Patrijarhat, ureenje ljudskog drutva u kojemu su sve glavne funkcije vlasti i moi u rukama

mukaraca, ve tisuama godina prevladava u ljudskome rodu. Meutim, usprkos iroko

rasprostranjenom i duboko ukorijenjenom miljenju da je patrijarhat prirodan, normalan i
Bogom dan, da je najefikasniji ili ak jedini mogui nain ureenja ljudske zajednice, on ne
postoji oduvijek.

U knjizi Sudbina Evinih keri enska povijest patrijarhata autor Stanislav Feldman jasno i
pregledno objanjava koji su ponajprije ekonomski, a zatim i kulturni i politiki uvjeti doveli
do muke dominacije u svim ljudskim zajednicama, od pretpostavljenih poetaka civilizacije
do danas. Potom opisuje poloaj ena u drutvu od prapovijesti do naih dana, ne proputajui
razmotriti ulogu religija u potinjavanju ena, postupnu borbu ena za ravnopravnost te
psihike posljedice ivota u patrijarhatu, s primjerima iz svoje medicinske prakse. Na kraju
razmatra mogunosti i naine ostvarenja potpune jednakosti ena i mukaraca u dananjem (u
nekim zajednicama) omekanom patrijarhatu.

Usprkos tome to je jednakost spolova zajamena zakonom, u naem drutvu jo uvijek vlada
itav niz stereotipa o poeljnim enskim i mukim drutvenim ulogama, a napose o danoj,
vjenoj i nepromjenjivoj fizikoj, intelektualnoj i moralnoj nadmoi mukaraca, koja im jami
dominaciju u svim sferama ivota.

Namjera je knjige raspriti te predrasude i pripomoi razumijevanju problema suvremenih

ena, koje i dan danas u velikoj mjeri trpe podreeni poloaj u vlastitim obiteljima, ljubavnim
vezama, poslovnim i irim drutvenim okruenjima te pridonijeti stvarnoj, a ne samo
proklamiranoj ravnopravnosti mukaraca i ena.

Knjiga je podijeljena u osam poglavlja i sadri opsenu bibliografiju.

Odlina i opirna knjiga koja gotovo na 300 stranica govori o tome kako su ene, nekad
ravnopravna bia s mukarcima dole do toga da su potinjene, zanemarene i maltretirane.

Autor je skupio nevjerojatnu povijesnu grau kojom sve navedeno iscrpno dokazuje, kako iz
istraivanja o pravopovijesnim zajednicama, tako i i iz zapisa iz novije povijesti. Zanimljiva
je teza koju iznosi, a ta je da su ene bile prvi poznati robovi u povijesti. Takoer, iz knjige
saznajemo gomilu podataka o enama kroz povijest, ali i u novije doba. Na kraju zakljuuje
da su na zapadu danas ene po zakonu ravnopravne, ali jo uvijek nisu jednake, s ime se
apsolutno slaem. Dananji je svijet skrojen po mjerilima i zakonima mukaraca.

Inae, Feldman je bio psihijatar u bolnici Vrape u Zagrebu te je radio i u vicarskoj, a u

knjizi nudi i primjere iz svoje bogate prakse te otkriva kako njegovu psiholoku pomo
uglavnom trae upravo ene.

Evo jo nekoliko zanimljivih podataka iz knjiga:

-u staroj Grkoj koju smatramo primjerom u povijesti, pravo glasa nisu imali robovi i ene,
prema enama su se posebno loe odnosili, uglavnom su ivijele zatvorene u stranjim
dijelovima kue. U starom Rimu na jednak se nain muilo i ene i robove.

-kod mukaraca postoji podsvijesni strah od enske seksualnosti i zato ih zarobljavaju na sve
mogue naine, a najgori su naravno sakaenja spolnih organa koja postoje i dan danas.

-u nekim dijelovima povijesti ene su se strogo kanjavale za nevjeru, dok se kod mukarca to
smatralo kavalirskim deliktom.

-Vjetiji eki bila je knjiga u kojoj se sudcima davalo upute kako suditi vjeticama, odnosno
enama.

-veliki Leonardo da Vinci smatrao je mukarce premonima te je ak govorio da sperma

nastaje u mozgu te kimom dolazi do penisa.

-iako Biblija ui da je ena nastala od mukog rebra, zapravo je tragikomino da smo svi na
svom zaetku bili ensko jer je embrij do 5. i 6. tjedna enski, a mozak u embriju je i dulje
enski, ak do 8. tjedna te se tek kasnije pod djelovanjem kromosoma razvija u muki.

-danas mukarci zahvaljujui medijima imaju besplatnu pornografiju, vie za nju ne trebaju
plaati.

CITATI:

Mnogi se autori slau da su u poetku mlaeg kamenog doba ene pridonosile prehrani grupe
vie od mukaraca. One su se zbog brige za djecu zadravale blizu nastambe i skupljale biljnu
hranu, dok su mukarci odlazili u lov. No lov mukaraca nije bio redovit., niti uvijek obilan pa
je stalna prehrana ovisila o svakodnevnom prinOsu ena.

Zanemaruje se i injenica da je sve do mlaeg kamenog doba prinos ena prehrani zajednici
bio vei od Prinosa mukaraca: rauna se da je oko 70 posto hrane sainjavala biljna hrana
koju su skupljale ene.

Kain je bio ratar, a Abel stoar. Stoarstvo je pokrenulo promjenu matrizma U patrijarhat , ali
je onda ratarstvo postalo vanije za daljnji razvoj drutva, osobito nastankom obitelji. Ipak,
unato veoj vanosti Kaina, bog je preferirao Abela, jer mu je on pridonosio ivotinjske
rtve.

Mukarcima nita nije pomoglo niti ih je do danas oslobodilo straha i nesigurnosti pred
enama. Najjasnije to dokazuje test koji svaka ena moe izvesti. Nepobitna je socioloka
injenica da osoba koja prva dotakne drugu osobu dobiva nesvjesno dojam nadmoi nad
njom, a to osjeaju oboje. Ako se neka ena to ipak usudi uiniti jo i danas se mukarac
potpuno zbuni jer ne zna je li jo uvijek premoan i bolji od nje kako je do tada vjerovao.
Jednako tako su mnogi mukarci zbunjeni ako ena preuzme inicijativu u razgovoru ili nekom
poslu, to se danas sve ee dogaa.

NASTAVIT E SE.
Oznake: Stanislac Feldman, Sudbi
KNJIGA S. FELDMANA
Kraj muke prevlasti jedina je jo nada da se odgodi propast svijeta
ArTresor naklada objavila je, u svega petsto primjeraka, dragocjenu, prosvjetiteljsku knjigu
dr. Stanislava Feldmana Sudbina Evinih keri - enska povijest patrijarhata. Feldman je
znanstveno utemeljeno i slikovito u tristotinjak stranica saeo sveselu pa neveselu povijest
ensko-mukih odnosa od osvita nae vrste prije sto tisua godina do danas, uz jo dalji
pogled u povijest humanoida te s finalnom projekcijom budunosti nae vrste.

Stanislav Feldman duboko je u devetom desetljeu ivota. Roen je 1927. u Ljubljani, na

Medicinskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jo 1953. Specijalist je neuropsihijatrije i
psihoterapije. Od 1967. do 1985. ivio je u vicarskoj, radei u psihijatrijskoj klinici, potom u
jednoj monoj farmaceutskoj tvrtki, a zatim je otvorio vlastitu psihijatrijsku i psihoterapijsku
ordinaciju.

Knjiga o ljubavi

2007. objavio je knjigu o ljubavnim odnosima Ljubav na drugi pogled, koja predstavlja
nekovrstan uvod u ovo mnogo opsenije i ambicioznije djelo. U toj svojoj prvoj knjiici on

potanko rastvara mit o romantinoj ljubavi, te je prikazuje kao esto opasnu, narcisoidnu
zabludu pomalo izniklu iz tkiva ve okotalog patrijarhata, u razdoblju od trubadura do
Youtubea.

Sad pak Feldman daje cjelokupnu sliku razvoja ensko-mukih odnosa. Njegova je metoda
dijalektika, ali ne i marksistika. Povijest ljudskoga roda odmjerava po Englesovoj shemi,
iznesenoj u glasovitom djelu iz 1884. Porijeklo porodice, privatnog vlasnitva i drave,
osmiljenom na temelju spoznaja do kojih su doli prethodni istraivai, prije svega slavni
ameriki antropolog Lewis H. Morgan u svom djelu iz 1877. Ancient Society. No, iako je u
osnovi prihvaa, on osnovnu teoriju i revidira. Prije svega prvi sustavno uvodi na domae
trite ideja pojam matrizma, kao ureenja koje je u razvoju ljudske vrste prethodilo
patrijarhatu. Feldman, naime, dokazuje kako nikad u povijesti nije postojao nekakav
matrijarhat, u smislu prevlasti ena. Pokazuje kako je ta teza zapravo patrijarhalno kukavije
jaje, projekcija aktualne prevlasti mukaraca kao valjda reakcije na tobonju prvotnu prevlast
ena. U matrizmu, razdoblju ravnopravnosti za oba spola, to je trajalo sve do prije koju
tisuu godina, podjela rada bila je drugaija, a budui da nije bilo privatnog vlasnitva, nije
bilo ni natjecanja u stjecanju.

Sve dok prije oko 4 tisue godina ljudi nisu pripitomili ivotinje, nisu shvaali ulogu spolnoga
ina u zaeu, pa je ena bila promatrana kao Velika Majka, a raanje kao njezino udotvorno
svojstvo.

Otkako su mukarci shvatili da i oni sudjeluju u zaeu, nastojali su nazore preokrenuti,

ustvrdivi da oni stvaraju nova bia a da ih ene tek nose. Otkako se javio pojam
nasljeivanja, mukarac je nastojao porobiti enu, prije svega seksualno ograniiti (da
osigura podrijetlo svoga sina nasljednika), a zatim i materijalno uiniti ovisnima.

Stari Grci

Kroz tisuljea i stoljea Feldman detaljno prati postupni rast patrijarhata, niui uvjerljive
primjere za svoje teze. U knjizi doznajete, primjerice, da je europski patrijarhat edo
indoeuropskih stepskih, stoarskih naroda, i da se najee utvrdio u doseljenim protogrkim
plemenima, gdje su ene na koncu postale vie kao stvari, doivotno zatvorene u stranjem
dijelu kue Toliko su ih stari Grci stali prezirati da su seksualne odnose iz uitka prakticirali
s djeacima (jer su ipak enskoliki) Prepriava povijest kao povijest uasa za ene, od
genitalnog sakaenja (i danas aktualnog), do spaljivanja na lomai kao vjetica i suvremenih
ubojstava to ih svakodnevno pratimo u crnim kronikama.

Monoteistike religije

Feldman konzultira raznorodnu literaturu, veinom napisanu od sedamdesetih godina

prologa stoljea pa do prvoga desetljea ovoga, s podruja antropologije, biologije, povijesti,
lingvistike, arheologije, filozofije, psihijatrije, psihologije, e da bi pokazao kako je ljudski rod
od prvobitnog stanja ravnopravnosti dospio do tlaenja ena kao osnovnog civilizacijskog
mehanizma. No, predvia i krah patrijarhata, kao zapravo jedinu nadu da ljudski rod na dulje
vrijeme odgodi proces samounitenja.

Knjiga je podijeljena u osam poglavlja: Matrizam ili vjeni patrijarhat, Mit o patrijarhatu i
neolitska revolucija, Poraz matrizma, Put do ravnopravnosti, Patrijarhat i religija, Buenje
sasmosvijesti, Psihopatologija patrijarhata i Zakljuak na kraju puta.

Kao glavnog uvara patrijahata Feldman navodi monoteistike religije, iji devastirajui
program ene tisuljeima predstavlja kao manje vrijedne. Koliko god akribije unosio u tekst,
Feldman sigurnost u iznoenju teza temelji ipak prije svega na svojoj dugogodinjoj
lijenikoj praksi. U potresnom poglavlju Psihopatologija patrijarhata, iznosi ivotne sudbine
brojnih svojih pacijentica, koje su u zagrljaju muke dominacije izgubile ivotni smisao. Nije
nesklon i cinizmu, osobito ako je posrijedi kakav podatak na tetu mukaraca. Primjerice, to
da imaju manji mozak. Patrijarhat, ukratko, dri ene u ropstvu, seksualnom i ekonomskom, i
kapitalizam ga podupire, pa zapadni svijet, koji se dii napretkom, danas izgleda ovako:

Unutar klasa modernog drutva na Zapadu ivot kao da je postao besciljan i uniforman. Svi
ive jednako ili barem slino, pojedinci nalikuju jedan drugome. ene i mukarci, stari i
mladi, nita ne oekuju, a imaju iste banalne interese, potpuno otueni jedni od drugih.

Iznosi i kritiku suvremenog feminizma, kao i patrijarhalne podvale. Raspravlja zato

feministice grijee kad prihvaaju muki princip natjecanja u mukim stvarima

Kategorije prema reakciji na patrijahat

ene u naem dananjem, jo uvijek duboko podijeljenom drutvu, na temelju svoje

viedesetljetne psihijatrijske i psihoanalitike prakse, Feldman je podijelio u etiri kategorije
prema reakciji na patrijarhalne uvjete ivota:

- javne, aktivne buntovnice

- prikrivene, pasivne buntovnice

- usamljene, prividno slobodne ene

- prilagoene pokorne ene

Drugaije nasljeivanje prezimena

Feldman izlaz iz patrijarhata vidi u formiranju novoga drutvenoga sustava koji naziva
ambiarhatom, pravednim ureenjem, ija je jedna od simbolikih i praktinih manifestacija

drugaije nasljeivanje prezimena: Moglo bi se zakonski odrediti da oba brana partnera

moraju imati oba prezimena, naravno zbog praktinih razloga dogovorili bi se ije e biti
prvo. Muka djeca bi otpoetka nosila prezime oca, a enska majke.

Razumeti patrijarhat

bel hooks

Patrijarhat je jedinstvena, po ivot najopasnija drutvena bolest, koja napada telo i duh
mukaraca u naoj naciji. Pa ipak, veina mukaraca ne koristi re patrijarhat" u
svakodnevnom ivotu. Veina mukaraca nikada ne razmilja o patrijarhatu ta on znai,
kako je stvaran i odravan. Mnogi mukarci nae nacije ne bi bili u stanju da speluju tu re ili
je ispravno izgovore. Re patrijarhat" jednostavno nije deo njihove uobiajene svakodnevne
misli ili govora. Mukarci koji su re uli i znaju je, obino je povezuju sa oslobaanjem ena
i feminizmom, te je kao takvu odbacuju kao irelevantnu za njihovo sopstveno iskustvo. Vie
od trideset godina stojim na raznim podijumima govorei o patrijarhatu. To je re koju
koristim svakoga dana, a mukarci koji uju da koristim tu re esto me pitaju ta njome
mislim.

Nita vie ne diskredituje staru antifeministiku projekciju mukaraca kao svemonih od

njihovog sutinskog neznanja o kljunom aspektu politikog sistema koji oblikuje i formira
muki identitet i oseaj sopstva, od roenja pa do smrti. esto koristim frazu imperijalistiki,
belo-supremacionistiki kapitalistiki patrijarhat" kako bih opisala zablokirane politike
sisteme koji su u osnovi politike nae nacije.

Od svih ovih sistema, onaj o kome najvie nauimo tokom odrastanja jeste sistem patrijarhata,
ak i ako nikada nismo znali tu re, jer nam se patrijarhalne rodne uloge dodeljuju ve kao

deci i dodeljene su nam trajne smernice o nainima na koje najbolje moemo ispuniti ove
uloge.

Patrijarhat je politiko-drutveni sistem koji insistira na tome da su mukarci po sebi

dominantni, superiorni nad svime i svakime ko se smatra slabim, posebno nad enama, i
obdareni pravom da dominiraju i upravljaju slabima, kao i da odravaju tu dominaciju putem
razliitih vidova psihikog terorizma i nasilja. Kada smo moj straiji brat i ja roeni, sa samo
jednom godinom razlike, patrijarhat je odredio kako bismo oboje trebalo da budemo tretirani
od strane naih roditelja. Oboje naih roditelja verovalo je u patrijarhat, oni su kroz religiju
naueni patrijarhalnom miljenju.

Oni su u crkvi nauili da je bog stvorio mukarca da vlada svetom i svime to se u njemu
nalazi, a da je zadatak ena da pomognu mukarcima u izvrenju ovih zadataka, da budu
poslune i da uvek pretpostavljaju svoju podreenu ulogu u odnosu na monog mukarca.
Ueni su da je bog bio mukarac. Ova uenja su pojaana u svakoj instituciji sa kojom su se
susreli kolama, sudnicama, sportskim arenama, kao i crkvama. Prigrlivi patrijarhalno
razmiljanje, kao i svi ostali oko njih, oni su tome uili svoju decu jer se to inilo kao
prirodan" nain da se organizuje ivot.

Kao njihova kerka uena sam da je moja uloga bila da sluim, da budem slaba, da budem
osloboena tereta razmiljanja, da hranim i brinem o drugima. Moj brat je uen da je njegova
uloga bila da bude sluen, da osigurava, da bude jak, da misli, da pravi strategije i planira; i da
odbija da se brine o drugima i hrani ih. Ja sam uena da za enu nije pristojno da bude nasilna,
da je to neprirodno". Moj brat je bio uen da bi njegova vrednost bila odreena njegovom
voljom da ini nasilje (iako u odgovarajuem kontekstu). On je uen da je za deaka uivanje

u nasilju bila dobra stvar (iako u odgovarajuem kontekstu). On je uen da deak ne bi trebalo
da pokazuje svoja oseanja. Ja sam uena da bi devojice mogle i trebalo da pokazuju svoja
oseanja, ili barem neka od njih. Kada bih ja odgovorila besom na to to mi je uskraena
igraka, uena sam kao devojica u patrijarhalnom domainstvu, da bes nije prikladno ensko
oseanje, da on ne samo da ne treba da se iskazuje ve ga treba iskoreniti. Kada bi moj brat
odgovorio besom na to to mu je uskraena igraka, uen je kao deak u patrijarhalnom
domainstvu da je njegova sposobnost da izrazi bes dobra, ali da treba da naui kada je
najbolja situacija da oslobodi svoju agresivnost. Nije bilo dobro za njega da koristi svoj bes
kako bi se suprotstavio eljama roditelja, ali kasnije, kada je porastao, bio je uen da je bes
dozvoljen i da bi mu dozvoljavanje besu da ga navede na nasilje pomoglo da brani dom i
naciju.

iveli smo na seoskoj farmi, izolovani od drugih ljudi. Na oseaj rodnih uloga nauen je od
roditelja, iz naina na koje smo videli da se oni ponaaju. I moj brat i ja pamtimo zbunjenost u
vezi sa rodom. U stvarnosti sam ja bila snanija i nasilnija od mog brata, to je, kako smo
ubrzo nauili, bilo loe. A on je bio nean, miran deak, to je, nauili smo, bilo zaista loe.
Iako smo esto bili zbunjeni, jednu injenicu smo znali zasigurno: ne bismo mogli da budemo
i ponaamo se onako kako smo eleli, radei onako kako smo se oseali. Bilo nam je jasno da
nae ponaanje treba da sledi unapred odreeni rodni scenarij. Oboje smo nauili re
patrijarhat" kao odrasli ljudi, kada smo nauili i da je scenario koji je odredio ta bismo
trebali da budemo, koje identitete bismo trebali da izgradimo, bio zasnovan na patrijarhalnim
vrednostima i uverenjima o rodu.

Ja sam oduvek bila, vie nego moj brat, zainteresovana za izazivanje patrijarhata, jer je to
sistem koji me je stalno ostavljao izvan stvari iji sam deo htela da budem. U naem
porodinom ivotu pedestih, klikeri su bili igra za deake. Moj brat je nasledio svoje klikere
od mukaraca u porodici; imao je limenu kutiju u kojoj ih je drao. Svih veliina i oblika,
arobno obojeni, bili su najdivniji predmeti za moje oi. esto smo se zajedno igrali
klikerima, pri emu sam ja bila agresivno privrena omiljenim klikerima koje sam odbijala da
delim. Kada je tata bio na poslu naa mama domaica bila je prilino zadovoljna da nas vidi
kako se zajedno igramo klikerima. Tata bi pak, gledajui na nau igru iz patrijarhalne
perspektive, bio uznemiren onim to je video. Njegova erka, agresivna i takmiarski

nastrojena, bila je bolji igra od njegovog sina. Njegov sin je bio pasivan, izgledalo je da
deak ne mari puno za to ko e pobediti i bio je spreman da na zahtev preda klikere. Tata je
odluio da ova igra treba da bude okonana i da i moj brat i ja treba da nauimo lekciju o
odgovarajuim rodnim ulogama.

