jo malo strpljivi, gospodine
Mac, i sve e vam se objasniti.
- Nadam se ipak da e taj ponos i opravdanje i sve ostalo to ste
nabrojili, nastupiti prije nego to umremo od studeni - ree londonski
detektiv s pomalo smijenim izrazom pokoravanja sudbini.
Svi smo imali razloga da se pridruimo nadi koju je izrazio, jer je
ekanje bilo dugo. Uskoro je izduena, sumorna fasada staroga zdanja
uronila u mrak. Zbog vlanog i hladnog isparavanja iz jarka promrzli smo
do kosti, a zubi su nam cvokotali. Samo je slaba svjetlost tinjala na
vratima a iz one kobne sobe irio se spokojni svjetlosni krug. Sve je
drugo bilo utonulo u mrak.
- Pitam se koliko e ovo potrajati - iznenada se javi inspektor. - I
to mi zapravo oekujemo da vidimo?
- Nemam pojma, ba kao ni vi, koliko ovo moe potrajati odgovori prilino otro Holmes. - Kad bi zloinci objavili raspored
kretanja kao to to ine vlakovi, svima bi nam bilo mnogo lake. A to se
tie... Eto, to je ono to ekamo.
Dok je to govorio opazili smo kako sjajna uta svjetlost u radnoj
sobi povremeno biva zastrta neijim kretanjem ispred svjetiljke. Lovorov
grm u kojem smo se bili uurili bio je tono nasuprot prozoru, samo
tridesetak metara od njega. U tome asu netko je otvorio prozor. Vidjeli
smo tamnu siluetu muke biste. Nekoliko asaka gledao je ispred sebe
kradomice kao da se hoe uvjeriti da ga nitko ne promatra. Zatim se
nagnuo naprijed, u mukloj tiini noi ulo se zapljuskivanje uzburkane
vode. ovjek je koraao jarkom nosei neto u ruci. Tada iznenada
zavitla time kao to ribar vitla udicom - bio je to prilino velik, okrugao
predmet koji je na trenutak zasjenio svjetlo svjetiljke dok je prolazio kroz
otvoren prozor.
- Sad! - povie Holmes. - Za mnom.
Za as smo bili na nogama, no ukoeni udovi jedva su nas nosili, a
on je noen arom to ga je ispunio, uinivi ga odjednom najspretnijim i
najjaim ovjekom na svijetu, pretrao za tili as preko mostia i poeo
zvoniti to je jae mogao. S druge strane vrata zaulo se struganje zasuna,
a zatim se pojavio iznenaeni Ames. Holmes ga je bez rijei odgurnuo u
stranu i jurnuo, a mi smo poli za njim u sobu u kojoj je bio mukarac to
smo ga malo prije vidjeli. Svjetlost koju smo gledali izvana dolazila je od
petrolejke. Sada je ona bila u rukama Cecila Barkera koji ju je pruio
prema nama da nas bolje osmotri dok smo ulazili. Isto svjetlo
osvjetljavalo je odlune, muke crte izbrijana lica i prijetei pogled mrkih
oiju.

