Professional Documents
Culture Documents
Bezicni LAN Ovi
Bezicni LAN Ovi
Sadraj
Uvod............................................................................................................................................1
1.
1.2.
1.3.
Topologije WLAN-ova.............................................................................................12
1.3.1.
1.4.
1.4.1.
1.4.2.
1.5.
1.5.1.
1.5.2.
1.6.
1.6.1.
Literatura...................................................................................................................................25
Skraenice.................................................................................................................................26
Dodatak A.................................................................................................................................28
Uvod
Beino lokalno umreavanje raunala (engl. Wireless Local Area Network, skraeno WLAN)
definirano je standardom IEEE 802.11 i njegovim inaicama, kao na primjer a, b, g, n, itd.
Podruje najaktivnijeg razvoja 802.11 mrea trenutano je standard IEEE 802.11e koji
definira kvalitetu usluge (skr. QoS od engl. Quality of Service) u WLAN-ovima.
U ovom radu predstavljen je pregled standarda IEEE 802.11, njegove funkcije te nedostaci,
odnosno ogranienja vezana uz kvalitetu usluge. Nadalje, u istom poglavlju predoena su
poboljanja vezana uz kvalitetu usluge koja donosi novi standard IEEE 802.11e.
Slika 1.1 IEEE 802.11 amandmani relevantni za fiziki sloj beine lokalne mree
podrava prijenosne brzine do 11 Mbit/s u ISM pojasu prijenosa od 2.4 GHz uz maksimalan
domet signala do 130 metara. Koristi se modulacija HR/DSSS (engl. High Rate Direct
Sequence Spread Spectrum). Zbog nedostatka interoperabilnosti izmeu 802.11 i 802.11a
standarda, 2003. godine definiran je standard 802.11g. Ovaj standard kombinira prednosti
standarda 802.11b (relativno velika pokrivenost) i standarda 802.11a (via propusnost)
koristei ISM pojas prijenosa od 2.4 GHz. Prema tome, standard 802.11g omoguuje
prijenosne brzine do 54 Mbit/s koristei modulaciju OFDM uz maksimalan domet signala do
130 metara [2]. Kako bi se zadovoljili strogi europski propisi prilikom koritenja ISM pojasa
prijenosa od 5 GHz potkraj 2003. godine objavljen je standard 802.11h. Naime, bilo je
potrebno izbjei mogue smetnje ureaja koji koriste tehnologiju 802.11a na satelitske veze
koje koriste vremenski radari u Europi. Stoga ovaj standard definira mehanizam dinamike
selekcije frekvencija (skr. DFS od engl. Dynamic Frequency Selection) te mehanizam
kontrole snage odailjanja (skr. TPC od engl. Transmitter Power Control). Isto tako, 2004.
godine objavljen je standard 802.11j kako bi se zadovoljili strogi propisi u Japanu prilikom
koritenja ISM pojasa prijenosa od 4.9 GHz i 5 GHz. Ovaj standard na fizikom sloju
podrava irinu beinog kanala od 20 MHz te je prvi definirao irinu kanala od 10 MHz [1].
Tablica (Tabela 1) prikazuje standard 802.11-1999 s pripadajuim amandmanima. Ovaj
standard zajedno s amandmanima od 1 do 8 naslijedio je standard 802.11-2007.
Tabela 1 IEEE 802.11-1999 standard s pripadajuim amandmanima
Naziv
802.11-1997
Poetak
rada na
standardu
21.03.1991.
Konaan
datum
odobrenja
802.11-1999
amandman
Naziv
Komentar
26.06.1997.
Izvorni standard.
Zamijenjen s
ISO/IEC
8802.11:1999.
802.11-1999
12.09.1997.
18.03.1999.
ISO/IEC
8802.11:1999
N/A
30.09.2005.
Meunarodni
standard.
802.11a
16.09.1997.
16.09.1999.
54 Mbit/s OFDM
PHY @ 5 GHz.
802.11b
09.12.1997.
16.09.1999.
802.11b-cor1
30.01.2000.
10.10.2001.
Corrigenda to IEEE
Pojanjenje 2.
802.11b-1999
amandmana.
Amandman koji
omoguuje ureajima
da zadovolje
regionalne zahtjeve.
802.11d
26.06.1999.
14.06.2001.
Operation in
Additional Regulatory
Domains
802.11e
30.03.2000.
22.09.2005.
MAC enhancements
Podrka za QoS.
Inter-Access Point
Protocol Across
Distribution System
Supporting IEEE
802.11 Operation
Standard je povuen
2006. godine i
objavljen pod novim
nazivom 802.11.1.
54 Mbit/s OFDM
PHY @ 2.4 GHz.
