Professional Documents
Culture Documents
Psihopatologija Svakodnevnog Zivota
Psihopatologija Svakodnevnog Zivota
dr MARKO MUNJIZA
PSIHOPATOLOGIJA SVAKODNEVNOG
IVOTA
(Vodi za zdrave i bolesne, za roditelje i njihovu decu)
BEOGRAD, 2014
SADRAJ
Predgovor
I UMESTO UVODA
1. Psihijatrijacija duevnog zdravlja
2. Psiholopki problemi ivljenja
2.1. Poremeaji prilagoavanja
2.2. Teorija ivotne, razvojne-normativne, akcidentne-sluajne krize
3. Pria o dui
II PSIHOSOCIJALNI PROBLEMI DECE I MLADIH
1. EMOCIONALNI RAZVOJ
8. TA JE ANKSIOZNOST
Odnos simptoma anksioznosti i depresije i dimenzija linosti u adolescenciji
9. NARCIZAM - SAMOLJUBLJE
9.1. Ima li danas vie narcisa?
9.2. Bezuslovna ljubav
9.3. Nespremni za neuspehe
9.4. Zavisni od slavnih
17. LJUBOMORA
17.1. Struktura ljubomore
17.2. Vrste ljubomore
17.3. Pseudoljubomora
melanholik i flegmatik
19.2. Formiranje karaktera
30. ALKOHOL
30.1. Zavisnost kao kulturoloki fenomen
30.2. Genetika ili uticaj okoline
53. STIGMA
VIII POGOVOR
IX LITERATURA
Ovu knjigu svako bi, sigurno, sastavio drugaije. Svako bi poneto oduzeo i mnogo toga
dodao. Obinost je uvek ista, neobinost uvek posebna. Ovde e, pred vama, kroz tek odkrinuta
vrata, ne stranicama koje slede, promicati neobine ideje i udne situacije. Pojavljivae se brojni
neoekivani odrazi due svih nas. Isterivaemo zle misli, prizivati medicinu, boriti se protiv uroka,
smehom terati demone. Zaista, zastaje dah od ukazivanja na brojne tekoe iz psihopatologije
svakodnevnog ivota. Predstaviemo neke vanije psihopatoloke probleme svakodnevice.
Prelisatavaemo psiholoke probleme veine od nas, dati skicu za neku buduu sintezu ovih
problema. Setiemo se dogaaja i linosti kakvi se pojavljuju kod svakog od nas. Videemo neke od
preporuka za prevazilaenje psihopatolokih problema svakodnevnog ivota, paljivo osmatrati neke
od psiholokih problema sadaanjosti. Nedaleko od one vodenice psiholokih tekoa koja uporno
strue na dobini vremena, pred nas e, pravo iz sopstvene prakse i ivotnog iskustva i poverljivih
izvetaja iz populane psihologije i svakodnevnih tekoa, iskoraiti neko od moguih reenja za nae
este nedoumice. U mnoge svetove klinike psihijatrije neemo ovde ulaziti, kao to su stanja
ozbiljnijih psihijatrijskih poremeaja, jer se tamo svraa za dui period, a ponekad za ceo ivot. Ako
italac posle ove knjige oseti da je otvoreniji, radoznaliji i spremniji da vie i bolje vidi oko sebe,
onda smo postigli eljeni cilj. A, ako sedne da pie svoju psihopatologiju svakodnevnog ivota,
polazei od ovog teksta, onda su ovi prireivai pogodili u centar.
Tokom svoje viegodinje prakse kao psihijatar u Institutu za mentalno zdravlje i profesor na
Medicinskom fakultetu u Beogradu sretao sam vei broj osoba sa razliitim ivotnim tekoama i
problemima koji mogu da se okvalifikuju kao psihopatologija svakodnevnog ivota. Ovaj tekst je
nastao kao rezultat navedene profesionalne aktivnosti i analize obimne literature iz ove oblasti i
velikog broja sajtova na Internetu. Glavnu inspiraciju naao sam u uvenoj knjizi Sigmunda Frojda
Psihopatologija savakodnevnog ivota, koja je objavljena pre neto vie od sto godina (1901). Ova
knjiga ni danas nije prevaziena, premda je pisana u vreme graanskog drutva XIX veka. U ovom
tekstu nastojao sam da on ne bude previe psihologiziran, a jo manje sociologiziran. Sigurno da u
tome nisam u potpunosti uspeo. Poremeaji iz kruga psihopatologije svakodnevnog ivota su u
sutini psiholoki problemi. Oni imaju takoe implikaciju na ovekovo, ne samo psiholoko, ve i
socijalno funkcionisanje. Oni su u znaajnoj meri obojeni kulturnim obrascima jednog podneblja.