- to traite ovdje? to sve ovo znai? - povie. Holmes zaokrui

pogledom po sobi, a zatim poleti prema svenju natopljenom vodom i
svezanom konopcem, koji je bio ispod pisaeg stola.
- Evo to traimo, gospodine Barker. Ovaj zamotak, privren za
uteg koji ste upravo izvadili s dna jarka.
Barker zapanjeno iskolai oi.
- Sto mu gromova, kako ste to uspjeli saznati - vikne, gledajui
Holmesa ravno u oi.
- Kako ne bih kad sam ga ja tamo stavio.
- Vi ste ga stavili? Vi!
- Tonije reeno: ponovo stavio - ree Holmes. - Sjeate li se,
inspektore, da me zapanjivalo to to postoji samo jedan uteg. Skrenuo
sam vam na to panju, no kako je nailo mnogo praenih problema koje
je trebalo rijeiti, u vrtlogu dogaaja zanemarili ste tu injenicu koja je
nudila korisne zakljuke. Kada nedostaje uteg, a voda je u blizini, nije
teko pretpostaviti da je neto pomou njega potopljeno. Bilo je vrijedno
to ispitati, pa sam, uz pomo Amesa, koji me pustio u sobu, i ruke
Watsonova kiobrana sino upecao i pretraio ovaj zaveljaj. No iznad
svega bilo je vano doznati tko ga je tamo stavio. To smo postigli
posluivi se lukavstvom, naime objavivi da emo sutra isuiti jarak,
oekivali smo da e onaj tko je sakrio zaveljaj pod svaku cijenu eljeti
da ga ponovo izvue im mu to dopusti mrak. Raspolaemo ak sa etiri
svjedoka koji e potvrditi o kome je rije, tko je iskoristio prvu priliku da
to napravi, i stoga mislim, gospodine Barkeru, da nam dugujete
objanjenje.
Sherkock Holmes poloi mokri zaveljaj na stol kraj svjetiljke i
razvee konopac kojim je bio svezan. Izvue iz njega uteg, te ga dobaci
da onog drugog to je bio u uglu sobe. Zatim izvue iz svenja par
izama. Zatim poloi na stol dug, ubojit no, zatien koricama. Napokon
razvee smotuljak s odjeom u kojemu je bio komplet rublja, arape, sivo
odijelo od tvida i kratki uti kaput. - Odjea je sasvim obina - ree
Holmes - osim kaputa koji nosi ig agresivnosti. - Blagom kretnjom rairi
ga prema svjetlu, a dugi i vitki prsti leprali su oko njega. - Pogledajte
ovamo, unutranji dep toliko je produljen da se u njega moe smjestiti
prepiljena puka. Na ovratniku je iznutra oznaka trgovine mukom robom
Neale, Vermissa, U.S.A. Proveo sam pouno poslijepodne u
upnikovoj privatnoj knjinici i proirio znanje podatkom da je Vermissa
napredan gradi smjeten na poetku jednog od najpoznatijih nalazita
ugljena i eljeza u Sjedinjenim Dravama. Koliko se sjeam, gospodine
Barker, vi ste dovodili u vezu ta nalazita s prvom suprugom gospodina
Douglasa, pa ne bi bilo povrno zakljuiti da inicijali V. V. na posjetnici
pronaenoj pokraj mrtvaca znae Vermissa Valley, te da bi dolina, koja
alje poslanike smrti, mogla biti ona dolina straha o kojoj smo ve uli.
Ovo moemo sa prilinom sigurnou ustvrditi. A sada gospodine Barker,
ne bih htio dalje odgaati vae objanjenje.