Zadovoljavanje
europskih propisa za
koritenje pojasa
prijenosa od 5 GHz.
802.11f
30.03.2000.
12.06.2003.
802.11g
21.09.2000.
12.06.2003.
802.11h
07.12.2000.
11.09.2003.
Spectrum and
Transmit Power
Management
Extensions in 5 GHz
Band in Europe
802.11i
30.05.2001.
24.06.2004.
MAC Security
Enhancements
Sigurnosna
poboljana podsloja
MAC.
Zadovoljavanje
japanskih propisa za
koritenje pojasa
prijenosa od 5 GHz.
08.03.2007.
802.11 Standard
Maintenance &
Revision
Revizija standarda
802.11-1999 kako bi
ga zamijenio
standard 802.112007.
31.12.2009.
Recommended
Practice for the
Evaluation of 802.11
Wireless Performance
Standard je povuen.
802.11j
802.11ma
802.11t
11.12.2002.
20.03.2003.
12.08.2004.
23.09.2004.
Naziv
802.11-2007
Poetak
rada na
standardu
20.03.2003.
Konaan
datum
odobrenja
802.11-2007
amandman
Naziv
Komentar
08.03.2007.
802.11-2007 naslijedio
je 802.11-1999
standard.
802.11c
09.12.1997.
16.09.1998.
802.11k
11.12.2002.
31.03.2008.
Radio Resource
Measurement
Mjerenja beinih
kanala.
802.11n
11.09.2003.
11.09.2009.
Enhancements for
Higher Throughput
802.11r
13.05.2004.
30.06.2008.
Fast Roaming
Brzo prebacivanje za
ureaje u pokretu
802.11w
20.03.2005.
30.09.2009.
Protected Management
Frames
Sigurnost za
upravljake okvire.
802.11y
16.03.2006.
30.06.2008.
3650-3700 MHz
Operation In USA
Planirani
rada na
datum
standardu
odobrenja
802.11mb
22.03.2007
31.03.2011.
802.11p
23.09.2004.
30.06.2010.
Naziv
Naziv
Komentar
802.11 Accumulated
Maintenance Changes
standarda.
Vehicular Environment
pokretljivom okruenju.
Definira stvaranje MESH
802.11s
13.05.2004.
30.09.2010.
Mash Networking
802.11u
08.12.2004.
30.09.2010.
802.11v
08.12.2004.
30.06.2010.
802.11z
22.08.2007.
31.01.2010.
802.11aa
27.03.2008.
30.06.2011.
802.11ac
802.11ad
26.09.2008.
10.12.2008.
31.12.2012.
31.12.2012.
Networks
GSM.
Wireless Network
Management
Setup (DLS)
DLS.
lokalne mree javila se potreba za zadovoljavanjem vremenski ovisnih usluga poput video
konferencija ili prijenos govora protokolom IP (skr. VoIP od engl. Voice over IP). Za prijenos
ovakvih usluga potrebno je da gubici paketa, kanjenje i varijacija kanjenja budu u
odreenim granicama tako da je uvoenje novih mehanizama na podsloju MAC poput
razlikovanja prometnih tokova neizbjeno [2]. U nastavku su opisana poboljanja na podsloju
MAC standarda 802.11 koja uvode prethodno spomenuti amandmani u poglavlju 1.1 i
amandmani prikazani na slici (Slika 1 .2).
Podrku za kvalitetu usluge uvode standardi 802.11e i 802.11aa. Rad na standardu 802.11e
zapoeo je u svibnju 2000. godine. Cilj izvornog standarda bio je predvidjeti potrebna
poboljanja za beinu lokalnu mreu. Poboljanje efikasnosti, podrka za kvalitetu usluge i
sigurnosna poboljanja bili su glavni elementi izvornog standarda 802.11e. Meutim, 2001.
godine, zbog probijanja enkripcijskog algoritma WEP (engl. Wired Equivalent Privacy) s
kojim su 802.11 okviri zatieni u beinoj komunikaciji, sigurnosna poboljanja izdvojena su
iz izvornog standarda. Naime, osnovana je radna skupina i koja je preuzela razvijanje
sigurnosnih poboljanja pod standardom 802.11i. Nakon mnogobrojnih rasprava standard
802.11e konano je odobren 2005. godine da podrava kvalitetu usluge (skr. QoS od engl.
Quality of Service) [1]. Na podsloju MAC standard 802.11e uvodi novu hibridnu
koordinacijsku funkciju HCF (engl. Hybrid Coordination Function) koja koristi dvije metode
pristupa i to HCF kontrolirani pristup kanalu (skr. HCCA engl. HCF-Controled Cannel
Access) i poboljani distribuirani pristup kanalu (skr. EDCA engl. Enhanced Distributed
Channel Access ). Metoda pristupa kanalu HCCA predstavlja poboljanu varijantu postojee
metode PCF te koristi sredinju koordinacijsku instancu koja dodjeljuje pristup kanalu.