Pored psiholokog uzroka u poslednje vreme oni su i posledica razliitih, i to, uglavnom, pogrenih
navika, kulturnih obrazaca i naina ivota savremenog oveka dananjice. Njegova savakodnevica
mnogo je kompleksnija nego u vreme rada Sigmunda Frojda.
elja mi je da ove poremeaje smestim izmeu tipinih psihijatrijskih poremeaja i
drutveno prihvatljivog ponaanja. Danas nema univerzalne definicije duevnih bolesti. esto se
ponaanja koja kre drutvena pravila smatraju znakovima duevne bolesti. Nadalje, ponaanje koje
se u jednoj kulturi smatra duevno bolesnim u drugoj e se moda smatrati normalnim. Neka
izmenjena stanja svesti koja se u Zapadnim kulturama dijagnostikuju kao duevne bolesti, moda }e
u Istonim i aboridinskim kulturama biti smatrana kljunim ljudskim iskustvima. Uz to, veina
normalnih ljudi priznaje periode u kojima je njihova sposobnost noenja sa situacijama bila
ograniena zbog emocionalne ili stresne reakcije na krizu. Posledica ozbiljnih ivotnih kriza (kao {to
su npr. ratovi) po pravilu je irenje simptoma duevnih bolesti kod ljudi koji su njima zahvaeni. I
danas je teko navesti jasniju razliku izmeu normalne i abnormalne osobnosti? Postoji i gledite
da normalnost postoji na hijerarhiji aktualizacije. Neto to je u jednom kontekstu normalno, bie
abnormalno u drugom. Neka pitanja i teme, kao npr. stres, depresija, strah, samopouzdanje i sl.,
javljaju se vie puta u ovom tekstu. Ovde nije re o ponavljanju pojedinih tema, ve se ova stanja
javljaju u drugom kontekstu kao to su uzrast, ivotno doba, drutveni i socijalni uticaji, problemi
svakodnevice i sl. Nadam se da }e itaoci imati razumevanja za poznata ponavljanja.
Mnogi zdravstveni radnici koriste Dijagnostiki i statistiki prirunik duevnih bolesti (DSMIV) ili Meunarodnu klasifikaciju bolesti (ICD). DSM-IV i ICD definiu duevne bolesti po njihovim
jedinstvenim simptomima i osobenostima. Ti se simptomi, meutim, esto preklapaju, razlikuju se od
osobe do osobe, a ljudi ponekad simultano prikazuju vie od jednog skupa prepoznatljivih simptoma.
Poremeaji koji mogu da se nazovu psihopatologijom svakodnevnog ivota ne mogu se ablonski
ukljuiti u postojee klasifikacije psihijatrijskih poremeaja i poremeaja ponaanja. U ovom tekstu
ne pokuavamo da dijagnostikujemo duevne bolesti. Umesto toga, istraujemo ta osoba eli, a
odreivanje eljenih ishoda koje je posledica tog postupka pouzdano identifikuje ivotne izazove.
Rad na ishodima ui ljude da biraju i odreuju zdrave ishode! Pisanje ove knjige zahtevalo je
prethodno dobro razumevanje klinike psihopatologije. Donekle je ovaj problem prevazien dok sam
pisao Uvod u kliniku psihopatologiju, Prvi intervju u klinikoj praksi, Psihijatriju na pragu 21. veka,
Negu u psihijatriji i gerijatriji, Autobiografiju. Naravno da su bila daragocena iskustva iz
svakodnevne klinike prakse. Koristim priliku da izrazim najveu zahvalnost svim piscima koje sam
pomenuo u ovom tekstu, gde su izloena njihova brojna iskustva, stavovi i miljenja i kojima se
zahvaljujem za njihove brojne i dragocene tekstove sa nadom da sam ih korektno interpretirao i
citirao. Ovde, pre svega, mislim na dr A. Terzia sa Instituta za ginekologiju i akuerstvo KCS, dr O.
iki sa Psihijatrijske klinike u Novom Sadu, kl. psihologa A. Vuli-Protori iz Zadra, dr M.
