Lawrence Lessig: Kd i drugi zakoni kiberprostora

Lawrence Lessig

Kd

i drugi zakoni kiberprostora

Izdava: Multimedijalni institut, Zagreb

Prevodilac: ivan Filippi

Za Charlija Nessona, ija se svaka ideja ini ludom - jedno godinu dana.

Predgovor

U proljee 1996. godine, na godinjoj konferenciji organiziranoj

pod naslovom Kompjutori, sloboda i privatnost, dva pisca znanstvene fantastike ispriala su prie o budunosti kiberprostora.
Vernor Vinge govorio je o sveprisutnosti sile zakona koju omoguuju distriubiani sustavi visoke razluivosti - kompjutorski
ipovi povezani putem Mree sa svakim dijelom drutvenog ivota, sa itavim jednim dijelom namijenjenim vladinim potrebama.
Ta je arhitektura tada ve bila u izgradnji bio je to Internet a
tehnolozi su ve opisivali njezine dosege. Budui da se ta mrea
kontrole ispreplela sa svakim dijelom drutvenoga ivota, samo je
pitanje vremena, rekao je Vinge, prije nego to vlada bude zatraila pripadajui joj udio kontrole. Svaka nova generacija kda poveavat e tu mo vlade. Budunost e donijeti svijet savrene regulacije, a arhitektura distribuiranog raunalstva Internet i njegovi
dodaci uinit e tu savrenost moguom.
Tom Maddox slijedio je Vingea. Njegova vizija bila je vrlo slina, iako je izvor kontrole bio razliit. Vladina mo nee doi samo
preko ipova. Stvarni izvor moi, tvrdio je Maddox, je savez izmeu vlade i trgovine. Trgovina, poput vlade, bolje se snalazi u bolje
reguliranom svijetu. Vlasnitvo je sigurnije, podaci se lake rikuljaju i manji je rizik poremeaja. Budunost e biti pakt izmeu te
dvije sile drutvenoga poretka.
Kd i trgovina.
U vrijeme kada su ta dva autora govorila, budunost, kako su je
oni opisali, jo nije dola. Kiberprostor je bio sve prisutniji, ali
teko je bilo zamisliti ga ukroenoga da bi sluio ciljevima vlade. A
trgovina je svakako bila zainteresirana, iako su tvrtke koje su nudile kreditnokartine usluge upozoravale klijente da se dre podalje
od Mree. Mrea je bila drutveni prostor eksplozije. Ali teko je
bilo zamisliti ga kao prostor eksplozije drutvene kontrole.
Nisam uo niti jedan od ta dva govora. Sluao sam ih preko svoga kompjutora, tri godine nakon to su izgovoreni. Njihove rijei
su zabiljeene. One sada lee arhivirane na posluitelju na MIT-u.01
Dovoljna je samo sekunda da se ponu sluati njihovi govori o sa-

vreno ureenoj mrei kontrole. Sam in sluanja tih predavanja

koja su izgovorena pred nekoliko godina pohranjena na pouzdanoj i indeksiranoj platformi koja je bez sumnje zabiljeila injenicu da sam ih ja sluao, putem vrlo brzih komercijalnih Internetskih linija posredstvom kojih u moj stan dolaze i Mrea i ABC News
potvrdio je neto iz njihove ocjene. Moemo uti u reakciji publike potvrdu da su ti autori izgovarali kciju oni su naposljetku bili pisci znanstvene fantastike i da je kcija koju su izgovarali zastraujua.
Tri godine kasnije to vie nije kcija. Nije teko dokuiti kako je
Mrea mogla postati savreni prostor regulacije ili kako trgovina
igra ulogu u toj regulaciji. Tekua bitka oko MP3 tehnologije za
komprimiranje zvunih datoteka za jednostavno distribuiranje
putem Mree savreni je primjer. Prole godine MP3 tehnologija
bila je pravo ludilo: CD-i su se kopirali i slali elektronikom potom, a web stranice su postavljane sa tisuama arhiviranih pjesama
spremnih za svaiju upotrebu. Besplatna glazba pridruila se
popisu besplatnih stvari koje e Internet posluivati.
Ali ove se godine pria promijenila. Glazbena industrija promie standard koji e olakati kontrolu nad distribuiranjem tih datoteka. Kongres je usvojio propis koji ini prijestupnikom svakoga
onoga tko proizvodi softver to zaobilazi tu kontrolu. A jedna tvrtka koja proizvodi ureaje sline Sony Walkmanu koji omoguuju
sviranje MP3 datoteka ve je najavila planove da e svoj ureaj uskladiti s tim standardima kontrole. Kontrola e ui u kd putem
trgovine, uz potporu vlade.
Vinge i Maddox bili su teoretiari kiberprostora prve generacije.
Oni su mogli ispriati svoje prie o savrenoj kontroli jer su ivjeli
u svijetu koji se nije mogao kontrolirati. Oni su mogli nai zajedniki jezik sa svojom publikom jer se ona eljela oduprijeti budunosti to su je oni opisivali. Zamiljati taj nemogui svijet bila je
neka vrsta sporta.
Sada je nemogui svijet postao stvaran. Kontrola u priama Vingea i Maddoxa, koja je mnoge njihove sluatelje zaprepastila kao
orwellovska danas, izgleda potpuno razumnom. Mogue je zamisliti sustav savrene regulacije koji je Vinge opisao, a mnogima se
ak i svia to emu su svjedoci. Neizbjeno je da e trgovina nositi
sve vei dio Interneta, a mnogi ni u tome ne vide nita loega. Doista, ivimo u vremenu (opet) kada je uobiajeno kazati: neka se biznis pobrine za sve. Neka biznis samoregulira Mreu. Trgovina putem mree je novi junak.
6

Ova knjiga nastavlja prie Vingea i Maddoxa. Ja dijelim njihovo

vienje budunosti Mree. Mnogo toga u ovoj knjizi kazuje o sve
veoj arhitekturi regulacije kojom e Internet postati. Ali ja ne dijelim samozadovoljno i samoodobravajue klicanje koje se moglo
uti u pozadini te snimke iz 1996. godine. Godine 1996. je bilo oigledno tko je neprijatelj: danas nita nije oigledno.
Budunost predstavljaju tek Vingeovi i Maddoxovi prikazi
uzeti zajedno, a ne pojedinano. Da nam predstoji samo distopija
koju je opisao Vinge, imali bismo oigledan i snaan odgovor: Orwell nam je dao orue, a Staljin nam je usadio odlunost, da se
odupremo totalitarnoj dravi. pijunska i intruzivna Mrea koju
nadzire Washington nije naa budunost. 1984. je u naoj prolosti.
I da se nalazimo samo u budunosti koju je opisao Maddox,
mnogi od naih graana vjerovali bi da je to utopija, a ne znanstvena fantastika. Svijet u kojemu trite ima slobodne ruke, a zlo
to ga nazivamo vladom je poraeno, bio bi za njih svijet savrene
slobode.
Ali nijedna pria pojedinano ne opisuje ono to e Internet postati. Ne Vinge sam, ne Maddox sam, ve Vinge i Maddox zajedno:
budunost kontrole koju e uvelike provoditi tehnologije trgovine, uz potporu vladavine zakona.
Izazov nae generacije je pomiriti te dvije sile. Kako tititi slobodu kada arhitekturama kontrole upravlja isto tako vlada kao i
privatni sektor? Kako osiguravamo privatnost kada eter stalno pijunira? Kako jamiti slobodnu misao kada svaka ideja postaje neije vlasnitvo? Kako jamiti samoodreenje kada se o arhitekturama kontrole stalno odluuje drugdje? Kako, drugim rijeima, graditi svijet slobode kada su prijetnje onakve kakve su ih opisali
Vinge i Maddox zajedno?
Odgovor nije u instinktivnoj retorici protiv vlasti iz nae prolosti. Stvarnost je tea od kcije. Vlade su nune da bi titile slobodu, pa ak ako su voljne da je unite. Ali odgovor nije ni u povratku Rooseveltovom New Dealu. Etatizam nije uspio. Slobodu
neemo nai u nekoj novoj washingtonskoj abecednoj jusi (WPA
Work Projects Administration - Ministarstvo javnih radova, FCC Federal Communication Commission - Savezna komisija za komunikacije,
FDA Food and Drugs Administration - Uprava za hranu i lijekove...)
birokracije.
Drugi narataj preuzima ideale prvoga i razrauje ih u drugaijem kontekstu. Poznate su mu stare rasprave. Mapirao je beziz-

predgovor

lazne argumente prethodnih trideset godina. Cilj drugoga narataja

je postaviti pitanja koja izbjegavaju bezizlaznosti i nadilaze ih.
Oba narataja ostavila su za sobom veliki posao. Esther Dyson,
John Perry Barlow i Todd Lapin jo uvijek nadahnjuju i jo uvijek
se kreu naprijed. (Dysonova danas privremeno predsjeda organizacijom za koju neki misle da e postati vlada Interneta; Barlow
danas provodi vrijeme na Harvardu). A u drugom narataju, rad
Andrewa Shapiroa, Davida Shenka i Stevena Johnsona postaje prepoznat i nepobitan.
Moja je meta taj drugi narataj. Kao to prilii mojoj struci (ja
sam pravnik), moj doprinos je zamreniji, neprohodniji, tehnikiji
i neosjetniji od onoga to je najbolje u oba narataja. Ali kao to
prilii mojoj struci, ja u ga ipak ponuditi. U raspravama koje se
strastveno vode upravo danas, ono to ja imam kazati nikome se
nee mnogo svidjeti. I dok ja kucam ove posljednje rijei prije nego
to elektronikom potom poaljem rukopis izdavau, ve ujem
reakcije: Zar ne vidi razliku izmeu moi erifa i moi Walt Disneyja? Zar doista misli da nam je potrebna vladina agencija koja
e regulirati softverski kd? I s druge strane: Kako moete zagovarati onu arhitekturu kiberprostora (softver otvorenog kda) koja
osujeuje vladinu sposobnost da ini dobro?
Ali ja sam i nastavnik. Ako moje pisanje izaziva ljutite reakcije
onda ono moe pobuditi i uravnoteenije razmiljanje. Ovo su
teka vremena da bi se dalo pravo objanjenje, a laki odgovori na
jueranju raspravu nee dati pravo objanjenje.
Mnogo sam nauio od nastavnika i kritiara koji su mi pomogli
da napiem ovu knjigu. Hal Abelson, Bruce Ackerman, James
Boyle, Jack Goldsmith i Richard Posner davali su mi strpljive i izvrsne savjete o ranijim nacrtima. Zahvalan sam im na njihovom
strpljenju i vrlo sretan to sam mogao dobiti njihove savjete. Larry
Vale i Sarah Whiting usmjeravali su moju lektiru iz podruja tehnoloke arhitekture, iako bez sumnje nisam bio tako strpljiv uenik kao to sam trebao biti. Sonya Mead pomogla mi je predoiti u
slikama ono za to bi pravniku trebalo deset tisua rijei da kae.
Vojska studenata vodila je vei dio bitke s ranijim nacrtima ove
knjige. Carolyn Bane, Rachel Barber, Enoch Chang, Ben Edelman,
Timothy Ehrlich, Dawn Farber, Melanie Glickson, Bethany Glover,
Nerlyn Gonzales, Shannon Johnson, Karen King, Alex Macgillivray, Marcus Maher, David Melaugh, Teresa Ou, Laura Pirri i Wendy

Seltzer dali su opsenu i vrijednu kritiku. A moji asistenti, Lee

Hopkins i Catherine Cho, bili su kljuni da se ta vojska zadri u
stroju (i na distanci).
Tri su studenta osobito utjecala na moje tvrdnje, iako se za nijednoga ne bi moglo tono rei da je student. Harold Reeves preuzima voenje u 8. poglavlju. Tim Wu prisilio me je da ponovo
promislim I. dio. A Andrew Shapiro pokazao mi je nadu u budunost koju sam ja opisao vrlo mrano.
Posebice sam zahvalan Catherine Marguerite Manley, iji je izvanredan talent kao pisca i kao istraivaa omoguio da se ovo djelo zavri mnogo prije nego to bi inae bilo zavreno. Zahvale idu i
Tawenu Changu i Jamesu Stahiru za njihovo pomno itanje biljeaka i za njihov rad da one budu potene.
Ovo nije podruje o kojemu ovjek moe nauiti ivei u knjinicama. Ja sam nauio sve to znam iz razgovora koje sam vodio ili
promatrao u izvanrednoj zajednici profesora i drutvenih aktivista
koji su se zadnjih pet godina borili da shvate to je to kiberprostor
i da ga uine boljim. Ta zajednica ukljuuje znanstvenike i pisce o
kojima raspravljam u tekstu, osobito pravnike Yochaija Benklera,
Jamesa Boylea, Marka Lemleyja, Davida Posta i Pama Samuelsona.
Takoer sam imao velike koristi od razgovora van kruga pravnika,
osobito s Halom Abelsonom, Johnom Perryjem Barlowom, Toddom Lapinom, Jospehom Reagleom, Paulom Resnickom i Dannyjem Weitznerom. Ali, to je moda i vanije, dobro su mi dole
rasprave s drutvenim aktivistima, osobito sa Center for Democracy
and Technology - Centrom za demokraciju i tehnologiju, Electronic
Frontier Foundation - Zakladom za elektronike granice i American
Civil Liberties Union - Amerikim savezom za graanske slobode.
Oni su pitanja uinili stvarnima i mnogo su uinili u obrani barem
nekih od vrijednosti za koje mislim da su vane.
Meutim, ova knjiga ne bi bila napisana da nije bilo prie Juliana Dibbella, konferencije koju je organizirao Henry J. Perritt i
mnogih rasprava s Davidom Johnsonom. Zahvalan sam svoj trojici
na onome to su me nauili.
Poeo sam ovaj projekt kao profesor za Harvardov projekt o etici i strukama. Zahvalan sam Dennisu Thompsonu na njegovom
skeptinom ohrabrenju te godine. Berkman Center for Internet and Society - Berkmanov centar za Internet i drutvo - na harvardskom
Pravnom fakultetu omoguio je vei dio moga istraivanja. Osobito sam zahvalan Lillian i Mylesu Berkmanu na toj potpori, Jonatha-

predgovor

nu Zittrainu, na njegovoj potpori i, to je jo vanije, prijateljstvu.

Posvetio sam ovu knjigu direktoru Berkmanovoga centra, Charlieju Nessonu koji mi je dao prostora i pruio potporu da stvorim ovo
djelo i izvjesno nadahnue da mu dam drugi smjer.
Ali znaajniji od bilo koje od tih podrki bili su strpljenje i ljubav osobe kojoj sam posvetio svoj ivot Bettine Neuefeind. Njezina ljubav doimat e se ludom, i divnom, tijekom ovih mnogo
due od godine dana.

10

Kd

function nasloviPoglavlje() {
var thisChapter = Book[this._name];

var textX = 0;
var textY = 78;
var textW = 340;
var textH = 100;

var naslovStyle = new TextFormat();

with (naslovStyle) {
align = left;
color = 0xFFFFFF;
size = 38;
italic = true;
bold = false;
underline = false;
font = Lexicon;
}

thisChapter.createTextField(Naslov,
with (Naslov) {
wordWrap = true;
multiline = true;
text = 1.dio:
}

Naslov.setTextFormat(naslovStyle);

nasloviPoglavlje();

++stack, textX, textY, textW, textH);

Regulabilnost;

1
Kd je zakon
Prije desetljea, u proljee 1989. godine, komunizam u Europi
je umro uruio se, poput atora kad mu se ukloni glavni potporanj. Komunizam nije dokrajio ni rat ni revolucija. Dokrajila ga
je iscrpljenost. Na njegovo mjesto rodio se u sredinjoj i istonoj
Europi novi politiki reim, poetak novoga politikoga drutva.
Za konstitucionaliste, kao to sam ja, bilo je to uzbudljivo vrijeme. Upravo sam 1989. bio diplomirao pravo, a 1991. poeo sam
predavati na Sveuilitu u Chicagu. Chicago je imao centar za prouavanje novih demokracija u sredinjoj i istonoj Europi. Bio sam
dio toga centra. U narednih pet godina vie sam vremena proveo u
zrakoplovima i vie jutara pijui lou kavu nego to uope mogu
zapamtiti.
Istona i sredinja Europa bile su pune Amerikanaca koji su govorili bivim komunistima kako trebaju vladati zemljom. Savjeti
su bili beskonani i smijeni. Neki od tih posjetitelja doslovce su
prodavali ustave novonastajuim ustavnim republikama, a zauzvrat su davali bezbroj polusvarenih ideja o tome kako treba vladati
novim dravama. Ti su Amerikanci dolazili iz drave gdje je ustavnost funkcionirala, ali oigledno oni nisu znali zato.
Meutim, zadaa centra nije bila da savjetuje. Znali smo suvie
malo da bismo mogli usmjeravati. Na je cilj bio promatrati i skupljati podatke o tranzicijama i o tome kako one napreduju. eljeli
smo shvatiti promjenu, a ne usmjeravati ju.
Ono to smo vidjeli bilo je zapanjujue, iako shvatljivo. Ti prvi
trenuci nakon pada komunizma bili su ispunjeni strau protiv
vlasti plimom bijesa koji je bio usmjeren protiv drave i protiv
dravne regulacije. Pustite nas na miru, izgledalo je da ljudi govore. Neka trite i nevladine organizacije novo drutvo zauzmu
vladino mjesto. Nakon narataja provedenih u komunizmu ta je
reakcija bila potpuno shvatljiva. Kakvog kompromisa moete
uope biti s oruem represije?

Kd je zakon

14

Stanovita amerika retorika bila je u mnogoemu potporanj toj

reakciji. Retorika graanskih prava. Pustite samo da trite vlada i
drite vladu postrance pa e sloboda i prosperitet neizbjeno rasti.
Stvari e se pobrinuti same za sebe. Nije bilo potrebe, i nije moglo
biti nikakvoga mjesta, za opsenom regulacijom.
Ali stvari se nisu pobrinule same za sebe. Trita nisu cvjetala.
Vlade su bile onesposobljene, a onesposobljene vlade nisu eliksir
za slobodu. Mo nije iezla ona je jednostavno prela sa drave
na majae, koje je opet esto stvarala sama vlada. Potreba za tradicionalnim dravnim funkcijama policijom, sudovima, kolama,
zdravstvom nije magino iezla. Nisu se pojavili privatni interesi koji bi ispunili tu potrebu. Naprotiv, potrebe se nisu ispunjavale. Sigurnost je isparila. Moderna, iako troma anarhija zamijenila
je sumorni komunizam iz tri prethodna narataja: neonska svjetla
bljetala su oglasima za Nike; prevarantske burzovne transakcije
uzele su penzionerima njihovu ivotnu uteevinu; bankare su
ubijali usred dana na moskovskim ulicama. Jedan sustav kontrole
zamijenio je drugi, ali nijedan sustav nije bio ono to bi zapadni
zagovaratelji graanskih prava nazvali slobodom.
I upravo u vrijeme kada se ta postkomunistika euforija stiavala sredinom 1990-ih na Zapadu se pojavilo drugo novo drutvo, mnogima isto tako uzbudljivo kao to su bila i obeana nova
drutva u postkomunistikoj Europi. Bio je to kiberprostor. Najprije na sveuilitima i u istraivakim centrima, a zatim unutar
drutva openito, kiberprostor je postao novim ciljem libertarijanskog utopizma. Tu e vladati sloboda od drave. Ako ne u Moskvi
ili Tbilsiju, onda emo tu u kiberprostoru pronai ideju libertarijanskog drutva.
Katalizator za tu promjenu bio je slino neplaniran. Roen u
jednom istraivakom projektu Ministarstva obrane SAD-a, kiberprostor je proizaao iz izmjetanja odreene arhitekture kontrole.
Nenaplatna i vienamjenska mrea podataka koji se kreu u paketima zamijenila je naplatnu jednonamjensku mreu telefona. I
tako je svijet u kojemu je svatko mogao biti izdava nadopunio
stara izdavaka sredstva jednoga-za-mnoge (televizija, radio, novine, knjige). Ljudi su mogli komunicirati i povezivati se onako
kako to nikada prije nisu radili. Kiberprostor je obeavao onu
vrstu drutva koju realan prostor nikada nije mogao dozvoliti slobodu bez anarhija, kontrolu bez vlade, konsenzus bez moi. Rijeima manifesta koji e odrediti na narataj: Mi odbacujemo:

Regulabilnost

15

kraljeve, predsjednike i glasovanje. Vjerujemo u: priblini konsenzus i izvrivi kd. 01

Kao i u postkomunistikoj Europi, prve misli o kiberprostoru
vezale su slobodu uz ieznue drave. Ali tu je veza bila jo jaa
nego u postkomunistikoj Europi. Tada se tvrdilo da vlada ne moe
regulirati kiberprostor, da je kiberprostor bitno i neizbjeno slobodan. Vlade mogu prijetiti, ali ponaanje se ne moe nadzirati;
zakoni se mogu donositi, ali oni e biti besmisleni. Nije postojao
izbor koju vladu izabrati nijedna ne moe vladati. Kiberprostor
bit e drutvo sasvim druge vrste. Postojat e denicija i direktiva,
ali odozdo prema gore, a nikada direktiva drave. Drutvo toga kiberprostora bit e tvorevina koja e sama sebe ureivati, oiena
od vladaoca i osloboena od politikih mediokriteta.
Predavao sam u sredinjoj Europi tijekom ljet poetkom 1990ih godina; bio sam svjedokom preobrazbe u stavovima o komunizmu koju sam opisao na poetku ovoga poglavlja. Tako sam pomalo
doivio dj vu kada sam u proljee 1995. poeo predavati pravo
kiberprostora i uoio kod mojih studenata te iste postkomunistike
misli o slobodi i vlasti. ak i na Yaleu koji nije poznat po libertarijanskim strastima studenti su bili kao opijeni onime to e
James Boyle kasnije nazvati libertarijanskom igrom lovice 02: nijedna vlada ne moe preivjeti bez bogatstva na Internetu, a opet
nijedna vlada ne moe nadzirati to se tamo dogaa. Vlade realnoga prostora postat e isto tako jadne kao i posljednji komunistiki reimi. Bilo je to odumiranje drave koje je Marx obeavao, a
koju su trilijuni gigabajta to u bljesku prolaze eterom kiberprostora dobrano uzdrmali. Kiberprostor, pria se nastavljala, moe
jedino biti slobodan. Sloboda je bila njegova priroda.
Ali zato - nikada se nije razjasnilo. Nikada nisam sasvim mogao pojmiti ideju da je kiberprostor mjesto koje vlade ne mogu
nadzirati. Sama rije ne govori o slobodi, ve o kontroli. Njezina
etimologija potjee jo prije romana Williama Gibsona (Neuromancer, izdanom 1984.) iz svijeta kibernetike, prouavanja kontrole
na daljinu.03 Kibernetika je imala viziju savrene kontrole. Sama
njezina motivacija bila je pronai bolji nain upravljanja. Stoga je
bilo dvostruko zaudno vidjeti to slavljenje nekontrole nad arhitekturama proizalima iz samoga ideala kontrole.
Kao to sam rekao, ja sam konstitucionalist. Predajem ustavno
pravo i piem o njemu. Vjerujem da su te prve misli o vladi i kiberprostoru isto tako krivo usmjerene kao i prve misli o vladi nakon

Kd je zakon

16

komunizma. Sloboda u kiberprostoru nee doi od odsustva drave. Sloboda u njemu, kao i bilo gdje drugdje, doi e od drave
odreene vrste.04 Gradimo svijet gdje sloboda moe cvjetati ne
uklanjanjem iz drutva bilo kakve samosvjesne kontrole; gradimo
svijet gdje sloboda moe cvjetati ako je postavimo na mjesto gdje
konkretna vrsta samosvjesne kontrole moe preivjeti. To znai da
gradimo slobodu kao to su radili nai ustavotvorci, postavljajui
drutvo prema odreenom ustavu.
Ali pod ustavom ne mislim na zakonski tekst. Za razliku od mojih sunarodnjaka u istonoj Europi, ja ne pokuavam prodati dokument koji su nai ustavotvorci napisali 1787. godine. Prije onako
kao to Britanci shvaaju kada govore o svom ustavu, mislim na
arhitekturu ne samo na zakonski tekst, ve na nain ivota koji
strukturira i ograniava drutvenu i zakonsku mo u svrhu zatite
temeljnih vrijednosti naela i ideala koji seu izvan kompromisa
svakodnevne politike.
Ustavi se u ovome smislu grade, a ne nalaze. Temelje treba postaviti, oni se ne pojavljuju magijom. Upravo kao to su utemeljitelji nae nacije nauili od anarhije to je uslijedila za revolucijom
(zapamtite: na prvi ustav, lanci Konfederacije, bio je bijedan
promaaj jalovosti), tako i mi poinjemo uviati u kiberprostoru
da ta gradnja, ili postavljanje temelja, nije rad nevidljive ruke.
Nema razloga povjerovati da e se temelji za slobodu u kiberprostoru jednostavno pojaviti. U stvari, kao to u utvrditi, upravo je
obratno sluaj. Kao to su nai ustavotvorci nauili, i kao to su
Rusi uvidjeli, imamo najbolje razloge vjerovati da kiberprostor,
preputen sam sebi, nee ispuniti obeanje o slobodi. Preputen
sam sebi, kiberprostor e postati savreno orue kontrole.05
Kontrola. Ne nuno vladina kontrola i ne nuno nadzor s nekim
zlim, faistikim ciljem. Ali ova knjiga tvrdi da nevidljiva ruke kiberprostora gradi arhitekturu koja je sasvim suprotna od onoga to
je ona bila pri roenju kiberprostora. Nevidljiva ruka, putem trgovine, gradi arhitekturu koja usavrava kontrolu arhitekturu koja
ini moguom visoko djelotvornu regulaciju. Kao to je Vernon Vinge upozorio 1996., distribuiranu arhitekturu regulacijske kontrole;
kao to je Tom Maddox dodao, osovinu izmeu trgovine i drave.06
Ovo je knjiga o tom prevratu i o tome kako ga moemo sprijeiti. Kada pogledamo stazu na kojoj se kiberprostor nalazi evoluciju koju opisujem u 1. dijelu vidimo da e mnogo od one slobode koja je bila prisutna pri utemeljenju kiberprostora ieznuti u

Regulabilnost

17

njegovoj budunosti. Vrijednosti koje danas smatramo temeljnima nee nuno ostati. Slobode koje su bile utemeljujue polako e
ieznuti.
Ako hoemo da izvorni kiberprostor preivi i ako hoemo da
vrijednosti koje poznajemo u tom svijetu ostanu, moramo shvatiti
kako se taj prevrat dogaa i to moemo uiniti da damo odgovor
na njega. To je cilj 2. dijela. Kiberprostor predstavlja neto novo za
one koji razmiljaju o regulaciji i slobodi. On zahtijeva novo shvaanje o tome kako regulacija djeluje i o onome to u njemu regulira ivot. On nas prisiljava da pogledamo izvan tradicionalne pravnike domene izvan zakona, pravila i normi. On zahtijeva opis
novog istaknutog regulatora.
Taj regulator je dvoznanost u naslovu knjige Kd.* Znamo kako zakoni reguliraju u realnom prostoru putem ustava, statuta i
drugih pravnih kodova zakonskih kodeksa. U kiberprostoru pak
moramo shvatiti kako kd regulira. Kako softver i hardver, koji
ine kiberprostor onime to on jest, reguliraju kiberprostor kakav
on jest. Kao to je William Mitchell to izrazio, taj kd je zakon
kiberprostora.07 Kd je zakon.
Taj kd predstavlja najveu prijetnju liberalnim ili libertarijanskim idealima. Kao i njihovo najvee obeanje. Moemo graditi,
ustrojiti ili kodirati kiberprostor da bi titio vrijednosti za koje
vjerujemo da su temeljne, ili pak moemo graditi, ustrojiti ili kodirati kiberprostor da omoguimo da te vrijednosti nestanu. Nema
srednjega puta. Nema izbora koji ne bi ukljuivao neku vrstu gradnje. Kd se nikada ne nalazi, on se samo uvijek pravi i to ga mi samo uvijek pravimo. Kao to kae Mark Stek, Razne verzije [kiberprostora] potiu razliite snove. Mi izabiremo, mudro ili ne. 08
Ja se ne zalaem za neku vrstu kontrole odozgo prema dolje; ja
ne tvrdim da regulatori moraju okupirati Microsoft. Ustav predvia
odreeno okruenje; kao to je Holmes rekao, on priziva u ivot
bie kojega se razvoj [ne moe] predvidjeti. 09 Stoga, govoriti o ustavu ne znai opisati plan prvih sto dana. To znai utvrditi vrijednosti koje e prostor jamiti. To ne znai opisati vladu; to ak ne
znai odabrati (kao da se mora izvriti jedan jedini izbor) izmeu
* Engleska rije code oznaava kako raunalni kd tako i zakonski tekst,
zakonik i sveukupnost zakona neke drave, npr. U.S. Code. Radi ouvanja
srodnosti u prijevodu se rabi sintagma zakonski kodeks svaki puta kada
je miljen kd u pravnom smislu. (Prev.)

Kd je zakon

18

kontrole odozdo prema gore ili odozgo prema dolje. Kad govorimo o ustavu u kiberprostoru mi jednostavno pitamo: Koje se tu
vrijednosti tite? Koje e se vrijednosti ugraditi u prostor da bi se
potakli odreeni oblici ivota?
Tu se radi o dvije vrste vrijednost - supstancijalne i strukturalne. U amerikoj tradiciji, mi smo se brinuli najprije za ove druge. Tvorci Ustava iz 1787. (ozakonjen bez Povelje o pravima) usredotoili su se na strukture vlasti. Njihov cilj bio je osigurati da pojedina vlada (savezna vlada) ne postane previe mona. Stoga su
ugradili u svoj dizajn konice protiv moi savezne vlade i ogranienja na njezin utjecaj na savezne drave.
Protivnici toga Ustava tvrdili su da je potrebno vie konica, da
Ustav treba nametnuti kako supstancijalna ogranienja tako strukturalna ogranienja vladinoj moi. Tako se rodila Povelja o pravima. Raticirana 1791., Povelja o pravima je obeavala da savezna
vlada nee ukloniti odreene zatite govora, privatnosti i propisanoga postupka. A jamila je da e te supstancijalne vrijednosti ostati usprkos prolaznim sklonostima redovne vlade. Te su vrijednosti uanene ili ukotvljene u na ustavni dizajn, one se mogu
promijeniti, ali jedino mijenjanjem dizajna Ustava.
Gore spomenute dvije vrste zatite idu zajedno u naoj ustavnoj
tradiciji. Jedna bi bila besmislena bez druge. Struktura bez konica
mogla je lako oboriti supstancijalne zatite izraene u Povelji o
pravima, a bez supstancijalnih zatita ak i uravnoteena i razborita vlada mogla je pogaziti vrijednosti koje su nai ustavotvorci
smatrali temeljnima.
Suoili smo se s istim pitanjima pri ustanovljenju kiberprostora, ali smo im pristupili iz suprotnoga smjera. Ve se borimo sa
supstancom: Hoe li kiberprostor obeati privatnost ili pristup?
Hoe li on sauvati prostor za slobodni govor? Hoe li olakati slobodnu i otvorenu trgovinu? To su odabiri prema supstancijalnoj
vrijednosti i oni su predmet dobroga dijela razmatranja ove
knjige.
Ali i struktura je vana. Koja ogranienja arbitrarnoj regulacijskoj moi moemo ugraditi u dizajn prostora? Koje su tee i protutee mogui? Kako odvojiti ovlasti? Kako osigurati da jedan
regulator, ili jedna vlada, ne postane previe moan?
Teoretiari kiberprostora govorili su o tim pitanjima od njegovoga roenja.10 Ali kao kultura, mi ih tek poinjemo shvaati. Tek
poinjemo uviati zato je vana arhitektura prostora konkret-

Regulabilnost

19

no, zato je vano vlasnitvo nad tom arhitekturom. Ako je netko

vlasnik kda kiberprostora (u smislu u kojemu ga opisujem u ovoj
knjizi), on ga moe kontrolirati; ako nema vlasnika, kontrola je
mnogo tea. Nedostatak vlasnitva, odsustvo svojine, nesposobnost usmjeravanja kako e se koristiti ideje rijeju, prisustvo zajednikih dobara klju je za ogranienje ili koenje nekih oblika
vladine kontrole.
Jedan dio toga pitanja vlasnitva nalazi se u sreditu tekue
rasprave izmeu softvera otvorenoga i softvera zatvorenoga izvornoga kda. Kao to bi ameriki utemeljitelji instinktivno razumjeli, slobodni softver ili softver otvorenoga izvornoga kda - ili
otvoreni kd, da bi se (kukaviki) izbjeglo zauzeti stranu u raspravi koju u kasnije opisati sam je po sebi protutea pristranoj
moi. Kao strukturalno jamstvo konstitucionalizirane slobode, on
funkcionira kao neka vrsta diobe vlasti u amerikoj ustavotvornoj
tradiciji. On se nalazi uz bok supstancijalnim zatitama, poput
slobode govora ili tiska, ali njegovo stajalite je temeljnije. Kao to
tvrdim pri kraju ove knjige, prva intuicija naih utemeljitelja bila
je ispravna: struktura gradi supstancu. Zajamite strukturalno
(prostor za otvoreni kd u kiberprostoru) i supstanca e se (veim
dijelom) pobrinuti sama za sebe.
U 3. dijelu ja ta pitanja vraam na zemlju. Razmatram etiri
podruja prijepora intelektualno vlasnitvo, privatnost, slobodan govor i suverenost i utvrujem unutar svakoga od njih vrijednosti koje su danas u opasnosti. Meudjelovanje zakona i kda
pomae nam ustanoviti te vrijednosti. Moj je cilj pokazati kako moemo odgovoriti na tu opasnost, koristei se oruima iz 2. dijela.
To je dio pun nade. Zadnji dio to nije. Zavravam pitajui se jesmo li mi mislei na Amerikance dorasli izazovu koje ti izbori
predstavljaju. Uzimajui u obzir ustavno pravo i nau dananju
vjeru u predstavniku vladu, jesmo li sposobni kolektivno odgovoriti na izazove koje u opisati?
Imam snaan osjeaj da nismo. Nalazimo se u fazi nae povijesti
kada hitno trebamo donijeti temeljne izbore o vrijednostima, ali
nemamo povjerenja ni u jednu ustanovu vlade da bi mogla donijeti te izbore. Sudovi to ne mogu uraditi, jer kao zakonska kultura
ne elimo da sudovi odluuju u prijepornim pitanjima vrijednosti,
a Kongres ne treba to raditi, jer, kao politika kultura, mi duboko
dovodimo u pitanje proizvode redovne vlasti.

Kd je zakon

20

Promjena je mogua. Ne sumnjam da e revolucij i dalje biti u

naoj budunosti; pokret otvorenoga kda upravo je takva revolucija. Ali bojim se da je vladi suvie lako ukloniti te revolucije, a da
e previe toga biti na kocki da bi dopustila da revolucionari uspiju. Naa je vlada ve kriminalizirala jezgru etike toga pokreta, preobraavajui znaenje hakera u neto sasvim tue njegovom izvornom smislu. To je, tvrdim ja, samo poetak.
Stvari mogu biti drugaije. One su drugaije drugdje. Ali ne vidim kako one mogu biti drugaije za nas sada. To je bez sumnje
jednostavno priznanje granica moje mate. Bio bih zahvalan kada
bi se pokazalo da sam u krivu. Bio bih zahvalan promatrati kako
iznova uimo poput graana bivih komunistikih republika
kako izbjei naim sputavajuim idejama o mogunostima vladanja. U prvom poglavlju poinjem sa etiri prie o kiberprostoru,
koje e iznijeti na vidjelo etiri teme to e drati balans ove knjige. Te teme opisuju to je tu drugaije. ak ako je oajanje u pogledu vladanja isto, barem su te stvari drugaije.

Regulabilnost

21

2
etiri zagonetke iz kiberprostora
Veina ljudi misli da ako hoete shvatiti zakon trebate shvatiti
niz pravila. To je pogreno, kao to nas je pouio Stanley Fish.01 Zakon se najbolje ui iz pria pria koje ue ono to se kasnije saima u katalogu pravila.
Stoga poinjem s priama. Svaka (ima ih etiri) obuhvaa temu
koja se ponavlja kroz cijelu knjigu. Svakoj je cilj orijentirati i dezorijentirati to jest, pokazati naine na koje je kiberprostor istovremeno slian realnom prostoru i razliit od njega. Na kraju ovoga poglavlja iznijet cu te teme i mapirati ih. Zasad se samo usredotoite na prie.

GRANICE
Bilo je to vrlo uobiajeni spor, ta rasprava izmeu Marthe Jones
i njezinih susjeda.02 Bila je to vrsta spora koju su ljudi vodili od
poetka susjedskog ivota. On nije poeo, taj konkretni spor, u
ljutnji. Poeo je nesporazumom. U ovome svijetu, nesporazumi
poput ovoga vrlo su uobiajeni. Martha je mislila o tome dok se
pitala hoe li ostati. Bilo je i drugih mjesta na koja je mogla otii.
Odlazak bi znaio naputanje onoga to je izgradila, ali nelagode
poput te poele su joj ii na ivce. Moda je, razmiljala je, vrijeme
da krene dalje.
Rasprava je bila o granicama o tome gdje prestaje njezina
zemlja. Izgledala je poput jednostavnog problema, onog za kojeg
biste pomislili da su ga vlasti odavno uredile. Ali tu su se nali,
njezin susjed Dank i ona, jo uvijek u borbi oko granica. Ili, bolje
reeno, oko neega nejasnoga na granicama oko neega Marthinog to se prelilo na zemlju drugih. Bila je to borba i ona se potpuno odnosila na ono to je Martha uradila.
Martha je uzgajala cvijee. Ne bilo kakvo cvijee, ve cvijee s
nekom udom vrstom moi. Bilo je to lijepo cvijee, a njegov miris

etiri zagonetke iz kiberprostora

22

je omamljivao. Ali koliko god lijepo, to cvijee bilo je i opasno. Jer

bila je to Marthina udna zamisao: uzgajati cvijee izvanredne ljepote koje bi, ako ga dodirnete, moglo ubiti. udnovato bez sumnje, nitko nije rekao da Martha nije udnovata. Ona je bila neobina, kao to je bilo i to susjedstvo. Ali, naalost, prepirke poput ove
nisu bile.
Poetak svae bio je lako predvidljiv. Marthin susjeda Dank
imao je psa. Dankov pas je uginuo. I naravno, pas je uginuo jer je
pojeo laticu jednoga od Marthinih cvjetova. Lijepa latica, i eto mrtav pas. Dank je imao svoje ideje o tom cvijeu, i o toj susjedi, i on
je izrekao te ideje moda s malo previe ljutnje ili moda s ljutnjom primjerenoj situaciji.
Nema razloga uzgajati smrtonosno cvijee, Dank je vikao preko ograde. Nema razloga tako se uznemiriti zbog nekoliko mrtvih pasa, Martha je odgovorila. Pas se uvijek moe nadomjestiti.
A uostalom zato treba imati psa koji pati kada umire? Nabavite
psa koji ne osjea bol, pa moje latice nee nanijeti nikakvo zlo.
Uao sam u svau otprilike na tom mjestu. Ja sam hodao pored
ograde, onako kao to ovjek hoda u ovom prostoru. (Neki bi kazali da sam bio teleportiran, ali ne trebamo komplicirati priu argonom. Recimo samo da sam hodao.) Vidio sam dva susjeda koji se
sve vie ljute jedan na drugoga. uo sam o cvijeu kao predmetu
svae o tome kako su neke latice nosile otrov. Meni je izgledalo
da se problem moe lako rijeiti, ali mislim da je jednostavno jedino ako shvaate kako problemi poput ovih nastaju.
Dank i Martha bili su ljuti jer su na neki nain bili zateeni.
Oboje su izgradili ivot u susjedstvu, tu proveli mnoge trenutke i
shvatili su njegova ogranienja. To je ope stanje: svi mi gradimo
nae ivote na mjestima s ogranienjima. Ponekad se svi razoaramo. to je drugaije s Dankom i Marthom?
Jedna razlika bila je priroda prostora, ili kontekst, gdje se odvijao njihov spor. Nije to bio realan prostor, ve neka vrsta virtualnoga prostora. Bio je to avatarski prostor, a avatarski prostor sasvim se razlikuje od prostora koji zovemo realnim.03
Realni prostor je mjesto gdje ste vi upravo sada: va ured, vaa
radna soba, moda bazen. To je svijet koji odreuju kako zakoni
to ih je stvorio ovjek tako i drugi koje nije stvorio. Ogranieno
jamstvo za korporacije je zakon to ga je stvorio ovjek. To znai
da direktora neke korporacije (obino) ne moemo smatrati osobno odgovornim za grijehe tvrtke. Ogranieni ivot za ljudska bia

Regulabilnost

23

nije zakon to ga je stvorio ovjek: svi emo mi umrijeti. U realnom

prostoru nai su ivoti podvrgnuti objema vrstama zakona, iako u
naelu jednu vrstu moemo promijeniti.
Ali postoje i druge vrste zakona u realnom prostoru. Kupili ste
ovu knjigu, vjerujem, ili ste je posudili od nekoga tko ju je kupio.
Ako ste je ukrali, vi ste lopov, bez obzira jesu li vas uhitili ili nisu.
Drutvene norme odreuju na jezik; na jezik e vas odrediti kao
lopova, i ne samo zato to ste neto uzeli. Postoji mnogo naina da
neto uzmete a da se o vama ne misli kao o lopovu. Ako vi i skupina prijatelja naiete na hrpu novca koju je rasprio vjetar, i uzmete
nekoliko dolara, to vas nee uiniti lopovom; u stvari ako ne uzmete nekoliko dolara mogli bi vas smatrati budalom. Ali kraa ove
knjige iz knjiare (ak ako ih je preostalo tako mnogo za druge)
obiljeava vas kao lopova. Drutvene norme to ine, a mi ivimo
ivot podvrgnuti tim normama.
Neke od tih normi mogu se promijeniti kolektivno, ako ve ne
pojedinano. Mogu izabrati da spalim svoju vojnu knjiicu, ali ne
mogu izabrati hoe li me taj in uiniti junakom ili izdajicom.
Mogu odbiti poziv na ruak, ali ne mogu izabrati hoe li me taj in
uiniti nepristojnim. Imam izbora u realnom ivotu, ali jedan od
mojih izbora nije izbjegavanje posljedica koje ti zakoni povlae za
sobom. Ti nas zakoni ograniavaju na naine koji su tako poznati
da ih i ne primjeujemo.
Avatarski prostor je drugaiji. On je, najprije, virtualni prostor
poput crtanoga lma na televizijskom ekranu. Ali za razliku od
crtanoga lma, avatarski prostor omoguuje vam da kontrolirate
likove na ekranu u stvarnom vremenu. Barem, kontrolirate va lik
jedan izmeu mnogih likova koje mnogi drugi kontroliraju u
prostoru. ovjek gradi svijet koji e nastanjivati ovdje. Kao dijete,
rastete uei zikalne zakone koji vladaju svijetom Ptice Trkaice i
ure Zlikovskog (nasilnika koji oprata); vaa djeca rast e stvarajui svijet Ptice Trkaice i ure Zlikovskog (jo uvijek nasilnika, ali
moda onoga koji vie ne oprata tako lako). Ona e odrediti prostor i onda proivljavati priu. Njihovi izbori uinit e zakone toga
prostora stvarnima.
To ne znai da je avatarski prostor nestvaran. Postoji stvaran ivot u avatarskom prostoru, konstituiran nainom kako ljudi meusobno djeluju. Prostor je tamo gdje ljudi meusobno djeluju
isto onako kako meusobno djeluju u realnom prostoru, bez sumnje, ali s nekim vanim razlikama. U avatarskom prostoru interak-

etiri zagonetke iz kiberprostora

24

cija je u virtualnom mediju. U govoru 1990-ih godina, interakcija

je u kiberprostoru. Ljudi se ukapaju u te virtualne prostore. Oni
tamo rade neke stvari.
Stvari koje ljudi tamo rade vrlo su razliite. Neki se ljudi jednostavno drue i brbljaju: oni se pojavljuju (u obliku koji izaberu, s
osobinama koje izaberu i ivotopisima koje su sastavili) u virtualnoj sobi i tipkaju poruke jedni drugima. Ili eu uokolo (opet,
dvosmislenost nije mala) i govore s ljudima. Moj prijatelj to ini
kao maka maak, on insistira. Kao maak Rick paradira tim
prostorom i razgovara sa svakim tko je zainteresiran. On eli izmamiti ljubitelje maaka. Ostale, kae on, on kanjava.
Drugi ine mnogo vie u avatarskom prostoru od brbljanja.
Neki se, na primjer, naseljavaju. Ovisno o svijetu i njegovim zakonima, graanima se dodjeljuju estice na neobraenoj zemlji, koje
posjeduju dokle god ih obrauju. Ljudi provode mnogo vremena
u svome ivotu na tim esticama. (Zar nije fantastino kako ti ljudi
troe svoje vrijeme? Dok vi i ja potroimo sedamdeset sati tjedno
radei za tvrtke koje ne posjedujemo i gradei budunost u kojoj
nismo sigurni da emo uivati, ti ljudi prave dizajne i grade stvari i
stvaraju ivot, pa ak ako je i virtualan. Skandalozno.) Oni grade
kue dizajniraju ih, a onda podiu useljavaju obitelj ili prijatelje, uivaju u hobijima ili uzgajaju kune ljubimce. Moda
sade stabla ili udne biljke poput Marthe.
Avatarski prostor nastao je iz MUD ili MOO prostora.04
MUD-ovi i MOO-ovi su virtualni svjetovi takoer, ali oni su virtualni
svjetovi zasnovani na tekstu. Nema slika ni crtanih lmova na ekranu MUD-ova ili MOO-ova, samo tekst koji obavjetava o onome to
netko kae i ini. Moete izgraditi predmete u tim prostorima i navesti ih da rade neke stvari, ali predmeti djeluju samo posredstvom
teksta. (Njihove radnje su openito vrlo jednostavne, ali i jednostavno moe biti vrlo smijeno. Jedne godine u MUD-u koji je bio dio
moga seminara o pravu kiberprostora netko je izradio lik po imenu
JPosner. Kad ste bocnuli JPosnera, on je promrmljao, Bockanje je
nedjelotvorno. Drugi lik bio je FEasterbrook. Ostanete li u sobi s
FEasterbrookom i upotrijebite li rije poteno, Feasterbrook e
ponoviti ono to ste rekli, zamjenjujui rijeju djelotvoran. Nije
poteno postalo je Hoete rei, nije djelotvorno.)
Iako je za ljude koji su voljeli ili pisali tekstove bilo lako shvatiti
privlanost tih stvarnosti zasnovanih na tekstu i vidjeti kako oni
mogu konstituirati stvarnost, to nije bilo tako lako za mnoge ljude

Regulabilnost

25

koji nisu poput onih prvih voljeli tekstove. Ali takvoga ogranienja nema u avatarskom prostoru. To je lmska inaica romana o
kiberprostoru. Vi tu gradite stvari, a one ostaju nakon to ste vi
otili. Moete izgraditi kuu i ljudi koji hodaju niz ulicu vide je.
Moete ih pustiti da uu unutra, a ulazei u kuu oni e vidjeti
stvari u vezi s vama. Ili mogu vidjeti kako vi gradite svoj svijet. Ako
konkretni avatarski prostor to omoguuje, oni mogu vidjeti i kako
ste promijenili zakone realnoga svijeta. U realnom prostoru, na
primjer, ljudi se okliznu na mokrom podu, ali u svijetu koji ste izgradili taj zakon ne mora postojati.
Tu se vraamo Marthi i Danku. U svojoj svai kada je Martha
predbacivala Danku to ima psa koji ugiba u mukama oni su
otkrili ono to zauuje u vezi s tim prostorom. Marthine primjedbe (Zato imate psa koji pati dok ugiba? Nabavite psa koji
nee osjeati bol, pa moje latice nee prouzrokovati nikakvo zlo.)
mogle su vam se uiniti udnima. Mogli ste pomisliti, Kako je to
udno da netko moe pomisliti da krivica nije na otrovnim laticama ve na psu koji je uginuo u mukama. Ali u tom prostoru Dank
je doista imao izbor u tome kako e njegov pas uginuti. Moda ne
izbor u tome hoe li otrov ubiti psa ve izbor u tome hoe li pas
patiti kada bude ugibao. On je takoer imao izbor u tome moe li
se uiniti kopija psa, tako da ga se moe oivjeti ako ugine. U
avatarskom prostoru te mogunosti nisu bogomdane. Ili bolje
reeno, ako ih Bog odreuje, onda smo mi Bog. Mogunosti u avatarskom prostoru odreuje kd softver, odnosno arhitektura, koji
ini avatarski prostor onim to on jest. to se dogaa kada je
logika premisa, ona iskazuje odnos koji se oituje u kdu. U realnom prostoru kd nije toliko bitan. U avatarskom prostoru jest.
Stoga, kada je Martha rekla ono to je rekla o psu, Dank je dao
oigledan odgovor. Zato vae latice moraju i dalje ostati otrovne
kada jednom napuste vau zemlju? Zato ne uinite latice otrovnima samo kad su na vaoj zemlji? Kada napuste vau zemlju kada,
na primjer, one odlete na moju zemlju zato ih ne uinite
nekodljivima?
Bila je to dobra zamisao, ali nije u stvari pomogla. Jer je Martha
zaraivala za ivot prodavajui te otrovne biljke. I drugi su voljeli
tu predodbu o umijeu povezanim sa smru. Stoga nije bilo rjeenje stvoriti otrovne biljke koje bi bile otrovne samo na Marthinom
zemljitu, osim ako Martha ne bi bila takoer zainteresirana da
okuplja mnogo vrlo udnih ljudi na svojoj zemlji.

etiri zagonetke iz kiberprostora

26

Ali ta je zamisao dovela do druge. U redu, rekao je Dank, zato ne uinite latice otrovnima samo kada ih posjeduje netko tko ih
je kupio? Ako su ukradene ili ako odlete, onda uinite da latice izgube svoj otrov. Ali dok ih njihov vlasnik uva, neka i latice uvaju
svoj otrov. Zar nije to rjeenje problema pred kojim se oboje nalazimo?
Bila je to domiljata zamisao. Ne samo to je pomogla Danku;
pomogla je i Marthi. Jer kd, onakav kakav je bio, doista je dozvoljavao krau. (Ljudi ele stvarnost u tom virtualnom prostoru;
nebesa mogu ekati.) Ali ako bi Martha mogla neznatno izmijeniti
kd tako da ta kraa ukloni vrijednost biljke, ta bi promjena zatitila dobit od njezinih biljaka kao i Dankove pse. To je bilo rjeenje koje je oba susjeda inilo bogatijima ono to ekonomisti nazivaju pareto superiornim potezom.05 A bilo je to rjeenje koje je bilo
isto tako mogue kao i bilo koje drugo. Sve to je zahtijevalo bila je
izmjena kda.
Pomislite samo na as to je sve tu ukljueno. Kraa povlai za
sobom (minimalno) promjenu vlasnitva. Ali u avatarskom prostoru posjedovanje je samo odnos to ga odreuje softver koji
odreuje prostor. Taj isti kd mora takoer odrediti svojstva koja
posjedovanje doputa. On mora razlikovati, na primjer, izmeu
posjedovanja kolaa i njegovog jedenja. U oba sluaja posjedujete kola, ali u drugom sluaju ono to posjedujete mora se vremenom promijeniti. Sa svakim zalogajem posjedujete manje.
Stoga, zbog ega ne isto rjeenje za Marthine i Dankove probleme? Zato ne odrediti vlasnitvo tako da bi ukljuivalo svojstva
otrovnosti, dok bi posjedovanje bez vlasnitva bilo posjedovanje
bez otrova? Umjesto da rijeimo prepirku izmeu Marthe i Danka
tako da jednoga od njih natjeramo da promijeni svoje ponaanje,
zato ne bismo promijenili zakone prirode da bismo potpuno
uklonili sukob meu njima?
Mi smo tek na poetku ove relativno kratke knjige, a ono to se
spremam rei moe je uiniti vrlo kratkom knjigom (barem za
vas). Ova knjiga najvie govori o pitanjima koja je postavila ova
jednostavna pria, i o jednostavnosti u ovom prividno jednostavnom odgovoru. Ovo nije knjiga o avatarskom prostoru; pria o
Marthi i Danku je prvi i zadnji primjer koji e ukljuivati avatare.
Ali to je knjiga o kiberprostoru. Moja tvrdnja je da e kiberprostor
postaviti upravo pitanja s kojima su se suoili Martha i Dank, kao i

Regulabilnost

27

pitanja koje je postavilo njihovo rjeenje. to to znai ivjeti u svijetu u kojemu se problemi mogu programski rijeiti? I kada, u tom
svijetu, trebamo programski rijeiti probleme?
Nije avatarski prostor taj koji ini ta pitanja zanimljivim problemima za zakon; upravo isti problemi pojavit e se izvan avatarskoga prostora, kao i izvan MUD-ova i MOO-ova. Problemi tih prostora su problemi kiberprostora openito, a kako sve vei dio naega
ivota postaje umreen, ta e pitanja postajati hitnija.
Ali dovoljno sam nauio u ovom poslu da znam kako vas ne mogu uvjeriti jednim argumentom. (Proveo sam zadnjih pet godina
govorei o toj materiji; barem znam ono to ne funkcionira.) Ako
uviate to hou kazati to bolje za vas. Ako ne uviate, ja vam to
moram pokazati. Stoga moja metoda za itatelje ove druge vrste
mora biti neizravnija. Za njih e dokaz doi u nizu pria, kojima je
cilj uvoditi i dezorijentirati. I to je svrha ovoga poglavlja. Iz zbrke
e se pojaviti neto korisno.
Dopustite mi da opiem nekoliko drugih mjesta i neobinosti
koje ih nastanjuju.

VLADARI
Drava nazovimo je Boral - ne voli kockanje, iako neki graani vole kockati. Ali drava je ef; ljudi su glasovali; zakon je onakav kakav jest. Kockanje u dravi Boral je nezakonito.
Onda dolazi Internet. S Mreom spojenom na njihove telefone,
neki graani Borala odluuju da je kockanje na Internetu sljedea
ubojita aplikacija. Netko postavi posluitelje koji omoguuju
pristup kockanju na mrei. Drava ne voli tu vrstu posla; ti poslovni ljudi jednostavno vode kockarnicu. Ugasite vae posluitelje,
dravni tuitelj opominje, ili emo vas strpati u zatvor.
Mudri iako neasni, kockari se slau da ugase svoje posluitelje
u dravi Boral. Ali oni ne naputaju kockarski posao. Umjesto toga
oni unajme prostor na posluitelju u nekom poreskom raju. Taj
web posluitelj u poreskom raju zazuji omoguujui da kockanje
opet bude dostupno na Mrei.
I isto tako dostupno ljudima u Borealu. Tu dolazimo do vanoga mjesta: uzimajui u obzir arhitekturu Interneta (barem kakva
je bila), nije vano gdje je u realnom prostoru posluitelj postavljen. Pristup ne ovisi o zemljopisu. Niti, ovisno o tome koliko su

etiri zagonetke iz kiberprostora

28

bistri voditelji kockarnice, pristup zahtijeva da korisnik zna bilo

to o onome tko posjeduje ili vodi stvarni posluitelj. Korisniki
pristup moe prolaziti kroz anonimizirajue stranice koje praktino onemoguuju da se na kraju dozna to je ilo kamo.
Dravni tuitelj u Boralu nalazi se pred tekim problemom. On
je mogao ukloniti kockare iz njegove drave, ali nije uspio smanjiti kockanje na Mrei. On bi prije imao skupinu ljudi koje moe kazniti, ali sada ih je u biti oslobodio kazne. Svijet se za ovoga dravnoga tuitelja promijenio. Idui na mreu, voditelji kockarnice su
se preselili u svijet u kojemu ponaanje, prema mojoj tvrdnji, vie
nije regulabilno.
Regulabilan. Rekli su mi da ne postoji takva rije, iako oigledno
pravnici ne poznaju tu injenicu. Pod regulabilnim ja jednostavno mislim da je neko ponaanje mogue regulirati. Izraz je komparativan, a ne apsolutan na nekom mjestu, u neko vrijeme neko
ponaanje bit e vie regulabilno nego na drugom mjestu i u drugo
vrijeme. Moja tvrdnja u vezi s Boralom je jednostavno da Mrea
ini kockanje manje regulabilnim u Boralu nego to je bilo prije
Mree.

JAKEOVE ZAJEDNICE
Da ste sreli Jakea na zabavi u Ann Arboru (da je Jake bio na zabavi u Ann Arboru), vi biste ga zaboravili.06 Ako ga niste zaboravili,
mogli ste pomisliti, evo opet jo jednoga mirnoga, uplaenoga studenta sa Sveuilita Michigan, uplaen svijetom, ili barem ljudima
u svijetu.
Ne biste ni pomislili da je Jake pisac i to vrlo poznati pisac
kratkih pria, barem unutar svoga kruga. Jake je bio lik u vlastitim
priama, a opet ono to je on bio u svojim priama sasvim se razlikovalo od onoga to je on bio u stvarnom ivotu. To jest, ako, nakon
to ste proitali njegove prie, jo uvijek mislite da ta razlika izmeu stvarnog ivota i nestvarnog ivota ima mnogo smisla.
Jake je pisao prie o nasilju o seksu takoer, ali uglavnom o
nasilju. One su kiptjele mrnjom, osobito prema enama.
U realnom prostoru Jake je sasvim uspjeno skrivao tu sklonost.
On je bio jedan od milijuna mladia: neupadljiv, nezamjetljiv, bezopasan. Ipak, koliko god bezazlen u realnom prostoru, njegova
kodljivost u kiberprostoru postajala je sve poznatija. Njegove

Regulabilnost

29

prie objavljivale su se na USENET-u, u skupini nazvanoj alt.sex.stories.

Vei dio prostora na Mrei sadri i USENET. On nije mrea u pravom smislu rijei, osim onako kao to su osobni oglasi u nekoj nacionalnoj novini mrea. On je protokol niz pravila nazvanih
net news transfer protocol - protokol za prijenos mrenih vijesti
(NNTP) za razmjenu poruka namijenjenih javnom gledanju. Te
su poruke organizirane u tematske grupe, a grupe su organizirane
u predmete. Veina tema je sasvim tehnika. Mnogi se odnose na
hobije. Neki se odnose na seks. Neke poruke u grupama na
USENET-u o seksu dolaze s priloenim datotekama koje se mogu
konvertirati u slike. Ali neke su, poput Jakeovih jednostavno prie.
Postoje tisue grupa na USENET-u, od kojih svaka nosi stotine
poruka. Svatko tko ima pristup USENET posluitelju moe pristupiti porukama (ili barem onima koje mu njegov administrator doputa itati) i svatko tko ima pristup moe poslati poruku ili odgovoriti na onu koja je ve poslana. Zamislite javnu oglasnu plou na
koju ljudi postavljaju pitanja ili komentare. Svatko moe itati
plou i dodavati vlastite misli. Sada zamislite petnaest tisua ploa, od kojih svaka ima stotine niti (nizova argumenata, svaki povezan sa sljedeim). To je, na svakom pojedinanom mjestu, USENET.
Sada zamislite tih petnaest tisua ploa, svaku sa stotinama niti, na
milijunima kompjutora diljem svijeta. Poaljite poruku u jednu
skupinu, a ona se dodaje na plou te skupine posvuda. To je, za svijet, USENET.
Jake je, kao to sam kazao, slao poruke skupini alt.sex.stories.
Alt u tom nazivu odnosi se na hijerarhiju unutar koje se nalazi
skupina. Bilo je sedam primarnih hijerarhija.07 Alt je stvoren kao
reakcija na poetnih sedam: skupine se na sedam primarnih dodaju putem formalnog glasakog postupka meu sudionicima u
skupinama, a da bi se dodale na alt hijerarhiju potrebno je da ih
administratori ele prenositi. Obino e ih administratori prenositi ako su omiljene.
Meu tim skupinama koje se prenose samo na zahtjev, alt.sex.
stories vrlo je omiljen. Kao to je sluaj sa svakim prostorom za pisanje, ako su prie dobre prema standardima prostora ako su
to prie koje korisnici prostora zahtijevaju one se nastavljaju i
njihovi autori postaju poprilino poznati. Mnogo smea se izbacuje na USENET, ali ako se pokae da neki pisac pie dobro, njegovo
smee e se probrati.

etiri zagonetke iz kiberprostora

30

Jakeovo pisanje bilo je vrijedno u tom smislu. Njegove prie, o

kidnapiranju, muenju, silovanju i ubijanju ena, bile su slikovite
i odbojne koliko god takva pria moe biti zbog ega je Jake postao tako poznat meu istomiljenicima. On je bio diler tim ljudima, stalna i ustrajna doza. Njima su trebali ti opisi nevinih ena
koje siluju. Jake ih je snabdijevao besplatno.
Jedne je noi u Moskvi sedamnaestogodinja djevojka itala Jakeovu priu. Ona ju je pokazala svome ocu, koji ju je opet pokazao
Richardu DuValu, bivem studentu Sveuilita Michigan. DuVal je
bio okiran priom i ljut to je nosila etiketu umich.edu, on je nazvao svoju alma mater i potuio se. Oni su njegovu pritubu ozbiljno
shvatili.08
Sveuilite je kontaktiralo policiju; policija je kontaktirala Jakea, s lisiinama i zatvorskom elijom. Masa lijenika ispitala je
Bakera. Neki su zakljuili da on predstavlja prijetnju. Vlada se s
njima sloila, osobito nakon to su oduzeli njegov kompjutor i
otkrili elektronike poruke izmeu Jakea i nekog kanadskog oboavatelja koji je planirao izvriti u realnom prostoru jednu od
pria objavljenih u kiberprostoru. To su barem govorile elektronike poruke. Nitko nije mogao sa sigurnou kazati to su ta dva
ovjeka namjeravala. Jake je rekao da je sve to bila ista kcija, i
doista nije bilo dokaza da su rijei ikada opisivale neto to nije
bilo isto kcionalno.
Savezna optunica podignuta je protiv Jakea za prenoenje prijetnje. Jake je rekao da su njegove prie samo rijei, zatiene
Prvim amandmanom na Ustav SAD-a. Mjesec i po kasnije sud se
sloio i optuba je povuena.09
U ovom trenutku ne zanima me mnogo je li rijei Jake Bakera
trebalo tititi Ustavom.10 Zanima me sam Jake Baker, osoba koju je
drutvo realnoga prostora normiralo kao oigledno nekodljivu, ali
ga pustilo slobodnoga u kiberprostor da bi postao autor toga nasilja. Ljudi su rekli da Jake hrabar, ali on nije bio hrabar u realnom
prostoru. On nije izraavao svoju mrnju u razredu, meu prijateljima ili u kolskim novinama. On je skliznuo u kiberprostor i jedino je tamo moglo cvjetati njegovo zastranjenje. On je to mogao
initi zbog neega to ima veze s njim i zbog neega to ima veze s
kiberprostorom.
Jake je u stvari bio pisac i izdava u jednoj osobi. On je pisao
prie i im bi ih dovrio objavljivao na nekih trideset milijuna
kompjutora diljem svijeta u roku od nekoliko dana. Njegova mo-

Regulabilnost

31

gua publika bila je dvostruko vea od one koja je itala najboljih

petnaest bestselera zajedno, pa iako nije nita zaraivao od svoga
rada, potranja za njim bila je velika. Jake je naao nain kako
kanalizirati svoju izopaenost u vene publike kojoj je takvo tivo
bilo inae teko dostupno. (ak ni Hustler ne bi objavio takvo
neto.)
Naravno, postojali su i drugi naine na koje je Jake mogao
objavljivati. Mogao je ponuditi svoj rad Hustleru, ili uiniti neto
gore. Ali nijedna publikacija u realnom svijetu ne bi priskrbila
Jakeu ni priblino toliku publiku. Jakeovo itateljstvo brojalo se u
milijunima, proteui se diljem zemlje i kontinenta, preko granica
kultura i ukusa.
Taj doseg bio je mogu uslijed moi mree: bilo tko bilo gdje
moe objavljivati svakome svagdje. Moe se pisati to se hoe, potpisati ili ne, poslati strojevima diljem svijeta i za nekoliko sati rijei e biti posvuda. Mrea je uklonila najvanije ogranienje na
govor u realnom prostoru - odvojenost izdavaa od pisca. Postoji
samonancirano objavljivanje iz tatine u realnom prostoru, ali
jedino ga bogati mogu koristiti da bi doprli do iroke publike. Za
nas ostale, realni prostor prua samo pristup koji nam izdavai
ele dati.
Ali najznaajnije obiljeje ove prie o Jakeu je ono kako mu je
kiberprostor omoguio da izbjegne ogranienja realnoga prostora.
Kiberprostor nije, naravno, mjesto; ne idete nikuda da biste bili
tamo. Ali isto tako je sasvim tono da je svijet u kojemu je Jake
ivio kada je pisao prostor sasvim razliit od prostora u kojemu on
obino ivi. On je tamo bio osloboen ogranienja realnoga ivota.
On je bio osloboen normi i shvaanja koja su ga uspjeno oblikovala u lana sveuiline zajednice. Moda nije bio savren kod
kue; moda nije bio najsretniji. Ali svijet Sveuilita u Michiganu
uspio ga je izvesti iz ivota psihopata osim kada mu je dao pristup Mrei. Na mrei on je bio netko drugi.

etiri zagonetke iz kiberprostora

32

CRVI KOJI NJUKAJU

Crv je komadi kompjutorskoga kda koji je izbaen na Mreu i prodire u sustave ranjivih kompjutora. On nije virus jer se
ne vee na druge programe i ne ometa njihov rad. On je samo komadi dodatnoga kda koji ini ono to pisac kda kae. Kd moe
biti nekodljiv i jednostavno stajati na neijem stroju. Ili moe biti
kodljiv kvarei datoteke ili pravei drugu tetu koju njegov autor
zapovijeda.
Zamislite crva koji je programiran da ini dobro (barem po neijem shaanju). Zamislite da je pisac kda FBI i da FBI trai konkretan dokument koji pripada Nacionalnoj agenciji za sigurnost
(NSA). Pretpostavite da je taj dokument oznaen kao povjerljiv i da
ga je nezakonito posjedovati bez propisnog odobrenja. Zamislite
da se crv umnoava na Mrei, pronalazei svoj put u tvrdi disk
gdje god to moe, a kad se jednom nae na tvrdom disku kompjutora, on pretrauje cijeli disk. Ako nae dokument NSA-e, alje o
tome poruku nazad FBI-u. Ako ga ne nae, on se brie. Naposljetku, pretpostavite da on to sve moe uraditi a da ne ometa 11 rad
stroja. Nitko ne mora znati da je on tamo; on nee izvijestiti o niemu drugome ve samo da je dokument NSA-e na tvrdom disku.12
Je li taj crv neustavan? To je teko pitanje koje na prvi pogled izgleda da ima laki odgovor. Crv je ukljuen u pretraivanje diskova
graana koje je inicirala vlada. Ne postoji osnovana sumnja (kao
to to zakon obino zahtijeva) da disk sadri dokument koji vlada
trai. Umjesto toga vlada provodi ope pretraivanje privatnih
prostora bez osnovane sumnje.
Sa stajalita Ustava osobito etvrtoga amandmana nema
niega gorega. etvrti amandman napisan je u svjetlu upravo
takve vrste zloupotrebe. Kraljevi George II i George III davali su
policajcima opi nalog koji im je omoguavao da pretrauju privatne domove traei dokaze za zloin.13 Nije trebala nikakva
sumnja prije nego to je policajac pretraio vau kuu, a kako je
imao nalog niste ga mogli tuiti za povredu privatnoga prostora.
Cilj amandmana bio je da se iziskuje barem sumnja, tako da je
teret pretrage padao na osnovano odabranu skupinu.14
Ali je li crv doista isti kao i kraljev opi nalog? Postoji jedna vana razlika: za razliku od opih pretraivanja koja su zabrinjavale
tvorce naega Ustava, kompjutorski korisnik nikada ne zna da crv
pretrauje njegov disk. Imajui u ruci opi nalog policija je upada-

Regulabilnost

33

la u kuu i premetala po privatnim stvarima. Kad je crv u pitanju,

onda je komadi kompjutorskoga kda onaj koji upada, a (pretpostavljam) on moe vidjeti samo jedno. Kd ne moe itati privatna pisma; on ne razbija vrata; on ne ometa svakodnevni ivot. A
nevini se nemaju ega bojati.
Crv je tih, dok postrojbe kralja Georgea to nisu bile. On pretrauje savreno i nevidljivo, otkrivajui samo krivce. On ne tereti nevine; on ne uznemiruje obine graane, on hvata samo ono to je
izvan zatite zakona.
Ta razlika komplicira ustavno pitanje. Ponaanje crva slii opem pretraivanju to i jest pretraivanje bez sumnje, ali se razlikuje od paradigmatinoga sluaja opeg pretraivanja po tome to
ne stvara nikakav poremeaj u svakodnevnom ivotu i pronalazi
samo krijumarenu robu. U tom sluaju crv je poput pseega njukanja koje je barem u zranim lukama zakonski dozvoljeno bez
izglednog uzroka15 ali je jo bolji. Za razliku od pseega njukanja, raunalno korisniku ak i ne daje do znanja kada se dogaa
njukanje (pa stoga korisnik ne pati od nikakve tjeskobe).
Je li crv onda zakonit? To ovisi o vaem shvaanju onoga to
etvrti amandman titi. Po jednom stajalitu, amandman nesumnjivo titi od vladinoga uplitanja, bez obzira jesu li ta uplitanja
neugodna ili nisu. Po drugom stajalitu, amandman titi od uplitanja koja su neugodna, dozvoljavajui samo ona za koje postoji
odgovarajua sumnja da e se krivica otkriti. Paradigmatski sluaj
koji su naveli ustavotvorci ne pravi razliku izmeu te dvije vrlo razliite zatite. Mi smo ti koji moramo odabrati.
Odvedimo ovaj primjer jo jedan korak dalje. Zamislimo da crv
ne pretrauje svaki stroj s kojim se susree, ve da se moe staviti
na stroj samo uz sudsko ovlatenje recimo kao nalog. Sada smo
otklonili dio problema s pretraivanjem kada ne postoji sumnja.
Ali zamislite drugi dio: vlada zahtijeva da se mree tako izgrade da
se crv, uz sudsko ovlatenje, moe staviti na stroj. U tom reimu
strojevi moraju biti prilagoeni za crve, iako e se crvi primijeniti
samo uz sudski nalog.
Postoji li u tome ikakav zakonski problem? To pitanje istraujem mnogo detaljnije u 11. poglavlju, ali zasad obratimo pozornost
na najupadljiviju znaajku. U oba sluaja, mi opisujemo reim koji dozvoljava vladi da sakuplja podatke o nama na vrlo djelotvoran
nain, to jest, jeftino kako za vladu tako i za nevinoga. Tu je djelotvornost omoguila tehnologija, koja omoguuje pretraivanja

etiri zagonetke iz kiberprostora

34

koja bi prije bila suvie neugodna i suvie invazivna. U oba sluaja,

stoga, pitanje izlazi na ovo: Kada se sposobnost pretraivanja bez
tereta poveava, poveava li se takoer i vladina mo? Ili sumornije, kao to to James Boyle izraava: Je li sloboda obrnuto razmjerna djelotvornosti dostupnih sredstava nadziranja? Ako je to tako,
imamo se ega bojati. 16
To se pitanje, naravno, ne ograniava na vladu. Jedno od najvanijih obiljeja modernoga ivota je pojava tehnologija koje
ine sakupljanje i obradu podataka izvanredno djelotvornima.
Veina onoga to mi radimo stoga, veina onoga to mi jesmo
biljei se izvan naih domova. Kada telefonirate, biljee se podaci o
tome koga ste zvali, kada, koliko dugo ste razgovarali i kako esto
vodite te razgovore.17 Kada koristite vae kreditne kartice, podaci
se biljee o tome kada, gdje i od koga ste kupovali. Kada letite, biljei se va put i, vjerojatno do vremena kad ova knjiga doe u tisak, vlada e odrediti imali li vjerojatnosti da ste terorist.18 Bez
sumnje je holywoodski prizor svijeta u kojemu jedna osoba sjedi
iza terminala i prati ivot druge osobe kriv. Ali ne tako jako kriv.
Ne radi se o tome da sustavi tako lako prate pojedinca. Ali lako je
zamisliti agenciju koja razvrstava sve podatke to ih sustav prikuplja da bi utvrdila sve pojedince za koje je vjerojatno da su poinili zloine. Intruzivnost je neznatna, a nagrade su velike.
Kako privatno tako i javno praenje imaju isto znaajno obiljeje: praenje ili pretraivanje mogu se poveati, a da ne poveavaju
teret na pojedinca to ga prate. to trebamo misliti o toj promjeni?
Kako treba primijeniti zatitu koju su nam dali nai ustavotvorci?

TEME
etiri prie, etiri teme, svaka prozor u jedan vid kiberprostora
koji e biti u sreditu onoga to slijedi. Moj je cilj u ovoj knjizi
razraditi pitanja koja postavljaju te etiri teme. Stoga mi dozvolite
da zavrim ovo poglavlje s mapiranjem te etiri teme, onako kako
su poredane u redoslijedu knjige. Taj poredak poinje priom broj
dva.

Regulabilnost

35

Regulabilnost
Regulabilnost znai sposobnost vlade da regulira ponaanje
unutar vlastitoga dosega. U kontekstu Interneta, to znai sposobnost vlade da regulira ponaanje graana (a moda i drugih) na
Mrei. Moja druga pria, o kockanju u Boralu, stoga je bila pria o
regulabilnost ili konkretnije, o promjenama u regulativi koje donosi kiberprostor. Prije Interneta, bilo je relativno lako dravnom
tuitelju Borala nadzirati kockanje unutar podruja svoje sudske
nadlenosti; nakon Interneta, kada su se posluitelji preselili iz
Borala, regulacija je postala mnogo tea.
Za regulatora, ova pria se bavi problemom to ga kiberprostor
predstavlja openito. Arhitektura kiberprostora ini reguliranje
ponaanja tekim, jer se oni kojih ponaanje pokuavate kontrolirati mogu smjestiti na bilo koje mjesto (to znai izvan vaega
mjesta) na Mrei. Tko je netko, gdje je on i da li se na njega moe
primijeniti zakon sve su to pitanja na koja vlada mora odgovoriti
ako eli nametnuti svoju volju. Ali arhitektura prostora barem
onakva kakva je ona bila - ini ta pitanja nemogue tekima.
Ostatak 1. dijela bavi se pitanjem regulabilnosti. Pitam se je li
neregulabilnost mogua. Moemo li zamisliti regulabilniji kiberprostor? I je li to kiberprostor koji emo upoznati?

Regulacija kdom
Pria o avatarskom prostoru klju je za odgovor na pitanje o
regulabilnosti. Ako u avatarskom prostoru moemo promijeniti
zakone prirode inei moguim ono to je prije bilo nemogue,
ili inei nemoguim ono to je prije bilo mogue zato ne bismo
promijenili regulabilnost u kiberprostoru? Zato ne bismo zamislili kiberprostor u kojemu se ponaanje moe kontrolirati?
Jer upravo je to bio avatarski prostor? Avatarski prostor je reguliran, iako je regulacija specijalna. U avatarskom prostoru regulacija je dolazila preko kda. Pravila se u avatarskom prostoru nameu, ne putem sankcija, i ne preko drave, ve samim arhitekturama konkretnoga prostora. Zakon se odreuje ne putem statuta,
ve putem kda koji vlada prostorom.
To je druga tema knjige: u kiberprostoru postoji regulacija
ponaanja, ali ta se regulacija namee u prvom redu putem kda.

etiri zagonetke iz kiberprostora

36

Ono to razlikuje razliite dijelove kiberprostora su razlike u regulacijama koje su provedene kdom. Na nekim mjestima ivot je
prilino slobodan, na drugim mjestima je kontroliran, a razlika
meu njima je jednostavno razlika u arhitekturama kontrole to
jest, razlika u kdu.
Ako spojimo prve dvije teme, dolazimo do sredinjega argumenta knjige: regulabilnost koju opisuje prva tema ovisi o kdu koji
opisuje druga. Neke arhitekture kiberprostora su vie regulabilne
od drugih; neke arhitekture omoguuju veu kontrolu od drugih.
Tako pitanje moe li se dio kiberprostora ili kiberprostor openito regulirati uvjetuje priroda kda. Njegova arhitektura utjecat
e na to moe li se ponaanje kontrolirati. Ako slijedimo Mitcha
Kapora, njegova arhitektura je njegova politika.19
A iz ovoga proizlazi vano pitanje: ako su neke arhitekture vie
regulabilne od drugih ako neke daju vladama vie kontrole od
drugih - onda e vlade, ako je regulabilnost vladin cilj, biti sklonije
nekim arhitekturama vie nego drugima.
Ova injenica je prijetnja onima koje zabrinjava vladina mo; to
je stvarnost za one koji ele neto poduzeti u vezi s vladinom moi.
Neki dizajni osposobljavaju vladu vie od drugih; neki dizajni
drugaije osposobljavaju vladu; neke dizajne treba odabrati prije
nego druge.
Tu su sada vana pitanja tematike softvera otvorenoga izvornoga kda. Meu dizajnima koji osposobljavaju ili onesposobljavaju
vladinu mo da regulira, otvoreni kd e zauzimati vano mjesto.
On e koiti, kao to kasnije detaljnije obrazlaem, mo vlade
odozgo prema dolje dok e istovremeno omoguiti krajnje djelotvorni doseg kontrole odozdo prema gore.
Da ponovimo drugu temu: kd je regulator, a vlada ima veega
interesa za kd koji regulira bolje od drugih.

Konkurentske suverenosti
Ali tko e regulirati? Boral je samo jedna drava. Njezini problemi nisu problemi njezinih susjeda. A pravila po kojima ivimo dok
smo u Boralu, ili u konkretnom avatarskom prostoru, ne moraju
biti pravila po kojima openito ivimo.
To je pitanje osobito postavljao Jake Baker. Njegova pria postavlja pitanje konkurentske vlasti. Jake je ivio u Ann Arboru, u

Regulabilnost

37

Michiganu. Njegov ivot tamo bio je podvrgnut normama Ann Arbora, i on se oigledno prilino dobro prilagodio tim normama.
Vlast toga prostora upravljala je Jakeom, i prema svakom saznanju, izgledalo je da ona ima iskljuivu vlast nad njim.
Ali u kiberprostoru Jakeove norme su se promijenile. Kada je
Jake otiao u kiberprostor, njegovo se ponaanje promijenilo.
Njime je tamo vladao niz normi koje su se razlikovale od normi to
su njim vladale u Ann Arboru.
Problem je bio u tome to, kada je otiao u kiberprostor, nikada
nije napustio Ann Arbor. Odlaenje u kiberprostor drugaije
funkcionira od odlaenja u realan prostor. Kada idete negdje u
realnom prostoru, vi odlazite; kada idete u kiberprostor, vi ne
odlazite nikuda. Nikada niste samo u kiberprostoru; nikada samo
idete tamo. Vi ste uvijek istovremeno i u realnom prostoru i u kiberprostoru.
Isti je sluaj s Jakeom. Dok je sjedio u studentskom domu
Sveuilita Michigan, on je mogao sebe teleportirati u jedino
normativno znaajnom smislu u drugaiji svijet gdje norme
uljudnosti i pristojnosti koje su vladale izvan njegovoga studentskoga doma nisu dopirale. Kiberprostor je dao Jakeu priliku da izbjegne normama Ann Arbora i da ivi prema normama drugoga
mjesta. On je stvorio konkurentsku vlast za Jakea i dao mu priliku
da izabere izmeu tih konkurirajuih vlasti samim ukljuivanjem
i iskljuivanjem svoga kompjutora.
Opet, ne elim kazati da slina mogunost ne postoji u realnom
prostoru ona postoji. Nema sumnje da neki Jake koji stanuje u
Hackensacku, u New Jerseyju (gradu u predgrau s vrijednostima
predgraa), i koji se svake noi vozi u donji Manhattan, ivi nekoliko sati prema pravilima donjega Manhattana. Ta pravila nisu
pravila Hackensacka; taj je ivot drugaiji. Poput Jakea iz Ann Arbora, Jake iz Hackensacka ivi pod konkurentskim vlastima. Ali izmeu ivota tih dvaju Jakeova, postoji razlika u stupnju koja prelazi u
razliku u vrsti. Jake iz Ann Arbora predstavlja znaajniji problem za
Ann Arbor nego to Jake iz Hackensacka predstavlja za Hackensack.
Razlike su vee, a uinak sveobuhvatniji.
No, ne trebamo suvie uskogrudno razmiljati o konkurentskim normativnim zajednicama u koje bi se Jake mogao preseliti.
Tu su vrijednosti kako pozitivne tako i negativne. Bijeg je kada
neki teenager homoseksualac u Iowi moe napustiti norme Iowe
putem homoseksualnog chat rooma - virtualne sobe za chat - na

etiri zagonetke iz kiberprostora

38

America Onlineu;20 bijeg je kada napastvovatelj djece naputa norme obinoga drutva i uvlai neko dijete u seks preko Mree.21 Oba
je bijega omoguila arhitektura kiberprostora kakvu je znamo.
Razlika izmeu ta dva bijega je nae stajalite o normi u pozadini svakoga od njih. Prvi bijeg nazivam oslobaajuim, drugi kriminalnim. Postoje neki koji bi oba bijega nazvali kriminalnim, a
neki koji bi oba nazvali oslobaajuim. Ne radi se o imenovanju,
ve o posljedicama ivota u svijetu u kojemu moemo zauzimati
obje vrste prostora u isto vrijeme. Koji e suveren vladati?

Latentna dvosmislenost
Crv kazuje drugaiju priu. Iako je on tehnologija za pretraivanje, crv funkcionira razliito od pretraivanja u uobiajenom
smislu rijei. Uobiajeni ili paradigmatski sluaj je pretraivanje
koje donosi trokove: terete pretraivanja, nesigurnosti koje moe
stvoriti, izloenost moguim upletanjima izvan zakonskoga dosega.22 Crv dokida te trokove: teret je nestao, pretraivanje je (praktino) nevidljivo, a tehnologija pretraivanja je programirana tako
da nae samo ono to je nezakonito. To je pretraivanje bez uobiajenih trokova pretraivanja, a ono postavlja pitanje o tome
kako, prema Ustavu, treba takvo pretraivanje shvatiti.
Pravedno stajalite o ustavnim zatitama moe biti dvojako.
Moemo uplitanje crva shvatiti kao nespojivo s dostojanstvom
koje je amandman elio zatititi 23 ili moemo shvatiti uplitanje
crva kao nenametljivo i razumno. Odgovor moe biti i jedno i drugo, to znai da ta promjena otkriva latentnu dvosmislenost u izvornoj ustavnoj vrijednosti. I jedan i drugi odgovor su mogui, pa
sada moramo izabrati jedan ili drugi.
Moda neete prihvatiti moju priu o crvu. Moete misliti da je
ista znanstvena fantastika. Meutim, do kraja knjige uvjerit u
vas da ima mnogo sluajeva u kojima slina dvosmislenost pravi
neprilike naoj ustavnoj prolosti. U mnogima od njih na Ustav
ne prua nikakav odgovor kako se on treba primjenjivati, jer su
barem dva odgovora mogua u svjetlu izbora koje su ustavotvorci zapravo donijeli.
Za Amerikance ta dvosmislenost predstavlja problem. Kada bismo ivjeli u doba kada se sudovi osjeaju ovlatenima da odaberu
odgovor koji u zadanom kontekstu ima najvie smisla, ne bi bilo

Regulabilnost

39

problema. Izbori to ih donose suci odgovorili bi na latentne dvosmislenosti ustavotvorci su mogli misliti i jedno i drugo, ali mi
smo izabrali svoj put.
Ali mi ne ivimo u tom dobu, pa stoga nemamo naina na koji
e sudovi razrijeiti te dvosmislenosti. Kao ishod toga moramo se
oslanjati na druge ustanove. Moja tvrdnja, prilino sumorna, je da
mi nemamo takvih ustanova. Ako ne promijenimo naine donoenja odluka, na ustav u kiberprostoru bit e sve tanji i tanji reim.
Kiberprostor e nam stalno donositi dvosmislenosti. On e
nametati to pitanje kako najbolje postupiti. Imamo orua iz realnoga prostora koja e pomoi rijeiti pitanja tumaenja ukazujui
nam na jedan smjer ili drugi, barem neko vrijeme. Kada jaz izmeu njihovih smjernica i onoga to mi inimo postane oigledan, bit
emo prisiljeni uiniti neto za to nismo ba sposobni odluivati
to elimo i to je pravilno.
Moj cilj nije oplakivati izbor. On je osvijetliti njegovu prirodu i
uinak, kao i vid preobrazbe koji e ta preobrazba u tehnologiji
stvoriti preobrazbe s kojom mi, bez presedana, ne moemo nositi.
Moj je cilj upotrijebiti te etiri teme da bismo shvatili kiberprostor kakav jest i kiberprostor koji nastaje dok se seli iz svijeta
relativne slobode u svijet relativno savrene kontrole. Te e nam
promjene pomoi da vidimo zato, i da shvatimo kako, mi moemo odgovoriti na tu preobrazbu kako moemo spasiti vrijednosti koje su vane u ovom prostoru, te kako moemo ustrajati na
tome da u njega unesemo vrijednosti koje su sada odsutne.

etiri zagonetke iz kiberprostora

40

3
Je izam
Uspon elektronikoga medija koji zanemaruje zemljopisne granice
baca zakon u zbrku stvarajui potpuno nove pojave koje trebaju postati predmet jasnih zakonskih pravila, ali kojima ne moe vladati, na
zadovoljavajui nain, bilo koja dananja suverenost zasnovana na
teritoriju.
_ David Johnson and David Post,
Law and Borders The Rise of Law in Cyberspace,
Stanford Law Review 48 (1996): 1367, 1375
Neke stvari nikada se ne mijenjaju u smislu vladanja Webom. Najistaknutija je njegova priroena sposobnost da se odupire mogunosti
vladanja u bilo kojem obliku.
_ Tom Steinert-Threlkeld,
Of Governance and Technology,
Inter@ctive WeekOnline, 2. listopada, 1998.
Postoji mem o kiberprostoru koji je svojstven prastanovnicima iz
vremena njegovih prvih narataja ideja o tom mjestu koja je odredila misao prvoga narataja. Ona govori da se kiberprostor ne moe regulirati. Njime se ne moe vladati; njegova je priroena sposobnost da se opire regulaciji. To je u njegovoj prirodi, njegovoj
biti, takav je poredak stvari. Ne da se kiberprostor ne moe slomiti
ili da ga vlada ne moe zatvoriti. Ve ako kiberprostor postoji, takvo je
razmiljanje prvoga narataja, vladina mo nad tamonjim ponaanjem sasvim je ograniena, kiberprostor je prostor bez kontrole.
Priroda. Bit. Uroeno. Takav je poredak stvari. Ta vrsta retorike
mora pobuditi sumnju u bilo kojem kontekstu. Ona osobito mora
pobuditi sumnju u naem sluaju. Ako uope postoji mjesto gdje
priroda nema vladavine onda je to kiberprostor. Ako uope postoji
prostor koji je konstruiran onda je to kiberprostor. Ipak retorika o
biti skriva tu konstruiranost. Ona krivo usmjeruje nau intuiciju
u opasne vode.

Regulabilnost

41

To je zabluda je-izma - pomijeati ono to jest s onim kako

mora biti. Svakako postoji nain na koji kiberprostor jest. To je istina. Ali ono kako kiberprostor jest razlikuje se od onoga kako bi
kiberprostor trebao biti. Ne postoji nijedan nain na koji Mrea
mora biti, ni jedna jedina arhitektura ne odreuje prirodu Mree.
Mogue arhitekture neega to nazivamo Mrea mnogostruke
su, a obiljeja ivota unutar tih razliitih arhitektura su razliita.
Sljedeih nekoliko poglavlja razrauju tu tvrdnju. Ali ona se
moe saeti u nekoliko crta: to je li Mrea neregulabilna ovisi, i to
ovisi o njezinoj arhitekturi.01
Kod nekih arhitektura, ponaanje na Mrei ne moe se lako
kontrolirati; kod drugih moe. Kod nekih ono se ne moe nadzirati regulacijom odozgo prema dolje; kod drugih moe. Meu mnogim moguim arhitekturama koje Mrea moe imati, cilj ovog prvog djela knjige je pokazati da se ona razvija u sasvim odreenom
smjeru: od neregulabilnog mjesta u ono koje je visoko regulabilno.
Priroda Mree mogla je nekada biti njezina neregulabilnost; ta
je priroda na putu da se preokrene. Da biste vidjeli preokret morate najprije uvidjeti kontrast izmeu dva razliita kiberprostora.
Taj kontrast je klju kako se Mrea moe uiniti regulabilnijom.
Ne elim da opisi koji slijede budu tehniki. Ne nudim ih kao
potpune denicije vrsta mrea ili vrsta kontrole. Nudim ih da bih ilustrirao dovoljno skicirao da bih sagledao mnogo openitiju stvar.

KIBERPROSTORI: HARVARD NASUPROT CHICAGU

Internet se rodio na sveuilitima u Sjedinjenim Dravama.
Njegovi prvi korisnici bili su istraivai, ali kao oblik ivota roen
je u vezi sa sveuilitem i sveuilinim ivotom. On je doveo studente na mreu odvlaei ih od sasvim drugaijeg ivota u realnom prostoru. Mrea je bila zakoniti opijat sveuilinih kampusa
sredinom 1990-ih godina. Kao to je pisala kolumnistica New York
Timesa J.C.Herz u svojoj prvoj knjizi o kiberprostoru:
Kada pogledam na sat, etiri i po je ujutro. Nemogue. Pogledam s budilice na moj runi sat. Mogue. Bila sam pred tim
ekranom est sati, a izgleda kao trenutak. ak nisam ni umorna.
Omamljena i edna, ali ne umorna. U stvari, euforina sam.
Uguram razbacanu hrpu udbenika, fotokopiranih lanaka, upa-

Je-izam

42

ljaa i biljeaka u ruksak i trim kao luda niz betonske stepenice,

pored straara i vani u maglu prije zore...
Zaustavim se na mjestu gdje se vlani plonik spaja sa suhim i
zastanem na sekundu... Ponem misliti o toj stvari koja zuji po cijelom svijetu, kroz telefonske ice, cijeli dan i cijelu no. Ona je ravno
pred naim nosovima, a nevidljiva je. Ona je poput Narnije, ili Magrittea, ili Star Treka, cijeli prokleti svijet. Osim to ziki ne postoji.
Ona je samo kolektivna svijest svih ljudi koji su na njoj.
To je doista izvanredno udno.02

Ali nisu sva sveuilita usvojila Mreu na isti nain. Pristup koji
su doputala nije bio isti; pravila koja su nametala bila su drugaija. Jedan primjer te razlike moe se nai na dva mjesta koja sasvim
dobro poznajem, iako mnogi drugi primjeri mogu isto to izloiti.
Ako ste na Sveuilitu Chicago eljeli pristup Internetu, jednostavno ste prikljuili svoj stroj na utinice postavljene po cijelom
sveuilitu.03 Bilo koji stroj s Ethernet vezom imao je puni pristup
na Internet to jest pristup koji je bio potpun, anoniman i slobodan.
Razlog za tu slobodu bila je odluka lana administracije rektora Geoffreyja Stonea, prijanjega dekana Pravnoga fakulteta i istaknutoga zagovaratelja slobode govora. Kada je sveuilite projektiralo svoju mreu, tehniari su pitali Stonea treba li dopustiti
anonimnu komunikaciju. Stone, citirajui naelo da pravila koja
reguliraju govor na sveuilitu trebaju titi slobodu govora podjednako kao Prvi amandman, rekao je da: ljudi trebaju imati pravo
anonimno komunicirati na sveuilitu, jer Prvi amandman na Ustav jami isto pravo u odnosu na vlade.04 Iz te politike odluke slijedila je arhitektura mree Sveuilita Chicago.
Na Harvardu pravila su drugaija. Ako ukljuite va stroj u Ethernet utinicu na harvardskom Pravom fakultetu, neete dobiti
pristup Mrei. Ne moete spojiti va stroj na mreu u Harvardu
osim ako stroj nije registriran dozvoljen, odobren, provjeren.
Samo lanovi sveuiline zajednice mogu registrirati svoje strojeve. Kada je jednom stroj registriran, sve interakcije s mreom se
prate i pripisuju pojedinanom stroju. Korisniki ugovor nosi upozorenje o toj praksi. Anoniman govor na toj mrei nije dozvoljen
on je protiv pravila. Pristup se moe kontrolirati ovisno o tome
tko ste vi, a interakcije se mogu pratiti na temelju onoga to ste
uradili.

Regulabilnost

43

Taj je dizajn takoer proizaao iz odluke lana administracije,

jednoga koji se manje usredotoio od Geoffreyja Stonea na zatite
Prvoga amandmana. Pristup pod kontrolom bio je ideal na Harvardu; lak pristup bio je ideal na Sveuilitu Chicago. Harvard je
izabrao tehnologije koje kontrolu ine moguom, dok je Chicago
izabrao tehnologije koje olakavaju pristup.
Te mree razlikuju se na barem dva vana naina. Najprije i najozbiljnije, one se razlikuju u vrijednostima koje prihvaaju.05 To je
razlika u dizajnu. Na Sveuilitu Chicago vrijednosti Prvoga
amandmana odredile su dizajn mree. Drugaije vrijednosti odredile su Harvardov dizajn.
Ali te dvije mree razlikuju se i na drugi nain. S obzirom da je
pristup na Harvardu pod kontrolom i poznat je identitet korisnika, radnje se mogu pratiti unatrag sve do njihovoga izvora u mrei. U mrei Chicaga ne mogu se znati identitet i radnje korisnika.
Nadziranje, praenje ili slijeenje ponaanja na Sveuilitu Chicago tee je nego to je na Harvardu. Ponaanje na harvardskoj mrei
moe se bolje nadzirati nego ponaanje na mrei Sveuilita Chicago.
Mree se tako razlikuju prema razmjerima u kojima ponaanje
unutar mree ine regulabilnim. Ta razlika je samo pitanje kda
razlike u softveru. Regulabilnost ne odreuje bitno priroda tih
mrea. Naprotiv, nju odreuje njihova arhitektura.
Te dvije mree samo su dvije toke u spektru moguih mrenih
dizajna. Na jedan kraj moemo postaviti Internet mreu odreenu nizom protokola koji su otvoreni i nevlasniki i koji ne zahtijevaju nikakav osobni identitet da bi se njima pristupilo i koristilo
ih. (Tu arhitekturu ire opisujem u 4. poglavlju). Na drugom su
kraju tradicionalne zatvorene, vlasnike mree koje omoguuju
pristup samo onima s izriitim ovlatenjem prema tome kontrola je vrsta. Izmeu se nalaze mree koje mijeaju elemente harvardske mree i mree koja su otvorene prema Internetu i ope
dostupne, ali koje nad tim otvorenim protokolom grade arhitekture koje omoguuju odreen stupanj kontrole. Te mijeane mree dodaju kontrolu Internetu; one slau povrh njega elemente
kontrole.
Ovdje se usredotoujem na srednju vrstu mree. Mrea na
Sveuilitu Chicago model je Interneta u, recimo, 1995. godini
nazovimo je Mrea95. Druga je model bilo brojnih zatvorenih
mrea koje prethode Internetu i jo uvijek postoje danas na

Je-izam

44

primjer, bankomatska mrea, koja omoguava da dobijete gotovinu u 2 sata ujutro u Bogoti. Trei srednji tip, harvardska arhitektura dodaje neto Mrei95. Ona slae povrh Internetskog sloja kd koji omoguuje vie kontrole.06 Kd te mree nije nespojiv s
protokolima na Internetu. On se jo uvijek zasniva, jezikom tehniara, na TCP/IP-u, to je naziv za paket protokola koji deniraju
Internet (vidi 4. poglavlje). Ali on dodaje tom paketu skupinu protokola koji omoguuju daljnju kontrolu. Harvardska mrea je Internet-plus, gdje plus pridodaje sredstvo kontrole. (Iako se kontrola tu sastoji samo u saznanju tko je korisnik, ne u saznanju koji
sadraj on ili ona prenose.)
Sva tri dizajna su komunikacijske mree koje su poput Interneta. One postavljaju pitanje: Kada kaemo da je Internet neregulabilan, koju mreu opisujemo? I ako izaberemo neregulabilnu
mreu, zato je ba ona neregulabilna? Koja obiljeja njezinoga dizajna je ine takvom? I mogu li ta obiljeja biti drugaija?
Moj cilj pri usporeivanju te tri mree trebao bi biti oigledan.
Ako su neke mree regulabilnije od drugih, to je jednostavno
funkcija mrenoga dizajna. Dizajn neregulabilne mree mogao bi
se promijeniti; ona bi se mogla preobraziti u regulabilnu mreu.
Kljuno je utvrditi obiljeja neregulabilnoga prostora i zamisliti
ih izmijenjenima da bi prostor posato regulabilnijim.
Razmotrimo tri obiljeja dizajna Mree95 koja oteavaju regulatoru kontrolu nad ponaanjem na njoj. S motrita regulatora, ta
obiljeja su nesavrenosti - one ograniavaju podatke koje Mrea
skuplja, bilo o korisniku bilo o materijalu koji on ili ona koriste.
Prva nesavrenost su informacije o korisnicima rijeju identikaciju. Mrea95 nema naina da provjeri tko je netko, ili to je jo
vanije, da provjeri obiljeja ili osobine nekoga tko koristi
Mreu. Doista, nema naina provjere da je to uope netko. Rijeima poznatoga karikaturiste New Yorkera koji je nacrtao dva psa
kako sjede ispred PC-a, Na Internetu nitko ne zna da si pas. 07
Moete koristiti Internet anonimno. Moete izraditi robota da koristi Mreu. Nitko ne treba vae ime i ne moe se lako provjeriti
vaa dob, va spol ili gdje ivite. Mrea zna jedino toliko koliko odluite kazati, a ona ak ne moe ni provjeriti tu informaciju.
Druga nesavrenost je informacija o podacima etiketama, ili,
kao to to Nicholas Negroponte kae, headerima.08 Isto tako kao
to nemamo sustav da dobijemo provjerljive informacije o osobinama korisnika, nemamo sustav da dobijemo provjerljivu infor-

Regulabilnost

45

maciju o podacima na Mrei. Podaci su tu preglednici nam ih

javljaju ali nema pouzdanoga ili jedinstvenoga naina da saznamo to one jesu. Slike puti prelaze preko ekrana, ali sustav ne moe rei jesu li slike medicinske fotograje ili pornograja. Podaci o
tjelesnim funkcijama dolaze preko ice, ali sustav ne moe rei
jesu li oni iz medicinskih biljeaka ili iz nekoga romana. Nita ne
stavlja bitove informacije u kontekst, barem ne na nain koji stroj
moe iskoristiti. Mrea95 nije imala nikakav zahtjev da se podaci
etiketiraju. Paketi podataka jesu etiketirani, u smislu da imaju
adresu. Ali osim toga, paketi mogu sadravati bilo to.
Posljednja nesavrenost povezuje prve dvije: s obzirom da nema
jednostavnoga naina bilo da saznamo tko je netko ili da se klasiciraju podaci, nema jednostavnoga naina da pristup podacima
ovisi o tome tko je korisnik i kojim podacima eli pristupiti. Jednom rijeju nema jednostavnoga naina da se kiberprostor podijeli
na zone.09 U realnom prostoru imamo sve vrste zoninga. Djeca ne
mogu ui u barove, mukarci ne mogu ui u enska kupatila, loe
odjeveni ne mogu ui u pomodni klub. Na toliko naina pristup
prostorima uvjetujemo time tko je netko. Ali u kiberprostoru Mree95, s obzirom da ne moemo poznavati identikacije korisnika
ili prirodu podataka, ne moemo jednostavno lako uvjetovati pristup identikacijama ili podacima.
Te nesavrenosti ine reguliranje Mree tekim. Ali sa stajalita
anarhista, libertarijanca ili ljubitelja mree kakva je danas, one
uope nisu nesavrenosti. One su znaajke. One ne onemoguuju
neto vano na Mrei kakva ona jest, one omoguuju neto vano
na mrei kakva ona jest slobodu. One su vrline prostora gdje je
kontrola ograniena i one pomau konstituirati taj svijet. Konstitucija Mree95 je neregulabilnost; te tehnike mogunosti njezinoga kda ine je takvom.
Ali Harvard pokazuje regulatoru kako se bugovi na Mrei95
mogu ukloniti. Mrea bi mogla znati identikacije korisnika i prirodu podataka i jo uvijek biti Mrea. Izbor nije samo izmeu
Interneta i zatvorene vlasnike mree. Harvard predlae srednji
put. Kontrola bi se mogla nadograditi povrh platforme Interneta.
Arhitekture kontrole mogle bi se nadograditi povrh Mree da se isprave ili uklone nesavrenosti u kontroli. Arhitekture identikacija i arhitekture koje etiketiraju mogle bi, drugim rijeima,
olakati arhitekture kontrole.10

Je-izam

46

To je prva, i skromna tvrdnja, ovoga poetnoga poglavlja u prii

o novonastajuoj kontroli: arhitekture kontrole su mogue; one bi
se mogle nadodati na Internet kakvoga poznajemo.
Ali jo nita ne pokazuje kako. to bi nas mogle dovesti od relativno neregulabilne libertarijanskeMree do visoko regulabilne
Mree kontrole?
To je pitanje za ostatak 1. dijela. Izvest u ga u dva koraka. U 4.
poglavlju tvrdim da emo biti svjedoci toga kako se Mrea kree
prema arhitekturi kontrole, ak i bez vladine pomoi. A u 5. poglavlju
ocrtavam kako bi to vlada mogla pripomoi. Trendovi obeavaju
visoko regulabilnu Mreu ne libertarijansku utopiju, ne Mreu
koju je poznavao va otac (ili vjerojatnije vaa ki ili sin), ve Mreu
ija je bit u obiljeju kontrole.
Mreu, drugim rijeima, koja preokree Internet kakav je bio.

Regulabilnost

47

4
Arhitekture kontrole
Moj cilj u prethodnom poglavlju bio je razbiti jednu zabludu o
prirodi Mree da Mrea ima prirodu i da je njezina priroda sloboda. Tvrdio sam umjesto toga da je Mrea djelomice postavljena svojim arhitekturama, a da moguih arhitektura kiberprostora ima
mnogo. Vrijednosti koje te arhitekture usauju su razliite, a jedna
vrsta razlike je regulabilnost razlika u sposobnosti kontroliranja
ponaanja unutar konkretnoga kiberprostora. Neke arhitekture
ine ponaanje vie regulabilnim; druge arhitekture ine ponaanje
manje regulabilnim. Ta arhitekture istiskuju arhitekture slobode.
Ovo poglavlje objanjava kako i zato. Ukratko: ono zato je
trgovina, a ono kako oituje se u arhitekturama koje omoguuju
identikaciju da bi se omoguila trgovina. Kako se Mrea prekrojava da bi udovoljavala zahtjevima trgovine, tako se arhitekture
nadodaju na Mreu kako bi ona djelotvornije sluila trgovini. Regulabilnost e biti nusproizvod tih promjena. Ili drugaije reeno,
promjene koje omoguuju trgovinu takoer su promjene koje e
olakati regulaciju.
Ne izdvajam trgovinu da bih je kritizirao. Ne tvrdim da je trgovina neprijatelj niti da postoji bila koja nuna veza izmeu trgovine i regulabilnosti.01 Nema sumnje da e trgovina cvjetati u budunosti Interneta i nema sumnje da je to dobro. Meutim, prisutnost trgovine u budunosti Mree ne znai da e Mrea u budunosti biti ista kao Mrea u prolosti. Trgovina e promijeniti Mreu, a moj cilj u ovom poglavlju je pomoi nam da shvatimo kako.

IDENTITET I AUTENTIFIKACIJA: REALNI PROSTOR

Pod identitetom podrazumijevam neto vie od onoga tko ste.
Podrazumijevam sve injenice o vama koje su ujedno tone. Va
identitet, u ovom smislu, ukljuuje vae ime, va spol, mjesto gdje
ivite, vae obrazovanje, broj vae vozake dozvole, va broj socijal-

Arhitekture kontrole

48

ne sigurnosti, vae kupovine na Amazon.comu, to jeste li pravnik i

tako dalje.
Autentikacija je proces kojim vidovi vaega identiteta postaju poznati. Neki postaju poznati kada ih otkrijete; drugi postaju
poznati bez obzira odluite li se otkriti ih ili ne. Savrena autentikacija znaila bi da drugi zasigurno znaju injenice o vama; srea
proizlazi iz toga kada drugi znaju mnogo manje.
U realnom prostoru vei dio vaega identiteta se otkriva bez obzira elite li to ili ne. To znai da su mnoge injenice o vama automatski iskazane i samopotvrdne. To je injenica o ivotu u realnom prostoru. Ako uetam u banku, blagajnik e znati mnogo o meni ak i da
nita ne izustim: on e znati da sam ja odeblji, sredovjeni bijelac s
naoalama i plavkastom kosom, znat e da nisam krupan i da nisam
jak, iako sam neto vii. On e to sve znati bez obzira elim li mu rei
ili ne. Mogao bih, u naelu, pokuati sakriti neke od tih injenica
mogao bih staviti masku, hodati na tulama i pokuati ui u banku
inkognito. Ali kad bih to uradio vjerojatnije je da bi me zaustavio
straar nego da bih sakrio neko svoje obiljeje. Skrivanje obino
samo sebe ne skriva dobro, obino otkrivamo da se skrivamo.
Meutim, druge injenice o meni nisu automatski iskazane ili
samopotvrdne. Neke injenice moete saznati jedino ako vam ih
kaem (Slomio sam nogu kada mi je bilo est godina); neke ne
moete ustanoviti ako ne pribjegnete nekom drugom izvoru
identikacijama. Policajac eli vau vozaku dozvolu, ne vau rije
da ste ovlateni voziti auto. Pravni fakultet eli pretisak vaega indeksa, ne pismo od vas koje govori da ste diplomirali s najboljom
ocjenom. Banka eli hipoteku na vau kuu, ne samo obeanje da
ete otplaivati kredit. U svim tim sluajevima, vjerodostojnost
injenica o vama mora autenticirati neki dokument, dakle ustanova koja stoji iza dokumenta.
Prema tome ivot u realnom prostoru nosi sa sobom mjeavinu
autenticirajuih i autenticiranih identikacija. Drutveni ivot
je stalno kretanje izmeu tih razliitih identikacija. U malom
mjestu, u mirnija vremena, dokumenti kao identikacije nisu bili
ba tako nuni. Poznavali su vas po vaem licu, a vae lice nosilo je
sa sobom preporuku (sadranu u opoj upuenosti zajednice) o
vaem karakteru. Kako ivot postaje anonimniji, drutvene ustanove moraju izgraditi identikacije da bi ustanovile vjerodostojnost injenica o vama koje bi u ranije vrijeme, ili u malom drutvenom svijetu, ustanovila upuenost zajednice o tome tko ste vi.

Regulabilnost

49

Moje stajalite je oigledno: regulabilnost realnoga prostora

ovisi o tim identikacijama. injenica da svjedoci mogu utvrditi
tko je poinio zloin, bilo zbog toga to poznaju osobu bilo zbog
samopotvrdnih obiljeja kao to su bio je bijelac, visok est stopa, pojaava sposobnost drave da primjenjuje regulativu protiv
tog zloina. Kad bi zloinci bili nevidljivi ili kada svjedoci ne bi
imali pamenje, kriminal bi se poveao. injenica da je otiske prstiju teko promijeniti i da se mogu usporediti s prethodnim osuenicima poveava izglednost da osuenici mogu biti opet uhieni.
Oslanjanje na promjenljivije zike osobine smanjilo bi sposobnost policije da pronae prekrioce. injenica da automobili imaju
registarske tablice i da su ih vlasnici registrirali poveava izglednost da e se uhititi vozaa koji je udario u va automobil i pobjegao. Bez vozakih dozvola i bez sustava koji registriraju vlasnike
bilo bi vrlo teko utvrditi zloin vezan uz automobile. U svim tim
sluajevima, i u mnogim drugim, svojstva ivota u realnom prostoru omoguuju reguliranje realnoga prostora.
Drava, kao jedan od regulatora, stoga ovisi o tim svojstvima
onakvima kakva jesu. esto e se drava upletati, bilo kako bi osigurala da se te identikacije i dalje mogu koristiti kao identikacije 02 ili da pribavi nove identikacije kada ranije identikacije
postanu beskorisne. Drava kanjava krivotvoritelje dravnih dokumenata da bi se poveala pouzdanost dravnih dokumenata.
Drava izdaje druge identikacije (vozake dozvole) da bi poveala
pouzdanost svoje provjere.
Ovo je, dakle priroda regulacije u realnom prostoru: mnogo
toga o tome tko smo je otkriveno, a izgradili smo i ustanove koje
mogu potvrditi vjerodostojnost onoga to se ne moe otkriti samo
po sebi. Drutveni ivot i dravna regulacija ovise o toj mjeavini. I
oboje reagiraju kao elementi unutar te promjene u mjeavini.

IDENTITETI I AUTENTIFIKACIJA: KIBERPROSTOR

Identitet i autentikacija u kiberprostoru su drugaiji. Internet
je izgraen na jednostavnom nizu protokola osnovnom paketu
protokola TCP/IP. Paket protokola TCP/IP ukljuuje protokole za
razmjenu paketa podataka izmeu dva stroja na Mrei.03 (Ovu
zamisao istraujem detaljnije u 8. poglavlju. Zasad, mislim na pakete s paketiima informacija zamotanim u kuvertu s adresom

Arhitekture kontrole

50

peatiranom na vanjskom dijelu. Da bi razmijenio te pakete, sustav treba barem dva bita podataka adresu stroja iz kojega se podaci alju i adresu stroja kojemu se podaci alju. One se nazivaju
adrese internetskog protokola (IP). Izgledaju ovako:128.34.35.204.
Potpuno pojednostavljeno, paket podataka dok putuje Internetom
prenosi se sa i na te adrese.
Meutim, ti protokoli nita ne otkrivaju o korisniku Interneta i
vrlo malo o podacima koji se razmjenjuju. Iako je IP adresa dovoljna da se prenose podaci s jednoga stroja na drugi, ona nema nunu
vezu s bilo kojom zikom jedinicom na svijetu. IP adrese su virtualne adrese; virtualno se moe mijenjati. Niti nam IP protokoli govore mnogo o podacima koji se alju. Pogotovu nam ne govore tko
je poslao podatke, odakle su podaci poslani, kuda (zemljopisno)
podaci odlaze, u koju svrhu podaci tamo dolaze ili koja je to vrsta
podataka. Nita od toga nije poznato sustavu niti pak mi to moemo saznati jednostavnim uvidom u podatke. Sa stajalita mree, ta
druga informacija je nepotreban viak. Poput sanjareeg potanskog slubenika, mrea samo prenosi podatke, a tumaenje podataka preputa aplikacijama na oba kraja.
Taj minimalizam u dizajnu je namjeran. On odraava kako
politiku odluku o slabljenju kontrole tako i tehnoloku odluku o
optimalnom mrenom dizajnu. Planeri nisu bili zainteresirani da
unaprijede drutvenu kontrolu; njih je zanimala djelotvornost
mree. Time taj dizajn istiskuje sloenost iz osnovnih protokola
Interneta, preputajui aplikacijama, ili krajnjim tokama, da ukljue sve sosticiranosti koje bi neki servis mogao zahtijevati.04
Kada se taj osnovni protokol prevede u pristup Internetu na
primjer, kada pretraujete po nekoj web stranici ta minimalna
identikacija znai da posluitelj koji isporuuje web stranicu
nita ne zna o vama iz samoga protokola Interneta. (Kasnije emo razmotriti kako on doista doznaje injenice o vama iz drugih aplikacija koje lee povrh internetskog protokola.) Web posluitelj samo
zna da ste na Internetu smjeteni na odreenoj IP adresi, te da dolazite na Mreu s protokolom koji udovoljava zahtjevima TCP/IP-a.
To je kao da ste na karnevalskom vaaru, sa svjetlima priguenima do tame i s glasovima koji dopiru do vas izokola, ali od ljudi
koje ne poznajete i s mjesta koja ne moete odrediti. Sustav zna da
postoje zasebne jedinice koje s vama uzajamno djeluju, ali on ne
zna nita o tome koje su to jedinice. Dok u realnom prostoru a to
je vano naglasiti anonimnost treba stvoriti, u kiberprostoru,
anonimnost je datost.
Regulabilnost

51

IDENTITETI I AUTENTIFIKACIJA: REGULABILNOST

Ta razlika izmeu arhitekture identiteta u realnom prostoru i u
kiberprostoru ima duboke posljedice na regulabilnost ponaanja u
prostoru. Ako regulacija ovisi o identitetu to jest, da sazna barem
neto o osobi koju regulira onda u kiberprostoru, prema dizajnu
TCP/IP-a, ima vrlo malo onoga to bi regulator nuno znao. Za razliku od realnoga prostora, kiberprostor ne otkriva samopotvrdne
injenice o identitetu. U realnom prostoru vi otkrivate va spol,
vau dob, kojim jezikom govorite, vidite li, ujete li, koliko ste inteligentni. U kiberprostoru otkrivate samo adresu, i to onu koja
nema nuan odnos s bilo im drugim u vezi s vama.
Odsutnost samopotvrdnih injenica u kiberprostoru smanjuje
njegovu regulabilnost. Ako neka drava, na primjer, eli regulirati
opscenost ili kontrolirati pristup djece nepristojnom govoru,
arhitektura Interneta ne prua nikakvu pomo. U tom su svijetu
neidenticirani i podaci i ljudi, i iako je esto mogue dobro pogoditi, isto je tako lako onemoguiti dobro pogaanje. S internetskom arhitekturom Mree95 lako je sakriti tko ste vi. Moda jo
vanije, teko je ustvrditi injenice o vaem identitetu na vjerodostojan nain. Na Internetu je istovremeno lako sakriti da ste vi pas i
teko dokazati da niste.
Sve je to tono prema jednoj arhitekturi Interneta. Tvrdnje o razlici izmeu realnoga prostora i kiberprostora ovise o toj razlici u
dizajnu. Meutim, lekcija posljednjega poglavlja bila je ta da arhitekture mogu biti drugaije. Moemo zamisliti drugaije arhitekture koje e nam bolje pomoi pri identiciranju tko su pojedinci i
autentikaciji drugih injenica o njima.
U ostatku ovoga poglavlja elim predstaviti jednu takvu arhitekturu. Razmotrit u pitanja o njezinoj upotrebi ili opravdanosti, njezinoj moguoj prijetnji po privatnost ili anonimnost ili vjerojatnosti da ona postane prevladavajua arhitektura u kasnijim
poglavljima. Moj cilj ovdje je uvjeriti vas da postoje takve arhitekture i skicirati regulabilnost koju bi omoguila takva jedna
arhitektura.

Arhitekture kontrole

52

ARHITEKTURE IDENTIFIKACIJE
Kako onda moemo postaviti slojeve arhitekture identiteta na
postojee arhitekture TCP/IP-a koje ne poznaju identitet? 05
Razmotrimo tri uobiajene tehnike koje se danas koriste da nekoga identiciramo na Internetu. Postoje i druge, a ni opis tih triju
nee biti potpun. No, skica tih triju otkriva dva obiljeja tehnologije propusnice koja e biti sredinja za arhitekture identikacije
koje Mrea danas izgrauje.
Prva tehnika je lozinka. Imate korisniki raun na sustavu; korisniki raun ima vae korisniko ime i lozinku; kada pristupate
sustavu morate dati oba dijela informacije. Ta kombinacija ovjerava da ste ovlateni koristiti sustav.
Postoje mnogi primjeri identikacije te vrste. America Online
(AOL) je dobro poznati. Morate utipkati lozinku povezanu s pojedinanim screen name - ekranskim imenom prije nego to moete
ui na AOL. Lexis internetski ponua pravnih izvora je drugi,
iako Lexis zahtijeva samo jednu lozinku (ne i ime rauna) da biste
uli. Koritenje baze podataka tada naplauje na tu lozinku.
Sustav lozinke ima dobro poznate prednosti i nedostatke. Glavna prednost je njegova sigurnost barem toliko dugo dok korisnik
svoju lozinku dri tajnom. Nedostatak je troak i nepogodnost da
stalno koristimo lozinku da bi se kretali iz jednoga prostora u drugi.06 Kada bi svaka stranica na Mrei zahtijevala neku vrstu lozinke, tada bi surfanje bilo isto tako zamorno kao i prelaenje Manhattana tijekom podnevne guve petkom.
Jedan drugi, mnogo siroviji sustav, izbjegava tu nepogodnost.
Taj sustav koristi provjeru putem kolaia - malog upisa koji va
preglednik unosi u datoteku s kolaiima na vaem tvrdom disku, a koji omoguuje stranici da dozna tko ste.07 Kada vi prvi put
kupite knjige od Amazon.coma i napravite korisniki raun, na primjer, posluitelj Amazon.coma unijet e upis u vau datoteku s kolaiima. Kada se vratite na tu stranicu, va preglednik alje kolaie zajedno sa zahtjevom za stranicom; posluitelj moe onda
namjestiti vae prioritete prema vaem korisnikom raunu. Amazon.com moe vam preporuiti knjige, na temelju obrasca vaih
prethodnih kupnji.

Regulabilnost

53

Glavna prednost u tom sustavu je glatki tijek provjere. Osim

ako nemate postavljen va preglednik da vas obavijesti o razmjenama kolaia, moete surfati stranicama koje pohranjuju i trae
kolaie bez velikih prekida.
Nedostatak je opasnost da se s vaom datotekom s kolaiima
moe manipulirati ili je ak prekopirati na druge sustave.08 Ona
moe ak priskrbiti i klju s kojim ponuai usluga mogu saznati
informacije o vama. Ako vas neki zajedniki kolai identicira na
nekoliko stranica (jer su te stranice pretplaene, na primjer, na zajedniki sustav praenja kolaia), onda, u naelu, ako ste otkrili
informaciju o sebi na jednom od tih mjesta, druga mjesta bi to isto
mogla doznati.
Kolaii su manje sigurni od lozinki iako, naravno, oni rade neto sasvim razliito. Ta razlika ne znai da su oni beskorisni. Sigurnost koju trebamo je funkcija rizika protiv kojega se titimo. Dakako, NSA ne bi trebala koristiti kolaie kao sustav za doputanje
pristupa bazama podataka nacionalnih tajni. Ali nema razloga
zato portalna stranica poput Yahooa ne bi koristila kolaie da
sazna tko ste vi i da vam ponudi vijesti koje ste prethodno izabrali.
Nemate ba motiva lagati o tome; Yahoo nema ba razloga da se
brine ako vi laete. Gdje se nema neto veliko za izgubiti, jedan
nenametljiv iako nesiguran sustav je savreno primjeren.
Trea tehnologija bi spojila koristi od prve dvije. To je tehnologija digitalnih potpisa, koja omoguuje digitalne certikate, neku
vrst putovnice na Internetu. Oni bi autenticirali bilo koju vrstu
informacije o stroju i, ako ih otkljua lozinka ili biometrika sprava, o vama vaem imenu, vaem dravljanstvu, vaoj dobi, jeste li
pravnik. Iako ima mnogo detalja te arhitekture, za sada je dovoljno ako ih odredimo kao ifrirane digitalne predmete koje moemo
koristiti da autenticiramo injenice o nekome.
Digitalni certikati nalazili bi se na vaem kompjutoru (barem
prema nekim dizajnima); posluitelj bi automatski (i nevidljivo)
provjerio certikat kada uete na stranicu. Ako imate pravi certikat, pustit e vas, a kada bi uli posluitelj tada bi znao potvrene injenice o vama. To jest, on bi znao da ste vi mukarac, da
dolazite iz Kanade ili da vam je preko dvadeset pet godina. A on bi
to sve mogao initi i znati a da vas uope nita ne pita. Certikati
bi mogli postati neka vrsta samopotvrdnih identikacija kakve poznajemo u realnom prostoru, ali za razliku od realnoga prostora
ne bi bilo granice injenicama koje bi certikat mogao potvrivati.

Arhitekture kontrole

54

Digitalni certikati omoguili bi siguran sustav identikacije

koji bi mogao raditi isto tako glatko kao kolaii, ali s mnogo vie
potvrenih podataka. Meutim, one se oslanjaju na tehnologije
kriptograje. Da bismo vidjeli kako, moramo napraviti ekskurs u
funkcioniranje kriptograje, i onda iznova razmotriti kako bi se ta
tehnologija mogla ukalupiti u oblik identikacije.

KRIPTOGRAFIJA: POVJERLJIVOST NASUPROT AUTENTIFIKACIJI

Evo neega to e zvuati vrlo ekstremno ali je, u najgorem sluaju, mislim, malo pretjerivanje: kriptografske tehnologije najvaniji su tehnoloki izum u posljednjih tisuu godina. Nijedno drugo tehnoloko otkrie od nuklearnoga oruja (nadam se) do Interneta nee imati znaajniji utjecaj na drutveni i politiki ivot.
Kriptograja e sve promijeniti.
To govorim ne zbog toga to imam prostora u ovoj knjizi, niti u
bilo kojem sluaju sposobnost, da vam dokaem tu tvrdnju. Govorim to da bih naglasio. Nije vano da shvatite tehnologije u pozadini, iako bi bilo vrlo dobro kad bi vie ljudi to moglo. Vano je da
steknete uvid u svrhu u koju se tehnologije mogu upotrijebiti, kao
i u posljedice njihove moi.
Kriptograja ima dva Janusova lica: ona ima dvosmisleni odnos
prema slobodi na Internetu. Kao to to kau Stewart Baker i Paul
Hurst, kriptograja je sigurno najbolja tehnologija i najgora tehnologija. Ona e zaustaviti zloine i stvoriti nove zloine. Ona e
potkopati diktature i potaknut e ih na nove krajnosti. Ona e nas
svih uiniti anonimnima i ona e otkriti svaku nau transakciju. 09
Kriptograja moe biti sve to, kako dobro tako i loe, jer moe
posluiti dvama bitno razliitim ciljevima. U svojoj funkciji povjerljivosti ona se moe koristiti da komunikaciju dri tajnom.
U svojoj funkciji identikacije ona se moe koristiti da osigura
digitalne identitete zatiene od krivotvorenja.10 Ona tako omoguuje slobodu od regulacije (kada potie povjerljivost), ali ona
moe takoer omoguiti regulaciju (kada potie identikaciju).11
Njena tradicionalna primjena su tajne. ifrirajte poruku i samo
oni s pravim kljuem mogu je otvoriti i proitati. Ta vrsta ifriranja prisutna je od samoga postojanja jezika. Ali sve do sredine
1970-ih godina patila je od vane slabosti: isti klju koji se koristio

Regulabilnost

55

da se poruka ifrira koristio se i da se ona deifrira. Tako ako ste

izgubili klju, sve poruke skrivene s tim kljuem takoer su postale ranjive. Ako je veliki broj poruka bio ifriran s istim kljuem,
gubitak kljua ugrozio je cijelu arhivu tajni zatienih tim kljuem. Taj je rizik bio znaajan. Uvijek ste trebali prenijeti klju
potreban da se otkljua poruka, a u tom prenoenju bio je sadran
rizik da se klju izgubi.
Meutim, sredinom 1970-ih, dva kompjutorska znanstvenika,
Whiteld Dife i Martin Hellman12 najavila su prijelomni trenutak u tehnici ifriranja. Ne oslanjajui se vie na jedan jedini klju,
sustav Dife-Hellman koristio je dva kljua jedan javni, a drugi
privatni. Ono to je ifrirano s jednim moe se deifrirati jedino s
drugim. ak ako ste u posjedu jednog kljua nema naina da zakljuite kakav je drugi.
To otkrie je bilo klju za arhitekturu koja moe ugraditi izvanrednu povjerljivost u bilo koju mreu, bez obzira je li sama zika
mrea sigurna. ak kada se telefoni prislukuju, ta vrsta ifriranja
uvijek postie magine rezultate. Kako? Moemo naslutiti na nizu
sluajeva iji kumulativni utjecaj ini jasnim taj potencijal.
A. Ako vam elim poslati poruku za koju znam da ete je jedino vi
moi proitati, mogu uzeti va javni klju i koristiti ga da ifriram tu poruku. Onda vam mogu poslati tu poruku znajui da e
je jedino nositelj privatnoga kljua (pretpostavljam vi) moi
proitati. Ali vi ne moete biti sigurni da sam ja onaj koji je poslao poruku. S obzirom da bilo tko moe ifrirati poruku koristei va
javni klju i onda vam je poslati, vi nemate naina utvrditi da
sam ja onaj koji ju je poslao. Stoga, pogledajte drugi primjer.
B. Prije nego to poaljem poruku koju sam ifrirao s vaim javnim kljuem, mogu je ifrirati mojim privatnim kljuem. Onda
kada primite poruku od mene, moete je najprije deifrirati
mojim javnim kljuem, a onda je ponovo deifrirati vaim privatnim kljuem. Nakon prvog deifriranja, moete biti sigurni
da sam ja (ili nositelj moga privatnoga kljua) taj koji vam je poslao poruku; nakon drugoga deifriranja moete biti sigurni da
samo vi (ili nositelj vaega privatnoga kljua) stvarno itate sadraj poruke. Ali kako znate da je ono to ja kaem da je javni klju
Larryja Lessiga stvarno javni klju Larryja Lesiga? To jest, kako
moete biti sigurni da je javni klju koji koristite stvarno javni
klju za koji se izdaje? Tu sada u igru ulazi sljedei primjer.

Arhitekture kontrole

56

C. Ako postoji trea strana od povjerenja (recimo, moja banka, Upravni odbor Saveznih rezervi ili ACLU Ameriki savez za graanske slobode) s javnim kljuem (to je injenica koju mogu
provjeriti s obzirom na istaknutost ustanove) i ako trea strana
ovjeri da je javni klju Larryja Lessiga stvarno javni klju Larryja Lessiga, tada e uz moju poruku to sam vam je poslao, ifriranu najprije u vaem javnom kljuu, a onda u mom privatnom kljuu, ii i certikat, koji je izdala ta ustanova, koji je i
sam ifriran s privatnim kljuem ustanove. Kada primite poruku koristite javni klju ustanove da deifrirate certifkat; uzmite
iz certikata moj javni klju (za koji ste sada prilino uvjereni
da je moj javni klju); deifrirajte poruku koju sam vam poslao
kljuem iz certikata (nakon ega ste prilino uvjereni da dolazi
od mene); a onda deifrirajte poruku ifriranu mojim javnim
kljuem (za koju moete biti prilino uvjereni da je nitko drugi
nije proitao). Ako smo sve to uradili, vi ete znati da sam ja
onaj za kojega se izdajem i da sam ja poslao poruku; ja u znati
da samo vi itate poruku, a vi ete znati da nitko drugi ne ita
poruku na njezinom putu.
Mogao bih dodati brojne komplikacije (na primjer, kako mogu
biti siguran da ste vi onaj za kojega se izdajete? Klju: isto onako
kako moete biti sigurni da sam ja onaj za kojega se izdajem), a
imam i skriveni broj vanih pojednostavljenja. Na primjer, pokazuje se da je jednostavnije ne ifrirati cijelu poruku sa sustavom
dvostrukog kljua ve ifrirati samo simetriki klju 13 koristei
sustav dvostrukog kljua.14 Meutim, moj je cilj jednostavno ocrtati osnovne elemente te arhitekture: sustav dvostrukoga ili asimetrikoga ifriranja i sustav treih strana od povjerenja koje
mogu potvrditi injenice o vama. Svijet koji opisujem postigao bi
automatski i glatko oba ta elementa.
ifriranje koje opisujem naziva se ifriranje javnim kljuem opet, jer ima dva kljua, jedan javni, a drugi privatni, za razliku od
tradicionalnoga ifriranja jednim jedinim kljuem. Kao to posljednji korak ovoga procesa ifriranja pokazuje, sustav ovisi o odreenoj infrastrukturi ne infrastrukturi posebnih ica ili zatienih putova, ve infrastrukturi povjerljivosti, koja moe priskrbiti
ne savreno povjerenje ve dovoljno povjerenja umnaanjem iskaza
o autentinosti koji ine dovoljno izvjesnim da je injenica koju potvruje konkretni potpis tona.