Jedne veeri je moj brat dobio dozvolu od oca da iznese kutiju sa klikerima. Izrazila sam elju
da se igram, a moj brat mi je rekao da se devojice ne igraju klikerima", da je to igra za
deake. To nikako nije imalo smisla za moj etvorogodinji ili petogodinji um, te sam
insistirala na svom pravu da se igram uzimajui klikere i bacajui ih. Tata se umeao i rekao
mi da prestanem. Nisam sluala. Njegov glas je postajao sve glasniji i glasniji. Odjednom je
epao, odlomio dasku sa naih spoljnih vrata i poeo njome da me tue govorei: Ti si samo
mala devojica. Kada ti kaem da neto uradi, onda to i treba da uradi". Tukao me je i tukao,
zahtevajui od mene da priznam da razumem ta sam uradila. Njegov bes i njegovo nasilje
zaokupili su panju svih. Naa porodica je sedela zapanjena pred prizorom pornografije
patrijarhalnog nasilja. Nakon batina sam bila kanjena naterana da stojim sama u mraku.
Mama je dola u spavau sobu da ublai moju bol, govorei mi svojim mekim junjakim
glasom: Pokuala sam da te upozorim. Mora da prihvati da si ti samo mala devojica, a
devojice ne mogu da rade ono to rade deaci". Njen zadatak je, u slubi patrijarhata, bio da
pojaa to da je tata uradio pravu stvar stavljajui me na moje mesto i uspostavljajui tako
prirodni drutveni poredak.

Pamtim ovaj traumatini dogaaj tako dobro jer je to pria koja se stalno iznova ponavljala u
mojoj porodici. Niko nije brinuo da bi njeno konstantno prepriavanje moglo izazvati
postrumatski stres; prepriavanje je bilo neophodno kako bi se pojaala i poruka i zapameno
stanje apsolutne bespomonosti. Podseanje na ovo brutalno premlaivanje male erkice od
strane velikog, jakog mukarca, sluilo je kao vie od pukog podsetnika meni o mojoj rodnoj
poziciji, bio je to podsetnik svima koji su scenu posmatrali/pamtili, svim mojim roacima,
mukim i enskim, i naoj majci, odrasloj eni, da je na patrijarhalni otac vladar naeg
domainstva. Trebalo je da zapamtimo da ukoliko se ne pokoravamo njegovim pravilima bili
bismo kanjeni, ak kanjeni do smrti. Na ovaj smo nain bili iskustveno upuivani u
umetnost patrijarhata.

Nema niega jedinstvenog ili izuzetnog u vezi sa ovim iskustvom. Sluajte glasove povreene
dece odgajane u patrijarhalnim domovima i uete razliite verzije sa istom temom u podlozi
upotreba nasilja da bi se pojaala naa indoktrinacija i prihvatnje patrijarhata. U knjizi
Kako mogu dopreti do tebe" (How Can I Get Through to You), porodini terapeut Terrence
Real govori kako su njegovi sinovi bili inicirani u patrijarhalno miljenje uprkos tome to su
njihovi roditelji radili na tome da stvore dom pun ljubavi u kome preovlauju antipatrijarhalne
vrednosti. On govori o njegovom mlaem sinu Alexanderu koji je uivao u presvlaenju barbi
lutke sve dok deaci sa kojima se igrao njegov stariji brat nisu svedoili njegovoj barbi
personi" i dali mu do znanja, svojim zurenjem i neodobravajuom tiinom, da njegovo
ponaanje nije prihvatljivo:

Bez trunke zlobe, pogledi koje je moj sin dobio preneli su poruku. Ne treba to da radi. A
posrednik koji je tu poruku prenosio bio je moan oseaj: stid. Sa svoje tri godine, Alexander
je uio pravila. Prenos bez rei koji je trajao deset sekundi bio je dovoljno moan da trenutno
odvrati mog sina od onoga to je bilo njegova omiljena aktivnost. Takve momente indukcije
nazivam normalnom traumatizacijom" deaka."

Kako bi se deaci indoktrinirali pravilima patrijarhata, primoravamo ih da osete bol i da

poriu svoja oseanja. Moje prie odvijaju se u pedesetima, prie koje pria Real su skoranje.
Sve one naglaavaju tiraniju patrijarhalnog miljenja, mo patrijarhalne kulture da nas dri
zarobljene. Real je jedan od najprosveenijih mislilaca po pitanju patrijarhalnog maskuliniteta
u naoj naciji, pa ipka on itaocima daje do znanja da nije bio u stanju da svoje sinove zadri
van domaaja patrijarhata. Oni pate od njegovih napada, ba kao i svi deaci i devojice, u
veoj ili manjoj meri. Nema sumnje da je stvaranjem doma ispunjenog ljubavlju koji nije
patraijarhalan, Real barem ponudio izbor svojim sinovima: oni mogu izabrati da budu svoji"
ili da budu konformisti u odnosu na patrijarhalne uloge. Real koristi frazu psiholoki
patrijarhat" kako bi opisao patrijarhalno miljenje zajedniko i mukarcima i enama. Uprkos
savremenoj vizionarskoj feministikoj misli koja jasno tvrdi da onaj ko patrijarhalno razmilja
ne mora nuno biti mukarac, veina ljudi i dalje vidi mukarce kao problem patrijarhata. To

jednostavno nije tako. ene mogu biti jednako vezane za patrijarhalno miljenje i delovanje
kao i mukarci.

Proniciljiva definicija patrijarhata koju je dao psihoterapeut John Bradshaw u svom delu
Creating Love" je korisna: Renici definiu 'patrijarhat' kao 'socijalnu organizaciju
obeleenu supremacijom oca klana ili porodice, i u porodinim i u religijskim funkcijama'."
Muka dominacija i mo karakteriu patrijarhat. On dalje tvrdi da patrijarhalna pravila jo
uvek upravljaju veinom svetskih religijskih, kolskih i porodinih sistema". Opisujui
najtetnija od ovih pravila, Bradshaw nabraja: Slepa poslunost osnova na kojoj poiva
patrijarhat; guenje svih emocija osim straha; unitavanje individualne snage volje; guenje
miljenja kad god ono odstupa od naina razmiljanja figure autoriteta". Patrijarhalno
miljenje oblikuje vrednosti nae kulture. Mi smo, i mukarci i ene, socijalizovani u ovom
sistemu. Veina nas je nauila patrijarhalne stavove u porodicama iz kojih smo potekli, a
obino su nas njima nauile nae majke. Ovi stavovi su dodatno ojaani u kolama i
religijskim institucijama.

Savremeno prisustvo domainstava koje vode ene, navelo je mnoge da pretpostave da se

deca iz ovih domova ne ue patrijarhalnim vrednostima jer nema prisustva mukaraca. Oni
pretpostavljaju da su mukarci iskljuivi uitelji patrijarhata. Pa ipak, mnoga domainstva
koja vode ene odobravaju i promoviu patrijarhalno miljenje sa mnogo vie strasti od
domainstava sa oba roditelja. S obzirom da nemaju iskustvenu realnost koja bi mogla da
izazove lane fantazije o rodnim ulogama, ene u takvim domainstvima su daleko spremnije
da idealizuju patrijarhalnu muku ulogu i patrijarhalne mukarce, nego ene koje sa takvim
mukarcima ive svakoga dana. Potrebno je da rasvetlimo ulogu koju ene igraju u
ovekoveavanju i odravanju patrijarhalne kulture kako bismo prepoznali patrijarhat kao
sistem koji podravaju jednako mukarci i ene, ak i ako mukarci dobijaju vie nagrada od
tog sistema. Demontiranje i menjanje patrijarhalne kulture je posao koji mukarci i ene
moraju raditi zajedno.

Jasno je da ne moemo demontirati sistem sve dok smo ukljueni u kolektivno poricanje
njegovog uticaja na nae ivote. Patrijarhat zahteva muku dominaciju koristei se svim

neophodnim sredstvima, pa otuda podrava, promovie, oprata seksistiko nasilje. U javnom

diskursu najvie ujemo o seksistikom nasilju u vezi sa silovanjem i zlostavljanjem od strane
partnera. Ali najuobiajenije forme patrijarhalnog nasilja su one koje se odvijaju u kui
izmeu patrijarhalnih roditelja i dece. Smisao takvog nasilja je obino da se ojaa model
dominacije, u kome se figura autoriteta smatra vladarom nad onima koji su bez moi i dato
mu je pravo da tu vlast odrava pomou praksi pokoravanja, podreenosti i potinjenosti.

Spreavanje mukaraca i ena da govore o onome to im se deava u porodicama je jedan od

naina na koji se odrava patrijarhalna kultura. Velika veina pojedinaca/ki podrava
neizgovoreno pravilo kulture u celini koje zahteva da uvamo tajne patrijarhata, titei na taj
nain vladavinu oca. Ovo pravilo utanja se potvruje kada kultura odbija pravo svakome da
lako pristupi ak i rei patrijarhat". Mnoga deca ne ue kako da nazivaju ovaj sistem
institucionalizovanih rodnih uloga, tako ga retko mi imenujemo u svakodnevnom govoru.
Ovo utanje promovie poricanje. I kako se moemo organizovati da izazovemo i promenimo
sistem koji se ne moe ni imenovati?

Nije sluajno to su feministkinje/feministi poele da koriste re patrijarhat" kako bi

zamenile rei koje su se uobiajeno koristile muki ovinizam" i seksizam". Ovi hrabri
glasovi hteli su da mukarci i ene postanu svesniji naina na koji nas patrijarhat sve pogaa.
Sama ova re teko da je koriena u popularnoj kulturi tokom zenita savremenog feminizma.
Antimukim aktivistkinjama nije bilo nita vie stalo od njihovih seksistikih mukih
dvojnika, da naglase sistem patrijarhata i naine na koje on deluje. Zato to bi injenje toga
automatski razgolitilo koncept da su mukarci svemoni, a ene nemone, da su svi mukarci
ugnjetavai, a ene uvek i jedino rtve. Krivei iskljuivo mukarce za ovekoveavanje
seksizma, ove ene bi mogle odravati svoju sopstvenu naklonost patrijarhatu, svoju
sopstvenu udnju za moi. One su maskirale sopstvenu enju za dominacijom obavijanjem
platom stradalnitva.

Kao mnoge radikalne vizionarske feministkinje i ja sam izazvala ovo pogreno shvatanje da
su mukarci neprijatelji", gurnuto u prvi plan od strane ena kojima je jednostavno bilo dosta
muke eksploatacije i opresije. Jo 1984. godine sam u svoju knjigu Feminist Theory: From

Margin to Center" ukljuila poglavlje Mukarci: drugovi u borbi" urgirajui za zagovaranje

onih feministikih politika koje bi propitale bilo koju retoriku koja krivicu za odravanje
patrijarhata i muke dominacije smeta iskljuivo na mukarce:

Separatistika ideologija podstie ene da zanemare negativan uticaj seksizma na muku

linost. Ona naglaava polarizaciju izmeu mukaraca i ena. Joy Justice smatra da za
separatistkinje postoje 'dve osnovne perspektive' pri imenovanju rtava seksizma: 'Jedno
vienje je ono po kome mukarci tlae ene. Drugo je ono po kome smo svi ljudi i svima nam
kod rigidne polne uloge.' Mnoge separatistkinje smatraju da je potonje vienje znak
kooptacije i predstavlja odbijanje ena da se suoe sa injenicom da su mukarci neprijatelji
one insistiraju na tome da je prvo vienje verodostojno. Obe perspektive tano opisuju nau
tekou. Mukarci zaista tlae ene. Ljudima zaista kode rigidne polne uloge. Ove dve
realnosti kohabitiraju. Mi ne moemo da oprostimo muko tlaenje ena samo zato to su na
neki nain i mukarci povreeni rigidnim polnim ulogama. Meutim, feministike
aktivistkinje treba da uvae tu patnju ona postoji. Ona ne negira niti umanjuje muku
odgovornost za odobravanje i odravanje vlastite moi u patrijarhatu, koja se koristi za
eksploataciju i tlaenje ena na nain koji je u daleko veoj meri nedopustiv od psiholokog
stresa ili emotivnog bola koji prouzrokuje muko povinovanje rigidnim matricama polnih
uloga."

U ovom eseju ja naglaavam da feministkinje zapravo zagovaraju dosluh u bolu" meu

mukarcima koje je patrijarhat ranio, kada lano predstavljaju mukarce kao uvek i jedino
mone, i kao one koji uvek i jedino dobijaju privilegije svojom slepom poslunou
patrijarhatu. Istiem i da patrijarhalna ideologija ispire mozak mukarcima kako bi oni
poverovali da imaju koristi od dominacije nad enama iako to nije sluaj:

"Feministike aktivistkinje esto odobravaju ovu logiku iako bi trebalo da ovakve postupke
imenujemo kao izraze pervertovanih odnosa moi, opte odsustvo kontrole nad svojim
inovima, emotivnu bespomonost, ekstremnu iracionalnost i, u mnogim sluajevima, isto
ludilo. Mukarci pasivno apsorbuju seksistiku ideologiju i to im omoguava da pozitivno
tumae ovo poremeeno ponaanje. Sve dok mukarci budu slepo verovali da je zlostavljanje

ena privilegija, nee moi da razumeju tetu koju nanose sebi, ni tetu koju nanose drugima,
niti e imati podsticaj za promenu."

Patrijarhat od mukaraca zahteva da postanu i ostanu emocionalni bogalji. S obzirom da je to

sistem koji odrie mukarcima pun pristup njihovoj slobodi volje, teko je bilo kojem
mukarcu iz bilo koje klase da se pobuni protiv patrijarhata, da bude nelojalan patrijarhalnom
roditelju, bio taj roditelj mukarac ili ena.

Mukarac sa kojim sam bila u vezi vie od dvanaest godina bio je traumatiziran
patrijarhalnom dinamikom u porodici iz koje je potekao. Bio je u svojim dvadesetim kad sam
ga upoznala. Dok je u svojim formativnim godinama bio u drutvu nasilnog oca alkoholiara,
okolnosti su se promenile kada je napunio dvanaest godina i kada je poeo da ivi samo sa
majkom. U ranim godinama nae veze otvoreno je govorio o neprijateljstvu i besu koje je
oseao prema svom ocu koji ga je zlostavljao. Nije bio zainteresovan za opratanje niti za
razumevanje okolnosti koje su oblikovale i uticale na ivot njegovog oca, bilo u njegovom
detinjstvu ili tokom njegovog radnog veka kao vojno lice.

U ranim godinama nae veze on je bio izuzetno kritian spram muke dominacije nad enama
i decom. Iako nije koristio re patrijarhat", razumeo je njeno znaenje i suprotstavljao mu se.
Njegovo neno, tiho ponaanje esto je navodilo ljude da ga ignoriu, ubrajajui ga meu
slabe i nemone. Negde oko tridesete godine poeo je da prisvaja izraeniju mao
personalnost, prihvatajui dominatorski model koji je nekada kritikovao. Odevanjem ogrtaa
patrijarha on je zadonio vee potovanje i vidljivost. Vie ena je bilo privueno njime. Bio je
vie primeivan u javnosti. Njegov kriticizam spram muke dominacije bio je u opadanju. On
je zaista poeo da koristi patrijarhalnu retoriku, izgovarajui onu vrstu seksistikih stvari koja
bi ga u prolosti zaprepastila.

Ove promene u njegovom razmiljanju i ponaanju bile su pokrenute njegovom eljom da

bude prihvaen i afirmisan u patrijarhalnom radnom okruenju, a racionalizovane su
njegovom eljom da napredujemo. njegova pria nije neuobiajena. Deaci koji su

brutalizirani i viktimizirani patrijarhatom mnogo ee postanu patrijarhalni nego to se tome

odupru, oliavajui zlostavljaku patrijarhalnu mukost koju su nekada jasno prepoznavali
kao zlu. Samo se nekolicina mukaraca koji su kao deaci brutalno zlostavljani u ime
patrijarhalne mukosti harbro odupre ispiranju mozfga i ostanu verni sebi. Veina mukaraca
se prilagodi patrijarhatu, na jedan ili drugi nain.

Uistinu je radikalna feministika kritika patrijarhata praktino uutkivana u naoj kulturi. Ona
je postala subkulturni diskurs dostupan samo dobro obrazovanim elitama. Pa ak je i u tim
krugovima upotreba rei patrijarhat" smatrana staromodnom. esto se na mojim
predavanjima, kada upotrebim izraz imperijalistiki-beli-supremacionistiki-kapitalistiki
patrijarhat" kako bih opisala politiki sistem nae nacije, publika smeje. Niko nije nikada
objasnio zato je ispravno imenovanje ovog sistema smeno. Smeh je sam po sebi oruje
patrijarhalnog terorizma. On funkcionie kao odricatelj, umanjujui vanost onog to je
imenovano. On sugerie da su same rei problematine, a ne sistem koje opisuju. Ovaj smeh
tumaim kao nain da publika iskae nelagodu kada je upitana da povee sebe sa
antipatrijarhalnom, nepokornom kritikom. Ovaj smeh me podsea na to da ako se usudim da
otvoreno izazovem patrijarhat, rizikujem da ne budem ozbiljno shvaena.

Nai graani/ke se boje da se usprotive patrijarhatu ak i ako imaju manjak jasne svesti da se
boje, tako su duboko u naem kolektivnom nesvesnom ukorenjena pravila patrijarhata. esto
govorim publici da bi, ako bismo ili od vrata do vrata pitajui da li treba da okonamo muko
nasilje nad enama, veina ljudi tome dala svoju nedvosmislenu podrku. Ako biste im zatim
rekli da moemo zaustaviti muko nasilje nad enama jedino ako obustavimo muku
dominaciju, iskorenjivanjem patrijarhata, oni bi poeli da oklevaju, da menjaju svoju poziciju.
Uprkos mnogim koristima od savremenog feministikog pokreta vea jednakost ena na
radnim mestima, vea tolerancija za naputanje rigidnih rodnih uloga patrijarhat je kao
sistem ostao netaknut, a mnogi ljudi i dalje veruju da je on potreban ukoliko elimo da
opstane ljudska vrsta. Ovo verovanje izgleda ironino kada imamo u vidu da patrijarhalne
metode organizovanja nacija, posebno insistiranje na nasilju kao sredstvu drutvene kontrole,
zapravo vode do ubijanja miliona ljudi na planeti.

Sve dok ne budemo mogli da kolektivno priznamo tetu koju patrijarhat nanosi i patnju koju
on stvara, ne moemo se baviti mukom boli. Ne moemo zahtevati pravo za mukarce da
budu celoviti, da budu oni koji daju i odravaju ivot. Oigledno je da su neki patrijarhalni
mukarci su pouzdani, pa ak i dobronamerni staratelji i snabdevai, ali su oni i dalje
zatoenici sistema koji podriva njihovo mentalno zdravlje.

Patrijarhat promovie ludilo. On se nalazi u korenu psihikih bolesti koje mue mukarce nae
nacije. Pa ipak, ne postoji masovna zabrinutost zbog stanja mukaraca. U knjizi Stiffed: The
Betrayal of the American Man", Susan Faludi diskutuje veoma kratko o patrijarhatu:

Upitate li feministkinje da daju dijagnozu problema mukaraca, esto ete dobiti veoma
jasno objanjenje: mukarci su u krizi jer ene propisno izazivaju muku dominaciju. ene
trae od mukaraca da podele javnu vlast, a mukarci to ne mogu da podnesu.Upitate li
antifeministe/kinje, dobiete dijagnozu koja je, u jednom pogledu, slina. Mukarci su u
nevolji, kau mnogi konzervativni strunjaci, jer su ene otile mnogo dalje od zahteva za
jednak tretman i sada pokuavaju da preuzmu mo i kontrolu od mukaraca... Temeljna
poruka: ukoliko nemaju kontrolu, mukarci ne mogu da budu mukarci ve samo evnusi. I
feministiki i antifeministiki pogledi su ukorenjeni u posebnoj modernoj amerikoj
percepciji da biti mukarac znai kontrolisati i u svakom trenutku biti pod kontrolom."

Faludi nikada ne propituje pojam kontrole. Ona nikada ne uzima u obzir to da je lana ideja
da su mukarci nekako imali kontrolu, mo i bili zadovoljni svojim ivotima pre pojave
savremenog feministikog pokreta.

Patrijarhat kao sistem porie pristup mukarcima ka sopstvenoj potpunoj emocionalnoj

dobrobiti, to nije isto to i oseati se nagraenim, uspenim ili monim zbog neijeg
kapaciteta da potvrdi kontrolu nad drugima. Kako bismo se istinski pozabavili mukom boli i
krizama moramo kao nacija biti voljni da raskrinkamo surovu stvarnost u kojoj je patrijarhat
povreivao mukarce u prolosti, i nastavlja da ih povreuje u sadanjosti. Da patrijarhat
zaista nagrauje mukarce, nasilje i zavisnosti u porodinom ivotu koji su sada tako

sveproimajui uopte ne bi ni postojali. Ovo nasilje nije stvoreno od strane feminizma. Da

patrijarhat nagrauje ne bi postojalo ni poraavajue nezadovoljstvo koje mnogi mukarci
oseaju u svom radnom okruenju, nezadovoljstvo koje je opirno dokumentovano u radu
Studs Terkel, a iji se odjeci pojavljuju i u studiji Susan Faludi.

