Professional Documents
Culture Documents
Alber Kami - Nesporazum
Alber Kami - Nesporazum
Nesporazum
LICA:
MAJKA
MARIJA
MARTA
JAN
STARI
Prvi in
I scena
MARTA: Sam?
MAJKA: Ne znam.
MARTA: Je li bogat?
MARTA: Dobro je! udno da bogat ovek bude sam, ali takve
dugo ekamo.
MARTA: Ali dobro plaaju. Neto ste udni, majko, prosto vas
ne prepoznajem.
MAJKA: Nije mi stalo do tog odmora. Htela bih samo malo mira.
(Tiho se smeje) Glupo je, ali ima veeri kada skoro postajem
pobona.
II scena
III scena
JAN: Moe neko naii i tada sve ovo nee biti mogue.
JAN: Da. To je. Pre dvadeset godina sam izaao na ova vrata.
Moja je sestra tada bila devojica i igrala se u onom oku, a
moja me majka nije ni poljubila. Mislio sam tada, da mi je
svejedno.
JAN: Posle dvadest godina sve se promenilo. Ostarila je. Vid joj
je oslabio. Jedva sam je i ja prepoznao.
IV scena
MARIJA: Jan, ima pet godina otkako smo venani. Ovo je prva
no da smo rastavljeni. Uvek sam sve volela kod tebe, ak i
ono to nisam razumevala i znam duboko u sebi da ne bih
volela da si drugaiji. Ja nisam ena koja voli da protivrei, ali
ovde se plaim. Plai me to me ti naputa.
JAN: To je detinjasto.
JAN: Re koju sam sebi dao onog dana kad sam shvatio da sam
potreban svojoj majci.
JAN: Nai svoju zemlju i uiniti srenim one koje volim, dalje ne
vidim.
V scena
JAN: Sve.
JAN: U ekoj.
MARTA: Zanimanje?
JAN: Da.
JAN: eka.
JAN: esto.
MARTA: Ne, uzmite ga. Kad ste tamo, stanujete li kraj mora?
JAN: Da.
MARTA: Da, izgubili smo neto prihoda, ali smo dobili mir.
Uostalom jedan solidan gost vie vredi od mnotva onih koji to
nisu. To je ono to nama treba - solidan gost.
JAN: Ipak mora biti da vam ivot nije uvek veseo. Zar se ne
oseate suvie usamljeni?
VI scena
JAN: Ne, ali sam veoma davno imao prilike da proem ovuda.
Nisam to zaboravio.
Ona je bila (malo udno) uz mene sve vreme. Bez sumnje zato
i znam da mi je ki. Inae bih moda i nju zaboravila.
MARTA: Sin koji bi doao ovamo bio bi kao i ostali gosti. A oni
MAJKA: uti!
MAJKA: O, mi to ne traimo.
MARTA: Majko!
JAN: Ne, izvinite. Nisam vas dobro uo. Zato ste me nazvali
sine moj?
VII scena
VIII scena
Drugi in
I scena
MARTA: Zato?
MARTA: ta je jesen?
JAN: Drugo prolee. Kad sve lie lii na cvee. Moda bi tako i
due procvetale kad bi ste im pomogli svojim strpljenjem.
II scena
III scena
IV scena
V scena
JAN: Gospoo!
MAJKA: Da?
VI scena
VII scena
MAJKA: ekaj malo. Ipak je istina da svi usnuli ljudi imaju izraz
kao da su se predali.
MARTA: Majko!
MAJKA: Da, da. Zato ne? Tek je zapoeo san koji e ga odvesti
daleko. On se ne moe probuditi da nas upita ta radimo. I on i
mi moemo na miru da uivamo u ovom trenutku odmora.
MARTA: Majko!
Trei in
I scena
MARTA: itajte.
MARTA: Majko!
MAJKA: Dosta sam ivela, ivela sam mnogo due od svog sina.
To nije u redu. Sada mogu da mu se pridruim na dnu ove
reke. ije trave ve pokrivaju njegovo lice.
MAJKA: Ti si ga prepoznala?
II scena
MARTA: Ne! Nije bila moja dunost da bdim nad svojim bratom,
a ipak sam evo prognana u sopstvenom zaviaju. Nemam vie
mesta za san, ak me je i roena mati odbacila. Nije bila moja
dunost da bdim nad svojim bratom. Ovo je nepravda. On je
dobio sada to je eleo, dok ja ostajem usamljena, daleko od
mora za kojim sam udila. O, mrzim ga! itav moj ivot je
proao u iekivanju tog talasa koji bi me poneo, a sada znam
da on vie nee doi. Treba da ostanem tu, oko mene gomile
naroda i zemlja, doline, brda, zaustavjaju vetar s mora. Njihova
buka priguuje stalni zov mora. Drugi su bolje sree i ima
mesta, iako udaljenih od mora, gde veernji vetar, kadkod,
donosi miris algi, on im govori o obalama koje odjekuju od
kliktanja galebova ili o zlatnom ljunku i beskonanim
veerima, ali se vetar isrcpi pre nego to doe ovamo. Nikada
neu dobiti ono to mi se duguje. Kad bih prislonila uvo na
zemlju, ne bi ula udaranje ledenih valova, niti odmereno
disanje srenog mora. Previe sam daleko od onoga to volim,
a toj razdaljini nema leka. Mrzim ga, mrzim ga to je dobio ono
to je hteo. Meni je otadbina ovo zatvoreno i skueno mesto,
gde je nebo bez vidika, glad mogu da utolim samo kiselom
moravskom ljivom, a e niim, osim krvlju koji sam prolila.
To je cena koju valja platiti za nenost svoje majke. Pa neka
umre onda i ona, kad me ne voli! Neka se vrata oko mene
III scena
MARTA: Ko je?
MARTA: Ko je va mu?
MARTA: Znam.
MARIJA: Onda sam ja luda jer ujem rei koje nikada nisu ule
na zemlji. Neu da ulazim u ovo bezumlje.
MARTA: utite, jer ne znate sve. Sad je i moja mati kraj svoga
sina. Uskoro e ih izvaditi iz reke i zakopati u istu raku. Ja ne
vidim zato bih vikala. Imam drugaiju predstavu o ljudskom
srcu, a vae suze su mi odvratne.
IV scena
Muzika