Slika 1.2 IEEE 802.11 amandmani relevantni za podsloj MAC beine lokalne mree
Kao poboljanje mehanizma DCF standard 802.11e uvodi metodu pristupa kanalu EDCA.
Naime, kod DCF-a svi podaci se tretiraju jednako, odnosno nema razlike izmeu prometa koji
je ovisan o vremenu i podatkovnog prometa [2]. Metoda EDCA prua podrku za etiri
kategorije prometa (engl. voice, video, best effort i background) s razliitim prioritetima za
pristup kanalu. Prema tome, EDCA omoguuje razlikovanje usluga. Nadalje, navedene
metode standarda IEEE 802.11e mijenjaju nain na koji pokretne stanice koriste kanal za
transmisiju okvira. Naime, pokretne stanice kod izvornog standarda 802.11 provode backoff
proceduru poslije svake transmisije okvira bez obzira na njenu duljinu trajanja, dok se kod
standarda 802.11e pokretnim stanicama unutar superokvira dodjeljuje ogranieni vremenski
period u kojem pojedina stanica moe slati okvir (skr. TXOP od engl. Transmission
Opportunity). Zatim, standard IEEE 802.11aa definira osnovna naela prilikom prijenosa
vremenski sinkroniziranih usluga koje zahtijevaju malo kanjenje poput video strujanja (engl.
streaming) i audio prometnih tokova u beinoj lokalnoj mrei. Naime, standard definira
10
rjeava inaica 1609.2, dok inaica 1609.4 definira rad WAVE sustava s vie kanala na
razliitim frekvencijama te definira kontrolne kanale za aplikacije koje zahtijevaju odreenu
sigurnost i uslune kanale za aplikacije koje nemaju sigurnosne zahtjeve prilikom prijenosa.
Nadalje, opisana su sigurnosna poboljanja koja uvode standardi 802.11i i 802.11w. Izvorni
802.11 standard koristio je enkripcijski algoritam WEP koji zbog nedovoljno dobre
specifikacije te nedovoljne interoperabilnosti s drugim ureajima nije zadovoljavao
sigurnosne zahtjeve u beinim lokalnim mreama. Organizacija Wi-Fi Alliance kao trenutno
rjeenje problema uvodi enkripcijski algoritam WPA (engl. Wi-Fi Protected Access) koji je
unio poboljanja u postojei enkripcijski algoritam (WEP). Kao konano sigurnosno rjeenje
organizacija Wi-Fi Alliance je u standardu 802.11i definirala novi enkripcijski algoritam
WPA2. Standard 802.11w najnoviji je sigurnosni standard objavljen 2009. godine. Standard je
namijenjen za kontrolu zatienih i autentificiranih upravljakih okvira. Naime, zloporaba
upravljakih okvira moe uzrokovati prekide u komunikaciji i uskraivanje usluga u beinoj
lokalnoj mrei.
Zatim, standardi 802.11d, 802.11h i 802.11y definirani su kako bi se zadovoljili regulacijski
propisi pri koritenju pojasa prijenosa. Standard 802.11d objavljen je 1999. godine i sadri
informacije o regulacijskim propisima koji se provode u razliitim zemljama svijeta. Na taj
nain omogueno je 802.11 ureajima da zadovolje navedene propise. Isto tako, standard
802.11d omoguuje beinim pristupnim tokama objavljivanje informacije o doputenoj
snazi odailjanja u odreenom beinom kanalu. Kao to je ve spomenuto u prethodnome
potpoglavlju, potkraj 2003. godine objavljen je standard 802.11h kako bi se zadovoljili strogi
europski propisi prilikom koritenja ISM pojasa prijenosa od 5 GHz. Spomenuti standard
omoguuje beinim pristupnim tokama da utiaju beine ureaje te da od njih zatrae
izvravanje odreenih mjerenja u beinom kanalu koji se ne koristi. Takoer u prethodnome
poglavlju spomenuto je da standard 802.11y omoguuje veu pokrivenost podruja signalom.
Beine pristupne toke koje implementiraju ovaj standard mogu zatraiti od ureaja
promjenu postavki za prostiranje signala u beinom kanalu [1].
