5.

TERMOELEKTRANE (KOGENERACIJE) NA OIE

5.1. Kogeneracija prema Direktivi 2004/8/EC (definicija,
tehnologije, uteda primarne energije)

5.2. Klasifikacija i primjena kogeneracijskih postrojenja

5.3. Parnoturbinska kogeneracija (protutlane, s oduzimanje pare,

sheme)

5.4. Plinskotrubinska kogeneracija (otvorenog, zatvorenog kruga,

sheme)

5.5. Termomotorna kogeneracija (prednosti, motori, shema)

5.6. Kogeneracija s kombiniranim ciklusom CCGT (sheme s

protutlanom, oduzimanjem pare)

5.7. Mikrokogeneracija sa Stirlingovim motorom (opis, shema)

5.8. Mikrokogeneracija sa gorivnim elijama (opis, shema)

Gorivne (elektrokemijske) elije

- Gorivne ili elektrokemijske elije (gorivni elementi) su ureaji u kojima se kemijska
energija neposredno pretvara u elektrinu, a sastoje se od dvaju elektroda uronjenih u isti
elektrolit.
- U principu, goriva elija radi kao baterija.Proizvodi energiju u obliku el. en. i topline
(kogeneracija) dok je opskrbljena gorivom.
- Gorivo je kemijski element ili spoj visokog sadraja unutarnje energije koje se dovodi na
anodu gdje oksidira, a rezultat oksidacije je oslobaanje elektrona koji putem vanjskog kruga
dolaze na katodu.
- Elektroni na katodi reduciraju drugi kemijski element ili spoj koji je oksidansu kemijskoj
reakciji.
5.9. Istovremeno spaljivanje ugljena i drvne biomase (vrste, opis)

Priprema biomase
Prije izravnog spaljivanja u loitima s usitnjenim (mljevenim) ugljenom.
Obino ukljuuje usitnjavanje na veliinu od 1-2 mm (u usporedbi s ugljenom <100 m).
Naime, biomasa ima vlaknastu strukturu to je ini neprikladnom za usitnjavanje u mlinu.
Mogue je i nepotpuno izgaranje biomase .

 Pri izravnom istovremenom mljevenju s ugljenom (i poslije spaljivanj) dozvoljava se njezin

udio do 10%. Previsoki udio moe znatno smanjiti uinkovitost mljevenja, a u ovisnosti o
sastavu biomase i poveati abrazivno troenje (prljavtina, zemlja)
Peenje biomase (torefakcija, torificiranje)
Rezultiraju gorivu slinijem ugljenu. Proces se sastoji od grijanja biomase u nezapaljivoj
atmosferi na maksimalnu temperaturuod 300 C. Rezultat: vrsti, jednolini proizvod manje
vlage i vee ogrjevne vrijednosti.
Potpuno torificirana biomasa izgubi vlaknastu strukturu, to ju ini pogodnom za uporabu
u mlinovima za ugljen.
Prilagodba plamenika
Biomasa se razlikuje od ugljena u uglavnom vioj vlazi (potrebno suenje prije izgaranja),
manjem udjelu pepela, manjem udjelu duika, viem udjelu hlapljivih sastojaka i manjoj
ogrijevnojvrijednosti
Lake zapaljiva, proizvodi manje vstogugljika, s veim otporom izgaranju. (mogu
se/trebaju paliti vee estice u loitima s usitnjenim gorivom).
U ovisnosti o udjelu biomasu u sustavu plamenika:
do 15% bez ili minimalne preinake plamenika
do 50% znaajnije preinake u dovodu zraka za izgaranje
preko 50 % u pravilu potpuna zamjena plamenika
ienje plinova i rukovanje peplom
Oneienja i ljaka na stjenkama kotla i izmjenjivaa topline dovodi do smanjene
uinkovitosti, a taloenje pepela (s visokom udjelom klora) dovodi do korozije.
Predstavlja znaajan problem, potrebno ienje, vie kod rasplinjavanja drvne biomase.

