Professional Documents
Culture Documents
Gradnja Kuce Zidarski Radovi PDF
Gradnja Kuce Zidarski Radovi PDF
Gradnja Kuce Zidarski Radovi PDF
1. UVOD
1.1. Graditeljstvo
1.2. Povijest graenja opekom
1.3. Osnovni elementi tehnologije
1.4. Karakteristika graevinske proizvodnje
2. ZIDARSKI ALAT
2.1. Skele
3. NASTAJANJE GRAEVINE
4. PRIPREMNI RADOVI
4.1. Iskolenje tla za buduu zgradu
4.2. Nanosna skela
5. ZEMLJANI RADOVI
5.1. Vrste zemljanih radova
6. TEMELJI I TEMELJENJE
6.1. Plitko temeljenje
6.2. Klasina izvedba betonskih temelja
7. ZATITA OBJEKATA OD VODE I VLAGE
7.1. Hidroizolacija
8. ZIDOVI I STUPOVI
8.1. Zidovi od opeke
8.2. Mort kao vezivno sredstvo
8.3. Zidovi od opekarskih blokova
8.4. Vieslojni zidovi
8.5. uplji zidovi od opeke
8.6. Pregradni zidovi
8.7. Zidovi od kamena
8.8. Mjeoviti zidovi
8.9. Obloge (zidova i stupova) od kamena
8.10. Nadvoji od kamena
8.11. Polumontani nadvoji
8.12. Montani AB nadvoji
8.13. Zidovi I stupovi od Armiranog betona
8.14. Zidovi od prefabriciranih elemenata
8.15. Zidovi od siporex-a
8.16. Zidovi od Durisol-a
9. DIMNJACI
9.1. Zidanje dimnjaka
9.2. Montani dimnjaci
10. STROPOVI
10.1. Monolitni AB stropovi
10.2. Polumontani stropovi
10.3. Montane stropne konstrukcije
11. STUBITA
11.1. Monolitna stubita
11.2. Polumontano stubite
11.3. Montano stubite
11.4. Oblaganje stubita
12. PODOVI
13. OTVORI U ZIDOVIMA
14. YTONG sustav gradnje
15. Tehniko normiranje
Literatura:
3
3
3
4
5
6
7
13
15
16
17
18
19
25
29
31
33
34
39
41
56
60
67
69
70
72
75
77
78
81
84
85
88
90
92
93
94
97
100
101
106
113
114
117
121
121
123
124
129
134
145
147
2
1. UVOD
1.1. Graditeljstvo
Graditeljstvo je jedna od najstarijih stvaralakih djelatnosti.
U raznim epohama razvoja, stupnja kulture, civilizacije i aktivnostima ljudskog drutva stvarani su
graevni objekti za ljudske potrebe raznih oblika, izgleda i stilova. Izborom konstrukcije, materijala i
izgledom graevni objekti ostavljali su peat vremena u kojem su nastali.
Graevinska tehnika se bavi graenjem, a to podrazumijeva proizvodnju graevinskih objekata uz
sudjelovanje strune radne snage (zidari, tesari, keramiari, betonirci i dr.) i mehanizacije (kamioni,
dizalice, mijealice, strojevi za iskope i dr.).
Graevina je prostorna umjetna tvorevina koja je izvedena uz pomo radne snage, graevinskog
materijala i mehanizacije, te je u vrstoj vezi sa tlom na kojem lei.
Zgrada je graevina koja slui za smjetaj, sklonite i boravak ljudi, ivotinja i stvari. Zgrada nastaje
zatvaranjem jednog dijela slobodnog prostora primjenom odreenih konstrukcija (zidova, stropova, itd.).
Tehnologija je grka rije (sastavljena od rijei: tehne = zanat i logos = nauka) koja znai skup znanja o
nainu obrade materijala i sredstvima za rad.
Tehnologija graenja ima zadatak da ustanovi najpovoljnije naine graenja kako bi se postiglo to bre,
bolje i ekonominije graenje.
Tehnologija graenja nas upoznaje:
- sa tehnolokim osobinama konstruktivnih materijala
- sa runim i strojnim priborom za rad
- sa potrebnim pomonim konstrukcijama
- sa organizacijom radnog mjesta i zatiti na radu.
Uspjeno savladavanje tehnolokih znanja olakati emo u velikoj mjeri, ako prilikom prolaenja pored
objekta u izgradnji zastanemo i pogledamo kako se radi, na proizvodnom radu i praksi pokuamo
primijeniti steena znanja sa predavanja i svjesno dalje istraujemo i pronalazimo sve bolja i bolja
tehnoloka rjeenja.
2. ZIDARSKI ALAT
2.1. Skele
Skele su privremeni tehniki ureaji potrebni pri svakom zidanju, bukanju, itd., a naroito
pri zidanju novih graevinskih objekata.
Skela se gradi od greda (etvrtastih ili oblih), gredica, fosni, dasaka i raznih spojnih sredstava.
Skele za zgrade trebaju biti to jednostavnije, ili pak da zadovolje potrebe sigurnosti, kako zbog
radnika koji se po njoj kreu, tako i zbog prolaznika ispod skele.
Pomou skela radnicima se omoguava da priu svome mjestu rada. Zbog toga ovakve skele trebaju
imati dovoljno mjesta za nesmetano kretanje radnika prilikom rada, kao i za smjetaj potrebnog
materijala.
Skele postavljaju skelari ili posebno obueni tesari.
Dijelovi skele se uzajamno privruju raznim spojnim sredstvima kao to su:
- konopci, klamfe (pijavice), krine spone, podmetai, modanici, trupci, kao i naroito
izraeni elini dijelovi za vezivanje i naslanjanje uzdunih ili poprenih greda.
Skele kod radova na zgradama mogu se podijeliti:
1. Male skele za unutarnje ili niske radove
2. Visoke skele za vanjske radove
1. Male skele za unutarnje ili niske radove
Male skele se rade pomou nogara (kozlia). Oni se upotrebljavaju za radove do najvie 4,00 m visine,
bilo izvana ili unutra. Prema veliini radova koji se izvode, poredaju se dva ili vie nogara na razmaku
2,00 m, a preko njih se stave fosne debljine 4 5 cm. Na taj nain sastavljen je pod sa kojeg rade zidari.
fasadne
STOJEE SKELE
- teke - nekad su se koristile za zidanje i izvodile su se od oblica ili veih pravokutnih presjeka
konzolno uklijetenih u teren ( bile su samonosive ). Spajanje se vrilo skobama i tesarskim vezovima.
Zbog potrebne krutosti i naina ukljetenja drveni presjeci su bili veliki i neekonomini. Preke su na
visini 2 -2,2 m (visina radne etae) a razmak vertikala je takoer bio 2 - 2,2 m (zbog nosivosti poda)
- lake - su se koristile za radove na proeljima. Nazivamo ih " skele na Ijestvama ". Imaju isti raspored
elemenata kao i teke skele ali prethodno spojene u Ijestve (manjih presjeka drva ). Koristile su se
viekratno i morale su se uvrstiti za objekt.
Slue za osiguranje pristupa Ijudi i manipulaciju
materijalom na raznim dijelovima objekta, ovisno o
tehnologiji graenja.
Dijelimo ih na:
- razne vrste nogara i pokretne skele
- fasadne skele
- konzolne skele
METALNE SKELE su nastale iz elje da se povea broj primjena a time snizi cijena
pojedinane primjene. Rad sa metalnim skelama je laki i precizniji.
Metalne skele su lake od drvenih skela.
Relativnu malu nosivost na izvijanje pojedinih duljih djevi mogue je nadomjestiti guom
postavom i povezivanjem (meusobnom ukrutom).
KONZOLNE SKELE
FASADNE SKELE - Koristi se dio konstrukcije zgrade kako bi
se fasadne skele oslonile i montirale. Podlau se mosnicama.
Metalne skele se u jednom komadu prenose iz etae na
etau. Spojevi su vareni.
VISEE SKELE
Visee skele koriste se tijekom gradnje (za dovravanje
fasade), i u koritenju objekta (za odravanje fasade).
Proizvode se kao kompletni ureaj za vertikalno i
horizontalno pomicanje sa pogonskim i upravljakim
mehanizmom u samoj gondoli. Mogu biti horizontalno fiksne
ili pokretne. Objeene su na 2 ili 3 elina ueta preko
sustava kolotura.
Gondole imaju ogradu samo sa vanjske i bonim stranama, i
kotae za odravanje razdaljine od fasade. Na gondoli moe
biti montirana i manja dizalica (za podizanje materijala)
PODIZNE SKELE
Podizne skele (sa zemlje) koriste se za vee terete. Sastoji se od
gondola i stupova za podizanje. Lagani metalni stupovi povezani su
meusobno pri vrhu i sidreni na objekt.
10
Dovoenje oplatnih sklopova u tono projektirani poloaj omoguuju posebni ureaji za fino podeavanje
i namjetanje (dizanje i otputanje od nosive konstrukcije). Oni slue za pridravanje i regulaciju po visini
i nagibu, te postupno pomicanje oplatnog sustava, to je posebno vano prije neposrednog pritezanja
oplatnih ploha. Nakon to beton dovoljno ovrsne, oplata se treba postupno otpustiti, bez naglih i
dinamikih optereenja i udara, da se beton ne bi otetio. Svaki oplatni sustav mora imati opremu za fino
podeavanje, naroito ako su oplatne ploe velikih dimenzija i teina.
Lake sklopive skele koriste se za visine od 4 do 10m. Razliitih su rjeenja i konstrukcija. Elementi
lakih skela sastoje se os fiksnog okvira izraenog od cjevastih sklopova koji se meusobno jednostavno
povezuju i podiu.
Mogu sluiti kao stolovi za stropove (za veliki broj postavljanja), kao nosivi toranj (za velika optereenja),
i kao stubini toranj (za sigurno penjanje i silaenje).
Sklapaju se u tornjeve, a mogu se podii do 15m visine. Nosivost jednog tornja je oko 50 kN.
11
Zatitne ograde su unificirani elementi koji se veu za oplatne sklopove. Postavljaju se oko radnih
mjesta na visokim graevinama, kod izrade ploa, greda i zidova. Ograda je visine do
1,1 m a
stabilnost se provjerava na horizontalnu silu od P = 1,0 kN/m1. Na ogradi se postavljaju rukohvati i
zatitna daska na dnu da sprijei ispadanje materijala i alata.
Radne ljestve slue za penjanje radnika na oplatne sklopove. Osigurane su kukama za vjeanje i
ogradama te pruaju potpunu sigurnost kod kretanja i penjanja na oplatne sklopove.
Pored navedene pomone opreme, za pojedine oplatne sustave razvijeni su i namjenski alati koji
olakavaju rukovanje (kao npr. neke vrste ekia za pritezanje oplata, sjeu i okretanje vijaka).
12
3. NASTAJANJE GRAEVINE
Cjelokupan rad od zamisli do zavretka graevine mora biti organiziran, planiran i kontroliran, u emu sa
znaajnim dijelom sudjeluje faza graenja, koja mora biti posebno prouavana i organizirana.
Veliki su trokovi kod izgradnje investicionih objekata, pa je trebaju biti izvedeni uz minimalne trokove u
predvienom roku i traenoj kvaliteti. Svrha je da se radovi izvedu sa to manje smetnji i zastoja.
Prije izgradnje objekta treba:
- donijeti odluku o izgradnji odreenog objekta i osigurati sredstva za graenje.
- investitor sreuje i pitanje vlasnitva zemljita na kome e se objekt graditi
- investitor ustupa projektantu izradu tehnike dokumentacije - glavnog projekta.
- investitor osigurava graevnu dozvolu - odobrenje za gradnju i bira izvoaa.
- investitor izvoau predaje gradilite, odnosno zemljite na kome e se graditi, zajedno sa dozvolom
za graenje, dokazom da je osigurao sredstva za financiranje radova, kao i svom potrebnom
projektnom dokumentacijom
Tijek realizacije graevine moe se grubo podijeliti u vie faze ili procesa. U svakoj od tih faza odnosno
procesa mogu sudjelovati jedan ili vie sudionika koji sudjeluju u tijeku realizacije objekta.
Sudionici u realizaciji graevine su investitor, projektant, revident, izvoditelj i nadzorni inenjer.
upanijski ili opinski ured za graditeljstvo izdaje lokacijsku i graevinsku dozvolu i sudjeluje kod
tehnikog prijema objekta.
Izgradnja objekta prolazi kroz nekoliko faza:
1. Prethodni radovi
2. Projektna dokumentacija
3. Pripremni radovi
4. Graenje
1. Prethodni radovi
-- traenje svih potrebnih podataka o terenu, okoliu, podzemnim vodama, klimi... i svim elementima
koji mogu biti vani za odreenu parcelu ili objekt.
2. Projektna dokumentacija
- projektiranje: prikazivanje konstruktivnih elemenata graevine pomou crtea i teksta
- nacrti pokazuju veliinu, izgled, materijale, poloaj na parceli
- prorauni pokazuju zato je neka konstrukcija izvedena na odreeni nain
- tekstualni dijelovi opisuju lokaciju, nain oblikovanja...
Graevinska dozvola je temeljni dokument gradnje i dobiva se nakon tehnikog pregleda projekta
3. Pripremni radovi
- svi radovi koji su neophodni da gradilite osposobi za gradnju prema projektu organizacije
graenja (ureenje graevinske parcele na kojoj e se graditi budui objekt).
1. Planiranje terena (vaenje drvea, ruenje nepotrebnih graevina, uklanjanje otpadaka itd.)
Poslije toga teren je potrebno poravnati tj. isplanirati.
2. Ureenje cesta na gradilitu (izrada pristupne ceste koja povezuje gradilite sa vanjskom
prometnicom, ureivanje unutarnjih puteva na gradilitu koji ine unutarnju mreu
komunikacija, a povezuju objekt u gradnji sa skladitima i radionicama).
3. Osvjetljenje gradilita i el. energija (el. energiju koriste strojevi, a osvijetliti treba i kancelarije,
skladita itd.).
4. Osiguranje vode na gradilitu (prikljuuje se na vodovodnu mreu, kopanje bunara ili
postavljanjem rezervoara. (voda za pie, za strojeve kao mijealica za mort, za beton, za
sanitarne vorove itd.).
5. Telefonske instalacije - za kancelarije.
6. Privremeni objekti - za smjetaj radnika, materijala i alata.
13
Najprije emo pristupiti ograivanju budueg gradilita. Naravno ukoliko objektivne okolnosti to
dozvole. Ogradu pravimo prikivanjem limenih tabli na metalnu ili drvenu konstrukciju. Stupove koji e
nositi konstrukciju postavljamo na max. razmaku od 2 2,5 m. Ograda sa uline strane mora imati tablu
na kojoj e biti napisan pun naziv investitora, izvoaa, rok poetka i zavretka gradnje, kao i upozorenja
da se radi o gradilitu.
U praksi je veoma esti sluaj da se na terenu predvienom za izgradnju objekta, nalaze
mnogobrojne prepreke. Recimo, u najblaem obliku to moe biti iblje i drugo sitno raslinje. Malo vei
problem predstavljaju stabla drvea koja je potrebno posei i izvaditi korenje iz zemlje.
I konano na red dolaze graevinski objekti koje je potrebno ukloniti. Bilo da se radi o objektima
napravljenim od lakog materijala (npr. limene ili drvene barake) ili o objektima od vrstog materijala. Svi
trokovi koji proizlaze iz navedenih radova obavezno se unose u ugovor izmeu investitora i izvoaa.
Nakon pripremnih radova, uz suglasnost lokalne elektrodistribucije, na gradilite se uvodi
privremeni elektrini prikljuak. Namijenjen je za osvetljenje gradilita i pokretanje strojeva za rad.
Sljedee je postavljanje instalacija za dovod i odvod vode. (naravno, uz suglasnost lokalnog vodovoda i
komunalne slube).
4. Graenje objekta
- rezultat je svih prethodnih faza i obuhvaa tok radova do predaje objekta.
- poinje iskopima i izvedbom temelja, nastavlja se izvedbom zidova, stropova i krova, a zavrava
obradom zidova i podova te rjeavanjem instalacija
- nadzor i kontrolu graenja preuzima nadzorni organ kojeg imenuje investitor
- nakon zavretka radova slijedi tehnika kontrola objekta, primopredaja izmeu investitora i
izvoaa i izdavanje UPORABNE DOZVOLE
Cjelokupan rad od zamisli do zavretka graevine
kontroliran, u emu sa znaajnim dijelom sudjeluje faza
prouavana i organizirana.
Veliki su trokovi kod izgradnje investicionih objekata,
minimalne trokove u predvienom roku i traenoj kvaliteti.
manje smetnji i zastoja.