Nadalje, opisani su standardi 802.11c, 802.11f, 802.11k, 802.11s i 802.11v koji definiraju
naine povezivanja i upravljanja u beinoj lokalnoj mrei. Standard 802.11c definira
Ethernet mreno suelje koje omoguuje povezivanje beine pristupne toke s ostalim 802
mrenim tehnologijama. Standard je odobren 1998. godine i dio je sadanjeg 802.1D
standarda koji definira osnovni model premoivanja 802 mrenih tehnologija na podsloju
MAC. Kako bi se omoguila razmjena poruka izmeu beinih pristupnih toaka meusobno
11
povezanih Ethernet mrenom okosnicom razvijen je protokol IAPP (engl. Inter-Access Point
Protocol). Navedeni protokol definirala je 802.11 radna grupa f koju je naslijedio 802.11.1
standard. Standard 802.11.1 povuen je 2006. godine jer je veinu mehanizama koje je
predvidio podravao postojei standard 802.11r. Radna grupa 802.11 odobrila je 2004. godine
rad na standardu 802.11s. Standard je definirao nain na koji se beine pristupne toke mogu
povezati u tzv. mesh mrenu infrastrukturu. Standardi 802.11v i 802.11k definiraju okvire
prema kojim se vri upravljanje mreom i radio resursima. Standard 802.11k odobren je 2008.
godine te prua informacije o optereenju i razini uma u kanalu, informacije o lokaciji
korisnika u mrei, detalje o beinom kanala te pomou navedenog standarda beina
pristupna toka generira detaljno izvjee o susjednim beinim tokama. Na temelju
spomenutih informacija izrauje se statistiki proraun pomou kojeg je mogue efikasno
koritenje radio resursa u beinoj mrei. Mehanizme koji omoguuju upravljanje mreom
definira standard 802.11v. Standard omoguuje uravnoteeni pristup beinoj mrei na nain
da se korisniki beini ureaji kontroliraju.
Kao posljednji, opisan je standard 802.11u. Standard definira okvire za uzajamni rad s
vanjskim mreama zbog konvergencije beinih lokalnih mrea i pokretnih telefonskih mrea.
Omogueno je ostvarivanje hitnih telefonskih poziva pomou protokola VoIP, prilagodljiva
kvaliteta usluge, podrka za prebacivanje uspostavljenih komunikacija te podrka za virtualne
mree. Standard 802.11u takoer omoguuje oglaavanje vie GSM mrea (engl. Global
System for Mobile Communications) u jednom broadcast okviru. Nadalje, standard 802.11u
moe se integrirati u mehanizme autentifikacije i autorizacije kod pokretnih telefonskih mrea
tako da bi mreni operatori konano mogli pruiti standardizacijsko rjeenje za konstantnu
komunikaciju bez promjena prilikom prelaska iz jedne mree u drugu.
Kod topologije sabirnice pojedini korisnici (mobilne stanice, MS) imaju pristup do glavne
mree (distribucijski sustav) preko pristupnih toaka (skr AP od engl. Access Point). U drugoj
12
mrenoj topologiji korisnici komuniciraju meusobno preko ad hoc mrene strukture, bez
obzira na konfiguraciju ostatka mrene infrastrukture ili pristupnih toaka. Komunikacija
meu korisnicima ostvaruje se izravno (izmeu parova korisnika ili jedan korisnik s nekoliko
drugih korisnika). To ustrojstvo je potrebno s obzirom da nema glavne mree odnosno bilo
kakvog oblika centraliziranog upravljanja.
13
Vrijednost tog brojaa sluajno se generira iz intervala [0, CW]. CW je tzv. prozor nadmetanja
(engl. Contention Window). Broja se smanjuje za jedan vremenski odsjeak (engl. Timeslot)
svaki puta kad je medij slobodan i zaustavlja ako je medij zauzet. Broja se nastavlja
smanjivati kad je medij ponovno slobodan DIFS vremena. Slika (Slika 1 .5.) prikazuje
primjer tog mehanizma. Kad je medij slobodan u trajanju DIFS vremena, Tx A i Tx B svaki za
sebe sluajno odrede vrijednost svog brojaa (Br). U primjeru su to vrijednosti 4 i 7. Brojai
se smanjuju sve dok jedan od njih ne doe do nule. Kad broja Br(A) doe do nule, Br(B) ima
vrijednost 3, slijedi slanje podataka od strane Tx A, a Tx B zamrzava svoj broja. U trenutku
zavretka slanja podataka, Tx A i Tx B ponovno zapoinju oslukivati medij. Tx B e
ponovno pokrenuti svoj broja Br(B) koji je bio zamrznut na 3, dok Tx A zapoinje s novim
brojaem Br(A) postavljenim na npr. 5.