Na mnogo naina je Stiffed" bila jo jedna izdaja amerikih mukaraca, jer je Faludi provela
toliko vremena pokuavajui da ne izazove patrijarhat da je propustila da istakne neophodnost
patrijarhata ako elimo da oslobodimo mukarce. Umesto toga ona pie:

Umesto da se pitam zato se mukarci opiru enskoj borbi za slobodniji i zdraviji ivot,
poela sam da se pitam zato su oni uzdrani od angaovanja u njihovoj sopstvenoj borbi.
Zato, uprkos kreendu nasuminih nastupa besa, oni nisu ponudili metodian, razuman
odgovor na svoje neprilike: imajui u vidu neodbranjivu i uvredljivu prirodu zahteva koji se
stavljaju pred mukarce kako bi se oni dokazali u naoj kulturi, zato se mukarci ne bune?...
Zato mukarci ne odgovaraju na niz izdaja u njihovim sopstvenim ivotima na proputanje
njihovih oeva da ispune svoja obeanja nekim stvarima koje su ekvivalentne feminizmu?"

Zapazite da se Faludi ak ne usuuje da rizikuje ni bes feministkinja sugerisanjem da

mukarci mogu da pronau spas u feministikom pokretu, niti odbacivanje od strane
potencijalnih mukih itatelja koji su vrsti antifeministi sugerisanjem da bi oni mogli neto
da dobiju iz angaovanog feminizma.

Tako je do sada u naoj naciji vizionarski feministiki pokret jedina borba za pravdu koja
naglaava potrebu okonavanja patrijarhata. ene nisu masovno izazvale patrijarhat, niti se
ijedna grupa mukaraca okupila da vodi tu borbu. Kriza sa kojom se mukarci suoavaju nije
kriza mukosti, to je kriza patrijarhalne mukosti. Sve dok jasno ne postavimo ovu distinkciju,
mukarci e nastaviti da se boje da svaka kritika patrijarhata predstavlja pretnju. Izdvajajui
politiki patrijarhat, koji on smatra posveenim okonanju seksizma, terapeut Terrence Real
razjanjava da je patrijarhat koji nas sve oteuje ugraen u naa bia:

Psiholoki patrijarahat je dinamika izmeu onih kvaliteta koji se smatraju mukim" i

enskim" u kojoj je polovina naih ljudskih osobina uzviena, dok je druga polovina
obezvreena. I mukarci i ene uestvuju u ovom muenom sistemu vrednosti. Psiholoki
patrijarhat je ples prezira", perverzan oblik povezanosti koji istinsku bliskost zamenjuje
kompleksnim, prikrivenim slojevima dominacije i potinjavanja, dosluha i manipulacije. To je
nepriznata paradigma odnosa koja obliva zapadnu civilizaciju, generaciju za generacijom,
deformiui oba pola i unitavajui strastvenu vezu izmeu njih."

Isticanjem psiholokog patrijarhata uoavamo da smo svi upleteni i osloboeni smo

pogrenog utiska da su mukarci neprijatelji. Da bismo okonali patrijarhat moramo uzdrmati
i njegove psiholoke i njegove konkretne manifestacije u svakodnevnom ivotu. Postoje ljudi
koji su u stanju da kritikuju patrijarhat, ali su nesposobni da deluju na antipatrijarhalni nain.

Da bi se okonala patnja mukaraca, da bismo efektno odgovorili na krizu mukaraca,

moramo imenovati problem. Mi moramo istovremeno priznati da je problem patrijarhat i
raditi nanjegovom okonanju. Terrence Real nudi ovaj dargoceni uvid: Obnavljanje
celovitosti je proces jo tei za mukarce nego to je bio za ene, jo tei i duboko pretei za
kulturu u celini". Ukoliko mukarci ele da povrate esencijalnu dobrotu mukog bia, ukoliko
ele da ponovo steknu prostor otvorenog srca i emotivne izraajnosti koja je osnov za
dobrobit, mi moramo prevideti alternative patrijarhalnoj mukosti. Mi se svi moramo
promeniti.

Kako patrijarhat degradira enu

18. juni/lipanj, 2014.
Olivera Nikoli
Ilustracija

Ilustracija
Podijelite
Print
Pogledajte komentare
ene iz Crne Gore i dalje se podvrgavaju operacijama obnove himena, sa svijeu da time
uvaju svoju i ast familije. Operacije se rade u Crnoj Gori, a za novi djevinjak odlazi se i na
klinike u okruenju.

Dok ljekari sa kojima smo razgovarali smatraju da ne treba ulaziti u motive zbog kojih se
ena odluuje na takav korak i da ne treba suditi o etinosti intervencije te moralu
pacijentkinje, sociolozi i feministike aktivistkinje, sagovornici naeg radija, cijene da je rije
o prevari, degradaciji ene, te njenom svoenju na objekat i vrstu robe.

Razlozi zbog koga se ene podvrgavaju ovoj vrsti operacije ukorijenjeni su u tradiciji i
patrijahalnosti, jer je nekada pravilo bilo da ena ue nevina u brak. Danas, se ena na ovaj
nain degradira i poniava, a u osnovi svega je prevara, kao sve prisutni stil ivljenja nastao
u tranzicionom vakumu.

Rekonstrukciji himena se podvrgavaju uglavnom mlae ene sa sjevera pred kojima su

ugovoreni brakovi i zahtjevi sredine iz koje dolazi da se ue nevin u brak, kae za na
program plastini hirurg, doktor arko Borovi:

Motivi su razni mada je najee zahtjev vezan za ulazak u brak, odnosno da budu nevine za
ulazak u brak. Ipak je naa sredina tako patrijarhalna, posebno na sjeveru gdje je nevinost
kako bi rekli dobra polazna osnova za brak. Kada me ve pitate, djevojke najee kau da
ele sebe da potede bilo kakvih objanjenja i razjanjenja, gdje i kako.

Kada je rije o etikoj opravdanosti intervencije obnove himena, doktor Borovi je miljenja
da ljekar nije taj koji treba da sudi o tome, niti o moralu ene koja doe sa zahtjevom da joj se
vrati devinjak:

Doktor koji radi tu intervenciju ne radi nita neprirodno nego na zahtjev pacijenta vraa
jedan dio njenog tijela u ovom sluaju himen u prvobitno stanje a o etinosti, moralnosti i
svim moralnim kategorijama niej na doktoru da sudi nego na pacijentkinji i njenoj okolini,
navodi dr. Borovi.

Nevinost se nekada, u patrijahalnom drutvu, vezala za netaknutost, istotu, ast djevojke i

familije i bila je imperativ za ulazak u brak. Tradicija je danas na izmaku, ali je uoljivo da
njeni negativni oblici odolijevaju, konstatuje za na program sociolog Ratko Boovi i
objanjava zato?

To je kao komar u kojem se jedna stara pria nije dovrila a nova je ostala u vakuumu
tranzicije.Taj vakuum je takav da imamo elemente ono to je bilo, u ovom sluaju u
oekivanjima u odnosima muko ensko kao i probleme muko enske ravnopravnosti.

Rekonstrukcija himena je izraz drutva u kome ivimo. Njegovo shvatanje kao odreene
vrijednosti simptom je tretiranja ene i enskog tijela kao objekta i robe, ukazuje za Radio
Slobodna Evropa profesorica filiozofije, feministika aktivistkinja, Paula Petrievi:

Ne postojanje ovog garantnog peata obara cijenu ene na patrijarhalnom tritu To naravno
stoji u bliskoj vezi sa tim da je kontrola enske seksualnosti i tijela zapravo centralna poluga
patrijarhata koja poiva na njegovoj kljunoj premisi a to je da ene nijesu slobodna,
autonomna bia, da nemaju te kljune osobine subjekta i da nemaju vrijednosti po sebi ve
prvenstveno za nekoga drugog, konstatuje Petrievi.

Odlolijevanje vremenu negativnih oblika tradicije, kao to je obnova himena, za sociologa

Boovia je pokazatelj da je uspostavljen sistem vrjednosti u ijoj osnovi je prevara, a istina
stradala:

Prevariti i uiniti neto kao da jeste, a nije je neto to je postalo normalno komunikaciji.
Zapravo oekivanja drugih moraju biti u znaku prevare,blefa, simuliranja i svega onoga to je
u ljudskoj komunikaciji prisutno kao poraz te komunikacije, ocjenjuje Boovi.

Slinog je stava i Petrievi, koja smatra da je proizvodjenje himena u vrijednost izraz

licemjerstva i dvostrukog morala drutva:

Ako imamo jednaku vrijednost kao ljudska bia, mukarci i ene onda nam moraju pripadati
ista prava. Drugim rijeimamoralni principi ili vrijede univerzalno za sve ili ne vrijede
uopte jer onda proputaju da priznaju puno ljudsko dostojanstvo polovini ljudskog roda.
Dakle, rekonstrukcija i potreba za tim zapravo predstavlja jedan tuan indikator toga,
zakljuuje Petrievi.

http://www.slobodnaevropa.org/a/kako-patrijarhat-degradira-zenu/25426733.html
Diskriminacija

U drutvu postoje odnosi dominacije i podreenosti u kojima je jedan dio drutva u

povoljnijem poloaju od drugog zbog svog roda. Odnosi izmeu mukaraca i ena su
patrijarhalni, oni reflektiraju i nastavljaju hijerarhiju u kojoj su ene subordinirane
mukarcima. Termin patrijarhat doslovno znai "vladavina oca" i koristi se za opis odnosa
moi izmeu mkaraca i ena, opis strukture obitelji i dominacije oca unutar nje. Dominacija
oca unutar obitelji simbolizira muku dominaciju i u svim ostalim institucijama vojska
policija, industrija, tehnologija, financije, znanost, politika su u mukim rukama.

enska subordinacija se reflektira u neravnopravnosti i razlikama izmeu mukaraca i ena u

obitelji i zajednici, a isto tako i u svim drutvenim, ekonomskim, kulturalnim i politikim
interakcijama i odnosima. Muka se dominacija pojavljuje na svim nivoima kulture i u
svakodnevnim interakcijama, prenosi se s generacije na generaciju kroz dijeljenje sistema
simbola, ukljuujui jezik, religiju i medije. Patrijarhat enama oduzima mo na mnogo
naina: uvjeravajui ih da su inferiorne u odnosu na mukarce; traei od njih da se
konformiraju s odreenim stereotipnim, tj. "prikladnim" ponaanjem; nijeui im kontrolu
nad njihovim tijelima, ivotima i radom, ograniavajui im pristup resursima i ograniavajui
im mogunost da sudjeluju u donoenju odluka koje utjeu na njihove ivote.
Razliiti oblici kontrole djeluju tako da jaaju jedni druge i rezultiraju marginalizacijom ena
u ekonomskim, drutvenim i politikim procesima. Primjere moemo nai u svim podrujima
ivota: mali je broj ena na vodeim poloajima, enski rad se definira kao razliit i manje
vaan od mukog, ene su nedostatno zastupljene u drutvenim, politikim, ekonomskim i
legalnim institucijama, nasilje prema enama je u porastu, nejednako se financiraju enske i
muke aktivnosti (npr. sport), ene su tretirane kao seksualni objekti. Mukarci kao grupa
uivaju najvie povlastica patrijarhata, ali i to ima svoju cijenu. Ima mukaraca koji ne ele
vladati enama, izrabljivati ih, ali se isto tako boje ostati bez povlastica koje im patrijarhat
donosi. U takvoj situaciji oni izabiru onu to im je najlake, a to je pasivno podupiranje muke
dominacije.
Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije ena (CEDAW) sadri definiciju termina
diskriminacija ena koji oznaava "svaku razliku, iskljuenje ili ogranienje uinjeno na
osnovi spola kojemu je posljedica ili svrha da enama ugrozi ili onemogui priznanje,
uivanje ili koritenje ljudskih prava i osnovnih sloboda na politikom, gospodarskom,
drutvenom, kulturnom, graanskom ili drugom podruju, bez obzira na njihovo brano
stanje, na osnovi jednakosti mukaraca i ena." Vano je napomenuti da su ovom definicijom
obuhvaene neposredna i posredna diskriminacija. Posredna diskriminacija se odnosi na mjere
ili pravne norme koje su neutralne ili jednake za sve, ali njihove posljedice veinom pogaaju
ene. Posredna diskriminacija je ea u demokratskim drutvima jer zakoni sprjeavaju
otvorenu diskriminaciju.
U pravnom smislu RH je tek 2003. godine definirala diskriminaciju u okviru Zakona o
ravnopravnosti spolova i ta je defnicija sadrajno proirena na oba spola: "Diskriminacija
predstavlja svako normativno ili stvarno, izravno ili neizravno razlikovanje, iskljuivanje ili

ograniavanje temeljeno na spolu kojim se oteava ili negira ravnopravno priznanje, uivanje
ili ostvarivanje ljudskih prava mukaraca i ena u politikom, obrazovnom, ekonomskom,
socijalnom, kulturnom, graanskom i svakom drugom podruju ivota." Postojanje
diskriminacije prema enama moemo potkrijepiti razliitim statistikim podacima.
Postojanje odgovarajuih statistikih podataka preduvjet je utvrivanja poloaja ena u
razliitim podrujima drutvenog ivota, pa tako i utvrivanja mjera kojima se utjee na taj
poloaj. Problem je to u Hrvatskoj jo uvijek u nekim vanim podrujima ne postoje podaci
razlueni prema spolu.
Prema statistikama UN-a:
ene obavljaju 67% svjetskoga rada
zarauju 10% svjetskog dohotka
vlasnice su 1% svjetskog imetka
ene ine 70% nepismenih u svijetu
irom svijeta ene zarauju 20-50% manje za jednak rad nego mukarci
od 1.3 milijarde ljudi koji ive u potpunom siromatvu 70% su ene
ene obavljaju izmeu 10 i 20% direktorskih i upravnih poslova
ene zauzimaju 10% mjesta u parlamentima
5% predsjednica drava su ene
U Europskoj uniji:
ene obavljaju 80%kuanskih poslova, ak i ako su zaposlene izvan kue
ene provode dvostruko vie vremena u brizi oko djece nego mukarci
za isti posao ene su u prosijeku plaene 25% manje nego mukarci
20% ena doivjelo je neki oblik rodno uvjetovanog nasilja
98% rtava obiteljskog nasilja su ene

ene znaajno pridonose ekonomiji kroz plaeni rad koji obavljaju. Pristup ena plaenom
radu je kljuan za njihove napore u ostvarenju ekonomske ravnopravnosti. Plaeni posao ena
se openito smatra manje vanim nego muki. ene i dalje zarauju znatno manje nego
mukarci i ee okupiraju poslove nieg statusa i s manje beneficija. Kada su ene poele
ulaziti meu plaenu radnu snagu, njihovi prihodi smatrani su dodatnim prihodima njihovih
mueva ili oeva i njihov rad smatran je samo produetkom njihovog neplaenog rada kod
kue. Kao rezultat toga, poslu koji su obavljale ene pripisana je manja novana vrijednost
nego poslu koji su obavljali mukarci.
Danas posao ena i dalje ostaje kontinuirano i sustavno potplaen, a veina enskog posla
ostaje neplaena. ene najvie pridonose ekonomiji svojim neplaenim radom. Ekonomski
sustav se takoer oslanja na ene da odrade ono to plaena ekonomija ignorira briga o
starijim ljudima, briga o djeci, kuanski poslovi, volonterski rad. Budui da se uz neplaeni
posao ena ne vee novana vrijednost, bile su potrebne mnoge godine da bi vlade izmjerile
neplaene sate rada. Iz ovog razloga, mnoge aktivnosti ena nisu uzimane u obzir pri
razvijanju zakona i politika. Ovaj propust je jo pogorao postojee stanje neravnopravnosti.
Mjerenje neplaenog rada postao je glavni izazov vladama na UN-ovoj Treoj Svjetskoj
konferenciji o enama u Nairobi-u, 1985. godine i UN-ovoj etvrtoj Svjetskoj konferenciji u
Pekingu, 1995. godine. Akcijski plan proizaao iz Pekinke konferencije poziva nacionalne i
meunarodne statistike organizacije da izmjere neplaeni rad i njegovu vrijednost prikau u
bruto drutvenom proizvodu. Npr. podaci za Kanadu govore da ene odrauju 2/3 od 25
bilijuna neplaenih radnih sati svake godine, a podaci iz Velike Britanije govore da bi ene
zaraivale oko 15 000 funti vie kada bi im plaali trinu cijenu za njihov neplaeni rad.
Stvarna ravnopravnost se moe postii tek ukoliko ene i mukarci ravnopravno dijele
pozicije na tzv. mjestima moi i odluivanja. Meutim mukarci su jo uvijek ti koji dre
pozicije vieg statusa i imaju mo donoenja odluka. Dokazano je kako bi skupina sa
zajednikim interesima (u ovom sluaju ene) dobila pravo glasa i njihovi interesi bili uzeti u
obzir, potrebna je kritina masa od najmanje 30% populacije na mjestima gdje se donose
odluke.
Seksizam

Seksizam je oblik drutvene diskriminacije i segregacije osobe na temelju spola. Glavne rtve
su ene pa seksizam stoga moemo definirati kao skup vjerovanja i djelovanja koja
privilegiraju mukarce u odnosu na ene, te potcijenjuju i degradiraju vrijednosti i aktivnosti
povezane sa enama. Dominacija mukaraca i mukog usaena je u jezik i nain razmiljanja,
a nejednaki odnosi moi izmeu njih oblikovani su i ugraeni u drutvene institucije kao to
su obitelj, pravni sustav, religiozni sustav i uvjerenja.
Neki autori navode razliite vrste seksizma, tako Peter Glick i Susan Fiske (1997.) navode da
seksizam moe biti ambivalentan ukljuujui neprijateljski seksizam i negativne stereotipe o
enama te dobrohotan kada se enama pripisuju "pozitivne" karakteristike kao to su "ene su
njene, nevine", "ene treba zatititi". Ovaj posljednji je esto popraen iskrenom naklonou
i osoba s takvim stavom esto nije svjesna seksistikih implikacija koje usmjeravaju enu u
tradicionalnu ulogu i odravaju neravnomjernu raspodjelu moi izmeu mukaraca i ena.
Neprijateljski i dobrohotni seksizam sadre u sebi iste pretpostavke (ene su slabiji spol),
polaze od tradicionalnih rodnih uloga i slue opravdanju i odravanju patrijarhalnih
drutvenih struktura. Donoenje antidiskriminacijskih zakona, ali i neke druge drutvene
promjene dovele su do manje drutvene prihvatljivosti seksistikih pogleda, ali ne i do stvarne
promjene i slabljenja uvjerenja koji slue odravanju postojeih odnosa moi. Neki teoretiari
u Sjevernoj Americi govore o obliku seksizma koji je prhvatljivije izraavati, a nazivaju ga
neoseksizam ili moderni seksizam. Ova perspektiva naglaava da neki ljudi koji vjeruju u
ravnopranost u isto vrijeme gaje negativne osjeaje prema enama. Posljedica su uvjerenja da
diskriminacija vie nije problem u drutvu, a manifestira se tetnim tretiranjem ena na
drutveno prihvatljiv nain. Tako oni smatraju da neke strategije za promicanje rodne
ravnopravnosti, kao to su afirmativne mjere, ne treba primjenjivati jer je ravnopravnost
postignuta.
Seksizam se javlja se na razliitim razinama, od individualne do institucionalne, a odgajanje
djeaka i djevojica da se ponaaju u skladu sa stereotipima jedan je od naina kojim se
seksizam odrava. Dakle, i mukarci i ene su od roenja socijalizirani/e za prihvaanje
seksistikog razmiljanja i djelovanja to objanjava injenicu da ene mogu biti seksisti kao i
mukarci. Oekivanja okoline i stavovi odraslih o rodno prikladnom ponaanju dovode do
razliitog ponaanja prema mukoj i enskoj djeci, to rezultira diferencijalnim ponaanjem
djece koje je konzistentno sa stereotipnim oekivanjem kulture u kojoj ive. Tako se od
trenutka roenja od ena manje oekuje, manje ih se ohrabruje te one postavljaju nie ciljeve
u ivotu, nedostaje im samopouzdanja i esto se ponaaju kao rtve kada im se namee