Regulabilnost

57

Infrastruktura koja podupire sustav javnoga kljua naziva se

PKI (public key infrastructure infrastruktura javnoga kljua).15
Prvo to moramo vidjeti je potencijal koji stvara dobro etablirani
PKI. S robusnim PKI-em, mogunosti za identikaciju postaju izvanredne. Pojedinci mogu nositi certikate koji autenticiraju
brojne injenice o njima samima tko su oni; osobna obiljeja
(dob, dravljanstvo, spol, brano stanje, spolna orijentacija, HIV
status); strune identikacije (sveuiline diplome, odvjetnika
svjedodba i tako dalje). Ti certikati mogu stajati na njihovim osobnim kompjutorima, a kada pokuaju ui na Internet stranicu,
ta e stranica provjeriti certikat i pustiti ih da prou ako imaju
propisni certikat. Ona e odbiti pristup ako nemaju. Svijet s robusnim PKI-em omoguit e neograniene razmjere jeftine autentikacije, pa stoga i neograniene razmjere zoninga uvjetovanja
pristupa stranicama Interneta zasnovanom na identikacijama
koje posjeduje korisnik.
Ali samo ako. Hoe li takve arhitekture nastati to je drugo pitanje. Slini sustavi ve se razvijaju, iako nijedan ne radi na tako
openitoj razini kakvu sam upravo opisao. Prevladavajui model
certikata danas je identikacija certikati koji ovjeravaju da ste
vi onaj za koga se izdajete. Kao to opisuje Verisign, dananji voa
u izdavanju digitalnih certikata:
Zamislite digitalne osobne iskaznice kao elektroniki ekvivalent vozakim dozvolama ili putovnicama koje se nalaze u vaem
pregledniku za Internet i softveru za elektroniku potu. One sadre informacije koje vas jedinstveno identiciraju i omoguuju vam
da digitalno potpiete poruku tako da va primatelj zna da poruka stvarno dolazi od vas. ifrirajte poruku tako da va namjeravani
primatelj moe deifrirati i proitati njezin sadraj i priloge.
Digitalnim potpisivanjem i ifriranjem vaih elektroniki
poruka moete osigurati da vae povjerljive poruke i prilozi budu
zatieni od neovlatenoga uplitanja, lairanja i prislukivanja.16

Ali ovjeravanje korisnikova identiteta samo je prvi dio arhitekture koju opisujem; bilo koji model ogranien na identitet imat e
ogranieni odaziv. Poslovni ljudi u stvari ne mare mogu li ja potvrditi da sam ja Larry Lessig i da Larry Lessig radi za Harvard. Oni jedino ele znati imam li ja ovlatenje da kupim pedeset tisua kompjutora za Harvard, ako od mene prime narudbu za pedeset tisu-

Arhitekture kontrole

58

a kompjutora. Ili je li neki slubenik u odjelu za kredite ovlaten

da odobri odreenu visinu kredita. Ili je li neki predstavnik stvarno ovlaten da izvri neku konkretnu narudbu.
Ukratko, poeljan je elastiniji sustav potvivanja to jest sustav koji omoguuje ljudima da ovjere bilo koju vrstu injenice ili
izjave koje bi eljeli izjaviti. Tako, na primjer, ako sam ovlaten
kupiti kompjutorsku opremu za harvardski Pravni fakultet, harvardski Pravni fakultet dat e mi certikat koji autenticira te injenice; netko e opet potvrditi da je certikat koji imam od harvardskoga Pravnoga fakulteta uistinu certikat izdan od harvardskoga Pravnoga fakulteta; i kada MicroWarehouse primi elektroniku poruku s narudbom za pedeset tisua kompjutora, ona e automatski proi kroz sustav potvrivanja da bi potvrdila narudbu.
Taj elastiniji sustav je bit arhitekture identiteta koji e uiniti
kiberprostor regulabilnim. Ta arhitektura bi vam omoguila da
potvrdite bilo koju injenicu ili izjavu o sebi za koju moete dobiti
treu stranu da je potvrdi.17 U naelu, moete posjedovati identikacije za svaki vid vaega identiteta - svaku injenicu o sebi koju
elite autenticirati od vaih godina do ocjena koje ste dobili iz
pravopisa u drugom razredu. (Kao to Michael Froomkin kae, ala Lily Tomlin: Bit e to trag u vaem dosjeu koji e vas pratiti cijeloga ivota, vie nije ala.) 18 Ovisno o tome koliko vjerujete treoj
strani, ta potvrda omoguit e vam (kao skeptinom korisniku) da
vjerujete osobi koja daje iskaze.
Ali, opet, zato bismo oekivali da e se taj sustav razviti? Kakvu
korist on donosi, a tko e dobiti s tom koristi? Ja sam odgovornost
prebacio na trgovinu preko Interneta. Kakve e nas potrebe trgovine preko Interneta gurnuti prema arhitekturi bogatoj certikatima?

Regulabilnost

59

KONTROLE ZA TRGOVINU
Internet je bio izgraen za istraivanje, ne trgovinu. (U stvari,
do 1991. godine National Science Foudnation - Nacionalna zaklada za
znanost zabranjivala je njegovu upotrebu za trgovinu.)19 Njegovi
protokoli bili su otvoreni i nezatieni: nije bio projektiran za skrivanje. Podaci koje je prenosio mogli su se lako presresti i ukrasti.
Povjerljivi podaci nisu se mogli lako zatiti.
Prvi korisnici, izgleda, nisu marili za taj nedostatak. Ako je bila
vana tajnost, oni su bili sasvim sposobni ifrirati poruku. A za
vei dio komunikacije sigurnost nije bila vana. U tom svijetu etika je bila otvorenost, a otvorenost se mogla priutiti.
Ali trgovina nije tako leerna. Mali trgovci nisu voljeli obavljati
transakcije preko Interneta; tvrtke koje nude kreditnokartine usluge u poetku nisu eljele da se njihovi brojevi koriste u kiberprostoru barem ne dok se kiberprostor ne promijeni. Od samoga je
poetka trgovina zahtijevala promjene u arhitekturama Mree da
bi se omoguila sigurnija trgovina.
Naravno, nema nita novoga u tome, odnosno u trgovini putem
ica. Kao to Jane Winn kae, elektronika trgovina je stara kao i
telegraf. 20 U 1970-im godinama dolo je do velikoga porasta sustava zatvorenih arhitektura koji su koristili ice (bilo vlasnike ili
ne) da bi razmijenjivali podatke koji e olakati trgovinu. Znaenje
nedavnoga raanja elektronike trgovine je u tome to se ona
dogaa na otvorenoj, nezatienoj mrei.21 Izazov trgovine na
ranoj Mrei sastojao se u razvijanju arhitektura koje bi vratile dio
sigurnosti koju trgovina zahtijeva, dok bi istovremeno koristile
prednost internetske mree.22
Bila je potrebna neka vrsta sigurnosti otvorenoga sustava, a
najuspjeniji rani primjer bio je Netscapeov protokol secure socket layer (SSL).23 Poevi s Netscape Enterprise Serverom 2.0, sigurni posluitelji mogli su razmijeniti ifrirane transakcijske informacije s klijentima za pretraivanje Interneta. Na primjer, mogli ste poslati
broj vae kreditne kartice preko Mree a da se ni vi ni Visa ne trebate brinuti da e ga netko presresti i obznaniti.
Velika prednost SSL-a bila je njegova jednostavnost i tedljivost,
to su bili koristi koje je dobio mijeanjem najboljih tehnika dvaju
razliitih tehnika ifriranja kljuem, algoritama simetrikoga i asimetrikoga ifriranja. Prednost simetrikoga ifriranja je djelotvornost kompjutoru je lake ifrirati koristei simetriki klju.

Arhitekture kontrole

60

Nedostatak je sigurnost morate uokolo slati simetriki klju, a

on se ponekad izgubi. Prednost asimetrikoga ifriranja, ili ifriranja javnim kljuem, je sigurnost ne trebate slati uokolo privatni klju i riskirati gubitak kljua. Nedostatak je djelotvornost
njemu treba mnogo kompjutorske snage da deifrira asimetriki
ifriranu poruku.
SSL mijea te dvije tehnike ifrirajui simetriki klju asimetriki. Kad je jednom ifriran, simetriki klju je siguran za upotrebu
na nesigurnoj mrei. Ali s obzirom da je klju relativno mali, ne
predstavlja tako straan raunalni teret deifrirati ga na drugoj
strani. Kada koristimo asimetriko ifriranje da zatitimo klju,
nema opasnosti da e se klju otkriti u prenoenju, a kada koristimo simetriki klju za ifriranje svih drugih razmijenjenih podatka, smanjuje se raunalni teret na objema stranama.
Meutim, problem sa SSL-om je da je on jedino pouzdan ako se
moete pouzdati u trgovca na drugoj strani. Nije vjerojatno da e
vaa informacija procuriti u prijenosu od klijenta do posluitelja.
Ali ako se ne moete pouzdati u vlasnika posluitelja, onda rizik
koji bi vam trebao zadavati brige nije vod koji curi.
Predloeni su drugi protokoli koji se hvataju u kotac s problemom nepouzdanoga trgovca, a najistaknutiji od njih je protokol
sigurne elektronike transakcije secure electronic transaction (SET).24
SET je standard za razmjenu podataka o kreditnim karticama to
ga je usvojio konzorcij tvrtki koje nude kreditnokartine usluge
da bi se olakala vea sigurnost, koristei protokol koji je jednostavno postavljen povrh osnovnoga internetskoga protokola.25 Sa
SET-om moete biti sigurni da nitko ne moe vidjeti broj vae
kreditne kartice i da trgovac ne moe zloupotrijebiti va broj.
Ta dva protokola samo su prvi koraci u izgradnji arhitekture
sigurnosti za elektroniku trgovinu. (Iako SET moe biti pogrean
korak: to je standard koji se pokazao previe sloenim da bi se
djelotvorno primjenjivao.) 26 Oni su znaajno poboljani, ali oni ne
predstavljaju stvarnu buduu promjenu. Da bi se elektronika
trgovina potpuno razvila, Mrea e trebati daleko openitiju arhitekturu povjerljivosti arhitekturu koja omoguuje sigurne i privatne transakcije.
Gail L. Grant 27 dobro je saeo elemente takve arhitekture. Ta e
arhitektura trebati priskrbiti (1) autentikaciju, da bi se osigurao
identitet osobe s kojom radite; (2) autorizaciju, da bi se osiguralo
da je nekoj osobi odobrena konkretna funkcija; (3) privatnost, da

Regulabilnost

61

bi se osiguralo da drugi ne mogu vidjeti koje se razmjene vre; (4)

integritet, da bi se osiguralo da se prijenos ne moe izmijeniti po
putu; i (5) neosporivost, da bi se osiguralo da poiljatelj poruke na
moe osporiti da ju je poslao.
U realnom prostoru postiemo svaki od tih elemenata putem
poznatih arhitektura povjerljivosti u realnom prostoru. One su
postale tako poznate da lako zaboravljamo ne samo prvobitne napore da izgradimo neke od njih, ve i ne znamo odlike realnoga
prostora koje omoguuju te arhitekture. To je obino oigledno,
ako je kuverta otvarana. To obino moemo primijetiti, ako je potpis promijenjen. Ljudi koje znamo sami jame vjerodostojnost, jer
ih prepoznajemo kada uu u duan. Ako ih ne poznamo, moemo
provjeriti vozaku dozvolu ili valjanost njihove kreditne kartice.
(Posjedovanje valjane kreditne kartice jo je jedna vrsta osobne
autentikacije, iako oigledno nesavrena.) Mi provjeravamo autorizaciju strukturama kao to su nalozi za kupovinu ili pismene
preporuke. Privatnost titimo koristei sigurne kuverte, a integritet titimo provjeravajui dokaze o neovlatenom otvaranju pisma
koje smo primili. Koristimo sustave preporuene razmjene (preporuenu potu, sigurnu dostavu) da bismo izbjegli problem osporavanja prijema ili slanja.
Te arhitekture u realnom prostoru postaju za nas nevidljive, ali
one su oigledno konstrukti, kao to je oigledno da ih je skupo izgraditi. (To je potekoa s kojom se Rusija danas suoava.) Ako hoemo razviti elektroniku trgovinu, moramo izgraditi istovjetne
arhitekture u kiberprostoru. Trgovina e morati razviti naine kojima e priskrbiti prodavaima dovoljno sigurnosti u transakcijama na mrei, a istovremeno umanjiti teret te sigurnosti.
Opet, klju bilo koje takve arhitekture bit e alati za ifriranje i
PKI. Klju e omoguiti autentikaciju nekog digitalnog certikata koji ovjerava injenice o vama va identitet, dravljanstvo,
spol, dob ili ovlatenje koje imate. A iako bismo mogli danas izgraditi arhitekture potvrivanja postoje privatni posluitelji za potvrivanje koje moemo koristiti da izdaju certikate koji pokrivaju bilo koju zamislivu injenicu takav sustav nee podupirati
elektroniku trgovinu dokle god ti certikati ne postanu opa infrastruktura javnog kljua koja omoguuje sigurnu i pouzdanu
komunikaciju s bilo kim na Mrei. Arhitektura koja sadri sve te
elemente priskrbila bi elektronikoj trgovini sigurnost veu od
najbolje sigurnosti u realnom prostoru. Moje miljenje je da se

Arhitekture kontrole

62

trgovina na mrei nee u potpunosti razviti dok se ne uspostavi

takva jedna arhitektura.
Postoje mnogi planovi da se razvije takva arhitektura.28 Neki
zamiljaju vladu kao nadlenog potvrditelja; drugi zamiljaju
pouzdane tree strane (poput banaka) u toj ulozi. Mogue je mnotvo smjerova.29 Meutim, klju za sve to nije da vlada zatrai od
ljudi da imaju takve identikacijske dokumente.30 Klju su poticaji: sustavi koji stvaraju poticaje za pojedince koji ele dragovoljno
imati identikacije. Kada arhitektura bude prilagoena korisnicima koji e pristupati s instaliranim identikacijama, a oteavala
korisnicima koji odbijaju nositi takve identikacije, ovjeravanje e
se brzo proiriti.
Kolaii su se rairili upravo na taj nain. S obzirom da su mnogi ljudi zabrinuti za posljedice po privatnost, preglednici su omoguili korisnicima da izaberu hoe li ih prihvatiti. Jednim klikom,
moete onesposobiti pohranjivanje kolaia i tako sprijeiti vlasnika web stranice da prodaje informacije o vama.
Ali za tu privatnost postoji cijena. Korisnici koji izaberu tu opciju ili ne mogu koristiti podruja Mree gdje se zahtijevaju kolaii ili su stalno prisiljeni izabirati hoe li pohraniti kolaie. Veini je to prevelika gnjavaa i jednostavno prihvaaju kolaie na
svojim strojevima.
Vidjet emo slian razvoj s digitalnim identikacijama. ivot e
biti laki onima koji nose identikacije nego onima koji to ne ine.
Posluitelji e uiniti razmjene jeftinijima ili jednostavnijima, ako
se podaci mogu autenticirati. Upravo kao to je lake automatski
prihvaati kolaie, tako e biti lake autenticirati injenice o
vama. ivot e u svijetu koji autenticira biti jednostavniji za one
koji autenticiraju.
Ako se sustav iri s poticajima, onda moemo vidjeti zato je
trgovina tako dobra za irenje sustava. Trgovina sama ima poticaj
da povea autentikaciju i ovjeravanje transakcija u kiberprostoru.
A ona je u dobrom poloaju da daje poticaje potroaima. Poticaji
su najbolje sredstvo regulacije u trgovini, a trgovina je prilino
vjeta da ih razvija.
Ipak, ima mjesta skepsi. Nedvojbeno e zajednica morati svladati znaajne prepreke kada konkurenti postave standarde koji
osiguravaju dovoljno robusnu, a ipak elastinu razmjenu. Nedvojbeno postoji mnogo razloga da se pitamo moe li se ta infrastruktura sigurnosti razvijati sama od sebe. Po mom miljenju, dovolj-

Regulabilnost

63

no vidimo da se uvjerimo da se ona ve razvija: tehnologije koje

ugrauju ifriranje u pozadinu aplikacije postaju este; mree
ubrzano integriraju digitalne potpise; a mnotvo tvrtki (nazvanih
vlasti za certikate) danas izdaju digitalne certikate.31
Ne morate vjerovati u nevidljivu ruku da biste se uvjerili da nadolazi ta infrastruktura povjerljivosti. ak ako i sumnjate da sami
privatni interesi mogu postii tu koordinaciju, jo jedan imbenik
govori da e se svojstvo Mree brzo promijeniti. Ako trgovina sama
ne uspije uspostaviti ta arhitekture, vlada je u jakom poloaju da
izvri promjene koje trgovina treba.

Arhitekture kontrole

64

5
Reguliranje kda
Tvrdio sam da e, kako se Mrea mijenja da bi omoguila trgovinu, jedan od nusproizvoda te promjene biti to to e se omogui
regulacija. Ali recimo da niste uvjereni u to. Recimo da ne vjerujete
da e nevidljiva ruka to djeluje sama izgraditi infrastrukturu povjerljivosti (a onda i regulacije) za koju sam rekao da je trgovina
treba. Recimo da mislite kako je potrebna koordinacija suvie velika i da e trini poticaji prouzrokovati vie zbrke nego usmjerenja. Ako ste u pravu, ako trgovina sama ne preokrene Mreu, hoe
li Mrea ostati neregulabilna?
Odgovor je ne. Trgovina ne djeluje sama, a moralno se ne protivi partnerstvu s vladom. Ako trgovina treba pomo pri izgradnji
te arhitekture povjerljivosti ili (to je vjerojatnije) ako vlada pone
shvaati vrijednost arhitekture povjerljivosti u vlastitom cilju regulacije, onda e vlada pomoi da se pogura kd.
Ali kako? Dosad nisam dirao u pretpostavku da je vladi nemogue regulirati Mreu, da postoji neto u prirodi Mree to ini
takvu regulaciju neprovedivom. Kako je onda mogue da vlada pomogne? Ako se Mrea ne moe regulirati, kako je vlada moe uiniti jo regulabilnijom?

REGULIRAnje ARHITEKTURe
Da bismo vidjeli kako, moramo razlikovati dvije tvrdnje. Jedna
je da je, pod uvjetom da je arhitektura Mree onakva kakva jest, vladi teko regulirati ponaanje na Mrei. Druga je da je, s takvom arhitekturom Mree, teko vladi regulirati arhitekturu Mree. Prva tvrdnja,
vjerujem, tona je. Druga nije. ak ako je i teko regulirati ponaanje pod uvjetom da je Mrea onakva kakva jest, vladi nije teko poduzeti korake da promijeni, ili zamijeni, arhitekturu Mree. A ti bi
koraci onda mogli pak uiniti ponaanje na Mrei regulabilnijim.

Regulabilnost

65

To je regulativni dvokorak: Mrea se ne moe regulirati danas,

ali ako vlada regulira arhitekturu Mree, ona se moe regulirati u
budunosti. A kada se vladina arhitektura Mree povee s promjenama koje trgovina ve uvodi, tvrdim, vlada e trebati uiniti vrlo
malo da se ponaanje na Mrei uvelike regulira.
Strategija regulacije nije nita novo. Od poetaka moderne drave vlada je regulirala da bi njezine regulacije bolje djelovale. Ja jedino elim tu jednostavnu injenicu primijeniti na kiberprostor.
elim da vidite kako ta stara strategija tu djeluje.
Poinjem poglavlje s nekim primjerima djelotvornosti ili nedjelotvornosti regulacije u prostorima bliskim kiberprostoru. Kada
jednom vidite obrazac, vidjet ete kako se taj obrazac moe primijeniti i drugdje.

Telefoni
Arhitektura telefonske mree 01 doivjela je radikalnu promjenu kad je prela iz analogne na digitalnu mreu (kruni tok zamijenjen je paketnim). Ima neke ironije u toj promjeni: digitalne
mree bile su prvobitni dizajn Interneta. Kada su prvi tehniari
onoga to e postati Internet otili u AT&T poetkom 1960-ih traei pomo u gradnji digitalne mree, AT&T im je rekao da mrea
paketnog toka ne moe funkcionirati.02 tovie, AT&T u poetku je
tehniarima odbio pruiti bilo kakvu pomo, jer su bili tako uvjereni da je taj dizajn gubitak vremena. Ali koliko god su bili uvjereni, kasnije su promijenili miljenje. Sada imamo telefonski sustav
koji sve vie slii Internetu.
Digitalne telefonske mree rade na isti nain kao i Mrea. Paketi informacija izbacuju se diljem sustava. Kao to je sluaj s Internetom, nita ne osigurava da e oni putovati na isti nain ili du
iste staze. Oni biraju najuinkovitiju stazu, to ovisi o potranji u
bilo koje vrijeme.
Ali to stvara problem koji je trebao rijeiti Communication Assistance for Law Enforcement Act - Zakon o pomoi provoenju zakona u
komunikacijama iz 1994. godine (CALEA).03 Kad su telefonske mree prele iz analognih na digitalne, i kad su tehnologije preusmjerivanja prele iz sredinjega preusmjerivanja na distribuirani, ta
promjena (u kdu to regulira mree) imala je vane posljedice za
provoenje zakona. S obzirom da vie ne postoji predvidljiv put

Reguliranje kda

66

kojim e proi telefonski poziv, vie nije tako lako prislukivati

telefonski razgovor. Dok je prislukivanje telefonskih razgovora
bilo nekada relativno jednostavno, sada je sasvim teko.
To je sluaj barem s jednom inaicom arhitekture telefonske
mree s digitalnim tokom. Druge inaice lake je prislukivati.
Pitanje s kojim su se regulatori suoili bilo je koju inaicu telefonske mree treba usvojiti. A razlika izmeu inaica samo je izbor
kda. Neki kodovi stoje vie od drugih, a neki kodovi tite privatnost bolje od drugih. Tako izbor kodova postaje biranje izmeu vrijednosti. Kongres se zapitao treba li taj izbor biti iskljuivo privatan (da ga ine inenjeri telefonije) ili djelomino javni (pod utjecajem Kongresa). On je izabrao ovo drugo.
Naravno, reguliranje mrenoga kda nije jedino sredstvo regulacije koje je Kongres imao na raspolaganju. Kongres je mogao nadoknaditi bilo koji gubitak u spreavanju zloina to je proizaao
iz promjene u mrenom kdu promjenom kanjavanja. Ako je
promjena u ustrojstvu mree oteala uhienje zloinaca, Kongres
je mogao jednostavno poveati zaprijeenu kaznu ili odobriti vie
sredstava za istragu.
To se upravo dogodilo, tvrdi Richard Posner, Glavni sudac Sedmog okrunog prizivnog suda, kada je Vrhovni sud pod Glavnim
sucem Warrenom ustavno odredio kazneni postupak. Da bi nadoknadio sve vee potekoe u osuivanju zloina, Kongres je radikalno poveao kazne za zloine.04 Slino je ustvrdio i profesor William Stuntz.05 Ustav je u toj prii djelovao kao vanjska konica kojoj
se Kongres mogao prilagoditi. Kad bi se ustavne zatite poveale,
tada bi Kongres mogao to kompenzirati poveavanjem kazni.
Meutim, kada konicu namee kd, Kongres ima izravniji
nain da odgovori: on moe izglasati promjenu kda. Kongres
moe zahtijevati da telefonske tvrtke usvoje arhitekture kda koje
prislukivanje mree ine dostupnim.
To je upravo ono to je CALEA uinila. Bez sumnje je krajnji cilj
CALEA-e u zahtjevu za takvom arhitekturom bio da smanji zloin,
ali ona ide prema tom cilju neizravno, mijenjajui kd da ogranii
pojedince koje bi se eljeli upustiti u zloin. S obzirom da vlada
opet moe prislukivati kada ima ovlatenje da prislukuje, digitalne mree zloincima vie nisu mnogo od pomoi. Tako se smanjuje isplativost zloina.
To je zakon koji regulira kd. Njegov neizravni uinak je poboljanje provoenja zakona, ali on to ini mijenjajui ogranienja za

Regulabilnost

67

provoenje zakona zasnovana na kdu. On izabire arhitekturu koja

raspodjeljuje terete kda prema kolektivnom osjeaju vrijednosti.06
Regulacija kao to je ta funkcionira jer nema mnogo telefonskih
tvrtki. Vladi je relativno lako provjeriti pokorava li se telefonska
tvrtka njezinim pravilima; bilo bi teko osnovati odmetnutu telefonsku tvrtku (barem izvan konteksta internetske telefonije). Tako
neizravna regulacija ovisi o tome postoji li koristna meta za regulaciju. Ali ako postoji takva meta i ta meta moe kontrolirati kd
mree, onda vlada moe regulirati kd.

Telefoni: 2. dio
etiri godine nakon to je Kongres izglasao CALEA-u, FBI je zahtijevao od Federal Communication Commission Savezne komisije za
komunikacije (FCC) da jo vie povea vladinu mo da regulira.
Meu amandmanima koje je FBI predlagao bila je regulacija koja
je zahtijevala otkrivanje lokacija pojedinaca koji koriste mobilne
telefone.07
Zamisao je bila sljedea. Mobilni telefonski sustavi, da bi osigurali glatko prebacivanje izmeu odailjaa, skupljaju informacije o
lokaciji korisnika kada on koristi mobilni telefon. Osim za slanje
rauna, telefonske tvrtke ne trebaju tu informaciju za bilo koju
drugu svrhu. Ali FBI se zanima za stvari izvan telefonskih usluga.
FBI bi elio da mu ti podaci budu dostupni kad god ima legitimni
razlog za provoenje zakona. Amandman predloen na CALEA-e
zahtijevao bi od tvrtki mobilne telefonije da prue tu informaciju,
to je nain da neizravno zatrai da one napiu takav kd koji bi
uinio da se informacija moe uvijek dobiti.08
Prvobitni motiv za taj zahtjev bio je prilino jednostavan. Hitne
slube trebale su jednostavan nain da odrede odakle dolazi hitni
poziv preko mobilnoga telefona. Ali naravno, ako je to bila jedina
svrha promjene, sustav se mogao tako projektirati da prui informaciju o lokaciji jedino kada se dobije hitni poziv. Umjesto toga,
tendencija je da se zatrai prikupljanje informacija kad god doe
do nekoga poziva.
Ako uspije u tome, FBI e uspjeti dobiti Kongres da ozakoni
drugaiji kd za mobilne telefone. Ako Kongres regulira kd, praenje pojedinaca postaje lake, a time se poveava i mogunost
provoenja regulacije nad onima koje se prati.

Reguliranje kda

68

Trake
Snimak na kompaktnom disku (CD) je digitalni snimak. Poput
svakoga digitalnoga snimka, on se moe, u naelu, savreno presnimiti. Ali prije pojave digitalnih traka, a zatim kompjutora, nije
postojao medij na koji bi se CD mogao savreno presnimiti. Presnimiti ga na zvunu traku znailo je napraviti analognu snimku
digitalne datoteke. Kvaliteta bi se izgubila u kopiji.
Nesavrenost u sposobnosti presnimavanja bila je neka vrsta
zatite za proizvoae CD-a.
Kod realnoga prostora, takorei, ograniavao je kradljivce autorskih prava da presnime CD-e na traku i prodaju ih piratskim
izdanjima. Inferiornost takvih traka zadravala je vei dio javnosti
na zakonitom tritu CD-a.
Digitalna audio tehnologija (DAT) zaprijetila je da e promijeniti ravnoteu. DAT je bila primjena digitalne tehnologije na traku:
digitalni snimak na CD mogao se digitalno, dakle savreno, presnimiti na traku. Mogli ste kupiti jedan CD i uiniti mnogo njegovih
kopija na DAT traku, a svaka kopija imala je jednaku vjernost kao i
prva. Kd koji je upravljao presnimavanjem tonskih zapisa tako se
promijenio, uklanjajui implicitne zatite u starome kdu.
Kongres je mogao odgovoriti na tu promjenu na mnoge naine.
Mogao je koristiti zakon da izravno regulira ponaanje, poveavanjem kazni za nezakonito presnimavanje. Mogao je nancirati
javnu kampanju protiv nezakonitoga presnimavanja ili nancirati
programe u kolama koji bi obeshrabrili uenike da kupuju piratska izdanja popularnih tonskih zapisa. Ili je Kongres mogao oporezivati prazne trake i onda prebaciti prihode vlasnicima materijala
zatienoga autorskim pravom.
Umjesto toga, Kongres je izabrao da regulira kd digitalne reprodukcije.09 On je zahtijevao od proizvoaa ureaja za izradu
digitalnih tonskih zapisa da u svoje sustave instaliraju ip koji
provodi sustav zasnovan na kdu da prati kopije bilo koje kopije
nainjene na tom stroju.10 ip bi omoguavao ogranieni broj osobnih kopija. S kopije na kopiju kvaliteta bi se pogoravala. Kongres je u stvari zahtijevao da se kd digitalnoga presnimavanja
tako promijeni da ponovo vrati nesavrenosti koje su bile prirodne u ranijem kdu.

Regulabilnost

69

To opet znai da Kongres regulira kd kao sredstvo reguliranja

ponaanja nareujui da viestruke kopije budu nesavrene kao
nain smanjivanja nezakonitoga presnimavanja. Poput telefonske
regulacije, ta regulacija uspijeva jer ima relativno malo proizvoaa DAT tehnologije. Opet, pod uvjetom da postoji ograniena meta,
vladina regulacija moe biti djelotvorna.

Televizije
etvrti primjer je mnogo blii kiberprostoru. Telecommunication
Act - Zakon o telekomunikacijama iz 1996. zahtijevao je od telefonske industrije da razvije i implementira V-ip. 11 V-ip bi olakao
automatsko blokiranje televizijskih emisija, zasnovano na kriterijima sadraja koja jo nisu u potpunosti odreena. Najsiroviji prijedlozi ukljuuju neto poput sustava klasiciranja lmova to ga
provodi Motion Picture Association of America - Ameriko lmsko
udruenje: sloeniji prijedlozi predviaju odabir prema mnogo
bogatijem nizu imbenika.
Zakon je usvojen kao odgovor na shvaanje da se nasilje na televiziji dramatino povealo i da je to poveanje tetno za djecu. Ljudi su se zabrinuli da e nasilje na TV-u utjecati na ponaanje. Studije su to sugerirale; manje znanstveni dokazi to su potvrdili. Kongres je nastojao obeshrabriti nasilje pronalaenjem naina da ga
isltrira.12
Uzimajui u obzir Prvi amandman, za Kongres bi bilo teko izravno ograniiti nasilje na TV-a. (Iako je regulacija elektronikih
medija bila podvrgnuta posebnim pravilima Prvoga amandmana,13 a ivot tih doktrina danas izgleda ogranien.) 14 ak i ako se
primijeni samo na djeju televiziju, takva regulacija postavila bi
teka ustavna pitanja to jest dovoljno teka da bi motivirala Kongres da potrai neki drugi nain.
Tako je Kongres izabrao kd. On je zahtijevao od proizvoaa
televizijskih i medijskih kua da razviju tehnologiju koja bi klasicirala to se prenosi na televiziji tako da bi roditelji mogli blokirati ono to ne ele da njihova djeca gledaju. On zahtijeva da se televizijski aparati proizvode s kdom koji olakava razlikovanje prema konzumentima televizijskih emisija. A on to ini da bi se promicao drutveni cilj vlade: ovlastiti roditelje. Dajui roditeljima
vie moi da razlikuju, Kongres neizravno obeshrabruje zlo (izlaganje nasilju) koje ustavno nije sposoban izravno regulirati.15
Reguliranje kda

70

ifriranje
Dosadanji primjeri obuhvaali su regulacije usmjerene protiv
pisaca kda. Ali ponekad vlada pokuava djelovati neizravno koristei se tritem da regulira kd. Primjer je neuspio vladin pokuaj da osigura Clipper kao standard za tehnologiju ifriranja.16
Ve sam skicirao prirodu ifriranja koja slii Janusovu licu: ista
tehnologija omoguuje i povjerljivost i identikaciju. Vladu brine
lice povjerljivosti. ifriranje omoguuje pojedincima da vode
razgovore ili razmjenjuju podatke koji su neprevodivi osim ako
netko ne posjeduje klju. Koliko neprevodivi pitanje je za raspravu,17 ali tu raspravu moemo na trenutak zanemariti: oni su neprevodivi vie nego to bi vlada eljela. Stoga je vlada nastojala
nadzirati upotrebu tehnologije ifriranja time to bi se Clipper ip
usvojio kao standard za ifriranje.
Mehanika Clipper ipa ne moe se lako saeti, ali njezin cilj je
dozvoliti ifriranje koje ostavlja otvorena stranja vrata za vladu.18
Neki razgovor moe se ifrirati tako da ga drugi ne mogu razumjeti, ali vlada bi imala sposobnost (u veini sluajeva sa sudskim
nalogom) da deifrira razgovor koristei se posebnim kljuem.
Clintonova administracija u poetku je mislila kako je najbolji
nain da se osigura stvaranje takve tehnologije putem izravne regulacije zabranjivanjem svake druge tehnologije ifriranja. Ta se
strategija pokazala prijepornom, tako da se vlada usredotoila na
drugaiju tehniku.19 Ona je subvencionirala razvoj i primjenu
Clipper ipa.
Zamisao je bila oigledna: ako vlada bude mogla nagovoriti industriju da koristi Clipper ip osiguravajui da Clipper bude najjeftinija tehnologija, onda e ona moi neizravno regulirati koritenje ifriranja. Trite bi provodilo regulaciju za vladu.20
Plan o subvencioniranju je propao. Skepsa u pogledu kvalitete
samoga kda i u pogledu tajnosti u kojoj se razvijao, kao i jako
protivljenje bilo kojem reimu vladinoga usmjeravanja ifriranja
(osobito reimu koji sponzorira SAD), navela je veinu da odbaci tu
tehnologiju. To je prisililo vladu da poe drugim putom.
Ta je alternativa zanimljivija za nae svrhe. U najnovijim vladinim prijedlozima, pisci kda za ifriranje bili bi izravno regulirani
sa zahtjevom da ugrade u svoj kd stranja vrata kroz koja bi vlada mogla imati pristup.21 Iako je bilo razliitih prijedloga, svima je
cilj da osiguraju vladi klju koji e probiti bilo koji kd za ifriranje koji neki korisnik moe izabrati.
Regulabilnost

71

U usporedbi s drugim strategijama zabranom koritenja ifriranja ili preplavljivanjem trita alternativnim standardom ifriranja taj model ima brojne prednosti.
Prvo, za razliku od zabrane koritenja ifriranja, taj model regulacije ne uplee se izravno u prava pojedinaca. On stoga nije ranjiv na snanu, iako jo nedokazanu ustavnu tvrdnju da pojedinac
ima pravo govoriti posredstvom ifriranja..22 Njegov je cilj samo
promijeniti udjele dostupnih tehnologija ifriranja, ne izravno
kontrolirati bilo kojega konkretnoga pojedinca. Dravna regulacija pisanja kodova za ifriranje ista je kao i dravna regulacija konstrukcije automobila: pojedinana upotreba nije regulirana. Drugo, za razliku od tehnike subvencioniranja jednoga trinoga
rjeenja, to rjeenje omoguuje trinu utakmicu za najbolji sustav ifriranja, uz spomenuto regulativno ogranienje. Naposljetku, za razliku od oba druga rjeenja, to rjeenje ukljuuje regulaciju relativno maloga broja aktera, jer su proizvoai tehnologije
ifriranja daleko malobrojniji od korisnika ili kupaca sustava ifriranja.
Kao i ostali primjeri u ovom dijelu knjige, i to rjeenje je primjer vladinoga izravnoga reguliranja kda kako bi neizravno bolje
regulirala ponaanje. Kao i u drugim primjerima, vlada koristi
arhitekturu kda kako bi postigla konkretni bitni cilj. Tu je cilj,
kao i u sluaju digitalne tehnologije, osigurati da nastupajua tehnologija ne blokira vladinu sposobnost da pretrauje odreene
razgovore.

Zaobilaenje
Moj zadnji primjer je najnoviji. Kao to detaljnije raspravljam u
10. poglavlju, mnoge tvrtke razvijaju sustave za zatitu intelektualnoga vlasnitva u kiberprostoru. Isti je problem s digitalnom
zvunom tehnologijom. Kopije su u kiberprostoru digitalne i besplatne; digitalne kopije su savrene; besplatne kopije su jeftine.
iri se strah da e kiberprostor postati mjesto gdje se moe poraziti
autorsko pravo. Na primjer, upotrebom MP3 tehnologija, CD snimak moe se stisnuti u datoteku veliine Word datoteke koja sadri ovu knjigu i za nekoliko sekundi elektroniki proslijediti stotinama prijatelja diljem svijeta.

Reguliranje kda

72

Sustavi koji se razvijaju kao odgovor na to vrlo e oteati presnimavanje bez doputenja. Koliko e oteati i kako e to uiniti, pitanja su koja moemo zasad ostaviti postrani. Dovoljno je rei da su
sustavi projektirani da dadu vie moi nositeljima intelektualnoga
vlasnitva nad distribucijom toga vlasnitva.
Te su zatite ugraene u sustave putem kda. Ali kd se moe
takoer upotrijebiti da zaobie takve zatite. (Sjetite se sustava zatite od presnimavanja za softver koji je bio uvrijeen poetkom
1980-ih godina i softvera za krekiranje koji se koristio da ih probije). Znai, korisnici su mogli probiti zatitu koju stvara kd koristei se softverom za zaobilaenje zatite.
Kongres je odgovorio na tu prijetnju.23 Svojim Digital Millenium
Copyright Act - Zakonom o autorskom pravu u digitalnom mileniju
iz 1998. Kongres je proglasio prekrajem pisanje i prodaju softvera
koji zaobilazi sheme upravljanja autorskim pravima.24 Prema prosudbi Kongresa bit e teko regulirati same korisnike, ali nee biti
tako teko regulirati kd to ga korisnici koriste.

Certikacija i regulabilnost
Svih est primjera opisuju ponaanje koje vlada eli regulirati,
ali koje ona ne moe (lako) izravno regulirati. Onda vlada regulira
ponaanje neizravno regulirajui arhitekture, koje onda drugaije
utjeu na ponaanje ili ga ograniavaju. Ta neizravna regulacija,
povremeno vrlo djelotvorna, nudi nain da se promisli primjer s
kojim smo otpoeli ovaj razgovor certikaciji.
Na poetku ovoga poglavlja zapitali smo se: Koje bi korake mogla vlada poduzeti, ne da regulira neko konkretno ponaanje, ve
da povea regulabilnost ponaanja u kiberprostoru openito? Moja
tvrdnja bila je da bi se to moglo postii poveavanjem sposobnosti
stranica na Mrei da ustanove s kime one kontaktiraju da doznaju ili tko je korisnik ili koje identikacije, ili svojstva, on posjeduje.
Regulabilnost stoga djelomice ovisi o identikaciji ne savrenoj identikaciji (policija ne mora znati moje ime da bi mi rekla da
usporim automobil) ve dovoljnoj da vlada zna kojima je regulacijama korisnik podvrgnut i kada ih je prekrio.
Kako vlada moe olakati tu identikaciju pretpostavljajui,
naravno, da sama trgovina nije stvorila dovoljnu potranju za
identikacijama?

Regulabilnost

73

Oigledno je iz gornjih est primjera da najbolja meta za takvu

regulaciju nee biti pojedinac. Kad bi vlada zahtijevala od svih pojedinaca da nose sa sobom digitalne identikacijske dokumente
dolo bi do revolucije. Amerikanci su dovoljno uznemireni zbog
nacionalne osobne iskaznice.25 Vjerojatno ih nee zanimati internetska osobna iskaznica.
Ali to ne znai da vlada ne moe stvoriti poticaje za ljude da usvoje identikacijske tehnologije, ak i ne inei ih izravno obaveznima. Ne postoji zahtjev da svi graani imaju vozaku dozvolu, ali
e vam biti teko kretati se uokolo bez nje, pa ak i ako ne vozite.
Vlada ne zahtijeva da imate uz sebe identikacijski dokument to
je izdala drava, ali ako elite letjeti u neki drugi grad, morate
pokazati barem jedan oblik identikacije. Lekcija je jednostavna:
uinite poticaje za noenje osobne iskaznice tako snanima da
nikakav vladin zahtjev nije potreban.
Na isti nain, vlada bi mogla stvoriti poticaje koji e omoguiti
digitalne identikacijske dokumente, ne reguliranjem pojedinaca
izravno ve reguliranjem posrednika. Posrednika je manje, njihov
interes je obino komercijalan i oni su uglavnom podatne mete regulacije.
Razmotrimo neka sredstva koja bi vlada mogla koristiti da bi
postigla taj cilj:
Stranice na Mrei imaju sposobnost da uvjetuju pristup pojedincima samo ako imaju ispravne identikacije. Vlada ima mo
zatraiti da stranice nameu uvjet da korisnici nose propisne
identikacije. Na primjer, drava bi mogla zahtijevati da stranice za kockanje provjere dob i boravite bilo koga tko pokua
koristiti tu stranicu. Moglo bi se od mnogih stranica zahtijevati
da provjere dravljanstvo moguih korisnika ili bilo koje druge
identikacije. Kako bi se sve vie stranica podvrgavalo tom zahtjevu, pojedinci bi imali sve vie i vie poticaja da nose propisne identikacije. to vie identikacija nose bit e lake nametnuti im regulacije.26
Vlada bi mogla odobriti $50 odbitka od poreza bilo kome tko
prijavi svoj porez na dohodak uz potpis ovlatenih nadlenih
subjekata; ona bi mogla ovlastiti te nadlene subjekte ovisno o
tome jesu li kodirali certikate na nain na koji vlada eli i jesu
li dopustili da se certikati koriste za druge svrhe osim vladine
ograniene upotrebe.

Reguliranje kda

74

 Vlada bi mogla nametnuti porez od 10 posto na prodaju na Internetu, a onda izuzeti sve one koji kupuju robu sa certikatom
koji autenticira u kojoj saveznoj dravi borave; savezna drava
bi onda mogla prikupiti lokalni porez kada dobije informaciju
o kupovini.27
Vlada bi mogla teretiti korisnike vladinih publikacija osim ako
ne pristupaju na stranicu s propisno autenticiranim certikatom.
Kao i u drugim zapadnim demokracijama, vlada bi mogla uiniti obaveznim glasovanje 28 a onda uspostaviti glasovanje
putem Interneta; glasai bi dolazili na virtualna biraka mjesta
s digitalnim identitetom koji ovjerava da su registrirani.
Sve te alternative koristile bi istu strategiju neizravne regulacije
koja je obiljeila gornjih est primjera. Drava bi regulirala posrednike, omoguujui tim ponuaima usluga da reguliraju korisnike, koji bi imali pristup tek kada bi dali identikacije, to
dravi olakava reguliranje. Drava bi koristila trite da regulira
pojedince i da uvede vie regulacije na Mrei.
Moemo proiriti taj model regulacije na regulaciju samoga
kda. Drava bi mogla zahtijevati od ponuaa internetskih usluga (ISP-ova), na primjer, da koriste softver koji olakava pronalaenje uvjetujui pristup time da korisnici prue minimalnu
razinu identikacije. To bismo mogli nazvati regulacijom mogunosti pronalaenja. Mnogi ISP-ovi bi se opirali, ali bi vlada
onda mogla zahtijevati da veim trgovakim ustanovama (ukljuujui kreditne ustanove) bude zabranjeno trgovati s bilo kojim
ISP-om koji nema certikat da se pokorava regulaciji mogunosti
pronalaenja. Neke vee ustanove mogle bi se opet opirati tom
zahtjevu, ali ne mnoge. Za vee ustanove na konkurentnom tritu, prijetnja vladinoga progona daleko nadmauje bilo koji poticaj
da se kri zakon. Ta dva koraka stvorila bi veliki poticaj za lokalne
ISP-ove da olakaju mogunost pronalaenja.
Takvo pravilo, naravno, postavlja ozbiljna ustavna pitanja. Neka od njih razmatram u poglavljima koja slijede. Moj cilj ovdje je
samo skicirati tehnike koje bi omoguile djelotvorno zahtijevanje
identikacija u kiberprostoru. Svrha je da unutar integrirane komercijalne i nekomercijalne mree vladina mo nad komercijalnim cjelinama preraste u mo nad nekomercijalnim cjelinama.
Unoenje trgovine u Mreu bio je prvi, bitni i moda dovoljan ko-

Regulabilnost

75

rak da se Mrea uini regulabilnom. Aktivnije uplitanje vlade to bi

jo pospjeilo.
Meutim, dosad vlade nisu naroito poticale arhitekture identikacije. Ne samo da su bile spore, ve su nespretnim zakonodavstvom spreavale njezin razvitak.29 Meutim, po mom miljenju,
to su kratkorone pogreke. Ne moemo raunati na to da e vlada
zauvijek praviti pogreke, osobito kada toliko toga ovisi o izgradnji djelotvorne PKI arhitekture.
Jedna kljuna pretpostavka ugraena je u sve te primjere. Pretpostavio sam da postoje cjeline odgovorne za kd koji pojedinci
koriste i da se te cjeline moe djelotvorno regulirati. A kako pokret
za softver otvorenoga kda raste, vano je zapitati se je li ta
pretpostavka doista tona. Vlada moe regulirati telefonske tvrtke
(malobrojne su, dobro poznate i krcate opipljivom imovinom), ali
kako ona moe regulirati pisce kda? Konkretno, kako vlada moe
regulirati pisce kda koji se opiru upravo takvoj regulaciji?
To je tema posljednjega poglavlja u 2. dijelu uinak pokreta za
otvoreni kd na vladinu mo da regulira. Ali moemo sada izrei
jo nekoliko stajalita.
U svijetu u kojemu su pisci kda bili vrsta ljudi koji su vladali u
Internet Engeneering Task Force Radnoj skupini za projektiranje Interneta 30 pred nekoliko godina, vladina mo da regulira bila je
mala. Slabo paeni junaci koji su izgradili Mreu imaju ideoloke
razloge da se opiru vladinim naredbama. Nije vjerojatno da e oni
popustiti pred njezinim prijetnjama. I za razliku od nekih komercijalnih interesa, oni nemaju milijune koji ovise o pobjedi jedne jedine arhitekture. Stoga bi oni mogli tvoriti vanu konicu vladine
moi nad arhitekturama kiberprostora.
Ali kako pisanje kda postaje komercijalno kako ono postaje
proizvod manjega broja velikih tvrtki poveava se vladina sposobnost da ga regulira. to je vie novca u pitanju tvrtke (i njihovi
investitori) manje su skloni snositi trokove promicanja neke ideologije.
Najbolji primjer je povijest ifriranja. Od samoga poetka rasprave o vladinoj kontroli nad ifriranjem tehniari su tvrdili da je
takva regulacija smijena. Kd se uvijek moe izvesti - bitovi ne
poznaju granice. Stoga je zamisao da zakon Kongresa moe kontrolirati protok kda, tvrdili su ti ljudi, besmislena.
Meutim, injenica je da regulacije imaju znaajan uinak. Ne
na tehniare koji mogu lako doi do tehnologije za ifriranje na

Reguliranje kda

76

brojnim mjestima na Mrei ve na tvrtke koje piu softver koji e

sadravati takve tehnologije. Netscape ili IBM nisu imali namjeru
graditi i prodavati softver koji bi krio regulacije SAD-a. Sjedinjene
Drave imaju prilinu mo nad tim dvjema tvrtkama. Kao to su
tehniari predvidjeli, regulacija nije nadzirala protok bitova. Ali je
ona sasvim znaajno zaprijeila razvoj softvera koji bi koristio te
bitove.31
Uinak je bio ogroman. Tvrtke koje su nekada bile utvrde neregulabilnosti postaju danas proizvoai tehnologija koje olakavaju regulaciju. Na primjer, Network Associates, nasljednik programa
za ifriranje PGP, bio je u poetku snani protivnik regulacije ifriranja; danas on nudi proizvode koji olakavaju korporativnu kontrolu nad ifriranjem i spaavanje izgubljenih kljueva.32 Spaavanje izgubljenih kljueva otvara korporacijska stranja vrata, koja
su u mnogim kontekstima daleko manje ograniena od vladinih
stranjih vrata.
Cisco je drugi primjer.33 Cisco je 1998. godine najavio proizvodnju routera koji e omoguiti ISP-u da ifrira promet na Internetu
na razini linka to jest izmeu gatewayeva.34 Ali taj e na routeru
takoer imati switch koji e onesposobiti ifriranje podataka routera
i olakati prikupljanje neifriranoga prometa Internetom. Taj se
switch moe prebaciti na vladinu zapovijed; drugim rijeima, podaci e biti ifrirani dok to vlada dozvoljava.
injenica u oba sluaja je da je vlada igra na tritu za softver.
Ona utjee na trite kako stvaranjem pravila tako i kupovanjem
proizvoda. Na oba naina ona utjee na ponudu komercijalnih
ponuaa softvera koji postoje da priskrbe ono to trite trai.
Veterani prvih dana Mree mogli bi zapitati te opskrbljivae,
Kako ste mogli?
To je samo posao, oigledan je odgovor.

KD ISTONE OBALE I KD ZAPADNE OBALE

U cijelom ovom dijelu govorio sam o dvije vrste kda. Jedna je
kd - zakonski kodeks koji Kongres ozakonjuje (kao u poreznom kodeksu ili Zakonski kodeks SAD-a). Kongres usvaja beskrajno mnotvo zakona koji rijeima govore kako se ponaati. Neki zakoni ravnaju ljudima; drugi ravnaju tvrtkama; neki ravnaju birokratima. Tehnika je stara koliko i vlada: koritenje zapovijedi radi

Regulabilnost

77

kontrole. U naoj zemlji to je prvenstveno djelatnost Istone obale

(Washington, D.C.). Nazovimo je Kd Istone obale.
Drugi kd je kd to ga ozakonjuju pisci kda upute uklopljene u softver i hardver koji pokreu kiberprostor. To je kd u
svom modernom smislu rijei. On regulira na naine koje sam
poeo opisivati. Kd Mree95, na primjer, regulirao je tako da je
onemoguena sredinja kontrola: kd koji ifrira regulira da bi
zatitio privatnost. U naoj je zemlji (iskljuujui MIT) ta vrsta pisanja kda sve vie djelatnost Zapadne obale (Silikonska dolina,
Redmond). To moemo nazvati Kdom Zapadne obale.
Kd Zapadne i Kd Istone obale mogu se slagati ne marei
mnogo jedan za drugoga. To znai da svaki moe regulirati unutar
vlastitoga podruja. Ali pria u ovom poglavlju glasi: Istok se susree sa Zapadom: to se dogaa kada Kd Istone obale prepozna
kako Kd Zapadne obale regulira i kada Kd Istone obale uvidi
kako bi on mogao djelovati uzajamno s Kdom Zapadne obale i
navesti ga da regulira drugaije.
To se uzajamno djelovanje promijenilo. Mo Kda Istone obale
nad Kdom Zapadne obale poveala se. Kada je softver bio proizvod hakera i pojedinaca smjetenih izvan bilo koje ustanove zbiljske kontrole (na primjer, na Sveuilitu Illinois ili MIT-u), Kd Istone obale nije mogao kontrolirati Kd Zapadne obale.35 Ali kada
je kd postao proizvod tvrtki, mo Kda Istone obale poveala se.
Kada trgovina pie kd, onda se kd moe kontrolirati, jer se komercijalne cjeline mogu nadzirati. Tako se mo Istoka nad Zapadom poveava kako Kd Zapadne obale postaje sve vie komercijalan.
Postoji duga povijest moi koja kree prema zapadu. Ona govori o sukobu interesa izmeu staroga i novoga. Obrazac je poznat.
Istok nastoji kontrolirati Zapad; Zapad se, djelomice, opire.
Sada gledamo u kiberprostoru promjenu koju je povijest vidjela
mnogo puta ranije. Ali jo nismo zavrili s kontrolom Istoka nad
Zapadom. Postoji jo jedan zavrni korak koji treba uiniti prije
nego to mo drave da uini kiberprostor regulabilnim postane
posve oigledna.
Taj zavrni korak povezuje tvrdnju iz ovoga poglavlja s prikazom identikacije u zadnjem poglavlju.

Reguliranje kda

78

REGULIRANJE SVIJETA KOJI OMOGUUJE IDENTIFIKACIJU

Dosad sam u svojoj prii opisao neku vrstu suradnje izmeu
Kda Istone obale i Kda zapadne obale. Tvrdio sam da samo
trgovina ima interesa u stvaranju arhitekture identikacije i ispriao sam kako vlada moe utjecati na arhitekturu Mree da ona
zatrai identikaciju ili mogunost pronalaenja. Zavrni korak u
toj tvrdnji je uiniti eksplicitnim ono to je cijelo vrijeme bilo implicitno da svijet u kojemu je mogua identikacija olakava regulaciju.
Kako e interne propusnice digitalne identikacije omoguiti
regulaciju? Dokaz dolazi u dva koraka. U prvome, izlaem kako bi
svijet u kojemu su mogue identikacije omoguio regulaciju za
konkretni regulacijski problem u naem sluaju kockanje. U drugom, pokazujem kako ta tehnika uopava. Iako ne mora svaka vlada
eljeti rijeiti problem kockanja, svaka vlada doista ima neki problem koji eli rijeiti. Svijet u kojemu su omoguene identikacije
moe pomoi svakoj vladi da rijei vlastiti regulacijski problem. Stoga, vlade dijele zanimanje za svijet u kojemu su mogue identikacije, pa ak i ako ne dijele zanimanje za konkretne regulacije koje
takav svijet omoguuje.
Vratimo se problemu kockanja na Internetu i razmotrimo ga s
digitalnim identikacijskim dokumentima i bez njih. Moja tvrdnja je da Internet bogat certikatima rjeava problem regulabilnosti. Kada jednom shvatite taj jedan jedini problem, shvatit ete
problem openito.
Kockanje je jedan od klasinih primjera to ga kiberlibertarijanci navode da bi pokazali zato se ponaanje u kiberprostoru ne
moe regulirati. Uzmimo sluaj Minnesote koja ima snanu politiku protiv kockanja.36 Njezino zakonodavstvo zabranilo je njezinim graanima da se kockaju, a njezin dravni tuitelj estoko je
provodio tu zakonodavnu prosudbu kako zatvaranjem kockarnica u dravi tako i prijetnjama zakonskim radnjama protiv mjesta
izvan drave ako dopuste graanima iz Minnesote da se kockaju.
Ta prijetnja, tvrde kiberlibertarijanci, nee imati nikakvoga
uinka na kockanje na Internetu, niti na kockarsko ponaanje graana Minnesote.37 Dokaz je prilino izravan. Zamislite kockarski
posluitelj smjeten u Minnesoti. Kada Minnesota proglasi kockanje nezakonitim, taj posluitelj moe iseliti izvan Minnesote. Sa
stajalita graana Minnesote, ta promjena nema (gotovo) nikakvo-

Regulabilnost

79

ga uinka. Isto je tako lako pristupiti posluitelju u Minneapolisu

kao onom smjetenom u Chicagu. Tako se kockarske stranice
mogu lako preseliti, a ipak zadrati svoje klijente iz Minnesote.
Pretpostavite da Minnesota tada zaprijeti da e sudski progoniti
vlasnika posluitelja u Chicagu. Dravnom tuitelju Minnesote
relativno je lako nagovoriti sudove Illinoisa da sudski progone nezakonitoga posluitelja u Chicagu (pretpostavljajui da se moe
dokazati kako je ponaanje posluitelja u stvari nezakonito). Onda
se posluitelj jednostavno iseli iz Chicaga na Kajmansko otoje i
tako za jo jedan korak otea Minnesoti sudske progone, ali jo
uvijek ne otea graanima Minnesote da dobiju pristup. Bez obzira to Minnesota ini, izgleda da Mrea pomae njezinim graanima da pobijede vladu. Mrea, neosjetljiva na zemljopis, ini
praktiki nemoguim da zemljopisno ograniene vlade provode
svoja pravila nad akterima na Mrei.
Meutim, zamislite sada svijet u kojemu svatko ima digitalne
identikacijske dokumente, ali ne nuno identikacijske dokumente koje je izdala vlada; bilo koji identikacijski dokument je u
redu. Kada doete na stranicu, stranica provjerava va identikacijski dokument. Ako nemate propisni identikacijski dokument za
tu vrstu stranice ako imate ispod osamnaest godina, a to je stranica za odrasle, ili ako ste iz Minnesote, a to je kockarska stranica
stranica vam ne dozvoljava da pristupite. Ali ako imate ispravni
identikacijski dokument, stranica vam dozvoljava da pristupite.
Taj se postupak dogaa nevidljivo, izmeu strojeva. Sve to korisnik zna je da je pristupio, ili ako nije, onda zna zato nije.38
U toj se prii, znai, potuju interesi Minnesote. Njezinim se
graanima ne dozvoljava da kockaju. Ali elje Minnesote ne odreuju kockarsku praksu ljudi izvan te drave. Ta regulacija onesposobljuje graane Minnesote; drugi graani mogu kockati.
To je regulacija na razini jedne savezne drave, za jedan problem. Ali zato bi druge savezne drave suraivale s Minnesotom?
Zato bi bilo koja druga sudska nadlenost eljela provoditi regulaciju Minnesote?
Odgovor je da ne bi kad bi to bila jedina regulacija u igri. Minnesota eli zatiti svoje graane od kockanja, ali New York moda
eli zatiti svoje graane od zloupotrebe privatnih podataka. Europska unija moe dijeliti ciljeve New Yorka; Utah moe dijeliti
ciljeve Minnesote.

Reguliranje kda

80

Svaka drava ima vlastiti interes u kontoliranju odreenih

ponaanja, a ta su ponaanja razliita. Ali klju je u ovome: ista
arhitektura koja omoguuje Minnesoti da uspostavi vlastitu regulaciju moe takoer pomoi drugim dravama da uspostave svoju.
A to moe potaknuti neku vrstu quid pro quoa izmeu sudskih
nadlenosti.
Pakt bi izgledao ovako: svaka bi drava obeala da e na posluiteljima unutar svoje nadlenosti provoditi regulacije drugih drava za graane iz drugih drava, a zauzvrat e druge drave provoditi njezine regulacije. New York bi zahtijevao da posluitelji unutar New Yorka dre podalje graane Minnesote od kockarskih posluitelja New Yorka, a zauzvrat e Minnesota drati podalje graane New Yorka od posluitelja koji zloporabe privatnost. Utah bi
drao podalje graane EU-a od posluitelja koji zloporabe privatnost, a zauzvrat bi Europa drala podalje graane Utaha od europskih kockarskih stranica. Svaka bi drava provodila niz regulacija
za druge drave, a zauzvrat bi druge drave provodile njezin niz
regulacija.
Ta struktura je, u stvari, upravo struktura koja je ve postavljena za reguliranje kockanja izmeu saveznih drava. Prema saveznom zakonu, kockanje meu dravama na Internetu nije dozvoljeno osim ako korisnik ne naziva iz drave koja dozvoljava kockanje u drugu dravu koja dozvoljava kockanje.39 Ako korisnik nazove iz drave koja zabranjuje kockanje u drugu dravu koja zabranjuje kockanje, on je poinio savezni prekraj.
Ista bi se struktura mogla koristiti da se podupre lokalna regulacija ponaanja na Internetu. S jednostavnim nainom ovjere dravljanstva, s jednostavnim nainom koji ovjerava da posluitelji
prave diskriminaciju na osnovi dravljanstva i sa saveznom obvezom da podupre takvu lokalnu diskriminaciju, lako moemo zamisliti arhitekturu koja omoguuje lokalnu regulaciju ponaanja
na Internetu.
A ako se sve to moe dogaati unutar Sjedinjenih Drava, moe
se dogaati i izmeu drava openito. Postoji isti meunarodni interes da se provode lokalni zakoni kao to postoji na nacionalnoj
razini u stvari taj je interes najvjerojatnije ak i vei. Internet bogat identikacijskim dokumentima ili identikacijama olakao bi
meunarodni zoning i omoguio takvu strukturu meunarodne
kontrole.

Regulabilnost

81

Stanite. Ne odmahujte. Znam barem neke od tisuu razloga

koje imate da odbacite strukturu koju sam upravo opisao. Neki od
tih razloga su normativni vi mrzite svijet koji opisujem. Ili mrzite zamisao da bi kiberprostor mogao postati svijet poput toga. I ja
je mrzim. Ja ne promiem tu zamisao, ja samo tvrdim da je to svijet
prema kojemu se kreemo. Oni koji se ele oduprijeti tom svijetu,
ili barem njegovim najgorim obiljejima, trebali bi shvatiti evoluciju. Postoje kritine odluke o arhitekturi koje trebamo donijeti, a
mi moramo poeti sada donositi te odluke.
Drugi se moda tako ne protive novonastajuem svijetu koji
omoguuje identikaciju kako ga ja opisujem, ali mogu jednostavno vjerovati kako nije izgledno da e on nastupiti. Oni vjeruju
da elja vlad da olakaju takvu diskriminaciju nije jako snana, a
u svakom sluaju, da bi bilo teko izgraditi tehnologiju koja to
omoguuje.
Te dvije stvari, naravno, idu zajedno. Neke vlade, bez obzira na
trokove, voljne su usvojiti tehnologije koje blokiraju pristup. (Kina na primjer.) Ali druge zemlje ne bi ile tako daleko da kontroliraju pristup. Kada bi trokovi bili suvie visoki, one bi jednostavno
ostavile regulaciju po strani i prele na druge, vanije djelatnosti
(Tajvan).
To odvagivanje izmeu trokova i volje da se regulira neto je
to smo vidjeli i prije. To je tema koja se vraa u mnogim kontekstima. Trokovi za vladu znae slobodu za nas. to je via cijena
regulacije manje je vjerojatno da e se s regulacijom nastaviti. Sloboda ovisi o tome hoe li regulacija i dalje biti skupa.
Meutim, kada postane lako ili jeftino regulirati, ta ovisna sloboda dolazi u pitanje. Moemo oekivati vie regulacije. U tom
sluaju, ako elimo sauvati slobodu, trebamo razviti armativne
argumente za nju. Trebat e nam ti armativni argumenti da sprijeimo regulaciju na Mrei zasnovanu na identitetu. Kao to naposljetku objanjavam u ostatku ove knjige, postoji istovremeno
iznenaujue velika elja da drave usvoje reime koji olakavaju
regulaciju to se odnosi na sudsku nadlenost i znaajan razlog
zato trokovi regulacije opadaju. Stoga trebamo oekivati da e
biti vie takve regulacije. Ubrzo.
Dokaz da e se ta sposobnost za regulaciju pojaviti tema je sljedeih poglavlja. Da bismo zavrili ovo poglavlje trebamo samo odgovoriti na jedno pitanje. Pod pretpostavkom da e se te arhitekture za identikaciju pojaviti, to slijedi u pogledu regulabilnosti kiberprostora?
Reguliranje kda

82

Odgovor je, vjerujem, oigledan: stavljajui na stranu pitanje

identikacije sadraja (to ja detaljno razmatram u 12. poglavlju),
arhitektura za selektivno certiciranje dramatino bi poveala
mo lokalnih vlada da nameu zahtjeve svojim graanima. Stranice e morati ispuniti zahtjev da uvjetuju pristup identikacijama
to ih korisnici imaju, a Internet e od u biti lokalno neregulabilnog prostora postati visoko regulabilan prostor. Pravila to ih
nameu lokalne sudske nadlenosti mogla bi postati djelotvorna
tako to ih priznaju druge sudske nadlenosti. Posluitelji, na
primjer, bi prepoznavali da je pristup uvjetovan pravilima koja
nameu sudske nadlenosti.
Uinak bi, ukratko, bio zoniranje kiberprostora na osnovi kvalikacija to ih imaju pojedinani korisnici. To bi omoguilo takav
stupanj kontrole nad kiberprostorom kakav je malo tko ikada
mogao i zamisliti. Kiberprostor bi od neregulabilnoga prostora
postao, ovisno o dubini identikacija u prostoru, najregulabilniji
mogui prostor.
Posljednja linija otpora: ak ako se te arhitekture pojave, i ak
ako one postaju ope, nita ne ukazuje da e one postati univerzalne i nita ne ukazuje da se one u bilo koje vrijeme ne mogu izbjei.
Pojedinci mogu uvijek zaobii te tehnologije identiteta. Bilo koja
kontrola koju one mogu ostvariti nikada nee biti savrena.
Tono. Kontrola Interneta bogatog identikacijama nikada nee biti potpuna. Ali u tom se argumentu nazire zabluda: upravo
zbog toga to savrena kontrola nije mogua ne znai da djelotvorna kontrola nije mogua. Lokoti se mogu ukrasti, ali to ne znai da
su lokoti beskorisni. A u kontekstu Interneta ak i djelomina kontrola imala bi snane uinke.
Temeljno naelo tromosti ovdje je na djelu, kao i drugdje. Sitne
kontrole, ako se konzistentno provode, dovoljne su da usmjere vrlo velike ivotinje. Kontrole Interneta bogatoga identikacijama
su siune, slaem se. Ali mi smo velike ivotinje. Mislim da je
vjerojatnost da e se veina ljudi oduprijeti tim malim ali djelotvornim regulatorima Mree jednaka vjerojatnosti da e se krave
oduprijeti ianim ogradama. Takvi smo i mi, i zbog toga te regulacije djeluju.
Konani zaokret u ovom prikazu tromosti. Dosad sam raspravljao o relativno nezgrapnoj tehnologiji za identiciranje certikatima. Oni su nezgrapni, jer da bismo povezali certikat s nekom

Regulabilnost

83

osobom (za razliku od stroja), jo nam uvijek treba neka vrsta veze
putem, na primjer, lozinke. Te lozinke mogu biti gnjavaa; ako
se promijene, lako se zaborave.
Postoji laki put. Proizvoai kompjutora ve istrauju biometrika sredstva koja e uiniti jednostavnim povezati osobu sa
strojem. Compaq, na primjer, razmatra ita otiska palca: kada sjednete za vau tipkovnicu, on e ovjeriti da ste vi onaj koji kaete da
jeste. Kome je potrebna lozinka kada imate palac? 40
Dakle, to e se dogoditi kada te tehnologije postanu jeftine i
lake? Kada moete izabrati izmeu pamenja lozinke, utipkavajui je svaki put kada elite pristup vaem kompjutoru i jednostavne upotrebe palca da bi se autenticiralo tko ste? Ili ako ne palca onda vae mrenice, ili kojega god dijela vaega tijela koji se
pokae najjeftinijim za ovjeru? Kada je najlake jednostavno odati
svoj identitet, hoe li se itko oduprijeti da ga oda?
Ako to znai prodati duu, onda vjerujte da ima i divnih koristi.
Zamislite svijet u kojemu svi vai dokumenti postoje na Internetu
u virtualnoj privatnoj mrei, vama dostupni iz bilo kojega stroja
na Mrei i savreno sigurni uz pomo biometriskoga kljua.41 Moete sjediti za bilo kojim strojem, pozvati vae dokumente, uraditi
posao, odgovoriti na elektroniku potu i ii dalje sve savreno
sigurno, zakljuano kljuem ovjerenim obiljejima u vaem oku.
To je najlaka i najuinkovitija arhitektura koja se moe zamisliti. A ona dolazi (kako neki misle) uz vrlo nisku cijenu autentikacije. Samo recite tko ste, ukopajte se u arhitekturu koje ovjerava injenice o vama, odajte svoj identitet i sve ovo moe biti vae.

Grozan lm snimljen je 1996. nazvan Dan nezavisnosti. Pria govori o invaziji vanzemaljaca. Kada se vanzemaljci prvi put pojave
mnogi zemljani srdano ih pozdravljaju. Ti idealisti nisu imali razloga pretpostaviti da se radi o neprijateljima, tako da se sveopa
radost irila zemaljskom kuglom kao reakcija na ono to se prije
inilo samo kao san: stvarno cool ivot koji dolazi iz svemira.
Meutim, ubrzo nakon to su se vanzemaljci pojavili, usred
slavlja, raspoloenje se mijenja. Voe Zemlje iznenada shvaaju da
namjere tih vanzemaljaca nisu prijateljske. Naprotiv, njihove
namjere sasvim su neprijateljske. Nedugo nakon toga saznanja,
Zemlja je zauzeta. (Jedino Jeff Goldblum shvaa unaprijed to se
dogaa, ali on uvijek shvaa prvi.)

Reguliranje kda

84

Moja pria ovdje je slina (iako nadam se ne tako zastraujua).

Mi smo isto tako srdano pozdravljali Mreu i radovali joj se kao
to su se zemljani radovali u Danu nezavisnosti; prihvatili smo njezin razvoj u naem ivotu ne pitajui se za njezin konani uinak.
Ali u odreenom trenutku i mi emo uvidjeti moguu prijetnju.
Vidjet emo da kiberprostor ne jami vlastitu slobodu ve umjesto
toga nosi u sebi izvanredan potencijal za kontrolu. A onda emo se
zapitati: Kako emo odgovoriti?
Potroio sam mnogo stranica tvrdei ono to mnogi mogu smatrati oiglednim. Ali utvrdio sam, iz odreenoga razloga, da ljudi
za koje bi ta tvrdnja trebala biti najvanija zapravo je uope ne shvaaju. Previe je mnogo onih koji tu slobodu smatraju prirodnom. Previe je mnogo onih koji vjeruju da e se sloboda pobrinuti
za sebe. Previe je mnogo onih koji ne vide kako razliite arhitekture ugrauju razliite vrijednosti i da jedino odabiranjem tih
razliitih arhitektura - tih razliitih kodova moemo uspostaviti
i promicati nae vrijednosti.
Sada treba biti jasno zato sam zapoeo ovu knjigu prikazom
ponovnoga otkria uloge samovladanja, ili samokontrole, koja je
obiljeila nedavnu povijest u postkomunistikoj Europi. Trine
sile potiu arhitekture identiteta da bi olakale trgovinu na Internetu. Vlada treba uiniti vrlo malo u stvari, uope nita da potakne upravo tu vrstu razvoja. Trine sile su previe mone: njihov potencijal je suvie velik. Ako je ita sigurno, onda je to da e se
arhitektura identiteta razviti na Mrei i time temeljito preobraziti njezinu regulabilnost.
Ali nije li oigledno da vlada treba neto uiniti kako bi se ta
arhitektura uskladila s vanim javnim vrijednostima? Ako e trgovina odrediti nove arhitekture kiberprostora, zar nije uloga vlade
da osigura da se one javne vrijednosti koje nisu u interesu trgovine
takoer ugrade u tu arhitekturu?
Arhitektura je neka vrsta zakona: ona odreuje to ljudi mogu i
ne mogu raditi. Kada komercijalni interesi odreuju arhitekture,
oni stvaraju neku vrstu privatiziranoga zakona. Nisam protiv privatnoga poduzetnitva; moja snana pretpostavka u veini sluajeva je da pustimo trite da proizvodi. Ali zar nije potpuno jasno da
moraju postojati granice toj pretpostavci? Da javne vrijednosti nisu iscrpljene ukupnou onoga to bi IBM mogao poeljeti? Da ono
to je dobro za Americu Online nije nuno dobro za Ameriku?

Regulabilnost

85

Obino kada opisujemo konkurentske vrijednosti i biramo meu njima, mi nazivamo te izbore politikima. Oni su izbori o
tome kako treba urediti svijet i o tome koje e vrijednosti dobiti
prvenstvo.
Izbori meu vrijednostima, izbori u regulaciji, izbori denicija
prostora slobode sve je to stvar politike. Kd kodicira vrijednosti, a opet, vrlo udno, veina ljudi govori kao da je kd samo pitanje tehnike. Ili da je kd najbolje prepustiti tritu. Ili da je najbolje da ga vlada ne dira.
Ali ta stajalita moraju biti pogrena. Politika je onaj proces u
kojemu mi kolektivno odluujemo kako trebamo ivjeti. To ne
znai da prostor u kojemu mi kolektivno ivimo kolektiv - moe
izabrati libertarijanski oblik vladavine. Ne radi se o sadraju izbora. U politici se radi o procesu. Politika je proces kojim mi rasuujemo o tome kako stvari trebaju biti.
Pred jedno desetljee, u snanoj trilogiji koja je okupila jedan
pokret u pravnoj teoriji, Roberto Unger je propovijedao da je sve
to politika. 42 Da ne smijemo prihvatiti zamisao da je bilo koji dio
onoga to odreuje svijet onakav kakav jest odvojen od politike.
Da sve treba razmatrati otvoreno svakome, sve podvrgnuti reformi.
Mnogi su shvatili Ungera kako tvrdi da u stvari trebamo sve ostaviti otvorenim cijelo vrijeme, da nita ne treba biti sigurno ili
vrsto, da sve treba biti u tijeku, stalno se mijenjati. Ali Unger to
nije mislio.
On je, naprotiv, mislio upravo ovo: da propitujemo nunosti
bilo kojega drutvenoga poretka; da se pitamo jesu li one u stvari
nunosti; da zahtijevamo da te nunosti opravdaju moi koje su
propisale. Kao to Bruce Ackerman kae, moramo zapitati svakoga
koji provodi mo: Zato? 43 Moda ne ba u trenutku kada se ta
mo provodi, ali nekada.
Mo je u ovom prikazu druga rije za ogranienja s kojima
ljudi mogu neto uiniti. Meteori koji padaju na zemlju nisu
mo unutar podruja sve je to politika. Mjesto koje meteor pogaa nije politika, iako posljedice to mogu biti. Meutim, mjesto
koje on pogaa je injenica s kojom ne moemo vie nita uiniti.
Ali arhitektura kiberprostora jest mo u tom smislu; ta kako bi i
moglo biti drugaije. Politika je ono kako mi odluujemo. Politika
je ono kako se ta mo provodi, i tko je provodi.

Reguliranje kda

86

Ako je kd zakon, onda, kao to pie William Mitchell, nadzor

nad kdom je mo: Za graane kiberprostora ... kd ... postaje
kljuno arite politike utakmice. Tko e napisati onaj softver
koji sve vie strukturira na svakidanji ivot? 44
U dananjem svijetu, pisci kda su sve vie zakonodavci. Oni
odreuju koje e to biti standardne postavke Interneta, hoe li se
tititi privatnost; stupanj do kojega e biti dozvoljena anonimnost; razmjer u kojem e se jamiti pristup. Oni su ti koji odreuju
njegovu prirodu. Njihove odluke, koje se sada donose u meuprostorima onoga kako je Mrea kodirana, odreuju to je Mrea.
Kako kd regulira, tko su pisci kda, a tko nadzire pisce kodova
sve su to pitanja koja bilo koja pravna praksa mora imati u vidu u
doba kiberprostora. Odgovori otkrivaju kako je kiberprostor reguliran. Moja tvrdnja u ovom dijelu knjige je da je kiberprostor reguliran i da se regulacija mijenja. Njegova regulacija je njegov kd, a
njegov se kd mijenja.
Ulazimo u doba kada e se mo regulacije premjestiti u strukturu koje su svojstva i mogunosti temeljito drugaiji. Kao to sam
rekao o Rusiji na poetku ove knjige, jedan oblik moi moe se
unititi, ali drugi uzima njegovo mjesto.
Na cilj mora biti shvatiti tu mo i zapitati provodi li se ona pravilno. Kao to David Brin pita, Ako se mi divimo Mrei, ne bi li
teret dokaza trebao pasti na one koji bi mijenjali osnovne pretpostavke koje su je uope i stvorile? 45
Te osnovne pretpostavke su bile temeljene na slobodi i otvorenosti. Nevidljiva ruka sada prijeti objema. Valja nam shvatiti
kako.

Regulabilnost

87

function nasloviPoglavlje() {
var thisChapter = Book[this._name];

var textX = 0;
var textY = 78;
var textW = 340;
var textH = 100;

var naslovStyle = new TextFormat();

with (naslovStyle) {
align = left;
color = 0xFFFFFF;
size = 38;
italic = true;
bold = false;
underline = false;
font = Lexicon;
}

thisChapter.createTextField(Naslov,
with (Naslov) {
wordWrap = true;
multiline = true;
text = 2.dio
}

Naslov.setTextFormat(naslovStyle);

nasloviPoglavlje();

++stack, textX, textY, textW, textH);

Kd i drugi regulatori;

 Prvi dio postavlja problem: kiberprostor se nee pobrinuti sam

za sebe. Njegova priroda nije zadatost. Njegova priroda je njegov
kd, a njegov se kd mijenja od mjesta koje je onemoguilo kontrolu prema mjestu koje e omoguiti iznimnu kontrolu. Trgovina
ini da se to dogodi; vlada e pomoi. Prije nego to se to dogodi,
mi trebamo odluiti je li to ba ono to elimo.
U drugom dijelu pripremit emo se za taj izbor. Poinjem opisom sloenijega osjeaja ivota koji kd ini moguim. To je 6.
poglavlje. to ini da ta mjesta pruaju osjeaj koji pruaju? Koje
arhitekture ine ivot moguim unutar svake od njih? I kako bi se
taj ivot mogao promijeniti kao to se strukture koje ih ine njihove arhitekture mijenjaju?
7. poglavlje govori o tehnikama za tu promjenu. Gradei na
obrascu koji sam opisao u 5. poglavlju, nudim opi obrazac regulacije koji se moe primijeniti na kiberprostor kao i na realni prostor. Moj je cilj prenijeti osjeaj za mo koju vlada tu ima, te jai osjeaj za to zato e se ta mo poveati ne smanjiti tijekom vremena.
Zatim opisujem vano ogranienje te moi rijeima iz uvoda,
strukturalnu protuteu vladinoj moi. To je granica koja je u osnovi pokreta za otvoreni kd. Kao to tvrdim u 8. poglavlju, otvoreni
kd oduzima mo koju vlada postie putem tehnika koje sam skicirao u 5. poglavlju. Stoga postoji konkurencija u pogledu regulabilnosti, koja je posredovana vlasnitvom nad kdom.
Cilj je na kraju vidjeti to je u pitanju, to je mogue, i koje su
granice onoga to je mogue. Tvrdnja ne ide protiv regulacije;
tvrdnja ide protiv osobito uske, i beskorisne, koncepcije regulacije.
Kada jednom bolje sagledamo kako regulacija djeluje, vidjet emo
jasnije kako bismo mogli izabrati prostor kakav bi kiberprostor
trebao biti.

90

6
Kiberprostori
Kiberprostor nije mjesto. On je mnogo mjest. Karakter tih
mnogobrojnih mjesta nije istovjetan. Ona se doista razlikuju na
razne naine koji su temeljni. Te razlike proizlaze djelomice iz razlika u ljudima koji nastanjuju ta mjesta. Ali sama demograja nee
objasniti razliitost. Neto vie je u pitanju.
Evo pokusa. Proitajte sljedei odlomak i zapitajte se zvui li
vam taj opis tono.
Vjerujem da virtualne zajednice obeavaju vratiti Amerikancima na kraju dvadesetoga stoljea ono to mnogi od nas osjeaju
da je izgubljeno na poetku stoljea stabilan osjeaj zajednitva,
mjesta. Zapitajte one koji su bili lanovi takve virtualne zajednice,
a oni e vam rei da se tu dogaa neto vie od razmjene elektronikih impulsa u icama. Nije to samo virtualno podizanje staje...
To je i utjeha od drugih koju ovjek poput Phila Catalfoa s WELL-a
moe osjetiti kada se, budan kasno u noi brinui za dijete koje
pati od leukemije, ulogira na WELL-a i izlije svoju tjeskobu i strah.
Ljudi doista brinu jedni za druge i zaljubljuju se preko Mree, isto
onako kao to rade u geografskim zajednicama. I ta je virtualna
povezanost stvaran znak nade kod nacije koja se sve vie brine zbog
rascjepkanosti javnoga ivota i polarizacije interesnih skupina i
otuenja u urbanome ivotu.01

Postoje dvije vrste reakcije na govor poput ovoga. Onima koji su

bili na tom mjestu neko vrijeme, takav govor je vrlo poznat. Ti su
ljudi bili na mreama od samoga poetka. Oni su se preselili na
Internet iz osamljenih zajednica s lokalnog BBS-a (bulletin board
servicea), odnosno kao to Mike Godwin (autor odlomka) voli rei, s
otmjene adrese kao to je The WELL. Za njih je Mrea prostor
za razgovor, povezivanja i razmjenu, lokacija koja mnogo obeava
za mijenjanje ivota u realnom prostoru.

Kd i drugi regulatori

91

Ali ako ste vi nedavni doseljenik u taj prostor (veterani vas

zovu newbie -novajlija), vjerojatno e vas taj govor razdraiti.
Kada ljudi govore o zajednici, o posebnim nainima povezivanja,
zauujuoj moi toga prostora da promijeni ivot, vi ete vjerojatno pitati, Kakva je to predodba o kiberprostoru kao prostoru? Za novajlije koji su samo slali elektroniku potu ili surfali po
World Wide Webu, zajednica Mree samo je udna vrsta misticizma. Kako bilo tko moe zamisliti te stranice pune oglasa i ikona
Mickey Mousea to se vrte kao zajednicu, ili ak prostor?. Trezvenom novajliji to zvui poput agresivnoga reklamiranja.02
Novajlije su tiha veina dananje Mree.03 Koliko god sanjarili o
dobrim starim vremenima kada je Mrea bila mjesto razgovora i
razmjene miljenja, to nije njezina funkcija za veinu njezinih
dananjih korisnika. Dakako, svijet je zaluen chatom, ali ako
zanemarimo veliki dio toga prostora namijenjen seksu, chat nije
ono od ega se sastoji WELL. Veina ljudi ne razumije to je doista
chat ili MOO moda su uli kako govore o njima, ali oni ne shvaaju o emu se tu radi. Oni ne shvaaju kakav je doista ivot u zajednici WELL-a ili MOO-a.
Kiberprostor se promijenio u osjeajukojeg prua.04 Kako izgleda, to tu moete raditi, kako ste tamo povezani sve se to promijenilo. Zato se promijenilo sloeno je pitanje na to ne mogu
dati potpuni odgovor. Kiberprostor se promijenio djelomice jer su
se ljudi tko su oni, koji su njihovi interesi promijenili, a
djelomice jer su se promijenile mogunosti koje prua prostor.
Ali dio promjene ima veze sa sami prostorom. Zajednice, razmjena miljenja i razgovor, sve to cvjeta u odreenoj vrsti prostora; oni iezavaju u drugaijoj vrsti prostora.05 Nadam se da u
moi rasvijetliti razlike izmeu ta dva okolia.
Sljedei odlomci opisuju razliite kiberprostore. Cilj je stei
intuiciju kako promisliti razlike koje vidimo. Ta e nam intuicija
opet pomoi da vidimo kuda se kiberprostor kree.

VRIJEDNOSTI PROSTORA
Prostori imaju vrijednosti.06 Oni izraavaju te vrijednosti putem praksi ili ivota koje oni omoguuju ili onemoguuju. Razliito sainjeni prostori omoguuju i onemoguuju razliito. To je
prva zamisao koju moramo razjasniti. Evo primjera.

Kiberprostori

92

Na poetku Interneta komunikacija se odvijala putem teksta.

Mediji poput grupa na USENET-u, Internet Relay Chata i elektronike
pote ograniili su razmjenu na tekst rijei na ekranu koje tipka
neka osoba (ili smo tako mislili).
Razlog za to ogranienje prilino je oigledan: propusnost ranoga ivota Mree bila je vrlo mrava. U okoliu gdje se veina korisnika povezivala, ako su imali sree, s 1,200 bauda skidanje slika i
emitiranog videa oduzimalo je nesnoljivo mnogo vremena, ako ih
se uope i skidalo. Traio se djelotvorni nain komunikacije a
tekst je jedan od najdjelotvornijih.07
Veina razmilja o toj injenici rane Mree kao ogranienju.
Tehniki gledano to je bilo ogranienje. Ali taj tehniki opis ne iscrpljuje njegov normativan opis kao arhitekture koja je omoguila
neku vrstu ivota. S toga stajalita ogranienja mogu biti mogunosti; ona mogu omoguiti i onemoguiti. A to konkretno ogranienje omoguavalo je neto onim ljudima koji su bili onemogueni u ivotu realnoga prostora.
Razmislimo o tri takve kategorije slijepima, gluhima i runima.* U realnom prostoru ti ljudi suoavaju se s mnotvom imbenika koji koe njihovu sposobnost da komuniciraju. Slijepa osoba
u realnom prostoru stalno se sukobljava s arhitekturama koje pretpostavljaju da ona moe vidjeti; ona snosi strahovitu cijenu za preureenje arhitektura realnoga prostora kako je ta pretpostavka ne
bi potpuno iskljuila. Gluha osoba u realnom prostoru stalno se
sukobljava s arhitekturama koje pretpostavljaju da ona moe uti;
i ona snosi strahovitu cijenu za preureenje tih arhitektura. Runa osoba u realnom prostoru (zamislite bar ili drutveno okupljalite) sukobljava se s arhitekturama drutvenih normi koje ine
njezin izgled preprekom za odreenu vrstu prisnosti. Ona strahovito trpi u prilagoavanju tim arhitekturama.
U realnom prostoru te tri skupine ljudi suoavaju se s arhitekturama koje ih onemoguavaju u odnosu na nas ostale. Ali u
kiberprostoru, u njegovom prvom javljanju, to nije bio sluaj.
* Vana injenica o nama je da nam je nezgodno ak i upotrijebiti tu rije
ruan kao da ona opisuje objektivna obiljeja ljudskih bia. Priznajem
sloenost te stvari i vanost da izbjegnemo ponienje koje neki dijelovi
drutva pridaju toj rijei a neki ne. Ali ne moemo odbaciti breme koje neprivlani nose u odnosu na one koji su privlaniji. Ja ne tvrdim da je ono
ravno s gladi ili smrti, ve tvrdim ono ima znaaj. Moj jedini cilj je povezati ono to mislim da je nepovoljan poloaj s obiljejima prostora.

Kd i drugi regulatori

93

Slijepi su mogli lako usvojiti govorne programe koje itaju (po

deniciji strojno itljivi) tekst i mogli su odgovoriti tipkanjem.
Drugi ljudi na Mrei ne bi imali nikakvoga naina da saznaju kako
je osoba koja tipka poruku slijepa, osim ako ona ne bi sama to rekla. Slijepi su bili jednaki onima koji vide.
Isto je s gluhima. Nije bilo potrebe da se bilo to uje u tom ranom Internetu. Po prvi put mnogi gluhi su mogli voditi razgovore, ili rasprave, u kojima najupadljivije obiljeje nije bilo da su
gluhi. Gluhi su bili jednaki s onima koji uju.
A isto je i s runima. S obzirom da se va izgled nije prenosio
sa svakom razmjenom, neprivlani su mogli voditi prisan razgovor s drugima koji se nije automatski odreivao prema onome
kako su izgledale. Mogli su koketirati ili igrati se ili biti seksualni
a da im njihova tijela (u sasvim podcijenjenom smislu) ne stoje na
putu. Ta prva inaica Mree uinila je te ljude jednakima lijepima. U virtualnoj sobi za chat, arobne oi, smijeh koji osvaja ili
dojmljivi miii nisu vani. Pamet, duhovitost i rjeitost jesu.
Arhitektura toga prvoga kiberprostora davala je tim skupinama
neto to nisu imale u realnom prostoru. Openitije reeno, ona je
promijenila mjeavinu koristi i tereta s kojom su se ljudi suoavali
obrazovani su bili osposobljeni, a privlani onesposobljeni u
odnosu na realan prostor. Arhitekture su proizvele ta osposobljavanja i onesposobljavanja.
Ispriao sam ovu priu kao da je ona vana samo onima koji su
u realnom prostoru onesposobljeni. Ali naravno, onesposobljen je relativan pojam.08 Tonije je kazati da prostor mijenja znaenje osposobljenosti. Jedna prijateljica neobino lijepa i energina ena, udana i uspjena opisala mi je zato provodi sate na
prostorima za politiki chat, raspravljajui s drugim o svim moguim politikim temama:
Ne shvaa to to znai biti ja. Cijeli si ivot ivio u svijetu gdje
su tvoje rijei shvaali prema onome to one znae; gdje se ono to
kae uje kao ono to kae. Ja nikada nisam imala prostor, prije
ovoga prostora, gdje su moje rijei shvaali prema onome to one
znae. Prije su to uvijek bile rijei ovog komada, ene ili majke. Nikada nisam mogla govoriti kao ja. Ali ovdje, ja sam onakva
kao to govorim.

Oigledno je prostor osposobljava, iako nitko u realnom svijetu

ne bi rekao da je ona onesposobljena.09
Kiberprostori

94

S vremenom, kako se propusnost irila, ta se arhitektura promijenila. Tako se promijenila i mjeavina koristi i tereta. Kada je graka ula u Mreu putem World Wide Weba, slijepi su postali opet
slijepi. Kada su zvune datoteke ili govor stvoreni u avatarskim
prostorima, gluhi su opet postali gluhi. A kad su se sobe za chat
poele odvajati u prostore gdje video kamere hvataju stvarne slike
ljudi koji razgovaraju i u prostore sa samim tekstom, oni koji su
bili neprivlani za video postali su ponovno neprivlani.10 Kako se
arhitekture mijenjaju, denicije o tome tko je onesposobljen
takoer se mijenjaju.
Ne elim kazati da se Mrea ne bi trebala mijenjati iako naravno, ako se moe promijeniti tako da umanji onesposobljavajui
uinak zvuka i grake, onda se bez sumnje treba mijenjati.11 Koliko god to bilo vano, ne govorim o onesposobljenima. Koristim
taj primjer jednostavno da rasvijetlim vezu izmeu tih struktura
kda i svijeta koji taj kd omoguuje. Kodovi sainjavaju kiberprostor; prostori osposobljavaju i onesposobljavaju pojedince i skupine. Izbori kda su stoga djelomice izbor tko, to, i najvanije,
koji naini ivota e biti omogueni i onemogueni.

KIBERMJESTA
Tu temu moemo dalje razraditi promatrajui nekoliko zajednica koje su sainjene drugaije i koje sainjavaju drugaije oblike
ivota te razmatrajui to ini te razlike moguim.

America Online
America Online (AOL) je posluitelj na mrei najvei na svijetu s
nekih dvanaest milijuna pretplatnika 1998. godine.12 S tim brojem
koji je dvaput vei od broja stanovnika Massachusettsa (barem),
AOL sebe opisuje kao zajednicu. To moda jest velika zajednica,
ali svejedno zajednica.
Ta zajednica ima ustav ne u smislu pisanoga dokumenta (iako
i takav postoji), ve u smislu naina ivota koji odreuje ivot za
one koji tamo ive. Pokretaka vizija prilikom osnivanja bila je da
e zajednica uiniti da se to mjesto ori pjesmom. Tako je od samoga poetka AOL elio omoguiti ljudima da meusobno djeluju,

Kd i drugi regulatori

95

putem chatova, bulletin boardova i elektronike pote. Raniji ponuai internetskih usluga, opsjednuti time da omogue zanimljiv
sadraj ili oglaavanje, ograniavali su ili zanemarivali mogunosti za interakciju i razmjenu, ali AOL je vidio de je interakcija
ono to kiberprostor ini drugaijim. On je gradio sebe izgraivanjem zajednice, uspostavljajui se kao mjesto gdje ljudi mogu
rei ono to ele.13
Pravila toga mjesta upravljaju interakcijom. Neka od tih pravila
su formalna, druga obiajna. Meu formalnim su izriiti uvjeti na
koje svaki lan pristaje kada se pridrui AOL-u. Ti uvjeti reguliraju
iroki raspon ponaanja u tom prostoru, ukljuujui i ponaanja
lanova AOL-a bilo gdje na Internetu.14
Ta su pravila sve vie postajala prijeporna. Ljudi su AOL-ovu politiku nazivali praksom Velikog brata. Argumenti u aru dovode
do nepristojne razmjene rijei. Ali nepristojnost, ili uvredljivost,
nisu dozvoljeni u zajednici AOL-a. Kada se takve razmjene rijei izbace, pojavljuju se tvrdnje o cenzuri.15
Meutim, moj je cilj ovdje ne kritizirati ta pravila netiquette.
AOL ima i druga pravila koja reguliraju AOL-ove lanove pravila
koja nisu ukljuena u ugovore ve se pojavljuju u samim arhitekturama prostora. Ta pravila ine najvaniji dio AOL-ovoga ustava, a
ipak se ona posljednja uzimaju u obzir kada razmiljamo o onome
to regulira ponaanje u tom kibermjestu.
Stoga razmotrite neke primjere:
Kao lan AOL-a vi moete biti bilo tko od pet ljudi. To je uistinu
zapanjujue obiljeje toga prostora. Kada otvorite raun na AOL-u,
imate pravo uspostaviti pet identiteta, putem pet razliitih ekranskih imena koja u stvari uspostavljaju pet razliitih korisnikih
rauna. Neki korisnici, naravno, koriste pet ekranskih imena da
dadu drugim lanovima obitelji pristup AOL-u. Ali ne koriste svi
tako AOL-ov raun. Pomislite na neudanu enu, koja se pretplauje
na svoj prvi korisniki raun na AOL-u. AOL joj daje pet identiteta
koje moe denirati kako eli pet razliitih likova koje moe koristiti u kiberprostoru.
to to znai? Ekransko ime je samo etiketa koja identicira tko
ste vi kada ste u sustavu. To ne mora (u stvari, esto i ne moe) biti
vae vlastito ime.
Ako je vae ekransko ime StrayCat, onda ljudi mogu doi do
vas ako poalju elektroniku potu na straycat@aol.com. Ako ste
na mrei, ljudi mogu pokuati razgovarati s vama pozivajui

Kiberprostori

96

StrayCat na AOL-om sustavu; dijalog e se tada pojaviti na vaem

ekranu koji vas pita elite li razgovarati s osobom koja vas je pozvala. Ako uete u sobu za chat, popisu prisutnih pridodat e se
vae ime kao StrayCat.
Ali tko je StrayCat? Tu dolazimo do druge dimenzije kontrole.
StrayCat je ona za koju StrayCat kae da jest. Ona moe izabrati da
sebe uope ne odredi kao nekoga. Ako ona izabere da unese opis
sebe u imenik lanova, taj opis moe biti potpun ili nepotpun koliko god ona eli. On moe biti istinit ili laan, detaljan ili nejasan,
primamljuju ili ne. Neki lan koji naie na StrayCat u sobi za chat
postavljenoj za skupljae maraka moe dobiti njezin prol i proitati da StrayCat ivi u Clevelandu i da je neudana. to se dalje
dogaa moemo samo nagaati.
A opet je to samo jedan od pet identiteta StrayCat. Pretpostavimo da StrayCat eli biti neka druga osoba kada luta po sobama za
chat. Ona moe odabrati neko drugo ekransko ime i odrediti ga u
imeniku onako kako eli. Moda, kada vodi ozbiljnu raspravu na
grupi na USENET-u ili politikoj mailing listi, StrayCat eli govoriti
u vlastito ime. Ona bi onda mogla odabrati ekransko ime koje je
blisko njezinom pravom imenu i odrediti ga prema onome tko ona
uistinu jest. Neki drugi put StrayCat se moe predstaviti kao
mukarac ukljuujui se u virtualni transvestizam i sve ono to s
tim ide. Jedno od njezinih ekranskih imena moglo bi onda biti
muko ime. I tako dalje. elim naglasiti mnogostrukost koje AOL
omoguuje i slobodu koju ta mnogostrukost dozvoljava.
Nitko osim StrayCat ne treba znati koja ekranska imena su
njezina. Od nje se ne zahtijeva da objavi puni popis svojih identiteta i nitko ne moe pronai tko je ona (osim ako ona ne prekri
pravila). (Nakon to je otkrio amerikoj mornarici ime jednoga od
svojih lanova kako bi mornarica mogla goniti osobu zato to je
homoseksualac, AOL je usvojio vrlo strogu politiku privatnosti koja
obeava da se slina krenja pravila nee vie nikada dogoditi.) 16
Tako u AOL-u dobivate fantastinu mo lanih imena koju pisci
kda u realnom svijetu jednostavno ne daju. Vi biste, naravno,
mogli pokuati da u realnom prostoru ivite s istim brojem viestrukih ivota, a ukoliko ti ivoti nisu nespojivi i nedosljedni,
mogli biste esto i uspjeti u tome. Na primjer, mogli biste biti navija Cubsa tijekom ljeta i zaljubljenik u operu tijekom zime. Ali
osim ako ne poduzmete izvanredne korake da sakrijete svoj identitet, u realnom prostoru uvijek ste vezani uz samoga sebe. Vi ne

Kd i drugi regulatori

97

moete jednostavno odrediti drugaiji lik; vi ga morate stvoriti, a

to je jo vanije (i tee), vi morate odrati njegovu odvojenost od
vaega izvornoga identiteta.
To je prvo svojstvo ustava AOL-a svojstvo koje tvori njegov
kd. Drugo je povezano s govorom onime to moete rei i gdje.
Unutar granica pristojnosti i dokle god se zadravate na pravome mjestu, vi na AOL-u moete rei to elite. Ali izvan tih granica,
govor na AOL-u je ogranien na zanimljiviji nain. Ne ogranienjem pravila. Naprotiv, hou rei da spektrom dozvoljenoga govora upravlja karakter potencijalne publike. Postoje mjesta u AOL-u
gdje se ljudi mogu okupljati; postoje mjesta na koja ljudi mogu
otii i proitati poruke koje su drugi ostavili. Ali ne postoji mjesto
gdje se svi okupljaju u isto vrijeme, pa ak ni mjesta kroz koja
svatko mora prije ili kasnije proi. Ne postoji javno mjesto gdje
biste se mogli obratiti svim lanovima AOL-a. Ne postoji gradska
vijenica ili gradski skup gdje se ljudi mogu javno aliti i gdje drugi mogu uti njihove albe. Ne postoji dovoljno veliko mjesto da bi
graani mogli izazvati nemire. Meutim, vlasnici AOL-a mogu
govoriti sa svima. Steve Case, gradonaelnik, pie brbljava pisma svojim lanovima.17 Ali samo vlasnici i oni koje oni ovlaste
mogu to uiniti. Ostali lanovi AOL-a mogu govoriti pred masom
samo tamo gdje je primijete. I nikada masi veoj od dvadeset tri.
To je jo jedno obiljeje arhitekture prostora kao to je AOL, a
kd i nju odreuje. To to samo dvadeset troje ljudi moe istodobno biti u jednoj sobi za chat predstavlja izbor inenjera kda. Iako
su oni mogli imati za to mnoge razloge, uinak je jasan. Nije lako
zamisliti da se lanove AOL-a potakne na javnu akciju. Nije lako
zamisliti demonstraciju protiv najnovije politike cijena. Postoje
mjesta gdje se moete aliti, ali morate se potruditi da sami poete
tamo. Ne postoji mjesto gdje se lanovi mogu aliti en masse.
U tom je pogledu realan prostor drugaiji. Dobar dio zakona o
slobodi govora posveen je ouvanju mjesta gdje se moe izraziti
neslaganje mjesta koja se mogu lako primijetiti i s kojima se moraju suoiti graani koji ne izraavaju neslaganje.18 U realnom
prostoru postoje mjesta gdje se ljudi mogu okupljati, mjesta gdje
mogu dijeliti broure. Ljudi imaju pravo na plonike, javne ulice i
druge tradicionalne javne forume. Oni mogu tamo otii i govoriti
o pitanjima od ope vanosti ili pak rei to god ele. Ustavni zakon u realnom prostoru titi pravo strastvenih i udnih da se suprotstave ostalima. Ali nikakav takav dizajn nije ugraen u AOL.19

Kiberprostori

98

To ne znai romantizirati mo javnih foruma u realnom prostoru. Mi smo postali takvo nepolitiko drutvo da ako stvarno
upotrijebite to ustavno zajameno pravo ljudi e pomisliti da ste
budala. Kad biste stali na uglu ulice i napali posljednje porezne
prijedloge u Kongresu, vai bi se prijatelji vjerojatno poeli brinuti
i to ne zbog poreznih prijedloga. Postoje iznimke dogaaji
mogu uiti istaknutijom potrebu za prosvjedom ali uglavnom,
iako realan prostor ima manje kontrole putem kda nad onime
tko moe govoriti i gdje, on ima mnogo vie kontrole putem normi o tome to ljudi mogu gdje rei. Moda je na kraju realan prostor vrlo slian AOL-u zbiljski prostor za javni govor je ogranien,
a esto i nevaan. Moda je to doista tako. Ali moj je cilj ovdje utvrditi to svojstvo i razabrati to je odgovorno za nj. I jo jednom, ispada da je to svojstvo ugraeno u kd.
Tree svojstvo AOL-ove arhitekture takoer dolazi od njegovoga
kda. To je mogunost pronalaenja. Dok su lanovi unutar iskljuivoga podruja AOL-ova sadraja (drugim rijeima kada ne koriste
AOL kao izlazni posluitelj na Internet), AOL moe (a bez sumnje to
i ini) pronai vae djelatnosti i skupiti informacije o njima. Koje
datoteke skidate, koja podruja posjeujete, tko su vai prijatelji sve je to dostupno AOL-u. Ti podaci su vrlo vrijedni; oni pomau AOL-u da strukturira svoj prostor kako bi udovoljio zahtjevu
klijenata. Ali da bi se dobila sposobnost da se skupljaju ti podaci
bila je potrebna odluka u dizajnu. Ta odluka takoer je bila dio ustava kakav je AOL opet, dio to ga je ustrojio kd. To je odluka
koja mo motrenja daje nekima, a drugima ne.
AOL nije iskljuiv u tom osposobljujuem svojstvu. On dijeli
mo. Jedno divno svojstvo prostora mree je neto to se naziva
popisi prijatelja buddy list. Dodajte nekoga vaem popisu, a
kad on doe na mreu vi ujete zvuk vrata koja kripe i dobili ste
informaciju da je on na mrei. (Prijatelj ne mora znati da ga promatraju, iako moe, ako zna, blokirati motrenje.) Ako ta osoba
poe na podruje za chat i vi je probate locirati, dobit ete informaciju u kojem je ona podruju. Ta mo, koja se daje obinim korisnicima, ima sloene posljedice. (Zamislite da sjedite i radite s
ukljuenom mogunou da vidite kompia i gledate kako vaa supruga dolazi na mreu, ulazi u podruje za chat i ve ste shvatili.)
Ta sposobnost motrenja ugraena je u prostor. Pojedinci je mogu
iskljuiti, barem za promatraa pojedinca, ali jedino ako su toga
svjesni i promisle da to promijene.

Kd i drugi regulatori

99

Razmotrimo posljednje svojstvo ustava AOL-a, usko povezano s

ovim posljednjim: trgovina. U AOL-u moete kupovati razne stvari.
Moete kupovati stvari i skidati ih s Interneta ili kupovati stvari
i dati da vam ih poalju kui. Kada kupujete, kupujete s ekranskim
imenom. A kada kupujete s ekranskim imenom, AOL zna (ak ako i
nitko drugi ne zna) tko ste. On zna tko ste, zna gdje ivite u realnom prostoru, i to je najvanije, on zna broj vae kreditne kartice
i sigurnost koju on prua.
AOL zna tko ste vi to je svojstvo njegovoga dizajna. Cijelo vae
ponaanje na AOL-u promatra se; sve se to nadzire i vas se prati kao
korisnika. AOL obeava da nee skupljati podatke o vama pojedinano, ali on sigurno skuplja podatke o vama kao dijelu kolektiva.
A s tim kolektivom, kao i vezom koju on prua natrag prema vama, AOL je prostor koji vam moe bolje, i djelotvornije, prodavati.
Ta etiri svojstva oznaavaju AOL-ov prostor razliitim od drugih mjesta u kiberprostoru. AOL-u je lake utvrditi tko ste vi, a pojedincima je tee pronai tko ste; AOL-u je lake govoriti svim svojim graanima kako eli, a disidentima je tee organizirati prosvjede protiv AOL-ovih stajalita o tome kako neto treba biti.; AOL-u
je lake pristupiti tritu, a pojedincima je tee sakriti se. AOL je
drugaiji normativni svijet; on moe stvoriti taj drugaiji svijet jer
on nadzire arhitekturu toga svijeta. lanovi u tom prostoru suoavaju se, na neki nain, s drugaijim skupom prirodnih zakona. AOL
stvara te zakone.
Moj cilj nije kritizirati stvaranje toga svijeta ili kazati da je on
neprilian. Nema sumnje da AOL daje obeanja svojim lanovima
kojima je svrha ublaiti neke brige koje ta kontrola stvara, a nema
sumnje da e trite ponuditi mnotvo alternativa ako to mjesto
postane represivno.
Moj cilj je prije uliti osjeaj za ono to AOL ini onakvim kakav
jest. Nisu to samo pisana pravila; nije to samo navika; nisu to samo
ponuda i potranja upuene potroake javnosti. Ono to ini AOL
u velikom je dijelu struktura prostora. Vi uete u AOL i naete da je
to odreeni svijet. Taj je prostor ustrojen svojim kdom. Moete se
opirati tom kdu moete se opirati tome kakvog ga nalazite, isto
tako kao to se moete odupirati hladnom vremenu tako da navuete demper. Ali neete promijeniti to kakav je on. Vi nemate moi promijeniti AOL-ov kd, a ne postoji mjesto na kojemu biste mogli okupiti AOL-ove lanove da prisile AOL da promijeni kd. Vi ivite ivot u AOL-u podvrgnuti njegovim uvjetima; ako vam se ne
sviaju, odlazite na drugo mjesto.
Kiberprostori

100

Ta svojstva AOL-ovoga prostora imaju vane posljedice na to

kako je on reguliran. Zamislite da postoji problem na AOL-u koji
AOL eli zaustaviti. On eli sprijeiti ili barem kontrolirati odreeno ponaanje. Kojim sredstvima AOL raspolae?
Prvo, on raspolae sredstvima koja bilo koji klub, bratstvo ili
zajednica mogu imati. On moe objaviti pravila za svoje lanove
(a AOL to svakako ini). Ili on moe igosati ponaanje, upotrijebiti
norme zajednice da bolje regulira problem. To AOL takoer ini.
Alternativno, ako problem proizlazi iz prevelikog koritenja nekog resursa, onda menaderi AOL-a mogu drugaije odrediti cijenu
tom resursu, odreujui pristojbu koja smanjuje njegovo koritenje ili razliitu cijenu za one koji ga suvie mnogo koriste.
Ali AOL ima jo neto pri ruci. Ako se AOL-u ne svia odreeno
ponaanje, onda barem u nekim sluajevima on moe regulirati to
ponaanje promjenom svoje arhitekture. Ako AOL pokuava kontrolirati nepristojan jezik, on moe napisati rutine koje promatraju
upotrebu jezika; ako postoji neprilino mijeanje starijih i djece,
AOL moe pronai tko razgovara s kim; ako postoji problem virusa
koji su uzrokovali ljudi to skidaju s Interneta zaraene datoteke,
on moe automatski provesti datoteke kroz protuvirusnu provjeru;
ako doe do proganjateljskog, maltretirajueg ili prijeteeg ponaanja, AOL moe blokirati vezu izmeu bilo koja dva pojedinca.
Ukratko, AOL moe rjeavati neke vrste problema mijenjanjem
kda. S obzirom da je svijet to ga AOL-ovi lanovi poznaju (dok su
u AOL-u) odreen kodom, AOL moe upotrijebiti kd da regulira
svoje lanove.
Razmislite malo o moi koju opisujem a opet, ja ne kritiziram
ili propitkujem tu mo, niti se alim na nju, samo je opisujem.
Dok se vi kreete kroz taj prostor to ga AOL odreuje ulazei u
podruje za chat, postavljajui poruku na bulletin board, ulazei u
diskusijski prostor, aljui izravne poruice drugoj osobi, promatrajui ili slijedei druge ljude, postavljajui ili skidajui datoteke
sa stranica, otvarajui neke kanale i itajui neke lanke ili opsesivno listajui kroz prostor traei slike odreenog glumca ili glumice - dok radite bilo to od toga, AOL je, u znaajnom smislu,
tamo. To je kao da vam sustav dade svemirsko odijelo koje koristite
da plovite svemirom, ali koje automatski prati svaki va pokret.
U naelu, mogunosti kontrole su izvanredne. Zamislite AOL
koji usporava vrijeme odgovora za odreenu vrstu usluge od koje
eli odvratiti, koji usmjerava surfera (internauta) kroz oglase za

Kd i drugi regulatori

101

koje eli da ih kupci vide ili koji identicira obrasce ponaanja kako bi ga promatrali njegovi nadzornici, zbog straha da su ljudi s
obrascima X opasni po ljude obrasca Y. Ja mislim da se AOL ne bavi
radnjama poput tih, ak i ne kaem da bi bilo neto loe u tome
kad bi se bavio. Ali vano je shvatiti da su mogunosti kontrole u
toj zajednici neograniene ne u smislu da bi AOL mogao uiniti
ivot bijednim (jer bi ljudi onda otili), ve u smislu da on ima regulativna sredstva koja drugi, kako u realnom prostoru tako i u
drugim kiberprostorima, nemaju. Njegovu mo, naravno, koi
trite, ali on ima sredstvo kontrole koje drugi na tritu, ali izvan
kiberprostora, nemaju.
Prema tome, u naelu, AOL mora izabrati. Svaki put kada AOL
odlui da eli regulirati odreenu vrstu ponaanja, on mora izabrati izmeu barem etiri modaliteta pravila, normi, cijena ili
arhitekture. A kada ve bira jedan od ta etiri modaliteta, esto
najvie smisla ima izabrati arhitekturu.

Counsel Connect
David Johnson zapoeo je Counsel Connect (CC) 1992. godine kao
odvjetniku kooperativu na mrei. Zamisao je bila jednostavna:
dati pretplatnicima da imaju pristup jedni drugima; pustiti ih da
zaponu razgovore jedan s drugim; a putem toga pristupa i tih
razgovora stvorit e se vrijednost. Pravnici e davati i primati posao; kao to e u prostoru nai ideje, tako e i doprinositi svojim
idejama. Pojavit e se drugaija vrsta pravne prakse manje zatvorena, manje iskljuiva, s vie irine.
Mislio sam da je ta zamisao izvanredna, iako su mnogi mislili
da je glupa. Neko je vrijeme taj sustav podupirao Lexis; 1996. godine kupio ga je American Lawyer Media, L.P.; 1997. preselio se na Internet i ostaje tamo sve do danas. Moe se pohvaliti tisuama pretplatnika, iako je teko saznati koliko njih doprinose raspravi na
mrei. Mnogi, bez sumnje, samo promatraju rasprave drugih,
prikljuujui se moda na tri ili etiri diskusijske skupine koje ih
posebno zanimaju, plus na nekoliko od opega interesa.
Dizajn zanimljivijeg svojstva tog prostora je sljedei: pravne
teme podijeljene su u diskusijske skupine, a svaka skupina ima
voditelja diskusije. Voditelj nije moderator; on nema mo da ukloni neki postavljeni prilog. Voditelj je tu da nadahnjuje razgovor
da navede druge da govore tako to ih potie ili izaziva.
Kiberprostori

102

Danas postoji oko devedeset skupina u tom prostoru. Poiljatelj

konkretne poruke moe narediti da se ona ukloni, ali ako je poiljatelj ne ukloni, ona ostaje najprije na popisu tema o kojima se
raspravlja, a kasnije u arhivu koji moe pretraivati bilo koji lan.
lanovi plaaju pristojbu za pristup i dobivaju korisniki raun
sa svojim pravim imenom na njemu. Postavljeni prilozi koriste
prava imena lanova, a svatko tko eli znati tko je netko moe se
jednostavno spojiti na imenik. lanovi CC-a moraju biti lanovi
odvjetnike komore, osim ako nisu novinari. Drugi nemaju pravo
pristupa; u tome je zajednica iskljuiva.
Poruke u tom prostoru izgledaju vrlo slino kao poruke u grupi
na USENET-u. Bilo tko moe pokrenuti nit, a odgovori se dodaju na
kraju. niti s obzirom da se poruke ne uklanjaju iz sustava, moete
lako itati od poetka niti do njezinoga kraja. Cijela diskusija, ne
samo isjeak, uva se za itanje.
Ta svojstva CC-a oigledno su u dizajnu. Arhitekti prostora izabrali su da omogue odreena svojstva, a onemogue druga. Ovdje
moemo navesti neke uinke tih izbora.
Prvo, tu je uinak zahtjeva da koristite vlastito ime. Vjerojatnije
je da ete dobro promisliti prije nego govorite i paziti da imate
pravo prije nego to kaete neto odreeno. Zajednica vas ograniava, jer e prosuivati ono to kaete, a u toj zajednici ne moete
izbjei da vas ne poveu s onim to kaete. Odgovornost je posljedica te arhitekture, ali i odreena inhibicija. eli li doista stariji
partner u vodeoj odvjetnikoj tvrtki postaviti pitanje koje e otkriti njegovo neznanje o odreenom pravnom podruju? Imena se
ne mogu mijenjati da bi zatitila neznalice, pa oni esto jednostavno nee govoriti.
Drugo, postoji uinak guranja cijele diskusije u niti. Poruke se
dre zajedno; postavi se pitanje i diskusija poinje od toga pitanja.
Ako elite doprinijeti toj diskusiji, morate najprije proitati druge
poruke prije nego to odgovorite. Naravno, to nije tehniki zahtjev
vi svakako imate izbor da ne itate. Ali ako ne proitate cijelu nit,
vi biste mogli ponavljati ono to je netko drugi rekao i tako otkriti
da govorite a da ne sluate. Opet, upotreba stvarnih imena vezuje
ponaanje lanova za norme zajednice.
Tree, tu je i uinak ugleda: ugled koji ugraujete u taj prostor
zasniva se na vrsti savjeta koji dajete. Va ugled nadivljava bilo
koji konkretni postavljeni prilog i na njega utjee, naravno, bilo
koji sljedei postavljeni prilog. Ti se prilozi arhiviraju i mogu se

Kd i drugi regulatori

103

pretraivati. Ako kaete jedno o temi X, a kasnije suprotno, vama

e se u najmanju ruku postaviti pitanje dosljednosti.
etvrto, postoji uinak povezivanja ugleda sa stvarnim imenom
u stvarnoj zajednici strunjaka. Loe ponaanje u njoj proiruje se
na druga mjesta. CC tako dobiva prednost te zajednice ona dobiva prednost u vidu normi neke konkretne zajednice. Te norme
mogu podupirati relativno produktivno ponaanje u zajednici to
jest, produktivnije nego ponaanje skupine koje su lanovi iz temelja izmijeani. One mogu takoer poduprijeti kanjavanje onih
koji skreu od prikladnoga ponaanja. Tako CC dobiva prednost od
sankcija zajednice zbog nadziranja neprikladnoga ponaanja, dok
se AOL mora oslanjati na vlastitu policiju za praenje sadraja kako
bi osigurao da se ljudi primjereno dre teme.
Moemo opisati svijet CC-a to ga ta obiljeja sainjavaju na dva
razliita naina, isto kao to moemo opisati svijet to ga AOL sainjava na dva razliita naina. Jedan je ivot koji svojstva CC-a omoguuju pun dijaloga i angairan, ali pod prismotrom i s odreenim posljedicama. Drugi je mogunost menadera koji upravlja
ivotom u prostoru CC-a da regulira. I tu moemo vidjeti znaajnu
razliku izmeu toga prostora i AOL-a.
CC moe koristiti norme jedne zajednice da bi djelotvornije regulirao nego to to moe AOL. CC ima koristi od normi odvjetnike
zajednice. On zna da e svako loe ponaanje ta zajednica sankcionirati. Naravno, manje je ponaanja u tom prostoru nego u AOL-u
(tu inite manje stvari), ali onakvo kakvo jest, ponaanje na CC-u
znaajno je regulirano ugledom lanova i posljedicama koritenja
njihovih stvarnih imena.
Te razlike uzete zajedno imaju uinka na sposobnost CC-a da
regulira svoje lanove. One omoguuju regulaciju putem modaliteta koji nisu kd. One ine ponaanje u CC-u vie regulabilnim
putem normi nego to je ponaanje u AOL-u. CC moe opet imati
manje kontrole nego to ga ima AOL (s obzirom da su norme kontrole one odvjetnike zajednice), ali on opet snosi manje tereta u
reguliranju ponaanja svojih lanova. Ograniavanje broja korisnika, iznoenje u javnost ponaanja lanova, povezivanje lanova s
njihovim stvarnim imenima to su sredstva samoregulacije u tom
virtualnom prostoru.
Ali CC slii AOL-u na jedan vrlo vaan nain. Nijedan od njih nije
demokracija. Uprava u oba sluaja nadzire to e se dogoditi u tom
prostoru opet, ne bez ogranienja, jer je trite vana konica. Ali

Kiberprostori

104

u nijednom od njih narod nema moi da nadzire to se dogaa.

Moda on to radi neizravno, u CC-u vie nego u AOL-u, jer su norme
naroda te koje reguliraju ponaanje u CC-u. Ali te norme ne mogu se upotrijebiti protiv CC-a izravno. Odluke menadera CC-a i
AOL-a mogu biti pod utjecajem trinih sila pojedinci mogu izii,
konkurenti mogu krasti klijente. Ali glasovanje ne odluuje kuda
idu CC ili AOL.
To nije sluaj sa sljedeim kiberprostorom. Barem ne vie.

LamdaMOO
LamdaMOO je virtualna stvarnost. To je stvarnost zasnovana na
tekstu. Ljudi iz cijeloga svijeta (danas skoro njih est tisua) povezuju se na taj prostor i ulaze u interakciju na naine koje taj prostor omoguuje. Stvarnost je proizvod te interakcije. Pojedinci
mogu sudjelovati u izgradnji te stvarnosti ponekad vie od
osamdeset sati tjedno. Nekima je ta interakcija najtrajniji ljudski
kontakt u cijelom ivotu. Za veinu je to vrsta interakcije s kojom
se ne moe usporediti nita poznato.
Uglavnom, ljudi tamo samo govore. Ali to nije govor iz AOL-ove
sobe za chat. Govor u MUD-u je u slubi izgradnje izgradnje likova i zajednice. Vi djelomice djelujete govorei, a to je govorenje
povezano s nekim imenom. To ime, kao i uspomene na ono to je
ono uinilo, ivi u prostoru, a tijekom vremena ljudi u tom prostoru upoznaju tu osobu prema onome na to ih te uspomene podsjeaju.
ivot unutar tih MUD-ova je razliit. Elisabeth Reid opisuje dva
razliita stila 20 MUD u stilu drutva i MUD u stilu pustolovine
ili igre. MUD-ovi su jednostavno mrene zajednice gdje ljudi govore i grade likove ili elemente za MUD. Pustolovni MUD-ovi su igre,
gdje se mogu osvojiti (virtualne) nagrade ili moi pokazivanjem
vjetine u osvajanju resursa ili poraavanju neprijatelja. U jednom
i drugom kontekstu, zajednice nadivljavaju konkretnu interakciju. One postaju virtualni klubovi, iako s razliitim svrhama.
lanovi grade ugled svojim ponaanjem u tim klubovima.
Vi dobivate svoj lik jednostavnim pridruivanjem MOO-u (iako
se u LamdaMOO-u lista ekanja za lik protee na mjesece). Kada se
pridruite prostoru, odreujete lik koji ete imati. Barem odreujete neka obiljeja vaega lika. Izaberete ime i spol (nijedan spol je

Kd i drugi regulatori

105

takoer opcija) i opisujete va lik. Neki opisi su sasvim uobiajeni

(Johnny Manhattan je visok, mrav, blijed poput sira, tip iz susjedstva).21 Meutim, drugi su izvanredni. (Legba, na primjer, je
haianski duh trikster neodreenoga spola, smee koe i nosi
skupo odijelo sivosedefaste boje, cilindar i tamne naoale.) 22
Julian Dibbell prenio je priu iz toga prostora u nevirtualni svijet u jednom lanku u Village Voiceu.23 Pria koja je bila u sreditu
Dibbellova lanka opisivala je lik nazvan Mr. Bungle, koji je, pokazalo se, bila skupina studenata NYU-a koja je dijelila taj jedan jedini identitet. Bungle je uao u sobu kasno jedne veeri i naao
skupinu likova dobro poznatih u tom prostoru. Cijela pria ne
moe se bolje ispriati nego to je to Dibbell uinio. Za nae svrhe,
dovoljne e biti injenice.24
Bungle ima posebnu vrstu moi. Stekavi poseban poloaj u
LamdaMoo-u, on ima mo vraa: on je mogao preuzeti glasove i
radnje drugih likova i uiniti da izgleda kako oni rade stvari koje u
stvari nisu uradili. To je Bungle uinio te noi skupini ena i barem jednoj osobi neodreenoga spola. On je zazvao tu mo, u tom
javnom prostoru, i preuzeo glasove tih ljudi. Kada su jednom bili
u njegovoj moi, Bungle je silovao te ene, nasilniki i sadistiki,
i uinio da izgleda kao da su one uivale u silovanju.
Silovanje je bilo virtualno u smislu da se taj dogaaj dogodio
samo u icama. Ni jedno tijelo nije dodirnuto, kao to Dibbell
opisuje.
Kakva god se zika interakcija dogodila, ona se sastojala od
mjeavine elektronikih signala poslanih sa stranica ratrkanih
izmeu New York Cityja i Sidneyja, u Australiji.
... Zapoeo je svoj napad potpuno neizazvan u, ili oko, 10 sati
uveer, prema pacikom standardnom vremenu ... Poeo je koristei svoju arobnjaku lutku da bi prisilio jednu od nazonih u
sobi da ga spolno opsluuje na razne vie ili manje konvencionalne
naine. To da je rtva bio exu... Tada je svoju pozornost usmjerio
prema Mjesearki ... prisiljavajui je na neeljene veze s drugim
pojedincima prisutnima u sobi... Njegove su radnje postajale sve
nasilnije... Prisilio je Mjesearku da sama sebe siluje komadom
kuhinjskoga pribora. Nitko ga nije mogao zaustaviti dok konano
netko nije pozvao Iggyja ... koji je sa sobom donio puku s gotovo
arobnjakim moima, puku koja nije ubijala ve zatvarala svoje
mete u krletku neprobojnu ak i za moi arobnjake lutke.25

Kiberprostori

106

Silovanje je teka rije za bilo koji kontekst, ali osobito ovdje.

Neki e primijetiti da to god se dogodilo u tom virtualnom prostoru, to nema niega zajednikoga sa silovanjem. Ipak ak i ako
to nije bilo silovanje, svatko e vidjeti vezu izmeu silovanja i
onoga to se dogodilo tim enama tamo. Bungle je upotrijebio svoju mo nad tim enama za vlastitu seksualnu elju (a protiv njihove); on je seksualizirao svoje nasilje i osporio im ak i dostojanstvo da pokau svoj prosvjed.
Za nae svrhe, pitanje je li to to se tamo dogodilo bilo silovanje
nema nikakve veze. Ono to je vano je kako je zajednica reagirala.
Zajednica je bila zaprepatena onim to je Bungle uradio, i mnogi
su mislili da nekako treba odgovoriti.
Oni su se tada okupili, ta zajednica lanova LamdaMOO-a, u virtualnoj sobi u odreeno vrijeme, da bi raspravili to e uraditi. Pojavilo se njih tridesetak, to je bio najvei sastanak koji je zajednica
dotad poznavala. Neki su mislili da Bunglea treba istjerati unititi, kao to je opisano, ubiti u svrhe MOO-a. Drugi su mislili da
nita ne treba poduzeti; Bungle je sigurno bezveznjak, a bezveznjake je najbolje zanemariti. Neki su pozivali arobnjake prostora
stvoritelje, bogove da se umijeaju i pozabave tim likom. arobnjaci su odbili: njihov posao, odgovorili su, je da stvaraju svijet;
lanovi moraju nauiti da u njemu ive.
Doista nije postojao nikakav zakon koji bi se pozabavio onime
to je Bungle uradio. Nijedan zakon realnoga prostora nije imao
doseg nad seksualnim manijacima poput ovoga, a niti ikakvo izriito pravilo LamdaMOO-a.26 To je brinulo mnoge koji su eljeli
neto uiniti. Pozivajui se na ideal realnoga prostora, ti su ljudi
tvrdili da Bungle ne moe biti kanjen zato to je prekrio pravila
koja u to vrijeme nisu postojala.
Dvije krajnosti su se onda pojavile. Jedna strana zahtijevala je
pozornitvo: Bungle je zloinac i treba neto s njim poduzeti. Ali
ne smije se dogoditi, tvrdili su oni, da LamdaMOO odgovori stvaranjem svijeta regulacije. LamdaMOO nije trebala dravu; ona je trebala nekoliko dobrih pozornika. Ona je trebala ljude koji bi provodili volju zajednice bez stalnoga uplitanja neke sredinje sile zvane drava. Bunglea treba izbaciti, ubiti ili pretvoriti u krastau i
netko to treba uiniti. Samo da se skupina odupre pozivu da se samoorganizira u dravu.
Druga strana promicala je samo jednu zamisao. Demokraciju.
Uz suradnju s arobnjacima LamdaMoo mora uspostaviti nain da

Kd i drugi regulatori

107

se izglasaju pravila koja bi upravljala ponaanjem ljudi u prostoru.

Svako pitanje moe postati predmet glasovanja; nikakav ustav nije
ograniavao doseg onoga o emu demokracija moe odluivati.
Pitanje o kojemu odlui glasovanje provest e arobnjaci. Od tada
nadalje to bi bilo pravilo.
Obje krajnosti imale su svoje vrline. Obje su nosile neke mane.
Anarhija prve riskirala je kaos. Bilo je lako zamisliti zajednicu koja
bi se okrenula protiv ljudi bez ikakvoga upozorenja; mogli bismo
zamisliti pozornike kako vrljaju prostorom, neogranieni ikakvim pravilima, unitavajui ljude kojih bi im se zloini inili
stranima. Onima koji su uzimali to mjesto manje za ozbiljno
nego realan prostor, taj je kompromis bio prihvatljiv. Ali ono to je
bilo prihvatljivo za neke bilo je neprihvatljivo za druge kao to je
Bungle nauio.
Demokracija je izgledala prirodnom, pa ipak su joj se mnogi
opirali. Zamisao da politika moe ivjeti u LamdaMOO-u kao da je
zagaivala taj prostor. Pomisao da bi se o zamislima trebalo raspravljati, a onda glasovati bila je isto tako teret. Svakako, pravila bi
bila poznata, a ponaanje bi se moglo regulirati, ali to je sve poelo
izgledati kao rad. Rad bi oduzimao neto od zabave kakvu je prostor trebao pruiti.
Na kraju su se obje krajnosti dogodile. Rasprava se te veeri
zavrila nakon skoro tri sata. Nikakav jasan rasplet nije se pojavilo.
Ali neka vrsta rjeenja doista se dogodila. Kao to Dibbell opisuje:
U tom trenutku, najvjerojatnije, Tom Traga donio je odluku.
Tom Traga bio je arobnjak, utljivi momak koji bi sjedio zurei
postrance cijelu veer. On nije mnogo rekao, ali ono to je on rekao
pokazivalo je da je vrlo ozbiljno shvatio zloin poinjen protiv
Mjesearke, i da nije imao posebne samilosti prema liku koji ga je
poinio. Ali, s druge strane isto je tako dao jasno do znanja da je
isto tako ozbiljno shvaao uklanjanje suigraa, i tovie da se ne
eli vratiti vremenima arobnjakoga uplitanja. Stoga, mora da je
bilo teko pomiriti proturjene porive koji su se u njemu komeali
u tom trenutku. U stvari, to je vjerojatno bilo nemogue, jer koliko god bi mu se svidjelo da on bude sredstvo MOO-ve zajednike
volje, [on je svakako shvaao, da prema tadanjem stanju stvari]
on mora u krajnjoj instanci ili djelovati sam ili uope ne djelovati.
Tako je Tom Traga djelovao sam.

Kiberprostori

108

On je rekao preostaloj nekolicini igraa u sobi da mora ii, a

onda je otiao. Bilo je to minutu ili dvije prije 10 sati naveer. On je
to uradio tiho i on je to uradio privatno, ali sve to je bilo tko trebao uiniti da dozna da je on to uinio bilo je utipkati zapovijed
@who, to ste normalno trebali utipkati ako ste eljeli doznati trenutnu lokaciju igraa u vrijeme kada se on prijavio kao korisnik.
Ali da ste utipkali @who na Mr. Bungle malo vremena nakon to je
Tom Traga napustio sobu na mrei, baza podataka bi vam rekla
neto drugo.
Mr. Bungle, ona bi rekla, nije ime bilo kojega igraa.
Dan kada se to dogodilo bio je 1. april, ali to nije bila ala: Mr.
Bungle bio je uistinu mrtav i uistinu je nestao.27

Kada su arobnjaci to vidjeli oni su krenuli u drugu krajnost.

Bez ikakve formalne odluke graana, arobnjaci su probudili demokraciju. Poevi od 1. svibnja 1993.28 o bilo kojem pitanju moglo
se odluiti glasovanjem i bilo koji prijedlog koji je dobio barem
dvaput toliko glasova za koliko ih je bilo protiv postao je zakon.29
Mnogi su se pitali je li to napredak ili ne.
O mnogoemu treba razmiljati u ovoj prii, ak i mojoj okrutno skraenoj inaici.30 Ali elim se usredotoiti na osjeaj gubitka
koji je pratio arobnjakovu odluku. Odreena romantika povezana je s predodbom o uspostavljanju demokracije Kodakove reklame s Berlinanima punima suza dok se Zid rui i tako to. Romantika je u predodbi o samostalnoj vladavini i o uspostavljanju
struktura koje e to pomoi provesti. Ali LamdaMOO-ov prijelaz na
samovladavinu, putem struktura demokracije, nije bio neko postignue. Bio je to i poraz. Prostor nije uspio. Nije uspio, mogli bismo
rei, u samoregulaciji. On nije uspio da u svoje stanovnitvo unese
vrijednosti koje bi bile dovoljne da se izbjegne vrsta zla koje je
Bungle provodio. Rasprava je oznaila prijelaz prostora iz jedne
vrste mjesta u drugo. Od samoreguliranog prostora u prostor koji
sebe regulira.
Izgleda udno da bi mogao postojati prostor gdje bi pojava demokracije toliko deprimirala ljude. Ali ta vrsta reakcija nije rijetka
u kiberprostoru. Katie Hafner i Matthew Lyon priaju priu o pojavi widgeta nazvanog FINGER prst na UNIX-u, koji omoguuje
korisnicima da vide kada je posljednji korisnik bio na kompjutoru
i je li proitao svoju elektroniku potu. Neki su mislili (ne udi,
rekao bih) da je ta zapovijed bila neka vrsta zadiranja u privatnost.

