VREME KAD JE ANIKA ORVALA

ILI
ANIKINA 'NEPERFORMATIVNOST'

Junaci i junakinje knjievnih djela oblikuju se u skladu oekivanja itatelja?

Pripovjetka Anikina vremena, uglednog pisca oko kojeg se svaaju ak tri naroda, Ive Andria
poinje priom koja opisuje udovca, popa Vujadina, samotnjaka koji se naao u pogreno
vrijeme na pogrenom mjestu. Naao se na nekoj livadi, udaljenoj od mjesta gdje je boravio i
tamo ugledao dvije ene kako s austrijskim oficirima lee na dekama. Vidio je ene bez
identiteta, ene u laganim bijelim haljinicama koje su ga zaludile. Toliko je bio zaluen
prizorom u kojem su one leale na dekama da pet sati nije skinuo pogleda s njih. U jednom se
trenutku i sam Vojadin pitao da li su one bile samo proizvod njegove mate i to dovodi do
pitanja: Smartla li se to normalnim, je li to ono o emu muki rod treba matati prema
odreenom kulturolokom kodu? Jesu li su upravo ta dva lika, ena u laganim haljinicama
usred niega proizvod dobre muke fantazije?
Zanimljiv je i nain na koji je Andriev pripovjeda odluio opisati ene s deke, ene u
bijelim haljinicama. Zato je izabrao upravo bijelu boju boju koja simbolie nevinost,
neiskvarenost na enama koje su bludniile s oficirima? Takva binarna opozija karaktera i
opisa dokazuje da ene u Andrievim djelima svakako imaju vie identifikacijskih varijacija
(postfeminizam).
Anika je glavni enski lik u Andrievoj pripovjetci Anikina vremena.
Pria o Aniki poinje opisivanjem vremena kada je ona ivjela kao vreme kad je Anika
orvala. Rije orvati znai bjesniti i tako se itatelju odmah na poetku Aniku predstavlja kao
neto bijesno, zlo i ostavlja mu malo prostora za vlastitu procjenu i Anike i vremena u kojem
je ivjela.
Druga stvar koja Aniku loe predstavlja odmah u uvodnom dijelu je i to to pripovjeda kae
da je Anika bila drugaija od drugih ljudi u selu. Izbor rijei koji je pripovijeda upotrijebio
dodatno manipuliraju itateljem.
U kasabi, gdje ljudi i ene lie jedni na drugo kao ovca na ovcu, desi se tako da sluaj
nanese po jedno dete, kao vetar seme, koje se izmetne, pa stri iz reda i izaziva nesree i
zabune, dok se i njemu ne podseku kolena i tako ne povrati stari red u varoi.
Sve to ne pripada kulturnom kodu stri iz reda i izaziva nesree. Kako bi ovaj uvod
izgledao da je kulturni kod onog doba bio drugaiji, da su Anikina iznimna ljepota i
sposobnost da zavede mukarce promatrani kao normalni?
Anika je rasla bez oca, uz utljivu i nedruevnu majku. Andriev pripovjeda spominje i
nain na koji majka Aniki vee kosu tako da izgleda jo udnije. Moda je Andriev
pripovjeda njeno ponaanja htio na neki nain opravdati odsustvom oca u odrastanju i
majinom nebrigom za Aniku.

