You have downloaded a document from

The Central and Eastern European Online Library

The joined archive of hundreds of Central-, East- and South-East-European publishers,
research institutes, and various content providers

Source:

Prilozi za orijentalnu filologiju

Contributions to Oriental Philology / Revue de Philologie Orientale

Location:

Bosnia and Herzegovina

Author(s):

Adem Handi

Title:

O irenju islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu

About Spreading of Islam in Bosnia with Special Regard to Middle Bosnia

Issue:

41/1991

Citation
style:

Adem Handi. "O irenju islama u Bosni s posebnim osvrtom na srednju Bosnu". Prilozi za
orijentalnu filologiju 41:37-52.
https://www.ceeol.com/search/article-detail?id=209847

CEEOL copyright 2016

ADEM HANDI

(Sarajevo)

O IRENJU ISLAMA U BOSNI S POSEBNIM

OSVRTOM NA SREDNJU BOSl\TU
Iako je o irenju islama u Bosni, ili o tzv. "islamizaciji" , relativno
dosta pisano, to pitanje nije jo dovoljno rasvijetljeno. Premda je do sada na nekoliko naunih skupova isticana neadekvatnost termina" islamizacija", koji je
pogrean, jer podrazumijeva u sebi odreenu prisilu, po nekoj inerciji taj termin
se i dalje esto upotrebljava.
Ve zbog injenice to se irenje islama u Bosni i po svom tempu i
irini razlikovalo od njegovog toka u ostalim pokrajinama, taj problem e i dalje
predstavljati izazov za istraivae tim prije to postoji bogat i jo uvijek upotpunosti nesagledan turski arhivski materijal. Treba, ipak, istaknuti da je dosadanjim istraivanjima uglavnom odgovoreno na glavna pitanja iz ove tematike i
da daljnja istraivanja ne mogu znaajnije promijeniti ve utvrena stajalita.
Meutim, upotpunjavanje tih odgovora daljnjim koritenjem i analizama izvornih materijala svakako e doprinositi potptmijem rasvjetljavanju tog procesa,
tim prije to su postojale i odreene specifinosti u razliitim podmjima i to
taj proces vremenski nije bio svuda istog intenziteta.
Kakva je mogla biti razlika u tempu i irini tog procesa koji se u Bosni
irio samim dolaskom osmano;ke vlasti, zahvatajui istodobno i gradsko i seosko
stanovnitvo, to u drugim oblastima (Srbija, Slavonija, Srem) nije bio ni slian
sluaj, a svima tim zemljama upravljao je isti gospodar. Upravo razliitost
irenja tog procesa u raznim naim oblastima potvruje da irenje islama u
Bosni nije moglo biti rezultat nikakvih represivnih mjera novog gospodara, to
potvruju osnovni islamski principi, sadrani u Kur' anu: " vama vaa, a nama
naa vjera" i "u vjeri ne smije biti prisiljavanja" kojih se intencija osmanska
drava, kao teokratska, morala pridravati. Uostalom, tu injenicu o dobrovoljnom pristupanju islamu potvruju i brojni domai izvori. Uzroci takvog irenja
islama u Bosni nalaze se u prvom redu u politikim, drutvenim i ekonomskim
prilikama u vrijeme njenog potpadanja pod osmansku vlast, a i u taktici koju su
Osmani primjenjivali u naim zemljama, u njihovom prvobitnom mirenju sa
mnogim zateenim ustanovama i preuzimanjem u svoje redove kranskih spahija i druge vojske.
Iz veine do sada objavljenih radova proizilazi da se pitanje irenja islama u Bosni ne moe posmatrati odvojeno od bogumilskog pitanja, odnosno od
likvidacije tzv. " bosanske crkve" . Takva stanovita potiu otuda to se nestanak

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

38

Adem Handi

bogumilstva vremenski podudarao sa poecima prihvatanja islama, a i na osnovu izvjesnih, na izgled, slinih etnikih elemenata izmeu bogumilstva i islama.
Tako je Baagi, na .osnovu turskih izvora, pvenstveno na osnovu tzv.
janiru:skog zakona, pisao da su se jo prilikom turskog osvojenja Bosne brojnije
skupine bogumila sa raznih strana poklonite sultanu Mehmedu II pod Jajcem
1463. i istodobno svi primili islam. Ujedno su od sultana zatraili sljedee:"neka
se i u naoj pokrajini kupe muka djeca u adami oglane" , to im je udovoljeno.1 Time su dobili povlasticu koja e im" osigurati ne samo gospodarstvo na
roenoj grudi nego i prvenstvo u cijeloj dravi". Za takvu ideju oito su mogli
imati uzora u samom sultanovom vojskovoi, Malunud-pai Aneliu, izdanku
hrianske feudalne loze. tavie, Baagi je ovdje citirao znatno ranije autore
koji govore o tome dogaaju, Zinkcisena (god. 181 O) i Asbbtha. Kod Asbbtha
doslovno o tome stoji (prema prevodu Baagia:) "Bogumili~ njima na elu
stara bogumilska aristokracija, koja je ve prije stajala s Turcima u vezi i tursko
gospodstvo dovela u zemlju, preli su u ma&ama na islam i od novih gospodam
primljeni objeruke u zagrljaj. Poglavito vie i nie plemstvo-primiv islam nije
se ograniilo na svoj posjed i vlast nego tavie irilo svoje privilegije im sc
lake prilagodilo organizaciji turske vlasti i im se vie istaknulo kao korisno
orue za podjarmljivanje velike Ugarske." 1
O vjeri starog bosanskog stanovnitva, kao i o procesu irenja islama
bilo je, meutim, i sasvim suprotnih stavova. Od 1924. do 1953. nastalo je nekoliko radova, iji su autori nastojali da dokau kako " bosanska crkva" nije bila
nita drugo nego isto pravoslavlje. Naroito V. Gluac,3 kao i Bo. Petranovi i
prota Sv. Davidovi u svojim radovima dokazivali su tu tezu Drugi autori, opet,
trudili su se da dokau kako su bosanski muslimani uglavnom nastali tek u vrijeme i poslije bekog rata (16831699) od izbjeglica iz izgubljenih zemalja
(Slavonija, Lika i druge zemlje), ili su nastali kao potomci mnogih turskih doseljenika pa su i po izgledu u veini mongoloidi (Cazin, Buim) , i tome slino
(V. Gluac, prota Sv. Davidovi, P. Gakovi i M. Karanovi). U to vrijeme,
meutim, pojavio se poznati rad Mehmeda Handia,4 ozbiljna studija u kojoj je
vrlo dokumentovano tretirana cjelokupna ova problematika, a navedenim autorima prueni brojni protudokazi. Handi tim povodom istie: " Treba da nas interesira da znamo i ta smo ranije bili, iako je prema islamskom uenju potpuno
bez vanosti ta je ko prije islama bio. To naroto treba danas, kada se, kako napomenusmo, tendenciozno stvari predstavljaju drugaije i kada se iz ovakvih pil. S. BaJagi, Bol11jaci i Hercegovci u islamskoj knji!el'IIOSti. Izabrana djela, knj. III, lS; Isti
Kratka uputa u prolost Bos11e i Hercegovi11e, 16.