Kd i drugi regulatori

109

Koga se tie kada sam zadnji put bio na mom stroju i zato bi netko znao jesam li proitao svoju potu?
Programer na Sveuilitu Carnegie Mellon, Ivor Durham, promijenio je tu zapovijed tako da korisnik ima mo da izbjegne taj pijunski prst. Rezultat? Durhama su ibali bez milosti (amed). Nazivali su ga svim moguim imenima, od beskimenjaka do drutveno neodgovornoga, i to je jo gore, ne zbog toga to je titio privatnost. Kritizirali su ga to se ismijavao otvorenosti mree. 31
Vrijednosti UNIX-ova svijeta bile su razliite. Bile su to vrijednosti ukljuene u UNIX-ov kd. Promijeniti kd znailo je promijeniti vrijednosti, a lanovi te zajednice borili su se protiv te
promjene.
Tako je bilo i s promjenama LamdaMoo-a. Prije glasovanja
LamdaMoo je bio reguliran putem normi. Te regulacije drutvenih
struktura odravane su stalnim nadgledanjem individualnih graana. Bile su to regulacije zajednice; uspon demokracije oznaio je
pad te zajednice. Iako e norme bez sumnje nadivjeti uspostavu
demokracije, njihov je status bio zauvijek promijenjen. Prije demokracije, borba oko toga koja e norme prevladati mogla se rijeiti jedino konsenzusom tako da su neka stajalita prevladala na
decentralizirani nain. Sada se ta borba mogla razrijeiti uz pomo
veine ne uz pomo onoga to je veina uradila, ve onako kako je
ona glasovala.
Ja sam romantizirao taj udni mali svijet daleko vie nego to
sam namjeravao. Ne elim kazati da je svijet LamdaMOO-a prije
demokracije bio nuno bolji nego onaj nakon demokracije. Ja elim samo naznaiti konkretnu promjenu. Poput CC-a, i za razliku
od AOL-a, LamdaMOO je mjesto gdje norme reguliraju. Ali za razliku od CC-a, LamdaMOO je sada mjesto gdje lanovi imaju kontrolu nad restrukturiranjem normi.
Takva kontrola mijenja stvari. Norme postaju drugaije kada ih
glasovanje moe nadglasati. A kd postaje drugaiji kada glasovanje moe narediti arobnjacima da promijene svijet. Te promjene
oznaavaju prijelaz iz jedne vrste normativnoga prostora u drugi,
iz jedne vrste regulacije u drugu.
U sva ta tri kiberprostora, kd je regulator. Ali meu njima postoje i vane razlike. Norme imaju vanost u CC-u i LamdaMOO-u
koju nemaju u AOL-u; demokracija ima vanost u LamdaMOO-u
koju nema u CC-u ili AOL-u. A praenje ima vanost u AOL-u koju

Kiberprostori

110

nema u LamdaMOO-u ili CC-u (jer nijedan od ova dva posljednja ne

koristi podatke o pojedincima u komercijalne svrhe, bilo unutarnje ili izvanjske toj organizaciji). Kd konstituira te tri zajednice;
kao to Jennifer Mnookin kae za LamdaMOO, politika se ostvaruje putem tehnologije. 32 Razlike u kdu drugaije ih konstituiraju, ali neki kodovi ine zajednicu vrom od drugih. Gdje je zajednica vrsta, norme mogu regulirati.
Kd takoer konstituira posljednji prostor u ovom prikazu,
iako u ovom sluaju menadment ima manje sposobnosti da
promijeni njegovu osnovnu arhitekturu. Taj kd je mreni kd
protokol Interneta koji jedan jedini korisnik ne moe lako promijeniti. Barem meni nije bilo lako.

.law.cyber
Zvao se IBEX i nitko nije znao tko je on. Ja sam vjerojatno to mogao saznati imao sam podatke da ga pronaem ali nakon to je
uradio ono to je uradio nisam elio znati tko je on. On je vjerojatno bio student na samom mom prvom predavanju o kiberprostoru, i bio bih ga ruio, jer sam bio bijesan zbog onoga to je uradio.
Kolegij se zvao Pravo kiberprostora; prvu inaicu toga kolegija
drao sam na Yaleu.
Kaem prva inaica jer sam imao izvanrednu priliku predavati
taj kolegij na tri izvanredna pravna fakulteta najprije na Yaleu,
zatim na Sveuilitu Chicago i naposljetku na Harvardu. Bila su to
tri vrlo razliita mjesta, s tri vrlo razliite studentske zajednice, ali
jedan dio kolegija bio je isti na svakom mjestu. Svake godine kolegij je pratila grupa na USENET-u elektronika oglasna ploa gdje
su studenti mogli postavljati poruke o pitanjima o kojima se govorilo na kolegiju ili o bilo emu drugome. Te su poruke zapoinjale
razgovore nti rasprave, gdje je jedna poruka postavljena iza
druge, raspravljajui ili propitujui o onome to je ranija poruka
rekla.
Te grupe na USENET-u inile su ono to bi lozo mogli nazvati
dijalokim zajednicama. One su bile mjesta gdje se rasprava mogla odvijati, ali gdje je ono to je reeno bilo sauvano da i drugi mogu itati, kao to je sluaj u CC-u. To je bio dijaloki dio. Zajednica je
bila ono to se stvorilo s vremenom kako su ljudi upoznavali jedni
druge kako u kiberprostoru tako i u realnom prostoru. Jedne godi-

Kd i drugi regulatori

111

ne su studenti iz kolegija i studenti izvan kolegija (koji su promatrali kako se razvijaju rasprave na .law.cyberu) imali zabavu, druge godine studenti izvan kolegija dobili su poziv da prisustvuju jednom
predavanju. Ali tijekom te tri godine, na tri razliita fakulteta, bilo
je oigledno da su se stvorile tri razliite zajednice. Svaka je roena
na konkretni dan i svaka je ivjela barem nekoliko mjeseci.
Moja pria ovdje dolazi iz Yalea. Yale je udna vrsta pravnoga
fakulteta, iako udna na dobar nain. On je malen i ispunjen vrlo
bistrim ljudima, od kojih mnogi ne ele doista biti pravnici. On
sam sebe oblikuje kao zajednicu, i svatko od dekana nanie (to
nije yaleovski nain da se opisuju stvari) stalno nastoji poticati i
zadrati taj osjeaj zajednice meu studentima. U irem smislu, to
djeluje ne u smislu da postoji trajni mir, ve u smislu da su ljudi
posvuda svjesni toga osjeaja zajednice. Neki to prihvaaju, drugi
odbacuju, ali odbijanje, kao i prihvaanje, govore da tu ima neega. ovjek ne odbacuje zajednicu ljudi na autobusu Greyhounda.
Izvanredno obiljeje Pravnoga fakulteta na Yaleu je Zid. Zid
je mjesto gdje ljudi mogu postaviti komentare koje ele kazati o
bilo emu na svijetu. Moe se poslati pismo o pravima homoseksualaca na Yaleu ili prosvjed o ponaanju Yalea prema radnicima ukljuenima u sindikat. Postavljaju se politike poruke kao i pravne
teme. Svako postavljanje poruke otvara prostor za daljnje poruke
ili narkana na izvornoj poruci ili pridodana ispod poruke.
Kao izvanredan prizor za svakoga posjetitelja, Zid je smjeten
tono u sreditu Pravnoga fakulteta. Usred imitacije gotike graevine nalazi se kameni prostor s mnotvom papira postavljenima
nasumce. Oko poruka stoje studenti itajui ono to su drugi rekli.
To je Yaleov govorniki ugao, iako su govornici pisci, a pisanje je
sadrajno. Malo se na Zidu moe postii pukom retorikom; da
biste stekli ugled morate rei neto bitnoga.
Meutim, jedno pravilo vlada tim prostorom. Sve poruke moraju biti potpisane; svaka poruka bez potpisa uklanja se. Bez sumnje,
u poetku je pravilo nalagalo da poruku potpie osoba koja ju je
napisala. Ali kako se radi o Yaleu, gdje nijedno pravilo ne moe
postojati a da ne izazove tisuu pitanja, uvrijeio se obiaj po kojemu neku anonimnu poruku moe potpisati netko tko nije njezin autor. (Potpisao, ali ne i napisao X). Taj potpis daje poruci rodovnik koji joj je potreban da preivi na Zidu.
Razlozi za to pravilo su jasni, ali isto su tako jasni i njezini problemi. Recimo da elite kritizirati dekana za odluku koju je donio.

Kiberprostori

112

Dekan, koliko god ugodna, mona je osoba. Vi biste moda vie voljeli postaviti poruku bez vaega imena. Ili recimo da ste student
koji ima disidentska politika stajalita. Postavljanje poruke na
Zid moglo bi izazvati prezir vaih kolega. Slobodan govor nije govor bez posljedica, a prezir, ili sram, ili bojkot este su posljedice
mnogih govora.
Anonimnost je stoga nain da se zaobie ta dvojba. Uz anonimnost moete bez straha rei ono to elite. U nekim sluajevima, za
neke ljude, pravo na anoniman govor ini se razboritim.
Ipak, zajednica moda eli odbaciti to pravo. Isto tako kao to
vam anonimnost moe dati snagu da izrazite neomiljeno stajalite, ona vas takoer moe zatiti ako izrazite neodgovorno stajalite. Ili klevetniko stajalite. Ili kodljivo stajalite. Moda
elite dovesti u pitanje dekanovu politiku ili moda elite lano
optuiti kolegu studenta da je varao na ispitu. Obje izjave imaju
koristi od anonimnosti, ali zajednica ima dobre razloge da odbaci
izjave poput ove druge.
Koliko je meni poznato, IBEX nikada nita nije rekao na Zidu.
Umjesto toga govorio je u grupa na USENET-u uz moj kolegij. Prema svojim postavkama grupa je bila otvorena je bilo kome na Yaleu tko je elio govoriti. Meutim, za razliku od Zida, tehnologija
je omoguavala korisnicima da sebe nazovu kako god ele. IBEX
je, naravno, bio pseudonim. U svrhe Zida, pseudonim je bio isto
to i anonimni govor vi ste morali upotrijebiti vlastito ime. Ali
postavljanje poruke na grupi pod pseudonimom sasvim je razliito od anonimnoga postavljanja poruke. Vi moete s vremenom
upoznati lik pseudonima. U razredu smo te godine, pored IBEX-a
imali imena: SpeedRacer, MadMacs, Cliff-Claven, Aliens, Blah i
Christopher Robbin. Iako su lanovi razreda mogli znati tko su ti
sudionici (svi smo mi znali tko je MadMacs, ali samo je nekoliko
nas znalo tko je SpeedRacer), svaki pseudonim imao je lik bez
obzira jesu li ljudi znali tko su oni ili nisu.
IBEX je bio lo lik. To je bilo jasno od samoga poetka. Prije nego
to se IBEX pojavio, ivot u tom prostoru je cvjetao. U poetku su
ljudi bili suzdrljivi, ali pristojni. Hrabre due postavile bi neku
zamisao ili alu. Razgovor bi se nastavio oko te zamisli ili ale neko
vrijeme. Nakon par tjedana razgovor bi postao vrlo iv. Poeli su se
pojavljivati obrasci rasprave. Ljudi su postavljali pitanja; drugi su
imali odgovore. Ljudi su zapinjali dok su govorili, ali poeli su, polako, govoriti.

Kd i drugi regulatori

113

Odmah su se mogle primijetiti neke odlike toga kako su govorili. Prvo, ene su vie govorile u tom prostoru nego to su inile u
razredu. Moda ne vie u statistiki relevantnom smislu, ali svakako vie.33 Drugo, ubrzo su se pojavili pomagai i oni koji su primali njihovu pomo. Ubrzo se razred raspriao na mrei pravi razred koji je sebe tako predstavljao, a raspravljao je onako kako bi
nastavnik mogao samo sanjati u realnom prostoru, i onako kako ja
nisam nikada doivio.
Zato se to dogodilo ne bih doista mogao kazati. Moda je Una
Smith bila katalizator. Rekao sam da sam predavao taj kolegij tri
puta. Svaki put (uope bez moga uplitanja) neka Una Smith sudjelovala je u skupini za raspravu. Na Yaleu ona je bila stvarna osoba,
ali poslije Yalea o njoj sam razmiljao kao o tipu. Bila je to uvijek
ena izvan razreda; uvijek je imala veliko znanje o Mrei i o
USENET-u; i uvijek bi zalutala u moj (virtualni) razred i poela govoriti drugima kako se trebaju ponaati. Kada bi netko prekrio
neku normu Mree, Una bi ga ispravila. esto studenti nisu sasvim dobro primali te upute (naposljetku bili su to studenti prava).
Ubrzo bi se razred ujedinio da brani onoga kome su upute upuene i da nju izazove da brani svoja pravila. A, naravno, kako je bila
pravi strunjak, ona je obino imala odgovor koji je doista obranio
pravila to ih je ona diktirala. Ova korespondencija uskoro je dospjela u fokus razreda. Una je izazvala njihovu ljutnju, a razred je
kao ishod svega toga dobio na koheziji.
Nakon mjesec i po skupina je dosegla neku vrstu vrhunca. Ona
je postala najbolja od svih. Dobro se sjeam toga. Jednoga ranoga
proljetnoga poslijepodneva primijetio sam da je netko postavio
prvi stih neke pjesme. Do kraja dana, bez ikakve suradnje, razred
je zavrio pjesmu. Prije je postojao ritam u tim korespondencijama; sada je bila rima. U grupi se radilo kao u konici, a ljudi su bili
doista iznenaeni prostorom.
Tada se pojavio IBEX. Mislim da je to bilo upravo nakon to smo
raspravljali o anonimnosti u razredu, pa su moda njegove kasnije
tvrdnje da je imao pedagoku ulogu bile istinite. Ali on se pojavio
nakon jednoga od naih predavanja, a pojavio se samo da napadne
jednoga lana razreda. Ne da napadne njegove zamisli ve njega.
Njegov napad bio je tako zlonamjeran i opiran da, kada sam ga
proitao, nisam znao kako ga shvatiti. Je li to moglo biti stvarno?
Razgovor u grupi gotovo je odmah zamro. Jednostavno se zaustavio. Nitko nita nije govorio, kao da se svatko plaio da e udo-

Kiberprostori

114

vite koje je ulo u na prostor istresti sljedei put svoj gnjev na

njemu. To je trajalo sve dok rtva nije odgovorila i otkrila rane
koje je napad prouzrokovao. IBEX-ove rijei su boljele. rtva je bila
ljuta i povrijeena i ona je uzvratila napadom.
Ali njezina paljba izazvala je samo jo jedan krug opakosti, ak
podliji od prvog. Drugi lanovi skupine nisu vie mogli odoljeti i
ukljuili su se. Niz likova u razredu napao je IBEX-a kao kukavicu
zato to se skrivao iza pseudonima i kao bolesnika zbog onoga to
je rekao. Sve to nije imalo nikakvoga uinka. IBEX se stalno vraao,
a njegova nakaznost bila je neumoljiva i nemilosrdna.
Prostor se promijenio. Razgovor je nestao, ljudi su otili. Neki
su bez sumnje otili jer im se zgadilo to to se dogodilo; drugi nisu
eljeli da budu IBEX-ova sljedea meta. ivot je nakratko opet zavladao u prostoru kada su se ljudi okupili da napadnu IBEX-a. Ali
kako se on stalno navraao, svaki put zloestiji nego prethodni
put, veina je jednostavno napustila prostor. (Jedanput IBEX se vratio da bi prosvjedovao kako mu je nanesena nepravda; prethodnoga tjedna, tvrdio je, nije nita slao, ve je netko tko je nosio bijelu
IBEX-ovu koulju to uradio u IBEX-ovo ime, tako da je njega, stvarnoga IBEX-a okaljao. Razred nije imao razumijevanja.)
Ali nije se samo razred na mrei promijenio. Kako smo se nalazili licem u lice svakoga tjedna primijetio sam da se ozraje pokvarilo. Ljudi su osjeali da se to bie nalazi u sobi, iako nitko nije
vjerovao da je on student na Pravnom fakultetu na Yaleu. To je bio
njihov kolega iz razreda, skriven iza smijeka, ili ale, u realnom
prostoru, ali zloest u kiberprostoru. A sama pomisao da se to zlo
skrivalo iza smijeka, promijenila je osjeaje ljudi o smijeku.
Neki su to nazvali Efekt Davida Lyncha, aluzijom na lmskoga redatelja koji oslikava pokvarenost drutva ispod svjee
obojanih proelja. Mi smo osjeali u tom razredu pokvarenost
naega drutva ispod povrine studentskoga smijeka. U naoj je
sredini bio (relativno krotki) Jake Baker. Prostor je omoguio ponaanje koje je unitilo zajednicu zajednicu koju je sam prostor
stvorio. Zajednica se stvorila djelomice putem mogunosti skrivanja - skrivanja iza dobroudnoga pseudonima; da bi se sakrilo oklijevanje, ili prekrajanje teksta, tijekom pisanja; da bi se sakrila vaa
reakcija; da bi se sakrilo da ne pazite. Te anonimnosti uinili su zajednicu onakvom kakva je bila. Ali anonimnost koja je stvorila zajednicu rodila je i IBEX-a, i tako dokinula zajednicu.

Kd i drugi regulatori

115

O TOME KAKO SU ARHITEKTURE BITNE,

A PROSTORI SE RAZLIKUJU
Rekao sam to na poetku, ali sada bi to trebalo dobiti pravo znaenje: kiberprostor nije jedno mjesto; on je mnogo mjesta. Njegova
mjesta nemaju jednu prirodu; mjesta kiberprostora imaju mnogo
razliitih priroda. Te prirode nisu dane, one su stvorene. Njih
postavljaju (barem djelomice) arhitekture koje sainjavaju te razliite prostore. Te same arhitekture nisu datosti: arhitekture kiberprostora ili pisci kda postavljaju te arhitekture kda.
Prostori koje sam ovdje opisao razliiti su. Te su razlike bile svrha moga opisa. Moj je cilj da vas podsjetim na razliiti karakter
koji ta mjesta imaju i da vas opet podsjetim na razloge zbog kojih
izmeu tih mjesta postoje te razlike.
U nekim mjestima postoji zajednica to jest, niz normi koje
skupina sama provodi unutar sebe. Obiljeja kao to je vidljivost
(nasuprot anonimnosti) i neprivremenost stvaraju te norme; anonimnost, privremenost i raznolikost ine teim stvoriti zajednicu.
U mjestima gdje zajednica ne provodi sama norme u potpunosti, normama su pridodana pravila koja se nameu putem kda ili
pravila koja su prihvaena u demokratskoj proceduri. Ti dodaci
mogu unaprijediti neki normativni cilj, ali ponekad su ona u sukobu s ciljem izgradnje zajednice.
Kada bismo morali pojednostavniti tu raznolikost prostor pronalazei jednu dimenziju u kojoj bismo ih mogli poredati, ta bi dimenzija mogla biti njihova otvorenost vanjskoj kontroli. Zajednica u smislu u kojemu ja koristim tu rije znai skupinu sposobnu da provodi vlastita pravila meu svojim lanovima. U tome su
skupine o kojima sam raspravljao openito ranjive a .law.cyber je
najranjivija. Ali kako se kreemo od skupine .law.cyber do skupina
CC, LamdaMOO i AOL, sposobnost da se provodi norma u skupini
prema nalogu izvana poveava se. U skupini .law.cyber ljudi unutar prostora mogu raspravljati koliko ele o uvoenju nove norme
ili mijenjanju postojee, ali neka norma postaje norma skupine
jedino ako je cijela skupina pone smatrati vrijednom i onda je
usvoji. Nije mogua vanjska kontrola.
Mogunost vanjske kontrole vea je u CC-u, iako CC i AOL dijele
trino ogranienje. U jednome i drugome menadment moe
promijeniti kd da postigne konkretni cilj, ali ako je taj kd previe udaljen od onoga to veina lanova misli o osobinama prosto-

Kiberprostori

116

ra, oni mogu jednostavno otii. Kao ishod toga, AOL ima vie kontrole od CC-a; s obzirom da je podruje ponaanja u AOL-u ire, podruje moguih pravila u tom prostoru je takoer vee.
U LamdaMOO-u pria je sloenija. Nita u stvari ne vee ljude za
konkretni MOO. (Ima ih tisue, a veina je besplatna.) Ali s obzirom
da se likovi u nekom MOO-u stjeu, a ne kupuju, i s obzirom da za
to treba vremena, a likovi nisu zamjenljivi, sve je tee lanovima
uspjenoga MOO-a da se presele na drugo mjesto. Oni imaju pravo
na izlaz, ali u smislu u kojemu su sovjetski graani imali pravo na
izlaz naime, bez ikakve imovine koju su stekli u tom konkretnom svijetu.
lanovi MOO-a su u odreenom smislu najranjiviji na promjene
nametnute izvana. S obzirom da je svijet MOO-a (poput AOL-a) potpuno ogranien kdom (bilo kolektivno ili pojedinano), tu je mogua najvea kontrola.

NADOKNADE ZA KONTROLU
Na pogled na te kontrastirajue svjetove trebao bi produbiti
predodbu da je arhitektura vana i da ona podcrtava razliite
naine na koje kd kiberprostora moe osposobiti ili onesposobiti
neke oblike ivota. Kiberprostori se razlikuju ne samo po obimu
regulacije koji svaki od njih omoguuje; oni se takoer razlikuju
po vrijednostima koje usvajaju i vrsti regulacije koju dozvoljavaju.
Neki prostori mogu se regulirati normama; kd to moe promijeniti. Neka mjesta ne mogu se regulirati normama; ponekad kd
to moe takoer promijeniti. Norme koje reguliraju mogu biti one
realnoga prostora kao i kiberprostora. I, kao to smo vidjeli u raspravi o Jakeu Bakeru, arhitektura kiberprostora moe omoguiti
bijeg od regulacija realnoga prostora u prostor koji je sasvim drugaije reguliran. Izbori su bogati, ali oni jesu izbori.34
Ako dopustimo da nevidljiva ruka radi neometano, ti e se izbori donijeti prema skupu interesa koje istie trgovina na Mrei. U
nekim sluajevima, svakako, te e interese ograniavati vlada. Ali
sada moramo posebice razmiljati o tome kako bismo mogli strukturirati izbore s kojima emo se suoiti i kako bismo mogli razrijeiti sukobe vrijednosti koje e ti prostori iznijeti na vidjelo.
Za nas postoje, u svakom sluaju, dva izbora. Mi moemo pokuati uiniti kiberprostor istim kao to je realan prostor, unosei u

Kd i drugi regulatori

117

njega iste vrijednosti, ili kiberprostoru moemo dati vrijednosti i

svojstva koja su bitno razliita.
Nema opeg odgovora na to koji izbor trebamo donijeti. Ali ako
odluimo da trebamo sauvati vrijednosti iz realnoga prostora,
moramo pronai nain kako to uiniti. A ako odluimo da trebamo
promijeniti vrijednosti iz realnoga prostora, u to emo ih promijeniti?
Sljedee poglavlje govori o tome kako moemo drugaije ustanoviti vrijednosti. Ono ima pozadinu u irem smislu te predodbe
o regulaciji. Koristei taj iri smisao, vidjet emo koje su kontrole
mogue. A u 8. poglavlju vidjet emo neke od granica te kontrole.
Oba poglavlja govore o tome kako bismo mogli donijeti izbor.
Ovo poglavlje govori o razlikama u kiberprostorima koje ti izbori
donose. U 3. dijelu razmotrit emo koje bismo razlike eljeli, a
koje trebamo izbjegavati. Mi emo, drugim rijeima, provesti taj
izbor.

Kiberprostori

118

7
to regulira
John Stuart Mill, iako jedan od najutjecajnijih lozofa u Americi u devetnaestom stoljeu, bio je Englez. Njegovo djelo kree se od
vanih radova o logici do izvanrednoga teksta Podvrgavanje ena. Ali
njegov trajni utjecaj temelji se na relativno kratkoj knjizi O slobodi.
Objavljeno 1859. godine, to snano zalaganje za slobodu pojedinca
i raznolikost miljenja predstavlja vano stajalite liberalnoga i
libertarijanskoga razmiljanja u drugoj polovici devetnaestoga
stoljea.
Meutim, libertarijanski ima za nas posebno znaenje. Ono
se povezuje s raspravama protiv vlade.01 Vlada, prema modernom
libertarijanskome stajalitu, prijetnja je slobodi; privatno djelovanje nije. Stoga se dobar libertarijanac usredotouje na smanjivanje
vladine moi. Obuzdajte posezanja vlade, kae libertarijanac, i osigurat ete slobodu vaemu drutvu.
Millovo stajalite nije bilo tako usko. On je bio branitelj slobode
i protivnik sila koje su je suzbijale. Ali te se sile nisu ograniavale
na vladu. Slobodi su, po Millovom miljenju, isto tako jako prijetile norme kao i vlada, isto tako klevetanje i nesnoljivost kao i prijetnja dravnom kaznom. Njegov cilj bio je raspravljati protiv tih
privatnih sila prisile. Njegov rad sastojao se u obrani od normi
koje potiskuju slobodu, jer su u Engleskoj u to vrijeme one bile
stvarna prijetnja slobodi.
Millova metoda je vrlo vana i ona bi trebala biti i naa. Ona zapitkuje: to je prijetnja slobodi i kako se moemo oduprijeti? Ona
se ne ograniava na pitanje; Koja je prijetnja slobodi od vlade? Ona
shvaa da mnogo toga osim vlade moe prijetiti slobodi i da ponekad to neto vie moe biti privatno, a ne dravno djelovanje. Milla
nije toliko zanimao izvor. Njega je zanimala sloboda.
Prijetnje slobodi mijenjaju se. U Engleskoj norme su mogle biti
problem krajem devetnaestoga stoljea: u Sjedinjenim Dravama
u prva dva desetljea dvadesetoga stoljea bilo je to dravno suzbijanje govora.02 Radniki pokret zasnivao se na zamisli da je trite

Kd i drugi regulatori

119

ponekad prijetnja slobodi ne samo zbog niskih nadnica, ve zbog

toga to trini oblik organizacije sam onemoguuje odreenu
vrstu slobode.03 U drugim drutvima, u drugim vremenima,
trite je klju, a ne neprijatelj slobode.
Stoga, mi ne trebamo misliti o neprijatelju apstraktno, ve shvatiti konkretnu prijetnju slobodi koja se pojavljuje u konkretnom
vremenu i na konkretnom mjestu. A to je osobito tono kada razmiljamo o slobodi u kiberprostoru. Jer ja tvrdim da kiberprostor
pouava o novoj prijetnji slobodi. Ne novoj u smislu da nijedan
teoretiar nije prije o njoj raspravljao. Mnogi jesu.04 Ve novoj u
smislu nove hitnosti. Mi poinjemo shvaati da postoji novi moni
regulator u kiberprostoru, a jo ne shvaamo kako ga najbolje
moemo kontrolirati.
Taj regulator je kd ili openitije, izgraeni okoli drutvenoga ivota, njegova arhitektura.05 A ako su sredinom devetnaestoga stoljea norme prijetile slobodi, a poetkom dvadesetoga stoljea dravna mo prijetila slobodi, a tijekom veega dijela sredine
dvadesetoga stoljea trite prijetilo slobodi, moj argument je da
mi shvaamo da krajem dvadesetoga stoljea, i poetkom dvadeset
i prvoga, drugi regulator kd treba biti predmet nae
zabrinutosti.
Ali moj cilj nije kazati da on treba biti na jedini novi problem.
Ja ne tvrdim da postoji novi jedini neprijatelj koji se razlikuje od
staroga. Naprotiv, ja vjerujem da nam je potrebno openitije shvaanje kako regulacija djeluje. Da se trebamo usredotoiti na vie od
pojedinanog utjecaja bilo koje od sila kao to je vlada, norme, ili
trite, i umjesto toga objediniti te imbenike u jedinstveno sagledavanje.
Ovo poglavlje je korak prema tom openitijem shvaanju.06
Ono je poziv na razmiljanje izvan uske vladine prijetnje. Prijetnje
slobodi nikada nisu dolazile iskljuivo od vlade, a sigurno nee ni
u kiberprostoru.

IVOT JEDNE TOKE

Postoje mnogi naini razmiljanja o ustavnom pravu i granicama koje ono moe nametnuti vladinoj regulaciji. elim razmiljati
o tome s motrita nekoga tko je reguliran i ogranien. Taj netko
kojega se regulira predstavljen je ovom (jadnom) tokom biem

to regulira

120

(koje moete biti vi ili ja) podvrgnuti razliitim ogranienjima

koje ga mogu regulirati. Opisujui razliita ogranienja koja se
mogu svaliti na toga pojedinca nadam se da u vam rei neto o
tome kako ta ogranienja funkcioniraju zajedno.
Evo dakle te toke.

Kako je ta toka regulirana?

Ponimo s neim lakim: puenjem. Ako elite puiti s kojima se
ogranienjima suoavate? Koji imbenici reguliraju vau odluku da
puite ili ne?
Jedno ogranienje je zakonsko. Barem na nekim mjestima, zakon regulira puenje ako imate ispod osamnaest godina, zakon
kae da vam ne smiju prodavati cigarete osim ako prodava ne
provjeri vau osobnu iskaznicu. Zakoni takoer reguliraju gdje je
puenje dozvoljeno ne u zranoj luci OHare, u zrakoplovu ili u
liftu, na primjer. Zakoni imaju za cilj upravljati puakim ponaanjem barem na ta dva naina. Oni djeluju kao neka vrsta ogranienja na pojedinca koji eli puiti.07
Ali zakoni nisu najznaajnija ogranienja puenju. Puai u
Sjedinjenim Dravama svakako osjeaju da je njihova sloboda regulirana, ak iako rijetko zakonom. Nema puake policije, a puaki sudovi su jo uvijek vrlo rijetki. Umjesto toga, puenje u
Americi reguliraju norme. Norme kau da netko ne smije zapaliti
cigaretu u privatnom automobilu a da prije ne zatrai dozvolu od
drugih putnika. Meutim, one takoer govore da ne trebate traiti
dozvolu za puenje na pikniku. Norme govore da drugi mogu zatraiti od vas da prestanete puiti u restoranu i da nikada ne puite
za vrijeme obroka.
Europske norme su radikalno drugaije. Tamo je pretpostavka
u korist puaa; norme za puaa su laissez-faire. Ali u Sjedinjenim
Dravama norme sadre u sebi odreeno ogranienje, a to ogranienje, moemo kazati, regulira puako ponaanje.
Zakoni i norme jo uvijek nisu jedine sile koje reguliraju puako ponaanje. Trite je takoer ogranienje. Cijena cigareta je
ogranienje vaoj sposobnosti da puite. Promijenite li cijene, mijenjate to ogranienje. Slino je i s kvalitetom. Ako trite nudi

Kd i drugi regulatori

121

iroku raznovrsnost kvalitete i cijene, vaa sposobnost da odaberete vrstu cigareta koje elite poveava se; poveanje izbora tu
smanjuje ogranienje.
Naposljetku, postoje ogranienja, mogli bismo rei, koja stvara
tehnologija cigareta, ili tehnologije koje utjeu na njihovu ponudu.08 Cigarete bez ltera predstavljaju vee ogranienje puenju
nego cigarete s ltrom, ako se brinete za vae zdravlje. Cigarete s
nikotinom izazivaju ovisnost pa stoga stvaraju vee ogranienje
puenju nego one bez nikotina. Cigarete bez dima predstavljaju
manje ogranienje jer se mogu puiti na vie mjesta. Cigarete sa
snanim mirisom predstavljaju vee ogranienje jer se mogu puiti na manje mjesta. U svim tim primjerima injenica kakva je cigareta utjee na ogranienja s kojima se pua suoava. Kakva je ona,
kako je dizajnirana, kako je napravljena rijeju, njezina arhitektura.
Prema tome etiri ogranienja reguliraju tu jadnu toku zakon, drutvene norme, trite i arhitektura a regulacija te toke
je rezultanta ta etiri ogranienja. Promjene u bilo kojemu utjecat
e na cjelinu. Neka e ogranienja podupirati druga, neka e potkopavati. Meutim, cjelovito stajalite treba ih uzeti u obzir zajedno.
Stoga zamislite njih etiri ovako:

to regulira

122

Na ovom crteu, svaki kvadratni oblik predstavlja neku vrstu

ogranienja koja djeluju na nau jadnu toku u sreditu. Svako
ogranienje namee drugaiju vrstu troka toki kada se ona upusti u odreeno ponaanje u ovom sluaju puenje. Troak koji proizlazi iz norme razliit je od trinoga troka, koji se razlikuje od
zakonskoga troka i troka od (kancerogene) arhitekture cigareta.
Ogranienja su razliita, a ipak oigledno meuovisna. Svako
moe poduprijeti druga ili im se suprotstaviti. Tehnologije mogu
potkopati norme i zakone; mogu ih i poduprijeti. Neka ogranienja omoguuju druga; neka onemoguuju. Ogranienja djeluju zajedno, iako funkcioniraju razliito i uinak svakoga je razliit.
Norme ograniavaju putem stigmatizacije koju namee zajednica;
trita ograniavaju putem cijene koju trae; arhitekture ograniavaju putem zikih tereta koje nameu; a zakon ograniava putem kazne kojom prijeti.
Moemo svako ogranienje nazvati regulatorom, a o svakome
moemo razmiljati kao razliitom modalitetu regulacije. Svaki
modalitet ima sloenu prirodu, a meusobno djelovanje te etvorke teko je opisati. Tu sam sloenost potpunije razradio u dodatku. Ali zasad je dovoljno vidjeti da su oni povezani i da, u odreenom smislu, oni se spajaju da bi proizveli regulaciju kojoj je naa
jadna toka podvrgnuta na svakom podruju.
Isti model opisuje regulaciju ponaanja u kiberprostoru.
Zakon regulira ponaanje u kiberprostoru. Zakon o autorskom
pravu, zakon o kleveti i zakoni o opscenosti, svi oni prijete ex post
sankcijama za krenje zakonskih prava. Kako dobro zakon regulira, ili kako djelotvorno, drugo je pitanje: u nekim sluajevima on
to ini djelotvornije, u drugima manje djelotvorno. Ali bez obzira
ini li to bolje ili ne, zakon i dalje prijeti odreenim posljedicama
ako ga netko kri. Zakonodavci ozakonjuju; 09 tuitelji prijete; 10
sudovi izriu presudu.11
Norme takoer reguliraju ponaanje u kiberprostoru. Govorite
o demokratskoj politici u grupi na USENET-u alt.knitting i izlaete
se napadima; naalite se s neijim identitetom u MUD-u i mogu vas
pretvoriti u krastau; 12 govorite mnogo na diskusijskoj listi i
vjerojatno e vas ltrirati kao priprostog glupana. U svakom sluaju, niz shvaanja ograniava ponaanje, opet putem prijetnje ex
post sankcijama koje namee zajednica.
Trita reguliraju ponaanje u kiberprostoru. Strukture cijena
ograniavaju pristup, a ako to one ne ine onda to rade preoptere-

Kd i drugi regulatori

123

eni signali. (AOL je to saznao na dramatian nain kada se prebacio

s tarife po satu na paualan iznos.) 13 Domene na Webu poinju naplaivati za pristup, kao to to ve neko vrijeme rade ponuai internetskih usluga. Oglaivai nagrauju omiljene stranice; ponuai internetskih usluga ukidaju forume s niskom posjeenou.
Ta ponaanja su sva u funkciji trinih ogranienja i trinih prilika. Sva su ona, u tom smislu, regulacije trita.
I naposljetku, analogon za arhitekturu regulira ponaanje u
kiberprostoru kd. Softver i hardver koji ine kiberprostor onim
to on jest sainjavaju niz ogranienja koja vam nalau kako se
moete ponaati. Sadraj tih ogranienja moe se mijenjati, ali
njih doivljavamo kao uvjete vaega pristupa kiberprostoru. U
neka mjesta (internetske usluge kao to je AOL, na primjer) morate
unijeti lozinku prije nego to dobijete pristup; u druga moete ui
bez obzira jeste li identicirani ili niste.14 U nekim mjestima transakcije koje vrite ostavljaju tragove (mije brabonjke) koji te
transakcije opet povezuju s vama; u drugim je mjestima ta veza uspostavljena jedino ako vi to elite.15 U nekim mjestima moete
izabrati da govorite jezikom koji jedino primatelj moe uti (putem ifriranja);16 u drugim mjestima ifriranje nije izbor.17 Kd ili
softver ili arhitektura ili protokoli postavljaju ta svojstva; to su
obiljeja koja odabiru pisci kda; oni ograniavaju neko ponaanje
omoguujui ili onemoguujui druga ponaanja. Kd usauje
neke vrijednosti ili omoguuje neke vrijednosti. U tom je smislu i
on regulacija, isto kao to su arhitekture realnoga prostora regulacije.
Prema tome, kao i u realnom prostoru, ta etiri modaliteta reguliraju kiberprostor. Postoji ista ravnotea. Kao to William Mitchell kae (iako on isputa ogranienje trita):
Arhitektura, zakoni i obiaji odravaju i predstavljaju onu ravnoteu koja je postignuta [u realnom prostoru]. Kako gradimo i
nastanjujemo zajednice kiberprostora, morat emo stvoriti i odrati sline pogodbe iako e one biti utjelovljene u strukturama
softvera kroz elektronike kontrole pristupa, a ne u organizaciji
arhitekture.18

Zakoni, norme, trite i arhitekture meusobno djeluju da izgrade okoli koji Graani Mree poznaju. Pisac kda, kao to
kae Ethan Katsh, je arhitekt.19

to regulira

124

Ali kako moemo stvoriti i odrati tu ravnoteu izmeu modaliteta? Koja sredstva imamo da bismo postigli drugaiju konstrukciju? Kako moemo mjeavinu vrijednosti realnoga prostora
prenijeti u svijet kiberprostora? Kako se ta mjeavina moe promijeniti ako je promjena poeljna?

O VLADAMA I NAINIMA REGULACIJE

Opisao sam etiri ogranienja za koja sam rekao da reguliraju
pojedinca. Ali ta odvojena ogranienja oigledno jednostavno ne
postoje kao datosti u drutvenom ivotu. Njih ne nalazimo u prirodi niti ih je utvrdio Bog. Svako se moe promijeniti iako je mehanizam promjene svakoga od njih sloen. Zakon moe imati znaajnu ulogu u tom mehanizmu, a moj cilj u ovom dijelu je opisati
tu ulogu.
Jednostavan primjer osvijetlit e openitije stajalite. Recimo da
je kraa radioaparata u automobilima problem ne veliki, ali dovoljno est i skup da bi zahtijevao vie regulacije. Jedan odgovor
mogao bi biti da se poveava kazna za krau radioaparata u automobilima dok se rizik s kojim se suoavaju lopovi ne bi poveao do
te mjere da se taj prekraj ne bi isplatio. Cijeli ivot u zatvoru zbog
krae radioaparata. Kad bi kradljivci radija shvatili da se izlau kazni doivotnoga zatvora svaki put kada ukradu jedan radioaparat,
ne bi im se vie isplatilo krasti radioaparate. Ogranienje to ga
predstavlja kazna zaprijeena zakonom ne bi bilo dovoljno da zaustavimo ponaanje koje elimo zaustaviti.
Ali mijenjanje zakona nije jedina mogua tehnika. Druga bi
mogla biti promjena arhitekture radija. Zamislite da proizvoai
radioaparata programiraju radija da rade samo u jednom automobilu sa sigurnosnim kdom koji elektroniki zakljuava radio uz
automobil, tako da ako se radio ukloni iz automobila, on vie nee
raditi. To je ogranienje kda na krau radioaparata; ono onesposobljava radio kada ga se ukrade. Ono takoer funkcionira kao
ogranienje krai radioaparata, i poput zaprijeene doivotne kazne zatvora, ono bi moglo biti djelotvorno u zaustavljanju ponaanja koje je sklono kraama radioaparata.
Prema tome, isto ogranienje moe se postii razliitim sredstvima, a razliita sredstva razliito stoje. Zaprijeena kazna doivotnoga zatvora moe skalno biti skuplja nego promjena u arhi-

Kd i drugi regulatori

125

tekturi radioaparata (ovisno o tome koliko ljudi stvarno nastavlja

krasti radioaparate i koliko ih je uhieno). S toga skalnoga motrita, moglo bi biti djelotvornije promijeniti kd nego zakon. Fiskalna djelotvornost moe se takoer poklapati s pozitivnim sadrajem zakona tako ekstremna kazna bila bi barbarska za tako
mali zloin. Prema tome, i vrijednosti mogu pruiti djelotvoran
odgovor. Kd bi bio najbolje sredstvo regulacije.
Meutim, trokovi se ne moraju tako dobro poklapati, u ovom
primjeru ili u drugima. Uzmimo hipotetiki primjer odluke
Vrhovnoga suda o doivotnom zatvoru za krivo parkiranje.20 Vjerojatno je da bi, koje god ogranienje kda moglo odgovarati tom
zakonskom ogranienju, zakonsko ogranienje bilo djelotvornije
(kada bi smanjivanje prekraja parkiranja bilo jedini cilj). Bilo bi
vrlo malo rtava toga zakona prije nego to bi ljudi uskladili svoje
ponaanje prema njemu. Ali djelotvorni rezultat bi doao u sukob s drugim vrijednostima. Ako je barbarizam nekoga doivotno
zatvoriti za krau radioaparata, jo je vei barbarizam da to bude
kazna za krivo parkiranje. Regulator ima raspon sredstava da uspostavi eljeno ogranienje, ali vrijednosti koje ta sredstva ograniavaju ne moraju biti u skladu s njihovom djelotvornou. Djelotvorni odgovor mogao bi biti nepravedan - to jest, on moe doi u
sukob s vrijednostima ukljuenima u norme, ili zakon (ustav),
drutva.
Pravni govor tipino zanemaruje te druge regulatore. On tipino zanemaruje to kako zakon moe utjecati na njihovo reguliranje. Mnogi govore kao da zakon jednostavno mora uzeti ostala tri
ogranienja kao zadana i sebe oblikovati prema njima.21
Kaem kao da jer danas treba razmisliti samo na sekundu da
bismo vidjeli da je takav uski pogled besmislen. Postojala su vremena kada su se ta druga ogranienja smatrala nepromjenjivima
kada se govorilo da vladino djelovanje ne moe promijeniti
ogranienja normi,22 kada se mislilo da se trite u osnovi ne moe
regulirati 23 ili kada je troak mijenjanja kda realnoga prostora
bio tako visok da je bilo besmisleno uzeti ga kao regulaciju.24 Ali
mi danas vidimo da su ta ogranienja elastina.25 Da su ona, kao i
zakon, promjenljiva, i podlona reguliranju.
Primjeri su oigledni i mnogobrojni. Pomislite najprije na trite: unato govoru o slobodnom tritu, nijedan drugi vid naega
ivota nije vie reguliran.26 Zakon regulira trite ne samo u njegovim elementima zakon provodi ugovore, utvruje vlasnitvo i

to regulira

126

regulira valutu ve i u njegovim uincima. Zakon koristi poreze

da bi poveao ogranienje odreenoga ponaanja na tritu i subvencije da bi umanjio svoje ograniavanje drugih ponaanja. Mi
oporezujemo cigarete djelomice da bi smanjili njihovu potronju,
ali mi subvencioniramo proizvodnju duhana da bismo poveali
njegovu ponudu. Mi oporezujemo alkohol da bismo smanjili
njegovu potronju. Mi subvencioniramo skrb za djecu da bismo
smanjili ogranienje koje trite vri na odgoj djece. Na mnoge
takve naine ogranienje zakona koristi se da bi se promijenila
ogranienja trita.
Zakon moe takoer promijeniti regulaciju arhitekture. Pomislite na one Amerikance na koje se odnosi Americans with Disability
Act - Zakon o Amerikancima s invalidnou (ADA).27 Mnogim invalidima onemoguen je pristup dobrom dijelu naega svijeta.
Zgrada koja ima samo stepenice nepristupana je osobi u invalidskim kolicima. Stepenice ograniavaju invalidima pristup toj zgradi. Ali ADA eli djelomice promijeniti to ogranienje zahtijevajui
od graditelja da promijene dizajn zgrada tako da invalidi ne budu
iskljueni. Tu se radi o regulaciji kda realnoga prostora zakonom,
kako bi se promijenilo ogranienje to ga stvara kd realnoga prostora.
Drugi primjeri jo su bolji.
Dio moi Francuske revolucije proizlazio je iz arhitekture Pariza: u malim i zavojitim ulicama grada bilo je lako postaviti barikade, to je omoguilo revolucionarima da nadziru grad s relativno malo apsolutne snage. Luj Napoleon III. to je shvatio pa je
1853. poduzeo korake da se to promijeni.28Pariz je bio ponovo
izgraen, sa irokim bulevarima i viestrukim prolazima, to je
potpuno onemoguavalo pobunjenike da preuzmu kontrolu
nad gradom.
Svako dijete ui u koli o Lafayetteovom planu da otea osvajanje Washingtona. Ali zanimljivije je postavljanje Bijele kue u
odnosu na Kapitol. Razdaljina meu njima je jedna milja, a u to
vrijeme bila je to milja kroz teki teren. (Promenada je bila movara.) Ta razdaljina bila je zamiljena kao prepreka lakom povezivanju izmeu Kongresa i predsjednika i tako je oteavala kontrolu izvrne vlasti nad zakonodavnom.
Ista je zamisao utjecala na smjetanje ustavnih sudova u Europi. Diljem Europe ustavni sudovi smjetali su se u gradove koji

Kd i drugi regulatori

127

nisu bili glavni gradovi. U Njemakoj sud je u Karlsruheu, a ne

u Berlinu; u ekoj on je u Brnu, a ne u Pragu. Razlog je opet
povezan s ogranienjem zemljopisa: smjetanje ustavnih sudova podalje od zakonodavne i izvrne vlasti imalo je namjeru i
umanjiti pritisak to bi ga ova dva posljednja tijela mogla
izvriti na sud i smanjiti iskuenje suda da mu podlegne.
To naelo nije ogranieno na visoku politiku. Planeri garaa za
parkiranje ili ulica gdje bi se djeca mogla igrati postavljaju
leee policajce na cestu kako bi vozai morali usporiti. Te
strukture imaju istu svrhu kao ogranienje brzine i kao norma
protiv prebrze vonje. Ali one djeluju mijenjanjem arhitekture,
tako da je arhitektura ona koja regulira.
Niti je to naelo ogranieno na regulaciju iz vrline: Robert Moses izgradio je mostove na Long Islandu da bi blokirao autobuse, tako da Afroamerikanci, koji ovise prvenstveno o javnom
prijevozu, ne bi mogli lako doi do javnih plaa.29 Bila je to regulacija putem arhitekture, odbojna a ipak poznata.
Niti se ono ograniava na vlade. Velika amerika zrakoplovna
tvrtka opazila je da su putnici na ranim jutarnjim zrakoplovima ponedjeljkom bili nezadovoljni vremenom koje im je trebalo da izvuku torbe iz zrakoplova. Oni su bili mnogo nezadovoljniji nego drugi putnici, iako u prosjeku nije trebalo vie vremena da se izvuku torbe iz zrakoplova na tim letovima. Tvrtka je
poela parkirati te zrakoplove na pristanine staze podalje od
mjesta za preuzimanje prtljage tako da bi, dok putnici stignu
do tamo, torbe ve bile tu. Tako je uklonjeno nezadovoljstvo sa
sustavom rukovanja prtljagom.
Veliki hotel u nekom amerikom gradu primao je mnoge pritube o sporosti liftova. On je instalirao zrcala blizu vrata liftova. Pritube su prestale.

U svakom tom primjeru ogranienje arhitekture je promijenjeno kako bi se ostvario neki kolektivni drutveni cilj. Kao to je
natpis iznad jednih velikih vrata na Svjetskom sajmu u Chicagu
1933. godine isticao (iako je govorio o znanosti): Znanost istrauje: tehnologija izvrava: ovjek se prilagoava. 30
Zakon moe takoer promijeniti drutvene norme, iako je dobar
dio nae ustavne znanosti, izgleda, posveen tome da zaboravimo
kako.31 Obrazovanje je najoigledniji primjer. Kao to je Thurgood
Marshall kazao: Obrazovanje nije pouavanje pisanja, itanja i

to regulira

128

zbrajanja. Obrazovanje je pouavanje cjelokupnoga stanovnitva

kako da ivi zajedno sa svojim sugraanima, a iznad svega kako da
se pokorava zakonu.32 Obrazovanje je, barem djelomice, proces kojim mi indoktriniramo djecu na neke norme ponaanja uimo ih
kako rei ne seksu i drogama. Pokuavamo im uliti osjeaj za ono
to je ispravno. Taj ih osjeaj onda regulira prema cilju zakona.
Oito, vei dio sadraja toga obrazovanja regulirano je zakonom. Konzervativci se zabrinjavaju, na primjer, da poduavanjem
o spolnome odgoju mijenjamo normu spolnog suzdravanja. Bez
obzira je li to tono ili nije, zakon se zacijelo koristi da bi se mijenjale norme kod djece. Ako su konzervativci u pravu, zakon uklanja suzdravanje. Ako su liberali u pravu, zakon se koristi da bi se
usadila norma sigurnoga spolnoga snoaja. U oba sluaja norme
imaju vlastito ogranienje, a zakonu je svrha da promijeni to ogranienje.
Kad kaemo da zakon igra ulogu, ne kaemo da on uvijek igra
pozitivnu ulogu. Zakon moe pokvariti norme i moe ih poboljati, a ja ne tvrdim da je ovaj drugi ishod ei od prvoga.33 Vano je
samo vidjeti ulogu, ne hvaliti je ili kritizirati. Cilj je deskriptivan;
normativno dolazi kasnije.
U svakom sluaju, zakon odabire izmeu izravne i neizravne
regulacije. Pitanje je: Koja sredstva najbolje promiu cilj regulatora, uz ogranienja (bilo normativna bilo materijalna) koja regulator mora priznati? Moemo predoiti tu tvrdnju putem promjene
druge slike:

Kd i drugi regulatori

129

Poanta bi trebala biti poznata, a mogu se navesti mnogi primjeri.

Sigurnosni pojasevi: Vlada bi mogla poeljeti da graani ee
nose sigurnosne pojaseve.34 Ona bi mogla usvojiti zakon koji bi
zahtijevao upotreba sigurnosnih pojaseva (zakon koji izravno regulira ponaanje). Ili bi ona mogla nancirati kampanje javnoga
obrazovanja da se stigmatizira one koji ne koriste sigurnosne pojaseve (zakon koji regulira drutvene norme kao nain reguliranja
ponaanja). Ili bi ona mogla subvencionirati osiguravajue tvrtke
da ponude smanjene cijene onima koji koriste sigurnosne pojaseve
(zakon koji regulira trite kao nain reguliranja ponaanja). Naposljetku, zakon bi mogao narediti automatske sigurnosne pojaseve, ili sustave zakopavanja pri paljenju (promjena kda automobila kao nain reguliranja ponaanja u vezi sa sigurnosnim pojasevima.) Svaka od tih radnji ima odreenoga uinka na upotrebu sigurnosnoga pojasa; svaka ima neki troak. Pitanje za vladu je kako
dobiti najvee koritenje sigurnosnoga pojasa uz najmanji troak.
Diskriminacija protiv invalida: Invalidi nose teret velikih
drutvenih i zikih prepreka u svakodnevnom ivotu.35 Vlada
moe odluiti da neto uini po pitanju tih prepreka. Tradicionalni odgovor je zakon koji izravno regulira ponaanje: zakon koji
zabranjuje diskriminaciju na osnovi zike invalidnosti. Ali zakon
moe uiniti vie. On bi mogao, na primjer, odgajati djecu kako bi
se promijenile drutvene norme (reguliranje normi da bi se reguliralo ponaanje). On bi mogao subvencionirati tvrtke da zapoljavaju invalide (reguliranje trita da bi se reguliralo ponaanje). On
bi mogao regulirati kodove gradnje kako bi zgrade postale dostupnije invalidima (reguliranje prirodnih kodova ili kodova realnoga prostora da bi se reguliralo ponaanje.) Svaka od tih regulacija
imala bi nekog uinka na diskriminaciju i imala bi troak. Vlada bi
trebala odvagnuti trokove i koristi i odabrati nain koji najdjelotvornije regulira.
Narkotici: Vlada je opsjednuta smanjivanjem potronje zabranjenih narkotika. Njezina glavna strategija bila je izravna regulacija ponaanja putem prijetnje barbarskim zatvorskim kaznama
za krenje zakona o narkoticima. Ta politika ima oigledne trokove i ne tako oigledne koristi. Ali za nae svrhe najzanimljiviji su
neoigledni trokovi. Kao to Tracey Meares uvjerljivo tvrdi, jedna
djelotvorna struktura za reguliranje potronje nezakonitih narkotika je drutvena struktura zajednice u kojoj pojedinac ivi.36 To

to regulira

130

su ono to bih ja nazvao ogranienja drutvene norme: standardi

primjerenoga ponaanja nametnuti sankcijama zajednice bilo
putem sramote, iskljuenja ili prisile.
Upravo kao to vlada moe djelovati da ojaa ta ogranienja
drutvene norme, treba biti oigledno da vlada moe takoer djelovati da ih oslabi.37 Jedan nain da se to uini je slabljenjem zajednica unutar kojih te norme djeluju. To je ono, kae Meares, to ine
ekstremne sankcije kaznenoga prava.38 U svojoj ekstremnosti i
uinku, one potkopavaju drutvene strukture koje bi poduprle
takvu drutvenu politiku. To je posredan uinak izravne regulacije
zakona, a u odreenom trenutku taj uinak moe nadvladati uinak zakona. Mogli bismo to nazvati Lafferovom krivuljom za kazneno pravo.
Ne moemo a priori izvoditi isti uinak tih razliitih ogranienja. Vlada djeluje na mnoge naine da bi regulirala potronju narkotika. Ona podupire iroke kampanje javnoga obrazovanja da
stigmatizira potronju narkotika (reguliranje drutvenih normi
da bi se reguliralo ponaanje). Ona zapljenjuje narkotike na granici, smanjujui time ponudu, povisujui cijenu i, pretpostavlja se,
smanjujui potranju (reguliranje trita da bi se reguliralo ponaanje). A s vremena na vrijeme ona je ak (smijeno) regulirala kd
narkotika (na primjer, zasipavajui polja marihuane otrovnim
prakom), inei ih opasnijima i tako poveavajui ogranienje na
njihovu potronju.39 Svi ti imbenici zajedno utjeu na potronju
narkotika. Ali kao to zagovornici legalizacije tvrde, oni takoer
utjeu i na sluajeve drugoga zloinakoga ponaanja. Oni koji
stvaraju politiku moraju procijeniti zbrojni uinak smanjuju li
te regulacije u cjelini drutvenu cijenu ili je poveavaju.
Pobaaj: Zadnji primjer upotpunit e prikaz. Jo od sluaja Roe
protiv Wadea, sud priznaje ustavno pravo ene na pobaaj.40 Meutim, to pravo nije zaustavilo vladu da prestane nastojati smanjiti
broj pobaaja. Opet, vlada se ne treba oslanjati na izravnu regulaciju pobaaja (to bi prema Roeu bilo neustavno. Ona umjesto toga
moe koristiti neizravna sredstva za isti cilj. U sluaju Rust protiv
Sullivana sud je podrao mo vlade da pristrano protumai odredbu o planiranju porodice zabranjujui lijenicima u klinikama
koje nancira vlada da spominju pobaaj kao metodu planiranja
obitelji.41 To je regulacija drutvenih normi (unutar drutvene
strukture medicinske skrbi) da se regulira ponaanje. U sluaju
Maher protiv Roe sud je podrao pravo vlade da selektivno onemo-

Kd i drugi regulatori

131

gui medicinsko nanciranje za pobaaj.42 To je upotreba trita

da se regulira ponaanje. A u sluaju Hodgson protiv Minnesote sud je
podrao pravo drave da prisili maloljetne ene da priekaju
etrdeset osam sati prije nego to dobiju pravo na pobaaj.43 To je
upotreba kda realnoga prostora (ogranienja vremena) da se regulira pristup pobaaju. U svim tim odlukama, bez obzira na sluaj Roe, vlada moe regulirati ponaanje ena koje ele pobaaj.
U svim tim primjerima, zakon funkcionira na dva razliita naina.44 Kada je njegovo djelovanje izravno, on govori pojedincima
kako se trebaju ponaati i prijeti kaznom, ako se tako ne ponaaju.
Kada je njegovo djelovanje neizravno, njegov je cilj promijeniti jednu od preostalih struktura ogranienja.45 Regulator odabire neku
od tih raznih tehnika prema povratu od svake od njih kako u djelotvornosti tako i u vrijednostima koje svaka od njih moe izraziti.
Kada razmatramo regulaciju na taj openitiji nain, moemo
jasnije vidjeti kako je neregulabilnost kiberprostora sluajna. Bolje shvaamo kako se drava moe uplesti da bi regulacija djelovala. A takoer shvaamo da taj iri smisao regulacije poveava opasnosti. Osobito bolje shvaamo opasnost koju takva regulacija predstavlja za ustavne vrijednosti. Sljedei odlomak razmatra takvu
jednu prijetnju.

PROBLEMI NEIZRAVNOSTI
Kongres je 1985. godine, nakon godina nedjelovanja, usvojio
Amandmane na politiku radioaktivnoga otpada niske razine.46
Netko je trebao uzeti i uskladititi nuklearni otpad. Nakon to je
vlada uvelike to poticala, nekoliko drava oblikovalo je sporazum,
koji je onda Kongres raticirao, a koji je postavljao nekoliko zahtjeva i poticaja dravama za rjeavanje nuklearnoga otpada koji
one proizvode.
Detalji cjelokupnoga plana nisu ovdje vani. Dovoljno je usredotoiti se samo na jedan dio. Da bi naveo drave da slijede savezne smjernice za reguliranje nuklearnoga otpada, Kongres im je
dao izbor: ili provedite odreene regulacije ili preuzmite vlasnitvo nad potroenim nuklearnim gorivo. To je bila regulacija va
novac ili va ivot, jer gorivo nad kojem bi drave preuzele vlasnitvo nije bio prihod ve velika obveza. Kongres je na vrlo prisilan
nain u biti prisiljavao drave da usvoje regulacije koje je on elio.
to regulira

132

Vrhovni je sud oborio taj dio zakona. U stvari, smatrao je Sud,

Kongres je zapovijedao zakonodavnim tijelima drava da usvoje
kongresni zakon. Kongres je sam, naravno imao mo da izravno
usvoji te regulacije. Ali on nije imao mo narediti dravama da usvoje zakone. Neizravnost tu nije bila dozvoljena.
Taj sluaj New York protiv Sjedinjenih Drava ne zastupa iroko
naelo da vlada mora samo izravno regulirati, pa ak ni naelo da
neizravna regulacija openito nije poeljna. Taj se sluaj usredotoio sasvim usko na pitanje neizravnosti kada ona ukljuuje drave. Sluaj New York najvie zastupa ideju da savezna vlada ne moe
kooptirati drave, kao neovisne suverenosti koje zasluuju posebno ustavno potovanje, za svoje ciljeve da savezna vlada mora
staviti vlastito ime iza programa koji eli provesti.
Ali, iako sluaj New York ne uspostavlja ope ustavno naelo, on
doista govori zato neizravnost treba biti openitije pitanje. A to
openitije pitanje je ono to mene ovdje zanima.
Neizravnost krivo usmjerava odgovornost. Kada vlada koristi
druge strukture ogranienja da bi provela ogranienje koje moe
izravno nametnuti, ona zamuuje odgovornost za to ogranienje i
tako potkopava politiku odgovornost. Ako je transparentnost vrijednost u ustavnoj vladavini, neizravnost je njezin neprijatelj. Ona
komplicira odgovornost i stoga komplicira politiku.
Takvi nesporazumi mogui su i u drugim kontekstima. Pomislite opet na sluaj Rust. Savezna vlada pomae nancirati klinike
za planiranje obitelji. (Pomae nancirati, a ne nancira potpuno.) 47 Te su klinike prije 1988. godine savjetovale o irokoj lepezi
pitanja povezanih s raanjem, ukljuujui i o pobaaju. Lijenici
su u klinikama za planiranje obitelji savjetovali svoje pacijente o
pobaaju kada god su osjeali da je takav savjet bio potreban.
Reaganova administracija eljela je to promijeniti. Stoga je ona
naredila (detalji o tome kako je naredila nisu ovdje vani) lijenicima u tim klinikama da ne raspravljaju sa svojim pacijentima o pobaaju kao metodi planiranja obitelji. Ako ih pacijenti zapitaju oni
su trebali odgovoriti, Projekt ne smatra pobaaj primjerenom
metodom planiranja obitelji. 48
Cilj takve regulacije bio je jasan: smanjiti sluajeve pobaaja.
Ona je to uradila koristei lijenike da pacijente odvrate od pobaaja. Lijenik ima veliku mo nad pacijentom u takvom kontekstu;
pacijent bi najvjerojatnije shvatio da lijenik ne preporuuje pobaaj.

Kd i drugi regulatori

133

Ali obratite pozornost na tehniku. Savezna vlada mogla je izjaviti vlastito stajalite o pobaaju. Ona je mogla postaviti plakate i
oglasne ploe koji bi govorili da je pobaaj lo ili je mogla iskoristiti prostor u svojim klinikama da oglaava svoje stajalite. Ali
umjesto toga ona je izabrala da sakrije svoj izbor iza rijei lijenika. Ona je time iskoristila struni autoritet lijenika da promie
vlastite ciljeve. Ona je pokuala regulirati pobaaj neizravno izravno regulirajui lijenike.
Isto tako kao to je pokuala iskoristiti autoritet drava da promie vlastite ciljeve u sluaju New York, vlada se lano predstavlja u
sluaju Rust. Ali jo gore nego to je to bilo u kontekstu federalizma, rtva lanog predstavljanja ovdje ak i ne shvaa da je lano
predstavljanje izbor politike. Vrlo je vjerojatno da pacijentica nee
shvatiti lijenikovu izjavu kao govor vlade. Ona e je najvjerojatnije uti kao medicinsko miljenje. Ne samo to postoji zbrka o tome
tko je odgovoran za izraeno miljenje, ve postoji i zbrka o tome
je li to uope miljenje.
Sluaj Rust protiv Sullivana jedna je od velikih neprilika Vrhovnoga suda. To je bio sluaj koji je dokazao pravilo suca Scalije da
svaki problem postaje iskrivljen kada se priblii pitanju pobaaja.49 Ali moja tvrdnja ovdje ne ovisi o tome je li Rust bio u pravu.
Moj je cilj unijeti neto razuma u vezi s regulacijom; sluaj Rust
samo ukazuje smjer.
Razmotrimo trei sluaj. Sve do 1948. godine prijenosi imovine
mogli su ukljuivati sporazume (obeanja) da se imovina koju pokriva isprava ne moe prodati ljudima odreene rase. Svrha tih odredbi bila je jasna: provoditi i odrati segregaciju. Njihova upotreba bila je rasprostranjena. Procijenjivalo se, na primjer, da je, prije
nego to je sluaj Shelley protiv Kraemera 50 oborio te odredbe kao neustavne prema klauzuli o ravnopravnoj zatiti, 25 posto imovine u
junom Chicagu bilo zabranjeno prodavati Afroamerikancima.51
Koliko god su te odredbe bile uasne, one su imale odreeni integritet. One su jasno obznanjivale svoju svrhu i bile su transparentne u pogledu vrijednosti koje su zastupale. Nitko nije mogao
izjaviti da je segregacija to su je one provodile bila sluajan nusproizvod odluka koje su donesene na nekom drugom mjestu. Iako
su one bile privatni sporazumi njih je provodila drava, a i njihovo
znaenje proizlazilo je iz drave. One su govorile: ovo drutvo je
rasistiko.

to regulira

134

Meutim, kada je Sud oborio te odredbe, postavilo se pitanje

to e ih zamijeniti. Malo tko je oekivao da e stajalita iza tih
sporazuma iznenada nestati uslijed jedne jedine sudske presude.
Stoga smo trebali oekivati da e se, nakon to je Sud ukinuo izravnu segregaciju, pojaviti neizravna segregacija koja e je zamijeniti.
Naravno, lokalne su zajednice nakon 1948. promijenile svoju
tehniku za ouvanje segregacije. Umjesto sporazuma one su koristile arhitekturu. Zajednice su oblikovane tako da prekinu priljev
stanovnika iz jedne u drugu. Autoputovi bez lakih prijelaza postavljeni su izmeu zajednica. eljeznike tranice koristile su se za
podjelu. Tisue malih nepogodnosti arhitekture i zoninga zamijenile su izriite preference sporazuma. Nita formalno nije zabranjivalo integraciju. Ali neformalno, mnogo toga.52
Lokalne vlade tako su inile neto vrlo slino onome to je inila
savezna vlada u sluaju Rust i pokuala initi u sluaju New York:
kako nisu vie mogle izravno provoditi segregaciju one su koristile
zakone zoninga arhitekturu zemljopisa ili kd realnoga prostora
da je provode neizravno. One su gradile svoje zajednice i planirale svoje ulice da bi oteale integraciju. Sitne nepogodnosti regulacija i zoninga uspijevale su i dalje odjeljivati zajednice.
Najvanije je to da je tada, ak vie nego u sluaju Rust, postalo
vrlo teko vidjeti vezu izmeu regulacije i njezinih posljedica.
Nastavljena segregacija u tim zajednicama opisivala se kao proizvod izbora. Pojedinci su izabrali da ive u jednom susjedstvu, a
ne u drugom. U sukom smislu to je tono, ali njihovi izbori uinjeni su uzevi u obzir trokove koje je drava nametnula. Bilo je
lake ostati odijeljen, stoga su ljudi to izabrali. Ali to je bilo lake
jedino zbog toga to je vlada pokrenula brda i doline da tako bude.
Tu je vlada regulirala neizravno, koristei se strukturama kda
realnoga prostora da bi provela svoje ciljeve, ali ta regulacija, opet,
nije se doivljavala kao regulacija. Tu drava postie uinak bez
ikakve politike cijene. Ona postie korist od onoga to bi oigledno bila nezakonita i prijeporna regulacija, to jest, ne morajui ak
ni priznati da postoji ikakva regulacija.
U sva tri sluaja, vlada regrutira mo nekog drugog modaliteta
druge strukture ogranienja da postigne vlastite ciljeve.53 To
samo po sebi nije nuno nepravilno. Postoji mnotvo primjera koji
potvruju da bi gotovo svatko to smatrao ispravnim. Zahtjev da
ulice budu dobro osvijetljene, na primjer, je regulacija planirana
kako bi se smanjio zloin; ona to ini neizravno, regulirajui

Kd i drugi regulatori

135

arhitekturu ulica. Nitko ne bi pomislio da je ta regulacija neispravna. Niti sve takve regulacije skrivaju svoje podrijetlo. Razmislite
ponovo o leeim policajcima. Oni su primjer neizravne regulacije. Poput zavojite ulice, oni koriste kd ulice da smanje brzinu
nekoga automobila. Ali nitko ne sumnja u izvor te regulacije; nitko ne vjeruje da su leei policajci sluajni.
Prema tome, ja se ne protivim neizravnoj regulaciji openito.
Protivim se njezinoj netransparentnosti. Drava nema pravo skrivati to je na njezinom dnevnom redu. U ustavnoj demokraciji
njezine regulacije trebaju biti javne. I stoga je pitanje neizravne
regulacije koje postavlja praksa ope pitanje javnosti. Treba li
dravi dozvoliti da koristi netransparentna sredstva kada su joj
dostupna transparentna sredstva?

KUDA TO VODI
Nakon to sam objavio esej u The Industry Standardu, tvrdei da je
kd zakon,54, izdava je primio sljedee pismo:
Tipino za profesora prava na Harvardu.... Lessig ne vidi cijelu
umu dok plee izmeu stabala... Iako je njegova solo improvizacija o Kdu Zapadne obale (programera iz Silikonske doline) nasuprot Kdu Istone obale (vladinih pravnika) vrlo pametno sroena, on potpuno izbjegava govoriti o stvarnim razlikama izmeu
njih. Dobri profesor, izgleda, primjenjuje rije regulacija jednako za napore privatnih poduzea da kontroliraju ponaanje svojih klijenata putem trinih mehanizama i za napore vladinih agencija da kontroliraju ponaanje svih graana putem sile zakona.
Dokle god stvaraoci i ponuai Kda Zapadne obale (bez obzira
koliko sebini, monopolistiki, demonski ili nesposobni oni bili)
ne nose pitolje i znake, ja u izabrati njih u svako doba, a ne one
koji provode Kd Istone obale.55

Bez obzira jesam li previdio stvarnu razliku izmeu kda i zakona ili ne, duh ovoga pisma otkriva da njegov autor jasno vidi
stvarnu slinost. Autor (predsjednik tvrtke vezane uz Internet)
shvaa da privatno poduzee pokuava kontrolirati ponaanje
svojih klijenata. On pie o trinim mehanizmima da se
postigne tu kontrolu. (Tehniki reeno, ja sam govorio o arhitek-

to regulira

136

turama da se postigne taj cilj, ali nije vano. Jesu li to trita ili
arhitekture, znaenje je isto.) On stoga vidi da postoji regulacija
izvan zakona. On samo ima vlastite miljenike (direktore tvrtki, to
je i on).
Ono to taj autor vidi je ono to svi mi moramo uvidjeti da bismo shvatili kako je reguliran kiberprostor i da bismo uvidjeli kako
zakon moe regulirati kiberprostor. Tvrdio sam u ovom poglavlju
da vlada ima lepezu sredstava koja koristi da bi regulirala. Kiberprostor proiruje tu lepezu. Kd kiberprostora postaje jo jedno
orue dravne regulacije. Neizravno, regulirajui pisanje kodova,
vlada moe postii regulativne ciljeve, esto ne trpei pod politikim posljedicama koje bi iznjedrili isti ciljevi kada bi se provodili
izravno.
Mi se trebamo zabrinuti zbog toga. Trebamo se zabrinuti zbog
reima koji olakava nevidljivu regulaciju; trebamo se zabrinuti
zbog reima koji olakava regulaciju uope. Trebamo se zabrinuti
zbog prvoga, jer nevidljivost oteava otpor looj regulaciji; trebamo se zabrinuti zbog drugoga, jer mi jo uvijek nemamo kao to
tvrdim u 3. dijelu osjeaj za vrijednosti koje riskiramo poveavanjem dosega djelotvorne regulacije.
Ali mo koju vlada ima nad kiberprostorom ovisi o vanom
svojstvu kiberprostora koje jo nisam opisao. Ne moemo vie
uzeti to svojstvo kao razumljivo samo po sebi bilo u ovoj tvrdnji
bilo u svijetu. Jedno svojstvo kda odreuje u mnogome mo
vlade. To je tema poglavlja koje slijedi.

Kd i drugi regulatori

137

8
Granice u otvorenom kdu
Ispriao sam priu o tome kako regulacija funkcionira i o sve
veoj regulabilnosti o promjenama u arhitekturi Mree koje e
omoguiti bolju vladinu kontrolu. Do tih e promjena doi, tvrdio
sam, ak ako vlada i ne uini nita. One su nusproizvod promjena
koje su napravljene da bi se omoguila elektronika trgovina.
Bio je to 1. dio. U ovom dijelu ja sam povisio ulog. Moj cilj je
dati dublji prikaz vrijednosti ugraenih u pojedinu arhitekturu
Mree, pa tako i dublje shvaanje naina na koje vlada moe djelovati da bi oblikovala te vrijednosti.
Sada se pria mijenja. elim uvesti zaplet na tom putu prema
regulabilnosti. Iako je taj zaplet relativno nov u vremenu Interneta, on obeava (ili prijeti) da e dovesti do vane promjene u svojstvima Mree i isplativosti da ju se regulira.
Taj zaplet je slobodni softver ili softver otvorenog izvornog
kda, ili jednostavnije, otvoreni kd.01 Jo jednostavnije reeno,
sve to sam rekao o regulabilnosti ponaanja u kiberprostoru ili
konkretnije, o vladinoj sposobnosti da utjee na regulabilnost u
kiberprostoru bitno ovisi o tome prevlada li otvoreni kd aplikacijskim prostorom kiberprostora. U onoj mjeri u kojemu je to
sluaj vladina se mo smanjuje; u mjeri u kojoj tim prostorom i
dalje vlada zatvoreni kd, vladina mo je sauvana 02. Otvoreni
kd, drugim rijeima, moe biti zapreka dravnoj moi.
Teko u vas u to uvjeriti u jednom jedinom poglavlju osobito
zbog toga jer e zakljuak izgledati kao znaajan obrat u mnogo
emu to sam dosad tvrdio. Da bismo shvatili o emu je rije, moramo odstupiti i sagledati prirodu kda u prostoru koji vlada moe
regulirati i prirodu aktera koji bi mogli nadzirati prostor.

Granice u otvorenom kdu

138

KD NA MREI
Potroio sam mnogo vremena govorei o kdu kiberprostora.
Za one koji znaju neto o kdu u kiberprostoru (i koji me ovdje jo
prate), ono to sam rekao bit e prilino zabrinjavajue. Kao to oni
znaju (premda, kao to znam, u to sumnjaju), postoje mnoge razliite vrste ili slojevi kda na Internetu. Kada govorimo o kdu koji
regulira, vrlo je vano koji kd opisujemo.
Niz protokola koji se zajedno spominju kao TCP/IP odreuje
Internet. Taj naziv odnosi se na veliki broj protokola koji hrane
razliite slojeve mree. Standardni model za opisivanje slojeva
mree je referentni model meupovezivanja otvorenih sustava
open systems interconnect (OSI). On opisuje sedam slojeva mree, od
kojih svaki predstavlja funkciju koja se izvodi kada se podaci
prenose izmeu suraujuih aplikacija preko mree. Ali TCP/IP
nije tako jasno razluen. Prema Craigu Huntu, veina opisa TCP/IP
odreuju tri do pet funkcionalnih razina u arhitekturi protokola,
iako je najjednostavnije opisati etiri funkcionalne razine u
arhitekturi TCP/IP-a.03 Od dna prema vrhu te slojeve moemo nazvati: veza podataka, mrea, otpremanje i aplikacija.04
Vrlo malo protokola radi na najniem sloju sloju veze podataka jer on iskljuivo upravlja lokalnim interakcijama na mrei.
Vie protokola postoje na sljedeem sloju prema gore sloju
mree, gdje prevladava IP protokol. On vodi podatke izmeu raunala-domaina i preko veza mree, odreujui kojom stazom
trebaju poi podaci. Na sljedeem sloju prema gore sloju otpremanja prevladavaju dva razliita protokola, TCP i UDP. Oni
prenose tok podataka izmeu dva raunala-domaina na mrei.
(Razlika izmeu ta dva je pouzdanost UDP ne nudi nikakvo jamstvo pouzdanosti.)
Ta tri sloja bitni su vodovi Interneta, skriveni u zidovima Mree. (Slavine rade na sljedeem sloju; budite strpljivi.)
Protokoli funkcioniraju zajedno kao neka vrsta udne dostave
poiljki. Podaci prolaze od sloja aplikacije do sloja otpremanja. Tu se
podaci stavljaju u (virtualnu) kutiju i na njih se prilijepi (virtualna)
etiketa. Ta etiketa povezuje sadraje kutije s konkretnim postupcima. (To je rad TCP ili UDP protokola.) Ta se kutija onda prenosi u sloj
mree, gdje IP protokol stavlja paket u drugi paket, s vlastitom etiketom. Ta etiketa ukljuuje adrese poiljatelja i primatelja. Ta se kutija onda moe umotati na sloju veze podataka, ovisno o pojedinostima lokalne mree (radi li se, na primjer, o Ethernet mrei).
Kd i drugi regulatori

139

Cijeli postupak je udna igra pakiranja: nova kutija dodaje se na

svakom sloju, a etiketa na svakoj kutiji opisuje postupak na tom
sloju. Na drugom kraju, postupak otpakiravanja ide obrnutim redom: poput ruske babuke, svaki se paket otvara na odgovarajuoj
razini, dok na kraju stroj ne vrati poetne aplikacijske podatke.
Povrh ta tri sloja nalazi se aplikacijski sloj Interneta. Tu se protokoli umnogostruavaju.05 Meu njima se nalaze najpoznatiji protokoli za mrene aplikacije, kao to su FTP (protokol za prijenos datoteka), SMTP (jednostavni protokol za prijenos pote) i HTTP (protokol za prijenos hipertekstualnih dokumenata). To su pravila o tome kakva e biti interakcija klijenta (vaeg kompjutora) s posluiteljem (gdje se podaci nalaze) i obratno.
Ta etiri sloja protokola sainjavaju ono to zovemo Internet.
Gradei na jednostavnim blokovima, taj sustav omoguuje izvanredan raspon interakcije. On moda nije tako zadivljujui kao to
je priroda pomislite samo na DNA ali je izgraen na istom naelu: drite elemente jednostavnim, a cjeline e vas zapanjiti.06
Kada govorim o reguliranju kda, to ne znai da reguliramo
TCP/IP protokole. (Iako i njih, u naelu, moemo regulirati, a i drugi su sugerirali da bi ih trebalo regulirati.) 07 Ja sam, zapravo, imao
na umu drugi dio kda kiberprostora dio koji TCP/IP povezuje.
Rjenikom teorije mree, ja sam imao na umu krajnje toke.08
Ne kd na njegovoj najosnovnijoj razini razmjene na Internetu,
ve aplikacije (kako u hardveru tako i u softveru) koje koriste ili
implementiraju te protokole.
Drugaija metafora moe vam pomoi da uvidite tu razliku.
Tim Wu usporeuje Internet s elektrinom mreom: TCP/IP je arhitektura za tu mreu; programi se onda ukljuuju u TCP/IP, ili
Internet. Na gornjoj razini, protokol odreuje kako izgleda utinica; dolje nie on odreuje kako e snaga strujati.09
Ta nam predodba moe pomoi. Isto tako kao to se veliki broj
ureaja moe ukljuiti u elektrinu mreu, tako i vrlo veliki broj
programa koriste Internet. Prije nego to to urade, ta se iroka raznolikost programa treba samo dogovoriti o jednostavnom protokolu razmjene podataka.
Ja se usredotoujem na kd koji se ukljuuje u Internet. Taj u
kd nazvati aplikacijski prostor Interneta. To ukljuuje sve kodove koji implementiraju TCP/IP protokole na sloju aplikacije
preglednike, operativne sustave, module ifriranja, Javu, sustave
elektronike pote, koji god element elite. Taj kd aplikacijskog

Granice u otvorenom kdu

140

prostora bit e meta regulacije u prii o regulabilnosti koju sam

dosada ispriao. Pitanje u ovom poglavlju glasi: Koje je obiljeje
toga kda koje ga ini podlonim regulaciji?

KRATKA POVIJEST KDA NA MREI

Na poetku je, naravno, bilo vrlo malo aplikacija na mrei. Mrea
je bila samo protokol za razmjenu podataka, a prvi programi jednostavno su iskoristili prednost toga protokola. Prvi protokol za prijenos datoteka (FTP) rodio se u ranoj povijesti Mree;10 protokol za
elektronike poruke (SMTP) rodio se ubrzo nakon njega. Nije prolo
dugo vremena i razvio se protokol za prikazivanje direktorija na graki nain (Gopher). A 1991. godine, najpoznatiji od svih protokola
protokol za prijenos hiperteksta (HTTP) - stvorio je World Wide Web.
Svaki taj protokol iznjedrio je brojne aplikacije. S obzirom da
nitko nije imao monopol na protokol, nitko nije imao monopol na
njegovu implementaciju. Bilo je mnogo FTP aplikacija i mnogo
posluitelja elektronike pote. Postojao je i veliki broj preglednika.11 Protokoli su bili otvoreni standardi, koji su svoje odobrenje
dobivali od tijela za standarde kao to su Internet Engineering Task
Force (IETF) i W3C. Kada je jednom protokol bio speciciran, programeri su mogli graditi programe koji su ga koristili.
Vei dio softvera koji je implementirao te protokole bio je otvoren, barem u poetku to jest, izvorni kd softvera bio je dostupan zajedno s objektnim kdom.* Ta otvorenost zasluna je za
* Izvorni kd je kd to ga piu programeri. On je blizak prirodnom jeziku,
ali nije sasvim prirodan jezik. Neki program napisan je u izvornom kdu,
ali da bi se mogao pokrenuti treba ga prenijeti u jezik koji stroj moe itati. Poneki izvorni kd biva konvertiran u pokretanju - kompjutor, na primjer, tumai BASIC dok pokree program u BASIC-u. Ali veina izvornih kdova ili najmoniji izvorni kdovi kompiliraju se prije nego to se
pokreu. Kompilator prenosi izvorni kd bilo u asemblerski kd (koji
mogu itati strunjaci) ili objektni kd (koji mogu itati jedino geniji i
stroj). Objektni kd je strojno itljiv. To je nediferencirani niz nula i jedinica koji stroju daje instrukcije o zadaama to ih mora izvriti. Programeri ne piu izravno objektni kd, ak i ako su neki sposobni deifrirati
ga; programeri piu izvorni kd. Objektni kd govori kompjutoru; izvorni kd govori ljudima i kompjutorima (kompilatorima); asemblerski kd
govori strunjacima i kompjutorima.

Kd i drugi regulatori

141

vei dio ranoga rasta Mree. Drugi su mogli istraivati kako je neki
program implementiran i nauiti iz toga primjera kako bolje implementirati protokol u budunosti.
The World Wide Web najbolji je primjer. Opet, kd koji ini da
web stranica izgleda onako kako izgleda hipertekstovni programski jezik ili HTML.* S HTML-om moete odrediti kako e web stranica izgledati i s ime e se povezati.
Istraiva u CERN-u, Tim Berners-Lee 12, predloio je prvi HTML
1991. godine. Bio je projektiran kako bi olakao povezivanje dokumenata u nekoj istraivakoj instituciji, ali je brzo postalo jasno da
se dokumenti mogu povezati s bilo kojim strojem na Internetu.
Berners-Lee i Cailliau uinili i HTML i HTTP slobodno dostupnima
svima da ih koriste.
A ljudi su ih i koristili, najprije polako, a onda vrlo ubrzano.
Ljudi su poeli graditi web stranice i povezivati ih s drugima.
HTML je postao jedan od kompjutorskih jezika s najbrim rastom
u povijesti kompjutora.
Zato? Vaan razlog bio je to je HTML bio uvijek otvoren. ak
i danas, na dva najvea preglednika jo u prometu, moete uvijek
otkriti izvorni kd web stranice i vidjeti to je pokree. Izvorni
kd ostaje otvoren: moete ga skinuti, kopirati i poboljati kako
elite. Zakon o autorskom pravu moe zatiti izvorni kd web
stranice, ali u stvarnosti on ga titi vrlo nesavreno. HTML je postao
tako omiljen prvenstveno zbog toga jer ga je bilo tako lako kopirati. Bilo tko, u bilo koje vrijeme mogao je pogledati ispod pokrova
HTML dokumenta i nauiti kako ga je autor proizveo.
Otvorenost ne vlasnitvo ili ugovor, ve slobodan kd i pristup
stvorili su bum koji je rodio Internet onakav kakvoga ga danas
poznamo. A taj je bum onda privukao pozornost trgovine. S tom
svom djelatnou, trgovina je s pravom rasuivala, mogao se zaraditi novac.
Povijesno je komercijalni model za proizvodnju softvera bio
drugaiji.13 Iako je ta povijest poela dok je pokret za otvoreni kd
bio ve u tijeku, komercijalni prodavai softvera nisu bili voljni
proizvoditi slobodni softver (kao softver otvorenog kda).
Komercijalni prodavai proizveli su softver koji je bio zatvoren
* Hipertekst je tekst koji je povezan s drugom lokacijom u istom dokumentu ili s drugim dokumentom lociranim bilo na Mrei ili na istom kompjutoru.

Granice u otvorenom kdu

142

koji je putovao bez svoga izvornog kda i koji je bio zatien od

promjene, kako zakonske tako i vlastitoga kda.
U drugoj polovici 1990-ih godina koje su najvie oznaili Microsoftovi Windows 95, koji su doli prilagoeni za Internet
prodavai komercijalnoga softvera poeli su proizvoditi kd
aplikacijskoga prostora. Taj se kd sve vie povezivao na Mreu
on je sve vie postajao kd na Internetu ali je uglavnom ostajao
zatvoren.14 I dok se mi pripremamo prebroditi Y2K, najvei dio
najznaajnijih softvera na tritu je zatvoreni kd koji je svejedno
naao nain da se povee s Mreom.
Mi trebamo pronai tu ravnoteu ravnoteu izmeu zatvorenoga i otvorenoga kda na Mrei. Vei dio aplikacijskoga prostora
koje obini korisnici danas koriste je zatvoren. Postoje mnoge iznimke: Apache, jo uvijek broj jedan posluitelj na Internetu, bez
obzira znaju li korisnici to ili ne, i SENDMAIL, jo uvijek najire
koriteni program za slanje pote, otvoreni su kd. Ali ako u aplikacijski prostor raunamo operativne sustave koji povezuju na
Mreu, kd aplikacijskoga prostora na Mrei je zatvoren.

OTVARANJE KDA NA MREI

Ali ta se ravnotea mijenja. Od poetka je trend zatvaranja kda
na Internetu mnoge smetao neke zbog toga to vjeruju da je zatvoreni kd manje uinkovit od otvorenoga koda, druge jer vjeruju
da se zatvoreni kd kosi s najvanijim vrijednostima na Internetu.
Richard Stallman nalazi se u ovom drugom taboru. Stallman je
1985. godine osnovao Free Software Foundation Fondaciju za slobodni softver, s ciljem da potakne rast otvorenoga i slobodnoga
softvera na Mrei. Stipendist MacArthur zaklade koji je odbacio
svoju sveuilinu karijeru da bi se posvetio tom cilju, Stallman je
svoj ivot usmjerio prema slobodnom softveru. On je 1984., godinama prije nego to se Mrea doista pokrenula, poeo razvijati
operativni sustav otvorenog kda. GNU* je trebao biti osnova svijeta otvorenoga kda u kojemu e kd biti otvoren od operativnoga sustava nagore.

* GNU je rekurzivni akronim. Zamisao je bila izgraditi operativni sustav

koje ne bi bio Unix. GNU znai GNU nije Unix. Zgodno, zar ne?

Kd i drugi regulatori

143

Usprkos mnogim svojim oboavateljima, GNU je bio malo ispred svoga vremena. U svijetu prije lakoga pristupa Internetu, bilo
je teko koordinirati neki vei projekt, kao to je razvijanje operativnoga sustava. U ranim 1990-im godinama, nakon to je ozljeda
usporila Stallmanov napredak, drugi projekt, posveen slinim
idealima, pretekao je GNU.
Jedan student sa Sveuilita u Helsinkiju postavio je na Internetu 1991. godine jezgru jednoga operativnoga sustava. Taj student bio je Linus Torvalds; njegova jezgra bila je prvi korak u nastajanju Linuxa. On je postavio svoju jezgru i pozvao svijet da mu
pomogne pretvoriti nju u operativni sustav slobodni i otvoreni
operativni sustav koji e dolaziti u paketu sa svojim izvornim kdom.15
Ljudi su prihvatili izazov, i polako, tijekom ranih 1990-ih godina, izgradili su tu jezgru u operativni sustav. Oni su to djelomice
uradili spajanjem Linuxa sa Stallmanovim GNU-om (zbog ega bi
ga bilo najtonije nazvati GNU/Linux). Ali kakva god bila njegova
genealogija, 1998. godine postalo je vidljivo svima da je Linux
vaan takmac Microsoftovom operativnom sustavu. Microsoft je
mogao zamiljati 1995. da do 2000. nee biti dostupan niti jedan
drugi posluiteljski operativni sustav osim Windows NT-a, ali kada
je stigla 2000. godina, tu je bio GNU/Linux.
GNU/Linux je zadivljuju na mnoge naine. On je zadivljuju
jer je teoretski nesavren, a praktiki nadmoan. Linus Torvalds
odbacio je da je idealan dizajn operativnoga sustava ono to mu je
kompjutorska znanost govorila16 i umjesto toga izgradio je operativni sustav koji je bio projektiran za jedan jedini procesor (Intel
386), a nije bio meuplatformski kompatibilan. Njegov stvaralaki
razvoj i energija kojom je nadahnjivao postepeno su pretvorili
GNU/Linux u izvanredno moan sustav. Dok ovo piem on je
preneen na mnoge razliite procesorske platforme on moe
raditi na Intelovom ipu, PowerPC ipu (koristi ga Apple) i na Sun
SPARC ipu. I kao u poetku projektiran da govori samo jednim
jezikom, GNU/Linux postao je lingua franca operativnih sustava otvorenoga izvornoga kda.
Ono to neki sustav ini sustavom otvorenog kda je predanost
njegovih stvaralaca da zadre njegov temeljni kd javnim - zadre
haubu motora nezakljuanom. To nastojanje nije samo elja. Stallman ga je kodirao u ugovor koji je postavio uvjete to kontroliraju
budue koritenje veega dijela softvera otvorenoga izvornoga

Granice u otvorenom kdu

144

kda. To je opa javna licenca (GPL) to je izdaje Fondacija za slobodni softver, koja zahtijeva da bilo koji kd koji licenciran pod
GPL-om (kao to je Linux) dri svoj izvorni kd slobodnim. Izvanredna skupina hakera irom svijeta razvila je GNU/Linux jedino
zato to je njegov kd bio otvoren za druge da mogu na njemu raditi.
Drugim rijeima, njegov kd je javno dobro.17 Bilo tko ga moe
uzeti i koristiti po elji. Bilo tko ga moe uzeti i shvatiti kako on
radi. Kd GNU/Linuxa je poput istraivakoga projekta kojega se
rezultati uvijek objavljuju da ih i drugi vide. Sve je javno; bilo tko,
bez obveze da trai doputenje od bilo koga drugoga, moe se
pridruiti projektu.
Iako je GNU/Linux projekt najvaniji element u budunosti
otvorenoga kda na Internetu, on nije jedini. Drugi vaan primjer
je Netscape, koji je 1998. predao svoj kd javnosti predajui ga tvrtki
nazvanoj Mozilla. Bilo tko moe skinuti Netscapeov izvorni kd
Mozille; bilo tko ga moe uzeti i poboljati. Uz potporu tvrtke
poput Netscape i podrku Linuxu od tvrtki kao to je IBM, izgleda
sasvim izvjesno da e bliska budunost kda prostora na Internetu
biti uglavnom budunost otvorenoga izvornoga kda.18

REGULIRANJE OTVORENOGA izvornoga KDA

Stoga zamislite budunost u kojoj je znaajan dio kda aplikacijskog prostora otvoreni kd. to bi to znailo za regulabilnost?
Kako e to utjecati na priu koju sam ispriao o sve veoj moi
drave da ureuje kiberprostor?
U 4. sam poglavlju naveo primjere kada vlada regulira kd. Ali
razmislite jo jednom o tim primjerima: Kako takva regulacija djeluje?
Razmotrite dva. Vlada kae telefonskoj tvrtki neto o tome kako
njezina mrea treba biti projektirana i vlada kae proizvoaima
televizora koje vrste ipova trebaju imati TV aparati. Zato te regulacije djeluju?
Odgovor u oba sluaja je oigledan. Kd se moe regulirati jedino zbog toga to se mogu kontrolirati pisci kda. Ako drava kae
telefonskoj tvrtki da neto uradi, nije vjerojatno da e se telefonska
tvrtka opirati. Otpor bi donio kanjavanje; kanjavanje je skupo;
telefonske tvrtke, kao sve druge tvrtke, ele smanjiti svoje poslov-

Kd i drugi regulatori

145

ne trokove. Ako je dravna regulacija razumna (to znai djelotvorna), ona e postaviti troak nepokoravanja dravi iznad bilo koje
mogue koristi. Ako je, pored toga, meta regulacije unutar dosega
drave, i razuman akter, onda je vjerojatno da e regulacija imati
svoga uinka. CALEA-ina regulacija mrene arhitekture za telefoniju je oigledan primjer za to (vidi 5. poglavlje).
Neuklonjiva i nepokretna meta regulacije stoga je dobar ulazak
u regulabilnost. A ta izjava ima zanimljivu dopunu: kd koji se
moe regulirati je zatvoreni kd. Razmislite jo jednom o telefonskim mreama. Kada vlada potakne telefonske mree da promijene svoj mreni softver, korisnici nemaju izbora hoe li usvojiti tu
promjenu ili ne. Podignete slualicu, dobijete zvuni signal koji
vam daje telefonska tvrtka. Nitko ne hakira kd telefonske tvrtke
da bi izgradio drugaiji mreni dizajn. Ista je stvar s V-ipom
sumnjam da bi mnogi ljudi riskirali da unite svoj televizor izvlaei ip, a siguran sam da nitko ponovo nee prekodirati ip da bi
ugradio drugaiju tehnologiju ltriranja.
U oba sluaja vladina regulacija djeluje, jer kada se meta regulacije povinuje klijenti mogu malo to uiniti osim da to prihvate.
Otvoreni kd je drugaiji. Moemo tu razliku vidjeti u prii to
ju je ispriao Netscapeov pravni savjetnik, Peter Harter, o Netscapeu i
Francuzima.19
Opisao sam SSL, Netscapeov protokol za razmjenu ifriranih podataka; on omoguuje sigurnu razmjenu izmeu preglednika i
posluitelja. Francuzi nisu bili sretni sa sigurnou koju je SSL
pruao. Oni su eljeli imati mogunost da krekiraju transakcije
SSL-a. Stoga su zatraili da Nestcape promijeni SSL kako bi im omoguio pijuniranje. Postoje mnoga ogranienja na Netscapeovu
sposobnost da promijeni SSL od kojih nije najmanja injenica ta
da je Netscape predao SSL javnosti, u obliku javnoga standarda. Ali
pretpostavite za sekundu da nije. Pretpostavite da je Netscape doista nadzirao standarde za SSL i da je u teoriji mogao promijeniti kd
da bi Francuzima omoguio pijuniranje. Bi li to znailo da se Netscape mogao podvrgnuti zahtjevu Francuza?
Ne. Tehniki, on se mogao podvrgnuti tako da bi izmijenio kd
Netscape Communicatora i onda objaviti modul koji bi omoguio
da vlada hakira. Ali to to je on objavio novi modul, ne znai da e
ga se prihvatiti. S obzirom da je Netscapeov kd otvoreni kd, korisnici uzimaju samo ono to ele. Iako je Netscape mogao ponuditi
opciju koju je francuska vlada eljela, nema razloga vjerovati da bi

Granice u otvorenom kdu

146

korisnici eljeli tu istu opciju. Drugi opskrbljiva bi bez sumnje

ponudio SSL modul bez izmjena koje je zatraila francuska vlada.
Poanta je jednostavna, ali njezine su posljedice dubokosene.
Mo vlade ograniena je otvorenou kda. Vlada moe zahtijevati,
vlada moe prijetiti, ali kada je meta njezine regulacije elastina,
ona se ne moe osloniti na to da e njezina meta ostati kakvom je
ona eli.
Recimo da ste vi sovjetski agitator i elite da ljudi itaju mnogo
obavijesti o Tati Staljinu. Zbog toga vi izjavite da svaka knjiga
objavljena u Sovjetskom Savezu mora imati poglavlje posveeno
Staljinu. Koliko je vjerojatno da e takve knjige stvarno utjecati na
ono to ljudi itaju?
Knjige su softver otvorenog izvornoga kda: one nita ne skrivaju; one otkrivaju svoj izvor one jesu svoj izvorni kd! Korisnik
ili posjedovatelj knjige uvijek ima izbor da ita samo ona poglavlja
koja eli. Ako je to knjiga o elektronici, onda itatelj moe sigurno
izabrati da ne ita poglavlje o Staljinu. Drava moe vrlo malo uiniti da bi promijenila itateljevu mo u tom pogledu.
Ista zamisao oslobaa otvoreni izvorni kd. Vladina pravila samo su pravila u onoj mjeri ukoliko nameu restrikcije koje posjedovatelji ele. Vlada moe koordinirati standarde (poput vozite
desnom stranom), ali ona sigurno ne moe nametnuti standarde
koji ograniavaju korisnike na naine na koje oni ne ele da budu
ogranieni. Stoga je ta arhitektura vano ogranienje vladine regulativne moi. Otvoreni kd znai otvorenu kontrolu postoji kontrola, ali je korisnik svjestan nje.
Zatvoreni kd funkcionira drugaije. Sa zatvorenim kdom, korisnici ne mogu lako mijenjati kontrolu s kojom kd dolazi u paketu. Hakeri i vrlo vjeti programeri mogu biti sposobni to uraditi,
ali veina korisnika ne bi znala koji dijelovi su potrebni a koji nisu.
Ili tonije, korisnici ne bi mogli vidjeti potrebne dijelove i nepotrebne dijelove jer izvorni kd ne dolazi zajedno sa zatvorenim kdom. Zatvoreni kd najbolja je strategija agitatora ne odvojeno
poglavlje koje korisnik moe zanemariti ve stalan i nevidljiv
utjecaj koji skree priu u pravcu agitatorovih elja.

Kd i drugi regulatori

147

KUDA TO VODI
Moja argumentacija do sada je ila jednostavnim putom. Kao
odgovor onima koji kau da se Mrea ne moe regulirati, ja sam
tvrdio da to ovisi o njezinoj arhitekturi. Neke arhitekture mogle bi
se regulirati, druge ne bi. Onda sam tvrdio da bi vlada mogla imati
ulogu u odluivanju hoe li se neka arhitektura moi regulirati ili
ne. Vlada bi mogla poduzeti korake da pretvori neku arhitekturu
od one koja se ne moe regulirati u onu koja se moe.
Konani korak u tom napretku prema regulabilnosti je ogranienje koje tek sada postaje znaajno. Vladina mo da regulira kd,
da uini da se ponaanje unutar kda moe regulirati, ovisi djelomice o svojstvu kda. Otvoreni kd moe se manje regulirati nego
zatvoreni kd; vladina mo se smanjuje u mjeri u kojoj kd postaje
otvoren.
To nije, oigledno, apsolutna tvrdnja. Ja raspravljam o relativnoj, a ne apsolutnoj regulabilnosti. ak i uz otvoreni kd, ako vlada prijeti kaznama koje su dovoljno ozbiljne, ona e potaknuti
odreeno pridravanje. ak i uz otvoreni kd, tehnike identiteta
vezane uz kd koji ima potvrdu da se pridrava, jo uvijek e dati
vladi mnogo moi. Stoga, vei dio tvrdnje iz 1. dijela ostaje na snazi
i nakon te poante o otvorenom kdu ako svijet postane bogat
certikatima, regulabilnost e se jo vie poveati.*
Ali kada projektiramo arhitekturu za kiberprostor, omjer je
bitan. Vrijednosti nekog pojedinog prostora nisu samo vrijednosti
govora, autonomije, pristupa ili privatnosti. One mogu takoer
biti vrijednosti ograniene kontrole. Kao to John Barlow kae, to
su vrijednosti nekoga buga koji je programiran u arhitekturu
Mree buga koji ometa mo vlade da savreno kontrolira Mreu,
premda on i ne onesposobljava potpuno tu mo.
Po nekima cilj je izgraditi kd koji onesposobljava bilo kakvu
moguu vladinu kontrolu. To nije moj cilj. Ja svakako vjerujem da
vladu moramo ograniiti i ja podupirem ogranienja koja namee
otvoreni kd, ali moj cilj nije onesposobiti vladu openito. Kao to
sam ve tvrdio, i kao to sljedei dio jasno govori, neke vrijednosti
mogu se postii jedino ako se vlada uplete. Vlada ima svoju ulogu,
* Drugo ogranienje bi se pojavilo kad bi se kd utisnuo u hardver, a ne da
postoji kao softver. Onda se kd ne bi moglo mijenjati ak i kad bi bio otvoren. Zahvalan sam Halu Abelsonu za tu primjedbu.

Granice u otvorenom kdu

148

ak iako ne tako vanu kao to bi eljela. Mi trebamo shvatiti tu

ulogu, kao i ono kako bi se nae vrijednosti mogle unaprijediti u
kontekstu Weba.
U ovom prikazu jedno ogranienje izgleda jasno. Kao to opirnije navodim kasnije u knjizi, ak i ako otvoreni kd ne onesposobljava vladinu mo da regulira potpuno, on svakako mijenja tu
mo. U konanici otvoreni kd smanjuje nagradu od zakopavanja
regulacije u skrivena mjesta kda. On funkcionira kao neka vrsta
Freedom of Information Act - Zakona o slobodi informacija - za regulaciju mree. Kao to je sluaj s obinim zakonom, otvoreni kd iziskuje da zakonodavstvo bude javno, a prema tome i da zakonodavstvo bude transparentno. U smislu u kojemu bi to George Soros svakako shvatio, otvoreni kd je temelj otvorenoga drutva.
ak je i to vana neki bi mogli rei bitna konica vladine
moi. Ali bez obzira je li netko za transparentnost openito, moj
cilj dosad samo je mapirati poveznice. Regulabilnost je uvjetovana
svojstvom kda, a otvoreni kd mijenja to svojstvo. To je ogranienje na vladinu mo da regulira ogranienje koje nuno ne poraava tu mo regulacije, ve je mijenja.20

function nasloviPoglavlje() {
var thisChapter = Book[this._name];

var textX = 0;
var textY = 78;
var textW = 340;
var textH = 100;

var naslovStyle = new TextFormat();

with (naslovStyle) {
align = left;
color = 0xFFFFFF;
size = 38;
italic = true;
bold = false;
underline = false;
font = Lexicon;
}

thisChapter.createTextField(Naslov,
with (Naslov) {
wordWrap = true;
multiline = true;
text = 3.dio
}

Naslov.setTextFormat(naslovStyle);

nasloviPoglavlje();

++stack, textX, textY, textW, textH);

Primjene;

 Priroda ne odreuje kiberprostor. Kd odreuje. Kd nije stalan. On se mijenja. On se sada mijenja na nain koji e uiniti kiberprostor regulabilnijim. On bi se mogao promijeniti tako da uini kiberprostor manje regulabilnim. To kako se on mijenja ovisi o
piscima kda. To kako se mijenjaju pisci kda moglo bi ovisiti o
nama.
Ako nita ne inimo, kd kiberprostora e se promijeniti. Nevidljiva ruka promijenit e ga na predvidljivi nain. Nita ne initi
znai prihvatiti barem to. To znai prihvatiti promjene do kojih e
dovesti ta promjena u kdu. To znai prihvatiti kiberprostor koji
nije slobodan ili je drugaije slobodan nego to je prostor bio prije.
Ali kako e se onda razvijati budunost? Koje vrijednosti treba
imati prostor? Naglaavao sam potrebu za izborom, ali sam malo
uradio da bih pokazao kakva ta promjena treba biti.
U ovom dijelu ja provodim taj izbor. Poinjem s tehnikom koja
je poznata amerikim konstitucionalistima u sluajevima kada se
ustavni zakon suoava s promijenjenim okolnostima. Ta tehnika,
koju zovem prevoenje, odluuje o sadanjosti u odnosu na prolost, da bi se htijenja prolosti prevela u bitno razliiti kontekst.
Upravo kao to jezini prevodilac konstruira tekst koji se razlikuje
od izvora, ali ima isto znaenje kao i izvor, tako i ustavni prevodilac konstruira primjenu koja, iako razliita od izvorne aplikacije
ima isto znaenje u tekuem kontekstu kao to je izvornik imao u
svom kontekstu.
Prevoenje e nas usmjeravati u vanim sluajevima. Oni e
nam pokazati kako moemo nastaviti, dosljedno tradiciji koju
potujemo. Ali u sluajevima na kojima se najvie zadravam,
samo prevoenje nee biti dovoljno; prolost nee razrijeiti budunost. Problemi koje postavlja budunost pitanja su o kojima
nije bilo odlueno u prolosti.
To su latentne dvosmislenosti o kojima sam govorio na poetku,
koje sam ilustrirao pretraivanjem crvima. U 3. dijelu tvrdim da e
nas ti sluajevi dvosmislenosti prisiliti da izabiremo tamo gdje ustavotvorci to nisu uinili. Kiberprostor e tu nunost uiniti bjelodanom.

152

9
Prevoenje
Na vrhuncu naega posljednjega rata protiv opojnih sredstava
prohibicije krajem 1920-ih godina savezna vlada poela je koristiti policijsku tehniku koja je mnoge osupnula, ali se pokazala sasvim djelotvornom. Ta tehnika bila je prislukivanje telefona.01 Telefoni su bili postali dominantni nain komunikacije, ivot se upravo poeo kretati po icama, a vlada je, nastojei iskoristiti dokaze
koje bi taj novi medij mogao iznjedriti, poela prislukivati telefone bez sudskih naloga.
S obzirom da su slubenici koji su provodili zakone i sami bili u
nedoumici oko etinosti telefonskoga prislukivanja, ono se samo
iznimno koristilo. Svejedno, ta se tehnika primjenjivala u sluaju
prijetnji koje su se smatrale ozbiljnima. Nezakonito uivanje alkohola, kao opsesija toga vremena, bilo je upravo takva prijetnja.
Najpoznatija takva prislukivanja dovela su 1928. godine do
sluaja pred Vrhovnim sudom Olmstead protiv Sjedinjenih Drava.
Vlada je istraivala jedan od najveih nezakonitih uvoza alkohola,
njegovu distribuciju i prodajne organizacije u zemlji. Kao dio istrage, vlada je poela prislukivati telefone koje su koristili dileri i
njihovi agenti. To su bili privatni telefoni, ali su prisluni aparati
bili tako postavljeni da ne ometaju privatni posjed ljudi pod istragom.02 Umjesto toga, aparati su postavljeni na mjestima na kojima
je vlada imala zakonski pristup telefonskim linijama. Iako je prislukivanje telefona bilo nezakonito prema zakonima mnogih drava, vlada nije nezakonito ometala privatni posjed dok je prislukivala telefone.
Koristei ta prislukivanja, vlada je snimila mnogo sati razgovora (775 tipkanih stranica, prema izdvojenom miljenju suca Louisa
Brandeisa) 03 i ona je iskoristila te snimke da osudi optuenike u
tom sluaju. Optuenici su osporili upotrebu tih snimaka, tvrdei
da je vlada prekrila Ustav kada ih je pribavljala. etvrti amandman titi osobe, kue i osobnu pokretnu imovinu od neosnovanih
istraga i uhienja, a to telefonsko prislukivanje, tvrdili su optu-

Primjene

153

enici, bilo je krenje njihovoga prava da budu zatieni od neosnovanih pretraga.

Prema tada vaeem zakonu, bilo je oigledno da su vladini istraitelji trebali sudski nalog da bi uli u stanove gosp. Olmsteada
i njegovih suuesnika da bi ih pretraili (barem dok oni nisu bili u
njima). Oni su trebali odobrenje suca prije nego to ponu ometati
privatnost optuenika. To je bila svrha etvrtoga amandmana da
su neka mjesta (osobe, kue i osobna pokretna imovina) zatiene
tako to se pretpostavlja da policija mora imati sudski nalog prije
nego to ometa njihovu privatnost.04 U gornjem sluaju nije bilo
sudskoga naloga pa je stoga, kako su optuenici tvrdili, istraga bila
nezakonita. Dokazi su se morali izuzeti.
Moemo se zaustaviti da zapitamo zato. Ako pozorno proitamo etvrti amandman, teko je vidjeti kada se ba zahtijeva sudski
nalog:
(a) Pravo ljudi da budu sigurni u pogledu svojih osoba, kua,
papira i osobne pokretne imovine od neosnovanih pretraga i
uhienja, ne smije se prekriti, i (b) nikakvi Sudski nalozi nee se
izdati, osim u vjerojatnom sluaju, poduprtom Zakletvom ili izjavom pred sudom uz konkretan opis mjesta koje e se pretraivati i osoba ili stvari koje e se uhititi i zaplijeniti.

etvrti amandman predstavlja u stvari dvije zapovijedi. (Dodao

sam a i b da bih podupro ono to elim kazati.) Prva govori da
se odreeno pravo (pravo Naroda da budu sigurni) ne smije
prekriti; druga ograniava uvjete pod kojima e se izdati sudski
nalog. Ali tekst amandmana ne navodi odnos izmeu prvoga dijela
i drugoga dijela. A on svakako ne govori da je pretraga neopravdana ako nije poduprta sudskim nalogom. Stoga emu zahtjev za
sudskim nalogom? 05
Da bismo shvatili amandman moramo se vratiti na njegovo oblikovanje. U to je vrijeme zakonska zatita od zadiranja u privatnost bio zakon o ometanju posjeda. Ako je netko uao u va posjed
i vrljao po vaim stvarima, ta je osoba krila vaa opa zakonska
prava protiv ometanja posjeda. Mogli ste sudski goniti to osobu
zbog ometanja posjeda, bilo da je u pitanju policajac ili privatni
graanin. Prijetnja takvim sudskim progonima davala je policiji
poticaj da ne ometa vau privatnost.06

Prevoenje

154

Meutim, ak i bez sudskoga naloga, policajac koji ometa posjed mogao je imati mnogo obrana. One su se svodile na to je li pretraivanje bilo osnovano. Ali postojale su dvije vane injenice u
pogledu te osnovanosti. Prvo, porota je odluivala o osnovanosti.
Suci i pretpostavljeni prosuivali su je li policajevo postupanje
bilo pravilno. Drugo, u nekim sluajevima osnovanost se utvrivala kao stvar zakona to jest, sudac bi uputio porotu da je pretraivanje bili osnovano. (Na primjer, kada bi policajac naao krijumarenu robu na posjedu optuenika pretraivanje je bilo osnovano bez obzira je li bilo dovoljno sumnje prije istrage ili nije.) 07
Taj je reim stvarao oigledne rizike za policajca prije nego to
je on istraivao neiji posjed. Ako je pretraivao, a nije nita naao,
ili ako je porota kasnije mislila da njegova pretraga nije bila opravdana, onda bi on platio za svoje nezakonito ponaanje tako to je
osobno snosio odgovornost za prava koja je prekrio.
Ali reim je nudio i osiguranje protiv te odgovornosti sudski
nalog. Ako je policajac osigurao nalog od suca prije nego to je
napravio pretraivanje, nalog mu je davao imunitet od odgovornosti za ometanje posjeda. Ako on onda nije naao nikakvu krijumarenu robu ili ako se njegovo pretraivanje pokazalo neosnovanim, on je jo uvijek imao obranu u sluaju sudskoga progona.
Stvaranje poticaja bio je jedan od ciljeva izvornog sustava. Zakon je pruao policajcu poticaj da dobije nalog prije nego to je
proveo istragu; ako je bio nesiguran ili je elio izbjei sav rizik
odgovornosti, on je mogao najprije provjeriti svoju procjenu pitajui suca. Ali ako je policajac bio siguran ili je elio riskirati, onda
nedobivanje sudskoga naloga nije automatski inilo istragu neosnovanom. On je riskirao poveanu odgovornost, ali njegova odgovornost bila je jedini ulog.
Slaba karika u tom sustavu bio je sudac. Ako su suci bili suvie
popustljivi, onda je naloge bilo suvie lako dobiti.08 A neodluni
suci bili su problem za ustavotvorce. Po britanskom zakonu suce
postavlja Kruna, a u vrijeme Revolucije Kruna je bila neprijatelj.
Nakon to su vidjeli mnogo zloupotrebe moi u izdavanju naloga,
ustavotvorci nisu bili voljni dati sucima kontrolu u odreivanju
jesu li vladine pretrage opravdane.
Suci su osobito (kao to sam opisao u 2. poglavlju) imali na umu
nekoliko poznatih sluajeva u kojima su suci i izvrna vlast izdali
ope naloge koji su davali vladinim slubenicima mo da openito trae krijumarenu robu.09 Prema modernoj terminologiji to

Primjene

155

su bile ribarske ekspedicije. S obzirom da su slubenici imali

naloge, njih se nije moglo sudski goniti; s obzirom da su suci
uglavnom imali imunitet od progona, njih se nije moglo goniti. S
obzirom da se nikoga nije moglo sudski goniti, postojalo je iskuenje za zloupotrebu. Tvorci su eljeli izbjei upravo takvu zloupotrebu od strane sudaca. Ako je trebalo dati imunitet, dat e ga
porota ili uspjena istraga.
To je podrijetlo odredbe (b) etvrtoga amandmana. Tvorci su
zahtijevali da suci, kada izdaju naloge, imenuju konkretno mjesto koje treba pretraivati i osobe ili stvari koje treba uhititi ili zaplijeniti, tako da suci nee moi izdavati ope naloge. Imunitet sudskoga naloga bio bi ogranien na konkretne ljude i mjesta i sluajeve kada je postojao vjerojatni razlog da se izda sudski nalog.
Taj ustavni reim bio je projektiran da uravnotei interes ljudi
za privatnost sa zakonskom potrebom vlade da pretrauje. Policajac je imao poticaj da dobije nalog (kako bi izbjegao rizik osobne
odgovornosti); sudac je imao pravilo koje je ograniavalo uvjete po
kojima je on mogao izdati nalog; a te strukture zajedno ograniavale su slubeno ometanje privatnosti na sluajeve koji su nudili
jaku osnovu za ometanje.
Toliko o pozadini. Ali obratite pozornost na ono to slijedi.
Izvorni reim pretpostavljao je mnogo toga. Najoiglednije, on
je pretpostavljao sustav obiajnoga prava zakona o ometanju prijetnja zakonske odgovornosti koja je dolazila od zakona o ometanju stvorila je tek poticaj policajcima da zatrae naloge u prvom
redu. Ta je prethodna pretpostavka postavila imovinu u sredite
izvornih zatita Ustava.
Jednako je tako vano to je taj reim mnogo pretpostavljao o
tehnologiji vremena. etvrti amandman usredotoio se na ometanje jer je to bio prvenstveni nain pretraivanja u to vrijeme. Da je
bilo mogue jednostavno pregledati sadraj kue a da se ne ide
unutra, ogranienja etvrtoga amandmana ne bi imala mnogo
smisla. Ali zatite amandmana doista su imale smisla kao nain da
se uspostavi ravnotea izmeu vladine moi da pretrauje i prava
ljudi na privatnost pod uvjetima reima zakona o ometanju posjeda i tehnologijama zadiranja u privatnost koje su prevladavale
krajem osamnaestoga stoljea.
Prethodne pretpostavke ono to se uzima kao samo po sebi razumljivo ili se smatra da se o tome ne moe raspravljati mijenjaju se.10 Kako reagiramo kada se takve pretpostavke mijenjaju?

Prevoenje

156

Kako itamo tekst koji se zasniva na odreenim prethodnim pretpostavkama kada se te prethodne pretpostavke vie ne mogu primijeniti?
Za Amerikance ili za bilo koju naciju s ustavom starim dvije stotine godina, to je sredinji problem za ustavno tumaenje. to ako
bi drava, na primjer, jednostavno ukinula prava protiv ometanja
posjeda? Bi li se amandman tumaio bilo kako drugaije? 11 to ako
bi se tehnologije za pretraivanje promijenile tako dramatino da
nitko ne bi trebao ui u privatni posjed drugoga da bi saznao to se
tamo dri? Bi li se amandman tada drugaije tumaio?
Povijest bavljenja Vrhovnoga suda takvim pitanjima ne pokazuje savreno jasni obrazac, ali moemo utvrditi dvije razliite strategije, koje se uvijek takmie za pozornost Suda. Jedna se strategija
usredotouje na ono to bi ustavotvorci ili utemeljitelji uinili to
je strategija izvornitvo u jednom koraku. Druga strategija eli pronai sadanje tumaenje izvornoga Ustava koje zadrava njegovo
prvotno znaenje u dananjem kontekstu to je strategija koju ja
nazivam prevoenje.
Obje strategije nalazimo u Olmsteadovom sluaju telefonskoga
prislukivanja. Kada je vlada prislukivala telefone optuenika bez
ikakvoga sudskoga naloga, Sud je morao odluiti je li upotreba te
vrste dokaza dozvoljena i je li u skladu s vladinim naelima etvrtoga amandmana. Optuenici su rekli: vlada mora dobiti sudski
nalog da bi prislukivala telefone. Vlada je rekla: etvrti se amandman tu jednostavno ne primjenjuje.
Vladin argument bio je sasvim jednostavan. Amandman je pretpostavljao da e vlada ometati posjed radi pretraivanja i regulirao
uvjete pod kojima policajci mogu ometati posjed. Ali s obzirom da
je prislukivanje telefona zadiranje u privatnost bez ometanja
posjeda, vlada moe prislukivati telefone optuenika a da uope
ne ulazi u njihov posjed; amandman stoga nije primjenjiv. Oni
jednostavno nema doseg da titi od zadiranja u privatnost ako su
ta zadiranja bez ometanja posjeda.
Vrhovni sud se sloio. Prema miljenju vrhovnog suca (i bivega
predsjednika) Williama H. Tafta, Sud je podupro vladu.
Amandman ne zabranjuje ono to se ovdje uradilo. Nije bilo
pretraivanja. Nije bilo uhienja. Dokazi su se osigurali upotrebom ula sluha i to jedino...Jezik amandmana ne moe se proiriti
da ukljui telefonske ice, koje idu po cijelome svijetu iz kue ili
ureda optuenika.12
Primjene

157

Taj je zakljuak primljen s odreenim iznenaenjem, a takoer

i sa okom. Ve se dobar dio ivota preselio na ice. Ljudi su poeli
shvaati to znai imati prisan dodir na mrei; oni su raunali da
e telefonski sustav tititi njihove najintimnije tajne. Doista, telefonske tvrtke, nakon to su se snano borile protiv nadlenosti
koju je vlada zahtijevala za sebe, sveano su se obvezale da e
pomagati vladi samo kad to zahtijeva zakon.13 Usprkos tom otporu, Sud je zakljuio da se Ustav ne mijea u zadiranja takve
vrste. On to ne bi mogao uiniti onda kada je Ustav bio napisan; on
to nije uinio u vrijeme kada se odluivalo o sluaju.
Ali izdvojeno miljenje Suca Brandeisa (svoje miljenje izdvojili
su i Suci Holmes, Stone i Butler) bilo je drugaijeg stajalita. Kao i
Taft, on se usredotoio na vjernost. Ali njegova vjernost bila je sasvim drugaije zamiljena.
Brandeis je priznao da se etvrti amandman, kao to je prvotno
napisan, primjenjivao jedino na ometanje posjeda.14 Ali on je tako
inio jer je u vrijeme kada je napisan ometanje posjeda bila tehnologija za zadiranja u privatnost. To je bila prethodna pretpostavka
ustavotvoraca, ali ta se prethodna pretpostavka sada promijenila.
Uzimajui u obzir tu promjenu, tvrdio je Brandeis, odgovornost
Suda bila je da tumai amandman na nain koji zadrava njegovo
znaenje, usprkos promijenjenim okolnostima. Cilj mora biti
prevesti prvotne zatite u kontekst u kojemu se tehnologija za zadiranje u privatnost promijenila.15 To bi se uradilo, tvrdio je Brandeis primjenom zatite etvrtoga amandmana na zadiranja u privatnost koja sama po sebi nisu bila ometanja posjeda.
Ta dva miljenja obiljeavaju dva razliita modusa ustavnoga
tumaenja. Taft nalazi vjernost Ustavu jednostavnim ponavljanjem onoga to su ustavotvorci uradili; Brandeis nalazi vjernost
Ustavu pronalaenjem dananjega ekvivalenta onome to su ustavotvorci uradili. Kad bismo slijedili Tafta, Brandeis je tvrdio, mi
bismo potkopali zatite za privatnost koje su ustavotvorci izvorno
postavili; kad bismo slijedili Brandeisa, Taft je podrazumijevao,
mi bismo Ustavu dodali neto to ustavotvorci nisu napisali.
Zagovornici obiju strana tvrdili su da bi miljenje drugoga
promijenilo znaenje Ustava. Ali ije bi miljenje, Suda ili Suca
Brandeisa, doista promijenilo znaenje etvrtoga amandmana?
Da biste odgovorili na to pitanje trebali biste prvo pitati:
Promjena u odnosu na to? Koja je polazna vrijednost prema kojoj
je ta promjena promjena? Svakako bi se Brandeis sloio da bi 1791.,

Prevoenje

158

neposredno nakon to je amandman usvojen, bilo koji nalaz Suda

da amandman see dalje od ometanja posjeda bio nepravilan. Ali
kada se neto to je prethodno pretpostavljao izvorni amandman
promijenilo, je li jasno da je pravilni odgovor Suda da djeluje kao
da se uope nita nije dogodilo?
Brandeisova metoda objanjavala je promijenjene pretpostavke.
On je ponudio tumaenje koje je promijenilo doseg amandmana
kako bi zadrao amandmansku zatitu privatnosti. Taft, s druge
strane, nudio je tumaenje koje je zadralo doseg amandmana, ali
je promijenilo njegovu zatitu privatnosti. Svako je tumaenje zadralo neto stalno; svako je neto promijenilo. Pitanje je: koje je
tumaenje sauvalo ono to vjernost Ustavu zahtijeva da bude
sauvano?
Moemo bolje shvatiti o emu se radi ako postavimo sljedeu
situaciju. Zamislite da bismo mogli koliinski izraziti privatnost:
tada bismo mogli opisati promjenu u koliini privatnosti koju bi
mogla donijeti bilo koja promjena u tehnologiji. (Robert Post
pruio je potpuno uvjerljiv argument zato se privatnost ne moe
koliinski izraziti, ali moja svrha je ovdje naprosto ilustrativna.16)
Zamislite onda da je 1791. zatita od zikoga ometanja posjeda
titila 90 posto osobne privatnosti. Vlada je jo uvijek mogla stajati
na ulici i oslukivati kroz otvorene prozore, ali je zadiranje koje je
predstavljala ta prijetnja, kada se sve uzme u obzir, bilo malo. Uglavnom je reim koji je titio od ometanja posjeta takoer titio i
privatnost.
Meutim, kada su se pojavili telefoni, ta se zatita promijenila.
Mnogo privatnih informacija prolazilo je kroz telefonske ice.
Dakle, ako prislukivanje nije bilo ometanje posjeda, mnogo manje privatnoga ivota bilo je zatieno od vladinoga njukanja.
Umjesto 90 posto koliko je titio amandman, samo je 50 posto bilo
zatieno.
Brandeis je elio tumaiti amandman tako da bi on titio ono
to je izvorno titio 90 posto, iako bi to onda zahtijevalo da on
titi vie nego ono to je jednostavno ometanje posjeda. On ga je
elio tumaiti razliito, mogli bismo rei, tako da bi on titio isto.
Taj oblik argumenta uobiajen je u naoj ustavnoj povijesti i osnova onome to je najbolje u naoj ustavnoj tradiciji.17 To je argument koji odgovara okolnostima pretpostavljajui tumaenje koje
neutralizira te promjene i zadrava izvorno znaenje. Suci na
desnici i na ljevici pozivaju se na taj argument.18 To je nain da se

Primjene

159

zadri ivotnost u ustavnoj odredbi kako bi se osiguralo da promjene u svijetu ne mijenjaju znaenje ustavnoga teksta. To je
argument, mogli bismo rei, koji eli prevesti zatite koje je etvrti
amandman davao 1791. u isti niz zatita u bilo koje kasnije doba u
naoj povijesti. On priznaje da bi Sud, ako bi to uradio, moda tumaio amandman razliito. Ali to nije razliito tumaenje amandmana da bi se poboljao amandman ili da bi se neto dodalo njegovim zatitama. To je razliito tumaenje amandmana da bi se uklopile promjene u zatiti koje su nastale zbog promjena u tehnologiji. To je prevoenje da bi se sauvalo znaenje.
Ako postoji sudac koji zasluuje najviu nagradu ustavnog svijeta, ako postoji miljenje Vrhovnoga suda koje bi trebalo biti
model za kiberprostor u budunosti, ako postoji prvo poglavlje u
borbi za zatitu kiberprostora, to je taj sudac, to miljenje i taj
sluaj. Brandeis nam je dao model za tumaenje Ustava da se sauva njegovo znaenje, i njegove vrijednosti, u raznim vremenima i
kontekstima. To je metoda koja prepoznaje ono to se promijenilo
i prilagoava tu promjenu da bi sauvala neto od onoga to su
nam ustavotvorci prvotno dali. Opet, to je metoda koja prevodi
znaenje Ustava izmeu razliitih konteksta bez obzira jesu li
oni isto tako vremenski udaljeni kao to smo mi od ustavotvoraca
ili kao to je kiberprostor od realnoga prostora.
Ali Taftovo je miljenje postalo zakon, a njegovo uskogrudno
stajalite o etvrtom amandmanu je prevladalo. Vrhovnom je sudu trebalo etrdeset godina da usvoji Brandeisovu sliku etvrtoga
amandmana etrdeset godina prije nego to je Olmstead osporen.
Sluaj koji ga je sporio bio je Katz protiv Sjedinjenih Drava.19
Charles Katz bio je osumnjien da je telefonom prenosio kockarske informacije klijentima u drugim dravama. Savezni agenti
snimili su polovicu njegovih telefonskih poziva tako to su privrstili prisluni ureaj s vanjske strane javne govornice gdje je on
telefonirao. Katz je bio osuen na temelju tih dokaza, a prizivni
sud podrao je presudu na temelju Olmsteada. Profesor na harvardskom Pravnom fakultetu, Laurence Tribe bio je ukljuen u taj
sluaj na poetku svoje pravnike karijere:
Kao pripravnik kod Suca Vrhovnoga suda, Pottera Stewarta, radio sam na sluaju koji je ukljuivao vladino elektroniko nadziranje osumnjienoga zloinca u obliku siunoga ureaja privrenoga na vanjsku stranu javne telefonske govornice. S obzirom

Prevoenje

160

da je zadiranje u osumnjienikovu privatnost bilo izvreno bez

zikoga ometanja ustavno zatienoga podruja, Savezna vlada tvrdila je, oslanjajui se na Olmstead, da nije bilo pretraivanja ili uhienja pa se stoga jednostavno nije mogao primijeniti
etvrti amandman o pravu ljudi da budu sigurni u pogledu svojih osoba, kua, papira i nepokretne imovine, od neosnovanog pretraivanja i uhienja.
U poetku su bila samo etiri glasa za to da se ospori Olmstead i
da se etvrti amandman smatra primjenjivim na telefonsko i elektroniko prislukivanje. Ponosan sam to mogu rei da sam, kao
26-godinji mladi, imao barem neto veze s promjenom toga broja od etiri na sedam i s argumentom, to ga je formalno usvojila
veina od sedam Vrhovnih sudaca u prosincu 1967., da etvrti
amandman titi ljude, ne mjesta [odluka 389 US, 351]. U toj presudi, Katz protiv Sjedinjenih Drava, Vrhovni sud konano je odbacio Olmstead i mnoge presude koje su se na njega oslanjale, rasuujui da, uzme li se u obzir ulogu elektronikih komunikacija u
modernom ivotu, [Prvi amandman] ima svrhu zatiti slobodu govora isto kao to [etvrti amandman] ima svrhu zatiti privatnost i da
oba zahtijevaju da se kao pretraivanje smatra bilo koje zadiranje upovjerljive telefonske komunikacija neke osobe, zikim
ometanjem posjeda ili bez njega.20

Sud je u Katzu slijedio Brandeisa, a ne Tafta. On je traio tumaenje etvrtoga amandmana koje bi zadralo duh amandmana u promijenjenom kontekstu. U kontekstu ustavotvoraca iz 1791., zatita
od ometanja posjeda bila je djelotvoran nain da se zatiti ometanje
privatnosti, ali u kontekstu Katza iz 1960-ih to nije bilo tako. U 1960im godinama, veliki dio intimnoga ivota provodio se na mjestima
koja nisu bila u dosegu pravila posjeda (na primjer u eteru telefonske mree AT&T-a). I stoga reim koji je inio da privatnost ovisi o
posjedu nije titio privatnost u istoj mjeri u kojoj su to ustavotvorci
namjeravali. Sudac Stewart u Katzu nastojao je to popraviti povezujui etvrti amandman s izravnijom zatitom privatnosti.
Veza je bila zamisao o osnovanom oekivanju privatnosti.
Bitna vrijednost, pisao je Stewart, bila je zatita ljudi, ne mjesta21; stoga bi bitna tehnika bila zatiti ljude tamo gdje oekuju
privatnost i gdje je to oekivanje osnovano. Tamo gdje ljudi osnovano oekuju privatnost, vlada ne moe ometati taj prostor bez zadovoljavanja zahtjeva etvrtoga amandmana.