Trebalo je vidjeti lice Cecila Barkera kako je mijenjalo izraze - od

bijesa, uenja i zaprepatenja do neodlunosti - dok je veliki detektiv
izlagao svoje miljenje. Na kraju je izabrao poneto jetku ironiju.
- Kad ve toliko toga znate, gospodine Holmes, ne biste li nam
rekli i neto vie? - podsmjehivao se Barker.
- Ne sumnjate da bih mogao rei i mnogo vie, gospodine, ali rado
bismo to uli iz vaih usta.
- To vi, dakle, od mene oekujete? Mogu vam rei samo jedno:
ako tu postoji kakva tajna, ona nije moja, i stoga nije na meni da vam je
otkrijem.
- Ako je va stav zaista takav - zakljui mirno inspektor - onda
emo vas morati drati na oku dok ne dobijemo nalog za hapenje.
- inite, do vraga, to god smatrate shodnim - ree Barker
prkosno.
Postupak je, barem to se njega tie, bio doveden do mrtve toke;
dovoljno je bilo baciti samo jedan pogled na to vrsto, granitno lice, pa da
se zakljui da nema te sile koja e ga natjerati da progovori protiv
njegove volje. Ali iznenada enski glas prekine neugodni zastoj. U sobu
je ula gospoa Douglas koja je sve sluala kod poluotvorenih vrata.
- Zaista ste ve mnogo za nas napravili, Cecile - ree.
- Ma to da se iz svega toga u budunosti izrodi, dovoljno ste
uinili.
- Dovoljno i vie nego dovoljno - opazi Sherlock Holmes ozbiljnim
glasom. - Budui da suosjeam s vama, gospoo, to bih vam najtoplije
preporuio da pokaete povjerenje u razumnost nae pravne slube, te da
dobrovoljno otkrijete policiji svoju tajnu. Moda sam i ja pogrijeio ne
prihvativi najavu mogueg povjerenja koju mi je prenio moj prijatelj,
gospodin Watson; ali u to sam vrijeme imao dobre razloge da vjerujem da
ste izravno upleteni u zloin. Sada sam siguran da nisam bio u pravu. No,
kako jo preostaje mnogo toga da se objasni, to bih vam preporuio da
pozovete gospodina Douglasa da ispria svoju priu.
Na te rijei gospoa Douglas zapanjeno krikne. ini se da su na isti
nain reagirali i svi ostali, kad li odjednom postadosmo svjesni prisutnosti
ovjeka koji kao da je izronio iz zida najmranijega ugla sobe. Gospoa
Douglas se okrene... i as kasnije bila je u njegovu zagrljaju. Gospodin
Barker prihvati ruku koju mu je ovaj pruio.
- Ovako je najbolje, Jack - ponavljala je njegova supruga. Uvjerena sam da je tako najbolje.
- Doista je najbolje, gospoo Douglas - ree Sherlock Holmes. - I
ja sam uvjeren da e tako biti za vas najbolje.
ovjek je jo treptao oima, zaslijepljen kao svatko onaj tko iz
mraka naglo izie na svjetlo. Crte lica bile su mu znaajne. Imao je
odvane sive oi, guste, kratko podiane prosijede brkove, etvrtastu
donju vilicu, van izbaenu bradu, duhovita usta. Sve nas je dobro

odmjerio, a onda, na moje veliko uenje, priao meni i pruio mi sveanj

papira.
- uo sam za vas - ree glasom koji nije zvuao ni sasvim
britanski ni sasvim ameriki, no bijae unato tome ugodno mekan. - Vi
ste ovdje povjesniar. Niste se jo do sada, gospodine Watsone, susreli s
ovakvim sluajem i stoga bih uloio u njega i posljednji dinar. Ispriajte
ga sasvim slobodno, na svoj nain, no tu su injenice kojima naprosto ne
moete promaiti ukus publike. Proveo sam dva dana zatvoren u tijesnom
prostoru one mije rupe, a ono malo dnevnog svjetla to je do mene
dopiralo upotrijebio sam da te injenice zapiem. Rado vam ih preputani,
vama i vaim itaocima. To je pria o dolini straha.
- To pripada prolosti, gospodine Douglas - ree Sherlock Holmes.
- Sada elimo uti ovu novu priu.
- I ut ete je, gospodine - ree Douglas. - Mogu li pui ti dok
priam? Hvala; gospodine Holmes; kako ste pua, moete zamisliti to
znai imati u depu duhan, a ne zapuiti iz straha da me njegov miris ne
oda. I tako puna dva dana. - Nasloni se na kamin i strastveno povue dim
cigare koju mu je Holmes bio pruio. - uo sam za vas, gospodine
Holmes, ali nisam vjerovao da emo se susresti. No ve i prije nego to
zavrite sa itanjem toga - ree pokazavi papire koje sam drao u ruci morat ete priznati da sam vam donio neto sasvim novo i neuobiajeno.
Inspektor Mac Donald zurio je cijelo vrijeme u pridolicu, ne
mogavi doi k sebi od uda.
- Ovo stvarno ne mogu shvatiti! - napokon povie. - Ako ste vi
gospodin Douglas iz birlstonskog dvorca, iju onda smrt mi ve dva dana
istraujemo, i odakle ste, za ime boje, sada izronili? Poput duha ste pred
naim oima izniknuli ravno iz poda.
- Aha, gospodine Mac - prijetei prstom ree mu Holmes - a odbili
ste da proitate onaj izvrstan prikaz o skrivanju kralja Karla. Ljudima u
ono doba nije ni padalo na um da se skrivaju ako nisu imali pouzdano
skrovite; a skrovite koje je jedanput posluilo moe ponovo biti
korisno. Bio sam, dakle, uvjeren da emo gospodina Douglasa nai pod
ovim krovom.
- I kako se ve dugo tako poigravate s nama; gospodine Holmes? ljutito zapita inspektor. - Kako dugo ste nas pustili da troimo snage
istraujui neto to ste znali da ne postoji?
- Ni jednoga asa, dragi gospodine Mac. Tek sam sino zauzeo
definitivan stav prema ovom sluaju. A kako nita, sve do veeras, nisam
mogao dokazati, uputio sam vas i vae kolege da uzmete slobodan dan.
Recite, molim vas, to sam drugo mogao uiniti? im sam u jarku otkrio
komplet odjee sinulo mi je da tijelo koje smo nali nije i ne moe biti
tijelo gospodina Douglasa ve ovjeka koji je na biciklu doao iz
Tunbridge Wellsa. Svaki drugi zakljuak bio bi is kljuen. Nakon toga
trebalo je smisliti gdje bi sada mogao bit gospodin Douglas; prevagnuo je
zakljuak da se pomou supruge i prijatelja najvjerojatnije sakrio u kui