14
4. PRIPREMNI RADOVI
Pripremni radovi: ukljuuju ureenje graevinske parcele na kojoj e se graditi budui objekt
(priprema terena, organizacija gradilita, ograda parcele, sigurnost ulaza, kontejneri za tehniko
osoblje, izvedba privremenih putova, deponij ...)
Graevinske parcele - povrine na kojima se moe graditi pod uvjetima opisanim urbanistikim
planom.
Situacioni nacrt (dopunjeni dio urbanistikog plana) - sadri podatke o veliini budueg objekta
i njegovom poloaju u odnosu na susjedne objekte i prometnice.
SITUACIJA
23
10
3 4
P+1
GRAEVINSKA LINIJA
3 4 3
40
11,6
17.4
K.. 7888/2
P =885 m2
REGULACIJSKA LINIJA
SKLISKA ULICA
ULAZ NA PARCELU
POVRINA ZA GRAENJE
ULAZ NA PARCELU
ULAZ U KUU
Dakle, za svako graenje treba unaprijed nabaviti geodetski snimak parcele, ishoditi lokaciju
objekta u skladu s urbanistikim planom i skupiti podatke o zemljitu. Nakon toga se moe izraditi projekt
na osnovu kojega pribavljamo graevinsku dozvolu. Tek tada treba pristupiti povrinskom ureenju
gradilita i obiljeavanju temelja, a poslije toga izvrenju graevinskih radova.
Gradilite ureuje poduzee koje je preuzelo izvoenje radova, a sve u skladu sa zatitom na radu.
15
GRA. LINIJA
Nakon iskolavanja kree se s izradom nanosne skele s koje e se izvriti obiljeavanje temelja.
16
17
5. ZEMLJANI RADOVI
Zemljani radovi vrlo su vana vrsta graditeljskih radova kod svakog objekta. Posebno su znaajni ti
radovi kad su posrijedi objekti niskogradnje, poput prometnica, hidrotehnikih objekata, melioracije i
slino, gdje su to glavni radovi.
Zemljani radovi se izvode iskljuivo s upotrebom mehanizacije, koja je
zahvaljujui intenzivnom razvoju proizvodnje strojeva dostigla vrlo velike
uinke, to je velike olakalo i ubrzalo izvedbu.
Udio runog rada u izvedbi zemljanih radova neznatan je i postoji jedino kod
vrlo malih objekata, gdje zbog prostornih ogranienja nije mogue djelovati
strojevima.
Cilj graevinske djelatnosti je da se graevina dobro fundira, tj. da se izrade solidni temelji tako da oni
sav teret graevine i vlastiti teret prenesu na zemljite. Ovako preneseni teret mora biti u granicama
dozvoljenog optereenja temeljnog tla.
Zbog toga treba znati to vie podataka o zemljitu za temeljenje, kako se zemljite ispituje i kako se
odreuje dozvoljeno optereenje temeljnog tla, o emu treba voditi rauna pri projektiranju temeljnih
konstrukcija, te sve vrste radova koje dolaze u obzir pri izradi temelja.
Graevinska klasifikacija zemljanih materijala
Prema vrstama tla, zemljani materijali se svrstavaju u ove osnovne skupine :
1. stijena - monolitna, raspucala ili trona.
2. nevezani (nekoherentni) materijali - drobljenac > 60 mm; ljunak 4 - 60 mm; pijesak 0,06 - 4 mm.
3. vezani (koherentni) materijali - prah 0,002 - 0,06 mm; glina < 0,002 mm
HUMUS povrinski sloj terena s komponentama biljnih i ivotinjskih ostataka. Obavezno se skida i
uklanja s povrine na kojoj e se graditi. (Ispitivanjem se utvruje debljina humusnog sloja koju treba
ukloniti).
Kategorije tla:
Vrste tla s obzirom na alat (mogunost kopanja) podijeljene su u 7 kategorija:
- I kategorija : (meko tlo) rastresita zemlja, isti pijesak, rastresiti ljunak, humus.
- II kategorija : (obino tlo) mekana zdrava zemlja, glinoviti pijesak, sitni ljunak,
- III kategorija : (vrsto tlo) vrsta i ilava zdrava zemlja, pjeskovita glina, vezani ljunak,
- IV kategorija : (trona stijena) mekani vapnenci, stijene u raspadanju.
- V kategorija : (meka stijena) srednje vrste stijene, vapnenci.
- VI kategorija : (vrste krhke stijene) vrste lomljive stijene,
- VII kategorija : (vrste ilave stijene) vrlo vrste i ilave stijene, granit.
Zemljite je sastavljeno iz slojeva raznovrsnih svojstava i debljina. Da bi neki graevinski objekt bio
stabilan i izraen na solidnim temeljima, mora se znati koja su zemljita dobra za temeljenje, a koja loa.
A) Dobro zemljite za temeljenje je ono na kojem se temeljno tlo pod teretom graevine nee toliko
deformirati da bi to uzrokovalo pretjerano ili nejednoliko slijeganje, pucanje i eventualno ruenje
konstrukcije objekta. To su : kompaktna stijena, ljunak, pijesak, glina, ilovaa i sl.
B) Loe zemljite je ono na kojem se uope ne moe graditi ili ga treba posebnim zahvatima osposobiti
za graenje. To su : organski mulj, humus, ivi pijesak i sl.
Nain temeljenja objekta ovisi od toga da li je zemljite kategorizirano kao dobro ili loe.
Na dobrim zemljitima dolazi u obzir obino ili jednostavno temeljenje, a na loim tzv. specijalno
temeljenje (npr. pilotiranje).
Za temeljenje je vana ona povrina zemljinog sloja na kojoj e se neposredno izraditi temelj
neke konstrukcije, tzv. temeljno tlo.
18
Zemljane stjenke iskopa ne mogu biti vertikalne, naroito ne kod veih dubina, jer bi dolo do
zaruavanja.
Max. visina iskopa (temeljnog rova) ija je strana vertikalna
u zemlji I - V kategorije je 1,0 m.
Nakon te visine, zaruavanje je potrebno sprijeiti ili
izvedbom temeljne stjenke pod nagibom ili razupiranjem.
KAKO ZATITITI ISKOP?
A) Nagib skoenja stjenki iskopa ovisi o vrstoi tla
- to je tlo rahlije, to je kosina blaa.
- poveavaju se koliine zemljanih radova
19
20
B ) IROKI ISKOPI
iroki iskopi se rade uglavnom kod objekata koji imaju najniu etau ispod razine okolnog tla (podrumski
prostori, podzemne garae, sklonita i sl.).
Radove za iskope u irokim prostorima treba tako organizirati da ima dovoljno
mjesta za kopanje, utovarivanje i transportiranje iskopanog materijala.
Iskopi do 2,00 m dubine nazivaju se plitki, a oni preko 2,00 m duboki iskopi.
Dovreni i ureeni iroki iskop esto se naziva i graevinska jama.
Na dnu graevinske jame izrauju se uski iskopi za izvedbu temelja zidova.
Oni su obino plii (cca 50 cm), jer nema opasnosti od smrzavanja.
Kao i kod uskih iskopa, ovdje takoer treba voditi rauna o izvoenju stijenki iskopa, jer treba sprijeiti
opasno uruavanje tla.
Zbog toga se okomite stijene iskopa mogu ostaviti u zemljitu III i viih kategorija, ali samo do dubine
1,50 - 2,0 m. Stijene u zemljitu I i II kategorije treba i na toj dubini izraditi u nagibu 1:1 do 1:1,5.
Ovakvi iskopi zauzimaju dosta mjesta, pa ako na gradilitu nema mjesta za izradu skoenih stijena
iskopa, onda se mogu ostavljati i strmiji nagibi od propisanih, ali se pristupa podupiranju zidova
graevinske jame.
- nain podupiranja ovisi o kategoriji tla, visini iskopa, te o sredstvima s kojima raspolaemo.
21
Da se u graevinskoj jami ne bi zadravala podzemna ili oborinska voda, treba se pobrinuti za odvodnju.
U dnu iskopa treba na pogodnom mjestu iskopati sabirnu jamu i postaviti pumpu za crpljenje vode iz
jame i izbacivanje izvan gradilita.
Zatita pri izvedbi rovova i polaganju vodova u njima obuhvaa privremeno osiguranje stranica
(bokova) iskopanog rova radi onemoguavanja moebitnog uruavanja okolnog terena u rov. Osiguranje
se uglavnom provodi oplaivanjem i razupiranjem iskopanih stranica rova. Potpuno neosigurana visina
rova, ako je to mogue, ne bi smjela biti vea od 1,25 m odnosno 1,75 m.
Iskopani materijal iz rova ne bi smio biti odloeni blie od 0,60 m od ruba iskopa rova.
Najmanje mogue visine neosiguranog
(nepodgraenog) iskopa rova
Osiguranje iskopa rova mora biti u konstrukcijskom smislu nosivo te razmjerno lako i brzo
demontano odnosno prenosivo. U nekim sluajevima mora biti takoer vododrivo tj. vodonepropusno
po postoji mogunost kombinacije oba naina osiguranja pri iskopu rovova.
Zatita iskopa rovova nosivim konstrukcijama u razmjerno suhom ili manje vlanom tlu obuhvaa
spomenuto oplaivanje i razupiranje stranica (bokova) iskopanog profila rova na razliite naine.
Provodi se uporedo s njegovim iskopom:
- uobiajeno oplaivanje stranica iskopa rova postupnim
zabijanjem u odreenu dubinu drvenih ili elinih platica kao i
njihovo razupiranje drvenom graom, kombinacijom drvene
grae sa uobiajenim elinim profilima ili posebnim
razuporama, kombinacijom elemenata cijevne skele itd.,
22
murje je oblik prethodno izvedene zatitne obloge kasnije iskopanih stranica rova s uskim, duljim i
vitkim talpama.
One se prije iskopa zabijaju pomou tzv. makara u tlo neposredno jedna uz drugu po plohi stranica
iskopa rova. Prilikom iskopa rova izmeu prethodno zabijenog murja provodi se sustavno razupiranje
platica u jednoj ili vie razina. murje je tako sloeno, da se moe vie puta koristiti jer se nakon uporabe
ponovo vadi iz tla.
Primjer primjene elinog mura pri osiguranju
radova izvedbe cjevovoda u razmjerno velikom
odnosno irokom rovu i uskom dubokom rovu
elino murje uglavnom je razuprto ali moe biti slobodno zabijeno u tlo (tj. konzolno) ukoliko nisu
velike dubine rova. Samo zabijanje i vaenje elinog murja u prilikama suvremenog graenja uvijek je
strojno pomou motornih makara. Stoga su makare osnovna strojno-tehnoloka oprema ukupnog
tehniko-tehnolokog i logistikog postupka izvedbe nekog cjevovoda u dubini nekog tla koje se prilikom
iskopa rova osigurava od uruavanja oplaivanjem i razupiranjem pomou elinog murja.
Pojednostavljeni prikaz tehnike polaganja
cjevovoda kroz rov (s lijeva na desno):
zabijanje murja udarnim ili vibracijskim
(crtkano) makarama, iskop prostora izmeu
murja, nasipavanje posteljice, polaganje
cijevi pomou bager-dizalice (u ahtu
smjetena je oprema za spajanje cijevi
natezanjem), zatrpavanje i sabijanje rova
vibro-ploom, vaenje murja.
Sustavi velikoplonih talpi za osiguranje iskopa rovova obuhvaaju razne (ali po tehnoloko-logistikoj
koncepciji sline) robusne metalne konstrukcije posebno oblikovanih i meusobno povezanih brzo i lako
(ra)sklopivih te prenosivih irokih posebno oblikovanih tekih ploa. One su tako sloene da se mogu
jednostavno koristiti i prenositi prilikom njihove uporabe sa istim strojevima, primjerice bagerima, kojima
se izvodi iskop rova.
23
Graevne jame kopaju se ispod razine povrine trena u njegovu dubinu ali samo s povrine terena. U
njima se izvodi konstrukcija podzemnog dijela budue graevine te su one uglavnom privremeni prazni
prostori koji moraju biti sigurni za izvoenje ostalih radova u njima.
Zatitom ili osiguranjem iskopa graevne jame mora se sprijeiti - doticanje povrinske te osobito podzemne vode u iskopani prostor graevne jame (zatita graevne
jame od bilo kakvog i bilo kojeg oblika prodiranja vode u slobodni prostor njezina iskopa),
- uruavanje iskopanih stranica graevne jame (osiguranje stabilnost iskopanih stranica graevne jame).
Osnovna zatita ili osiguranje
graevne jame: onemoguavanje
prodiranja vode u jamu
Privremena nosiva konstrukcijska i vodonepropusna zatita graevnih jama mogu biti stijene ili
privremeni "zidovi" od elinog murja. .
Zid graevne jame od od buenih pilota
Stalna nosiva konstruktivna i vodonepropusna atita graevnih jama moe biti trajni nosivi zid koji
takoer moe biti ujedno temelj ili zid ili neki drugi dio konane konstrukcije budue graevine koja se
izvodi u graevnoj jami.
Trajni zidovi kao konstrukcije zatite graevnih jama izvode se primjerice ili betoniranjem na licu mjesta
(in situ) rjee kao sidreni (armirano)betonski zidovi ili kao montani armirano betonski zidovi poduprti ili
uvreni sidrenjem u teren iz stranica iskopane graevne jame.
Svi navedeni zidovi izvode se, kao osiguranje, prije iskopa graevne jame. Prilikom iskopa graevne
jame unutar izvedenih zidova provodi se najee njihovo istovremeno sidrenje u tlo ije uruavanje oni
svojim postojanjem spreavaju.
24
6. TEMELJI I TEMELJENJE
Temelji su najnii konstruktivni elementi
graevina.
Oni zalaze u zemljite pa povezuju
graevinu sa zemljom i odreuju njezino
fiksno (stalno) mjesto na zemlji.
Da bi podignuti objekt bio stabilan,
cjelokupno optereenje mora biti u
granicama doputenog optereenja koje
prima temeljno tlo na koje se postavlja.
Prije poetka izgradnje moraju biti ispitani
svojstva i nosivost zemljita, a na osnovu
rezultata dobivenih ispitivanjem vri se
projektiranje i odreuje nain temeljenja
objekta.
Temelji imaju zadatak da ukupno optereenje od objekta ravnomjerno prenesu na graevinsko tlo.
Stabilnost i sigurnost zgrade u velikoj mjeri ovisi o kvalitetu temelja i solidnosti izvedbe. Razna
optereenja na zgradi, pukotine, nejednaka slijeganja, a u najgorem sluaju i ruenje, esto su posljedica
loe i nepravilno izvedenih temelja.
prema obliku temelje dijelimo na:
trakasti: ispod nosivih zidova kod masivnog sistema graenja, pa cijelom svojom
duinom prenose optereenje na temelje
temeljne ploe: kod slabijeg nosivog tla, i ukoliko bi trakasti temelji bili
izvoeni na premalim razmacima (ekonomiost), kod viekatnih tekih
objekata, min debljina ploe 30 do 50 cm
piloti: kad je nosivo tlo duboko u zemlji, ispod tronog tla
dimenzije temelja ovise o:
- vrsti objekta i gornjem optereenju
- vrsti materijala od kojeg se izvode temelji (kut irenja optereenja)
- sastavu i osobitostima zemljita (vrstoa tla)
25
26
r a z in a
n o s iv o g
t la
27
28
b) Temelji od opeka
- opeka ima pravilni oblik pa nain slaganja osigurava bolju vezanost i ravnomjerniji
prijenos optereenja,
Temelje od opeke treba zidati u cementnom mortu smjese 1 : 3 - 1 : 4. Na dobrom temeljnom tlu
rade se temelji pravokutnog poprenog presjeka s visinom 5 - 6 redova opeke i irinom za 6,5 cm na
svakoj strani veom od irine zida koji temelj nosi. Na slabijem temeljnom tlu izrauje se temeljna stopa
potrebne irine u visini od 3 - 5 redova opeke, a dalje se 2 po 2 reda opeke stepenuju sa irinom svakog
stepena po 6,5 cm na svakoj strani.
29
c) Temelji do betona
Za izradu temelja beton je materijal koji se najvie upotrebljava. Mehanizacijom proizvodnje
betonske smjese i njezine ugradbe omoguena je brza i kvalitetna izrada velikih kubatura u kratkim
rokovima, a uz razmjerno malenu upotrebu radne snage. Daljnja je prednost vrstoa i trajnost betona.
vrstoa betona dozvoljava razmjerno malene irine temelja i razmjerno malene visine temeljnih stopa.