5.10. Male kogeneracijske elektrane (prednosti, nedostaci,

isplativost, vrste)

5.11. Male parnoturbinske kogeneracija (shema i znaajke,

suenje drvne biomase)

Drvna biomasa: velik i promjenjiv udio vlage (do 60 % za svjee drvo),

velik udio hlapljivih sastojaka (do 80 %), potrebne posebne vrste pei (u
odnosu na one za ugljen). Smanjenjem vlanosti biomase ogrjevna
vrijednost se uvelike poveava. Iz tog je razloga, za to bolje iskoritenje
energije, korisno suiti biomasu.Suenje se provodi sa toplim zrakom
temperature cca 100 0 C - iz toplovodnog izmjenjivaa. Topla voda koja
zagrijava zrak za suenje dovodi se iz vodom hlaenog loita zagrijaa
zraka za turbinu. Navedeni sistem suenja omoguava skidanje vlage
biomase za oko 20 %. Mogue je izvriti dogradnju kanala za dovoenje
dimnih plinova za suenje (oko 220oC) ime se moe dodatno poveati
suenje uz poveanje en. vrijednosti biomase do 20 %.

5.12. Male plinske kogeneracija (shema i znaajke)

5.13. Male termomotorne kogeneracije (shema i znaajke)

5.14. Bioplin i deponijski plin (anaerobna digestija) (opis procesa i

svojstva bioplina, sheme sustava)

Anaerobna digestija (truljenje, razgradnja) - proizvodnja bioplina

Anaerobna digestija biokemijska je pretvorba kojom se proizvodi bioplin:- metan,
ugljini dioksid, neto vodika i ostalih plinova u tragovima, vrlo malo topline i
konani proizvod (gnojivo) sa veom koliinom duika nego to se proizvodi pri
aerobnoj fermentaciji.
Anaerobna digestija se odvija samo u specifinim uvjetima meu kojima su
ulazna pH vrijednost ulazne mjeavine izmeu 6 i 7, potrebna temperatura od 2535 oC te odreeno vrijeme zadravanja mjeavine u digestoru (bioreaktoru).

5.15. Rasplinjavanje drvne biomase (opis procesa i tehnologije,

uinkovitost)

Ovim se procesom od krute biomase (ili ugljena) dobiva smjesa plinova

poznata kao sintetiki (generatorski ) plin, koji u svom sastavu sadri CO, CH4 i
H2 i ima sljedee prednosti obzirom na kruta goriva: laka i uinkovitija regulacija
snage u termoelektranama, koritenje goriva s ekoloko prihvatljivijim emisijama
i poveanje energetske uinkovitosti procesa.

Uobiajen proces rasplinjavanja biomase odvija se u slijedeim koracima:

1.Pregrijavanje i suenje
Prosjena vlanost svjee posjeenog drva kree se izmeu 30% do 60%, a za
proizvodnju goriva sa relativno visokom energetskom vrijednosti potrebna nam je
biomasa vlanosti izmeu 10 i 20%.
2. Piroliza
Toplinski raspad veih ugljikovodinih molekula biomase u manje molekule plina
bez reagiranja sa nekim od reagensa koji se koriste pri rasplinjavanju.Vaan
nusproizvod pirolize je katran koji se stvara kondenzacijom pare proizvedene u
procesu. Zbog svoje ljepljivosti on nam stvara velike probleme u industrijskoj
uporabi proizvoda rasplinjavanja.
3. Rasplinjavanje ugljenizirane biomase
Kemijske reakcije izmeu ugljikovodika u gorivu i pare, ugljikovog dioksida,
kisika, i vodika u reaktoru (reagensi), kao i reakcije koje se dogaaju izmeu
samih plinova. Od svega nabrojanog najvanije je rasplinjavanje ugljenizirane
biomase koja nije nuno isti ugljen. Ona sadri odreenu koliinu ugljikovodika
koji ukljuuje vodik i kisik.
4. Izgaranje

5.16. Geotermalne elektrane na suhu paru (shema, opis, T-s

dijagram)

5.17. Geotermalne elektrane sa separiranjem mokre pare (shema,

opis, T-s dijagram)

5.18. Geotermalne elektrane s binarnim Organskim Rankineovim

ciklusom (shema, opis, T-s dijagram)
Elektrane s binarnim ciklusom se koriste kod geotermalnih izvora kod kojih
temperatura nije dovoljno visoka (od 100 do 200 oC) kako bi se proizvele
dovoljne koliine vodene pare (npr. u Hrvatskoj).