2. Johan von Asb6th: Bos11ie11 und die Herzegovi11a, Wien 1888, p. 126; Baagi, Bo11jaci i
Hercegovci..... , 14.
3. V. Gluac, Srednjovjekov11a bosa11ska crl.:va bi/aje pravos/av11a, Beograd 1924.
4. M. Handi, Jslamit.acija Bos11e i Hercegovi11e i porijeklo bosansko- hercegovai!J..ih musli-

mana. Sarajevo 1940.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

39

tanja izbija neki kapital". 5 Dananja naa nauka stoji na stanovitu da bogumilstvo, koje je u Bosni bilo raireno od druge polovine Xi:I do sredine XV st, nije
bilo ni katoliko ni pravoslavno uenje nego heretiko, specifino bosansko, to
dokazuju brojni i latinski i domai izvori. Isto tako je bilo apsurdno dokazivati
kako su lx>sanski muslimani nastali od izbjeglica krajem XVII i poetkom XVIII
st. budui su se svi gradovi u Bosni urbano bili razvili uglavnom do kraja XVI
st. (izuzimajui samo Bosansku krajinu koja je kasnije dola pod tursku vlast) sa
mnogobrojnim damijama. Kakvoj su onda svrsi sluile te brojne bogomolje ako.
prije kraja XVII st. nije u Bosni bilo muslimana. Prema turskim popisima, to
istie i Handi, u samom Sarajevu je prije 1600. godine bilo podignuto 98
damija. Isto tako je nelogino bilo dokazivati da je bogumilstvo bilo identino
sa pravoslavljem, a to bi i vremenski bilo nespojivo, jer kada je bogumilstvo
uglavnom nestalo (dolaskom turske vlasti), pravoslavlje jo nije poelo hvatati
jaeg korijena u Bosni, budui je bilo rezultat snanih imigracija stoarskog stanovnitva u tursko vrijeme, tzv. Vlaha, to je zapoelo krajem XV st. Stanovita
drugih, brojnijih autora koji su pisali o porijeklu bosanskih m}JSlimana, znatno
su se razlikovala Uoavati su da su medu muslimanima najzastupljeniji starenici, autohtono ~nsko stanovnitvo, kao to su iro Truhelka, Vladislav Skari,
Aleksandar Solovjev, i drugi (Jovan Cviji, Jefto Dedijer, Risto Jeremi,
Milenko Filipovi (za visoki bazen) i drugi). Naroito je Solovjev, ~tavlja
jui pitanje ta je bilo sa pripadnicima tzv. " bogumilske crkve" doiaskom
Turaka u Besnu, potencimo bogumilsku komponentu u objanjenju pitanja porijekla bosanskih muslimana, posebno rajinskog seoskog stanovnitva u svom poznatom radu "Nestanak bogumilstva i islamizacija Bosne" .6
Od novih radova posebno treba istaknuti upravo pubtikovanu studiju
velikog pregaoca-umrlog Muhameda Hadijahia, koji je rasvijetlio razna pitanja iz historije Bosne, od najranijih poetaka pa kroz kasnije periode. U svom
radu pod naslovom:" Porijeklo bosanskih muslimana" (izdanje (Bosanske) muslimanske biblioteke, Sarajevo 1990, 1-186. ) Hadijahi je do sada najkompletnije zahvatio ovo pitanje. Rad je podijeljen na etiri osnovna poglavlja: a)
Postavljanje problema -izvori i literatura; b) Nestanak bogumila i islamizacija;
e) Udio migracija; d) Brojano kretanje stanovnitva. Hadijahi u ovoj studiji
nije ostavio po strani ni jedno pitanje koje je bilo u vezi sa navedenom proble,..
matikom, pri emu je meritorno pruio pojedinanu analizu i ocjenu postojee
literature o ovom pitanju. Posebno se trudio da to bolje objasni podatke iz najranijih turskihpopisa o tzv. krstjanima, njihovim kuama i posjedima, ili o njihovim izgubljenim posjedima, i brojne topografske podatke (imena krstjanskih
sela, krstjanski~ zemalja, parcela, uma i sl. ) , a koji podaci u ukupnosti predstavlaju vijest o " bosanskoj crkvi" u fazi njene konane likvidacije.
Kako objasniti naizgled dvije formalno kontradiktorne injenice, po5. Isto, str. 4.
6. GodiJ11jak Istorijskog druitva BiH, I 1949.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

40

Adem Handi

datke o prvobitnom ma.Sovnom prilaenju bogumila Turcima pod Jajcom 1.463.

godine i njihovom primanju islama, to istiu svi autori koji se pozivaju na turske izvore, sa kasnijim slubenim turskim popisima koji takve podatke ne
sadre, nego se u njima irenje islama u Bosni vidi kao postepen proces sa
poetnim pojedinanim sluajevima prihvatanja islama u urbanim seoskim naseljima. Ne trebi ovdje gubiti iz vida injenicu da slubeni popisi, tzv. spahijski
defteri. predstavljaju popise poreskih obveznika, rajinskog stanovnitva. Zatim,
ima li se na umu da su Turcima i islamu prvo prilazili vii slojevi bosanskog stanovnitva (nasilno pokatolieni bogumili, tzv. kriptobogumili i na razne naine
prikrivene pristalice " bosanske crkve" ) u emu se slae veina istoriara, zatim
da su Turci prvobitno davali i odreene povlastice ba zbog prihvatanja islama,
onda stvar postaje jasnija. Jer u biti povlateni stanovnici, pogotovo vii sloj
tadanjeg drutva koji ni u ranijoj vlasti nije spadao u rajinski stale, ne bi bio
obuhvaen spahijskim popisima. Od vremena pribavljanja turskih popisa iz turskih arhiva, iz ezdesetih godina, nai historiari-defterolozi ne uputaju se u takva objanjavanja, ili preutno prelaze preko navedenih pOdataka o prvobitnom
masovnijem prelaenju bogumila u islam, ili tu injenicu, na osnovu spahijskih
deftera, negiraju. Meutim, ima dosta primjera koji potvruju da spahijski defteri ne obuhvataju sve muslimanske stanovnike u jednom mjestu. Slijedeti primjer: u apcu (BegUrdelen) god. 1533. (12 god. po turskom zauzeu) u spahijskom sumarnom deftcru jo nije bilo zabiljeeno ni jedno muslimansko
domainstvo, nego samo 18 kranskih kua sa jo 5 odraslih neoenjenih
lanova. Meutim, u drugoj evidenciji, defteru o 1.akupima (mukata) iz istog
vremena (od 1528. do 1537. ) u BegUrdelenu se spominje 10 muslimanazakupnika, jamaca i svjedoka (od kojih estorica novi muslimani, otac kranin)
i za svakog je naglaeno " iz Begurdelena) .7
.