Vlaga i voda mu ne tete nego jo poveavaju njegovu trajnost.
Betonskoj smjesi moe se dodati do 25% zdravog lomljenog kamena pa ga zovemo - mravi tedni
beton.
Temelji od nabijenog betona prema popr. presjeku mogu biti :
- temelj pravokutnog presjeka,
10-20
~50
min 40
20-30 cm ~50
- brza i kvalitetna izrada velikih koliina betona u kratkom roku (mijealice, transport, pumpe, )
- mala upotreba radne snage, velika vrstoa, vlaga mu ne kodi
- kut rasprostiranja optereenja je 40-50 za isto optereenje temelj od betona je MANJI
Temelj pravokutnog presjeka se izrauje onda kada irina stope ne mora prelaziti vie od 15 cm
na svaku stranu noenog zida. Normalna visina takve stope je 40 - 50 cm.
Temelj trapeznog presjeka izrauje se onda kad irina stope mora prelaziti vie od 15 cm na
svaku stranu noenog zida. Donji dio stope izrauje se pravokutno u samom iskopu visine barem 20 - 30
cm. Visina skoenog dijela ovisna je o tangensu priklonog kuta pod kojim se teret s noenog zida
proiruje na temeljno tlo.
Kod temelja stepenastog presjeka irina pojedinih stepena ne smiju prelaziti 15cm.
d) Armirano betonski temelj
Primjenjuju se kod viekatnih zgrada gdje zidovi i stupovi prenose na temeljno tlo velike terete, pa
temeljne stope moraju pritiskivati temeljno tlo velikim svojim povrinama.
- kad bi izrada betonskih temelja bila skupa i komplicirana zbog veliine, velike vlastite teine, poveanja
volumena zemljanih radova i velike koliine upotrijebljenog materijala.
5-8 cm
< 4 0
min 10 cm
Sve dimenzije, armatura i marke betona dobivaju se statikim proraunom. Za betonski zid povrina stope
proiruje se sa svake strane zida (b) za 5 - 10 cm. Armatura se postavlja na podlozi od 8 - 10 cm mravog betona.
Iznad ovog sloja dolazi poetni sloj betona, debljine 3 cm; postavlja se armatura i to glavne ipke u pravcu irine
stope, a razdjelna armatura paralelno sa pruanjem temeljne trake; zatim se nastavlja betoniranje.
poprena armatura
glavna armatura
poravnavajua ploa
30
b) Ako se u nevezanom materijalu ne moe postii pravilan i toan iskop zbog zaruavanja, onda za
temelj dolaze u obzir niske obostrane oplate. Takve oplate se sastavljaju od unaprijed prireenih stranica
od dasaka debelih 24 mm meusobno povezanih prekama na razmacima 50 - 60 cm. Stranice se
postavljaju po ivicama buduih temelja fiksirane na njihovim krajevima pomou viska s ica nanosne
skele.
prije ugradnje betona: oplata se dobro navlai vodom da suho drvo ne bi izvlailo vodu iz mase betona
u protivnom bi se teko skidala oplata, a jo vanije da bi se smanjila vrstoa betona (voda vue i
cement)
ugradnja: beton se sipa u slojevima do 30 cm, a svaki sloj se nabija nabijaima (ili pervibratorima) koji se
uranjaju u svjeu masu betona vodei rauna da vibriranje ne traje dugo jer bi u protivnom krupnije
estice pale na dno i beton ne bi bio homogen.
TEDNI BETON -- po propisima dozvoljeno je u betonske temelje stavljati
komade zdravog i opranog kamena. Koliina kamena moe biti do 25% od
kubature temelja. Pojedini kamen svojom najveom dimenzijom ne smije biti vei
od polovine debljine zida i mora biti potpuno obuhvaen betonskom smjesom.
Tako se dobije dobra i vrsta konstrukcija s utedom na najskupljem sastavnom
dijelu betona tj. na cementu.
31
max. 1/3 b
32
Za pravilnu zatitu od podzemne vode i vlage, potrebno je imati tone podatke o temeljnom tlu i o
podzemnoj vodi koja se moe javiti u tri vida: stalna podzemna voda (stajaica) ili podzemni vodotok koji
stalno tee, zatim procjedna voda, od padavina koja kroz propusno tlo prodire do podzemne vode ili do
nekog vodonepropusnog sloja. Za ovakvu vodu hidroizolacija je znatno jednostavnija jer nije protiv
uzgona podzemne vode. Ako su vee koliine procjedne vode, istu je neophodno odvesti drenaom u
kanalizaciju ili neki vodotok, ako je to mogue.
Podzemna vlaga jeste kapilarno djelovanje podzemne vode kroz teren i zidove objekta.
- loe sagraen objekt: neupotrjebljena zatita protiv vlage dovodi do skupih adaptacija, koje je
nekad i nemogue izvesti
33
7.1. Hidroizolacija
Hidroizolacija ili izolacija protiv vlage postie se primjenom vodonepropusnih materijala u
obliku izolacionih traka ili masa koje se nanose na podlogu u hladnom i vruem stanju u vidu
premaza.
MATERIJAL
Materijal koji je podesan za hidroizolaciju mora imati sljedea svojstva:
- mora biti vodonepropusan, mora biti dovoljno elastian, ali se ne smije razmekavati na ljetnim
vruinama, niti smije postati krhak na nioj temperaturi;
- mora imati odreenu vrstou, naroito ako se upotrebljava na mjestima gdje je izloen veem pritisku,
mora biti otporan protiv agresivnih voda i mora dobro prianjati za opeku, beton, kamen i metale.
Bitumen:
Ugljiko - vodino vezivo, crne boje u krutom stanju, koje se dobiva destilacijom sirove nafte, a
upotrebljava se kao vrui premaz rastopljen na 1400 C u kombinaciji sa izolacionim trakama.
kod 120-150 prelazi u tekue stanje i tako se moe premazivati u tankom sloju koji se nakon hlaenja
opet stvrdne
Katran:
proizvod dobiven destilacijom ugljena
rjee se koristi, iako ma slina svojstva kao i bitumen
Bitumenska emulzija
rijetka tekua otopina bitumena koji slui kao hladni premaz
nanosi se prije vruih premaza
podloga nanoenja mora biti suha, ista i opraena (etke, kompresor)
IZOLACIJSKE TRAKE
- ravne, papirnate ili platnene trake premazane bitumenom ili katranom, a obostrano posute pijeskom :
krovne ljepenke - obostrano premazane bitumenom, preko ''nosaa'' (ilavi papir, filc, aluminijska folija) i
posipane sitnim pijeskom da se po vruini ne slijepi (irine trake: 80,120, 150 cm, duine: 10 m, debljine:
0,10 0,20 mm)
varene ljepenke: - deblja od krovne ljepenke, sastoji se od vie slojeva (postavlja se upotrebom plinskog
plamenika)
aluminijske folije - najkvalitetnije izolacijske trake
HORIZONTALNA HIDROIZOLACIJA
FUNKCIJA: odvajanje temelja, temeljne ploe i slojeva iznad spreava prodiranje vlage iz zemlje ispod
temelja
Vrijeme postavljanja: nakon betoniranja temelja i donje betonske podloge koja se izljeva izmeu temelja
na nabijeni sloj ljunka
34
PRINCIP NANOENJA HI
Klasian nain
a) -- Hidroizolaciju moramo postavljati na ravnu, glatku i potpuno suhu povrinu, da bi dola u dobru vezu
s betonom.
b) -- na oienu podlogu nanosimo premaz bitumenske emulzije (rastopljeni bitumen sa sredstvom koji
sprjeava njegovo stvrdnjavanje). Uloga hladnog premaza je da ispuni sve pore materijala, te na taj nain
zagladi povrinu, odnosno slui za bolje vezanje slijedeih bitumenskih premaza za podlogu.
c) -- preko hladnog premaza nanosimo vrui premaz rastopljenog bitumena, a na njega se polau
izolaciona trake, kod kojih je vano paziti na prijeklope.
Preklopi susjednih traka i traka istog reda pri nastavljanju moraju biti barem 10 cm zaliveni vruim
bitumenom.
d) -- kada smo cijelu povrinu prekrili ljepenkama, ponovo ih premazujemo vruim bitumenom.
e) -- trake sljedeeg sloja polau se u suprotnom smjeru od prethodnog i moraju svojim sredinama
pokrivati sastave traka donjih slojeva, a mogu se polagati i u redovima okomitim na redove donjeg sloja.
HI pomou plamenika
danas se bitumen sve manje ''kuha''
sve se vie koristi plamenik koji rastali ''donji leei'' sloj ljepenke koji se pritisne na hladnu traku
35
npr. 2 + 3
VERTIKALNA HIDROIZOLACIJA
- princip postavljanja je isti kao kod horizontalne HI
- na zid od betona slojeve nanosimo direktno
- zid od opeke (budui da je hrapav) treba poravnati produnim mortom
- ukoliko elimo postaviti i TI na zidove (npr. podrum) prije zatitnog sloja HI postavljamo sloj toplinske
izolacije (3-6 cm) od stiropora, mineralne vune, drvolita
Podrumski zidovi su konstrukcije ukopane u zemlju i izloene sa vanjske strane vlazi koja djeluje na
njihove vertikalne povrine.
Za izradu vertikalne potreban je radni prostor najmanje 60 cm ispred zida. Povrina zida se obuka
cementnim mortom (d = 2,0 cm) i kad se osui, premae se vruim bitumenom.
Preko njega se zalijepi vertikalno onih 10 cm izolacione trake iz horizontalne hidroizolacije zbog veze
(treba voditi rauna da se tom prilikom traka ne prelomi) i potom se lijepe vertikalne trake sa meusobnim
premazanim prijeklopom do 10 cm. Na kraju se premazuje drugim vruim premazom.
Dakle, tek kad se postavi horizontalna izolacija moemo izvoditi
podrumski zid na koji postavljamo vertikalnu izolaciju.
ZATITA HIDROIZOLACIJE
Svaka hidroizolacija se uvijek mora tititi od eventualnog mehanikog oteenja, kao i od upliva kisika i
sunevih zraka, ili od nekih kemijskih upliva.
Zatita horizontalne izolacije moe se izvesti: slojem cementnog maltera u dva sloja; zatim betonskim
ploama poloenim u cementnom malteru, ili bitumenskom malteru, te zatite slojem livenog asfalta.
Zatita izolacije na vertikalnim i strmim povrinama izvodi se na sljedei nain:
posljednji bitumenski premaz, dok je mekan, pospe se sitnim pijeskom, tako da se dobije podesna
podloga za izradu cementnog maltera debljine 2-3 cm, u koji bi trebalo ugraditi rabic pletivo. Moe se
izradit kao zatita i betonski zidi nakon to cementna izolacija otvrdne.
Ako se izradi zatitni zidi od opeke onda se izmeu izolacije i zidia ostavlja 2 cm razmaka koji se
kasnije, u toku zidanja, ispunjava cementnim malterom. Debljina ovih zidova je 7 do 12 cm.
I horizontalnu i vertikalnu HI treba zatititi od mehanikih oteenja :
-- na horizontalnoj povrini radi se sloj betona,
-- na vertikalnoj povrini se dozidava opekom ili se postavljaju npr. stiropor ploe.
36
37
38
8. ZIDOVI I STUPOVI
Zidovi i stupovi su osnovni konstruktivni elementi objekta visokogradnje sa mnogostrukom ulogom.
- U konstruktivnom smislu primaju optereenje od horizontalnih konstruktivnih elemenata odozgo, i
zajedno sa svojom vlastitom teinom prenose na elemente ispod, pa istovremeno ukruuju objekt i
suprotstavljaju se djelovanju sila koja djeluju na objekt;
Namjenska im je uloga da definiraju prostor, odvoje unutranji prostor od vanjskog i da eventualno
unutranji prostor razdvoje u manje prostorne jedinice, pa se stoga dijele prema poloaju na vanjske i
unutranje, odnosno obimne i pregradne;
U funkcionalno-estetskom smislu, definirani prostor tite od gubitka toplote, hladnoe, atmosferskih
utjecaja, zvuka, poara, vlage i vode, a od oblikovanja i obrade unutranjih i vanjskih strana ovisi estetski
izgled objekta.
Zidovi su povrinski elementi, a stupovi linijski.
Stupovi imaju uglavnom konstruktivnu ulogu, ali im je primjena izvanredno velika, u kombinaciji sa
zidovima svih vrsta, ovisno o karakteru objekta i tlocrtnom rjeenju (dispozicija objekta).
Podjela zidova i stupova:
a) Prema konstruktivnim svojstvima (u odnosu na preuzimanje optereenja) razlikujemo :
-- nosive ili konstruktivne zidove,
-- nenosive ili nekonstruktivne zidove.
Zidovi neke graevine mogu biti optereeni ili neoptereeni. Optereeni su oni zidovi, koji osim svoje
vlastite teine nose i preuzimaju jo i druge terete. U zgradama su optereeni oni zidovi, na koje se
oslanjaju stropovi ili stropne grede, odnosno krovna konstrukcija.
1. Nosivi, konstruktivni ili glavni zidovi preuzimaju sve terete (optereenja) zgrade, pa ih zajedno sa
svojom teinom prenose na temelje, odnosno na temeljno tlo. Sainjavaju konstruktivni sistem graevine
i odluuju o njezinoj vrstoi i stabilnosti.
2. Nenosivi ili pregradni zidovi se izvode ponajvie radi pregraivanja prostorija jednih od drugih, a na
nosivu konstrukciju prenose samo vlastito optereenje.
Stupovi su obino nosei elementi, a ponekad se, izuzetno, primjenjuju kao dekorativni elementi. Prema
pravcu pruanja konstruktivnih zidova zidanih objekata vri se podjela sustava masivnih sistema gradnje
na uzduni, popreni i kombinirani sustav. Skeletni sistem gradnje - stupovi kao nosivi kostur objekta.
b) Podjela prema obliku i dimenzijama
Zapremina i povrina definiraju oblik zida, a presjek i izgled definiraju oblik stupa.
Dimenzioniranje zidova i stupova vri se statikim proraunom uzimajui u obzir sva optereenja koja
trebaju nositi, materijal za gradnju i sl.
Stupovi su sve vie jednostavnih presjeka i oblika, ali, obzirom na konstrukciju i arhitekturu, mogu biti
puni ili uplji, kvadratni, pravokutni, viekutni, okrugli, ovalni, ravni i profilirani, simetrini i asimetrini.
c) Podjela zidova prema materijalu
Materijal za izradu zidova i stupova moe biti prirodnog ili umjetnog porijekla:
- kamen, drvo, metal; prefabrikati kao opeka i opekarski proizvodi ; beton i armirani beton.
Unutranji vertikalni elementi, osim ve nabrojanih materijala mogu se izvesti od: gipsa, stakla, pluta,
lakih graevinskih ploa,...
Danas se koriste mnogobrojne kombinacije materijala pri rjeavanju vieslojnih zidova koji se rade da bi
se smanjile dimenzije konstruktivnog dijela i poboljala izolaciona svojstva.
Koja emo vrstu materijala upotrijebiti ovisi od: namjene objekta, konstruktivnog sistema, klimatskog
podruja, financijskih sredstava i materijala kojim se raspolae u blioj okolini.
Ponekad se pojedini zid izvodi s raznovrsnim materijalima. Tako se npr. kombinira beton i kamen, kamen
i opeka, opeka i beton. To su mjeoviti zidovi.
39
40
TEHNOLOGIJA ZIDANJA
41
proljee esto kii pa bi bilo poeljno svaku veer nakon zavrenog posla zidove pokriti i zatititi ih
od prevelike vlage.
14. Kad zidamo dimnjak ne koristiti komade od opeke jer mogu kod uporabe a naroito ienja
dimnjaka ispasti i zaepiti dimnjak.Nikad ne bacati u otvor dimovodnog kanala mort i komadie
opeke da se ne zabrtvi pa bismo morali buiti zid i time uiniti veliku tetu.Reke kod dimnjaka
uvijek najtonije ispuniti mortom.
MJERENJE, NALAGANJE, ZIDANJE ZIDA
42
OPEKA
Opeka je prvi umjetni materijal stvoren za potrebe graevinarstva. Glina kao sirovina za
proizvodnju nalazi se u mnogim podrujima u Zemlji, lako se obrauje i runim putem, pa su se u
prolosti opeke na taj nain i proizvodile.
Opeka je jedan od najstarijih graevinskih materijala koji se i u suvremenom graevinarstvu
upotrebljava za zidanje, za oblaganje, te za izradu razliitih elemenata objekata visokogradnje. Stupovi
od opeke se rade rijetko.