kad tu ve postoji takvo pogodno mjesto, te da eka bolja vremena kad e

konano moi pobjei.
- Dobro ste to smislili - pohvali ga gospodin Douglas. - Doista,
nadao sam se da u uspjeti izmai britanskim zakonima jer nisam znao
kako se ovdje gleda na ovakav sluaj; s druge strane nadao sam se da u
tako zauvijek zamesti trag ovim nitkovima. Sluajte, ja nikad nisam
uinio nita ega bih se morao imalo stidjeti, nita to ne bih ponovo
uinio, no o tome ete moi prosuditi tek kad vam ispriam povijest
svoga ivota. Ne morate me na to upozoravati, inspektore, vrsto sam
odluio da kaem istinu.
Neu vam priati sve od opetka, jer je to sadrano u onim
papirima - ree, pokazavi na sveanj koji mi je malo prije pruio - no
vidjet ete da je to vrlo udna pria. Svedimo je na slijedee: postoje ljudi
koji me s razlogom mrze i koji bi dali i posljednju paru da me se
dokopaju. Dokle god oni ive, za mene nema sigurna mjesta na svijetu.
Progonili su me iz Chicaga do Kalifornije, zatim su me otjerali iz
Amerike; kad sam se oenio i nastanio u ovom mirnom kraju, ponadao
sam se da u posljednje godine ivota spokojno provesti. Svojoj supruzi
nikad nisam objasnio o emu je rije. Zato da je u to uvlaim? Ona bi
potpuno izgubila mir zamiljajui da me na svakom koraku eka zlo. No
pretpostavljam da je ipak neto slutila, jer mi je tu i tamo izmakla pokoja
rije, ali do jueranjeg dana nije zapravo znala bit problema. I ona i
Barker pri ispitivanju su vam rekli sve to znaju, jer je one noi bilo
premalo vremena za bilo kakva objanjenja. Sada zna sve, a mislim da bi
bilo mnogo pametnije da sam joj ve prije sve ispriao. Ali teko je bilo
odluiti se na to, draga - obrati joj se i na as je uhvati njeno za ruku - a
ja sam postupio kako sam mislio da je najbolje.
Dakle da ponem, gospodo. Dan prije nego to se to dogodilo
naao sam se u Tunbridge Wellsu i sluajno na ulici spazio jednog
ovjeka. Bio je dovoljan samo tren - imam otro oko za takve stvari - pa
da budem sasvim siguran tko je. Bio mi je to najvei neprijatelj koji me je
godinama progonio kao to izgladnjeli vuk progoni jelena. Odmah sam
znao da mi prijeti zlo, te sam se vratio kui da se pripremim. Shvatio sam
da u se morati sam boriti.
Davno nekad bijah tako sretne ruke da se o tome prialo po
Sjedinjenim Dravama. Ponadao sam se da e se to ponoviti.
Cijeli slijedei dan nastojao sam da ne izlazim u vrt. Kasnije sam
shvatio da je to bilo dobro, jer bi me inae bio napao onom svojom
krnjom pukom prije nego to bih mogao izvui svoju. Nakon to smo
podigli most, a ja sam se uvijek osjeao mirnijim kad je bio podignut,
prestao sam misliti na opasnost. Nisam nikada ni pretpostavio da bi on
mogao ui u kuu i doekati me. No, kad sam, po obiaju obiao kuu,
im sam uao u radnu sobu naslutio sam opasnost. Mislim da ovjek koji
je proao kroz tolike opasnosti u ivotu kao ja, razvije neto poput estog
ula, koje u odreenom momentu zazvoni na uzbunu. To sam osjetio i u