seksistiki obrazac ponaanja. kola i sustav obrazovanja jedan su od znaajnijih

instrumenata odgoja za preuzimanje rodnih uloga u drutvu i obitelji. Nastupajui kao
predstavnik opih drutvenih interesa, drava provodi kontrolu nad socijalizacijskom
funkcijom kole i osigurava prijenos drutveno poeljnih znanja i vrijednosti putem nastavnih
programa i planova te udbenika. Njihov sadraj znaajno utjee na konstrukciju drutveno
poeljne slike enskog i mukog spola u drutvu. Izmeu nastavnika postoje znaajne razlike
u tome kako percipiraju rod, rodnu ravnopravnost, zato su djeaci i djevojice takvi kakvi
jesu i zato postoji razlika u njihovim kolskim i post-kolskim iskustvima i postignuima.
Okvir kroz koji nastavnici gledaju i u kojem interpretiraju nalaze moe utjecati na njihove
postupke vezane uz rodnu ravnopravnost.
Drutvene uloge koje se pripisuju enama i mukarcima nisu jednostavno razliite, one su
osim toga i razliito vrednovane. enski rad se definira kao razliit i manje vaan od mukog.
im neka profesija postane feminizirana, tj. veinu ine ene, u pravilu ta profesija postaje
slabije plaena. Ne zato to ene slabije obavljaju posao, ve sama injenica da je to ensko
zanimanje, utjee na smanjivanje naknada.
Kada se nau u sferi javnog djelovanja ene uglavnom ostaju u tipinim enskim sektorima
kao to su socijalna skrb, prosvjeta. Nalaze se na hijerarhijski niim pozicijama, s niom
plaom i drutvenim statusom. Kada se nau u politici i ovdje se usredotouju na enske
teme, a piramidalna zakonitost prema kojoj ene iezavaju s najviih pozicija odluivanja je
ovdje posebno uoljiva. Za prisutnost ena u najviim razinama politikog odluivanja od
veeg su znaenja natalitet zemlje, izdvajanje za javnu potronju, naroito obrazovanje ena,
njihova brojnost u radnoj snazi, pozicije koje zauzimaju u procesu rada te drutveni status.
Dosadanja iskustva pokazuju da je bez drutvene kontrole nerealno oekivati pozitivne
pomake glede brojnijeg ukljuivanja ena na pozicije s kojih se odluuje o njihovoj sudbini.
Meutim i kad se postigne paritet u parlamentu, problemi i dalje postoje. Parlamentarne
zastupnice iz vedske i Norveke govore o tome kako su i u "najravnopravnijim"
parlamentima ene diskriminirane. Najee metode koje koriste zastupnici su ignoriranje,
izrugivanje, uskraivanje informacija, dvostruko kanjavanje (npr. ena koja se angaira u
svom zvanju je loa majka, a ona koja na prvo mjesto stavlja obitelj, smatra se
neangairanom) te nametanje krivnje i sramote.
Nain na koji je ena prezentirana u medijima ocrtava poloaj ene u suvremenom drutvu
kojim dominiraju muka naela. Moemo, takoer, naglasiti snaan utjecaj stereotipa koji

enu automatski prikazuju kao seksualni objekt, podinjenu htijenjima i matarijama

dominantnih mukaraca. to se tie tematskih podruja u kojima ene najee djeluju, ona su
vezana, uglavnom, uz umjetnost ili zabavu, sport, socijalnu i zdravstvenu problematiku. U
nekim podrujima ih uope nema - nacionalna obrana, religijska pitanja, ljudska prava,
pobune i demonstracije. Krajnji zakljuak ovog istraivanja koje su provele B.a.b.e. je da su
hrvatski mediji jo uvijek pod snanim utjecajem stereotipa, te da se rad, status i znaaj ena u
drutvu i politici podcjenjuje i zanemaruje. Jezik, nain razmiljanja i komuniciranja s
drugima ostvaruje i utjelovljuje muku dominaciju. Ono to je u jeziku muko je openito
osnovno, a ono to je ensko je sporedno i/ili neodobravano. Rjenik hrvatskog jezika (Ani
2001., 1991.) kae da je ena osoba po spolu suprotna mukarcu a mukarca definira kao
odraslu osobu mukog spola. Nazivi zanimanja, osim za tradicionalno enska zanimanja kao
to su medicinska sestra, kuanica su takoer muka. Termini gospoa i gospoica ukazuju na
brani status ene, dok kod mukaraca ne postoje nazivi koji bi ukazivali na njegov brani
status. Ovakvi jezini obrasci reflektiraju muku dominiranu kulturu. Kako jezik odraava
nain na koji vidimo svijet, ovakvi obrasci reproduciraju i jaaju tu kulturu

Nedoumice oko patrijarhata: On i ona

jednakost
Zorica arkovi on 11/09/2016 - 09:19 in Posle 5, Slajder
This post has already been read 463 times!

Zato su bioloke razlike izmeu polova kod mnogih ivotinjskih vrsta nametnule matrijarhat,
a u ljudskom drutvu ustoliile patrijarhat kao najrasprostranjeniji i najpostojaniji poredak?
Nauka nema pravi odgovor na to pitanje, ta vie odnosi meu rodovima su posebno zbunjui
za naunike, ukljuujui i revoluciju koja se na tom polju deava u poslednjem veku.

Razliita drutva imaju razliite izmiljene hijerarhije, zasnovane na rasi, etnikom poreklu,
kastama ili nekim drugim subjektivnim odrednicama, ali jedan poredak je sutinski obeleio

sve poznate civilizacije nakon poljoprivredne revolucije, u kojima je uvek bilo bolje roditi se
kao mukarac. Zato je patrijarhat bio univerzalno rasprostranjen, a gotovo sve ljudske kulture
vrednuju vie mukost od enstvenosti? Da li postoje neki univerzalni bioloki zakoni koji
objanjavaju zato je toliko dobro biti mukarac? Nauka ni danas nema odgovor na to
pitanje. Postoji gomila teorija, ali nijedna nije ubedljiva, tvrdi Juval Noa Harari, izraelski
profesor istorije i pisac svetskog besteselera Sapijens: kratka istorija ljudskog roda.

Prva teorija propagira snagu miia, odnosno polazi od pretpostavke da su mukarci

upotrebili svoju veu fiziku mo da bi naterali ene na poslunost. Zahvaljujui veoj
fizikoj snazi uspostavili su monopol nad poslovima koji su im omoguili kontrolu nad
proizvodnjom hrane, a potom i politiku i drutvenu mo nad enama. Postoje, meutim, dva
kljuna problema u velianju mukareve fizike moi, smatra Harari. Prvo, tvrdnja da su
mukarci fiziki jai od ena je istinita samo u proseku i samo u vezi odreenih vrsta snage,
budui da je dokazano kako su ene, generalno, otpornije na glad, bol, bolesti i zamor nego
mukarci. Osim toga, ene su kroz istoriju bile ukljuene u mnoge teke fizike poslove na
polju, u zanatstvu i domainstvu, pa da je drutvena mo deljena po osnovu fizike
izdrljivosti, ene bi prole daleko bolje.

Drugo, istorija drutvene moi ne samo da ne potvruje njenu direktnu vezu sa fizikom
snagom, ve prednost daje intelektualnim i drutvenim vetinama da se ovlada drugima.
Kroz celokupnu istoriju, najtee poslove uvek su obavljali oni na najnioj statusnoj lestvici.
U drutvima lovaca-sakupljaa, politiku nadmo je, generalno preuzimala osoba koja je
imala najbolje drutvene vetine, a ne muskulaturu. U organizovanom kriminalu, veliki ef
nije nuno i najjai ovek, ve je on uglavnom u poodmakloj dobi i koristi mlade snagatore da
upotrebljavaju pesnice i rade prljave poslove za njega. ak i meu impanzama, istie
Harari, alfa mujak osvaja poziciju pravei stabilnu koaliciju sa ostalim mujacima i
enkama, a ne primenom bezumnog nasilja. Uostalom, na osnovu fizike snage, Homo
sapiens bi teko dobacio i do sredine lanca ishrane, a na njenom vrhu se nalazi iskljuivo
zahvaljujui svojim mentalnim i drutvenim vetinama.

Nasilje nije strategija

Druga teorija objanjava da bioloka, a potom i drutvena dominacija mukarca ne prositie iz

snage, ve iz agresije. Milioni godina evolucije uinili su mukarce daleko nasilnijim od ena.
ena se moe meriti sa mukarcem kada je u pitanju mrnja, pohlepa i zlostavljanje, ali kada
doe stani-pani, kae teorija, mukarci su mnogo spremniji da krenu u ogoljeno fiziko
nasilje. Njihova povlastica uea u ratu, uinila ih je gospodarima i u civilu, koji su potom
sve vie koristili rat kako bi uveavali civilnu mo. Ova povratna sprega trebalo bi da objasni
jednim udarcem i sveprisustvo rata i sveprisustvo patrijarhata.

Skoranje naune studije o hormonalnom i kognitivnom sistemu mukaraca i ena daju

argumente za tezu da mukarci imaju agresivnije tenje, ali to nije dovoljno za tvrdnju da je
sticanje drutvene premoi kroz upravljanje ratovima rezervisano za mukarce. ovek ne
moe pri zdravom razumu tvrditi da fizika slabost ili manjak testosterona spreavaju ene da
budu uspeni generali ili politiari, tvrdi Harari. Ratovi nisu kafanske tue. Oni su vrlo
sloeni projekti koji zahtevaju vanredan stepen organizovanosti, saradnje i smirenosti.
Sposobnost da se odri mir u kui, da se steknu saveznici u inostranstvu i da se predvidi ta
prolazi kroz glavu drugim ljudima (posebno vaim neprijateljima) obino je klju pobede.
Otuda je agresivni nasilnik, esto, najgori izbor za onoga ko predvodi rat. Mnogo je bolja
osoba sklona saradnji koja zna kako da se pomiri, kako da upravlja i kako da sagledava stvari
iz druge perspektive. Od takvih osobina sazdani su utemeljivai carstava.

ene se, esto, stereotipno prikazuju kao bolji upravljai i pomiritelji nego mukarci, a uvene
su po svojoj nadmoi da sagledavaju stvari iz perspektive drugih. Ako u tim stereotipima ima
imalo istine, onda bi ene trebalo da budu odlini politiari i utemeljivai carstava,
ostavljajui prljave poslove na bojnom polju testosteronima napumpanim, ali priglupim mao
mukarcima. Uprkos uvreenim predstavama, to se retko deava u stvarnom svetu, a nije nam
jasno zbog ega, kae izraelski istoriar.

Patrijarhalni geni
Trea vrsta biolokog objanjenja poklanja manje panje ogoljenoj sili i okree se hipotezi da
su tokom miliona godina evolucije mukarac i ena razvijali razliite startegije preivljavanja

i razmnoavanja. Dok su se mukarci meusobno borili za prilku da oplode enu, anse

svakog pojedinca za razmnoavanje zavisile su od toga da li e poraziti drugog mukarca.
Stoga su se tokom evolucije, na naredne generacije prenosili muki geni onih koji su bili
najambiciozniji, najagresivniji i najvie skloni dokazivanju.

ena, s druge strane, nije imala problema da nae mukarca voljnog da je oplodi. Ali briga
oko preivljavanja deteta, kako bi se produila vrsta, zahtevala je mnogo vremena i aktivnosti
koje su joj umanjivale mogunosti da pribavlja hranu i, ujedno, zahtevala mnogo pomoi. Da
bi osigurala svoj i opstanak dece, ena nije imala drugog izbora osim da prihvati sve uslove
koje je postavljao mukarac, kako bi ga privolela da podeli teret roditeljstva i prui
neophodnu zatitu. Kako je vreme prolazilo, preovladavanje ovakve strategije odrazilo se i na
odbair enskih gena koji e se dominantno prenositi na naredne narataje. Stoga se zakljuuje
da je mukarac postao genetski programiran da bude ambiciozan i sklon dokazivanju,
odnosno prevedeno na savremeni jezik da se istie na poslu i u politici, dok je ena nasledila
genetski usud da mu se sklanja s puta ka ostvarenju njegovih ambiicija, kako bi obezbedila
opstanak potomstva.

Osim to ova teorija zvui kao religijska dogma zaodenuta u genetiku, za nju nema ni
empirijskih dokaza. Posebno je problematina pretpostavka da je potreba za podrkom oko
podizanja potomstva, ene uinila zavisnim od mukaraca pre nego od drugih ena,
komentarie Harari, koji navodi mnotvo primera iz ivotinjskog sveta, poput slonova ili
bonobo impanza, gde je briga za potomstvo dovela do matrijarhata. One su sagradile
sveensku drutvenu mreu koja pomae svakoj lanici u podizanju dece. Mujaci se, u
meuvremenu, nadmeu u borbi i dokazivanju, a njihove drutvene vetine i veze ostaju
nerazvijene, te su skrajnuti na margine. Premda su, recimo, enke bompo impanzi u proseku
slabije od mujaka, esto se udruuju da istuku mujake koji prekardae granice.

Kako se onda dogodilo da kod ljudske vrste, iji se uspeh nad svim drugim vrstama
prevashodno zasniva na sposobnosti saradnje, pojedinci koji su navodno manje skloni saradnji
(mukarci), kontroliu jedinke koje su navodno sklonije saradnji (ene)?

Nauka nema odgovor na takva pitanja, kao ni na ona nova, vezana za injenicu kako je u
poreenju sa prethodnim milenijumima, samo tokom jednog veka dolo do revolucije u
odnosu izmeu mukaraca i ena. Ove dramatine promene, upravo su ono to ini istoriju
rodova tako zbunjujuom, ocenjuje Harari. Ako se patrijarhalni sistem, kao to je to sada
sasvim jasno, zasnivao na neutemeljenim mitovima pre nego na biolokim injenicama, ta
onda objanjava njegovu univerzalnost i toliku postojanost ak i danas?
Patrijarhat

U toku razvoja ljudskog drutva, u periodu varvarstva, mukarac je prisvojio sredstva za

proizvodnju i uzevi u ljudskom drutvu vlast pater familias-a, oca porodice, stvorio
patrijarhalno drutveno ureenje (gr. pater - otac, arho - vladati). Pritom je i enu potinio,
uzevi vlast oca nad keri, sina nad majkom i sestrom, mua nad enom i uopte mukarca
nad enom, na svim ivotnim podruima. Ali vlast neminovno raa i strah od podanika, od
njegove pobune stoga mukarac, bojei se eninog revolta, postaje sve okrutniji, sve
bezobzirniji prema njoj. Da bi takav postupak opravdao pred samim sobom te da bi i enu
uvjerio kako je sasvim prirodno da mu se pokorava, izmislio je eninu tobonju bioloku,
psihiku i drutvenu manju vrijednost u odnosu na mukarca. Osnovna postavka patrijarhalne
seksualne filozofije je tvrdnja da je mukarac ipak vrijednije bie od ene, pa da su mu time i
ljudska prava vea. To se odnosi, u prvom redu, na intimni odnos polova. Patrijarhalnou
zadojen mukarac odbacuje njenost i osjeajnu toplinu u odnosu polova smatrajui da je
grubost karakteristika mukosti, a osjeajnost enska osobina i kao takva nedostojna
mukarca. Takav mukarac suvie je pun sebe, tanije suvie nesiguran u svojoj mukoj ulozi
da bi se usudio sebi postaviti pitanje u emu to grijei, kolika je njegova odgovornost u tome
to mu "ljepa polovina", npr. u intimnom dodiru s njim, ne doivljava potpuno polno
zadovoljstvo. Zato svu odgovornost prebacuje na enu proglaavajui je seksualno
poremeenom, frigidnom i sl. Mukarac koji ivi pod vlau predrasuda o tobonjoj veoj
vrijednosti mukog pola, oekuje od ene da se u svemu prilagodi njemu i njegovim
potrebama, a sebe ne smatra nimalo dunim da se i on njoj prilagodi. Zato se ni ne trudi da je
upozna, shvati, da dokui u emu je ona to toliko razliita od njega. Tada mu ena doista
ostaje itav ivot nepoznanica. Odatle potiu tvrdnje nekih mukaraca da je ena ustvari
tajanstveno bie, sfinga, neto u ta je mukarcu nemogue proniknuti, bie ije reagovanje ne

moe nikada predvidjeti. S druge strane, ena koja se razvila u istoj takvoj patrijarhalnoj
sredini kao i njen partner ne pomae mukarcu da joj se psihiki priblii, da se s njom prisnije
saivi. Kad joj mukarac ne zna pristupiti kako to njoj odgovara, ona se obino povue u sebe,
u polnom ivotu postaje pasivna, a partneru o svojim polnim potrebama nita ne govori,
toboe zato to ju je stid, to je neprilino " o takvim stvarima " govoriti. No iza toga se
zapravo krije otpor prema mukarcu u kojeg se ena razoarala. Ili pak ena glumi svom
partneru zadovoljstvo u toku samog seksualnog ina da bi udovoljila njegovoj sujeti, da
sprijei njegovu agresivnost ili da ga zadri. No time ini dvostruku greku: sebi
onemoguava stvarno doivljavanje orgazma u polnom odnosu, a svog partnera obmanjuje i
tako mu oduzima motivaciju da pokua neto promijeniti da bi postao uspjeniji ljubavnik.
Patrijarhalni mukarci esto se ne smatraju dunima da misle na mogunost da njihova
partnerka, u toku odnosa, zanese. Oni brigu oko sprijeavanja neeljene trudnoe potpuno
preputaju eni kao da ih se to uopte ne tie. Ili se estoko protive da ena upotrijebi neko
pouzdano kontraceptivno sredstvo, toboe iz obzira, "da ne strada njeno zdravlje", a ustvari
zbog nesigurnosti u svoju mukost, odnosno straha da bi ga ena mogla napustiti i sebi
pronai boljeg ljubavnika ukoliko se oslobodi straha od neeljenog zanoenja. A njihove
partnerke su obino toliko slabe linosti i toliki mazohisti, da se radije podvrgavaju
pobaajima i time zaista oteuju svoje zdravlje, umjesto da se odupru mukarevoj samovolji
i sebi izbore ravnopravan poloaj u ljubavnoj vezi ili braku. Mukarac s patrijarhalnim
nadzorima zahtijeva da djevojka ue u brak nevina, tj. s nedirnutim djevinjakom (himenom).
Motiv tog zahtijeva obino je dvojak. S jedne strane, patrijarhalni mukarac enu s kojom je
stupio u brak doivljava kao svoje vlasnitvo. A sve ono to preuzima u svoj posjed - od
cipele do kue, od krave do automobila - eli dobiti neoteeno. Zato mu je od velikog
znaaja da mu i ena u brak ue "neoteena". No jai motiv pozitivnog stava prema eninom
djevianstvu je svakako strah da bi ga ena mogla porediti sa svojim bivim partnerima to bi
veoma vjerovatno moglo ispasti na njegovu tetu. Tu je i predrasuda da e ena, koja je prije
braka navikla mijenjati partnere, to initi i u braku. Rije je dakle o nepoznavanju enske
psihe, o naelnom nepovjerenju u enu, ali i o nepovjerenju mukarca u vlastitu sposobnost da
osvoji i zadri enu. Za patrijarhalnu sredinu tipian je i tzv. dvostruki seksualni moral. On od
ene zahtijeva polnu suzdranost prije braka i vjernost muu u braku. Od mukarca naprotiv
ne oekuje ni jedno ni drugo. Zato mukarci koji su odrasli u takvoj sredini smatraju sasvim
normalnim, ak i poeljnim, da prije braka, u isto vrijeme, odravaju ljubavnu vezu sa vie
djevojaka - npr. da imaju jednu stalnu koju "uvaju" za brak, a uz to da se "zabavljaju" i s
drugim djevojkama. U braku takvi mukarci dre, ne samo svojim pravom, ve i mukom

obavezom, da stupe u vanbrane polne odnose kad god im se za to prui prilika! Patrijarhalan
mu od svoje "voljene" supruge oekuje da sama snosi sav teret brige oko domainstva i
podizanja djece, bez obzira na to da li je u radnom odnosu ili ne. Uostalom, takve linosti
obino nerado prihvataju injenicu da i ena, svojim radom, ini ekonomsi oslonac porodice.
Zapravo je rije o njihovom strahu da bi ena, stekavi druvenom djelatnou vie
samopouzdanja ili veu uspjenost od svog partnera, mogla uskratiti poslunost despotskom
muu ili ak zapoeti vezu sa drugim ovjekom i okonati brak u kojem se osjeala
eksploatisanom.