Elektrane s binarnim ciklusom, za razliku od geotermalnih elektrana na suhu paru

i elektrana sa separiranjem pare, imaju zatvoreni proces u sekundarnom krugu.
Toplinska energija iz geotermalnog izvora dovodi se do izmjenjivaa topline
(isparivaa) u kojem se prenosi na radni medij i dolazi do njegovog isparavanja te
se koristi u sekundarnom zatvorenom krugu za pogon turbine, a nakon toga u
kondenzatoru dolazi do kondenzacije te se u tekuem stanju vraa u ispariva i
tako je zatvoren krug.
Geotermalni fluid koji je u izmjenjivau topline predao toplinsku energiju radnom
mediju vraa se natrag u geotermalni izvor kroz utisnu buotinu.
U sekundarnom krugu (binarnom ciklusu) koristi se organski radni medij zbog
niskih temperatura i tlakova, odabran prema povoljnim termodinamikim
svojstvima, a najee se koriste lako hlapljivi fluidi kao to su ugljikovodici,
izobutan, propan, pentan, amonijak i sl. (vodena para rijetko)

5.19. ( (Paraboline) protone solarne termoelektrane (shema, opis,

spremnici energije)
S poljem dugakih cijevi (kojima tee organski medij) u fokusu polja linearnih
parabolinih koncentratora (zrcala parabolinog oblika) u ijim aritima
(fokusima) se nalaze eline cijevi
Parabolini koncentratori su orijentirani sjever jug i koncentriraju sunevo
zraenje u arite koncentratora du cijele duljine.
U aritu su postavljene eline cijevi (prijemnik) kroz koje tee radni fluid i koje
upijaju (apsorbiraju) koncentrirano sunevo zraenje te energiju predaju radnom
fluidu.
eline cijevi kroz koje protjee radni fluid se nalaze unutar staklenih cijevi u
vakuumu kako bi se sprijeili toplinski gubici.

Parabolini koncentratori prate prividno kretanje Sunca od istoka prema zapadu

kako apsorbirali maksimalnu koliinu sunevog zraenja (eline cijevi

prijemnici uvijek u aritu) te se sunevo zraenje koncentrira do 100 puta i

postiu temperature radnog medija do 400 0C. Kao radni medij se mogu koristiti
mineralna ulja (problem je to su na visokim temperaturama zapaljiva) ili
otopljene soli.

Nakon to je radni medij apsorbirao sunevu energiju on se vodi konvencionalnog

dijela TE, odnosno generatora pare (kotla) izmjenjivaa topline. U generatoru
pare dobiva se pregrijana para visokog tlaka koja se vodi u parnu turbinu koja
mehaniku energiju prenosi na generator koji na svojim stezaljkama daje
elektrinu energiju. Konvencionalni dio STE (parna turbina, para, generator)
zahtijeva hlaenje pare, odnosno kondenzator. Kondenzatori i kod ovakvih
izvedbi, iako imaju rashladne tornjeve, zahtijevaju ogromne koliine rashladne
vode a budui da se paraboline protone STE uglavnom grade u pustinjama
(zbog veeg sunevog zraenja), zahtjev za velikim koliinama vode za hlaenje
moe predstavljati problem. Instalirana snaga parabolinih protonih STE
trenutno je reda 50 250 (najvee i do 500) MWe (ogranienja snage najvie
zbog velike potrebne povrine i vode za hlaenje). Uinkovitost parabolinih
protonih STE iznosi oko 10 14 %.