Veina opekarskih proizvoda odlikuje se otpornou na pritisak, postojanou na temperaturne
promjene i atmosferske utjecaje, relativno malom teinom i dobrim toplinsko-izolacionim i zvunoizolacionim svojstvima.
Opeka je element od peene gline, odreenog formata, a otporna je na pritisak, postojana na
atmosferske utjecaje, dobar toplinski i zvuni izolator.
Opekom se smatraju svi elementi od peene gline ije su proizvodne mjere :
250 / 120 / 65 mm (duina, irina, visina).
Elementi veih dimenzija od opeke nazivaju se blokovi.
Zid od opeke je konstrukcija sastavljena od pojedinih komada opeke, sloenih meusobno po naroitim
pravilima i povezanih nekim veznim sredstvom (mortom).
Samo izuzetno se komadi ne povezuju vezivom ili mortom, pa takav zid nazivamo suhozid.
Zid od opeke je sloena konstrukcija.
Sam rad, tj. slaganje opeke i povezivanje mortom nazivamo zidanje.
Pravilnik o tehnikim mjerama i uvjetima za izvoenje zidova zgrada regulira doputena optereenja i
napone u zidovima, te prema njima, funkciji zida i drugim uvjetima odreuje se vrsta, kvaliteta, marka i
dimenzije elemenata, nain zidanja, debljine zida, kao i vrsta i marka morta.
Zidovi od opeke zidaju se razliitim vrstama opeke, a samo zidanje vri se uglavnom po istim pravilima i
slinim nainom.
43
Komadi opeke sloeni po naroitim pravilima tvore " VEZ OPEKE ".
Vez opeke izrauju se u horizontalnim slojevima tako, da se iznad povezanih komada opeke jednog sloja
izvede vez opeke drugog sloja.
Smjer, poloaj opeka se iz sloja u sloj izmjenjuje da bi se postigla to vra veza opeka meusobno.
Takva dva sloja se u daljnjem zidanju toliko puta naizmjence ponavljaju, koliko treba za visinu nekog
zida.
VRSTE OPEKE
Oblik, dimenzije, nain dobivanja i primjena su osnovica za podjelu opekarskih proizvoda.
Prema obliku razlikujemo standardna (za zidanje i oblaganje), fazonska (za izradu specijalnih
elemenata i dijelova zgrada) i specijalna (za industrijske objekte).
Prema nainu dobivanja odnosno peenja, razlikujemo vie vrsta opeka. Naroito veliku primjenu
imaju klinker opeke (peku se na visokoj temperaturi) .
Najee vrste zidne opeke su :
-- puna opeka od gline,
-- fasadna puna opeka,
-- uplja zidna opeka,
-- uplja fasadna opeka,
-- radijalna opeka.
Postoje i druge vrste opeka za posebne namjene.
Propisima su odreene dimenzije, kvaliteta, potrebna vrstoa i drugi uvjeti i svojstva, koje mora imati
pojedina vrsta opeke. Odreen je i nain, po kojemu se vri laboratorijsko ispitivanje propisanih svojstava
opeke, kako bi se pojedine kvalitete mogle svrstati u odgovarajue marke opeke.
a) Puna zidna opeka
Puna opeka je proizvod od peene gline, namijenjen izradi obukanih vanjskih i unutarnjih nosivih i
nenosivih zidova.
Paralelopipednog je oblika, sa otrim ivicama i ravnim povrinama. Ta opeka mora biti jednoline
strukture i dobro peena. Plohe opeke se ne smiju vitoperiti. Povrina pune opeke moe biti glatka ili
izbrazdana, ali ne dubljih brazda od 3 mm.
Dimenzije opeke su : 250 / 120 / 65 mm.
44
e) radijalna opeka
Radijalne opeke su pune opeke ili opeke sa vertikalnim upljinama, izraene
od peene gline, namijenjene izradi slobodno-stojeih krunih dimnjaka, svih
promjera i visina, kao i bunkera, silosa i drugih objekata.
Dimenzije radijalne opeke su razliite, a proizvode se u sljedeim markama :
M - 150 ; M - 250 ; M - 350.
Kod grafikog prikazivanja slaganja opeka, i to tlocrtno I i II sloj koristimo se slijedeim oznakama :
45
46
tako imamo debljine zida 12, 25, 38, 51, 64, 77 cm, dakle pojaanje uvijek iznosi 13 cm to znai
irina opeke plus reka sudarnica (12,0+1,0= 13,0 cm). Zidovi izvedeni okomitom
opekom,sjekomice, debeli su 6.5 cm.Za 1,0 m2 pregradne stijene zida od 6,5 cm debljine treba
32 kom.opeke i 20 litara morta.Za zid debljine 25.0 cm,1,0 m3 zida sadri od 395 do 403 kom.
opeke i 260 do 276 litara morta(2,0x2,0x0,25= 1,0m3)Za 1.0 m2 pregradnog zida od 12 .0 cm
debljine treba 50 kom. opeka i 40 litara morta.
11. Optereenje zida i suenje morta kod reki stvaraju tlaenje koje ih tanji pa kaemo da se zid
slijee.Normalno slijeganje na jedan metar je 0,5 cm.
47
a) vez uzdunjaka
- primjenjuje se pri zidanju pregradnih zidova debljine 6,5 i 12 cm. Prijeklop opeka je na 1/2 duine
opeke. Prvi sloj poinje sa 1/2, a zatim se slau cijele opeke. Drugi sloj zidamo samo cijelim
uzdunjacima. -- za 1 m2 zida = 32 kom. opeke, 0,020 m3 morta.
b) vez venjaka
-- mogu je jedino pri zidanju zidova debljine 25 cm. Prijeklop sudarnica je na 1/4 opeke. Zida se u oba
sloja venjacima. Prvi sloj poinje sa dvije 3/4 opeke postavljene kao uzdunjaci, a zatim se nastavljaju
venjaci. U drugom sloju su iskljuivo venjaci.
48
49
Uglovi zidova
zid 12/12 cm
2. sloj
1. sloj
zid 25/25 cm
2. sloj
1. sloj
zid 38/38 cm
2. sloj
1. sloj
50
SUDAR ZIDA
25/25 cm
2. sloj
1. sloj
1/4
25/38 cm
2. sloj
1. sloj
38/38 cm
2. sloj
1. sloj
2. sloj
1. sloj
51
Razlikujemo stupove kvadratnog presjeka duine strane 25, 38, 51, 64, pravokutne 51x38 cm, te okrugle
i viekutne stupove. Obzirom da su stupovi nosivi elementi, posebna se panja obraa pravilnom
smicanju spojnica u slojevima. Vanjska strana stupova moe biti bukana, obloena drugim materijalom
ili sa obraenim (fugovanim) sudarnicama.
52
53
DEBELI ZIDOVI
ZID debeo 38 cm -- najei je i najobiniji zid u zgradama.
Vezovi opeke za takav zid izvode se u jednom sloju s uzdunjacima na licu zida, iza kojih se stavlja par
venjaka. U drugom sloju stavljaju se na lice zida venjaci, a iza svakog para venjaka stavlja se na
stranju stranu uzdunjak.
Zidanje zida poinje ravnim poetkom zidanja, trietvrtinkama kao dunjacima, a u onolikom broju koliko
ima poluopeka u debljini zida. Na isti nain se i zavrava zidanje zida. U drugom sloju su na poetku i na
kraju zida trietvrtinke postavljene kao vezai.
Na licu zida u uzdunjakom sloju vide se opeke postavljene kao uzdunjaci, a u venjakom sloju opeke kao venjaci.
Meusobni pomak sudarnica izmeu venjaka gornjega i donjega sloja iznosi 1/4 opeke.
54
55
Mort - graevinski materijal homogena mjeavina veziva, vode i agregata, koja nakon primjene u kraem i
Dobar mort mora biti plastian i prionjiv kako bi se priljubio uz povrinu elemenata za zidanje, a isto
tako mora biti gust i ljepljiv, a nakon otvrdnua mora biti dovoljno vrst, stalnog volumena i postojan.
Mort slui za:
1. zidanje - da ispuni leajnice i sudarnice izmeu elemenata i vee ih u vrstu cjelinu
2. za bukanje zidova i stropova;
3. za izvedbu podnih namaza.
Zidanje zidova od bilo koje vrste opeke vri se tako, da se prilikom slaganja pojedini komadi
meusobno povezuju materijalom, koji nazivamo m o r t.
Kod zidanja mort popunjava spojnice izmeu elemenata za zidanje (kamen, opeka, blokovi) i
povezuje ih u jednu cjelinu koju zovemo zidani zid.
Za zidove od opeke, upotrebljavamo tri glavne vrste morta :
a) vapneni mort
-- min. tl. vrstoa = 25 kp/cm2
b) produni mort
= 50 kp/cm2
c) cementni mort
=100 kp/cm2
Dakle, marke morta su obino M - 25 ; M - 50 ; M - 100 ;
Mort se moe pripremati runo ili u mijealicama.
Sastav morta odreuje se prema tehnikim propisima za zidove, debljini spojnica i predvienoj
konzistenciji.
a) vapneni mort - prireuje se od gaenog vapna i istog otro-zrnatog pijeska.
Za zidanje zidova od opeke pripremamo vapneni mort u omjeru :
1 : 3 ili 1 : 4 ( V : P )
To znai, da na jednu zapreminsku koliinu vapna treba dodati etiri, odnosno tri zapreminske
koliine pijeska. Dodatak vode mora biti toliki, da dobivena kaa ne curi sa zidarske lice, a da je ipak
dovoljno itka.
b) produni mort - vapno usporava vezanje (zadrava vodu), a cement daje
vrstou povoljno i za zidanje i bukanje
- prireuje se od cementa, gaenog vapna i pijeska u omjeru :
1 : 2 : 8 ili 1 : 3 : 9 ili 1 : 2 : 6 ( C : V : P )
c) cementni mort - prireuje se od cementa i pijeska u omjeru :
1 : 4 ili 1 : 3 ( C : P )
Za mort zidova od opeke najee dolazi u obzir obini portland-cement, koji poinje vezati za 1,5 sat
nakon doticaja s vodom. postojan je na vodi zidanje optereenih zidova i zidova u vlanim
prostorijama, izradu podloga (keramika), izradu umjetnog kamena, stupova
Mort zauzima oko 20% zidne kubature, ako je zidan opekom, a 30 35% u zidu od lomljenog kamena.
56
d) Gipsani mort
Gipsani mort je mjeavina graevinskog gipsa i vode, a ako se ovome dodaju jo gaeno vapno i
pijesak dobije se produni gipsani mort koji se koristi za zidanje ili za obradu unutranjih povrina
prostorija.
e) Specijalne vrste hidraulinih mortova
Specijalni hidraulini mortovi primjenjuju se pri posebnim uvjetima, a dobivaju se dodavanjem
specijalnih sastojaka uobiajenim mjeavinama.
Specijalni sastojci su: pucolan, santorin i tres (sve vulkanski tufovi), a kao njihova zamjena mljevena
ljaka visokih pei ili glineni proizvodi.
Ovi mortovi se nazivaju hidraulini vapneni mortovi.
Za podne podloge se upotrebljavaju pored cementnog i gipsanog morta magnezitni ili anhidritni
mortovi. Kao mort sa dobrim termo-izolacionim svojstvima danas se kod nas upotrebljava perlit mort.
Proizvodnja morta
Proizvodnja suhe mjeavine
Centralna priprema kao mjeavina agregata i veznog sredstva bez vode, doprema se na gradilite i
odlae u specijalne silose
- mijeanje kontinuiranim mijealicama uz dodatak vode
- mijeanje kontinuiranim mijealicama doprema na mjesto zidanja uz pomo crpke
- upotreba specijalnih strojeva za dopremu i bukanje
Proizvodnja vlane mjeavine mortova:
- centralno mijeanje agregata, veznog sredstva i vode
- doprema na gradilite automijealicama
- na gradilitu se mort odlae u posebne pretovarne silose
- ugradnja dizalicom, transporterom ili specijalnim strojevima koji ga transportiraju pneumatski
mijealica - crpka
57
8.2.1. buke
Vapneno-cementna buka
NAMJENA : vapneno cementna za strojno i runo bukanje zidova i stropova, filcane teksture.
SASTAV : vapno, cement, pijesak granulacije do 1,25 mm, aditivi
IZGLED : sivi prah sa zrnom
TEHNIKE KARAKTERISTIKE:
gustoa ovrsle buke ~ 1400 kg/m3
tlana vrstoa 2,5 N/mm2
faktor otpora difuziji vodene pare m
>= 15
vrijeme upotrebe (20C, 60% rel. vlaga) 2 3 h
minimalna debljina nanosa 10 mm
maksimalna debljina nanosa 20 mm
POTRONJA : 14 kg/m2 za d=10 mm
POSTUPCI :
Priprema podloge
Sve podloge (zid od opeke, betona, porobetona) moraju biti iste, vrste, suhe, nesmrz-nute, bez
ostataka oplatnih ulja i soli od iscvjetavanja.
Maksimalno odstupanje ravnine zida na 4 m 1 cm.
Spojeve razliitih materijala, instalaterske otvore, obavezno rabicirati pocinanim punkti-ranim rabic
pletivom (25x25x0,9) ili staklenom mreicom.
Prije poetka radova treba postaviti kutne profile.
Glatke i neupojne betonske podloge obraditi Cementnim pricom najmanje dan prije nanoenja uke.
Priprema materijala
Runo: sadraj vree mijea se s vodom dok se ne postigne homogena masa pogodna za nanoenje.
Strojno: obavlja se s raznim tipovima bukalica (m-tec duo-mix, m-tec m3E; P.F.T. G4, P.F.T. G5;
Putzknecht S48; Putzmeister MS-X i sl.) Pauza u toku rada, kod crijeva ispunjenog bukom, ne smije biti
dua od 30 minuta.
PRIMJENA
VC buka nanosi se na zid od opeke obraen predpricom (rijetka konzistencija VC buka) ili na zid od
betona obraen CEMENTNIM PRICOM, u debljini do 20 mm u jednom sloju i izravnati aluminijskom H
letvom. Nakon djelominog ovrivanja (vezanja), u pravilu drugi dan. VC buku treba navlaiti vodom,
po potrebi nanijeti novi sloj rijetke VC buke i zafilcati grubom i finom spuvastom gladilicom, osim za
keramiarske radove.
Prije zavrnih radova buka mora biti stara najmanje 3-4 tjedna.
Prilikom izvoenja radova pridravati se vaeih graevinskih normi.
ALAT : zidarska lica, aluminijska H letva, gladilica sa grubom i finom spuvom
TEMPERATURA PODLOGE I ZRAKA: Najnia dozvoljena temperatura podloge i zraka je +5C, a
najvia +30C.
MJERE SIGURNOSTI: Nadrauje oi i kou i zato se mora koristiti zatitne rukavice, a u sluaju doticaja
s oima i koom isprati s mnogo vode i konzultiraiti lijenika. Otpad je graevinski i i ne ugroava okoli.
Osim navedene buke postoji jo:
- vapnene buke
- cementne buke
- plemenite buke (za fasadu)
- plastine buke
- itd.
Proizvoai buka daju detaljne upute za skladitenje materijala za izradu buka, te upute za izradu
buka, njihovu ugradnju, njegu i zatitu, te njihovo odravanje.
8.2.2. Glazure
Glazure mogu biti zavrna obrada AB ploa (eka glazura) ili mogu biti naneseni na betonske i AB
konstrukcije (AB ploe, betonske podloge) kao izravnavajui slojevi (finalna izrada poda ili kao priprema
za postavljanje zavrne podne obloge).
58
59
60
MODULARNA KOORDINACIJA
Modularna koordinacija nastala je iz potrebe da se niz elemenata u graditeljstvu dimenzionalno
meusobno uskladi. Primjenom modularne koordinacije omogueno je uvoenje industrijskog naina
graenja, mogua je serijska proizvodnja.
Modularna koordinacija je sustav mjera baziran na dogovorenom modulu, a uvodi se s ciljem mogunosti
kombiniranja i uklapanja ojedinih graevinskih elemenata prigodom gradnje i opremanja zgrade.
Graevinski elementi, svrstani u tipove i standardiziranih veliina, omoguuju pri industrijskoj
prefabrikaciji elemenata bru, jednostavnu, ekonominu, a time i jeftinu izgradnju objekata.
Da bi se mogla izvriti standardizacija, usvojen je jedinstveni osnovni modul u veliini: M = 10 cm.
RASTER geometrijska podjela odgovarajue povrine (tlocrta ili presjeka) dobivena nizanjem modula.