Primjene

161

Trebamo se diviti Stewartovom miljenju, barem u onoj mjeri u

kojoj je on voljan oblikovati sredstva za ouvanje znaenja Ustava
u izmijenjenim okolnostima ili opet, u mjeri u kojoj on pokuava prevesti zatite etvrtoga amandmana u moderni kontekst. Ima
jo dosta pitanja.22 Ali ta pitana moemo ostaviti po strani na trenutak i usredotoiti se na jedno obiljeje problema koje je prilino
neprijeporno.
Iako e biti teko povui granice, barem je prilino jasno da su
ustavotvorci svjesno odabrali da zatite privatnost. To nije bilo
pitanje izvan dnevnoga reda njihove izvorne rasprave ili pitanje
koje oni nisu primijetili. A to nije pravo na privatnost o kojemu
se konzervativci ale u kontekstu prava na pobaaj. To je pravo da
budemo osloboeni od dravnoga upletanja u svetost privatnoga doma. Prijetnje pojedinanoj privatnosti koje je vrila drava
bile su sredinje za pokret koji je doveo do republike. Brandeis i
Stewart jednostavno su eljeli donijeti taj izbor u kontekstima u
kojima je ranija struktura postala nedjelotvorna.
Prevoenja poput ovih prilino su izravna. Izabrane izvorne vrijednosti prilino su jasne; nain na koji konteksti potkopavaju izvornu primjenu lako su shvatljivi; a tumaenja koja bi obnovila izvorne vrijednosti prilino su jasna. Naravno, takvi sluajevi zahtijevaju odreenu hrabrost u tumaenju volju da se sauva vjernost tumaenja mijenjanjem prakse tumaenja. Ali barem je smjer
jasan, ak iako su sredstva malo nezgrapna.23
To su laki sluajevi. Oni su ak laki kada ne pokuavamo prenositi vrijednosti iz neke daleke prolosti u budunost, ve umjesto toga jednostavno prenosimo vrijednosti iz jednoga konteksta u
drugi. Kada znamo koje vrijednosti elimo sauvati, mi trebamo
samo biti kreativni u tome kako ih sauvati u drugaijem kontekstu.
Kibesrprostor e ponuditi mnogo takvih lakih sluajeva. Kada
se sudovi s njima suoe, oni trebaju slijediti primjer Brandeisa: oni
trebaju prevoditi, a trebali bi poticati i Vrhovni sud da ini slino.
Kada se okolnosti promijene i ponite zatite nekoga izvornoga
prava, Sud bi trebao usvojiti tumaenje Ustava koje ponovo uspostavlja to pravo.
Ali neki sluajevi nee biti tako laki. Ponekad prevoenje nee
biti izbor. Ponekad su vrijednosti koje bi prevoenje nalazilo bile
vrijednosti koje mi vie ne elimo sauvati. A ponekad mi ne moemo rei koje e vrijednosti prevoenje odabrati. To je bio pro-

Prevoenje

162

blem s crvom u 2. poglavlju, koji je posluio da istaknemo latentne

dvosmislenosti. Promjenjivi konteksti ponekad otkrivaju latentnu
dvosmislenost u izvornom kontekstu. Tada moramo izbrati izmeu dvije razliite vrijednosti, za svaku od kojih se moe kazati da
je u skladu s izvornom vjernou. S obzirom da se za oba naina
moe rei da su pravilna, mi ne moemo rei da je izvorni kontekst
(bilo sada ili pred dvije stotine godina) odluio sluaj.
Profesor Tribe opisuje primjer u utemeljiteljskom lanku s podruja prava kiberprostora, Ustav u kiberprostoru. 24 Tribe skicira
metodu tumaenja Ustava u kiberprostoru koja eli uiniti Ustav
tehnoloki neutralnim. Cilj je usvojiti tumaenja (ili moda ak
amandman) koja jasno kazuju da promjene u tehnologiji ne smiju
promijeniti znaenje Ustava. Moramo uvijek usvojiti tumaenja
Ustava koja uvaju njegove izvorne vrijednosti. Kada se bave kiberprostorom, suci moraju biti prevodioci; razliite tehnologije su
razliiti jezici; a cilj je pronai tumaenje Ustava koje uva njegovo
znaenje od jedne do druge svjetske tehnologije.25
To je vjernost kao prevoenje. Ta vrsta prevoenja govori kao
da ono samo prenosi neto to je ve reeno. Ono sakriva kreativno
u svom inu; ono hini odreenu pristojnu ili uljudnu skruenost.
Taj nain tumaenja Ustava govori da su vane politike odluke
ve donesene, a sve to se trai je neka vrsta tehnikoga prilagoavanja. Ona eli drati klavir ugoenim dok se on pokree iz jedne
koncertne dvorane u drugu.
Ali Tribe onda nudi primjer koji bi tu metodu mogao uiniti
bespredmetnom. Pitanje je o znaenju odredbe o suoavanju iz
estoga amandmana prava optuenika u kaznenom postupku
da bude suoen sa svjedocima protiv njega. Kako emo, pita
Tribe, tumaiti danas tu odredbu?
U utemeljiteljsko doba, tvrdi on, tehnologija suoavanja bila je
jednostavna suoavanje je bilo dvosmjerno. Ako se svjedok suoavao s optuenim, optueni se, iz nunosti, suoavao sa svjedokom. To je bila nunost koju nam je davala tehnologija onoga vremena. Ali danas je mogue da suoavanje bude jednosmjerno
svjedok se suoava s optuenim, ali optueni se ne treba suoavati
sa svjedokom. Postavlja se onda pitanje zahtijeva li odredba o suoavanju jednosmjerno ili dvosmjerno suoavanje.26
Pretpostavimo da su Tribeovi opisi dostupnih tehnologija toni
i da su ustavotvorci usvojili jedinu odredbu o suoavanju koju je
njihova tehnologija omoguavala. Pravo pitanje dolazi u drugom

Primjene

163

koraku. Danas tehnologija prua dvije mogunosti jednosmjerno ili dvosmjerno suoavanje a koju Ustav zahtijeva?
Odgovor Suda u njegovoj presudi iz 1990. u sluaju Maryland
protiv Craiga bio je jasan: Ustav zahtijeva samo jednosmjerno
suoavanje. Reim odredbe o suoavanju koji dozvoljava samo jednosmjerno suoavanje, barem kada ne postoje jaki interesi da se
zahtijeva dvosmjerno, primjereno je prevoenje izvorne
odredbe.27
Kao pitanje politike odluke, meni se svakako svia taj odgovor.
Ali ne vidim njegov izvor. Izgleda mi da je to pitanje koje ustavotvorci nisu odluili i pitanje koje bi ih svakako moglo podijeliti da
im se postavi. Uzimajui u obzir tehnologiju iz 1791., oni nisu
trebali odluivati izmeu jednosmjernoga i dvosmjernoga suoavanja; s obzirom da je posrijedi sukob vrijednosti, nije oigledno
kako bi ga bili rijeili. Prema tome, govoriti da imamo odgovor
koji su nam ustavotvorci jednostavno dali dovodi u zabludu. Tu
ustavotvorci nisu dali nikakav odgovor, i po mom miljenju, ne
moe se izvui odgovor iz onoga to su oni rekli.
Poput crva u 2. poglavlju, odredba o suoavanju predstavlja latentnu dvosmislenost.28 Ustavno pravo u kiberprostoru otkrit e
mnogo takvih latentnih dvosmislenosti. A te nam dvosmislenosti
nude izbor: Kako emo ii dalje?
Izbori nisu strani. Nije katastrofa ako moramo donijeti odluku
to jest dokle god smo sposobni za to. Ali tu vidim sr problema.
Kao to detaljnije tvrdim u 4. dijelu, uzimajui u obzir sadanja
stajalita naih sudova, i nau pravnu kulturu openito, ustavni izbori su skupi. Mi smo loi u donoenju tih izbora; nije vjerojatno
da emo se u tome brzo poboljati.
Kada nema odgovora kako postupiti kada prevoenje ostavlja
neko pitanje otvorenim imamo dvije vrste odgovora u ustavnoj
praksi. Jedan odgovor je pasivan: sud jednostavno ostavlja zakonodavstvu da odlui kako hoe. To je odgovor koji Sudac Scalia zagovara u kontekstu etrnaestoga amandmana. Ustav ne govori o
pitanjima jer su ona za tvorce bila neraspravljiva.29 U tom sluaju jedino zakonodavstvo moe ukljuiti, i zagovarati, pitanja ustavne vrijednosti i tako kazati ono to e Ustav nastaviti znaiti.
Drugi odgovor je aktivniji: Sud nalazi nain da izrazi ustavne
vrijednosti koje nisu bile prisutne pri utemeljenju. Sud potie
razgovor o tim temeljnim vrijednostima ili barem ukljuuje svoj
glas u taj razgovor da bi fokusirao debatu koja se kasnije moe

Prevoenje

164

rijeiti na drugom mjestu. Prvi odgovor je nain da se nita ne uini; drugi je nain da se pobudi dijalog o ustavnim vrijednostima
kao sredstvo suoavanja s tim pitanjima i njihovoga rjeavanja.
Bojim se da emo u pogledu kiberprostora odgovoriti na prvi
nain - da e ustanove koje su najodgovornije za oblikovanje ustavnih vrijednosti jednostavno ustuknuti dok se pitanja od ustavnoga znaenja zakonodavno odluuju. Ustanove koje su najodgovornije za oblikovanje ustavnih vrijednosti danas su sudovi. Moj je
osjeaj da e se oni povui jer smatraju (kao to tvrdim u ostatku
ove knjige) da su to nova pitanja koja je kiberprostor postavio. Njihova novina uinit e da se ona smatraju politikima, a kada se
neko pitanje smatra politikim, sudovi se povlae iz njegovoga
rjeavanja.
Bojim se toga ne zbog toga to se bojim zakonodavstava, ve
zato to je u dananje vrijeme ustavni diskurs na razini zakonodavstva vrlo tanaan. Filozof Bernard Williams tvrdi kako zakonodavstva vie ne rade svoj posao, s obzirom da je Vrhovni sud preuzeo sredinju ulogu u oblikovanju ustavnih vrijednosti.30
Bez obzira je li Williams u pravu, sljedee je jasno: ustavni diskurs naega dananjega Kongresa daleko je ispod razine na kojoj
mora biti da bi raspravio pitanja o ustavnim vrijednostima koje e
donijeti kiberprostor.
Nije jasno kako moemo prevladati tu tananost diskursa.
Nalazimo se u vremenu u kojemu je ustavna misao bila previe
dugo podruje pravnika i sudaca. Uhvaeni smo u stupicu rasuivanja koje pretpostavlja da su sva vana pitanja ve dobila svoje
odgovore, da je na posao danas jednostavno prevesti ih za moderna vremena. Kao ishod toga, mi ne znamo tono kako postupiti
kada mislimo da odgovori nisu ve tu. Dok se nacije diljem svijeta
bore da izraze i usvoje ustavne vrijednosti, mi, najstarija tradicija
pisanog ustava, izgubili smo praksu usvajanja i artikuliranja ustavnih vrijednosti i odluivanja o njima.
Vraam se tom problemu u 15. poglavlju. Zasad, moje stajalite
je samo opisno. Prevoenje je jedan nain na koji se moemo baviti
izborima koje kiberprostor postavlja. To je jedan nain da se pronau ekvivalenti u razliitim kontekstima. Ali u etiri primjene
koje slijede, ja postavljam pitanje: Je li prolost dovoljna? Jesu li to
izbori s kojima se ustavotvorci nisu bavili? Jesu li to izbori koje mi
moemo donijeti?

Primjene

165

10
Intelektualno vlasnitvo
Harold Reeves jedan je od najboljih znanstvenih novaka koje
sam imao. On je radio sa mnom na razradi prvoga kolegija koji
sam predavao o pravu kiberprostora. Poetkom njegove druge godine na Pravnom fakultetu Sveuilita u Chicagu doao mi je sa
zamilju to je imao o jednom studentskom lanku koji e objaviti
u pravnom asopisu.01 Tema je bila zakon o ometanju posjeda u
kiberprostoru hoe li i kako zakon tititi vlasnike prostora u kiberprostoru od raznih vrsta upletanja od kojih nas zakon o ometanju posjeda titi u realnom prostoru. Njegova poetna zamisao bila
je jednostavna: ne bi trebao postojati zakon o ometanju posjeda u
kiberprostoru.02 Zakon ne bi trebao osigurati vlasnicima prostora nikakvu zakonsku zatitu protiv krenja njihovih prava. Treba
ih prisiliti da se sami brane.
Reevesova zamisao bila je malo aava, i naposljetku, mislim,
pogrena.03 Ali ona je sadravala uvid koji je bio upravo genijalan i
koji bi trebao biti bitan u razmiljanju o zakonu u kiberprostoru.
Zamisao mnogo krae i mnogo manje elegantno nego to ju je
Reeves oblikovao je sljedea: pitanje koje zakon treba postaviti je
koja e sredstva dovesti do najdjelotvornijega skupa zatita vlasnikih interesa u kiberprostoru. Mogue su dvije vrste zatite. Jedna je tradicionalna zatita zakona zakon odreuje prostor gdje
drugi ne smiju ui i kanjava ljude koji ipak uu. Druga zatita je
ograda, tehnoloki ureaj (neto malo kda) koji (izmeu ostaloga)
blokira neeljenoga da ue. U realnom prostoru, naravno, imamo
oboje zakon i ograde koje nadopunjavaju zakon. Bez sumnje
postoji neka optimalna mjeavina izmeu ograda i zakona. Oboje
stoji novaca i povrat od svakoga nije nuno isti. S drutvenoga
motrita mi bismo eljeli mjeavinu koja prua optimalnu zatitu
uz najmanji troak. (Ekonomskim rjenikom, mi bismo eljeli takvu mjeavinu da je granini troak dodatne jedinice zatite ravan
najnioj moguoj dobiti.)

Intelektualno vlasnitvo

166

Skriveno znaenje te zamisli u realnom prostoru je da je ponekad razumno prebaciti teret zatite na graane, a ne na dravu.
Ako, na primjer, neki farmer eli uskladititi neko vrijedno sjeme
na udaljenom dijelu svoje farme, za njega je bolje snositi trokove
u sjemenu nego zahtijevati od policije da vri vie ophodnji na tom
podruju ili da povea kaznu za one koje uhvati. Prema tome uvijek se postavlja pitanje ravnotee izmeu trokova i dobiti izmeu
privatne zatite i dravne zatite.
Reevesov uvid u kiberprostor slijedi isto razmiljanje. Optimalna zatita za prostore u kiberprostoru je mjeavina javnoga prava i
privatnih ograda. Pitanje koje treba postaviti u odreivanju te
mjeavine je koja zatita, granino, manje stoji. Reeves tvrdi da su
trokovi zakona u tom kontekstu vrlo visoki djelomice zbog
trokova provedbe zakona, ali i zbog toga jer je za zakon vrlo teko
razlikovati izmeu zakonite i nezakonite upotrebe kiberprostora.
Postoje mnogi aktanti koji bi mogli koristiti prostor kiberprostora. Web pauci, koji skupljaju podatke za web pretraivae; preglednici, koji pretrauju kroz Mreu da bi neto vidjeli; hakeri
(oni dobre vrste) koji iskuavaju kljuanice prostora da vide jesu li
zakljuane; i hakeri (oni loe vrste) koji provaljuju i ulaze da bi
krali. Zakonu je teko, ex ante, saznati koji aktant koristi prostor legitimno, a koji ne. Legitimnost ovisi o namjeri osobe koja odobrava pristup.
To je, dakle, dovelo Reevesa do njegove zamisli: s obzirom da je
namjera vlasnika tu tako bitna, i s obzirom da se ograde kiberprostora mogu napraviti tako da tu namjeru jeftino odraavaju,
najbolje je svu inicijativu prepustiti vlasniku da odredi pristup
kako eli. Pravo na pretraivanje trebala bi biti norma, a teret da
zakljua vrata treba prebaciti na vlasnika.04
Sada ostavite Reevesov argument po strani i razmislite na sekundu o neemu to e izgledati potpuno drugaije, ali je poprilino ista zamisao. Razmislite o krai i zatitama koje imamo od nje.
Imam hrpu drva za loenje iza moje kue. Nitko ih ne krade.
Kad bih ostavio bicikl napolju preko noi nestao bi.
Jedan mi je prijatelj rekao da je, u omiljenom gradu na plai,
gradskim vlastima bilo nemogue saditi cvijee odmah bi ga pobrali. Ali, on sada ponosno javlja, nakon dugotrajne kampanje, o
duhu zajednice, cvijee se vie ne bere.

Primjene

167

Postoje posebni zakoni o krai automobila, zrakoplova i brodova. Ne postoje posebni zakoni o krai nebodera. Automobili,
zrakoplovi i brodovi trebaju zatitu. Neboderi se manje-vie pobrinu sami za sebe.

Mnogo toga titi vlasnitvo od krae na razliite naine.

Trite titi moja drva za loenje (jeftinije je kupiti vlastita nego
odvesti moja); trite je posebna prijetnja mome biciklu (koji, ako
ga ukradu, mogu lako prodati). Norme ponekad tite cvijee u
parku, ponekad ne. Priroda ponekad surauje s lopovima (automobili, zrakoplovi i brodovi), a ponekad je protiv njih (neboderi).
Te zatite nisu nepromjenjive. Mogao bih zakljuati moj bicikl i
time koristiti kd realnoga prostora da bi ga bilo tee ukrasti. Mogla bi biti nestaica drva za loenje, poveana potranja i onda bi
ga bilo tee zatiti. Javne kampanje o graanskoj civiliziranosti
mogle bi zaustaviti krau cvijea; odabiranje posebnoga cvijea
moglo bi uiniti isto. Komplicirani lokoti mogli bi ukradene bicikle uiniti beskorisnima. Problem nije da su zatite zadane ili nepromjenljive, ve da su one viestruke i njihovi modaliteti razliiti.
Vlasnitvo je zatieno zbirom razliitih zatita to ih zakon,
norme, trite i kd realnoga prostora mogu pruiti. To je upravo
primjena tvrdnje iz 7. poglavlja. Sa stajalita drave, nama je potreban zakon samo kada druga tri modaliteta ostavljaju vlasnitvo
ranjivim. Sa stajalita graanina, kd realnoga prostora (kao to su
kljuanice) potreban je kada sami zakoni i norme ne tite dovoljno.
Shvatiti kako je vlasnitvo zatieno znai shvatiti kako te razliite
zatite djeluju zajedno.
Reevesova zamisao i ona razmiljanja o drvu za loenje i neboderima ukazuju na razne naine na koje bi zakon mogao zatititi
vlasnitvo i predlau lepezu vrsta vlasnitva koje bi zakon mogao pokuati zatititi. One takoer postavljaju pitanje koje su
izrekli Sudac Stephen Breyer i mnogi drugi: Treba li zakon uope
tititi neke vrste vlasnitva osobito intelektualno vlasnitvo? 05
Izmeu vrsta vlasnitva koje bi zakon mogao tititi, ja u se u
ovom poglavlju usredotoiti na samo jednu intelektualno
vlasnitvo, ili konkretnije, vlasnitvo koje titi autorsko pravo. Od
svih razliitih vrsta vlasnitva, govori se da je ta vrsta najranjivija
na promjene koje e kiberprostor donijeti. Govori se da intelektualno vlasnitvo ne moe biti zatieno u kiberprostoru. A u smislu
onoga to sam skicirao, moemo poeti uoavati zato i jo vanije, zato je ono o emu se govori nuno krivo.
Intelektualno vlasnitvo

168

O DOJAVAMA O SMRTI AUTORSKOG PRAVA

Ukratko reeno, autorsko pravo daje nositelju autorskoga prava
pravo da nadzire kopiranje onoga na to se pravo protee.06 Ja
imam autorsko pravo na ovu knjigu. To znai da osim nekih vanih iznimaka, vi ne moete kopirati ovu knjigu bez moje dozvole.
Pravo je zatieno u mjeri u kojoj zakoni (i norme) to podupiru, a
ono je u opasnosti u onoj mjeri u kojoj tehnologija olakava kopiranje. Ojaajte tehnologiju, zadravajui zakon nepromijenjenim,
i pravo je slabije.07
U tom je smislu autorsko pravo uvijek bilo u ratu s tehnologijom. Prije tamparskoga tiska (a osobito prije nego to je papir bio
dostupan) 08 , nije bilo mnogo potrebe zatititi autorsko pravo. Kopiranje je bilo tako skupo da je sama priroda titila to pravo. Ali
kako se troak kopiranja smanjivao, poveavala se prijetnja autorovoj kontroli. Kako je svaki narataj stvarao tehnologiju bolju od
prethodnoga, sposobnost nositelja autorskoga prava da zatiti svoje intelektualno vlasnitvo slabila je.
Ali sve dosada zakon je mogao odgovoriti sasvim lako. Ako su
strojevi za fotokopiranje u knjinicama predstavljali novu prijetnju tom pravu, onda se zakon mogao izmijeniti da se bolje uhvati
u kotac sa strojevima za fotokopiranje.09 Ako je video traka omoguavala TV gledateljima da snime emisiju da bi je gledali u drugo
vrijeme, zakon se mogao promijeniti da se uhvati u kotac s pomacima u vremenu.10 U svim tim sluajevima, stvarna zatita dodijeljena vlasnitvu je zbir tih razliitih vrsta ogranienja; moemo
vidjeti da poveanje zakonske zatite, kao odgovor na poveane
prijetnje kopiranja,11 moe jednostavno povratiti mo koju je neki
autor nekada imao, a ne poveati autorovo pravo.12
Na sreu, barem sa stajalita zakona, tehnoloke promjene uvijek su bile postepene. Kopije su postajale sve bolje i jeftinije, ali
jedino stupnjevito i tijekom relativno dugog razdoblja. Bilo je okova za sustav, ali je zakon imao vremena reagirati kada je izgledalo da stari sustav ne dri korak postepeno mijenjajui svoje zatite i proirujui ih u onim podrujima u kojima ih je tehnologija
potkopavala.13
Neki govore da kiberprostor mijenja ne samo tehnologiju kopiranja ve takoer (i to je vanije) mo zakona da titi od nezakonitoga kopiranja.14 On ini oboje istovremeno, i vrlo brzo. Ne
samo to Mrea obeava savrene kopije digitalnih izvornika prak-

Primjene

169

tiki besplatno,15 ve ona takoer prijeti da e nametnuti gotovo

nemoguu zadau za provoenje zakona: pronalaenje i kanjavanje prekritelja autorskoga prava. Rijeima iz 7. poglavlja: djelotvorno zakonsko ogranienje (protiv kopiranja) iezava upravo u
vrijeme kada iezavaju i tehnoloka ogranienja. Prijetnja to je
postavlja tehnologija maksimalna je, dok je zatita to je zakon
obeava minimalna. Za nositelja autorskog prava, kiberprostor izgleda kao najgore od oba svijeta mjesto gdje sposobnost kopiranja ne moe biti bolja, a gdje zakonska zatita ne moe biti gora.
Govor poput ovoga stvorio je paniku meu nositeljima autorskoga prava koji su eljeli vidjeti zakonske promjene kako bi se
bolje zatitilo autorsko pravo. Naravno, bez obzira na predvianja
entuzijast kiberprostora, nije svatko bio voljan priznati da je autorsko pravo mrtvo. Odvjetnici za intelektualno vlasnitvo i interesne skupine ve su rano poeli zahtijevati da zakon podupre
zatite intelektualnoga vlasnitva koje e kiberprostor izbrisati.

ZAKON PRITJEE U POMO

Proizvod tog poetnog pritiska bilo je Strateki dokument koji
je izdalo Ministarstvo trgovine 1995. godine nakon to su odvjetnici vie od dvije godine komentirali kako kiberprostor prijeti autorskom pravu.16 Strateki dokument je skicirao niz promjena kojima je bio cilj, kako se u njemu istie, da se uspostavi ravnotea u
zakonu o intelektualnom vlasnitvu. Naslovljen Intelektualno
vlasnitvo i nacionalna informatika infrastruktura, izvjetaj je
nastojao preformulirati postojei zakon o intelektualnom vlasnitvu u pojmovima koje e svatko razumjeti, kao i preporuiti promjene u zakonu kao odgovor na promjene koje e Mrea donijeti.
Ali kao to su znanstvenici brzo pokazali, prvi dio bio je promaaj.17 Izvjetaj je podjednako preformulirao postojei zakon kao
to su sovjetski povjesniari prenosili prie o Staljinovoj administraciji. Preformulacija je ila svakako u smjeru poveane zatite
intelektualnoga vlasnitva, ali ona se pretvarala da je njezin smjer
prirodno stanje stvari.
Meutim, za nae svrhe, najvanije su preporuke. Vlada je predloila etiri odgovora prijetnji koju je predstavljao kiberprostor. S
obzirom na 7. poglavlje ti bi odgovori trebali bi biti poznati.

Intelektualno vlasnitvo

170

Prvi odgovor bio je tradicionalan. Vlada je predloila promjene

u zakonu o autorskom pravu da bi se razjasnila prava koja je on
trebao tititi.18 Te promjene imale su namjeru bolje odrediti prava
zajamena prema zakonu o intelektualnom vlasnitvu, te unaprijediti potporu za ta prava s pojanjenim (i mogue veim) zakonskim kaznama za njihovo krenje.
Ali prijedlog je iao mnogo dalje od tih tradicionalnih sredstava. Druga preporuka bili su poveani napori u edukaciji, kako u
kolama tako i u opoj javnosti, o prirodi intelektualnoga vlasnitva i vanosti njegove zatite. U smislu 7. poglavlja, to je upotreba
zakona da se promijene norme tako da norme postanu bolja potpora za zatitu intelektualnoga vlasnitva. To je neizravna regulacija ponaanja izravnom regulacijom normi.
Meutim, edukacija nije bila najznaajnija neizravna regulacijska mjera. Za nae svrhe zanimljivija je vladina nancijska i zakonska potpora razvoju shema za upravljanje autorskim pravom
softvera koji e olakati kontrolu nad pristupom materijalu zatienom autorskim pravom i njegovom upotrebom. Mi emo istraiti te sheme detaljnije kasnije u ovom poglavlju, ali ovdje ih spominjem kao jo jedan primjer neizravne regulacije koritenje trita da se subvencionira razvoj odreenoga softverskoga alata, te
koritenje zakona da se reguliraju obiljeja drugih softverskih alata. Vlada nancijski podupire sustave upravljanja autorskim pravom, a prijetnja krivinim gonjenjem visi nad svakim onim koji je
zainteresiran da projektira softver koji bi ih provalio.19
Paket prijedloga iz 1995. bio je raspren skup tehnika neto
promjena u zakonu, neto potpore za promjenu normi i dosta potpore za promjenu kda kiberprostora kako bi bio sposobniji tititi
intelektualno vlasnitvo. Moda se 1995. godine i nije moglo oekivati neto bolje od toga. Zakon je obeavao ravnoteu odgovora na
promjenu ravnotee koju je izazvao kiberprostor.
Ravnotea je privlana. Umjerenost se ini ispravnom. Ali neto
nedostaje u tom pristupu. Strateki dokument postupa kao da je
problem zatite intelektualnoga vlasnitva u kiberprostoru ba isti
kao problem zatite intelektualnoga vlasnitva u realnom prostoru. On postupa kao da e etiri ogranienja djelovati u istim razmjerima kao u realnom prostoru, kao da se nita bitno nije promijenilo.
Ali neto se bitno doista promijenilo: uloga koju kd igra u zatiti intelektualnoga vlasnitva se promijenila. Kd moe, i sve vie

Primjene

171

e, istisnuti zakon kao prvu obranu intelektualnoga vlasnitva u

kiberprostoru. Privatne ograde, ne javno pravo.
Strateki dokument to ne vidi. U njegov raspreni skup zamisli
ugraena je jedna ideja koja je kljuna za njegov pristup, ali je iz
temelja kriva zamisao da je priroda kiberprostora anarhija.
Strateki dokument obeava osnaiti zakon na svakom podruju u
kojemu on to moe. Ali on pristupa tom pitanju poput broda koji
zatvara svoje otvore pripremajui se za oluju: to god se dogodi,
prijetnja autorskom pravu je realna, do tete e doi, i najbolje je
to moemo uiniti je prebroditi je.
To je iz temelja krivo. Mi ne ulazimo u vrijeme kada je autorsko
pravo pred veom prijetnjom nego to je u realnom prostoru. Naprotiv, mi ulazimo u vrijeme kada je autorsko pravo djelotvornije
zatieno nego u bilo koje vrijeme nakon Gutenberga. Mo da se
regulira pristup materijalu pod autorskim pravom i njegovoj
upotrebi bit e uskoro usavrena. to god mislili kompjutorai iz
sredine 1990-ih, kiberprostor e uskoro pruiti nositeljima vlasnitva zatienog autorskim pravom najvei dar zatite koji su ikada poznavali.
U takvom dobu u vremenu kada se zatite usavravaju pravo
pitanje za zakon nije kako zakon moe pomoi u toj zatiti ve prije nije li zatita prevelika. Kompjutorai su imali pravo kada su
predvidjeli da e nas kiberprostor nauiti da je sve to smo mislili o
autorskom pravu krivo.20 Ali lekcija u budunosti bit e da je autorsko pravo previe dobro zatieno. Problem e se usmjeriti ne
na autorsko pravo ve na autorsku dunost dunost vlasnika intelektualnoga vlasnitva da svoje vlasnitvo uine dostupnim.
To je velika tvrdnja. Meutim, da bismo je shvatili, i da bismo
shvatili njezine posljedice, trebamo razmotriti samo dva mala
primjera. Prvi je vizija (sasvim prikladno) jednoga istraivaa iz
Xerox PARC-a, Marka Steka, i njegova zamisao o povjerljivim
sustavima. 21 Drugi je skriveni smisao svijeta u kojemu vladaju
povjerljivi sustavi. Oba e ublaiti prijetnju koju te promjene
predstavljaju za vrijednosti to ih naa tradicija smatra temeljnima. Oba e nas prisiliti da donesemo izbor meu tim vrijednostima, o njihovom mjestu u naoj budunosti.

Intelektualno vlasnitvo

172

OBEANJE INTELEKTUALNOM VLASNITVU U KIBERPROSTORU

Sve ovisi o tome shvaate li zbilja ideju povjerljivih sustava. Ako ih ne
shvatite, onda je cijeli taj pristup trgovini i digitalnom izdavatvu nezamisliv. Ako ih doista shvatite, onda sve lako slijedi iz toga.
_ Ralph Merkle, citiran u Stek,
Letting Loose the Light (1996)
U dananjem kdu Interneta vi ne moete dobro kontrolirati
tko kopira to. Ako imate kopiju fotograje zatiene autorskim
pravom, prebaenu u graku datoteku, vi moete nainiti neogranien broj kopija te datoteke bez ikakvoga uinka po izvornik.
Kada nainite stotu kopiju, nita ne indicira da je to stota kopija a
ne prva. Vrlo malo toga u postojeem kdu moe regulirati distribuciju materijala na Mrei i pristup njemu.
Taj problem nije jedinstven za kiberprostor. Ve smo vidjeli tehnologiju koja je donijela isti problem; rjeenje za taj problem kasnije je ugraeno u tehnologiju.22 Tehnologija digitalne audio trake (DAT) bila je prijetnja autorskom pravu i za tu prijetnju predlagalo se nekoliko rjeenja. Neki su ljudi zagovarali vee kazne za
nezakonito kopiranje traka (izravna regulacija zakonom). Neki su
zagovarali porez na prazne trake, s nadoknadom nositeljima autorskoga prava (neizravna regulacija trita zakonom). Neki su zagovarali bolju edukaciju da se zaustavi nezakonito kopiranje traka
(neizravna regulacija normi zakonom). Ali neki su zagovarali promjenu u kdu DAT ureaja koja bi blokirala neogranieno savreno kopiranje.
S promijenjenim kdom, kada se stroj koristi za kopiranje nekog CD-a, serijski broj CD-a zabiljei se u memoriji DAT ureaja.
Ako korisnik pokua kopirati tu traku vie od ogranienoga broja
puta, ureaj e prilagoditi kvalitetu kopija. Kako se broj kopija
poveava, kvaliteta se pogorava. To pogoranje namjerno je stvoreno. Prije DAT-a bila je to nenamjerna posljedica tehnologija kopiranja svaka kopija bila je neizbjeno loija od izvornika. Sada
se to naknadno uvelo kako bi se vratila zatita koju je tehnologija
potkopala.
Ista zamisao proima Stekovu viziju, iako njegova zamisao
nije da se kvaliteta kopija smanjuje ve da se omogui praenje i
kontrola uinjenih kopija.23

Primjene

173

Promislite o takvom prijedlogu. Danas, kada kupujete knjigu,

moete s njom uiniti nekoliko stvari. Moete je proitati jedanput ili stotinu puta. Moete je posuditi prijatelju. Moete fotokopirati stranice u njoj ili skenirati je u va kompjutor. Moete je
spaliti, koristiti je kao stari papir ili je prodati. Moete je pohraniti
na vau policu i nikada je vie ne otvoriti.
Neke od tih stvari moete uiniti jer vam zakon daje pravo da ih
uinite moete prodati knjigu na primjer jer vam zakon o autorskom pravu izriito daje to pravo. Druge stvari moete uiniti
jer nema naina da vas zaustave. Prodava knjiga mogao bi vam
prodati knjigu po jednoj cijeni ako obeate da ete je proitati jednom, a po drugoj cijeni ako je elite proitati stotinu puta, ali prodava nikako ne moe znati jeste li se vi drali dogovora. U naelu,
prodava bi mogao prodati policajca sa svakom knjigom i uvjeriti
se da je koristite kao to ste obeali, ali trokovi bi oigledno bili
previsoki.
A to ako bi se svako od tih prava moglo kontrolirati i razdvojiti
od ostalih i prodati odvojeno? To jest, to ako sam softver moe
regulirati jeste li knjigu proitali jedanput ili stotinu puta; bez
obzira moete li iz nje neto isjei i umetnuti ili jednostavno je
proitati bez kopiranja; bez obzira moete li je poslati kao attachment prijatelju ili je jednostavno uvati na vaem stroju; bez obzira
moete li je izbrisati ili ne; bez obzira moete li je koristiti u nekom drugom djelu, u bilo koju svrhu, ili ne; ili moete li je jednostavno imati da lei na vaoj polici ili imati je i koristiti?
Stek opisuje mreu koja omoguava takvo razdvajanje prava.
On opisuje arhitekturu za tu mreu koja bi omoguila vlasnicima
materijala zatienog autorskim pravom da prodaju pristup tim
materijalima pod uvjetima koje ele i da ugovore provode u djelo.
Ovdje nisu vani detalji toga sustava 24 (on je izgraen na arhitekturi ifriranja koju sam opisao u 4. poglavlju), ali njegovu opu
zamisao lako je opisati.
No, sosticiraniji sustav prav mogue je ugraditi u Mreu ne
u neku drugaiju Mreu, ve povrh postojee Mree. Taj bi sustav
funkcionirao tako da pravi razlike u svojem suobraanju s drugim
sustavima. Sustav koji bi kontrolirao pristup na takav pronjeniji
nain doputao bi pristup svojim resursima samo drugom sustavu
koji bi kontrolirao pristup na isti nain. Razvila bi se hijerarhija
sustava i materijal zatien autorskim pravom razmjenjivao bi se
samo izmeu sustava koji bi adekvatno kontrolirali pristup.

Intelektualno vlasnitvo

174

U takvome svijetu onda biste dobili pristup New York Timesu uz

razliitu cijenu, ovisno o tome koliko ga itate. Times bi mogao
odrediti koliko ete itati, smijete li kopirati dijelove novine, smijete li ih snimati na va tvrdi disk itd. Ali ako kd kojeg ste koristili
da biste pristupili Timesovim stranicama nije omoguio kontrolu
koju Times zahtijeva, onda vas Times uope ne puta na svoje stranice. Ukratko, sustavi bi razmjenjivali informacije samo s drugim
sustavima koji su od povjerenja, a protokoli povjerljivosti ugradili
bi se u arhitekture sustav.
Stek to naziva povjerljivim sustavima i to ime priziva korisnu analogiju. Prisjetite se kurirskih slubi. Ponekad elite poslati
pismo s neime posebno vrijednim u njemu. Mogli biste ga jednostavno predati u potu, ali pota nije ba strano pouzdan sustav
ona nema veliku kontrolu nad svojim zaposlenicima, pa kraa ili
nestanak nisu rijetki. Stoga, namjesto da odete u potu, moete
pismo predati kurirskoj slubi. Kurirske slube su osigurane i osiguranje je troak koji ih prisiljava da budu pouzdane. Ta reputacija onda poiljateljima vrijednog materijala omoguuje da imaju
sigurnost u koritenje njihovih usluga.
Upravo to strukture povjerljivih sustava ine za vlasnike intelektualnog vlasnitva. To je kurirska sluba koja preuzima vrijednosnu poiljku i kontrolira pristup njoj i njezino koritenje u skladu sa zapovijedima vlasnika.
Zamislite na trenutak da se takva struktura pojavila kroz cijeli
kiberprostor. to bismo onda mislili o zakonu o autorskom pravu?
Za zakonu o autorskom pravu vano je naglasiti da, premda je
on dijelom projektiran da titi autore, njegova zatita ne bi trebala
biti apsolutna autorsko pravo je omeeno potenom upotrebom, ogranienjima i prvom prodajom. Zakon je zaprijetio kaznama za prekritelje zakona o autorskom pravu ali zakon nikada
nije bio projektiran da jednostavno slui zahtjevima autora. On je
isto toliko imao na pameti javne ciljeve koliko i interese autora.
Povjerljivi sustavi pruaju autorima istu tu vrstu zatite.
Budui da autori mogu ograniiti neautorizirano koritenje njihovog materijala, oni mogu stjecati novac u zamjenu za pristup. Povjerljivi sustavi tako postiu ono to postie zakon o autorskom
pravu. Ali oni to mogu postii bez da zakon provodi ograniavanje. Oni
doputaju daleko pronjeniju kontrolu nad pristupom zatienom materijalu i njegovim koritenjem od zakona, i to mogu initi bez pomoi zakona.

Primjene

175

Ono to autorsko pravo nastoji uiniti koristei prijetnju zakona i pritisak normi, povjerljivi sustavi ine putem kda. Autorsko
pravo nareuje drugima da potuju prava nositelja autorskoga
prava prije nego to koriste njegovo vlasnitvo. Povjerljivi sustavi
daju pristup samo ako se prava najprije potuju. Kontrole potrebne da reguliraju taj pristup ugraene su u sustave i nijedan korisnik (osim hakera) nema izbor hoe li se pokoravati tim kontrolama. Kd zamjenjuje zakon kodicirajui pravila, inei ih djelotvornijima nego to su bila sama pravila.
Povjerljivi sustavi u toj shemi su alternativa za zatitu prava
intelektualnoga vlasnitva privatna alternativa zakonu. Oni ne
moraju biti iskljuivi nema razloga zbog kojega se ne bi mogli
koristiti i zakon i povjerljivi sustavi. Ipak, kd u stvari radi posao
koji je nekada radio zakon. On ostvaruje zakonsku zatitu, putem
kda, daleko djelotvornije nego to je inio zakon.
to bi u tome moglo biti loega? Mi se ne brinemo kada ljudi
postavljaju dvostruke zasune na svojim vratima kako bi nadopunili posao ulinoga policajca. Ne brinemo se kada zakljuavaju
svoje automobile i ponesu sa sobom svoje kljueve. Nije prekraj
zatiti se sam umjesto oslanjati se na dravu. Doista, u nekim kontekstima to je vrlina. Majka Andrewa Jacksona, na primjer, kazala
mu je, Nikada ne izreci la, niti uzmi ono to nije tvoje, niti sudski progoni bilo koga za klevetu, napad ili tuu. Uvijek sam rijei
te sluajeve. 25 Samodostatnost je esto u oima drugih znak
snage, a obraanje zakonu je znak slabosti.
Dva su koraka u odgovoru na to pitanje. Prvi ponavlja poznato
ali zaboravljeno miljenje o prirodi vlasnitva; drugi iskazuje
manje poznato, ali kljuno, miljenje o prirodi intelektualnoga
vlasnitva. Zajedno oni govore zato savrena kontrola nije kontrola koju je zakon dao vlasnicima intelektualnoga vlasnitva.

GRANICE ZATITE VLASNITVA

Realisti u amerikoj pravnoj povijesti (od otprilike 1890. do
1930.) bili su znanstvenici koji su (djelomice) naglaavali ulogu
drave u onome to se nazivalo privatno pravo. 26 U vrijeme kada
su oni pisali, naglasak u privatnom pravu bio je na onome privatno. Pravo se zaboravilo, kao da su vlasnitvo i ugovor postojali neovisno od drave.

Intelektualno vlasnitvo

176

Realisti su eljeli potkopati to stajalite. Ugovor i zakon o vlasnitvu, tvrdili su oni, bilo je pravo koje je davalo mo privatnim
strankama.27 Ako vi raskinete ugovor sa mnom, ja mogu uiniti da
sud naloi erifu da vas prisili platiti; ugovor mi daje pristup
dravnoj moi erifa. Ako ugovor s vaim poslodavcem kae da vas
on moe otpustiti ako ste zakasnili na posao, onda on moe pozvati policiju da vas izbaci ako odbijete otii. Ako vam ugovor zabranjuje da drite make, onda vlasnik stana moe iskoristiti mo suda da vas izbaci ako se ne rijeite maaka. Sve su to sluajevi u kojima ugovor i vlasnitvo, koliko god utemeljeni u privatnoj radnji,
daju privatnoj osobi pravo da se pozove na dravu.
Nema sumnje da je ta mo u mnogim sluajevima opravdana:
ako to nazovemo zakonom ne znai da je time nazivamo nepravednom. Najvei procvat u povijesti stvorio je sustav u kojemu su
privatne stranke mogle postati slobodne putem ugovora i vlasnitva. Ali bez obzira jesu li uglavnom bili u pravu ili ne, realisti su
tvrdili da se obrisi zakona trebaju tako ustrojiti da koriste
drutvu.28
To nije komunizam. To nije napad na privatno vlasnitvo. To ne
znai da drava stvara bogatstvo. Ne dolazite mi s vaom Ayn
Rand. To su tvrdnje o odnosu izmeu privatnoga prava i javnoga
prava, i one bi trebale biti neprijeporne.
Privatni zakon stvara privatna prava ukoliko ta privatna prava
slue nekom kolektivnom dobru. Ako privatno pravo teti kolektivnom dobru, onda drava nema razloga da ga stvara. Interesi
drave su opi, ne pojedinani. Ona ima razloga da stvara prava
kada ta prava slue opemu, a ne pojedinanome cilju.
Ustanova privatnoga vlasnitva je primjena toga stajalita.
Drava ima interesa u odreivanju prava na privatno vlasnitvo,
jer privatno vlasnitvo pomae da se stvori opi i snani procvat.
To je sustav ureenja ekonomskih odnosa koji prua veliku korist
svim lanovima drutva. Nijedan drugi sustav koji smo dosad izmislili ne ureuje bolje ekonomske odnose. Neki vjeruju da nijedan drugi sustav ne bi ni mogao.29
Ali ak i u privatnom vlasnitvu vaem automobilu, vaem
domu prava vlasnitva nisu nikada apsolutna. Ne postoji vlasnitvo koje u nekom trenutku ne bi popustilo pred interesima drave.
Mogu vam oduzeti zemlju da izgrade autoput, zaplijeniti vam
auto da odvezu unesreenika u bolnicu, potar vam moe zakriti
privatni prolaz, kuu vam pregledati zdravstveni inspektori. Sus-

Primjene

177

tav vlasnitva koje nazivamo privatnim vlasnitvom sustav je

koji na bezbroj naina uravnoteuje iskljuivu kontrolu pojedinca
s nekim zajednikim opim dravnim ciljevima. Kada se oni sukobe s njom, ona je ta koja poputa.
Ta ravnotea, tvrde realisti, svojstvo je svega vlasnitva. Ali to je
osobito vano svojstvo intelektualnoga vlasnitva. Ravnotea prava kod intelektualnog vlasnitva razlikuje se od ravnotee kod
obinog materijalnog ili osobnog vlasnitva. Informacija je, kao
to Boyle kae, drugaija. 30 A jedno vrlo oigledno svojstvo intelektualnoga vlasnitva pokazuje zato.
Kada mi zakon o vlasnitvu daje iskljuivo pravo da koristim
svoju kuu, postoji za to vrlo dobar razlog. Kada biste vi koristili
moju kuu istodobno kada i ja, ja bih imao manje za koritenje.
Kada mi zakon daje iskljuivo pravo na moju jabuku, to takoer
ima smisla. Ako vi pojedete moju jabuku, onda ja ne mogu. Vae
koritenje moga vlasnitva obino se kosi s mojim koritenjem
moga vlasnitva. Vaa potronja smanjuje moju.
Stoga zakon ima dobroga razloga da meni dade iskljuivo pravo
nad mojim osobnim i materijalnim vlasnitvom. Kada ne bi, ja bih
imao malo razloga da radim da bih ga proizveo. Ili pak ako bih
doista radio da ga proizvedem, onda bih potroio dobar dio svoga
vremena pokuavajui da vas zadrim podalje od njega. Bolje je za
svakoga, prema tom stajalitu, da ja imam iskljuivo pravo na
moje (primjereno steeno) vlasnitvo, jer onda ja imam poticaja da
ga proizvedem i da ne gubim vrijeme pokuavajui ga braniti.31
Stvari drugaije stoje s intelektualnim vlasnitvom. Ako vi uzmete moju ideju, ja je jo uvijek imam, Ako vam kaem neku
zamisao, vi me niste liili nje.32 Neizbjeno svojstvo intelektualnoga vlasnitva je da je njegova potronja, kako ekonomisti to vole
rei, neiscrpiva. Vaa potronja ne smanjuje moju. Ako napiem
pjesmu, vi je moete pjevati a da ne onemoguavate da je ja pjevam. Ako napiem knjigu, moete je itati (molim vas, uradite to) a
da meni ne onemoguujete da je itam. Ideje, u svojoj sutini, mogu se dijeliti bez smanjenja koliine koju vlasnik moe potroiti.
Ta razlika je sutinska, i to svi shvaamo jo od razdoblja utemeljitelja.
Jefferson je to bolje izrazio od mene:
Ako je priroda stvorila bilo koju stvar manje podatnom od drugih da bude iskljuivo vlasnitvo, onda je to radnja mislee moi

Intelektualno vlasnitvo

178

nazvana ideja, koju neki pojedinac moe iskljuivo posjedovati

dokle god je dri za sebe, ali u onom trenutku kada je objelodanjena, ona ulazi u svaiji posjed, a primatelj ne moe sebe razvlastiti od nje. Njezino udno svojstvo je i to to nitko ne posjeduje
manje zato to svatko drugi posjeduje nju u cijelosti. Onaj tko primi neku ideju od mene, prima poduku a da ne umanjuje moju;
kao i onaj tko zapali svoju svijeu pored moje, prima svjetlo a da
mene ne zatamnjuje. Kada je stvorila ideje da se slobodno ire od
jednoga na drugoga preko zemaljske kugle, za moralnu i uzajamnu poduku ovjeka, te poboljanje njegovoga stanja, priroda ih je
udno i benevolentno napravila da se, poput vatre, mogu rasprostirati po cijelom prostoru a da na nijednom mjestu ne gube svoju
gustou i da se, poput zraka u kojemu diemo, ne mogu zatvoriti
ili iskljuivo prisvajati. Stoga izumi ne mogu, po prirodi, biti predmet vlasnitva.33

Tehniki reeno, Jefferson brka dva razliita koncepta. Jedan je

mogunost iskljuenja drugih od upotrebe neke ideje ili pristupa
njoj. To je pitanje mogu li se zamisli iskljuiti; Jefferson govori
da ne mogu. Drugi koncept je smanjuje li moja upotreba neke zamisli vau upotrebu iste zamisli. To je pitanje o tome jesu li ideje
iscrpive; 34 Jefferson opet govori da nisu. Jefferson vjeruje da je
priroda uinila ideje neiskljuivima i neiscrpivima i da malo toga
ovjek moe uraditi da bi promijenio tu injenicu.35
Ali u stvari ideje nisu i neiskljuive i neiscrpljive. Ja mogu iskljuiti ljude iz mojih ideja ili mojih tekstova mogu ih drati
tajnima ili izgraditi ograde da drim ljude podalje. Tehniko je
pitanje kako lako ili kako djelotvorno. To ovisi o arhitekturi zatite koju dani kontekst prua. Ali nema sumnje da u odgovarajuoj
tehnologiji ja mogu zadrati ljude podalje.
Meutim, ja ne mogu promijeniti prirodu mojih ideja kao neiscrpivih dobara. Nikakva tehnologija (koja nam je poznata) nee
izbrisati neku ideju iz vae glave dok prelazi u moju glavu. Nikakva tehnologija nee uiniti da ja ne mogu dijeliti vae zamisli bez
tete po vas. Moje znanje o onome to vi znate ne umanjuje vae
znanje o istome. Ta je injenica zadana u svijetu i ta injenica ini
intelektualno vlasnitvo drugaijim. Za razliku od jabuka i za razliku od kua, ja mogu od vas preuzeti zamisli a da ne umanjujem
ono to vi imate.

Primjene

179

Meutim, iz toga ne slijedi da nema potrebe za vlasnikim

pravima nad izrazima i izumima.36 injenica da vi moete imati
ono to ja imam a da se ne umanjuje ono to ja imam ne znai da
drava nema razloga stvoriti prava nad idejama ili nad izraavanjem ideja.
Ako vas neki romanopisac ne moe zaustaviti da kopirate
(umjesto da kupite) njegovu knjigu, onda on ima vrlo malo poticaja da proizvede jo knjiga. On ga moe imati isto onoliko koliko ga
je imao prije nego to ste vi uzeli djelo koje je on proizveo, ali ako
ga uzmete bez plaanja, on nema novanoga poticaja da proizvodi
jo.
Naravno da su poticaji s kojima se neki pisac suoava sasvim
sloeni i nije mogue praviti jednostavna uopavanja o poticajima
s kojima se pisci suoavaju.37 Ali uopavanja ne trebaju biti savrena da bi naglasila: ak ako neki i rade besplatno, jo uvijek zakon
treba neka prava intelektualnog vlasnitva. Kada zakon uope ne
bi titio pisca, bilo bi manje pisaca. Zakon ima pravo tititi prava
pisaca, barem utoliko ukoliko to stvara njima poticaje da proizvode. Kada
je obino vlasnitvo u pitanju, zakon mora istovremeno stvoriti
poticaj za proizvodnju i zatiti pravo posjedovanja; kada je u pitanju intelektualno vlasnitvo, zakon treba samo stvoriti poticaj za
proizvodnju.
To je razlika izmeu te dvije vrlo razliite vrste vlasnitva, a ta
razlika temeljito pogaa prirodu zakona o intelektualnom vlasnitvu. Iako mi zatiujemo stvarno i osobno vlasnitvo da bismo zatitili vlasnika od tete i dali vlasniku poticaj, mi zatiujemo intelektualno vlasnitvo samo da bismo osigurali da stvaramo dovoljno poticaja za njegovo stvaranje. A dovoljno poticaja je ipak
neto manje od savrene kontrole. A onda opet moemo kazati
da su idealne zatite zakona o intelektualnom vlasnitvu neto
manje od idealnih zatita za obino ili materijalno vlasnitvo.
Na je Ustav prepoznao tu razliku izmeu prirode intelektualnoga vlasnitva i obinoga vlasnitva, i u lanku I., odlomku 8.,
odredbi 8. daje Kongresu mo da promie Napredak Znanosti i
korisnih Umjetnosti, osiguravajui na ogranieno Vrijeme Autorima i Izumiteljima iskljuivo Pravo na njihove Tekstove i Otkria.
Obratite pozornost na posebnu strukturu te odredbe. Prvo, ona
istie toan razlog za mo da se promie napredak znanosti i korisnih umjetnosti. Upravo iz tih razloga, i to jedino iz tih razloga,
Kongres moe dati iskljuivo pravo inae poznato kao monopol.

Intelektualno vlasnitvo

180

I drugo, obratite pozornost na posebno vremensko ogranienje

toga prava: na ogranieno Vrijeme. Ustav ne dozvoljava Kongresu da dade autorima i izumiteljima stalna iskljuiva prava na njihove tekstove i otkria, samo ograniena prava. On ne daje Kongresu mo da im dade vlasnitvo nad njihovim tekstovima i otkriima, samo iskljuivo pravo nad njima na ogranieno vrijeme.
Prema tome ustavna zatita za intelektualno vlasnitvo temeljito se razlikuje od njegove zatite obinoga vlasnitva. Rekao sam
da je svako vlasnitvo podreeno ogranienju javnog dobra. Ali
ak i onda, ako vlada odlui nacionalizirati svu imovinu nakon
petnaestogodinjega razdoblja vlasnitva, Ustav bi zahtijevao da
ona izvri nadoknadu njegovim vlasnicima. Naprotiv, ako Kongres
postavi razdoblje za autorsko pravo na petnaest godina, ne bi bilo
zahtjeva da vlada plati nadoknadu nakon to istekne petnaest
godina. Prava intelektualnoga vlasnitva su monopol koji drava
daje proizvoaima intelektualnoga vlasnitva u zamjenu za njihovu proizvodnju intelektualnog vlasnitva. Nakon ogranienoga
vremena, proizvod njihovoga rada postaje javno dobro da ga javnost koristi kako eli. To je komunizam, u sreditu zatite privatnoga vlasnitva u naem Ustavu. To vlasnitvo nije vlasnitvo u
uobiajenom smislu te rijei.
A to je tono i iz vanijih razloga nego to je sama tradicija.
Ekonomisti su ve davno shvatili da je davanje prava vlasnitva
nad informacijama opasno (u najmanju ruku).38 To nije zbog
ljeviarskih sklonosti meu ekonomistima. To je zbog toga to su
ekonomisti pragmatiari, a njihov cilj u davanju bilo kojih vlasnikih prava je jednostavno olakati proizvodnju. Ali ne postoji
nain da saznamo, u naelu, hoe li poveanje ili smanjenje prava
danih prema zakonu o intelektualnom vlasnitvu dovesti do poveanja proizvodnje intelektualnoga vlasnitva. Razlozi su sloeni
ali zakljuak je: poveanje zatite intelektualnoga vlasnitva ne
jami promicanje napretka znanosti i korisnih umjetnosti - u
stvari, esto e ga to zakoiti.
Ravnotea koju zakon o intelektualnom vlasnitvu uspostavlja
je ona izmeu zatita koje se daju autoru i javne upotrebe ili pristupa koji se daje bilo kome drugome. Cilj je dati autoru dovoljno
poticaja da proizvodi. Granice moi autora da kontrolira upotrebu
ideja koje je on stvorio ugraene su u zakon o intelektualnom
vlasnitvu.39

Primjene

181

Klasini primjer tih granica i dimenzije javne upotrebe je pravo

na potenu upotrebu. Potena upotreba je pravo da koristimo
materijal pod autorskim pravom, bez obzira na elje vlasnika toga
materijala. Autorsko pravo daje vlasniku odreena prava; potena
upotreba je granica tih prava. Prema pravu potene upotrebe, moete kritizirati ovu knjigu, izdvojiti njezine dijelove i reproducirati ih u lanku koji mene napada. Na taj i druge naine vi imate pravo koristiti ovu knjigu neovisno od toga kako ja kaem da je treba
koristiti.
Potena upotreba nije nuno u sukobu s autorovim interesom
ili tonije, potena upotreba nije nuno u sukobu s interesima autora kao skupine. Kada potena upotreba titi pravo recenzenata
da kritiziraju knjige bez dozvole autora, onda vie kritiara kritizira. A to je vie kritiara, bolje su informacije o tome koje knjige ljudi trebaju kupiti. A to su bolje informacije o onome to kupiti, ima vie ljudi koji e kupiti. Autori kao cjelina imaju koristi
od sustava potene upotrebe, ak i ako pojedini autori nemaju.
Zakon o autorskom pravu ispunjen je takvim pravilima. Drugo
je doktrina prve prodaje. Ako kupite ovu knjigu moete je prodati nekome drugome osloboeni bilo kojih ogranienja koje bih
vam ja mogao nametnuti.40 Ta se doktrina razlikuje od tradicije,
na primjer, u Europi, gdje postoje moralna prava koja daju stvaraocu prava nad kasnijom upotrebom.41 Ve sam spomenuo drugi
primjer ogranieno razdoblje. Stvaralac ne moe produiti
razdoblje tijekom kojeg e zakon pruati zatitu; to je utvreno
zakonskom odredbom i istie kada istekne zakonski rok.42
Ta prava uzeta zajedno daju stvaraocu znaajnu kontrolu nad
upotrebom onoga to on proizvodi, ali nikada savrenu kontrolu.
Ona daju javnosti neki pristup, ali ne potpuni pristup. Ona su
uravnoteena u dizajnu i razliita od ravnotee koju zakon uspostavlja za obino vlasnitvo. Ona su ustavno strukturirana kako bi
pomogla izgraditi intelektualnu i kulturnu zajednicu.
Zakon uspostavlja tu ravnoteu. To nije ravnotea koja bi postojala u prirodi. Bez zakona, i prije kiberprostora, autori bi imali
vrlo malo zatite; sa zakonom oni imaju znaajnu, ali ne savrenu,
zatitu. Zakon daje autorima neto to oni inae ne bi imali u
zamjenu za ogranienja njihovih prava, koja su osigurana da bi
koristila zajednikom intelektualnom dobru u cjelini.

Intelektualno vlasnitvo

182

PRIVATNE ZAMJENE ZA JAVNO PRAVO

Ali to se dogaa kada kd titi interese koji su danas zatieni
zakonom o autorskom pravu? to se dogaa kada se ostvari vizija
Marka Steka i kada se ono to zakon titi kao intelektualno vlasnitvo moe zatititi putem kda? Trebamo li oekivati da e bilo
koje ogranienje ostati? Trebamo li oekivati da e kd odraavati
ogranienja koja zakon namee? Potena upotreba? Ogranieno razdoblje? Hoe li privatni kd ugraditi te bugove u svoje zatite?
Stvar bi trebala biti oigledna: kada je intelektualno pravo
zatieno kdom, nita ne zahtijeva da se uspostavi ista ravnotea.
Nita ne zahtijeva da autor dade pravo potene upotrebe. On bi to
mogao, isto kao to knjiara dozvoljava pojedincima da besplatno
prelistavaju, ali on ne bi morao. Hoe li on dati to pravo ovisi o tome hoe li mu to donijeti dobit. Potena upotreba postaje uvjetovana privatnim dobitkom 43
Kao privatizirani zakon povjerljivi sustavi reguliraju na istom
podruju na kojemu regulira zakon o autorskom pravu, ali za razliku od zakona o autorskom pravu oni ne jame zatitu iste javne
upotrebe. Povjerljivi sustavi daju proizvoau maksimalnu kontrolu valja priznati po nioj cijeni, omoguujui tako da mnogo
vie autora objavljuje. Ali oni daju autoru vie kontrole (bilo da naplati ili ogranii upotrebu) na podruju na kojemu je zakon davao
manje od svrene kontrole. Kd istiskuje ravnoteu u zakonu o autorskom pravu i doktrinama kao to je potena upotreba.
Netko e odgovoriti da sam zakasnio na vlak: zakon o autorskom pravu ve se istiskuje, ako ne kdom onda privatnim ugovornim pravom. Koristei click-wrap ili shrink-wrap licence autori sve
vie zahtijevaju da se kupci ili primatelji licenca odreknu prava
koja im je davao zakon o autorskom pravu. Ako zakon o autorskom pravu ve daje pravo na obrnuti inenjering*, onda ti ugovori mogu iznuditi obeanje da se to nee initi. Ako zakon o autorskom pravu daje pravo slobodnog raspolaganja knjigom nakon to
je prvi put prodana, onda ugovor moe zahtijevati da se korisnik
odrekne toga prava. A ako se ti uvjeti u ugovoru koji je dodan sva* Reverse engineering obrnuti inenjering postupak analiziranja sklopovske ili programske opreme kojim se utvruje to ta oprema radi da bi se
utvrdilo kako to radi; na taj nain proizvoai esto ispituju funkcioniranje
vlastite opreme, ali i proizvode drugih tvrtki. (Prev.)

Primjene

183

kom autorskom djelu smiju provoditi samim tim da su dodani uz

djelo i poznati, onda ve imamo mo da promijenimo ravnoteu koju stvara zakon o autorskom pravu. Nositelji autorskoga
prava, putem ugovornoga prava, ve mogu promijeniti ravnoteu
na koju je zakon o autorskom pravu usmjeren.
Slaem se da je ta trka da se privatizira zakon o autorskom pravu putem ugovora ve dosta poodmakla, a osobito su je potaknule
presude kao to je ona Suca Franka Easterbrooka u ProCD protiv Zeidenberga 44, kao i napori u odreenim krugovima da se pogura novi
jedinstveni kd koji bi posredovao te ugovore.45
Ali ugovori nisu tako loi kao kd. Ugovori su oblik zakona.
Ako su uvjeti nekoga ugovora protuslovni vrijednostima zakona o
autorskom pravu, moete odbiti da ga se pridravate i pustiti drugu stranu da ga provede putem suda. Krajnja mo nekoga ugovora
je presuda suda da provede zakon ili ne. Iako su danas sudovi
voljni pronai naine da provode te ugovore, postoji barem nada
da bi sudovi mogli ponovo promijeniti smjer ako druga strana vrlo
jasno izloi svoje stajalite.46
Isto se ne moe kazati za kd. Kakvi god bili problemi kada
ugovori zamjenjuju zakon o autorskom pravu, problemi su gori
kada kd istisne zakon o autorskom pravu. Opet gdje emo osporiti kd? Kada softver zatiuje na poseban nain tako da se na
kraju ne oslanja na dravu, gdje moemo osporiti prirodu zatite?
Gdje moemo zahtijevati ravnoteu kada je kd uklanja?
Porast ugovora koji mijenjaju zakon o autorskom pravu (zahvaljujui djelomice sve niim trokovima ugovaranja) i porast
kda koji mijenja zakon o autorskom pravu (i koji je obean kako
povjerljivi sustavi postaju sve ei) postavlja za nas pitanje na koje
prije nismo trebali odgovarati. Mi nikada nismo morali birati hoe
li autorima biti dozvoljeno da savreno kontroliraju upotrebu
svoga intelektualnoga vlasnitva neovisno o zakonu, jer se takva
kontrola mogla jedino postii putem zakona.47 Ravnotea koju je
uspostavio zakon bila je najbolje to su autori mogli dobiti. Ali
kd sada daje autorima neto bolje. Stoga moramo sada odluiti
ima li to bolje i javnog smisla.
Neki tvrde da ima, te da ta poveana mo da se nadzire upotreba
u stvari nije nekonzistentna s potenom upotrebom.48 Potena
upotreba, tvrde ti komentatori, odreivala je prava na podruju
gdje nije bilo mogue mjeriti i naplatiti upotrebu. U tom je kontekstu potena upotreba postavila standardno pravilo koje su

Intelektualno vlasnitvo

184

stranke uvijek mogle ugovorno zaobii. Standardno pravilo bilo je

da je upotreba bila besplatna.
Ali kako se granice onoga to je mogue mjeriti i naplatiti mijenjaju, doseg potene upotrebe takoer se mijenja.49 Ako postane
moguim licencirati svaki vid upotrebe, onda nijedan vid upotrebe
ne bi imao zatite potene upotrebe. Potena upotreba, prema toj
koncepciji, bila je samo prostor gdje je bilo suvie skupo mjeriti
upotrebu. Uklanjajui taj prostor, kiberprostor nas samo prisiljava
da priznamo promjenu u kontekstu kojega potena upotreba
funkcionira.
Prema tome, s toga stajalita postoje dvije razliite koncepcije
potene upotrebe.50 Jedna koncepcija vidi je kao inherentnu autorskom pravu obveznu bez obzira omoguuje li tehnologija da se
ona ukloni ili ne; druga stajalita vide je kao sluajnu potrebnu
gdje je tehnologija ini nunom. Moemo izabrati izmeu te dvije
koncepcije, ako je naa ustavna obveza doista dvosmislena.
Dobra analogija s tim problemom postoji u ustavnom pravu.
Tvorci su dali Kongresu mo da regulira trgovinu meu saveznim
dravama i trgovinu koja pogaa trgovinu meu saveznim dravama.51 Pri utemeljenju to je znailo mnogo trgovine, ali uslijed
nedjelotvornosti trita, ne cijelu. Tako su savezne drave imale
trgovinsko polje djelovanja koje su samo one mogle regulirati.52
Meutim, tijekom vremena doseg meudravne trgovine toliko se promijenio da je danas mnogo manje trgovine unutar iskljuivoga polja djelovanja saveznih drava. Ta je promjena dovela
do dvije vrste odgovora. Jedna je pronai druge naine da se dravama dodijele druga polja iskljuive regulatorne ovlasti. Opravdanje za taj odgovor je tvrdnja da te promjene u meudravnoj trgovini unitavaju viziju ustavotvoraca o vlasti saveznih drava.
Drugi odgovor je priznati sve vei doseg saveznih ovlasti, ali
poricati da je to protuslovno s utemeljiteljskom ravnoteom.53
Svakako, pri utemeljenju neto trgovine nije bilo meudravno i
nije utjecalo na meudravnu trgovinu. Ali to ne znai da su ustavotvorci htjeli da uvijek postoji takav prostor. Oni su dosege savezne vlasti povezali s pokretnom metom; ako meta potpuno pree
na stranu savezne moi, onda to trebamo prihvatiti.54
Promjena je ista u oba konteksta. Zapoinjemo na mjestu gdje
nam je ravnotea dana mjeavinom trenja unutar pojedinoga regulatornoga polja djelovanja: potena upotreba je ravnotea koja
nam je dana jer je previe skupo mjeriti svu upotrebu; vlast savez-

Primjene

185

nih drava nad trgovinom dana nam je jer ne utjee sva trgovina
na meudravnu trgovinu. Kada nova tehnologija poremeti ravnoteu, moramo odluiti je li izvorna namjera bila da postoji ravnotea ili da doseg djelovanja jedne od strana u svakoj ravnotei
treba vjerno slijediti indeks s kojim je bio izvorno povezan.
Ukratko, oba konteksta donose dvosmislenost.
Mnogi promatrai (ukljuujui i mene) snano osjeaju na
jedan ili drugi nain. Vjerujemo da ta latentna dvosmislenost nije
uope dvosmislenost. U kontekstu savezne vlasti vjerujemo ili da
je namjera bila da savezne drave ouvaju polje djelovanja sa iskljuivim ovlastima 55 ili da savezna vlada treba imati svu vlast koja
utjee na meudravnu trgovinu.56 U kontekstu potene upotrebe, mi vjerujemo da ili potena upotreba treba biti minimum
javne upotrebe, zajamene bez obzira na tehnologiju,57 ili da je
ona samo nedjelotvorna posljedica nedjelotvorne tehnologije,
koju treba ukloniti im se bude mogla postii djelotvornost.58
Ali u oba sluaju, to moe uiniti problem suvie lakim. Najbolji odgovor u oba konteksta mogao bi biti da to pitanje nije bilo
rijeeno u to vrijeme: moda nitko nije razmiljao o toj stvari, pa
prema tome nema odgovora na pitanje o tome to bi bile njihove
namjere da su se neke bitne prethodne pretpostavke promijenile.
A ako nije bilo izvornoga odgovora, mi moramo odluiti o tom
pitanju prema vlastitim uvidima. Kao to Stek kae za povjerljive
sustave i, mogli bismo oekivati, za posljedice povjerljivih sustava to je alat koji nikada nisu ni zamiljali stvaraoci zakona o autorskom pravu ili oni koji vjeruju da se zakone to vladaju intelektualnim vlasnitvom ne mogu provoditi. 59
Nestanak potene upotrebe posljedica je savrenstva povjerljivih sustava. Smatrate li da je to problem ili ne ovisi o vaem stajalitu o vrijednosti potene upotrebe. Ako vi nju smatrate opom
vrijednou koja treba postojati neovisno od tehnolokoga reima,
onda vas pojava toga savrenstva treba brinuti. S vaega stajalita
postojala je vrijednost skrivena u nesavrenstvu staroga sustava
koji je sada izbrisan.
Ali ak ako i ne mislite da je nestanak potene upotrebe problem, povjerljivi sustavi prijete drugim vrijednostima skrivenima
u nesavrenosti realnoga svijeta. Zastanite sada za sekundu.

Intelektualno vlasnitvo

186

ANONIMNOST KOJU OMOGUUJE NESAVRENOST

Studirao sam u Engleskoj nekoliko godina na jednom engleskom sveuilitu. Na koledu koji sam pohaao postojala je smonica - duan koji je uglavnom prodavao alkoholna pia. Tijekom
prvoga tjedna moga boravka morao sam kupiti veliku koliinu
kotskog viskija (niz nematovitih darova, koliko se sjeam).
Tjedan nakon to sam obavio tu kupovinu, dobio sam poziv od
moga mentora da doem razgovarati s njim u njegov ured. Kada
sam stigao, mentor me je pitao o mojoj kupovini. To je, po njegovom miljenju, bila pretjerana koliina alkohola, a on je elio znati
jesam li imao dobre razloge da to kupim.
Nepotrebno je rei da sam tim pitanjem bio okiran. Naravno,
formalno sam izvrio kupovinu na koledu, i nisam skrivao svoje
ime kada sam to uradio (u stvari sam to stavio na moj raun na
koledu), pa sam stoga, formalno, otkrio koledu i njegovim predstavnicima moju kupovinu alkoholnih pia. Ipak, okiralo me je
da e tu informaciju vlasti koleda pratiti i onda je provjeravati.
Mogao sam vidjeti zato su to inili, a vidio sam i dobro koje bi iz
toga moglo izai. Samo to mi nikada ne bi palo napamet da e se ti
podaci koristiti na takav nain.
Ako je to zadiranje, onda je to, dakako, vrlo malo zadiranje. Kasnije mi je bilo lako sakriti moje tulume jer sam jednostavno kupovao u mjesnoj prodavaonici, a ne u smonici koleda. (Iako sam
kasnije saznao da je mjesna prodavaonica unajmila svoj prostor od
koleda, pa tko zna kakav su sporazum oni potpisali.) A u svakom
sluaju, nisam bio kanjen. Koled se samo brinuo. Ali taj primjer
govori o openitijoj stvari: mi otkrivamo svijetu odreenu vrstu
podataka o nama samima za koje obino oekujemo da ih svijet
nee koristiti.
Povjerljivi sustavi ovise o takvim podacima oni ovise o sposobnosti saznavanja kako ljudi koriste vlasnitvo koje je pod zatitom.
Da bi djelotvornije odredio cijene, sustav idealno treba znati to je
mogue vie o pojedincima i njihovim italakim navikama. On
treba znati te podatke jer mu treba djelotvoran nain da prati
upotrebu i da za to naplati.60
Ali to praenje ukljuuje odreeno zadiranje. Mi ivimo u svijetu u kojemu mislimo za ono to itamo isto to sam ja mislio za
ono to sam kupio kao student u Engleskoj mi ne oekujemo da
bilo tko to prati. okirali bismo se kad bismo doznali da knjinica

Primjene

187

evidentira knjige koje su ljudi posudili i da onda te podatke koristi

za neko motrenje.
Meutim, takvo praenje upravo je ono to povjerljivi sustavi
trae. Tada se postavlja pitanje: Treba li postojati pravo protiv te
vrste motrenja? To pitanje slino je pitanju potene upotrebe. U
svijetu u kojemu se to motrenje nije moglo faktiki izvesti nije,
naravno, postojalo pravo protiv njega. Ali danas kada se motrenje
moe izvesti, mi moramo postaviti pitanje treba li latentno pravo
da se anonimno ita, koje su nam prije davale nesavrenosti u tehnologijama, biti zakonski zatieno pravo.
Julie Cohen tvrdi da treba, a mi moemo sasvim izravno vidjeti
kako se njezina argumentacija razvija.61 Bez obzira to je izvor toga, u ovome svijetu vrijednost je da moemo intelektualno istraivati sami za sebe. Vrijednost je da moemo itati anonimno, bez
straha da e drugi znati ili promatrati ili mijenjati svoje ponaanje
zasnovano na onome to mi itamo. To je element intelektualne
slobode. To je dio onoga to nas ini onakvima kakvi jesmo.62
Ipak povjerljivi sustavi mogu taj element izbrisati. Ti sustavi
trebaju motrenje, a to motrenje unitava anonimnost. Mi trebamo
odluiti hoemo li, i kako, sauvati dananje vrijednosti u kontekstu povjerljivih sustava.
To je stvar prevoenja.63 Pitanje je sljedee: kako treba prilagoditi promjene u tehnologiji da bi se u novom kontekstu sauvale
vrijednosti iz ranijega konteksta? To je isto pitanje koje je Brandeis
zapitao u vezi s prislukivanjem telefona.64 To je pitanje na koje
Vrhovni sud cijelo vrijeme odgovara u brojnim kontekstima. To je
u temelju pitanje o ouvanju vrijednosti kada se konteksti mijenjaju.
U kontekstu kako potene upotrebe tako i itanja, Cohenova
ima dosljedan odgovor na to pitanje prevoenja. Ona tvrdi da postoji pravo da se opiremo povjerljivim sustavima ili da ih hakiramo u onoj mjeri u kojoj oni kre tradicionalnu potenu upotrebu.
(Neki su to nazvali Teorem Cohen). to se itanja tie, ona tvrdi
da sheme upravljanja autorskim pravom moraju zatiti pravo na
anonimno itanje ako one promatraju onda moraju biti tako
izgraene da uvaju anonimnost. Strategija je ista: Cohenova
utvruje vrijednost koju je iznjedrila neka stara arhitektura, ali
sada joj prijeti nova arhitektura, i onda govori u prilog armativnoga prava da se zatiti izvorna vrijednost.

Intelektualno vlasnitvo

188

PROBLEMI KOJE STVARA SAVRENSTVO

Ta dva primjera otkrivaju opi problem onaj koji see mnogo
dalje od autorskog prava. U nekom vremenu uivamo odreenu
vrstu slobode, ali ta sloboda dolazi od visokih trokova kontrole.65
To je bio zakljuak koji smo izvukli o potenoj upotrebi da kada
je troak kontrole visok, prostor za potenu upotrebu je velik. Ista
stvar je s anonimnim itanjem: mi itamo anonimno u realnom
prostoru ne toliko zbog toga to zakoni tite to pravo koliko zbog
toga to je troak praenja onoga to itamo tako velik.
Kada ti trokovi padaju, sloboda je u opasnosti. Ta prijetnja zahtijeva izbor doputamo li potkopavanje ili pak podiemo druga
ogranienja da bismo ponovo stvorili izvorni prostor za slobodu?
Zakon o intelektualnom vlasnitvu prvi je primjer toga opeg
uvida. Arhitekture vlasnitva e se promijeniti; one e omoguiti
veu savrenost za intelektualno vlasnitvo nego to je dozvoljavala arhitektura realnoga prostora; a ta vea zatita prisilit e nas da
uinimo izbor koji ne moramo initi u realnom prostoru. Treba li
arhitektura dozvoliti savrenu kontrolu nad intelektualnim vlasnitvom ili trebamo li mi ugraditi u tu arhitekturu nesavrenost
koja jami odreeni vid javne upotrebe? Ili odreeni prostor za pojedinanu slobodu?
Ako zanemarimo ta pitanja ona nee sama po sebi nestati. Nije
ni rjeenje ako se pretvaramo da su na njih odgovorili ustavotvorci. U tom kontekstu (a to je samo prvi) mi emo trebati prosuditi o
tome koje e vrijednosti arhitektura tititi.

IZBORI
Ustvrdio sam da e kiberprostor otvoriti barem dva vana izbora u kontekstu intelektualnoga vlasnitva: hoemo li dozvoliti da
intelektualno vlasnitvo u stvari postane potpuno zatieno (jer
upravo je to to e reim savrenoga kda za zatitu intelektualnoga vlasnitva uraditi), i hoemo li dozvoliti tom reimu da izbrie anonimnost skrivenu manje djelotvornim arhitekturama
kontrole. Te izbore nisu uinili nai ustavotvorci. Mi ih moramo
uiniti danas.
Ja imam stajalite, u tom kontekstu kao i u sljedea tri, o tome
kako bismo trebali izvriti taj izbor. Ali ja sam pravnik, obrazovan

Primjene

189

da budem srameljiv u isticanju onoga kako bi neto trebalo

biti. Pravnike su poduavali da upiru prst drugdje na ustavotvorce, na povelju Ujedinjenih naroda, na zakon Kongresa kada
raspravljaju o tome kako bi neto trebalo biti. Nakon to sam rekao
da tu nema tih nadlenih, osjeam se kao da stoga trebam utjeti.
Meutim, to drugi mogu vidjeti kao kukaviluk, a ne utnju. Ja
trebam rei, kau oni, ono to mislim. Stoga u za svaku od tih
primjena (intelektualno vlasnitvo, privatnost, sloboda govora i
suverenost) ponuditi svoje stajalite o tome kako te izbore treba
izvriti. Ali ja to inim pod odreenom prinudom i ohrabrujem
vas da jednostavno zanemarite ono u to ja vjerujem. Bit u kratak,
i saet, i lako moete odbaciti moje miljenje. Ja se stvarno elim
zadrati balans knjige i, to je najvanije, tvrdnje da smo mi ti koji
moramo izvriti izbor.

Anonimnost
Cohenova je, izgleda mi, sasvim u pravu u pogledu anonimnosti, a Teorem Cohen nadahnjuje. Koliko god alternativa mogla biti
djelotvorna, mi svakako trebamo izgraditi kiberprostor tako da osigurava anonimnost ili tonije, pseudoanonimnost u prvom
redu. Ako kd bude promatrao ono to ja inim, onda barem on ne
bi trebao znati da sam to ja koga on promatra. Manje me brine
ako on zna da 14AH342BD7 ita to i to; vrlo sam zabrinut ako je
taj broj povezan s mojim imenom.
Cohenova je sasvim u pravu i zbog drugog razloga: sve dobro
koje proizlazi iz motrenja moglo bi se postii i dok se titi privatnost. Moda treba neto vie kodiranja da bi se izgradile rutine za
oneposobljavanje mogunosti praenja; moda treba vie projektiranja kako bi se osiguralo da se privatnost zatiti. Ali ako se ta
pravila ukljue u samom poetku, troak nee biti strahovito visok. Daleko je jeftinije izgraditi zatite privatnosti sada nego ih
kasnije uklapati.

Intelektualno vlasnitvo

190

Zajednika dobra
Imam daleko odrijeitije stajalite o zajednikim intelektualnim dobrima.
Moemo izgraditi kiberprostor da zatitimo zajednika dobra
ili ne. (Jefferson je mislio da je priroda ve napravila takvu arhitekturu, ali Jefferson je pisao prije nego to je postojao kd.66 ) Mi bismo trebali izabrati da postavimo njegovu arhitekturu na zajednikom dobru. Naa prolost imala je zajedniko dobro koje se nije
dalo odstraniti iz arhitekture; to zajedniko dobro dalo je naoj
kulturi veliku vrijednost. Tek poinjemo sagledavati koju e nam
vrijednost donijeti zajedniko dobro budunosti. Znanstvenici na
podruju intelektualnoga vlasnitva vidjeli su ga daleko prije
nego to se pojavio kiberprostor - i postavili temelj za veinu argumentacije koju danas trebamo iznijeti.67 Najvei posao na podruju prava kiberprostora uraen je na polju intelektualnoga vlasnitva. Ti su znanstvenici u vrlo irokom kontekstualnom rasponu
pruili snane argumente za supstancijalnu vrijednost zajednikog intelektualnog dobra.68
James Boyle postavlja stvari vrlo dramatino u svojoj izvanrednoj knjizi amani, Softver, i spleenovi.69 Spajajui pitanja kiberprostora i nekiberprostora, on izrie izazov s kojim se suoavamo u informacijskom drutvu a osobito politiki izazov s kojim se suoavamo.70 Na drugom mjestu on dijagnosticira nau potrebu za
ekolokim pokretom u informacijskoj politici - to je retorika
koja navodi ljude da vide iroki raspon vrijednosti koje dovodi u
pitanje taj pokret da se sve informacije pretvore u vlasnitvo.71
Mi smo u ovom trenutku daleko od toga shvaanja, a ova knjiga, sama od sebe, nee nas dovesti mnogo blie. To je sve to mogu
uiniti ovdje da bih ukazao na izbor koji emo morati izvriti, i
ukazati, kao to sam uinio, na smjer.

Primjene

191

11
Privatnost
Zakljuak Prvoga dijela bio je da bi kd mogao omoguiti regulabilniji kiberporstor i da je to uzrok za zabrinutost. Zakljuak
prethodnoga poglavlja bio je da bi kd mogao omoguiti regulabilniji reim intelektualnoga vlasnitva, i opet, da je to razlog za zabrinutost. U oba sluaja kd bi mogao premjestiti ravnoteu izmeu slobode i ogranienja, a mi se trebamo zapitati je li nova ravnotea dosljedna naoj tradiciji ili onome to elimo da prostor bude.
S privatnou, pria je poneto drugaija. Tu je kd ve poremetio tradicionalnu ravnoteu. On je ve promijenio kontrolu
koju pojedinci imaju nad injenicama o njihovim privatnim ivotima. Pitanje je sada: Bi li kd mogao ponovo stvoriti tu tradicionalnu ravnoteu? Ja tvrdim da bi.01
Postoji pria iz rane povijesti MUD-ova koja moe posluiti kao
uvod u ovu raspravu o privatnosti.02 Sjetit ete se da su MUD-ovi
virtualne stvarnosti zasnovane na tekstovima gdje ljudi grade likove, a ti likovi predstavljaju svoje stvaraoce. U ranoj povijesti
MUD-ova zajednica njegovih stanovnika bila je relativno mala, a
neki likovi postali su dobro poznati u MUD zajednicama. Slavni
likovi postali su opepoznati.
Postoji ponaanje u MUD-ovima i MOO-ovima nazvano tinySex (siuan seks) - virtualni seks zasnovan na tekstu u kojemu
(barem) dva ovjeka razgovaraju putem spolnog kontakta. Ponekad je taj razgovor samo razgovor. Ponekad se dogaa neto vie.
Ali u svakom sluaju, tinySex je znaajan dio povijesti MUD-ova,
kao to su njegovi srodnici u drugim dijelovima kiberprostora i u
realnom prostoru takoer.03
U jednom ranom i poznatom MUD-u pojavio se lik koji se osobito zanimao za tinySex, i to pogotovu za tinySex sa slavnim likovima
iz MUD-a. Taj lik (mukarac u realnom prostoru) bio je ena, i on
je poeo zavoditi niz poznatih likova. Oni bi pobjegli u neku
privatnu sobu i uputali se u tinySex vezu. Taj je lik zaveo mnoge
poznate stanovnike MUD-a i uputao se u mnogo tinySexa.
Privatnost

192

Mi to znamo jer je lik snimio te tinySex sastanke, kako zavoenje tako i seks koji je uslijedio. Nakon to je sakupio veliki broj rtava, on je objavio snimke. Sada su u prostoru MUD-a te prije bujne
zajednice stajali zapisi seksualnih razgovora nekih od najistaknutijih lanova zajednice. Samo Monica Lewinsky, cijelo vrijeme, ali
prije nego to je postojala bilo kakva Monica Lewinsky.
Dakle, uvijek su postojali ljubavni sastanci. Ljudi su uvijek znali pobjei u neko skrovito mjesto i upustiti se u spolne odnose, bez
obzira bili oni siuni (tiny) ili ne. A uvijek su postojali ljudi koji se
samo ele hvalisati ljubavnim podvizima. Ali razmislite ne o slinostima ve o nekim razlikama. Nije vana injenica da se dogodila ljubavna veza ve da je svaki detalj dogaaja reproduciran. I nije
samo vano to postoji zapis, ve to je taj snimak postavljen na
istaknuti prostor koji je mogue pretraivati. Privatna zbivanja su
se promatrala, u prostoru koji ini motrenje krajnje lakim. Proizvod toga motrenja moe se zatim pretraivati - dizajn i to ini lakim. Svaki pokret je uhvaen; samo su neki odbaeni; ostatak ostaje tamo za pretraivanje.
Taj je dogaaj unitio tu MUD zajednicu. Ljudi nisu vie mogli
jedni druge gledati u lice kao prije. Oni su se preselili, uzeli druge
likove ili sasvim napustili MUD prostor. Nikakav zakon nije prekren, ali prostor je bio uniten.
Tako i treba biti, mogli biste doi u iskuenje kazati. Moda je
najbolje da je malo svijetla ispralo tu vrstu nastranoga ponaanja,
da ivimo u svijetu u kojemu nae radnje odgovaraju naim rijeima, gdje smo mi oni kako izgledamo. Moda nam je bolje ivjeti u
takvom svijetu i moda je dobro da kiberprostor to omoguuje.
Postoji dio svaijega ivota koji se promatra, a postoji i dio koji se
moe pretraivati. Promatran je onaj dio naega svakodnevnoga
ivota koji drugi vide ili zapaaju i na koji drugi mogu reagirati,
ako je reagiranje primjereno. Dok eem niz ulicu moje se ponaanje promatra. Kad bih etao niz ulicu u malom selu u zapadnoj
Kini, moje bi se ponaanje uvelike promatralo. To motrenje bilo bi
prolazno u oba sluaja. Ljudi bi zapazili, na primjer, da hodam sa
slonom ili da hodam u odijelu, ali kad ne bi bilo niega posebnoga
s mojim hodanjem, kad bih se ja jednostavno utopio u gomili, onda bi me moda zapazili na trenutak ali bi me ubrzo zaboravili
bre u Cambridgeu, moda, nego u Kini.

Primjene

193

Dio vaega ivota koji se moe pretraivati je onaj koji ostavlja

zapis ili je sam zapis. rkanje u vaem dnevniku ostavlja zapis o
vaim mislima. Stvari u vaoj kui su zapis onoga to posjedujete.
Snimke na vaoj telefonskoj tajnici su zapis o tome tko je zvao i to
je rekao. Ti dijelovi vaega ivota nisu tako prolazni. Umjesto toga
oni ostaju za motrenje ako tehnologija i zakon to dozvole.
Privatnost, kao to je odreuje Ethan Katsh, je mo da kontrolirate ono to bi drugi mogli doznati o vama.04 Ljudi stjeu znanje o
vama samo na dva naina putem motrenja ili pretraivanja (ili
putem izvjetaja koji se oslanjaju na rezultate motrenja i pretraivanja). ovjek ne moe mnogo poduzeti protiv ogovaranja, a zakon ne moe mnogo poduzeti protiv izvjetavanja. Stoga da bismo
shvatili kakva je stvarna privatnost koju imate, moramo shvatiti
neto o tim dvama zamislima motrenja i pretraivanja. Koja su
ogranienja u realnom prostoru koja smanjuju sposobnost drugih
da promatraju i pretrauju, i kako se ta ogranienja mijenjaju kad
se mi preselimo u kiberprostor?
Krenut u od zasebnog ispitivanja tih dvaju pitanja, naznaavajui promjene koje bi kiberprostor mogao donijeti i utvrujui latentne dvosmislenosti koje te promjene otkrivaju.05 Onda u, kao u
prethodnom poglavlju, razmotriti argumente na obje strane tih
dvosmislenosti. Opet, na kraju u se prikloniti jednoj strani. Ali meni nije toliko vano da vi prihvaate moju stranu koliko da prihvatite zamisao da se za opredjeljenje zahtijeva argument. Ni ovdje ne
moemo slijediti odluku ustavotvoraca. Moramo donijeti vlastitu.

PROSTORI POD ZATITOM ZAKONA

Prisjetite se programa crva s poetka ove knjige: malo kda koji
prodre u va stroj, skenira va disk i vraa izvjetaje o injenicama
u vaem stroju u neko sredinje mjesto. Nezakonita kopija Worda
98, Viestruke kopije aplikacije Now Utilities ili NSA Dokument 6G67K13 - te injenice se prenose ako su tone; nita se ne
prenosi ako nisu tone.
Moda izgleda da je taj primjer nekako udno izdvojen iz dominantnih pitanja o privatnosti. Naposljetku, mi ne mislimo stvarno
da vlada ima niz programa-crva koji mile po Mrei, pijunirajui
ljude (iako neki tvrde da NSA instalira sniffere na raznim mrenim
switchevima).

Privatnost

194

Ali bez obzira mogu li vas pojedinosti toga pitanja uvjeriti, opi
oblik bi trebao. Moemo zamisliti mnotvo konteksta u kojima je
teret pretraivanja uklonjen, a njegova savrenost poveana, gdje
je ustavno pitanje to ga je pretraivanje postavilo postalo time jo
tee.
U svakom se od tih konteksta postavlja isto pitanje: Je li ustavna
vrijednost zatita od neopravdanih tereta koje je nametnula drava ili je to bitna vrijednost privatnosti? Kada se teret smanjuje,
smanjuje li se i zatiena privatnost? Je li zatita od dravnoga
ometanja posjeda ili od zadiranja u odreeni prostor? To je ono
isto pitanje s kojim su se suoili Louis Brandeis i William Taft u
sluaju telefonskoga prislukivanja iz 1928.06 To je pitanje koje
moramo danas postaviti u sve irem spektru vlastitog privatnog
ivota.
Razmatram dio tog spektra u odlomku koji slijedi. Moj je cilj istraiti ustavno pitanje koje ta promjena postavlja; ne govorim o
statutarnim zatitama koje su u stvari dosta bogate. Moje pitanje
je: to bi Ustav titio u odsustvu statutarnih zatita? 07
Takoer ne razmatram bilo kakve tehnoloke korake koje bi pojedinac sam mogao poduzeti da bi zatitio privatnost. To razmatram u odlomku koji slijedi.

Elektronika pota (e-mail)

Elektronika pota je poruka zasnovana na tekstu u digitalnom
obliku. To je poput transkribiranoga telefonskoga poziva. Kada je
poslana od jedne osobe drugoj, elektronika poruka se kopira i
prenosi sa stroja na stroj; ona stoji na tim raznim strojevima dok je
ne uklone ili rutine odluke koje donose strojevi ili ljudi.
Sadraj mnogih elektronikih poruka je poput sadraja obinoga
telefonskoga poziva neplaniran, bez mnogo razmiljanja, uobiajeno avrljanje prijatelja. Ali za razliku od telefonskoga poziva taj se
sadraj pohranjuje, a kada se jednom pohrani, moe ga se promatrati, arhivirati i pretraivati. Tvrtke mogu izgraditi rutine koje promatraju suobraanje zaposlenika, koje promatraju to se govori
drugima, i koje skupljaju i organiziraju ono to se izreklo da bi se
upotrijebilo onako kako tvrtka smatra prikladnim.
Mogu, i ine. Najvee pojedinano zadiranje u bilo kakav opipljivi prostor privatnosti to ga je kiberprostor proizvelo je izvan-

Primjene

195

redno veliko motrenje zaposlenika kojim se tvrtke danas bave.

Prema teoriji da su oni vlasnici raunala, poslodavci sve vie
njukaju po elektronikoj poti zaposlenika, traei materijal koji
smatraju neprimjerenim.
Istinu reeno, u naelu, takvo motrenje i pretraivanje mogue
je i s telefonskim pozivima ili pismima. Ali u praksi, to se ne radi.
Da bismo prislukivali telefone ili itali redovnu potu treba vremena i novaca to znai, ljudsko upletanje. A taj troak znai da
veina nee to raditi. I ovdje opet trokovi kontrole pruaju odreenu vrstu slobode.
Ta se sloboda smanjuje kako trokovi pretraivanja padaju. Vie
se sadraja moe pretraiti a da se ne namee nikakav teret meti
pretraivanja. Trebaju li onda padati i zatite protiv pretraivanja?

V-mail
Ako e-mail, zato ne i v-mail? Sustavi glasovne pote arhiviraju
poruke i biljee komunikacijske atribute razgovora.08 Kako se
poboljavaju tehnologije za prepoznavanje glasa, tako se i poveava sposobnost da se pretrauju glasovni zapisi. Ti zapisi postoje
u arhivama i mogu se pretraivati, isto onako kao to NSA skenira
meunarodne telefonske razgovore, na primjer.09 Zato bismo mogli zamisliti tehnologije koje e nam omoguiti da skeniramo vmail, traei kljune rijei ili teme i izvlaei iz opega arhiva samo
te kljueve.
To pretraivanje ne bi nametalo novi teret korisniku. Ono bi
moglo ciljati i ograniiti se na pojedine teme, i moglo bi djelovati u
pozadini a da nitko nikada ne sazna. Govori li ustavna privatnost o
takvoj praksi?

Video
Neka slika mogla bi vrijediti tisuu rijei, ali Hewlett-Packard
pronaao je nain da predstavi lice u manje od stotinu bajta.10
Neko lice moemo snimiti, pohraniti i usporediti s video arhivama
mjesta. U Hewlett-Packardu procjenjuju da njihove tehnologije
mogu prepoznati lice ak na stotinjak metara na video traci. Koristei video kamere postavljene po gradu, vlada bi mola poeti pro-

Privatnost

196

matrati gdje ljudi idu pokuavajui prepoznati ljude koje su

kamere snimile.
Ali to je budunost. Ve se i danas video tehnologije koriste da
utvrde registarske tablice u tunelu La Manche 11 ili vozila koja ulaze u garae zrane luke.12 Koritenjem tih i drugih tehnologija
postat e sve lake promatrati kretanje na javnim mjestima.

Telefoni
Mobilni telefoni odailju svoju lokaciju da prijenosnici mogu
slijediti onoga koji poziva dok se on kree iz jedne zone u drugu.
Sustavi koji opsluuju poziv sakupljaju te podatke o lokaciji. Ali je
oigledno da se ti podaci mogu upotrijebiti i u druge svrhe, kao to
je motrenje i praenje. A kako sam opisao u 5. poglavlju, FBI nastoji
danas da ti podaci budu odmah dostupni tako da vlada, ako eli,
moe pronai koga eli.
Naravno, FBI opravdava to pronalaenje ne tvrdei da on eli mogunost pijuniranja ve navodei razloge javne sigurnosti. Kad bismo mogli pratiti lokaciju vaega mobitela, onda kada pozovete 911,
hitnim slubama bit e lake pronai vas. Dakako, sustav bi se nedvojbeno mogao i programirati da izvijesti o lokaciji samo kada se
bira 911. FBI je, to ne udi, previdio tu mogunost.13
U svakom sluaju, pitanje je hoemo li tititi prostor od upletanja vlade (ustavno pitanje). Tekstualno, izgleda da Ustav zahtijeva
da na to pitanje odgovorimo pitajui to je opravdano. Povijesno,
odredili smo ono to je opravdano odvagujui terete, uzimajui
tehnologije koje ih proizvode kao zadane. Zadano je bilo da je pretraivanje kue zadiranje i zadano je bilo da je prislukivanje telefonskih razgovora suvie skupo. Te su zadatosti odreivale koji e
vid privatnosti biti primjeren. Prihvatili smo svijet onakvim kakvim smo ga zatekli i onda na njemu izgradili privatnost.
Ali u digitalnom svijetu ti tereti nisu zadani. Arhitekture prostora odreuju terete, a arhitekture su elastine. Ako se zatita okree oko toga koliko je pretraivanje teko, onda moemo projektirati prostor tako da uklonimo teret. A ako to uinimo, onda pitanje
s pravom postaje je li uklonjena i zatita privatnosti.
Odgovor na to pitanje ovisi, naravno, o koncepciji privatnosti u
pitanju. Vrsta privatnosti o kojoj sam ve govorio kao nain da se
minimalizira upletanje - samo je prva od najmanje tri koncepcije.

Primjene

197

Privatnost da bi se minimalizirao teret

Prva koncepcija, koju bismo mogli nazvati koncepcijom praktinosti nastoji minimalizirati zadiranje. Mi elimo da nas puste
na miru, da nas ne gnjave, ne uznemiruju. Stoga elimo zatitu
koja minimalizira stupanj remeenja mira. Ponekad e drava
imati razlog da nas pretrauje ili ometa na mir. Ali mi elimo da
to ometanje bude minimizirano. Ispit je onda teret upletanja
drave; kada se moe smanjiti teret nekog upletanja, zatita od
njega takoer se smanjuje.

Privatnost kao dostojanstvo

Druga koncepcija slijedi dostojanstvo. ak ako vas spomenuto
pretraivanje ne smeta ili ako ne opaate to pretraivanje, ova
koncepcija privatnosti smatra da je sama zamisao pretraivanja
vaeg posjeda uvreda za vae dostojanstvo. S toga stajalita, ako
drava eli pretraivati vau kuu, treba imati svakako dobar razlog. Njezina pretraga teti vaem dostojanstvu bez obzira mijea li
se ona u va ivot ili ne.
Vidio sam kako se te dvije koncepcije privatnosti sukobljavaju
prilikom jednog tragino estog dogaaja u Washingtonu, D.C.
Prijatelj i ja sredili smo policijsku vonju - vonju s Okrunom
policijom za vrijeme njihove uobiajene ophodnje. etvrt u kojoj
smo vrili ophodnju bila je meu najsiromanijima u gradu, a oko
11 sati uveer stigla je obavijest da se alarm u automobilu oglasio
na mjestu nedaleko od nas. Kada smo stigli u blizinu dogaaja, barem pet policajaca pokuavalo je drati tri mladia, tri policajca
drala su osumnjienike uza zid, prisilili ih da raire noge, a lica su
im pritisnuli uz ciglu.
Ta tri bila su osumnjienici - bila su u blizini automobilskog
alarma kada se on oglasio a ipak po izgledu stvari, pomislili biste
da su ih uhitili dok su drali u rukama dijamant Hope.
A onda se ula provala bijesa. Na iznenaenje sviju, i na moj
uas (jer to je izgledala bava baruta, a ono to u upravo opisati izgleda kao ibica). Jedan od troje mladia, ne stariji od sedamnaest
godina, okrenuo se u napadu gnjeva i poeo se derati prema policajcima. Svaki put kada se neto dogodi u susjedstvu, mene bace
pred zid i prislone mi pitolj na glavu. Nikada nisam uradio nita
nezakonito, ali policajci me stalno naguravaju s pitoljem u ruci.
Privatnost

198

Njegov se prijatelj onda okrenuo i pokuavao ga smiriti. Ohladi se, ovjee, oni rade samo svoj posao. Bit e gotovo za minutu i
sve e biti u redu.
Neu se ohladiti. Zato k vragu moram tako ivjeti? Nisam
zloinac. Ne zasluujem da se prema meni tako ponaaju. Jednoga
dana e neki pitolj sluajno opaliti a onda u biti jebena statistika. to onda?
U tom trenutku upleli su se policajci, troje njih gurkali su
gnjevnoga mladia i opet prislonili uza zid, opet s licem na opeku.
Bit e gotovo za minutu. Kad te provjerimo bit e slobodan.
Samo se opusti.
U bijesnom glasu prvoga mladia osjealo se da mu je uskraeno dostojanstvo. Bez obzira je li opravdano ili ne, bez obzira je li to
bilo samo minimalno zadiranje ili ne, bilo je neto uvredljivo u
tom iskustvu a jo vie uvredljivo ako zamislimo da se stalno ponavljalo. To me podsjetilo na miljenje Suca Scalije (udna asocijacija, shvaam, ali ja sam radio za tog ovjeka), koji se pitao bi li
tvorci Ustava smatrali ustavnom policijsku praksu poznatu kao
Terry stop - zaustavljanje i pretraivanje bilo kojega pojedinca
kad god policija opravdano sumnja. Kao to je Sudac Scalia pisao;
Ja iskreno sumnjam ...bi li strahovito ponosni ljudi koji su usvojili etvrti amandman dozvolili da ih se podvrgne, pod pukom sumnjom da posjeduju oruje i da su opasni, takvom ponienju. 14
A ipak, s druge strane, postoji argument minimalnoga ometanja. Ako je privatnost zatita od neopravdanoga i pretjeranoga
ometanja, onda to nije bilo zadiranje u privatnost. Kao to je drugi
mladi tvrdio, upletanje je bilo minimalno; ono e brzo proi (kao
to i jest pet minuta kasnije, nakon to je provjeren njihov identitet, mi smo brzo otili); i bilo je opravdano povezano s nekim legitimnim ciljem. Privatnost je tu jednostavno zatita od neopravdanih i tegobnih zadiranja, a ta pretraga, kao to je drugi mladi
tvrdio, nije bila tako neopravdana i takav teret da bi opravdala onaj
napadaj bijesa (koji je riskirao i mnogo veu opasnost).

Privatnost kao supstancijalna koncepcija

Meutim, te dvije koncepcije privatnosti razlikuju se od tree,
koja ne govori ni o ouvanju dostojanstva ni minimiziranju zadiranja ve je supstancijalno ogranienje privatnost kao nain da se

Primjene

199

ogranii mo drave da regulira. Tu nam je putokaz rad Williama

Stuntza.15 Stuntz tvrdi da je stvarna svrha etvrtoga i Petoga
amandmana uiniti da neke vrste regulacije budu suvie teko
provedive tako to e dokazi potrebni za gonjenje prekritelja biti
nedostupni.
Nama je to teko zamisliti, jer u naem svijetu postoje mnogi izvori dokaza zapisi kreditnih kartica, telefonski zapisi, video kamere u 7-Eleven duanima i tako dalje. Ali vratite se dvjesto godina unazad, kada su jedini pravi dokazi bili svjedoenja i predmeti.
Zamislite da vas je u to vrijeme drava eljela kazniti zbog dizanja pobune. Jedini valjani dokazi bili bi vai tekstovi ili vlastito
svjedoenje o vaim mislima. Kad bi se ta dva izvora uklonila, onda
bi bilo praktiki nemogue uspjeno progoniti dizanje pobune.
Kao to Stuntz tvrdi, to je upravo ono to etvrti i Peti amandman ine. Uzeti zajedno, oni ine prikupljanje dokaza za zloin
kao to je dizanje pobune nemoguim, time inei nemoguim da
postoji takav zloin kao to je dizanje pobune. I ne samo dizanje
pobune kao to Stuntz tvrdi, uinak etvrtoga, Petoga i estoga
apartmana bio je ograniiti doseg regulacije koliko god je praktiki bilo mogue. Kao to on shvaa tu zamisao: Isto kao to bi
zakon koji zabranjuje upotrebu kontracepcijskih sredstava ohrabrivao pretraivanje spavaih soba, tako bi i zabrana pretraivanja
spavaih soba obeshrabrivala zakone koji zabranjuju kontracepcijska sredstva. 16
Ali nije li te pretrage ve ograniio Prvi amandman? Ne bi li zakon koji kanjava buntovnu klevetu protiv vlasti bio neustavan u
bilo kojem sluaju? U stvari to nije bilo jasno pri utemeljenju;
doista, bilo je to tako nejasno da je Kongres 1798. usvojio Zakone o
strancima i pobuni, koji su u stvari sasvim izravno kanjavali pobunu.17 Mnogi su mislili da su ti zakoni neustavni. Ali etvrti i
Peti amandman bili bi djelotvorna ogranienja za njihovo provoenje, bez obzira jesu li ti zakoni ustavni ili ne.
U toj koncepciji, privatnost je bitno ogranienje vladine moi.18
Kao smanjenje moi vlade da provodi odreene zakone, ona prua
bitno ogranienje za one vrste regulacije koje vlada moe djelotvorno nametnuti. Shvaena na taj nain, privatnost ini vie nego
to titi dostojanstvo ili ograniava zadiranje; privatnost ograniava ono to vlada moe uiniti.

Privatnost

200

Odabiranje koncepcije privatnosti

U naelu, te tri razliite koncepcije privatnosti mogle bi donijeti
razliite rezultate ovisno o sluaju. Neka istraga, na primjer, ne
mora biti zadiranje, ali bi mogla uvrijediti dostojanstvo. U tom
sluaju, mi bismo morali izabrati koncepciju privatnosti za koju
vjerujemo da najbolje tumai ustavnu zatitu.
Meutim, u vrijeme utemeljenja, te razliite koncepcije privatnosti vjerojatno ne bi, uglavnom, dale razliite zakljuke. Bilo kakva istraga koja bi prekoraila supstancijalne granice amandmana
ili granice dostojanstva, takoer bi bila zadiranje. Polovica ustavotvoraca mogla je promicati koncepciju dostojanstva, a polovica
koncepciju praktinosti, ali s obzirom da bi bilo koja pretraga
ukljuivala krenje obje, svi su ustavotvorci mogli poduprijeti
zatite etvrtoga amandmana.
Meutim, danas bi te koncepcije mogle dati razliite rezultate.
Koncepcija praktinosti mogla bi omoguiti uinkovita pretraivanja koja zabranjuje koncepcija dostojanstva i supstancijalna
koncepcija. Tono prevoenje (kao to je Brandeis upotrijebio
taj izraz u sluaju telefonskog prislukivanja Olmstead) ovisi o odabiranju prave koncepcije za prevoenje.
U tom smislu, nae izvorne zatite bile su proizvod onoga to
Cass Sunstein naziva nepotpuno teoretizirani sporazum.19 Uzimajui u obzir tehnologiju onoga vremena, nije bilo razloga istraivati koja teorija lei u osnovi ustavnoga teksta; sve su tri bile u
skladu s postojeom tehnologijom. Ali kako se tehnologija promijenila, izvorni kontekst doao je u pitanje. Danas kada tehnologije
poput softverskog crva mogu pretraivati bez zadiranja, postoji
sukob oko toga to etvrti amandman titi.
Taj je sukob na drugoj strani Sunsteinova nepotpuno teoretiziranoga sporazuma. Mi bismo mogli kazati da e u svakom nepotpuno teoretiziranom sporazumu dvosmislenosti biti latentne, a
moemo opisati kontekste gdje se te latentnosti pojavljuju. Razvoj
tehnologije, na primjer, uinio je oiglednim latentne dvosmislenosti u zatiti privatnosti. A to nas onda prisiljava da izaberemo.
Neki e opet pokuati kazati da je izbor uinio na Ustav, u naoj prolosti. To je retorika veega dijela nae ustavne pravne znanosti, ali ona nam tu mnogo ne pomae. Ja mislim da ustavotvorci
nisu istraivali to e amandman tititi u svijetu u kojemu e se
moi izvoditi pretraivanja koja su savreno nezadirua. Oni nisu

Primjene

201

donijeli ustav koji e se primjenjivati u svim moguim svjetovima.

Oni su donijeli ustav za svoj svijet. Kada se njihov svijet razlikuje
od naega time da otkriva izbor koji oni nisu morali uiniti, onda
mi trebamo uiniti taj izbor.20

KONTROLIRANA UPOTREBA
Prije dvije godine primio sam u moj potanski sandui pismo
od AT&T-a. Bilo je adresirano na moju staru djevojku, ali pismo nije
proslijeeno. Adresa je bila moj tadanji stan. AT&T joj je elio ponuditi novu kreditnu kartu. Malo su zakasnili: ona i ja smo prekinuli prije osam godina. Otada se ona preselila u Texas, a ja sam se
selio u Chicago, Washington, natrag u Chicago, zatim u New Haven, natrag u Chicago i konano u Boston, gdje sam se selio dvaput. Meutim, moje lutanje nije odvratilo AT&T. S velikom vjerom
u moju postojanost, on je vjerovao da sa mnom u stanu ivi ena
koju nisam vidio tri godine.
Kako je AT&T ostao u tom uvjerenju? Dakle, u kiberprostoru lebdi dosta podatka o meni. Oni se skupljaju otkad sam poeo koristiti kreditne kartice, telefone i tko zna to sve jo. Sustav stalno pokuava aurirati i proistiti taj ogroman skup podataka to jest
izraditi prol toga tko sam ja i, koristei taj obris, odluiti koja e
biti njegova interakcija sa mnom.
to bismo tono trebali misliti o tom stalnom elektronikom
motrenju? 21
Pravniki odgovor bez mnogo razmiljanja mogao bi biti: uvijek je bilo mogue promatrati ljude i razvrstavati ih prema prolima. Vlade to ine cijelo vrijeme; to rade i tvrtke. to je jo vanije,
to rade i male zajednice. Ne tako davno veina ljudi ivjela je u zajednicama koje su stalno motrile svaije ponaanje. Vae dolaske i
odlaske, s kim se susreete, koliko ste vremena proveli na trnici
sve su to znali vai susjedi, bili radoznali ili ne. Moda nije bilo
video kamera to su vas gledale kada ste ili na trnicu u kupovinu.
Ali bilo je jo neto gore gledali su vas susjedi. Oni su vidjeli kada
ste ili i s kim ste ili, a oni su, za razliku od video kamera, mogli
traati. Stoga ono to imamo danas je isto ono to smo imali nekada. Moda je vie subjekata sposobno motriti i moda se vie djelovanja motri. Ali injenica da se motrenje i dalje nastavlja nije se
uope promijenila.

Privatnost

202

Ta vrsta argumenta je iroko rasprostranjena u pravu to je

ista vrsta problema kao 1791., stoga nita se nije promijenilo - i
kao argument on je openito lo. Pitanje nije je li neto bilo onda
kao to se dogaa danas. Pitanje je je li ono to se dogaa danas bitno razliito. (Tigar je kao mai, ali za razliku od maia tigar nije
kuni ljubimac.) Ako je razliito, onda moramo pitati trebamo li se
prema tomu drugaije i odnositi.
Motrenje u modernom ivotu je doista drugaije u biti od motrenja u vrijeme utemeljenja. Nema sumnje da je ivot onda bio
pod prismotrom, da je bilo teko sakriti se od drugih, ali to motrenje bilo je drugaije. To su radili ljudi kojih je pamenje bilo
nesavreno i koji su vjerojatno zapaali samo ponaanje koje nije
bilo uobiajeno. tovie, ti trenuci, nisu se mogli pretraivati,
sakupljati ili proizvoditi kao zapisi. Privatni detektiv mogao je
intervjuirati susjede da sazna to su vidjeli, ali kao to svaki istraitelj zna, ono to su ljudi vidjeli krajnje je nesavren zapis onoga
to se stvarno dogodilo. Susjedi koji traaju mogli su gledati, ali
njihovo gledanje nije dalo nita tako trajnoga ili pouzdanoga kao
to je video traka, elektroniki zapisi naplatne kuice o tome kada
ste uli i kada ste izali, beskrajna zbirka podataka o vaim kupovinama u sustavu kreditnih kartica ili zapisi u telefonskom sustavu o tome koga ste zvali i koliko dugo.
Dananje motrenje je razliito jer su tehnologije motrenja njihova djelotvornost i njihova mo razliiti. U 1790-im godinama
tehnologija su bili ljudi; danas su strojevi. Tada je tehnologija zapaala samo ono to je bilo razliito; danas ona zapaa bilo koju
transakciju. Tada je standardna opcija bila da se pretraivi zapisi
nisu sakupljali; danas je standardna opcija da svako motrenje
proizvodi pretraive zapise.
Te se razlike nakupljaju.22 Zajedno one dovode do motrenja od
daleko veega moguega znaaja. Koju tono prijetnju postavlja to
vee motrenje? Zato je to zabrinjavajue ako se skupljaju sve mogue informacije o meni? Kakvu moguu tetu to moe meni nanijeti pretpostavljajui (i naravno vi to trebate pretpostaviti) da
nisam nita loe uradio? Koje su posljedice savreno promatranoga
svijeta?
Ovdje razmatram samo prikupljanje koje je savreno zakonito.
Ne govorim o upadu u neiju kuu i itanje neijega dnevnika ili
krai informacija iz bankovnih zapisa. Ne raspravljam o zadiranju
u privatnost u tradicionalnom smislu toga pojma. Ja se usredoto-

Primjene

203

ujem na podatke prikupljene o nekom pojedincu u njegovom

svakodnevnom openju s drugim ljudima, podatke koje neki pojedinac, u odreenom smislu, izlae svijetu. to bi moglo biti loe s
prikupljanjem koje je javno izloeno?
Argumenti se mnoe na obje strane ovoga pitanja, tako da jedna strana tvrdi da nema tete od te vrste motrenja, dok druga strana tvrdi suprotno.
Taj potonji argument pretpostavlja da je ravnotea privatnosti
postignuta na crti na kojoj vi javnosti otkrivate informacije o sebi.
Naravno, informacije koje se uvaju iza zatvorenih vrata ili su napisane u privatnom dnevniku trebaju biti zakonom zatiene. Ali
kada vi izlazite u javnost, kada tamo obavljate transakcije ili aljete neki materijal, vi se odriete bilo kakvoga prava na privatnost.
Drugi tada imaju pravo prikupljati podatke o vaem javnom ponaanju i raditi s njima to im odgovara.23
Zato ta zamisao ne brine te teoretiare? Postoji mnogo razloga?
Prvo, teta u stvari nije vrlo velika. Dobijete popustnu karticu u
vaem oblinjem duanu; duan onda prikuplja podatke o
onome to kupujete. S tim podacima, duan vam moe nuditi
razliitu robu ili razmiljati kako bolje postaviti cijene za svoje
proizvode; on moe ak odluiti da ponudi razliite popuste
boljim klijentima. Ti su odgovori vjerojatni, kae taj argument,
jer je posao duana samo da djelotvornije prodaje namjernice.
Drugo, nepravedan je teret prisiliti druge da zanemare ono to
ste im pokazali. Ako drugi ne mogu koristiti podatke o vama,
onda to izgleda kao da ste vi zahtijevali od drugih da maknu
ono to ste stavili na njihovu zemlju. Ako ne elite da drugi koriste informacije o vama, ne stavljajte im ih u ruke.
Tree, ti podaci u stvari ine neto dobroga. Ne znam zato Nike
misli da sam ja prava osoba da mi kau o svojem posljednjem
modelu tenisica i ne znam zato Keds ne zna nazvati. U oba
sluaja, slutim da su razlog loi podaci o meni. Bilo bi mi drago
kada bi Nike znao dovoljno da me ostavi na miru. A da su ti podaci bolje prikupljeni i sreeni on bi znao.
Konano, nitko ne troi novac prikupljajui podatke da bi stvarno doznao bilo to o vama. Oni ele doznati o ljudima poput vas.
Oni ele znati va tip. U naelu, oni bi bili sretni da saznaju va
tip ak i kad ne bi mogli doznati tko ste. Trgovci ele nain razlikovanja samo u smislu da mogu vidjeti razliku izmeu vrsta
ljudi.
Privatnost

204

Druga strana toga argumenta takoer ima to kazati.24 Ona polazi, kao to smo mi inili na drugom mjestu, od naglaavanja vrijednosti koje su bile izvorno zatiene nesavrenou promatrake
tehnologije. Ta nesavrenost pomae sauvati vane supstancijalne vrijednosti. Jedna takva vrijednost je predmnijevanje nevinosti.
U bilo koje odreeno vrijeme postoje nevine injenice o vama koje
mogu izgledati, u odreenom kontekstu ili odreenom skupu,
kao krivnja. Peter Lewis, u lanku Zaboravite Velikog brata u
New York Timesu, to dobro opisuje:
Nadzorne kamere slijedile su zgodnu mladu plavuu kroz
predvorje hotela u srednjem Manhattanu, dok se ona penjala dizalom na 23. kat i kada je pogledala niz hodnik kucajui pritom na
vrata moje sobe. Ja nisam vidio video trake, ali mogu zamisliti
digitalni natpis ubaen iznad scena kako prikazuje tono vrijeme
susreta. To bi moglo nekome biti od koristi ako bi kasnije htio zapitati zato je ta ena, koja nije moja supruga, ulazila u moju sobu
za vrijeme mog nedavnog poslovnog puta. Kamere su nas kasnije
vidjele kako idemo na veeru i u kazalite sredovjeni, oenjeni
mukarac iz Texasa koji je zagrlio zgodnu enu iz East Villagea,
dovoljno mladu da mu bude kerka.

U stvari, pie Lewis, ona je moja kerka. 25

Jedna lekcija iz te prie je teret tih promatranih injenica. Teret
lei na vama, koji ste bili pod prismotrom, najprije da utemeljite
svoju nevinost, a onda da uvjerite sve one koji su mogli vidjeti te
dvosmislene injenice da ste nevini. Meutim, oba postupka su
nesavrena; to god da kaete, sumnja e ostati. Postoji uvijek
netko tko nee povjerovati u vau tvrdnju da ste nevini.
Moderno motrenje samo zaotrava taj problem. Va ivot postaje sve opseniji zapis; vae radnje su zauvijek pohranjene, s mogunou da ih se otvori u bilo koje vrijeme, pa stoga u svako doba
trae opravdanje.
Druga vrijednost proizlazi izravno iz te moderne sposobnosti
da se arhiviraju podaci. Mi svi elimo ivjeti u odvojenim zajednicama ili unutar odvojenih normativnih prostora. Privatnost, ili
sposobnost da kontrolirate podatke o sebi, podupire tu elju. Ona
osposobljava te viestruke zajednice, a onesposobljava mo jedne
dominantne zajednice da normiranjem potisne druge u zaborav.
Pomislite, na primjer na homoseksualca u nesnoljivom gradiu.

Primjene

205

To se pitanje najjasnije pojavljuje kada ga se suprotstavi tvrdnji

koju je nedavno izrekao David Brin.26 Brin se zalae protiv te zabrinutosti oko privatnosti barem ako se privatnost odredi kao
potreba da se sprijei proizvodnja i distribuiranje podataka o drugima. On se zalae protiv toga jer vjeruje da je takav cilj nemogu;
duh je ve puten iz boce. Bolje je, predlae on, pronai naine da
je ta sposobnost prikupljanja podatka dostupna svima. Rjeenje
vaega pijuniranja mene nije sprijeiti vae pijuniranje, ve pustiti mene da ja pijuniram vas drei vas odgovornim, moda za
pijuniranje, moda za bilo to drugo to radite.
Postoje dva odgovora na tu tvrdnju. Jedan pita: Zato moramo
izabrati? Zato ne moemo i kontrolirati pijuniranje i ugraditi
konice na dostupnost tehnika pijuniranja?
Drugi je dojmljiviji. Brin pretpostavlja da bi to kontrapijuniranje bilo korisno da druge drimo odgovornima. Ali prema
ijim normama? Odgovoran je dobroudna rije dokle god imamo povjerenje u zajednicu da e ona paziti na odgovornost. Kada
ivimo u viestrukim zajednicama odgovornost postaje nain da
jedna zajednica nametne svoje stajalite o umjesnosti drugoj. A s
obzirom da ne ivimo u jednoj jedinoj zajednici, mi ne ivimo prema jednom jedinom nizu vrijednosti, a savrena provjerivost
odgovornosti moe jedino potkopati tu mjeavinu vrijednosti.
Nesavrenost u dananjem motrenju omoguuje tu viestrukost normativnih zajednica. Ta sposobnost da se slaemo bez
savrenoga zapisivanja omoguuje raznolikost koju bi savreno
znanje izbrisalo.
Trea vrijednost proizlazi iz zabrinutosti zbog stvaranja prola.
Ako traite hipoteku na trailici, oglasi za hipoteke pojavljuju se
na vaem raunalnom ekranu. Ista stvar je sa seksom i s automobilima. Oglaavanje je povezano s traenim pojmom kojeg unesete.
Podaci o pretraivanju se prikupljaju i ne samo o pretraivanju.
Stranica prikuplja svaku moguu osobnu informaciju o vama koju
moe.27
Prikupljanje podataka glavna je djelatnost komercijalnih web
stranica. Nekih 92 posto njih prikupljaju osobne podatke o web
korisnicima, koje one mogu sabrati, razvrstati i koristiti.28 Oscar
Gandy naziva to panoptikim razvrstavanjem - ogromna struktura za prikupljanje podataka i razdvajanje na osnovi tih podataka
a to nas razdvajanje, kae on, treba brinuti.29

Privatnost

206

Ali zato nas to treba brinuti? Ostavimo po strani vanu skupinu problema zloupotrebu podataka i usredotoimo se na njihovu uobiajenu upotrebu. Kao to sam ranije rekao, glavni uinak
je uiniti da trite tenije radi: da proizvodi odgovaraju ljudima i
njihovim interesima time to bolje pogaaju ciljne skupine i manje zadiru nego to je danas sluaj. Zamislite svijet u kojemu bi
oglaivai mogli kazati gdje se isplatilo ulagati, a gdje ne; gdje je
bilo djelotvorno oglaavati na jumbo plakatima i u emisijama; gdje
je veina oglaavanja ciljana i prilagoena. Oglaavanje bi se vjerojatnije okrenulo onim ljudima za koje bi to bila korisna informacija. Ili barem se tako tvrdi. To dodue jest razdvajanje, ali ne i rasno
razdvajanje. To je divna vrsta razdvajanja koja me poteuje Nikeovih oglasa.
Ali pored moda prolazne zabrinutosti zbog naina kako e takvi podaci pogoditi pojedinca, razvrstavanje prema prolu izaziva
iru kolektivnu zabrinutost kako bi to moglo pogoditi zajednicu.
To je zabrinutost zbog manipulacije. Moda ste skeptini u pogledu moi televizijskog oglaavanja da upravlja eljama ljudi.
Televizija je tako prozirna, motivi tako jasni. Ali to se dogaa kada motiv nije tako proziran? Kada izgleda da se opcije pojavljuju
upravo onda kada ih vi i trebate? Kada sustav zna bolje i ranije ono
to vi elite, kako moete znati odakle te elje stvarno dolaze?
Je li ta mogunost stvarna, treba li ona zabrinjavati, sve su to
teka i otvorena pitanja. Steven Johnson tvrdi vrlo uvjerljivo da e
u stvari ti posrednici izbora omoguiti pristup mnogo veem
spektru i raznovrsnosti izbora pa ak djelomice i stvoriti kaos.30
Ali postoji i druga mogunost proli e poeti normirati stanovnitvo iz kojega je norma uope apstrahirana. Motrenje e utjecati
na promatranoga. Sustav gleda to vi radite; ona vas ubacuje u
obrazac, obrazac vam se onda vraa u obliku opcija koje je postavio
obrazac; opcije potvruju obrazac; krug ponovo poinje.
Druga zabrinutost je u pogledu ravnopravnosti. Razvrstavanje
prema prolima onda postavlja pitanje koje je bilo skriveno u
tritu sve do nedavno. Jer je vei dio ekonomske misli u Sjedinjenim Dravama u devetnaestom stoljeu proimala zamisao o
ravnopravnosti. U graanskom se prostoru smatralo da su pojedinci ravnopravni. Oni su mogli kupovati i prodavati ravnopravno;
mogli su jedni drugima pristupiti pod jednakim uvjetima. injenice o pojedincima mogle su biti poznate, a neke od tih injenica
mogle su im oduzeti pravo na neke ekonomske transakcije va

Primjene

207

prijanji steaj, na primjer, mogao je oteati vau sposobnost da

vrite transakcije ubudue. Ali uglavnom su to bili prostori relativne anonimnosti, a ekonomske transakcije mogle su se vriti unutar te anonimnosti.31
S vremenom su ekonomska zoniranja koja su vodila segregaciji
zamijenila taj prostor ravnopravnosti.32 To su zakoni koji promiu
razlikovanja zasnovana na socijalnim ili ekonomskim kriterijima.33 Najpouniji primjer je zoning. Do ovoga stoljea nije postojao lokalni zakon koji bi smjetao ljude u razdvojene prostore.34 U
poetku je taj zakon bio rasno utemeljen, ali kada je oboren rasno
utemeljeni zoning, promijenile su se tehnike zoninga.35
Zanimljivo je podsjetiti se koliko je bila prijeporna ta upotreba
zakona.36 Za mnoge, jednako bogate i siromane, bio je to napad
na ameriki ideal ravnopravnosti kojim je vae mjesto boravka
dovedeno u ovisnost o tome koliko novca zaraujete. Ono uvijek
ovisi o tome, naravno, kada je imovina neto to morate kupiti. Ali
zakoni zoninga dodaju zakonsku potporu segregaciji koju je
nametnulo trite. Uinak je da se u zakon, pa stoga i u drutvo,
ugrauju razlike koje postoje meu ljudima.
Postojalo je vrijeme kada bismo nau zemlju odredili kao mjesto kojemu je cilj izbrisati te razlike. Povjesniar Gordon Wood
opisuje taj cilj kao vaan element revolucije koja je stvorila Sjedinjene Drave.37 Neprijatelj je bila drutvena i pravna hijerarhija; cilj
je bilo drutvo ravnopravnosti. Revolucija je bila napad na hijerarhije drutvenih slojeva i posebne povlastice koje su ti slojevi dobivali.
Sve drutvene hijerarhije zahtijevaju informacije prije nego to
mogu razdvajati prema statusu. Posjedovanje dovoljnoga broja informacija o ljudima zahtijevalo je, povijesno, prilino stabilne drutvene poretke. Stvaranje nih klasnih razlika znati, na primjer,
je li dobro odjeveni mladi gospodin za kojega se izdaje ili pristojno odjeveni trgovac zahtijevalo je znanje o lokalnim obiajima,
akcentima, nainima ponaanja. Ti sustavi hijerarhije mogli su se
nametnuti samo tamo gdje je bilo relativno malo mobilnosti.
Onda, kako se mobilnost poveavala, ti su hijerarhijski sustavi
dolazili u pitanje. Izuzimajui krajnosti vrlo bogatih i vrlo siromanih, sposobnost stvaranja nih razlika u statusu iezla je kada su ih mobilnost i elastinost drutva uinili pretekima za pratiti.

Privatnost

208

Razvrstavanje prema prolu sve to mijenja. Djelotvoran sustav

motrenja opet ini moguim stvaranja tih nih razlika u statusu.
Jeftino i djelotvorno prikupljanje podataka odvest e nas natrag u
prolost. Sjetite se frequent yer milja. Svatko vidi oiglednu prednost frequent yer milja besplatni letovi za ljude koji esto lete. Taj
program popusta sasvim je bezazlen sam po sebi. Zanimljiviji dio
je mo koju on daje zrakoplovnim tvrtkama da prave razlike u uslugama koje nude.
Kada esti leta izvri rezervaciju, rezervacija sa sobom nosi i
prol klijenta. Taj prol moe ukljuivati informaciju o tome koje
sjedite on vie voli ili voli li vegetarijansku hranu. Ona takoer
govori slubeniku na rezervacijama kako esto ta osoba leti. Neke
zrakoplovne tvrtke bi onda razdvajale na temelju tih informacija.
Najoigledniji nain je putem sjedita esti letai dobivaju bolja
mjesta. Ali te informacije mogu takoer utjecati na to kako e se
hrana dijeliti na letu esti leta s najvie milja dobiva prvi mogunost izbora; oni s najmanje moda nee dobiti nikakav izbor.
To je sitna stvar u okvirima drutvene pravde, naravno. Ali hou
ukazati na openitije pitanje. Frequent yer sustavi doputaju ponovno uvoenje statusnih sustava. Oni pribavljaju informacija o
pojedincima koje organizacijama mogu posluiti u pruanju usluga.38 Oni omoguuju stvaranje razlika jer vraaju informacije koje
je mobilnost unitila. Oni su naini da se porazi korist od anonimnosti korist ravnopravnosti.
Ekonomisti e tvrditi da je u mnogim kontekstima ta sposobnost razlikovanja u stvari nuenja dobara po razliitim cijenama
razliitim ljudima u cjelini korist.39 U prosjeku, ljudi prolaze
bolje ako se dogaa razdvajanje u cijenama nego ako se ne dogaa.
Stoga mi bolje prolazimo, ti ekonomisti mogu kazati, ako
olakamo takvo razdvajanje kad moemo.
Ali te su vrijednosti samo jedna strana medalje. Njima treba na
drugu stranu vage staviti vrijednosti ravnopravnosti. Nama one izgledaju daleke, ali ne trebamo pretpostaviti da su one uvijek bile
daleke zato to su daleke danas.
Uzmite napojnicu: koliko god bezazlenom (premda napornom)
moete smatrati praksu davanja napojnice, bilo je vrijeme na prijelazu stoljea kada je sama ta pomisao bila uvreda. Ona je vrijeala dostojanstvo slobodnoga graanina. Kao to Viviana Zelizer
opisuje:

Primjene

209

Poetkom 1900-ih kada je davanje napojnice postalo sve omiljenijim, ono je izazvalo veliki moralni i drutveni prijepor. U stvari,
diljem zemlje zakonodavstva saveznih drava inila su velike napore, neka i s uspjehom, da ukinu davanje napojnice proglaavajui ga kanjivim ponaanjem. Bezbrojni novinski uvodnici i lanci u asopisima, u knjigama o lijepom ponaanju, pa ak i na sudu,
promatrali su napojnice s podozrenjem i mjeavinom znatielje,
zabave i ambivalentnosti a esto i otvoreno neprijateljski. Kada
je 1907. godine vlada slubeno poduprla davanje napojnice tako
to je dozvolila da asnici u stalnoj slubi i unovaeni mukarci
Mornarice Sjedinjenih Drava ukljue napojnice kao stavku u
trokove putovanja, neki su to odbacili kao nezakonito podravanje mita. Povremeno su se uli pozivi za osnivanjem saveza protiv davanja napojnica.40

Tu se susreemo s koncepcijom ravnopravnosti koja je proimala povijest to je opisuje Zelizerova, a koju bi pokvarila uinkovitost to je nudi razvrstavanje prema prolu. U oba sluaja postoji
vrijednost koju valja staviti na vagu s uinkovitou. Iako ja mislim da je ta vrijednost relativno slaba u amerikom ivotu, tko sam
ja da to kaem? Nije vano to je jako ili slabo, ve napetost i sukob
koji su pritajeni dok ih ne otkrije novonastajua tehnologija razvrstavanja prema prolu.
Taj obrazac trebao bi dosad biti poznat, jer je to promjena koju
smo ve vidjeli drugdje. Jo jednom, kd se mijenja dovodei do
sukoba vrijednosti. Dok je prije postojala relativna ravnopravnost
jer su informacije koje bi omoguavale razdvajanje bile suvie
skupe, danas se isplati razdvajanje. Razlika ono to ini da se to
isplati je pojava kda. Kd se mijenja, ponaanje se mijenja i vrijednost skrivena u prethodnom reimu biva potisnuta.
Mogli bismo reagirati sputavanjem kda i tako ouvati ovaj svijet. Mogli bismo stvoriti ustavna ili zakonska ogranienja koja
spreavaju prelazak u taj novonatajui svijet. Ili bismo mogli nai
naina da pomirimo taj novonastajui svijet s vrijednostima za
koje mislimo da su temeljne.

