Uzevi u obzir sve dramatine, turobne, odbojne okolnosti i realizacije ovoga svijeta te

posmatrajui materiju s nihilistiko-materijalnog gledita, sve je tee opisati ljubav.

Historija umnog naprezanja s ovom svrhom see do antikih vremena, do velikih koji su
smatrali ljubav, odnosno ovosvjetske strasti koje iz nje proizlaze, elementomneodvojivim dijelom svakog ovjeka u promjenjivim koliinama. Danas se naalost
ludou zove dobroudni, podsvijesti motiv koji ovjeka dovodi do apsolutne nesebine i
uroene strasti spreavanja jednom cilju, predmetu ili osobi. Pozivajui se na neko
velike, zar to upravo nije ljubav?
Iako mi to esto ne primjeujemo, ili ako primjeujemo, ocjenjujemo i odbacujemo kao
vanjskim interesom voeno djelovanje, svu istinsku ljepotu, svaku dobroudnost iznosi
na svjetlost realnosti ljubav. Ljubav je talas to zapljuskuje klifove emocija i motivacije,
uroen u svako stvorenje i vremenom oblikovan obalama okoline. Ljubav prema
blinjemu je dijete koje u vozu prua ruku nasmijanom starcu druge boje koe dok ga
roditelj, ija je ljubav okolinom besmisleno ugaena, osuujue posmatra. Ljubav je
iskonska predanost svome radu koji e doprinijeti mnogima, ne traei nita zauzvrat do
humanosti, vrlina Tesle, Marije Kiri i svih drugih koje danas historija pamti a neko je
zapostavljala. Ljubav je borba, borba za ono emu ili kome je namijenjena, borba iju
nepobitnu pobjedu izvojevae Martin Luter King, Mahatma Gandi i mnogi nepomenuti
no nita manje bitni ljubei ne samo svoj, ve i sve narode kojima stalo bjee do
humanosti. Ljubav je portret ideala utjelovljenog u realnoj prilici kojem slikari, muziari i
knjievnici nesebino posvete svoj kratki ivot, stvarajui vjenost. Ali, ovjek je, i
onako nesavren, esto grozno bie, kamen djelovanja isklesan nemoralnim samoljubljem
i zaviu. Takvima je ljubav nepoznata, nepostojea ili pak nevidljiva. Takvim se
nazivae Brutus od Rima, koji je za nitavno mjesto u Senatu izdao ovjeka koji ga je
volio kao sina, takvim se nazivae Agatoklo od Sirakuze, to pogubi svoje najblie
drugove za vlast i Guillelmo Forli, koji je nakon njemu prireene parade usmrtio svoju
porodicu zarad osvajanja poronog trona. Kod nekih se ljubav izopaila u mrnju, mrnju
kojom su pokretani upropastili ivot i dostojanstvo svog naroda i miliona drugih,
nedunih ljudi.
Dakle, svi navedeni su ljudi odvojeni stoljeima, i dokaz da otkako je ovjeanstva, tu je i
ljubavi koja je proizvodila dobro ali je ujedno i mrnje, odnosno ljubavi neuzvraene i
zaboravljene, ugroene djelovanjem drugih. Stoga, irenje ljubavi je ovjeku uroeno i
prirodno, samim time i dobrota, a irenje mrnje neprirodna, zagaena neovjenost, no
ipak integralna nesavrenom stvoru.