MODUL
- osnovna jedinica mjere kod projektiranja te kod proizvodnje materijala, namjetaja
- olakava i ubrzava proces gradnje, omoguava montanu gradnju
- 1M10 cm modularna mrea 10 * 10 cm
- veina blokova je izvedena prema modularnoj koordinaciji
- tvornike mjere su za 1 cm manje od modula, ali rauna se s dodavanjem morta u sudranicama (0.5 cm
sa svake strane) i tako se dobiva zamiljena mrea modularnih linija
- pravila zidanja - ista kao i kod opeke NF, preklop je samo
- esto se moe nabaviti tvornike ''polovice bloka''
Modularna mrea: pravokutni sistem modularnih linija, odnosno modularnih ravnina, iji su razmaci u
cijelim modulima
Modularni proizvodi: oni ije modularne mjere omoguavaju koordinaciju jednog elementa s drugim
Projektni modul: primjenjuje se kod projekata, a to je viestruki iznos osnovnog modula.
Proizvodna mjera: je mjera gotovog elementa
Konstruktivna visina kata (Hk) - preporuuje se modularna mjera 28 M ili 2,80 m.
Na slici je prikazan element za zidanje dimenzija 3M/2M.
Osnovni modul je 10 cm, a modularne mjere elementa 30/20 cm.
Proizvodna mjera elementa umanjuje se za s/2, pa je proizvodna mjera elementa:
duina : 30 -- (2 x 0,5) = 29
irina : 20 -- (2 x 0,5) = 19 cm.
61
modularna os
19
29 / 19 cm
(3M / 2M)
10 cm
(1M)
20 cm
(2M)
29
c) zidanje zida debljine 3M sa duinom u parnom i neparnom broju blokova analogno je zidanju zidova
debljine 1M ili 2M. Debljina zida 3M postie se postavljanjem po debljini zida bloka irine 2M i bloka irine
1M.
62
f) Pravokutna krianja
- isti princip : provlaenje jednog zida kroz drugi u jednom sloju i prikljuivanje drugog. Zid koji se
provlai ima pomaknutu sudarnicu za 1/2 bloka.
63
NEPRAVILNO !
KATNOST ZA POROTHERM S s vertikalnim serklaima
64
65
66
67
Slojevi za zatitu od zvuka se koriste za spreavanje prolaza zvuka kroz elemente zgrade ili za
priguivanje zvuka.
Zrani slojevi u nekim uvjetima mogu biti izolatori. Zrani prostor treba da omogui cirkulaciju zraka radi
spreavanja kondenzacije vlage.
Zavrno-zatitni slojevi se postavljaju na vanjskoj ili unutarnjoj povrini zida. Uloga ovih slojeva je da
zatite zid od svih vanjskih utjecaja i omogue estetsko oblikovanje povrine. Neki zidovi mogu biti i bez
zavrno-zatitnih slojeva (zidovi s oblogama od prirodnog materijala i sl.)
Tipovi vieslojnih zidova.
Podjela vieslojnih zidova na tipove vri se prema broju, vrsti i rasporedu elemenata koje sadre.
Primarni elementi vieslojnih zidova su osnovni slojevi. Kod osnovnih slojeva su od posebne vanosti
provodljivost topline, hladnoe i zvuka. Stoga se dijele na dobre i slabe izolatore. Izolacioni i zavrno
zatitni slojevi su sekundarni elementi vieslojnih zidova i upotrebljavaju se po potrebi.
Prema opoj podjeli, sve vrste vieslojnih zidova (nosivi i nenosivi, vanjski i unutarnji) se dijele na tri
osnovna tipa, zavisno od rasporeda elemenata u sklopu.
To su:
- Tip I : zidovi s jednim osnovnim slojem,
- Tip II : zidovi od razliitih, priljubljenih osnovnih slojeva, i
- Tip III : zidovi od istih ili razliitih osnovnih slojeva
odvojenih izolacionim slojevima.
Vanjski vieslojni zidovi.
Elementi vanjskih vieslojnih zidova mogu biti osnovni i
termoizolacioni slojevi, slojevi za zatitu od zvuka, parna
brana i zrani slojevi (ili prostor za cirkulaciju zraka izmeu
dva susjedna sloja) i zavrno-zatitni slojevi.
Koje e elemente imati neki vanjski zid zavisi od njegove
namjene, poloaja i vrste materijala od koga su raeni
osnovni spojevi. Prema broju i rasporedu elemenata u vanjskim zidovima oni se dijele na tri
karakteristina tipa:
- Tip I : zidovi sa jednim osnovnim slojem i izolacionim slojevima pored njega
- Tip II : zidovi sa dva osnovna sloja od razliitih materijala i sa razliitim termoizolacionim svojstvima, koji
su priljubljeni jedan uz drugi
- Tip III: zidovi sa dva ista ili razliita osnovna sloja i izolacionim slojem izmeu njih.
IZOLACIJA VANJSKOG ZIDA
Osnovna funkcija vanjskog zida kao graevnog dijela stambene graevine je ograivanje prostora od
raznih utjecaja kao to su atmosferski (kia, vjetar...), gubitka topline u periodu grijanja i pregrijavanja
prostora zgrade u ljetnom periodu, te sprjeavanje prijenosa zvukova.
Parametar koji karakterizira gubitke topline kroz zidove je koeficijent prolaska topline U (W/m2K), koji
ovisi o toplinskoj provodljivosti pojedinih materijala. Ukoliko koeficijent prolaska topline pomnoimo s 10
(Faustova formula), dobivamo veliinu koja pokazuje koliko je energenata potrebno za grijanje po m2
promatranog vanjskog zida godinje. Osim koeficijenta prolaska topline za vanjski zid je vano da ne
dolazi do kondenzacije vodene pare, koja moe uzrokovati pogoranje toplinske izolacije zida i nastanak
graevinskih teta, npr. razaranje strukture zida poveanjem volumena kondenzirane vodene pare uslijed
smrzavanja. U ljetnom periodu vane su dinamike toplinske karakteristike vanjskog zida koje doprinose
smanjenju zagrijavanja zraka u zgradi, a time i potronje energije potrebne za rashlaivanje
(klimatizaciju).
PRIPREMA PODLOGE
Na samom poetku pregledamo kvalitetu podloge (ravnost i neravnine). Ukoliko su odstupanja vea od 1
cm na 4 m, potrebno je neravnine izravnati bukanjem. Ako radove izvodimo na armirano-betonskom
zidu i ukoliko su na zidu ostaci ulja s oplate, potrebno ih je isprati vodom. Ukoliko je podloga postojea
buka (stara fasada), potrebno je provjeriti nosivost. Ukoliko se osipa, nije nosiva. Mehaniki ekiem ili
strugaem skidamo sve nenosive dijelove, a nosive oistimo i uklonimo prainu.
68
69
70
71
b) ploasti lomljeni kamen - odabire se od komada koji su zadrali pri lomu dvije vee, priblino
paralelne leajne povrine. Ploe su pravilni obraeni ili nepravilni komadi razmjerno male debljine,
kod kojih su dvije velike povrine paralelne. Tanke ploe su debljine do 4 cm, a debele preko 4 cm.
c) dotjerani lomljeni kamen - odabire se od pravilnih komada kamena kod kojih se kamenarskim alatom
dotjeruje povrina za "lice" zida.
72
RAZLIITE
KAMENA
VRSTE
POVRINSKE
OBRADE
73
74
2. Obraeni kamen
- dobiva se odvaljivanjem ili odvajanjem blokova od stijena.
Kamen obrauju klesari, a proces obrade je dugotrajan i skup.
a) poluklesani kamen - komadi kamena kod kojih je lice i na lice 4 okomite strane obraeno,
a ostali dijelovi su neobraeni.
75
76
77
b) Ravni lukovi
za ravne lukove na manjim rasponima (do 120 cm) moe se upotrijebiti dotjerani lomljeni ili obraeni
kamen, a na veim rasponima (do 160 cm) samo dotjerani kamen (klesanci)
78
za zidanje ravnog luka treba postaviti jednostavnu oplatu (podnicu), a ine ju:
79
H O R IZ O N T A L N I V IJ E N A C
D e k o ra tiv n i e le m e n t n a p ro e ljim a
p o v ije s n ih z g ra d a .
D E T A L J M J . 1 :2 0
21,5
N a j e e je rije o is ta c im a o d 6 .5 , 1 3 ili
1 9 .5 c m to o d g o v a r a 1 /4 , 1 /2 i 3 /4 o p e k e
n o rm a ln o g fo rm a ta .
1 9 ,5
1 12
25
38
SEG M ENTNI LU K
D E T A L J M J . 1 :2 0
M n o g o s u v r i o d ra v n o g , iz v o d e
s e n a d o tv o r o m irin e 3 , 5 , p a a k i
8 m e ta ra , a k a o k o n s tru k tiv n i
e le m e n t m o s to v a i n a m n o g o
v e im ra s p o n im a .
z a g la v n i e le m e n t lu k a
L u k o v i s e z id a ju iz n a d v rs te
d r v e n e k o n s tru k c ije , u p ro d u n o m
m o rtu , p o e v i s je d n e i d ru g e
u p o ri n e p lo h e .
25
10
25
10
35
6 ,5
r = 18
6
120
PO LU KRU ZN I LU K
D E T A L J M J . 1 :2 0
S ta ti k i je s ta b iln iji i o d ra v n o g i o d
s e g m e n tn o g lu k a .
N a g la e n a u p o ri n a to k a (z bo g
e s te tik e ) iz v o d i s e 7 - 2 0 c m n i e od
s re d i ta p o lu k ru n ic e o v is no o irin i
r a s p o na.
53
cm
r=
61
Z id a s e iz n a d p u n ih ili p ro z ra n ih
o b lu ila .
53
4 ,5
12
IL J A S T I L U K
D E T A L J M J . 1 :2 0
28
S ta ti k i je n a jp o v o ljn iji, a li
z a h tje v a v e lik e v is in e o to v ra i
s p e c ija ln u iz v e d b u p ro z o ra i
v ra ta .
r=
92
118.5
97
106
cm
C1
25
80
84
4 ,5
12
6,5
K o ri te n je u a rh ite k tu ri s ta ro g R im a
i M e z o p o ta m ije , re n e s a n s i i
p o v ije s n im s tilo v im a 1 9 .s to lje a .
C2
92
25
P re p o z n a tljiv je u
s re d n jo v je k v o n o j g o ti k o j
a rh ite k tu ri i n e o g o ti k im
o b je k tim a iz 1 9 . s t.
KARAKTERISTIKE:
dobra nosivost
jednostavna i
brza ugradnja
dobar nositelj morta
planiranje i izgradnja s
kompletnim openim
sistemom
81
STATIKA
tlak
vlak
UNTERSTELLUNG NOTWENDIG
BERMAUERUNG NOTWENDIG
STOSSFUGENVERMRTELUNG NOTWENDIG
prednapeta armatura kakvoe
fy/fpk=1800/2000
2x2.5mm
82
PREDNOSTI
1.
2.
3.
4.
5.
Jednostavno i brzo izvoenje zidnih otvora nema armiranja, postavljanja oplate i betoniranja
Nije potrebna dodatna termoizolacija
Visoka nosivost, mala teina
Dobar nositelj morta
Planiranje i gradnja kompletnim openim sustavom POROTHERM
83
prefabricirani nadvratnik
84
85
Betonski radovi
Betonski radovi sastoje se iz nekoliko vrsta radova, a to su :
a) mjerenje sastavnih dijelova - sastoji se u odmjeravanju predvienih masa cementa, agregata i
vode, a po potrebi i aditiva.
b) mijeanje betona - Na gradilitu za mehaniko mijeanje sastavnih dijelova betona slue stalne i
pokretne mijealice. Za velike koliine, beton se radi u tvornicama betona i transportira na gradilita
putem auto-mijealica.
c) unoenje betona u oplatu - sastoji se u transportiranju i ugraivanju betonske mase u dobro
pripremljenu drvenu ili metalnu oplatu.
d) nabijanje betona - izvodi se radi zbijanja betonske mase, pravilnog rasporeivanja u oplati i
otklanjanja segregacije smjese. Za vibriranje se upotrebljavaju pervibratori, oplatni vibratori i sl.
Sve vrste betonskih konstrukcija izrauju se izlijevanjem betonske mase u oplatu ili kalupe, iji oblik
poprimaju poslije ovrivanja betona.
86
2. POMINA OPLATA
Primjenjuje se pri betoniranju visokih zidova, gdje je oteano vanjsko
ukruenje zidova. Oplata se konstruira tako da se moe podizati uvis prema
napredovanju radova, s tim to joj donji dio mora obuhvatiti zavreni dio
betonskog zida.
3. KLIZNA OPLATA
Koristi se kao i pomina pri izradi AB monolitnih zidova na visokim objektima.
Primjenjuje se i za betoniranje zidova silosa, rezervoara i visokih zgrada. Sastoji se iz
dva paralelna platna oplate. Izraena je od jake drvene grae i obloena metalnim
limom sa one strane koja dolazi do betonske mase, radi smanjenja trenja pri klizanju
oplate uvis i radi dobivanja ravnijih betonskih povrina. Klizna oplata obuhvaa obadvije
povrine zida. Poslije stvrdnjavanja sloja betona povlai se uvis pomou dizalica.
4. MONTANA OPLATA
Montana oplata se izrauje od ploa ojaavanih okvirima. Na objektu se
montane table montiraju slaganjem jedne do druge i povezuju
zategama.
irine montanih tabli za oplatu iznose 30, 40, 60 i 90 cm, a visine 2,5 m.
Table se postavljaju vertikalno, a horizontalno ukruuju skovanim
nosaima od dvije spregnute daske, dim. 2 x 14/2,4 cm. Zatezanje oplate
vri se pomou nateznih glava promjera 8 mm, na etiri mjesta po visini.
Razupiranje oplate vri se pomou betonskih gredica s otvorom kao kod
pokretne oplate.
5. TUNELSKA OPLATA
To je montana metalna konstrukcija oplate od tabli postavljenih u obliku
slova L okrenutog za 1800. Vertikalna povrina konstrukcije oplate slui za
betoniranje zidova, a horizontalna za jednu polovinu duine raspona
meukatne konstrukcije. Uz betonske konstrukcije dolaze ravne povrine
elinog lima, dok je sa vanjske strane oplata ojaana rebrastim profilima,
horizontalnim prekama i kosnicima.
87
b) Termoblokovi (TBB)
- za nosive zidove, koji moraju biti barem donekle i toplinski izolatori.
- propisana tl. vrstoa : M - 75 i M - 100.
- problem obinog bloka: kroz sudranice jo uvijek prolazi toplina to se moe rijeiti ''zubcima''
kako bi se ''izlomila'' linija prolaza topline.. pero i utor
Dimenzije blokova :
- duina ( l ) = 4 M = 390 mm,
- visina ( h ) = 2 M = 190 mm,
- irina ( b ) = 2 M; 2,5 M; 3 M.
- novi termoblokovi: velikog formata, poboljana izolacijska svojstva velikim brojem uskih i dugakih
upljina izmaknutih za pola duine i utiskivanjem poroznih materijala u upljine (wienerberger)
88
89
B) Siporex grede
- AB grede od siporex mjeavine ugrauju se kao nadvoji zapreminske teine 0,5 kg/dm3,
- proizvode se u ovih dimenzija:
- duina = 145; 195; 270 cm,
- visina = 22,5; 30 cm,
- irina = 15; 17,5; 20; 22,5; 25; 27,5; 30 cm.
- leita na zidovima od siporex blokova na svakoj strani otvora duga po 25 cm.
- na leita rasprostrijeti sloj cem. morta smjese 1 : 3, pa na taj sloj treba
postaviti krajeve nadvoja.
Svaki nadvoj mora se ugraivati sa cijelom svojom tvorniki proizvedenom
duinom i nipoto se ne smije skraivati.
C) Zidovi od armiranih siporex ploa
- ee se primjenjuju nego zidovi od siporex blokova zbog jednostavnijeg i jo breg graenja, a i zbog
efikasnije toplinske izolacije, jer nema mostova topline koje u zidovima od blokova tvori mort u
leajnicama.
90
1-letva
2- stiropor
5-kanal za instalacije
91
6 letva za privrenje
92
9. DIMNJACI
Da postignemo toplinu potrebnu stanovanju i industriji moramo izvesti takve ureaje sagorijevanja
koji ne samo da e osigurati bezopasan i besprijekoran postupak sagorijevanja, ve e i osloboditi u
najveoj mjeri u gorivu vezanu toplinu za koritenje.
Dimnjacima je svrha da plinove koji nastaju sagorjevanjem u jednom ili vie loita odvode izvan
zgrade. Time ujedno omoguuju i pospjeuju dovod zraka potrebnog za proces sagorijevanja s donje
strane u loite. kao posebni konstruktivni elementi od opeke.