Dalje pripovjeda Aniku opisuje kao neuglednu, najeenu, okastu, pognutu djevojicu koja
je rijetko izlazila i na koju nitko nije obraao panju, upravo zbog njezina izgleda. Ta
djevojica je izrasla u, kako pripovjeda kae, pobijeljelu, vitku djevojku velikih oiju i malih
usana. Djevojku za kojom se sada svatko okretao, a ona postajala sve samouvjerenija. Tu
dolazimo do jo jednog stereotipa. Anika nije izlazila jer nije imala panju mukaraca. im su
se pojavili mukarci, pojavila se i Anika. Poela je izlaziti i razgovarati s ljudima. Aniki je bila
uskraena potpuna realizacija bez mukarca, tek nakon susreta s mukarcom, njegove panje i
zanimanja Anika je prvi put primjetila svoje tijelo (ne um, dobrotu, pa ak i ljepotu) i poela
da se njeguje (nedostino savrenstvo) i promatra. Nakon to je postala svjesna svoje ljepote,
pridjevi kojima pripovjeda opisuje Aniku su : utljiva, ravnoduna prema svima, ali krupnija
i ljepa. To potvruje Butlericinu reenicu da tijelo nije sexualno samo po sebi nego ono
postaje takvim. Ne ponaa se ni Anika na ovakav nain zbog svog rodnog identiteta ve je do
tog identiteta dola kroz obrasce ponaanja koje odraavaju norme rada.
Anika se pretvorila iz svetice u neto zlo, odnosno pripovjeda se drao toga da se iza svakog
lijepog lica krije demon (demonizacija enskih likova). Zato enski likovi nikada ne mogu
biti oboje? I lijepi i dobri? enski likovi mogu dobiti samo jednu krajnost.
Selo i drutvo u kojem je Anika ivjela prialo je o njezinoj udaji, ispitivalo je, ali pripovjeda
ni tu Aniki nije dio slobodu govora nego je opet na prvo mjesto stavio njen izgled. Opisao je
Anikin govor kao priguen, a glas kao mukao.
Njene ponajvie jednoslone rei nisu ostavljale ni najmanje odjeka iza sebe, nego su se
gasile i brisale potpuno im ih izgovori.
Mukarac, Mihailo Nikolin, zvani Stranac u kasabu je doao iz Sarajeva. Kako sam ve rekla
drutvo je zatvoreno, pa je i Mihaila teko prihvatilo. Kada je stekao imetak i osigurao
poloaj, dobio je i ugled u kasabi to potvruje teoriju da ni jedan identitet nije nepromijenjiv
i da svaki ovisi o socijalnoj situaciji.
Prvo to saznajemo o Mihailu je to da je bio radian, poten, vrijedan, pismen i odgovoran
dakle sve karakterne osobine prije opisa vanjskog izgleda to nikako nije sluaj sa enskim
likovima u Andrievom djelu.
Mihail je, prema pripovjedau bio okida za Anikino ponaanje. Kae kako je Anika, poslije
urevdana kada ju je Mihail odbio potpuno razvila barjak...arila i palila ne samo po
kasabi nego po celom kadiluku viegradskom, i izvan njega.
Dalje pripovjeda opisuje razliite mukarce koji su posjeivali Aniku i njene dvorkinje. Bili
su to mahom seljaci i pijanice koji su imali ene. Te ene bile su kod kue, ekale svoje
mukarce. Znale su gdje oni provode noi, nerjetko i dane, ali drutvo je konstruiralo ene
koje moraju sjediti i trpiti jer bolji ivot nemaju, nisu nitko i nita bez mukarca u svom
ivotu. Sve su te ene napadale Aniku, krivile ju za svoju sudbinu, krivile je za sve, a najvie
za to to njihovi mukarci vie nisu bili ni psihiki i tjelesno njihovi mukarci. Nijedna, ni u
jednom trenutku nije pomislila kako su upavo ti mukarci, voeni vlastitim pobudama sami
otili kod Anike.
Supruga je, u ovom Andrievom djelu nevidljiva, odsutna u svim situacijama osim kada treba
da odigra funkciju uvara doma. Supruge su u ovom tekstu status, reprezentament supruga: ne