Privatnost

210

RJEENJA
Ustanovio sam dvije razliite prijetnje vrijednostima privatnosti koje bi mogao donijeti kiberprostor. Bez sumnje postoje i druge.
I nema sumnje da je otvoreno pitanje koliko emo ozbiljno uzeti u
obzir te prijetnje. Ali elio bih zavriti razmatrajui nekoliko
odgovora. Kako bismo mogli, ako smo uvjereni u opasnost ili
privreni vrijednostima privatnosti, djelovati da vratimo pojedincu neku vrstu kontrole nad tim osobnim podacima koji se prikupljaju i mogu pretraivati pomou arhitektura kiberprostora?
Postoje dvije vrste problema. Prvi je pitanje djelotvornog zadiranja: tehnologije danas omoguuju pretraivanje bez ikakvih
tereta koja su pretraivanja obino donosila sa sobom. Drugi je
pitanje motrenja i kontrole nad podacima koje motrenje proizvodi. Ta dva problema zahtijevaju razliita rjeenja. Dotaknut u
prvi problem, a onda se zadrati na drugom.
Jedna prethodna napomena: ak je i to razlikovanje dvosmisleno. Ono pretpostavlja neku prirodnu podjelu izmeu pretraivanja i motrenja. Bez sumnje, u danoj arhitekturi, postoji takva podjela. Ali kada su arhitekture elastine, crta izmeu motrenja i pretraivanja je isto tako elastina. Moemo projektirati neku arhitekturu koja e uiniti da odreeno ponaanje moemo motriti ili
je moemo projektirati da zahtjeva pretraivanje kako bi nali
takvo ponaanje.
Telefoni su lagan primjer. Mogli bismo projektirati telefonske
mree da pri svakom pozivu javljaju tko je zvao, gdje ta osoba ivi,
koliko dugo je poziv trajao i s koje linije je obavljen. Doista, upravo tako jesu danas projektirane telefonske mree. Prema tom dizajnu, te informacije se sada mogu motriti, dok je prema ranijem dizajnu dobivanje istih tih informacija zahtijevalo pretraivanje.
Ako mijenjanje arhitekture moe promijeniti podatke od onih
koji se mogu pretraivati u one koji se mogu motriti, onda vrijednosti koje se tite u oba konteksta moraju biti dosljedne. Moj je cilj
u sljedea dva odlomka izloiti strukturu koja bi mogla poduprijeti tu dosljednost.

Primjene

211

MOGU SE PRETRAIVATI: MO KDA I OBEANJE PROCEDURE

Sjetite se problema: sustavi koji mogu zadirati ili pretraivati a
da nitko ne zna da ga uznemiruju. Za taj (i bilo koji) problem moemo zamisliti dvije vrste rjeenja. Jedno rjeenje temelji se na
kdu: uinite teim da se djelotvorno pretrauje. Drugo rjeenje
temelji se na zakonu: dodajte zakonske zatite da se oteaju neprimjerena pretraivanja. Razmatram najprije rjeenje koje se temelji
na kdu, jer je ono poznatije i lake se moe saeti.
ifriranje. Kao to smo vidjeli u 4. poglavlju, prvenstvena upotreba tehnologija ifriranja je da sakriju vae rijei od oiju drugih.
ifrirana komunikacija stvara privatni jezik izmeu sluatelja i
govornika. Dok se argumentacije spore oko toga moe li se u stvari
ifrirana komunikacija provaliti,41 za vei dio onoga to bi veina
nas eljela rei postojee ifriranje je savreno prikladno.
Ali ono nije uobiajeno. Stoga je jedno rjeenje za poboljanje
privatnosti daleko vea rasprostranjenost kda za ifriranje. To se
ve dogaa, iako vladini napori da kontrolira ifriranje ometaju
razvoj. Ali postepeno i opet, kao (dobar) nusproizvod trgovine
Mrea postaje bogata ifriranjem.
Ali ifriranje nee rijeiti problem privatnosti. Vladi e biti tee
presresti ifriranu komunikaciju, ali ona nee onesposobiti vladine
legitimne zahtjeve za podacima. Ako vlada ima pravo prisiliti vas
da otkrijete sadraj nekoga dokumenta, onda ona ima i pravo da
vas prisili da otkrijete klju koji zakljuava taj dokument.42 tovie, nije sve elektronike komunikacije lako ifrirati. Neki e ljudi
stoga traiti rjeenje van kda.
To rjeenje treba slijediti dvije konkretne vrijednosti koje tite
privatnost realnoga prostora. Prvo, bilo koji teret mora biti minimalan, a bilo koje pretraivanje koje stvara vie od minimalnoga
tereta mora biti opravdano individualiziranom sumnjom.43 Drugo, svako pretraivanje mora biti otvoreno pojedinci moraju dobiti obavijest da se njihov prostor pretrauje.44
Moglo bi se rei da je naelo u pozadini druge zamisli da se zabrane sva ta nenametljiva i nevidljiva pretraivanja. Moda to
treba uiniti. Ali ako tu drugu zamisao shvatimo kao koenje
zloupotrebe moi (jer obavjetavajui nekoga dajete mu priliku da
se ali), onda moemo zamisliti zamjene koje tite istu vrijednost a
da ne rtvuju korist koju bi te tehnologije mogle donijeti.

Privatnost

212

Prevoenje bi dakle moglo ovako izgledati. Iako e tehnologija

omoguiti ta besplatna pretraivanja, njih trebamo primijeniti
samo kada postoje primjerene i jake proceduralne granice. A primjerene i jake proceduralne granice ukljuuju zahtjev da se dvije
grane vlade (ne samo izvrna) sloe.45
A to bi znailo ometanje? Opet, arhitekture se mogu projektirati da podaci budu dostupni bez ometanja; to znai da se one
mogu projektirati da se podaci mogu motriti, tako da pretraivanje zapisa motrenja ne bi ukljuivalo uope nikakvo ometanje.
Izbor koji moramo nainiti je onaj izmeu dvije koncepcije
provoenja zakona koje su danas pomijeane. Jedna koncepcija je
reaktivna, koja odgovara na neki dogaaj; druga je preventivna,
koja predvia neki dogaaj. Reaktivni model bi odredio zadiranje
kao bilo koje ispitivanje da se utvrdi krivac; to ispitivanje, kae taj
argument, treba dozvoliti samo kada postoji razlog za sumnje. Po
tom stajalitu skeniranje nevinoga ne bi bilo dozvoljeno, iako bi
prikupljanje podataka da se omogui kasnije skeniranje to moglo
biti.
Preventivna koncepcija dozvolila bi stalno motrenje. Vrijednosti procedure tu bi jednostavno kontrolirale koliko biste trebali
znati o ljudima koje ete promatrati da bi motrenje zapoelo; ali vi
biste svejedno mogli projektirati taj prostor da omogui motrenje
i mogli motriti traei obrasce koji nagovijetaju loe ponaanje.
Za primjer u realnom prostoru koji nije daleko od dananje tehnologije, razmislite o pretraivanjima u zranoj luci. Danas se razvija tehnologija koja omoguuje neto to se naziva skeniranje tijela. To bi omoguilo slubeniku da proviri kroz vau odjeu da bi
vidio skrivate li oruje. Moemo zamisliti brojne naine da se ta
tehnologija primijeni. U isto reaktivnom nainu, mogli bismo kazati da jedino osumnjienik moe biti podvrgnut skeniranju tijela, iako bi nas strah od selektivnog sumnjienja mogao navesti da
skeniranje uinimo opim. Nema uvrede ako vas skeniraju, kae
taj argument, ako svakome to rade; uvreda postoji samo ako vas
izdvoje iz skupine.
Ali ak i kad bi se svakoga skeniralo, postavilo bi se pitanje o
tome kako sustave treba projektirati. Bi li slubenici vidjeli ljude
kojih tijela skeniraju? Zamislite, prema jednoj verziji, slubenike
kako promatraju ljude kako ulaze u kabinu, gledajui to je ispod
njihove odjee, a onda ih znaajno pogledavaju dok odlaze. Suprotstavite taj sustav onome u kojemu su slubenici smjeteni

Primjene

213

drugdje, gdje slike koje oni vide raunalo kolaira, tako da iako
oni jo uvijek vide to je ispod odjee ljudi, oni ne mogu automatski povezati ono to vide s konkretnim pojedincima.
to god mislili o toj proceduri openito, drugi dizajn je djelotvornija ravnotea interesa nego prvi. Ipak, ak i s tim drugim dizajnom ostaje ono latentno pitanje koliko emo daleko s prevencijom namjesto izuzetaka. Zrane luke trae izuzetke, iako bi se ta
tehnologija mogla proiriti i izvan njih. Treba li to uiniti, izbor je
koji su nam prepustile te promjene u kdu.

MOTRENJE: PONOVNO RJEENJE PUTEM VLASNITVA

Kontrola nad rezultatima motrenja je ambiciozniji projekt.
Tradicionalno rjeenje je provoditi zakone koji se bave tim problemom. To je rjeenje u Europi, na primjer iroka i trajna potpora
zakonskim zatitama protiv zloupotrebe podataka. Mislim da je
supstanca toga zakona neprijeporna. Njegove vrijednosti su u biti
upozorenje i izbor - tvrtke e obavijestiti potroae kako e se
koristiti podaci i da se nee koristiti za bilo koju drugu svrhu.
Njegov je cilj vratiti kontrolu nad podacima pojedincu o kojemu
se oni prikupljaju.46
Ali u Sjedinjenim Dravama mi smo se rjee okretali zakonu.
Iako su senzacionalne zloupotrebe ponekad dovele ciljanih saveznih zakona, one nisu dovele do obuhvatne zakonske zatite.47
To ne znai, naravno, da mi nemamo nikakve zatite privatnosti. Kao to vidimo cijelo vrijeme, postoje i drugi zakoni pored saveznih, kao i regulatori pored zakona. Katkada ti drugi oblici zatite mogu tititi privatnost bolje od zakona. Oigledno, ako elimo
shvatiti zatite privatnosti, trebamo shvatiti zato su ti zahvati
vani.
Vlada SAD-a zalagala se za neku vrstu industrijske samoregulacije izraene putem industrijskih kodeks ponaanja. Stara zamisao udno nazvana nova (ista praksa bila je omiljena tijekom
New Deala), samoregulacija puta da industrija postavi pravila o
tome kako podatke treba tititi. Kada jednom industrija postavi
pravila, kae taj argument, pritisak drugih pripadnika industrije
ili samoga trita mogao bi dovesti do trajnog pridravanja.
Naravno, norme mogu biti djelotvorni regulatori. Ali nuan
uvjet za njihov uspjeh je da zajednica onih koji provode norme uk-

Privatnost

214

ljui i one koji snose trokove ponaanja koje se regulira. A priznajem da sam skeptian da se to tu doista i dogaa. Industrija koja bi
razvila norme da sama sebe regulira ne snosi odgovarajue trokove upotrebe podataka koje prikuplja. Troak troak privatnosti
snose pojedinci, ne tvrtke; oni nisu dio zajednice koja gradi normu.
Stoga elim predloiti drugaiji regulatorni mehanizam od
normi onaj koji se oslanja na kd, a ne na dobro ponaanje. U svijetu u kojemu su se dimenzije odluivanja tako radikalno umnoile, trebamo djelotvorniji nain da upravljamo s onim to kolektivno inimo.
Standardni odgovor na to pitanje rukovanja podacima je izbor
dati pojedincu pravo da izabere kako e se njegovi podaci koristiti. A
standardni nain na koji smo naveli pojedince da izaberu je putem
teksta putem izjava o privatnosti koje obavjetavaju o rukovanju
podacima na nekoj web stranici, a onda daju pojedincima pravo da
izaberu hoe li se opredijeliti za takvo rukovanje ili nee.48
Ali trokovi procesiranja teksta su strahovito visoki. Nitko
nema vremena ni strpljenja itati nezgrapne dokumente koji opisuju nejasna pravila kontrole podataka. Potreban je nain da stroj
pregovara o naim pitanjima privatnosti za nas, nain da prepustimo postupak pregovora vjetom predstavniku elektronikom
sluzi koji, poput sluge, dobro zna to volimo, a to ne volimo.
Potreban je, dakle, protokol za pregovaranje izmeu stroja i
stroja o zatitama privatnosti.49 Korisnica jednom postavi svoje
preference odredi kako bi ona htjela urediti privatnost i ega je
voljna odrei se i od toga trenutka nadalje, kada ona ue na neku
stranicu, stranica i njezin stroj pregovaraju. Jedino ako se strojevi
mogu sporazumjeti stranica e moi dobiti njezine osobne podatke.
Jezgro te arhitekture je projekt to ga je nancirao World Wide
Web Consortium.50 Nazvan P3P, taj projekt ima za cilj razvijati arhitekturu unutar koje korisnici mogu izraziti svoje preference i pregovarati o rukovanju njihovim podacima. P3P proizvodi omoguit e korisnicima da budu obavijeteni o ponaanjima stranice
(u formatima koje e moi itati i strojevi i ljudi), da delegiraju odluke svome raunalu kada to smatraju prikladnim i omoguiti korisnicima da speciciraju svoj odnos prema pojedinim stranicama. 51
Moj cilj nije poduprijeti tu konkretnu arhitekturu privatnosti.
P3P ima svoje probleme od kojih sve nije mogue jasno rijeiti.52 Ja

Primjene

215

elim naglasiti samo ono to tvrdim u cijeloj knjizi: mi moemo

zamisliti arhitekturu, povezanu s tritem, koja titi prava privatnosti na nain na koji realan prostor ne moe, ali ta se arhitektura
nee pojaviti sama od sebe. Ona treba poticaj zakona.
Zakon bi bio neka vrsta prava vlasnitva na privatnost. Pojedinci
moraju imati i sposobnost da lako pregovaraju o pravima privatnosti i pravo na privatnost kao zadani standard. To je svrha vlasnitva:
ono kae onima koji ele, morate pregovarati prije to budete mogli
uzeti. Arhitektura P3P olakava to pregovaranje: zakon je pravilo
koje kae da se pregovaranje mora dogoditi. Ali zato vlasnitvo?
Kakva je korist od reima vlasnitva? Zato je on nadmoan reimu
koji jednostavno provodi pravila (kao to rade Europljani)?
Reim vlasnitva je iz temelja razliit od onoga to imamo danas.53 Pravila odgovornosti tite danas privatnost ako zadirete u
neiju privatnost, on vas moe sudski goniti, a vi onda morate
platiti. Postoje dvije vane razlike izmeu pravila o odgovornosti i
pravila o vlasnitvu.
Prva razlika je da reim vlasnitva zahtijeva pregovaranje prije
uzimanja; reim odgovornosti dozvoljava uzimanje, a plaane kasnije. Klju reima vlasnitva je dati kontrolu, i mo, osobi koja ima
pravo vlasnitva; klju u reimu odgovornosti je zatiti pravo, ali
olakati prijenos neije imovine od jedne osobe na drugu. Mogu
postojati nepopustljivci (osobe koje se nee sloiti da prenesu) u
reimu vlasnitva; ne mogu postojati nepopustljivci u reimu
odgovornosti. U reimu vlasnitva postoji pojedinana kontrola ili
autonomija, ali ne u reimu odgovornosti. Vlasnitvo titi izbor;
odgovornost titi prijenos.
Druga razlika slijedi izravno iz prve. Kod pravila odgovornosti,
sud, porota ili zakon odreuje koliko je neka privatnost vama vrijedna. Obino, dobit ete naknadu samo za ono to bi neka razumna osoba pretrpjela. To je poput reima kupnje i prodaje automobila u kojemu bi ljudi jednostavno uzimali automobile drugih
ljudi bez prethodnog pregovaranja, a sud bi kasnije odluivao koliko moraju platiti.
Reimi vlasnitva djeluju sasvim drugaije. Kada imate pravo
vlasnitva, prije nego to netko uzme vae vlasnitvo on mora s
vama pregovarati o tome koliko ono vrijedi. Ako imate sentimentalnu privrenost prema vaoj Novi iz 1974., malo je toga to kupac
moe uiniti. Trina vrijednost automobila moe biti $200, ali
ako ga vi neete prodati za manje od $1000, kupac je nemoan. Ne

Privatnost

216

moe vas prisiliti da se odreknete svoje Nove osim ako ne dobijete

vau minimalnu cijenu.
Reim vlasnitva tako titi kako one koji cijene svoje vlasnitvo
vie od drugih tako i one koji ga cijene manje, zahtijevajui da
netko tko eli uzeti dani resurs mora pitati. Takav reim prua
nam pouzdanje da ako doe do trgovine, to e biti po cijeni koja
nijednu stranu nee otetiti.
Postoje oni, osobito na ljevici, koji su radikalno skeptini da e
reim vlasnitva zatiti privatnost.54 Govori se da vlasnitvo pretvara u robu, trite i novac odnose koji imaju drugaiji vrijednosnu ljestvicu. Posljednja stvar koja nam treba, kau ti skeptici, je jo
jedna sfera naega ivota u kojoj vlada trite.55
Ja se instinktivno priklanjam tom argumentu. Ali nisam uvjeren da bilo to dobivamo na kraju tim ustrajavanjem na teoriji. Mi
ne raspravljamo hoemo li ui u svijet gdje se podaci skupljaju, koriste i prodaju. Mi ve ivimo u tom svijetu. Kada smo ve tu, kako
emo osigurati da barem neto od kontrole dobiju oni o kojima se
podaci prikupljaju? Ja zagovaram reim vlasnitva ne zbog svetosti vlasnitva kao ideala, ve zbog njegove korisnosti u sluenju jednom drugom, ali vrlo vanom idealu.
Oni koji dovode taj ideal privatnosti do krajnosti imaju sasvim
drugaije stajalite o tome kako bi ga arhitektura trebala podupirati. Aktivistika skupina Privacy Now!, na primjer, prijeti teroristikim akcijama da se onesposobe sustavi prikupljanja podataka i
upravljanja njima.56 Marc Rotenberg iz Electronic Privacy Information Center Informacijskog centra za elektroniku privatnost (EPIC)
snano se protivi bilo kojoj arhitekturi koja omoguuje trgovinu
ili razmjenu prava privatnosti.57 Obje skupine smatraju privatnost
nekom vrstom neotuivoga prava onoga kojega dostojanstvo
zasluuje potovanje koje dajemo pravu glasa ili slobodi seksualnih odnosa. Oni vjeruju da se nijedan od tih reima ne smije prodavati i da razmjenu bilo kojih od njih treba kriminalizirati.
Svakako, mogli bismo izgraditi svijet u kojemu bi se tako gledalo na privatnost i mogli bismo izgraditi zidove koje titi policija.
Ali sumnjam da je ta krajnost stvarno nae stajalite ili jo vanije da ono to treba biti.
Svijet u kojemu se privatnost ponaa kao roba u tom smislu mogao bi se pokazati radikalno manje vrijedan. Ili bi mogao biti u redu. Moja tvrdnja ne proizlazi iz poetnih naela; ona ima namjeru
samo pragmatinoga odgovora na jedno pitanje koje se pojavilo.

Primjene

217

Ako se svijet pokae da nije po naoj volji, onda naravno trebamo

promijeniti arhitekture.
Ali kljuno je vidjeti odnos izmeu tih arhitektura i mogunosti za razmjenu. Kao to je Sudac Breyer tvrdio za intelektualno
vlasnitvo, moe se pokazati da je graenje arhitektura za razmjenu sve to trebamo uiniti da bismo osigurali zatitu primjerenu
kontekstu.58 Jednostavno emo morati poekati.

USPOREENA PRIVATNOST
itatelj koji nije bio zadovoljan mojom tvrdnjom u zadnjem
poglavlju vjerojatno e postaviti umjesno pitanje: Zar niste u
zadnjem poglavlju odbacili upravo onaj reim koji podupirete
ovdje? Zar niste odbacili arhitekturu koja e olakati savrenu prodaju intelektualnoga vlasnitva? Zar niste to stvorili ovdje?
Optuba je prilino tona. Ja sam ovdje podupro arhitekturu
koja je bitno ista arhitektura koju sam doveo u pitanje za intelektualno vlasnitvo. Oba su reima za trgovanje informacijama; oba
ine da informacije izgledaju kao realno vlasnitvo. A ipak sam
u pogledu autorskoga prava govorio protiv reima potpuno privatiziranoga vlasnitva: u pogledu privatnosti ja se zalaem u njegov
prilog. O emu je rije?
Razlika lei u prethodnim vrijednostima koje oblikuju, ili bi
trebali oblikovati, informaciju u svakom kontekstu. U kontekstu
intelektualnoga vlasnitva nae simpatije su na strani slobode. Tko
zna to informacija eli; to god ona eli, mi trebamo tumaiti
pogodbu koju zakon postie s nositeljima intelektualnoga vlasnitva to ue moemo. Mi trebamo zauzeti nezadovoljno stajalite
prema pravima vlasnitva u intelektualnom vlasnitvu; mi ih
trebamo podupirati jedino koliko je nuno da bismo izgradili i
poduprli reime informacija.
Ali informacijama o pojedincima (barem neke vrste) moramo
drugaije pristupiti. Vi se ne pogaate sa zakonom o osobnim i privatnim informacijama. Zakon vam ne daje pravo monopola u zamjenu za vae objavljivanje tih injenica. To je ono po emu se privatnost odlikuje: pojedinci bi trebali imati mogunost da kontroliraju informacije o sebi samima. Mi bismo im gorljivo trebali pomoi da zatite te informacije dajui im strukture i prava da to ine. Mi cijenimo, ili elimo, na mir. Stoga je reim koji nam omo-

Privatnost

218

guuje taj mir dajui nam kontrolu nad privatnim informacijama

reim koji je u skladu s javnim vrijednostima. To je reim to ga
trebaju poduprti vlasti.
Taj zakljuak podlijee vanim uvjetima od kojih u ovdje opisati samo dva.
Prvi je da nita u mome reimu ne bi dalo pojedincima konanu
ili potpunu kontrolu nad vrstama podataka koje oni mogu prodati
ili vrstama privatnosti koje ele kupiti. Reim P3P u naelu bi
omoguio kontrolu odozdo prema gore nad privatnim pravima
kao i pojedinanu kontrolu. Kad bismo ivjeli, na primjer, u reimu koji pronalazi pojedince na osnovi sudske nadlenosti, onda bi
se transakcije s P3P reimom mogle ograniiti na osnovu pravila
koja vae u pojedinoj sudskoj nadlenosti.
Drugo, nema razloga zbog kojega bi takav reim morao tititi
sve vrste privatnih podataka, a nita nam u toj shemi ne govori to
treba, a to ne treba smatrati privatnim informacijama. Moda
postoje injenice o vama koje vi ne smijete skrivati; jo vanije,
moda postoje tvrdnje o vama koje vi ne smijete izrei (Ja sam
pravnik ili Nazovite me, ja sam lijenik). Vi se ne smijete baviti
prijevarama ili nanijeti zlo drugima. To ogranienje analogno je
potenoj upotrebi u intelektualnom vlasnitvu granica prostora
koji privatnost smije titi.
Poeo sam ovo poglavlje tvrdnjom da je u pogledu privatnosti
maka ve putena iz vree. Mi ve imamo arhitekture koje uskrauju pojedincima kontrolu nad onime to drugi znaju o njima;
pitanje je kako moemo odgovoriti na to.
Moj je odgovor: okrenite se kdu. Mi moramo ugraditi u arhitekturu sposobnost odabira ne izbor koji e uiniti ljudi ve
stroj. Arhitektura treba omoguiti pregovore stroja-sa-strojem o
privatnosti tako da pojedinci mogu uputiti svoje strojeve o privatnosti koju oni ele zatiti.
Ali kako emo doi do toga? Kako se moe izgraditi takva arhitektura? Pojedinci mogu eljeti da kiberprostor titi njihovu privatnost, ali to e nagnati kiberprostor da ugradi potrebnu arhitekturu?
Ne trite. Mo trgovine ne nalazi se iza nikakve tave promjene.
Tu bi nevidljiva ruka doista bila vidljiva. Kolektivno djelovanje
mora skrenuti arhitekture prema tom cilju, a kolektivno djelovanje je upravo ono emu slui politika. Laissez-faire nije dovoljan.

Primjene

219

12
Sloboda govora
Pravo na slobodu govora nije pravo da govorite besplatno. To
nije pravo na besplatan pristup televiziji ili pravo da vas ljudi ne
mrze zbog onoga to govorite. Strogo uzevi zakonski uzevi
pravo na slobodu govora u Sjedinjenim Dravama znai pravo da
budete osloboeni barem za dio (vjerojatno najvei dio) mogueg
govora od toga da vas vlada za odmazdu kanjava. Ne mogu vas
zatvoriti zbog kritiziranja predsjednika, iako moete svriti u zatvor ako mu prijetite; ne mogu vas novano kazniti za promicanje
segregacije, iako e vas izbjegavati ako to radite; ne mogu vas zaustaviti da govorite na javnom mjestu, iako vas mogu sprijeiti da
govorite s FM odailjaem. Govor je u Sjedinjenim Dravama zatien na sloen, a ponekad i zamren nain ali njegova ustavna
zatita je zatita protiv vlade.
Ipak, ustavni opis slobode govora koji bi mislio samo o vladi bio
bi vrlo nepotpun.01 Dva drutva mogla bi imati isti Prvi amandman - istu zatitu od vladinoga gnjeva ali ako se jedno ponaa
prema ljudima koji drugaije misle snoljivo, a u drugome ih izbjegavaju, ta dva drutva bila bi vrlo razliita po slobodi govora.
Nije vlada jedina koja ograniava govor, niti je vlada jedina koja
titi slobodu govora. Potpuni prikaz toga i bilo kojega prava
mora uzeti u obzir cijeli spektar tereta i zatita.
Razmotrite, na primjer, prava invalida na zatitu od diskriminacije. Zakon titi invalide; drutvene norme ih ne tite, niti to ini
trite, a sve dok se zakon ne uplete, to ne ine ni arhitekture. Ta
etiri modaliteta u zbiru opisala bi, u bilo kojem konkretnom kontekstu, zatitu koju invalidi imaju. Zakon bi se mogao uplesti da
pojaa zatitu regulirajui arhitekturu, na primjer, tako da ona
bolje titi od diskriminacije u pristupanosti. Ali za bilo koju danu
mjeavinu moramo sagledati te modalitete u njihovom zajednikom djelovanju da tite (koliko god malo) invalide od diskriminacije.

Sloboda govora

220

U smislu 7. poglavlja, mi bismo onda mogli koristiti ista etiri

modaliteta da bismo razmotrili, unutar pojedinanih konteksta,
kako zatitu od ogranienja tako nametanje regulatornih ogranienja. Modaliteti ogranienja (moi) funkcioniraju poput maa protiv reguliranoga predmeta; modaliteti zatite (prava) funkcioniraju kao tit reguliranih protiv ogranienja. Sljedea slika to prikazuje.

U sreditu je regulirani predmet siuna toka iz 7. poglavlja.

Pojedinca tu okruuje tit zatite, rezultanta zakona/normi/trita/
arhitekture koja postavlja granice ogranienjima koja bi inae ti
modaliteti postavile pojedincu. Nisam odijelio njih etiri u sferi
tita jer oigledno nema izravne veze izmeu modaliteta ogranienja i modaliteta zatite. Kada se zakon kao zatitnik sukobljava sa
zakonom kao ogranienjem, ustavni zakon ponitava obini zakon.
Ti modaliteti funkcioniraju zajedno. Neki mogu potkopati
druge, to znai da zbir zatita moe izgledati manje znaajan od
dijelova. Primjer je pravo da promiemo dekriminalizaicju narkotika u dananjem kontekstu rata protiv droge. Zakon titi vae
pravo da zagovarate dekriminalizaciju narkotika. Drava vas ne
moe zatvoriti ako, poput Georgea Sorosa zaponete kampanju za
dekriminalizaciju marihuane ili ako, poput nobelovca ekonomista
Miltona Friedmana ili saveznog suca Richarda Posnera, piete lanke koji to zagovaraju. Ako Prvi amandman neto znai, onda on
znai da drava ne moe kriminalizirati govor o pravnoj reformi.

Primjene

221

Ali ta zakonska zatita ne znai da ja ne bih trpio nikakve posljedice za promicanje ozakonjenja narkotika. Moji susjedi bi bili
preneraeni zbog te zamisli, a neki bi me bez sumnje izbjegavali.
Niti bi me trite nuno poduprlo. Bilo bi vrlo teko kupiti vrijeme
na televiziji za govor koji bi zagovarao tu reformu. Televizijske
postaje imaju pravo odabrati svoje reklame (unutar odreenih
granica); one ne vole prijeporne ili neukusne reklame.02 Moje bi
sigurno bili ocijenjene previe prijepornima. Postaje takoer imaju Federal Communication Commission Saveznu komisiju za komunikacije kao aktivnoga borca u ratu protiv droge koji pazi preko njihovih lea. Pa ak i da mi dozvole oglaavati, ja nisam
George Soros. Ja nemam milijune koje bih potroio na tu kampanju. Ja bih mogao priutiti sebi nekoliko spotova na mjesnoj postaji
u vrijeme niske gledanosti, ali ja ne mogu sebi priutiti, na primjer, kampanju na TV mrei u vrijeme visoke gledanosti.
Naposljetku, ni arhitektura ne bi dobro zatitila moj govor. U
Sjedinjenim Dravama barem, ima malo mjesta gdje bih mogao
stati pred javnost i obratiti joj se po nekom pitanju od ope vanosti a da veina ljudi ne pomisli da sam budala ili dosadnjakovi.
Ne postoji govorniki ugao u svakom gradu; Veina gradova nemaju gradsko okupljanje. America ofine - Amerika van mree
u tom je smislu prilino slina Americi Online nije projektirana da
pojedincima dade pristup irokom gledateljstvu kojemu bi govorili o javnim pitanjima. Samo profesionalci dobivaju pristup Amerikancima da bi govorili o javnim pitanjima politiari, znanstvenici, slavne osobe, novinari i aktivisti, od kojih je veina ograniena
na jedno jedino pitanje. Mi ostali imamo izbor ili sluati ili da
nas poalju u gulag drutvenog ludila.
Prema tome, zatita za prijeporni govor vie je uvjetovana nego
to to usko zakonsko stajalite nagovjetava. Pravo da budemo
oporbenjak je, kad se sve sagleda, zatieno manje nego to moglo
biti uzme li se u razmatranje i drugi imbenici, a ne samo zakon.
Prenesimo sada taj primjer u kiberprostor. Kako je zatieno
pravo da promiemo ozakonjenje droge u kiberprostoru? I tu,
naravno, zakon titi moje pravo zagovaranja barem u Sjedinjenim Dravama. Sasvim je mogue da bi isti govor bio drugdje nezakonit i da bih moda bio progonjen to izriem taj govor u kiberprostoru u drugoj zemlji. Govor koji promie nacistiku partiju,
na primjer, zakonit je u Sjedinjenim Dravama, ali ne u Njemakoj.03 Iznoenje takvoga govora u kiberprostoru uinilo bi nekoga
odgovornim i u njemakom prostoru.
Sloboda govora

222

Zakon je stoga nesavrena zatita. Pomau li norme zatiti govora? S relativnom anonimnou kiberprostora i njegovim rastom
norme u njemu ne funkcioniraju dobro da bi obuzdale prijeporni
govor. ak je ondje u kiberprostoru gdje ljudi bolje poznaju jedan
drugoga vjerojatno da e oni biti vie snoljivi prema oporbenjakim stajalitima kada znaju (ili vjeruju ili se nadaju) da oporbenjak ivi tisue milja daleko.
Trite prua veliku zatitu govoru u odnosu na realni prostor, trina ogranienja govora u kiberprostoru su neznatna. Sjetite se kako je lako Jake Baker postao izdava, s potencijalnim itateljstvom veim od itateljstva svih pravnih knjiga (poput ove) objavljenih u posljednjem desetljeu.
Ali na vrhu toga popisa zatitnika govora u kiberprostoru je arhitektura. Relativna anonimnost, decentralizirana distribuiranost, viestruke toke pristupa, bez nune povezanosti sa zemljopisom, bez
jednostavnoga sustava za utvrivanje sadraja, alati ifriranja 04
sva ta svojstva i posljedice mrenoga protokola oteavaju kontrolu
nad govorom u kiberprostoru. Arhitektura kiberprostora je stvaran
zatitnik tamonjega govora; to je stvarni Prvi amandman u kiberprostoru, a taj Prvi amandman nije lokalna uredba.05
Samo razmislite to to znai. Sjedinjene su Drave ve preko
pedeset godina izvoznik odreene politike ideologije, u sreditu
koje je koncepcija slobode govora. Mnogi su kritizirali tu koncepciju: neki su smatrali da ide previe u krajnost, drugi da ne ide dovoljno u krajnost. Represivni reimi Kina, Sjeverna Koreja izravno su je odbacili; tolerantni reimi Francuska, Maarska tuile su se na kulturno propadanje; egalitaristiki reimi skandinavske zemlje razbijali su glavu kako mi sebe moemo smatrati
slobodnima kada samo bogati mogu govoriti, a pornograja se potiskuje.
Ta rasprava prelazi na politiku razinu ve due vrijeme. Pa
ipak, kao pod platem noi, mi smo tim zemljama putem telefonskih ica prenijeli arhitekturu komunikacije koja gradi unutar njihovih granica daleko jai Prvi amandman nego to ga je naa ideologija ikada zagovarala. Zemlje se probude i zateknu da su njihove
telefonske linije alati slobodnoga izraavanja, da elektronika pota nosi vijesti o njihovoj represiji daleko izvan njihovih granica, da
slike nisu vie monopol dravne televizije ve da se mogu prenositi
s jednostavnoga modema. Mi smo izvezli u svijet, putem arhitekture Interneta, Prvi amandman koji ide u veu krajnost u kdu
nego to na Prvi amandman ide u zakonu.
Primjene

223

Ovo poglavlje govori o regulaciji govora i zatiti govora u kiberprostoru pa stoga i u realnom prostoru. Moj je cilj opsesivno govoriti o odnosu izmeu arhitekture i slobode koju ona omoguuje,
te znaaju zakona u izgradnji te arhitekture. elim da vidite kako
se ta sloboda gradi ustavna politika u arhitekturama kiberprostora.
Kaem politika jer ta izgradnja nije gotova. Kao to sam tvrdio (u mnogo navrata), ne postoji jedna jedina arhitektura za kiberprostor; ne postoji zadana ili nuna struktura za njezin dizajn.
Moda je Internet prvoga narataja probio zidove kontrole. Ali
nema razloga vjerovati da e arhitekti drugoga narataja to uiniti,
kao to ne trebamo oekivati da drugi narataj nee ugraditi kontrolu. Drugim rijeima, nema razloga misliti, da taj poetni bljesak slobode nee biti kratkoroan. A svakako nema opravdanja za
djelovanje kao da on to nee biti.
Ve moemo vidjeti poetke te rekonstrukcije. Ve se gradi arhitektura za ponovno reguliranje onoga to je arhitektura realnoga
prostora neko uinila regulabilnim. Mrea se ve se mijenja od
slobodne u kontroliranu.
Neki su od tih koraka da se ponovo regulira nuni, neki uzmak
je neizbjean. Meutim, prije nego to je promjena potpuna, moramo shvatiti slobode koje Mrea danas prua i odrediti koje slobode elimo sauvati.
I ne samo sauvati. Arhitektura Interneta, kakva je upravo sada,
moda je najvaniji model slobode govora od utemeljenja. Taj model ima implikacije koje seu mnogo dalje od elektronike pote i
web stranica. Dvije stotine godina nakon to su ustavotvorci raticirali Ustav, Mrea nas ui to znai Prvi amandman. Ako to znaenje shvatimo ozbiljno, onda e Prvi amandman zahtijevati prilino radikalno restrukturiranje arhitektura govora i van Mree.
Ali sve to znai trati pred rudo. U ostatku ovoga poglavlja elim ispriati tri prie jednu o objavljivanju, drugu o pristupu i
treu o distribuciji. U svakoj elim razmotriti kako je sloboda
govora regulirana.
Te prie nemaju sve istu ustavnu vanost. Moj je cilj u prvoj ocrtati odnos izmeu arhitektura i ustanova slobode govora; druga
utvruje jo jednu latentnu dvosmislenost u naem ustavnom
reimu; a trea je izravno prevoenje ustavnog dizajna. Tek e se
trea pria, ako je tona, pokazati najtemeljnijom, iako sve tri ocrtavaju odnos izmeu vrijednosti, arhitektura i izbora pred koje
nas stavljaju.
Sloboda govora

224

REGULATORI GOVORA: OBJAVLJIVANJE

Floyd Abrams jedan je od vodeih amerikih pravnika za Prvi
amandman. Kao mlai partner radio je u odvjetnikoj tvrtki Cahill
i Gordon.06 Kasno naveer u ponedjeljak, 14. lipnja 1971. primio je
poziv Jamesa Goodalea, odvjetnika u New York Timesu. Goodale je
zatraio od Abramsa da zajedno s Alexanderom Bickelom, profesorom na Pravnom fakultetu Sveuilita Yale, brani New York Times
u parnici koju je trebalo voditi ve sljedeega dana.
New York Times je bio upravo odbio vladin zahtjev da prestane
svako objavljivanje onoga to je danas poznato kao Pentagonski
papiri i da vrati izvorne dokumente Ministarstvu obrane.07 Ti su
papiri, najveim dijelom iz Pentagonove Povijesti donoenja odluka SAD-a o politici u Vijetnamu, procjenjivali politiku SAD-a tijekom Vijetnamskoga rata.08 Njihova procjena bila je krajnje negativna, a njihovi zakljuci poraavajui. Papiri su davali krajnje lou
sliku o vladi i dokazivali su da se rat ne moe dobiti.
Netko tko je doista mislio da se rat ne moe dobiti dao je papire
New York Timesu. Ta osoba radila je u Washingtonu i pomogla je u
pisanju toga izvjetaja. Ona u poetku nije vjerovala da se rat ne
moe dobiti, ali je s vremenom uvidjela nemoguu situaciju u koju
je Vijetnamski rat doveo SAD.
Taj netko bio je Daniel Ellsberg. Ellsberg je prokrijumario jedan od petnaest primjeraka dokumenta iz sefa koji se nalazio u
RAND Corporation u fotokopirnicu. Tamo su on i njegov kolega,
Anthony Russo, fotokopirali papire tijekom nekoliko tjedana.09
Ellsberg je bezuspjeno pokuavao objaviti papire u The Congressional Recordu. Kasnije je stupio u dodir s izvjestiteljem New York
Timesa u nadi da e ih Times objaviti. Ellsberg je znao da je to kazneno djelo, ali za njega je i sam rat bio kazneno djelo. Njegov je
cilj bio da ameriki narod vidi upravo koja vrsta zloina je taj rat.
Urednici Timesa analizirali su papire dva i po mjeseca, provjeravajui njihovu vjerodostojnost i tonost. Nakon dugoga pregledavanja, urednici su utvrdili da su vjerodostojni i odluili su
objaviti prvi od deset nastavaka izvoda i opisa 13. lipnja 1971.10
U ponedjeljak poslije podne, dan nakon to je prvi nastavak
objavljen, Dravni tuitelj John Mitchell poslao je telegram New
York Timesu u kojemu je pisalo:

Primjene

225

S dunim potovanjem zahtijevam da ne objavljujete vie nikakve informacije te vrste i obavijestite me jeste li poduzeli korake da se ti dokumenti vrate Ministarstvu obrane.11

Kada se Times nije pokorio, vlada je podnijela tubu sudu da zabrani tim novinama da i dalje nastave s objavljivanjem analiza i izvadaka iz dokumenata.12
Vladine tvrdnje bile su jednostavne: ti papiri sadravali su vladine tajne; ukrali su ih iz vladinih ureda; njihovo objavljivanje
moe ugroziti ivote mnogih amerikih vojnika i dovesti u nezgodan poloaj Sjedinjene Drave. Ta zabrinutost zbog nezgodnoga
poloaja bila je neto vie od tatine: nezgodan poloaj, tvrdila je
vlada, oslabio bi nae napore u pregovorima o miru. Uzimajui u
obzir tetu koja bi nastala od daljnjega objavljivanja, Sud treba
narediti da se ono obustavi.
Taj argument nije bio bez presedana. U prolosti su sudovi zaustavljali objavljivanje tekstova u kojima se prijeti smru, osobito u
ratnom kontekstu. Kao to je Vrhovni sud rekao u sluaju Near protiv
Minnesote, na primjer, no, nitko ne bi doveo u pitanje da vlada moe
sprijeiti da ju se ometa u slubi novaenja ili da se objavljuje datum
polaska brodova za prijevoz ili broja i lokacije postrojbi.13
Ipak to pitanje nije se tako lako rijeilo. Protiv presedana postavila se sve jasnija zapovijed: ako Prvi amandman uope neto znai
onda je to da vlada openito ne moe upotrijebiti ovlast prethodne
zabrane.14 Prethodna zabrana je kada vlada zatrai od suda da
zaustavi objavljivanje nekoga materijala, a ne da kasnije kazni izdavaa za ono to je nezakonito objavljeno. Smatra se da takva mo
predstavlja mnogo vei napad na sustav slobode govora.15 Dravni
tuitelj Mitchell traio je od Suda da upotrijebi tu ovlast prethodne zabrane.
Sud se borio s tim pitanjem, ali ga je brzo rijeio. On se borio jer
su trokovi izgledali veliki,16 ali kada je doista rijeio to pitanje, on
je to uinio izriito protiv vlade. Prema tumaenju Suda, Ustav je
davao New York Timesu pravo da objavljuje bez prijetnje od prethodne zabrane.
Pentagonski papiri su klasian primjer za Prvi amandman snaan podsjetnik na to kako moan moe biti neki ustav. Ali i klasini
primjeri zastarijevaju. U jednom nedavnom govoru, Abrams je
postavio nevjerojatno pitanje: Je li taj sluaj uope vie vaan?
Da bi vlada uspjela u zahtjevu da treba zaustaviti tiskanje, ona

Sloboda govora

226

mora pokazati nepopravljivu tetu - tako znaajnu i nenadoknadivu tetu da se Sud mora uplesti kako bi je sprijeio.17 Ali to pokazivanje ovisi o objavljivanju koje se nije dogodilo da je Pentagonske papire bio ve objavio Chicago Tribune, vlada ne bi tvrdila da ima
izuzetan interes da zaustavi njihovo objavljivanje u New York Timesu. Kada je maka ve van vree, spreavanje daljnjega objavljivanja ne moe sprijeiti maku da ne izae iz vree.
To je pitanje postalo jasno u sluaju koji je doao poslije New
York Timesa sluaju koji je mogao izmisliti profesor prava. The Progressive je bio ljeviarski asopis koji je krajem 1970-ih godina
naruio lanak od Howarda Morlanda o ustrojstvu H-bombe. The
Progressive je najprije dao rukopis Ministarstvu energetike, a onda
je vlada zatraila od suda da blokira njegovo objavljivanje. Vladin
argument bio je snaan: odati svijetu tajne kako napraviti bombu
znailo bi omoguiti bilo kojem teroristu da uniti bilo koji grad.
Sudac Robert Warren iz Zapadnoga okruga u Wisconsinu sloio se
i 26. oujka 1979. izdao je privremenu zabranu nalaui The Progressiveu da ne objavi taj lanak.18
Za razliku od Pentagonskih papira, taj je sluaj bio vru, bez
sumnje djelomice zbog toga to je okruni sudac nakon to je sasluao sluaj shvatio veliki rizik koji bi objavljivanje predstavljalo.
Sudac je doista obustavio objavljivanje dok je razmiljao o tom
sluaju. A razmiljao je dva i po mjeseca. Izdavai su otili na Prizivni sud i na Vrhovni sud, traei od svakoga od njih da poure s
razmiljanjem. Nitko nita nije uinio.
Dok Chuck Hansen, raunalski programer, nije objavio natjeaj
pod nazivom Konstruiraj vlastitu H-bombu i distribuirao pismo
na osamnaest stranica u kojemu je detaljno iznio svoje shvaanje
kako se H-bomba izrauje. Press-Connection iz Madisona, u Wisconsinu objavio je 16. rujna 1979. to pismo. Sljedeega dana vlada je
povukla svoj zahtjev, priznajui da je tada postao dvojben.
Snaan interes vlade prestao je jednom kada je tajna objavljena.19
Obratite pozornost to taj slijed znai. Postoji potreba za ustavnom zatitom koju su Pentagonski papiri zahtijevali samo zato to
postoji stvarno ogranienje za objavljivane. Objavljivanje zahtijeva izdavaa, a vlada moe kazniti izdavaa. Ali ako su bitne injenice objavljivanja negdje ve objavljene, onda potreba za ustavnom
zatitom nestaje. Kada je jednom lanak objavljen, nema daljnjega
zakonskoga opravdanja da ga se obustavi.

Primjene

227

Stoga se Adams pita bi li taj sluaj bio danas vaan. Je li ustavna

zatita Pentagonskih papira jo uvijek bitna?
Floyd Abrams, na iznenaenje mnogih, tvrdi da nije.20 Danas
postoji nain da se osigura da vlada nikada nema snaan interes zatraiti od suda da obustavi objavljivanje. Kad bi New York Times elio
danas objaviti Pentagonske papire, on bi mogao osigurati da papiri
prethodno budu objavljeni tako to bi jednostavno proslijedio papire grupi na USENET-u. Bre nego to se njegova vlastita novina distribuira, papiri bi tada bili objavljeni na milijunima mjesta diljem
svijeta. Potreba za ustavnom zatitom bi se uklonila, jer arhitektura
sustava daje bilo kome mo objavljivanja, brzo i anonimno.
Arhitektura Mree, tvrdi Abrams, uklanja potrebu za ustavnom
zatitom; jo bolje, Mrea zatiuje od prethodne zabrane upravo
kao to je to inio Ustav osiguravajui da se vie ne moe postii
jaku kontrolu nad informacijama. Abrams tvrdi da Mrea ini ono
to se objavljivanjem Pentagonskih papira planiralo osigurati da
istina ne ostane skrivena.
Ali postoji i druga strana prie.
TWA let 800 sruio se 17. srpnja 1996. deset milja od june obale
Center Morichesa, u dravi New York. Dvjesto i trideset ljudi je
poginulo. Neposredno nakon nesree Sjedinjene Drave poduzele
su najveu istragu o nekoj zrakoplovnoj nesrei u povijesti National Transporation Security Boarda - Nacionalnog odbora za sigurnost
prijevoza (NTSB), potroivi 27 milijuna dolara da bi otkrile uzrok
pada, za koji se kasnije utvrdilo da je bio mehaniki kvar.21
Meutim, to nije bilo miljenje Interneta. Od samoga poetka
kruile su prie o raketama ljudi su rekli da su vidjeli kako neko
svjetlo juri prema zrakoplovu neposredno prije nego to je pao. Takoer su postojale prie o raketnim pokusima koje je Mornarica
vodila sedamdeset milja od mjesta pada.22 A onda su uslijedile glasine o zatakavanju kojim je vlada SAD-a eljela sakriti svoje uee
u jednoj od najgorih katastrofa u zranom prometu u amerikoj
povijesti.
Vlada je zanijekala te glasine, ali to ih je vlada vie nijekala, sve
se vie suprotnih dokaza pojavljivalo na Mrei.23 Ponavljale su se
glasine da su svjedoci vidjeli rakete na tlu. Pisci na Mrei tvrdili su
da je te glasine guila vlada. Uutkala je svjedoke. A onda, kao
toka na i u cijeloj prii, proirila se glasina, koju je navodno proirio netko unutar vlade, da je u stvari postojala urota jer su
dokazi nagovijetali da je TWA 800 pao od prijateljske vatre.24

Sloboda govora

228

Bivi tajnik za tisak predsjednika Johna F. Kennedyja vjerovao

je u to. Pierre Salinger je u govoru u Francuskoj objavio da je
njegova vlada skrivala injenice o tom sluaju, te da on ima dokaz.
Dobro se sjeam toga dogaaja. Razgovarao sam s kolegom
upravo nakon to sam uo o Salingerovom govoru. Prepriao sam
ga svom kolegi, vodeem strunjaku za ustavno pravo na jednome
od najboljih amerikih pravnih fakulteta. Obojica smo bili u nedoumici to misliti o tome. Bilo je pronicljivih slutnji oko vjerodostojnosti. Salinger nije bio bedast, ali pria je bila svakako luda.
Pokazalo se da je Mrea dovela Salingera u zabludu. Njega je
prevarilo nalije injenice da svatko moe objavljivati. U svijetu u
kojemu svatko moe objavljivati, vrlo je teko znati u to vjerovati.
Jer izdavai su i urednici, a urednici odluuju o tome to e objaviti
a to su odluke koje barem djelomice vodi pitanje, je li to istina?
Izjave same sebe ne mogu provjeriti. Mi ne moemo uvijek vidjeti
iz reenice o nekoj injenici o svijetu je li ta reenica istinita.25 Stoga se pored vlastitoga iskustva i znanja o svijetu moramo oslanjati
na strukture ugleda koje grade vjerodostojnost. Kada je neto objavljeno mi povezujemo tvrdnju s izdavaem. Ako New York Times
kae da su vanzemaljci oteli predsjednika, to je drugaija pria od
prie s istovjetnim rijeima objavljene u bulevarskom National Enquireru. Meutim, kada doe nova tehnologija mi lako izgubimo
svoju orijentaciju. To nije nita novo. Kau da rije phony (lanjak)
dolazi od poetaka telefona phony je bio majstor na jeziku koji je
koristio telefon da bi varao ljude koji su bili naviknuti samo na
komunikaciju licem-u-lice. Trebamo istu neizvjesnost oekivati u
kiberprostoru i oekivati da e i on, u poetku, iznevjeriti
oekivanja o vjerodostojnosti.
Abramsov argument stoga ovisi o svojstvu Mree koje ne moemo uzeti kao zadatost. Kad bi postojala vjerodostojnost na Mrei,
vanost Pentagonskih papira doista bi bila umanjena. Ali ako govoru na Mrei nedostaje vjerodostojnost, ustavne zatite opet
postaju vane.
Meutim vjerodostojnost nije osobina koja je ozakonjena;
niti je kodirana. Ona dolazi od institucija povjerenja koje pomau
itatelju da odvoji pouzdane od nepouzdanih izvora. Let 800 stoga
postavlja vano pitanje: Kako moemo ponovo uspostaviti vjerodostojnost u ovom prostoru tako da on ne bude preputen luacima? 26

Primjene

229

Mogua su dva rjeenja. Jedno, rjeenje odozgo prema dolje, bi

ovlastilo izdavae ljude koje odabiru ono to treba objaviti na
temelju mnotva razmatranja, ukljuujui i istine o onome to je
reeno. Drugo, odozdo prema gore, bi olakalo graenje ugleda
mjeru znaenja govora koja se okree prema onome tko ga stvarno
izrie. U realnom prostoru, naravno, te dvije stvari idu zajedno
ureivanje ide s objavljivanjem, pa je stoga, zbog odabira koje ine
urednici u New York Timesu, ugled New York Timesa razliit od ugleda National Enquirera. Mogli bismo pomisliti da New York Times prodaje novine. Ali kiberprostor nas ui da on prodaje usluge
urednitva koje su sluajno baene na papir.
U kiberprostoru te dvije funkcije mogle bi biti odvojene. Ureivanje moe biti odvojeno od distribucije, to znai da bi moglo
postojati vee natjecanje meu urednicima. A vjerodostojnost bi
bila jedna od vrijednosti koje bi usluge urednitva prodavale.
Tradicionalno je taj ugled stvorila ustanova odreene stabilnosti - New York Times, na primjer u funkciji davanja vjerodostojnosti. Ako vas je unajmio New York Times kao izvjestitelja to neto vano govori o vaem statusu. Times onda ima interesa da vas motri
vae nepodoptine negativno bi se odrazile na Times. Javnost ima
korist od jasne strukture odgovornosti.
Mi bismo mogli vidjeti upravo tu vrstu ponovnog posrednitva
obnovu posredujuih entiteta na Mrei. 27 Ali moglo bi se dogoditi i drugaije. Zamislite slubu za rejting, kao to je sluaj s
obveznicama ili osiguranjem protiv lijenike pogreke, koja rangira ugled svakoga izvjestitelja i izvor putem formule koju on sam
odredi. Mogli bismo zamisliti mnotvo takvih agencija, od kojih bi
svaka pribavljala izvjestiteljima ocjene koje slue kao potvrda njihove vjerodostojnosti. Izvjestiteljev rejting postao bi dio svake
prie objavljene na Mrei. Ista je stvar s bilo kojim izvorom, anonimnim ili ne, jer i svaki izvor moe dobiti rejting.
U tom primjeru, arhitektura povjerenja zamijenila bi ustanove
povjerenja.28 Neki izvjestitelj mogao bi dobiti vjerodostojnost kao
dobar i toan izvjestitelj bez obzira je li zaposlen u New York Timesu
ili ne. Stoga ponovno posrednitvo na Mrei ne treba ukljuivati
ponavljanje relativno maloga broja pouzdanih izdavaa kao to je
sluaj u realnom prostoru, ve bi se umjesto toga moglo usredotoiti na premjetanje slubi za davanje vjerodostojnosti od izdavaa na neovisne agencije.

Sloboda govora

230

Razlika izmeu tih regulacija je razlika u moi ustanova. Ne

izraavajui naklonost ni prema jednoj ni prema drugoj, moemo
zapaziti quid pro quo izmeu arhitekture i trine strukture.

REGULACIJA GOVORA: PRISTUP

Pornograja je nairoko regulirana u realnom prostoru. Pornograja ne opscenost i ne pedolska pornograja, ve ono to
Vrhovni sud naziva izriitim seksualnim govorom koji je tetan
za maloljetnike.29 Opscenost i pedolska pornograja takoer su
regulirane, ali njihova regulacija razlikuje se od regulacije pornograje. Opscenost i pedolska pornograja zabranjene su za sve
ljude u realnom prostoru (Sjedinjene Drave); pornograja je zabranjena samo za djecu.
Moemo shvatiti regulaciju pornograje razmatrajui etiri
modaliteta regulacije. Sva su etiri usmjerena zajednikom cilju:
drati pornograju podalje od djece, a (ponekad) osigurati odraslima pristup njoj.
Prvo, to rade zakoni. Zakoni u mnogim sudskim nadlenostima
zahtijevaju da se pornograja ne prodaje djeci.30 Ta se regulacija
ustrajno potvrivala barem od 1968., kada je Vrhovni sud odluio
u sluaju Ginsberg protiv New Yorka.31 Drave mogu zahtijevati da
prodavai pornograju prodaju jedino odraslima; one takoer
mogu zatraiti od prodavaa da provjeravaju osobne dokumente
kupaca.
Ali ne usmjerava samo zakon. To rade i drutvene norme. Norme obuzdavaju prodaju pornograje openito drutvo veinom
gleda prezirno na potroae pornograje, i to bez sumnje oteava
njezinu prodaju. Norme takoer podravaju politiku da se pornograja dri podalje od djece. Prodavai pornograje ne ele o sebi
misliti kao o onima koji kvare ljude. Openito se na prodaju pornograje djeci gleda kao na kvarenje, a to je vano ogranienje
prodavaima, kao i svakome drugome.
I trite dri pornograju podalje od djece. Pornograja u realnom svijetu je skupa. Djeca, u prosjeku, nemaju mnogo novaca. S
obzirom da prodavai prave diskriminaciju na temelju mogunosti plaanja, oni tako pomau da se djeca odvrate od pornograje.
Ali sve tri regulacije, zakona, trita i normi prethodno pretpostavljaju jo jednu regulaciju koja ih omoguuje: regulaciju realno-

Primjene

231

ga prostora. U realnom prostoru teko je sakriti injenicu da je

netko dijete. Neko dijete moe staviti brkove i popeti se na tule,
ali jo uvijek bi mu bilo prilino teko uvjeriti prodavaa da ono
nije dijete. Stoga, s obzirom da dijete ne moe sakriti svoju dob, i s
obzirom da se pornograja uglavnom prodaje licem u lice, arhitekture realnoga prostora omoguuju da se zakon i norme mogu
relativno lako provoditi.
Taj raspored regulacija u realnom prostoru ima uinak kontroliranja, u razumnoj mjeri, distribucije pornograje djeci. Ono nije
savreno svako dijete koje doista eli taj materijal moe ga dobiti
ali regulacija ne mora biti savrena da bi bila djelotvorna. Dovoljno je da te regulacije ine pornograju openito nedostupnom
kao to to rade u realnom prostoru.
U kiberprostoru je regulacija pornograje drugaija. Prva razlika je trite. U realnom prostoru pornograja stoji novaca, ali u
kiberprostoru ne toliko. Ako elite distribuirati jedan milijun slika djevojke u susjedstvu, nije nerazumno rei da e distribucija
stajati blizu 1 milijun dolara. U kiberprostoru distribucija je praktiki besplatna. Dok god imate pristup kiberprostoru i skener,
moete skenirati sliku djevojke iz susjedstva i onda distribuirati
digitalne snimke kroz USENET u mnogo veem broju od jednoga
milijuna samo uz troak spajanja na Internet.
S takvim tritem za ponudu, mnogo vie pornograje moe se
proizvesti za kiberprostor nego za realan prostor. Ali postoji i trite za potranju. Pornograja u kiberprostoru moe se pronai
esto i na mnogim mjestima besplatno. Ne na komercijalnim
porno stranicama, ve kod USENET posluitelja, na primjer. Prema
tome, ogranienje trita je odsutno u kiberprostoru.
Meutim, mnogo vanija od trita je razlika u arhitekturama.
Kljuno obiljeje koje omoguuje regulaciju u realnom prostoru je
potekoa da sakrijete tko ste. U kiberprostoru ne postoji injenica
o vaem identitetu da biste je trebali sakriti. Ulazite bez identiteta
i pustite da se identicira samo ono to elite. Tako, neko dijete u
kiberprostoru ne treba otkriti da je ono dijete. I prema tome ono
ne treba trpjeti diskriminacije koje se primjenjuju na dijete u realnom prostoru. Nitko ne treba znati da je Jon Jonny; stoga nitko ne
mora znati nune pretpostavke za primjenu ogranienja zakona,
normi i trita.
Rezultat je ono to svi znamo: malo je ogranienja distribuciji
pornograje djeci u kiberprostoru. A ta je injenica onda stvorila
bauk porna.32
Sloboda govora

232

Upravo kada je Mrea poela prodirati u opu svijest, osobito

poroni dio Mree izaao je prvi na vidjelo. Bio je to izvanredan
porast seksa dostupnoga na Mrei. Zabrinutost se proirila po Sjedinjenim Dravama poetkom 1995.33 Njezin izvor bio je izvanredan porast u broju obinih korisnika Mree, pa stoga i porast njezine djeje upotrebe i jo vei porast dostupnosti onoga to mnogi
nazivaju pornograja na Mrei. Krajnje prijeporna (i duboko
manjkava) studija objavljena u asopisu Georgetown University Law
Review obznanila je da je Mrea preplavljena pornograjom.34
Time je imao naslovni lanak o njezinoj dostupnosti.35 Senatori i
kongresmeni zatrpavani su zahtjevima da se neto uini kako bi se
regulirala kiberpornograja.
Kongres je 1996. odgovorio sa Zakonom o pristojnosti u komunikacijama (CDA). Kao izvanredno glup zakon, on se praktiki nasukao na Prvi amandman. Zakon je proglasio krivinim djelom prenositi nepristojni materijal na Mrei maloljetnicima ili na mjesto gdje ga maloljetnik moe gledati. Ali on je dao govornicima na
Mrei obranu ako poduzmu razumne, djelotvorne korake u
dobroj vjeri da uklone djecu s ekrana oni mogu nepristojno govoriti.36
Postojala su tri problema sa CDA-om, od kojih ga je svaki od njih
trebao osuditi na zaslueno ukidanje.37 Prvi je bio spektar govora
kojemu se obraao: nepristojnost nije kategorija govora za koju
Kongres ima mo regulacije (barem ne izvan konteksta emitiranja
na radiju i televiziji.) 38 Kao to sam ve opisao, Kongres moe regulirati govor koji je tetan za maloljetnike, iliti Ginsbergov tip govora, ali to je vrlo razliito od govora nazvanog nepristojnim.
Stoga je prvi udarac protiv zakona bio to je posegnuo predaleko.
Drugi udarac bila je neodreenost.39 Oblik dozvoljenih obrana
bio je jasan: dokle god postoji arhitektura da se djeca izlue, govor
e biti dozvoljen. Ali arhitekture koje su postojale u to vrijeme da
se djeca izlue bile su relativno sirove, a u nekim sluajevima posve
skupe. Nije bilo jasno trebaju li one biti krajnje djelotvorne da bi
zadovoljile zakon ili samo razumno djelotvorne uzimajui u obzir
stanje tehnologije. U prvom sluaju, obrane nisu bile uope obrane, jer je krajnje djelotvorna blokada bila krajnje skupa; troak razumno djelotvorne blokade ne bi bio tako visok.
Trei udarac zadala je sama vlada. Branei svoje stajalite pred
Vrhovnim sudom 1997., vlada je malo uinila bilo da suzi spektar
govora koji se regulira bilo da proiri spektar obrana. Ona se drala

Primjene

233

beznadno nejasne, preiroke denicije koju je dao Kongres, a

pokazala je i da slabo shvaa kako je tehnologija mogla ponuditi
obranu. Dok je Sud razmatao sluaj, izgledalo je da nema naina
da bi neki sustav identikacije mogao zadovoljiti zakon a da ne
stvori veliko optereenje za govornike na Internetu.
Ali odmaknimo se od CDA-a za trenutak i razjasnimo to je to
mogue u regulaciji te vrste. Jo od sluaja Ginsberg protiv New Yorka., pretpostavlja se da postoji kategorija govora na koju odrasli
imaju pravo, ali ne i djeca. Drave mogu regulirati tu kategoriju
kako bi osigurale da se takav govor usmjeri prema pravom korisniku.
Stoga, prije nego to se regulacija bude mogla primijeniti, moralo bi se konceptualno odgovoriti na dva pitanja:
1. je li to govor unutar kategorije govora koji se moe regulirati?
2. je li taj sluatelj mlai od minimalne dobi?

Oigledno, poiljatelj je u boljem poloaju da odgovori na prvo

pitanje, a primatelj je u boljem poloaju da odgovori na drugo
pitanje. A ipak je CDA nametnuo sav teret regulacije na poiljatelja
- on mora odluiti podlijee li njegov govor regulaciji i je li primatelj stariji od minimalne dobi.
Jedna od alternativa bila bi prebaciti teret na primatelja ili
tonije, na njegove roditelje. Roditelji znaju imaju li djecu koju
treba zatiti od pornograje. Ako znaju, oni bi morali poduzeti korake da blokira govor koji smatraju neprimjerenim za svoju djecu.
Oba rjeenja prebacivanje tereta na primatelja ili na
poiljatelja zahtijevaju novu arhitekturu za Mreu, ne na razini
protokola TCP/IP, ve u prostoru aplikacija (vidi 8. poglavlje). Oba
zahtijevaju da se promjene ugrade u najei paket aplikacija na
nain da se korisnici mogu na njega osloniti.
Kako bi mogle izgledati te aplikacije? Nazovimo prvu rjeenje
zoninga. Govornici se zoniraju u prostor iz kojega su iskljuena
djeca. Drugo je rjeenje ltriranja. Sluatelji dobivaju mo da blokiraju govor koji ele blokirati. Mogli bismo svako rjeenje opisati
kao inaicu onoga drugoga sa zoningom, ljudi se ltriraju; s
ltriranjem, sluatelj zonira govor. Ali zadrimo te vrste rjeenja
odvojenima i razmotrimo to bi svaka zahtijevala.

Sloboda govora

234

Arhitekture koje zoniraju govor

Dvije vrste rjeenja zoninga konceptualno su istovjetne, ali ustavno razliite. To jest, jedna je ustavna; druga nije. Oba rjeenja
zahtijevaju promjenu u arhitekturi Mree da bi se olakala proizvodnja odreene vrste informacija. Jedno rjeenje zahtijeva signal
da je korisnik dijete (nazovimo ga djeja identikacija). Drugo
zahtijeva signal da je korisnik odrastao (nazovimo ga odrasla
identikacija).
Razlika je kljuna, ali vidimo najprije kako bi svako moglo djelovati. Kod rjeenja s djejom identikacijom, mogli bismo zamisliti kako vlada zahtijeva od proizvoaa preglednika da promijene
svoje preglednike tako da omogue korisnicima da postave prole.
Jedna opcija u tom prolu bila bi rubrika gdje korisnik signalizira
da je on maloljetnik. Ako je ta rubrika izabrana u prolu na danom stroju, drugi proli na stroju zahtijevali bi lozinku. Mnogi
ljudi mogu dijeliti jedan jedini stroj, ali ako je bilo tko od njih
maloljetnik, proli starijih bili bi osigurani lozinkom.
Uzmimo primjer i hipotetike obitelji. Recimo da obitelj od troje dijeli jedno jedino raunalo. Jedan lan obitelji je maloljetnik.
Koristei taj promijenjeni preglednik, odrasli bi postavili prol za
svakoga lana obitelji. Kod djejega prola, provjeravala bi se rubrika za djeju identikaciju i koristila bi se lozinka da se pristupi
tom prolu. Bilo koji lan obitelji koji koristi sustav izabrao bi svoj
prol i pretraivao prema pravilima toga prola. (Netscape ve nudi
neto priblino tome. S Netscape Communicatorom 4.5, na
primjer, moete postaviti prole upravo onako kao to sam opisao,
iako nemaju opciju za djeju identikaciju.)
Oboruan takvim preglednikom, korisnik identiciran kao dijete prenio bi onda tu injenicu na web stranicu kada pristupa stranici. Ta bi shema zahtijevala da web stranica blokira Ginsbergov tip
govora bilo kojemu maloljetniku koji se identicirao kao maloljetnik.40 Teret na djetetu (ili tonije, teret na njegovim roditeljima) bio
bi neznatan, a teret na toj web stranici takoer bi bio neznatan.
To je jedna vrsta rjeenja zoninga. Druga bi zahtijevala suprotnu identikaciju: ta inaica ne bi jamila pristup svakome osim
onima koji se identiciraju kao djeca, ve bi jamila pristup materijalu za odrasle samo onima koji bi mogli potvrditi da su odrasli.
Ve smo vidjeli taj sustav: kao arhitekturu digitalnih cerikata.
Korisnicima koji ele ui na regulabilnu stranicu automatski bi se

Primjene

235

provjeravale njihove identikacije. Oni koji imaju ispravnu identikaciju mogli bi ui; onima bez nje uskratio bi se pristup. Web
stranice bi onda snosile teret provjeravanja jesu li identikacije autentine, a takoer bi snosile teret odreivanja koji su elementi
njihovoga govora pod regulacijom. Ali one bi snosile taj teret samo
onda kada stranica ima Ginsbergov tip govora.
Ovo drugo rjeenje zoninga model je za prvi CDA kao i kasniji (i
ustavno dvojben) Kongresni zakon o zatiti djece na mrei
(COPA).41 Teret je prebaen kako na stranicu sa sadrajem za odrasle tako i na odrasloga koji eli odrasli govor. On mora osigurati
identikaciju; stranica mora provjeriti identikaciju.
Oba ta dva identikacijska sustava utjeu na zoning, ali po razliitoj cijeni. Jedan tereti neznatno roditelje djece, a web stranice
praktiki nita; drugi znaajno tereti kako odrasle tako i web stranice.
Ta bi razlika trebala biti ustavno znaajna. Ona bi morala navesti Sud protiv podravanja zakona kao to je COPA, te utjecati na
njega da podri zakon koji zahtijeva djeje identikacije. Ako se
izabere rjeenje zoninga, Sud bi trebao podrati rjeenje koje
namee najmanje trokove interesima slobode govora.
Oba zakona razlikuju se od rjeenja ltriranja. Oba zoniraju
Mreu prema obiljejima korisnika. Rjeenje ltriranja zonira
Mreu prema obiljejima govora. Bi li rjeenje zoninga nametnulo
manje trokove interesima slobode govora nego to bi to uinilo
rjeenje ltriranja?

Arhitekture koje ltriraju govor

Sustav ltriranja je neto sloeniji iako postoji gotov model:
arhitektura World Wide Web Consortiumova platforma za selekciju internetskog sadraja platform for Internet content selection (PICS-a).42
Ve smo vidjeli roaka (zapravo, dijete) PICS-a u poglavlju o privatnosti. P3P, poput PICS-a, je protokol za klasiciranje i ltriranje
sadraja na Mrei. U kontekstu privatnosti, sadraj su bile oitovanja o rukovanju privatnim podacima, a reim je bio projektiran
da pomogne pojedincima kako bi pregovarali o tom rukovanju.
S govorom na mrei zamisao je gotovo ista. PICS dijeli problem
ltriranja na dva dijela etiketiranje (klasiciranje sadraja), a
onda ltriranje sadraja prema tim etiketama. Autori softvera tak-

Sloboda govora

236

miili bi se da napiu softver koji bi ltrirao prema klasifikacijama; ponuai sadraja i organizacije za klasikaciju takmiile bi
se da procjenjuju sadraj. Korisnici bi onda odabrali softver ltriranja i sustav klasikacije. Ako biste eljeli klasikaciju Kranske
desnice, na primjer, mogli biste izabrati njezinu klasikaciju; ako
bih elio kategorizacije Ateistike ljevice, mogao bih to izabrati.
Odabiranjem naih klasikatora, mi bismo odabrali sadraj koji
elimo da softver ltrira.
Taj reim zahtijeva nekoliko pretpostavki. Prvo, proizvoai
softvera morali bi napisati kd potreban za ltriranje materijala.
(To je ve uinjeno i Netscape i Microsoft imaju ltere usklaene s
PICS-om unutar svoga preglednikog softvera.) Drugo, klasikacijske organizacije bi morale aktivno ocjenjivati Mreu. To, naravno, ne bi bio lak zadatak, organizacije tek postepeno preuzimaju
taj izazov.43 Tree, organizacije koje bi klasicirale Mreu na nain
koji bi omoguavao jednostavan prijevod iz jednoga sustava klasikacije u drugi imale bi takmiarsku prednost pred drugim klasikatorima. One bi, na primjer, mogle prodati sustav klasikacije
vladi Tajvana i onda lako razviti neznatno drugaiji sustav rejtinga
za vladu IBM-a.
Ako su sve tri pretpostavke tone, raznovrsne klasikacije bi se
mogle primijeniti na Mreu. Kao to su njegovi autori predvidjeli,
PICS bi bio neutralan prema klasikacijama i neutralan prema
lterima; sustav bi samo priskrbio jezik s kojim bi se sadraj na
Mrei ocjenjivao i s kojim bi se donosile odluke o tome kako koristiti klasicirani materijal od stroja do stroja.44
Neutralnost zvui kao dobra stvar. Ona zvui kao zamisao koju
bi kreatori javnih politika mogli usvojiti. Va govor nije moj govor;
oboje smo slobodni govoriti i sluati to elimo. Mi trebamo uspostaviti reime koji tite tu slobodu; izgleda da je PICS upravo
takav reim.
Ali PICS sadri vie neutralnosti nego to bismo mi voljeli.
PICS nije samo vodoravno neutralan omoguujui pojedincima da
izaberu iz spektra sustava klasikacije onaj sustav koji ele; PICS je
i okomito neutralan omoguujui da se lter nametne na bilo kojoj razini u distribucijskom lancu. Veina ljudi koji su prvi usvojili
taj sustav zamiljali su da PICS-ov lter sjedi na korisnikovom
raunalu, ltrirajui prema eljama toga pojedinca. Ali nita u dizajnu PICS-a ne spreava organizacije koje nude pristup Mrei da
takoer ltriraju sadraj. Filtriranje se moe dogoditi na bilo ko-

Primjene

237

joj razini u distribucijskom lancu na razini korisnika, tvrtke

putem koje korisnik dobiva pristup, kod ISP-a, ili ak na razini
sudske nadlenosti unutar koje korisnik ivi. Nita u dizajnu PICS-a
ne zahtijeva da takvi lteri najavljuju sami sebe. Filtriranje u arhitekturi poput PICS-a moe biti nevidljivo, i doista, u nekima od tih
implementacija nevidljivost je dio dizajna.45
Kako emo vrednovati te dvije arhitekture s motrita slobode
govora? Jedan reim - bilo reim zoninga CDA-a ili alternativni
reim djeje identikacije zahtijeva da oni koji imaju govor to
podlijee zoningu smjeste taj govor iza zidova; drugi reim omoguuje sluateljima da usvoje ltere koji pree uvredljivi govor.
Blokiranja prvoga slijede zahtjeve u nekom zakonu, ltriranja
drugoga, iako ih je moda zakon potakao, slijede iz pojedinanoga
izbora. Jedan (zoning) izgleda kao cenzura; drugi izgleda kao
izbor (PICS). Tako veina ljudi prihvaa prvi, a na drugi se okomljuje.46
Ali s motrita slobode govora, to je upravo obrnuto. Kao (moda) nenamjerna posljedica, reim PICS-a ne samo to omoguuje
netransparentno ltriranje ve, stvarajui trite u tehnologiji ltriranja, stvara ltere za mnogo vie toga od Ginsbergova tipa govora. To je, naravno, bila prituba protiv izvornoga CDA-a. Ali tu
trite, kojega su ukusi ukusi zajednice, olakava ltriranje.
Norme zajednice ugraene su u lter, a one su ire od uskoga ltera za Ginsbergov tip govora. Sustavi ltriranja mogu se proiriti
onoliko koliko korisnici ele, odnosno toliko daleko uzvodno u informacijskom toku koliko izvori ele.
Rjeenje zoninga je ue. Ne bi bilo poticaja govornicima da
blokiraju sluatelje; poticaj govorniku je da ima vie, a ne manje
sluatelja. Jedini zahtjevi da se proltriraju sluatelji bili bi oni
koji bi se mogli ustavno nametnuti zahtjevi protiv Ginsbergova
tipa govora. Budui da bi ih nametnula drava, ti bi se zahtjevi
mogli ispitati na Ustavu, a kad bi se uspostavilo da je drava suvie
posegla, ona bi se mogla obuzdati.
Razlika je, dakle, u poopivosti reima. Reim ltriranja uspostavio bi arhitekturu koja bi se mogla koristiti da ltriramo bilo
koju vrstu govora i mogli bismo oekivati da elje za ltriranjem
odu preko ustavnoga minimuma; reim zoninga uspostavio bi arhitekturu za blokiranje onoga to ne bi imalo tu openitiju svrhu.
Koji reim bismo trebali usvojiti?

Sloboda govora

238

Obratite pozornost na vrijednosti koje donosi svaki od tih reima. Oba su opa rjeenja za konkretne probleme. Reim ltriranja
ne ograniuje se na Ginsbergov tip govora; on se moe koristiti za
klasiciranje i ltriranje bilo kojega sadraja na Internetu. A reim zoninga ne ograniuje se samo na olakavanje zoninga za
Ginsbergov tip govora. CDA-ovo rjeenje zoninga moglo bi se koristiti da se provjeri bilo koji broj obiljeja korisnika ne samo dob
ve i dravljanstvo ili kreditna sposobnost. Rjeenje zoninga za
djeje identikacije moglo bi se koristiti za poticanje drugih
zatitnih shema za djecu. Oba imaju primjene koje seu daleko
preko specinosti pornograje na Mrei.
Barem u naelu. Meutim, trebamo se zapitati koji su poticaji
da se to rjeenje proiri preko toga problema. Pored toga, s kakvim
e se vjerojatnim otporom to proireno rjeenje susresti?
Tu poinjemo uviati vanu razliku izmeu ta dva reima.
Kada vam je blokiran pristup zbog identikacije koju imate, vi
elite znati zato. Kada vam kau da ne moete ui na odreenu
stranicu, onda barem iskljuena osoba provjerava zahtjev za iskljuenjem. Ponekad je iskljuenje opravdano, ali kada nije, moemo ga dovesti u pitanje. Prema tone zoning ugrauje u sebe sustav
koji ga ograniava. Stranica ne moe blokirati nekoga da pristupi
stranici a da taj pojedinac to ne zna.47
Filtriranje je drugaije. Ako ne moete vidjeti sadraj, ne
moete vidjeti to se blokira. Barem u naelu, PICS-ov lter mogao
bi blokirati sadraj negdje na gornjoj razini i vi ne morate nuno
znati to se dogaa. Nita u PICS-ovom dizajnu ne zahtijeva istinu
o blokiranju na nain kako to ini rjeenje zoninga. Tako ltriranje na gornjoj razini postaje lake, manje transparentno, a s PICSom i manje kota.
Taj uinak je jo jasniji ako razdvojimo komponente postupka
ltriranja. Prisjetite se dvaju elemenata u rjeenjima ltriranja
etiketiranje sadraja, a onda blokiranje zasnovano na tom etiketiranju. Moemo svakako ustvrditi da je etiketiranje opasnije od ta
dva elementa. Ako je sadraj etiketiran, onda je mogue nadzirati
tko dobiva to ak i da se ne blokira pristup. To moe izazvati veu
zabrinutost nego blokiranje, jer blokiranje barem obavjetava korisnika.
Te mogunosti bi nas trebale uznemiriti jedino ako imamo razloga propitivati vrijednost ltriranja openito, a ltriranja na
gornjim razinama konkretno. Vjerujem da imamo. Ali moram

Primjene

239

priznati da moja zabrinutost proizlazi iz jedne druge latentne

dvosmislenosti u naoj ustavnoj prolosti.
Postoji neosporna vrijednost u ltriranju. Mi svi isltriramo
mnogo vie toga nego to obraujemo, a openito je bolje ako moemo izabrati nae ltere a ne da ih drugi izabiru za nas. Ako ja itam New York Times, a ne Wall Street Journal, ja biram lter prema
svom shvaanju vrijednosti to ih obje novine unose u postupak
ltriranja. Oigledno, u bilo kojem konkretnom sluaju, tu ne
moe biti problema.
Ali vrijednost postoji i u suoavanju s onim to nije ltrirano.
Mi pojedinano moemo eljeti izbjei pitanja siromatva ili neravnopravnosti, pa tako moda elimo te injenice odstraniti iz
naega svijeta. Ali sa stajalita drutva bilo bi strano kad bi graani jednostavno iskljuili probleme koji nisu njihovi. Ti isti
graani moraju izabrati voe koje e se uhvatiti u kotac s tim istim problemima.48
U realnom prostoru ne moramo se suvie brinuti oko toga problema jer je ltriranje obino nesavreno. Koliko god bih volio zanemariti beskunitvo, ne mogu otii u svoju banku a da ne sretnem
beskunike na ulici; koliko god bih volio zanemariti neravnopravnost, ne mogu voziti do zane luke a da ne proem kroz etvrti
koje me podsjeaju kako u Sjedinjenim Dravama vlada neravnopravnost. Svi mogui problemi o kojima radije ne bih razmiljao
nameu mi se. Oni iziskuju moju pozornost, bez obzira na moje
izbore to u ltrirati.
To nije tono za svakoga. Vrlo bogati mogu se odijeliti od onoga
to ne ele vidjeti. Pomislite na glavnog lakeja na engleskom imanju u devetnaestom stoljeu, koji otvara vrata i tjera one za koje
misli da ne bi trebali uznemirivati njegovoga gospodara. Ti su ljudi ivjeli savreno ltriranim ivotima. A to neki i danas ine.
Ali, sve u svemu, veina nas to ne ini. Moramo se suoiti s problemima drugih i razmiljati o problemima koji pogaaju nae
drutvo. To izlaganje ini nas boljim graanima.49 Moemo bolje
razluiti pitanja i glasovati o njima ako imamo odreeni osjeaj o
problemima s kojima se drugi suoavaju.
to se onda dogaa kada nesavrenosti ltriranja nestanu? to
se dogaa ako svatko u stvari moe imati glavnoga lakeja? Bi li
takav svijet bio u skladu s vrijednostima Prvoga amandmana?
Neki vjeruju da ne bi. Cass Sunstein, na primjer, ustrajno tvrdi
da su ustavotvorci usvojili ono to on naziva madisonsku kon-

Sloboda govora

240

cepciju Prvoga amandmana.50 Ta madisonska koncepcija odbacuje

shvaanje da mjeavina govora koju vidimo treba iskljuivo biti
funkcija pojedinanoga izbora. Ona ustrajava, tvrdi Sunstein, na
uvjerenju da smo izloeni spektru pitanja koja moramo shvatiti
ako elimo funkcionirati kao graani. Ona bi stoga odbacila bilo
koju arhitekturu koja ini potroaki izbor adutom. Izbor nije loa
okolnost u madisonskoj shemi, ali on nije kraj prie. Ithiel de Sola
Pool misli vrlo slino:
to e to znaiti ako javnost bude sve vie rascjepkana u male
skupine s posebnim interesima? to e to znaiti ako nacionalne
pomodnosti i brige ne bude vie na dnevni red stavljala nekolicina masovnih medija kojima je svatko izloen? Takav trend stvara
drutvu obrnute probleme od onih to ih stvara masovni konformizam. Kohezija i djelotvorno funkcioniranje demokratskog
drutva ovisi o nekoj vrsti javne agore u kojoj svatko sudjeluje i
gdje se svi bave zajednikim problemima, bez obzira koliko se sporili oko rjeenja.51

Na drugoj su strani znanstvenici poput Geoffryja Stonea, koji

ustrajavaju na isto tako snanoj tvrdnji da takav skrbniki ideal ne
moemo nai u koncepciji slobode govora koju su usvojili ustavotvorci.52 Amandman, kae on, samo se brine za iskljuenje dravne
kontrole nad privatnim izborom. S obzirom da omoguavanje privatnoga izbora nije problem pod ovim reimom, slino nije ni problem savreno ltriranje.
To je jo jedna latentna dvosmislenost, i kao to je sluaj s drugima, mislim da neemo daleko dospjeti ako se pozivamo na Madisona. Da iskoristimo Sunsteina protiv Sunsteina, Prvi amandman
naih ustavotvoraca bio je teoretski nepotpuno razraen argument, i bolje je jednostavno priznati da on nije pokrivao sluaj savrenoga ltriranja.53 Tvorci nisu mogli zamisliti svijet prilagoen
PICS-u, oni se sigurno nisu sloili oko toga. Ako hoemo poduprijeti jedan reim, a ne drugi, to moramo uiniti iznoenjem vrijednosti koje elimo usvojiti, a ne tvrdei da smo ih ve usvojili.
Koje emo onda vrijednosti usvojiti? Po mom miljenju ne
trebamo se izjasniti za savreno ltriranje. Ne trebamo projektirati najdjelotvorniji sustav cenzure ili barem ne trebamo to initi
na nain koji omoguuje nevidljivo ltriranje prema gore. Niti se
trebamo izjasniti za savreno ltriranje dokle god je tendencija u

Primjene

241

cijelom svijetu da se govor previe ltrira. Ako postoji govor koji

vlada ima interes kontrolirati, onda neka ta kontrola bude oigledna korisnicima. Samo kada je regulacija transparentna mogu je
politiki odgovor.
Stoga ja glasam za reim koji donosi manje transformacije. Reim zoninga koji omoguuje djeci da se samoidenticiraju manje
transformira od reima ltriranja koji u stvari zahtijeva da se sav
govor etiketira. Reim zoninga ne samo to se manje transformira
ve manje omoguuje druge regulacije on zahtijeva najmanju
promjenu postojee arhitekture Mree i olako ne poopava u smjeru daleko znaajnije regulacije.
Ja bih glasovao za zoning ak kada bi on zahtijevao zakon, a
rjeenje ltriranja zahtijevalo samo privatni izbor. Ako drava
hoe promjenu u mjeavini zakona i arhitekture, mene nije briga
to ona stavlja zakon u jedan kontekst, a norme u drugi. S moga
stajalita, pitanje je ishoda, a ne sredstva titi li reim koji je
proizveden na taj nain vrijednosti slobode govora?
Drugi su opsjednuti tim razlikovanjem izmeu zakona i privatnog djelovanja. Oni smatraju regulaciju od strane drave openito
sumnjivom, a regulaciju od strane privatnih aktera van dosega ustavne procjene. A to govori njima u korist vei dio ustavnoga
prava je na njihovoj strani.
Ali kao to sam prije nagovijestio, i kao to dolje branim, mislim
da se ne bismo trebali uhvatiti u stupicu koju su pravnici postavili.
Na predmet rasprave trebaju biti vrijednosti koje elimo da kiberprostor titi. Pravnici e smisliti kako.
Zlovoljni skeptik koji stalno zapaa moje nedosljednosti
ponovo e me poeti muiti na ovom mjestu. U posljednjem sam
poglavlju usvojio arhitekturu za privatnost koja je u biti arhitektura PICS-a. P3P, poput PICS-a, omoguio bi pregovaranje o sadraju sa stroja-na-stroj. S P3P-om sadraj su pravila o rukovanju privatnou, a s PICS-om to su pravila o sadraju. Ali kako je mogue,
skeptik pita, suprotstavljati se jednome, a opet imati sklonosti
prema drugome?
Odgovor je isti kao i prije: vrijednosti govora drugaije su od
vrijednosti privatnosti. Kontrola koju elimo imati nad govorom
je manja nego kontrola koju elimo imati nad privatnou. Iz istoga razloga iz kojega elimo onesposobiti neto kontrole nad intelektualnim vlasnitvom, trebamo onesposobiti neto kontrole nad

Sloboda govora

242

sadrajem. Malo nereda, ili trenja, je vrijednost, a ne troak.54

Ali jesu li te vrijednosti razliite samo zato to ja kaem da jesu?
Ne, one su razliite samo ako mi kaemo da su razliite. U realnom
prostoru mi se ponaamo prema njima kao razliitima, a ja jedino
tvrdim da smo mi ti koji biramo ono to elimo u kiberprostoru.

REGULATORI GOVORA: DISTRIBUCIJA

Dosad su moje tvrdnje o arhitekturama bile o arhitekturama u
kiberprostoru. U ovoj zadnjoj prii ja pomalo briem granice. elim upotrijebiti arhitekture kiberprostora da bih pokazao neto
vano o regulaciji emitiranja.
Federal Communication Commission Savezna komisija za komunikacije regulira govor. Kad bih elio emitirati politiki govor na
FM radiju na frekvenciji 98.6 MHz u Bostonu, FCC bi me sudski gonio.55 Ako hou govoriti na 98.6 u Bostonu potrebna mi je dozvola;
ja nemam tu dozvolu, govoriti bez dozvole je prijestup. To je prijestup usprkos injenici da Ustav kae, Kongres ne smije donijeti
nikakav zakon ...uskraujui slobodu govora ili tiska. to rei?
Odgovor poiva na duboko usaenoj pretpostavci u sreditu
naega pravosua koje ureuje tehnologije emitiranja: samo je
odreena koliina frekvencijskog spektra dostupna za eminitiranje, a jedini nain da se olaka emitiranje je dodijeliti segmente
tog frekvencijskog spektra korisnicima, koji onda jedini imaju
pravo koristiti svoj dodijeljeni frekvencijski spektar. Bez dodjele
bio bi kaos, u kojem sluaju ne bi bilo emitiranja.
To stajalite prvi put je stupilo na ustavnu pozornicu nakon to
je Kongres usvojio Zakon o radiju 1927.56 Ministar trgovine Herbert Hoover odbacio je 1926. praksu da se kontrolira emitiranje nakon to je nekoliko okrunih sudova smatralo da on nema ovlasti
to raditi. Ako nema ovlasti, rekao je, onda e morati upravljati nevidljiva ruka. Ali Hoover nije bio prijatelj nevidljive ruke. On je
predvidio to e se dogoditi ako se radio prepusti nevidljivoj ruci
(kaos), a neki kau da je on pomogao da se dogodi ono to je predvidio. Postaje e nadglasavati druge postaje, rekao je; emitiranje e
biti zbrka. Kada je doista dolo do odreene zbrke, Hoover je to
iskoristio da opravda novu saveznu regulaciju.57
Kongres je tada priskoio u pomo ovlaujui FCC da regulira
na vrlo nametljiv nain. Samo oni koji su imali dozvolu mogli su

Primjene

243

govoriti; ono to oni govore kontrolirati e njihova dozvola; oni

moraju govoriti u javnom interesu; oni moraju dijeliti svoj resurs s
drugim suparnicima. Ukratko, Kongres je rekao, emitiranje treba
biti regulirano isto onako kao to Sovjetski savez regulira svoju
ekonomiju.58 Mi nemamo izbora. Kao to je Sudac Felix Frankfurter rekao potvrujui taj reim, on je uvjetovan prirodom
emitiranja.59
Meutim, od samoga poetka postojali su skeptici ne oko
zamisli da se frekvencijski spektar mora regulirati ve oko naina
na koji se on regulira. Je li bilo nuno imati sredinju agenciju koja
dodjeljuje vlasnitvo? Obiajno pravo, tvrdili su ti skeptici, dosad
je bilo sasvim dovoljno.60 Ronald Coase je 1959. predlagao da bi se
frekvencijski spektar stavljanjem na drabu, a ne licenciranjem,
dodijelio korisnicima koji e nuditi najviu vrijednost.61 Coaseova
zamisao ostvarila se pedeset godina kasnije. U Sjedinjenim je
dravama FCC upravo poeo stavljati na drabu velike dijelove dijapazona za emitiranje. Ubrzo e privatni interesi odluiti tko e i
to e govoriti ali privatni interesi uz potporu drave.
Razmislite jednu sekundu koju arhitekturu podrazumijeva
takav razvoj. Ako frekvenciju treba dodijeliti, onda vladino tijelo
treba vriti dodjelu. Ako to tijelo izdaje licence, onda njegovo pravo treba biti iroko i snano, jer ono analizira ponaanje nositelja
licence i prema tome obnavlja dozvole. Ali ak ako vlada samo
stavlja na drabu frekvenciju, ona se opet mora nairoko baviti
politikom emitiranja. Kanali moraju biti prohodni; uljezi moraju
biti kanjeni. Oba reima davanje licenci ili draba zahtijevaju
snanu vladinu mo i poprilino privatne. Njih opravdava doista
prisiljava priroda tehnologije emitiranja.
Mnogi su pri utemeljenju zapazili koliko se ta arhitektura razlikuje od one tiska. Tisak 1791. godine nije bio New York Times ili
Wall Street Journal. On nije obuhvaao velike organizacije privatnih
interesa, s milijunima itatelja povezanima sa svakom organizacijom. Zapravo, tisak je onda sliio vrlo mnogo dananjem Internetu. Cijena tiska bila je niska, itateljstvo je bilo malobrojno, a
svatko je (u razumnim okvirima) mogao postati izdava i u stvari
velik ih je broj i postao.62 Kada Ustav govori o pravu tiska,
arhitektura koju on ima na umu je arhitektura Interneta.63
Trite je izbrisalo tu arhitekturu u tisku; a priroda, kau nam,
u emitiranju. I tako nam je ostavljen svijet u kojemu se dominantne arhitekture slobode govora temeljito razlikuju od onih koje su
ustavotvorci usvojili.
Sloboda govora

244

U 4. sam poglavlju rekao da se arhitekture mogu razlikovati

kako u vrijednostima koje usvajaju tako i u regulabilnosti ponaanja unutar njihovoga prostora. Ali ovdje vidimo i trei nain na
koji se arhitekture razlikuju. Kao to pokazuje primjer s emitiranjem, arhitekture se razlikuju po opravdanjima regulacije koja im
se namee. Ako elimo arhitekturu dodjele frekvencije, vie regulacije je opravdano, s obzirom da netko mora donositi izbor o dodjeli.
Tako imamo arhitekturu emitiranja koja se potpuno razlikuje
od dizajna ustavotvoraca. Ona opravdava veliku koliinu dravne
regulacije nad najvanijim podrujima govora. Pa ipak, kau nam,
tu arhitekturu moramo prihvatiti jer nam priroda ne daje nikakav
drugi izbor. Ako hoemo da se dogodi emitiranje frekvencijski
spektar se mora raspodijeliti.
Ali to ako ta pretpostavka vie ne bi bila tona? 64 Kakvo god
bilo stanje radijske tehnologije 1927. godine, sve se vie uje stajalite da dananje emitiranje ne zahtijeva dodjelu frekvencije. Postoji jedna druga arhitektura za emitiranje (koju u nazvati Proireni frekvencijski spektar - ima nekoliko razliitih naziva) koja ne
bi zahtijevala uope nikakvu dodjelu frekvencije.65 Kad bi se emitiranje ostvarivalo putem te tehnologije, iroka vladina regulacija
ne bi vie uope bila opravdana.
Kako bi to moglo biti? Vi vjerojatno zamiljate emitiranje tako
da kada dva odailjaa odailju na istoj frekvenciji onda signali
smetaju jedan drugome tako da su oba iskrivljena. Ali u stvari,
iskrivljavanje koje ujemo ne prouzrokuju signali koji se sukobljavaju ve loi prijemnici. Loi prijemnik treba jasan kanal ili
jasnu razliku izmeu kanala koji prima i svega ostaloga. Ako on ne
primi jasni kanal, onda on ne zna na koji se signal usredotoiti.
Tako da on zvui kao da se kree izmeu dva, i kao da su transmisije i same pomijeane.
Ali pametan prijemnik mogao bi razlikovati transmisije. On bi
mogao kazati koju hoe primiti, a zanemariti sve druge, bez ikakvoga usklaivanja transmisija. Jedini zahtjev bio bi dogovor o protokolima za prijemnike. Prijemnici bi ekali dok ne prime pravi
paket i tek bi ga onda otvorili.
To je arhitektura Interneta. Strojevi imaju adrese; oni skupljaju
s Mree pakete koji su adresirani na taj stroj.66 Nitko ne dodjeljuje
konkretan kanal vaem stroju; va stroj dijeli Mreu sa svakim
drugim strojem na Mrei. Ali Mrea ima protokol o podjeli tih za-

Primjene

245

jednikih dobara. Kada se jednom dogovorimo oko toga protokola

ne zahtijeva se nikakva druga regulacija.
Emitiranje bi se, mnogi se danas slau, moglo postaviti na isti
nain. Emitiranje bi se moglo realizirati koristei dizajn proirenog frekvencijskog spektra, i nitko ne bi trebao dodijeliti konkretnu frekvenciju konkretnom poiljatelju. Iako ta arhitektura pretvara frekvencije u zajedniko dobro, ne bi bilo tragedije zajednikih dobara jer bi tehnologija prijemnika regulirala njihovu upotrebu ovisno o globalnoj potranji. Svatko bi mogao emitirati.
Znai tu imamo alternativnu arhitekturu za emitiranje, onu
koja ne zahtijeva iroku vladinu regulaciju ili oligopole koje
drava podupire, poput NBC-a. To je arhitektura koja bi olakala
daleko iru upotrebu frekvencijskog spektra za emitiranje i stavila
bi tu upotrebu u konkurenciju s drugim nainima prenoenja paketa bakrom i optikim vlaknima. Svi bi se naini prenoenja
takmiili jedan s drugim, a govornici bi imali koristi od najkonkurentnijega naina.
Dvije arhitekture (proireni frekvencijski spektar i dodjela frekvencijskog spektra), dvije strukture regulacije (mala i velika) i dvije
strukture za industriju (mali i veliki odailjatelji): Koja je od njih,
mogli bismo se zapitati, vie u skladu s planom Prvoga amandmana?
Tu, konano, imamo primjer prevoenja koje funkcionira. Imamo izbor izmeu arhitekture koja je funkcionalni ekvivalent
arhitekturi amerikoga ustavnog okvira i arhitekture koja je ekvivalent sovjetskom ustavnom okviru. Jedna arhitektura distribuira
mo i olakava govor; druga arhitektura koncentrira mo i podie
cijenu govora. Ameriki su ustavotvorci odabrali izmeu ta dva izbora. Drava ne treba voditi poslove dodjeljivanja licenci za govor,
bilo izravno ili neizravno. A upravo to je posao to ga omoguuje
dodjela frekvencijskog spektra.
Vjerno tumaenje Ustava, moj kolega Yochai Benkler i ja tvrdimo,67 dokinulo bi reim dodjeljivanja frekvencijskog spektra.68
Vjerno tumaenje odbacilo bi arhitekturu koja tako snano koncentrira mo. Model za govor koji su ustavotvorci usvojili bio je
model Interneta distribuiran, nekoncentriran, potpuno slobodan i raznovrstan. Naravno, mi trebamo odabrati elimo li vjerno
tumaenje prevoenje ne osigurava samo normativnu potporu
za sebe. Ali ako je vjernost na cilj, to je njegov odgovor.

Sloboda govora

246

GOVORNE LEKCIJE
Ono to sam na poetku knjige opisao kao modalitete ogranienja ja sam ponovo opisao u ovom poglavlju kao modalitete zatite. Dok se modaliteti ogranienja mogu koristiti kao maevi protiv pojedinanih moi, modaliteti zatite mogu se koristiti kao
titovi zakona.
Moemo u naelu razmiljati kako ta etiri modaliteta zatiuju
govor, ali ja sam se ovdje usredotoio na arhitekture. Koje arhitekture tite koji govor? Kako promjena arhitekture mijenja vrstu
govora koji je zatien?
Nisam pokuao biti sveobuhvatan. Ali zalagao sam se za stajalite koje preispituje odnos izmeu arhitektura i govora globalno i
koristi ustavne vrijednosti da razmilja ne samo o onome to je
dozvoljeno, prema konkretnoj arhitekturi, ve i o tome koje su
arhitekture dozvoljene. Na ustav realnoga prostora treba nadahnuti vrijednosti ustava kiberprostora. U najmanju ruku, on treba
ograniiti dravu u njezinim naporima da projektira arhitekturu
kiberprostora na naine koji nisu u skladu s tim vrijednostima.

Primjene

247

13
Meuigra
Zaustavimo se na trenutak i bacimo pogled unatrag na ova tri
poglavlja. Postoji obrazac za probleme koje ona iznose nain da
shvatimo kako su sva tri poglavlja ista.
U odreenom smislu, svako od njih postavlja pitanje: Koliko
kontrole nad informacijama trebamo dozvoliti i tko e obnaati tu
kontrolu? Postoji borba izmeu kda koji titi intelektualno
vlasnitvo i potene upotrebe; postoji borba izmeu kda koji bi
mogao stvoriti trite za privatnost i prava da se izvjeuju injenice o pojedincima bez obzira na trite; postoji borba izmeu
kda koji omoguuje savreno ltriranje i arhitektura koje omoguuju odreenu zbrku u pogledu toga tko to dobiva. Svaki taj
sluaj poziva na ravnoteu izmeu kontrole i izostanka kontrole.
Izgleda da je moj glas u svakom sluaju drugaiji. U pogledu intelektualnoga vlasnitva, zalaem se protiv kda koji prati itanje,
a u korist kda koji jami veliki prostor za intelektualna zajednika dobra. U kontekstu privatnosti, zalaem se u korist kda koji
omoguuje pojedinani izbor ifrirati i iskazati preference o
tome koje osobne podatke mogu drugi sakupljati. Kd bi omoguio taj izbor; zakon bi mogao nadahnuti taj kd. Meutim, u kontekstu slobode govora, zalaem se protiv kda koji bi savreno
ltrirao govor previe je opasno, tvrdim, tamo omoguiti savren
izbor. Bolji izbor je, naravno, bolji, pa je stoga kd koji bi omoguio bolje sustave ugleda dobar, a kd koji bi proirio legitimni
raspon emitiranja takoer je dobar.
Cilj u sva ta tri konteksta je djelovati protiv centraliziranih
struktura izbora. Meutim, u kontekstu ltriranja, cilj je i djelovati protiv struktura koje su previe individualizirane.
Mogli biste zapitati jesu li ti izbori dosljedni. Mislim da jesu, ali
nije vano da se vi sloite. Moete vjerovati da neka druga ravnotea ima smisla vie kontrole za intelektualno vlasnitvo ili moda
ltriranje, a manje za privatnost. Moj stvaran interes je da naglasim nunost takvog uravnoteenja i vrijednosti sadrane u tvrdnji

Meuigra

248

da emo uvijek trebati ravnoteu. Uvijek postoji natjecanje izmeu javnoga i privatnoga; uvijek prava privatnoga treba uravnoteiti s interesima javnoga. Uvijek moramo uiniti izbor o tome koliko
daleko e svakoj strani biti dozvoljeno posegnuti. Ta pitanja su inherentno pitanja obiajnoga prava: Kako e se prosuivati konkretna konstelacija vrijednosti? Kako e se uspostaviti ravnotea u
konkretnim stvarnim kontekstima?
Ja sam raspravljao o svemu tome, ali sam zanemario odrediti
tko je odgovoran za bilo koju danu neravnoteu. Ima onih koji e
kazati da postoji previe ltriranja, nedovoljno privatnosti ili previe kontrole nad intelektualnim vlasnitvom, ali to nisu javne
brige osim ako vlada nije odgovorna za te neravnotee. Ustavna
vrijednost u Sjedinjenim Dravama dosee samo dotle dokle
dosee dravno djelovanje. A ja nisam pokazao kako se tono
dravno djelovanje iri na te kontekste.
Ne namjeravam to uiniti. Po mom miljenju, naa tradicija
otkriva barem dvosmislenost u tome koliko treba proiriti ustavne
vrijednosti. U svijetu u kojemu su jedino vlade regulatori, ima
odreenoga smisla ograniiti autoritet Ustava na dravno djelovanje. Ali kada su modaliteti regulacije viestruki, ne postoji razlog
da se ogranie ustavne vrijednosti. Nai ustavotvorci nisu imali
nikakav izbor o tome; nema razloga zbog kojega ustavne vrijednosti ne bi nadahnule regulaciju putem kda. Nema argumenta
zato bi taj dio naega ivota trebalo odsjei od ogranienja i
zatita koje Ustav prua.
Kd uspostavlja ravnoteu izmeu pojedinanih i kolektivnih
prava koja sam dosad podcrtavao. U zadnjem poglavlju 3. dijela,
uspostavljena je drugaija ravnotea onu koja se posebice istie
kdom. Meutim, ovoga puta ravnotea nije izmeu drave i pojedinca ve izmeu drave i implicitnih regulacija arhitektura u
kiberprostoru. Danas se pojavljuje prijetnja tradicionalnoj suverenosti. Kako prevodimo tu tradiciju da bi odgovarala svijetu u kojemu je kd zakon?

Primjene

249

14
Suverenost
Vijetnam je komunistika zemlja jedna od rijetkih preostalih,
i naravno ne slii komunizmu koji je doveo do hladnoga rata, ali
ipak to je suverena zemlja koja jo uvijek vezuje svoj identitet za
Marxa i Lenjina (preko predsjednika Hoa).
Sjedinjene Drave nisu komunistika zemlja. Poraeni u Vijetnamskom ratu, a ipak pobjednici u hladnom ratu, mi smo zemlja
koja sebe u velikom dijelu odreuje u suprotnosti s ideologijom
Marxa i Lenjina.01 Vijetnam postavlja svoj ideal drave u slubi
odumiranja drave; Sjedinjene Drave postavljaju kao svoj ideal
odumrlu dravu u slubi slobode. Kontrola je model komunizma;
sloboda je model Sjedinjenih Drava.
Ili tako bismo trebali misliti.
Priznajem da me komunistike drave na neki nain oaravaju.
Poetkom 1980-ih godina lutao sam po svakoj europskoj komunistikoj dravi koja me je htjela primiti. Vei dio ljeta 1996. godine
proveo sam lutajui po Vijetnamu. Sam i osloboen elektronike
pote, pokuao sam shvatiti to mjesto koje je u mom djetinjstvu
postalo rtvom moje zemlje koja je izvozila hladni rat.
Bio sam na mnogim mjestima putovanje je moj hobi ali
nikada na tako neobinom. ovjek se osjea ispunjen opratanjem,
a Amerikanac ne moe a da se ne osjeti ispunjen toplinom i dobrodolicom te zemlje. Moda da smo dobili rat opratanje se ne bi
tako osjealo. Ali izgleda da ono lako pada onima koji su doista pobijedili.
Meutim, nisam otiao tamo da shvatim opratanje, ve da
nauim neto kako se ta drava vodi. elio sam shvatiti kako ta
drava vri kontrolu nad svojim graanima; kako se ona ponaa
kao jedna od zadnjih preostalih komunistikih drava. Tako sam
provodio vrijeme razgovarajui s pravnicima, poslovnim ljudima i
menaderima za nadolazeu Mreu u Vijetnamu (NetNam). Vrlo
se brzo pojavila iznenaujua slika.

Suverenost

250

Iako je Vijetnam komunistika drava s ideologijom koja,

kako se na Zapadu shvaa, dozvoljava vrlo malo ogranienja dravne moi; iako vijetnamska drava postavlja za svoj ideal ope dobro, a ne dobro pojedinaca ili pojedinanu slobodu; iako na papiru
u Vijetnamu ne postoji sloboda u smislu kako je mi na Zapadu
volimo zamiljati iako je sve to tono, nisam mogao izbjei osjeaj da su ljudi u Vijetnamu, u svom svakidanjemu ivotu, daleko
manje regulirani nego ljudi u Sjedinjenim Dravama. Ne svi ljudi, naravno: politiki protivnici bez sumnje osjeaju vrlo snano
mo drave. Ali ja sam osjeao da mnogi obini ljudi u svojim
obinim ivotima, od kojih mnogi vode male duane, nemaju
nikakvu koncepciju kontrole koju vlada moe provoditi; nemaju
iskustvo da se svakog tromjesjeja sredinjoj birokraciji alju
izvjetaji o njihovim nadnicama, nikakvoga shvaanja kako izgleda ivjeti pod (relativno) djelotvornom regulacijom koju mi imamo u naoj zemlji. ivot je tamo znaajno osloboen dravne kontrole. Bilo je teko zamisliti kako bi bilo drugaije da je Nixon dobio rat. Pornograja je bila zabranjena, a hipije su ikanirali, ali
uglavnom, ljudi i poslovi ivjeli su s vrlo malo izravne ili djelotvorne regulacije sa strane vlade.
Tu injenicu (ako mi dozvolite da se usputna zapaanja nekvaliciranoga antropologa raunaju kao injenica) nije teko shvatiti.
Zakon o knjigama u Vijetnamu moe biti manje ili vie strog ili
opsean regulator od zakona u Sjedinjenim Dravama. Ali
arhitektura ivota u Vijetnamu oigledno onemoguuje bilo kakvu stvarnu dravnu regulaciju. Ne postoji infrastruktura kontrole
jedva da ima bilo kakve infrastrukture. Kakve god dravne regulacije mogle biti, ne postoji arhitektura koja bi ih uinila djelotvornima. ak ako tamo ima vie regulacije nego ovdje (a iskreno
reeno sumnjam da ima), Vijetnam ima djelotvornu slobodu.
To ima savrenoga smisla. Mo reguliranja je funkcija arhitekture isto koliko i ideologije; arhitekture omoguuju regulaciju koliko je i ograniavaju. Da bismo shvatili mo koju neka vlada moe
imati, mi moramo shvatiti arhitekture unutar kojih ona treba vladati.
Prethodna poglavlja govorila su upravo o tome. Moemo zamisliti suverenu mo pravo suverena da regulira ili kontrolira
ponaanje ali naa zamisao ima smisla jedino kada je postavimo
unutar konkretnoga regulativnoga konteksta ili unutar konkretnih arhitektura kontrole. Dravna mo moe biti apsolutna, ali

Primjene

251

ako arhitektura ne podupire regulaciju, djelotvorna mo drave

sasvim je neznatna. S druge strane, dravna mo moe biti ograniena, ali ako su arhitekture kontrole vrlo djelotvorne, ta ograniena mo moe se izvanredno proiriti. Da bismo shvatili mo
neke drave da regulira, moramo se zapitati: Kako dobro njezina
infrastruktura podupire strukturu regulacije?
To je pitanje koje trebamo postaviti o regulaciji kiberprostora
o tamonjoj suverenosti. Trebamo najprije postaviti pitanje o vladama u realnom prostoru: Koju mo one imaju da reguliraju ivot
u kiberprostoru? Kako arhitektura kiberprostora podupire regulaciju vlada realnog prostora u njemu? A onda je trebamo pitati za
suverenost samoga kiberprostora.
Na kraju, elio bih ustvrditi da postoji suverenost u kiberprostoru; da se ta suverenost takmii sa suverenostima realnoga prostora; i da je kontrola nad suverenostima bitna ako elimo postii
demokratsku kontrolu nad izvanredno vanim vidom ivota u realnom prostoru. ivota u realnom prostoru, ne samo ivota u kiberprostoru, jer na kraju, i na poetku, tamonji ivot je uvijek
takoer ovdanji ivot.

SUVEREN NAD PROSTOROM

Kiberprostor je mjesto. Ljudi tamo ive. Oni doivljavaju sve
mogue stvari koje doivljavaju u realnom prostoru. Neki doivljavaju vie. Oni to ne doivljavaju kao usamljeni pojedinci koji
igraju neku raunalnu igru visoke tehnologije. Oni to doivljavaju
u skupinama, u zajednicama, meu strancima i meu ljudima
koje upoznaju, a ponekad i zavole.
Dok su oni u tom prostoru, kiberprostoru, oni su takoer i tu.
Oni sjede za ekranom, jedu preni krumpir, ne odgovaraju na telefon. Oni su dolje za raunalom, kasno uveer, dok njihovi suprunici spavaju. Oni su na poslu, u cybercafeima i u raunalnim laboratorijima. Oni ive ovaj ivot tamo dok su ovdje, a onda u jednom
trenutku dana oni se iskljue i samo su ovdje. Oni ustaju od stroja,
pomalo oamueni, i okrenu se. Vratili su se.
Gdje su onda oni kada su u kiberprostoru?
Mi imamo tu elju da izaberemo. Mi elimo kazati da su oni ili
u kiberprostoru ili u realnom prostoru. Koji prostor ima nad njima
sudsku nadlenost? Koji prostor vlada?

Suverenost

252

Odgovor je oba. Kad god je netko u kiberprostoru, on je i ovdje,

u realnom prostoru. Kad god se netko podvrgava normama zajednice kiberprostora, on takoer ivi unutar neke zajednice u realnom prostoru. Vi ste uvijek na oba mjesta ako ste tamo, i primjenjuju se norme oba prostora. Problem za zakon je uoiti kako treba
primijeniti norme dviju zajednica s obzirom da subjekt na kojega
se one primjenjuju moe biti na oba mjesta odjednom.
Pomislite opet na Jamesa Bakera. Problem s Jakeom nije bio to
to je otiao na drugaije mjesto gdje su norme bile drugaije.
Problem je bio u tome to je on istovremeno bio u studentskom
domu u Michiganu i na Mrei. On je bio podvrgnut normi uljudnosti u studentskom domu i bio je podvrgnut normi nepristojnosti u kiberprostoru. To jest, bio je podvrgnut dvjema vrstama normi
dok je sjedio na jednoj jedinoj sjedalici.
Dakle ije norme bi se primjenjivale. Kako bi vlade realnoga
prostora rijeile sukob izmeu te dvije zajednice?
Nekoliko primjera moglo bi nam pomoi. Obino, kada idete u
Europu ne nosite sobom saveznu vladu. Dok ste u Europi ne nosite
skup pravila koja vrijede za Amerikance. U Njemakoj se na vas
uglavnom primjenjuje njemaki zakon. Sjedinjene Drave obino
imaju vrlo malo razloga da se brinu oko reguliranja vaega ponaanja tamo barem, dokle god ste vi tamo.
Ali ponekad amerika vlada doista ima razloga da regulira
amerike graane u inozemstvu. Kada ga ima, nita je u meunarodnom pravu ne moe zaustaviti.02 Na primjer, postoje pravosua u kojima pedolija nije regulirana. Neko su vrijeme to bila
izletina mjesta za pedole po cijelom svijetu. Vlada SAD-a usvojila
je 1994. zakon koji zabranjuje Amerikancima da se uputaju u seks
s djecom izvan Sjedinjenih Drava, ak i u zemljama u kojima
pravosua dozvoljavaju seks s djecom.03
Kakvo bi opravdanje moglo biti za takav zakon? Oigledno je
Kongres smatrao da ako se neka osoba tako ponaa u stranoj zemlji, ona e vjerojatnije to initi i u svojoj zemlji. Ako ona posjeti
neku zajednicu gdje norme dozvoljavaju takvo ponaanje, ona e
vjerojatnije ponijeti te norme u svoj ivot u naoj zemlji. Prema
tome, iako amerika vlada openito ne brine mnogo to vi inite
drugdje, ona stvarno pone brinuti kada ono to inite drugdje
ima uinka na va ivot ovdje. Kada brine, ona e regulirati va ivot i drugdje.

Primjene

253

Regulacije poput te su izuzetak, naravno, ali samo zbog toga to

je prijetnja koja dolazi od tih alternativnih zajednica relativno
neznatna. Trenja ivota u realnom prostoru ine manje vjerojatnim da e norme neke tue zemlje prodrijeti u nae; razmak
izmeu nas i stranih kultura tako je veliki da samo malo ljudi
moe sebi priutiti da ive na oba mjesta.
Ali Mrea to mijenja. Kao to sluaj Baker nagovjetava, i kao
to e brojni drugi sluajevi sve vie nametati, s kiberprostorom te
druge zajednice nisu vie drugdje. Njih moemo dovesti kui, a
zajednice realnoga prostora nemaju vie odbojnik trenja da ih
titi. Neka druga zajednica moe privui pozornost njihovih graana a da njihovi graani nikuda ne otiu. Ljudi mogu biti na oba
mjesta u isto vrijeme. Pitanje za vladu je kako daleko pustiti da ta
tua snaga ide.
U jednom vrlo vanom smislu to je vrlo stara pria. Kulture koje
su nekada bile osamljene kasnije postanu preplavljene strancima
kada prepreke navali padnu. Razmislite o molbi koja dolazi od Europljana da zaustave navalu amerike kulture koja preko satelitske
televizije prodire u dnevne boravke europskih graana.04 Ili uzmite jo istaknutiji primjer Srednjega istoka. To su mjesta koja ve
neko vrijeme misle o preprekama koje bi mogla podii da zatite
svoju kulturu od navala tue kulture.
Ipak tu postoji razlika. Navale kojima se te kulture odupiru relativno su pasivne. Dallas i Baywatch 05 nisu pravila koja moraju slijediti ljudi u Maarskoj ili Singapuru. Oni prikazuju odreeni
(ne)moralni svijet, koji Maari i Singapurci mogu vidjeti. Ali oni
ne uvlae ljude u drugaiji oblik ivota. Alternative to ih nudi TV
alternative su mate. Ali interaktivan ivot kiberprostora nudi vie
od gledanja: on nudi drugaije naine ivljenja (ili barem neki kiberprostori to rade).
Prema tome, pria je stara, ali kao to je sluaj sa svakom latentnom dvosmislenou, naglasak je nov. Pitanje nije samo u tome
koje moi je drava trebala dati da njezini graani mogu putovati;
pitanje koje je moi drava trebala dati da bi njezini graani ivjeli
na dva mjesta u isto vrijeme.
Kako mogu vlade prihvatiti te alternativne naine ivljenja dok
ljudi koji ih ive takoer ive pod sudskom nadlenou tih vlada?

Suverenost

254

Trebamo krenuti od postavljanja problema u kontekst.

Suverenost je mo suverena da postavlja pravila koja upravljaju ponaanjem ljudi koji su s pravom unutar njegovoga dosega.
Mo da postavlja pravila jer ja bih mogao, naravno, utjecati na
ponaanje ljudi jednostavnim zadravanjem autobusa na prometnom raskriju. I mo da s pravom postavlja pravila jer napadaka
vojska bi mogla postaviti pravila, ali to ne bi nuno uinilo napadaa suverenom.
Izvan toga minimuma, taj je koncept pretrpio znaajnu promjenu. Neko vrijeme logika je govorila da se moete podvrgavati samo jednom suverenu u isto vrijeme.06 Mislilo se da sve drugo
kri samu zamisao suverenosti. Ali Sjedinjene su Drave to promijenile. U Sjedinjenim se Dravama graani podvrgavaju dvama
suverenima u isto vrijeme naciji i saveznoj dravi. Dvojna suverenost na je doprinos teoriji suverenosti. Koliko god ona bila radikalna pri utemeljenju, ona je danas sasvim uobiajeno mjesto u
razgovoru o suverenosti.
Ali dvojna suverenost stvara vlastiti problem. Kako se dvojna
suverenost suoava s problemom vlasti koje se sukobljavaju? U
pitanjima pravde kao i ustavne politike dvojna suverenost mora
imati jednostavan nain da rjeava sukobe u vlasti.
U Sjedinjenim se Dravama ti sukobi rjeavaju naelom vrhovne vlasti: ako se zakoni savezne vlade sukobljavaju sa zakonima
pojedinih drava, savezni zakon prevladava.07 Prema dizajnu
takvi su sukobi trebali biti rijetki, ali kad bi se u praksi oni pojavljivali Ustav SAD-a nudio je jednostavno rjeenje.
Ali kako u broju i po znaenju rastu sukobi izmeu zakona koji
dolaze izvan pojedinane suverenosti (ili izvan strukture dvojne
suverenosti), pojavljuje se drugi problem. Ljudi se u stvari nikada
nisu pokoravali zakonima samo jednoga suverena. Ponaanje izvan granica, odnosno ponaanje koje je imalo uinke izvan granica, uvijek je riskiralo da se zaplete u pravila to se sukobljavaju.
Kako se poveava integracija meunarodnoga ivota, tako se poveavaju i sukobi. Ponaanje ima uinke na mnogim mjestima; koliko mjesta mogu zakonito tvrditi da reguliraju u tim prostorima?
Drugim rijeima, moe li biti pravedno da je jedan jedini in podvrgnut kontroli mnogih suverena? 08
Kiberprostor je naelektrizirao tu treu fazu rasprave. Ono to je
nekada bio izuzetak postat e pravilo. Ponaanjem se nekada upravljalo obino unutar jedne sudske nadlenosti ili unutar dvije

Primjene

255

sudske nadlenosti koje su se usklaivale. Danas e se njime sustavno upravljati unutar viestrukih sudskih nadlenosti koje se ne
usklauju. Kako zakon to moe rijeiti?
To pitanje proizvelo je ljutitu raspravu izmeu dviju krajnosti.
Na jednom kraju je rad Davida Posta i Davida Johnsona. Johnson i
Post tvrde da bi viestrukost sudskih nadlenosti u kojima je vae
ponaanje podvrgnuto regulaciji (s obzirom da sve to inite u kiberprostoru ima uinka u svakom drugom kontekstu) trebala znaiti da vei dio ponaanja pretpostavljeno nigdje nije podvrgnut
regulaciji. To jest, nigdje osim u kiberprostoru.09 Nedosljednost
bilo kojega drugoga rjeenja, tvrde oni, bila bi besmislena. Ako ne
elimo usvojiti besmisao, onda trebamo usvojiti neto mnogo razumnije: ivot u kiberprostoru, kao to bi to Milan Kundera mogao kazati, je ivot drugdje.
Na drugom je kraju rad znanstvenika poput Jacka Goldmsitha,
koji tvrdi da tu nema nita novoga.10 Zakon je mnogo godina rjeavao te sukobe vlasti. Kiberprostor moe poveati uestalost tih
sukoba, ali on ne mijenja njihovu prirodu. Moda e stare strukture trebati ukalupiti u taj novi oblik, ali dostatan je model staroga.
Iako obje strane govore djelominu istinu, po mome su miljenju obje u krivu. Tono je, kao to Johnson i Post tvrde, da tu ima
neto novoga. Ali ono to je novo nije razlika u vrsti ve samo razlika u stupnju. I tono je, kao to tvrdi Goldsmith, da smo uvijek imali prijepore toga oblika. Ali nismo imali sukobe na toj razini aktera. Nikada prije nismo mogli rei da ljudi u stvari ive na dva mjesta odjednom, bez naela vrhovne vlasti izmeu njih. To je izazov s
kojim emo se suoiti u budunosti.
Ta dvojnost je problem, jer zakonska sredstva koja smo prije
koristili da rijeimo ta pitanja nisu planirana da se bave sukobima
izmeu graana. Ona su planirana da se bave sukobima meu ustanovama ili meu relativno sosticiranima akterima. To su pravila postavljena za meusobna djelovanja tvrtki ili izmeu tvrtki i
vlade. Ona nisu planirana za prijepore izmeu graana.
Jessica Litman slino tvrdi u svom radu o autorskom pravu.11
Veim dijelom prologa stoljea, tvrdi Litmanova, autorsko pravo
je djelovalo prilino dobro kao kompromis izmeu izdavaa i autora. To je zakon koji se uglavnom primjenjivao na ustanove. Pojedinci su bili izvan djelokruga autorskoga prava jer pojedinci
nisu u stvari izdavali.

Suverenost

256

Internet, naravno, sve to mijenja. Danas je svatko izdava. A Litmanova tvrdi (po mom miljenju uvjerljivo) da pravila autorskoga
prava nuno ne djeluju dobro kada se primjenjuju na pojedince.12
Tonije, idealna pravila za pojedince ne bi nuno bila idealna
pravila za ustanove. Pravila autorskoga prava treba reformirati da
bi se bolje prilagodila svijetu u kojemu su pojedincu izdavai.
Isto je tono za sukobe izmeu suverena. Pravila za rjeavanje
tih sukoba djeluju dobro kada su strane igrai koji se ponavljaju
korporacije koje moraju voditi poslove na dva mjesta, na primjer,
ili pojedinci koji stalno putuju izmeu dva mjesta. Ti ljudi mogu
poduzeti korake kako bi uskladili svoje ponaanje s ogranienim
dosegom konteksta u kojima ive, a postojea pravila pomau im
u tom cilju. Ali ne slijedi iz toga (kao to ne slijedi u kontekstu autorskoga prava) da ista mjeavina pravila djeluje najbolje u svijetu
u kojemu svatko moe biti multinacionalan.
Rjeenje toga izazova nee doi ako ustrajavamo na tvrdnji da je
sve isto ili da je sve razliito. Trebat e vie rada od toga. Kada veliki broj graana ivi na dva razliita mjesta i kada jedno od tih mjesta nije iskljuivo unutar sudske nadlenosti konkretnoga suverena, koje onda vrste zahtjeva treba jedan suveren uputiti prema
drugima i koje vrste zahtjeva mogu ti suvereni uputiti prema kiberprostoru?
Na to pitanje jo nema odgovora. To je jo jedna latentna dvosmislenost u prolosti naega Ustava ali u tom sluaju nije postojao utemeljujui meunarodnoustavni moment koji bi odgovorio
na to pitanje. ak i da je postojao, ne bi odgovorio na to pitanje. Pri
utemeljenju obini ljudi nisu rutinski ivjeli u vie sudskih nadlenosti koje se nisu usklaivale. Ovo je neto drugo.
Ve postoje primjeri o tome kako zakon rjeava sukobe izmeu
normi virtualne zajednice i normi zajednice realnoga prostora.
Koje pouke moemo iz njih izvui?
Hakeri su oigledno prvi primjer. U poetku su hakeri bili relativno bezazlena kibernjukala ponaanjem kojih su upravljale
norme hakerske zajednice.13 Haker nije elio krasti; on nije elio
initi tetu; on je elio istraivati i ako bi naao rupu u sigurnosti
sustava, on je trebao ostaviti posjetnicu oznaavajui problem.14
On je tek neto vie zadirao od zatitara koji provjerava uredska
vrata da bi se uvjerio kako su zakljuana. Haker iz toga prijanjega
doba nije samo provjeravao kljuanice ve je i sam ulazio unutra,

Primjene

257

brzo se osvrnuo oko sebe i ostavio dopadljivu (ili sarkastinu) biljeku koja je u stvari govorila, Hej, budalo, ostavio si svoja vrata
otvorena.
Sve vam ovo moe izgledati udnovatim. Ali trebate se staviti u
kulturu rane Mree da biste shvatili (pa prema tome i imati pravo
da prosuujete) to ponaanje. U toj ranoj fazi Mrea je bila svijet
softvera i otvorenih sustava. Osnovni operativni sustav bio je neka
od vrsta UNIX-a, otvoreni sustav (kao u transparentnom sustavu)
koji je imao mnogo razliitih inaica koje su se kovale na raznim
dijelovima Mree.15 Kao u svakom evolutivnom modelu, te su inaice bile genetski povezane, ali poneto razliite. Hakeri su preuzeli ulogu njukala da nanjue probleme s genetskim kdom u
razvoju.
To je bio i svijet u kojemu strahovito vane stvari nisu stvarno
bile na Mrei. Odvojene mree za obranu i nancije nisu bile dijelom Interneta u pravom smislu rijei.16 Iako je dolo do nekih
poznatih pokuaja da se provali u ta mjesta, veina hakera bila je
dobroudna.17 Ljudi unutar hakerske zajednice shvaali su korist
od svojih zajedljivo dosjetljivih zadiranja.
Bio je to svijet kakav je bio. Nije trebalo dugo da shvatimo kako
taj svijet nee preivjeti dugo. Ta zajednica ljudi koji su mislili da
je primjereno provjeravati kljuanice, ui u tui stroj ako mogu i
njukati po njegovoj strukturi datoteka ta se zajednica nije smjela mijeati s Mreom na kojoj trgovina moe preivjeti. Moda je
bilo u redu igrati te igre u svijetu geekova, ali kada je novac doao na
mreu bolji sustav sigurnosti bio je neizbjean.
Kada su te kulture dole u sukob, zakon realnoga prostora
ubrzo je izabrao stranu. Zakon je djelovao nemilosrdno da ubije
odreenu vrstu zajednice na mrei. Zakon je proglasio kriminalom hakersko ponaanje, a vlada je poduzela agresivne korake da
ga suzbije. On je iskoristio nekoliko istaknutih i dobro publiciranih sluajeva da redenira bezazleno ponaanje hakera u ono to
bi se po zakonu nazvalo kriminalnim. Tako je zakon izbrisao
bilo kakvu dvosmislenost o dobrome u ponaanju hakera. Dobar
primjer za to je pria o Robertu Tappinu Morrisu, diplomiranom
studentu na Cornellu.18 Morris je prouavao potu na Internetu
protokole koji upravljaju prijenosom pote izmeu dva raunala
na Mrei kada je otkrio, a onda iskoristio, pukotine u dvama programima koja su bila i jo uvijek jesu u irokoj upotrebi da se prenosi pota i informacija o korisnicima: Sendmailu i Fingerdae-

Suverenost

258

monu. Morris je bio uvjeren da oba otvaraju odreena vrata na sustavu omoguujui time ljudima da koriste protokole u krive svrhe.
Protokoli su upravljali, na primjer, kada e raunalo otvoriti svoja
vrata da bi dozvolilo da se pota pohrani na disku, ali oni nisu imali nikakav dobar nain da razlikuju kada na vrata kuca potar, a
kada lopov.
U realnom prostoru kada otkrijete da su vrata mjesne banke
otkljuana, vi moete (ako pripadate potenima) jednostavno nazvati banku, ili moda nazvati policiju, i dati im do znanja. Ako
otkrijete neku pukotinu u softveru koji je proizveo Novell, moete
uputiti pismo Novellu. Ali kada otkrijete pukotinu u Sendmailu
nije sasvim jasno to treba uraditi. Sendmail, dominantni program
za distribuciju pote na Mrei, je slobodan.19 Web stranice imaju
poticaj da program auriraju, ali kako to moe biti teko i traje
mnogo vremena, veina ne aurira program dok ne zavlada strah.
A strah dolazi najprije od demonstracije. Haker koji dri do sebe
demonstrira problem, ali na vrlo poseban nain. On pokazuje to je
krivo, ali ne ini nikakvu tetu.
To je bio Morrisov cilj. On je upotrijebio crva koji je, sjeate se,
komad kda ispljunut na Mreu i projektiran da se stalno umnaa
kopiranjem a da ne utjee na rad bilo kojega stroja. Njegova svrha
je jednostavno samoumnaanje. Njemu nije cilj da napravi nikakvu posebnu tetu. On sebe jednostavno nadodaje na poruke elektronike pote kopirajui se posvuda, tako da u odreenom trenutku autor moe izjaviti: Vidi, rekao sam ti. Postoji rupa u Sendmailu i u Fingerdaemonu.
Ali stvari nisu krenule kao to su projektirane. Crv nije bio onako bezazlen kako je Morris mislio. On je uinio da se crv umnoava
prebrzo i vrlo brzo je zaguio cijelu Mreu. On se kopirao toliko
puta da je smrzavao strojeve izloene njegovom irenju. Stotine
strojeva je stalo, a teta je iznosila tisue dolara. Morris je pokuao
brzo zaustaviti nered koji je zapoeo, ali nije bio dovoljno brz. Crv
je pobijedio; Morris je izgubio.
Nije bilo teko pronai krivca; previe je ljudi znalo za Morrisov
plan. Optuili su ga za krenje Zakona o raunalnoj prevari i zloupotrebi iz 1986., saveznoga zakona koji je proglasio nezakonitim
namjeran pristup raunalima od saveznoga interesa bez ovlatenja, ako taj pristup teti ili spreava ovlatenu upotrebu tih raunala to uzrokuju gubitak od vie od 1.000 dolara.20 Morris je bio
proglaen krivim i osuen uvjetno na tri godine, etiri stotine sati

Primjene

259

u slubi zajednice i globu od 10.050 dolara plus trokove njegovoga nadgledanja.21

Vlada je imala cilj onemoguiti hakera. Njezin cilj bio je pretvoriti hakera u zloinca. I tako je vlada, ne nalazei bilo kakvu blagost u zakonu, ustrajavala na zahtjevu da se on strogo primjenjuje
ne samo protiv Morrisa ve i protiv gomile drugih visoko obrazovanih hakera. Bio je to rat kojega je cilj bio pretvoriti hakersku
zajednicu u otpadnike. Phiber Optik,22 David LaMaccia,23 Steve
Jackson Games 24 i drugi bili su rtve toga rata. Zajednice realnoga
prostora nisu mogle trpjeti takve ljude u svojoj sredini. Tako su
hakeri izopeni.25
Treba li to biti na standardni odgovor? Zar ivot u kiberprostoru nema nikakve legitimnosti nasuprot stajalitu suverena realnoga prostora? Zar on nema nikakvih zahtjeva? Kad bi imao, kako
bi on trebao izraziti svoj zahtjev? Koja bi bila njegova mo?
Sudbina hakera primjer je kako zakon realnoga prostora prevladava kada su zajednice kiberprostora i realnoga prostora u sukobu. Izgleda da taj primjer govori kako e realan prostor nuno pobijediti u sukobu da kiberprostor ne moe promijeniti pravila realnoga prostora. Ne vjerujem da je to tono. Kiberprostor e imati
utjecaja. Koliko god istaknuti ti napori da realni prostor ima suverenu vlast, njih umanjuju primjeri koji pokazuju kako suvereni
realnoga prostora gube regulativnu mo i uinak. Suvereni realnoga prostora takmie se s kiberprostorom i, mnogo prije nego to
oni to shvate, kiberprostor e pobijediti.
Da bismo vidjeli kako, moramo pogledati kako nove arhitekture u kiberprostoru mijenjaju postojeu regulaciju. Najjednostavniji primjer, ali ne i najznaajniji, je onaj koji smo vidjeli u kontekstu slobode govora. Neka zemlja mogla je 1980. imati prilino djelotvornu kontrolu nad onime to se objavljivalo unutar njezinih
granica. Vlada je, na primjer, mogla biti prilino sigurna da nijedne novine nee biti previe kritine, s obzirom da je ona mogla
djelotvorno kazniti svoje kritiare. Dravna televizija bila je pod
kontrolom vlade. Drava nije mogla stvarno kontrolirati ono to
ljudi kau preko telefona, ali telefoni su bili suvie nezgrapni, a
publika je bila mala, da bi to ita znailo. Mjeavina arhitekture i
zakona u toj hipotetskoj zemlji drala je govor pod djelotvornom
regulacijom.