Dimnjaci su vertikalni kanali u zidovima ili izvan zidova izvedeni iz negorivog materijala.
Pod dimnjacima ustvari podrazumijevamo sve cijevi i ahtove koji odvode sagorive plinove od loita
prema gore do preko krovova u atmosferu. U stambenim zgradama oni su ugraeni u nosive zidove, dok
su kod tvornikih pogona obino slobodno stojei.
Funkcioniranje dimnjaka ovisi o :
--- visini dimnjaka
--- solidnoj izvedbi dimnjaka
--- potrebnom poprenom presjeku dimnjaka
--- poloaju dimnjaka u zgradi (tlocrtu)
--- poloaju dimnjaka u susjednim zgradama
--- vrsti goriva
--- toplinskoj izolaciji, materijalu
Da bi se omoguilo ispravno funkcioniranje dimnjaka bez zastoja, potrebno se prilikom izgradnje
dimnjakih kanala pridravati sljedeih principa :
-- za prikljuak samo jedne pei na dimnjaki kanal dozvoljena je korisna visina dimnjaka od 3do5 m.
-- na jedan dimnjaki kanal mogue je prikljuiti pei samo s jedne etae.
-- za prikljuenje na jedan dimnjaki kanal 2 - 3 pei korisna visina dimnjaka iznosi od 5 do 7 m.
-- na jedan dimnjaki kanal, sa jedne etae, mogu se prikljuiti i tri pei ako one ne djeluju istovremeno.
Materijal za dimnjak treba da je :
-- vatrostalan, da ne bi bio razoren kod visokih temperatura
-- nepropustan za plinove koji se pojavljuju u dimnjaku
-- otporan protiv kemijskog djelovanja plinova
-- dovoljno vrst za mehanika naprezanja
-- dobar toplinski izolator, da plinove zatiti od gubitka topline radi hladnog vanjskog zraka.
Najei materijal je obina opeka u cementno-vapnenom mortu. Ona odgovara svim gornjim uvjetima,
ali joj je nepovoljna strana ta to dimnjak zidan opekom ima mnogo reaka i zbog toga hrapavu povrinu,
te zauzima dosta prostora, a radi povrnog rada kod izvedbe esto nastaju pogreke.
Beton nije povoljan zbog svojih loih toplinskih svojstava. Ukoliko se beton ipak upotrijebi, treba ga u
gornjem dijelu (od dimovodnog prikljuka prema gore) toplinski zatititi od prejakog ohlaivanja.
Specijalni dimnjaki blokovi izvode se tvorniki iz betona od usitnjene opeke. Oni prema potrebi imaju
jedan ili vie dimnjakih kanala. Vanjske stijene su dvostruke i upljina je pregraena u pojedine dijelove
koji se mogu upotrijebiti za ventilaciju.
93
Visina dimnjaka
Najmanja visina dimnjaka odreuje se na osnovi nagiba krova i
udaljenosti od vrha krova, sljemena. to je korisna visina
dimnjaka vea, to je vea razlika u teini stupa ugrijanih
plinova i vanjskog zraka, te propuh u dimnjaku postaje jai,
bolje funkcioniranje dimnjaka.
slika. Minimalne visine dimnjaka nad krovom
Poloaj dimnjaka u zgradi
Jae i naglije ohlaivanje plinova u dimovodnom kanalu teti pravilnom funkcioniranju dimnjaka. Zbog
toga treba dimovodne kanale zidati u srednjim zidovima zgrade. Na tavanu, gdje dimovodni kanali
prelaze iz zidova u samostalne dimnjake, treba ih odvesti to vie prema sljemenu zgrade, kako bi iznad
krova to manje strili i tako se to manje izlagali ohlaivanju svoje povrine.
Ako se dimnjaki kanali moraju postaviti u vanjske zidove, izolacioni sloj od unutarnje povrine kanala do
fasadnog zida iznosi najmanje 25 cm. Bolje rjeenje sastoji se u postavljanju kanala u zid koji se sudara
sa vanjskim zidom.
slika. Poloaj dimnjakih kanala u zidovima sa zidnom izolacijom
94
slika. Slaganje opeke oko samostalnih dimovodnih kanala ; I i II sloj zidanja dimnjaka
T - sa jednim kanalom ; U - sa dva kanala ; E - sa tri kanala ; L - sa etiri kanala
95
96
97
Troslojna izvedba
Schiedelov izolirani dimnjak s prozraivanjem s unutranje strane je sustav izraen od serijski
proizvedenih graevinskih elemenata koji su tono prilagoeni jedan na drugoga.
Sastoji se od:
Keramika cijev
Okrugla unutarnja cijev izraena je od visokovrijedne keramike otporne na vatru. Njezine osobine su
prilagoene specijalnim zahtjevima tehnike dimnjaka. Po mjeri izraena unutarnja keramika cijev
odlikuje se visokom postojanou na temperaturu i temperaturne promjene. Izvanredno je otporna na
kiseline, izuzetno nepropusna i stabilna. Njena masa koju je potrebno zagrijati je mala. Sukladna normi
EN 1457 kl. A1N1.
Izolacija
Izolacija od plono savitljive mineralne vune u cijelosti zatvara unutarnju cijev. Ona jami osobine
toplinske izolacije dimnjaka u skladu s grupom otpora prolaza topline. Sukladna normi HR DIN 4102-1.
Oblik i dimenzije izolacijskih ploa prilagoeni su na Schiedelove izolirane dimnjake s prozraivanjem s
unutranje strane.
98
Plat
Plat je izraen od laganog betona. Kanali u uglovima omoguavaju prozraivanje izolacijskog sloja s
unutranje strane. Istovremeno se vri sigurno centriranje stupa unutarnje cijevi i izolacijskog sloja.
Sukladan normi EN 12446. Mala specifina teina materijala rukovanje ini jednostavnim, a sastavljanje
se vri bez problema.
Dijelovi pribora
Pomou dijelova pribora uspostavlja se funkcija prozraivanja s unutranje strane. Graevni dijelovi koji
su tono prilagoeni jedan na drugi omoguavaju brzu montau bez problema.
UPUTSTVO ZA MONTAU :
Koliko e dimnjak dugo i dobro sluiti dok traje i objekt, ovisi od pravilne
montae.
- graevinska visina pojedinog elementa uzimajui u obzir i mort je 33,3
cm, tako da iz tri elementa dobijemo 1 metar dimnjaka.
- u unutranjosti zgrada dimnjak nije potrebno obziivati, nego samo
obukati ili obloiti tapetama.
- vanjski dio dimnjaka potrebno je zatititi od atmosferskih utjecaja. (ozida
se zidom d = 12 cm)
- elementi se spajaju produnim mortom (C : V : P = 1 : 3 : 9)
- Schiedel unutarnji uloci su vatrostalne kiselootporne amotne cijevi.
Spajaju se na utor.
Ivica utora mora biti okrenuta prema gore.
- amotne cijevi-unutarnji uloci dimnjaka spajaju se posebnim
vatrostalnim kitom, koji se mijea sa vodenim staklom u omjeru 4 : 3.
- Dilataciona vrpca od mineralne vune opletena je icom ili nesagorivom
niti. Vrpca se omota oko amotne cijevi u prostor izmeu omotaa i cijevi
uvijek pri spajanju omotaa. Tako je omogueno istezanje amotnih cijevi
koje nastaje zbog promjene temperature dimnih plinova.
- Fazonski komadi omoguuju jednostavnu montau vrata za ienje, i
prikljuka pei.
- temelj dimnjaka mora biti tako dimenzioniran i graen da ne doe do
slijeganja i pukotina.
99
10. STROPOVI
Meukatne konstrukcije su horizontalne, kose ili zasvoene konstrukcije, koje ograniavaju
prostor sa gornje strane, odnosno dijele zgradu na pojedine katove (etae) i preuzimaju sva stalna
i pokretna optereenja (ljudi i namjetaj), pa ih prenose na zidove ili stupove, povezujui ih
meusobno i ukruujui strukturu zgrade.
Meukatnu konstrukciju koja se nalazi izmeu etaa esto nazivamo strop, a ako se takva konstrukcija
nalazi iznad najvie etae, iznad koje je smjeten tavan, onda tu konstrukciju nazivamo tavanica. esto
se deava da se iznad konstrukcije najvie etae nalazi ravni krov, pa takvu konstrukciju nazivamo
konstrukcijom ravnog krova.
Na meukatnim konstrukcijama, s gornje se strane izrauju konstrukcije poda, a s donje
konstrukcije plafona, i onda se nazivaju stropovi.
Stropovi se sastoje iz sljedeih dijelova :
1. nosive konstrukcije -- moe biti iz drveta, armiranog betona, opeke, kamena i elika, kao i iz
kombinacije ovih materijala.
2. izolacionog sloja, koji je potreban radi zatite od zvuka, vatre i promjene temp.
3. poda, najgornjeg vodoravnog ili blago kosog sloja, po kojem se vri promet
4. podgleda (plafona) koji se obino sastoji od buke i po potrebi nosioca buke
Ad 1) Na izbor vrste stropne konstrukcije utjee niz faktora. Stropovi izloeni vlazi ili mogunosti poara,
kao i stropovi velikih raspona i tekih optereenja nee se u pravilu izraivati iz drveta nego iz masivnog
materijala. Takoer i lokalne prilike, konstrukcija nosivih zidova i sl. mogu odluivati kod izbora materijala
za strop. Drvene stijene zahtijevaju drvene stropove, a armirano-betonske stijene armirano-betonske
stropove. Meukatne konstrukcije izloene vlazi ili mogunosti poara, kao i one sa velikim rasponima i
tekim optereenjima najracionalnije je graditi od armiranog betona. Dimenzije nosive konstrukcije stropa
odreuju se statikim proraunom na osnovu dozvoljenog naprezanja materijala i odreenog stalnog i
pokretnog optereenja shodno tehnikim propisima za optereenje zgrada.
Ad 2) Izolacioni sloj u pravilu se stavlja izmeu nosive konstrukcije i poda, a slui kao zvuna i toplinska
zatita. On se izvodi u obliku nasipa, namaza i ploa.
-- nasip je u pravilu debljine 8 cm. On je od laganog, sitnozrnatog i istog materijala, a treba biti i
potpuno suh. Kao nasip slui uta (otpaci morta i opeke), drozga, praina od opeke i pijesak. Izolacija u
obliku nasipa je jeftina, ali jako optereuje nosivu konstrukciju i esto je neista,
-- namazi debljine od 3 do 5 cm stavljaju se ispod drvenih podova , a obino su od pilovine i
portland cementa. Oni smanjuju konstruktivnu visinu stropa i ujedno zamjenjuju slijepi pod, jer se u njih
mogu zabijati avli.
-- ploe od laganog betona, sadre, pluta, staklene vune, stiropora itd. kada slue kao izolacioni sloj
polau se iznad ili ispod nosive konstrukcije, a kad je potrebna jaa toplinska zatita, one se kombiniraju
s nasipom ili namazom.
Ad 3) Izbor vrste materijala za pod ovisi o namjeni prostorije, o prometu koji je u toj prostoriji, o
raspoloivim sredstvima, te o podlozi na kojoj e leati pod.
Pod treba zadovoljiti sljedee zahtjeve :
- da ima ravnu povrinu (pod izvan zgrade u blagom nagibu radi odvodnje)
- da je otporan na habanje (radi trajnosti)
- da priguuje zvuk (mekaniji i elastiniji)
- da je topao (za stambene i radne prostorije)
- da se da lagano istiti i popravljati
- da je nepropustan za vodu (kupaonica)
- da je otporan na mraz (terasa)
- da je otporan protiv kiselina (laboratorij)
Ustvari, niti jedan pod u potpunosti ne odgovara svim zahtjevima, te prema prilikama treba izabrati pod
koji je najbolje dorastao namjeni prostorije. Podovi se redovito polau kad su svi vaniji obrtniki radovi u
unutranjosti zgrade gotovi i prostorije zatvorene prema van.
100
Vrste podova :
1. Drveni podovi (obian daani pod, brodski pod, pod od parketnih daica)
2. Stakleni podovi
3. Kameni podovi
4. Pod od opeke
5. Namazi (betonski namaz, cementni namaz, teraco(vrsta cem. namaza), asfaltni namaz)
6. Prevlake (linoleum, guma)
Ad 4) Podgled npr. drvenih stropova najee je izveden u buci koja se nanosi na podlogu od pletiva
trske, rabicove mree ili drugih materijala na koje se prihvaa buka. Odgovarajui nosilac buke
privruje se za donju oplatu od dasaka, letava ili lakih graevinskih ploa. Debljina trstike i buke iznosi
obino od 2,5 do 3,5 cm.
Dobar strop mora biti vrst kako bi nosio predviene terete, a da se pri tom ne savija ili ne deformira. Ne
smije se ni tresti ni ljuljati. Mora dobro izolirati zvukove, galamu, viku itd. Treba da je gust, da ne proputa
zrak, plinove i sl., a osim toga mora biti dobar toplinski izolator.
Strop treba da je trajan kao i drugi konstruktivni dijelovi zgrade.
Prema nainu izrade, meukatne armiranobetonske konstrukcije dijele se na :
-- monolitne,
-- polumontane i
-- montane
101
Za sve spomenute vrste ravnih ploa izrauju se istovrsne skele i oplate, a glavna je razlika u debljini i
armaturi ploa.
SKELA
-- sastavlja se od vertikalnih stupova presjeka od 10/10 do 10/12. Stupovi se rasporeuju na meusobne
razmake od 1,2 do 1,8 m, tj. po 2 ili 3 stupa u smjeru raspona i povezuju odozgo gredama presjeka oko
10/12, a ukruuju dvjema dijagonalno krino pribijenim daskama. Takvi se spregovi niu paralelno po
cijeloj duini prostora na meusobnim razmacima od 0,75 do 1,0 m i ukruuju jednostrano dijagonalno
pribijenim daskama. Iznad greda postavljaju se sjekomice daske debele 24 mm, visoke 18 do 20 cm na
meusobnim razmacima 40 do 70 cm koje slue za noenje oplate. Na betoniranu i slinu podlogu
stupovi se postavljaju izravno i podbijaju klinovima. Na zemljanu podlogu treba najprije postaviti grede ili
platice, a povrh njih klinovima podbijati stupove.
OPLATA
-- slae se jednostavnim postavljanjem dasaka debelih 24 mm u uzdunom smjeru prostora, tj popreno
na sjekomice postavljene daske povrh greda. Oplata za ploe izrauje se jo i od montanih daanih
lesonitnih i metalnih tabli.
Oplatu armirano-betonskih stropova treba izvesti dovoljno vrsto i stabilno da se prilikom betoniranja ne
pomakne ili deformira. Debljina grae oplate ovisi o dimenzijama armirano-betonskog stropa, pa to je on
masivniji i tei, graa e biti jaa, a razmaci podupiranja i vezanja manji. Nakon to je armatura poloena
na istu i vlanu oplatu pristupa se betoniranju stropne konstrukcije.
- izrada oplate i skele je ista za sve sluajeve ravne ploe dok se poloaj armature i debljine ploa
mijenja
- sve ove konstrukcije se u tlocrtima i presjecima oznaavaju s pozicijom
- to je ime ili oznaka konstrukcije pod kojim se svi podaci o pokretnim i nepokretnim optereenjima,
rasponima, materijalima, dimenzijama, koliini i poloaju armature nalaze u statikom raunu
- statiki raun je popis svih pozicija odnosno karakteristinih konstrukcija objekta sa svim potrebnim
podacima za svaku poziciju
Na zgradama se meukatna armirano-betonska ploa izrauje zajedno sa serklaom, pa se ipke glavne
armature zbog sigurnije veze mogu produiti i due od oslonca.
ARMATURA PLOE
-- Na montiranu oplatu postavlja se glavna armatura od elinih ipki promjera od 6 do 14 mm u pravcu
raspona. Razmak ipki ne smije biti vei od dvostruke debljine ploe ili najvie 20 cm. Glavna armatura
postavlja se u donjoj zoni ploe i izdignuta je od oplate za visinu zatitnog sloja betona. Kod zatienih
konstrukcija, debljina zatitnog sloja iznosi 1 cm, a nezatienih 1,5 cm. Osim glavne armature postavlja
se jo poprena ili razdjelna armatura u pravcu duine ploe, odnosno okomito na glavnu armaturu ploe.
Izrauje se od ipki promjera 5 do 8 mm na razmacima najvie do 35 cm. Tonije se razdjelna armatura
rasporeuje tako da ukupna povrina presjeka ipki razdjelne armature iznosi 20% od ukupne povrine
presjeka ipki glavne armature. Na krianjima se glavna i razdjelna armatura povezuju paljenom icom.
