Limfociti B

Seminarski rad
UVOD
Imunoloka reakcija organizma je nuna za preivljavanje istog jer bez obrane
organizma od okolinih antigena vrlo brzo nastupa smrt. Imunologija, znanost koja
prouava otpornost organizma na strane tvari, odnosno antigene, temeljena je na
nespecifinim i specifinim mehanizmima te neprestano nadzire vlastite stanice.
Dok se nespecifina imunost definira kao openita imunost organizma,
sposobnost da se brani od antigena sa kojima nije nikada bio u dodiru, specifina
imunost je sposobnost organizma da se brani protiv antigena s kojim doe ili je ve
bio u dodiru.
Steena, specifina imunost je vrlo sloena posredovana limfocitima i nizom
limforetikularnih organa i tkiva koja nisu lokalizirana ve je difuzno rasporeena po
organizmu. Meutim, obje vrste imunosti se dopunjuju i pojaavaju uinak jedna
drugoj zbog ega je obrana organizma mnogo jaa.
LIMFOCITI
Jedne od stanica koje su ukljuene u imunoloku reakciju su limfociti zasluni
za specifinu imunost. Na temelju povrinskih markera i funkcije razlikuju se tri
populacije limfocita; limfociti T, limfociti B te NK stanice. Limfocite T dijelimo u izvrne
i regulacijske, izvrni su citotoksini, a pomagaki su TH1 i TH2.
TH1 potiu staninu imunost prepoznavanjem antigena na makrofagima i
luenjem upalnih citokina.
TH2 prepoznaju antigen koji je predoen limfocitima B i potiu humoralnu
imunost. Izvrni limfociti T su citotoksini i oni su glavni posrednici stanine imunosti.
LIMFOCITI B
Limfociti B koji nastaju u kotanoj sri, glavni su posrednici kod humoralne
imunosti koji sazrijevaju tek nakon dodira s nekim antigenom, na koji razvijaju
imunost, odnosno sazrijevaju u plazma stanice koje onda proizvode razliita
protutijela i na taj nain organizam pamti s kojim je antigenima bio u dodiru te se od

istog opet moe braniti. Plazma stanice su krajnje diferencirani oblik limfocita B, one
su aktivne stanice koje proizvode i izluuju protutijela. Plazma stanice gube veinu
povrinskih biljega limfocita B, izraavaju adhezijske molekule, primarno CD138.
Kako organizam razlikuje toliko razliitih antigena objanjava injenica da je
sustav za specifino prepoznavanje temeljen na nekovalentnom vezanju molekula,
antigenskih determinanta tuih tvari i receptora na staninim povrinama. Kapacitet
prepoznavanja je izuzetno velik i nastaje na temelju sluajne kombinatorike
preslagivanja genskog materijala.
. Predone stanice na svojoj membrani izlau antigen i omoguavaju
limfocitima T njegovo prepoznavanje. Postoje dva osnovna mehanizma predoavanja
antigena, a to su prepoznavanje preraenih antigena limfocitima T i predoavanje
nepreraenih antigena aktiviranim limfocitima B. Dendritine stanice, makrofagi i
limfociti B tri su glavne skupine profesionalnih predonih stanica koje predouju
antigene pomagakim limfocitima T CD4+.
Limfociti koji jo nisu doli u dodir s antigenima zovu se naivni limfociti. ivotni
vijek stanica je veoma kratak, meutim u susretu s antigenom limfociti prolaze kroz
niz promjena te se umnaaju kako bi osigurali velik broj stanica za obranu organizma
uz to se dodatno diferenciraju i u izvrne stanice.
Za razliku od izvrnih stanica, stvaraju se i memorijske stanice kao odgovor na
antigen koje ostaju u organizmu u stanju mirovanja dugo vremena, a pri opetovano
susretu sa istim antigenom izazivaju brzu imonoloku reakciju. Takve stanice se
stvaraju prilikom cijepljenja te recirkuliraju organizmom kako bi se odvio to bri i
efikasniji imunoloki odgovor organizma.

Slika 1: Aktivacija B limfocita putem interleukina 4,5,6 iz aktiviranih TH2

limfocita
Izvor: http://www.arthritis.co.za/immunologyupdate.html

BILJEZI LIMFOCITA
Osnovne populacije limfocita razlikuju se na temelju biljega, odnosno
leukocitnih diferencijacijskih antigena (LDA) koje ine na primjer adhezijske, signalne
i strukturne molekule, receptori, enzimi. LDA su svrstani u CD klasifikaciju na temelju
koje onda razlikujemo limfocite.

Limfociti B sadri protutijelo, imunoglobulin (Ig) kao sastavni dio svoje

membrane, a ta molekula sadri dva teka i dva laka lanca koji su po funkciji
podijeljeni na dio koji vee antigen (Fab) i dio koji nije specifian za antigen (Fc). Dio
receptora koji prolazi kroz membranu u stanicu vrlo je kratak pa nije sposoban sam
prenijeti signal u stanicu, tu pomae heterodimerna molekula koja je sastavljena od
dva lanca Ig i Ig koji se prilikom prijenosa signala povezuju s tirozinskim kinazama
te aktiviraju brojne molekule.

Slika 2: Prikaz receptora na B limfocitu

Izvor: http://www.arthritis.co.za/immunologyupdate.html

Osim receptora, na membrani limfocita izraene su i koreceptorske molekule

koje su nespecifine za antigen, a slue za pojaavanje signala koji se prenosi u
unutranjost stanica. U B limfocitima taj kompleks ine CD 19, CD21 i CD81.
Postoje i aktivacijski biljezi koji se predouju na limfocitima zbog njihove proliferacije i
diferencijacije, za B limfocite najvaniji su receptori za interleukine.

ZAKLJUAK
Na temelju biljega koji se nalaze na povrinama stanica limfocita moemo
razlikovati vrste pa takvi nalazi mogu sluiti za dijagnostiku ili u znanstveno
istraivake svrhe. Imunoloki odgovor organizma vrlo je vaan u obrani od raznih
antigena, stranih tvari koje svakodnevno unosimo u organizam ali i radi ouvanja
jedinke kao jedinke jer na imunoloki sustav u zdravom organizmu ne unitava
samo vlastite stanice.
Iako je imunoloki sustav vrlo sloen vanu ulogu igraju memorijske stanice
koje nam skoro doivotno omoguuju zatitu organizma od antigena koji su mu bili
predoeni pa nas na taj nain titi od epidemija velikog broja zaraznih bolesti koje
smo reducirali ili iskorijenili cijepljenjem.

LITERATURA:
Imunologija, sedmo i obnovljeno i dopunjeno izdanje, I. Andreis i dr., Medicinska
naklada Zagreb, 2010.
https://en.wikipedia.org/wiki/B_cell
http://www.arthritis.co.za/immunologyupdate.html