Suverenost

260

Internet je promijenio tu mjeavinu. Danas moe postojati govor koji kritizira vladu bez vladinih sankcija. Objavljivanje tee
bez vladinoga upletanja. Postojea regulacija govora promijenila
se. Vrijednosti Interneta sloboda govora ugraena u njegovu
arhitekturu danas pobijaju vrijednosti kontrole koje je ta naa
hipotetska zemlja usvojila.
Ali to je samo najoigledniji primjer. Razmotrite neke druge.
Zamislite zemlju s dobro razvijenom ravnoteom prava ugraenih u njezino ugovorno pravo. Ta prava tite potroae u nekim
sluajevima; oni postavljaju uvjete za poslovne odnose u drugima.
Neka od tih prava su parametri koje ugovorne strane mogu sporazumno promijeniti. Ali neka su obvezna za odreenu kategoriju
ugovaraa ili za odreenu vrstu ugovora.26 (Mnogi gradovi SAD-a,
na primjer, zahtijevaju standardni sporazum izmeu stanodavca i
stanara za najam stana.)
Ta pravila ugovornoga prava bila bi djelotvorna u realnom prostoru u odreivanju prava koje jedan pojedinac zahtijeva od drugoga. Provoenje bilo kojega ugovora u tom prostoru bilo bi podvrgnuto tim pravilima.
Sada dolazi kiberprostor, gdje arhitektura interakcije, ili arhitektura pojedinoga kiberprostora, odreuje mnotvo pravila o
ugovorima. Ta pravila o tome kako se prihvaa neka ponuda,
kada je ona djelotvorna, kako se moe ponititi, o kojima uvjetima
se mora pregovarati, jesu li uvjeti provedivi, mora li postojati pisani sporazum i tako dalje mogu ili ne moraju biti u skladu s ugovornim pravilima odreene sudske nadlenosti. Ali graanin iz
neke konkretne sudske nadlenosti moe danas sklapati sporazum pod tim uvjetima. Ta pravila koja upravljaju sporazumom
djelotvorna su ugovorna pravila za taj konkretni sporazum, a ako
ona nisu u skladu s pravilima lokalne sudske nadlenosti iz koje ta
osoba dolazi, to gore po lokalna pravila. Uvjeti ugovora su oni o
kojima je dogovoreno u tekstu sporazuma ili su implicitna u arhitekturi koja regulira djelovanje prema tom sporazumu.
Netko bi mogao rei da to nije nita novo. Netko bi mogao rei,
slijedei Goldsmitha, da su ljudi uvijek mogli sklapati meunarodne ugovore.27 Ti su sporazumi uvijek ukljuivali izbor zakonodavstva, a izabrano zakonodavstvo moe ili ne mora biti u skladu s lokalnim zakonodavstvom. Ako ono nije u skladu, onda postoje ogranienja lokalnoj sudskoj nadlenosti da ga provodi protiv lokalnih
graana. Tako bi ista struktura ograniavala u tom kontekstu.

Primjene

261

Ali ta analitika slinost ne bi trebala zamagliti bitnu razliku.

Opet, meunarodni sporazumi veim dijelom su sporazumi
izmeu sosticiranih aktera. Prije kiberprostora obini potroai
nisu bili meunarodni akteri. Moemo pretpostaviti da su sosticirani akteri sposobni sebe braniti od pravila koja nisu u skladu s
njihovim interesom ili sa zahtjevima njihove lokalne sudske nadlenosti. Potroai, pojedinci i obini kiberugovarai nisu u istom
poloaju. Kada ljudima nedostaje sposobnosti ili savjeta da djelotvorno pregovaraju, ishod je prebacivanje kontrole nad takvim
sporazumima s lokalnih sudova i uprave na pravilo koje je ugraeno u kd. Tako lokalne vlasti gube kontrolu nad pravilima, a pravi
tvorac pravila prebacuje se u kiberprostor.
Trei primjer jo snanije istie javnopravnu dimenziju u tom
sukobu. Pomislite opet na autorsko pravo. Zakon o autorskom pravu uspostavlja niz prava koje pojedinci imaju protiv vlasnika autorskoga prava. Opisali smo ih u 10. poglavlju, ali zbog praktinosti moemo ih zajedno svrstati pod naziv potena upotreba. Postoji odreeni prijepor u Sjedinjenim Dravama o mjeri do koje
ugovor moe opravdano mijenjati prava potene upotrebe. Vano
je miljenje Suca Easterbrooka iz 7. Okrunog prizivnog suda koji
je rekao da se ta prava mogu slobodno promijeniti putem ugovora.28 Tako, ako kupite neko djelo s autorskim pravom i obeate da
ete se odrei prava potene upotrebe, to obeanje, teoretski gledano, moglo bi se iskoristiti protiv vas.
Easterbrookov zakljuak mogao bi imati smisla u realnom prostoru, gdje postoje stvarni trokovi ugovaranja. U realnom prostoru
ti trokovi spreavaju da veina materijala s autorskim pravom bude ukljuena u te sporazume koji su protiv potene upotrebe.
Troak ugovaranja u realnom prostoru stvara ravnoteu, okreui
ishod prema zatiti potene upotrebe.
Ali u kiberprostoru osobito ako uzmemo u obzir meunarodne dimenzije kiberprostora ta je ravnotea opet poremeena.
Ako jedno od pravila toga prostora postane da se klikom na dugme
mia odbace pravila potene upotrebe, onda se remeti ravnotea
izmeu vlasnitva i potene upotrebe koja je tako vana za samu
zamisao autorskoga prava. Opet, arhitektura i pravila koja je omoguuju dolaze u sukob s reimima realnoga prostora. Jo jednom,
suvereni realnoga prostora moraju odluiti do koje su mjere
spremni dopustiti da se taj sukob razvije.

Suverenost

262

Ugovor i autorsko pravo nisu jedini zakoni koji e se takmiiti s

kdom u kiberprostoru. Pomislite na pravila pristupa putem pote
i njegovom ekvivalentu u kiberprostoru, elektronikoj poti. U realnom prostoru pota dopire ak do ograenih zajednica. Moete
poslati oglase ili politiki komentar ljudima unutar tih zajednica.
Pravila o ometanju posjeda i privatnom vlasnitvu mogla bi vas
onemoguiti da uete u zajednicu i ostavljate broure od vrata do
vrata.29 Ali u realnom prostoru moete koristiti potu.30
U kiberprostoru ograene zajednice su drugaije. AOL-ov kd,
na primjer, daje pretplatnicima alate koji ltriraju oglase ili zaustavljaju poruke koje dolaze od odreenih ljudi ili posluitelja.
Pravila o pristupu u tom se prostoru razlikuju od pravila o pristupu u ovom prostoru.
Pa to onda? Opet, skeptici tvrde, pravila o ugovornom pravu u
Danskoj nisu ista kao u Dallasu. Zato bi injenica to dva mjesta
imaju razliita pravila vaila vie ili manje?
Klju je opet istovremenost, a tu opet zbunjuje metafora prostora. Obino ste u jednom prostoru u odreeno vrijeme, a kada
postoje dva niza pravila, pravilo realnoga prostora nudi prihvatljivo rjeenje. Pravila za kockanje razliita su u Nevadi i u New
Mexicu; graani New Mexica moraju putovati u Nevadu da bi
proveli veer po pravilima Nevade. Sa stajalita New Mexica to ne
mora biti idealno, ali nije ni strano. Sve u svemu, prilika za bijeg
nije bez troka, pa prema tome nee biti toliko tih bjegova koji bi
doli u sukob s regulativnim ciljevima New Mexica.
Ali sjetite se Jakea Bakera. Problem s Bakerom bio je da je, dok
je bio na jednom mjestu, ivio prema pravilima drugoga. Dok je
bio u Ann Arboru, on je ivio unutar normi jedne radikalne zajednice u kiberprostoru. Ili zaboravite Jakea Bakera (kakvo bi to bilo
olakanje); pomislite na enu koja ima ljubavnu pustolovinu s
nekim u kiberprostoru. Moe li ona doista kazati svome suprugu, To je tamo, ovo je ovdje? Zar ne bi on s pravom mogao rei
Pazi, ak i ako si tamo, ti si i ovdje. Trebamo li doista gledati na
uinak ivota u kiberprostoru kao nevaan za ovdanji ivot? 31
U mjeri u kojoj su arhitekture u kiberprostoru pravila koja
utjeu na ponaanje taj prostor je suveren.32 Kiberprostor je suveren kada je u njemu bilo koji niz normativnih obveza suveren. Ali
ta suverenost proizvodi stalnu utakmicu. Pravila koja vladaju u
kiberprostoru mogu biti razliita od onih koja vladaju u realnom

Primjene

263

prostoru. Dok se pravila koja vladaju realnim prostorom takmie,

kiberprostor sve vie dobiva. Norme, sloboda, pravila i zakon toga
mjesta u sve vie sluajeva vladaju normama, slobodom, pravilima
i zakonom ljudi koji takoer ive ovdje.
Nije teko predvidjeti kako e suvereni realnoga prostora odgovoriti na to. Oni e smatrati da mo jednoga drugoga suverena ulazi icama u njihove telefone i oni e se boriti (kao to su Sjedinjene
Drave uinile s hakerima) kada pravila i norme toga drugoga suverena utjeu na ponaanje njihovih graana u njihovom prostoru.
Oni imaju na raspolaganju alate da se odupru arhitekturi Mree
kako bi zatitili svoju regulativnu mo.
Ali sada elim izrei snaniju tvrdnju: ne samo da vlada moe
poduzeti te korake da obnovi svoju mo regulacije, ve to ona i
treba uiniti. Vlada treba prisiliti arhitekturu Mree da olaka
njezinu regulaciju ili e ona pretrpjeti gubitak koji se moe jedino
opisati kao gubitak suverenosti.
To nije neka slijepa himna vladi. U stvari ja se uope ne brinem
za vladu. Moja briga je odgovornost te arhitekture i vrijednosti
koje su ugraene u njih trebaju biti arhitekture i vrijednosti koje
smo mi odabrali. One su politike u najobinijem smislu. One su
strukture koje ureuju stvarni ivot, pa prema tome one trebaju
biti strukture koje smo u nekom smislu izabrali.
U nekom smislu ali kojem smislu? Odozdo prema gore ili odozgo prema dolje? 33 Diktiraju li izabrani predstavnici uvjete kda?
Ili pojedinci na mrei odabiru vlastite skupove koda? To je u krajnjoj liniji najtei problem koji e kiberprostor donijeti. Ali da bismo vidjeli njegovu sloenost trebamo ga staviti u kontekst.
Povijest nae samouprave ima osobiti oblik, s dva vana nepredviena obiljeja. Prije naega ustavnog utemeljenja, ivot je bio
zemljopisno zasnovan nacija je bila drutvo smjeteno na nekom
zikom prostoru, s jednom suverenskom odanou. Kao to sam
spomenuo, konceptualna revolucija amerike republike bila je da
graani mogu imati dva suverena tonije, da oni (kao krajnji suveren) mogu povjeriti svoju suverenu mo dvama razliitim zastupnicima. Njihova dravna vlada bila je jedan zastupnik, savezna
vlada drugi; pojedinci koji su ivjeli na jednoj jedinoj zemljopisnoj lokaciji mogli su biti graani obiju vlada. To je bila zamisao
utemeljiteljskoga dokumenta, a etrnaesti amandman to je pojasnio: Sve osobe roene ili koje su primile dravljanstvo u Sjedin-

Suverenost

264

jenim Dravama, podvrgnute njezinom pravosuu, graani su

Sjedinjenih Drava i savezne Drave u kojoj borave.
Dravljanstvo u tom smislu nije uvijek znailo pravo da doprinosite samoupravi bilo koje zajednice koje ste bili graanin.34 ak
i danas djeca su dravljani, ali nemaju pravo glasa. Za one koji su
priznati kao lanovi graanskoga i politikoga drutva, dravljanstvo je pravo: to je pravo sudjelovanja u vladanju politikom zajednicom koje ste lanovi. Kao dravljanin Sjedinjenih Drava, ja
imam pravo glasovati na izborima u SAD-u; kao dravljanin Massachusettsa, imam pravo glasovati na izborima u Commonwealthu
Massachusettsa. I ja imam oba prava u isto vrijeme.
Na toj razini veza izmeu prava i zemljopisa ima smisla. Ali
kako idemo prema dolje u hijerarhiji zajednica, ona ima manje
smisla. Kako se kreemo niz lanac, mjesto gdje ivim sve manje
odreuje lanstvo. Ja sam lan bostonske zajednice, a ipak zbog
toga to ivim u Cambridgeu, nemam prava sudjelovati u upravljanju Bostonom. Kad bih se preselio iz Cambridgea, a ipak nastavio tu raditi, ja bih se odrekao moga prava da sudjelujem upravljanja Cambridgeom, iako bih i se dalje vrlo snano zanimao za Cambridge i njegov razvoj.
Politiki teoretiari ve neko vrijeme uviaju taj problem.35
Znanstvenici kao to je Richard Ford znaajno su doprinijeli stajalitu da nam treba nain da shvatimo zajednicu i pravo da sudjelujemo u njezinom upravljanju koje nije izravno povezano sa
zemljopisom.
Meutim, te nevolje sa zemljopisom na lokalnoj razini nisu nita u usporedbi s problemom u kiberprostoru. Nitko stvarno ne
ivi u kiberprostoru; ljudi koji su u kiberprostoru uvijek su i u
realnom prostoru. injenica da su u kiberprostoru morala bi im
dati pravo da utjeu na njegove arhitekture, a da su u realnom
prostoru trebala bi dati njihovim zajednicama realnoga prostora
pravo na kontrolu nad arhitekturama u kiberprostoru, barem u
onoj mjeri u kojoj arhitekture kiberprostora imaju uinka na
dravljane u realnom prostoru.
Ali zato? Zato dravljani realnoga prostora trebaju imati ikakvu kontrolu nad kibermjestima i njihovim arhitekturama? Moete
provesti veinu svoga ivota u trgovakom centru, ali nitko ne bi
kazao da imate pravo nadzirati arhitekturu trgovaka centra. Ili
moda volite posjeivati Disney World svakoga vikenda, ali bilo bi
udno tvrditi da vi zbog toga imate pravo regulirati Disney World.

Primjene

265

Zato kiberprostor nije kao trgovaki centar ili neki tematski park?
Va odnos prema trgovakom centru, ili prema Disney Worldu, je
odnos potroaa prema trgovcu. Ako ne volite dvije-goveepljeskavice-s posebnim sosom-salatom-sirom-ukiseljenim povrem-lukom-na-pecivu-sa-sjemenkama od sezama, onda se moete
uputiti u Burger King; McDonalds nema dunost pustiti vas da glasujete o njegovim hamburgerima. Ako ne volite lokalni trgovaki
centar, moete poi u neki drugi. Mo koju imate nad tim ustanovama je vaa sposobnost da izaete iz njih. One se takmie za vau
pozornost, vau posjetu i vau lojalnost; ako se dobro takmie posjetit ete ih; ako ne, vi ete poi negdje drugdje. Prema tome ono
to ini da taj sustav funkcionira je takmienje meu tim potencijalnim izvorima vae navike.
Taj dio naega ivota je bitan; tu provodimo vei dio naega vremena. Veina ljudi je zadovoljnija s tim dijelom njihovoga ivota
nego to je s onim dijelom kada mogu glasovati. U odreenom
smislu sva su ta mjesta vlade; ona nam sva nameu pravila. Ali na
izlaz pod pravilima trita je otii poslovati negdje drugdje.
Ipak, vaan dio naega ivota nije takav. Ne postoje drave koje
kau svojim dravljanima nemate prava ovdje glasovati; ako vam
se ne svia, otiite. Barem nijedna demokratska drava to ne ini.
Naa uloga u odnosu na nau vladu je ona dioniara s glasom. Mi
imamo pravo ako emo vladu nazvati demokratskom da sudjelujemo u njezinim strukturiranju.
I ne samo vladinom. Bilo bi to udno sveuilite koje ne bi svom
fakultetu dalo nikakvo pravo da glasuje o pitanjima bitnima za
sveuilite (iako je to udna tvrtka koja svojim zaposlenicima daje
pravo glasa u pitanjima koja se odnose na zapoljavanje). Bilo bi to
udno drutveno okupljalite koje ne bi davalo svojim lanovima
neku kontrolu nad svojim funkcijama iako opet, postoje takva
okupljalita, isto kao to postoje nedemokratske vlade. Stvar nije u
tome da imamo takav odnos s veinom organizacija u naim ivotu, ili s najvanijima. Stvar je u tome da vei dio svoga ivota provodimo u tim dvama alternativnim funkcijama ili kao potroai
ili kao lanovi.
Neki teoretiari pokuali su spojiti te dvije funkcije u jednu.
Neki su pokuali unijeti model lanstva u svaku sferu drutvenoga
ivota radno mjesto, trgovaki centar i lokalnu gostionicu.36
Drugi su pokuali unijeti potroaki model u svaku sferu drutvenoga ivota sljedbenici Charlesa Tiebouta, na primjer, pokuali

Suverenost

266

su objasniti takmienje meu vladama na temelju izbora koji inimo za paste za zube.37 Ali ak i ako ne moemo savreno iskazati
opravdanja za razliito tretiranje tih izbora, bilo bi pogreno spojiti te sfere u jednu. Bio bi to pravi pakao kad bismo morali glasovati
o obliku paste za zube, a tiranija kada bi na jedini izlaz protiv neke vlade koju ne volimo bio da se preselimo u drugu zemlju.
Neki svejedno zahtijevaju da razmiljamo o kiberprostoru u
funkciji potroaa. Ako ne volimo neku konkretnu kiberzajednicu,
moemo se preseliti daleko lake, u stvari, nego to to moemo u
realnom prostoru. S obzirom da je izlaz tako jeftin, trebamo koristiti izlaz kao na glasaki listi. Neke zajednice u kiberprostoru
mogu izabrati da primaju lanove, druge ne; arhitekture u kiberprostoru mogu se izgraditi s malo brige za sankcije iz realnoga
prostora. Svijet kiberprostora postao bi virtualni jelovnik, i ako ne
elite jedan izbor jela, jednostavno uzmete neto drugo.
Najbolji rad o ovoj temi su tekstovi Davida Posta, i njegovog
povremenog suradnika Davida Johnsona.38 Postov lanak Anarhija, drava i Internet najbolje tu postavlja okvir. Zajednicama u
kiberprostoru, tvrdi Post, upravljaju skupovi pravila. Moemo
shvatiti da su ti skupovi pravila zahtjevi, bez obzira jesu li uneseni
u arhitekture ili doneeni kao skup pravila, koji ograniavaju ponaanje na nekom konkretnom mjestu. Svijet kiberprostora, tvrdi
on, sastojat e se od tih skupova pravila. Pojedinci e izabrati hoe
li ui u jedan skup pravila ili drugi. Kako se skupovi pravila budu
natjecali za nau pozornost, svijet kiberprostora sve e se vie
odreivati tim takmienjem suverena za klijente.
Postova tvrdnja poiva na vanom uvidu u prirodu vladine moi. On promatra vladinu mo u istom smislu u kojemu mi danas
shvaamo trinu mo neke tvrtke u zakonu protiv monopola.
Odvjetnici i ekonomisti shvaaju trinu mo kao sposobnost
tvrtke da protabilno podigne cijene. U savreno konkurentskom
tritu, tvrtka bez trine moi je ona koja ne moe podii svoje cijene jer bi toliko mnogo izgubila u prodaji da poveanje ne bi bilo
vrijedno truda.39 Tvrtka koja doista ima trinu mo moe podii
cijene i tako poveati svoju dobit. Tvrtka sa trinom moi takoer
ima sposobnost prisiliti klijente da prihvate cijenu za robu koja je
via od cijene na konkurentskom tritu.
Moemo zamisliti slino ogranienje koje djeluje na vladu.
Vlade, poput tvrtki, mogu se izvui samo do odreene mjere. Ako
one postaju represivnije ili ako stroe reguliraju, druge vlade ili

Primjene

267

druge skupine pravila, postaju konkurenti. U odreenom trenutku graanima je lake napustiti zemlju nego pomiriti se s teretom regulacije,40 ili lake izbjei zakon nego podvri mu se.
S obzirom da su u realnom prostoru kretanja skupa, vlade ili
skupovi pravila barem na kratki rok mogu se izvui s mnogo
toga. U kiberprostoru, kae se, kretanje nije tako teko. Ako ne volite skup pravila vaega ponuaa internetski usluga, moete mijenjati ponuae. Ako ne volite koliinu oglasa na jednom internetskom portalu, onda u dvije sekunde moete promijeniti va
standardni portal. ivot u kiberprostoru znai pridruivanje bez
naputanja svoga doma. Ako se skupina kojoj ste se pridruili ne
ponaa prema vama kako biste vi eljeli, vi moete otii. S obzirom
da je konkurentski pritisak vei u kiberprostoru, vlade i drugi
tvorci skupova pravila moraju se ponaati kao tvrtke na
konkurentskom tritu.
To je vano shvaanje upravljanja u kiberprostoru. Ono se zalae za svijet dobrovoljaca, onaj u kojemu pravila nisu nametnuta
ve odabrana. To je svijet koji mo bilo koje vlade svodi na najmanju moguu mjeru, inei da se vlade natjeu za dravljane. To je
vlada poput McDonaldsa ili Coca-Cole gorljiva da zadovolji,
preplaena od pobune.
Ipak, moram izraziti neka svoja neslaganja. elim preispitati
taj model preispitujui najprije njegove pozitivne, a zatim njegove normativne tvrdnje.
Prvo, razmotrite tvrdnju da su izlazni trokovi nii u kiberprostoru nego u realnom prostoru; pri tome trebamo razlikovati izmeu roba i zajednica. Kada preete na nekog drugog ponuaa ili
internetskog portala, vi se bez sumnje suoavate s drugaijom
vrstom pravila. A ta se pravila bez sumnje takmie za vau pozornost. To je isto kao da idete iz jednoga restorana ili pasaa s duanima u drugi. Postoje konkurentske skupine pravila; one su jedan
od nekoliko imbenika koje uzimate u obzir odabirui nekog ponuaa; a u onoj mjeri u kojoj postoji lako kretanje izmeu tih
skupova pravila, to je kretanje bez sumnje konkurencija izmeu
njih.
Zajednice su drugaije. Razmotrite konkurenciju izmeu, recimo, MUD-ova. Vi se pridruite nekom MUD-u i potroite mjesece
gradei lik u toj zajednici. Na kraju toga vremena, vi ste vjerojatno
postali dobro poznati u toj zajednici imate dobro razvijeni socijalni kapital. Socijalni kapital skup iskustava i shvaanja koje po-

Suverenost

268

jedinci u tom prostoru imaju o vama gradi se tijekom vremena i

ponavljanim interakcijama.
Vi imate socijalni kapital i u realnom prostoru. Imate skup odnosa koji odreuje vaa prijateljstva, va ugled i va status. Ali
imate i drugi kapital moda kuu, automobil, tednu knjiicu.
Kada se kreete u realnom prostoru, vi moete, uglavnom, prenositi vau imovinu. Moete prodati vau kuu, a onda kupiti drugu
na mjestu na koje se selite; vi moete slati va novac iz jedne banke
u drugu; ako uete u neku zajednicu kao, na primjer, lijenik, imate odreeni status koji se na tome zasniva.
U kiberprostoru nikakva imovina nije prenosiva. Moete se kretati iz jedne zajednice u drugu, ali sa svakim kretanjem morate poeti otpoetka.41 Ne ulazite u MUD s novcem ili drutvenim statusom. Vi ulazite kao lik kojega onda morate izgraditi.
Stoga, paradoksalno, mogli bismo kazati da je tee mijenjati zajednice u kiberprostoru nego u realnom prostoru. Tee je jer morate odbaciti sve u preseljenju iz jedne kiberzajednice u drugu, dok
u realnom prostoru moete mnogo toga donijeti sa sobom.42 Stoga
zajednice u kiberprostoru mogu na kratki rok imati vie moi nad
graanima nego to to imaju zajednice realnoga prostora.
To sugerira sliku konkurentskih skupova pravila u kiberprostoru koja je sloenija nego to Post vjeruje. Nije jasno da e trita
tamo konkurentnije funkcionirati (s obzirom da je lake ugraditi
te programe lojalnosti).43 Niti je jasno da e zajednice tamo
konkurentnije funkcionirati (s obzirom da je tee prenositi socijalni kapital).44
Postoji i druga, temeljitija, kritika. ak i kad biste mogli izgraditi kiberprostor po modelu trita tako da se odnosimo prema
prostorima u kiberprostoru onako kako se odnosimo prema pasti
za zube u realnom prostoru mi ne bismo to trebali eljeti. Vana
i dugotrajna tradicija tvrdi da ljudi, pored svoje uloge kao potroaa, trebaju proirivati kontekste gdje su lanovi. Bilo kao pitanje
pravde bilo kao pitanje ljudskoga napretka, mi trebamo one dijelove ivota u kojima imamo kontrolu nad arhitekturama prema
kojima ivimo.
Barem na neke se naine trebamo odnositi prema kiberprostoru
kao lanovi, a ne kao klijenti. U nekom udnom ali potpuno poznatom smislu, mi trebamo preuzeti odgovornost za ono to kiberprostor jest. Mi moramo postati dravljani kiberprostora upravo
onako kao to smo istovremeno dravljani, recimo, Sjedinjenih

Primjene

269

Drava i Massachusettsa. Kada budemo to troje odjednom bit

emo prisiljeni razraditi kako te tri razliite zajednice trebaju
meusobno djelovati.
Povremeno e se te razliite uloge sukobljavati, ali to je sukob
koji mi u Sjedinjenim Dravama dobro poznajemo. Savjestan bijelac junjak, na primjer, mora da je u 1960-im godinama osjeao
sukob izmeu toga da je dravljanin Amerike i dravljanin neke
june drave. Shvaanje ravnopravnosti razlikovalo se u te dvije
razliite zajednice, a neki dravljanin bijelac trebao je odabrati
ono kojemu e biti lojalan.
Ali kako onda mi djelujemo u tim viestrukim ulogama kao dravljani. Kako potujemo viestruke uloge kada dozvoljavamo da
postoje razliite sudske nadlenosti?
Jedan nain razmiljanja o tom problemu je ono to mi u pravnom argonu nazivamo supsidijarnost.45 Supsidijarnost znai da
se lokalnim pitanjima treba baviti lokalno, a da viestruke sudske
nadlenosti trebaju potovati druge sudske nadlenosti koje se
bave s bilo kojim pitanjima koja su s pravom njihova. Neka zajednica ima pravo regulirati svoje lanove, ali samo ukoliko njezina
regulacija utjee na njihovo lanstvo u toj zajednici. Regulacija se
ne smije proiriti izvan toga uskoga dosega.
Ali supsidijarnost nije determinirajui koncept: ne postoji neovisan nain da se odlui to je lokalno.46 I zajednica i drava mogu imati cilj pruiti jednako i izvrsno obrazovanje za svoje lanove, ali nita nam u konceptu supsidijarnosti ne govori do koje
razine treba slijediti taj cilj.
Isto e biti sluaj s kiberprostorom. Ono to arapske drave
smatraju lokalnim nije ono to e Amerikanci vidjeti kao lokalno; ono to siromane zemlje vide kao opi pristup bit e sveobuhvatnije nego ono to mnoge bogate zemlje vide kao opi pristup.
Sama supsidijarnost nee odrediti pravi doseg politikog djelovanja. Politike odluke moraju to uraditi.
Prema tome, mi trebamo biti sposobni donositi politike odluke na razini Mree. Treba izvriti politiku prosudbu o vrsti slobode koja e biti ugraena u Mreu. Na problem je zamisliti kako se
takva odluka moe donijeti.
U odreenom smislu, kao to sam tvrdio u 3. poglavlju, ta je odluka donijeta kada se Mrea izgradila. Mrea je nametnula svijetu
arhitekturu slobode koja je bila snanija i vanija nego bilo koja
politika struktura koju su Sjedinjene Drave ikada izvozile.

Suverenost

270

Neki e to nazvati nekom vrstom imperijalizma nametanje

naih vrijednosti drugim zemljama i zalau se da stvorimo
arhitekturu koja ne namee Prvi amandman svijetu. Tko smo mi
da ustrajavamo na slobodi govora kao vrijednosti cijeloga svijeta?
Ili na slobodi trita kao organizacijske strukture za ekonomije po
cijelom svijetu? Nije li to upravo ona vrsta odluke koju trebaju
donijeti lokalne vlade? Zato mi to inimo u ime njih?
Postojalo je vrijeme kada su Sjedinjene Drave bile doista te
sjedinjene Drave, vrijeme kada je vladajua politika stvarnost
bila lokalna i postojale su stvarne razlike u kulturi i vrijednostima
izmeu New Yorka i Virginije. Usprkos tim razlikama, te su se
drave ujedinile 1789. da bi uspostavile relativno slabu nacionalnu
vladu. Ta vlada trebala je biti minimalna i ograniena; ona je imala
nekoliko uskih, strogo skrojenih svrha. Nacionalna vlada nije
smjela ii dalje od njih.
Ta su ogranienja imala smisla u ogranienoj zajednici kakve su
bile Sjedinjene Drave. U to vrijeme bilo je vrlo malo toga to su
savezne drave imale zajednikoga kao nacija. One su dijelile povijesnu injenicu da su porazile najjau vojsku na svijetu47 i svrhu
da rastu preko jednoga gotovo beskrajnoga kontinenta. Ali one
nisu dijelile drutveni ili politiki ivot. ivot je bio lokalan, razmjena je bila rijetka, a u takvom je svijetu imala smisla ograniena
nacionalna vlada.
Ipak, trebalo je iskazati i rijeiti neka nacionalna pitanja. Ropstvo, na primjer, bila je mrlja na naoj zemlji kao cjelini, iako je ta
praksa bila ograniena na nekoliko drava. Bilo je prijepora pri
utemeljenju o tome treba li ropstvo prepustiti lokalnoj regulaciji.
Ali Ustav je utemeljen na kompromisu o tom pitanju. Kongres
nije imao dozvolu da postavi pitanje uvoza robova sve do 1808.48
Poslije toga on je, a i ljudi sve vie, mogao kazati da to pitanje treba
postaviti. Meutim, ropstvo je i dalje bilo mrlja na moralnom licu
nae zemlje. Kongres ga je mogao ukinuti barem na teritorijima, a
neki su tvrdili da on to treba uiniti i u junim dravama.
Protivnici tom pozivu Kongresu da oisti nau zemlju od ropstva bili su dvije vrste. Jedna vrsta podupirala je ustanovu ropstva i
vjerovala je da je ona bitna za ivot na jugu. Oni me ovdje ne zanimaju. Mene zanima druga vrsta oni koji su, savrenim integritetom i uvjerenjem tvrdili da je ropstvo lokalno pitanje, a ne nacionalno pitanje; da su ustavotvorci shvaali da to nije nacionalno

Primjene

271

pitanje; i da nacionalna vlada treba to prepustiti lokalnoj.

Koliko god istinita ta tvrdnja mogla biti 1791. ili 1828., ona je
postajala sve manje uvjerljiva tijekom vremena. Kako je zemlja
postajala drutveni i ekonomski sve vie integrirana, uvjerljivost
izreke Ja sam najprije dravljanin Virginije, smanjivala se, a
znaaj dravljanina nacije kao cjeline sve je vie rastao.49
Ta promjena nije dola putem neke politike odluke ve kao
ishod promijenjene ekonomske i drutvene stvarnosti. Na osjeaj
da smo lanovi nacionalne zajednice poveavao se sve dok, u
odreenoj fazi, nije postalo nemogue poricati nae nacionalno
dravljanstvo. etrnaesti amandman upisao je to u Ustav;
ekonomsko i drutveno suobraanje uinili su to potpunom
stvarnou. A kada se ta promjena odrala, tvrdnja da su pitanja
poput ropstva lokalna postala je besmislena.
Upravo isti proces nam se dogaa danas, na meunarodnom
planu, a kiberprostor je vaan doprinos. Naravno, to se postepeno
dogaa od kraja Drugog svjetskog rata, ali Internet je snano
ubrzao korak. Obini graani povezani su na meunarodnom
planu i mogu initi meunarodne transakcije kao nikada prije.
Prisutnost zajednice koja je van dosega svake pojedinane drave
sve vie je nepobitna injenica.
Kako se ta meunarodna zajednica bude razvijala u kiberprostoru, njezinim graanima bit e sve tee ostati neutralnima u tom
meunarodnom prostoru. Upravo kao to su graani s izgraenim
moralnim naelima mogli 1791. kazati da ropstvo u Virginiji nije
vano za dravljanina Mainea, tako je 1991. kontrola nad govorom u
Singapuru mogla biti nevana za dravljanina Sjedinjenih Drava.
Ali upravo kao to je tvrdnja o lokalnoj vanosti ropstva postajala
neuvjerljiva tijekom devetnaestoga stoljea, tvrdnja o govoru na
Mrei postat e jednako neuvjerljiva u sljedeem stoljeu. Kiberprostor jest meunarodna zajednica, on mora odgovoriti na neka ustavna pitanja; a sve vie ne moemo jednostavno ustuknuti iz toga
meunarodnoga prostora i rei da su ta pitanja lokalni problemi.
Nismo barem mogli rei jednom kada smo s Internetom iz 1995
zbilja i osvojili taj meunarodni prostor. Mi smo unijeli u taj svijet
arhitekturu koja izvanredno olakava slobodu govora i izvanrednu privatnost; to je omoguilo sigurne komunikacije putem protokola koji je dozvoljavao ifriranje; a to je ohrabrilo slobodne
komunikacije putem protokola koji se odupirao cenzuri. To je bila
arhitektura govora koju je Mrea dala svijetu koju smo mi dali
svijetu.
Suverenost

272

Danas mijenjamo tu arhitekturu. Osposobljavamo trgovinu na

naine koje nismo prije; razmiljamo o regulaciji ifriranja;
olakavamo kontrolu nad identitetom i sadrajem. Preinaujemo
vrijednosti Mree, a pitanje je: Moemo li se obvezati na neutralnost u toj obnovi arhitekture mree? 50
Mislim da ne moemo. Ili da ne trebamo. Ili da neemo. Mi ne
moemo ostati nita vie neutralni po pitanju treba li Mrea omoguiti centraliziranu kontrolu nad govorom no to su Amerikanci
mogli ostati neutralni po pitanju ropstva 1861. Mi trebamo shvatiti
da smo dio opesvjetske politike borbe; da imamo stajalita o
tome koja prava treba jamiti svim ljudima, bez obzira na nacionalnost; i da trebamo biti spremni nametati ta stajalita u tom
novom politikom prostoru to ga je otvorila Mrea.
Ja se ne zalaem za svjetsku vladu. Doista, nemogunost takve
ideje je u sreditu sljedeega poglavlja. Ja umjesto toga tvrdim da
moramo preuzeti odgovornost za politiku koju ugraujemo u tu
arhitekturu jer je ta arhitektura neka vrsta suverena koji upravlja
zajednicom to ivi u tom prostoru. Mi moramo razmotriti politiku arhitekture tamonjega ivota.
Tvrdio sam da trebamo shvatiti kako kd u kiberprostoru mora
biti zasebna vrsta regulativnoga reima i da taj kd moe nekada
stupiti u natjecanje s regulativnim reimom zakona. Kod autorskog prava, na primjer, vidjeli smo kako zakon o autorskom pravu
moe biti u neskladu s regulativnim reimom povjerljivih sustava.
Ja tvrdim da ih moramo shvatiti kao dva regulativna sustava koji
se natjeu jedan s drugim. Treba nam nain kako izabrati izmeu
njih. Treba nam nain kako odluiti koji treba prevladati.
Kako se taj sustav regulacije putem kda bude razvijao, on e
sadravati vlastite norme koje e izraziti u svojoj strukturi ili u
pravilima koja namee. Ako su predvianja prava i ekonomije tona, te e norme biti bez sumnje djelotvorne, a mogu biti i
pravedne. Ali u mjeri u kojoj pravda nee pratiti djelotvornost, one
e biti djelotvorne i nepravedne. Pitanje e tada biti: Kako reagiramo na taj jaz?
Postoji vaan obrazac u toj utakmici izmeu kda i prava. Pravo, barem dok regulira meunarodne odnose, proizvod je dugotrajnih pregovora. Zemlje moraju doi do sporazuma o tome kako
e pravo regulirati i o bilo kojim normama koje e nametnuti privatnom ureenju. On e zahtijevati od nacija svijeta da dou do

Primjene

273

zajednikoga shvaanja o tom prostoru i da razviju zajedniku

strategiju za bavljenje tom regulacijom.
U meuvremenu, naravno, prostor sam sebe regulira. Dok se
nacije spore oko toga kakva regulacija treba biti, kd kiberprostora
nastavlja se razvijati s odreenom vrstom suverene vlasti. Njegove
regulacije trebaju manje argumenata, a sama njegova struktura
uvaava nove protokole.
Mislim da emo biti svjedoci pojave poprilino unicirane regulacije putem kda dok, e zakon ostati u previranju. Taj e razvoj prouzrokovati promjenu postojee djelotvorne moi od zakona prema kodu, od suverena prema softveru. Isto kao to je postojala tendencija prema konvergenciji u jedinstven skup mrenih
protokola, tako e postojati tendencija prema konvergenciji u jedinstven skup pravila to e upravljati mrenim transakcijama. Taj
skup pravila ukljuivat e ne zakon o zatitnom znaku koji mnoge
zemlje imaju, ve jedinstveni sustav zatitnoga znaka, koji e
provoditi jedan jedini odbor; 51 ne razliiti skup politika koje
upravljaju privatnou, ve jedan jedini skup pravila, ukljuen u
arhitekture protokola Interneta; ne spektar politika o ugovornom
pravu, primijenjenih na razliite naine prema vrijednostima razliitih drava, ve jedan jedini, implicitni skup pravila koji e se
odluivati click-wrap sporazumima i provoditi tamo gdje sporazum
kae. Kao to kae Walter Wriston, prijanji predsjednik Citibanka i
autor knjige Sumrak suverenosti, Vlada ne moe uiniti mnogo u
pogledu toga. To je jo jedna stvar koju ona proputa kroz svoje
prste. 52
Zaustavit emo se da razmotrimo to e to znaiti.
Mi imamo vlade radi odreene svrhe u demokratskim dravama, mogli bismo rei, radi dobre svrhe. Vlade su veim dijelom
ljudske povijesti mogle uiniti vrlo malo. Troak bilo kakvoga
uinka bio je vrlo visok. Vei dio svijeta djelovao je po naelu laissez-fairea; mali dio svijeta bio je stvarno reguliran.
Devetnaesto i dvadeseto stoljee bila su stoljea vlade. Po prvi
put, a surovo u mnogim sluajevima, vlada je preuzela kontrolu
nad samom sobom i nad tritem. Ona je postala aktivistika, usmjerena prema promjeni status quoa, antilibertarijanksa. Ona je
mogla na takav nain preuzeti kontrolu velikim dijelom zbog isplativosti njezine regulacije i neisplativosti bijega od njezinih regulacija. Granice zadravaju ljude unutra, pa stoga vlade mogu
regulirati. Kiberprostor potkopava tu ravnoteu. Regulacija ne

Suverenost

274

postaje skuplja ali bijeg od regulacije postaje laki. Dogodio se pomak od moi vlade da regulira prema moi pojedinaca da izbjegnu
vladinu regulaciju.
Postojea regulacija tada se pomie od zakonodavaca prema piscima kda. Postavlja se pitanje treba li taj pomak biti bez konica.
A odgovor treba ovisiti prvo o tome tko su pisci koda, a drugo koje
vrijednosti oni unose u svoj rad.
Upravo naputamo vrijeme kada su pisci kda relativno neovisni strunjaci, a kd je proizvod konsenzusa oblikovanoga u forumima kao to je Internet Engineering Task Force (IETF). To su bila regulacijska tijela kojih su standardi izraavali politiku, ali ona su
bila u odreenom smislu nezainteresirana za ishode: ona su eljela
samo proizvesti kd koji funkcionira.
Mi ulazimo u sasvim drugaiji svijet gdje se kd pie unutar
tvrtki; gdje su standardi proizvod konkurencije; gdje standardi
povezani s vladajuim standardom imaju prednost. Mi ulazimo u
svijet gdje je kd udruen u komercijalnom smislu, a naputamo
svijet gdje je kd bio udruen u sasvim drugaijem smislu.
U onoj mjeri u kojoj je taj kd zakon, u onoj mjeri u kojoj je on
izabrana struktura ogranienja, trebamo se zabrinuti oko toga
kako je strukturiran i iji interesi mogu odrediti njegovo ogranienje, isto onako kao to se zabrinemo kada privatno tijelo preuzme bilo kakvu mo donoenja zakona. Ako je kd zakon tko su zakonodavci? Koje su vrijednosti unesene u taj kd?
Oba pitanja su u biti o suverenosti. Tko treba graditi taj svijet, a
tko e specicirati vrijednosti to e ih taj svijet ugraditi u sebe?
Ve smo vidjeli jedan odgovor na taj pomak. Tvrdio sam da e
lokalna pravila postati manje vana jer je teko provoditi lokalna
pravila u odnosu na globalna pravila. Ali teko ih je provoditi jedino zato to to oteava arhitektura. Mi nemamo jednostavan sustav
koji bi mogao razlikovati stanovnike Kanade od stanovnika New
Yorka, pa je teko primijeniti razliita pravila na svakoga od njih.
Ali kao to sam raspravljao u 5. poglavlju, ne treba biti teko
provoditi lokalna pravila. Internet bogat identikacijama, na primjer, omoguio bi suverenima da povrate neto od svoje vlasti. U
kiberprostoru gdje bi svatko nosio identikaciju dravljanstva,
Mrea bi se mogla zonirati da primijeni pravila specina za svako
dravljanstvo. Ako dolazite iz Sjedinjenih Drava, a imate manje
od sedamnaest godina, vedski posluitelj mogao bi vas zaustaviti;

Primjene

275

ako dolazite iz Rusije, ne bi mogao. Svijet u kojemu bi identikacije bile ope dostupne bio bi svijet u kojemu bi drave mogle ponovo zahtijevati da se njihova pravila primjenjuju, a ne pravila vladajue zemlje (Sjedinjenih Drava) ili Mree.
Suvereni e to dobiti.53 Oni e s vremenom shvatiti da postoji
drugaija arhitektura za Mreu koja e im ponovo omoguiti kontrolu. Kada shvate, oni e nastojati olakati ugradbu temelja za tu
arhitekturu regulabilnosti cerikata. A kada to urade, bi emo
opet trebati odluiti stvara li ta arhitektura regulabilnosti svijet
koji mi elimo.
Izbor.
Potreba da se donese izbor.
Ja sam u 1. dijelu tvrdio da e trgovina pomoi da izaberemo.
Trgovina e se, tvrdio sam, boriti za arhitekturu identikacija da
bi dobila vlastiti oblik kontrole. Ta e arhitektura omoguiti neke
oblike dravne kontrole. Ali tona kontrola ovisit e o toj arhitekturi.
Ja se nisam zalagao protiv vlade. Ja nisam rekao da trebamo ustrojiti prostor tako da onesposobimo kolektivnu kontrolu. U
stvari, ja sam se zalagao upravo za suprotno. Oznaio sam sebe kao
jednoga od onih udaka koji u stvari misle da kolektivni izbor
moe donijeti neto dobroga.
Ali ja nisam etatist. Mislim da ono najbolje ne dolazi odozgo
prema dolje. Postoji pravi prostor za kolektivni ivot, kao i vaan
prostor za privatni ivot. Dobar ustav pomae nam da uspostavimo ravnoteu.
Mi bismo mogli ustrojiti sustav identikacije u kiberprostoru
koji bi omoguio neke oblike lokalne kontrole; mi bismo ga mogli
tako izgraditi da bi neki oblici lokalne kontrole bili vani. Ali jednostavni odgovori tu nisu odgovori: bilo bi katastrofalno kada bi
kiberprostor postao mjesto gdje bi lokaliteti opet potpuno upravljali kad bi se zemljopis jednostavno ucrtao u taj prostor isto
onako kao to bi bilo katastrofalno kada ne bi postojala nikakva
lokalna (pa stoga ni kolektivna) kontrola.
Odgovor ide drugaijim smjerom.
Posljednja etiri poglavlja priala su priu o nekoj vrsti istisnua. U svakome se od njih istiskivala neka vrsta slobode. U prva
tri, slobodu je istisnula djelotvornija arhitektura kontrole: potena upotreba uklonjena je kodom; privatnost postaje previe

Suverenost

276

nezgrapna; lteri prevladavaju. Pojavljuju se arhitekture koje istiskuju slobodu koja se odravala zbog jednostavne nedjelotvornosti da se uini bilo to drugaije.
U posljednjoj prii, djelotvornija arhitektura pokretljivosti istiskuje slobodu drave da regulira. Ovdje djelotvornost djeluje na
strani slobode od regulacije. Prema toj arhitekturi postaje previe
skupo pratiti i kontrolirati graane; graanima postaje suvie lako
ivjeti pod razliitim skupovima pravila. Lokalna kontrola se
smanjuje; kontrola Mree se poveava.
Klju je u tome da vidimo kako su te razliite promjene strukturalno iste. U svakom sluaju, poveanje u vrsti djelotvornosti iznosi na vidjelo vrijednost koja je bila latentna. Sukob je izmeu te
djelotvornosti (razliite u svakom sluaju) i vrijednosti koja je bila
latentna u manje djelotvornom reimu. To nije vrijednost u nedjelotvornosti ve naprotiv vrijednost koju je konkretna nedjelotvornost omoguila.
Nemam namjeru da ovo bude kritika pojma djelotvornosti.
Identicirati vrijednost koja je izgubljena djelotvornou znai
samo postaviti pitanje je li u stvari djelotvornost djelotvorna ili
je djelotvorna za konkretan cilj. Pitanje je to bi trebao biti cilj.
Ako je vrijednost koja je izgubljena imalo vrijedna, onda vie ne
mora biti djelotvorno rtvovati je. Usporedite: vonja na autocestama je bri nain da putujemo izmeu dva grada, ali gubite
uivanje u krajobrazu kada vozite samo na velikim autocestama.
Niti elim tvrditi da je to neki novi argument. Praktiki je otrcano komentirati vrijednosti sporijega i mirnijega vremena, to ih
je moderni uurbani ivot istisnuo. Ali komentirati te vrijednosti
ne znai da im treba pridati beskonanu teinu. Ludi moderni
uurbani ivot sigurno je mnoge ljude izbavio iz bijede. To je nepobitno dobro, a ono znatno vie tei od gubitka mirnijega vremena.
Ali vrijednosti u pitanju u te etiri primjene nalaze se u sreditu
toga tko smo mi i kako sebe shvaamo, i kao narod i kao pojedinci.
Ako vjerujemo da e regulacije kiberprostora istisnuti te vrijednosti, onda djelotvornost tih regulacija u pruanju nekih ciljeva moe
biti nedjelotvorna u pruanju ciljeva koje kolektivno elimo.54
Odluka se ne sastoji u tome da izaberemo izmeu djelotvornosti i
neega drugoga, ve da izaberemo vrijednosti koje treba djelotvorno slijediti. Ja tvrdim u svakom od tih sluajeva da ako hoemo
sauvati vrijednosti koje elimo, onda moramo djelovati protiv

Primjene

277

onoga to e kiberprostor inae postati. Nevidljiva ruka, drugim rijeima, proizvest e drugaiji svijet. A mi trebamo izabrati je li taj
svijet onaj koji elimo.
Kako emo donijeti te izbore pitanje je 4. dijela. Patologija moderne politike je da nam se toliko zgadila samouprava, tako da je
na automatski odgovor kritika vlasti. Sloboda je uvijek sloboda
od vlasti; sloboda je uvijek sloboda od onoga to bi vlada inae uinila. To su bile takoer misli i ljudi koji su patili pod najtiranskijim vladama naega vremena ljudi postkomunistike Europe. I
oni su, neposredno nakon pada komunizma, gorljivo traili naine da smanje mo vade, da stvore prostor koji vlada ne regulira.
Ali njihove lekcije trebaju biti nae lekcije. Oni su nauili da sloboda nuno ne slijedi iz injenice da imamo prostor bez vlade. Sloboda od tiranije vlade moe biti nuan preduvjet za slobodu, ali
on nije dovoljan. Jo je vanija injenica da je vlada nuna kako bi
pomogla uspostaviti potrebne uvjete da sloboda uope moe postojati. To je zbog toga jer postoje kolektivne vrijednosti koje mi
neemo ostvariti ako djelujemo kao pojedinci. Te kolektivne vrijednosti ponekad su vrijednosti slobode, koje vlade mogu uspostaviti i poduprijeti. Sloboda da ugovaramo, da posjedujemo imovinu, da putujemo, da glasujemo sva ta prava zahtijevaju jaku
vladinu potporu.
Ponekad te kolektivne vrijednosti odriu ili ograniuju slobodu
u ime neke druge vrijednosti koja se smatra boljom od slobode.
Primjeri koji slijede oslikavaju obje vrste vrijednosti, kao i prijetnju koju e kiberprostor donijeti svakoj od njih. Lekcija koja treba
iz toga slijediti je lekcija o tome kako odgovoriti: koje discipline
moramo ponovo nauiti ako elimo sauvati te vrijednosti od promjena koje mi danas samo nesavreno nadziremo.

Suverenost

278

function nasloviPoglavlje() {
var thisChapter = Book[this._name];

var textX = 0;
var textY = 78;
var textW = 340;
var textH = 100;

var naslovStyle = new TextFormat();

with (naslovStyle) {
align = left;
color = 0xFFFFFF;
size = 38;
italic = true;
bold = false;
underline = false;
font = Lexicon;
}

thisChapter.createTextField(Naslov,
with (Naslov) {
wordWrap = true;
multiline = true;
text = 4.dio
}

Naslov.setTextFormat(naslovStyle);

nasloviPoglavlje();

++stack, textX, textY, textW, textH);

Odgovori;

 Lekcija 1. dijela bila je da se Mrea nee pobrinuti sama za sebe.

Priroda nee zatiti kiberprostor od te promjene, a postoji snaan
pritisak na kiberprostor da se promijeni. Ako se promjena nastavi
u potpunosti kao do sada, on e postati visoko regulabilan prostor
ne locus slobode, ne mjesto bez ikakve kontrole, ve tehnologija
vlasti i komercijalne moi instalirana u svaki vid naih ivota.
Ali to je samo jedan mogui obrat. Cilj 2. dijela bio je navesti
druge. Izgraeni okolii kiberprostora mogu biti brojni jer su izbori brojni. A potencijalna mo vlade nad tim izborima je velika.
Vlada ima mnoge alate s kojim moe usmjeriti ili usavriti arhitekture ovoga prostora. Ona ima mnoge tehnike s kojima moe uiniti kiberprostor onakav kakav ona eli da bude. Meutim te su moi
ograniene ponekad zakonom, a jo vanije samim kdom. Otvoreni kd je jedno takvo ogranienje. Ali mogunosti ogranienja
nisu same po sebi ogranienja. Poruka 2. dijela bila je da je malo
toga odreeno, a mnogo mogue. Izbor je mogu.
Trei dio izvrio je taj izbor. Poeo sam s tradicionalnom zakonskom tehnikom da bih odluio kako nastaviti neka ustavotvorci
odlue. Iako su ustavotvorci malo znali o TCP/IP-u, tvrdio sam da
su oni uspostavili tradiciju koja se moe prevesti u kontekst kiberprostora. Dali su nam vrijednosti, a naa je zadaa prenijeti te vrijednosti u kiberprostor.
Ali prevoenje se ne nosi dobro s latentnim dvosmislenostima.
Tvrdio sam u ostatku 3. dijela da postoji mnogo takvih dvosmislenosti. U etiri kljuna podruja drutvenoga i politikoga ivota u
kiberprostoru, rijei ustavotvoraca nee nas daleko odvesti u donoenju potrebnih izbora. Tamo gdje se prevoenje iscrpljuje, moramo izvriti izbor.
Pitanje za ovaj dio je jesmo li sposobni za taj izbor. Ja tvrdim da
nismo. Mi smo tako potpuno prebacili pitanja naela na pravosudno podruje i tako potpuno korumpirali na zakonodavni postupak neizravnim podmiivanjem, da se suoavamo s tim trenutkom
od izvanredne vanosti nesposobni da donesemo bilo kakve korisne odluke. Mi smo zateeni nepripravnima, pijanima od politikog preputanja jednoga doba, a najvie to bismo mogli uraditi je
ostati na nogama dok ne budemo imali vremena otrijezniti se.

282

15
Problemi s kojima se suoavamo
Tvrdio sam da postoji izbor o tome kakav kiberprostor treba
biti, ali da smo mi onesposobljeni izvriti taj izbor. Onesposobljeni
smo iz tri vrlo razliita razloga. Jedan je povezan s ogranienjima
koje postavljamo sudovima, drugi s ogranienjima koja smo uinili u zakonodavstvima, a trei s ogranienjima u naem razmiljanju o kdu. Ako moramo izvriti izbor, ta ogranienja znae da
neemo izvriti nikakav izbor. Nalazimo se u vremenu kada se
moraju donijeti najznaajnije odluke o tome kakav e taj izbor
biti, a jo uvijek nemamo ustanove, ili praksu, da ih donesemo.
U 4. dijelu opisujem te probleme, a u 16. poglavlju, skiciram tri
vrste rjeenja za njih. Nijedan dio nee biti potpun, ali oba trebaju
nagovjetavati. Problemi koje kiberprostor otkriva nisu problemi s
kiberprostorom. Oni su problemi realnoga prostora koje nam kiberprostor pokazuje da moramo sada rijeiti.

PROBLEMI SA SUDOVIMA
Postoje dvije vrste ustava: jedan bismo mogli nazvati kodicirajuim, a drugi transformativnim. Kodicirajui ustav nastoji sauvati
neto bitno iz ustavne ili pravne kulture u kojoj je usvojen da bi
tu kulturu zatitio od promjena u budunosti. Transformativni
ustav (ili amandman) ini suprotno: on pokuava promijeniti
neto bitno u ustavnoj ili pravnoj kulturi u kojoj je usvojen da bi
uinio ivot drugaijim u budunosti, da bi preinaio neki dio kulture. Simbol kodicirajuega reima je Uliks privezan za jarbol;
simbol transformativnoga je revolucionarna Francuska.
Na Ustav ima oba reima unutar sebe. Ustav iz 1789. prije
prvih deset amandmana bio je transformativni ustav. On je dozivao u ivot novi oblik vlade i rodio naciju.01 Ustav iz 1791. Povelja o pravima bio je kodicirajui ustav. Na podlozi novoga ustava, on je nastojao ukorijeniti odreene vrijednosti protiv budue

Odgovori

283

promjene.02 Amandmani Graanskog rata bili su opet transformativni. Njima je bio cilj preinaiti dio onoga to je bila postala amerika drutvena i pravna kultura iupati iz amerike due tradiciju neravnopravnosti i zamijeniti je tradicijom i praksom ravnopravnosti.03
Od ta dva reima transformativni je oigledno tee ostvariti.
Kodicirajui reim ima barem inerciju na svojoj strani, transformativni reim mora se boriti. Kodicirajui reim ima moment
samopotvrivanja; transformativni reim progoni sumnja u samog sebe. Ustavni trenuci umiru, a kada to ine, ustanove zaduene da provode ustavne zapovijedi, kao to su sudovi, suoavaju se
sa sve veim politikim otporom. Bez obzira na bljeskove prosvjeenja, ljudi se vraaju starim nainima, a sudovima je teko opirati
se.
Naa ustavna povijest otkriva upravo takav obrazac. Izvanredni
trenutak nakon Graanskog rata kada su tri amandmana to su
obvezivala na graansku ravnopravnost bila usaena u duu Ustava usvojena su 1875. Nacija je napustila borbu za ravnopravnost i
okrenula se uzbuenjima industrijske revolucije. Zadrani su zakoni koji su provodili segregaciju; 04 uskraeno je pravo glasa afrikim Amerikancima; 05 dozvoljeni su zakoni koji su provodili ono
to se kasnije vidjelo kao nova vrsta ropstva.06 Tek nakon sto godina stalne neravnopravnosti, Vrhovni je sud ponovo preuzeo sluaj
amandmana Graanskog rata. Sud je tek nakon sluaja Brown protiv Board of Education iz 1954. ponovo priznao transformativnu zamisao amandmana Graanskog rata.07
Mogli bismo kritizirati Sud za to stoljee slabosti. Mislim da je
vanije shvatiti njezin izvor. Sudovi djeluju unutar politikog
konteksta. Oni su najslabija grana otpora unutar tog politikog
konteksta. Oni mogu neko vrijeme biti sposobni ustrajati na naelu koje je vee od toga trenutka. Ali vrijeme e proi. Ako se svijet
vrati svojoj rasistikoj praksi, ak i jaka deklaracija naela ozakonjena unutar teksta naega Ustava omoguuje nekom sudu samo
neto malo slobode da se opire. Sudovi su podvrgnuti ogranienjima onoga to svatko vjeruje da je ispravno, ak ako je ono to
svatko vjeruje u neskladu s temeljnim ustavnim tekstom.
ivot je laki s kodicirajuim ustavom. Jer tu postoji tradicija
koju tekst upravo ima namjeru ukorijeniti. Ako je ta tradicija dugotrajna, onda postoji nada da e ona i ostati vrsta.

Problemi s kojima se suoavamo

284

Ali ak i kodicirajui ustav suoava se s potekoama. Bez obzira na kodiciranje, ako strasti neke nacije postanu dovoljno
snane, onda sud moe malo toga uiniti. Bez obzira na jasnou
zatite slobode govora u Prvom amandmanu, kada su govor izricali komunisti i anarhisti, vladi je bila dozvoljena mo kanjavanja.08 Bez obzira na pretpostavku nevinosti i ravnopravnosti, kada
je Japan bombardirao Pearl Harbor, vladi je bilo dozvoljeno smjestiti svakoga Amerikanca sa Zapadne obale japanskoga podrijetla u
koncentracijske logore.09
Postoje realnosti sudova u demokratskom drutvu. Mi pravnici
volimo govoriti o sudovima u romantinim tonovima, zamiljati
da su oni iznad bilo kakvoga utjecaja. Ali oni nisu nikada bili takovi, potpuno, ili zauvijek. Oni su podvrgnuti politikom ogranienju koje ima svoju teinu. Oni su ustanova unutar demokracije.
Nijedna ustanova unutar demokracije ne moe dugo vremena biti
neprijatelj naroda.
Trebamo na toj podlozi razmiljati o problemima koji se nameu u 3. dijelu. U svakom sluaju, ja tvrdim da emo trebati izabrati
vrijednosti koje elimo da kiberprostor usvoji. Ta pitanja nije rijeio nikakav jasan ustavni tekst ili tradicija. Uglavnom su to pitanja
koja pogaaju kodicirajui dio nae tradicije, ali oni su takoer
sluajevi latentne dvosmislenosti. Ne postoji odgovor na njih u
smislu prosudbe koja izgleda kao da je ve izreena i o kojoj sud
moe jednostavno izvijestiti. Odgovor moramo utvrditi, ne pronai; izrei, ne otkriti; izabrati, ne izvijestiti o njemu.
To stvara potekoe za ameriko sudstvo. ivimo u sjeni Vrhovnoga suda iz razdoblja Glavnoga suca Earla Warrena. Mnogi ljudi
misle (ali ja nisam jedan od te skupine) da je to bio vrlo aktivan
sud, da je on sazdao ustavni zakon i nametnuo vlastite osobne
vrijednosti politikom i pravnom sustavu. Mnogi smatraju da
Sud Rehnquista nudi ravnoteu tom starom aktivizmu.
Mislim da je to stajalite pogreno.
Pogreno za sud, barem. Protivnici Warrenova suda nisu samo
konzervativci. Neki su liberali, koji vjeruju da Sud nije djelovao
razborito.10 Ti protivnici vjeruju da je Sud stvarao, a ne pronalazio,
ustavni zakon da se povodio samo za tim da sakupi veinu.
Bilo koji sud riskira da izgleda poput Warrenovoga suda kada
donosi presude koje ne izgledaju da proizlaze jasno i oigledno iz
teksta zakona. Bilo koji sud je ranjiv kada njegove presude izgledaju politike. Na povijesnoj podlozi, na Vrhovni sud osobito je ra-

Odgovori

285

njiv na to stajalite. Sud e osjetiti reakciju kada njegove radnje izgledaju politike.
Ja ne tvrdim da se Sud boji odmazde; na je Sud siguran unutar
naega ustavnoga reima.11 Sud osjea reakciju na svoje prividno
politike odluke uslijed vlastite slike o svojoj pravoj ulozi. Prema
njegovom stajalitu, njegova uloga ne smije biti politika; njegova koncepcija je da on mora biti vjerni predstavnik, koji jednostavno uva utemeljiteljske obveze dok se one ne promjene.12
Ali kada kao to su sluajevi latentne dvosmislenosti nema
utemeljiteljskih obveza koje treba sauvati, onda e svaki pokuaj
prevoenja izgledati kao neto vie. A kad god izgleda da Sud ini
neto vie od jednostavnoga uvanja utemeljiteljskih obveza, stvara se shvaanje da Sud djeluje samo da potvrdi vlastita stajalita o
valjanom ustavnom reimu, a ne da provodi presude koje su drugi
ustavno uobliili.13 Rijeju, izgleda da on djeluje politiki.
Ali to tu znai politiki? To jednostavno ne znai da Sud
stvara vrijednost ili vri izbore politike. Ne tvrdimo da su vrijednosti neprilini razlozi o kojima neki sud odluuje. Naprotiv: izbori vrijednosti, koje je valjano potvrdio politiki postupak primjereni
su za sudsku provedbu. (Problem s izborima u sluajevima latentne dvosmislenosti je taj da one ne izgledaju kao da ih je valjano
potvrdio politiki postupak. One odraavaju vrijednosti, ali vrijednosti ne izgledaju kao da su preuzete iz Ustava.)
Politiki se prema tome odnosi na presude koje nisu jasno
potvrene i trenutano su osporavane.14 Kada izgleda da su sami
temelji neke presude temeljito osporavani i kada nema razloga
vjerovati da Ustav zauzima stajalite o tom sporu. Onda e se provoenje odreenoga ishoda prevoenja initi, u tom kontekstu,
kao politiko.15
Kiberprostor e snano uveliati taj problem. Kada se neka
utemeljiteljska vrijednost moe prevesti s odreenom jasnoom ili
sigurnou, Sud moe djelovati na nain da se opire sadanjim veinama u ime utemeljiteljskih obveza. Ali kada su dvosmislenosti
latentne, a izbor stvarno izgleda kao izbor, prevoenje nee biti dovoljno. Ja tvrdim da Sud nee biti mjesto za taj izbor.
To moe izgledati pretjerano pesimistiki, osobito kada uzmemo u obzir uspjeh u obaranju Zakona o pristojnosti u komunikacijama (CDA).16 Ali sam taj sluaj otkriva nestabilnost za koju se bojim da e se ubrzo pretvoriti u pasivnost.

Problemi s kojima se suoavamo

286

U oba nia sudska miljenja sudovi su stalno govorili kao da

pronalaze injenice o prirodi kiberprostora. Nalazi su odluili
ustavni ishod, a oba suda izvijestili su o svojim nalazima sa samopouzdanjem zbog kojih su se doimali uklesanim u kamen.
Ti nalazi, veim dijelom, bili su izuzetno dobri opisi onoga gdje
je kiberprostor bio 1996. Ali oni nam nisu nita rekli o tome kuda
kiberprostor ide ili to bi on mogao biti. Sudovi su govorili kao
da nam kazuju o prirodi kiberprostora, ali, kao to smo vidjeli, kiberprostor nema unutarnju prirodu. On je onakav kakav je projektiran. Obarajui napore Kongresa da zonira kiberprostor, sudovi
nam nisu govorili ono to kiberprostor jest ve ono to on treba biti.
Oni su stvarali, ne pronalazili, prirodu kiberprostora; njihove odluke djelomice su odgovorne za ono to e kiberprostor postati.
Na prvi pogled nee tako izgledati. Kada se suoavamo s neim
novim teko je znati to je prirodno ili dano u tome i koji se dio
moe promijeniti. Ali vremenom e sudovi vidjeti da ima malo
toga u kiberprostoru to je prirodno. Ogranienja arhitekture
kiberprostora o kojima su oni izvijestili kao nalazima kasnije e se
pokazati, po mom miljenju, izborima dizajna. Ono to je bilo
nemogue kasnije e postati mogue, a kako se dogaaju te
promjene u moguem, sudovi e sve vie uviati da oni ne mogu
doista rei to je kiberprostor. Oni e uvidjeti da njihovi nalazi
utjeu na ono to oni nalaze. Oni e uvidjeti da su djelomice
odgovorni za ono to je kiberprostor postao.
To je Heisenberg primijenjen na ustavno pravo. A kada sudovi
to primijete, kao to su primijetili na drugim podrujima, oni e
sve vie sluati politiku granu vlasti: ako su te presude politika,
prepustit e ih se stvaraocima politike, ne sucima.17
Teko moemo suce kriviti zbog toga. Doista, u nekim sluajevima treba ohrabrivati njihovu poslunost.18 Ali ne smijemo
podcijeniti posljedice. U budunosti e zakonodavstva djelovati
relativno nesputano od sudova; vrijednosti koje moemo nazvati
ustavnima bez obzira jesu li usaene u na Ustav ili ne ograniavat e ta zakonodavstva jedino ako se ona odlue da ih uzmu u
obzir.
Prije nego preemo na ono to moemo oekivati od zakonodavstava, razmotrite jo jedan problem sa sudovima konkretno,
problem s kojim se suoava naa ustavna tradicija kada Ustav doe
u kontekst kiberprostora. To je problem dravnog djelovanja.

Odgovori

287

Arhitekture sainjavaju kiberprostor; te su arhitekture razliite; one razliito usauju politike vrijednosti; neke od tih vrijednosti imaju ustavnu vanost. Ipak veim dijelom i na sreu te
arhitekture su privatne. Njih grade sveuilita ili tvrtke i ostvaruju
se u icama, ali ih vie ne nancira Ministarstvo obrane. One su
privatne i stoga tradicionalno izvan dosega revizije Ustavom. Ustavne vrijednosti privatnosti, pristupa, prava na anonimnost i
ravnopravnost ne trebaju brinuti taj novi svijet, s obzirom da je taj
novi svijet privatan. Ustava se tie jedino dravno djelovanje.
Zato tako treba biti nije mi jasno. Ako kd funkcionira kao zakon, onda mi stvaramo najznaajniju sudsku nadlenost od vremena Kupovine Louisiane, a ipak je gradimo izvan kontrole Ustava. U stvari, mi je gradimo upravo tako da Ustav nee upravljati
kao da se elimo osloboditi ogranienja vrijednosti usaenih tom
tradicijom.
Dosad se u ovoj knjizi nisam mnogo oslanjao na tu razliku privatno/javno. Mogli biste rei da sam je zanemario. Ali ja sam je
zanemario ne zbog toga to ona nema nikakvoga smisla, ve zbog
toga to ne znam kako bi se ona mogla prenijeti na regulaciju kiberprostora. Sam koncept dravnog djelovanja predstavlja latentnu dvosmislenost, i ja mislim da ne znamo tono kako ga razrijeiti.
Dvosmislenost je sljedea: Ustav je napisan u vrijeme kada su
temeljne arhitekture postavljene. Tvorci su pronali zakone prirode, zakone ekonomije, prirodni zakon ovjeka: njih nisu stvorili
ni vlada ni ovjek.
Te arhitekture su ograniavale, naravno, a njihovo ogranienje
bila je regulacija. Ali stupanj do kojega su se one mogle koristiti
kao alati sputane kontrole bio je ogranien. Urbanizam nije bio
ogranien,19 ali osim projektiranja prostora, malo je bilo toga to
su ti ustavotvorci mogli uiniti u pogledu pravila koja e upravljati
izgraenim okoliem toga prostora.
Meutim, kiberprostor ima drugaije arhitekture kojih regulatorna mo nije tako ograniena. Izvanredna koliina kontrole
moe se ugraditi u okoli koji ljudi tamo poznaju. Koje podatke
treba prikupiti, kakva je anonimnost mogua, koji je pristup odobren, koji e se jezik uti sve su to izbori, a ne injenice. Svi su
oni projektirani, a ne pronaeni.
Prema tome na je kontekst sasvim drugaiji. To to je doseg revizije Ustavom bio ogranien u prvom kontekstu ne prisiljava ga

Problemi s kojima se suoavamo

288

da bude slino ogranien u drugom. On bi to mogao biti, ali mi ne

moemo to znati samo zato to je on bio ogranien u sasvim drugaijem kontekstu.
Prema tome nemamo odgovora od ustavotvoraca o dosegu dravnog djelovanja.
Mi moramo sami odluiti to bolje odraava nau ustavnu tradiciju. Je li vjernije naoj tradiciji omoguiti tim strukturama kontrole, funkcionalnim ekvivalentima zakona, da se razviju izvan
dosega ustavne kontrole? Ili pak proiriti ustavnu kontrolu na
strukture privatne regulacije, da bi se sauvale te temeljne vrijednosti nae tradicije?
To su teka pitanja, iako je korisno zabiljeiti da ih nije teko
postaviti u drugim ustavnim reimima. Njemaka tradicija, na
primjer, imala bi manje problema sa zamilju da se privatne strukture moi moraju na kraju revidirati uz pomo temeljnih ustavnih
vrijednosti.20 Njemaka tradicija, naravno, nije naa. Ali injenica
da su Nijemci zadrali to stajalite nagovijeta da mi moemo ostaviti prostora za ogranienje Ustavom a da ne okrenemo sve u ustavni spor. Ipak, za Vrhovni sud bi bila gotovo revolucija u amerikom ustavnom pravu da on krene van granica dravnog
djelovanja.
Sudovi stagniraju na ta dva naina. Ne moe ih se doivjeti kao
stvaralake, a doseg njihove revizije Ustavom suen je (vjerujem,
umjetno) tako da iskljuuje najvaniji vid zakona kiberprostora
kd. Ako postoje odluke o tome kuda trebamo ii, kao i izbori o
vrijednostima koje e taj prostor ukljuiti, onda su to odluke za
koje ne moemo oekivati da e ih donijeti nai sudovi.

PROBLEMI SA ZAKONODAVCIMA
Na konferenciji u bivoj sovjetskoj Gruziji, koju je nancirao
neki zapadni proponent demokracije, jedan irski pravnik pokuavao je objasniti Gruzijcima to je tako veliko u sustavu sudske revizije sustavu kojim sudovi mogu oboriti zakone parlamenta.
Sudska revizija, zanosio se on, divna je stvar. Kad god sud obori
neki zakon parlamenta, ljudi se naravno stave na stranu suda, protiv parlamenta. Parlament je, ljudi vjeruju, samo politiki; vrhovni
sud, oni misle, je naelan. Jedan gruzijski prijatelj, neiskusan
demokrat, zapitao je, Zato su u demokraciji ljudi lojalni nede-

Odgovori

289

mokratskoj ustanovi, a odbija ih demokratska ustanova u sustavu? Vi jednostavno ne shvaate demokraciju, rekao je pravnik.
Kada razmiljamo o pitanju upravljanja kiberprostorom kada
razmiljamo o pitanjima izbora koje sam skicirao, osobito onima
iz 3. dijela mi emo vjerojatno dobiti osjeaj bespomonosti. To
izgleda nemogue teko, ta zamisao o upravljanju kiberprostorom. Tko je kiberprostor? Gdje e on glasovati? Sama zamisao izgleda zazorna i samom kiberprostoru. Kao to je John Perry Barlow kazao u svojoj Deklaraciji nezavisnosti kiberprostora:
Vlade Industrijskog svijeta, vi umorni divovi od mesa i elika,
ja dolazim iz Kiberprostora, novoga doma Uma. U ime budunosti
zahtijevam od vas iz prolosti da nas ostavite na miru. Vi niste
dobrodoli meu nama. Vi nemate nikakvu suverenost tamo gdje
se mi okupljamo.

Ali na problem nije vladanje u kiberprostoru. Na problem je jednostavno vladanje. Nema posebne skupine dvojbi koje e kiberprostor iznijeti; postoje samo poznate dvojbe modernoga vladanja, ali na novom mjestu. Neke stvari su razliite; predmet vladanja
je drugaiji; spektar meunarodnih pitanja je razliit. Ali potekoa s vladanjem nee doi od tog drugaijeg predmeta; potekoa
dolazi od naega problema s vladanjem.
Ja sam tijekom ove knjige nastojao odrediti izbore koje e kiberprostor ponuditi. Ja sam tvrdio da je sama njegova arhitektura
svaija i niija i da, ovisno o tome tko je zgrabi, postoji nekoliko
razliitih putova kojima ona moe krenuti. Oigledno je da su
neki od tih izbora kolektivni o tome kako emo kolektivno ivjeti u tom prostoru. Netko bi mogao pomisliti da su kolektivni izbori problemi vladanja. A ipak vrlo malo bi nas voljelo da vlada donese te izbore. Izgleda da vlada nije rjeenje za bilo koji problem
koji imamo, a mi trebamo shvatiti zato je to tako. Trebamo shvatiti onoga Irca u nama.
Naa skepsa nije stvar naela. Veina od nas nisu libertarijanci.
Mi moemo biti protiv vlade, ali uglavnom vjerujemo da postoje
kolektivne vrijednosti koje trebaju regulirati privatno djelovanje.
Mi smo takoer privreni zamisli da kolektivne vrijednosti trebaju regulirati tehniki svijet na pomolu. Na je problem da mi ne
znamo kako on treba biti reguliran ili tko to treba initi.

Problemi s kojima se suoavamo

290

Poput Irca, mi smo siti vlada. Mi smo duboko skeptini prema

proizvodu demokratskih procesa. Mi vjerujemo, ispravno ili ne, da
su posebni interesi zahvatili te procese, koji vie promiu pojedinane nego kolektivne vrijednosti. Iako vjerujemo da postoji uloga
za kolektivne prosudbe, nama je odbojna zamisao da stavimo dizajn neega tako vanoga kao to je Internet u ruke vlada.
Primjeri za to su brojni, a obrazac osupnjuju. Jedina jedinstvena poruka u vladinom vlastitom opisu njezine uloge u kiberprostoru je da ona jednostavno mora stati po strani. Na podruju trgovine na Internetu, kae vlada, trgovina se mora pobrinuti sama za
sebe. (U isto vrijeme, naravno, vlada usvaja sve mogue zakone da
bi poveala zatitu za intelektualno vlasnitvo.)
Savreni primjer za to pitanje je vladino nedavno odstupanje od
kontrole nad upravljanjem sustavom imena domene.21 Vlada je
due vremena razmiljala kako e najbolje nastaviti vladanje sustavom domena ili kontrolu nad njim. Ona je u poetku uzela vanjske suradnike prema ugovorima koje je sklapala Nacionalna zaklada
za znanost, a povjerila je posao najprije kalifornijskoj neprotnoj
organizaciji pokojnoga Jona Postela. A onda privatnoj protnoj
korporaciji, Network Solutions.
Meutim, ugovori su trebali istei 1998. i vlada je godinu dana
ozbiljno razmiljala to treba uraditi. U lipnju 1998. objavila je
Strategiju pozivajui na uspostavljanje neprotne korporacije posveene kolektivnom interesu Interneta kao cjeline i zaduene za
odluivanje o pitanjima javne politike koja se odnosila na vladanje
sustavom domena. Mo kreiranja javne politike trebala je biti oduzeta vladi i povjerena organizaciji van njezine kontrole.
Pomislite na sva mogua pitanja koja bi moj gruzijski prijatelj
mogao postaviti. Neprotna korporacija posveena kolektivnim
interesima? Zar nije upravo to ono to se od vlade oekuje da bude? Odbor sastavljen od predstavnika sudionika? Zar nije to ono
to Kongres jest? U stvari, moj gruzijski prijatelj mogao bi primijetiti da se ta korporacijska struktura razlikuje od vlade samo na
jedan vaan nain nema stalnoga zahtjeva za izborima.
To je kreiranje politike povjereno neovisnoj agenciji, ali agenciji koja je potpuno izvan demokratskoga procesa. A to nam to govori o nama? to to znai kada je na prirodni instinkt delegirati
mo kreiranja javne politike tijelima izvan demokratskog procesa?
Prvo, to odraava bijednu rezignaciju koju veina od nas osjea
prema proizvodima vlade. Izgubili smo vjeru u zamisao da proiz-

Odgovori

291

vod predstavnike vlade moe biti neto vie od pukoga interesa

da je, da ukrademo prvu reenicu Suca Marshalla iz zadnjega
miljenja Vrhovnoga suda, mo, a ne razum, valuta deliberativne
demokracije.22 Izgubili smo zamisao da vlada moe normalno raditi, a tako je duboko to oajanje da ak i vlada misli da vlada ne bi
trebala imati ulogu u vladanju kiberprostorom.
Ja shvaam tu rezignaciju, ali to je neto to moramo prevladati.
Moramo odvojiti uzrok od posljedice. Ako mi mrzimo vladu, onda
to nije zbog toga to bi zamisao o kolektivnim vrijednostima bila
anatema. Ako mi mrzimo vladu, onda je to zbog toga to smo postali umorni od vlastite vlade. Postali smo umorni od njezinih izdaja, njezinih igara, interesa koji njom upravljaju. Moramo nai
naina da to prevladamo.
Nalazimo se na rubu jedne ere koja zahtijeva da donesemo
temeljne izbore o tome kakav e izgledati ivot u tom prostoru, pa
prema tome ivot i u realnom prostoru. Ti e se izbori donijeti; tu
ne treba otkrivati nikakvu prirodu. A kada se donesu, vrijednosti
koje smatramo svetima e ili utjecati na nae izbore ili emo ih
zanemariti. Vrijednosti slobode govora, privatnosti, pravnoga postupka i ravnopravnosti odreuju tko smo mi. Ako vlada ne ustrajava na tim vrijednostima, tko e to uiniti?
Kada vlada uzmakne, onda to ne znai da nita ne dolazi na
njezino mjesto. Raj ne pobjeuje. To ne znai da privatni interesi
nemaju nikakvoga interesa, da privatni interesi nemaju ciljeve
koje e onda slijediti. Ako pritisnemo protuvladino dugme, ne
znai da emo se teleportirati u Rajski vrt. Kada interesi vlade nestanu, drugi interesi zauzmu njihovo mjesto. Znamo li koji su ti interesi? Jesmo li tako sigurni da su bolji?
Ako treba donijeti izbore, oni e se donijeti. Pitanje je samo tko
e ih donijeti. Ako treba donijeti odluku kako e se kiberprostor
razvijati, onda e se ta odluka donijeti. Jedino pitanje je tko e je
donijeti. Mi moemo stajati po strani i nita ne initi dok te odluke
donose drugi, oni koji nee jednostavno stajati sa strane. Ili moemo pokuati zamisliti svijet gdje se izbori opet mogu donositi
kolektivno i odgovorno.

Problemi s kojima se suoavamo

292

PROBLEMI S KDOM
Na nedavnom seminaru, Jean Camp, raunalna znanstvenica na
Harvardu koja predaje na Kennedy School of Government, rekla je da
sam promaio temu. Problem je, kae ona, ne da je kd zakon ili
da kd regulira. Problem je to to mi nismo imali razgovor o
tome kako kd regulira. A onda se obratila svima drugim u publici: Je li se svima vama sviala rasprava o tome hoe li dokumenti
Microsoft Worda nositi u sebi jedinstveni identikacijski broj? Je li
to bila zadovoljavajua rasprava? 23
Njezina je ironija skrivala u sebi vanu spoznaju i zanimljivu
pogreku. Naravno, za raunalskoga znanstvenika kd je zakon. A
ako je kd zakon, onda je oigledno da postavimo sljedee pitanje:
Tko su zakonodavci? Tko pie taj zakon koji nas regulira? Kakvu
ulogu imamo u odreivanju te regulacije? Kakvo pravo imamo da
znamo regulaciju? I kako bismo se mogli uplesti da je provjerimo?
Sve je to savreno oigledno za nekoga tko misli i ivi regulacije
kda. Ali za pravnika i Campova i ja, tijekom ove knjige, napravili
smo temeljnu pogreku. Kd nije zakon, nita vie nego to je dizajn zrakoplova zakon. Kd ne regulira, nita vie nego to zgrade
reguliraju. Kd nije javnost, nita vie nego to je televizija javnost. Imati mogunost rasprave i odluke prilika je koju zahtijevamo od javne regulacije, ne od privatnog djelovanja.
Pogreka Campove je dobra pogreka. To je pogreka koju bismo vie nas trebali initi ee. injenica da je, naravno, kd privatan, i da se, naravno razlikuje od Zakonskog kodeksa SAD-a ne
znai da nema i slinosti. Kd Istone obale - zakon regulira
omoguujui i ograniavajui opcije koje imaju pojedinci, s ciljem
da ih uvjere da se ponaaju na odreen nain. Kd Zapadne
obale ini isto. Kd Istone obale to ini poveavajui trokove onima koji bi odstupili od pravila to ih zahtijeva zakonski kodeks.
Kd Zapadne obale ini isto. I ako moemo tvrditi da Kd Istone
obale prevladava da on regulira i kontrolira daleko vei dio naih
ivota to je razlika u stupnju, ne u vrsti. To je razlog da budemo
uravnoteeni u naoj brizi, a ne da budemo nezabrinuti.
Naravno da postoje razlike izmeu zakona i kda. Ja ne mislim
da je sve nuno javno ili da Ustav treba regulirati svaki vid privatnoga ivota. Ja ne mislim da je ustavno pitanje kada iskljuim
emisiju Rusha Limbaugha. Ali kada kaemo da trebaju postojati
razlike ne kaemo da razlika treba biti tako dramatina ili potpu-

Odgovori

293

na kao to je ini dananje ustavno miljenje. Kada mi pravnici

kaemo svakoj Jean Camp na svijetu da jednostavno grijei kada
u kd unosi vrijednosti javnoga zakona, onda mi pravimo
pogreku. Treba li kd testirati prema ogranienjima javne vrijednosti je pitanje, a ne zakljuak. To treba odluiti raspravom, a ne
denicijom.
Formalizam amerikoga prava, koji stavlja izvan revizije te
strukture kontrole, trea je patologija koja oteava izbor. Sudovi
su onesposobljeni, zakonodavstva su jadna, a kd je nedodirljiv.
To je nae sadanje stanje. To je spoj koji je smrtonosan za djelovanje mjeavina koja jami da se malo dobra ini.

Problemi s kojima se suoavamo

294

16
Odgovori
Potreban nam je plan. Ispriao sam crnu priu o izborima pred
koje e nas staviti kiberprostor koji se mijenja i o naoj nesposobnosti da odgovorimo na te izbore. Povezao sam te nesposobnosti s
tri obiljeja nae dananje pravne i politike kulture. U ovom kratkom poglavlju, razmatram tri odgovora. Ti odgovori su iz nude
samo skice, ali one bi trebale biti dovoljne da nagovijeste prirodu
promjena koje trebamo provesti.

ODGOVORI SUDSTVA
Rekao sam da trebamo imati shvaanja za oklijevanje sudova,
jer se ono temelji na oprezu. Kada tako mnogo toga izgleda moguim i kada pravilo nije jasno postavljeno, sudu je teko izgledati
kao sud dok odluuje koje su politike najbolje.01
Iako se ja slaem s tim idealom opreza openito, mi moramo
pokrenuti njegov savjet smjestiti ga u kontekst i ograniiti njegov doseg. Trebamo razabrati izvor sueve potekoe. Ponekad je
potpuno primjereno odreeno oklijevanje prije nego to konano i
vrsto, ili s pretenzijama na stalnost, rijeimo pitanja Ustava u kiberprostoru. Ali u drugim sluajevima, suci osobito suci niih
sudova trebaju biti jai. Suci niih sudova, jer ih ima mnogo i jer
su mnogi od njih izvanredno talentirani i kreativni. Njihovi glasovi mogli bi nas tu neemu pouiti, ak ako su njihove sudske odluke prolazne i ograniene po dosegu.
U sluajevima jednostavnoga prevoenja (tamo gdje nema latentnih dvosmislenosti i gdje naa tradicija govori jasno), suci trebaju vrsto promicati argumente koji nastoje sauvati izvorne vrijednosti slobode u novome kontekstu. U tim sluajevima ima prilino mjesta za aktivizam. Suci trebaju utvrditi nae vrijednosti i
braniti ih, ne nuno zbog toga to su te vrijednosti ispravne, ve
zbog toga to ih moemo zanemariti samo onda kada ih odbace
ve ljudi, a ne sud.
Odgovori

295

U sluajevima u kojima prevoenje nije tako jednostavno (sluajevima koji imaju latentne dvosmislenosti), suci, osobito suci
niih sudova, imaju drugaiju ulogu. U tim sluajevima, suci (osobito suci niih sudova) trebaju gunati. Oni trebaju govoriti o
pitanjima koja te promjene postavljaju, i oni trebaju utvrditi
konkurentske vrijednosti. ak ako je odluka koju moraju donijeti
pokorna ili pasivna, ona treba biti pokorna iz prosvjeda. Ti sluajevi mogu biti prilika za oprez, ali da bi opravdali svoju pasivnost i
nadoknadili to to su dopustili da propadnu zahtjevi za pravima,
suci trebaju pred pravnom kulturom izloiti sukob koji ti zahtjevi
predstavljaju. Teki sluajevi ne trebaju stvarati lo zakon, ali niti
se prema njima treba ponaati kao da su lagani.
To je najjednostavniji odgovor na problem latentne dvosmislenosti. Ali on je nepotpun. On nas prisiljava da se suoimo s pitanjima ustavne vrijednosti i da izabiremo. Bolje rjeenje pomoglo bi
da se rijee ta pitanja. Iako nikada posao sudova nee biti da donose konane izbore o pitanjima vrijednosti, sudovi bi, postavljajui
ta pitanja, mogli nadahnuti druge da odlue o njima.
To je zamisao koja se nalazi u pozadini doktrine drugoga pogleda, koju je oblikovao pred dvadeset godina Guido Calabresi,
tada profesor, a danas sudac.02 Vrlo pojednostavljeno reeno,
zamisao je sljedea: kada se Vrhovni sud suoi s pitanjima koja
predstavljaju otvorena ali temeljna pitanja vrijednosti, on treba
biti otvoren prema sukobu i priznati da ga Ustav nije jasno razrijeio. Ali Sud ga svejedno treba razrijeiti na nain koji e najvjerojatnije potaknuti demokratsku reviziju rjeenja. Ako rjeenje
potakne pravu reviziju, Sud treba priznati rezultate te revizije.
Najvie to Sud u takvim sluajevima moe uiniti je osigurati da
demokracija ima svoju rije; njegov posao nije da zamijeni svoje
vrijednosti za stajalita demokrata.
Mnogi ismijavaju to rjeenje.03 Mnogi tvrde da ustavotvorci
nisu imali na umu nita slino kada su ustanovili Vrhovni sud i
dozvolili sudsku reviziju. Naravno da to nisu imali na umu. Doktrina drugoga pogleda nije projektirana za probleme koje su ustavotvorci imali na umu. Kao odgovor na probleme latentnih dvosmislenosti, ona sama otkriva jednu latentnu dvosmislenost.
Moemo poricati tu dvosmislenost. Moemo tvrditi da su ustavotvorci zamislili da Sud uope nita ne ini s latentnim dvosmislenostima; da u takvim sluajevima uskae, putem lanka V., demokratski proces da ispravi krivu primjenu ili da odgovori na

Odgovori

296

promijenjenu okolnost. To je moda bilo njihovo stajalite. Ali ja

mislim da ta namjera nije dovoljno jasna da bi iskljuila nae razmatranje o tome kako bismo se mogli najbolje suoiti s predstojeim nizom pitanja o primjeni ustavne vrijednosti na kiberprostor. Ja bih prije zabludio na stranu nedunoga aktivizma nego na
stranu onesposobljavajue pasivnosti. To je premala uloga koju bi
sudovi trebali odigrati u mnogo irem razgovoru koji trebamo
voditi ali koji do danas jo nismo ni zapoeli.

ODGOVORI ZA KD
Drugi izazov je suoiti se sa zakonom u kdu to jest razrijeiti
kako razmiljati o regulativnoj moi kda. Evo nekoliko zamisli
koje e nas zajedno gurnuti prema svijetu u kojemu bi regulacija
nametnuta kdom trebala zadovoljiti ustavne norme.
Tu je opet veza s otvorenim kdom. U 8. poglavlju, kada sam
opisivao vrstu konice koju bi otvoreni kd nametnuo vladinoj
regulaciji, tvrdio sam da je vladi tee sakriti svoje regulacije u
otvorenom kodu, a lake usvajaima da onesposobe bilo koje regulacije koje je vlada nametnula. Kretanje od zatvorenoga prema otvorenom kdu bilo je kretanje od onoga to se moe regulirati prema onome to se manje moe regulirati. Osim ako se niste zarekli
da ete onesposobiti vladinu mo, ta promjena ne moe biti nedvosmisleno dobra.
Ali postoje dva dijela u ogranienju koje bi otvoreni kd mogao
nametnuti; jedno je svakako dobro, a drugo nije nuno strano.
Prvi dio je transparentnost regulacije bi bile poznate. Drugi dio
je otpor tim se poznatim regulacijama moemo lake oduprijeti.
Drugi dio ne mora slijediti iz prvoga i on ne mora biti onesposobljujui. Moe biti lake onesposobiti regulacije kda, ako je kd na
otvorenom. Ali ako je regulacija zakonita, drava moe zahtijevati
da se ona ne smije onesposobiti. Ako ona eli, ona moe kazniti
one koji se ne pokoravaju.
Usporedite regulaciju o sigurnosnim pojasevima. Neko je vrijeme savezna vlada zahtijevala da novi automobili imaju automatske sigurnosne pojaseve. To je bila regulacija kda automobil bi
bio sigurniji ako se kd tako regulira da prisiljava ljude da koriste
sigurnosne pojaseve. Mnogi ljudi mrzili su sigurnosne pojaseve, a
neki su ih onesposobili. Ali vrlina automatskih sigurnosnih pojas-

Odgovori

297

eva bila je da je njihova regulacija transparentna. Nitko nije sumnjao u to tko je odgovoran za pravilo to ga je nametao sigurnosni
pojas. Ako se dravi nije svialo kada su ljudi onesposobljavali svoje sigurnosne pojaseve, ona je mogla slobodno usvojiti zakone da
bi ih kaznila. Na kraju vlada nije ila do kraja ne zbog toga to
nije mogla, ve zbog toga to bi politika cijena bila previsoka.
Politika je zakoila vladinu regulaciju, upravo kao to treba.
To je najvie to moemo oekivati od regulacije u kiberprostoru. Postoji razmjena izmeu transparentnosti i djelotvornosti.
Regulacija kdom u kontekstu otvorenoga kda transparentnija
je, ali i manje obvezujua. Otvoreni kd ograniavao bi vladinu
mo da postigne regulacijske ciljeve.
Ali postoji i korist. Zatvoreni kd bi olakao vladi da sakrije svoju regulaciju i tako postigne nezakoniti regulacijski cilj. Prema tome, nema jednostavnoga poraza vladinih ciljeva ve, umjesto toga
postoji quid pro quo izmeu javnosti i moi, izmeu transparentnosti pravila i pokoravanja pojedinaca. Vana je provjera vladine
moi kazati da su jedina pravila koja ona treba nametnuti ona kojima emo se pokoravati ako su transparentno nametnuta.
Znai li to da trebamo zagovarati otvoreni, a ne zatvoreni kd?
Znai li to da trebamo zabraniti zatvoreni kd?
Ne. Iz ovih razmatranja ne slijedi da trebamo zabraniti zatvoreni kd ili da moramo imati svijet samo s otvorenim kdom. Ali ona
doista ukazuju na vrijednosti na kojima trebamo ustrajati za bilo
koji kd koji regulira. Ako je kd zakonodavac, onda on mora usvojiti vrijednosti konkretne vrste donoenja zakona.
Klju tih vrijednosti je transparentnost. Ono to regulacija kdom ini treba biti barem tako oigledno kao ono to zakonska
regulacija ini. Otvoreni kd bi priskrbio tu transparentnost ne
za svakoga (svatko ne ita kd), i ne savreno (loe napisan kd dobro skriva svoje funkcije), ali potpunije nego to bi uinio zatvoreni kd.
Neki zatvoreni kd bi pruio tu transparentnost. Kada bi kd
bio vie modularan kada bi pisac kda jednostavno izvukao dijelove s police da bi ih utaknuo u svoj sustav kao da kupuje svjeice
za automobil onda bi funkcije i regulacija krajnjega proizvoda
bili otvoreni ak kada bi kd za te komponente bio zatvoren.04
Arhitektura s komponentama bila bi isto tako transparentna kao
arhitektura otvorenoga kda, a transparentnost bi se onda postigla
bez otvaranja kda.

Odgovori

298

Najbolji kd (sa stajalita ustavnih vrijednosti) je istovremeno

modularan i otvoren. Modularnost osigurava da gore komponente
moemo zamijeniti boljima. A sa stajalita konkurencije, modularnost omoguuje veu konkurenciju u razvoju poboljavanja u
konkretnom projektu kodiranja.
Meutim, mogue je da se konkretni bitovi kda ne bi mogli
proizvesti kada bi bili proizvedeni kao otvoreni kd, da zatvoreni
kd moe ponekad biti nuan za konkurentsko preivljavanje.
Ako je to tako, onda bi kompromisni komponentni sustav omoguio najbolje od dva svijeta odreenu konkurentsku prednost
zajedno s transparentnou funkcije.
Ja se zalaem za transparentni kd zbog ustavnih vrijednosti
koje su ugraene u njega. Ja se ne zalaem protiv kda kao regulatora ili protiv regulacije. Ali ja se zalaem da ustrajemo na transparentnosti u regulaciji i da potiemo strukture kda kako bismo
poveali tu transparentnost.
Zakon danas to ne ini. Doista, kao to tvrde Mark Lemley i
David OBrien, postojea struktura zatite autorskoga prava za
softver tei potisnuti razvoj softvera iz modularne strukture.05 Zakon vie voli netransparentni od transparentnog kda; on gradi
poticaje da se sakrije kd, a ne da njegovu funkciju uini oiglednom.
Mnogi tvrde da su dananji poticaji zakona nedjelotvorni da
oni tee smanjiti konkurentnost u proizvodnji softvera.06 To moe
biti tono. Ali jo vea perverzija je opet ustavna. Na zakon stvara
poticaj da zagradi to je vie mogue zajednikog intelektualnoga
dobra. On djeluje protiv javnosti i transparentnosti i pomae da se
proizvede, u stvari, masovna tajna vlada.
Eto mjesta za konkretnu zakonsku promjenu. Ne rjeavajui
pitanje je li bolji zatvoreni ili otvoreni kd, mi bismo barem mogli
pogurati zatvoreni kd u smjeru koji bi olakao veu transparentnost. Ipak inercija postojeega zakona koji daje proizvoaima
softvera praktiki neograniene uvjete zatite djeluje protiv
promjene. Tu jednostavno nema politike.

Odgovori

299

ODGOVORI DEMOKRACIJE
U svojoj opravdano slavnoj knjizi Proli hrabrosti, tadanji senator John F. Kennedy kazuje priu o Danielu Websteru, koji je,
usred borbe oko pakta za koji je mislio da e podijeliti naciju,
rekao na govornici Senata, Gosp. Predsjednie, elim govoriti
danas, ne kao ovjek iz Massachusettsa, ne kao ovjek Sjevera ve
kao Amerikanac... 07 Kada je Webster to rekao 1850. rijei ne
kao ovjek iz Massachusettsa imale su znaenje koje emo danas
vjerojatno previdjeti. Nama Websterova izjava izgleda savreno
obina. to bi drugo on bio nego Amerikanac? Kako bi drugaije
on govorio?
Ali te su rijei izreene na vrhuncu novih vremena u Sjedinjenim Dravama. One su dole upravo u trenutku kada se pozornost
amerikih graana pomicala s njihovoga dravljanstva u nekoj od
saveznih drava prema dravljanstvu u naciji. Webster je govorio
kao da je upravo postalo mogue nekoga identicirati, osim kao
dravljanina pojedine savezne drave, i kao lana nacije.
Kao to sam rekao, pri utemeljenju dravljani Sjedinjenih Drava (to je sam po sebi osporavani koncept) bili su najprije dravljani pojedinih drava. Oni su bili lojalni vlastitim dravama jer je
mjesto gdje su ivjeli odreivalo njihove ivote. Druge drave bile
su im isto tako daleke kao to je Tibet nama u stvari, danas je
nama lake ii u Tibet nego to je bilo graaninu June Karoline
posjetiti Maine.
Tijekom vremena, to se, naravno, promijenilo. U borbi koja je
vodila prema Graanskom ratu, i bitkama za Rekonstrukciju, i u
industrijskoj revoluciji koja je uslijedila, rastao je osjeaj graana
individualno da su Amerikanci. Nacionalni identitet rodio se u tim
nacionalnim razmjenama i borbama. Tek kada su se graani nali s
graanima iz drugih drava stvorena je nacija.
Lako je zaboraviti te trenutke preobrazbe, a jo je lake zamisliti da su se oni dogodili samo u prolosti. A ipak nitko ne moe porei da se osjeaj da smo Amerikanci dogodio u devetnaestom
stoljeu, isto kao to nitko ne moe porei da se osjeaj da su stanovnici europskih drava Europljani dogaa danas. Nacije se
grade kada ljudi doivljavaju sebe unutar zajednike politike
kulture. Ta se promjena nastavlja i danas.
Mi se nalazimo danas samo nekoliko godina od onoga gdje se
Webster nalazio 1850. Mi se nalazimo blizu trenutka kada mo-

Odgovori

300

emo rei, Ja govorim kao graanin svijeta, a da obina osoba ne

misli Kakva budala. Mi se nalazimo na vrhuncu vremena kada e
obini graani poeti osjeati regulacije drugih vlada, upravo kao
to su graani Massachusettsa poeli osjeati posljedice ropstva, a
graani Virginije poeli osjeati posljedice poriva prema slobodi.
Kao to kae Nicholas Negroponte, Nacije su danas pogrene veliine. Nisu dovoljno male da budu lokalne, a nisu dovoljno velike
da budu globalne. 08 Ta e kriva veliina biti znaajna.
Dok mi, graani Sjedinjenih Drava, budemo provodili vie
vremena i novca u tom prostoru koji nije dio niti jedne pojedinane sudske nadlenosti, a podvrgnut je regulacijama svih sudskih nadlenosti, mi emo sve vie postavljati pitanja o naem
tamonjem statusu. Mi emo poeti osjeati da imamo pravo koje
je Webster osjeao da ima, kao Amerikanac, da govori o ivotu u
jednom drugom dijelu svijeta, utemeljeno u osjeaju da postoji zajednica interesa koja see preko diplomatskih veza sve do srca
obinih graana.
to emo onda uiniti? Kada osjetimo da smo dio svijeta, i da
nas svijet regulira. to emo uiniti kada budemo trebali donijeti
izbor o tome kako e svijet nas regulirati i kako emo mi njega regulirati?
Zamor vladom koji sam opisao na kraju posljednjega poglavlja
nije stanje bez uzroka. Ali uzrok nije smrt bilo kakvog ideala demokracije. Mi smo jo uvijek demokrati; nama se jednostavno ne
svia to je naa demokracija proizvela. I ne moemo zamisliti da
emo proiriti ono to imamo na nova podruja kao to je kiberprostor. Kad bi tamo bilo samo vie istoga vie neumjerenosti i
vie vladinih izdaja kakve smo dosad upoznali onda je bolje da
toga bude manje.
Tu postoje dva problema, iako samo jedan koji je doista povezan s argumentima ove knjige, pa prema tome samo jedan o kojemu u detaljnije raspravljati. Drugi je mnogo dublji osjeaj
temeljne korumpiranosti u sustavu koji omoguuje da toliko
mnogo politikoga utjecaja ire oko sebe oni koji daju novac. To je
korumpiranost nanciranja predizborne kampanje, to je korumpiranost ne ljudi ve procesa. ak i dobre due u Kongresu nemaju
nikakvoga drugoga izbora ve da troe sve vei dio svoga vremena
za prikupljanje sve vee koliine novca da bi se natjecali na izborima. To je utrka u naoruanju, a na je Vrhovni sud izriito rekao da
to Ustav zahtjeva.09

Odgovori

301

Ali postoji drugi, udno kontraintuitivni razlog za taj sve vei

neuspjeh demokracije. Ne radi se o tome da vlada suvie malo
slua stajalita demokracije. Radi se o tome da ih vlada slua suvie
mnogo. Svaki hir stanovnitva odjekuje na ispitivanjima javnoga
mnijenja, a ta ispitivanja pak pokreu bilo demokracije. A ipak
poruka koju ta ispitivanja prenose nije poruka demokracije; njihova uestalost i utjecaj nisu proizvod poveanoga znaaja. Predsjednik stvara politiku na temelju prekononog ispitivanja javnoga
mnijenja samo zato to je prekonono ispitivanje tako lako.
To je djelomice problem tehnologije. Ispitivanja javnoga mnijenja su obiljeje interakcije tehnologije i demokracije koju tek
poinjemo shvaati. Kako troak praenja trenutnog stajalita
stanovnitva opada i kako se grade strojevi za stalno praenje
stanovnitva, mi proizvodimo nepresuni tok podataka o onome
to narod misli o svakom pitanju koje bi vlada mogla razmotriti.
Odreena vrsta kda usavrava stroj za praenje kd koji automatizira savreni odabir uzorka, koji olakava stvaranje baze podataka o ishodima i koji pojednostavljuje proces povezivanja.
Meutim, mi rijetko pitamo je li savreno praenje dobro.
Na ideal nikada nije bio barem u ustavnom smislu da
demokracija bude savreni odraz trenutne temperature naroda.
Nai su ustavotvorci nastojali projektirati strukture koje e posredovati stajalita naroda. Demokracija je trebala biti neto vie od
niza uzbudljivih oitovanja naroda. Ona je trebala biti odvagnuta,
promiljena i uravnoteena putem ogranienja koja namee ustav.
Ali moda bih trebao kazati, u skladu s tvrdnjama iz 3. dijela, da
je barem postojala latentna dvosmislenost u pogledu toga pitanja.
U svijetu gdje su izbori bili krajnje skupi, a komunikacije sloene,
demokracija se morala zadovoljiti rijetkim izborima. Ipak, ne
moemo znati kako bi ustavotvorci reagirali na tehnologiju koja
omoguuje savreno i stalno ispitivanje javnoga mnijenja.
Postoji vaan razlog da budemo skeptini prema trenutnom
bilu naroda. Trenutno bilo je upitno ne zbog toga to je narod neobrazovan ili nesposoban za dobru prosudbu, i ne zbog toga to
demokracija nuno ne uspijeva, ve zbog toga to je ona esto
proizvod neznanja. Ljudi esto imaju slabo ili djelomino promiljena stajalita koje oni jednostavno ponavljaju kao prosudbe
kada znaju da njihove prosudbe nisu osobito zapaene ili uzete u
obzir.

Odgovori

302

Tehnologija ohrabruje tu vrstu prosudbe. Kao posljedica velikoga poveanja novinarskog izvjetavanja, mi smo izloeni irem
spektru informacija o dananjem svijetu nego ikada ranije. Ta
izloenost, onda, prua nam pouzdanje u naoj prosudbi. Ljudi
koji nikada nisu uli o Istonom Timoru mogli bi svakako rei Ne
znam ako ih zapitaju. Ali nakon to su vidjeli deset sekundi na
TV-u ili trideset redaka na web portalu s vijestima, daje im gledite
na vijest koje prije nisu imali. A oni ponavljaju to gledite, s vrlo
malo dodane vrijednosti.
Rjeenje toga problema nije manje vijesti ili zabrana ispitivanja
javnoga mnijenja. Rjeenje je bolja vrsta ispitivanja javnoga mnijenja. Vlada reagira na loe podatke o ispitivanju javnoga mnijenja
jer su to jedini podaci koje imamo. Ali ta ispitivanja javnoga mnijenja nisu jedina mogua vrsta ispitivanja javnoga mnijenja. Postoje tehnike koje nadoknauju pogreke brzog ispitivanja javnoga mnijenja i proizvode prosudbe koje su promiljenije i postojanije.
Primjer je deliberativno ispitivanje javnoga mnijenja koje je
izmislio profesor James Fishkin.10 Fishkinova ispitivanja trae
ravnoteu, a ne bilo. Oni okupe preko vikenda ljude koji predstavljaju presjek. Ti ljudi, koji predstavljaju sve segmente drutva, dobivaju informacije prije ispitivanja koje osiguravaju da oni neto
znaju o predmetu ispitivanja. Nakon to su uvedeni u temu ispitivanja, podijeljeni su u male porote i tijekom nekoliko dana raspravljaju o toj temi i razmjenjuju gledita o tome kako je najbolje
razrijeiti. Na kraju ih pitaju o njihovim stajalitima, a njihovi
odgovori u tom stadiju oblikuju rezultate ispitivanja.
Velika prednost toga sustava je ne samo to su ljudi dobili informacije ve to je postupak promiljen. Rezultati se pojavljuju iz
rasuivanja graana koji raspravljaju s drugim graanima. Ljude
se ne potie da samo dadu svoj glas. Oni daju razloge za svoj glas, a
ti razlozi e nekoga uvjeriti ili nee.
Mogli bismo zamisliti (mogli bismo sanjati) da se taj postupak
openito prihvati. Mogli bismo zamisliti da to postane glavni
proizvod naega politikoga ivota. A kad bi to bio, on bi mogao
donijeti dobro, kao protutea trenutnom pulsu i stalnom zainteresiranom procesu kakav je vlada. To bi bio korektiv postupku koji
danas imamo, korektiv koji bi mogao donijeti nadu.
Kiberprostor bi mogao omoguiti taj postupak u kojemu se razlozi uzimaju u obzir; on ga svakako ini jo potrebnijim. Mogue

Odgovori

303

je zamisliti koritenje arhitektura toga prostora da se projektiraju

forumi promiljanja, koji bi se mogli koristiti za ostvarenje Fishkinova ispitivanja javnoga mnijenja. Ali moja je poruka cijelo vrijeme da kiberprostor ini tu potrebu hitnijom.11
Ima maginosti u postupku gdje se razlozi uzimaju u obzir to
nije onaj u kojemu strunjaci vladaju ili onaj u kojemu samo pametni ljudi imaju glas, ve onaj u kojemu se mo suoava licem u
lice s razlogom. Magian je postupak onaj u kojemu ljudi iznose
razloge, a graani shvaaju da ti razlozi ograniuju mo.
To je maginost o kojoj je Tocqueville pisao kada je govorio svijetu o zauujuem sustavu porota u Sjedinjenim Dravama.
Graani koji slue u porotama moraju iznositi obrazloene, uvjerljive argumente za odluke koje esto imaju izvanredne posljedice
na drutveni i politiki ivota. Tocqueville je pisao o porotama
1835. godine:
Porota ... slui da prenese duh sudaca u umove svih graana; a
taj duh, s navikama koje mu pomau, najzdravija je priprema za
slobodne ustanove. Ona proima sve klase potovanjem prema
predmetu o kojemu se sudi i osjeajem ispravnoga... Ona poduava ljude da provode pravdu; svaki ovjek se ui da prosuuje svoga
susjeda onako kako bi on elio da njega prosuuju... Porota pouava svakoga ovjeka da ne uzmie pred odgovornou za vlastite
radnje i ulijeva mu ono muevno pouzdanje bez kojega ne moe
postojati nikakva politika vrlina. Ona prenosi na svakoga graanina neku vrstu sudovanja; ona ini da oni svi osjeaju dunosti
koje su obvezni iskazati prema drutvu i ulogu koju igraju u njegovoj vladi. Obvezujui ljude da skrenu svoju pozornost prema
drugim poslovima osim njihovih, ona strue onu privatnu sebinost koja je ra drutva.12

Meutim, nije me Tocqueville ili bilo koji drugi teoretiar upozorio na taj ideal. Bio je to pravnik koji mi je prvi ukazao na mo te
zamisli pravnik iz Madisona, u Wisconsinu, moj ujak Richard
Cates.
Mi ivimo u vremenu kada razboriti ocrnjuju odvjetnike. Nema
sumnje da su odvjetnici djelomice za to odgovorni. Ali ja to ne
mogu prihvatiti, i to ne samo zbog toga to je moj posao da kolujem odvjetnike. Ja to ne mogu jer u mom se pamenju duboko usjekla slika koju je moj ujak skicirao, objanjavajui zato je on

Odgovori

304

odvjetnik. On se 1974. upravo vratio iz Washingona, gdje je radio

za Kongresni odbor za opoziv Nixona, ne Clintona, iako je Hillary Rodham radila sa njim. Nagovarao sam ga da mi sve kae: htio
sam uti o bitkama. Bila je to tema o kojoj nismo mnogo raspravljali kod kue. Moji su roditelji bili republikanci. Moj ujak nije.
Posao moga ujaka bio je da poduava kongresmene o injenicama u tom sluaju najprije doznati sve to je poznato, a onda poduavati o tome lanove odbora. Iako je bilo mnogo toga u njegovoj prii to neu nikada zaboraviti, najzanimljiviji dio nije se u
stvari odnosio na opoziv. Moj mi je ujak opisivao bit njegovoga posla kako za Predstavniki dom tako i za njegove klijente:
Ono to odvjetnik ini, ono to dobar odvjetnik ini, navodi sustav na djelovanje. To nije bleranje, niti bijes, niti strategija i taktika. To je neto mnogo jednostavnije od toga. Ono to dobar
odvjetnik ini je ispriati priu koja uvjerava. Ne skrivajui istinu
ili pobuujui osjeaje, ve koristei razum, putem prie, da bi
uvjerio.
Kada to djeluje, onda to ini neto ljudima koji doivljavaju to
uvjeravanje. Neki, po prvi put u svom ivotu, vide kako razum
ograniuje mo. Ne glasovima, ne bogatstvom, ne injenicom da
netko nekoga pozna ve argumentom koji uvjerava. To je magija naega sustava, koliko god uda bila rijetka.

Ta je slika strila ne u svojoj elitistikoj verziji strunjaka koji

odluuju to je najbolje, niti u verziji talk-showa Rikki Lake gdje
uzbuena gomila galamom uutkava suparnike. Ve u svojoj jednostavnoj verziji koju porote poznaju. A naoj dananjoj demokraciji nedostaje ta jednostavna slika. Gdje se putem deliberacije,
shvaanja i postupka izgradnje zajednice donose prosudbe o tome
kako ii naprijed.
Mogli bismo vratiti neto od toga naoj demokraciji. to vie to
inimo manje e znaajan biti trenutni puls. A to je manje znaajan taj puls, opet emo stei vie vjere u onaj dio nae tradicije koji
nas je uinio revolucionarima 1791. u privrenost obliku vlade
koja potuje deliberaciju, i narod, i koja se opire iskvarenosti odjevenoj u aristokratska obiljeja.

Odgovori

305

17
Ono to Declan ne shvaa
Declan McCullagh je pisac koji radi za Wired News. On takoer
vodi mailing listu koja pretplatnicima alje obavijesti koje je on
odluio proslijediti i potie raspravu meu tim lanovima. Lista se
izvorno zvala Borite se protiv cenzure, i on je u poetku privukao veliki broj pretplatnika koji su se gorljivo organizirali u otporu vladinim naporima da cenzurira Mreu.
Ali Declan danas koristi listu za neto vie od rasprave o cenzuri. On na listu alje druge novosti za koje misli da e njegovi pretplatnici u njima uivati. Tako pored novosti o naporima da se
ukloni pornograju s Mree, Declan ukljuuje izvjetaje o prislukivanju telefona koje vri FBI, napore da se zatiti privatnost ili
vladine napore da sprovede nacionalne zakone protiv monopola.
Ja sam pretplatnik i uivam u porukama.
Declanova politika je jasna. On je pametan, iako mladi, libertarijanac kome je prezir prva reakcija na bilo koji prijedlog koji
ukljuuje vladu. U jednoj nedavnoj poruci, on je spomenuo priu
o britanskom posluitelju koji kri zakone o telefaks spamu; To je
pokazalo, tvrdio je on, da su zakoni koji reguliraju e-mail spam
beskorisni. U Declanovim je porukama jedna jedina tema: pustite
Mreu na miru. On ponekad sa samopravinim podsmijehom ismijava one koji dovode u pitanje tu jednostavnu, iako snanu,
zamisao.
Promatrao sam Declanovu listu neko vrijeme. Kratko sam vrijeme promatrao i diskusijski dio liste. Ali najjae obiljeje te liste
po meni je postepena pojava nove teme za zabrinutost one koja
sada dobiva vie poruka od cenzure.
Tema je Y2K problem godine 2000. koji prijeti da poremeti
mnogo toga u naem drutvenom i ekonomskom ivotu, budui
da su raunala otkrila da novi milenij ne rauna. Kao to izlazi na
vidjelo Declanovo libertarijanstvo, tako izlazi na vidjelo njegova
zaokupljenost Y2K-om. On je ili prestravljen ili se perverzno zabavlja onime to e donijeti novi milenij.

Ono to Declan ne shvaa

306

S motrita ove knjige, ta dvostruka zaokupljenost regulacijom

putem drave i regulacijom putem kda sasvim su u skladu. Isto
kao to bismo se trebali brinuti zbog loih zakonskih regulacija,
tako bismo se trebali brinuti zbog loih regulacija putem kda. A s
motrita ove knjige, Y2K naa je prva kriza u kdu. To je prvi put
da e se kultura kao cjelina morati suoiti sa tetom po okoli koju
nanose kratkovidni pisci kda. Poput kratkovidnih zakonodavaca,
oni su stvorili krizu razmjere koje jo ne moemo sagledati.
Ali s motrita Declanovoga libertarijanstva, tee je pomiriti tu
dvostruku zaokupljenost. Y2K je proizvod odreene vrste libertarijanstva. To je proizvod nepromiljene regulacije putem kda i zakona koji pisce kda ne ini odgovornim za njihov kd. Tisue pisaca kda i dalje rade svoj posao mislei da su njihove radnje jednostavno njihova stvar. Kultura i pravni sustav u biti su se odnosili
prema tim radnjama kao onima pojedinaca koji djeluju sami. Danas, godinama nakon to je prvi loi kd kompiliran, suoavamo se
s nekom vrstom ekoloke katastrofe: okrueni smo kdom koji e
zakazati na kritine i nepredvidljive naine u najmanju ruku
prouzrokujui ekonomiji milijune dolara gubitka, a prema nekim
scenarijima sudnjega dana jo mnogo goru tetu.
Problem Y2K nastao je zbog nedostatka odreene vrste regulacije, a ne zbog previe regulacije. U to nas je uvalio pretjerani naglasak na privatnost, a ne previe etatistika savezna vlada. Da je sustav materijalne odgovornosti bolji u traenju odgovornosti od
proizvoaa za tete koje nanose, pisci kda i njihovi poslodavci
vie bi se brinuli zbog tete koju e njihov kd napraviti. Kada se
ugovorno pravo ne bi tako uprezalo da omogui odricanje od zahtijevanja odgovornosti u ekonomskim transakcijama, licence koje
su oslobaale pisce kda od bilo kakve mogue odgovornosti zbog
loega kda ne bi uvele jo veu nemarnost u onome to ti pisci
kda proizvode. A kad bi se sustav intelektualnoga vlasnitva vie
bavio stjecanjem i ouvanjem znanja nego dozvoljavanjem privatnim akterima da stjeu i ouvaju prot, mogli bismo imati sustav
autorskoga prava koji zahtijeva polaganje izvornog kda kod
vlade prije nego to se dobije zatita autorskoga prava, stvarajui
tako poticaj da se sauva izvorni kd i tako stvori sredstvo koje
danas ne postoji, ali kojemu bismo se mogli obratiti pri ispravljanju posljedica toga loega kda. Da je vlada drugaije postupala u
svim tim sluajevima i problemi Y2K-a bili bi drugaiji.01

Odgovori

307

Y2K je samo jedan primjer openitije tematike koja se nalazi u

sreditu ove knjige. Tehnologija je oduvijek prisutna u naim ivotima, a ljudi su pisali o posljedicama tehnologije po drutvo
otkad postoji tehnologija. Ali taj kontinuitet ne bi nas smio zaslijepiti pred vanim diskontinuitetom koji emo uskoro imati prilike vidjeti. Kd moe biti jedino razlika u stupnju, ali razlika u
stupnju u odreenom trenutku postaje razlika u vrsti. Nenamjeravana posljedica ponaanja s privatnim kdom vremenska je bomba tempirana da eksplodira otprilike sljedee godine. Problem Y2K
treba nas prodrmati da postanemo svjesni drugih vremenskih
bombi u naim ivotima to jest opega uinka koji e kd imati u
naim ivotima.
Jer eto stvarnosti koja sav taj govor o kdu zamuuje. Govorei o kdu u kiberprostoru kao to sam govorio, opisujui kako bi
vlada mogla regulirati taj kd, prikazujui kao da su ti svjetovi
koje opisujem negdje drugdje, ja sam zakrio oiglednu i kritiku
injenicu koju kriza s Y2K-om ini jo stvarnijom: kd nije drugdje
i mi nismo drugdje kada osjeamo njegove posljedice. Kao to Andrew Shapiro kae: Vidjeti kiberprostor drugdje ... znai pogreno tumaiti njegovo zakonsko znaenje. To ... nam onemoguuje
da sagledamo nain na koji regulatorne sile vole vidjeti kd, koji
je, kako neki kau, tamo, a u stvari nas pogaa ovdje. 02
Mi ivimo u realnom prostoru, podvrgnuti posljedicama kda.
Mi ivio svakidanjim ivotima, podvrgnuti posljedicama kda.
Mi ivimo drutvenim i politikim ivotima, podvrgnuti posljedicama kda. Kd regulira sve te vidove naih ivota, i tijekom vremena vie nas proima nego bilo koji drugi regulator u naem ivotu. Trebamo li ostati pasivni pred tim regulatorom? Trebamo li
dozvoliti da nas on pogaa a da nikako ne odgovorimo?
I tako opet dolazimo do udne supostavljenosti dviju Declanovih zaokupljenosti. Vlade se trebaju uplitati, minimalno, kada privatno djelovanje ima javne posljedice; kada kratkovidno djelovanje prijeti da uzrokuje dalekosenu tetu; kada izostanak upletanja potkopava znaajne ustavne vrijednosti i vana pojedinana
prava; i kada se pojavljuje oblik ivota koji moe zaprijetiti vrijednostima za koje vjerujemo da su temeljne.
A ipak tako je sveobuhvatan na osjeaj neuspjenosti vlade da
tako pametan pisac kao to je Declan ne moe vidjeti skrivene
posljedice ta dva velika zla o kojima on tako predano izvjeuje.
Ako vjerujemo da vlada ne moe uiniti nita dobroga, onda De-

Ono to Declan ne shvaa

308

calnov prigovor da ona nita ne ini ima smisla. A ako vlada ne

moe nita uiniti, onda iz toga slijedi da trebamo smatrati prirodnima te katastrofe koje je prouzrokovao ovjek. Isto onako kao to
govorimo o katastro da Zapadna obala klizii u Tihi ocean, tako
trebamo govoriti o katastro da zbog kda klizimo u jo jedno
tamno doba. Ne moemo bilo to uiniti protiv jednoga i drugoga,
ali obje su postale velike teme sve ire javnosti.
Ja sam se zalagao za drugaiji odgovor. Trebamo misliti kolektivno i razborito o tome kako e ta nova stvarnost utjecati na nae
ivote. Nita ne initi nije odgovor; neto se moe i treba uiniti.
Ja sam se zalagao za to, ali ne s mnogo nade. Declani su toliko
rasprostranjeni u naoj politikoj kulturi da priznajem kako ne
znam put da ih zaobiem. Skicirao sam male korake; izgledaju
vrlo mali. Opisao sam drugaiji ideal, on izgleda prilino stran.
Obeao sam da se neto drugaijega moe uiniti, ali ne putem
bilo koje ustanove vlasti koju poznam. Govorio sam kao da moe
postojati nada. Ali Nada (Hope) se na kraju pokazala samo televizijskom reklamom.
Istina je, predmnijevam, da e Declani pobijediti barem zasad.
Mi emo se ponaati prema ekolokim katastrofama zasnovanima
na kodu, poput Y2K, poput gubitka privatnosti, poput cenzure ltera, poput nestanka zajednikog intelektualnog dobra kao da su
sve to proizveli bogovi, a ne ovjek. Mi emo promatrati dok nova
arhitektura panoptikuma brie vane vidove privatnosti i slobode
govora, a mi emo govoriti, poput modernih Jeffersona, da priroda
tako hoe zaboravljajui da smo u tome mi priroda. Mi emo u
mnogim podrujima naega drutvenoga ivota vidjeti Mreu kao
proizvod neega stranoga neto ime ne moemo vladati jer ne
moemo s niim vladati. Neto, naprotiv, to moramo jednostavno
prihvatiti, dok ono zauzima i preobraava nae ivote.
Neki kau da je ovo uzbudljivo vrijeme. Ali to je uzbuenje
adolescenta koji se igra tko e prvi skrenuti i automobilom juri niz
autocestu s rukama daleko od volana. Postoje izbori koje moemo
donijeti, ali mi se pretvaramo kao da ne moemo nita uiniti. Mi
izabiremo da se pretvaramo, mi zatvaramo oi. Mi gradimo ovu prirodu, a onda nas ta priroda koju smo izgradili ograniava.
Ovo je doba noja. Uzbuuje nas ono to ne moemo znati. Ponosni smo to stvari preputamo nevidljivoj ruci. Mi inimo tu ruku
nevidljivom okreui glavu.

Odgovori

309

Ali ovo nije veliko vrijeme, u kulturnom smislu, da se susretnemo s revolucionarnim tehnologijama. Nismo spremniji za tu
revoluciju nego to su prije jednog desetljea sovjeti bili za svoju.
Mi smo, poput sovjeta, zateeni revolucijom. Ali mi, za razliku od
njih, imamo to izgubiti.