Treba imati u vidu injenicu da korijeni mnogih muslimanskih feudalnih porodica, tj. prihvatanje sistema njbovih djedova, izdanaka srednjovjekovne
vlastele, pada ba u to najranije vrijeme, a nigdje po spahijskim defterima nisu
se nali konkretni podaci o tim dogaajima. Nisu li upravo njihovi starenici
doekali sultana Muhameda Fatiha pod Jajcem 1463. godine? Na osnovu razruh
izvora, dobrim dijelom dubrovakih, moglo se do sada utvrditi preko 180
vienih linosti u Bosni, uglavnom potomaka zateene vlastele, koji su u novoj
vlasti doli do visokih poloaja. Od njih-kako istie Behija Zlatar u svojoj
znaajnoj studiji-estorica su bili veliki veziri, petorica veziri, dvadeset ih je bilo
na poloaju beglerbega po raznim ejaletima, oko etrdeset ih je bilo na
poloajima admirala turske flote. Ostali su bili kapetani, seraskeri, miralaji, spahije, mutevelije, kadije.8 Svakako je bi~o feudalnih porodica i drugaijeg porijekla. Interesantan je sluaj nekadanjeg zagrebakog kanonika Franje Filipovia,
7. A. Handi, Sabac u pro/losti. I, Saba<: 1970, 123, 128-129.
8. B. Zlatar, "O nekim muslimanskim feudalnim porodicama u Bosni u XVI i XVII
Pri/or) IIISituta za istoriju. sv. 14-15, god. XIV, Sarajevo 1978.

CEEOL copyright 2016

stoljeu".

CEEOL copyright 2016

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

41

koji je 1570. god. bio zarobljen kod Zagreba, a 1574. spominje se kao Mehmedbeg Filipovi. Neto kasnije je u Istambulu u diplomatsk9j slubi, kasnije je dobio Zijamet u Glamou, poznat kao Mehmed-beg od Glamoa. Od njega su glamoki begovi Filipovii.
Treba se prisjetiti i injnice da su upravo najmonumentalnije islamske
kulturne spomenike u Bosni podigli porijeklom domai ljudi. Utemeljitelj najznaajnijih spomenika u Sarajevu, Husrev-beg, takoer je bio porijeklom sa
naeg tla. Otac mu, Ferhad-beg, primio je islam (oito vrlo visokog roda) i postao zet sultana BajeZida II (1481-1512), oenivi se sultanijom Scldukom. Brat
Ferhad-begov, po imenu Radivoj, ostaoje u svojoj vjeri i bio jo 1.iv 1483. u
Humu, u Hercegovini. Jedan drugi Ferhad-beg, Ferhad-beg Vukovi-Desisali,
podigao je poznatu Ferhadiju damiju u Sarajevu. Ahmed-paa Hercegovi, kasnije veliki veZir, sinje hercega Stjepana Kosae. Godine 1478. spominje se u
sviti sultana Mehmeda II kao mir-i alem. Najmonumentalniju damiju u
Mostaru podigao je Mehmed-beg (nadimak Karagt>z-beg) , sin Radoja
Opukovia. Brat mu je poznati Rustem-paa, kasnije veliki vezir. On je u
Sarajevu podigao poznati Brusa-beZistan. Drugi njihov brat, Sinan-beg, bio je
hercegovaki sandakbeg. U B? njoj Luci poznatu Ferhadiju damiju podigao je
Ferhad-beg (kasnije paa) Sokolovi, izdanak loze Sokolovia. U Mrkonji
Gradu monumentalnu damiju podigao je Hadi Mustafa-aga, kizlaraga (uvar
carskog harema) , sin Mehmed-begov, koji je, takoer na dvoru, bio dvorjanik
(gutam-i ahr) , a brat mu Mahmud-beg bio je carski muteferrika. Prema tradiciji, to su bili domai ljudi (od Mrkonjia) , raniji urakovii. I tako redom.
Zbog izloenog, a i imajui u vidu tadanje prilike u Bosni, progone,
raseljavanja, konfiskaciju imanja i nasilno pokatoliavanje bogumila za kralja
Tomaa 1459., i to sve na oigled Turaka koji su jo od 1435. drali Vrhbosnu
(vilajet Hodidjed, nabiju Tilavu 1dananje Sarajevo sa okolinom) , a ti progoni
se odigravali svega etiri godine prije akcije na Bosnu sultana Mehmeda Il, mislim da se masovnije priklanjanje bogumila Turcima i njihovo prihvatanje islama
jo pod Jajcem ini sasvim loginim. Takvom razvoju dogaaja doprinosila je i
proteklo vrijeme (1435-1463), skoro tri decenije susjednih odnosa Turaka i
okolnog stanovnitva, dakle vrijeme obostranog upoznavanja i sagledavanja
prilika.
Govorei o tom dogaaju, Hadijahi ide i dalje kad kae da su bogumili mogue postavili svoj problem pod Jajcem sultanu, i da nije iskljueno da
su i oni dobili " ahdnamu" (vjcrodojnicu) poput franjevaca u selu Milodrau kod
Kiseljaka 1463. godine. Jer sultan Mehmed je na isti nain regulisao i status pravoslavne crkve, osvojenjem Konstantinopela 1453. , kao i jermenske crkve
1461. godine.9

9. M.

Hadijahi, Porijeklo bosansJ..ih musli1nm1a, 44.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

42

Adem Handi

to se tie seoskog i drugog rajinskog stanovnitva, proces irenja islama tekao je sporije, kako to evidentiraju spahijski popisi, s napomenom da je
svugdje zbog razliitih slubi i okolnosti bilo pojedinaca, muslimana, koji nisu
bili obuhvaeni poreskim obavezama. Inae, islam se irio zavisno od komunikacijskih, strategijskih, privrednih, kulturnih i urbano-administrativnih uslova.
Taj proces je bio nerazdvojan od razvitka urbanih naselja, naroito onih koja su
bila sjedita organa vlasti, sjedita sandakbegova, zatim u naseljima na putnim
relacijama i u blizini tih relacija, te u n.1Seljima oko utvrenih grad9va (tvrava)
i to najprije u ekonomski razvijenijim i bogatijim naseljima. Postojanje
kranskih kulturnih ustanova, samostana i manstira, predstavljalo je smetnju
irenju islama, odnosno osjealo se djelovanje sveenika na tim prostorima.
Prosto se zapaalo da su te ustanove poput svijetlee lue kruno oko sebe osvjetljavale prostor do izvjesne granice.
Kao najvaniji urbani nukleus u Bosni i predestinirano sjedite centralne vlasti, Sarajevo, dvije i po decenije po turskom osvojenju (1489) predstavljalo je urbano naselje od oko 200 domainstava, od ega u tri muslimanske
mahale 92 kue i u kranskoj mahali l OO kua, i to: 89 kua sa 8 odraslih
neoenjenih lanova (mucerred) 5 kua na batinskim zemljama, 6 udovikih
kua i dva neoenjena lana (mladii) koji su primili islam, a ivjeli i 'dalje u zajednici sa kranskim roditeljima.
Prvu muslimansku mahalu osnovao je Isa-beg, sin lshakov
(lshakovi) , vojvoda tzv. Zapadnih strana, drugi po redu bosanski sandakbeg,
podizanjem oko 1457. godine kao svoj vakuf malene bogomolje, mesdida, na
mjestu dananje Hunkar (Careve) damije. Poto je bila intencija da ovdje treba
da prednjai careva damija, Isa-beg je svoj mesdid formalno poklonio sultanu
Mehmedu II, ime je ova bogomolja bila pretvorena u damiju, tj. odobreno je
da se u njoj obavljaju sve molitve, zajedno sa petkom i bajramom, a vjerovatno i
arhitektonski preinaena. Mahala je sada nazvana po prvom njenom sveeniku "
mahala Mevlana hatiba" a bilo je u njoj popisano 38 domainstava. Ova zamjena dogodila se zbog toga to je Isa-beg formirao drugu svoju mahalu
podizan,
jem zavije (svratite, tekija) 1462. godiine na desnoj strani Miljacke na
Bentbai, na prostoru gdje je danas, naalost, postavljena benzinska pumpa.
Drugu mahal u osnovao je prvi bosanski sandakbeg Mehmed-beg, i
nazvana je "mahala Mehmed-bega, sina .Minnet-begova" (Minetbegovia). U
razvitku su prednjaile druge dvije mahale. Ova je tada obuhvatala samo 14
kua. U njoj jo nije bila podignuta nikakva bogomolja
Treu mahalu Qsnovao je trei po redu bosanski sandakbeg, Ajasbeg, nazvana "mahala Ajas-begova mesdida" i ona je obuhvatala 40 kua.
Neto poslije 1470., kada je doao na taj poloaj, podigao je, kao i Isa-beg,
pored ostalog, jedan mesdid, negdje na podruju dananjeg hotela " Central" .10
10. Opiir11i defter bosa11skog sa11d!.aka, Istanbul BBA, TD No 24, OIS fo 62, fo 17-18; H.
Dvije najstarije vakuj11ame u Bosni, POF, sv. If, 1951, 5-36.