Ajdukovi iz Zagreba, dr V. ]ur~ia, dr V. otunovi, dr V. Matia, dr V. Jerotia, dr M. Popovi, dr
S. Popovi-Deui iz Beograda. Naroitu zahvalnost dugujemo Frojdu, Hornejevoj, Fromu, Fenihelu
i Adleru od stanih autora i Bregantu, Bethlajmu, D. Blaevi, N. Zecu, D Bemdiu, V. Matiu i
drugima zato to su za sve nas utvrdili temelje i pronali orua sa kojima moemo raditi i baviti se ne
samo primenjenom i popularnom psihologijom ve i psihopatologijom svakodnevnog ivota, a isto
tako i mojim pacijentima, zato to su sva moja saznanja proistekla iz naeg zajednikog rada. I
konano, doprinos koji mi je pruio najvee zadovoljstvo saradnju sa mnogim odlinim i
produktivnim i humanim studentima redovnih i poslediplomskih studija i specijalizantima. Ovakvi
tekstovi mogu da zbune itaoca i da pogreno prezntuju svoje stanje uglavnom zbog toga to veini
nedostaje odgovarajue predznanje iz ove oblasti. Zbog toga sam nastojao da u ovom tekstu, pored
pregleda raspoloive literature i brojnih lanaka i diskusija na Internetu i poznavanja klinike
psihopatologije, unesem i lina iskustva iz rada na Institutu za mentalno zdravlje u Beogradu, zatim
kao konsultanta za psihopatologiju Zavoda za umerenu mentalnu retardaciju u Sremici kod
Beograda, Dispenzeru za mentalno zdravlje DZ Palilula u Beogradu, Centru za mentalno zdravlje u
Brkom, Dnevnoj bolnici Psihijatrijske bolnice u Kovinu i u Domu zdravlja Dr Risti u Beogradu.
Kao to je i oekivano, najvie prostora posveeno je psihopatologiji i problemima ivljenja mladih,
jer se u ovoj oblasti najvie moe preventivno delovati. Ipak, kroz ceo tekst se provlae svi ivotni
ciklusi jer se u svakom od njih mogu oekivati brojni problemi i tekoe u svakodnevnom
psiholokom funkcionisanju.
Mentalno zdravlje je nacionalni kapital. Prema Izvetaju o svetskom zdravlju Svetske
zdravstvene organizacije iz 2001. godine procenjuje se da danas oko 450 miliona ljudi pati od
mentalnih poremeaja i poremeaja ponaanja ili od psihosocijalnih problema, kao to su oni vezani
za zloupotrebu alkohola ili droga. Mnogi od njih pate tiho i sami, iskljueni iz svojih porodica i
socijalnog okruenja. Meu njima depresija predstavlja glavni uzrok globalne invalidnosti i nalazi se
na etvrtom mestu globalnog tereta bolesti. Procenjuje se da je 70 miliona ljudi u svetu zavisno od
alkohola, da oko 50 miliona ima epilepsiju, a 24 miliona shizofreniju (u svim delovima sveta,
razvijenim i nerazvijenim, to ini oko 1% stanovnitva). Milion ljudi izvri samoubistvo svake
godine, a 10-20 miliona pokuava da se ubije. Ne sme se zanemariti ni veliki broj osoba koje imaju
neki oblik duevne zaostalosti, koje spadaju u osobe sa posebnim potrebama. Smatra se da e svaka
etvrta osoba u nekom periodu svog ivota biti pogoena nekim mentalnim poremeajem. Zbog
svega toga, prevencija mentalnih poremeaja i unapreenje mentalnog zdravlja od kljunog je
znaaja za svaku zajednicu. Da bi se smanjio teret mentalnih poremeaja neophodno je da se vea
panja posveti prevenciji i unapreenju mentalnog zdravlja u okviru nacionalne politike,
zakonodavstva, donoenja odluka i dodeljivanja sredstava. I ova knjiga ima takvu misiju. U stvari,
treba naglastiti da psihopatologija sakodnevnog ivota ne predstavlja uzrok niti posledicu brojnih
mentalnih poremeaja. Mnogi od njih su prolaznog karaktera, ali naalost manji broj moe da traje
veoma dugo i da onesposobljava pojedinca za proseno psihosocijalno funkcionisanje. Meu njima
su brojni stresovi i krize kroz koje prolazi odreena osoba. Uz fizioloke, psiholoki mehanizmi
odgovora na stres takoe mogu poveati rizik obolevanja od raznih bolesti, i to, najee kroz oblike
ponaanja koji imaju tetne posledice za zdravlje kao to su promenjene ivotne navike (npr.