14
Postoji mogunost da dvije ili vie stanica zavre vlastite backoff procedure u isto vrijeme, a
potom zaponu transmisiju okvira. Tu nastaje kolizija, odnosno to se smatra propalom
transmisijom i o tome ovisi vrijednost CW-a. Prvotno je vrijednost prozora nadmetanja
postavljena na CWmin (31 za 802.11b, 15 za 802.11g) i sa svakim neuspjenim pokuajem
pristupa mediju, odnosno kolizijom udvostruuje svoju vrijednost do CWmax. Na primjer,
tehnika DSSS definira maksimalnu vrijednost prozora nadmetanja od 1023 vremenska
odsjeka. Kad dosegne CWmax, prozor nadmetanja ostaje na toj vrijednosti sve dok se ne vrati
na vrijednost CWmin. Prozor nadmetanja se vraa na vrijednost CWmin nakon svake uspjene
transmisije ili nakon to je broj pokuaja odailjanja dosegao maksimalnu vrijednost m (engl.
Retry).
Vrijednost prozora nadmetanja moe se odrediti iz sljedeih formula:
CW 2 i CWmin 1 1 ako je
0 i backOfLimit
15
Rjeenje je u opcionalnoj tehnici RTS/CTS (engl. Request To Send / Clear To Send) koju nudi
standard IEEE 802.11. Kod RTS/CTS tehnike, prije slanja podatkovnog okvira, alje se kratki
okvir RTS. Za okvir RTS takoer vrijede backoff pravila prethodno opisana u radu. Na okvir
RTS primatelj odgovara okvirom CTS. Okviri RTS i CTS sadre informaciju o trajanju
transmisije podatkovnog okvira. Na temelju toga stanice koje su zahvaene transmisijom
poiljatelja i skrivena stanica koja je u krugu transmisije primatelja auriraju svoj vektor
zauzea mree NAV (engl. Network Allocation Vector) informacijom o trajanju transmisije.
Nakon primitka okvira CTS poiljatelj moe zapoeti sa slanjem podatkovnog okvira.
Primatelj nakon primitka podatkovnog okvira alje okvir ACK. Obzirom da se kolizija moe
dogoditi samo kod slanja okvira RTS navedena metoda omoguava poboljanje performansi
sustava.
16
odnosno vremenski interval bez natjecanja i CP (engl. Contention Period) dio, vremenski
interval s natjecanjem (Slika 1 .8.).
Za vrijeme CFP-a, pristupna toka proziva stanice prema odreenoj listi gdje su stanice
registrirane. Tek kad je stanica prozvana moe zapoeti s transmisijom, a veliina svakog
podatkovnog okvira je ograniena maksimalnom MSDU (engl. MAC Service Data Unit)
veliinom. Period CP rezerviran je za DCF. PCF zapoinje transmisiju s beacon okvirom.
Beacon okvir moemo nazvati organizacijskim okvirom koji je zaduen za odravanje
sinkronizacije izmeu stanica i dostavu odreenih parametara bitnih za komunikaciju. Beacon
okvir se periodiki alje, tj. svaka stanica zna kad e se pojaviti slijedei beacon okvir. To
vrijeme se naziva TBTT (engl. Target Beacon Transmission Time), [1]. Svaki slijedei TBTT
najavljen je od pristupne toke u trenutnom superokviru. PCF ima vei prioritet od DCF-a, to
je odreeno kraim vremenom ekanja pristupne toke za PIFS interval (engl. PCF
Interframe Space). Nedostatak PCF naina prijenosa je u problemima sa sinkronizacijom i
slanjem Beacon okvira usred kanjenja u prijenosu podataka od strane prozivanih stanica koja
su uzrokovana promjenom stanja kanala.
17
18
Mehanizam bi trebao pruati QoS bez promjena ili s minimalno promjena u postojeem
IEEE 802.11 podsloju MAC. Kompatibilnost sa sadanjim mehanizmom omoguuje nam
laku prilagodbu i implementaciju.
Mehanizam bi trebao pruati QoS sa visokom skalabilnou (ili visoka sposobnost rasta).
Tu se podrazumijeva da se QoS nee degradirati s porastom broja korisnika u WLAN-u.
Poboljani distribuirani pristup kanalu (engl. Enhanced Distributed Channel Access EDCA) i
Pristupna toka i stanice koje podravaju kvalitetu usluge zovu se QAP (engl. QoS-enhanced
AP), odnosno, QSTA (engl. QoS-enhanced Station). Glavna karakteristika HCF-a je TXOP
(engl. Transmission Opportunity), koji oznaava vremenski period kad stanica moe slati
okvir. Razlikujemo EDCA-TXOP i HCCA-TXOP. Isto tako, niti jedna stanica ne moe slati
okvire izvan TBTT-a. To znai da se slanje okvira pokree tek ako e zavriti prije
nadolazeeg TBTT-a. To smanjuje beacon kanjenje, odnosno pristupna toka ima bolju
kontrolu nad medijem. Takoer, u standardu IEEE 802.11e doputeno je izravno slanje okvira
19
izmeu dvije stanice bez utjecaja pristupne toke. U tom sluaju, IEEE 802.11e stanica mora,
prije pokretanja transmisije, uspostaviti izravnu vezu s drugom IEEE 802.11e stanicom
koristei protokol DLP (engl. Direct Link Protocol).