abanovi,

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

43

Porijeklo navedenog muslimanskog stanovnitva ne moe se utvrditi

jer nije u popisu biljeeno ime oca. nego lino i eventualno zanat Svakako. jedan njegov dio bio je doseljen. Istina, samo za jednog domaina je istaknuto da
je iz Karamana (Karamanlu) . Njihovo primanje islama moglo se dogoditi poodavno, jer je ve bilo p~Io vie od pola stoljeal turskog prisustva na tom tlu pa
su mogli biti muslimani u drugom koljenu. Osim nekoliko oevih imena
Abdullah (boiji rob) izriitih oeva krana nema.
Gledajui na stanovnitvo sarajevske nahije. koja je tada obuhvatala
18 naselja, vidi se da irenje islama poprima obiljeje pokreta, budui daje u
svakom naselju prosjeno oko jedne treine stanovnika bilo primilo islam.
Najkrae i najadekvatnij je to izrazio Vladislav Skari kad je rekao: 11 Islam su
irile prilike i ljudske okolne&1i". 11 Prihvatanje islama. i kroz to i pribliavanje
novoj vlasti. svakako je imalo svoje motive i razloge. U sarajevskoj nahiji je
tada u 18 naselja 12 bilo popisano 275 muslimanskih rajinskih domainstava sa
jo 164 odrasla. neoenjena lana (potencijalne kue). naprama 652 kranska
domainstva uz jo 34 neoe~jena lana. Osnovna injenica je da je sve to muslimansko stanovnitvo bilo domae, jer gotovo svi domaini, kao i samci. imali
su oca kranina. Konkrteno. od ukupnog broja (kue i samci= 439) za 405 je
oznaeno da je otac kranin. a samo kod 34 sluaja i otac je bio musliman.
Nema pri tome ni jednog podatka da je neko doao sa strane. Druga injenica,
koja iz tih brojeva proizilazi. jeste da uglavnom omladina prima islam. jer svi ti
neoenjeni lanovi, koji su relativno vrlo brojni. (164) u 138 sluajeva imali su
oca kranina. a to znai da nisu bili lanovi iz muslimanskih ku6\ nego iz
kranskih, evidentiranih u kranskom dijelu naselja.
.
to se tie ostalog ireg podruja, pojedinana muslimanska
domainstva pojavljuju se kasnije. jer su, uostalom, ostala podruja osim
Vrhbosne. bila i krae u turskoj vlasti. tek dva i po decenija (od .1463). Urudarskim mjestima. kao najznaajnijim. i gdje je osim evidentirane raje zasigurno
bilo poslovnih ljudi i slubenika koji nisu nali mjesta u ovom popisu. pojavljuju
se pojedinana muslimanska domainstva. 13 .
Ovu analizu poetnog razvitka Sarajeva pruio sam zbog toga to je u
njemu prikazani tok irenja islama upravo eklatantan za cjelokupan ovaj proces i
to se u ovom izvoru ( 1489) navode dva podatka na koja elim da se ovdje krae
osvrnem. jedno je 11 svratite" (zavija. tekija) a drugo su " osloboeni robovi"
ll. U lanku: ire11je islmTIIl u Bos11i i Hercegovi11i, Kalendar Gajret za 1940. str. 29, Skari
kae: " Krivo je miljenje da se na Balkanskom poluostrvu islam li rio naglo i da je slubeno
iren silom. Mnogo dokaza ima, da to nije tako. Ja u istai samo fakat, da 19. vijek ne bi zatekao nijednog hriani na, niti bi bilo i jedne crkve i manastira da je islam iren drf.avnom silom. Islam su irile prilike i ljudske okolnosti" . Cit. prema M. Handiu, Islamizacija. 28.
12. Sela: Brodac, Dolac. Hrea. Vogoia, Hodidjed, Nahorevo. Kovaii. Hotoina (bazar).
Trnovo, Pribudnica, Crna Rika. bazar Blauj, Kijevo. Lozan, Bai, Kitovi). Rakova Noga.
Draga! ii.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