poveano konzumiranje masnoa i ugljenih hidrata, puenje, nedovoljno sna i telesnih aktivnosti,
zloupotreba droga i alkohola). Uticaj psiholokih mehanizama aktiviranih stresom na zdravlje
organizma moe se ispoljati u najmanje dva pravca. Prvo, negativna razmiljanja o sebi i svojoj
okolini mogu kod osobe poveati rizik razvoja razliitih oblika psihopatologije, ukljuujui depresiju
i anksioznost. Drugo, pod uticajem stresa, psiholoki i socijalni faktori mogu uticati na percepciju
osobe tako da ona samu sebe vidi kao bolesnu i manje vrednu. Takoe, u stresnim situacijama telesne
senzacije koje bi inae ostale nezapaene mogu biti doivljene kao patoloki simptomi.
Epidemioloke studije stresnih ivotnih situacija koje mogu imati negativan uinak po zdravlje
organizma ukljuuju socijalnu izolaciju, alovanje, nezaposlenost, lo socioekonomski status, razvod
braka, te traumatske stresove poput rata, silovanja, saobraajnih nezgoda itd. Veina rezultata ovih
studija upuuje na zakljuak da su osobe izloene navedenim stresovima manje zdravstveno
funkcionalne od ostatka populacije, te da ee obolevaju od raznih hroninih bolesti. Od specifinih
bolesti i medicinskih stanja kod kojih se stres navodi kao jedan od znaajnih etiolokih inilaca
naveemo koronarnu sranu bolest, ulkusnu bolest, Chron-ovu bolest, psorijazu, diabetes mellitus i
reumatoidni artritis. Meutim, ciljane studije u poslednjih desetak godina sve vie dovode stres u
vezu sa irokim spektrom raznih sistemskih poremeaja kao to su npr. multipla skleroza, autoimuni
poremeaju i mnoga maligna oboljenja.
S tim u vezi potrebno je usmeriti daljnje napore u izuavanju uticaja stresa na ljudsko
zdravlje i razvoj bolesti, posebno u okvirima nae svakodnevice u kojoj smo svedoci traginog efekta
ratnog stresa na vie generacija. S obzirom na socioekonomsku situaciju, te trenutno stanje
zdravstvenog sistema kod nas, upravo ovakvo delovanje omoguie nam blagovremenu prevenciju
neeljenih posledica koje stres ostavlja na ljudskoj psihi i telu, a koje su ve znane modernoj
medicini. Svet u kojem ivimo svet je melanholije, teskobe, depresije, te drugih psihikih bolesti.