tom asu, ali vam ne mogu objasniti kako. Trenutak zatim spazih kako
ispod prozorske zavjese viri izma i tada mi postade jasno.
U ruci mi je gorjela samo blijeda votanica, no kroz otvorena vrata
prodiralo je u sobu svjetlo iz hodnika. Stavih votanicu na stol i zgrabih
eki to sam ga malo prije bio odloio na kaminu. U tom asu ovjek
navali na mene. Spazih odsjaj noa, te zamahnuh na njega ekiem. Oito
sam ga pogodio jer je pao na pod. ovjek se spretno poput jegulje izvijao
oko stola, a onda je naglo izvukao puku ispod kaputa, uo sam kako je
napinje, no uspio sam ga zgrabiti prije nego to je povukao obara.
Zgrabio sam puku za cijev, te smo se poeli rvati. Znao sam da e biti
gotov onaj koji popusti. On se nije predavao no u toj borbi kundak je bio
okrenut prema dolje. Moda sam i ja povukao obara. Moda smo ga
sluajno otkaili dok smo se borili. U svakom sluaju, olovo iz obje cijevi
sasulo mu se u lice, a ja sam stajao nad njim zurei u ono to je ostalo od
Teda Baldwina. Odmah sam ga prepoznao kad sam ga vidio u gradu kao i
ovdje kad me je napao, ali sada ga ni roena mati ne bi bila prepoznala da
ga je kojim sluajem vidjela. Premda sam ogrubio, ipak mi je gotovo
pozlilo kad sam ga ugledao. Grevito sam se drao stola kad je Barker
dojurio u sobu. uo sam kako silazi i moja supruga, te sam potrao k
vratima da je zaustavim. Nije to bio prizor za ene. Obeao sam da u
doi k njoj to prije budem mogao. Barkeru sam rekao samo rije-dvije
objanjenja - jer shvatio je sve ve na prvi pogled - te smo ekali da dou
ostali. No nikome ni traga. Tada smo shvatili da oni nisu nita uli i da
smo mi jedini koji znamo to se dogodilo. U tom se asu rodila ideja. Bio
sam zadivljen njome. Kako je onom ovjeku rukav bio zadignut vidio se
ig Loe na podlaktici, evo ovdje.
ovjek kojeg smo upoznali pod imenom Douglas zasue rukav
kaputa te nam pokae smei trokut u krugu, isti onakav kakav smo vidjeli
na mrtvacu.
- Prva pomisao sinula mi je kad sam vidio taj znak. Odjednom mi
je plan bio jasan. Njegova visina, kosa i stas bijahu slini mojima. A to
se njegovoga lica tie tu se nitko ne bi bio zakleo da to nisam ja. Skinuo
sam s njega ovo odijelo a etvrt sata kasnije Barker i ja smo mu ve bili
navukli moj kuni kaput i poglegli ga onako kako ste ga vi nali. Smotali
smo sve njegove stvari zajedno i privezali za jedini teret koji smo u tom
asu mogli nai, te zavitlali kroz prozor. Poruka koju je namjeravao
ostaviti pokraj moga lesa, sada je leala pored njegovoga. Stavili smo mu
i moje prstenje, no kad je trebalo skinuti vjenani prsten - on pokae
svoju miiavu ruku - to, kao to vidite, vie nije ilo. Nisam se od njega
odvajao od vjenanja, te da bih ga skinuo trebalo bi ga turpijom prepiliti.
Stoga smo tu pojedinost prepustili sluaju. Sumnjam, uostalom, da bih
bio pristao da se od njega odvojim, no i da sam htio, eto, nisam mogao.
Sjetio sam se, meutim, neeg drugog: donio sam komadi flastera i
stavio ga tono; na mjesto na kojem i ja upravo sada nosim isti takav
komad. To Vam je promaklo, gospodine Holmes, jer da ste kojim