Za armiranje ploe koristi se jo i mreasta armatura od glatkih ili rebrastih elinih ipki.
102
103
3. Ploe sa prepustima - izrauju se kao slobodno poloene ploe na dva leaja, monolitno povezane s
konzolom koja ini prepust. Izrauju se kao meukatne konstrukcije s nadstrenicom, za terase i sl.
5. Kontinuirane ploe - ako ploa s glavnom armaturom lei u jednom pravcu preko vie od dva leaja,
naziva se kontinuirana ploa. Ove ploe kao meukatne konstrukcije postavljaju se kod popreno
postavljenih zidova zgrada.
- na svakom djelu gdje se ploa nastoji savinuti kao upeta postavljamo u gornju zonu aramtura
- karakteristika svih monolitnih AB ploa, a pogotovo ravnih je da su relativno velike vlastite teine
pr.. ravna ploa debljine 18 cm vidimo koliko iznosi masa 1 m2 ploe
V = 1x1x 0,18 = 0,18 m3
gustoa betna = 2200 kg/m3 x 0,18 = 430 kg
- vilice rebra su 6 mm, glavna armatura 10 12
- oplata moe biti drvena, ali je bolja limena jer se lake montira i demontira
- da se donji dio ploe ne vidi, u prolosti su izvodili buku na sloju trstike koja se prethodno uvrstila ne
rebro
- danas radimo razne sputene stropove
104
B ) Rebraste ploe
Kod veih raspona ili kod velikog optereenja postaju armirano-betonske ploe debele i teke. Poto
kod dimenzioniranja presjeka armatura preuzima napone vlaka, a beton napone pritiska, to u ploi beton
ispod neutralne osi nema statike vrijednosti i on moe otpasti, a armaturu treba skupiti na pojedinim
mjestima - u rebrima. Tako nastaju ploe s rebrima koje se sastoje od greda meu kojima su razapete
ploe. Greda se u statikom pogledu smatra kao T nosa, te se sastoji od ploe i rebra.
Rebraste meukatne konstrukcije izrauju se kao :
-- rebraste meukatne konstrukcije
-- sitnorebraste meukatne konstrukcije
Rebraste meukatne konstrukcije - izrauju se od armiranog betona, a sastoje se od rebra i ploe koji
ine monolitnu statiko-konstruktivnu cjelinu.
Debljina ploe iznosi od 8 do 12 cm, a visina T presjeka ploe zajedno sa gredom mora se statiki
proraunati. Orijentaciono se kree od 30 do 60 cm. Razmak rebara je od 1,0 do 2,5 m. irina grede ovisi
o koliini armature, koja se ulae u gredu, te obino iznosi 1/2 do 1/3 visine grede.
Udaljenost armature grede od oplate iznosi najmanje 2,5 cm u zatienom prostoru. Meusobna
udaljenost ipki jednaka je najmanje njihovoj debljini, ali minimalno 3 cm. Zbog preuzimanja kosih glavnih
napona iz donje se zone koso prema leitu u gornju zonu povija min. 1/3 armature koja na kraju
zavrava kukama.
Za gredaste tavanice uobiajen je i naziv obine rebraste
tavanice "T" presjeka ija se rebra postavljaju na osovinskom
rastojanju veem od 70 cm. Debljina ploe (dp), irina rebra (br) i
njegova visina (dr) utvruju se prema osovinskom rastojanju
rebara i u zavisnosti od raspona oslonaca.
Slika. Rebrasta meukatna konstrukcija ; E - aksonometrija ;
1 - greda ; 2 - mort ; 3 - ploa ; 4 - pod ; 5 - zid ; 6 - serkla
105
106
Gredice se sastoje od zavarenog armaturnog nosaa i "korita" od peene gline. Zavareni armaturni
nosa postavlja se u "korita" i zalijeva betonom od sitnog agregata. Nakon ovrivanja betona u "koritu",
gredice su spremne za montau.
uplja opeka za ispunu izrauje se u irini koja zajedno s gredicama ini modularnu mjeru od 50 cm.
Visina ispune je obino od 10 do 16 cm, a duina je 25 cm.
Beton za izradu rebara i tlane ploe obino je debljine 4 do 5 cm, a maksimalno zrno agregata ne bi
trebalo biti vee od 16 cm.
MONTAA
Kod montiranja stropa potrebno je da se postave podupore na razmak od 1,20 do 1,70 m ovisno
o ukupnom rasponu. Na njih se prvo postavljaju gredice na osovinski razmak od 50 cm, zatim se izmeu
gredica postavljaju blokovi ispune. Nalijeganje gredica na zidu treba da je 15 cm, minimum 12 cm. Za
raspone do 4 m treba u sredini raspona predvidjeti popreno armirano betonsko rebro za ukruenje,
irine od 12 do 15 cm, a za raspone vee od 4,5 m i dva ukruenja, a nastali se otvor zatvori daskom.
Iznad blokova ispuna montira se konstruktivna armatura, mrea od profila veliine 6 mm na razmaku od
25 cm, to zahtijevaju propisi za gradnju u seizmikim podrujima. Na mjestu pregradnih zidova, kao i
kod veih optereenja gredice se grupiraju po dvije zajedno jedna uz drugu. Nakon montae betonira se
tlana ploa zajedno s rebrima i serklanim betonom MB 20 i agregatom 0 - 16 mm. Debljina tlane ploe
trebala bi iznositi 4 - 5 cm. Prije samog betoniranja treba poistiti i viekratno navlaiti montirane gredice i
ispune, te provjeriti podupore. Prilikom betoniranja kolica s betonom moraju se voziti po poloenim
mosnicama, a nikako po blokovima ispuna. Podupore se mogu skinuti nakon 15 dana od dana
betoniranja.
"Fert" stropna konstrukcija izvodi se preteno kao prosta greda. Kod
raspona veih od 3m obvezna je izrada jednog ili vie rebara za
ukruenje. Poetna (i zavrna) gredica montira se tik uz popreni zid,
pa se betonira zajedno sa serklaom. Za noenje pregradnih zidova
paralelnih s gredicama treba unaprijed centrino postaviti gredice
jednu uz drugu, pa onda betonirati.
107
STATIKA - U pogledu statike ova konstrukcija u fazi eksploatacije djeluje kao sitno rebriasti strop,
- raunat kao prosta greda. Visina konstrukcije je 19 cm.
- Vlastita teina 2,8 KN/m2, a zavrna konstrukcija cca 4,15 KN/m2.
- Nosivost konstrukcije iznosi 300 KN/m2 netto.
- Faktor sigurnosti 1,65.
108
stiropo
POROTHERM
POROTHERM
cem.
POROTHERM
30 ili 38
POSTAVLJANJE GREDICA
- Gredice se postavljaju na osnom razmaku od 60 cm
- Minimalno nalijeganje gredica na zid iznosi 12 cm
- Gredice se postavljaju na ravnu podlogu od cementnog morta
109
TLOCRT
gredice
zid
zid
60
60
POROTHERM 60
POROTHERM gredica
presjek A-A
8 mm/25 cm
410 mm
TLOCRT
POROTHERM podloak
110
POROTHERM serkla
POROTHERM
serkla
30 ili 38
Prednosti koritenja POROTHERM serklaa
-
MONTAA
Nadvienje POROTHERM gredica prije betoniranja tlane ploe
POROTHERM gredice je potrebno podupirati tako da one prije betoniranja tlane ploe u polovici
raspona imaju nadvienje u vrijednosti l/300.
PODUPIRANJE GREDICA
- postavljanjem podupore na gradilitu sprijeava se lomljenje gredica
- POROTHERM gredice za vrijeme graenja podupirati na razmaku od max.150 cm
- gredice podupirati tako da one u polovini raspona imaju nadvienje l/300
raspon
nadvienje
3,0 m
4,0
5,0
6,0
1,0 cm
1,3
1,7
2,0
POROTHERM gredica
1,5 m
111
1,5 m
Detalji
112
113
11. STUBITA
Stubita su vertikalni ili kosi konstruktivni elementi za svladavanje visinskih razlika tj. za penjanje
s nieg na vii ili silaenje s vieg na nii visinski nivo.
Za savlaivanje visinskih razlika izmeu dijelova zgrada i katova mogu se koristiti rampe, stepenice,
liftovi (dizalice) i pokretne stepenice (eskalatori) zavisno od kuta nagiba ravnine izmeu toaka u prostoru
koje treba povezati.
Kao vertikalne komunikacije za pjeaki promet slue stepenice i rampe. Za privremene veze izmeu
raznih katova slue i ljestve. Osim toga, imamo i mehanizirane vertikalne komunikacije i to dizalice raznih
vrsta i pokretne stepenice. Dizalice su redovno vertikalne, izuzetno su pod uglom manjim od 90, a sve
ostale vrste vertikalnih komunikacija su pod manjim ili veim kutem, koji zatvaraju sa horizontalnom
ravninom.
U zatvorenom prostoru stepenite moe biti izmeu bonih i eonih zidova (zatvoreno stepenite) ili
slobodno postavljeno u prostoru za komuniciranje (otvoreno stepenite).
U zgradarstvu stubita imaju vrlo vanu funkciju i ulogu, tehniko-praktinu i estetsko-arhitektonsku, te
zato stubita moraju zadovoljiti odreenim osnovnim zahtjevima i propisima :
1. sigurno i ugodno hodanje po stubitu sa odgovarajuim usponom, odmoritima (podestima), dovoljnom
irinom krakova, sa vrstom ogradom uz dobro danje i umjetno osvjetljenje, potrebnu nosivost i
vatrosigurnost.
2. nagib stepenica u jednom stubitu mora biti kroz sve katove isti, a za tavan i podrum moe stubini
krak biti sa strmijim nagibom. Razlike visina katova u istoj zgradi svladavaju se veim brojem stepenica, a
ne veim nagibom krakova istog stubita.
3. viekatne zgrade moraju imati bar jedno stubite izraeno od negorivog materijala, a u jedno-etanim
zgradama stubite se moe izvesti od drveta.
irina stepenica, odnosno stubinog kraka, ovisi od vrste objekta za koji je predvieno stubite, njegove
namjene i katnosti objekta. Kod javnih objekata irina stubinog kraka se izraunava prema broju ljudi
koji e ga koristiti (robne kue, i slino).
Stubita mogu biti razliita prema obliku, poloaju u prostoru, namjeni i nainu izrade. Osnovne razlike
izmeu stubita ogledaju se kroz materijal od koga se izrauju i kroz njihove konstruktivne sklopove.
Vrste stubita po obliku
Podjela stubita na vrste prema obliku vri se na osnovu oblika tlocrta stubinog prostora i broja stubinih
krakova. Tlocrti stubinog prostora mogu biti kvadratnog pravokutnog, trapeznog, viekutnog, elipsastog,
krunog ili polukrunog oblika.
Prema broju krakova stubita mogu biti jednokraka, dvokraka, trokraka i etverokraka.
Standardni tipovi stubita su obino s jednim ili dva kraka pravokutnog tlocrta. Na izbor oblika stubita
utjee niz uvjeta od kojih su primarni namjena objekta, materijal i nain izrade.
RAVNA STUBITA
ZAVOJITA STUBITA
114
115
116
117
118
Prema tome, visina stepenica i irina gazita su u stalnom odnosu. Ukoliko je vea visina stepenica,
utoliko se irina gazita smanjuje.
Ispitivanjem izvedenih stepenica sa razliitim odnosima penjanja dolo se je do zakljuka da su
najudobnije stepenice kod kojih je visina 17 cm, a irina gazita 29 cm. Razlika izmeu irine gazita i
visine iznosi :
- V = 12 cm, to potvruje da je najpovoljniji odnos kada je gazite vee od visine za 12 cm.
Koje e dimenzije biti usvojene, ovisi o namjeni zgrade, broja ljudi koji se njima slue i od raspoloivog
prostora za njihov smjetaj, kao npr.
- vieetane javne zgrade - 16/30 ; - bolnice - 14/34.
- stambene zgrade - 17/29 ; - kole - 16/30.
a) Odreivanje irine stubinih krakova
irine stubinih krakova ovise o namjeni zgrade, raspoloivog prostora, broja ljudi koji se na njima kreu,
kao i vanosti stepenica.
Najmanja irina za unutranje stepenice jednog stana iznosi 75 cm.
Najvea irina stepenica i to za javne i poslovne zgrade iznosi 210 cm.
Uobiajena irina stepenica za stambene zgrade iznosi 120 - 150 cm.
b) Stubini podesti
Podesti, kojima je gornja povrina priblino u onoj visini u kojoj su i povrine podova u prostorijama iste
etae, nazivaju se glavni podesti. Podesti se kao i meupodesti izrauju kao armirano-betonske nosive
ploe.
Duina podesta i meupodesta utvruje se duinom jednog do dva koraka s dodatkom jedne irine
stepenice.
Formula za duinu podesta glasi:
Lp = n x 63 +
119
U praksi se, meutim, duina meupodesta uzima da bude ista kao i irina stubinog kraka (120 cm).
Glavni podest je uvean (130 - 150 cm). Za kole duina podesta jednaka je irini stubinog kraka
uveana za 20 cm.
Podesti su dio stepeninog prostora koji ima dvojnu namjenu: da slui za odmor prilikom penjanja i za
ulazak u prostorije odnosno stanove svakog kata. Prostor izmeu stepeninih krakova sa koga se ulazi u
prostorije ili stanove obino se naziva podest a prostor koji slui za predah prilikom penjanja polupodest.
Funkcionalne dimenzije stubinog podesta i polupodesta su irina (lp) i duina (Lp).
Duina podesta kod standardnih stepenita jednaka je irini stepeninog kraka (Lp=lk), dok irina
podesta zavisi od vrste stepenita prema obliku i broju krakova.
Kod jednokrakih stepenica irina stubita jednaka je zbroju irine kraka, komunikacionog prostora pored
njega i razmaku izmeu njih to iznosi lp=1,30+0,50+1,80=3,60m.
irina podesta dvokrakih stepenica jednaka je zbroju irina krakova i rastojanja izmeu njih i iznosi
lp=1,20+1,20+0,10=2,50 m.
Visinska rastojanja izmeu podesta odnosno podesta ili polupodesta dobivaju se na osnovu broja
stepenica (n) i visina ela (h) usklaenih sa katnom visinom (H). Tako je visinska razlika izmeu podesta
jednokrakog stepenita jednaka katnoj visini i iznosi H=16x17,5=2,80m.
Kod dvokrakog stubita visinska razlika izmeu podesta i polupodesta jednaka je polovini katne visine i
iznosi H/2=2,80/2=1,80cm.
120
121
U ovom je sistemu stuba poprenog presjeka u obliku slova L, pa je dulji krak nastupnica, a krai
prednjica. Stube se umeu meu tetive takoer u obliku slova L, pa krai krak slui kao leite krajeva
prednjeg dijela i krajeva stranjeg dijela nastupnice.
122
123
12. PODOVI
Podovi - horizontalne povrine po kojima se hoda, a izrauju se kao jednostavne ili obloene
konstrukcije to zavisi o namjeni prostorije, kao i od poloaja poda (podrum, prizemlje, potkrovlje)
Podna konstrukcija - jedan ili vie slojeva materijala koji lee na vrstoj podlozi
(zemljitu, meukatnoj konstrukciji ...).
Svojim tehnikim i estetskim svojstvima trebaju omoguiti kretanje ljudi, strojeva ili vozila, noenje
nepokretnog tereta; da omogue zatitu od toplote, hladnoe, vode, vlage i udarnog zvuka kao i da
svojim izgledom uine prijatan rad ili boravak u prostorijama.
Zahtjevi koji se postavljaju na podnu (meukatnu) konstrukciju su toplinska i zvuna izolacija.
Da bi u potpunosti odgovorili svojoj namjeni, podovi trebaju odgovarati vaeim graevinskim propisima
za zavrne radove u zgradarstvu a posebno onima koji se odnose na zvunu i toplotnu zatitu zgrada.
Podne konstrukcije (kao sastavni dio gotovih meukatnih konstrukcija) sastoje se od:
- osnovnih (primarnih) i dodatnih (sekundarnih) elemenata.
Primarni elementi su obavezni za sve vrste podnih konstrukcija dok sekundarni obuhvaaju slojeve koji
obavezno ulaze u sklopove ako je to uvjetovano namjenom ili vaeim propisima.
Osnovni elementi podnih konstrukcija su:
- podne podloge (PP) - elementi vieslojnih podnih konstrukcija preko kojih se postavljaju podne obloge i
trebaju biti od vrstih materijala koji omoguuju stabilnost i povezivanje sa oblogom u monolitnu cjelinu.