Poboljani distribuirani pristup mediju - EDCA
Kvaliteta usluge kod EDCA pristupa kanalu povezana je s uvoenjem tzv. pristupnih razreda
ili kategorija (skr. AC od engl. Access Categories). Svaki prioritetni razred definiran je za
odreenu vrstu prometa, tj. namjenu. Isto tako, uvedeno je osam prioriteta korisnika (engl.
user priority) koji se preslikavaju u etiri prioritetna razreda. Prioritetni razredi su:
Prioritet
AC
Usluga
best effort
best effort
best effort
video probe
video
video
govor
govor
Koje vrijednosti parametara e biti pridijeljene za pojedini entitet odreuje pristupna toka.
Svaki entitet unutar stanice neovisno se natjee za TXOP i zapoinje s odbrojavanjem brojaa
backoff nakon to je ustanovio da je medij slobodan u trajanju vremenskog perioda AIFS[AC]
(engl. Arbitration Interframe Space) - Slika 1 .9.
20
AIFSN AC 2.
gdje je:
SIFS (engl. Short Interframe Space) vrijeme koje se eka za slanje RTS-a i CTS-a.
Pristupna toka trebala bi odabrati takav AIFSN[AC] tako da EDCA stanica mora ekati
najmanje DIFS vremena. to je manji AIFSN[AC], vei je prioritet pristupa mediju. Slijedei
parametar je CW. CWmin[AC] je minimalna vrijednost brojaa i generira se sluajno iz
odreenog intervala. to je manja vrijednost CWmin[AC], vei je prioritet pristupa mediju. Ako
je AIFSN[AC] odabran tako da se najmanje eka DIFS vremena za pristup mediju, prioritet
IEEE 802.11e stanice nad IEEE 802.11 stanicom uspostavi se tako da je vrijednost parametra
CWmin[AC] < 15 (za IEEE 802.11a). Vrijednost brojaa poveava se sa svakom neuspjenom
razmjenom okvira i najvea vrijednost koju moe postii je CWmax[AC]. to je manja
vrijednost CWmax[AC] to je vei prioritet pristupa mediju. Zadnji parametar je TXOPLimit[AC].
Kad je entitet dobio mogunost transmisije, on je u mogunosti slati vie od jednog MSDU-a
slijedno unutar istog TXOP-a i to moe potrajati sve do TXOPLimit[AC]. Tijekom natjecanja za
medij, u sluaju kad brojai dva ili vie entiteta istovremeno dou do nule dolazi do unutarnje
kolizije. U tom sluaju, virtualni upravlja kolizija unutar svake stanice doputa samo AC-u s
najviim prioritetom slanje okvira.
HCF-kontrolirani pristup mediju - HCCA
21
Problemi koji nastaju kod PCF-a rijeeni su ovom metodom. U ovom pristupu definiran je
hibridni koordinator (engl. Hybrid Coordinator - HC), koji je obino integriran unutar
pristupne toke. HC moe rezervirati TXOP-ove za sebe u cilju pokretanja transmisije nakon
to je prolo PIFS vremena. PIFS je krai od DIFS-a i bilo kojeg AIFS vremena, prema tome
HC ima prioritet nad svim stanicama kod pristupa mediju. Ovdje je, kao i kod PCF-a,
superokvir podijeljen na periode CP i CFP, kao to je prikazano na slici (Slika 1 .10.). Nakon
perioda CFP, periodi EDCA i tzv. kontrolirani pristupni periodi CAP (engl. Controlled Access
Period) izmjenjuju se za vrijeme perioda CP. Kontrolirani pristupi mediju (CAP) su
namijenjeni metodi pristupa HCCA. Njih QAP moe pokrenuti u bilo koje vrijeme CP perioda
nakon to je proteklo PIFS vremena. Da bi ostalo dovoljno vremena za EDCA, maksimalno
trajanje CAP-a je ogranieno varijablom TCAPLimit. Za vrijeme CP-a, svaka stanica dobije
vlastiti TXOP kada je utvreno da je medij slobodan prema EDCA pravilima. U sluaju
perioda CFP, TXOP limit je odreen od strane HC-a u prozivajuim okvirima. Period CFP
zavrava slanjem CF-End okvira od strane hibridnog koordinatora. Pristup HCCA rjeava
probleme koji se javljaju kod pristupa PCF na nain da:
uvodi razliite prometne razrede, tzv. TS-ove (engl. Traffic Stream). Svaka stanica moe
imati osam TS-ova sa razliitim prioritetima.
stanici nije doputeno slanje okvira ako nije u mogunosti zavriti slanje istoga prije
slanja slijedeeg beacon okvira. Time se rjeava problem kanjenja beacon u PCF-u.
odreuje TXOPLimit koji odreuje vremensku granicu do koje moe trajati slanje prozvane
stanice.