44
budui

Adem Handi
da su oba ta elementa imala odreenog udjela u procesu irenja islama u

Bosni.
Poznato je da su procesu kolonizacije veih skupina Turkmena i
Juruka iz Anadolije na Balkan, u oblasti Trakije, Sereza, Tesalije i u Makedoniji
znaajan doprinos u formiranju naselja i irenju islama imali dervii i njihove.
starjeine- a/tije. Dervii su bili prisutni i u redovima osvajake vojske. U novim
oblastima dervii su na pogodnim mjestima osnivali tzv. zavije ili tekije, nakon
to im je sultan okolno zemljite darovao za obradu u cilju izdravanja tekije i
oslobodio ga poreza. S obzirom da su te zavije osnivane na odreenim udaljenostima na putnim relacijama, one su imale primaran znaaj u funkciji prometa,
kao svratita, konaita, musafirhane i predstavljale pravi sistem u funkciji prometa. U tek osvojenoj T rakiji dervii su osnovali na stotine takvih zavija. 14
I u Bosni je bila vidljiva dervika komponenta, sistem zavija. Dervii
su i tu u prvo vrijeme predstavljali manje odreeni derviki red, a vie vrili profanu ulogu u funkciji tadanjih komunikacija. Ovdje je bila druga situacija. Nije
se radilo o doseljenom nego o domaem stanovnivu, ali rezultat je bio isti. Gdje
god je bila utemeljena takva zavija kao svratite (gdje se jelo i pilo) , ona je
predstavljala umjesto okupljanja naroda. Kako se, opet, uenje dervia esto sastojalo i od raznih primjesa kranskih, ak i heterodOksnih, lako su uspostavljati
kontakt sa zateenim b0gumilskim, a formalno kranskim stanovnitvom i doprinosili irenju islama.
U procesu formiranja kasaba u Bosni se uoavaju dvije linije: jedna
privatna, dervika, najranija i ekonomski slabana i druga slubena, islamska ortodoksna. Dervika komponenta, tj. naselja u kojima je najranije bila podignuta
zavija, brzo je padala u sjenu slubene linije, tj. ubrzo su u istom mjestu bili podignuti drugi znaajniji objekti ili sultana, ili nekog feudalca, ili drugih lica.
V Bosni se moglo utvrditi nekoliko mjesta iji je urbani razvitak
zapoeo podizanjem zavije. A te zavije imale su svoje vakufe koji su im obino
omoguavali izdravanje i kuhinjejer putniku i namjerniku bio je osiguran bes13. Na primjer: Rudnik Kreevo, ukupno 275 kua sa 24 neoenjenih-muslimani ll
neoenjenih;
Rudnik Fojnica, ukupno 225 ku4q sa 16 neoenjenih- muslimani 6 kua, sa 3 neoenjena;
Rudnik Olovo, ukupno 182 kue' &a 9 neoenjenih- muslimani 2 kue sa 1neoenjenim;
Varo Maglaj, ukuptio 183 kue sa 9 neoenjenih- muslimani 3 kue, sa l neoenjenim;
Rudnik Ostrunica, ukupno 74 kue s 13 neoenjenih- muslimani 2 kue sa 5 neoenjenih;
Rudnik Sebei, ukupno 37 kua sa 2 neoenjena Rudnik Borovica, ukupno 65 kua sa 4 neoenjenaRudnik Datansko, ukupno 35 kua sa 10 neoenjenih- muslimani l kua. Svi ti muslimani bili
su novi, otac kranin.
14. O. L. Barkan, /stila devirlerinin Koloniz.ator dervilleri ve r.aviyeler, Vakiflar Dergisi, Il,
Ankara 1942, s. 279- 286; H. Inalcik, The Otomw1 empire, 1973. - OsmwJSko carstvo (srpskohrvatski prevod), Beograd 1974, 208- 213.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

45

platan boravak u zaviji do 3 dana zajedno sa hranom. U Sarajevu, i prije Isabegove tekije ( 1462) , koji je i sam bio veliki poklonik dervia, ima podataka o
djelovanju jo ranijih dervia. U Visokom je oko 1477. bosanski sandakbeg
Ajas-beg (kasnije paa) osnovao svoju tekiju kada je u Visokom bilo evidentirano samo 10 kua poreskih obveznika, i to samih novih muslimana (otac
kranin). U etebi-Pazaru dervi Mu<ilihuddinje prije 1489. podigao tekiju na
posjedu koji muje darovao zajim Mehmed-elebija, sin Isa-begov, na podruju
svog zijameta, takoer dervi, a po kome se naselje, ranije zvano Vrae, iprozvalo elebi-Pazar, dananja Rogatica, a u kojoj je istovremeno bilo zapisano
svega 5 kua novih muslimana. Na putu izmeu Srebrenice i Zvornika, u
dana.~njem malom selu Orlovii, neki je dervi Ham1.a oko 1519. utemeljio 1..aviju, koja je bila i ostala pravo svratite. Tu se rodila sekta hamzevija, koji su u
drugoj polovini XVI st. svojim djelovanjem skrenuli sa pravca islamske ortodoksije, osueni, pohvatani i smru pokanjavani. U nuklcusu podgraa, ispod
Donje zvornike tvrave (budua kasaba) , zvorniki sandakbeg Babi-beg, podigao je oko 1S30.godine, zaviju. U Pruscu, vjerovatno u dananjem selu
Kopiu, tekiju je podigao Kara Osman-beg, sin MaJko-begov, u drugoj polovini XVI st. I na kraju, u Skender-Vakufu je prvi kulturni objekat bila tekija njenog osnivaa nekog Ali-dede Iskendera, po kome je i samo mjesto dobilo svoje
ime. 15 U kasnijem periodu profanu slubu tekija preuzimaju karavansaiaji i
banovi.
Kad je rije o formiranju gradskog stanovnitva treba se osvrnuti i na
sudbinu ratnih zarobljenika. Najraniji turski popisi sadre podatke o tome kako
je gradsko stanovnitvo poveavano i prilivom ratnih zarobljenika koji su u
veini Sluajeva prihvatali islam, bili oslobaani i uklapali se u gradski i'vot. U
ono vrijeme zarobljenik je predstavljao robu, a turski popisi navode trgove za
promet zarobljenicima u nekoliko mjesta u Bosni. Jo prije turskog zavojevanja
u Slavoniji (1536). popisi iz 1528. bilje~ na sjevernoj strani, na Savi, dva trga
za roblje u Rai i Brkom. valjda kao posljedicu prethodnih akindijskih
pljakanja po Slavoniji i privoenja roblja. Isto tako. na zapadnoj strani, prema
Lici, takav trg postojao je u Livnu. Meutim, najprometniji je bio trg u Sarajevu.
Ratni plijen u ljudstvu rasporeivanje tako to je jedan dio pripadao neposrednim komandantnima. a jedan dio bosanskom sandakbegu. Otuda je najvei broj
zarobljenika dospijevao na navedene trgove.
.
Tdak 1..arobljeniki ivot s jedne strane, a s druge strane injenica to
je islam uope teio likvidaciji ropstva. a u sluaju pihVataja islama nareivao
human postupak. to je najvei broj zarobljenika primao islam, ime su njihovi
vlasnici postajati moralni obveznici da robove oslobode, budui da je po
Kur'anu oslobaanje roba predstavljalo najvee Bogu ugodno djelo. Tako je za
iskup ritualnih prekraja (krenje posta, zakletve) primarno nareivano oslo15. Up. A. Handi, O ulozi dervi/a u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV st., POF
XXXI, 169-178.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