"Pa zato sam te onda oenio?!?", upitao je uvrijeeno svoju suprugu mladi intelektualac kad
mu je ona prigovorila to po zajednikom povratku s posla on legne i ita novine, ekajui
ruak, a ona se rastrgne po kui da priredi jelo, nahrani dijete, prostre sto, a poslije toga da
opere sue, trkne do prodavnice po namirnice dok se njen dragi mui i dalje - IZLEAVA!

http://www.psihologija.autentik.net/seksualnost_patrijarhat.php
Darwinistika dvojba

ivotinjsko carstvo ima stroge regule i zakone ponaanja. Naravno, svugdje, pa i tu postoje
iznimke. enka svake ivotinjske vrste odbija parenje osim u estrusu, tj. u vrijeme tjeranja. Tu
ima i neke logike, jer, zakaj troit energiju i riskirat biti ulovljen u trenutku nepanje, a sam
in nije u svrhu produljenja vrste. Jedina iznimka je enka vrste Homo Sapiens (ovo drugo
vrlo diskutabilno). Ona je voljna i spremna na parenje 24 sata dnevno, 365 dana u godini,
osim prijestupnih godina kada je ne to spremna 366 dana. E sad, katolika crkva nas ui da su
Homo Sapiensi jedina vrsta koja ima duu i razum, pa postavimo ovu darvinistiku dvojbu
gledano kroz prizmu razuma. Homo Sapiensi su tijekom svoje kratke povijesti uspjeli
uspostaviti meusobne odnose i koliko, toliko nerazuman drutveni poredak. Ne obazirui se
na kulture i narode, postoje dva bitna tj. temeljna drutvena ustrojstva: Matrijarhat, ilitiga
vlast u ruicama ena, te Patrijarhat gdje, navodno, vladaju muke razumne glave (pljuni mi u
oko). Pitanje za vrle povjesniare i siciopate je: da li se prvi put elja, volja i provedba parenja
enki Homo Sapiensa izvan dana estrusa, tj. tjeranja javila u vrijeme Matrijarhata, kada su

ene shvatile da sex i nije tako lo kao svakodnevna tortura podreenih im mukaraca, a
budui da su bile na vlasti u jednostranakom sustavu, bez oporbe, mogle su to bez imalo
problema i provesti, ili se snoaj kao svakodnevna praksa uvrijeio u vrijeme Patrijarhata,
budui da su mujaci Homo Sapiensa spremni na parenje u bilo koje doba dana, 365 dana u
godini, osim prijestupnih godina, kada su na to spremni 366 dana, kao, uostalom, i mujaci
skoro svih vrsta sisavaca, te su svoj ritam parenja nametnuli jadnim, ucviljenim i potlaenim
enkama svog prvobitnog drutva.ista pekulacija (ne prihvaam kritike uvaenih
znanstvenika s ovog podruja jer je ovo samo opaska laika): Ako sex kao razbibriga i
rekreacija datira iz vremena Matrijarhata, sasvim je razumljiva oduevljenost mujaka vrste
Homo Sapiens velikim cicama, jer nam gensko pamenje u najranijim pubertetskim snovima,
pa do kraja ivota predouje Veneru Wilendorfsku kao ideal enske ljepote.Ako, pak taj sport
potjee iz vremena Patrijarhata, nije ni udo kaj nam pola ena mata o crncima s rasplodnim
organima dostojnim kablova Odjela Rasvjete HRT-a.Paradoks je u tome kaj se nekih 75%
populacije Homo Sapiensa (i mujaka i enki) istovremeno osjea zakinuto od majke prirode
jer ne odgovara genski im nametnutim standardima, kao, uostalom i autor ovog poticaja na
znanstvenu raspravu koji se osjea manje vaan sa svojih 12,5 cm spolnog organa (kad je
toplo i kad je vlasnik izuzetno dobre volje), dok ene s ushitom raspravljaju o organima
veliine drke omanje umarske sjekire ili ne ba profesionalnog vatrogasnog crijeva lokalnog
DVD-a. (issto onak, usput, ne volim cure kaj imaju cice na tatu.)Bila bi mi izuzetna ast kad
bi se o ovom pitanju izjasnio i na veliki sveznadar i znanstveni erudit prof. Ladan s HRT-a
(koji sve zna), ili, po vlastitom miljenju, njegove erudicije vrijedna Branka eparovi,
takoer s HRT-a, televizijske (dalekoglednike) kue izuzetno visokih znanstvenih i moralnih
naela.
http://www.iskrica.com/weblogs/post.php?web=4598&log=58261
Ljubav u doba patrijarhata I
lana pukani | 21/11/2014 12:30 | feminizam, ljubav
Najstarija je legenda o feminizmu ona o feministkinjama kao frustriranim enama koje ne
mogu pronai mukarca koji bi ih volio i zato se okreu ostraenoj ideologiji feminizma.
Naravno, to nije istina jer je feminizam pokret u kojem sudjeluju mnoge sretno voljene
heteroseksualne ene, i mnoge ene koje muka ljubav ne zanima. Naravno, to je i istina jer je
ljubav neporecivo vana, kao i njen manjak, a romantina je heteroseksualna ljubav
materijalno i simboliki upletena u funkcioniranje patrijarhata.

Prie i teorije o ljubavi oduvijek su dio feminizma, no rijetko nalaze mjesto pod reflektorima,
meu bliskim no manje apstraktnim temama poput seksualnosti ili brige. Ljubav tonije,
heteroseksualna ljubav u naoj se svakodnevici, izvan sfere osobne intime, uglavnom
pojavljuje u umjetnosti, povremeno u (popularnoj) znanosti, no rijetko kad kao politiko
pitanje. Iako postoji privlanost u feministikom odmicanju od teme ljubavi kao inherentno
enske preokupacije, ljubav je nezamjenjiva i neizbjena, stoga je vano da prie o ljubavi u
nekom trenutku postanu i feministike prie, i da u naim feministikim priama bude mjesta
za ljubav.

U ovom u se prvom Mufovom tekstu o ljubavi i feminizmu baviti teorijom ljubavne snage
(love power) islandske feministkinje Anne Jnasdttir te je povezati s analizom memea
djevojke koja se pretjerano vezala (Overly Attached Girlfriend) koju je napisala Hannah
Black.

pticekojedijeletekst

ljub
Izvor za sve gifove: kittenmeats.tumblr.com
Lena Gunnarsson, iji tekst1 u ovom dijelu opseno citiram i prepriavam, pie kako
Jnasdttir svoju teoriju (objavljenu 1991.) razvija prema Marxovoj analizi kapitalizma,
koristei paralelne termine kako bi ocrtala praksu ljubavi koju obiljeavaju konflikt i
eksploatacija. Polazite tog projekta pitanje je: to ene ini sistematski bespomonima /
manje monima u odnosu prema mukarcima, ak i u visoko razvijenim zemljama? Odgovor
je da su zavisni odnosi koji su povijesno povezivali mukarce i ene (ekonomski, pravni, itd.)
s vremenom slabjeli, a preostala je samo zavisnost ljubavi, odnosno brige i erotske ekstaze.
Ljubavna je praksa stoga podruje u kojem moemo pronai kljune mehanizme
(kapitalistikog) patrijarhata.

Pojam ljubavne snage Jnasdttir paralela je Marxovom pojmu radne snage dok je radna
snaga mentalni i fiziki kapacitet ovjeka za rad, ljubavna snaga ujedinjuje i predstavlja
kapacitete za ljubav, unutarnju dinamiku iz koje izvire dijalektiko jedinstvo brige i erotske
ekstaze. Upranjavanje tih kapaciteta istovremeno tvori i uvjetovano je trenutnom
strukturom socioseksualnosti. Prema Jnasdttir, dominantna je socioseksualna struktura
suvremenih zapadnjakih drutava ona u kojoj mukarci iskoritavaju otuenu ljubav ena.
Drugim rijeima, koritenje ljubavne snage drugaije je ovisno o rodu i nije reciprono, u
korist mukaraca i na tetu ena.

Koncept koji u ovoj teoriji zamjenjuje kapital jest muki autoritet, sistematska mo mukaraca
nad enama koja je posljedica enske ljubavi koju primaju. Ako je kapital akumulirani
otueni rad, muki je autoritet akumulirana otuena ljubav, tvrdi Jnasdttir. Voljenost
(bivanje voljenim/om) nas osnauje i ini da se osjeamo vrijednima; da pozitivno
vrednujemo svoju osobu, ivot i iskustva. U praksi, akumulirana vrijednost implicirana u
mukom autoritetu sve mukarce, neovisno o specifinim snagama koje kao pojedinci imaju,
obdaruje nekom vrstom suvika vrijednosti. ene se, s druge strane, bore sa siromatvom
mogunost da djeluju kao samouvjerene osobe koje ne preispituju svoju vrijednost i svoje
djelovanje za njih je mnogo manja.

Osim toga, mukarce se, za razliku od ena, ne

prisiljava da poklanjaju svoj seksualni kapacitet drugom spolu ako im se ne sviaju

ponueni uvjeti muko se povlaenje potuje, ensko se doivljava kao nedovoljan trud ili
bahatost (vidi: redovito popkulturno davanje prilike mukarcima koji ne bude interes;
ekstremno: Elliot Rodger).

ljub1

To stanje enskog siromatva objanjava esto mizogino ismijavanu ensku voljnost da vole
mukarce koji im ljubav ne uzvraaju. Eksploatatorska priroda patrijarhalne heteroseksualne
socioseksualnosti iscrpljuje ensko samopouzdanje tako da () njihova temeljna potreba za
ljubavlju ima tendenciju bila iskrivljena u udnju za ljubavlju. Zbog te se enske udnje,
eksplicitnije i vidljivije od one muke, muka ljubav doivljava kao vrednija od enske. (Vidi:
enska histerija za mukim pop zvijezdama.) Iako je ljubav ena stvarni izvor mukog

suvika vrijednosti [worthiness], kao to je rad stvarni izvor suvika vrijednosti [value], ini
se kao da muki autoritet izvire iz kreativnih moi samih mukaraca. Taj je dojam podran
injenicom da voljnost ena da vole mukarce stvara strukturu koja naginje tome da
mukarcima daje pristup enskoj ljubavi tako da bespomonost koju bi mukarci osjeali bez
te ljubavi ostaje skrivena.

Nuno je naglasiti da je dualnost ljubavi kao brige i erotske ekstaze i rodno obiljeena. Vjena
potraga za ekstazom (tradicionalno muka) redovito se prikazuje kao nepovezana s brigom
(tradicionalno enskom) iako o njoj zapravo ovisi []ene su se prisiljene posvetiti brizi
kako bi mukarci mogli ivjeti/iskusiti ekstazu. ene su te koje nemaju slobodu autonomnog
istraivanja i potjere za vlastitim erotskim ispunjenjem, odnosno te ije se udnje jo uvijek
potiskuju ili patologiziraju. Najlaki je nain ivljenja vlastite seksualnosti za ene i dalje
njeno ivljenje kroz muku udnju za njima.

Ovo je vrlo osnovan okvir Jnasdttirine teorije, no ve je jasno da bi velik dio hetero ena
odbacio mnoge njegove postavke, odnosno odbio vidjeti svoje ljubavne odnose kao
eksploatatorske procese. Gunnarsson istie da se to odbijanje ne moe svesti na neku vrstu
zablude nuno je priznati da je ljubav fundamentalno (i) sila koju je nemogue eksploatirati
i koja transcendira takve kategorije. Odnosno, ene mogu uivati te u praksi zaista uivaju u
voljenju mukaraca, neovisno o svim nainima na koje ih to moe iscrpljivati ili ak biti
neisplativo.

ljub2

Istovremeno, (popularna) kultura obiluje prikazima ena koje remete opisano heteroseksualno
ureenje i oekivanja te iznevjeruju pripisanu ulogu. Jedna je od njih figura opsesivne
zaljubljene ene, teke ljubavnice iliti djevojke koja se pretjerano vezala. Ona je smijena
i zazorna jer je njena afekcija prevelika i netraena ona je, zapravo, oblik nasilja, ili je tako
barem predstavlja patrijarhalna imaginacija.

Hannah Black u njoj vidi oblik otpora patrijarhalnom otuenju i subverziju ili kratkotrajno
rjeenje problematinog enskog poloaja u heteroseksualnoj ljubavi. udjeti za nekime tko
ne udi za nama tako je bijeg od bivanja uenom kao ena. Black pie: [k]ad razmiljam o
tome kako je teko prihvatiti da smo objekt udnje u tim odnosima meusobne udnje koje
bismo svi trebali imati, razmiljam kako biti crn/a ili queer ili jednostavno orodnjena kao ena
u svijetu bijelog mukog suprematizma moe prihvaanje ljubavi uiniti tekim jer nas se od
djetinjstva ohrabruje da se mrzimo. Nastavak se beavno nadovezuje na teoriju Jnasdttir:
[i]stovremeno, unato svom trudu da se politika institucija heteroseksualnosti konstruira
kao oblik meusobne njenosti izmeu ljudi, mukarci (kao grupa) jo uvijek nisu nauili
voljeti ene (kao grupu), a unato nezaustavljivoj upornosti udnje meu enama, ene se
(kao grupa) jo uvijek bore s voljenjem sebe samih.

Piui u drugom tekstu o instituciji para, Black postulira da struktura hetero para jo uvijek
predstavlja aproprijaciju fizike i psihike energije ena u korist mukaraca, a onda
promiljanje iri na odnose van sfere heteroseksualnog. Inzistiranje na formi para, tvrdi, u gay
i queer odnosima rekreira isto eksploatatorsko i nasilno ureenje. Slikovito reeno, brak nije
nita vie logian nastavak seksualne udnje nego to je zatvor krajnja ekspresija zaklanjanja
od kie.

ljub3

Prema Gunnarsson, bijeg iz te poraavajue ljubavne prakse mogu je ako ene ponu vie
razmiljati i brinuti o sebi, pronalazei u tome i autentinije izraavanje ljubavi i nain
demontiranja mukog ega. Ravnotea u moi moe se povratiti samo ujedinjavanjem ena i
usmjeravanjem ljubavi meu sebe.

Black je manje optimistina. Za nju par, kao oblik monogamnog romantinog odnosa,
predstavlja neoprostivu privatizaciju ljubavi, no njegovo odbijanje ne ini nuno ljubav

slobodnije dostupnom. Unato trudu radikalnih grupa i hrabrosti marginaliziranih zajednica,

najei je sluaj da se okretanjem od ljubavi u paru okreemo prema niemu. Nada ili
fatamorgana dobrote izmeu stranaca, ljubavi izmeu prijatelja, u sukobu je s intenzivnom
familijarnou romantine ljubavi.

Ovi se stavovi dobrim dijelom nadovezuju na feministiku tradiciju tumaenja ljubavi kao
(iskljuivo) ideoloke sile i jedne vrste zamke za ene, no Gunnarsson u svoje itanje
Jnasdttir ukljuuje i (utopistiko?) rjeenje, a Black ipak priznaje mogunosti otpora
patrijarhatu u nekim vrstama ljubavnih odnosa. Oekivano im nedostaje odreena razina
praktinosti, kakvu moemo pronai, primjerice, u nizu danas vrlo popularnih savjetodavnih
rubrika feministikog predznaka. Ono to me pored samog pokuaja pregleda feministikih
teoretizacija ljubavi zanima jest mogu li nam one te kako i koliko pomoi u svakodnevnim
praksama ljubavi?

pticekojedijeletekst

Feminizam, naravno, nudi i sretnije teorije o ljubavi od opisanih, i njene mnogo toplije
artikulacije. Inventura ovog dijela feministike misli potrebna nam je i kao vizija budunosti i
kao nain pamenja glasova; praenja intimne/politike povijesti o kojoj Adrienne Rich kao
da govori kad pie:

this we were, this is how we tried to love,

and these are the forces they had ranged against us,
and these are the forces we had ranged within us,
within us and against us, against us and within us.

Seksizam, maizam i njihove podjele

etvrtak, 03 Sijeanj 2008

ImagePie: Marko Rupi

Rod je drutvena i kulturna kodifikacija biolokih razlika mukarca i ene. Na temelju

genitalnih i drugih spolnih diversifikacija, drutvo pojedincima namee odreeni rodni
identitet koji ima veliku i dalekosenu ulogu u izgradnji ukupnog identiteta. Iako se spol, koji
se odreuje prilikom roenja, uzima kao bipolarna kategorija u biolokom smislu postoje i
neke gradacije enske i muke biologije pa se dri da u tom spektru lei barem 5 spolova
ili ak i vie, ovisno o hormonalnom statusu, primarnim i sekundarnim spolnim osobinama i
sl. (Fausto-Sterling, 1998:24, prema Gali, 2004.).

Na temelju pogrenih znanstvenih uvjerenja, potpomognutih raznim predrasudama, stoljeima

je vladala paradigma o prirodnoj inferiornosti ena. Od Aristotela, koji je eninu ulogu u
reprodukciji potpuno marginalizirao, pa sve do sociobiologa, sljedbenika Darwinove teorije o
spolnoj selekciji koji su mukarce definirali kao aktivne natjecatelje oko pasivnih ena, u
znanstvenom i javnom diskursu vladalo je podcjenjivako stajalite spram ena.

Iako je novijim istraivanjima[1] ukazano na neodrivost takvih uvjerenja, ona su se kroz

rodne kategorije zadrala u svijesti ljudi i utkana su u sr mnogih institucija. Tako su sva
drutva rodno stratificirana na nain da je mukarcima, na temelju pogrenih znanstvenih
premisa, olakan put do moi. Rodni su odnosi, odnosi moi jer, prema Foucaltu, mo je
inherentna drutvenim odnosima.

Image ene se esto zbog svoje reproduktivne uloge i angamana oko odgoja djece povezuju
s prirodom, dok je za mukarce rezervirana prestina sfera kulture. Ta hijerarhijska podjela,
prema feministicama i teoretiarima roda, nema bioloko, ve socio-kulturno opravdanje
(Gali, 2004.). Navodna enska povezanost s prirodom i proizlazei asimetrian odnos moi
samo su komponente patrijarhata[2] koji se, prema Carol Pateman, zadrao i u modernim
dravama kroz fraternitalni (bratski) patrijarhat.

enama se, zbog njihovih biolokih obiljeja i predrasuda utemeljenim na njima,

dodjeljuju[3] odreene rodne uloge na nioj drutvenoj poziciji. Sva opravdanja ovakvih
stereotipnih rodnih uloga i odnosa nazivamo seksizmima.

VRSTE SEKSIZMA

Kako seksizam obuhvaa irok dijapazon stavova prema rodnim ulogama i kako je ovo
podruje u posljednje vrijeme obuhvaeno raznim znanstvenim istraivanjima, radi daljnje
analitike nuno ga je preciznije definirati, to jest objasniti neke podvrste seksizama i njihova
obiljeja. Peter Glick i Susan T. Fiske istiu dihotomiju izmeu neprijateljskog i
benevolentnog[4] seksizma. Ovaj autorski dvojac istie da, iako seksizam tvore dvije
komponente: neprijateljstvo spram ena i prihvaanje tradicionalnih rodnih uloga, te dvije
komponente ne moraju uvijek ii skupa (Glick P., Fiske S. T., 1997.).

Razliku izmeu ove dvije podvrste seksizma najbolje je objasniti preko njihovih opravdanja
patrijarhata i enske subordinacije.
Neprijateljski seksizam opravdava muku nadmo, tradicionalne rodne uloge i muku
eksploataciju ena kao seksualnih objekata kroz derogirajui prikaz ena. Nasuprot tome,
benevolentni seksizam poiva na dobrostivim i plemenitijim opravdanjima muke dominacije
i pripisanih rodnih uloga; on priznaje muku ovisnost o enama i prihvaa romansirano
shvaanje seksualnih odnosa sa enama (Glick, P., Fiske, S. T., 1997:121, moj prijevod).

Benevolentni seksisti, za razliku od neprijateljskih, ne osjeaju mrnju spram ena, dapae

vjeruju da je njihov stav vrlo pozitivan. Skloni su protektiranju i patroniziranju ena ime
esto, ponekad i nesvjesno, dovode pod sumnju ensku kompetenciju. Neprijateljskom i

benevolentnom seksizmu je zajedniko pristajanje uz tradicionalne rodne uloge. Meutim,

postoje i oblici seksizma koji nisu vezani uz tradicionalne stavove.

ImageTako moderni seksisti, koji se smatraju pristaama egalitarnosti, dre da je

uspostavljena ravnopravnost meu spolovima i da vie ne postoji diskriminacija ena. Zbog
toga smatraju da ene ne bi smjele imati bilo kakve beneficije. Slinog stajalita su i
neoseksisti koji, osim stajalita tipinih za moderne seksiste, izraavaju neprijateljstvo prema
feminizmu i svim nastojanjima smanjivanja ili dokidanja enske subordinacije. Neki autori
(Swim, J. K., Cohen, L.L. 1997.) uvode distinkciju izmeu otvorenog i prikrivenog seksizma.
Otvoreni seksizam ima sve karakteristike tradicionalnog seksizma i ukljuuje namjerno,
vidljivo i nedvosmisleno tetno i nejednako ophoenje sa enama. Prikriveni seksizam je
blizak modernome[5] i odnosi se na prikrivene i suptilne oblike seksizma koji nisu odmah
uoljivi zbog svoje skrivenosti ili zbog toga to su ugraeni u neke drutvene norme i kulturne
obrasce.

Image MAIZAM

Maizam je koncept blizak seksizmu i temelji se na naglaavanju mukosti, to jest osobina

koje se smatraju tradicionalno mukima. Ani i Goldstein u svome rjeniku (2000.) maizam
definiraju kao naglaavanje mukosti, tjelesne snage i hrabrosti, odisanje mukou. Mao
mukarac je tipian mukarac, kao tip njeguje se u osrednjoj panjolskoj i latinoamerikoj
filmskoj proizvodnji (ob. tamnoputost, dlakavost, sklonost avanturama i uvjerenje u
superiornost mukaraca nad enom) (Joji, Matasovi (ur.), 2004:45).