sluajem podigli taj flaster, ne biste ispod njega bili nali nikakve
posjekotine.
Eto tako se to dogodilo. Da sam se uspio pritajiti a zatim pobjei,
moja bi supruga dola za mnom, pa bismo konano mogli negdje daleko
mirno proivjeti ostatak naih dana. Ovi mi avoli nee dati mira dokle
god ne budu znali da sam pod zemljom; no da su proitali u novinama
kako me je Baldwin ubio, to bi bio kraj mojih nevolja. Nisam imao
dovoljno vremena da sve detaljno objasnim Barkeru i svojoj supruzi, ali
dovoljno su razumjeli da me podre. Znao sam za ovo skrovite, no znao
je za njega i Ames, pa ipak mu nikad nije palo na pamet da ga povee s
mojim nestankom. Sklonio sam se ovdje, a Barker je uinio sve ostalo.
Mislim da i sami moete pretpostaviti to je sve uinio. Otvorio je
prozor i ostavio na njemu trag kako bi vas naveo na pomisao da je ubojica
tuda umakao. Priznajem, bilo je previe to od njega zahtijevati, ali kako je
most bio podignut, nije nam preostajalo nita drugo. Kad je napokon sve
bilo sreeno, on pone zvoniti na uzbunu to je jae mogao. I sami znate
to se poslije dogodilo - eto gospodo, rekao sam vam istinu, istu istinu, a
vi postupite prema vlastitom nahoenju. Meni neka sam bog bude na
pomoi. Htio bih sada znati kako engleski zakoni tretiraju ovakav sluaj?
Tiinu koja je nakon toga zavladala prekinuo je Sherlock Holmes.
- Engleski su zakoni u biti pravedni. Bit e vam sueno kako
zasluujete. No zapitat u vas: kako je onaj ovjek saznao da ovdje
ivite, kako je uspio ui u kuu i kako je naao gdje e se sakriti?
- O tome nemam pojma. Holmes problijedi i uozbilji se.
- Bojim se da s ovim sluaj nije zavren - ree. - Na vas moda
vrebaju i gore opasnosti nego to su engleski zakoni ili ak vai
neprijatelji iz Amerike. - Moj je savjet da se i dalje uvate. Predviam
vam jo vee neprilike, gospodine Douglas.
EPILOG
Proao je i sudski postupak u kojem je sluaj Johna Douglasa
prenesen u nadletvo viega suda. Na vrhovnom je sudu bio osloboen s
obrazloenjem da je ubio u samoobrani. Nastojte da napusti Englesku pisao je Holmes njegovoj supruzi - jer ovdje postoje tajne sile to mogu
biti jo opasnije od onih kojima je izbjegao. U Engleskoj va suprug nije
siguran.
Prola su dva mjeseca i sluaj je donekle zaboravljen. A onda
jednoga jutra pronae Holmes u potanskom sanduiu zagonetnu
poruku: Avaj, gospodine Holmes, avaj! Nije bilo ni naslova ni potpisa.
Nasmijah se udnoj poruci, ali Holmes je bio vrlo ozbiljan.
- Vrag tu ima svoje prste, Watsone - opazi i dugo je razmiljao
namrtena lica.