Livene podne podloge (PPL) imaju najiru primjenu a mogu biti od cementnog i gipsanog morta, raznih
vrsta betona (obian, keramzit ili perlit beton), asfalta i sl.
- elastini slojevi (E) - elementi za priguivanje zvuka - moraju biti od takvih materijala koji e
svojim fiziko-kemijskim svojstvima zadovoljiti u pogledu zvune izolacije i zvune propustijivosti
- ploe od tvrde pjene, pluto i elastificiranog stiropora.
- podne obloge (PO) rade se od materijala koji su izdrljivi na pritisak, prodor namjetaja i habanje. One
trebaju biti stabilne, sigurne, vodonepropusne, otporne prema kemikalijama, da osiguraju lako odravanje
i da odgovaraju propisima o protupoarnoj zatiti.
Dodatni elementi podnih konstrukcija su:
- hidroizolacioni slojevi (HI),
- slojevi za toplinsku i zvunu zatitu (termo-zvuni izolatori (TZI)) i
- dodatni slojevi za zatitu od kondenziranja vlage (DS) (parne brane).
Podne konstrukcije dijelimo na dvije grupe:
a)krute podne konstrukcije (K) -primjenjuju se za objekte kod kojih nije potrebna zvuna izolacija
b) elastine podne konstrukcije (E) (plivajue podove). - primjenjuju se u zgradama koje
trebaju zvunu zatitu (stambene zgrade).
- kod krutih podnih konstrukcija obavezni primarni slojevi su podne obloge i podne podloge
- kod plivajuih podova pored obloga i podloga jo je i elastian sloj za priguivanje zvuka.
124
Plivajui podovi
Zvuk
Buka se iri zrano ili preko elemenata konstrukcije. Zbog velike gustoe materijala,
nosivi elementi su lo izolator od udarnog zvuka koji nastaje u direktnom kontaktu s
podlogom (hodanje, tranje, pomicanje namjetaja)
Povijest
- podne konstrukcije su uglavnom izvoene sa podlogom na sloju pijeska
rasutim preko meukatne konstrukcije
- ovaj sitnozrni materijal je apsorbirao zvuk
Danas
- prodiranje udarnog zvuka se spreava izvoenjem tzv. plivajuih
podova (standardni nain izvoenja zvune izolacije)
to su plivajui podovi?
To su podovi kod kojih podloga lei (pliva) na izolacijskom sloju i nema dodira sa nosivom konstrukcijom
ili instalacijama u podu.
- umetanjem elastinog materijala gornji se sloj graevnog elementa odvaja od donjeg nosivog sloja, a
jednako tako i od svih vertikalnih dijelova kao to su: zidovi, instalacije, i dr..
Nain izvedbe
Odvajanje od nosive konstrukcije (AB ploa) - izvodi se tako to se na meukatnu konstrukciju polau
izolacijski materijali koji upijaju zvuk.
(mineralna vuna, stiropor, tvrde pjene od umjetnih masa, staklene vune i sl.)
- debljina sloja je od 4-10 cm to ovisi o namjeni prostorija i vrsti poda.
Odvajanje od zidova izvodi se tako da se u prostor do zida postavljaju rubne trake visine oko 10 cm.
(trake se rade od stiropora, rebrastog kartona i sl.)
Primjer materijala: Novolit Stiropor EPS ploe debljine = 20 mm (Elastificirani ekspandirani polistiren)
Blokovi stiropora se nakon vaenja iz kalupa odmah preaju na znatno manji volumen. Ovim se
postupkom utjee na molekularnu strukturu a rezultat je poveana elastinost, odnosno nia vrijednost
dinamike krutosti.
Kada se blokovi stabiliziraju se na oko 10 15 % manji volumen od poetnog, ploe se reu na 10 %
veu debljinu od nazivne. (nakon optereenja (500 kg/m2). sa betonskim estrihom (debljine 4- 6 cm)
trajno e zadrati svoju nazivnu debljinu).
PE folija Zatita izolacije
- debljine 0.2 mm sa preklopima 20 cm punoplono se polae na EPS i podigne uz vertikalne
trake najmanje 2 cm iznad predviene razine estriha.
Svrha postavljanja PE folije je sprijeiti istjecanje cementnog mlijeka (prilikom izvoenja mokrih podloga
(CM)) i nastanka zvunog mosta izmeu estriha i nosivog graevnog elementa poda.
Estrih / kouljica
Debljinu betonske podloge - estriha treba proraunati (najmanje 4 cm). Estrih se preporuuje izvesti od
mikrobetona, po potrebi armiran lakom elinom mreom.
Vrste podloga
Plivajue podloge prema nainu izvedbe dijelimo:
Mokre podloge: (cementno betonske podloge)
Suhe podloge: (ploe od iverice ili gispkartonske ploe)
- izvode se kod sanacije postojeih konstrukcija
(poboljanje toplinske i zvune izolacije)
125
ESTRIH podovi
- tako zovemo sve podloge koji se izvode preko plivajuih materijala, a ispod razliitih obloga od
keramike, drveta ili PVC-a.
- najee je rije o podlogama od cementnog morta i gipsa.
- plivajui estrih moe biti i kruta AB ploa debljine do 5 cm poloena preko elastinog sloja od staklene ili
mineralne vune debljine do 2,5 cm.
- gips je materijal koji je ekoloki podoban, ne goriv, udoban, a uz sve je dobar regulator topline.
Estrih treba odvojiti od zidova kako ne bi prenosio zvune valove. Taj rubni prostor uz zid se popunjava
mineralnom vunom, stiroporom i sl.
Ukoliko je povrina prostorije vea od 20 m2 pod treba podijeliti dilatacionima rekama (sprjeava se
nekontrolirano pucanje..)
Suhi estrih podovi
Zadovoljavaju sve zahtjeve ugradnje u stambenim i poslovnim zgradama.
Razlog tome je i mogunost upijanja vika vlage u prostorijama zbog svoje
prirodne poroznosti.
mala masa ploe: oko 15 kg/kom
mala teina: idelano za potkrovlja i podove na slabijim meukatnim konstrukcijama
praktini i lako nosivi formati: pr. 60 x 200 cm
poveava se sigurnost zatite od poara
jednostavna obrada i brzo postavljanje skrauje ukupno vrijeme gradnje (nema suenja)
suhom gradnjom ne unosi se dodatna vlaga u prostor
prohodnost poda je ve za nekoliko sati
126
127
128
129
130
131
Parapetni zidovi
Parapet je dio zida od prozorske konstrukcije do poda. Visina mu se odreuje prema namjeni prostorije.
Za stambene prostorije je najmanje visine 90 cm.
Prema potrebi moe biti i nii i vii. Niski parapet (20 cm od poda) stavlja se tamo gdje elimo vee
vizualno povezivanje sa vanjskim prostorom, a kad elimo sprijeiti poglede u neke prostorije (kupaona)
izvodi se visoki parapet i do 2,0 m.
Prema pravilniku, ako je parapet nii od 90 cm, moramo izvesti zatitnu ogradu, ija se gornja ivica
(rukohvat) nalazi najmanje 0,90 m iznad zavrnog pod
132
kamenih ploa_K
133
134
Poetak gradnje
1. Na poetku gradnje precizno izravnajte prvi red. Time ete postii kvalitetu daljnje
gradnje do krova.
2. Vodoravno nanaajte tankoslojni mort po cijeloj povrini zidnog bloka, a vertikalno
na 2/3 povrine.
3. Debljina morta neka ne bude vea od 2 - 3 mm. Deblji slojevi lako prouzroe
nastanak toplinskih mostova.
4.U gradnju YTONG protupotresnih zidnih blokova budite oprezni u smislu preciznog
postavljanja armature iz temeljne ploe.
Niveliranje
Nakon organizacije gradilita na izvedenu povrinu temelja (temeljne ploe) zacrtavate rubove unutranjih i
vanjskih nosivih zidova. Prije poetka zidanja odnosno postavljanja prvog reda izvodite hidroizolaciju i provjerite
ravninu povrine. Potpunu ravninu povrine postiete tako da na uglovima postavite visinske markice koje
meusobno iznivelirate. S time dobivate osnovnu +/- 0,00 kotu po cijelom tlocrtu nosivih zidova i dobivate pregled
kakva su visinska odstupanja na pojedinim mjestima.
Visinske toke su osnova za izradu produnog morta na koji se postavlja prvi red YTONG blokova.
135
Zidanje
Za zidanje s YTONG elementima upotrebljavate YTONG bijeli tankoslojni mort. Zbog potresne stabilnosti objekta
morate mort nanaati na horizontalne i vertikalne doticajne povrine (spojnice) u drugom i svim ostalim redovima.
YTONG tankoslojni mort nanaate s YTONG nazubljenom lopaticom u debljini od 2-3 mm. Povrina YTONG
elemenata mora biti ista, vrsta i ravna.
Mort nanaajte na zid u duini do 2 metra. S tim dostiete maksimalni radni uinak.Zidajte kod temperatura +50C
do +250C. U sluaju suhog i toplog vremena preporua se navlaiti YTONG blokove.
Vertikalnu doticajnu povrinu (spojnicu) namaite po cijeloj povrini. S tom premazanom povrinom dostiete
maksimalno spajanje blokova na vertikalnim spojnicama i minimalnu debljinu vertikalnog spoja, a to je 2 - 3 mm.
Tijekom zidanja morate red po red kontrolirati vertikalnost s pomou libele. Horizontalnost reda kontrolirate na
svakom redu u uzdunom i poprenom smjeru s libelom.
S horizontalnom kontrolom postiete ravnost u uzdunom smjeru zida. Mogue neravnine trebate odmah otkloniti.
Svaka nepopravljena greka prouzroit e neravnu povrinu zida, a s time i poveati potronju YTONG
tankoslojnog morta te smanjiti izolacione karakteristike materijala i oslabiti konstrukciju. Popunjavanje zida
postiete umetanjem elementa kojeg jednostavno i brzo izreete s YTONG alatom (runom,elektrinom ili tranom
pilom). Naravno, prije umetanja morate namazati horizontalne i vertikalne spojnice.
Na uglovima, mjestima sudara ili krianja unutarnjih i vanjskih zidova te krajevima zidova morate izraditi vertikalne
serklae od protupotresnih zidnih blokova. To su elementi koji imaju izraeni otvor i slue kao oplata.
136
Po zavretku zida u otvor stavlja-te armaturu, a iz konstruktivne ploe moraju biti ostavljeni ankeri minimalne visine
60 cm. Otvor zatim zapunjavate betonom max. granulacije 0-16 mm.
Kvalitetan objekt rezultat je kvalitetnog zidanja. Ozidane povrine morate odmah oistiti od vika tankoslojnog
morta nakon svaka tri reda. Nepopunjene fuge ili vee otvore ne zapunjavaju se tankoslojnim mortom jer je to
suvian i nepotreban posao. Te fuge ili otvori zapunjavaju se neposredno prije nanoenja unutarnje i vanjske
YTONG buke.
U postupku zidanja mogu se na povrini zida (horizontalnoj fugi) pojaviti neravnine tj. povienje bloka u odnosu na
susjedni blok. U tom sluaju morate odstraniti (obrusiti) te neravnine s YTONG daskom strugalicom.
YTONG blokovi moraju biti isti prije ugradnje jer e vam neodstranjeni pijesak prouzroiti neravninu zida. Zato
morate prije nanosa YTONG tankoslojnog bijelog morta povrinu odpraiti s etkom. Time ete postii
jednakomjeran i optimalan nanos morta.
137
Bijeli strop
Slaganje bijelog stropa zapoinje postavom gredica na osni razmak 62,5 cm koji odreuje duina
ispunskog YTONG bloka. YTONG ispunski blokovi umeu se s gornje strane, blokovi se smiju udarati
samo gumenim batom.Gaziti se smije samo po blokovima, a ne po gredicama. Ne smije se skakati i
trati po blokovima, a vonja lakih kolica mogua je samo preko dasaka. Stropni blok ne optereivati
silom veom od 1,3kN/komadu. Podupore se postavljaju po sredini raspona (1 podupira na 12 m2
stropa). U poprena rebra uvlai se dodatna armatura 2xfi 8 RA.
Primarne i sekundarne gredice zapunjavanju se mikro betonom (agregat 0-4 mm) MB-20. Potronja cca
10-12 lit./m2 stropa. Prije popune gredice je potrebno natopiti vodom. Nakon monolitizacije gredica strop
je potrebno pregletati tankoslojnim YTONG mortom debljine 3 mm. Podgled bijelog stropa buka se
laganim vapneno-gipsanim ili gipsanim bukama do debljine od 1 cm.
138
Pregradni zid
Pregradni zidovi izrauju se od YTONG zidnih ploa debljine 10, 12,5 i 15 cm. Svaki trei red po visini
OBAVEZNO je potrebno uvrstiti u bonu nosivu konstrukciju pomou elastinog ankera, s pocinanim
avlima. Svaki drugi blok zadnjeg reda zida obavezno trebate uvrstiti u stropnu konstrukciju pomou
elastinog ankera.
Pregradne zidove od YTONG zidnih ploa trebate vertikalno dilatirati s bonim nosivim zidovima u irini
fuge od 1 cm, te istu zapuniti purpjenom. Pregradni zid dilatirat ete sa stropnom konstrukcijom u irini
fuge od 2 cm, te istu zapuniti pur pjenom.
Ostali detalji
Vertikalna hidroizolacija
Vertikalna hidroizolacija Na zidove od YTONG blokova vertikalnu hidroizolaciju
postavit ete bez prethodne izrade buke direktno na otpraeni zid, a prema
pravilima struke za izolaterske radove.
Ispunski zid
Ispunske zidove od YTONG blokova moete privrivati u bonu nosivu
konstrukciju elinim trnovima u svakom treem redu uz obaveznu izvedbu
dilatacije irine 1 cm prema nosivoj konstrukciji koja se takoer puni s pur pjenom.
U YTONG bloku ete urezati utor koji ete ispuniti cementnim mortom 1:3.
Montani nadvoji u nenosivom zidu
U YTONG zidne ploe ureite "V" utor dubine min. 5 cm, ili utor 5x5 cm. Sa svake
strane mora ostati min. 2 cm YTONG-a. Utor popunite cementnim mortom u koji
utisnite 2fi6 ili 2fi8 mm.
Nakon otvrivanja morta, nadvoj okrenite i postavite iznad otvora. Potrebno
nalijeganje nadvoja je min. 15-20 cm sa svake strane otvora. Max. svijetli raspon
otvora je 140 cm.
139
Gletanje zidova
Gletanje YTONG zidova izvedite ukoliko je zid sazidan ravno i uredno, a odstupanja u ravnini zida nisu
vea od 1,5 mm. Sve orizontalne i vertikalne fuge kao i ljebove za instalacije bandairajte samoljepivom
mreicom 5 cm irine. Preko mreice i fuga nanesite masu za ispunu kao npr."FUGEN FULLER".
Nakon to se "Fugen fuller" osuio, nanosi se glet masa u dva sloja s tim da ukupna debljina nanosa ne
smije biti deblja do 4 mm. ZABRANJENO JE GLETANJE S TANKOSLOJNIM MORTOM ZA ZIDANJE!
140
141
142
Bijeli strop
stropna gredica
mikrobeton
armaturna ipka
leajnica
YTONG blok s utorenim donjim rubovima ela
Tankoslojni YTONG mort
b) u fazi monolitizacije
143
c) gotov strop
Razna oslanjanja za rad na viim katovima ili krovu obaviti tak onda kad na jedan blok djeluje
silla do 5 kN.
Slaganje zapoinje gredicama i s po jednim redom blokova koji formiraju toan raspored.
Predgotovljene gredice se proizvode nadviene, to osigurava nadvienje konstrukcije. Ukoliko je
potrebno postavljaju se podupore, te se postavljaju ostali blokovi na mjestima poprenih rebara
leajnice.
Slijedi uvlaenje ipki poprenih rebara vijenaca.
Mikro betonom se pune preostali dijelovi gredica i poprenih rebara te vijenaca (cca 10 l betona
po m2 konstrukcije).
Istog ili narednih dana, strop se prelije YTONG mortom u debljini 3 mm.
144
145
146
Literatura:
1. Konstruktivni elementi zgrada I i II
uro Peuli
Tehnika knjiga, Zagreb 1991.
2. Mladi zidar Uvod u graevinarstvo
V. Bertol
Zagreb, 1958.
3. Tehniki propisi za zidane konstrukcije
4. Prospekti YTONG
5. Prospekti WIENERBERGER
147