Maizam poiva na principu naglaavanja tradicionalnih mukih osobina i uloga i kao takav
nuno je povezan sa seksizmom. Da bi maisti uope mogli isticati tradicionalne muke
osobine ili uloge nuno je da pristaju na podjelu stereotipnih rodnih uloga, ije opravdanje
nazivamo seksizmom. No, kako postoji nekoliko podvrsta sekszima, za ovu emo analizu
pokuati definirati i ope varijacije maizma. Analogno podjeli seksizma na neprijateljski i
benevolentni koju uvode Glick i Fiske, moemo i maizam podijeliti na neprijateljski i
benevolentni. Pritom e obiljeja prvog biti isticanje tradicionalnih mukih uloga i osobina uz
podcjenjivaki i idiosinkrastini stav spram enama, dok, nasuprot njemu, benevolentni
maizam, iako poiva na isticanju mukih uloga i osobina, ne sadri mizogine stavove.
Sa stavom

Patrijarhat na izdisaju i raanje nove ene i mukarca

Francuska feministkinja i filozofkinja Elizabeth Badinter smatra da dananja statistika, kao i

osobna iskustva, pokazuju da se kod mukaraca i ena odvija proces dubokih promjena o slici
koju stvaraju o samima sebi kao i o drugima. Strogo potovana pravila oko toga to je
prikladno za koji spol sve tee se razluuju. Promjene u rodnim i spolnim normama koje se
dogaaju ne dovode u pitanje samo naa ponaanja i vrijednosti ve se tiu i onog
najintimnijeg u naem biu, a to je na identitet. Iz takvih promjena koje se dogaaju na
podruju roda i spola izviru brojna pitanja kao to su: to je moj identitet? Koja je moja
specifinost? Kako razlikujemo jedno od drugog?

Dvadeseto stoljee donijelo je svuda u svijetu slabljenje patrijarhata, sustava koji je omoguio
mukarcima da provode vlast nad enama. Nakon nekoliko milenija vlasti patrijarhata, danas
su se stvorili uvjeti za postojanje jednakosti spolova. eljka Jelavi s odjela za sociologiju
Sveuilita u Zadru smatra da su do slabljenja patrijarhata dovele promijene poput

informatizacija drutva, ukljuivanja ena u plaeni rad, tehnoloke promjene u reprodukciji

ljudske vrste (kontracepcija, in vitro oplodnja, genetske manipulacije), borba za enska prava
i feministiki pokreti, odgaanje sklapanja braka, zasnivanje partnerstva bez braka, smanjenje
broja obitelji oenjenih heteroseksualnih parova i raanje izvan braka

Stoga, u vremenu suvremenog ovjeka uloge su potpuno promijenjene. Elizabeth Badinter

smatra da je do danas preivjela jo samo jedna jedina razlika meu spolovima, a to je da ene
raaju djecu, a ne mukarci. Meutim, u doba oplodnje in vitro i moguih genetskih
manipulacija, malo e toga ostati od onog to nas neraskidivo dri vezane za nae najdalje
pretke. Distinkcija uloga na muke i enske koja je oito svojstvena patrijarhalnom modelu
ini se tako usko povezana s nejednakou spolova da u cilju izmjene takvog modela danas
propitujemo sva pravila oko spolova i rodova pa ak i po cijenu poremeaja prirodne datosti.

Ve spomenuta filozofkinja smatra kako je zaet jedan novi model, model slinosti spolova, s
kojim se ja slaem. Naime, ovaj model poetak je prave kulturne mutacije koja se ne
zadovoljava poremeajem odnosa u vlasti mukaraca i ena, ve nas nagoni i na preispitivanje
prirode svakog od nas. Nauna dostignua koja se otvaraju pred nama ve e moda sutra
doi dotle da postanu prijetnjom naim krhkim identitetima. Ideja trudnog mukarca moda se
ini kao poricanje stvarnosti, ali nije li se i ideja ene koja se distancira od majinstva ili se
odrie istog, do nedavno bila poricanje stvarnosti. Dualizam spolova nalazi svoj korijen u
istini tijela. Ideologija se dokopale te iskonske dihotomije koja odraava prevlast mukaraca i
proirila je na sve nivoe ivota i na sve aspekte spoznaje. Uostalom u svim drutvima
nalazimo to binarno klasificiranje koje sve sklonosti, ponaanja i svojstva valorizira zavisno
od spola.

Iako se anatomija ne mijenja tisuljeima, etnologija nam govori da drutva imaju razliite
stavove u odnosu na vanost koju joj pridaju. Neka drutva kao to je primjerice pleme
Mundugumor s podruja Nove Gvineje, razliitosti meu spolovima svode na minimum.
Zapadna drutva danas takoer, unato teretu anatomije, pridaju veu vanost slinosti meu
spolovima nego razliitosti. alosno je to se negdje do 60- ih godina prolog stoljea razlika

meu spolovima inila toliko ukorijenjenom u naoj prirodi da se smatralo opravdanim da

ene i mukarci ne obavljaju iste zadatke i nemaju ista prava.

Danas se i ene i mukarci pomalo oslobaaju oekivanih rodnih uloga te proiruju njihovo
razumijevanje. U zapadnim drutvima patrijarhat je na izdisaju. Kruta pravila oko toga koja su
ponaanja rezervirana iskljuivo za ene i koja su ponaanja rezervirana iskljuivo za
mukarce te to uope jest ena ili mukarac, sve vie blijede.

Osobno mislim kako je alosno da je evolucija zaobila pitanje roda i spola. injenica da smo
uspjeli evoluirati u gotovo svakom aspektu naeg drutva, ali ne i kada govorimo o rodu i
spolu, vrlo je uznemiravajua. Mislim da je krajnje vrijeme da rod i spol prihvatimo samo kao
smjernice za nae ponaanje, smjernice koje moemo slijediti ili ne. Ja biram ovu drugu
opciju.

Feminizam

FEMEN ukrajinski ultra-ljeviarski feministiki pokret

Prvi val feminizma: Feministika "Suffrage Parade" (demonstracije za pravo glasa) u New
Yorku 1912. godine
Feminizam, je naziv za skupinu ideologija, dakle radi se o feminizmima, i politikih pokreta
kojima je cilj bio poboljanje poloaja ene u drutvu, odnosno izjednaavanje prava ena s
pravima mukaraca.

Sadraj [sakrij]
1

Povijest

Tri glavne tendencije u feminizmu 70-ih godina XX. st.

Fokusi dananjeg feminizma

"enski", "Rodni", "Rodni i LGBT", "Feministiki" studiji

Unutarfeministike kritike "feminizmu treeg vala" ("gender feminizma")

Feminizam i pop kultura

Poznatiji europski pokreti

Vidi

Izvori

Povijest[uredi VE | uredi]
Feminizam je pokret koji je nastao u zapadnim zemljama u XIX. stoljeu kao jedna od
posljedica industrijske revolucije. Razvoj strojeva je poeo otklanjati potrebu za ljudskom
radnom snagom, postepeno eliminirajui jednu od prednosti koju su mukarci imali nad
enama. To je omoguilo enama da postanu sve znaajniji dio radne snage, pogotovo za
vrijeme prvog svjetskog rata kada su zamjenjivale mukarce na frontu.

'feministica; feminist - osoba koja podrava neku femnistiku ideologiju te se zalae protiv
patrijarhata i spolne neravnopravnosti.
Feministiki pokret se ispoetka ispoljavao u dva oblika - kao pokret za ravnopravnost u
plaama, odnosno kao pokret za davanje prava glasa enama. Ovo potonje je s vremenom
postignuto u veini zapadnih zemalja nakon prvog svjetskog rata, a kasnije i u ostatku svijeta.

Kako je politika, a i ekonomska ravnopravnost ena postignuta u institucionalnom smislu,

tako je i feminizam postepeno evoluirao u novu formu tzv. radikalnog feminizma kome je cilj
bio promijeniti tradicionalnu ulogu ene u drutvu putem napada na brak i materinstvo kao
tradicionalne institucije, odnosno na mukarce koji su po prirodi represivni prema enama.
Iako je relativno malen broj ena prihvatio taj ekstremni stav, danas se feminizam najee
povezuje s njim.

Feminizam se u posljednje vrijeme javlja i kao svojevrsna obrambena reakcija na porast neokonzervativizma i vjerskog fundamentalizma, kojima je cilj vratiti tradicionalne institucije
kao i tradicionalni poloaj ene u drutvu.

Betty Friedan je istaknuta feministica "drugog vala": kao prva predsjednica amerike
"National Organization for Women" (NOW) 1966. godine, a potom i drugih organizacija za
enska prava, zauzimala se za stavljanje naglaska enskog pokreta ponajprije na ekonomska
pitanja i jednakost prilika za ene
Feminizam se razvijao u valovima:

Prvi val feminizma - traje kroz 19.st. i oznaava borbu ena za pravo glasa. Te feministice su
poznate kao sufraetkinje.
Drugi val feminizma - javlja se 60-ih godina prolog stoljea i traje do 80-ih godina.
Oznaava klasine postavke i fokuse feminizama; organizacija masovnog pokreta, spolna
ravnopravnost, antiimperijalizam, promjenu zakonodavstva, enske i feministike asopise,
edukacija ena, problematika mukog nasilja i slino...
Trei val feminizma - zapoinje krajem 80-ih godina prolog stoljea i razvija se i danas;
pokuava negirati spol i nadilaziti spolne razlike te je s toga blizak drugim teorijama: queer
teoriji, post-kolonijalnoj teoriji, transnacionalizmu, ekofeminizmu, trans-feminizmu te ostalim
novim feministikim teorijama i novim drutvenim problematikama s kojima se ene susreu.

Tri glavne tendencije u feminizmu 70-ih godina XX. st.[uredi VE | uredi]

radikalni feminizam - radikalne feministkinje istiu vanost akcije i prosvjeda kao nain i
metodu osvajanja enskog prostora i izgradnju enske kulture. Drugi fokusi jesu muko
nasilje nad enama, silovanje, ensko ropstvo i pornografija. Kao glavni krivac za spolnu
neravnopravnost radikalne feministkinje krive patrijarhat, kao cjelokupan sustav muke vlasti
nad enama; od mukih vladara, muke vojske, muke industrije, muke religije, muke
znanosti i muke kulture.
socijalistiki feminizam - za razliku od radikalnih feministkinja koje istiu vanost prosvjeda,
akcije i aktivnog sukobljavanja s patrijarhatom i njegovim posljedicama, socijalistike
feministkinje naglaavaju nunost zajednikih akcija s drugim potlaenim skupinama i
klasama - anti-imperijalistikim pokretom, radnikim organizacijama, lijevim politikim
strankama; te u novije vrijeme antiglobalizmu/alterglobalizmu, LGBTIQ pokretu, sindikalnim
grupama. Glavna metoda za rjeenje enskog pitanja za socijalistike feministkinje jest
dijalog. U muke institucije treba dijalogom raspraviti o znaenju i vanosti feministike
borbe, spolnog tlaenja,i spolne ravnopravnosti. Glavni izvor spolne neravnopravnosti, po
socijalistikim feministkinjama nije patrijarhat, ve klasna eksploatacija iz koje tek nastaje
patrijarhat. Pravo na spolno osloboenje nije mogue sve dok su mo i bogatstvo u rukama
nekolicine malobrojih i ekonomski samostalnih mukaraca.
liberalni feminizam - podravaju one feministkinje koje vjeruju u postojei drutveni sustav,
kojeg treba popraviti, a ne ruiti. Zakonodavstvo je, smatraju, jedina metoda kojom e se
uvesti spolna ravnopravnost, a najvaniji zadatak jest potaknuti ene na obrazovanje i
politiko participiranje.
Dakako, svi ovi gornji feminizmi u praksi se mijeaju i upravo ima najmanje pobornica (i
pobornika) samo jednog feminizma.

Fokusi dananjeg feminizma[uredi VE | uredi]

Krajem 1970-ih godina se fokus panje feminista/ica preusmjerava s pitanja "obine"
jednakopravnosti prema nizu pitanja vanih za ivot ena u drutvu, meu kojima se istiu:

Jednaka graanska i politika prava mukaraca i ena

Besplatna i sigurna kontracepcija te pravo na pobaaj
Pravo na slobodu i ivot ena bez mukaraca te lezbijsko materinstvo
Silovanje u braku
Jednake plae mukaraca i ene te jednake mogunosti na radnom mjestu
Reproduktivna prava i kontrola raanja
Nasilje u obitelji
Seksualna eksploatacija
Trafficking - ensko ropstvo
enska solidarnost
Prava LGBTIQ osoba, osobito lezbijki, te ena iz drugih marginaliziranih skupina, etnikih
skupina, itd.
Teza "privatno je politiko" - ne postoji privatno pitanje ako se radi o diskriminaciji i nasilju,
jer oni su sami politiko pitanje i zahtjevaju drutvenu ili dravnu intervenciju

"enski", "Rodni", "Rodni i LGBT", "Feministiki" studiji[uredi VE | uredi]

Mnoga sveuilita u svijetu danas nude i enske studije (esto pod nazivom "rodni studiji",
eng. "Gender Studies") u kojima se istrauju najnovija kretanja u feministikoj teoriji. U
Hrvatskoj enski studiji nisu institucionalizirani i djeluju kao nevladina udruga - 'Centar za
enske studije' (www.zenstud.hr). Na razliitim sveuilitima, djeluju ovakvi studijski
programi pod nazivima poput "enske studije, "feministike i spolne studije", "spolne studije"
i slino.[1]

Teite izuavanja i borbe za jednakost se u znanstvenoj i drutvenoj djelatnosti ovih

feminista i feministica preusmjerava sa "spolne jednakosti", na pitanje "rodne jednakosti". Pri
tome, "rod" je u praksi naprosto izraz seksualne orijentacije: "rod" jedne osobe se zove onako
kako se zove i njena seksualna orijentacija, jedino to "rodna teorija" u sklopu pojma "rod"
stavlja vie naglasak na socijalne i pravne aspekte ivota dotine osobe.[2]

Kritiari teorija koje na poetku 21. stoljea promovira aktualni narataj feministikih
znanstvenica i znanstvenika okupljenih na sveuilitima prozivaju te teorije "rodna
ideologija" i posebno ukazuju na presudni utjecaj lezbijskog feminizma (to nije peorativni
izraz, protagonistice ga koriste vrlo ponosito) na feminizam treeg vala.

Unutarfeministike kritike "feminizmu treeg vala" ("gender feminizma")[uredi VE | uredi]

Christina Hoff Sommers bila je prva feministica koja se u knjizi "Tko je ukrao Feminizam?"
iz 1994. suprotstavila "feminizmu treeg vala" i prozvala ga "gender feminizam"
Ve 1994. godine izdaje Christina Hoff Sommers, amerika feministica i (tada) profesofica
filozofije na Clark University, knjigu "Who Stole Feminism? How Women Have Betrayed
Women" u kojoj iznosi miljenje da "gender femistice" (njena kovanica) koje u to vrijeme
formiraju gore ve spomenuti "trei val" feminizma upropatavaju postignua narataja
feministica koje su se borile za jednakost spolova i koje i nadalje ele tako initi (tu ona
ubraja i sebe). C. H. Sommers smatra da je kontraproduktivno uvjeravati svijet i ene same da
nisu sposobne biti slobodne osobe ako ne prestanu biti ene. Ona tvrdi da su (ve poetkom
1990.- ih godina) te "gender feministice" zauzetim radom uspjele u SAD uzeti u ruke kljueve
bilo kakvih financiranja zalaganja za enska prava, kako iz dravnih, tako iz privatnih izvora;
te opisuje kako postaje nemoguim napredovati u sveuilinom svijetu bez podrke
feministica koje su pobornice te nove ideologije.[3] C. H. Sommers se do danas zauzima za
"klasini equity feminizam", gdje se trai jednakost i pravinost za ene, te tvrdi kako se
pokazuje da "to su stvari bolje za ene, to su profesorice sa enskih studija srditije ... Doista
ne mislim da trebamo jednu alternativnu viziju. Mislim da ve imamo dobru viziju, koju
zovem 'equity feminizam'. To je klasini feminizam koji nam je donio pravo glasa, koji nam je
donio pravinost (engl. 'equity') u obrazovanju, koji nam nastavlja donositi jednakost ansi. To
je feminizam u koji ja vjerujem. Tome nije trebalo davati neki filozofski izraz jer su to ve

sasvim lijepo bile uinjile Mary Wollstonecraft, Elizabeth Cady Stanton i Susan B. Anthony.
To je batina ena u ovoj zemlji. Stoga nisam imala potrebu da pie novu filozofiju feminizma
... Ono to sam morala uiniti je bilo da razotkrijem tu posebnu kolu feminizma koju ja
zovem gender feminizam".[4]

C. A. Sommers se ovom knjigom uvrstila u novu kategoriju tzv. "disidentskih feministica", u

emu joj se pridruio jedan manji broj znanstvenica koje su ujedno angairane feministice[5]
[6]

U Hrvatskoj "disidentske feministice" ne istupaju javno protiv glavne struje dananjeg

feminizma, ali se one feministice koje glavnoj struji pripadaju ale, kako je dananja varijanta
feminizma drutveno izrazito neprihvaena. Tako Svjetlana Kneevi, koordinatorica
inicijative "Za rad spremne" iznosi u kolovozu 2014. god. za asopis "Globus" svoju ocjenu
da "Veina ljudi o feminizmu ui iz patrijarhalnih masovnih medija i kao rezultat toga veina
ljudi ostaje zbunjena po pitanju rodne ravnopravnosti"[7]

Meu katolikim intelektualkama postoji tendencija da se - osloncem na teoloka promiljanja

pape sv. Ivana Pavla II. - prezentira feministika misao i praksa zalaganja za prava ena koja
bi bila sukladna katolikoj vjeri: neki autori primjenjuju za takve napore naziv "novi
feminizam", ili "novi katoliki feminizam".[8] [9] [10]

U SAD postoji stanovita sklonost meu pripadnicama republikanske partije da svoje efektivno
zalaganje za enska prava nazovu feminizmom - to zahtijeva puno objanjavanja, obzirom da
je aktualni "feminizam treeg vala" izrazito nesklon - i zacijelo posve nekompatibilan - bilo
kakvim desnim politikama.[11] [12]

Feminizam i pop kultura[uredi VE | uredi]

U dananjoj pop kulturi prisutni su odjeci feministikih poruka - od filmova i knjiga[13] pa

sve do pjesama u kojima su se brojne pjevaice izjasnile kao feministkinje kao to su npr.
Lorde, Miley Cyrus i Beyonce.[14] 2014. na dodjeli MTV Video Music Awards, koja spada u
najgledanije dodjele na svijetu, Beyonce je u ivo izvela dio svoje pjesme Flawless sa
snanom porukom to su neki mediji proglasili najsnanijim feministikim trenutkom pop
kulture u povijesti.[15] Dio koji je izvela zapravo je dio govora nigerijske feministice
Chimamande Ngozi Adichie. [1] Na hrvatskom, izvadak iz govora znai sljedee:

''Uimo djevojke da se snude, da se smanje. Govorimo djevojkama: ''Moete imati ambicije,

ali ne previe, trebate ciljati da budete uspjene, ali ne preuspjene, inae ugroavate
mukarce.'' Zato to sam ensko, oekuje se da teim braku, oekuje se da radim ivotne
izbore uvijek drei na umu da je brak najvaniji. Brak moe biti izvor zadovoljstva i ljubavi i
meusobne podrke, ali zato to isto ne uimo djeake? Odgajamo djevojke da vide jedna
drugu kao konkurenciju - ne za poslove ili za dostignua, ve za panju mukaraca. Uimo
djevojke da ne mogu biti seksualna bia na nain na koji su to deki. Feminist/kinja - osoba
koja vjeruje u socijalnu, politiku i ekonomsku jednakost spolova.''

Brand enskih higijenskih proizvoda "Always" je 2014. u lipnju pokrenuo kampanju

#LikeAGirl videom na YouTube koji je do rujna pogledan preko 40 milijuna puta. U videu je
prikazano kako tinejderi, ukljuujui i djevojke, zbog drutva percipiraju usporedbu ''kao
cura'' uvredom gdje fraze poput "trati kao cura", "boriti se kao cura", "bacati loptu kao cura",
doivljavaju kao da to znai initi navedene stvari loe i nespretno, a ne trati, boriti se ili
bacati loptu najbolje to moe. Cilj kampanje je podignuti svijest o loim posljedicama
takvog koritenja ''kao cura'' po samopouzdanje djevojaka u adolescentnoj dobi.[16][17]
Mnogi su na video reagirali vrlo pozitivno, posebice sportaice, dok su ga neki opisali kao
marketinki trik.[18]

Patrijarhalno drutvo

Ve dugo mi se pie o ovj temi, i evo, sad sam odluio da neto napiem. Patrijarhalnost kao
pojam oznaava prevlast mukog spola nad enskim, dominaciju mukaraca u drutvu.
Drutva su kroz povijest prolazila razne faze, te su uspostavljali razne odnose i vrijednosti.
Tako su neka bila matrijarhalna, gdje se obino tovala plodnost, raanje ivota, i takve stvari,
dok su neka pak bila patrijarhalna, koja su obino tovala snagu, mo, i slino. I jedan i drugi
koncept je u sutini nepravedan, jer u matrijarhalnim drutvima dominiraju ene, npr u nekim
plemenima jo uvijek samo ene smiju posjedovati stvari, a u patrijarhalnim dominiraju
mukarci, koji, i dan danas smiju u nekim mjestima smiju imati svoje hareme, odabiru ene
koje su bukvalno njihovo vlasnitvo i slino. Ovi primjeri su samo karikature, da ukratko
kaem to je bitno. Religijski sistemi u ovim drutvima su bitno razliiti, npr u matrijarhalnim
su redovno vrhovna boanstva u liku boice plodnosti koja simbolizira majku zemlju, ili neke
"feministike" varijante tovanja sunca, dok su u patrijarhalnim vrhovni bogovi, bogovi rata,
snage, a uglavnom najvei status ima neki oblik boga sunca koji se smatra tvorcem svega. to
se ovoga tie, i jedno i drugo ima svoje prednosti, borbenost i snaga su bitni u ivotu, ali nita
vie bitni nego raanje, stvaranje novog. Najbolja varijanta je vjerovatno, ravnotea jednog i
drugog. Ono to je bitno da se iz ovog dijela skonta, je to da patrijarhalnost i matrijarhalnost
ne oznaavaju samo prosto poloaj spolova u drutvu, nego vuku i itav sustav vrijednosti
koji je u tom drutvu dominantan i vaei. Toliko o ovom segmentu teme, ono o emu je bitno
da piem, je patrijarhalnost u naem drutvu, danas.