Stanica alje QoS zahtjev koji sadri prometnu specifikaciju (engl. Traffic Specification TSPEC) prema QAP-u. TSPEC opisuje QoS zahtjeve odreenog TS-a kao to su srednja i
22
maksimalna podatkovna brzina, srednja i maksimalna veliina okvira, granice kanjenja (engl.
delay bound) i maksimalno zahtijevano vrijeme pruanja usluge (skr. SI od engl. Service
Interval). Po primitku ovih zahtjeva pristupna toka u tri koraka odreuje raspored:
1.
proraun SI-a,
2.
3.
Prvi korak je odrediti najmanju vrijednost svih SI-ova, zahtijevanih od razliitih TS-ova. Bira
se najvei viekratnik od trajanja superokvira koji je takoer manji od svih traenih SI-ova.
Na primjer, ako je trajanje superokvira 900ms i tri zatraena SI-a su 300ms, 160ms i 200ms,
pristupna toka bira 150ms. Podjela superokvira je prikazana na slici (Slika
1 .10.).
Superokvir je podijeljen na odreen broj SI-ova i stanice su redom prozivane tijekom svakog
SI-a. Na taj nain primljeni TS-ovi e se prozvati jedanput unutar zahtijevanog kanjenja
najtonijeg TS-a. Drugi korak je raunanje HCCA-TXOP vrijednosti za razliite stanice
koristei njihove QoS zahtjeve u TSPEC-u (TXOP1, TXOP2, itd.), to je prikazano na slici
(Slika 1 .10.). Trajanje TXOP-a rauna se kao maksimum vremena koje je potrebno za slanje
Ni okvira brzinom Ri i vremena za slanje jednog najveeg MSDU-a brzinom Ri zajedno s
pretekom, tj.
N i Li
M
O, O
Ri
Ri
SI i
Li
TXOPi max
Ni
gdje je:
Trei korak odreuje plan nadzora pristupa mediju. Koristei TSPEC informacije, QAP
rauna omjer vremena transmisije rezerviranog za HCCA svih K stanica prema SI-u:
23
i 1
TXOPi
,
SI
Da bi QAP mogla odluiti da li e zahtjev novog prometnog toka biti prihvaen ili ne, mora
provjeriti da li je novi zahtjev TXOPk+1 plus trenutne dodijele TXOP-a manje ili jednako
iznosu vremena koje moe koristiti HCCA, tj.:
K
TXOPi TCAPLimit
TXOPK 1
,
SI
SI
TBeacon
i 1
gdje je:
24
Literatura
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
Q. NI. Performance Analysis and Enhancements for IEEE 802.11e Wireless Networks.
IEEE Network, July/August 2005.
[6]
[7]
J. DEL PRADO PAVN, S. SHANKAR N. Impact of Frame Size, Number of Stations and
Mobility on the Throughput Performance of IEEE 802.11e. In Proc. WCNC
Conference, 2004.
[8]
P. WANG, H. JIANG, W. ZHUANG. IEEE 802.11e Enhancement for Voice Service. IEEE
Wireless Communications, February 2006.
[9]
S. MANGOLD. Analysis of IEEE 802.11e and Application of Game Models for Support
of Quality of Service in Coexisting Wireless Networks. Thesis (PhD), ComNets Aachen
University, June 2003.
25
Skraenice
AC
ACK
AC_BE
AC_BK
AC_VI
AC_VO
AIFS
AIFSN
AP
CAP
CF-ACK
CF-End
CF-Poll
CFP
CP
CSMA/CA
CTS
CW
DCF
DIFS
DLP
DFS
EDCA
EDCA-TXOP
FCS
HC
HCCA
HCCA-TXOP
HCF
HR/DSSS
IAPP
ID
IEEE
IFS
IP
LLC
MAC
MIMO
MSDU
Access Category
Acknowledgement
Access Category Best Effort
Access Category Background
Access Category Video
Access Category Voice
Arbitration Interframe Space
Arbitration Interframe Space Number
Access Point
Controlled Access Period
Contention Free Acknowledgement
Contention Free-End
Contention Free-Poll
Contention Free Period
Contention Period
Carrier Sense Multiple Access
/Collision Avoidance
Clear To Send
Contention Window
Distributed Coordination Function
Distributed Interframe Space
Direct Link Protocol
Dynamic Frequency Selection
Enhanced Distributed Channel Access
Enhanced Distributed Channel Access
Transmission Opportunity
Frame Check Sequence
Hybrid Coordinator
HCF-Controled Cannel Access
HCF-Controled Channel Access
Transmission Opportunity
Hybrid Coordination Function
High Rate/Direct Sequence Spread
Spectrum
Inter AP Protocol
Identification
Institute of Electrical and Electronics
Engineers, Inc.