Te veeri doe stanodavka, gospoa Hudson, da nami javi kako

nas neki gospodin eli vidjeti zbog izvanredno vane stvari. Odmah za
njom ue gospodin Cecil Barker, na prijatelj iz dvorca. Lice mu bijae
blijedo i uplaeno.
- Donosim vam loe vijesti, strano loe, gospodine Holmes ree.
- Toga sam se i bojao.
- Zar ste ve primili brzojav? .
- Ne, ali dobio sam poruku.
- Posrijedi je Douglas. Kau mi da mu je ime Edwards, ali za mene
e on uvijek ostati John Douglas iz kanjona Benito. Rekao sam vam da su
prije tri tjedna brodom Palmyra otputovali u junu Afriku.
- Tako je.
- Sino je brod stigao u Cape Town, a jutros sam od gospoe
Douglas primio ovu poruku:
John je u oluji pao s broda nedaleko od Svete Jelene. Nitko ne zna
kako se nesrea dogodila - Ivy Douglas.
- Dakle, tako se to zbilo - zamiljeno e Holmes. - Valja priznati
da je dobro izreirano.
- Mislite li da to nije bio nesretan sluaj?
- Nipoto!
- Smatrate li da je ubijen?
- Dakako.
- I ja tako mislim. Ti paklenski Scowreri, to prokleto osvetniko
leglo zloinaca.
- Ne, ne, dragi gospodine - ree Holmes. - Majstorska je tu ruka
upletena. Neete tu nai nezgrapnih skraenih puaka i pitolja. Stari se
majstor odaje potezom kista. Prepoznat u Moriartyjevo djelo ve na prvi
pogled. Ovo ubojstvo isplanirano je u Londonu, a ne u Americi.
- Koji bi mogao biti motiv?
- Poinio je to ovjek koji ne zna za neuspjeh, ovjek iji
izvanredan ugled ovisi o uspjehu svakog pojedinog pothvata. Veliki
mozak i mona organizacija stavljeni su u pokret da unite jednog
ovjeka. Zdrobiti orah golemim ekiem - to jest veliko rasipanje snage ali uspjeh je siguran.
- Kakve veze taj ovjek moe imati s tim?
- Sve to vam mogu rei jest da smo prvi glas o tome dobili od
njegova pomonika. Amerikance je netko dobro savjetovao. Budui da su
u Engleskoj morali obaviti posao, unajmili su, kao to bi to bio uinio
svaki strani zloinac, velikog strunjaka za ubojstva. Od toga asa ovjek
je bio osuen. Najprije je upotrijebio svoju maineriju kako bi ga
pronaao. Zatim ih je uputio u sve mogunosti da se doe do cilja. Kad je
nakon toga proitao u novinama o neuspjehu ubojice iz Amerike, stupio
je sam u igru i to majstorskim potezom. Sjeate li se da sam u

birlstonskom dvorcu upozorio vaeg prijatelja kako je opasnost to dolazi

vea od minule. Zar nisam imao pravo?
Barker se udari akom po glavi pun bespomona bijesa.
- Nemojte mi rei da se time moramo zadovoljiti. Zar mislite da
nitko ne moe unititi tog avolskog kralja?
- Ne kaem to - ree Holmes odsutna pogleda. - Ne kaem da ga se
ne moe pobijediti. Ali morate mi dati vremena, vremena mi treba!
Sjedili smo neko vrijeme utke. Njegove su se prodorne oi trudile
da proniknu u tajnu budunosti.

Za Vas: BABAC