SVEUILITE

Arheologija Apeninskog poluotoka

Seminarski rad

Etruanski sarkofazi od terakote

Zadar, 2013.

Uvod:

Kako bi bolje mogli prouiti sarkofage koji se pojavljuju u Etruriji, prvo moramo naglasiti
jednu problematiku vezanu uz njih, a to je razlog njihove pojave. Ni danas nije posve jasno to je

navelo graane grada Caere (dananje Cervetanije) da ponu koristiti sarkofage u svojim
pogrebnim ritualima, jasno je jedino da se sarkofazi nisu poeli koristiti iz potrebe, ve
vjerovatnije je da su nastali pod vanjskim utjecajima. Znamo da je uporaba sarkofaga bila
sveprisutna na podrujima mediterana, ponajvie u Egiptu, pri pokopima viih klasa, ali ta
praksa nikako nije bila uobiajna.
U centralnoj Grkoj je takva praksa bila izuzetno rjetka, ali zato u njezinim najdaljim
azijskim podrujima su sarkofazi grkog stila bili neto vie koriteni, no ta praksa nije bila
nasljedna. U Siriji su se pokopi sa sarkofazima znali koristiti pri ukopima kraljeva, no takvi
sluajevi su iznimke, nastale pod utjecajem Egipta.
Na cipru su naeni sarkofazi iz Arhajskog perioda, pa se postavlja mogunost da je utjecaj
doo upravo odande, u prilog ovoj teoriji ide i injenica da je Cipar najblii Etruriji, te je s
Ciprom postajala trgovaka veza.

Sarkofazi:
Sarkofazi se u Etruriji prvi put pojavljuju sredinom 6.st.pr.k., inae se koristila praksa
kremacije, ili u nekim ambicijoznijim sluajevima bi se tjelo polagalo na kamena postolja ili
klupe u pozi tako da pokojnik daje dojam da se odmara. U takvim pokopima nije bilo potrebe
za sarkofazima, a ak se nisu koristili ni ljesovi. Gotvo je sigurno da je uporaba sarkofaga
nastala pod utjecajem vanjskuh imbenika, no zanimljivo je da do danas nisu naene nikakve
imitacije stranih modela. Pojava sarkofaga u Etruriji je otvorila vrata razvitku nove grane
umjetnosti na talijanskom tlu, a sarkofazi su postali trajno prisutni i koristili se kroz stoljea
sve do, ali i kroz ranije periode, ranog kranstva.
Razlog pojave sarkofaga u Caeri je najvjerovatnije bila iz razloga to je aktivno vodila
komunikaciju (trgovaki putevi) sa Egejom, a ponajvie s Fenianima. Vano je napomenuti i
da je terakotna skulptura u Caeri bila lokalna tradicija, tako da se do sredine 6.st.pr.k. razvila
tehnika proizvodnje terakotnih skulptura na razini potrebnoj za izradu sarkofaga.
Jedan od najranijih, sauvanih, dekoriranih sarkofaga je onaj iz Procoi di Ceri (danas se nalazi
u muzeju u Villa Giulia; Slika 1 na str. 7). To je duguljasti sarkofag nainjen od dva djela, u
obliku kue sa zabatnim krovom. Na samom vrhu krova su smjeteni lavovi zatitnici, a na
svakoj strani lav i lavica orijentalizirajueg tipa lica. Ti prikazi su raeni u vrlo plosnatom
reljefu, abstraktnog dizajna sa finom keramikom glazurom1. Njegova forma je preuzeta sa
tradicionalnih spremnika za pepeo i zato se ovo djelo smatra tranzicijskim, poetnim radom.
Svega jednu generaciju kasnije, u posljednoj etvrtini 6.st.pr.k., nastaju dva remek djela
Caertinske keramike skulpture, a to su dva sarkofaga s leeim parovima (danas se uvaju u
muzejima Louvre; slika 2 na str. 7 i Villa Giulia; slika 3 i 4 na str. 8 ). Ova dva djela su
gotovo iste veliine i izgleda, a sainjeni su, kao i njihov prethodnik, od vie djelova koji su
kasnije sloeni zajedno, no njihov oblik vie nema nikakve slinosti s antikim spremitima
za pepeo, a izgled skulptura ne predstavlja neku simboliku vezanu uz njihovu namjenu (u
ovom sluaju s pokopo, smrti;...) ve su skulpture napravljene isto reprezentativno. One
prikazuju zagrljeni par (mua i enu) na sjedalu za bankete, kakvi su bili tradicionalni u
Etruriji. U oba sluaja mukarc je poziran s desnom rukom na ramenu ene, to je
najvjerojatnije simbol veze, obiteljske zajednice, ali i vlasnitva (u ovom sluaju ena je