znaju se njihova ime, osobine, aktivnosti, a brak je u ovom tekstu institucija koja, kako kae
Foucault, uvek ide korak izvan obitelji.
Koliko su ene u kasabi prikazane kao bespomone govori i sluaj stare Ristike. Ona je
imala sina kojeg je oenila lepom, mirnom i bogatom djevojkom. Ristika je po selu priala
kako njen sin nije i nikada nee otii kod Anike. Anika je to ula i poruila staroj Ristiki da
e joj njen sin doi i to s cijelim subotnjim pazarom to se i dogodilo, a stara Ristika je opet
proklinjala Aniku, ne okrivivi svog sina ni u jednom trenutku svoje muke.
Jakia, protin sin, bio je sljedei mukarac kojeg je Anika zaludila. Njegova obitelj, naroito
otac radili su sve da ga odmaknu od Anike, jer je to za njih bila prevelika sramota. Tu je
vidljiva hijerarhija pratanja jer je za Jakiu, protinog sina, bogatog i uglednog bilo dovoljno
samo to da se vrati od Anike i sve e mu biti oproteno i zaboravljeno.
Pripovjeda je ovdje opisao i Anikino rtvovanje vlastite sree da pomogne mukarcu do
kojeg joj je ipak bilo stalo, iako to pripovjeda nije izravno napisao. Razlog za to vidimo, ako
promatramo i ostala knjievna djela gdje prevladavaju stereotipni prikazi enskih likova, po
sustavu binarnih opozicija, dakle samo dvije krajnosti (ili su osobe sumnjivom morala ili
svetice). Anika je, kao to sam to ve na poetku rekla, odmah na poetku oznaena kao prvo
i zato nije mogla imati trunke mara za druge osobe.
Jakiin otac zaprijetio je Aniki da ne smije vie nikada primiti njenog sina i ondanji kulturni
kod zahtjevao je od nje da to prihvati i povue se, ali Anika nije bila takva. Anika nije
prihvaala injenicu da joj netko trei odreuje sudbinu i sada je Jakiu htjela jo vie. Reeno
je da ljudska psiha najee funkcionira, ne na emotivnom reciprocitetu, nego na junakoepskoj psihologiji; interes se raa kada neto nije uzvraeno. Jakia ili ak njegov otac je
zagolicao Aniku misterijom neuhvatljivog.
Anika je nakon svega to se dogodilo one veeri kad je posjetila Jakiu prestala primati goste i
povukla se u svoju kuu. Dakle ve tada poinje kazna za sve to je napravila. Anika mora biti
kanjena jer se nije ponaala normalno jer je bila drugaija i samo je bilo pitanje vremena
kada e je strana kazna stii.
Da bi ukazao i naglasio Anikinu groznu osobnost i ivote koje je unitila, pripovjeda pri
kraju kae da je pored svega ostalog Anika unitila dva mukarca, Mihaila i svog brata Lalu
koji je otiao od kue kada je ona poela s dovoenjem mukaraca.
Anika je zavrila smru, pripovjeda kae onako kako je zasluila. Sustigle su je posljedice
prolog ivota. Koliko su neprihvaena njezina djela bila dokazuje i nain na koji je ubijena.
Ubio ju je vlastiti brat i ostavio le na sred sobe. Nalazi ga Mihailo, drugi mukarac iji je
ivot, kako pripovjeda kae unitila. Prizor kada Mihailo nalazi Aniku poinje ovako:
Na zemlji je leao Anikin le. Potpuno odjevena, samo joj na grudima raskinuta jeerma
i pocepana koulja, kao da je poginula bez borbe i bez smrtnih muka...
Izborom rijei (potpuno odjevena) pripovjeda kao da eli, za svaki sluaj, itatelju jo
jednom opravdati ubojstvo Anikino i podsjetiti ga kako je to pravedna kazna za djevojku koja
sada lei potpuno odjevena (kao da nikad prije nije bila) i ak je i u takvom trenutku, Anikono
tijelo i izgled u prvom planu pripovjedanja.
Pripovjeda na kraju kae da se nakon Anikine smrti kasaba vratila u normalu. to je
normalno, kroz cijelo ovo djelo odredio je Andriev pripovjeda marei samo za ono to

itatelji ele proitati. Na kraju mi ne ostaje nita drugo nego pitati se: Bi li Andri stekao
jednaku slavu da su njegovi pripovjedai imali drugaije shvaanje normalnoga? Bi li i ova
pripovjetka bila jednako popularna da je Mihail bio kanjen zato to je ubio svoju ljubavnicu,
a Anika nagraena zato to je pomogla Jakii? I koliko bi se naroda boralio za Andria da su
bila vremena kad je Anika zabavljala?
Sve stvari imaju svoje vrijeme, a ovjek danas je previe obavijen strahom od drutvene
izopaenosti da sagleda stvari iz drugog ugla i nekada zanemari kodove koje nam drutvo
namee. ovjek se boji pogrenih izbora, ne razmilja o tome tko kae da je neto dobar
odnosno pogrean izbor i upravo to nedjelovanje, biranje loeg da se izbjegnu iznenaenja i
sukobi je i u ovoj pripovjetki ubilo jedno enu koja je sama izabrala nain na koji e ivjeti
svoj ivot, a sve to daje potvrdan odgovor na moje pitanje s poetka. Da, junaci i junakinje
knjievnih djela se oblikuju u skladu oekivanja itatelja.