Nae drutvo je patrijarhalno, to je injenica koju ne treba dodatno pojanjavati. Ako

pogledamo unazad, vidjet emo da su ene tek donedavno dobile pravo glasa, vidjet emo da
su ene cijelu povijest bile zakinute za svoj drutveni ivot, vidjet emo da se nasilje nad
enama donedavno uzimalo kao neto normalno, pa ak i potrebno. Sve je ovo svakome
jasno, i injenica jeste da se ovo stanje popravilo. No, ako se popravilo, ne znai da je i
dovoljno dobro, i samim tim to je ene formalno imaju ista prava kao i mukarci, ne znai da
smo mi sada odjednom postali ravnopravno drutvo. Prostom logikom ako se vodimo, jasno
nam je da nita ne ide preko noi, i ako su ene tek nedavno dobile pravo glasa, to je osnova
za neku ravnopravnost, normalno da jo uvijek ne vlada neka drutvena ravnopravnost, i
normalno je da smo mi jo uvijek dobrim dijelom patrijarhalni. Problem sa patrijarhalnosti je
upravo to to je veina ljudi patrijarhalna a da toga nisu ni svjesni. Puno toga to mi
doivljavamo zdravo za gotovo je itekako upitno, i ako elimo da shvatimo patrijarhalnost,
onda emo morati preispitati neka od temeljnih uvjerenja naeg drutva. Ja smatram da je naa

civilizacija jo uvijek podosta patrijarhalna, a mi na balkanu, i u BiH smo duboko primitivno i

patrijarhalno drutvo, drutvo koje ne samo da nije moderno i ravnopravno, nego je jo uvijek
patrijarhalno u svojoj sri.

Patrijarhalnost definira karakterne osobine koje osobe trebaju imati, od mukaraca se oekuje
da budu snani, hladni i uspjeni, dok ene trebaju biti odgovorne, nenametljive i lijepe. Ako
paljivije promotrimo nain na koji patrijarhalnost diskriminira, uoit emo da sve to ima
temelj u ovim pretpostavkama o mukarcu i eni.Temeljni aspekti patrijarhalnog sistema
vrijednosti je taj da su mukarci odreeni da vladaju enama, mukarci trebaju biti glava kue,
ena je tu da slui mukarcu. Ovo se esto opravdava raznim religijskim nebulozama, tipa,
"bog je stvorio enu od adamova rebra, da slui njemu", ili "ena je njiva koju e mukarac
orati". Na ovu zadnju me Hana nedavno podsjetila, ne znam da li je citat doslovan, ali znam
pouzdano da u bibliji piu ovakve stvari. Sa kuranom nisam toliko upoznat, al koliko do mene
dolaze informacije, i u njemu ima ovakvih referenci. A uostalom, ukucajte na Youtube-u
"kako tui enu po erijatu", to e vam sve rei. Osim ovoga, postoji kompletan pogled na
muku i ensku narav koje patrijarhalno drutvo dri kao prirodnu i bogom danu injenicu. Po
njemu su ene majke i one su odgovorne svojoj obitelji, ta se njihova uloga majke u obitelji
dri kao svetinja, i malte ne, eni se ivot svodi na to da bude majka, i samo majka. Mukarac
je glava kue, on donosi novac, on zarauje, on je taj koji ima privilegiju da upravlja
financijama, a samim time, upravlja obitelji. Poznata je svima ona fraza "ja donosim pare u
kuu", ili, kako ide u pjesmi "amar" od hladnog piva, "tko ovdje zarauje". To je u
modernijim uvjetima osnova muke dominacije. Sa ovim se aspektom pofino napredovalo, i u
tom segmentu pozicija ene je bolja, iako opet ne i dovoljno dobra. Al napredak je vidljiv, i to
je dobro. No postoje puno suptilniji aspekti patrijarhalnosti, i u praksi u ivotu, patrijarhalno
drutvo do najistananijih razmjera namee norme po kojima se mukarci i ene smiju
ponaati, a puno tih normi je u naem drutvu danas prisutno. Poseban zahtjev za ene je prije
svega u sferi seksualnosti. Tradicionalna drutva, pod utjecajem religije kao glavnog branitelja
patrijarhalnosti, najbolje pokazuju narav ovih zahtjeva. U nekim afrikim zemljama se jo
uvijek enama odsjeca klitoris kako nebi uivale u seksu, jer su one "majke" i njihova uloga je
da raaju djecu. Sama injenica da islam dozvoljava hareme jasno pokazuje da je to duboko
patrijarhalna religija, jer svodi enu na vlasnitvo i objekt mukarca. Zato mukarac moe
imati nekoliko ena, a ena ne smije imati nekoliko mueva? Naravno, u BiH, i europskim
zemljama, islam nije ovako radikalan, ali to to je ublaen i razumniji ne znai da i dalje nije

patrijarhalan. Kod nas je tu vie manje ista stvar i sa islamom i sa kranstvom, obje religije
su na svoj nain patrijarhalne. U biti, patrijarhalne su na veoma slian nain. Zanimljiva je
stvar to u kranstvu samo mukarci mogu biti sveenici, i samo oni smiju odravati
propovijedi, dok ene smiju obavljati druge dunosti. Ba bi volio popriati sa nekim fratrom
ili teologom da mi objasni zato je to tako. Vjerovatno bi mi rekao da je to "od boga dato" da
bude tako. Nije to od boga dato, to je jedan sistem vrijednosti koje je potpuno u krivu, i kojeg
treba mijenjati. A i u islamu i u kranstvu bog je mukarac. Iako to nigdje eksplicitno ne pie,
kad se sagleda kako se bog poima, jasno je da je mukarac. Kod nas se patrijarhalni pogled na
enu vidi u svakom aspektu odgoja. U pogledu seksualnosti, na ene se stavlja puno vei
teret. ene imaju tu stigmu, nose taj mit o "enskoj nevinosti", i drutvo na ene koje se
seksaju gleda kao na kurve, i na drolje, zato to bi one, po normama patrijarhalnog drutva,
trebale biti edne i uzdravati se od seksa. Iako se ovo deklarativno trai i od mukaraca, u
praksi, drutvo mukarce nagrauje za seks, jer se smatra da su uspjeni, da su frajeri. Ovo tek
ima dublje uzroke, uzrok ovoga je u samom poimanju muko-enskih odnosa. Mukarci se
natjeu da osvajaju ene, a ene se trebaju suzdravati da im "ne daju", dok ne doe najbolja
ponuda. Dakle, ene mukarcima daju, nije sad da i one u tom uivaju. Mukarci koji osvoje
enu imaju status sposobne i uspjene osobe, i to vie ena osvoje to su vei frajeri. A ene
koje su previe puta "osvojene" su kurve koje ne dre do svojeg dostojanstva. Ovo je potpuno
ivotinjski pristup, koji preivljava u drutvu zamaskiran u raznim okvirima. Po ovim
normama, seks je za enu znak slabosti, a za mukarca znak snage. I ovo pokazuje da se radi o
potpuno patrijarhalnom konceptu, jer se vrednuje snaga, a kanjava slabost. To su
patrijarhalne vrijednosti identine onima iz barbarskog drutva. Osim ovoga, od ena se u
odgoju trai puno vea odgovornost nego od mukaraca. To je opet taj koncept "ene majke",
koji prije svega od ene trai da bude bespogovorno predana i odgovorna svojoj obitelji.
enskoj djeci se ve u najmlaim danima ne doputa tolika sloboda u igri kao i mukarcima,
kad budu malo starije, djevojice su redovno te koje moraju ostajati u kuu pomagati
roditeljima, ili uvati mlau brau i sestre, a djeaci mogu da se igraju. U koli je puno vea
sramota ako su ene problematine u ponaanju, pod ovim mislim da bjee sa sati i imaju
jedinice. Mukarci koji ovo rade su problem, ali oni su nekako normalni za svoje godine, a
ene su samo problem. Kad su izlasci u pitanju ene izlaze do 11, i ako se opijaju ili neto
slino nee vie izlaziti, dok se mukarcima krenje ovih pravila itekako tolerira. Vie manje
skoro svaka ena naui kuhati poneto jo u srednjoj koli, neki mukarci to ne naue ni cijeli
ivot. Sve ovo pokazuje koliko smo mi jo uvijek patrijarhalni, i koliko djecu odgajamo da i
dalje budu takvi. Posebna je pria sa ovim u odrasloj dobi. Mukarci idu u kafane dok ene

sjede u kui. Kada mukarci imaju drutvo u kui, ena ih posluuje i "donosi mezu", i oni
ubino sjede do dugo u no, sa enama njihovi gosti piju kafe preko dana, a mukarci se
neobavezno sklone. Ako ena kojim sluajem prevari mua, to je neto katastrofalno, a kad
mukarac vara enu, on je eto, takav. Ovo je svima normalno, i niko tu ne vidi problem. Iako
danas i mukarci i ene uglavnom rade, kuhanje je i dalje preteno enska aktivnost. Iako i
jedni i drugi rade, o djeci se ponajvie brinu ene. A to se radnog odnosa tie, to je tek
posebna pria. ene u prosjeku isti posao rade za manju plau, redovno se ikaniraju zbog
"opasnosti" da zatrudne i odu na porodiljni, a i dalje su diskriminirane u brojnim poslovima
koji se smatraju da su za mukarce. Osim ovog, tu postoji jo jedan aspekt u kojima su ene
diskriminirane. Od davno ve se smatralo da su ene prirodno manje inteligentne nego
mukarci, i jo kad se uzme u obzir da im je uloga u drutvu da budu privlane i osvojene,
logino je da je poseban naglasak na enskoj ljepoti. Moderni trendovi su u ovome postali jo
vie patrijarhalni nego tradicija, jer su ene pretvorili u seksualne objekte i robove mode.
Sasvim je normalno da voditeljica TV prognoze izbaci sise, i da u prodavnicama i buticima
rade zgodne naminkane ene. tovie, nama ve ne bi bilo normalno da nije tako. Ovo dvoje
su malte ne "enski poslovi". U pornografiji su ene poniavane i nad njima se mukarci
iivljavaju dok one trpe i "daju". Sve ovo pokazuje da smo mi i sa modernim trendovima i
dalje duboko patrijarhalno drutvo koje ene omalovaava i podcjenjuje. Od ena se trai da
budu zgodne, a neka puste mukarce da budu pametni. Dosta ljudi se udi tome to su velike
linosti u povijesti odreda mukarci. Meni to nije nita udno. Prvo, u srednjem vijeku ene su
bile te koje nisu imale pravo na obrazovanje, i koje su sjedile u kui igrajui ulogu majke, a
mukarci su putovali, obrazovali se, bili umjetnici, slikari, pisci, filozofi, i tako dalje. To je
sasvim logino. Drugo, ve sam rekao da patrijarhalnost podrazumjeva dominantan sistem
vrijednosti, od kojih je prije svega vana snaga i mo. Ako pogledamo nau povijest, sve se
odigrava oko prevlasti i oko borbe za mo, i naravno da su sve velike linosti patrijarhalni
mukarci. I ne radi se o tome da su to mukarci, nego da su to osvajai, simbol patrijarhalnosti
i muke dominacije. Jo u povijesti se pokazalo da patrijarhalna drutva naginju agresiji i da
su ratoborna, naa novija povijest samo potvruje koliko smo patrijarhalni. Nae trenutno
drutvo se i dalje vrti oko sile i moi. Osim toga, nae drutvo najvie cjeni uspjeh i napredak.
Naglasak je na mentalnom i na raciu, a emotivnost se kanjava kao slabost. Kada se emocije
budu cjenile jednako kao i razum, onda neemo biti patrijarhano drutvo. Kada kreativnost
bude jednako bitna kao i uspjeh, onda neemo biti patrijarhalno drutvo. Kada se mo povee
sa stvaranjem novog dobra, kao prvenstvenim ciljem, onda neemo biti patrijarhalno drutvo.

Ovo sve trenutno izgleda daleko, ali ipak, u zadnjim stoljeima su poduzeti dobti koraci u
ovom smjeru.

Drutvo je u stilu ivota donijelo pofin napredak, ali taj napredak i dalje iskoritavaju
uglavnom mukarci, zato norme same po sebi nisu dovoljne, bitno je prepoznati
patrijarhalnost u svakodnevnom ivotu. Patrijarhat i matrijarhat su nastali kao praktine
potrebe, u patrijarhalnom drutvu je bila takva organizacija ivota koja je davala optimalne
anse za opstanak. Mukarci su lovili, a ene kuhale i brinule o djeci. Ni jedni ni drugi nisu
imali slobodnog vremena. Danas mukarci ne love nego zarauju, a stanoviti drutveni
napredak je omoguio da i mukarci i ene imaju vika slobodnog vremena. Ali ipak, u kafane
preteno idu mukarci, a ene i dalje sjede u kui, zar ne? Problem je sa ovim to je uz sav
napredak koji je otklonio praktine razloge da patrijarhalnost postoji, ovaj sistem vrijednosti i
dalje preivljava, i ostavlja enu zapostavljenu dok mukarcima omoguava da uivaju u
napretku. Ovo je uglavnom tako jer se odgojem mukarcima usadi osjeaj za nadmo, a
enama za podinjenost, i oni kad odrastu ne odustataju od tog stava. Osim toga, ire drutvo i
elita se temelje na takozvanoj "mukoj moi". To ih odrava na vrhu piramide, i oni ne ele da
se toga odreknu. Ovdje elim naglasiti da odreene razlike izmeu mukaraca i ena jesu
prirodne, i ja se ne zalaem za jednakost, ja smatram da je jednakost u ovom kontekstu
apsurdan pojam. Mnogi patrijarhalni ljudi jedva doekaju da uju pojam jednakost, pa da kau
da ako emo biti jednaki onda "nek i ona umjesto mene ponese vreu krompira". Sa ovim
ismijavaju i omalovaaju tenju da se ostvari potrebna ravnopravnost izmeu spolova. Niko
ne kae da ene treba tjerati na bautelu, niti da bi mukarci trebali dojiti djecu, ali bi i jedni i
drugi trebali imate iste anse za sve poslove, i trebali bi na tim poslovima imati isti tretman. I
mukarci ne trebaju dojiti djecu, ali nakon nekog vremena, i oni bi se o djeci trebali brinuti
isto koliko i ene. I trebali bi znati kuhati isto kao i ene. Mukarci i ene nisu jednaki, ali
trebaju biti ravnopravni. ene na kraju krajeva jesu majke, ali one nisu iskljuivo majke, i
dobar dio toga to se smatra pod ulogom "ene majke" nema nikakve veze sa prirodom, nego
je drutveno konstruisan. Tako je i u ostalim stvarima. I tu postoje razni mitovi, kao da su
ene romantine i emotivne, a mukarci grubi i napaljeni. I ovo je ista predrasuda. Pa se jo
mistificira ena, pa se priaju prie kao "ene su senzualne i nedokuive, prevrtljive,
strastvene, kada ena voli ona je kao lavica koja tralalalala", ili "ene varaju jer im fali
ljubavi, a mukarci jer im fali seksa". Sve su ovo iste gluposti.

Prije nego zavrim post navest u jo par stvari o tome kako je patrijarhalnost pravo loa za
mukarce. Mukarci koji su emotivni i osjetljivi redovno u drutvu prolaze kao pike. Drutvo
od mukaraca trai da pokau snagu i agresiju, a ubiju samilost i empatiju. Znam ovo vrlo
dobro, jer se sjeam svojih iskustava jo iz ranog djetinjstva, kada se smatralo da si snaan
ako moe da maltretira slabijeg. Zbog ovoga emotivniji i povueniji mukarci mogu biti
odbaeni i ismijavani od strane svog drutva, i to ih onda ili natjera da se prilagode i prihvate
njihovu igru, ili da postanu asocijalni. I jedno i drugo ostavlja traume. Mukarci se ovim
koncepta potiu da se razvijaju u agresivne, povrne i krute osobe, te ostaju zakinuti za
kompletan aspekt svoje linosti, i ne razvijaju se u zrele osobe. Od mukaraca se trai da
uvijek budu stabilni u da kontroliraju situaciju, kao u onoj staroj "mukarci ne plau". Ovo je
u ivotu jedan izrazito teak teret za mukarca. Sjeam se sa jednog predavanja kako je jedna
psihologinja koja radi u nekom institutu u mostaru priala koliko joj se mukarci ale zbog
ovoga, i koliki im je teret to to potiskuju emocije. Ako mukarac popizdi ili se rasplae on je
slabi, a ako ena to uradi, ona je - ena. Mukarci se ovome ue od najranijih dana. Osim
toga, na mukarcima je teret natjecanja za seks, jer oni trae, a ene daju. eni je puno lake
doi do seksa, ako to eli, dok su mnogi mukarci oko ovoga frustrirani i iskompleksirani jer
ili ne mogu dou do seksa, ili to jednostavno ne ele a drutvo im namee da se seksaju. U
srednjoj koli je ovo izrazito bitno, i ovo moe ostaviti posljedice na nekog mukarca ako je u
drutvu esto bio ismijavan jer nije nita pojebao. Ovo su ozbiljne stvari. Nusproizvod uloge
"ene majke" je to da se mukarci iskljuuju iz odgoja, i oni samo treba da rade. Time im se
ne doputa da budu sa svojom djecom, pretvara ih se u maine za stvaranje para. U Britaniji,
na primjer, i mukarci imaju pravo na porodiljni jednako kao i ene. Sa ovim korakom ne
samo da im se dalo za pravo da budu sa svojom djecom, nego se sprijeilo i to da ene budu
diskriminirane zbog raanja. Ako i mu i ena idu na porodiljni, onda je svejedno koga ete
zaposliti, zar ne? Osim toga, mukarci ostaju zakinuti praktinim znanjima u ivotu, to je
primjer sa kuhanjem. Meni bi bilo drae da su me roditelji uili da kuham, ali nisu, tolerisalo
mi se to to ne znam kuhat prosto zato to sam muko. Takoer mi se tolerisalo to sam
neuredan i neodgovoran, to mojim sestrama nije moglo bit. Ovo se mukarcima inae
tolerie, to moemo vidjeti u svakodnevnim situacijama. Kada je neki dernek i ako se pravi
jest, normalno je da cure kuhaju, jer mukarci, eto, ne znaju, i normalno je da oni budu
neuredni i da ne operu sue. Nije ovo naravno uvijek sluaj, ali je jasno da se to mukarcima
vie tolerira nego enama. Zbog ovoga dobijete to da odrasla osoba i dalje ne zna sebi da

skuha neto, drugim rijeima, i dalje mu treba mama da mu kuha. Samo to se veina njih
dosjeti, pa umjesto mame, nau enu. Sve je ovo itekako loe. I jo u napomenuti da se ne
slaem ni sa radikalnim feministkinjama koje su opet u krivu. Problem sa feministkinjama je
taj to esto ne shvaaju da njihov neprijatelj nisu mukarci, nego patrijarhalni sistem. Postoje
struje u feminizmu koje ne prihvaaju to da mukarci govore u njihovo ime, i ne odobravaju
da mukarci takoer budu feministi, sa obrazloenjem da mukarci kao takvi ne mogu shvatiti
njihove probleme. Ovime u biti pokazuju da su one jo uvijek patrijarhalne, jer se dre
pogleda na mukarce koje im patrijarhalnost namee. One su shvatile da su podreene u
drutvu, ali su zadrale onaj koncept razmiljanja koji ih dri podreenima, i gledaju na
mukarce kao na neprijatelje, ba zato to o njima gaje predrasude tipine za patrijarhalno
drutvo. Ovo ne vrijedi za sve feministkinje, ali vrijedi za one koje pretjeruju. Mukarci i ene
nisu meusobni neprijatelji, neprijatelj i jednima i drugima je patrijarhalni sistem vrijednosti
koji ih postavlja u situaciju koja izaziva sukob. I ako elimo da se patrijarhalnost ukloni, to e
morati raditi i mukarci i ene zajedno. I to je za dobro i jednih i drugih, i za dobro drutva u
cjelini.