Potreba za spremnicima energije:

Najvei nedostatak svih izravnih primjena Sunevog zraenja je to ga tijekom
noi nema a i intenzitet sunevog zraenja je smanjen tijekom oblanih dana
nemogunost/smanjenje proizvodnje el. energije. Rjeenja:

Ugradnja spremnika topline (thermal energy storage, TES) koji e tijekom

dana kada ima vika sunevog zraenja akumulirati dio topline te je
koristiti tijekom noi kada nema sunca. Pogodno samo kod elektrana koje

koriste rastopljene soli kao radni medij, problemi s zapaljivou mineralnih

ulja.
Hibridna izvedba - nedostatak sunevog zraenja se pokriva pomou
energije fosilnih goriva u kotlovima (najee prirodni plin).

5.20. Solarne termoelektrane s tornjem (shema, opis, uikovitost)

Sustav se sastoji od sredinjeg prijemnika (tornja) koji se nalazi u sredini, a oko
njega se nalazi polje zrcala (heliostata) upravljanih raunalom koja usmjeravaju
suneve zrake u sredinji prijemnik.
U sredinji prijemnik se dovodi radni medij koji moe biti voda, rastopljene
duine soli, organske kapljevine ili zrak. Nakon to je radni medij primio energiju,
prenosi je do izmjenjivaa topline ili generatora pare gdje se dobiva pregrijana
para koja slui kao radni medij u turbini.
Kod ovakve izvedbe STE suneve zrake se mogu koncentrirati do 1 000 puta te
se mogu postii temperature od 560 0C.

esto se postavlja vie zrcala nego to je potrebno za ostvarenje nazivne snage

elektrane kako bi se viak suneve energije mogao spremiti u toplinske
spremnike sa otopljenim solima (560 0C) to odlino odgovara vodenoj pari koja
se koristi kao radni medij u turbini. Spremnici topline omoguuju rad elektrani u
trajanju oko nekoliko sati pri nazivnoj snazi trenutno reda 20 -250 Mwe.

Uinkovitost solarne TE s sredinjim prijemnikom (tornjem) iznosi 10-30%

5.21. Solarne termoelektrane s parabilinim tanjurom i Stirlingovim

motorom (shema, opis, uinkovitost)

STE s parabolinim tanjurom koriste Stirlingov motor kao pogonski (dok protone
STE i STE sa sredinjim tornjem koriste parnu turbinu).
Sastoje se od etiri osnovna dijela:

parabolinog tanjura koncentratora (engl. parabolic dish)

2. prijemnika toplinske energije (engl. thermal receiver)
3. Stirlingovog motora
4. generatora. Parabolini tanjur koji prati kretanje sunca po dvije osi,
usmjerava suneve zrake u prijemnik toplinske energije koji preko
izmjenjivaa topline predaje toplinsku energiju Stirlingovom motoru koji
pokree generator koji proizvodi el. energiju.

Hladna strana Stirlingovog stroja se hladi vodom ili ventilatorima (slino kao
sustav hlaenja kod automobila) zatvoreni sustav. Prednost zatvorenog sustava
je u tome to se ne zahtijeva dodatna voda za hlaenje te ovakve izvedbe ini
dosta pogodnima za podruja gdje je dostupnost vode za hlaenje ograniena
(npr. pustinja).
Mogua i hibridna verzija (npr. plinski kotao). Snagu 10-40 kWe (oko 25 kWe )
te prosjena uinkovitost od oko 20 %, a vrna uinkovitost dosee i do 30 %
(uinkovitost pretvorbe toplinske energije u mehaniku Stirlingovog stroja
dosee i do 36 %). Prednost ovakvih izvedbi jest i modularnost to ih ini
pogodnima za distribuiranu proizvodnju. Kako bi se dobio osjeaj dimenzije ove
izvedbe STE, za jedinicu snage od 25 kW uz uinkovitost od 25 % potrebni
promjer parabolinog tanjura je oko 11 m. Kod ovakve izvedbe STE suneve
zrake se mogu koncentrirati do 3 000 puta te se mogu postii temperature do
725 0C . Postoje izvedbe sa plinskim mikroturbinama i Braytonovim krunim
procesom.