Ono to Declan ne shvaa

310

Dodatak
U 7. sam poglavlju ukratko sam skicirao argumentaciju za to
kako etiri modaliteta koja opisujem razliito ograniavaju. U
ovom dodatku elim proiriti tu argumentaciju. Nadam se da u
bolje objasniti kako ti modaliteti zakon, trite, norme i arhitektura meusobno djeluju dok reguliraju. Takvo razumijevanje je
korisno, ali ne i nuno, za argumentaciju ove knjige. Stoga sam ga
smjestio ovdje, za one koje to zanima i koji imaju previe vremena.
Na drugom sam mjestu nazvao taj pristup Novom ikakom kolom. 01
Zakon je zapovijed to ga podupire prijetnja sankcijom. On vam
zapovijeda da ne smijete poiniti ubojstvo i prijeti ozbiljnom kaznom ako to ipak uinite. Ili vam zapovijeda da ne trgujete kokainom i prijeti vam surovim kanjavanjima ako to uinite. U oba sluaja slika zakona je prilino jednostavna i izravna: ne inite to, inae snosite posljedice.
Oigledno je da je zakon mnogo vie od niza zapovijedi i prijetnji.02 Zakon ne samo to nareuje odreeno ponaanje ve oituje i
vrijednosti zajednice (kada, na primjer, on odreuje dan kada se
slavi roenje Martina Luthera Kinga, Jr.); 03 on sainjava i regulira
strukture vlade (kada Ustav, na primjer, utvruje u lanku I da je
Predstavniki dom odvojen od Senata); i utvruje prava na koja se
pojedinci mogu pozivati protiv vlastite vlade (Povelja o pravima).
Sve su to primjeri zakona; usredotoujui se samo na jednu vrstu
zakona, ne namjeravam umanjiti znaaj onih drugih vrsta. Ipak,
taj konkretan vid zakona prua dobro denirano ogranienje za
pojedince unutar sudske nadlenosti zakonodavca ili suverena. To
ogranienje objektivno je prijetnja kanjavanjem.
Drutvene norme ograniuju drugaije. Podrazumijevam pod
drutvenim normama ona normativna ogranienja nametnuta ne
organiziranim ili centraliziranim djelovanjima drave, ve putem
mnogih manjih i ponekad snanih sankcija koje lanovi zajednice
nameu jedan drugome. Ja ne govorim o obrascima ponaanja:
moe biti da se veina ljudi vozi na posao izmeu 7:00 i 8:00, ali to
nije norma. Norma upravlja drutveno vanim ponaanjem, od
kojega vas otklon ini drutveno nenormalnim.04

312

ivot je ispunjen, konstituiran i odreen u odnosu na te norme

od kojih su neke vrijedne, a mnoge i nisu. Norma je (i to dobra)
nekome zahvaliti za uslugu. Ako ne zahvalite postanete nepristojan, a onda vam to otvara itav raspon drutvenih sankcija, od bojkota do kritike. Norma je obratiti se obazrivo onome do vas u zrakoplovu ili ostati na desnoj strani dok polako vozite. Norme odvraaju mukarce da nose haljine na posao i potiu sve nas da se redovno kupamo. Svakidanji ivot ispunjen je takvim zapovijedima
o tome kako se trebamo ponaati. Uobiajeno, civiliziranoj osobi te
zapovijedi ine znaajan dio ogranienja za njezino ponaanje.
Stoga je ono to ini norme drugaijima mehanizam i izvor njihove sankcije: njih namee zajednica, a ne drava. One su sline
zakonu, barem objektivno, po tome to se njihovo ogranienje
namee nakon to se prekraj dogodio.
Ogranienja trita opet su drugaija. Trite ograniava putem
cijene. Cijena signalizira toku na kojoj se neki resurs moe prenijeti s jedne osobe na drugu. Ako elite Starbucks kavu, morate dati
prodavau dva dolara. Ogranienje (dva dolara) istovremeno je s
koristi koju elite (kava). Moete se, naravno, cjenkati da ete za
korist platiti kasnije (Rado bih vam platio u utorak za dananji
hamburger), ali obveza je nastupila u vrijeme kada dobivate korist. Utoliko ukoliko ostajete na tritu ta je istodobnost ouvana.
Ogranienje trita, dakle, za razliku od zakona i normi, ne nastupa nakon to ste zatraili korist; ono nastupa u isto vrijeme.
To ne znai da se trine transakcije ne mogu prevesti u transakcije zakona ili norme. U stvari, trine transakcije ne postoje
osim unutar konteksta zakona i normi. Morate platiti vau kavu;
ako ne platite, primjenjuje se zakon o krai. Nita na tritu ne
zahtijeva da dadete napojnicu konobaru, ali ako ne dadete, norme
nastupaju da reguliraju vau krtost. Ogranienja trita postoje
zbog razraene pozadine zakona i normi koji odreuju to se moe
kupiti i prodati, kao i pravila o vlasnitvu i ugovoru kako se stvari
mogu kupovati i prodavati. Ali uzimajui u obzir postojanje tih
zakona i normi, trite jo uvijek ograniava na poseban nain.
Ogranienje naeg posljednjeg modaliteta nije ni tako kontingentno niti, u svom punom opsegu, tako ovisno. To je ogranienje
arhitekture nain na koji je svijet onakav kakav je ili kakvi su
njegovi konkretni aspekti. Arhitekti to nazivaju izgraeni okoli; oni
koji ne nadijevaju imena jednostavno ga prepoznaju kao svijet oko
njih.

dodatak

313

Oigledno je da su neka ogranienja arhitekture ogranienja

koja smo mi stvorili (odatle osjeaj arhitekture), a neka nisu. Vrata zatvaraju neku sobu. Kada su zakljuana vrata vas dre vani.
Ogranienje ne funkcionira kao zakon ili norme ne moete zanemariti ogranienje i trpjeti posljedice kasnije. ak ako je ogranienje koje su nametnula vrata ono koje vi moete prevladati razbijajui ih, moda, ili nalazei klju vrata jo uvijek ograniuju, ali
samo ne apsolutno.
Meutim, neka arhitektonska ogranienja jesu apsolutna. Usprkos Star Treku mi ne moemo putovati brzinom vremeplova. Mi
moemo, bez sumnje, brzo putovati, a tehnologija nam je omoguila da putujemo bre nego to smo obiavali. Ipak, imamo dobre
razloge (ili barem ziari imaju) vjerovati da postoji granice brzine
kojom moemo putovati. Kao to pie na nekoj staroj majici,
186,282 milje u sekundi. To nije samo dobra zamisao. To je zakon.
Ali bez obzira jesu li potpuna ili ne, je li ih stvorio ovjek ili ne,
mi moemo razmotriti ta ogranienja kao jednu jedinstvenu klasu
kao ogranienja arhitekture ili kda realnoga prostora. Ono to
objedinjuje tu klasu je initelj ograniavanja: nijedan pojedinac ili
skupina ne namee ogranienje, ili barem ne izravno. Pojedinci su,
bez sumnje, na kraju odgovorni za vei dio ogranienja, ali u svom
stvarnom izvrenju ogranienje se brine samo za sebe. Zakoni trebaju policiju, tuitelje i sudove da bi imali odreeni uinak; kljuanica ne treba. Norme zahtijevaju da pojedinci zapaze neusklaeno ponaanje i primjereno odgovore; sila tee to ne zahtijeva.
Ogranienja arhitekture su samoizvravajua na nain na koji
ogranienja zakona, normi i trita to nisu.
To obiljeje arhitekture - samoizvrenje - neobino je vano za
shvaanje njezine uloge u regulaciji. To je osobito vano za nedolinu i nepravednu regulaciju. Na primjer, u mjeri u kojoj moemo
poluiti uinke putem automatskih ogranienja kda realnoga
prostora, ne trebamo ovisiti o stalnoj potpori, privrenosti ili
pouzdanosti pojedinaca. Ako moemo navesti strojeve da to ine,
moemo se utoliko vie pouzdati da e se nedolino doista i sprovesti.
Lansiranje nuklearnih raketa dobar je primjer. Prema izvornom
dizajnu, rakete su trebale lansirati pojedinane posade smjetene
unutar silosa za lansiranje raketa. Ti bi ljudi dobili naredbu da
lansiraju svoje rakete, a oekivalo se da e oni to uiniti. Zakoni su,

314

naravno, podupirali naredbu nepokoravanje naredbi da se lansiraju rakete dovelo bi posadu pred ratni sud.05
Ali pri iskuavanju sustava, vojska je ustanovila da je sve to
manje pouzdano. Uvijek je pojedinana prosudba provjeravala odluku o lansiranju i uvijek je pojedinac morao odluiti hoe li posluati naredbu. Oigledno je taj sustav manje pouzdan od sustava
u kojemu su sve rakete povezane, takoreku, na jedno jedino dugme na predsjednikovom stolu. Ali moda vjerujemo da postoji
odreena vrijednost u toj drugoj provjeri, da vojnik svojom posredovanom radnjom osigurava neku provjeru odluke o lansiranju.06
To je vana posljedica automatske prirode ogranienja arhitekture. Zakoni, norme i trite su ogranienja koja provjerava prosudba. Oni se provode samo kada neka osoba ili skupina odlui to
uiniti. Ali kada se jednom uspostave, ogranienja arhitekture
imaju svoj uinak dok ih netko ne zaustavi.
injenje je, prema tome, jedna razlika izmeu etiri ogranienja.
Vremenskost ogranienja kada je nametnuto je druga.
Tu trebam napraviti razliku izmeu dva razliita motrita:
onoga koji promatra kada je ogranienje nametnuto (objektivno
motrite) i onoga koji doivljava ogranienje (subjektivno motrite). Do sada sam opisivao etiri ogranienja u tom jednom jedinom
modelu s objektivnoga motrita. S toga su motrita ona sasvim
razliita, ali sa subjektivnoga motrita ona se ne trebaju uope
razlikovati.
S objektivnoga motrita razlika je izmeu ogranienja koja zahtijevaju plaanje smjesta i ogranienja koja vas putaju da pijete, a
onda plaate. Arhitektura i trite ograniavaju smjesta; zakon i
norme putaju vas da najprije pijete. Na primjer, pomislite na
ogranienja koja vam prijee pristup u klimatiziranu kuu susjeda
koji je otiao na vikend. Zakon vas ograniava ako provalite, vi
ete ometati posjed. Norme vas takoer ograniavaju nije dobrosusjedski provaliti u susjedovu kuu. Meutim oba ta ogranienja
bila bi vam nametnuta nakon to ste provalili u kuu. Ona su cijena
koju biste mogli platiti kasnije.07 Arhitektonsko ogranienje je
brava na vratima ona vas zaustavlja dok pokuavate ui u kuu.
Trite ograniava vae vlasnitvo klima ureaja na isti nain ono
zahtijeva novac prije nego vam ga dade. S objektivnoga stajalita
ono to razlikuje te dvije kategorije ogranienja je njihova vremenskost kada je sankcija nametnuta.

dodatak

315

Meutim, sa subjektivnoga motrita sve te razlike mogu nestati. Subjektivno, vi moete svakako osjetiti ogranienje norme mnogo prije nego to je prekrite. Moete osjetiti ogranienje protiv
provale u susjedovu kuu pri samoj pomisli da to uinite. Kakva
god vremenskost ogranienja s objektivnoga motrita, vi moete
osjetiti ogranienje razliito. Neko ogranienje moe biti objektivno
ex post, ali ga subjektivno osjetite ex ante.
To nije ogranieno samo na norme. Pomislite na dijete i vatru.
Vatra je komadi kda realnoga prostora: posljedice se osjeaju im
je prekreno ogranienje koje on namee. Dijete to naui prvi put
kada stavi ruku blizu plamena. Nakon toga dijete usvaja ogranienje vatre prije nego to stavi ruku u vatru. Kada se jednom opee
dijete naui da drugi put ne stavlja svoju ruku blizu plamena.08
Moemo opisati tu promjenu kao razvoj subjektivnoga
ogranienja djejega ponaanja. Tada moemo vidjeti kako se ta
zamisao proiruje na druga ogranienja. Pomislite na burzu. Za
one koji ne trguju mnogo, ogranienja trita mogu doista biti
jedino objektivno ogranienje cijene koja se trai kada vre kupnju. Meutim, za one koji redovito istupaju na tritu ogranienja trita sasvim su razliita. Ti ljudi s vremenom ih upoznaju
kao drugu prirodu, koja usmjerava ili ograniava njihove radnje.
Pomislite na brokera u burzovnoj dvorani. Biti veliki broker u tom
kontekstu znai poznavati trite kao vlastiti dep, dopustiti da
ono postane druga priroda. Govorei rjenikom koji smo koristili,
taj je broker dopustio da trite postane subjektivno toga tko je
on.
Prema tome, svako ogranienje ima subjektivni i objektivni vid.
Zakoni su objektivno ex post, ali za veinu nas injenica da nas zakon usmjerava na konkretan nain obino je dovoljna da ga uinimo subjektivnim ogranienjem. (Ne ograniava me objektivna prijetnja zatvorom da varam na porezu; umjesto toga ja sam ogranienja zakona u pogledu poreza uinio subjektivnima. Iskreno,
ograniava me porezna sluba. To je istina.) Kao subjektivno ogranienje, ono nas ograniava prije nego to djelujemo.
Za one koji su potpuno sazreli ili potpuno integrirani, sva subjektivna ogranienja su subjektivno djelotvorna prije njihovih
radnji. Oni osjeaju ogranienja kda realnoga prostora, zakona,
normi i trita, prije nego to djeluju. Za potpuno nezrele ili otuene, malo objektivnih ogranienja je subjektivno djelotvorno.
Oni zakorae u blato i onda tek naue o ogranienjima blata; oni

316

ukradu kruh i onda tek naue o zakonskim kaznama; oni se pojave

na piru u kratkim hlaama i tek onda naue o preziru svojih prijatelja; oni potroe sav svoj novac na bombone, a onda tek naue o
ogranienju trine oskudice. Ta dva tipa oznauju krajnosti; veina nas je negdje izmeu.
Stoga to je subjektivnije ogranienje ono je djelotvornije u reguliranju ponaanja. Potreban je rad da bi se ogranienje uinilo
subjektivnim. Pojedinac mora izabrati da ga uini dijelom samoga
sebe. U mjeri u kojoj normu uinimo subjektivnom, ona ograniava istovremeno s ponaanjem koje regulira.
To ukazuje na posljednju razliku izmeu zakona i normi, s jedne strane, i kda realnoga prostora, s druge. Zakon i norme su djelotvorniji to su subjektivniji, ali njima je potrebna neka minimalna subjektivnost da bi uope bili djelotvorni. Osoba koja se ograniava mora znati o ogranienju. Zakon koji tajno kanjava ljude za
prekraje koji oni ne znaju da postoje ne bi bio djelotvoran u reguliranju ponaanja koje kanjava.09
Ali to nije sluaj s arhitekturom. Arhitektura moe ograniavati
bez ikakve subjektivnosti. Brava ograniava lopova bez obzira zna
li on da brava zakljuava vrata. Razdaljina izmeu dva mjesta
ograniava odnos izmeu ta dva mjesta bez obzira shvaa li itko na
tim mjestima ogranienje. Ta injenica je nadopuna injenici o initelju: isto kao to neki posrednik ne treba nametati ogranienje,
tako ga ni subjekt ne treba shvatiti.
Dakle, arhitektonska ogranienja djeluju bez obzira zna li subjekt da ona djeluju, dok zakon i norme djeluju jedino ako subjekt
zna neto o njima. Ako ih je subjekt usvojio, ona mogu ograniavati bez obzira premauje li oekivana cijena pridravanja korist od
odstupanja. Zakon i norme mogu se uiniti slinijima kdu to su
vie usvojeni. Ali usvajanje zahtjeva rad.
Iako se koristim jezikom koji se poziva na arhitekte, moj jezik
nije jezik arhitekata. On je zapravo ukraden i iskrivljen. Ja nisam
strunjak za arhitekturu, ali sam preuzeo iz arhitekture njezin
uvid u odnos izmeu izgraenoga okolia i ponaanja koja taj okoli stvara.10 Ni arhitekti ni ja ne uzimamo taj odnos kao determinirajui. Struktura X ne determinira ponaanje Y-a. Naprotiv, ti su
oblici uvijek jednostavno utjecaji koji se mogu promijeniti, a kada
se promjene, oni mijenjaju ponaanje pod tim utjecajem.
Poput Michaela Sorkina, ja vjerujem da su znaenja inherentna oblicima i da okruenja za drutveni ivot mogu pridonijeti

dodatak

317

njegovom ispunjenju. Njegova knjiga Lokalni kd: Konstitucija

grada na 42 sjeverne zemljopisne irine naznauje svako od svojstava
modela koji opisujem, ukljuujui i dvosmislenost izmeu zakona
i arhitekture (graenja kodova i kodeksa) i konstitucije koju to
dvoje omoguuje. Bez obzira na izvor sadraja tih kodova, pie on,
njihove posljedice su izgraene. 11 To je obiljeje koje moramo
uzeti u obzir.
Ja mislim da ako relativiziramo regulatore ako shvatimo kako
razliiti modaliteti reguliraju i kako su podvrgnuti, u znaajnom
smislu, zakonu onda emo vidjeti kako se sloboda gradi ne jednostavno putem ogranienja koja postavljamo za zakon. Prije, sloboda se gradi strukturama koje uvaju prostor za pojedinani izbor, koliko god taj izbor moe biti ogranien.
Mi smo u vremenu kada je naa mo da prkamo oko struktura
to reguliraju na povijesnom vrhuncu. Stoga je neophodno da
shvatimo to emo uiniti s tom moi. A jo vanije, to neemo
uiniti.

318

Biljeke
PREDGOVOR
01. Vidi http://mit.edu/cfp6.

POGLAVLJE JEDAN
01. Paulina Borsook, How Anarchy Works, Wired 110 (listopad 1995.): 3.10,
dostupno online na http://www.wired.com/wired/archive/3.10/ietf.html
(posjetio 30. svibnja 1995.), citirajui Netlander, David Clark.
02. James Boyle, govor na Konferenciji o istraivanju telekomunikacijskih
politika (TPRC), Washington, D.C., 28. rujna, 1997. David Shenk raspravlja o libertarijanstvu koje kiberprostor nadahnjuje (kao i o drugim temeljnim problemima dananjega doba) u sjajnoj knjizi praktinih savjeta o kulturi koja odgovorno pokriva kako tehnologiju tako i libertarijanstvo; vidi Dana Smog: Surviving the Information Glut (San Francisco,
Harper Edge, 1997), osobito 174-177. Knjiga takoer opisuje tehnorealizam, prijemiv pokret koji zagovara uravnoteeniju sliku odnosa
izmeu tehnologije i slobode.
03. Vidi Kevin Kelley, Out of Control: The New Biology of Machines, Social Systems,
and the Economic World (Reading, Mass.: Addison-Wesley, 1994), 119.
04. Kao to je Stephen Holmes napisao, Prava ovise o znalakom izvravanju... zakonite javne moi... Najvea i najpouzdanija organizacija za
promicanje ljudskih prava je liberalna drava... Ako drutvo nije politiki dobro organizirano, nee biti pojedinanih sloboda niti civilnoga
drutva; What Russia Teaches Us Now: How Weak States Threaten
Freedom, American Prospect 33 (1997): 30,33.
05. To je mrana slika, priznajem, i ona je suprotna slici kontrole koju je
opisao Andrew Shapiro u The Control Revolution (New York: Public
Affairs, 1999). Meutim, kao to u daljnjem tekstu raspravljam, razlika
izmeu Shapirovoga stajalita i moga okree se oko razmjera u kojoj
arhitekture omoguuju regulaciju odozgo prema dolje. Po mom miljenju, pojavit e se vrlo vjerojatno arhitektura koja e omoguiti veu
regulaciju nego to Shapiro vjeruje da je mogue.
06. Vidi We Know Where You Will Live, Konferencija o kompjutorima,
slobodi i privatnosti, 30. oujka 1996., audio dostupan na http://www.
swiss.ai.mit.edu/~switz/cfp96#audio.
07. Vidi William J. Mitchell, City of Bits: Space, Place, and the Infobahn (Cambridge, Mass.: MIT Press, 1995.), 111. U veem dijelu ove knjige, razraujem Mitchellovu zamisao, iako vuem tu metaforu i od drugih. Ethan

Biljeke za stranice 6-25

320

Katsh raspravlja o tom pojmu svjetova softvera u Software Worlds and

the First Amendment: Virtual Doorkeepers in Cyberspace, University of
Chicago Legal Forum (1996): 335, 338. Joel Reidenberg raspravlja o srodnom pojmu lex informatica u Lex Informatica: The Formulation of
Information Policy Rules Through Technology, Texas Law Review 76
(1998): 553. Ja sam posebice pod utjecajem rada Jamesa Boylea na tom
podruju. O toj knjizi raspravljam u poglavlju 9, ali vidi takoer
Foucault in Cyberspace: Surveiilance, Sovereignty, and Hardwired
Censors, University of Cincinnati Law Review 66 (1997): 177. Za nedavnu i
snanu upotrebu te zamisli, vidi Shapiro, The Control Revolution. Mitch
Kapor je otac izraza arhitektura u politici unutar govora o kiberprostoru. Zahvalan sam mu na tome.
08. Mark Stek, Epilogue: Choices and Dreams, u Internet Dreams: Archetypes, Myths, and Metaphors, uredio Mark Stek (Cambridge, Mass.: MIT
Press, 1996), 390.
09. Missouri protiv Hollanda, 252 US 416, 433 (1920).
10. Richard Stallman, na primjer, organizirao je otpor uvoenju lozinki na
MIT-u. Lozinke su arhitektura koja olakava kontrolu iskljuujui korisnike koji nisu slubeno ovlateni. Steven Levy, Hackers (Garden City,
N.Y.: Anchor Press/Doubleday, 1984), 416-417.

POGLAVLJE DVA
01. Vidi, na primjer, Stanley Fish, Doing What Comes Naturally (Durham, N.C.:
Duke University Press, 1989), pogl. 17.
02. To je takoer hipotetiki. Konstruirao sam tu priu u svjetlu onoga to
bi moglo biti, i mjestimino jest. Ali ja sam profesor prava; ja profesionalno stvaram hipotetike prie.
03. Dobivamo dobar uvid u mogunosti toga prostora iz prirunika s praktinim uputama; jedan od mojih najomiljenijih je Bruce Damerov Avatars! (Berkeley, Calif.: Peachpit Press, 1998). Doseg iskustava i mogunosti koje je Damer prikazao jo ne nadmauju hipotetiko na emu sam
utemeljio ovaj odlomak, ali svaka razlika je samo pitanje kodiranja.
04. MUD ima nekoliko znaenja, izvorno Multi-User Dungeon (Viekorisnika tamnica) ili Multi-User Domain (Viekorisnika domena).
MOO je MUD objektno orijentiran. Jo uvijek je klasina analiza ivota
u MUD-u ili MOO-u Sherry Turkle, Life on the Screen: Identity in the Age of Internet (New York: Simon & Shuster, 1995). Vidi takoer Elizabeth Reid,
Hierarchy and Power: Social Control in Cyberspace, u Communities in
Cyberspace, uredili Marc A. Smith i Peter Kollock (New York: Routledge,
1999), 107. Otac ili bog MUD-a po imenu LamdaMOO je Pavel Curtis.
Vidi njegov prikaz u Mudding: Social Phenomena in Text-Based Virtu-

321

05.

06.

07.

08.

09.
10.
11.
12.

13.
14.

15.

al Realities u Stek, Internet Dreams, 265-92. Za dvije udesne stranice

linkova o povijesti MUD-ova, vidi Lauren P. Burka, The MUDline, dostupno na http://www.apocalypse.org/pub/u/lpb/muddex/mudline.html
(posjeeno 30. svibnja 1999.); i Lauren P. Burka, The MUDdex, dostupno na http://www.apocalypse.org/pub/u/lpb/muddex/ (posjeeno 30.
svibnja 1999.).
Pareto superioran potez zahtijeva da barem jedna osoba postane bogatija a da nitko ne bude siromaniji. Vidi Robert Cooter i Thomas Ulen,
Law and Economics, 2.izd. (Reading, Mass.: Adison-Wesley, 199), 12, 41-42.
Rodno ime Jakea Bakera bilo je Abraham Jacob Alkhabaz, ali on je
promijenio svoje ime nakon to su se njegovi roditelji rastavili. Vidi Peter H. Lewis, Writer Arrested After Sending Violent Fiction Over Internet, New York Times, 11. veljae 1995., 10.
Tih sedam hijerarhija su: comp, misc, news, rec, sci, soc i talk. Vidi Henry
Edward Hardy, The History of Net,v8.5, 28. rujna 1993., dostupno na
http://www.grin.net/~cturley/gsezine/GS.WorldView/*HISTORY.OF.NET/
(posjeeno 30. svibnja 1999.)
Preuzeo sam od Jonathana Wallacea i Marka Mangana ivopisan prikaz
u Sex, Laws, and Cyberspace (New York: M&T Books, 1996), 63, iako zanimljivije inaice te prie krue na Mrei (ja idem na sigurno).
Vidi Sjedinjene Drave protiv Bakera, 890 Fsupp 1375, 1390 (EDMich 1995);
vidi takoer Wallace i Mangan, Sex, Laws, and Cyberspace, 69-77.
Vidi Mike Godwin, CyberRights: Defending Free Speech in the Digital Age
(New York: Times Books, 1998), 117-32.
Nema sumnje da e crv integrirati s radom stroja, kao to e integrirati,
na primjer, barem s operativnim sustavom.
Moj je primjer preuzet iz Michael Adler, Cyberspace, General Searches,
and Digital Contraband: The Fourth Amendment and the Net-Wide
Search, Yale Law Journal 105 (1996): 1093; vidi Laura B. Riley, Concealed
Weapon Detectors and the Fourth Amendment: The Constitutionality
of Remote Sense Enhanced Searches, UCLA Law Review 45 (1997): 281,
325-27. Adlerov primjer prua dobru usporedbu s Arnold H. Loewy,
The Fourth Amendment as a Device for Protecting the Innocent,
Michigan Law Review 81 (1983): 1229, 1244 iako oni dolaze do suprotnih
zakljuaka.
Vidi William J. Stunz, The Substantive Origins of Criminal Procedure,
Yale Law Journal 105 (1995): 393, 406-7.
Vidi, na primjer, Thomas A. Clancy, The Role of Individualized Sucpicion in Assesing the Reasonableness of Searches and Seizures, University of Memphis Law Review 25 (1995): 483, 632. Individualizirana sumnja
... posluila je ... kao vrsta zatita od nepravednih i pristranih redarstvenih radnji.
Vidi Sjedinjene Drave protiv Placea, 462 US 696, 707 (1983).

Biljeke za stranice 27-39

322

16. James Boyle, Shamans, Software, and Spleens: Law and the Construction of the
Information Society (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1996), 4.
17. Vidi Susan Freiwald, Uncertain Privacy: Communication Attributes
After the Digital Telephony Act, Southern California Law Review 69
(1996): 949, 951,954.
18. Vidi John Rogers, Bombs, Borders, and Boarding: Combatting International Terrorism at United States Airports and the Fourth Amendment, Suffolk Transnational Law Review 20 (1997): 501, br. 201.
19. Vidi Mitchell Kapor, The Software Design Manifesto, dostupno na
http://www.kei.com/homepages/mlapor/Software- Design-Manifesto.
html (posjeeno 30. svibnja 1999.); David Farber, A Note on the Politics
of Privacy and Infrastructure, 20. studenoga 1993., dostupno na http://
icg.pobox.com/cis590/reading.045.txt (posjeeno 30. svibnja 1999.);
Qutations. dostupno na http://www.cs.Yorku.ca/~peter/4361/
quotes.html (posjeeno 30. svibnja 1999.); vidi takoer Pamela Samuelson i dr., A Manifesto Concerning the Legal Protection of Computer
Programs, Columbia Law Review 94 (1994): 2308. Steven Johnson snano
naglaava slino: Svi postupci arhitekture podrazumijevaju stajalite o
svijetu, to znai da je sva arhitektura u dubljem smislu politika; vidi
Interface Culture: How New Technology Transforms the Way We Create and Communicate (San Francisco: Harper Edge, 1997), 44. Electronic Frontier Foundation, koju su izvorno zajedno osnovali Mitch Kapor i John Perry Barlow, aurirala je Kaporov slogan arhitektura je politika u arhitektura
je politika koncepcija. Meni se vie svia izvornik.
20. Vidi Steve Silberman, Were Teen, Were Queer, and Weve Got E-Mail,
Wired (studeni 1994.): 76, 78, 80, pretiskano u Composing Cyberspace: Identity, Community, and Knowledge in the Electronic Age, uredio Richard Holeton (Boston:McGraw-Hill, 1998), 116.
21. Vidi Sjedinjene Drave protiv Lamba, 945 Fsupp 441 (NDNY 1996).
22. Jed Rubenfeld nairoko je razvio teoriju tumaenja teksta koja znaenje
pronalazi u praksi itanja tijekom vremena, temeljeno na paradigmatskim sluajevima; vidi Reading the Constitution as Spoken, Yale Law
Journal 104 (1995): 1119, 1122; i On Fidelity in Constitutional Law, Fordham Law Review 65 (1997): 1469.
23. Vidi Minnesota protiv Dickersona, 508 US 366, 380 (1993) (Sudac Antonin
Scalia se slae: Iskreno sumnjam da bi onako gorljivo ponosni ljudi
koji su usvojili etvrti amandman bili dopustili sebi da ih se izvrgne
takvom ponienju, pod pukom sumnjom da su naoruani i opasni...).

323

POGLAVLJE TRI
01. Moja upotreba izraza arhitektura je poneto osebujna, ali ne potpuno. Ja ga koristim u smislu u kojemu su govorili Charles Morris i Charles Ferguson u How Architecture Wins Technology Wars, Harvard Business Review (oujak-travanj 1993.): 86. Moja upotreba nije sasvim ona
raunalnih znanstvenika, osim u smislu strukture sustava; vidi
deniciju arhitekture u Pete Loshin, TCP/IP Clearly Explained, 2. izd.
(Bosaton: AP Professional, 1997).
02. J.C. Herz, Surng on the Internet: A Netheads Adventures On-Line (Boston: Little, Brown, 1995), 2-3.
03. Taj prikaz o dizajnu ikake mree mogao bi biti zastario. Ja mogu potvrditi njegovu tonost do 1996.
04. Sveuilite Chicago je privatno sveuilite, pa ga tako Prvi amandman,
sam po sebi, ne bi ograniavao. To ga razlikuje od javnoga sveuilita,
kao to je Sveuilite California.
05. Vidi Helen Nissenbaum, Values in the Design of Computer Systems,
Computers and Society (oujak 1998.) : 38.
06. Za vrlo itljiv opis, vidi Loshin, TCP/IP Clearly Explained, 15-23; vidi
takoer Craig Hunt, TCP/IP Network Administration, 2. izd. (Sebastopol,
Calif.: OReilly & Associates, 1998), 8-22; Trust in Cyberspace, uredio Fred
B. Schneider (Washington, D.C.: National Academy Press, 1999), 29-36.
07. Peter Steiner, karikatura, New Yorker 5, 1993, 61.
08. Vidi Nicholas Negroponte, Being Digital (New York: Alfred A. Knopf,
1995), 18, 179-80.
09. To je bilo oekivanje, kao to je Sutkinja Sandra Day OConnor to
doivjela, od Zakona o pristojnosti u komunikacijama (CDA) iz 1996.
Vidi Reno protiv American Civil Liberties Union, 117 SCt 2329, 2351-57 (1997)
(Sutkinja Sandra Day OConnor djelomice se slagala, a djelomice nije).
Cilj zakona, po njezinom miljenju, bio je zahtijevati upotrebu tehnologija koje bi uinile ostvarivim da se djeca zoniranjem izbace iz dijelova Mree gdje je prisutna pornograja. OConnorova je smatrala
CDA neustavnim i mislila je da bi drugi zakon, ue usmjeren, mogao
izdrati ustavnu reviziju; vidi Lawrence Lessig, Reading the Constitution in Cyberspace, Emory Law Journal 45 (1996): 869, 883-95; Lawrence
Lessig, The Zones of Cyberspace, Stanford Law Review 48 (1996): 1403.
10. U nekim kontekstima nazivamo arhitekturu mree koja rjeava neke od
tih nesavrenosti - koja ugrauje te elemente kontrole intranetom.
Intraneti su onaj dio Interneta koji danas najbre raste. Oni su udan
hibrid dviju tradicija u mrenim raunalima otvorenoga sustava Interneta, utemeljenoga na TCP/IP-u, i sposobnosti tradicionalnih vlasnikih mrea slojevito postavljenih povrh Interneta, a koje se temelje na
kontroli. Intraneti spajaju vrijednosti jednoga i drugoga da bi stvorili

Biljeke za stranice 42-53

324

mreu koja ima mogunost zajednikoga rada dvaju razliitih sustava,

ali onome koji kontrolira omoguuje vie kontrole nad pristupom Internetu nego to bi bilo tko elio. Ja tvrdim u ovoj knjizi da Internet postaje internet s kontrolom. Prema izvjestitelju Steveu Lohru (Netscape Taking on Lotus with New Corporate System, New York Times, 16. listopada 1996., D2), Direktori Netscapea ukazali su na studije koje predviaju da e intranet trite narasti na $ 10 milijardi do 2000. Lohr je
takoer izvijestio (Internet Future at IBM Looks Oddly Familiar, New
York Times, 2. rujna 1996., 37) da e se investiranje u Sjedinjenim Dravama u intranetski softver za posluitelje, mona raunala koja pohranjuju podatke na mrei, poveati na 6.1 milijardu $ do 2000. od 400 $
milijuna ove godine. Nasuprot tome, predvia se da e investiranje u internetski softver za posluitelje porasti na 2.2 milijarde $ do 2000. od
550 milijuna $.

POGLAVLJE ETIRI
01. Iako doista mislim da nain kako je trgovina arhitektonski ustrojena
utjee na temeljne vrijednosti. U tome se slaem s Davidom Chaumom
koji je odavna tvrdio da e sustavi plaanja biti kljuni za postizanje
elektronike privatnosti; vidi, na primjer, Achieving Electronic Privacy, Science (kolovoz 1992.): 96, 96-97, dostupno na http://ganges.cs.
tcd.ie/mepeirce/Project/Chaum/sciam.html (posjeeno 30. svibnja
1999.). Sustavi plaanja su kljuni, a oni mogu biti kljuno razliiti.
02. Kao u Sjedinjene Drave protiv OBriena, 391 US 367 (1968), u kojemu je
Vrhovni sud podrao zakon koji paljenje vojnih poziva ini krivinim
djelom. Dravni interes bio je sauvati upotrebljivu identikaciju.
03. Vidi Ed Krol, The Whole Internet: Users Guided Catalogue (Sebastopol, Calif.: OReilly & Associates, 1992), 23-25: Loshin, TCP/IP Clearly Explained, 383: Hunt, TCP/IP, 1-22; vidi takoer Ben M. Segal, A Short History of Internet Protocols at CERN, dostupno na http://wwwinfo.cern,ch/pdp/ns/
ben/TCPHIST.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
04. Vidi Jerome H. Saltzer i dr., End-to-End Arguments in System Design,
u Integrated Broadband Networks, uredio Amit Bhargava (New York: Elsevier Science Publishing Co., 1991), 30.
05. Pod postavljanjem slojeva ne mislim da e takve arhitekture promijeniti temeljni skup protokola TCP/IP. Promjene koje ovdje opisujem
dogaaju se unutar aplikacijskog prostora ne aplikacijskog sloja internetskih aplikacija. Deniram aplikacijski prostor u 8. poglavlju.
06. Postoji i nedostatak osiguravanja lozinke, osobito ako je lozinka prenesena kao jednostavan tekst. To pitanje ovdje surovo pojednostavljujem.

325

07. Za opis prijetnji to ih za privatnost i sigurnost predstavljaju kolaii

(u biti nepostojei), vidi Ministarstvo energetike Sjedinjenih Drava U.S. Department of Energy, Computer Incident Advisory Capability,
Information Bulletin, I-034: Internet Cookies, dostupno na http://www.ciac.
org/ciac/bulletins/i-034.shtml (posjeeno 30. svibnja 1999.); vidi takoer
Carl W. Chamberlain, To the Millennium: Emerging Issues for the Year
2000 and Cyberspace, Notre Dame Journal of Law, Ethics, and Public Policy 13
(1999): 131, 173: Developments in the Law The Law of Cybersapce: IV.
Internet Regulation Through Architectural Modication: The Property
Rule Structure of Code Soutions, Harvard Law Review 112 (1999): 1634,
1644, br.57; Neil Randall, How Cookies Work, PC Magazine Online, dostupno na http://www.zdnet.com/psmag/features/cookie/cks1.htm (posjeeno 30. svibnja 1999.).
08. Bilo koji problem ne dolazi izravno od kolaia (jer su oni jednostavno
pasivni podaci) ve od apleta koje mogu zloupotrijebiti prikupljene podatke. David Wille, u Personal Jurisdiction and the Internet: Proposed
Limits on State Jurisdiction over Data Communications in Tort Cases
(Kentucky Law Journal 87 [1999]: 95, 198-99), opisuje opasnosti kolaia za
sigurnost. Za jo jedan opis moguih rizika s kolaiima, vidi Jerry
Kang, Information Privacy in Cyberspace Transactions, Stanford Law
Review 50 (1998): 1193, 1227-29.
09. Stewart A. Baker and Paul R. Hurst, The Limits of Trust: Cryptography, Governments, and Electronic Commerce (Boston: Kluwer Law International,
1998), xv.
10. 10. Ibid.
11. Vidi Hal Abelson i dr., The Risks of Key Recovery, Key Escrow and
Trusted Third-Party Encryption, World Wide Web Journal 2 (1997): 241,
245: Iako se kriptograja tradicionalno povezuje s povjerljivou, neki
drugi kriptografski mehanizmi, kao to su autentikacijski kodovi i
digitalni potpisi, mogu osigurati da nitko neovlateno ne dira poruke
niti da ih krivotvori.
12. Whiteld Dife and Martin E. Hellman, New Directions in Cryptography, IEEE Transactions on Information Theory IT-22 (studeni 1976): 644-54.
James Ellis u Stoeru za komunikacije britanske vlade, izgleda, otkrio je
tu zamisao ranije, ali onda ona nije objavljena: vidi Baker and Hurst,
The Limits of Trust, xvii.
13. Algoritam simetrikoga kljua je rutinsko ifriranje koje zahtijeva isti
klju za ifriranje i deifriranje poruke. Algoritam asimetrikoga kljua
je onaj koji koristi razliiti klju za ifriranje i deifriranje.
14. Postoje i druga pitanja; vidi Bruce Schneier, Applied Cryptography: Protocols, Algorithms, and Source Code in C, 2.izd. (New York: Wiley, 1996), 4-5;
Konferencija, The Development and Practice of Law in the Age of Internet (Razvoj i praksa zakona u doba Interneta) American University
Law Review 46 (1996): 327.

Biljeke za stranice 53-63

326

15. Za sveobuhvatnu analizu pravnih pitanja oko PKI-a, vidi Public Key Infrastructure Symposium, Jurimetrics Journal 38 (1998): 241.
16. Digital ID Center, dostupno na http://www.verisign.com/products/individual/indeks.html (posjeeno 30. svibnja 1999.)
17. Kao to Baker i Hurst ukazuju, certikati koji podupiru protokole sigurnih elektronikih transakcija (SET) nisu identikacijski certikati;
The Limits to Trust, 252-53.
18. Vidi A. Michael Froomkin, Flood Control on the Information Ocean:
Living with Anonimity, Digital Cash, and Distributed Databases, Journal of Law and Communication 15 (1996): 395, 505.
19. Vidi Gail L. Grant, Understanding Digital Signatures: Establishing Trust over
the Internet and Other Networks (New York: McGraw-Hill, 1998), 5.
20. Jane Kaufman Winn, Open Systems, Free Markets, and Regulation of
Internet Commerce, Tulane Law Review 72 (1998): 1177, 1238.
21. Jo jednom, naravno, ak i ta zamisao nije nova. Telefoni su se koristili
za prodaju raznih stvari od svoga postanka; oni su takoer otvorena i
nesigurna mrea. Isto je bilo s telegrama prije njih; vidi Tom Standage, The Victorian Internet (New York: Walker & Co., 1998).
22. Vidi Mark A. Lemley and David McGovern, Legal Implicaitons of Network Economic Effects, California Law Review 86 (1998): 479, 484, 552-53.
23. Vidi Richard E. Smith, Internet Cryptography (Reading, Mass.: AddisonWesley, 1997), 218-28.
24. Winn (Open Systems, 1210) pie da se SET protokol koji su razvili Visa
i MasterCard trenutno reklamira na tritu ... kao sigurna internetska
aplikacija za bilo koju vrstu bankovne ili kreditne kartice. Vidi takoer
uvod u koncept sigurne elektronike trgovine na Visa web stranici na
http://www.visa.com/cgi-bin/vee/nt/ecomm/main.html (posjeeno 30.
svibnja 1999.).
25. Vidi Winn, Open Systems, 1210-11.
26. Vidi C. Bradford Biddle, Legislating Market Winners: Digital Signature Laws and the Electronic Commerce Marketplace, San Diego Law Review 34 (1997): 1225, 1242, br.37.
27. Vidi Grant, Understanding Digital Signatures, 14; vidi takoer Smith, Internet Cryptography, 295-319.
28. Vidi Richard L. Field, 1996: Survey of the Years Developments in Electronic Cash Law and the Laws Affecting Electronic Banking in the United States, American University Law Review 46 (1997):967,988 (raspravljajui o saveznom koordinacijskom odboru za PKI koji bi koordinirao napore agencija izvrne vlasti da koriste tehnologiju digitalnoga potpisa
za javni klju); vidi takoer Baker Hurst, The Limits of Trust, 275-83.
29. Vidi Donna N. Lampert i dr., Overview of Internet Legal and Regulatory Issues, Practicing Law Institute/Patents, Copyrights, Trademarks,
and Literary Property 544 (1998): 179, 220; vidi takoer Grant, Understanding Digital Signatures, 66-93.

327

30. U Sjedinjenim su dravama obvezni identikacijski dokumenti vrlo rijetki. Tek se od kraja 1950-ih od amerikih graana koji se vraaju iz
inozemstva zahtijevalo da nose putovnicu; vidi David Brin, The Transparent Society: Will Technology Force Us to Choose Between Privacy and Freedom?
(Cambrdige, Mass.: Perseus Books, 1998), 68.
31. Postoje mnogi ovlateni prodavai digitalnih identikacija. Meu
poznatijima su VeriSign (www.verisign.com), Thawte (www.thawtw.com),
GTEs CyberTrust (www.cybertrust.gte.com), Entrust (www.entrust.com),
Frontier Technologies (www.frontiertech.com) i Xcert (www.xcert.com).
Neki su prilagoeni konkretnoj industriji kao TradeWave (www.trade
wave.com), a neki pojedinim regijama, kao KeyWitness (www.keywit
ness.ca) u Kanadi i BelSign International (www.belsign.be) u Europi. Network Solutions udruio se s VeriSignom tako da svatko tko registrira svoje
ime domene ima izbor da dobije digitalnu posluiteljsku identikaciju
od VeriSigna; vidi Our Partners, dostupno na http://www.netsol.com/
partners/ (posjeeno 30. svibnja 1999.). Za opirniji popis ovlatenih izdavaa identikacija, vidi The PKI Page, dostupno na http://www.pca.
dfn.de/eng/team/ske/pem-dok (posjeeno 30. svibnja 1999.).

POGLAVLJE PET
01. Vidi openito Trust in Cyberspace, uredio Fred B. Schneider (Washington,
D.C.: National Academy Press, 1999), 27-29.
02. Vidi Katie Hafner and Matthew Lyon, Where Wizards Stay Up Late: The Origins of the Internet (New York: Simon and Schuster, 1996), 62-63.
03. Zakon o pomoi provoenju zakona u komunikacijama - Communications Assistance for Law Enforcement Act, Public Law 103-414, 108 Stat
4279, 47 USC 1001 et seq., i u raznim odlomcima 18 USC-a.
04. Vidi Richard A. Posner, The Cost of Rights: Implications for Central
and Eastern Europe and for the United States, Tulsa Law Journal 32
(1996): 1, 7-9; cf William J. Stuntz, The Uneasy Relationship Between
Criminal Procedure and Criminal Justice, Yale Law Journal 107 (1997): 1,
4.
05. Bez takvih ogranienja, vlada ima prirodni poticaj da izbjegne ili iskoristi proceduralni dio kaznenog prava mijenjanjem sadrajnog dijela
kaznenoga prava.; Stuntzova prethodno izneena poanta naglaava
pretjeranu kriminalizaciju, a ne poveane kazne; vidi William J. Stuntz,
Substance, Process, and the Civil-Criminal Line, Journal of Contemporary Legal Issues 7 (1996): 1.
06. S ekonomskog motrita ta vrsta regulacije ima smisla ako je to najjeftinije sredstvo do nekoga drutvenoga cilja. Oigledno je da za vladu nee
biti skupo ako jednostavno naredi tu promjenu u arhitekturi. Zanimlji-

Biljeke za stranice 63-70

328

07.

08.

09.

10.

11.

12.

vo u tom inu je naredba da vlada mora platiti za promjenu u arhitekturi. Vlada tako prihvaa trokove promjene, a mi moemo razmisliti o
tome kao korisnoj tehnici da se drutvena vrijednost povea tom vrstom
regulacijske tehnike. Recimo drugaije: vlada uzima regulacijsku mo
kda telefonske mree, a kao to je openito tono za uzimanja, moda
ima smisla zahtijevati da to uzimanje ide na troak vlade.
Dok ovo piem, jo uvijek se razmatraju ti prijedlozi; vidi John Hanchette, Big Brother Going Too Far?: Privacy Rights Eroding, Critics Say,
Florida Today, 15. veljae 1999., 10A, dostupno na 1999 WL 7000142.
Vidi Center for Democracy and Technology, FBI Seeks to Impose Surveillance Mandates on Telephone System; Balanced Objectives of 1994
Law Frustrated: Status Report, 4. oujka 1999., dostupno na http://
www.cdt.org/digi_tele/status.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Za dobar opis Zakona o kunom zvunom snimanju Audio Home Recording Act iz 1992., vidi Christine C. Carlisle, Recent Development:
The Audio Home Recording Act of 1992, Journal of Intelelctual Property
Law 1 (1994): 335, 336-38. Za analizu zakona i njegovoga uinka na autorsko pravo, vidi Joel L. McKuin, Home Audio Taping of Copyrighted
Works and the Audio Home Recording Act of 1992: A Critical Analysis,
Hastings Communications and Entertainment Law Journal 16 (1994): 311.
Vidi Audio Home Recording Act, 17 USC 1002 (1994) (koji zahtijeva
upravljaki sustav za serijsko kopiranje); vidi takoer Ministarstvo
trgovine Sjedinjenih Drava - U.S. Department of Commerce, Intellectual
Property Rights (Washigton, D.C.: Information Infrastructure Task Force,
1995), 179, 189-90.
Vidi 47 CFR 15.120; vidi takoer Zakon o telekomunikacijama -Telecommunications Act of 1996 Pub.L. 104-104, 551, 110 Stat. 56, 139-42
(1996), 47 USC 303 (1998) (brine se za prouavanje i primjenu sredstava
za blokiranje video snimanja i za sustave klasikacije sadraja).
Za pregled razmatranih dokaza, vidi Odbor za trgovinu Senata Sjedinjenih Drava, Pododbor za komunikacije - U.S. Senate Committee on
Commerce, Subcommittee on Communications, Hearings on Violence on
Television, 93. Kongres, 2. sjednica (1974); U.S. Senate Committee on
Commerce, Subcommittee on Communications, Hearings in Review of Policy Matters of Federal Communications Commission and Inquiry into Crime and
Violence on Television and a Proposal Study Thereof by the Surgeon General, 91.
Kongres, 1. sjednica, toka 2. (1969); vidi takoer Znanstveni nadzorni
odbor Ministarstva zdravstva za pitanja televizije i drutvenog ponaanja - Surgeon Generals Scientic Advisory Committee on Televison
and Social Behaviour, Television and Growing Up: The Impact of Televised Violence: Report to the Surgeon General (Washington, D.C.: U.S. Government
Printing Ofce, 1972); Matthew L. Spitzer, Seven Dirty Words and Six Other
Stories (New Haven, Conn.: Yale Universiy Press, 1986), 95-118; Television

329

13.

14.

15.

16.

and Social Behaviour: Media Content and Control, uredili George Comstock i
Eli A. Rubinstein (1972); George Comstock, Television and American
Social Institutions, u Children and Television, 3. izd., uredili John C.
Wright i Aletha C. Huston (1983), 27; George Comstock, Violence in
Television Content: An Overview, u National Institute of Mental Health:
Television and Behaviour: Scientic Progress and Implications for the Eighties:
Technical Reviews 2 (1982), 110; Harry T. Edwards i Mitchell N. Berman,
Regulating Violence on Television, Northwestern University Law Review
89 (1995): 1487, 1535; E. Barrett Prettyman Jr. i Lisa A. Hook, The Control of Media-Related Imitative Violence, Federal Communications Law
Journal 38 (1987): 317.
Vidi Red Lion Broadcasting Company protiv Federal Communications Commission, 395 US 367 (1969) (presuujui da naredbe FCC-a koje zahtijevaju od
radio postaja da osiguraju vrijeme za odgovore na osobne napade ne
kre Prvi amandman); vidi takoer Turner Broadcasting System, Inc. protiv
Federal Communications Commission, 512 US 622, 637-38 (1994), Ali vidi
Denver Area Educational Telecommunications Consortium, Inc. protiv Federal
Communications Commission, 518 US 727 (1996) (presuujui da su odredbe koje dozvoljavaju ponuau kablovske televizije da ltrira sadraj
na unajmljenim pristupnim kanalima u skladu s Prvim amandmanom,
ali da sline odredbe u vezi s kanalima javnoga pristupa nisu).
Sve vie prevladava miljenje da razlozi za Red Lion (oskudnost frekvencijskog spektra opravdava odreenu regulaciju) vie ne vrijede; vidi
Roxana Wizorek, Childrens Television: The FCCs Attempt to Educate
Americas Children May Force the Supreme Court to Reconsider the Red
Lion Rationale, Catholic University Law Review 47 (1997): 153, 182-86; ali
vidi Laurence H. Winer, The Red Lion of Cable, and Beyond? Turner
Broadcasting protiv FCC, Cardozo Arts and Entertainment Law Journal 15
(1997): 1, 21-25 (tvrdei da Turner smije vratiti u ivot ograniavanje pristupa sadraju koje je bilo predmetom presude u sluaju Red Liona).
Posljedica djelotvornoga v-ipa na veini televizija bila bi uklanjanje
standardnoga opravdanja za reguliranje sadraja emitiranja. Ako korisnici mogu sami ltrirati onda FCC ne treba to raditi za njih; vidi Peter
Huber, Law and Disorder in Cyberspace: Abolish the FCC and Let Common Law
Rule the Telecosm (New York: Oxford Unversity Press, 1997), 172-73.
Za dobru raspravu o prijeporu oko Clippera, vidi Laura J. Gurak, Persuasion and Privacy in Cyebrspace: The Outline Protests over Lotus Marketplace and
the Clipper Chip (New Haven, Conn.: Yale University Press, 1997), 32-43.
Za pregled razliitih stajalita, vidi Kirsten Scheurer, The Clipper
Chip: Cryptography Technology and the Constitution, Rutgers Computer
and Technology Law Journal 21 (1995): 263; vidi Howard S. Dakoff, The
Clipper Chip Proposal: Deciphering the Unfounded Fears That Are
Wrongfully Derailing Its Implementation, John Marshall Law Review 29

Biljeke za stranice 70-72

330

17.

18.

19.
20.

21.

22.

(1996): 475. Clipper je bio usvojen kao savezni standard za obradu informacija u glasovnoj komunikaciji 1994.; vidi Gurak, Persuasion And
Privacy in Cyberspace, 125.
Vidi Electronic Frontier Foundation (EFF), Cracking DES: Secrets of Encryption Research, Wiretap Politics, and Chip Design (Sebastopol, Calif.: Electronic Frontier Foundation, 1998), pogl. 1.
Za dobar saetak sheme s Clipperom, vidi Baker i Hurst, The Limits of
Trust, 15-18.; A. Michael Froomkin, The Metaphor Is the Key: Cryptography, the Clipper Chip, and the Constitution, University of Pennsylvania Law Review 143 (1995): 709, 752-59. Za raspravu o tehnikim aspektima, vidi Bruce Schneier, Applied Cryptography: Protocols, Algorithms, and
Source Code in C, 2.izd. (New York: Wiley, 1996): 591-93.
Vidi Field, 1996: Survey of the Years Developments in Electronic Cash
Law..., 967, 993, br.192.
Vidi A. Michael Froomkin, It Came from Planet Clipper: The Battle
over Cryptographic Key Escrow, University of Chicago Legal Forum 1996
(1996): 15, 32.
To je bila svrha Oxley-Mantonovoga Amandmana na Zakon o sigurnosti i slobodi putem ifriranja (SAFE) iz 1997, NR 695, 105. Kongres, 1. sjednica. Baker i Hurst, (The Limits of Trust, 21-22) biljee da je 1997. godine
dolo do znaajne promjene u prirodi rasprave o ifriranju. Na poetku
zakonodavne sjednice industrija se zalagala za liberalizaciju izvoza, a u
zavrnim tjednima industrija se branila od domae kontrole. Vlada je
1996. usvojila politiku koja je dozvoljavala tvrtkama da izvoze tehnologije ifriranja koristei vladin DES (digital encryption standard - standard
digitalnoga ifriranja) ukoliko je ugraen sustav pronalaenja izgubljenog kljua, vidi EFF, Cracking DES, 1-4-1-5. Meutim, kao to EFF-ov projekt Cracking DES daje jasno do znanja, DES je nepouzdani standard
ifriranja. Nada u vladinu politiku ifriranja ukazala se nakon objavljivanja izvjetaja Nacionalnoga vijea za istraivanje 1996. godine, koji je
bio proizvod odbora to ga je NRC imenovao da proui nacionalnu politiku ifriranja. Odbor, kojemu je predsjedavao profesor Kenneth Dam s
Pravnoga fakulteta Sveuilita Chicago, sastojao se od glavnih voa u
industrijskom i istraivakom sektoru. Zakljuci u izvjetaju bili su jasni i osuivali su vladinu politiku protiv ifriranja. Izvjetaj se snano
zalagao za liberalizaciju regulacija ifriranja; vidi Cryptographys Role in
Securing the Information Society, uredili Kenneth W. Dam i Herbert S. Lin
(Washington, D.C.: National Academy Press, 1996). Neki su vjerovali da
e izvjetaj imati znaajnoga uinka, ali u samom su se poetku pojavile
sumnje. Kao to Froomkin kae (It Came from Planet Clipper, 69),
bitka je tek poela.
To je jedno tumaenje presude u Bernstein protiv Ministarstva pravosua
Sjedinjenih Drava, 176 F3d 1132 (9th Cir 1999). Bilo je izdvojenih milje-

331

23.

24.
25.

26.

27.

nja od stajalita o pravima programera (Sudac Thomas Nelson: Jo uvijek neizbjeno zakljuujem da je izvorni kd ifriranja vie ponaanje
nego govor). Vidi takoer Laura M. Pilkington, First and Fifth
Amendment Challenges to Export Controls on Encryption. Bernstein
and Karn, Santa Clara Law Review 37 (1996): 159, 210; Thinh Nguyen,
Cryptography, Export Controls, and the First Amendment in Bernstein v U.S. Department of Justice, Harvard Journal of Law and Technology
10 (1997): 667, 677-78; u Cryptic Controversy. U.S. Government Restrictions on Cryptography Exports and the Plight of Philip Zimmermann,
Georgia State University Law Review 13 (1997): 581, 603. Ronald J. Stay tvrdi
da je pravo da se govori ifrirano isto toliko opravdano kao pravo da se
govori Navajo.
Ta je zamisao spomenuta u stratekom dokumentu Clintonove administracije iz 1995. godine; vidi Pamela Samuelson, Regulation of Technologies to Protect Copyrighted Works, Communications of the ACM
[Association for Computing Machinery] 39 (1996): 17.
Digital Millennium Copyright Act, Public Law 105-304, 112 Stat 2860
(1998).
Bivi javni tuitelj Richard Thornburgh, na primjer, nazvao je nacionalne osobne iskaznice krenjem prava Amerikanaca; vidi Ann Devroy, Thornburgh Rules Out Two Gun Control Options; Attorney General Objects to Registration Card for Gun Owners, National Identication Card, Washington Post, 29. lipnja, 1989., A41. Zakon o reformi i kontroli useljavanja iz 1986. (Public Law 99-603, 100 Stat 3359 [1986], 8 USC
1324a [c] [1988]) kae: Nita u ovom odlomku ne smije se tumaiti da
odobrava izravno ili neizravno izdavanje ili upotrebu nacionalnih osobnih iskaznica ili uspostavljanje nacionalnih osobnih iskaznica. Meutim, uzimajui u obzir mo mree da povezuje podatke, to meni izgleda
isprazna zatita.
Obratite pozornost da bi to bio djelotvorni zavretak utrke oko zatita
koje je Sud priznao u Reno protiv American Civil Liberties Union, 117 SCt
2329 (1997). Postoji mnogo djelatnosti na Mrei koje Kongres moe
lako regulirati (kao to je kockanje). Regulacija tih djelatnosti mogla bi
zahtijevati identikacije prije nego to bi bio dozvoljen pristup tim djelatnostima. U mjeri u kojoj takva regulacija poveava dolazak identikacija na Mreu, bilo bi lake opravdati i druge uvjete koji su povezani s
pristupom govoru.
Arthur Cordell i T. Ran Ide predloili su razmatranje poreza na bitove,
vidi Arthur J. Cordell i dr., The New Wealth of Nations: Taxing Cyberspace
(Toronto: Between the Lines, 1997). Njihovi su argumenti opravdani s
motrita drutvene pravde i ekonomije, ali oni ne uzimaju u obzir arhitekturu koju bi takav poreski sustav zahtijevao. Mrea koja bi ustrojila
arhitekturu da mjeri porez na bitove mogla bi se ustrojiti da mjeri gotovo sve.

Biljeke za stranice 73-78

332

28. Meu zemljama s takvim zahtjevima su Argentina, Australija, Belgija,

Grka, Italija i vicarska; vidi Richard L. Hasen, Law, Economics, and
Norms: Voting Without Law? University of Pennsylvania Law Review 144
(1996): 2135.
29. Vidi Baker and Hurst, The Limits of Trust, 255-73.
30. Vidi opis u Scott Bradner, The Internet Engineering Task Force, u
Open Sources: Voices from the Open Source Revolution, uredili Chris DiBona i
dr. (Sebastopol, Calif.: OReilly & Associates, 1999)
31. Michael Froomkin slino primjeuje: Pravila o kontroli izvoza imali su
uinka na domae trite za proizvode sa sposobnostima ifriranja kao
to su elektronika pota, operativni sustavi i tekst procesori. Danas ne
postoji snaan standardni kriptografski proizvod za masovno trite
unutar SAD-a uglavnom zbog zabrane izvoza snane kriptograje, iako
je znaajna matematika i programska osnova potpuno sposobna
stvoriti tako neto; It Came from Planet Clipper, 19.
32. Vidi Network Associates and Key Recovery, dostupno na http://
www.nai.com/products/security/key.asp (posjeeno 30. svibnja 1999.).
33. Cisco je razvio proizvode koji ukljuuju upotrebu ifriranja mrenih
slojeva putem IP Security (IPSec) protokola. Za kratku raspravu o IPSecu, vidi Cisco Systems, Inc., IP Security-IPSec Overview, dostupno na
http://www.cisco.com/warp/public/732/Security/ipsec_ov.htm (posjeeno 30. svibnja 1999.). Za iru raspravu, vidi Cisco Systems, Inc.,
Cisco IOS Software Feature: Network-Layer Encryption White Paper,
dostupno na http://www.cisco.com/warp/public/cc/cisco/mkt/security/
encryp/tech/encrp_wp.htm (posjeeno 30. svibnja 1999.); Cisco Systems, Inc., IPSec White Paper, dostupno na http://www.cisco.com/
warp/public/cc/cisco/mkt/security/encryp/tech/ipsec_wp.htm (posjeeno 30. svibnja 1999.), vidi takoer Dawn Buchaus, Encryption Can
Help ISPs Deliver Safe Services, Tele.Com. 1. oujka 1997.; Beth Davis and
Monua Janah, Cisco Goes End-to-End, Information Week, 24. veljae
1997., 22.
34. Vidi izjavu Internet Engineering Task Force o private doorbell privatnog zvonca ifriranju, dostupno na http://www.ietf. org/mail-archive/ietf-announce/msg01937.html (posjeeno 31. svibnja 1999.)
35. Malo, iako ne i nimalo. Putem namjenskih dotacija vlada je bila sasvim
djelotvorna u poveanju sudjelovanja na Mrei, a bila je djelotvorna i u
opiranju tehnologijama ifriranja; vidi Whiteld Dife and Susan Eva
Landau, Privacy on the Line: The Politics of Wiretapping and Encryption (Cambrdige, Mass.: MIT Press, 1998). Steven Levy govori o izravnijem upletanju. Kada je Richard Stallman odbio zatiti lozinkom MIT-ov stroj za
umjetnu inteligenciju, Ministarstvo obrane prijetilo je da e stroj povui s Mree osim ako se arhitekture ne promjene tako da ogranie pristup. Za Stallmana bilo je to pitanje vrhunskog naela; za Ministarstvo

333

36.

37.

38.
39.

40.

41.

42.
43.

44.
45.

obrane bio je to uobiajeni posao; vidi Steven Levy, Hackers: Heroes of the
Computer Revolution (Garden City, N.Y.: Anchor Press/Doubleday, 1984),
417-18.
Vidi Statut Minnestote - Minnesota Statute 609.75, subd. 2-3,
609.755(1) (1994), koji klaenje proglaava prekrajem osim ako nije u
skladu s povlatenom djelatnou to je drava regulira, kao to je odobreno humanitarno kockanje ili dravna lutrija. Kockarske organizacije
na Internetu nisu povlatene.
Vidi Scott M. Montpas, Gambling Online: For a Hundred Dollars, I Bet
You Government Regulation Will Not Stop the Newest Form of Gambling, University of Dayton Law Review 22 (1996): 163.
Ili barem bi to tako moglo funkcionirati. Ovisno o planu, on moe
otkriti mnogo vie.
Vidi 18 USC 1955 (koji regulira poslovanje i odreuje meudravno
nezakonito kockanje kao kockanje koje se odvija u saveznoj dravi u
kojoj je ono nezakonito).
Vidi Biometrics: Personal Identication in Networked Society, uredili Anil Jian,
Ruud Bolle i Sharath Pankanti (Boston: Kluwer Academic Publishers,
1999); vidi takoer Amanda Lang u Mytec Braced for Lucents Challenge, Financial Post (Toronto), 15. svibnja 1997., 6. Na konferenciji na
kojoj su se opisivale te tehnologije, jedan sudionik postavio je pitanje
proizvoau sredstva koje je identiciralo ljude na temelju njihove
ruke: Mora li to biti iva ruka? Predstavnik tvrtke je problijedio. Ne
bio je odgovor.
O virtualnim privatnim mreama, vidi Smith, Internet Cryptography,
pogl. 6, 7; o biometrijskim tehnikama za sigurnost, vidi Trust in Cyberspace, uredio Fred B. Schneider (Washington, D.C.: National Academy
Press, 1999), 123-34.
Roberto Mangabeira Unger, Social Theory: Its Situation and Its Task (New
York: Cambridge University Press, 1987).
U Bruce Ackerman, Social Justice in the Liberal State (New Haven, Conn.,
Yale University Press, 1980), kljuno analitiko sredstvo je dijalog: od
svake potvrde moi trai se opravdanje.
Mitchell, City of Bits, 112.
Brin, The Transparent Society, 324.

POGLAVLJE EST
01. Mike Godwin, Cyber Rights: Defending Free Speech in the Digital Age (New
York: Times Books, 1998), 15. Vidi takoer Esther Dyson, Release 2.0: A Design for Living in the Digital Age (New York: Broadway Books, 1997), koji
tvrdi: Ako se pravilno upotrijebi, Internet bi mogao biti mona tehno-

Biljeke za stranice 79-93

334

02.

03.

04.

05.
06.

07.

logija koja potie razvoj zajednica jer podupire upravo ono to stvara
neku zajednicu interakciju ljudi (32); vidi takoer Stephen DohenyFarina, The Wired Neighborhood (New Haven, Conn.: Yale University Press,
1996), 121-37. Za nedavan i vaan zbornik koji istrauje zajednicu u kiberprostoru, vidi Marc A. Smith and Peter Kollock, Communities in Cyberspace (New York: Routledge, 1999). Zbirka govori o raznim pitanjima zajednice, ukljuujui drutveni poredak i kontrolu, kolektivno djelovanje, strukturu zajednice i dinamiku, te identitet. Isti odnos izmeu arhitekture i normi koji pretpostavljam u ovom poglavlju usmjerava vei dio analize u zbirci Smitha i Kollocka.
Najnoviji komunitarist na Mrei mogli bi biti poslovi. Nekoliko utjecajnih djela tvrdi da je klju uspjeha poslovanja na mrei razvoj virtualnih zajednica; vidi, na primjer, Larry Downes i Chunka Mui, Unleashing the Killer App: Digital Startegies for Market Dominance (Boston: Harvard
Business School Press, 1998), 101-9; John Hagel i Arthur G. Armstrong,
Net Gain: Expanding Markets Through Virtual Communities (Boston: Havrard
Business School Press, 1997).
Za detaljnu studiju demograje na Internetu, vidi Matrix Information
and Directory Services, Internet Demograpics: The Third MIDS Internet Demographic Survey (MIDS IDS3, listopad 1955.), dostupno na
http://www.mids.org/ids3/indeks.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Za divan osjeaj kako je to bilo, vidi lanke Rheingolda, Barlowa, Bruckmana i Ramoa u 4. dijelu knjige Richarda Holetona, Composing Cyberspace: Identity, Community, and Knowledge in the Electronic Age (Boston: McGraw-Hill, 1998). Knjiga Howarda Rheingolda (koje je prvo poglavlje
pretiskano u Holetonovoj knjizi) takoer je jedno od prvih klasinih
djela; vidi The Virtual Community: Homesteading on the Electronic Frontier
(Reading, Mass.: Addison-Wesely, 1993). Knjiga Stacyja Horna sjajan je
tekst izravnije preuzet iz razmjene (i drugih dogaanja) na mrei; vidi
Cyberville: Clicks, Culture, and the Creation of an Online Town (New York:
Warner Books, 1998).
Za izvrstan opis, vidi Jonathan Zittrain, The Rise and Fall of Sysopdom, Harvard Journal of Law and Technology 10 (1997): 495.
Kao to Steven Johnson kae: U teoriji to su primjeri arhitekture i urbanog planiranja, ali u praksi oni su povezani sa irim temama: svaka odluka o dizajnu odraava i uveava niz vrijednosti, pretpostavku o irem
drutvu koje ga uokviruje; Interface Culture: How New Technology Transforms the Way We Create and Communicate (San Francisco: Harper, 1997),
44. Vidi takoer Nelson Goodman, How Buildings Mean, u Reconceptions in Philosophy and Other Arts and Sciences, uredili Nelson Goodman i
Catherine Z. Elgin (London: Routledge, 1988), 31-48.
Vidi Godwin, Cyber Rights: Ako se s nekim nalazite licem u lice, izloeni ste bezbrojnim stvarima nad kojima druga osoba ne mora imati

335

08.
09.

10.

11.

12.
13.

14.

svjestnu kontrolu boji kose, recimo, ili izrazima lica. Ali kada itate
neiju poslanu ASCII poruku, sve to vidite je proizvod uma te osobe. (42,
kurziv u izvorniku), vidi takoer ibid., 44.
Vidi Martha Minow, Making All the Difference: Inclusion, Exclusion, and
American Law (Ithaca, N.Y.: Cornell University Press, 1990), 74-97.
Vidi Laura J. Gurak, Persuasion and Privacy in Cyberspace: The Outline Protests
over Lotus Marketplace and the Clipper Chip (New Haven, Conn.: Yale University Press, 1997), 4-15. Gurakova pie da pseudonimi, na primjer,
mogu se koristiti da se sakrije ime govornika, tako da je esto etos tekstova, ne lik ili govornik, taj koji moe ili ne moe uvjeriti druge. Vidi
Lori Kendall, MUDer? I Hardly Know Er!: Adventures of a Feminist
MUDer, u Wired Women: Gender and New Realities in Cyberspace, uredili
Lynn Cherny i Elizabeth Reba Weise (Seattle: Seal Press, 1996), 207. Godwin opisuje jo jednu mogunost, kada se ugasi ASCII kanal na Mrei:
Onda e, moda, svijet ASCII komunikacija postati utoite nervozne
korespodencije predanih tekstualnih manijaka. Poput mene.; CyberRights, 45.
To je ono to bi ekonomisti nazvali razdvajajuim ekvilibrijem: igrai razliitih tipova usvojit e razliite strategije i time omoguiti neobavjetenom igrau da izvlai zakljuke o tipu obavjetenoga igraa iz
radnji toga igraa; Douglas G. Baird, Robert H. Gertner, and Randal C.
Picker, Game Theory and the Law (Cambdridge, Mass.: Harvard University
Press, 1994), 314. William Mitchel tvrdi da povratak u sinhronu komunikaciju nije nuno prednost: Kako jo djelotvorniji sustavi asinkrone
komunikacije postaju uobiajena pojava, vidimo da stroga sinkronija
nije uvijek poeljna; kontrolirana asinkronija moe imati svojih prednosti; City of Bits, 5-16.
O radnjama da Web postane pristupaan, vidi Judy Brewer and Daniel
Dardailler, Web Accessibility Initiative (WAI), dostupno na http://
www.w3.org/WAI (posjeeno 30. svibnja 1999.); vidi Note: Facial Discrimination: Extending Handicap Law to Employment Discrimination
on the Basis of Physical Appearance, Harvard Law Review 100 (1987):
2035.
Vidi AOL, About the Company: Prole, dostupno na http://www.aol.
com/corp/prole/ (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Kara Swisher, Aol.com: How Steve Case Beat Bill Gates, Nailed the Netheads, and Made Millions in the War for the Web (New York: Times Business,
1998), 65.
Kao to stoji u AOL-ovim uvjetima usluge terms of service (TOS): Kao
AOL-ov lan vi trebate slijediti na TOS bez obzira gdje ste na Internetu.
Neki od ostalih uvjeta usluge ukljuuju sljedea pravila: Jezik: dozvoljeni su blagi ekspletivi i neseskualne anatomske opaske, ali sirovi vulgarni jezik, grube i izriite seksualne opaske, govor mrnje itd. nisu.

Biljeke za stranice 94-107

336

15.
16.
17.
18.
19.

20.

21.

22.

23.
24.
25.
26.

Ako to vidite, izvijestite na Keyword: Notify AOL. Golotinja: Fotograje

koje otkrivaju tijelo ili ograniena golotinja u znanstvenom ili umjetnikom kontekstu u redu su na nekim mjestima (ne svima). Djelomina
ili potpuno frontalna golotinja nije u redu. Ako to vidite, izvijestite na
Keyword: Notify AOL. Seks/senzualnost: Postoji razlika izmeu ljubavi i
vulgarnosti. Postoji takoer razlika izmeu rasprave o zdravstvenim ili
emocionalnim vidovima seksa koritenjem prikladnoga jezika i sirovjih
razgovora o seksu. Prvo je prihvatljivo, drugo nije. Na primjer, u raspravi o oblicima raka, rijei grudi ili testisi bile bi prihvatljive, ali inaice
tih rijei u slengu ne bi bile nigdje prihvatljive. Nasilje i zloupotreba
droga: slike koje prikazuju kako se ljudi ubijaju, kao to su one u prikazima vijesti, mogu biti prihvatljive na nekim podrujima, ali krv i prolivena krv, neizazvano nasilje itd. nisu prihvatljivi. Raprave o hvatanju
u kotac sa zloupotrebom droga u zdravstvenim podrujima su u redu,
ali rasprave ili opisi nezakonite zloupotrebe droga koje podrazumijevaju da je to prihvatljivo nisu.
Vidi Amy Harmon, Worries About Big Brother at America Online, New
York Times, 31. sijenja, 1999, 1.
Swisher, Aol.com, 314-15.
Ibid., 96-97.
Vidi Robert C. Post, Constitutional Domains: Democracy, Community, Management (Cambridge, Mass.: Harvad University Press, 1995), 199-267.
Vidi CyberPromotions, Inc. protiv America Online, Inc., 948 FSup 436 (EDPa
1996) (tvrdi se da neka tvrtka ne moe koristiti pravo slobode govora
prema Ustavu Sjedinjenih Drava, Pennsylvanije ili Virginije da bi poslala neeljenu elektroniku potu preko Interneta klijentima
konkurenta).
Vidi Elizabeth Reid, Hierarchy and Power: Social Control in Cyberspace, u Communities in Cyberspace, uredili Marc A. Smith i Peter Kollock
(London. Routledge, 1999), 109.
Vidi Josh Quittner, Johhny Manhattan Meets the Furry Muckers,
Wired (oujak 1994): 92, dostupno na http://www.wired.com/wired/archive/2.03/muds.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Julian Dibbell, A Rape in Cyberspace, Village Voice, 23. prosinca
1993., 36, 37, dostupno na http://www.levity.com/julian/bungle_vv.
html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Ibid.
Osobito, vidite Dibbellovu izvanrednu knjigu My Tiny Life: Crime and
Passion in a Virtual World (London: Fourth Estate, 1998).
Ibid., 13-14.
Ako ita drugo, onda je seksualnost prostora pozvala adolescente da
dadu adolescentske odgovore; vidi Scott Bukatman, Terminal Identity:
The Virtual Subject in Postmodern Science Fiction (Durham, N.C.: Duke Uni-

337

27.
28.

29.

30.

31.

32.
33.

34.

versity Press, 1993), 326. O MOO-ima, osobito, vidi Dibbell, My Tiny Life.
Izazov za zajednicu bio je da izgradi oblike koji e sprijeiti te odgovore
a da se ne uniti sukus prostora.
Dibbell, My Tiny Life, 24-25.
Vidi Haakon (Pavel Curtis), Petition System Implemented and in
Force, poruka 773 na *social-issues (#7233), LambdaMoo Bulletin Bord,
1. svibnja 1993., dostupno na http://vesta.Physics.ucla.edu/_smolin/
lambda/laws_and -history/ballothistory (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Haakon (Pavel Curtis), How to Make a Vote Binding on the Wizards (prva skica), pourka 511 na * social-issues (#7233), LambdaMoo
Bulletin Board, 8. travnja 1993., dostupno na http://vesta.Physics.ucla.
edu/_smolin/lambda/laws_and -history/ballothistory (posjeeno 30.
svibnja 1999.).
Za bogati prikaz demokracje i kako ona funkcionira, te o posljedicama
za samoregulaciju kod MUD-a, vidi Jennifer Mnookin, Virtual(ly) Law:
The Emergence of Law on LambdaMOO, Journal of Computer-Mediated
Communication 2 (1996): 1.
Hafner and Lyon, Where Wizards Stay Up Late, 216. Flaming je elektronika pota ili druga elektronika komunikacija koja izraava pretjerano neprijateljstvo; vidi Gurak, Persuasion and Privacy in Cyberspace, 88.
Mnookin Virtual(ly) Law, 14.
Jedan moj student istraivao je to ponaanje i zakljuio da je razlika
znaajna. Meutim, to je istraivanje bilo ogranieno relativno malim
uzorkom. O tom pitanju openitije, Gurak dolazi do drugaijeg zakljuka o tome lijei li kiberprostor rodne neravnotee;, Persuasion and Privacy
in Cyberspace, 104-13.
Mike Godwin slino govori o izgradnji bilo koje virtualne zajednice:
Ono to bi veina nas voljela u budunosti, mislim, je mjesto gdje smo
poznati i prihvaeni na temelju onoga to je Martin Luther King Jr. nazvao sadrajem naega karaktera. Ali bez planiranja, bez promiljene
arhitektonske vizije o oblikovanju virtualnih zajednica i, to je najvanije, bez prave slobode govora nadolazee horde stanovnika kiberprostora i dalje e biti otuene, osamljene, bez ikakvoga osjeaja pripadnosti. Virtualno beskunici; Cyber Rights, 41.

POGLAVLJE SEDAM
01. Ili tonije, protiv odreenoga oblika vladine regulacije. Peter Huber, na
primjer, iznosi snanije libertarijanske argumente protiv regulacije u
kiberprostoru u svojoj knjizi Law and Disorder in Cyberspace: Abolish the
FCC and Let Common Law Rule the Telecosm. Huber se zalae protiv agencijske regulacije, a u prilog regulacije putem obiajnoga prava. Vidi Thomas Hazlett u The Rationality of U.S. Regulation of the Broadcast

Biljeke za stranice 109-120

338

02.

03.

04.

05.

Spectrum, Journal of Law and Economics 33 (1990): 133, 133-39. Pravniku je

teko shvatiti to se misli pod obiajnim pravom. Pravila obiajnoga
prava su brojna, a bitan sadraj se promijenio. Postoji procedura obiajnoga prava, koji pravnici vole mitologizirati, u kojemu suci donose
politike smjernice unutar uskog prostora obvezujuega presedana.
Moda je Huber to imao na umu, i ako je to tono, postoje, naravno, koristi od toga sustava. Ali kao to on oigledno shvaa, to jest oblik regulacije ak iako je drugaije ustanovljen.
Prvenstveni primjeri su osude prema Zakonu o pijunai iz 1917.; vidi,
na primjer, Schenck protiv Sjedinjenih Drava, 249 US 47 (1919) (podravajui osudu distribucije letka koji napada novaenje u Prvom svjetskom
ratu); Frohwerk protiv Sjedinjenih Drava, 249 US 204 (1919) (podravajui
osudu temeljenu na nagaanjima da novine uzrokuju nelojalnost); Debs
protiv Sjedinjenih Drava, 249 US 211 (1919) (podrana osuda za politiki
govor za koji se kae da je uzrokovao nepodinjavanje i nelojalnost).
Vidi, na primjer, knjigu Johna R. Commonsa, Legal Foundations of Capitalism (1924), 296-98, o kojoj se raspravlja u Herbert Hovenkamp, Enterprise
and Americam Law, 1836-1937 (Cambridge, Mass.: Harvard University
Press, 1991), 235; vidi takoer John R. Commons, Institutional Economics:
Its Place in Political Economy (1934).
Opa zamisao je da sitne korekcije u prostoru zahtijevaju disciplinu i da
je ta disciplina vana regulacija. Takvo teoretiziranje tek je manji dio
rada Michela Foucaulta; vidi Discipline and Punish: The Birth of the Prison
(1979), 170-77, [Nadzor i kazna (Zagreb: Informator, 1994.)], iako njegov
rad openito nadahnjuje to motrite. O tome govori Oscar Gandy u The
Panoptic Sort: A Political Economy of Personal Information (Boulder, Colo.:
Westview Press, 1993), 23. David Brin iznosi openitiju tezu koju ja zastupam da je prijetnja slobodi ira od dravne prijetnje; vidi The Transparent Society, 110.
Vidi, na primjer, The Built Environment: A Creative Inquiry into Design and
Planning, uredili Tom J. Bartuska i Gerald L. Young (Menlo Park, Calif.:
Crisp Publicationa, 1994); Preserving the Built Heritage: Tools for Implementation, uredili J. Mark Shuster i dr. (Hannover, N.H.: University Press of
New England, 1997). U teoriji dizjniranja prostora pojam koji ja opisujem slae se s tradicijom Andresa Duanyja i Elizabeth Plater-Zyberk;
vidi, na primjer, William Lennertz, Town-Making Fundamentals, u
Towns and Town-Making Principles, uredili Andres Duany i Elizabeth Plater-Zyberk (New York: Rizzoli, 1991): Knjiga Duanyja ... i ... Plater-Zyberk poinje tvrdnjom da dizajn utjee na ponaanje. [Oni] vide strukturu i funkciju zajednice kao meusobno ovisne. Oni vjeruju da e zbog
toga odluke dizajnera proeti ivote stanovnika ne samo vizualno ve
nainom na koji stanovnici ive. Oni vjeruju da dizajn strukturira funkcionalne odnose, kvantitativno i kvalitativno, i da je to sosticirano
sredstvo kojega mo premauje njegova kozmetika svojstva, (21).

339

06. Na drugom sam mjestu to nazvao Nova ikaka kola; vidi Lawrence
Lessig, The New Chicago School, Journal of Legal Studies 27 (1998): 661.
To je alatni pristup vladinom djelovanju (vidi John de Monchaux i J.
Mark Schuster, Five Things to Do, u Schuster, Preserving the Built Heritage, 3), ali on opisuje etiri alata dok ih Schuster opisuje pet. Razvijam
shvaanje toga pristupa u dodatku ovoj knjizi.
07. Vidi openito Smoking Policy: Law, Politics, and Culture, uredili Robert L.
Rabin i Stephen D. Sugarman (New York: Oxford University Press,
1993); Lawrence Lessig, The Regulation of Social Meaning, University
of Chicago Law Review 62 (1995): 943, 1025-34; Cass R. Sunstein, Social
Norms and Social Rules, Columbia Law Review 96 (1996): 903.
08. Nema sumnje da trite utjee na same te tehnologije. Oigledno, ta
ogranienja ne bi mogla postojati neovisno jedno od drugoga, ali utjeu
jedno na drugo na znaajne naine.
09. The ACLU navodi dvanaest drava koje su usvojile regulacije Interneta
izmeu 1995. i 1997.; vidi http://www.aclu.org/issues/cyber/censor/
stbills.html#bills (posjeeno 30. svibnja 1999.).
10. Vidi, na primjer, politiku javnoga tuitelja Minnesote o sudskoj
nadlenosti Minnesote nad ljudima koji prenose kockarske informacije
u toj dravi; dostupno na http://www.ag.state.mn.us/home/consumer/
consumernews/OnlineScams/memo.html (posjeeno 31. svibnja 1999.).
11. Vidi, na primjer, Playboy Enterprises protiv Chuckleberry Publishing, Inc., 939
Fsupp 1032 (SDNY 1996); Sjedinjene Drave protiv Thomasa, 74 F3d 1153 (6.
okrug 1996); Sjedinjene Drave protiv Millera, 166 F3d 1153 (11. okrug 1999);
Sjedinjene Drave protiv Lorgea, 166 F3d 516 (2. okrug 1999); Sjedinjene
Drave protiv Whitinga, 165 F3d 631 (8. okrug 1999); Sjedinjene Drave protiv
Hibblera, 159 F3d 233 (6. okrug 1998); Sjedinjene Drave protiv Fellowovih,
157 F3d 1197 (9. okrug 1998); Sjedinjene Drave protiv Simpsona, 152 F3d
1241 (10. okrug 1998); Sjedinjene Drave protiv Hall, 142 F3d 988 (7. okrug
1998); Sjedinjene Drave protiv Hockingovih, 129 F3d 1069 (9. okrug 1997
Sjedinjene Drave protiv Lacya, 119 F3d 742 (9. okrug 1997); Sjedinjene Drave
protiv Smitha, 47 MJ 588 (CrimApp 1997); Sjedinjene Drave protiv Ownbya,
962 Fsupp 558 (WDWa 1996).
12. Vidi Julian Dibbell, A Rape in Cyberspace, Village Voice, 23. prosinca 1993.,
36.
13. Vidi, na primjer, AOL Still Suffering but Stock Price Rises, Network
Brieng, 31. sijenja, 1997; David S. Hilzenrath, Free Enterprise, Online
Style; AOL, CompuServe, and Prodigy Settle FTC Complaints, Washington Post, 2. svibnja 1997., G1; America Online Plans Better Information
About Price Changes, Wall Street Journal, 29. svibnja 1998., B2; vidi
takoer Swisher, Aol.com, 206-8.
14. Poruke na USENET-u mogu biti anonimne; vidi Henry Spencer and David Lawrence, Managing USENET (Sebastopol, Calif., OReilly & Associates,
1998), 366-67.

Biljeke za stranice 120-126

340

15. Web preglednici ine te informacije dostupnima, kako u realnom vremenu tako i arhivirane u datoteku kolaia; vidi http://www.
cookiecentral.com/faq.htm (posjeeno 31. svibnja 1999.). Oni takoer
omoguuju korisnicima da iskljue to svojstvo traenja.
16. PGP je program za ifriranje poruka koji se nudi kako komercijalno tako
i besplatno.
17. ifriranje, na primjer, je nezakonito u nekim meunarodnim kontekstima; vidi Baker and Hurst, The Limits of Trust, 130-36.
18. Mitchell, City of Bits, 159.
19. Vidi Katsh, Software Worlds and the First Amendment, 335, 340. Ako
je nuna usporedba s zikim svijetom, mogli bismo rei da je dizajner
softvera arhitekt, graditelj i izvoa kao i unutarnji dekorator.
20. Vidi Rummel protiv Estelle, 445 US 263, 274 br.11 (1980).
21. Zanimljivo i opet, razlog da uvidimo da je budunost govora o regulaciji lociran drugdje to nije tono za arhitekte. Jedan primjer moe biti
djelo Johna de Monchauxa i J. Marka Schustera. U svom eseju Five
Things to Do i u zbirci koju esej uvodi, Preserving the Built Heritage, oni
opisuju pet i samo pet stvari koje vlade mogu uiniti pet raznih alata
koje mogu koristiti da bi ostvarile svoju politiku (4-5): vlasnitvo i
rad (drava moe posjedovati resurs); regulaciju (bilo pojedinaca ili ustanova); poticaje; prava vlasnitva; informacije. Pet alata Monchauxa i
Schustera postavljaju se na sloen nain na strukturu koju sam opisao,
ali, to je znaajno, mi dijelimo stajalite o regulaciji kao stalnom quid
pro quou izmeu alata.
22. Vidi, na primjer, James C. Carter, The Provinces of the Written and the Unwritten Law (New York: Banks & Brothers, 1889), koji tvrdi da se obiajno
pravo ne moe promijeniti (38-41).
23. Vidi, na primjer, raspravu o teoriji nadnikog fonda u Hovenkamp, Enterprise and American Law, 193-96.
24. Za divan prikaz sazrijevanja zamisli kako se prirodni okoli moe pripitomiti u proizvodne i projektirane svrhe, vidi John M. Barry, Rising
Tide: The Great Mississippi Flood of 1927 and How It Changed America (New
York: Simon & Schuster, 1997).
25. Kao to Roberto Unger kae, Moderna drutvena misao rodila se kada
je proglasila da su ljudi stvorili i zamislili drutvo, da je to ljudska tvorevina, a ne izraz prikrivenoga prirodnoga poretka; Social Theory, 1.
26. Zamisao o slobodnom tritu bila je opsesija realista, osobito Roberta
Halea; vidi Barbara Fried, The Progressive Assault on Laissez-Faire: Robert Hale
and the First Law and Economics Movement (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1998): Reim vlasnitva i ugovornih prava koja se nisu ni
spontano dogaala ni sama odreivala, ve su prije bila pozitivna tvorevina drave, stvorio je ekonomski ivot, poput Clarkova moralnoga trita. (2-3) Za moderno tumaenje, vidi Cass R. Sunstein, The Partial Constitution (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1993), 51-53.

341

27. Americans with Disabilities Act (ADA) iz 1990, 42 USC 12101 et seq. (1994).
28. Vidi Alain Plesis, The Rise and Fall of the Second Empire, 1852-1871, (1979) preveo Jonathan Mandelbaum (izdanje na engleskom, New York: Cambridge University Press, 1985), 121; Haussmann, Georges-Eugene Baron, u Encyclopedia Britannica, 5. izd., sv. 5 (1992). Steven Johnson kritizira
druge vidove te promjene u Interface Culture, 63-64.
29. Vidi Robert A. Caro, The Power Broker: Robert Moses and the Fall of New York
(New York: Alfred A. Knopf, 1974), 318.
30. Brin, The Transparent Society, 293.
31. Razmotrite graanska prava na amerikom Jugu. Tijekom zakonodavnih sasluanja o Zakonu o graanskim pravima iz 1964. pristae zakona
pozvali su pred odbor bijelce, june poslodavce i poslovne ljude koji su
vrili diskriminaciju protiv crnaca i tako bili prvenstvena meta zakonodavstva. Neki od tih poslodavaca i poslovnih ljudi podrali su zakon jer
su raunali na poboljanje poslova: radna snaga e se poveati, to e
dovesti do pada plaa, pa e se poveati i potranja za uslugama to jest
sve dok bijelci ne promjene svoje obiaje. Ovo zadnje je bila priprema
da poslovni ljudi podre Zakon o graanskim pravima. Poslovne voe
bojale su se odmazde bijelaca zbog njihovih dragovoljnih napora da se
crnci integriraju u drutvo. Zakon o ljudskim pravima promijenio je
kontekst da bi uinio diskriminaciju protiv crnaca nezakonitom. Poslovni ovjek mogao je onda bez straha od odmazde bijelaca unajmiti crnca ili zbog svoje brige za status crnaca ili svoje brige da se pokorava
zakonu. Stvarajui tu dvosmislenost, zakon je smanjio simbolike trokove unajmljivanja crnaca. Taj primjer pokazuje kako zakon moe promijeniti norme a da vlada nema kontrole nad normama. U tom sluaju,
norma da se unajme crnci promijenjena je dobivi drugo znaenje
norme da se jednostavno treba pokoravati zakonu; vidi Lessig, The
Regulation of Social Meaning, 965-67.
32. Thurgood Marshall, usmeni argument u ime tuenika, Cooper protiv Aarona, 358 US 1 (1958) (no.1), u Fifty-four Landmark Briefs and Arguments of the
Supreme Court of the United States: Constitutional Law, uredili Philip B. Kurland i Gerhard Casper (Washington, D.C.: University Publications of
America, 1975), 533, 713.
33. Vidi, na primjer, Dyson, Release 2.0: Vlada moe odigrati razvrgavajuu
ulogu po zajednice. esto, to vie vlada prua, lanovi zajednice manje
sami doprinose. (43); u The Regulation of Groups: The Inuence of
Legal and Nonlegal Sanctionson Collective Action (University of Chicago
Law Review 63 [1996]: 133), Eric A.Posner tvrdi da vladina pomo zajednici moe potkopati zajednicu.
34. Cass Sunstein ukazuje na zakon o sigurnosnom pojasu kao hipotetiko
pitanje kada vladina regulacija omoguuje ljudima da izraze sklonosti
koristei tit zakona kako bi umanjili rizik da se privatni akteri upleu

Biljeke za stranice 127-132

342

35.
36.
37.
38.

39.

40.
41.
42.
43.
44.

u to izraavanje [putem normativne cenzure]; Legal Interference with

Private Preferences, University of Chicago Law Review 53 (1986): 1129, 1145.
Alternativno, zakoni o sigurnosnim pojasevima koriste se kao injenini temelj za kritike normativnoga jamstva kao nedjelotvornoga i nikakve zamjene za izravnu regulaciju; vidi Robert S. Alder and R. David
Pittle, Cajolery or Command: Are Education Campaigns an Adequate
Substitute for Regulation? Yale Journal on Regulation 1 (1984): 159, 171-78.
Meutim, ta su zapaanja moda preuranjena. John C. Wright, komentirajui normativni sadraj televizije, tvrdi da smo dobili bitku za sigurnosne pojaseve, samo tako to se skupina ljudi sastala i rekla, Stvarno je mao staviti pojas. To je mao i to je zgodno i to je muki i to je i
enski i zgodno i to je struno; Charles W. Gusewelle i dr., Round Table Discussion: Violence in the Media, Kansas Journal of Law and Public
Policy 4 (1995): 39, 47.
Ovu je analizu djelomice predloio Minow, Making All the Difference: Inclusion, Exclusion and American Law (1990).
Vidi Tracey L. Meares, Social Organization and Drug Law Enforcement, American Criminal Law Review 35 (1998): 191.
Eric Posner (The Regulation of Groups) ukazuje na kontekste u kojima vladino djelovanje moe postii taj uinak.
Vidi Tracey L. Meares, Charting Race and Class Differences in Attitudes
Toward Drug Legalization and Law Enforcement: Lessons for Federal
Criminal Law, Buffalo Criminal Law Review 1 (1997): 137.
Sredinom 1970-ih godina vlada SAD-a nancirala je kampanju
rasprivanja paraketa (herbicida koji uzrokuje oteenje plua u ljudi) na
usjeve marihuane u Meksiku. To je izazvalo javne prosvjede koji su
imali za ishod kongresnu obustavu nanciranja 1978. Meutim, nakon
kongresnog amandmana 1981., rasprivanje paraketa koristilo se na domaim usjevima marihuane tijekom 1980-ih godina. Openito se vjeruje da je publicitet oko upotrebe paraketa u Meksiku stvorio bum u domaoj industriji marihuane kao i poveanje popularnosti kokaina tijekom 1980-ih. Vidi openito Michael Isikoff, DEA Finds Herbicides in
Marijuana Samples, Washington Post, 26. srpnja 1989., 17. U Drug Diplomacy and the Supply-Side Strategy: A Survey of United States Practice (Vanderbilt Law Review 43 [1990]: 1259, 1275 br.99), Sandi R. Murphy
iznosi cjelokupnu povijest usvojenih zakona o paraketu; vidi takoer A
Cure Worse Than the Disease?, Time, 29. kolovoza 1983., 20.
Roe protiv Wadea, 410 US 113 (1973).
Rust protiv Sullivana, 500 US 173 (1991).
Maher protiv Roe, 432 US 464 (1977).
Hodgson protiv Minnesote, 497 US 417 (1990).
Ta razlika izmeu izravne i neizravne regulacije, naravno, ima
dugu i nemirnu povijest u lozoji kao i u pravu. Judith J. Thomson

343

45.

46.
47.
48.

49.

opisuje tu razliku u svom opisu razlike izmeu ofera autobusa koji

mora pregaziti jednu osobu da bi ih spasio pet i kirurga koji ne smije
uzeti organe iz jedne zdrave osobe da bi spasio pet ljudi koji umiru; vidi
The Trolley Problem, Yale Law Journal 94 (1985): 1395-96. Ta je razlika
takoer poznata kao doktrina dvostrukoga uinka, o emu se raspravlja u Philippa Foot, The Problem of Abortion and the Doctrine of the
Double Effect, u Virtues and Vices and Other Essays in Moral Philosophy (Berkeley: University of California Press, 1978), 19. Vidi takoer Thomas J.
Bole III, The Doctrine of the Double Effect: Its Philosophical Viability,
Southwest Philosophical Review 7 (1991): 91; Frances M. Kamm, The Doctrine of the Double Effect: Reections on Theoretical and Practical Issues, Journal of Medicine and Philosophy 16 (1991): 571; Warren Quinn, Actions, Intentions, and Consequences: The Doctrine of the Double Effect, Philosophy and Public Affairs 18 (1989): 334. Problem u tim sluajevima pojavljuje se kada treba povui crtu izmeu njih; ovdje ne povlaim
nikakvu takvu crtu.
Richard Craswell daje druge primjere da bi pokazao isto: vlada bi mogla
(a) izravno regulirati kvalitetu proizvoda ili sigurnost ili (b) otkriti informacije o razliitoj kvaliteti pojedinih proizvoda ili o ocjenama sigurnosti, u nadi da bi proizvoai onda imali poticaj da se takmie kako bi
poboljali te ocjene; vlada bi mogla (a) dozvoliti nekoj industriji da ostane monopolistika i pokuati da izravno regulira cijenu koju naplauje monopolist ili (b) razdvojiti monopolista u nekoliko konkurentskih
tvrtki, u nadi da e onda konkurencija prisiliti svakoga od njih na konkurentniju cijenu; vlada bi mogla (a) usvojiti regulacije koje izravno zahtijevaju da korporacije rade razne stvari koje bi koristile javnom interesu ili (b) usvojiti regulacije koje zahtijevaju od korporacijskih uprava
da ukljue odreeni broj neovisnih predstavnika, u nadi da e onda
uprave same odluiti da djeluju vie u skladu s javnim interesom.
Vidi New York protiv Sjedinjenih Drava, 505 US 144 (1992).
Aida Torres, The Effects of Federal Funding Cuts on Family Planning
Services, 1980-1983, Family Planning Perspectives 16 (1984): 134, 135, 136.
Rust protiv Sullivana, USNY (1990) WL 505726, kratak odgovor, *7: Lijenik ne moe objasniti medicinsku sigurnost toga postupka, njegovu zakonsku dostupnost ili njegovu vanost za zdravlje pacijenta.
Vidi Madsen protiv Womens Health Center, Inc., 512 US 753 (1994) (Sudac Antonin Scalia djelomice se slae s presudom, a djelomice ima izdvojeno
miljenje: Dananja presuda ... ini bolno jasnim da nijedno zakonsko
pravilo ili doktrina nije sigurno od ad hoc ponitenja od strane ovoga
Suda kada se ukae prilika za njegovu primjenu u sluaju koji ukljuuje dravnu regulaciju pobaaja (citirajui Thornburgh protiv American College of Obstetricians and Gynecologists, 476 US 747, 814 [1986] (Sutkinja Sandra Day 0Connor ima izdvojeno miljenje)).

Biljeke za stranice 132-138

344

50. Shelley protiv Kraemera, 334 Us 1 (1948).

51. Vidi Herman H. Long and Charels S. Johnson, People Versus Property: RaceRestrictive Covenants in Housing (Nashville, Fisk University Press, 1947),
32-33. Douglas S. Massey and Nancy A. Denton ukazuju da je Nacionalni savez brokera za nekretnine usvojio lanak u svome etikome kodeksu iz 1924. koji govori da Posrednik za prodaju nekretnina ne smije
nikada pridonijeti da se u neko susjedstvo nasele ... lanovi rase ili nacionalnosti ... kojih bi prisutnost ila nautrb vrijednosti vlasnitva u
tom susjedstvu (citirajui Rose Helper, Racial Policies and Practices of Real
Estate Brokers [1969], 201); oni takoer biljee da je Uprava za pravedno
nastanjivanje zagovarala upotrebu rasno ogranienih ugovora sve do
1950. (citirajui Kennetha T. Jacksona, Crabgrass Frontier: the Suburbanization of the United States [1985], 208; American Apartheid: Segregation and the
Making of the Under Class (Cambridge, Mass., Harvard University Press,
1993), 37, 54.
52. Vidi Massey and Denton, American Apartheid.
53. Michael Froomkin ukazuje na regulacije o primjeni Clipper ipa kao
drugi primjer. Koristei postupak postavljanja standarda za vladine nabavke, savezna bi vlada mogla pokuati postii standard za ifriranje a
da se ne pridrava Zakona o upravnom postupku. Crta birokratskog
genija lei u srcu Clipper strategije. Kongres nije sve do dananjega
dana dao izvrnoj vlasti mo da nadzire privatnu upotrebu ifriranja.
Kongres ak nije dao izvrnoj vlasti mo da uspostavi sustav za pohranu
kljueva. U nedostatku bilo koje formalne vlasti da sprijei usvajanje otvorene kriptograje, zagovornici Clippera doli su na zamisao da koriste mo vlade kao glavnoga potroaa kriptografskih proizvoda da prevare trite. Ako vlada nije mogla sprijeiti javnost da koristi neodobrene proizvode, moda bi ona mogla postaviti standard kupujui i razvijajui veliki broj proizvoda sa pohranjenim kljuevima; It Came from
the Planet Clipper, 15, 24, 1-33.
54. Vidi http://thestandard.com/articles/display/0,1449,4165.html.
55. Vidi Legal Eagle (pismo uredniku), The Industry Standard, 26. travnja,
1999. (dodan naglasak), dostupno na http://www.thestandard.com/
article_print/0,1454,4306,00.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).

POGLAVLJE OSAM
01. elim zaobii razbuktalu raspravu o tome hoe li se taj pokret zvati
pokret za slobodni softver, pokret za softver otvorenoga izvornoga kda
ili neto sasvim drugo. Stvarnost je vanija od etikete. Aktivisti e pronai kako najbolje nastaviti tradiciju. Moj je cilj jednostavno shvatiti
posljedice te bitke.

345

02. Pod zatvorenim kdom ne mislim nita urotnikoga. Pod tim podrazumijevam samo kd koji ne otkriva svoj izvorni kd. Pisac kda moe
imati mnogo razloga da sakrije izvor ukljuujui ekonomsko preivljavanje, sigurnost ili nelagodu. Sr moje tvrdnje je da se, neovisno od
razloga, zatvoreni kd ne moe tako lako mijenjati kao otvoreni kd.
03. Hunt, TCP/IP: Network Administration, 1-22, 6, 8; Loshin, TCP/IP: Clearly Explained, 13-17.
04. Ne postoji standardni referentni model za TCP/IP slojeve. Hunt govori o
etiri sloja: pristup mrei, Internet, prijenos s glavnog raunalana-glavno raunalo i aplikacija; TCP/IP: Network Administration, 9.
Loshin koristi terminologiju koju slijedim u tekstu; TCP/IP: Clearly Explained, 13-17. Usprkos razliitom nazivlju, funkcije koje se vre u svakom od tih slojeva su konzistentne. Kao to je sluaj sa svakim slojevitim modelom slojevitogprotokola podaci se proputaju dolje niz slojeve kada se on alje u mreu i gore uz slojeve kada se on prima iz
mree. Svaki sloj ima svoje neovisne strukture podataka, a jedan sloj
nije svjestan strukture podataka koje koriste drugi slojevi; Hunt, TCP/
IP: Network Administration, 9.
05. Loshin, TCP/IP: Clearly Explained, 18.
06. Kao to Hafner i Lyon objanjavaju: Ope stajalite bilo je da je bilo
koji protokol potencijalni graevni blok, pa je tako najbolji pristup bio
odrediti jednostavne protokole, od kojih je svaki ogranien po dosegu, s
objanjenjem da se svaki od njih moe jednoga dana promijeniti na
razne nepredviene naine. Filozoja dizajna protokola koju je usvojio
Network Working Group stvorila je temelj za ono to e se kasnije nairoko
prihvatiti kao slojeviti pristup protokolima; Where Wizards Stay Up
Late, 147.
07. Borbe oko ifriranja na razini veze (linka), na primjer, borbe su oko TCP/
IP protokola. Neki unutar industrije mree predloili su da se ifriranje
izvri na gatewayima, s metodom da se neifrirani tekst izbaci pred
gatewayima ako postoji odgovarajua pravna ovlast neka vrsta privatnoga zvonca private doorbell - za rjeenje prijepora oko ifriranja;
vidi Elizabeth Kaufman and Roszel Thomsen II, The Export of Certain
Networking Encryption Products Under ELAs, dostupno na http://
www.cisco.com/warp/public/779/govtaff/policy/paper/paper_
indeks.html (posjeeno 30. svibnja 1999.). Tome se usprotivio Odbor za
arhitekturu Interneta (IAB) jer da to nije konzistentno s arhitekturom
Interneta od-krajnje-toke-do-krajnje-toke; vidi IAB-ova izjava o
ifriranju uz pomo zvonca , dostupno na http://www.ietf.org/mailarchive/ietf-announce/msg01937.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
08. Vidi John C. Morley i Stan S. Gelber, The Emerging Digital Future: An Overview of Broadband and Multimedia Networks (Danvers, Mass.: Boyd & Fraser
Publishing Co., 1996); Jerome H. Saltzer i dr., End-to-End Arguments

Biljeke za stranice 138-145

346

09.
10.
11.

12.
13.

14.

15.
16.

17.

in System Design, u Integrated Broadband Networks, uredio Amit Bhargava (New York: Elsevier Science Publishing Co., 1991), 30.
Vidi Timothy Wu, Internet Application: An Introduction to Application-Centered Internet Analysis, Virginia Law Review 86 (1999).
Vidi Hafner i Lyon, Where Wizards Stay Up Late, 174.
Jedan HTML prirunik iz 1994. navodi popis od dvadeset devet razliitih
preglednika; vidi Larry Aronson, HTML Manual of Style (Emerville, Calif.:
Ziff-Davis Press, 1994), 124-126.
Vidi Ibid., 4.
Naravno, ne uvijek. Kada je poela komercijalna proizvodnja raunala,
softver je esto bio slobodan dodatak raunalu. Njegov komercijalni
razvoj kao vlasniki tek je kasnije doao; vidi Ira V. Heffan, Copyleft:
Licensing Collaborative Works in the Digital Age, Stanford Law Review
49 (1997): 1487, 1492-93.
Netscape Communicator je izuzetak. Kao to sam objasnio, tvrtka je
1998. dala izvorni kd (minus neke module za ifriranje) Mozilli, koja e
nastaviti razvoj Mozille kao dijela pokreta za otvoreni kd; vidi Mozilla Public Licence, dostupno na http://www.mozilla.org/NPL/NPL-1Final.html (posjeeno 30. svibnja 1999.). Vidi raspravu u Robert W. Gomulkiewicz, The License Is the Product: Comments on the Promise of
Article 2B for Software and Information Licensing, Berkeley Technology
Law Journal 13 (1998): 891, 924.
Vidi Amy Harmon, The Rebel Code, New York Times Magazine, 21. veljae 1999., 34
U vrijeme kada se Linux razvio, prevladavajue razmiljenje meu raunalnim znanstvenicima bilo je protiv monolitnoga operativnoga sustava koji radi iz jedne jedine jezgre (kernel), a u prilog sustava zasnovanoga na mikro jezgri. MINIX, sustav mikro jezgre bio je najjai konkurent u to vrijeme. Torvalds je svjesno odbacio to moderno miljenje i
usvojio tradicionalni model za Linux; vidi The Tanenbaum-Torvalds
Debate, u Open Sources: Voices from the Open Source Revolution, uredili Chris
DiBona i dr. (Sebastopolol, Calif., OReilly & Associates, 1999), 221-52.
Tehniki, on ne stoji u javnoj domeni. Kd iz tih projekata otvorenoga
izvornoga kda je pod licencom. GNU/Linux je licenciran pod GNU GPL,
to ograniava vau moguu upotrebu Linuxa; u biti vi ne moete uzeti
javni dio i zatvoriti ga i vi ne moete integrirati otvoreni dio sa zatvorenim; vidi Bruce Perens, The Open Source Debition, u DiBona i dr.,
Open Sources, 181-82. Ali u svrhe buduega razvoja otvorenoga izvornoga
kda, kd je dio zajednikoga dobra. O zamisli i vrijednostima zajednikoga dobra, vidi, na primjer, Michael A. Heller, The Tragedy of the
Anticommons: Property in the Transition from Marx to Markets, Harvard Law Review 111 (1998): 621; Stephen M. McJohn, Fair Use and Privatization in Copyright, San Diego Law Review 35 (1998): 61; Mark A. Lem-

347

ley, The Economics of Improvement in Intelectual Property Law, Texas Law Review 75 (1997): 989; Mark A. emley, Romantic Authorship
and the Rhetoric of Property, Texas Law Review 75 (1997): 873; Jessica
Litman, The Public Domain, Emory Law Journal 39 (1990): 965; Carol M.
Rose, The Several Futures of Property: Of Cyberspace and Folk Tales,
Emission Trades and Ecosystems, Minnesota Law Review 83 (1998): 129.
18. Vidi, na primjer, Stephen Shankland, Big Blue Gives Green Light to
Linux, CNET News.com, 16. veljae 1999., dostupno na http://www.
news.com/News/Item/o,4,32476,00.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
19. Peter Harter, The Legal and Policy Framework for Global Electronic
Commerce, komentari na Konferenciji u Berkeley Center for Law and
Technology, 5.-6. oujka 199.
20. Kao to detaljnije objanjavam u 16. poglavlju, transparentni modularni kd inio bi isto to i otvoreni kd. Prema tome, kd bi mogao biti zatvoren, a opet postii iste ciljeve.

POGLAVLJE DEVET
01. Sam Sudac Holmes nazvao je prislukivanje telefona prljavim poslom: Olmstead protiv Sjedinjenih Drava, 277 US 438, 470 (1928) (Sudac Oliver Wendell Holmes Jr. imao je izdvojeno miljenje).
02. Ibid., 457 (Glavni sudac William H. Taft: pribavljanje dokaza dobiveno
uz pomo ureaja za prislukivanje telefonskih razgovora uinjeno je
bez ometanja posjeda i prema tome nije prekrilo etvrti amandman).
03. Ibid., 471 (Sudac Louis D. Brandeis imao je izdvojeno miljenje; Suci
Holmes, Stone i Butler takoer).
04. Postoji iroka rasprava o izvornom znaenju etvrtoga amandmana i o
tome kako bi ga danas trebalo primjenjivati. Za ta dva tabora, vidi Akhil
Reed Amar, Fourth Amendment First Principles, Harvard Law Review
107 (1994): 757; Tracey Maclin, The Complexity of the Fourth Amendment: A Historical Review, Boston University Law Review 77 (1997): 925
(kritizira Amarovu tvrdnju).
05. Vidi California protiv Aceveda, 500 US 565, 582 (1991) (Sudac Antonin Scalia
se sloio: opisujui preduvjete za sudski nalog kao prepune iznimaka).
06. Vidi Bradford P. Wilson, The Fourth Amendment as More Than a Form
of Words: The View from the Founding, u The Bill of Rights: Original
Meaning and Current Understanding, uredio Eugene W. Hickok Jr. (Charlottesville: University Press of Virginia, 1991), 151, 156-57. Kao to su
mnogi ukazali, u to vrijeme doista nije bilo nikakve policije u smislu
u kojemu danas shvaamo taj izraz. Moderna redarstvena sila je tvorevina devetnaestoga stoljea; vidi Carol S. Steiker, Second Thoughts
About First Principles, Harvard Law Review 107 (1994): 820, 830-34;
Stuntz, The Substantive Origins of Criminal Procedure.

Biljeke za stranice 145-158

348

07. Vidi Amar, Fourth Amendment First Principles, 767; Stuntz, The
Substantive Origins of Criminal Procedure. 400.
08. Doista, kao to vrlo uvjerljivo tvrdi profesor William Stuntz jedna od
opasnosti sa sudskim nalozima openito je da suci postaju oputeni, a
ipak proizvod njihovoga rada (sudski nalog) uiva veliko potovanje u
kasnijim postupcima; Warrants and Fourth Amendment Remedies,
Virginia Law Review 77 (1991): 881, 893.
09. Vidi Stuntz, The Substantive Origins of Criminal Procedure., 396406.
10. Vidi Sjedinjene Drave protiv Virginije, 518 US 515, 566-67 (1996) (Sudac
Antonin Scalia imao je izdvojeno miljenje: Oni su bili uskih obzora
kao to je i svako doba ... u pitanjima koja ne moe procijeniti, jer ih
jednostavno ne smatra predmetom rasprave).
11. Vidi Lawrence Lessig, Fidelity in Translation, Texas Law Review 71
(1993): 1165, 1230.
12. Olmstead protiv Sjedinjenih Drava, 277 US 438, 470 (1928), 464-65.
13. Ibid., saetak za The Pacic Tekephone & Telegraph Company (br. 493,
532, 533).
14. Ibid., 473 (Sudac Louis Brandeis imao je izdvojeno miljenje).
15. Prevoenje nije Brandeisov izraz, iako se on upotrebljava u sudovima. Sudac Robert H. Jackson najbolje je shvatio tu zamisao u West Virginia State Board of Education protiv Barnette, 319 US 624, 639-40 (1943): Niti
naa dunost da primijenjujemo Povelju o pravima na oitovanja slubene vlasti ne ovisi o naem posjedovanju istaknute kompetentnosti na
podruju na kojemu se dogodilo krenje prava. Istina, zadaa prevoenja uzvienih openitosti Povelje o pravima, koncipirane kao obrazac
liberalne vladavine u osamnaestom stoljeu, u konkretna ogranienja
slubenih osoba koje se bave problemima dvadesetoga stoljea, podriva
samopouzdanje. Ta su naela izrasla na tlu koje je takoer stvorilo lozoju da je pojedinac sredite drutva, da se njegova sloboda postie
pukom odsutnou vladinih ogranienja i da vladi treba povjeriti malo
kontrole i samo neznatnu kontrolu nad poslovima ljudi. Mi moramo
presaditi ta prava u tlo u kojemu su koncept laissez-fairea ili naelo neupletanja izblijedjeli barem to se tie ekonomskih poslova, dok se drutveni napredak sve vie trai putem vre integracije drutva i putem
proirene i pojaane vladine kontrole. Ti promijenjeni uvjeti esto presedanima oduzimaju pouzdanost i prisiljavaju nas vie nego to bismo i
eljeli da se oslonimo na vlastitu prosudbu. Ali mi u tim pitanjima djelujemo ne autoritetom nae kompetencije ve snagom naih zadaa. Mi
ne moemo, zbog skromne procjene nae sposobnosti u takvim specinim stvarima kao to je javno obrazovanje, uskratiti prosudbu koju povijest potvruje kao funkciju ovoga Suda u trenucim kada je naruena
sloboda.

349

16. Vidi Robert Post, Constitutional Domains: Democracy, Community, Management (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1995), 60-64.
17. Vidi Lessig, Fidelity in Translation, 1214-68; Lawrence Lessig, Translating Federalism: Unites States v Lopez, Supreme Court Review 1995
(1995): 125, 146. Za sloeniju analizu kako promjena tehnologija u kontekstu telekomunikacija utjee na zakonodavstvo i sudsku doktrinu,
vidi Monroe E. Price i John F. Duffy, Technological Change and Doctrinal Persistence: Telecommunications Reform in Congress and the
Court, Columbia Law Review 97 (1997): 976.
18. Tako su, na primjer, prevoenja koja podupiru federalizam prevoenja
na desnici, dok su prevoenja koja podupiru kriminalna prava prevoenja na ljevici.
19. Katz protiv Sjedinjenih Drava, 389 US 347, 353 (1967).
20. Laurece H. Tribe, The Constitution in Cyberspace: Law and Liberty Beyond the Electronic Frontier, govor na Prvoj konferenciji o kompjutorima, slobodi i privatnosti, 26. oujka 1991, pretiskano u The Humanist
(rujan-listopad 1991): 15, 20-21.
21. Katz protiv Sjedinjenih Drava, 389 US 347, 351 (1967).
22. Kao to e povijest zatite privatnosti etvrtim amandmanom nakon
Katza potvrditi, tehnika koju je koristio Stewart bila je na kraju potpuno nedjelotvorna. Doseg etvrtoga amandmana bio je bez sumnje suen kada ga se povezalo s pojmovima vlasnitva. Ali barem je njegov
doseg iao toliko daleko koliko i doseg vlasnitva. S obzirom da je
vlasnitvo kategorija zakona koja je neovisna od pitanja privatnosti,
ono je bilo otporno na pritiske koje mu je privatnost nametnula. Ali
kada je jednom Sud usvojio test osnovanoga oekivanja privatnosti,
Sud je mogao kasnije ograniiti ta osnovana oekivanja u kontekstu
etvrtoga amandmana, bez velikih posljedica izvan toga konteksta.
Ishod je bio sve manji doseg zatite privatnosti.
23. Vidi Lessig, Translating Federalism, 206-11.
24. Tribe, The Constitution in Cyberspace, 15.
25. Vidi Lawrence Lessig, Reading the Constitution in Cyberspace, Emory
Law Journal 45 (1996): 869, 872.
26. Taj je primjer preuzet iz Maryland protiv Craiga, 497 US 836 (1990).
27. Vidi Tribe, The Constitution in Cyberspace, 15.
28. Latentna dvosmislenost proizlazi iz vanjskih ili sporednih injenica
koje ine znaenje pisanoga instrumenta nesigurnim iako je njegov jezik jasan i nedvosmislen. Uobiajeni sluaj latentne dvosmislenosti je
onaj u kojemu se neki tekst odnosi na konkretnu osobu ili stvar pa je
tako prividno jasan na prvi pogled, ali prilikom primjene na vanjske
predmete postaje jasno da se on jednako odnosi na dva ili vie njih;
Williston on Contracts, 3.izd., uredio Walter H.E. Jaeger (Mount Kisco,
N.Y.: Baker, Voorhis, 1957), 627, 898.

Biljeke za stranice 159-169

350

29. Vidi Sjedinjene Drave protiv Virginije, 518 US 515, 566-67 (1996) (Sudac Antonin Scalia imao je izdvojeno miljenje).
30. Vidi Bernard Williams, The Relationships of Philosophy to the Professionals and Public Life, neobjavljeni rukopis.

POGLAVLJE DESET
01. Harold Smith Reeves, Property in Cyberspace, University of Chicago Law
Review 63 (1996): 761.
02. To na kraju nije bio njegov zakljuak. Umjesto toga on je zakljuio ne
da granice ne smiju biti zatiene u kiberprostoru, ve da nekonvencionalna priroda kiberprostora zahtijeva da se granice postave prema netradicionalnom konkretnom kontekstu. Taj zakljuaj, tvrdi Reeves,
zahtijeva da zakon shvaa kako okoli kiberprostora tako i interese onih
koji vre transakcije u tom prostoru: vidi ibid., 799.
03. Vidi Yochai Benkler, Free as the Air to Common Use: First Amendment
Constraints on Enclosure of the Public Domain, New York University Law
Review 74 (1999): 354.
04. Maureen ORurke iskazala je zamisao o tehnolokim granicama koje
kiberprostor moe ponuditi, opisujui tehnike koje bi web stranice, na
primjer, mogle koristiti da kontroliraju ili blokiraju linkove s jedne
strance na drugu; vidi Fencing Cyberspace: Drawing Borders in a Virtual World, Minnesota Law Review 82 (1998): 610, 645-47.
05. Vidi, na primjer, Stephen Breyer, The Uneasy Case for Copyright: A
Study of Copyright in Books, Photocopies, and Computer Programs,
Harvard Law Review 84 (1970): 281.
06. Autorsko pravo daje i druga prava pravo zahtjeva na povratak dodijeljenoga autorskoga prava ili pravo prvoprodaje. Za lucidan uvod, vidi
William F. Patry, Latmans The Copyright Law, 6.izd. (Washington, D.C.:
Bureau of National Affairs, 1986). Za neto vie od lucidnog, vidi James
Boyle, Intellectual Property Policy Online: A Young Persons Guide,
Harvard Journal of Law and Technology 10 (1996): 47.
07. Vidi Richard A. Posner, Law and Literature, 2.izd. (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1998), 389-92 (raspravlja o poticajima da se pie i
bez autorskoga prava).
08. Jer je stvarno ogranienje izdavanja u poetku bio papir, a ne tisak. Prije
izuma papira iz drva, papir se proizvodio iz tkanine. Meutim, tkanina
je bila vrlo skupa. Unato ustrajnom mitu da su jedan od izvora za tu
tkaninu bile egipatske mumije (Scott D.N. Cook, Technological Revolutions and the Gutenberg Myth, u Internet Dreams: Archetypes, Myths,
and Metaphors, uredio Mark Stek [1996], 75), nema dokaza za tu tvrdnju. Vidi Joseph A. Dane, The Curse of the Mummy Paper, Printing His-

351

09.

10.

11.

12.

13.

14.

tory 17 (1996): 18. Ipak, nestaica papira je dobro poznata. (ibid., 18-19).
Zahvalan sam Consuele Dutschke za pomo u ovoj prii.
Za potpun i itljiv prikaz preobrazbe u tehnologiji i odgovor zakona,
vidi Paul Goldstein, Copyraights Highway: The Law and Lore of Copyright
from Gutenberg to the Celestial Jukebox (New York: Hill and Wang, 1994).
Vidi sluaj Sony Corporation of America protiv Universal Studios, Inc., 464 US
417, 421 (1984), koji, odreujui pomicanje u vremenu kao upotrebu
VTR-a (Video Tape Recording snimanja na video kasetu) uglavnom da
snimimo program koji ne moemo gledati u vrijeme dok se prenosi na
televiziji, a onda da ga jednom kasnije pogledamo, svrstava tu praksu
kao potenu upotrebu djela pod autorskim pravom koja ne daje pravo
nositelju autorskoga prava na nikakvu naknadu.
Vidi Jonathan Evan Goldberg, Now That the Future Has Arrived, Maybe the Law Should Take a Look: Multimedia Technology and Its Interaction with the Fair Use Doctrine, American University Law Review 44
(1995): 919; Mary L. Mills, New Technology and the Limitations of Copyright Law: An Argument for Finding Alternatives to Copyright Legislation in an Era of Rapid Technological Change, Chicago-Kent Law Review 65 (1989): 307; Kenneth P. Weinberg, Cryptology: Key Recovery
Shaping Cyberspace (Pragmatism and Theory), Journal of Intellectual
Property Law 5 (1998): 667.
Sudac Posner korisno razlikuje promjene koje mogu pomoi pojedinom autoru od promjena koje pomau autorima kao klasi. Odreena
smanjena zatita autorskoga prava za autore kao cjelinu koristila bi autorima kao cjelini, s obzirom da autorsko pravo namee trokove autorima (pisanje drugih je input za vlastito budue pisanje); vidi Law and Literature, 389-405.
Vdi Michelle Skatoff-Gee, Changing Technologies and the Expectation
of Privacy: A Modern Dilemma, Loyola University of Chicago Law Journal
28 (1996): 189, 201-4, koji raspravlja o usvajanju u Kongresu Zakona o
privatnosti elektronikih komunikacija iz 1986., u naporu da aurira
postojei zakon i da bude ukorak s tehnologijom koja se mijenja. Ali
vidi Sandra Byrd Petersen, Your Life as an Open Book: Has Technology
Rendered Personal Privacy Virtually Obsolete?, Federal Communications
Law Journal 48 (1995): 163: 163, koja tvrdi da Sjedinjene Drave ne dre
korak s tehnolokim razvojem.
Vidi Esther Dyson, Intellectual Value, Wired (srpanj 1995.): 137, koja
raspravlja o uinku novoga ekonomskoga okruenja Mree na intelektualno vlasnitvo. John Perry Barlow (The Economy of Ideas, Wired
[oujak 1994]: 85) tvrdi da su zakoni o autorskom pravu i patentima
doneseni da posreduju oblike i metode izraavanja potpuno razliite od
nepostojanog tereta koji oni danas trebaju posredovati.

Biljeke za stranice 169-171

352

15. Kao to kae Nicholas Negroponte, Veina ljudi brine se za autorsko

pravo u smislu lakoe pravljenja kopija. U digitalnom svijetu nije samo
lakoa u pitanju ve i injenica da je digitalna kopija isto tako savrena
kao original, a, s poneto matovitoga rada na raunalu, ak i bolja. Na
isti nain kao to se nizovi bitova mogu ispraviti od pogreaka, neka kopija moe se oistiti, poboljati i mogu joj se ukloniti nepotrebni zvukovi. Kopija je savrena, Being Digital (1995), 58.
16. Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Drava, Radna skupina za prava intelektualnog vlasnitva, Intellectual Property and the National Informaiton Infrastructure: The Report of the Working Group on Intellectual Property Rights, dostupno na http://www.uspto.gov/web/ofces/com/doc/ipnii/ (posjeeno 30. svibnja 1999., a u daljem tekstu spominje se kao
Strateki dokument). Vidi takoer Boyle, Intellectual Property Policy
Online, 66.
17. George Smirnoff III. (Copyright on the Internet: A Critique of the
White Papers Recommendation for Updating the Copyright Act and
How the Courts Are Already Filling in Its Most Important Shortcoming,
Online Service Provider Liability, Cleveland State Law Review 44 [1996]:
197) kritizira Strateki dokument zbog nepotpunosti, nedosljednosti i
neshvatljivoga nedostatka primjerenoga razmatranja, vidi takoer
Pamela Samuelson, The Coypright Grab, Wired (sijeanj 1996.): 134,
136. Naprotiv, Gary W. Glisson (A Practitioners Defense of the White
Paper, Oregon Law Review 75 [1996]: 277) tvrdi da Strateki dokument
nije ni krivi saetak stanja zakona o intelektualnom vlasnitvu niti prijedlog za dramatine promjene. Za detaljnu analizu pitanja o autorskom pravu to ih postavlja kiberpostor, vidi Trotter Hardy, Project
Looking Forward: Sketching the Future of Copyright in a Networked
World, Zakljuni izvjetaj Ureda za autorska prava Sjedinjenih Drava
(1998), dostupno na http://lcweb.loc.gov/copyright/reports (posjeeno
30. svibnja 1999).
18. Za saetak promjena na koje poziva Strateki dokument, vidi Bruce Lehman, govor na Inauguralnoj Engelberg konferenciji o kulturi i ekonomiji sudjelovanja u meunarodnom reimu intelektualnoga vlasnitva,
pretisnuto u New York University Journal of International Law and Politics 29
(1996-97): 211, 213-15; Strateki dokument, 17.
19. Najnovija takva prijetnja je odredba o zabrani zaobilaenja zatite u Zakonu o autorskom pravu u digitalnom mileniju Digital Millenium Copyright Act, koji proglaava zloinom (uz sloene iznimke) proizvoditi
kd koji bi zaobilazio mehanizam zatite autorskoga prava, ak kada bi
upotreba samoga zatienoga materijala bila potena upotreba ; vidi
Pub.L. 105-304, 112 Stat 2877 (1998) (zabranjujui proizvodnju, uvoz ili
distribuciju ureaja, proizvoda, komponenti koji onesposobljavaju
tehnoloke metode spreavanja neovlatene upotrebe).

353

20. Vidi Barlow, The Economy of Ideas, 129; vidi takoer John Perry Barlow, Papers and Comments of a Symposium on Fundamental Rights
on the Information Superhighway, Annual Survey of American Law 1994
(1994): 355, 358. Barlow tvrdi da nije tako lako biti vlasnik neega to
nikada nije imalo nikakvu ziku dimenziju, za razliku od tradicionalnih oblika vlasnitva. Mi smo bili skloni misliti da autorsko pravo djeluje dobro jer je bilo ziki teko prenositi intelektualno vlasnitvo a da
mu se prije ne dade neki ziki oblik. A to vie nije nuno.
21. Vidi Mark Stek, Shifting the Possible: How Trusted Systems and Digital Property Rights Challenge Us to Rethink Digital Publishing, Berkeley Technology Law Journal 12 (1997): 137; Mark Stek, Trusted Systems, Scientic American (oujak 1997.); Mark Stek, Letting Loose the
Light: Igniting Commerce in Electronic Publication, u Stek, Internet
Dreams, 220-22, 226-28.
22. Vidi Joel R. Reidenberg, Governing Networks and the Rule-Making in
Cyebrspace, Emory Law Journal 45 (1996): 911.
23. In Shifting the Possible (142-44) Stek raspravlja o tome kako povjerljivi
printeri spajaju etiri elementa prava tiskanja, ifrirana distribucija
na mrei, automatsko slanje rauna za Kopije, te digitalne vodene igove kako bi motrili i kontrolirali kopije koje ine.
24. Ibid.
25. David Hackett Fischer, Albions Seed: Four British Folkways in America
(New York: Oxford University Press, 19889), 765.
26. Vidi American Legal Realism, uredili William W. Fisher i dr. (New York:
Oxford University Press, 1993), 98-129; John Henry Schlegel, American Legal Realism and Empirical Social Science (Chapel Hill: University of Carolina
Press, 1995). Za dobar suvremeni primjer iste analize, vidi Keith Aoki,
(Intellectual) Property and Sovereignty: Notes Toward a Cultural
Geography of Authorship, Stanford Law Review 48 (1996): 1293.
27. Vidi Fried, The Progressive Assault on Laissez-Faire, 1-28; vidi takoer Joel P.
Trachtman (The International Economic Law Revolution, University of
Pennsylvania Journal of International Economic Law 17 [1966]: 33, 34), koji
biljei da su mnogi realisti i kritiki pravni teoretiari potvrdili da je
privatni zakon oksimoron.
28. Suci su takoer izrekli istu tvrdnju; vidi Lochner protiv New Yorka, 198 US
45, 74 (1905) (Sudac Oliver Wendell Holmes Jr. imao je izdvojeno miljenje).
29. To je epistemoloko ogranienje o kojemu Friedrich A. Von Hayek raspravlja u veem dijelu svoga opusa; vidi, na primjer, Law, Legislation, and
Liberty, sv. 2 (Chicago: University of Chicago Press, 1978).
30. Boyle, Shamans, Software, and Spleens, 174.
31. Dobar dio lozoje skriven je u tom pojednostavljenom utilitaristikom prikazu, ali za snano ekonomsko utemeljenje te tvrdnje, vidi Ha-

Biljeke za stranice 172-182

354

32.

33.

34.

35.

36.

37.
38.

39.

40.

rold Demsetz, Toward a Theory of Property Rights, American Economics

Review 57 (1967): 347.
Za predivno jasan uvod u to stajalite, kao i potpunu analizu zakona,
vidi Robert P. Merges i dr., Intellectual Property in the New Technological Age
(New York: Aspen Law and Business, 1997), pogl. 1.
Thomas Jefferson, pismo Isaacu Mcphersonu, 13. kolovoza 1813., pretisnuto u Writings of Thomas Jefferson, 1790-1826, sv. 6, uredio H.A. Washington (1854), 180-81, citirano u Graham protiv John Deere Company, 383 US 1, 89 b.2 (1966)
Za klasinu raspravu, vidi Kenneth J. Arrow, Economic Welfare and the
Allocation of Resources for Invention, u The Rate and Direction of Inventive Activity: Economic and Social Factors (Princeton, N.J.: Princeton University Press, 1962), 609, 616-17.
Za snanu i zanimljivu problematizaciju ekonomskoga motrita u tom
kontekstu, vidi Boyle, Intellectual Property Policy Online, 35-46.
Boyleov rad pokazuje kolebljivost koju bi i ekonomija morala iskazivati
kada je pitanje toga hoe li poveana prava vlasnitva nad informacijama poveati i proizvodnju informacija.
Neki e insistirati da se to nazove vlasnitvo; vidi Frank H. Easterbrook, Intellectual Property Is Still Property, Harvard Journal of Law
and Public Policy 13 (1990): 108.
To je poruka Suca Stephena Breyera iz njegovoga rada na autorskom
pravu, na primjer, The Uneasy Case for Copyright.
Za opirnu i uravnoteenu analizu, vidi William M. Landes i Richard A.
Posner, An Economic Analysis of Copyright Law, Journal of Legal Studies
18 (1989): 325, 325-27, 344-46. Ti autori piu da, s obzirom da su ideje zajedniko dobro to jest, beskonani broj ljudi moe koristiti neku ideju
a da je ne iscrpi drugi ljudi spremno usvajaju ideje od onoga koji ih je
stvorio. Stoga, zatita autorskoga prava pokuava djelotvorno uravnoteiti koristi od stvaranja novih djela s gubicima od ogranienoga pristupa i trokova administriranja zatite autorskoga prava; zatita autorskoga prava nastoji promicati javnu korist od unapreivanja znanja i
uenja pomou sustava poticaja. Autori dobivaju ekonomske nagrade
trita kako bi imali poticaja da proizvode i distribuiraju nove radove
(326). Vidi takoer Posner, Law and Literature, 389-405.
Ta ogranienja dolaze kako od ogranienja u odredbi o autorskom pravu, koja sasvim jasno izlae svoje ciljeve, tako i Prvoga amandmana;
vidi, na primjer, Feist Publications, Inc. protiv Rural Telephone Service Co., 499
US 340, 346 (1991).
Doktrina prve prodaje razvila se prema 27 prijanjega Zakona o autorskom pravu (17 USC [1970]), a otada je usvojena prema 1909 (a)
sadanjega Zakona o autorskom pravu; vidi Sjedinjene Drave protiv Gossa,
803 F2d 638 (11. okrug 1989.) (raspravlja o obje inaice Zakona o autorskom pravu).

355

41. Europljani vole rei da su moralna prava bili dio njihovoga sustava od
pamtivijeka, ali kao to je profesor Jane C. Ginsburg pokazala u odnosu
na Francusku ona su u stvari ostvarenje devetnaestoga stoljea; vidi A
Tale of Two Copyrights: Literary Property in Revolutionary France and
America, Tulane Law Review 64 (1990): 991.
42. Ili barem se tako tvrdi u sluaju Eldred protiv Reno (DDC 4 sijenja 1999.)
43. Korisno je usporediti zatitu koju autorsko pravo daje sa zatitom zakona o trgovakoj tajni. Cijela zatita zakona o trgovakoj tajni dolazi, u
odreenom smislu, od arhitektonskih ogranienja koja sam opisao. To
znai da je uvijek mogue koristiti se obrnutim inenjeringom da bi se
otkrila neka tajna trgovine; vidi Kewanee Oil Company protiv Bicron Corporation, 416 US 470, 476 (1974): Zakon o trgovakoj tajni ... ne prua zatitu od otkrivanja primjerenim i asnim sredstvima, kao to su neovisan izum, sluajno otkrivanje ili ...obrnuti inenjering.
44. 86 F3d 1447 (7th Cir 1996); vidi takoer Easterbrook, Intellectual Property Is Still Property, 113-14. Za izvrstan prikaz rasprave, vidi Charles
R. McManis, The Privatization (or Shrink-Wrapping) of American
Copyright Law, California Law Review 87 (1999): 173, 183.
45. To je referenca na nedavnu bitku da se skicira ono to se izvorno nazvalo Jedinstvena komercijalna regulativa 2B Uniform Commercial Code
2B, a kasnije Jedinstveni zakon o transakcijama raunalnim informacijama Uniform Computer Information Transaction Act (UCITA). Ta bi
regulativa, doputajui u biti click-wrap sporazume, olakala masovne
potroake ugovore na mrei koji ureuju prodaju mrenih informacija. Taj korak doivio je iroku kritiku; vidi Symposium: Intellectual
Property and Contract Law for the Information Age: The Impact of Article 2B of the Uniform Commercial Code on the Future of Information
and Commerce, California Law Review 87 (1999): 1; Lawrence Lessig,
Pain in the OS, The Industry Standard, 5. veljae 1999, dostupno na http:/
/www.thestandard.com/articles/display/0,1449,3423,00.html (posjeeno 30. svibnja 1999). Moja kritika: iako se retorika toga koraka
temelji na slobodi ugovora, odredba u stvari nita ne ini kako bi osigurala da postupak ugovaranja dovede do toga da obje ugovorne strane
shvate uvjete ugovora. Poticaji omogueni odredbama poput Preformuliranje (drugo) ugovora ( 211) nisu prisutni u UCITA-u. UCITA pretpostavlja da ako potroa ima priliku da shvati onda i shvaa. Ali s motrita djelotvornosti, da ne govorimo s motrita pravde, potroa nije
proizvoa najjeftinijeg shvaanja. Regulativa jednostavno odobrava
ugovor koji predlae prodava. To nije sloboda ugovaranja ve ugovor
prema onome to god proizvoa kae. Za korisnu analizu, vidi Walter
A. Efross, The Legal Architecture of Virtual Stores: World Web Sites
and the Uniform Commercial Code, San Diego Law Review 34 (1997):
1263, 1328-59.