1 Otto J. Bredel: Etruscan art; Yale University Press, 1995; str. 231
3

vlasnitvo mukarca)2. Na djelima je vidljiv utjecaj grke Jonske umjetnosti, to je najuoitije

kada se primjeti da su obje noge, oba suprunika, izravnata punom duinom, a ne savijena u
jednom koljenu. Ali i ugodno obla lica, iroka ramena, isprena prsa kod mukarca, ali i
naglaavanje vanjskih kontura, umjesto anatomskih razlika, pokazuju utjecaj Jonske
umjetnosti. Unato svemu tome, za ova djela nemoemo rei da su Grka, prvenstveno jer je
tema par na banketu, to je bez ikakve sumnje lokalnog porjekla. Vea je mogunost da su
djela nastala pod kasno antikim monumentalnim slikarskim stilom nastalim u Caeri i
Tarkviniji.
Smatra se da ova dijela nije napravila ista osoba, ve dvije razliite osobe, koje su pripadale
istoj radionici, ali njihov pristup izradi radova je nevjerovatno slian. Ova dva autora
prikazuju na svojim djelima tri osobine koje izriito povezujemo s Etruanima, a to su:
- uglasti dizajn koji dominira osnovama obje grupe, ve dominira i detaljima (npr. Kako su
ekstremiteti spojeni s tjelom, ruke s ramenima, podlaktice s laktovima,...).3
- dok, drugu osobinu prepoznajemo po iznenadnoj promjeni smjera, gdje se polu uzdignutu
trup okree od ispruenih nogu u potpunom kutu od 90 bez ikakve tranzicije.4
- takoer se Etruanska osobnost vidi i u pristranosti kod izbora aspekta djela, to je u ovim
grupama gornji polovica tjela, ukljuujui ruke, lica i glave. Za razliku od toga noge su
prekrivene i minimalno obraene, gotovo zanemarene. Zbog te zanemarenosti neki detalji su
istaknutiji, npr. Emancipirane ruke, valjkasto oblikovani zavreci odjee, cipele kod ena,...

2 Otto J. Bredel: Etruscan art; Yale University Press, 1995; str. 231
3 Otto J. Bredel: Etruscan art; Yale University Press, 1995; str.232
4 Otto J. Bredel: Etruscan art; Yale University Press, 1995; str. 232
4

Zakljuak:
Napraviti ove skulpture je bio izuzetan uspjeh jer su zahtjevale tehniko znanje, te
artistiku inovativnost i diskreciju. Ova dva sarkofaga predstavljaju najbolja i najorginalnije
rana Etrurska djela. I iako znamo da u Etruriji nije bilo potreba za sarkofazima, ve da su
najvjerojatnije nastali iz puke potebe da se neki pripadnici elite odvoje od ostatka, moramo
uvidjeti da je njihova vanost bila i vea nego mislimo, a tome u prilog idu i brojni sarkofazi
koji su nastali za vrijeme rimske dominacije (slika 5 na str. 8), ali i kasnije.

Slike:

Slika 1: Procoi di Ceri sarkofag iz Villa Giulie

Slika 2: Zagrljeni par iz Louvra

Slika 3: Zagrljeni par iz Villa Giulie

Slika 4: Zagrljeni par iz Villa Giulie

Slika 5: Sarkofag bogate rimljanke iz oko 150. pr.K., Etruanski autor

Literatura:

- Otto J. Brendel: Etruscan art; Yale University Press, 1995

- http://www.britannica.com/
- http://www.britishmuseum.org