46

Adem Handi

baanje roba ili druge sankcije, a ako je u pitanju imuan ovjek morao je jedino
osloboditi roba, a ako ga nije imao, trebao ga je kupiti. Iz svega toga rezultirala
je opa naklonost prema osloboenim robovima, o emu najbolje svjedoe zakladne povelje,(vakufname) . Evo ta je oporuio Isa-beg osnivanjem svoje tekije
u Sarajevu ( 1462): " Osniva je postavio uslov da slubenici u ovoj tekiji budu
njegovi (Isa-begovi) osloboeni robovi i sinovi njegovih osloboenih robova s
koljena na koljeno i da niko ne otima slubu OC: slubenika ove tekije" ... (dalje
je izraena kletva 1..a eventualne uzurpatore) .Isa-beg je predvidio i znaajnu socijalnu pomoc oslovljavajui sljedee: 11 da njegovi osloboeni robovi i djeca
njegovih osloboenih robova, pa makar i daleki potomci, kad ostare ili obole
tako da Ile mogu da privrijcde SVOje U7..dr"l.3Vaqje ili budu siromani, da dobivaju
orbu i hljeb iz ove tekije" . Jo je oporuioda, ako izumru njegovi nasljednici
kao upravitelj vakufa, uprava treba da pripadne njegovim osloboenim robovima. Sline stavove sadri i Ajas-b.egoa vakufnama iz 14n. godine. 16 Takve stavove nalazimo i u Husrev-bcgovoj vakufnami iz 1531 i u vakufnami Karagozbega u Mostaru iz druge polovine XVI st. i u drugim vakufnamama. Eklatantan
je primjer Murad-bega Tardia, osloboenog Husrev-begovog roba iz ibenika,
koji je kao vojvoda pratio Husrev-bega u vojni na Mohau ( 1526) , zatim postavljen prvim sandakbegom klikog sandaka ( 1537) , na kraju bio upravitelj
Husrev-begova vakufa i konano lei u turbetu pored Husrev-bega u dvoritu
njegove damije u Sarajevu.
Stie se dQjam daje cijelo zarobljeno stanovnitvo, koje ponekad nije
bilo malobrojna, prihvatalo islam i oslobaano. To stanovnitvo imalo je i kvalitativni i kvantitativni znaaj u formiranju gradskog ~1:anovnitva, iako je bilo
naseljavano i po selima. Svi su ti stanovnici evidentirani kao izriiti kramski sinovi ili je ime oca biljeeno kao Abdullah (boiji rob) .Prema turskim popisima
(iz XVI st ) , te stanovnike tzv. 11 mu'teke" (osloboenike) nalazimo u gradovima svih profesija. poevi od svih vrsta zanatlija do svih vjerskih (vakufskih)
sltdbenika (imami, hatibi, muezzini, kajjimi, ferrai, mutevellije) i dravnih
slubenika (vojvode. spahije. sandak-bezi). 17
eli li se neto rei o tome koja je populacija preteno bila u pitanju
kad je rije o irenju islama u Bosni, treba se prvo prisjetiti kakvo su stanovnitvo u pojedinim oblastima Turci 1..atekli i kako se, usljed migracionog procesa, mijenjala etniko-konfesionalna struktura stanovnitva u pojedinim
oblastima.
U borbi katolike crkve protiv bogumila koja se vodila od sredine XIV
do sredine XV st franjevci su osnovali vie crkava i samostana. Naroito su
este crkve utemeljene u tzv. Usori i Soli, gdje su bogumili bili brojni, i to:
Srebrenica, Zvornik, Olovo, Koraj, O. Tuzla, Modria i Teanj. Sve te crkve

16. H. abanovi, Dvije najstarije vakujl1ameu Bosni, POF, sv. II, 1951, S-36.
17. A. Handi, O gradskom stanow1itvu u Bos11i u XVI stoljeu, POF XXVIII-XXIX, 1980,
247-256.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

47

(osim Tenja) evidentiraju i najraniji turski popisi. Zatim. u srednjoj Bosni bile
su podignute samostanske crkve u Fojnici, Kreevu, Sutjesci i Visokom. Druge
kulturne ustanove zapadno od Drine, osim navedenih katolikih, turski izvori,
kao ni ostali izvori, prije sredine XVI st. uope ne navode.
Poslije pada Hercegovine (1470) u Bosni dolazi do znaajnih
~eno-konfesionalnih promjena Turci u etapama naseljavaju brojne stoare,
pravoslavno stanovnitvo, Vlahe, iz Hercegovine i Crne Gore u prorijeena podruja sjeverne i sjeveroistone Bosne, naseljavajui oblast zapadno od Drine,
izmeu rijeka Spree i Drinjae. Iz strategijskih razloga Turci usmjeravaju
Vlahe i dalje na sjever preko Majevice prema Savi i granicama Ugarske. Sa zapadne strane, opet, Vlasi, iz isth stanita, usmjeravani su u granina podruja,
porijeja Unca i Krke, zaobilazei ugarsku jajaku banovinu.
irenjem islama katolike crkve, koje su se nalazile u urbanim naseljima, jedna za drugom su nestajale. U Zvorniku, na pr., sjeditu sandakbega us ljed irenja islama. franjevci su ostali bez svojih sljedbenika, te su 1533. godine
prodali mlin, a vjerovatno i drugo nepokretno imanje, tvravskom dizdaru
Evlija-agi i odselili. Naputenu crkvu Sv. Marije Turci su pretvorili u svoju bogomolju, nazvavi je " mesdid od crkve" (kilise mescidi) , kako se kroz cijelo
XVI st. spominje. Budui da je pretvorena u mesdid (malenu bogomolju) , a ne
u damiju, vidi se da je crkva bila manja graevina. Istodobno, kao posljedica
velike imigracije pravoslavnih stoara, podizani su u toj oblasti pravoslavni manastiri. Prvi je Papraa ( 1547) , u zvomi kom podruju, a kasnije, od druge polovine XVI do druge decenije XVII st. podignuti su jo slijedei: Lomnica
(takoer zvorniko podruje) , Ozren, Tamna (kod Bijeljine) i manastiri Vozua
i Gostovi (kod Zavidovia) .
Poloaj katolike crkve bio je znatno tei od pravoslavne. Sam patrijarh sjedio je kod sultana i samo su dvojica ljudi mogli naporedo jahati sa sultanom: ejhulislam i patrijarh, dok je papa bio izvan domaaja i organizovao ratove protiv Turaka. Zakonska zabrana podizanja novih crkava tamo gdje ranije
nisu postojale odnosila se faktino samo na katolike. s obzirom da su svi navedeni i drugi pravoslavni manastiri u Bosni bili tek podignuti, bez ranije tradicije.
tavie , za vladavine sultana Sulejmana (1520-1566) , neke katolike crkve bile
ruene zbog toga to su bez posebne dozvole bile proirivane, to potvruju i
turski izvori (Fojnica, Sutjeska, Kreevo i Visoko) .20 Jo od kraja XV st. pravoslavni mitropoliti su i od katolika ubirali neke poreze (za vjenanje, za crkvu i
sl. ) za svoju crkvu. Na albe katolika dolazili su fermani da se to zabranjuje, ali
su se takvi fermani dugo ponavljali, to ?.nai nisu potovani, a to je trajalo oko

su

18. A. Handi. Tuzla i njena okoli11a u XVI vijeJ.:u, Sarajevo, 1975, 85-92.
19. A. Handi, Zvomik u drugoj polovini XV i u XVI vijeku. GDI BiH, XVIII, Sarajevo 1970,
172-173.
20. Up. Fojnica kroz vjekove, Fojnica -Sarajevo, 1987, 75-76.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