Biljeke za stranice 182-185

356

46. Vidi William W. Fisher III, Compulsory Terms in Internet-Related Contracts, Chicago-Kent Law Review 73 (1998). Fisher nabraja ogranienja
javne politike koja se nameu slobodi ugovaranja, koja on obiljeava
kao iroko rasprostranjena.
47. Vodi se estoka rasprava treba li, ak i putem zakona, odobriti tu
promjenu manjkavoga zakona o autorskom pravu. Mark A. Lemley nabrojio je odredbe Zakona o autorskom pravu koje, po njemu, dolaze u
pitanje ponaanjem prilikom ugovaranja: vidi Beyond Preemption:
The Law and Policy of Intellectual Property Licensing, California Law
Review 87 (1999): 111; vidi takoer A. Michael Froomkin, Article 2B as
Legal Software for Electronic Contracting Operating System of Trojan
Horse?, Berkeley Technology Law Journal 13 (1998): 1023; Michael J. Madson,
Legal-War: Contract and Copyright in the Digital Age, Fordham Law
Review 67 (1998): 1025; David Nimmer i dr., The Metamorphosis of
Contract into Expand, California Law Review 87 (1999): 17; Pamela Samuelson, Intellectual Property and Contract Law for the Information Age:
Foreword, California Law Review 87 (1999): 1. Meutim, pitanja koja postavlja Lemley ne mogu se lako postaviti kada regulativa titi interese intelektualnoga vlasnitva; Maureen ORourke, Copyright Preemption
After the ProCD Case: A Marked-Based Approach, Berkeley Technology
Law Journal 12 (1997): 53.
48. Vidi Tom W. Bell, Fair Use vs Fared Use: The Impact of Automated
Rights Management on Copyrights Fair Use Doctrine, North Carolina
Law Review 76 (1998): 557, 581-84. Bell tvrdi da e se tehnologija pokazati
djelotvornijom nego potena upotreba u ispravljanju trinoga nedostatka koji nastaje kada trokovi transakcije destimuliraju inae vrijednosno maksimizirajue upotrebe djela pod autorskim pravom; vidi
takoer zapaanje iz Stratekog dokumenta da se moe dogoditi da
tehnoloka sredstva praenja transakcija i odobravanja licenca dovedu
do smanjene primjene i dosega doktrine potene upotrebe (74).
49. Vidi Bell, Fair Use vs. Fared Use, 582-84; Ministarstvo trgovine Sjedinjenih Drava Radna skupina za pitanja intelektualnog vlasnitva, Intellectual Property and the National Information Infrastructure, 66 br.
228, istie potekou odreivanja granica doktrine potene upotrebe.
50. Za temeljni moderni rad o prirodi potene upotrebe, vidi Wendy J. Gordon, Fair Use as Market Failure: A Structural and Economic Analysis of
the Betamax Case and Its Predecessors, Columbia Law Review 82 (1982):
1600. Kasniji rad Williama Fishera Reconstructing the Fair Use Doctrine, Harvard Law Review 101 /1988/: 1659, 1661-95) razmatra kako djelotvornost tako i utopijske ciljeve zakona o autorskome pravu.
51. Vidi Gibbons protiv Ogdena, 22 US 1 (1824) (osporava odobravanje monopola koje je New York dao za plovidbu parobrodom na rijeci Hudson kao u
nesuglasnog sa saveznim Zakonom o obalnoj plovidbi iz 1793); McCul-

357

52.
53.
54.

55.

56.

57.

58.

loch protiv Marylanda, 17 US 316 (1819) (proglaava da Kongres ima mo da

uini ono to je nuno i pravilno da bi se postigao zakoniti cilj, kao
to je regulacija meudravne trgovine).
Vidi Bernard C. Gavit, The Commerce Clause of the United States Constitution
(Bloomington, Ind.: Principia Press, 1932), 84.
Vidi Pensacola Telegraph Company protiv Western Union Telegraph Company,
96 US 1,9 2877).
Kao to je jedan komentator rekao poetkom dvadesetoga stoljea: Ako
je mo Kongresa ira 1918. nego to je to bila 1789., to je samo zbog toga
jer je proizvodnja danas vie ovisna od trita izvan savezne drave
nego to je bila onda. Nijedna savezna drava ne ivi sama u onoj mjeri
u kojoj je to bio sluaj pred jedno stoljee. Ne mijenja se na sustav vlasti ve naa ekonomska organizacija; Thomas Reed Powell, The Child
Labor Law, the Tenth Amendment, and the Commerce Clause, Southern
Law Quarterly 3 (1918): 175, 200-201.
Vidi Alexis de Tocqueville, Democracy in America, vol.1 (New York: Vintage, 1990), 158-70, o zamisli da je plan ustavotvoraca bio da drave imaju
zakonodavnu mo na irokom polju i da lokalna vlast bude aktivna.
Vidi Maryland protiv Wirtza, 392 US 183, 201 (1968) (Sudac William O.
Douglas imao je izdvojeno miljenje: veinsko dovoenje zaposlenika u
poduzeima u vlasnitvu drave unutar dosega trgovake uredbe bilo je
takvo ozbiljno upletanje u dravnu suverenost zatienu Desetim
amandmanom da ono ... [nije bilo] u skladu s naim ustavnim federalizmom); State Board of Insurance protiv Todd Shipyards Corporation, 370 US
451, 456 (1962) (smatra da je mo Kongresa da prua zatitu meudravnoj trgovini protiv dravne regulacije ili oporezivanja ili da je uskrati toliko potpuna da njegove zamisli o politici trebaju prevladati)
(isputeni citati).
Vidi Michael G. Frey, Unfairly Applying the Fair Use Doctrine: Princeton University Press protiv Michigan Document Services, 99 F3d 1381 (6th Cir
1996), University of Cincinnati Law Review 66 (1998): 959, 1001; Frey
tvrdi da zatita autorskoga prava postoji prvenstveno radi koristi
javnosti, ne koristi pojedinih autora. Zakon o autorskom pravu doista
daje autorima znaajne koristi u smislu monopolistikoga prava da
upravljaju svojim ostvarenjima, ali to pravo postoji samo da bi se osiguralo stvaranje novih djela. Doktrina potene upotrebe je vaan sigurnosni ventil koji osigurava da korist za pojedine autore ne premauje
korist za javnost; Marlin H. Smith (The Limits of Copyright: Prperty,
Parody, and the Public Domain, Duke Law Journal 42 [993]: 1233, 1272)
tvrdi da se zakon o autorskom pravu bolje shvaa ako ga usporedimo s
vratarom, koji nadzire pristup djelima pod autorskim pravom, ali jamei javnosti, preko potene upotrebe, odreenu mjeru dostupnosti.
Vidi Mark Gimbel (Some Thoughts on the Implications of Trusted Sys-

Biljeke za stranice 185-191

358

59.
60.

61.

62.

63.
64.

65.

66.
67.

tems for Intellectual Property Law, Stanford Law Review 50 [1998]: 1671,
1686), koji biljei da potenu upotrebu moemo objasniti kao metodu
koja ispravlja trini nedostatak kada visoki trokovi transakcije destimuliraju inae ekonomski djelotvorne upotrebe materijala pod autorskim pravom, te da neki tvrde kako e doktrina potene upotrebe
postati uglavnom nepotrebna, uklanjajui potrebu da se reguliraju tehnologije koje je potkopavaju jer tehnologije poput povjerljivih sustava
obeavaju da e smanjiti trokove licenciranja djela pod autorskim pravom i time ispraviti taj trini nedostatak.; Lydia Pallas Loren (Redening the Market Failure Approach to Fair Use in an Era of Copyright
Permission Systems, Journal of Intellectual Property Laws 5 [1997]: 1,7) tvrdi
da prema uskogrudnom sagledavanju potene upotrebe s gledita
trinog nedostatka, ako vlasnik autorskoga prava moe uspostaviti
djelotvoran sustav licenci za prikupljanje honorara za odreenu vrstu
upotrebe, onda e vlasnik autorskoga prava biti sposoban poraziti zahtjev za potenom upotrebom.
Stek, Letting Loose the Light, 244.
Djelotvoran ovdje znai u smislu jeftinoga praenja i u smislu jeftinoga
razlikovanja u odreivanju cijene; William W. Fisher III, Property and
Contract on the Internet, Chicago-Kent Law Review 74 (1998).
Julie E. Cohen, A Right to Read Anonymously: A Closer Look at Copyright Management in Cyberspace, Connecticut Law Review 28 (1996):
Anonimno itanje je tako blisko povezano s govorom i slobodom
miljenja da treba shvatiti kako Prvi amandman jami to pravo (981,
982).
Sloboda anonimnoga itanja je isto tako dio nae tradicije, a izbor materijala za itanje isto tako izraava na identitet kao i odluka da netko
upotrijebi ili uskrati rei svoje ime (ibid., 1012).
Vidi Lessig, Translating Federalism, 125.
Vidi Olmstead protiv Sjedinjenih Drava, 277 US 438, 474 (1928) (Sudac Louis
Brandeis imao je izdvojeno miljenje: Zar moe biti da Ustav ne prua
nikakvu zatitu od zadiranja u sigurnost pojedinca?).
Peter Huber oslanja se izriito na visoke trokove kontrole u svom odbacivanju Orwellove 1984; vidi Orwells Revenge: The 1984 Palimpset (New
York: Maxwell Macmillan International, 1994). Ali to je slaba podloga
za graditi slobodu, osobito kako na Mrei opada troak kontrole. Frances Cairncross (The Death of Distance: How the Communications Revolution
Will Change Our Lives [Boston: Harvard Business School Press, 1997], 194-95
djelotvorno dovodi tu zamisao u pitanje.
Washington, Writings of Thomas Jefferson, 6:180-81.
Temeljno djelo je David Lange, Recognizing the Public Domain, Law
and Contemporary Problems 44 (1981): 147. Meutim, ima mnogo vanih
djela prije ovoga. Vidi, na primjer, Benjamin Kaplan, An Unhurried View

359

of Copyright (New York: Columbia Upress, 1967). Gordon (Fair Use as

Market Failure) tvrdi da sudovi trebaju koristiti potenu upotrebu
kako bi omoguili transfere bez nadoknade koje trite nije u stanju
izvriti; vidi takoer Wendy J. Gordon, On Owning Information: Intellectual Property and Restitutionary Impulse, Virginia Law Review 78
(1922): 149. U Reality as Artifact: From Feist to Fair Use (Law and Contemporary Problems 55 PG [1992]: 93, 96), Gordon zapaa da, iako su djela
mate stvaralaka, ona mogu i ukljuivati injenice, koje trebaju biti
iroko dostupne za javno distribuiranje. Gordonovo djelo Toward a Jurisprudence of Benets: The Norms of Copyright and the Problem of
Private Censorship (University of Chicago Law Review 57 [1990]: 1009)
rasprava je o sposobnosti vlasnika autorskoga prava da uskrati pristup
kritiarima i drugima; vidi takoer Wendy Gordon, An Inquiry into
the Merits of Copyright: The Challenges of Consistency, Consent, and
Encouragement Theory, Stanford Law Review 41 (1989): 1343.
68. Osim Boylea, na mene su najvie utjecali: Keith Aoki, Yochai Benkler,
Julie Cohen, Niva Elkin-Koren, Peter Jaszi, Mark Lemley, Jessica Litman,
Neil Netanel, Margaret Radin, te Pam Samuelson, ali nisam dovoljno
toga proitao. Vidi, na primjer, Keith Aoki, Foreword to Innovation
and the Information Environment: Interrogating the Entrepreneur,
Oregon Law Review 75 (1996): 1; u Intellectual Property and Sovereignty,
Aoki raspravlja o izazovima tradicionalnom konceptu vlasnitva koji
nastaju uslijed razvitka tehnologije digitalnih informacijai; u Authors,
Inventors, and Trademark Owners: Private Intellectual Property and
the Public Domain (Columbia-VLA Journal of Law and the Arts 18 [1993]: 1)
on promatra promjenljive granice u pravu intelektualnog vlasnitva
izmeu javnoga i privatnoga podruja informacija i tvrdi da trendovi koji vode prema poveanju broja iskljuivih prava za autore preobraavaju javno podruje u privatno intelektualno vlasnitvo i ograniavaju druge vrste drutveno vrijednih upotreba stvaralakih djela koja
se ne uklapaju u model autorstva koji je u pozadini tradicije amerikoga autorskoga prava; on takoer tvrdi da je nedavno proirenje zakona o zatitnom znaku omoguilo vlasnicima zatitnoga znaka da postignu prava vlasnitva za svoje zatitne znakove koji ne promiu cilj
Lanhamova zakona o spreavanju zbrke meu potroaima. Benkler,
Free as Air to Common Use; Yochai Benkler, Overcoming Agoraphobia: Building the Commons of the Digitally Networked Environment,
Harvard Journal of Law and Technology 11 (1998): 287; Julie E. Cohen, Copyright and the Jurisprudence of Self-Help, Berkeley Technology Law Journal
13 (1998): 1089; Julie E. Cohen, Lochner in Cyberspace: The New Economic Orthodoxy of Rights Management, Michigan Law Review 97
(1998): 462; Julie E. Cohen, Some Reections on Copyright Management Systems and Laws Designed to Protect Them, Berkeley Technology

Biljeke za stranicu 191

360

Law Journal 12 (1997): 161, 181-82; Julie E. Cohen, Reverse-Engineering

and the Rise of Electronic Vigilatism: Intellectual Property Implications
of Lock-Out Programs, Southern California Law Review 68 (1995): 1091.
Niva Elkin-Koren, Contracts in Cyberspace: Rights Without Laws,
Chicago-Kent Law Review 73 (1998); Niva Elkin-Koren, Copyright Policy
and the Limits of Freedom of Contract, Berkeley Technology Law Journal 12
(1997): 93, 107-10 (kritizira ProCD odluku); Niva Elkin-Koren, Cyberlaw
and Social Change: A Democratic Approach to Copyright Law in Cyberspace, Cardozo Arts and Entertainment Law Journal 14 (1996): 215; u Copyright Law and Social Dialogue on the Information Superhighway: The
Case Against Copyright Liability of Bulletin Operators (Cardozo Arts and
Entertainment Law Journal 13 [1995]: 345, 390-99), Elkin-Koren analizira
probleme nastale primjenom zakona o autorskom pravu u digitalnom
okruenju. U Goodbye to All That A Reluctant (and Perhaps Premature) Adieu to a Constitutionally Grounded Discourse of Public Interest
in Copyright Law (Vanderbilt Journal of Transnational Law 29 [1996]: 595),
Peter A. Jaszi zagovara razvoj novih argumenata utemeljenih na javnoj
politikoj strategiji i ustavno utemeljenoga rasuivanja da bi se suzbile
ekspanzionistike zakonodavne i pravosudne tendencije u autorskom
pravu koje idu za smanjivanjem javnoga pristupa zajednikom intelektualnom dobru; vidi takoer Peter A. Jaszi, On the Author Effect:
Contemporary Copyright and Collective Creativity, Cardozzo Arts and
Entertainment Law Journal 10 (1992): 293, 319-20; Peter A. Jaszi, Toward a
Theory of Copyright: The Metamorphoses of Autorship, Duke Law
Journal 1991 (1991): 455. O zloupotrebi autorskoga prava, vidi Lemley,
Beyond Preemption; Mark A. Lemley, The Economics of Improvement in Intelelctual Property Law, Texas Law Journal 75 (1997): 989,
1048-68; u Intellectual Property and Shrink-wrap Licences (Southern
California Law Review 68 [1995]: 1239, 1239) Lemley pie da ponuai
softvera pokuavaju masovno izai iz zakona o intelektualnom vlasnitvu unosei licencne odredbe koje prisiljavaju njihove klijente da se
pridravaju odredaba koje vie ograniavaju nego to bi zakon o autorskom pravu zahtijevao. Jessica Litman (The Tales That Article 2B
Tells, Berkeley Technology Law Journal 13 [1998]: 931, 938) okarakterizirala
je sumnjivim shvaanje da trenutni zakon omoguuje izdavaima da
transakciju pretvore u licencu time to je deklariraju kao takvu. Po njezinom je miljenju lanak 2B zbunjujui i zbrkan u pogledu autorskoga prava i njegovoga odnosa sa zakonom i eli biti novi zakon. Ona
vjeruje, bez obzira na ishod rasprave o tome ima li autorsko pravo
ikakvoga smisla u digitalnom okruenju (vidi Reforming Information
Law in Copyrights Image, Dayton Law Review 22 [1997]: 587, 590), da
doktrina autorskoga prava nije sposobna zadovoljiti mnoge vane interese koji se pojavljuju u naoj infomacijskoj politici. Prvi amandman,

361

privatnost i pitanja distribucije koje je autorsko pravo samo povrno

uzimalo u obzir bitna su za nau informacijsku politiku. Vidi takoer
Jessica Litman, Revising Copyright Law for the Information Age, Oregon Law Review 75 (1996): 19; i The Exclusive Right to Read (Cardozo
Arts and Entertainment Law Journal 13 /1994/: 29, 48), gdje Litmanova
izjavljuje da se mnogo aktivnosti na mrei odvija pod pogrenom pretpostavkom da je svaki materijal na Internetu osloboen od autorskoga
prava osim ako se izriito ne izjavljuje suprotno. U Copyright as
Myth (University of Pittsburgh Law Review 53 /1991/: 235, 235-37), Litmanova daje opi pregled tema o autorskom pravu i o krenju zakona o autorskom pravu, naznaujui da se rasprava nastavlja u pogledu denicije autorstva (ona denira autora u smislu autorskoga prava kao
svakoga onoga koji stvara djela podlona autorskom pravu, bez obzira
jesu li to knjige, pjesme, skulpture, zgrade, raunalni programi, slike ili
lmovi) [236, br.5]; ona takoer raspravlja zato je zakon o autorskom
pravu kontraintuitivan postupku autorstva. Vidi takoer The Public
Domain (Emory Law Journal 39 [1990]: 965, 969), gdje Litmanova predlae iroku deniciju javnoge domene (originalnost je kamen temeljac
zakona o autorskom pravu [974]. Neil Weinstock Netanel, Asserting
Copyrights Democratic Principles in the Global Arena, Vanderbilt Law
Review 51 (1998): 217, 232 br. 48, 299 br.322; Neil Netanel, Alienability
Restrictions and the Enhancement of Author Autonomy in United
States and Continental Copyright Law, Cardozo Arts and Entertainment
Journal 12 (1994): 1, 42-43; u [C]opyright and a Democratic Civil Society
(Yale Law Journal 106 [1996]: 283, 288, 324-36), Netanel analizira zakon o
autorskom pravu i politiku autorskog prava u smislu njegove funkcije
poticanja demokracije: Autorsko pravo je u biti dravna mjera koja koristi trine ustanove da bi potakla demokratsko obiljeje drutva.
Margaret Jane Radin i Polk Wagner, The Myth of Private Ordering: Rediscovering Legal Realism in Cyberspace, Chicago-Kent Law Review 73
(1998); Margaret Jane Radin, Reinterpreting Property (Chicago: University
of Chicago Press, 1993), 56-63. Pam Samuelson, Encoding the Law into
Digital Libraries, Communications of the ACM 41 (1999): 13, 13-14; Pamela
Samuelson, uvod u Symposium: Intellectual Property and Contract
Law for the Information Age, California Law Review 87 (1998): 1; Pamela
Samuelson primjeuje u Embedding Technical Self-Help in Licensed
Software (Comunications of the ACM 40 [1997]: 13, 16) da e se davatelji licenca na softver ili druge informacije ... openito pozivati samopomo;
vidi takoer kritiku europske direktive o bazama podataka u J.H. Reichman i Pamela Samuelson, Intellectual Property Rights in Data?,
Vanderbilt Law Review 50 (1997): 51, 84-95; Samuelson, The Copyright
Grab, 134; Pamela Samuelson, Fair Use for Computer Programs and
Other Copyrightable Works in Digital Form: The Implications of Sony,
Galoob and Sega, Journal of Intellectual Property Law 1 (1993): 49.

Biljeke za stranice 191-195

362

69. Za nedavni i izuzetni prikaz opega pokreta prema pretvaranju informacija u vlasnitvo, vidi Debora J. Halbert, Intellectual Property in the Information Age: The Politics of Expanding Ownership Rights (Westport, Conn.:
Quorum, 1999). Knjiga Setha Shulmana Owning the Future (Boston:
Houghton Mifin, 1999) daje prii prikladnu dramatinost.
70. Mi smo skloni otklonu od autorove vizije u dva smjera; prvo prema
priznavanju ogranienoga broja novih zatita za kulturnu batinu,
folklorne proizvode i bioloki know-how. Drugo, i openito, mi smo
skloni sve veem priznanju i zatiti javne domene pomou sve irih
zatita potene upotrebe, obveznoga licenciranja i uega poetnoga
dosega vlasnikih prava u prvom redu; Boyle, Shamans, Software, and
Spleens, 169.
71. James Boyle, A Politics of Intellectual Property: Environmentalism for
the Net?, Duke Law Journal 47 (1997): 87.

POGLAVLJE JEDANAEST
01. Za opsean prikaz amerikih zatita privatnosti, kao i usporedbu s europskim zatitama, vidi Peter P. Swire i Robert E. Litan, None of Your Business: World Dana Flows, Electronic Commerce, and the European Privacy Directive (Washington, D.C.: Brookings Institution Press, 1998). Oslanjao sam
se na povijesni okvir toga pitanja kojeg je Phil Agre ponudio u Beyond
the Mirror World: Privacy and the Representational Practices of Computing (u Technology and Privacy: The New Landscape, uredili Philip E.
Agre i Marc Rotenberg /Cambridge, Mass.: MIT Press, 1997/, 29) u razvijanju argumentacije u ovom poglavlju.
02. Profesor Hal Abelson s MIT-a, intervju s autorom, Newton, Mass., 29.
svibnja 1999.
03. Swisher navodi procjenu da je AOL zaraivao $7 milijuna mjeseno u
proljee 1996 od seks chata; Aol.com, 226.
04. Vidi M. Ethan Katsh, Law in a Digital World (New York: Oxford University Press, 1995), 228.
05. Oigledno, ta zabrinutost nije nova. Rad Alana Westina poetkom 1970-ih
bio je temeljni doprinos u podizanju svijesti o odnosu izmeu raunala
i privatnosti; vidi Alan F. Westin i Michael A. Baker, Databanks in a Free
Society (New York: Quadrangle Books, 1972).
06. Vidi Olmstead protiv Sjedinjenih Drava, 277 US 438 (1928).
07. Za sveobuhvatan pristup zakonskim pitanjima koja postavljaju sluajevi nadziranja, vidi Christopher Slobogin, Technologically Assisted
Physical Surveillance: The American Bar Associations Tentative Draft
Standards, Harvard Journal of Law and Technology 10 (1997): 383.

363

08. Komunikacijski atributi mogu se denirati kao obuhvaanje svih drugih informacija koje se mogu saznati o komunikaciji, kao to su kad i
gdje se ona dogodila, kome i od koga je ona poslana i koliko dugo je trajala; Susan Freiwald, Uncertain Privacy: Communication Attributes
After the Digital Telephony Act, Southern California Law Review 69
(1996): 949, 951. Freiwaldova tvrdi da je nova tehnologija poveala
koliinu komunikacijskih atributa koje se mogu pohraniti i pratiti,
inei tako te podatke visoko informativnima i krajnje podlonima protupravnom prisvajanju (951-52).
09. Na primjer, USA Today, objavio je u The Hunt for Bin Laden (21.
kolovoza 1998., A1) da supertajna Nacionalna agencija u Fort Meadeu,
Md., koristi raunala da skenira prislukivane meunarodne telefonske
razgovore; vidi takoer Cash-and-Carry Diplomacy (Time, 24. veljae 1997., 22 i dalje., koja spominje da Nacionalna agencija za sigurnost
motri komunikacije poput telefonskih poziva i elektronikih poruka.
10. Lew Platt, uvodni govor na konferenciji Spring Internet World 98, 11.
oujka 1998., dostupno na http://www.hp.com/nancials/textonly/personnel/ceo/keynote98.html (posjeeno 30. svibnja 1999). David Brin
izvjeuje da Kodak moe uraditi isto u pedeset bajta; The Transparent Society, 241.
11. Michael Kemp, Centurion to Fight Crooks; Thinking Spy Camera
Could Put an End to Car Crimes, Daily Mail (London), 20.svibnja, 1995.,
49; Centurion je sustav prepoznavanja i identikacije broja registarske tablice u realnom vremenu koji omoguuje usporedbu registarskih ploica s datotekama korisnika.
12. Vidi, na primjer, izvjetaje u George Cole, Smart Building Looks
Sharp (Financial Times, [London], 2. studenoga 1995., 14), o japanskoj
tvrtki koja koristi skeniranje registarskih tablica video kamerom da bi
nadzirala pristup garai i o tehnologiji procesiranja slike u menzi za
djelatnike koja je povezana s automatskom kasom; u Bill Dawson, Polluters Beware: Laser to Pick Out Foulest Tailpipes; Thousands of Commuters Cars Will Be Checked As They Pass By (Houston Chronicle, 6. listopada 1998., A1), o novom programu u Houstonu koji hvata velike
zagaivae koristei spoj laserske tehnologije i video kamera; u Tom
Godfrey, Canada Customs to Border on Hi-Tech (Toronto Sun, 20. srpnja 1997., 16), o eksperimentalnom sustavu koji iskuava kanadska carina da bi automatizirala prelaske granice koristei se prepoznavanjem
glasa, otiskom prsta i skenerima za oi, kao i video kamerama za prepoznavanje u realnom vremu i itaima registarskih tablica; i u Alex Salkver, Too Many Unseen Cameras? (Christian Science Monitor, 5. lipnja,
1998., 1), o instaliranju na Honoluluu video kamera na kljunim tokama uzdu glavne prometne arterije da bi se lake uhvatili sitni lopovi i
sprijeila prostitucija.

Biljeke za stranice 196-202

364

13. Vidi Center for Democracy and Techology, Filing Before the FCC in the
Matter of the Communications Assistance for Law Enforcement Act, CC
docket no. 97.213, 14. prosinca 1998., http://www.cdt.org//digi_tele/
ling121498.html.
14. Vidi Minnesota protiv Dickersona, 508 US 366, 381 (1993) (Sudac Antonin
Scalia sloio se).
15. Vidi, na primjer, William J. Stuntz, Privacys Problem and the Law of
Criminal Procedure, Michigan Law Review 93 (1995): 1016, 1026; u The
Substantive Origins of Criminal Procedure, Stuntz raspravlja o podrijetlu etvrtoga amandmana.
16. Stuntz, Privacys Problem and the Law on Criminal Procedure, 1026.
17. Zakoni o strancima i pobuni iz 1798, Zakon od 18. lipnja 1798, pogl. 59, 1
Stat. 566 (opozvan 1802.), Zakon od 25. lipnja 1798, pogl.63, 1 Stat. 570
(istekao); Zakon od 6. srpnja 1798, pogl. 70, 1 Stat. 577 (istekao), Zakon
od 14. srpnja 1798, pogl. 77, 1 Stat. 596 (koji ovlauje predsjednika da
progna bilo koga za koga smatra da je opasan za za mir i sigurnost zemlje) (istekao). Zakoni o strancima i pobuni proglaeni su neustavnima u
sluaju New York Times Co. protiv Sullivana, 376 US 254, 276 (1964), iako su,
naravno, dotada njihovi rokovi istekli. Vidi Neal Devins, Constitutional
Values (Baltimore: John Hopkins University Press, 1996), o nadglasavanju (13); i James Morton Smith, Freedoms Fetters: The Alien and Sedition
Laws and American Civil Liberties (Ithaca, N.Y.: Cornell University Press,
1956), o povijesti, provoenju i utjecaju Zakona o strancima i pobuni.
18. Stuntz, Substantive Origins, 395.
19. Vidi Cass R. Sunstein, Incompletely Theorized Agreements, Harvard
Law Review 108 (1995): 1733, 1735-36. Sudionici u zakonskim prijeporima, primjeuje Sunstein, ...ne moraju se sloiti u temeljnom naelu ...
Kada se ne slau o neemu apstraktnome oni prelaze na razinu vee
konkretnosti. Odlika toga prikaza je da on naglaava sporazum o (relativno) konkretnim pitanjima, a ne o (relativno) apstraktnim.
20. Sve je vie literature koja ponovo razmilja o posljedicama toga izbora.
Knjiga Davida Brina The Transparent Society je meu najboljima; on se zalae za temeljni pomak u naem shvaanju privatnosti (vidi moju raspravu o Brinu u poglavlju 10). Knjiga Amitai Etzionija The Limits of Privacy (New York: Basic Books, 1999) blia je stvarnosti, obrazlaui ravnoteu koju zahtijevaju izbori privatnosti. Iako imam problema s nekim konkretnim pitanjima u Etzionijevom prikazu, njegova metoda je
pravilna, a neki njegovi zakljuci (osobito o upotrebi podataka meu
komercijalnim entitetima) vrlo su snani. Meutim, velika snaga te
knjige je da ona govori o tim pitanjima vrijednosti sa suvremenoga
motrita. Nemam mnogo razumijevanja za komunitarizam u njegovom prikazu, ali vrijednost u takvom djelu je njegova mo da potie
sporenje.

365

21. Zakon razmilja o tome kao o pitanju privatnosti informacije. Ustav

ima vrlo malo vremena za tu ideju; vidi Albert W. Alschuler, Interpersonal Privacy and the Fourth Amendment, Northern Illinois University
Law Review 4 (1983): 1; vidi takoer Priscilla M. Regan, Legislating Privacy:
Technology, Social Values, and Public Policy (Chapel Hill: University of North
Carolina Press, 1955): 69-108; Paul M. Schwartz, Privacy and Participation: Personal Information and Public Sector Regulation in the Unites
States, Iowa Law Review 80 (1955): 553.
22. A one ne proizlaze iz zablude motrita Janne Malamud Smith, o emu
raspravlja David Brian (The Transparent Society, 68-70). Ja ne tvrdim da je
privatnost cvjetala u prolosti, ve da je privatnost bila drugaija u prolosti, te da izgradnja datoteka koje se mogu pretraivati predstavlja
drugaiju vrstu prijetnje. Mogli bismo se pribliiti zajednici u prolosti
kad bismo usvojili politiku zaboravljivosti, kao to Brian istrauje (24748). ienje zapisa mogao bi svakako biti klju za odreenu vrstu
osloboenja.
23. Vidi Gandy, The Panoptic Sort, 66-68. U potporu teoriji da sakupljai dragovoljno danih podataka mogu initi to god ele s tim podacima, neki
tvrde da je primarno ustavno pitanje sloboda govora, a ne privatnost;
kada je jednom informacija slobodno objavljena, ne bi trebalo podravati bilo kakva ogranienja korporacijskog govora, kao to su popisi klijenata. (107).
24. Ibid., 87-90. Na primjer, sustav ciljanja koji je razvrstavao susjedstva
prema trideset etiri razliita deskriptora koja su razjanjavala 87 posto
varijacija u drutveno-ekonomskim razinama susjedstava, bio je uvelike uspjean kod takvih klijenata kao to je Newsweek i Colgate-Palmovile
(88).
25. Peter H. Lewis, Forget Big Borther, New York Times, 19. oujka 1998.,
G1.
26. Brin, The Transparent Society, 8-15.
27. Za dobru priu koja djelotvorno saima stanje oglaavanja na Webu i za
raspravu o tome kako DoubleClick djeluje i za studiju sluaja 3M i prodaje projektora putem tvrtke koja postavlja oglase, vidi Zina Moukheiber,
DoubleClick Is Watching You, Forbes (4. studenoga 1996.): 342; vidi
takoer http://www.alexa.com (posjeeno 30. svibnja 1999); i http://
www.spinner.com (posjeeno 30. svibnja 1999). Spinner trai od vas da
rangirate glazbu dok sluate (_ la Firey), a Alexa je kao i Doublelick ali
nije prouzrokovala niti priblinu galamu oko privatnosti. Kada korisnik otvori Alexu, ona promatra svaku stranicu (ne samo onu koja prikazuje odreenu vrstu oglasa) koju korisnik posjeuje.
28. Vidi Savezna trgovinska komisija - Federal Trade Commission, Privacy
Online: A Report to Congress, lipanj 1998., br. 107, dostupno na http://
www.ftc.gov/reports/privacy3/toc.htm (posjeeno 30. svibnja 1999).

Biljeke za stranice 202-209

366

29. Vidi Gandy The Panoptic Sort, 1-3.

30. Johnson, Interface Culture, 192-205. Andrew Shapiro to zove uinak povratne sprege, ali tvrdi da on suava raspon izbora; vidi The Control Revolution, 113.
31. Vidi, na primjer, McIntyre protiv Izborne komisije Ohio, 514 US 334, 341-43
(1995).
32. Vidi Janai S. Nelson, Residential Zoning Regulations and the Perpetuation of Apartheid, UCLA Law Review 43 (1996): 1689, 1693-1704.
33. Primjeri zakona koji ciljaju prema segregaciji utemeljnoj na drutvenim i ekonomskim kriterijima ukljuuju: regulacije koje zahtijevaju
minimalnu veliinu estice zgrade za stanovanje; uredbe o obitelji s jednim lanom koje zabranjuju netradicionalnim obiteljima da ive na
odreenim podrujima; kao i rezidencijalno klasiciranje koje iskljuuje stanogradnju. Sve te regulacije znaajno poveavaju troak stanovanja za pojedince s niim prihodima; vidi ibid., 1699-1700.
34. Vrhovni je sud 1926. smatrao zoning valjanim primjerom moi lokalne
vlasti. Vidi Mjesto Euclid protiv Ambler Realty Company, 272 US 365 (1926)
(smatra da neka drava ima pravo odvojiti nespojive namjene). Sve do
dvadesetoga stoljea gradska samouprava nije imala mnogo moi da
regulira podruja zakona kao to su odluke o zoningu; vidi Richard
Briffault, Our Localism: Part I The Structure of Local Government
Law, Columbia Law Review 90 (1990): 1, 8 -11, 19.
35. Vrhovni je sud 1917. odbacio rasni zoning kao krenje etrnaestoga
amandmana; vidi Buchanan protiv Warley, 245 US 60 (1917). Meutim, regulacija o neiskljuivom zoningu koristila se da se sauva rezidencijalna segregacija; iako rasno neutralni i utemeljeni na ekonomskim imbenicima (toboe da se sprijei obezvreivanje imovine), razni zakoni i
regulacije doveli su do de facto segregeacije; vidi Brifault, Our Localism, 103-4; Meredith Lee Bryant, Combatting School Resegregation
Through Housing: A Need for a Reconceptualization of American Democracy and the Rights It Protects, Harvard BlackLetter Journal 13 81997):
127, 131-32.
36. Vidi Joel Kosman, Toward and Inclusionary Jurisprudence: A Reconceptualization of Zoning, Catholic University Review 43 (1993): 59, 77-86,
101-3.
37. Vidi Gordon S. Wood, The Radicalism of the American Revolution (New York:
Alfred A. Knopf, 1992), 5-8, 271-86.
38. Vidi Lynne G. Zucker, Production of Trust: Institutional Sources of
Economic Structure, 1840-1920, Research in Organizational Behavior 8
(1986): 53.
39. Razlikovanje cijena je sposobnost da se zaraunaju razliite cijene za
isto dobro. Zrakoplovne karte najbolji su primjer isto sjedite moe
stajati stotine dolara vie za putnika koji ne moe noiti od subote na

367

40.
41.

42.

43.

44.
45.
46.

47.

nedjelju. Vidi, na primjer, Joseph Gregory Sidak, Debunking Predatory

Innovation, Columbia Law Review 83 (1983): 1121, 1132-35; vidi takoer
Easterbrook, Intellectual Property Is Still Property; Fisher, Reconstructing the Fair Use Doctrine, 1659; ali vidi Janusz A. Ordover i dr.,
Predatory Systems Rivalry: A Reply, Columbia Law Review 83 (1983):
1150, 1158-64.
Viviana A. Zelizer, The Social Meaning of Money, 2. izd. (Princeton, N.J.:
Princeton University Press, 1994), 94-95 (biljeka isputena).
Sasvim je jasno da vladin standard ifriranja podataka data encryption
standard (DES) nije pouzdan. Electronic Frontier Foundation (EFF), na svoju
veliku ast, uzrok je tome. U Cracking DES: Secrets of Encryption Research,
Wiretap Politics, and Chip Design, EFF daje kd i planove za izgradnju stroja koji moe provaliti DES-ov klju. Kao to pie Whiteld Dife, jedan
od izumitelja ifriranja javnim kljuem, Pojavom ove knjige i stroja
to ga ona predstavlja, igra se zauvijek mijenja. Ne postavlja se pitanje
kako se DES-ovi kljuevi mogu provaliti detaljnim pretraivanjem;
pitanje je kako se jeftino oni mogu provaliti i u koje svrhe (xi). Sve su
dostupniji i drugi standardi, a ako pokret da se liberalizira regulacija
ifriranja uspije, snane tehnologije ifriranja bit e ubrzo openito
dostupne (kako u Sjedinjenim Dravama tako i u inozemstvu); vidi
Cryptographys Role in Securing the Information Society, uredili Kenneth W.
Dam i Herbert S. Lin (Washington, D.C.: National Academy Press, 1996).
Za raspravu o raunalnim tehnologijama koje bi mogle te sustave sigurnoga kljua uiniti nesigurnima (ukljuujui DNA i kvantno raunanje), vidi David Brin, The Transparent Society, 280-82.
Za raspravu o zakonu koji ureuje iznueno otkrivanje kljueva i
neifriranoga teksta, vidi Philip R. Reitinger, Compelled Production of
Plaintext and Keys, University of Chicao Legal Forum 1996 (1996): 171.
Vidi Michael Adler, Cyberspace, General Searches, and Digital Contraband: The Fourth Amendment and the Net-Wide Search, Yale Law Journal 105 (1996): 1093, 1109-10, 1113.
Vidi ibid., 1100; vidi takoer Brin, The Transparent Society, 158-61 (raspravlja o uzajamnom motrenju).
Vidi Froomkin, The Metaphor Is the Key.
Vidi Joel R. Reidenberg, Privacy in the Information Economy: A Fortress or Frontier for Individual Rights?, Federal Communications Law
Journal 44 (1992): 195, 237-38. Naela pokrivaju zabrinutost pitanjima
privatnosti skupljanja podataka (ukljuujui upozorenje, pristanak,
nunost i tonost), upotrebe (ukljuujui povezane upotrebe) i trajanje
pohranjivanja zahtijevaju pomno razmatranje (238, biljeke isputene).
Na primjer, Zakon o zatiti video privatnosti (18 USC, 2701 [1988] bio je
usvojen kao odgovor na skandal kada su mediji dobili popis lmova

Biljeke za stranice 210-217

368

48.

49.
50.
51.

52.

53.

54.

55.
56.

koje je posuivao Sudac Robert Bork u vrijeme njegove neslavne nominacije za lana Vrhovnoga suda.
Jedan snano promoviran sustav je TRUSTe. Kada TRUSTe izda licencu za
neku web stranicu, ona sloila da otkrije svoje prakse prikupljanja i distribuiranja informacija (to se moe vidjeti klikanjem na trustmark)
i zaklela da to otkrivanje jami trea strana; vidi TRUSTe, Building a
Site Your Can Believe In, dostupno na http://www.etrust.org (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Joseph M. Reagle i Lorrie Faith Cranor, The Platform for Privacy
Preferences, Communications of the ACM (veljaa 1999.): 48.
Vidi ibid.
Joseph M. Reagle Jr., P3P and Privacy on the Web FAQ , Version 2.0.1,
dostupno na http://www.w3.org/P3Pp3FAQ.html (posjeeno 30. svibnja
1999.).
U svom dananjem dizajnu protokol je prilino glomazan. Takoer mu
nedostaje mogunost ifriranja, izlaui korisnike podatke presretanju; vidi Kenneth Lee i Gabriel Speyer, Platform for Privacy Preferences
Project and Citibank (1998), dostupno kod Citibank Advanced Development Group, White Paper: Platform for Privacy Preferences Project
(P3P) and Citibank (22. listopada 1998.), http://13.w3.org/P3P/Lee
Speyer.html (posjeeno 30. svibnja 1999.). Meutim, najznaajniji izazov bit e jednostavno u implementiranju. Ako aplikacije implementiraju P3P na nain koji olakava jednostavnu korisniku kontrolu, to bi
moglo biti uspjeno. Za uravnoteeni i snaan prikaz vrijednosti standardiziranih podatkovnih modela, vidi Agre and Rotenberg, Technology
and Privacy.
Vidi Guido Calabresi i A. Douglas Melamed, Property Rules, Liability
Rules, and Inalienability: One View of the Cathedral, Harvard Law Review 85 (1972): 1089, 1105-6. Pravila o vlasnitvu ukljuuju kolektivnu
odluku o tome tko e dobiti poetno pravo, ali ne o vrijednosti prava...
Pravila o snoenju odgovornosti ukljuuju dodatnu fazu vladinoga
upletanja: ne samo da su prava zatiena, ve je njihov prijenos ili unitenje omogueno na temelju vrijednosti koju odreuje neki organ drave, a ne same stranke (1092). Andrew Shapiro raspravlja o slinoj zamisli u The Control Revolution, 158-65.
Vidi Margaret Jane Radin, Contested Commodities (Cambridge, Mass.:
Harvard University Press, 1996); Martha Nussbaum, Aristotelian Social
Democracy, u Liberalism and the Good, uredili R.Bruce i dr. (New York:
Routledge, 1990), 232.
Vidi Margaret Jane Radin, Property Evolving in Cyberspace, Journal of
Law and Communications 15 (1996): 609, 524-26.
Vidi Privacy Now Campaign, dostupno na http://www.simson.net/
pn.html53

369

57. Vidi Marc Rotenberg, Data Protection in the United States: A Rising
Tide?, govor na Devetnaestoj meunarodnoj konferenciji povjerenika
za zatitu privatnih podataka, Bruxelles, 17. 19. rujna 1997, dotupno na
http://www.privacy.fgov.be/conference/pt13.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
58. Vidi Breyer, The Uneasy Case for Copyright.
59. John Perry Barlow, The Economy of Ideas, Wired (oujak 1994.), dostupno na mrei na http://www.wired.com/wired/archive/2.03/
economy.ideas.html.

POGLAVLJE DVANAEST
01. Dva izvrsna primjera su Owen M. Fiss, The Irony of Free Speech (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1996); i Cass R. Sunstein, Democracy
and the Problem of Free Speech (New York: Free Press, 1993).
02. Vidi 47 CFR 73.658(e) (1998); vidi takoer Herbert J. Rotfeld i dr., Television Station Standards for Acceptable Advertising, Journal of Consumer
Affairs 24 (1990): 392.
03. Vidi Strafgesetzbuch (kazneni zakonik) (StGB) 130-31; pretiskano u
German Criminal Law, sv.1, uredio Gerold Harfst, preveo Otto A. Schmidt
(Wrzburh: Harfst Veralg, 1989), 75-76.
04. Koje je izgradila industrija, ali pogotovo Cypherpunkeri pisatelji
kda posveeni izgradnji alata za privatnost na Internetu. Kao to pie
Eric Hughes u A Cyberpunks manifesto (u Applied Cryptography, 2. izd.,
Bruce Schneier /New York: Wiley, 1966/, 609: Mi cyberpunkeri posveeni smo izgradnji anonimnih sustava. Branimo nau privatnost
kriptograjom, anonimnim sustavima za slanje pote, digitalnim potpisima i elektronikim novcem. Cyberpunkeri piu kd. Znamo da
netko mora napisati softvare da obrani privatnost, a kako ne moemo
dobiti privatnost ako mi ne inimo sve, mi emo ga napisati. Mi objavljujemo na kd kako bi nae kolege cyberpunkeri mogli stjecati praksu i igrati se njime. Na je kd slobodan za sve, irom svijeta.
05. John Perry Barlow stavio je u opticaj mem koji kae da je u kiberprostoru Prvi amandman lokalna uredba; Leaving the Physical World,
dostupno na http://www.eff.org/pub/Publications/JohnPerry Barlow/leavingthephysicalworld.article (posjeeno 30. svibnja 1999.).
06. Vidi David Rudenstien, The Day the Presses Stopped: A History of the Pentagon
Papers Case (Berkeley: University of California Press, 1996), 101, 139.
07. Ibid., 100.
08. Vidi ibid., 2.
09. Vidi ibid., 2, 42.
10. Ibid., 47-63.

Biljeke za stranice 217-227

370

11. Sanford J. Ungar, The Papers and the Papers: An Account of the Legal and Political Battle over the Pentagon Papers (New York: Columbia University Press,
1989), 120; citirano u Rudenstine, The Day the Presses Stopped, 92.
12. Vidi ibid., 105.
13. Near protiv Minnesote, 283 US 697, 716 (1931); vidi Sjedinjene Drave protiv
Noriege, 917 F2d 1543 (11th Cir 1990) (potvruje prethodnu zabranu koritenja audiovrpca branjenikovih razgovora sa svojim odvjetnikom s
obrazloenjem da one mogu prijeiti njegovo pravo na pravedan proces), alba odbijena, 498 US 976 (1990) (Sudac Thurgood Marshall imao
izdvojeno miljenje).
14. Vidi, na primjer, Organization for a Better Austin protiv Keefea, 402 US 415,
418-19 (1971); Bantam Books, Inc., protiv Sullivana, 372 US 58, 70 (1963); Near
protiv Minnesote, 283 US 697, 713-14.
15. Standardne argumente dobro su saeli Kathleen M. Sullivan i Gerald
Gunther: (1) Nekom dunosniku lake je ograniiti govor jednostavnim potezom pera neko glomaznijim instrumentarijem kasnijega kanjavanja... (2) Cenzori e imati profesionalnu naklonost u prilog cenzure, i tako e sustavno precijeniti vladine interese, a podcijeniti govor. (3)
Cenzori djeluju neformalnije nego suci i mogu sebi priutiti manje proceduralnih zatita za govornike. (4) Unaprijed potisnut govornik nikada ne dolazi do trita zamisli. (5) Kada se govor unaprijed potiskuje, ne
postoje empirijski dokazi prema kojima bi se mjerili njegove tobonje
tete; First Amendment Law (New York: Foundation Press, 1999), 339-40,
citirajui Thomasa Emersona, The Doctrine of Prior Restraint, Law
and Contemporary Problems 20 (1955): 648. Frederick Schauer nudi dobru
ravnoteu toj banalnoj teoriji; vidi Fear, Risk and the First Amendment: Unravelling the Chilling Effect, Boston University Law Review 58
(1978): 685, 725-30.
16. U osobito dojmljivoj razmjeni misli Sudac Stewart zapitao je profesora
Bickela u vezi sa sluajem u kojemu bi otkrivanje injenica imalo za
ishod osudu na smrt za stotinu mladia kojih je jedini zloin to imaju
devetnaest godina i imaju niske mobilizacijske brojeve. to emo uraditi? Bickel je odgovorio da njegove naklnosti prema ovjenosti nadvladavaju poneto apstraktniju odanost Prvom amandmanu u sluaju
takve vrste; May It Please the Court: The Most Signicant Oral Arguments
Made Before the Supreme Court Since 1955, uredili Peter Irons i Stephanie
Guitton (New York: Free Press, 1993), 173.
17. U potvrdnom miljenju Sudac Potter Stewart napisao je da je prethodno obuzdavanje u tom pitanju ne vrijedi s obzirom da on ne moe rei
da e objavljivanje [Pentagonskih papira] sigurno imati za ishod izravnu, neposrednu i nepopravljivu tetu za nau Zemlju i njezin narod;
New York Times Company protiv Sjedinjenih Drava, 403 US 713, 730 (1971)
(per curiam). esto se mislilo da taj standard odraava miljenje Suda;

371

18.

19.

20.
21.

22.
23.

24.
25.
26.
27.

28.

vidi Laurence H. Tribe, American Constitutional Law (Meneola, N.Y.: Foundation Press, 1978), 731; Morton H. Halperin i Daniel N. Hoffman, Top
Secret: National Security and the Right to Know (Washington, D.C.: New Republic Books, 1977), 147 br.22; vidi takoer Alderman protiv Philadelphia
Housing Authority, 496 F2d 164, 170 (3d Cir 1974), alba odbijena, 419 US
844 (1974) (prethodno ogranienje mora imati potporu u snanom
dokazu da je ono bitno za vitalne vladine interese).
Vidi Sjedinjene Drave protiv Progressivea, Inc., 467 Fsupp 990 (WDWis
1979); vidi takoer L.A. Powe Jr., The H-Bomb Injunction, University of
Colorado Law Review 61 (1990): 55, 56.
Milwaukee Sentinel i Fusion objavili su lanke koji obrauju sline koncepte; vidi A. DeVolpi i dr., Born Secret: The H-Bomb, The Progressive Case,
and National Security (New York: Pergamon Press, 1981), 102, 106; vidi
takoer Howard Morland, The Secret That Exploded (New York: Random
House, 1981), 223, 225-26.
Vidi Floyd Abrams, First Amendment Postcards from the Edge of Cyberspace, St. Johns Journal of Legal Commentary 11 (1996): 693, 699.
Predsjednik NTSB-a, Jim Hall, kasnije je objavio kako je istraga potvrdila da je eksplozija tanka s gorivom prouzrokovala pad aviona; vidi
Statement of Jim Hall, Chairman, National Transportattion Safety
Board, 16. srpnja 1998.), dostupno na http://www.ntsb.gov./pressrel/
980716.htm (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Robert E. Kessler, TWA Probe: Submarines off Long Island/Sources: But No Link to Crash of Jetliner, Newsday, 22. oujka 1997, A8.
Vidi, na primjer, James Sanders, The Downing of TWA Flight 800 (New York:
Kensington Publishing, 1997), 131-37; Accuracy in Media i dr., TWA 800
Missile Website Roadmap, dostupno na http://www.angelre.com/
hi/TWA800/ (posjeeno 30. svibnja 1999.); Mark K. Anderson, Friendly
Ire, dostupno na http://www.valleyadvocate.com/articles/twa3.html
(posjeeno 30. svibnja 1999.).; Ian W. Goddard, TWA Flight 800 and
Facts Pertaining to U.S. Navy Culpability, dostupno na http://www.
erols.com/igoddard/twa-fact.htm (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Sanders, The Downing of TWA Flight 800, 29-30, 75, 70-79, 171-73.
Moemo kazati da je kriva, naravno, kao u: Maka je bila iva i nije bila
iva.
Andrew Shapiro analizira osobito zanimljivog luaka; vidi The Control
Revolution, 133-41.
Kao to Shapiro kae, Nama su potrebni povjerljivi posrednici: ljudi
kojima povjeravamo neke zadae jer priznajemo vrijednost njihovoga
motrita, njihove strunosti, njihovoga vremena i njihove neovisnost;
ibid., 188.
Vidi Zucker, Production of Trust, 63-65.

Biljeke za stranice 227-233

372

29. Opscenost nije ustavno zatien govor, a savezni zakoni zabranjuju prijevoz opscenih materijala; vidi 18 USCA 1462 (1984), dopunjeno s 18
USCA 1462 (Supp 1999). U Miller protiv Californije Vrhovni sud opisao je
test za opscenost kao: (a) hoe li prosjena osoba, koja primjenjuje suvremene standarde zajednice nai da djelo, uzeto kao cjelina, pobuuje
needni interes, (b) prikazuje li ili opisuje li djelo, na otvoreno uvredljiv
nain, spolno ponaanje koje konkretno denira mjerodavni dravni
zakon; i (c) nedostaje li djelu, uzetom kao cjelina, ozbiljna knjievna,
umjetnika, politika ili znanstvena vrijednost; Miller protiv Californije,
413 US 15, 24 (1973) (5-4 odluka), obnova parnice odbijena, 414 US 881
(1973). Pornograja je, s druge strane, zatiena Prvim amandmanom,
ali moe se regulirati u svrhu promicanja dravnoga interesa u zatiti
djece od tetnih materijala dokle god je regulacija najmanje restriktivno sredstvo da se promiu izraeni interesi; vidi Ginsberg protiv New Yorka, 390 US 629, 637-40 (1968). Pedolska pornograja moe se zabraniti
kao opsceni materijal ak i ako nije opscena prema Millerovom testu zahvaljui snanom vladinom interesu u spreavanju spolnoga iskoritavanja djece; vidi New York protiv Ferbera, 458 US 747, 764 (1982). Pedolska
pornograja nije ustavo zatiena, a savezni zakoni zabranjuju prijevoz
pedolske pornograje; vidi 18 USCA 2252 (1984), dopunjeno s 18 USCA
2252 (Sup 1999).
30. Sutkinja Sandra Day OConnor navela je vie od etrdeset drava s takvim zakonom u svom potvrdnom miljenju u Reno protiv ACLU, 521 US
844, 888 br.2.
31. Ginsberg protiv New Yorka, 390 US 629 (1968).
32. Vidi Godwin, CyberRights, 206-59.
33. Vidi Blake T. Bilstad, Obscenity and Indecency in a Digital Age: The Legal and Political Implications of Cybersmut, Virtual Pornography, and
the Communication Decency Act of 1996, Santa Clara Computer and High
Technology Law Journal 12 (1997): 321, 336-37.
34. Marty Rimm, Marketing Pornography on the Information Superhighway: A Survey of 917,310 Images, Descriptions, Short Stories, and Animations Downloaded 8.5 Million Times by Consumers in over 2,000
Cities in Forty Countries, Provinces, and Territories, Georgetown University Law Journal 83 (1995): 1849. Godwin predstavlja cijelu povijest Rimmovoga lanka, opisujui najznaajnije probleme i posljedice obmanjujuih i krivih izjava, i njeno kasnije jenjavanje; CyberRights, 20659; vidi takoer Jonathan Wallace i Mark Mangan, Sex, Laws, and Cyberspace (New York: M&T Books, 1996), pogl. 6.
35. Vidi Philip Elmer-DeWitt, On a Screen Near You: Cyberporn Its
Popular, Pervasive, and Surprisingly Perverse, According to the First
Survey of Online Erotica And Theres No Easy Way to Stamp It Out,
Time, 3. srpnja 1995.

373

36. 47 USCLA 223(e) (5) (A) (Supp 1999).

37. Zakon je ugaen (barem djelomice) s 521 US 844 (1997); vidi Eugene Volokh, Freedom of Speech, Shielding Children, and Transcending Balancing, Supreme Court Review 1997 (1997): 141.
38. Vidi Federal Communications Commision protiv Pacica Foundations, 438 US
726, 748-50 (1978) (obina veina). Iako je Pacica doivjela jaku kritiku,
vidi Steven H. Shiffrin, The First Amendment, Democracy, and Romance
(Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1990), 80, kao to Jonathan
Weinberg uvjerljivo tvrdi, Pacica i dalje ima utjecaja na kontekst radiodifuzije; Cable TV, Indecency, and the Court, Columbia-VLA Journal of Law
and the Arts 21 (1997): 95.
39. Vidi Gentile protiv Odvjetnike komore drave Nevada, 501 US 1030, 1048-51
(1991) (nejasne regulacije govora su nevaee zahvaljujui nedopustivom riziku od zamrzavanja govora); Dombrowski protiv Pstera, 380 US
479, 494 (1965) (zamrzavanje govora).
40. Za opirniju raspravu o tom sustavu, vidi Lawrence Lessig i Paul Resnick, The Architectures of Mandated Access Control, Michigan Law
Review (u tisku, 1999).
41. 47 USC 230 (Supp 1999). Charles Nesson i David Marglin kau da e se
ustavnost CDA-a i iz toga i COPA-e s vremenom promijeniti: ak ako
to nije bilo ustavno u poetku, tehnoloke promjene mogu to uiniti ustavnim kasnije; vidi Charles Nesson and David Marglin, The Day the
Internet Met the First Amendment: Time and the Communications Decency Act, Harvard Journal of Law and Technology 10 (1996): 113.
42. Vidi World Wide Web Consortium, Platform for Internet Content Selection (PICS), dostupno na http://www.w3.org/PICS/ (posjeeno 25. listopada 1998.)
43. Vidi Diane Roberts, On the Plurality of Ratings, Cardozo Arts and Entertainment Law Journal 15 (1997): 105, 113-15.
44. Paul Resnick, PICS-Interest@w3.org, Moving On, 20 sijenja 1999.,
dostupno na http://ists.w3.org/Archives/Publics/pics-interest/1999Jan/
0000.html (posjeeno 30. svibnja 1999.; Paul Resnick, Filtering Information on the Internet, Scientic American 106 (oujak 1997.), takoer
dostupno na http://www.sciam.com/0397issue/0397resnick.html (posjeeno 30. svibnja 1999.); Paul Resnick, PICS and Intellectual Freedom
FAQ, dostupno na http://www.w3.org/PICS/PICS-FAQ-980126.HTML
(posjeeno 30. svibnja 1999.; Paul Resnick i Jim Miller, PICS: Internet
Access Controls Without Censorship, Communications of the ACM 39
(1996): 87, takoer dostupno na http://www.w3.org/PICS/iacwcv2htm
(posjeeno 30. svibnja 1999.); Jim Miller, Paul Resnick, i dr., PICS 1.1 Rating Services and Rating Systems and Their Machine-Readable Descriptions, 31. listopada 1996., dostupno na http://www.w3.org/TR/RECPICS-services (posjeeno 30. svibnja 1999.); Tim Krauskopf, Paul Res-

Biljeke za stranice 233-241

374

45.
46.

47.

48.

49.

50.

51.

52.

nick, i dr., PICS 1.1 Label Distribution Label Syntax and Communication Protocols, 31. litopada 1996., dostupno na http://www.w3.org/TR/
REC-PICS-labels (posjeeno 30. svibnja 1999).; Christopher Evans, Paul
Resnick, i dr., W3C Recommendation: PICS Rules 1.1, REC-PICS, Rules971229, 29. prosinca 1997., dostupno na http://www.w3.org/TR/RECPICSRules (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Jonathan Weinberg, Rating the Net, Hastings Communications and
Entertainment Law Journal 19 (1997): 453, 478 br. 108.
Vidi, na primjer, podrku Center for Democracy and Technology Centra za
demokraciju i tehnologiju davanju ovlasti roditeljima putem sustava
klasikacije i softvera za blokiranje, a ne vladinom regulacijom u Internet Family Empowerement White Paper, 16. srpnja 1997., dostupno
na http://www.cdt.org/speech/empower.html (posjeeno 30. svibnja
1999.); slino stajalite moemo nai u Esther Dyson, Release 1.0: Labels and Disclosure, prosinac 1996., dostupno na http://www.
edventure.com/release1/1296body.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Ta tvrdnja, naravno, previe je jaka. Stranica blokira stvarajui privid da
izgleda kao da korisnik dobiva pristup, ali ga u stvari ne dobiva iako vjeruje da ga je dobio.
Vidi Richard Thompson Ford (The Boundaries of Race: Political Geography in Legal Analysis, Harvard Law Journal 107 /1994/: 1841, 1844),
koji tvrdi da pravosudne granice nastavljaju rasnu segregaciju i neravnopravnost; Gerald E. Frug (Universities and Cities, Connecticut Law
Review 30 /1998/: 1199, 1200, objanjava kako sveuilita podiu granice
da bi se odvojila od siromatva oko sebe i tvrdi da sveuilita trebaju kritizirati te granice; Lani Guinier (More Democracy, University of Chicago
Legal Forum 1995 /1995/: 1, 3) zagovara meurasnu participativnu demokraciju koja zahtijeva brigu za stajalita drugih i njihovo prepoznavanje.
Vidi Regents of the University of California protiv Bakkea, 438 US 265, 312
(1978) (Sudac Lewis F. Powel citira Keyishian protiv Board od Regents, 385 US
589, 603 /1967/: Budunost Zemlje ovisi o voama koje su stekle
iskustvo putem toga stalnoga izlaganja robusnoj razmjeni ideja koja
otkriva istinu iz mnotva jezika, [a ne] putem bilo koje vrste autoritativnoga odabira).
Vidi Fiss, The Irony of Free Speech, 3, 37-38; Sunstein, Democracy and the Problem of Free Speech, xvi-xx. Andrew Shapiroova snana analiza Sunsteinovinoga stajalita bolje je prilagoena realnostima Mree; vidi The
Control Revolution, 107-12.
Ithiel de Sola Pool, Technologies Without Boundaries: On Telecommunications
in a Global Age, uredio Eli M. Noam (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1990), 15.
Vidi Geoffrey R. Stone, Imaging a Free Press, Michigan Law Review 90
(1992): 1246, 1264.

375

53. Ali vidi Thomas G. Krattenmaker i L.A. Powe Jr. (Converging First
Amendment Principles for Converging Communication Media, Yale
Law Journal 104 /1995/: 1719, 1735), koji tvrde da naela Prvoga amandmana potiu potroae, a ne vladu, da nadziru sadraj koji koriste na podruju novomedijskih tehnologija; Sunstein (The First Amendment in
Cyberspace, Yale Law Journal 104 /1995/: 1757, 1765) tvrdi da novomedijske tehnologije stvaraju nova podruja za primjenu starih madisonskih naela Prvoga amandmana.
54. Za rani i izvanredan rad koji se bori sa sloenim pitanjima o tome koje
informacije trebate posjedovati, vidi Anne Wells Branscomb, Who Owns
Information?: From Privacy to Public Access (New York: Basic Books, 1994).
Moji su zakljuci razliiti od njezinih, ali se slaem s njezinim stajalitem da vlasnitvo prolazi kroz razne vrste informacija na razliite
naine. James Boyle razvija slinu tezu u Shamans, Software, and Spleens.
55. Vidi 47 CFR 73.277 (1998).
56. 47 USCA 81-119 (1927) (opozvano Zakonom o komunikacijama iz
1934.).
57. Vidi Red Lion Broadcasting Company proitv Federal Communications Commission, 395 US 367, 375-77 (1969); National Broadcasting Company protiv Sjedinjenih Drava, 319 190, 21-13 (1943). Thomas Hazlett daje snanu kritiku
Frankfurterove povijesti stajalita da se pojavljuje nunost za FCC regulacijom; Vidi Physical Scarcity.
58. Vidi Turner Broadcasting System, Inc. protiv Federal Communications Commission, 512 US 622, 637-38 (1997); vidi takoer Huber, Law and Disorder in Cyberspace.
59. Vidi National Broadcasting Company, Inc protiv Columbia Broadcasting System,
213.
60. Vidi Huber, Law and Disorder in Cyberspace, 28-34. Dominantni glas u toj
raspravi je Thomas W. Hazlett, koji se snano zalae protiv licencnog
reima za frekvencijski spektar, a u prilog vlasnike drabe. Njegov rad
na povijesti Zakona o radiju je osobito dobar; vidi, na primjer, Assigning Property Rights to Radio Spectrum Users: Why Did FCC License
Auctions Take Sixty-seven Years?, Journal of Law and Economics 41 (1998):
529; Oak Leaves and the Origins of the 1927 Radio Act: Comment,
Public Choice 95 (1998): 277; Physical Scarcity, Rent Seeking, and the
First Amendment, Columbia Law Review 97 (1997): 905; The Rationality
of U.S. Regulation of the Broadcast Spectrum, Journal of Law and Economics 33 (1990): 133; Thomas W. Hazlett i David Sosa, Was the Fairness Doctrine a Chilling Effect?: Evidence from the Postderegulation
Radio Market, Journal of Legal Studies 26 (1997): 279. Za jedan drugi povijesni prikaz, vidi Morton I. Hamburg i Stuart N. Brotman, Communications Law and Practice, sv. 1 (New York: Law Journal Seminars-Press, 1995),
5-8. Ithiel de Sola Pool bio je rani zagovornik stajalita bliskoga Hazlettovom; vidi Technologies Without Boundaries, 108-88.

Biljeke za stranice 241-245

376

61. Vidi Ronald H. Coase, The Federal Communications Commission,

Journal of Law and Economics 2 (1959): 1.
62. Vidi Patrick M. Garry, Scrambling for Protection: The New Media and the First
Amendment (Pittsburgh: University of Pittsburgh, 1994), 97-106.
63. Postoji jedan drugi argument koji podupire drugaiji odnos prema
tisku prema Prvom amandmanu, iako Vrhovni sud jo nije razvio to
drugaije pravosudno stajalite. Sudac Potter Stewart skicirao je neke
od mogunosti koje nosi odredba u Prvom amandmanu [Kongres nee
donosit zakone koji smanjuju slobodu govora], ili tiska (Hastings Law
Journal 26 /1975/: 631), a njegova tvrdnja dobiva novo znaenje u kontekstu Interneta. Za uvjerljivi prikaz, vidi Garry, Scrambling for Protection,
107-21.
64. Vidi Hazlett, Physical Scarcity, 911-12; Anna Couey, The Birth of Spread
Spectrum, dostupno na http://www.sirius.be/lamarr.htm (posjeeno
30. svibnja 1999.); Jack Glas, The Principles of Spread Spectrum Communication, dostupno na http://cas.et.tudelft.nl/~glas/ssc/techn/
techniques.html (posjeeno 30. svibnja 1999.). Jedan vaan razlog za
manjkavost frekvencijskog spektra je njegova nedjelotvorna upotreba;
vidi Se Sola Pool, Technologies Without Boundaries, 42-45.
65. lanak Yochaija Benklera lanak prua (pravnicima) najdetaljniju raspravu o toj tehnologiji; vidi Overcoming Agorophobia, 287. On opisuje promjenu u tehnologiji: Tehnoloki pomak proizlazi iz raznih tehnika kao to je proireni frekvencijski spektar i kodno razdijeljeni
viestruki pristup, vremenski razdijeljen viestruki pristup, frekvencijsko skakanje i paketno prespajanje kako bi se omoguilo da vie korisnika komuniciraju u isto vrijeme koristei isti frekvencijski spektar.
Neke od tih tehnologija nadopunjuju jedna drugu; neke su u sukobu
jedna s drugom. U vezi s tim tehnologijama kljuno je shvatiti da one
dovode u pitanje prikrivenu pretpostavku kako licenciranja tako i privatizacije: to da je jedini nain da se osigura visoka kvaliteta beinih
komunikacija dati jednoj osobi pravo da prenosi unutar odreenog frekvencijskog pojasa (324, isputena biljeka). Dodatak njegovom lanku
zatim opisuje popratne tehnologije, ukljuujui proireni spektar (395),
vremenski razdijeljen viestruki pristup i frekvencijsko skakanje (399).
Za raspravu o kodno razdijeljenom viestrukom pristupu, vidi Ted Stevens, Regulation and Licensing of Low-Earth-Orbit Satellites, Santa
Clara Computer and High Technology Law Journal 10 (1994): 401.
66. Ethernet doslovce funkcionira ovako: podaci na Ethernet mrei usmjeruju se u svaki stroj na mrei. Svaki stroj pronjui podatke i onda obrati
pozornost na podatke koji su njemu namijenjeni. Taj postupak stvara
oiglednu sigurnosnu rupu: snifferi se mogu postaviti na promiskuitetan nain i itati pakete namijenjene drugim strojevima; vidi
Loshin, TCP/IP Clearly Explained, 44-46.

377

67. Vidi Yochai Benkler i Lawrence Lessig, Net Gains, New Republic, 14.
prosinca 1998.
68. Utemeljitelj te argumentacije mora da je Eli Noam; vidi Spectrum Auctions: Yesterdays Heresy, Todays Orthodoxy, Tomorrows Anachronism
Taking the Next Step to Open Spectrum Access, Journal of Law and
Economics 41 (1998): 765. Benkler je to malo zainio (po mom miljenju
na kritiki nain) dodajui tome vrijednost zajednikih dobara. Za izvanredan poticaj prema slinom politikom (ako ne i tehnolokom)
cilju, vidi Eben Moglen, The Invisible Barbecue, Columbia Law Review
97 (1997): 945. Moglen biljei izostanak rasprave u pogledu drutvenopolitikih posljedica razrezivanja telekomunikacijskih prava na Velikoj gozbi i povlai usporednicu sa Zlatnim dobom kada su se dodjeljivale koristi i povlastice povezane uz eljezniku industriju.

POGLAVLJE ETRNAEST
01. Vidi Stephen Holmes, What Russia Teaches Us Now; How Weak States
Threaten Freedom, American Prospect (srpanj-kolovoz 1997.): 30.
02. Vidi Restatement (Third) Of Foreign Relations Law (1986), 402 (2) i komentar (e).
03. Zakon o spreavanju spolnoga zlostavljanja djece, 18 USC 2423 (b)
(1994). Vidi Margaret A. Healy, Prosecuting Child Sex Tourists at
Home: Do Laws in Sweden, Australia, and the United States Safeguard
the Rights of Children as Mandated by International Law?, Fordham International Law Journal 18 (1995): 1852, 1902-12.
04. Vidi Bill Grantham, America the Menace: Frances Feud With Hollywood, World Policy Journal 15, br. 2 (ljeto 1998): 58; Chip Walker, Can TV
Save the Planet?, American Demographics (svibanj 1996): 42.
05. To su najgledaniji televizijski programi na svijetu; vidi Henry Goldblatt, The Universal Appeal of Schlock, Fortune, 12. svibnja 1997., 32.
06. Akhil Reed Amar, Of Sovereignty and Federalism, Yale Law Journal 96
(1987): 1425, 1430-31.
07. Ustav SAD-a, l. VI, odr. 2.
08. Vidi, na primjer, David R. Johnson i David Post, Law and Borders: The
Rise of Law in Cyberspace, Stanford Law Review 48 (1996): 1367, 1369-76.
09. Ibid., 1379-80.
10. Vidi Jack L. Goldsmith, Against Cyberanarchy, University of Chicago Law
Review 65 (1998): 1199; Jack L. Goldmsith, The Internet and the Abiding
Signicance of Territorial Sovereignty, Indiana Journal of Global Legal
Studies 5 (1998): 475; vidi takoer David Johnston, Sunny Handa i Charles Morgan, Cyberlaw: What You Need to Know About Doing Business Online
(Toronto: Stoddart, 1997), pogl. 10. Allan R. Stein (The Unexceptional

Biljeke za stranice 246-260

378

11.
12.
13.

14.
15.
16.
17.

18.
19.
20.

21.
22.

23.

24.

Problem of Jurisdiction in Cyberspace, The International Lawyer 32

[1998]: 1167) tvrdi da su pravosudni problemi u kiberprostoru slini onima u meunarodnom pravu realnoga prostora.
Vidi Litman, Revising Copyright Law for the Information Age, 38-39.
Ibid.
Kao to kau Katie Hafner i Matthew Lyon: Najbolji hakeri bili su profesionalci. Prtljavi i zlonamjerni korisnici mree, kojih na poetku
praktiki nije bilo, najprije su dobivali naziv sluajni na mrei [network
randoms] ili jednostavno sluajni [randoms]. Proi e cijelo desetljee prije nego hakeri dobiju loe ime; Where Wizards Stay Up Late, 190.
Vidi Bruce Sterling, The Hacker Crackdown: Law and Disorder on the Electronic Frontier (New York: Bantam Books, 1992), 55-57.
Vidi Kaare Christian i Susan Richter, The UNIX Operating Systems, 3.izd.
(New York: Wiley, 1994), 5-8.
Vidi, na primjer, Allen H. Lips i dr., Electronic Banking (New York: Wiley,
1985), 159-87.
Primjeri ukljuuju hakerski upad Nijemca Petera Carla u raunala Ministarstva obrane, ali i ovlateni prodor da bi se pokazala ranjivost; vidi
Katie Hafner i John Markoff, Cyberpunk: Outlaws and Hackers on the Computer Frontier (New York: Simon & Schuster 1991), 173-79, 266.
Morrisov otac, Robert Morris Sr., bio je strunjak NSA-e za sigurnost podataka u to vrijeme, vidi ibid., 253-341.
Komercijalna inaica softvera nije slobodna, a ta inaica, naravno, ukljuuje auriranja da bi se ispravili bugovi.
Vidi Zakon o raunalnoj prevari i zloupotrebi, 18 USC
1030(a)(5)(A)(1988) (tekua inaica na 18 USC 1030[a][5][A] [1994], dopunjeno s 18 USC 1030[a][5][A] [Dod.II 1996]).
Sjedinjene Drave protiv Morrisa, 928 F2d 504, 506 (2. okrug 1991).
Julian Dibbell, The Prisoner: Phiber Optik Goes Directly to Jail, Village Voice, 12. sijenja 1994., dostupno na http://www.levity.com/julian/
phiber.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Sjedinjene Drave protiv LaMaccije, 871 Fsupp 535 (DMass 1994); vidi
Mitchell Zuckoff, Software Piracy Charges Dismissed Against Student, Boston Globe, 30. prosinca 1994., 1; Sjedinjene Drave protiv LaMaccije,
memorandum o presudi i zapovijedi na branjenikov zahtijev za odbacivanjem, 28. prosinca 1994., http://photo.net/dldf/dismiss-order.html
(posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Steve Jackson Games, Inc. protiv Obavjetajne slube Sjedinjenih Drava, 36
F3d 457 (5. okrug 1994); vidi takoer Joe Aernathy, Trial Set This Week
in Computer Case; Publisher Sues Secret Service, Houston Chronicle (18.
sijenja 1993.), 13; Steve Jackson Games protiv Obavjetajne slube SAD-a,
alba, 1. svibnja 1991., dostupno na http://www.eff.org/pub/Legal/Casees/Inc./SJG/complaint.sjg (posjeeno 30. svibnja 1999.).

379

25. Ipak, dolo je do odreenoga preporoda hakera koji se razlikuju od

krekera barem meu novim hakerima koji naglaavaju politike i
drutvene ciljeve; vidi, na primjer, Jim Kerstetter, A Reprieve for Ethical Hacking, PC Week Online, 20. srpnja 1998, dostupno na http://
www.zdnet.com/zdnn/stories/zdnn_display/0,3440,337644,00.html
(posjeeno 30. svibnja 1999.); Alex Wellen, Cracker Term Gains Acceptance by Media, ZDTV, 19. svibnja 1998., dostupno na http://
www.zdnet.com/zdnn/content/zdtv/0519/317307.html (posjeeno 30.
svibnja 1999.).
26. Vidi Alan Schwartz, The Default Rule Paradigm and the Limits of Contract Law, Southern California Interdisciplinary Law Journal 3 (1993): 389.
27. Vidi Goldsmith, Against Cyberanarchy, 1205-12.
28. ProCD, Inc. protiv Zeidenberga, 86 Frd 1447, 1453-55 (7. okrug 1996).
29. Zemljoposjednikovo pravo na iskljuivanje jedan je od najvanijih
elemenata u svenju prava koja se obino obiljeavaju kao vlasnitvo;
Loretto protiv Teleprompter Manhattan CATV Corporation, 458 US 419, 433
(1982) (citira Kaiser protiv Rambling Rose Rest Home, 667 F2d 238 (1. okrug
1981) (organizacije koje trae pristup starakom domu da bi informirale
stanare o uslugama koje pruaju mogle su biti iskljuene); Asociacion
Trabajadores Agricolas de Puerto Rico protiv Green Giant Company, 518 F2d 130
(3. okrug 1975), (logor u vlasnitvu tvrtke za doseljenike radnike
mogao je iskljuiti dunosnike sindikata); vidi Kaiser Aetna protiv Sjedinjenih Drava, 444 US 164 (1979) (zahtijevanje javnoga pristupa privatnim
marinama bilo je prisvajanje).
30. Vidi, na primjer, Laguna Publishing Company protiv Golden Rain Foundation,
131 CAL App3d 816, 845, 182 Calif Rptr 813 839 (1982) (naglaavajui kako
je jedini nain da konkurenti lokalnih novina distribuiraju primjerke
bio putem pote); Guttenberg Taxpayers and Rentpayers Association protiv
Galaxy Towers Condominium Association, 297 NJSuper 404, 410-11, 688 A2d
156, 159 (NJSupCtChDiv) affd 297 NJSuper 309, 688 A2d 108 (NJ-SupCtAppDiv 1996) (naglaavajui kako su podnosioci tube, koji su nastojali
distribuirati politiki materijal stanarima viestambene zgrade, imali
tek neprimjerenu alternativu u distribuciji svojih materijala putem
pote).
31. itatelj se moe pitati je li ta vrsta odnosa u kiberprostoru neto vie od
telefonskoga seksa. Da. Intenzivnost toga oblika razmjene ide neusporedivo dalje od dahtanja telefonskoga ljubavnika; vidi Julian Dibbell,
Keys to the Kingdom: Cryptography, the Black Art of Spies and Diplomats, Moves Center Stage on Net, Time, 11. studenoga 1996., TD38ff.
Ali to je nepobitan dokaz da neki oblici aritmetike mogu smisleno doprijeti do naih ivota u svakoj toki spektra ljudskoga iskustva u
naim politikim sukobima, u naim ekonomskim postupcima i, kao
to svatko tko koristi uredsko raunalo da poalje elektroniku potu

Biljeke za stranice 260-267

380

32.

33.

34.

35.

36.
37.

38.

svojoj ljubavnici moe potvrditi, u najintimnijim kutcima naim emotivnih pustolovina.

Timothy S. Wu ima pomniju i uravnoteeniju predodbu uvjeta pod
kojima suverenost moe postojati; vidi Cyberspace Sovereignty?: The
Internet, Harvard Journal of Law and Technology 10 (1997): 647.
David R. Johnson i David G. Post su skloni ne nevladinim ve decentraliziranim novonastajuim normama koje se opiru kontroli odozgo prema dolje; vidi, na primjer, And How Shall the Net Be Governed?: A Mediation on the Relative Virtues of Decentralized, Emergent Law, u Coordinating the Internet, uredili Brian Kain i James H. Keller (Cambridge,
Mass.: MIT Press, 1997), 62. Ja nisam ulazio u sredstva za vladanje u kiberprostoru, osim u onoj mjeru u kojoj su sredstva implicirana u arhitekturi otvorenoga kda. Moja prvenstvena pozornost usmjerena je
prema skupu vrijednosti.
Vidi Judith N. Shklar, American Citizenship: The Quest for Inclusion (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1991), 25-62; James A. Gardner,
Liberty, Community, and the Constitutional Structure of Political Inuence: A Reconsideration of the Right to Vote, University of Pennsylvania Law Review 145 (1997): 893; Quiet Revolution in the South, uredili Chandlier Davidson i Bernard Grofman (Princeton, N.J.: Princeton University
Press, 1994): 21-36.
Vidi Lanni Guinier, The Tyranny of the Majority: Fundamental Fairness in
Representative Democracy (New York: Free Press, 1994); Richard Thompson
Ford, Beyond Borders. A Partial Response to Richard Briffault, Stanford
Law Review 48 (1996): 1173; Richard Thompson Ford, Geography and
Sovereignty: Jurisdictional Formation and Racial Segregation, Stanford
Law Review 49 (1997): 1365; Jerry Frug, Decentering Decentralization,
University of Chicago Law Review 60 (1993): 253; Jerry Frug The Geography of Community, Stanford Law Review 48 (1996): 1047.
Vidi Micahel Walzer, Spheres of Justice: A Defense of Pluralism and Equality
(New York: Basic Books, 1983).
Vidi Charles M. Tiebout, A Pure Theory of Local Expenditures, Journal
of Political Economy 64 (1956): 416; vidi takoer Clayton P. Gillette, Local
Government Law: Cases and Materials (Boston: Little, Brown, 1944), 382;
Vicki Been, Exit as a Constraint on Land Use Exactions: Rethinking
the Unconstitutional Conditions Doctrine, Columbia Law Review 91
(1991): 473, 514-28.
Vidi David G. Post, Governing Cyberspace, Wayne Law Review 43 (1996):
155; David Post, The New Electronic Federalism, American Lawyer
(listopad 1996): 93; David G. Post, The Unsettled Paradox: The Internet, the State, and the Consent of the Governed, Indiana Journal of Global
Legal Studies 5 (1998): 521, 539; David R. Johnson i Kevin A. Marks, Mapping Electronic Data Communications onto Existing Legal Metaphors:

381

39.
40.
41.

42.

43.
44.
45.

46.

47.
48.

Should We Let Our Conscience (and Our Contracts) Be Our Guide? Villanova Law Review 38 (1993): 487; Johnson i Post, Law and Borders;
David G. Post, Anarchy, State, and the Internet: An Essay on Law-Making in Cyberspace, Journal of Online Law (1995); lanak 3, dostupno na
http://www.law.cornell.edu/jol/post.html (posjeeno 30. svibnja 1999.).
Vidi Philip E. Areeda i dr., Antitrust Law, sv. 2A (Boston: Little, Brown,
1995), 85-87.
Vidi Post, Anarchy, State, and the Internet, 29-30.
To nije bilo sasvim tono za svijet MUD-ova u prolosti. Kada su zajednice bile manje, postojali su portali koji su omoguavali likovima da se
kreu od jednoga MUD-a do drugoga. Poznati likovi iz MUD-ova postali
su znani u mnogim razliitim zajednicama, a bilo je neetiki preuzeti
ime dobro poznatoga MUDera, ak i iz drugoga MUD-a. Ali kako je rastao
svijet MUD-ova, sposobnost da se odvezete na drugo mjesto postala je
manje smislena. Tu su zajednice jednostavno udruenja, a udruenja
ne doputaju prenoenje.
Ne kaem da takvo stanje ne bi moglo biti drugaije. Mogli bismo
zamisliti regije zajednica u kiberprostoru koje olakavaju kretanje
izmeu zajednica. Govorim samo o prostoru onakakv kakav je on sada.
Vidi Post, Anarchy, State, and the Internet, 82-83, 100.
Ibid., 100.
Vidi, na primjer, George A. Bermann, Taking Subsidiarity Seriously:
Federalism in the European Community and the United States, Columbia Law Review 94 (1994): 331; Albert Breton i dr., Decentralization and
Subsidiarity: Toward a Theoretical Reconciliation, University of Pennsylvania Journal of International Economic Law 19 (1998): 21; Clayton P. Gillette,
The Exercise of Trumps by Decentralized Governments, Virginia Law
Review 83 (1997): 1347.
Vidi, na primjer, George A. Berman, Subsidiarity and the European
Community, Hastings International and Comparative Law Review 17 (1993):
97, 103, 105; Bermann, Taking Subsidiarity Seriously, 452-53.
Dakle, barem tri od etiri regije dijelile su ranu povijest Sjedinjenih
Drava; vidi Fischer, Albions Seed, 827-28.
lanak V. Ustava kae (nejasno bez sumnje) ako ni jedan Amandman
koji se eventualno usvoji prije Godine Tisuu osam sto i osme na nikakv
nain ne utjee na prvu i etvrtu Odredbu u Devetom dijelu prvoga
lanka. Te odredbe kau: (1) Selidbu ili Uvoz onih Osoba koje bilo
koja Drava koja danas postoji smatra prikladnim primiti, Kongres
nee zabraniti prije Godine tisuu osam sto i osme, ali Porez ili carina
moe se nametnuti na taj Uvoz, koji ne prelazi deset Dolara za svaku
Osobu; i (4) Nikakva Glavarina, ili drugi izravni Porez, nee se nametnuti osim u Srazmjeru prema Cenzusu ili Pobrojavanju koji je prije bio
odreen.

Biljeke za stranice 267-284

382

49. Vidi John F. Kennedy, Proles in Courage (New York: Harper, 1956), pogl. 3.
50. Na primjer, u razvoju PICS-a World Wide Web Consortium obvezao se na
neutralnost kako u pogledu vrijednosti tako i neutralnosti; vidi Platform for Internet Content Selection (PICS), dostupno na http://www.
w3.org/PICS (zadnji put promijenjeno 4. lipnja 1998.).
51. Vidi Svetska organizacija za intelektualno vlasnitvo, Final Report of
the WIPO Internet Domain Name Process, 30. travnja 1999., izlazi uskoro u tvrdom uvezu kao WIPO Publication No. 92-805-0779-6, dostupno
na http://wipo2.wipo.int/process/eng/nal_report.html (posjeeno 30.
svibnja 1999.).
52. Citirano u Brin, The Transparent Society, 218. Za izvrstan prikaz openitijega pitanja, vidi A. Michael Froomkin, The Internet as a Source of
Regulatory Arbitrage, u Borders in Cyberspace: Information Policy and the
Global Information Infrastructure, uredili Brian Kahin i Charles Nesson
(Cambridge, Mass.: MIT Press, 1997), 129. Froomkin razmatra kako
tehnoloka obiljeja Mree koja omoguuju arbitrau tako i ogranienja arbitrae koja bismo mogli oekivati.
53. Ethan Katsh slino istie u Software Worlds and the First Amendment, gdje tvrdi da e zakonodavci poeti shvaati plastinost i regulaciju u kdu. Tim Wu isto istie u Cyberspace and the International System. Za promiljeni prikaz kako bi federalistika struktura u kiberprostoru mogla izgledati vidi Dan L. Burk, Federalism in Cyberspace,
Connecticut Law Review 28 (1996): 1095. Burkova analiza, sa stajalita
amerikoga federalizma, je ablona za ista pitanja postavljena na
meunarodnom planu.
54. Neki smatraju da su ustavne vrijednosti, na primjer, ogranienja za
djelotvornost; vidi Brin, The Transparent Society, 223, citirajui Godwina:
Vlade moraju rtvovati neto od djelotvornosti da bi sauvale ta
prava.

POGLAVLJE PETNAEST
01. Missouri protiv Hollanda, 252 US 416, 433 (1920).
02. Vidi, na primjer, Jack N. Rakove, Original Meanings: Politics and Ideas on the
Making of the Constitution (New York: Alfred A. Knopf, 1996), 289-90; vidi
takoer Akhil Reed Amar, The Bill of Rights as a Constitution (Yale Law
Journal 100 [1991]: 1131), za jo jedno takvo shvaanje Povelje o pravima.
03. To ne znai nijekati da su neki vidovi ravnopravnosti u amandmanima
iz Graanskog rata odjekivali kroz nau ustavnu prolost. Abolicionisti,
naravno, uvelike su naglaavali tvrdnje o ravnopravnosti iz Deklaracije
nezavisnosti: vidi, na primjer, Trisha Olson, The Natural Law Foundation of the Privileges or Immunities Clause of the Fourteenth Amend-

383

04.
05.

06.

07.
08.

09.
10.
11.

12.
13.
14.

ment, Arkansas Law Review 48 (1995): 347, 364. Meutim, neki amandman moe biti onaj transformativan, ak i ako samo priziva dio prolosti i ponovo ga uspostavlja kao to je Njemaka uradila, na primjer,
nakon Drugog svjetskog rata.
Vidi Plessy protiv Fergusona, 163 US 537 (1896).
Vidi A. Leon Higginbotham Jr., Racism in American and South African
Courts: Similarities and Differences, New York University Law Review 65
(1990): 479, 495-96.
Ti zakoni omoguili su da prisilna radna snaga plaa dug; vidi Bailey
protiv Alabame, 219 US 219 (1911) (dokida zakone o polukmetstvu prema
Trinaestom amandmanu).
Brown protiv Board of Education, 347 US 483 (1954).
Vidi, na primjer, Dennis protiv Sjedinjenih Drava, 341 US 494 (1951) (podrava presude prema Smithovom zakonu, koji je zabranjivao neke aktivnosti Komunistike partije).
Vidi Korematsu protiv Sjedinjenih Drava, 323 US 214 (1944).
Vidi, na primjer, John Hart Ely, Democracy and Distrust: A Theory of Juridical
Review (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1980).
Prenaglasio sam sigurnost amerikoga sudstva. Nedavni dogaaj sa
Sucem Haroldom Baerom govori o stalnoj nesigurnosti, osobito u kontekstu rata protiv droge. Baer je pustio na slobodu zloinakog branjenika nakon to je odbio prihvatiti u procesu pretragu koja je otkrila
osamdeset funti narkotika; Don Van Natt Jr., Judges Drug Ruling
Likely to Stand, New York Times, 28. sijenja 1996., 27. Tu je odluku napao predsjedniki kandidat Robert Dole, koji je zatraio Baerov opoziv;
Katharine Q. Seelye, A Get Tough Message at Californias Deat Row,
New York Times, 24. oujka 1996., 29. Predsjednik Clinton ubacio se onda
u igru, najavljujui da bi mogao zatraiti Baerovu ostavku ako Baer ne
promijeni svoju odluku; Alicon Mitchell, Clinton Pressing Judge to
Relent, New York Times, 22. oujka 1996., 1. Baer je onda doista povukao
svoju odluku; Don Van Natta Jr., Under Pressure, Federal Judge Reverses Decision in Drug Case, New York Times, 2. tavnja 1996., 1. Glavni
sudac Jon Newman, s Drugog okrunog prizivnog suda, zajedno s drugim sucima, je kritizirao Doleovu kritiku Baera, tvrdei da je otiao
predaleko; Don Van Natt Jr., Judges Defend a Colleague from Attacks, New York Times, 29. oujka 1996., B1. Sovjetski graani prepoznali
bi obrazac.
Opisujem detaljnije koncepciju Suda u Lessig, Translating Federalism.
Robert H. Bork, The Antitrust Paradox: A Policy at War with Itself (New York:
Basic Books, 1978), 83.
Vidi, na primjer, Felix Frankfurter, The Commerce Clause Under Marshall,
Taney, and Waite (Chapel Hill: University of North Carolina Press, 1937):
82.

Biljeke za stranice 284-298

384

15. Odnos izmeu osporavanoga temelja i politike prosudbe mnogo je

sloeniji nego to ono govori. O tome raspravljam ire u Lawrence Lessig, Fidelity and Constraint, Fordham Law Review 65 (1997): 1365.
16. ACLU protiv Reno, 929 Fsupp 824 (EDPa 1996); Shea protiv Reno, 930 Fsupp
916 (SDNY 1996).
17. O tome raspravljam u Lessig, Fidelity and Constraint.
18. Mogli bismo svakako tvrditi da je za vrijeme krize Velike depresije bilo
poeljno pokoravanje Suda Kongresu; vidi, na primjer, Sunstein, Democracy and the Problem of Free Speech, 39.
19. Fischer (Albions Seed) pokazuje kako je urbano planiranje u Sjedinjenim
Dravama slijedilo obiaje u Europi.
20. David P. Currie, The Constitution of the Federal Republic of Germany (Chicago: University of Chicago Press, 1994), 182-87.
21. To je sustav koji povezuje ime na Internetu (na primjer, cyber.law.
harvard.edu) s ip adresom (na primjer, 128.12.12.01.) Ljudi danas registriraju imena domena prvenstveno preko tvrtke nazvane Network Solutions. Njihovo ime, ako je dostupno, povezuje se onda s konkretnim posluiteljem.
22. Payne protiv Tennesseeja, 501 US 808, 844 (1991) (Sudac Thurgood Marshall
imao izdvojeno miljenje).
23. Otkrilo se 1999. godine da je u nekim inaicama Microsoft Worda jedinstveni identikator bio ugraen u Word dokumente. Microsoft je kasnije
ponudio upgrade da se uklone podaci identikatora.

POGLAVLJE ESNAEST
01. Deborah Hellman, u The Importance of Appearing Principled (Arizona Law Review 37 /1995/: 1107, opisuje trokove nezakonitosti kojima se
sudovi izlau kada ukidaju presedane iz prividno politikih razloga.
02. Guido Calabresi, A Common Law for the Age of Statutes (Cambridge, Mass.:
Harvard University Press, 1982), 16-32; Guido Calabresi, The Supreme
Court, 1990 Term Foreword: Antidiscrimination and Constitutional
Accountability (What the Bork-Brennan Debate Ignores), Harvard Law
Review 105 (1991): 80, 83, 103-7, 119-20.
03. Ili se pribliavaju tome; vidi Richard A. Posner, The Problems of Jurisprudence (Cambridge, Mass.: Harvard University Press, 1990), 300-301.
04. Zahvalan sam Viktoru Mayer-Schnbergeru to mi je na to ukazao. Hal
Abelson naglaava da bi dijelovi morali biti provjerljivi ako sami po sebi
nisu otvoreni. Inae bi dijelovi mogli funkcionirati kao trojanski konji
pretvarajui se da su jedna stvar dok su u stvarnosti sasvim neto drugo.

385

05. Mark A. Lemley i David W. OBrien, Encouraging Software Reuse,

Stanford Law Review 49 (1997): 255.
06. Za izvanredan prikaz tete koju zakon o autorskom pravu ini razvoju
softvera, vidi Mark Haynes, Black Holes of Innovation in the Software
Arts, Berkeley Technology Law Journal 14 (1999): 503.
07. Kennedy, Proles in Courage, 71.
08. Negroponte, Being Digital, 238.
09. Vidi Buckley protiv Valea, 424 US 1 (1976) (napada reformu nanciranja
kampanje prema Prvom amandmanu).
10. Vidi, na primjer, James S. Fishkin, The Voice of the People (New Haven,
Conn,: Yale University Press, 1995).
11. Dean Henry H. Perritt Jr. prua dobro razvijenu sliku o tome to bi samoregulacija na Internetu mogla biti, povodei se za vanim idealima
demokracije; vidi Cyberspace Self-government: Town Hall Democracy
or Rediscovered Royalism?, Berkeley Technology Law Journal 12 (1997): 413.
Kao to on opisuje, mogunost samovladanja snano ovisi o arhitektonskim obiljejima Mree od kojih se sva ne razvijaju na nain koji e
poduprijeti demokraciju; vidi takoer Shapiro (The Control Revolution,
150-57, 217-30), koji raspravlja o politici pritiska na dugme i alatima
demokracije.
12. Alexis de Tocqueville, Democracy in America, sv. 1 (New York: Vintage,
1990), 284-85.

POGLAVLJE SEDAMNAEST
01. U Accountability in a Computerized Society (Science and Engineering
Ethics 2 /1996/: 25), Helen Nissenbaum raspravlja o eroziji odgovornosti
unutar kompjutoriziranih drutava, ukljuujui i odgovornost prema
samome kdu.
02. Andrew L. Shapiro, The Disappearance of Cyberspace and the Rise of
Code, Seton Hall Constitutional Law Journal 8 (1998): 703, 721.

Biljeke za stranice 299-316

386

DODATAK
01. Lessig, The New Chicago School, 661.
02. Vidi H.L.A. Hart, The Concept of Law, 2. izd. (New York: Oxford University
Press, 1994), 6-13, 27-33.
03. Na primjer, zakon Illinoisa kae: Trei ponedjeljak u sijenju je
praznik koji treba slaviti u cijeloj Dravi, a znan je kao roendan Dr.
Martina Luthera Kinga, Jr. Deset dana prije roendana Dr. Martina Luthera Kinga, Jr., svake godine Guverner e objaviti proglas najavljujui
praznik i odreujui slubena dogaanja koja e se odrati u ast uspomene na Dr. Martina Luthera Kinga, Jr., i njegovih doprinosa ovoj zemlji; 5 Illinois Comprehensive Statutes Annotated 490/65 (West 1998).
04. Vidi Robert Cooter, Expressive Law and Economics, Journal of Legal
Studies 27 (1998): 585.
05. Vidi Paul N. Bracken, The Command and Control of Nuclear Forces (New Haven, Conn.: Yale University Press, 1983), 179-237; Christopher Chant i
Ian Hogg, The Nuclear War File (London: Ebury Press, 1983), 68-115.
06. S druge strane, vojska je ugradila u sustav tehnoloke konice na sposobnost lansiranja, kako bi osigurala da nijedna odluka o lansiranju ne
bude previe laka; vidi takoer Daniel Ford, The Button: The Nuclear Trigger Does It Work? (London: Allen & Unwin, 1985), 118-21.
07. Fenomeni drutvenoga znaenja i nesumjerljivosti ograniavaju racionalan izbor (pojedinani i kolektivni). Openito govorei, iracionalno je
tretirati robu kao sumjerljivu kada upotreba kvantitativnih mjera brie
dimenziju znaenja bitnu za neije svrhe ili ciljeve. Bilo bi iracionalno,
na primjer, za osobu koja eli biti dobar kolega unutar akademske zajednice da drugome znanstveniku ponudi gotovinu umjesto komentara
o njegovom rukopisu. U kontekstu drutvenih normi nikakva koliina
novca ne moe reproducirati iskazivanje potovanja koje komentar
prua; ak i pokuaj zamjene posreduje da ta osoba ne vrednuje svoga
kolegu na nain primjeren njihovom odnosu; Dan M. Kahan, Punishment Incommensurability, Buffalo Criminal Law Review 1 (1998): 691,
695.
08. Mnogi znanstvenici, Robert Cooter osobito, tvrde da su norme posebne
jer su one internalizirane u smislu u kojemu nisu druga ogranienja;
vidi Robert D. Cooter, Decentralized Law for a Complex Economy: The
Structural Approach to Adjudicating the New Law Merchant, University of Pennsylvania Law Review 144 (1996): 1643, 1662; Robert D. Cooter,
The Theory of Market Modernization of Law, International Review of
Law and Economics 16 (1996): 141, 153. Cooter pomou internalizacije objanjava istu vrstu subjektivnosti koja se dogaa s djetetom i vatrom:
ogranienje se pomie od objektivno ex post ogranienja prema subjek-

387

tivno ex ante ogranienju. Norma postaje dio osobe tako da ta osoba osjea otpor prije nego to djeluje, pa stoga taj otpor upravlja njezinom
radnjom prije nego to ta osoba djeluje. Kada su jednom internalizirane, norme vie ne treba osnaiti da bi imale snagu; njihova snaga pomakla se unutra, takoreku, i nastavlja se unutar toga subjektivnoga
motrita. Po mom miljenju, trebamo vidjeti da svako ogranienje
funkcionira na isti nain: mi subjektivno poinjemo objanjavati ogranienje putem postupka internalizacije. Neki poticaji internalizaciji
mogu biti jai od drugih, naravno. Ali to je samo razlika.
09. Vidi Dan M. Kahan, Ignorance of Law Is an Excuse But Only for the
Virtuous, Michigan Law Review 96 (1997): 127.
10. Vidi, na primjer, Schuster i dr.. Preserving the Built Heritage; Peter Katz,
The New Urbanism: Toward an Architecture of Community (New York:
McGraw-Hill, 1994); Duany i Plater-Zyberk, Towns and Town-Making Principles.
11. Michael Sorkin, Local Code: The Constitution of a City at 42 N Latitude (New
York: Princeton Architectural Press, 1993), 11, 127.

Biljeke za stranice 317-318

388

Kazalo
Abrams, Floyd, 225, 226
Ackerman, Bruce, 86
Afroamerikanci, 128, 134
Algoritmi, 60-61
Alkohol, 126
Amandmani na zakon o politici radioaktivnoga otpada niske razine, 132-133
Amazon.com, 49, 53
America Online (AOL), 52, 94, 222;
temeljni opis; chat, 38, 94-96,
101, 105
American Lawyer Media, L.P., 102
American Telephone & Telegraph (AT&T),
66, 161, 202
Amerikanci japanskog podrijetla,
285
Anarchy, State, and the Internet
(Post), 382
Anarhizam, 46, 285
Anonimnost, 43-45, 288; i
autentikacija, 48; i prava slobode govora, 222; i pitanja intelektualnoga vlasnitva, 187188; i grupe na USENET-u, 113 155
AOL (America Online), 52, 94, 222;
temeljni opis; chat, 38, 94-96,
101, 105; i Counsel Connect (CC),
102-111; svojstva ltriranja, 263;
ekranska imena, 53, 96-97
Apple Computer, 144
AT&T (American Telephone & Telegraph),
66, 161, 202
Autentikacija, 48-52, 55-63, 75
Automatski sigurnosni pojasevi, 130
Autorizacija, 61
Avatarski prostor, 23-28, 36, 95. Vidi
takoer Virtualna stvarnost

kazalo

Baker, Jake, 253

Baker, Stewart, 55
Bankomatske mree, 45
Barlow, John Perry, 148, 290
BBS-ovi (Bulletin Board Service), 91, 96,
101
Benkler, Yochai, 246, 377 b65
Berlinski zid, 109
Berners-Lee, Tim, 141
Beskunitvo, 240
Bickel, Alexander, 225
Bit, njegov pojam, 41-42
Bog, 26, 125
Boyle, James, 35, 178, 191
Brandeis, Louis, 159-162, 188, 195
Breyer Stephen, 168
Brin, David, 87, 206
Britanija, 17, 155. Vidi takoer Engleska
Brown protiv Board of Education, 284
Brzina prijenosa (Baud), 93

Cahill, Gordon (odvjetnika tvrtka),

225
Cailliau, Robert, 141
Calabresi, Guido, 296
CALEA (Zakon o pomoi provoenju
zakona u komunikacijama), 6668, 145
Camp, Jean, 293-294
Case, Steve, 98
Catalfo, Phil, 91
Cates, Richard, 304
CC (Counsel Connect), 102-105, 110-111,
116-117
CDA (Zakon o pristojnosti u komunikacijama), 233-239, 286
CD-i (kompaktni diskovi), 69, 72, 173

389

Cenzura, 238, 241, 272, 306. Vidi

takoer Sloboda govora
CERN, 141
Certikati, digitalni, 54-59, 62, 7377, 148
Chat, 93-99; na America Online, 38,
96-99, 101, 105; Internet Relay
Chat (IRC), 93
ChicagoTribune, 227
Cisco, 77
Citibank, 274
Clinton, Bill, 305
Clinton, Hillary, 305
Clipper ip,
Coase, Ronald, 244
Cohen Julie, 188, 190
Compaq, 84
CongressionalRecord, 225
COPA (Zakon o zatiti djece na mrei), 236
Counsel Connect (CC), 102-105, 110-111,
116-117
Counsel Connect (CC), 102-111; svojstva
ltriranja, 263; ekranska imena,
53, 96-97
Craswell, Richard, 344 b45
Crvi, 33-34, 39, 163-164, 259

eka, 127
etrnaesti amandman, 164, 264, 272
etvrti amandman, 33-34, 153-161,
199-201
itai otiska palca, 84
lanci Konfederacije, 17

Dan nezavisnosti (lm), 84

DAT (digitalna audio tehnologija),
69-70, 173
Davanje napojnice, 209-210
Deklaracija nezavisnosti kiberprostora (Barlow), 290
Demokracija, 14, 104-110, 289-296,

300-305; i sudovi, 285; i sudska

revizija, 296; i virtualne zajednice, 107-109, 123
Dibbell, Julian, 106-107
Dife, Whiteld, 56
Digitalne identikacije, 58-59, 6163, 70-76, 79-87
Digitalni certikati, 54-55, 58, 6264, 73-75, 236, 276
Digitalni potpisi, 64
Diktature, 55
Diskriminacija 130, 220
Djeca, 101, 126-127; nadzor nad njihovim pristupom, 52, 70, 233234; i COPA (Zakon o zatiti
djece na Mrei), 236; njihova
zatita, od pornograje, 231232; i sustavi klasikacije, 70; i
televizija, 70. Vidi takoer Obrazovanje.
Djelotvornost, 211, 277, 298
Djelotvornost, 298
DNA, 140
Dokazi, 200
Doktrina prve prodaje, 182
Dostojanstvo, 198-201, 210, 217
Droge, nezakonite, 128, 221-222
Drugi svjetski rat, 272, 285
Drave, njihova sudska nadlenost,
80-83, 219, 254
Dravljanstvo, 58, 62, 74; i obrazovanje, Marshall o, 128; i suverenost, 249, 250-251, 255, 274; u
saveznoj dravi, nasuprot u
naciji, 300
Durham, Ivor, 109-110
DuVal, Richard, 31
Dvosmislenost u sporazumima, 201;
i kodicirajui ustavi, 286; i
demokracija, 297; i pravo na slobodu govora, 241; i suverenost,
254; i prijevod, 282.
Dvosmislenost, latentna, 39, 152,
163-164, 295;

390

Easterbrook, Frank, 184, 262

Efekt Davida Lyncha, 115
Ekranska imena, 53, 96-97, 100
Elektronika pota, 93, 195, 224;
putem AOL-a, 96; sadraj, njezino motrenje, 195-196, i kriptograja, 55; i pravo na slobodu
govora, 220; i novajlije, 93; protokoli, 258; posluitelji, 140
Ellsberg, Daniel, 225
Emitiranje, 243-247
Engleska, 119, 187. Vidi takoer
Britanija
EPIC (Electronic Privacy Information
Center), 217
Europa, 14-17, 81, 251, 300; i komunizam, 250, 278; ustavni sudovi u,
127; i pravo na slobodu govora,
222; i pitanja intelektualnoga
vlasnitva, 182; i prakse motrenja, 187. Vidi takoer Europska
unija;
Europska unija, 80. Vidi takoer Europa; pojedine zemlje

FBI (Savezni istrani ured), 33, 68,

197, 306
FCC (Savezna komisija za komunikacije), 68, 222, 241-244
Filtriranje, 236-239, 248-249, 263,
308
Financiranje kampanje, 298
FINGER naredba, 109
Fingerdaemon, 259
Fish, Stanley, 22
Fishkin, James, 303
Fondacija za slobodni softver, 143
Ford, Richard, 265
Formalizam, 294
Fotokopiranje, 169, 174, 225
Francuska revolucija, 127
Francuska, 146, 223, 229, 283
Frankfurter, Felix, 244

kazalo

Frequent Flyerprogrami, 209

Friedman, Milton, 221
Froomkin, Michael, 59, 345 b53
FTP (protokol za prijenos datoteka),
140-141

Gandy, Oscar, 207

Garae za parkiranje, 128
George II. (kralj), 33-34
George III. (kralj), 33-34
Georgetown University Law Review, 233
Gibson, William, 16
Ginsberg protiv New Yorka, 231, 233239
Glasovanje, pravo glasa, 265-267,
290
Gluhi pojedinci, 93-95. Vidi takoer
Invalidi
GNU, 143-144
Godwin, Mike, 91, 373 b34
Goldsmith, Jack, 256
Goodale, James, 225
GPL (Opa javna licenca), 144
Graani Mree (Netizens), 124
Graanski rat, 284, 300
Granice, pojam, 22-28, 255
Grant, Gail L., 61
Grupe na USENET-u, 30, 93, 97, 103,
113, 123, 228; AOL-ov pristup njima, 97;

Hafner, Katie, 109

Hakeri, 257-260
Hansen, Chuck, 227
Harter, Peter, 145
Harvardski Pravni fakultet, 43-46,
58-59, 111
Headeri, 45
Hellman, Martin, 56
Herz, J.C., 42
Hewlett Packard, 196
Hijerarhije, drutvene, 208

391

Hodgson protiv Minnesote, 131

Holmes, Oliver Wendell, 18
Hoover, Herbert, 243
Hoteli, 128
HTML (HyperText Markup Language),
141, 142
HTTP (Hypertext Transfer Protocol), 141142
Hunt, 138
Hustler, 32

IBEX, 111-115
IBM (International Business Machines),
77, 85, 145, 237
Identikacija, 53-59, 79-83. Vidi
takoer Certikacija
Identikacije, 53-59, 79
Identitet, 48-55
IETF (Internet Engineering Task Force),
76, 141, 275
Imperijalizam, 271
Industry Standard, The, 136
Integritet, 62, 134, 271
Intel, 144
Intelektualno vlasnitvo, 20, 166190, 218, 246; i prakse motrenja,
219; obeanje za, u kiberprostoru, 173-176. Vidi takoer Zakon
o autorskom pravu
Intelektualno vlasnitvo i nacionalna informacijska infrastruktura (Ministarstvo trgovine),
170-172
Inter@ctive WeeKOnline, 41
Internet Engineering Task Force (IETF),
76, 141, 275
Invalidi, 127-130. 220
IP (Internet Protocol) adrese, 51, 139
IRC (Internet Relay Chat), 93. Vidi
takoer Chat
Ispitivanje javnog mnijenja, 302
ISP-ovi (Ponuai internetskih usluga), 75-77, 266-267

Izbori, 267, 302

Izvornitvo u jednom koraku, 157

Jakeove zajednice, 29-32, 37-38,

115, 117, 223, 263
Jamstva, 154-155
Japan, 284
Java, 140
Javni forumi, 98-99
Javni prijevoz, 128
Jefferson, Thomas, 178-179, 191, 309
Je-izam, zabluda, 41-47
Johnson, David, 41, 102, 256, 267
Johnson, Steven, 207, 335 b6
Jones, Martha, 22-23

Kanada, 54, 275

Kapor, Mitch, 37
Katsh, Ethan, 124, 194
Katz protiv Sjedinjenih Drava, 160-161
Katz, Charles, 160
Kazna za krivo parkiranje, 126
Kanjavanje, 104, 145, 170, 285
Kennedy School of Government,
293
Kennedy, John F., 229, 300
Kibernetika, 16
Kina, 82, 193, 223
Kockanje, 28-29, 36, 74, 79-81, 160,
263
Kd Istone obale, 77-79, 136, 293
Kd Zapadne obale, 77-79, 136, 293
Kodicirajui ustav, 283-285
Kolaii, 53-55, 63
Komunizam, 14-17, 85, 250; i Prvi
amandman, 285; i pitanja intelektualnoga vlasnitva, 177,
181; u Vijetnamu, 250-251
Kongres, 67-70, 73, 76-77, 99, 132,
287; Zakoni o strancima i pobuni, 200; Zakon o Amerikancima
s invalidnosti, 127; CALEA (Za-

392

.law.cyber grupa, 111-115

Lemley, Mark, 299
Lenjin, V.I., 250
Lewis, Peter, 205
Lexis, 53, 102
Libertarijanstvo, 15-18, 86, 290; i Declan, 306; i Mill, 119; i Mrea95,
44-45; i suverenost, 274
Licence click-wrap (shrinkwrap), 183, 274; Opa javna licenca (GPL), 144-145
Limbaugh, Rush, 293
Linux, 144
Litman, Jessica, 256
Lozinke, 53-54
Lyon, Matthew, 109

kon o pomoi provoenju zakona u komunikacijama), 44-46,

106; CDA (Zakon o pristojnosti u
komunikacijama), 233-234, 236239, 286; Zakon o raunalnoj
prevari i zloupotrebi, 259; COPA
(Zakon o zatiti djece na mrei),
236; Zakon o autorskom pravu
u digitalnom mileniju, 73,
354 b19; Kongresni odbor za
opoziv, 302; Kongresni amandmani, Zakon o politici radioaktivnoga otpada niske razine,
132-133; Zakon o telekomunikacijama iz 1996, 70.
Kongresni odbor za opoziv, 302
Konkurencija, 268
Kontrolirana upotreba, 106
Kraa, 125, 175. Vidi takoer Zloin
Kreditne kartice: sigurni posluitelji i, 60; njihova uporaba, skupljanje podataka o, 35, 60-61,
100; njihovo autenticiranje,62
Kriptograja, 55. Vidi takoer ifriranje
Kranska desnica, 237
Kuica za djeju identikaciju, 235,
236, 238
Kundera, Milan, 256
Kupovina Louisiane, 288

Lafferova krivulja, 131

LamdaMOO, 105-111, 116-117. Vidi
takoer MOO-ovi (virtualni
svjetovi) .law,cyber newsgroup,
111-116. Vidi takoer Grupe na
usenet-u
Latentna dvosmislenost, 39, 152,
163-164, 296; u sporazumima,
201; i kodiciranje, ustava, 285; i
demokracija, 296; i pravo na slobodu govora, 241; i suverenost,
254; i tradicija, 282.

kazalo

Maarska, 253-254
Maddox, Tom, 6
Maher protiv Roe, 131
Marshall, Thurgood, 128, 292
Marx, Karl, 16, 250
Maryland protiv Craiga, 164
McCullagh, Declan, 306-310
Meares, Tracey, 130
Merkle, Ralph, 173
Microsoft, 18, 237; Windows, 143;
Word, 194, 293, 385 b23
MicroWarehouse, 59
Mill, John Stuart, 119
Minimalizam, 51
Ministarstvo energetike, 227
Ministarstvo obrane, 15, 225, 226,
288, 379 b17
Ministarstvo trgovine, 170
Misticizam, 92
MIT (Massachusetts Institute of Technology), 78
Mitchell, John, 225
Mitchell, William, 18, 86, 124
Mnookin, Jennifer, 111
Mobilni telefoni, 68, 197. Vidi takoer
Telefoni

393

Mobilnost, ekonomska, 209

Model OSI (open systems interconnect meupovezivanje otvorenih
sustava), 139
Modularnost, 299
Mogunost praenja, 68, 187
Monarhija, 33-34
MOO-ovi (virtualni svjetovi), 25, 28,
92; LamdaMOO, 7105-111, 116-117;
tinySex ponaanje u, 192-193
MOO-ovi; parodirajui neiji identitet u; 124; tinySex ponaanje u,
192-193
Morland, Howard, 227
Morris, Robert Tappin, 258
Moses, Robert, 128
Motion Picture Associationof America
(Ameriko lmsko udruenje),
70
Motrenje, 188-214
Mozilla, 145
MP3 format datoteke, 72
Mrea95 (Net95), 44-46, 52, 78
MUD-ovi (virtualni svjetovi), 25, 28,
105, 192-193, 382 b41; natjecanje
meu, 268;

Neprotne organizacije, 291

Netscape, 60, 70, 145-146, 235-237;
i PICS, 236; i SSL, 60, 146
Network Associates, 77
Network Solutions, 291
Nevinost, 205
New Deal, 214
New York protiv Sjedinjenih Drava,
133-135
New York Times, 42, 175, 205, 225-230,
240, 244
New Yorker, The, 45
Newsweek, 366 b24
Nike, 15, 204
Nixon, Richard M., 251
NNTP (Protokol za prijenos mrenih
vijesti), 30
Norme, 119-124, 126-128, 167 207,
253; i pravo na slobodu govora,
220-221, 231; uporaba izraza, 312
Novajlije, 92
NSA (Nacionalna agencija za sigurnost), 33, 54, 194, 196
NTSB (Nacionalni odbor za sigurnost prijevoza), 228
Nuklearni otpad, 132-133

Nacionalna agencija za sigurnost

(NSA), 33, 54, 194, 196
Nacionalna zaklada za znanost
(NSF), 60, 291
Nacionalni odbor za sigurnost prijevoza (NTSB), 228
Nacistika partija, 222
Napoleon III., 127
Nasilniki sadraj, 24, 74-75
National Enquirer, 229
Near protiv Minnesote, 226
Negroponte, Nicholas, 45, 301,
353 b15
Neizravnost, njezin problem,
132-136
Neosporivost, 62

Njemaka, 127, 222, 253, 289

Objavljivanje vijesti, 303

Obrazovanje, 127-131, 172, 174. Vidi
takoer Djeca
OBrian, David, 299
Odgovornost, 23, 155-158, 206, 307
Oglaavanje, 198-207, 263
Olmstead protiv Sjedinjenih Drava,
153-154, 157, 160-161, 201
On Liberty (O slobodi) (Mill), 119
Oporezivanje, 74,-77 99, 126
Oruja, skrivena, 158
Osiguranje od zloupotrebe, 172
Otvoreni kd, 20, 297-299

394

Ovjeravanje, 54-55. Vidi takoer

Autentikacija

P3P, 215-219, 236, 242

Padovi zrakoplova, 228. Vidi takoer
Zrakoplovna industrija
Paketi, 45-46, 50, 66
Panoptiko razvrstavanje, 207
Pearl Harbor, 285
Pentagonski papiri, 225-229
Peti amandman, 220
PGP (Pretty Good Privacy), 77
PICS, 236
Pitanja okolia, 132-133
PKI (infrastruktura javnoga kljua),
58, 62, 76
Pobaaj, 131,133-134, 162
Pobuna, dokaz za nju, 220
Politika laissez-fairea, 121, 219, 274
Ponuai internetskih usluga
(ISP-ovi), 75-77, 266-267
Popisi prijatelja, 99
Pornograja, 46, 52, 223; i pravo na
slobodu govora, 231-234; u Vijetnamu, 251; i
Posluitelji, 60-61, 63, 81, 263, 275
Posner, Richard, 67, 221
Posredovanje, 315
Post, David, 41, 256-259, 269
Post, Robert, 159
Postel, Jon, 291
Potena upotreba, 175, 182-189, 219
Poticaji, 62
Povelja o pravima, 19, 283, 312
Povjerljivi sustavi, 173-174, 183, 185187, 272-174
Povjerljivost, 55-56. Vidi takoer Privatnost
PowerPC ip, 144
Pravni fakultet Sveuilita Yale, 112,
225
Pravni sluajevi: Brown protiv Board of
Education, 284; Ginsberg protiv

kazalo

New Yorka, 231, 233-239; Hodgson

protiv Minnesote, 131; Katz protiv
Sjedinjenih Drava, 160-161; Maher
protiv Roe, 131; Maryland protiv
Craiga, 164; Near protiv Minnesote,
226; New York protiv Sjedinjenih
Drava, 133-135; Olmstead protiv
Sjedinjenih Drava, 153-154, 157,
160-161, 201; ProCD protiv Zeidenberga, 184; Roe protiv Wadea, 131;
Rust protiv Sullivana, 131-135; Shelley protiv Kramera, 134
Pravnici, ocrnjivanje pravnika, 304.
Vidi takoer CC (Counsel Connect);
.law.cyber grupa na USENET-u
Preglednici: mogunost kontrole
pristupa za, 235-236; i kolaii,
53-55, 63; i pitanja intelektualnoga vlasnitva, 167; i protokoli,
141
Press-Connection, 227
Pretraga i plijenidba, 154-156
Pretraivai, 167, 206
Priroda, njezin koncept, 41, 48, 116
Priroenost, pojam, 41
Prislukivanje telefona, 153, 157, 159,
161, 188
Privacy Now! (organizacija), 217
Privatna sila prisile, 119
Privatnost, 19, 192-219, 248, 288; i
Povelja o pravima, 19; njezina
koncepcija, odabir, 201-202; kao
dostojanstvo, 198-199; da se minimizira teret, 196; i protokoli,
461-62; osnovano oekivanje od,
njegov pojam, 160-161; i pretraga i plijenidba, 154-157; i suverenost, 274, 276; kao supstancijalna, 200-201; i zakon o ometanju posjeda, 153-156; i prislukivanje telefonskih razgovora,
153, 157, 159, 161, 188; i crvi, 3334, 40. Vidi takoer Povjerljivost
ProCD protiv Zeidenberga, 184

395

Prol, razvrstavanje prema, 209

Proles in Courage (Proli hrabrosti)
(Kennedy), 300
Progressive, The, 227
Prohibicija, 153
Propisani postupak, 19
Propustnost, 95
Protokoli, 50-51, 123; njihova etiri
sloja, 139; i pravo na slobodu
govora, 222, 246; pota na Internetu, 259; i prakse motrenja,
215; i softver otvorenoga izvornoga kda, 139; i suverenost,
145, 258
Prvi amandman, 43-44, 161, 200,
220-246; njegova jasnoa, 285;
njegova Madisonska koncepcija, 141; i televizija, 70. Vidi
takoer Sloboda govora
Pseudonimi, 115
Puenje, 121-122, 127

Radio, 220-224
Radniki pokret, 119
RAND Corporation, 225
Rand, Ayn, 177
Rasno razdvajanje, diskriminacija,
207
Raspaavanje, 243-247
Ravnopravnost, 207-208, 241, 284-5,
288
Razlikovanje, pravljenje razlike,
209
Raznolikost, 115
Reagan, Ronald, 133
Reeves, Harold, 166-168
Rehnquist, William, 285
Reid, Elizabeth, 105
Rekonstrukcija, 300
Roe protiv Wadea, 131
Ropstvo, 271, 284, 300
Rotenberg, Marc, 217
Rusija, 16, 275

Rust protiv Sullivana, 131-135

Runi pojedinci, 93-95

Salinger, Pierre, 229

Samodostatnost, 176
Samoregulacija, 214, 382 b11
Scalia, Anthony, 164, 199
Segregacija, 134-135, 208, 220, 284
SENDMAIL, 143, 258-259
SET (sigurna elektronika transakcija) protokol, 61
Shamans, Software, and Spleens (Boyle),
191
Shapiro, Andrew, 308
Shelley protiv Kramera, 134
Shrink-wrap (click-wrap) licence, 183, 274
Sigurnosni pojasevi, 129-130, 297298, 343 b34
Sigurnost u zranim lukama, 214.
Vidi takoer Zrakoplovna industrija
Silovanje, 106
Sjeverna Koreja, 223
Skeniranje, 174
Skeniranje tijela, 213
Slijepi pojedinci, 93-95. Vidi takoer
Invalidi
Sloboda govora, 19-20, 220-247; i
AOL, 98; i publikacije, 225-231; i
suverenost, 196, 270-271; njezino dravno suzbijanje, 119. Vidi
takoer Prvi amandman
Slobodni softver, 19-20
Sluajevi: Brown protiv Board of Education, 284; Ginsberg protiv New Yorka, 231, 233-239; Hodgson protiv
Minnesote, 131; Katz protiv Sjedinjenih Drava, 160-161; Maher protiv Roe, 131; Maryland protiv
Craiga, 164; Near protiv Minnesote,
226; New York protiv Sjedinjenih
Drava, 133-135; Olmstead protiv

396

Sjedinjenih Drava, 153-154, 157,

160-161, 201; ProCD protiv Zeidenberga, 184; Roe protiv Wadea, 131;
Rust protiv Sullivana, 131-135; Shelley protiv Kramera, 134
SMTP (jednostavni protokol za prijenos pote), 140-141
Softver otvorenoga izvornoga kda,
20, 138-148
Sola Pool, Ithiel de, 241
Sorkin, Michael, 317
Soros, George, 149, 221-222
Sovjetski Savez, 147, 244, 289, 310
Sporazumi, nepotpuno teoretizirani, 201
Sredstva za kontracepciju, 200
SSL protokol (secure socket layer), 60,
61, 146
Staljin, Josip, 147, 170
Stallman, Richard, 143, 144
Stanford Law Review, 41
Stek, Mark, 18, 172-175, 183, 186
Steinert-Threlked, Tom, 41
Stewart, Potter, 161-162
Stone, Geof, 43, 158
Strateki dokumenti, 169-170, 291
Stuntz, William, 67, 200
Subjection of Women, The (Podvrgavanje
ena), (Mill), 119
Sunstein, Cass, 201, 241
Sustav Dife-Hellman, 56
Sustav porote, 309
Sustavi ocjenjivanja, 70, 375 b46
Suverenost, 21, 37-41, 133, 250-278
Sveuilite Carnegie Mellon, 110
Sveuilite Chicago, 14, 43-44, 111
Sveuilite Cornell, 258
Sveuilite Helsinki, 144
Sveuilite Illinois, 78
Sveuilite Michigan, 29

kazalo

esti amandman, 163

ifriranje javnim kljuem, 56-61, 60
Vidi takoer ifriranje
ifriranje, 55-59, 64, 71-72, 124, i
Clipper ip, 71, 331 b18, 345 b53;
i pravo na slobodu govora, 222;
njena povijest, 76-77; i prakse
motrenja, 212; i sigurni posluitelji, 60-61; i suverenost, 272
vedska, 275

Taft, William H., 157-161, 195

Tajvan, 82, 237
TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol), 45, 50-53,
139-140, 234, 282
Tehnologija routera, 77
Tehnologije switcha, 77
Telefon(i), 35, 43, 56, 66-68, 146, 153161; mobilni, 197; zapisi, 200,
202; i suverenost, 260. Vidi
takoer Prislukivanje telefona
Telegraf, 60
Televizija, 70, 207; i pravo na slobodu govora, 220; emisije, alternative ivotnoga stila prikazane u,
254; i suverenost, 260
Teme, 35-40
Teorem Cohen 188
Tiebout, Charles, 266
Time, 233
Tisak, 168, 244
Tocqueville, Alexis de, 304
Tomlin, Lily, 59
Torvalds, Linus, 143
Transformativni ustavi, 152, 212,
295; i pitanja intelektualnoga
vlasnitva, 188, 201; i latentna
dvosmislenost, 282; uporaba
izraza, 349 b15
Transparentnost, 133, 298
Tribe, Laurence, 160-163
Tromost, 83

397

TWA Let 800, 228-229

Twilight of Sovereignty, The (Sumrak
suverenosti) (Wriston), 274

UDP (User Datagram Protocol), 139

Ugovori, 183-184, 261, 291
Ulice, njihov tlocrt, 127
Unger, Roberto, 86
UNIX, 109-110, 258
USENET, 30, 93, 97, 103, 113, 123, 228;
AOL-ov pristup njima, 97;
.law,cyber grupa, 111-115
Ustav. Vidi Povelja o pravima; posebni
amandmani
Utopizam, 15, 47
V-ip, 70, 146
VeriSign, 58, 328 b31
Video vrpca, 169, 196-197, 203-205
Vijetnam, 225, 250-251
VillageVoice, 106
Vinge, Vernor, 6
Virtualna stvarnost, 105, 192. Vidi
takoer MOO-ovi (virtualni
svjetovi); MUD-ovi (virtualni
svjetovi)
virtualne zajednice, 105-106
Virusi, 33, 101
Visa, 60
Vjernost, 158, 159, 162, 163, 247
Vlasnitvo, 19, 27, 72-73, 90
V-mail(govorna pota), 196

W3C (World Wide Web Consortium), 141,

215, 236
Wall Street Journal, 240, 244
Warren, Earl, 67, 285
Warren, Robert, 227
Warrenov sud, 67, 285
Web preglednici: mogunost kontrole pristupa za, 234-236; i
kolaii, 53-55, 63; i pitanja in-

telektualnoga vlasnitva, 167; i

protokoli, 141. Vidi takoer web
stranice
Web stranice: nadzor pristupa i,
235-236; i tehnike prikupljanja
podataka, 206; i pravo na slobodu govora, 223; i suverenost,
260. Vidi takoer Web; World Wide
Web
Webster, Daniel, 300-301
WELL, The, 91-92
Williams, Bernard, 165
Windows (Microsoft), 143
Winn, Jane, 60
Wired News, 306
Wood, Gordon, 208
Word (Microsoft), 194, 293, 385 b23
World Web Consortium, (W3C), 141, 215,
236
World Wide Web, 92, 141, 215, 236. Vidi
takoer Web preglednici/pretraitelji; Web stranice
Wriston, Walter, 274
Wu, Tim, 140

Xerox PARC, 172

Y2K tematika, 143, 306-309

Yahoo!, 54

Zaboravite Velikog brata (Lewis),

205
Zajednika dobra, 191, 246, 248
Zaklada MacArthur, 143
Zakon o Amerikancima s invalidnosti, 127
Zakon o autorskom pravu u digitalnom mileniju, 73, 354 b19; i CDi, 69; osvrt na, 166-;191 za
softver, 299, i suverenost, 257,
260, 263, 272-273; i povjerljivi

398

sustavi, 173-176; i web stranice,

142. Vidi takoer intelektualno
vlasnitvo
Zakon o kleveti, 123
Zakon o ometanju posjeda, 154, 166
Zakon o prstojnosti u komunikacijama, (CDA) 233-234, 236, 238239, 286
Zakon o raunalnoj prevari i
zloupotrebi, 259
Zakon o radiju, 243
Zakon o strancima i pobuni, 200
Zakon o telekomunikacijama iz
1996, 70
Zakon o vlasnitvu, 177, 178; i prakse
motrenja, 214-218; i suverenost,
263. Vidi takoer Intelektualno
vlasnitvo
Zakoni o opscenosti, 123
Zakonodavstvo: Zakoni o strancima
i pobuni, 200; Zakon o Amerikancima s invalidnosti, 127;
CALEA (Zakon o pomoi provoenju zakona u komunikacijama), 66-68, 146; CDA (Zakon o
pristojnosti u komunikacijama), 33-234, 236, 238-239, 286;
Zakon o raunalnoj prevari i
zloupotrebi, 259; COPA (Zakon o
zatiti djece na Mrei), 236; Zakon o autorskom pravu u digitalnom mileniju, 73, 354 b19;
Amandmani na zakon o politici
radioaktivnoga otpada niske razine, 132-133; Zakon o telekomunikacijama iz 1996, 70
Zaobilaenje, 72
Zatitni znakovi, 274. Vidi takoer Intelektualno vlasnitvo
Zelizer, Viviana, 210
Zid, 112
Zloin, 33, 35, 50, 55, 67; trgovina
drogom, 128; hakeri, 258-260;
kraa, 125-126, 167. Vidi takoer

kazalo

Zloinaki; Droge, nezakonite

Zloinaki: dokaz, 200; suenja,
prava branjenika na, 164. Vidi
takoer Zloin
Zoning, 46, 58, 81, 135, 208, 234-236,
238-242; i pravo na slobodu govora, 234-239, 241; i ideal ravnopravnosti, 207; i segregacija, 135
Zrakoplovna industrija, 128, 209,
228, 293

399