126ProFeminazima/prole

e 2011.
gr

ke tesmoforije su bile ritual boginji Demetri za vreme koga su ene oplakivale brak
Demetrine k

eri sa vladarem podzemnog sveta, Hadom. Drugi deo rituala predstavljao jePersefonin
povratak na zemlju i bio je proslavljan veoma slobodno i lascivno i nuno bez prisustva
mukaraca. Sli

an ritual postojao je i u Srbiji, Hrvatskoji i Bosni, skorodo poslednje

etvrtine XX veka, tzv. revena. Tek je modernizacija uspela da uniti ovajisklju

ivo enski praznik apsolutne slobode kada je enama je sve bilo doputeno. Ulogesu se
preokrenule i za vreme ovog praznika, sve to je ina

e bilo doputeno mukarcima,a zabranjeno enama, pretvorilo se u enska posla. Veoma

suptilnim patrijarhalnimmehanizmima za vreme SFRJ (naime, nominalno je socijalizam
nastojao da kroz zakoneizjedna

i poloaj i prava mukaraca i ena, ali je zapravo

esto koristio per

dne mehanizme pritiska i cenzure u odnosu na pravu, nezavisnu, ensku i feministi

ku inicijativu, akoona nije bila u sklopu partije), proslava Osmog marta koja je po nekim
elementima bilasli

na reveni (radost, jedenje, pijenje, ples) zapravo je unitila i zamenila praznik enskeslobode,
istovremeno izgubivi i svoj izvorni smisao (Maleevi

2007: 87).
Tako je jo jedan metodoloki zahtev kole sistematizacija znanja koje zahteva uve

avanje brojaistraivanja u oblasti ena Balkana i patrijarhata u razli

itim istorijskim i politi

kimkontekstima. Ovo bi dalo bolju perspektivu za prepoznavanje speci

nosti poloaja ena urazli

itim istorijskim (i savremenim) kontekstima.

Jo jedan zna

ajan aspekt discipline odnosi se na nau

nike i nau

nice, ne samoone


ija su se istraivanja i interesovanja odnosila na Balkan ve

i one koji sa Balkanadolaze. Naime, veoma korisno za istorijska istraivanja i analize koji su
ponudili komplek-snu sliku gr

kog sveta i Balkana bilo je kombinovanje feministi

ke teorije i istraivanjanajprogresivnijih i priznatih klasi

ara iz druge polovine dvadesetog veka, kada je disciplina,kao to sam ve

spomenula, po

ela da se osloba

a okova konzervativizma klasi

nenema

ke

loloke kole. Pored toga, veoma zna


ajna grupa istraiva

a su oni koji su pisalina lokalnim jezicima i upravo zbog toga ostali nepro

itani i nepoznati u irim nau

nimakademskim

krugovima.

Ovde

mislim

jugoslovenskogklasi

ara i specijalistu za balkanske jezike i na Veselina

ajkanovi

a, tako

e klasi

arakoji je izuzetno dobro poznavao anti

ke narode i njihove religije i koji je, zahvaljuju

itom speci

pre

svega

na

Milana

Budimira,

nom znanju, ostavio za sobom sistemati

nu analizu srpskog folklora i re-ligije, bave

i se slojevitim prou

avanjima nekih folklornih formi i nude

i uvek razli

itesinhronijske i dijahronijske paralele. Osim toga, mislim i na nau

nicu koja nije poreklom saBalkana, ali deli istu sudbinu marginalizacije i to samo zato to nije
pisala na poeljnom jeziku, a to je Olga Freidenberg, nepravedno zanemarena ruska teoreti

arka, koja je imalasli

na polazita kao predstavnici Francuske antropoloke kole i to pedeset godina prenjih. Olga
Freidenberg istraivala je i posmatrala antiku kao seriju promena drutvenihkonstrukata (od
plemena i klanova do polisa) koji su vani za istraivanje promena odkonkretnog ka
apstraktnom miljenju i to kroz mitologiju i folklor. Rekonstrukcija raneanti

ke misli ispostavila se kao veoma korisna za prepoznavanje okamenjenih ostatakau mitovima

i ritualima, ali i za rekonstrukciju promena kognitivnih procesa i drutveneorganizacije onih
koji su imali mo

i oblikovali je, i onih koji/e nisu. U tom smislu, njen

127ProFeminazima/prole

e 2011.
rad se ispostavio dragocenim za istraivanja istorije ena Balkana kroz folkloristi

ki ma-terijal, a to je veoma delikatan i komplikovan zadatak, koji sa druge strane moe

donetiizuzetne rezultate. to se ti

e savremenih istraivanja poloaja ena u Srbiji danas i krozistoriju iz etnoloke i

antropoloke perspektive, veoma dragocen, a nedovoljno poznat vangranica zemlje, jeste rad
Miroslave Maleevi

i Lidije Radulovi

.
4
Progresivnost zanemarenih i zaboravljenih teoreti

ara i teoreti

arki koje samspomenula u prethodnom pasusu najo

itija je kada
kombinujemo njihov rad i teorije sarezultatima teoreti

ara i istraiva

a mnogo mla

ih od njih i to ne samo u oblasti antikeve

i ire.
Kao primer nave

u preklapanje rada aka Deride sa jedne strane i Veselina

ajkanovi

a sa druge a obojica su se bavili rtvom

farmakosa
koje je

otvorilo zanimljiv prostor za istraivanje enskog tela u epskoj poeziji, konkretno, u korpusu
pesama koje se bave ljudskom rtvom. Prema legendi, ena je bila zazidana u temelje neke
gra

evine da bi obezbedila njenu uspenu izgradnju. Prema jednoj varijanti (pesma

Zidanje Skadra na Bojani
)
5
, ena je molila da bude pote

ena, ali jedino to je uspela da izdejstvuje jestenekoliko otvora za njeno telo dva za grudi, da
hrani dete, i dva za o

i, da posmatra. Idealneme ene, majke koja tiho posmatra, narativ je koji se pojavljuje u razli

itim drutvenim iistorijskim kontekstima i samo bogata i kompleksna mrea teoretskih

pristupa iz razli

itih perspektiva moe obezbediti oru

e za njegovo razumevanje i kori

enje,


ak i za

itanje iinterpretaciju savremenih konstrukata rodnih identiteta. To je mesto na kome se

pojavljuje potreba za uvo

enjem feministi

kih teorija, kao to je npr. korporealna teorija ElizabetGros (Elisabeth Grosz) i druge (npr.
teorije pogleda).ZAKLJU

AK Nabroja

u jo jedanput osnovna metodoloka polazita zna

ajna za istraivanjaistorije ena Balkana: traganje za enskim glasom anonimnim ili

individualnim u prolosti de

nisanje istraivanja u irokom istorijskom rasponu kroz balkansku regiju kao jedinstvenu
kulturnu celinu bez dravnih granica pozicioniranje istraiva

a u odnosu na prolost, bez nametanja savremenih vrednosti bavljenje pojavama i

fenomenima koji su marginalizovani u nauci, a istovremenokontrolisani i suzbijani od strane
sistema kombinovanje istraivanja kroz sinhroniju i dijahroniju kori

enje razli

itih izvora, metodologija, teorija i pristupa sistematizacija znanja koja bi omogu

ila kvalitetnija istraivanja

uvanje od zaborava nau

nica/nau

nika i teoreti

arki/teoreti

ara

iji je rad zna

ajanza temu istraivanja, a koji su, uprkos stru

nosti i sjajnim rezultatima, ostali nepoznatiu iroj nau

noj javnosti zbog neprivilegovanih jezika na kojima su pisali.

4 Videti posebno monogra

je Maleevi

2007 i Radulovi

2009.5 irom Balkana pojavljuju se razli

ite verzije ove pesme, a naju

uvenija je gr

ka varijanta
Most na Arti.

128ProFeminazima/prole

e 2011.
Dijahronijska istraivanja balkanskih ena koja se zasnivaju na ovim metodolo-kim
pretpostavkama trebalo bi da se pozabave ne samo speci

nostima rodnih odnosa iistorijom ena u balkanskim drutvima ve

da budu korisna i za razumevanje rodne dina-mike u socijalisti

kom i postsocijalisti

kom periodu, koji

esto per

dno krije svoje lice,deklarativno promoviu

i jedne vrednosti (ovde mislim konkretno na socijalisti

ki periodkada je promovisana jednakost, za razliku od savremenog doba kada se promovie

tradi-cionalizam). U svom tekstu Identities under Threat of the Eastern Borders,
objavljenomu knjizi
Thinking Differently
, Svetlana Slapak naglaava da balkanska drutva posedujuodre

ene nie koje su istorijski nasle

ene i da one predstavljaju prostor enske slobode.Budu

i da te nie nisu kontrolisane, one otvaraju prostor za mogu

u (re)akciju (Slapak 2002: 153). Jednu od takvih nia tradicionalnog ritualnog prostora
iskoristile su ene u cr-nom u svojim paci

sti

kim performansima okupljanja u javnom prostoru (kao na grobu),gde su palile sve

e i oplakivale individualne, pojedina

ne smrti (
ibid.
: 155).
6
Ovi protestiza vreme jugoslovenskih ratova izazvali su snano neslaganje i osudu javnih
autoriteta,najverovatnije zbog toga to se

anje na tradicionalni pogrebni ritual nije i

ilelo. Zani-mljiv paradoks lei u tome da je ratna propaganda koristila tradicionalizam kao
sopstvenuvrednost i oruje. Ali, kao to je ovo istraivanje pokazalo, ratna propaganda u
Srbiji ko-ristila je tradicionalne folklorne kliee, oblikuju

i ih za sopstvene potrebe (

olovi

2000:8789). Ivan

olovi

naglaava da ljudi obi

no ne znaju gotovo nita o svojoj tradiciji ifolkloru, to ih

ini otvorenim za usvajanje novih obrazaca. Pa ipak, sfera rituala, koja jezapravo preivljavala
konkretno kroz praksu (a praksa se uvek bolje pamti nego usmenatradicija), ostavljena je
enama kojima je i nekada pripadala (iako bi istraivanja socija-lizma, kako pretpostavljam,
dala druga

ije rezultate). Ako ovu situaciju uporedimo sa an-ti

kom Atinom, razlike nisu velike. Epsku poeziju i nadgrobne besede koristili su mukarcii
dominantne politi

ke strukture za ratnu propagandu i dravnu kontrolu, dok je enskiritual bio pod stalnom
prismotrom i kontrolom, ali je tek privremeno stavljan pod dravnukontrolu. to se ti


e segmenta rituala koji sam ukratko prikazala, jasno je da istraivanjatradicije i poloaja ena
u patrijarhalnim drutvima na Balkanu mogu i treba da se koristekao antipod konzervativizmu
koji svakodnevno narasta u balkanskom svakodnevnom iakademskom ivotu, kako bi se
ponudilo dublje razumevanje

esto pojednostavljenih ikontradiktornih rodnih obrazaca.

6 Re

je o pokretu koji je internacionalan i

ije su paci

sti

ke akcije prvi put organizovane u Iz-ralu 1988. godine kada su jeverejske i arapske ene
zajedno istupile u protestu protiv izraleskeokupacije Gaz

Nedavno je predloeno da se zabrani noenje svih religijskih znakova u Sudovima

BiH. U vezi s tim, ve danima pratim lament nad mahramom i ne mogu da
vjerujem vlastitim oima i uima do koje mjere je totalitarizam zavladao u Bosni, i
u Sarajevu, do koje mjere je enska kosa postala glavni neprijatelj slobode i
demokratije, do koje mjere su te dame koje su je sakrile, zavladale tim
novokomponovanim drutvom, koliko je mahalska elita uspjela da nametne
svoje uzuse, demokratiju i svoje (neznalako) poimanje vjere, do koje mjere je
licemjerstvo postalo vladajue u tom, sve izrazitijem mafijako-religijskom
sosjeteu, do koje mjere neznanje i primitivizam ulijevaju strah svim onima koji ne

pristaju na njihove zakone (koje arogatno i po principu izvrnute logike nazivaju

demokratskim).

Hidab i marama

Ve danima me te demokrate nazivaju modnom faisticom sa Zapada, jer

sam protiv hidaba, te dunosti svake muslimanke.

Zato prvo elim rei, i podvui po ko zna koji put, da hidab nema nikakve veze
sa maramom, jo manje sa nainom na koji se ona omotava danas oko glave. U
Kuranu se izraz hidjab pojavljuje samo jednom i znai veo iza koga se krije
Bog; drugim rijeima, ovjek nikad ne moe vidjeti ni spoznati Boga, jer je za to
njegov intelekt nemoan.

Ovo vrlo dobro znaju svi nastavnici koji poduavaju djecu i studente o ovoj vjeri u
medresama u Bosni. Ali zato to javno ne kau? Da li im odgovara da ena bude i
ostane inferiorno bie u odnosu na njih?

I sama sam potivala taj orijentalni obiaj kad sam odlazila u tekije, gdje sam
izuavala sufizam. Najzad, jedino vjerodostojno i poetsko objanjenje o sakrivanju
enske kose dao mi je jedan od rijetkih istinskih demokrata i poznavalaca islama,
nekadanji ejh Sinanove tekije u Sarajevu, Fejzulah Hadibajri: Kad su aneli
sili s neba, oni su se zapetljali u ensku kosu; zato ena treba da sakrije kosu.

Ali ta su aneli, gdje su ti meleci? Najvjerovatnije su i oni dezertirali ili su

protjerani iz dananjeg novokomponovanog neofitskog drutva, ustupivi mjesto
Iblisu (i Sotoni).

Ropstvo za enu

Javno noenje marame, a napose nikaba (crnih saudijsko-muslimanskih mantija

koje skrivaju cijelo ensko tijelo i lice) prvi su znaci, ne pokornosti Bogu
(muliman=onaj koji je krajnje pokoran jedinom Bogu=al-Lahu), nego pokornosti
mukarcu; to su,dakle, sasvim jasni znaci upozorenja ponovnog uvoenja ropstva,
posebno za enu, koje joj je nametnuo mukarac jo od postanka monoteistikih
religija. Noenje mahrame i skrivanje kose (i jo manje skrivanje lica) ne samo
da nije islamska obaveza, nego taj fenomen nije ak ni islamskog porijekla. Treba
li naglasiti da je to najmlaa monoteistika religija? U katolianstvu su ene
takoe skrivale i kosu i lice, a u judaizmu su brijale glavu i nosile perike. Budui
da nigdje u Svetoj knjizi muslimana ne stoji da ena mora sakrivati kosu, pa ni
lice, treba rei i to da je to pokrivanje kose - a danas sve vie i cijelog tijela - s
jedne strane postala muslimanska tradicija prenesena i na balkanske prostore sa
muslimanskog Orijenta, a s druge strane da ima (donekle) veze sa hadisima
(Muhamedovom tradicijom i ponaanjem) koji su nerijetko apokrifni.

Pa ak da tako neto i stoji u Kuranu (a ne stoji !): da ena treba da skriva kosu,
ne treba zaboraviti da islam zahtijeva od vjernika, pa i od ene, krajnju skromnost
i skruenost, delikatnost, a ne mahanje vlastitom religijom i religioznou.
Drugim rijeima, po islamu, nije uopte manji vjernik ni onaj koji ne ide u damiju,
a kamoli ena koja ne nosi maramu.

Ima li mogunosti da se dananja bosanska ena pomakne dalje od ovog

mranog srednjovjekovlja, od svog slobodnog izbora robovanju totalitarnom
mujaku? Bojim se da nema. Kad je u pitanju ovaj fenomen, recimo da ovdje, (tj.
u najradikalnijim oblicima religije, pa i u islamu), u prvom redu stoji manipulacija
masama, udruena sa stranim novcima, u ovom sluaju saudijskim dukatima.

Beduinsko selo

Cijeli svijet zna da je dananji islam uvezen direktno iz Saudijske Arabije, da

Wehabje i Salafiti sve vie imaju uspjeha svuda u svijetu, pa i u Bosni, i da

sarajevske ulice sve manje nalie danas na grad neke demokratske, laike
zemlje, a sve vie na neko zabaeno beduinsko selo usred pustinje, gdje je ena a
priori iskljuena iz drutva, a ija je jedina uloga da raa mujake. (Arapi su ne
tako davno zakopavali ivu ensku djecu kad bi se rodila, a i danas u arapskom
jeziku postoji izraz koji glasi: zakopavati ivu ensku djecu u pijesak.)

Ovom stranom islamu u Bosni otvorili su irom vrata prvo Karadi i Miloevi
etnikim ienjem, a potom i Izetbegovi svojim ambivalentnim odnosom
uopte prema dravi i svojom slabou prema ekstremnom vidu islama.

Dalje, zna se vrlo dobro - novinari i novinarke koje ne znaju rade to ili iz straha ili
iz konformizma da je prvi znak ekstremnog islama wahabizma i salfizma koji
su tipini primjeri tog islama prvo mahrama (koju dame koje je nose krivo
nazivaju hidabom), a drugo, da iza toga dolaze drugi simboli: nikab
(umotavanje ene u potpuno crnilo), kao i muke bradice i kratke hlae, nakon
ega na red dolazi ekscizija, ili klitoridektomija (obrezivanje ene), ukidanje
portretiranja, i muzike, zatvaranje laikih kola, spaljivanje knjiga, i napokon
pristajanje na cjelokupnu makabarsku ideologiju Daecha, koju vie nikome nije
potrebno objanjavati.

U toj idologiji prevladava glorifikacija smrti, pokoravanje mukarcu muslimanu, i

mrnja prema Zapadu. Ma kako se Zapad i te kako moe kritikovati, i koliko god
da je odgovoran za postojanje crnog islama, ipak se mora zakljuiti da tu
postoji mnogo vie prava nego u drugim zemljama. Churchill je davno rekao da
demokratija ne valja, ali da nema bolje. Ako se, potom, moe rei da su
muslimani u zapadnim zemljama primjerice u Francuskoj - bili poniavani, zato
takav radikalni islam ima sve vie uspjeha u Bosni? I zato se ne smije, ili jedva
smije rei bilo to protiv takvog islama? Zar taj stranac, Saudijac, ima toliku mo
na Balkanu?

Ono to je karakteristino za zapadne zemlje, to je takoe stanovito prisustvo

hipokrizije po ovom, i drugim pitanjima; ali to je jedna druga vrsta hipokrizije,

drukija od one koja je uzela maha u Sarajevu i Bosni a koja je tu udruena sa

strahom. Na Zapadu la gauche caviar javno kukumavi i roni suze nad
nepravdama u ivotu stranaca i onih koji su tog porijekla, ali ti veliki teoretiari
humanizma i humanisti pred kamerama izbjegavaju svaki direktni kontakt sa
osobom koju brane, i kad su u pitanju konkretni sluajevi, onda niti koga vide
niti uju.

Logika naizvrat

Simpotmatino je, veoma simptomatino, da mnoge bosanske ene koje se ne

slau sa noenjem mahrame, a jo manje sa religijskim egzibicionizmom na
javnim mjestima (kolama, sudnicama, i drugdje), ne smiju da to javno kau.
Koliko god da sam dobila pisama u kojima me demokratski raspoloene i
tolerantne hanume upozoravaju da strepe od ovakvih rigidnih miljenja kakvo
je moje, toliko dobivam i pisama u kojima mi druge osobe govore kako misle
identino, ali ne smiju da to javno kau. Da, te velike vjernice i njihove
tolerantne satelitkinje su postale toliko mone i agresivne, da svi drugi, koji ne
misle kao oni, spadaju u faiste, u netolernatne osobe kojih se treba bojati. A to
se zove logika naizvrat. I paranoja.

To smo ve vidjeli pred agresiju i za vrijeme agresije na Bosnu 90-ih godina, kada
se nije smjelo nita rei o ekstremnim Srbima, jer su takvi odmah svrstavani u
srbofobe. Situacija je vrlo slina, s tim to su sad u pitanju sve ektremniji
muslimani s kojima se identifikuju svi oni koji sebe ne smatraju ekstremnim
sluajevima, optuujui druge za ekstremizam.

Uplaeni da ih ne optue za islamofobiju, domai hriani ute, ili licemjerno tvrde

da ih niko nee sprijeiti da, iako ateisti, i oni, tj. one nose na javnim mjestima,
ako im se efne, hidab ili krst. Tako se slobodno sve vie iri ropstvo u Bosni,
robovanje mukom primitivcu, mafijau i korumpiranim voama.

Treba li citirati velike umove koji su davno rekli da tolerancija naspram

netolerancija jeste ravna zloinu?

Bosansko drutvo treba konano da se opredijeli: ili tu stvarno vlada erijat (u

tom sluaju, ako je pravilno primijenjen, skoro svi politiari treba da izgube obje
ruke!) ili e konano doi do stvarnog razdvajanja religije od drave, a time i do
uklanjanja svih religijskih znakova sa javnih mjesta, i pristanak na laicitet i
sekularnu dravu.

Sam Izetbegovi junior izjavljuje da niko nema prava da ukine ono to je Bog
naredio: noenje hidaba. Kako taj zna ta je Bog naredio? I ta je Bog? Da za
njega vai ono ltat cest moi - drava to sam ja - neto je potpuno izvjesno,
ali da li je umislio i to da je postao boanstvo?

Bosnu je ve odavno kotalo neznajnje Izetbegovia starijeg i iz oblasti vladanja

dravom i iz oblasti religije/islama. Takvi, kao Izetbegovii, tvrdili su i tvrde da im
ne treba znanje, da oni intuitivno poznaju istoriju!

Opti civilizacijski krah tek slijedi, on vie uopte nije daleko.