Donja starosna granica tih bolesti iz godine u godinu se sputa tako da je depresija u detinjstvu, koja
je nekada bila nepoznata, danas deo modernog ivota. Dolo je do velikog propadanja porodice;
poveanje broja razvoda, sukoba u porodici, sve to vodi ka veoj podlonosti depresiji. Sve je
zapoelo ve u prvoj polovici XX veka kada je dolo do jaanja industrijalizacije, te je zbog
prevelike zaposlenosti cela porodica retko bila na okupu. Tokom poslednjeg veka preokupacija
poslom sve je vie rasla. Mnoge smetnje koje obino nazivamo psihopatologija svakodnevnog ivota
mogu biti sasvim uobiajeni i sami po sebi ne moraju uvek da upuuju na prisustvo psihijatrijskog
poremeaja. Tokom ivota veina ljudi proivljava periode anksioznosti, pospanosti ili
psihoseksualnih smetnji koji se mogu smatrati ne vie od oekivanog oblika ljudskog ponaanja. Da
bi se jasno navelo kako se svakoj takvoj osobi ne mo`e, a esto i ne treba, da postavi dijagnoza
mentalnog poremeaja. I ovaj tekst doprinosi tome cilju. On prua mogunost da se lake prepoznaju
neki od oblika psihopatologije svakodnevnog ivota. Mnogi od ovih poremeaja dovode do
znaajnih smetnji ili oteenja u socijalnom, radnom ili drugim vanim oblastima funkcionisanja. Da
bismo lake razgraniili ove tegobe od klasinih psihijatrijskih poremeaja treba imati u vidu da
mentalni poremeaji moraju dovesti do kliniki znaajnih problema da bi se opravdala dijagnoza
psihijatrijskog poremeaja. Granica izmeu poremeaja i normalnosti moe se postaviti klinikom
procenom ali i na osnovu znanja i ivotnog iskustva jedne osobe. ta emo oznaiti kliniki
znaajnim zavisi i od uticaja kulturnog okruenja, okolnosti u kojima osobu sreemo, stavova
pojedinca. Da bi se bolje mogla razlikovati psihopatoloka stanja svakodnevne psihopatologije u
tekstu je dat krai osvrt na osnovne principe i naela medicinske psihologije u meri u kojoj je to bilo
potrebno. Isto tako, u pojedinim poglavljima dat je kratki osvrt na neke psihijatrijske poremeaje, da
bi se i oni lake razlikovali od psihopatologije svakodnevnog `ivota.
Istraivanja u Americi pokazuju da je na uzorku od 8.098 Amerikanaca njih 48% tokom
ivota imalo barem jedan psihijatrijski problem, a 14% tri ili vie takvih problema. Zato zatita
mentalnog zdravlja mora predstavljati neophodan i znaajan aspekt sveukupnog sistema zdravstvene
zatite, odnosno javnog zdravlja. Tako npr.,"borba protiv depresije bi trebalo da bude jedna od
najbitnijih stvari u domenu linog napretka svakog oveka. Depresija spreava upijanje kosmike
energije koja je svuda oko nas i dovodi do nedostatka te energije u trenucima kada nam je
najpotrebnija. Tada ne funkcioniemo dobro, ne ponaamo se u skladu sa prilikama, podloniji smo
raznim bolestima i loe se oseamo. Ima puno naina efikasne borbe protiv zla dananjice
depresije. Uivajte u ivotu, provodite se, zabavljajte, smejte se i kada nije smeno... Posmatrajte u
svemu to se deava prvo pozitivnu stranu, potujte sebe i druge. Takoe su ljubav i seks vrlo
efikasan nain za borbu protiv depresije. Bavljenje sportom, igrama, hobijem i uopte stvarima koje
volimo je sigurna preventiva i lek protiv depresije. ta moete da uradite? Tokom vremena kada
oseate neraspoloenje, potraite savet od prijatelja ili nekoga iz porodice. U blaim oblicima
depresije savet drage osobe moe Vam mnogo pomoi. Ali u sluajevima teih oblika depresije,
slino oboljenjima kao sto su astma, hipertenzija, morate zatraiti strunu, lekarsku pomo. Savet je
da provodite to vie vremena na otvorenom prostoru, ak i zimi. Poboljajte osvetljenje prirodnim
svetlom u prostorijama u kojima boravite, sunana svetlost poboljava raspoloenje. Od preterane