48

Adem Handi

tri stoljea. Pravoslavnu crkvu su, oito, podupirale i same turske vlasti, naroito
poslije obnavljanja peke patrijarije (1557) . tavie, u jednom slubenom defteru (1640-1655) ta vlast je bosansku franjevaku provinciju uklopila i zavela
kao jednu od eparhija pravoslavnog patrijarha,11 valjda da bi tako svo stanovnitvo Imperije bilo podvrgnuto iskljuivo sultanu. Svjesni znaaja usluga koje
su doprinosili osmanskoj vlasti raznim svojim povlatenim redovima (martolosi,
vojnuci, derbcndije i drugi) , pravoslavni su se odnosili prema katolicima kao
narod koji vrsto stoji na braniku osmanske drave, dok su katolici populacija
sumnjivog dranja. Jak oslonac prav()slavni su imali i u svojoj kneinskoj organizaciji, iji knezovi, oa etvrte decenije XVI st. u zvornikom, bosanskom i
klikom sandaku postaju turske spahije. Zatii!l, i sami status Vlaha, kod kojih je
tzv. filurija od domainstva zamjenjivala sve druge poreze, a bila je manja od
tzv. glavarine kod zemljoradnika, koji su jo morali davati desetinu od zemljoradnikih proizvoda, predstavljalo je odreenu povlasticu u odnosu na zemljoradnike. Do kraja XVI st. Vlasi su se bili znatno proirili na cijelom prostoru
Bosne, naseljavajui naroito brdovita i planinska podruja, koja su najbolje odgovarala stoarskoj privredi. U takvim podrujima podi.zani su i navedeni manastiri. Katolici, meutim, kao zemljoradnici nisu imali ni u emu prednosti niti
ikakva oslonca. tavie, bili su stalno na udaru. Forsiranjem razvitka osmanskih
gradova, katolike crkve u njima su jedna po jedna nestajale. Isto tako, islam se
najvie irio u plodnijim zemljoradnikim podrujima gdje je to stanovnitvo
bilo naseljeno.
Nema sumnje da je usljed neravnopravnog poloaja dviju crkava jedan
i drugi narod razliito doivljavao irenje islama u svojim redovima. Budui da
je u tome procesu bio prisutan i ekonomski momenat, jer je priman;em islama
otpadao znaajniji dravni porez, tzv. dizja (glavarina) , a slijedile su u
drutvenim okvirima i druge prednosti, to je vei motiv za mijenjanje svog
poloaja bio kod ugroenije populacije-katolika. Zbog istaknutih zakonskih formulacija (kanun-nama iz 1516.) i drugih postupaka koji su naroito pogaali katolike vjernike, neki autori to svode na smiljene pritiske osmanske vlasti u cilju irenja islama te da su ti pritisci doveli dotle da se taj proces odvijao uglavnom na tetu katolike populacije. n Analizirajui turske popise i komparirajui
brojno stanje muslimanskih domainstava kod Vlaha, izlazi da je njihov broj
neuporedivo manji, upravo simbolian u odnosu na brojno uveavanje muslimanskih kua meu zemljoradnicima. Ta konstatacija proizilazi iz defterslqh
podataka~ nahije: Maglaj, Ozren, Trebetin, Usoru, Vrbanju kao i nahije:
21. Up. Boris Nilevi, Srpska pravoslav'i1a cr/..:'va u BiH do .ob11ove Peke patrijarlije,
"Kulturno nasljee", Sarajevo 1990, 198-21&
22 Up. D. Mandi, Et11itka povijest Bos11e i Hercegovi11e, Rim 1967. (1-554.}
23. A. Handi, O kreta11ju staiiOVIIiilva u regio11u sred11jeg toka Bome (meuprostor Maglaj
-Doboj - Teanj) od druge poloi11e XV do kraja XVI st. Zbornik Migracije i Bosna i
Hercegovina, Sarajevo 1990, 65.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

O !irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

49

Uskoplje, Kupres, Glamo i druge iz 1516. kada je bilo odvojeno popisano

vlako od zemljoradnikog stanovnitva. 23 Sta konstatacija vrijedi i za stanje
prema popisu iz 1604. godine. U nahijama gdje su preovlaivali Vlasi, broj muslimanskih domainstava bio je minimalan (nahije: Kamengrad, Vrbaki,
Zmijanje, Usora, Ozren, Maglaj, Kotor, Novi, Sana, Kostajnica, Ostatije,
Bobolj, Trebna, Sjenica, Moravica, Bare, Banja, Bire) . 24Budui da i danas u
navedenim nahijama ivi kompaktno pravoslavno stanovnitvo, ini se da je
cjelokupno pravoslavno stanovnitvo u Bosni u XVI st. imalo vla~ki status.
Proizilazi, dakle, da se islam u Bosni najvie proirio meu zemljoradnikim katolikim stanovnitvom. Meutim, u tom pogledu potrebna su jo konkretnija istraivanja. Znaajnu prekretnicu u tome procesu kod irokih narodnih masa
predstavljala je propast ugarskog kraljevstva na Mohau 1526. godine. Oito je
time nastalo pravo demoralisanje stanovnitva, to se, prema popisnim defterima, odrazilo na irinu tog procesa kod seoskog kranskog stanovnitva.
Na koji nain je taj proces prihvatanja islama konkretno tekao nije do
sada poznat nikakav opis ili kakva evidencija. injenica je da je u poetku, i
due vremena, to imalo samo deklarativan karakter, sastojalo se u uzimanju novog imena kod mukaraca, dok se njihove 1.ene jo dugo spominju pod svojim
pravim imenom. U poetku, dok su dominirali utvreni gradovi, prije razvijanja
gradskih naselja, to uzimanje imena dogaalo se pred tvravsk,im imatnom.
Sigurno je da su voene neke evidencije, jer su se i za jednu i za drugu stranu
dogaale promjene. Time je izmeu ostalog, otpisivan jedan 1.naajniji porez.
Nailazimo pri tome u popisima na razliito evidentiranje novih muslimana. Tako
su u popisu Sarajeva 1489. godine kod popisa kranskog demata zavedena i
dvojica novih, i to: "Jusuf, muslim" i " Hizir, sin Radice, muslim." MnogO ima
takvih sluajeva gdje je zapisano samo muslimansko ime sa ozankom "muslim".
to bi znailo "novi" . Ima i sluajeva gdje je kranskom imenu dodato " muslim" , tj. u toku opeg popisa pojedinci su se deklarisali kao muslimani, ali se za
ime jo nisu odluili. Tako se u selu Kitova (sarajevska nahija) spominje
"Grubia, muslim". Iste godine u kasabi Visoko spominju se u prvoj mahali:
"!skender, muslim" i" Ivan. sin Pavla, muslim". U drugoj mahali nalazimo:
"Boidar, sin Mihovila, muslim" i" Alija, njegov brat muslim".25 I tome slino.

24. Up. A. Handi, O dru/tvenoj strukturi stanovniltva u Bosni poetkOm XVII sL POF, sv.
XXXII-XXXIII, Sarajevo 1984. Vidjeti tabetu; str. 140-141.