Interframe Space
Internet Protocol
Logical Link Control
Medium Access Control
Multiple-Input Multiple-Output
MAC Service Data Unit
26
MSS
MTU
NAV
OFDM
OSI
PCF
PIFS
PHY
PLCP
PPDU
PSDU
QAP
QoS
QSTA
RTS
SI
SIFS
SNAP
TBTT
TCP
TID
TPC
TS
TSPEC
TXOP
WLAN
.
27
Dodatak A
Utjecaj zaglavlja okvira na propusnost WLAN mree
Standard IEEE 802.11 (a, b, g) specificira razliite brzine za prijenos podataka od 1 Mb/s do
11 Mb/s i 54 Mb/s. To moda zvui impresivno, ali nije ono to e korisnik stvarno dobiti.
Veina nominalne brzine definirane standardom gubi se na zaglavlja koja se dodaju na
podatke pri prolasku kroz slojeve OSI referentnog modela. Spomenuta brzina mogua je samo
na fizikom sloju (PHY) i to samo u idealnom sluaju. iani medij takoer troi dio
kapaciteta na zaglavlja, ali ne u tolikoj mjeri kao kod beinog te je propusnost na viim
slojevima blizu prijenosne brzine fizikog sloja. Da bismo shvatili koja zaglavlja utjeu na
propusnost mree dana je slika OSI referentnog modela (Slika 1). Plava boja prikazuje slojeve
bitne za beini medij. Slanjem podataka koji dolaze s aplikacijskog sloja, zaglavlja su
dodana za svaki sloj kroz koji podaci prolaze, to poveava ukupni teret koji treba poslati.
Slika 2 prikazuje kako radi IEEE 802.11b. Na podatke aplikacijskog sloja dodaje se zaglavlje
TCP-a (20 okteta). Slijedee dolazi zaglavlje IP takoer 20 okteta. Zajedno ine TCP/IP
datagram. Veliina mu je obino jednaka 1500 okteta, tzv. MTU (engl. Maximum
Transmission Unit). Zatim dolazi SNAP zaglavlje, 5 okteta i LLC zaglavlje 3 okteta. Zajedno
sa MAC zaglavljem 30 okteta ine MPDU (engl. MAC Protocol Data Unit). Zadnji korak je
dodavanje PLCP zaglavlja 6 okteta i PLCP preambule 18 okteta. Sva ta zaglavlja (fizikog
sloja, podsloja MAC) te kontrolni okviri zauzimaju odreen dio pojasa prijenosa. To nam
28
Na slici (Slika 3.) je prikazano koliki je udio svakog zaglavlja za razliite brzine fizikog
sloja. Prorauni su raeni za pakete veliine 1500 okteta.
Primjer prorauna propusnosti za 11 Mbit/s WLAN iznad podsloja MAC dan je u nastavku.
Pretpostavimo da jedna mobilna stanica odailje jedan podatkovni okvir. Ako zanemarimo
vrijeme propagacije okvira tada je ukupno vrijeme transmisije jednako:
T = ttr + tov,
29
gdje je ttr vrijeme odailjanja MPDU-a, dok je tov vrijeme trajanja svih preteka (DIFS, SIFS,
tpr, tack), tj. tov = DIFS + tpr + SIFS + tpr + tack (Slika 4).
DIFS = 50 s.
tpr = 192 s.
SIFS = 10 s.
tack = 10 s (112 bita).
MPDU = 1534 okteta. ttr = 1534 8 1/(11 106) s = 1115,63 s.
Omjer "korisnog" udjela podataka, iznad MAC sloja, u odnosu na preteke unutar okvira
proraunavamo iz:
t 1500
p tr
0,695.
T 1534
Dakle, jedna mobilna stanica na 11 Mbit/s beinom LAN-u ima maksimalnu propusnost na
podsloju MAC, priblino jednaku, 7,645 Mbit/s (p 11 Mbit/s). Pri tome je vano naglasiti da
u proraun nije uzimano vrijeme propagacije na mediju te da se radilo iskljuivo o jednoj
mobilnoj stanici u WLAN-u (na ovaj nain zanemareno je vrijeme (tcont) potrebno za provedbu
algoritma backoff).
30