brige ljudi se mogu razboleti, tvrde australijski naunici. Sidnejski institut Garvan otkrio je da se pod
stresom oslobaa hormon neuropeptid Y (NPY) koji moe da oslabi imunitet i omogui razvoj
prehlade, gripa, pa ak i depresije. Oni su rekli da je njihov rad dokazao vezu izmeu mozga i
imunog sistema i da e to pomoi u razumevanju meusobnog delovanja stresa i bolesti izazvanih
stresom. "Tokom stresnih perioda ivci oslobaaju velike koliine neuropeptida Y, koji ulazi u
krvotok, gde spreava normalno funkcionisanje elija imunog sistema", rekla je Mackay za
australijsku agenciju AAP. Budui da lekovi za spreavanje posledica stresa jo dugo nee biti
pronaeni, nastavila je Mackay, vano je shvatiti koliko je stres lo za organizam i koliko je vano
boriti se protiv njega. Najbolji nain uklanjanja stresa je da reorganizujemo svoj ivot i ponemo se
baviti jogom ili nekim drugim tehnikama oputanja, savetuje Mackay. Depresija nije oseaj
prolaznog neraspoloenja, ona je bolest koja znaajno naruava svakodnevni ivot. Depresija nije
znak moralne slabosti; depresija je posledica naruene ravnotee hemijskih supstanci u mozgu, pri
emu vanu ulogu igra naslee, stres, nain ivota. Velika je razlika izmeu obinog neraspoloenja i
patnje uzrokovane depresijom. Kada smo razoarani ivotom, kada ostanemo bez prijatelja ili
izgubimo voljenu osobu, prirodno je da smo tuni i zabrinuti. Takvi dogaaji gase nam radost
ivljenja, no ubrzo se veina ljudi vraa u svoje uobiajeno stanje. Ponekad vraanje u stvarnost
moe da vam razjasni da li sami sebi izazivate nepotrebni stres, bez obzira da li se radi o nerealnim
oekivanjima ili utisku da su stvari izmakle kontroli. Budite svesni svojih granica i mogunosti i tako
ete izbei nepotrebne glavobolje.
Smejte se! S osmehom ili provalom glasnog smeha u velikoj meri ete olakati sebi ivot.
Gledajui na smenu stranu ivota, skrenuete misli sa date situacije, pravei sebi prostora za borbu
protiv stresa. Smeh oslobaa beta-endorfine, iste relaksanse koji se lue pri fizikim vebama, od
kojih ete se oseati bolje i poboljati reakcije imunog sistema. Psiholozi istiu da smeh pomae u
udaljavanju od besa ka pozitivnoj bliskosti sa ljudima iz okoline, dok su dobri drutveni kontakti
najbitniji za kontrolisanje stresa. Ukoliko imate obiaj da sebe shvatate preozbiljno - potraite
pomo. Pozovite prijatelja koji ume da vas nasmeje ili pogledajte dobru komediju.
Odravajte sopstvenu ivotnu filozofiju.
Ovaj tekst je satkan od analize velikog broja lanaka na Internetu, analize raspoloive
literature i iskustva iz etrdestogodinje lekarske prakse. On vam prua mogunost da pronaete
odgovor na pitanje: Kako se odnositi prema ivotu, sebi i drugima, koje vrednosti odabrati, koje
norme slediti, emu teiti, to initi svijim blinjima? Svaki ovek ima svoju filozofiju koja mu
omoguava mentalno zdravlje ili ga vodi u duevni poremeaj. To je samo deo pitanja na koja
odgovara svako u oblikovanju vlastite ivotne filozofije. Nadamo se da e vam, bar, na neki nain
pomoi i ovaj tekst koji je pred vama. Posebu zahvalnost dugujem doc. prof. dr Tamari DamonjiIgnjatovi i prof. dr Petru Bokunu, koji su ovu knjigu pregledali u rukopisu i kao recenzeti
preporuili za tampu. Veliku zahvalnost dugujem svojim kolegama dr Ivici Mladenoviu i dipl.
socijalnom radniku Marni Paunovi, koji su paljivo proitali ovaj tekst i ukazali mi na odreene
greke, i time sadrajno i struno obogatili ovaj rukopis. Hvala svima koji su na bilo koji nain
doprineli pojavi ove knjige. U knjizi nismo radili indeks pojmova i imenski registar, ve smo dali
detaljan sadraj teksta. Adresa za dopisivanje: munj@sbb.rs, munjizamarko011
Beograd, 10. oktobra, 2013.god.