'
25. A. Handi, O ulozi 'dervi/a uformiranju gradskih naselja u Bosni u XV stolje~u. POF
XXXI, 137.
..
.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

so

Adem Handi
O IRENJU ISLAMA U BOSNI S POSEBNIM OSVRTOM NA SREDNJU BOSNU

Rezi me
Ovaj prilog problemu irenja islama u Bosni sa .ranije objavljenom studijom koja se odnosi na oblast sjeveroistone Bosne (POF XVI-XVII,l970, 548) predstavlja jednu cjelinu, s tim to bi ovaj prilog vremenski inio njen prvi
dio.
Autor se ovdje prvo osvre na najranije radove, na autore Baagia,
Zinkeisena i Asbotha i analizira njihove izvore po kojima je u vrijeme prvih osmans.kln pozicija u Vrhbosni u trajanju oko tri decenije (1435-1463), kao i samim njihovim osvojenjem Bosne ( 1463) na islam prele brojne skupine bosanskih stanovnika. Na takav poetni tok ovog procesa ukazivala bi injenica to se
u ranom osmanskom periodu pojavljuju brojne linosti, izdanci boSanske vlastele, kao muslimani, i to razni funkcioneri u novoj vlasti, i legatori znaajnih islamskih sakralnih objekata i njihovih vakufa.
Dalje su analizirani najraniji osmanski izvori (sll,Ibeni popisi), dijelovi koji se odnose na Vrhbosnu, naroito na embrionalni razvitak i irenje islama
u Sarajevu i sarajevskoj nahiji do 1489. godine. Do te godine u Sarajevu su bile
formirane prvo tri muslimanske mahale (Ukupno 92 kue poreskih obveznika)
koje su osnovali prvi bosanski sandakbezi podizaqjem svojih mesdida, od kojih Isa-begov mesdid postoje sultanski vakuf, tj. dananja Careva damija.
Budui da je 1489. bila popisana i kranska mahala od 100 kua znai da
Sarajevo nije niklo kao sasvim novo naselje nego da je tu ipak zateeno neko urbano naselje. Po imenima muslimanskih stanovnika u tome popisu ne moe se
zakljuiti o tome da li su oni muslimani u prvom ili drugom koljenu i kojim procentom su doseljeni, odnosno autohtoW:. Sudei po nekoliko naznaenih imena
qeva kao Abdulah (boji rob, tj. ~n) to je bilo uglavnom domae stanovnitvo, koje je primilo islam.
u sarajevskoj nahiji koja je tada obuhvatala 18 naselja. irenje islama
poprimalo je znaaj jednog pokreta. jer su u svakom naselju oko jedne treine
stanovnika bili muslimani. Osnovna injenica proizilazi da je sve to muslimansko stanovnitvo bilo porijeklom ~. kransko, jer je kod svih domaina zabiljeeno kransko ime oca. Proces irenja islama u Sarajevu i sarajevskoj nahiji bio je upravo eklatantan 1..a daljnji tok tog procesa u cijeloj Bosni.
Razmatrane su dalje neke injenice koje su uticale na formiranje urbanih muslimanskih naselja; kao to je uticaj dervia koji su na odreenim punktovima podizali svoje tekije, koje su u prvo vrijeme bile najvie u funkciji saobraaja, kao svratita, i oko njih je zapoinjalo formiranje naselja. Zatim su
razmatrane i injenice znaajne kod formiranja gradskog muslimanskog stanovnitva i njegovog porijekla. Istaknut je ovdje udio ratnih zarobljenika koji su u
velikom procentu prihvatali islam, a koje su zatim qjihovi gospodari oslobaati i

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

O irenju islama u Bosni sa posebnim osvrtom na srednju Bosnu

Sl

tako djelovali na njihovo uklapanje u gradski ivot u kojem su oni postajati zanatlije, trgovci, dravni vjerski i drugi slubenici.
Na kraju, pokualo se rei i o tome koje je stanovnitvo u veini prelazilo na islam. Razmatrana je tako zateena konfesionalna i drutvena struktura
stanovnitva po pojedinim oblastima na. osnovu zateenih kulturnih ustanova
(crkava). Utvreno je da se islam najvie proirio meu kranskim ratarskim
stanovnitvom, dok je procenat muslimana meu kasnije doseljenim Vlasimastoarima bio neuporedivo manji.
ABOtrr SPREADING OF ISLAM lN BGSNIA_WITI:-J SPECIAL ~ARD_T_Q__
MIDDLE BOSNIA

Summary
This contribution to the issue of spreading of Islam in Bosnia together
with the previously published paper referring to the district of north-eastern
Bosnia (POF XVI-XVII, 1970, 5-48) represents an unity being its first part regarding the periOd of time.
. Firstly, the author deals with the earliest papers written by Baagi,
Zinkeisen and Asboth analysing their sources according to which, during the
fin.t Ottoman positions in Vrhbosna that lasted about three decades (1435-1463)
as well as by their very conquest of Bosnia ( 1463), numerous groups of Bosnian
population accepted Islam. Such starting course of this process could be indicated by the fact that in early Ottoman period numerous persons, descendants of
Bosnia landowners, appeared as Moslems, that is various officials of new authority and legators of important islamic sacral buildings and their vakifs.
Then, the earliest Ottoman sources (official registers) have been analysed, the parts referring to Vrhbosna, especially to the embryonic development
and spreading of Islam in Sarajevo and Sarajevo district (nabi ye) until 1489.
Until that year in Sarajevo firstly tree Moslem quarters (mahalas, counting totally 92 houses of taxpayers) had been formed, founded from the side of the first
Bosnian sanjakbeys by building their mesjids (mescids) among which Isa-bey's
mesjid later became sultan's vakif, that is today's Careva damija (Czar's
Mosque). The fact that in 1489 a Christian quar...er of 100 houses was registered
as well me..1ns that Sarajevo didn't spring up as a quite new settlement but that an
urban settlement had been there before. According to the names of Moslem inhabitants from that register the conclusion can not be made whether they were
Moslems of the first or second generation and how high the percentage of their
migration or, more exactly, their nativeness were. Judging by some noted fathers' names like Abdulah (god's slave, that is Christian) it was mostly native
population who accepted Islam.

CEEOL copyright 2016

CEEOL copyright 2016

52

Adem Handi

In the nabi ye of Sarajevo, which at that time consisted of 18 settlements, the spreading of Islam got the importance of a movement, because the
Moslems made aoout one third of the inhabitants in each settlement. The main
resultant fact is that all of the Moslem population was native by origin since the
Christian name of the father was registered at each householder. The spreading
process of Islam in Sarajevo and in the nahiye of Sarajevo was very eclatant for
the further course of that process in entire Bosnia.
Furthermore, some facts which influenced upon the creation of urban
Moslem settlements have been taken into consideration, like te influence of dervishes who used to build their tekiyas at certain lOcations which, at start. mostly
served for communication as inns and the settlements began to form around
them. Then. the important facts for creation of urban Moslem population and its
origin have been considered as well. There has been pointed out a share of war
prisoners who accepted Islam in a high percentage and who were released afterwards by their _owners who in such a way did influence upon their fitting into an
urban life in which they became craftsmen, merchants, public, religious and other servants.
At last. an attempt has been made in explaining the kind of population
which mostly accepted Islam. The confessional and social structure of the population found in particular regions has been COD$ide::ed on the basis offound cultural institutions (churches). It has been established that Islam was mostly accepted by the Christian rural population while the percentage of Moslems was
incompatably lower among the later migrated Vlachs, cattle-breeders.

CEEOL copyright 2016