Algebra 1

{ vebe {
Slavko Mocoa

Sadraj

Polugrupe, monoidi, grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

Diedarska grupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Podrupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Cikliqne grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Red elementa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Simetriqna grupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Normalne podgrupe i koliqniqke grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Elementarna teorija brojeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prva teorema o izomorfizmu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Abelove grupe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

1
8
10
13
16
18
26
34
44
46

Polugrupe, monoidi, grupe

Dokazati da je algebra A polugrupa. Ispitati da li se algebra A moe dodefinisati

do monoida i grupe.
1. Neka je R skup realnih brojeva i f : R R proizvo na bijekcija. A = (R, ?), gde je ?
definisana sa:
1.

a ? b = f 1 (f (a) + f (b)).

2. Neka je S 6= proizvo an skup. A = (P(S), 4).

3. Neka je S 6= proizvo an skup. A = (P(S), ).
4. Neka je M = {A = (a ) | A M (C), P a = 1, za sve 1 i n}. A = (M, ). (M su
sve kvadratne matrice reda n nad kompleksnim brojevima kod kojih je zbir elemenata u
svakoj vrsti jednak 1.)
ij

n
j=1

ij

Rexee.

1. Jasno je da je ? operacija na R. Dokazujemo asocijativnost.

a ? (b ? c) =
=
=
=
=
=

Dakle, A jeste polugrupa.

f 1 [f (a) + f (b ? c)]
f 1 [f (a) + f (f 1 (f (b) + f (c)))]
f 1 [f (a) + f (b) + f (c)]
f 1 [f (f 1 (f (a) + f (b))) + f (c)]
f 1 [f (a ? b) + f (c)]
(a ? b) ? c.

Definiximo e = f

. Tada je

(0)

a?e =
=
=
=
=

f 1 [f (a) + f (e)]
f 1 [f (a) + f (f 1 (0))]
f 1 [f (a) + 0]
f 1 [f (a)]
a.

Sliqno je e ? a = e, pa je (R, ?, e) monoid.

Ako definixemo a = f (f (a)), imamo:
0

a ? a0 =
=
=
=
=

f 1 [f (a) + f (a0 )]
f 1 [f (a) + f (f 1 (f (a)))]
f 1 [f (a) f (a)]
f 1 [0]
e.

Sliqno je a ? a = e, pa je (R, ?, , e) grupa. Sliqno prethodnom raqunu, moemo dokazati

da je ? komutativna operacija, pa je (R, ?, , e) Abelova grupa.
Primetimo i sledee: f je izomorfizam (R, ?, , e) (R, +, , 0). f je bijekcija po
uslovu zadatka, pa je dovo no samo dokazati da je homomorfizam. f (e) = f (f (0)) = 0;
f (a ) = f (f (f (a))) = f (a); f (a ? b) = f (f (f (a) + f (b))) = f (a) + f (b). Dakle, f jeste
homomorfizam.
2. 4 je oqigledno operacija na skupu P(S), pa treba proveriti da je asocijativna, tj. treba
dokazati skupovni identitet A4(B4C) = (A4B)4C . Dovo no je proveriti da je p Y
(q Y r) (p Y q) Y r tautologija, xto radimo u sledeoj tablici:
0

p
0
0
0
0
1
1
1
1

r p Y (q Y r) (p Y q) Y r
0
0
0
1
0
0
1
1
1
1
0
1
0
1
1
1
1
1
1
0
0
1
1
0
0
1
0
1
1
1
1
0
1
1
1
0
0
0
1
1
0
0
1
1
0
1
0
1

q
0
0
1
1
0
0
1
1

Primetimo da je A4 = A = 4A, odakle je (P(S), 4, ) monoid. Takoe, ako uzmemo

A = A, imamo da je A4A = A4A = = A 4A. Dakle, (P(S), 4, , ) je Abelova grupa
(komutativnost je oqigledna).
3. (P(S), ) jeste polugrupa, jer je jasno da je operacija na P(S), koja je asocijativna. I
vixe od toga, kako je A S = A = S A, to je S neutral za ovu operaciju, pa je (P(S), , S)
monoid. No, ovaj monoid se ne moe dodefinisati do grupe. Zaista, ako bi A bio inverz
od A, tada bi imali S = A A A, xto je nemogue.
4. Poznato je da je mnoee matrica asocijativno, pa e (M,P) biti polugrupa
ako je
P
operacija na skupu M . Neka A = (a ), B = (b ) M , tj. a = 1, b = 1, za
sve 1 i n. Neka je C = AB. Dokazujemo da C M . Zapiximo C = (c ), tada je
0

ij

ij

n
j=1

ij

n
j=1 ij
ij

cij =

Pn

k=1

aik bkj

. Treba da dokaemo da je P
n
X

cij =

j=1

n X
n
X

n
j=1 cij

=1

aik bkj

j=1 k=1

=
+
+
+

ai1 b11 + ai2 b21 + . . . + ain bn1

ai1 b12 + ai2 b22 + . . . + ain bn2
...
ai1 b1n + ai2 b2n + . . . + ain bnn
n X
n
X
=
aik bkj
=
=

k=1 j=1
n
n
X
X

aik

k=1
n
X

bkj

j=1

aik

k=1

= 1.

Dakle, (M, ) jeste polugrupa.

Primetite da jediniqna matrica E pripada M . Odatle sledi da (M, , E) jeste monoid.
Ali takoe matrica u kojoj se u prvoj koloni nalaze jedinice, a na svim ostalim mestima
nule pripada M . Ta matrica oqigledno nema inverz, pa se (M, , E) ne moe dodefinisati
do grupe.


2. Dokazati da se na skupu prirodnih brojeva N moe definisati struktura grupe koja je

izomorfna sa (Q, +, , 0) (Q je skup racionalnih brojeva).
Rexee. Kako je Q prebrojiv skup, postoji bijekcija f : N Q. Definiximo operacije
, i uoqimo element e definisane sa: a b = f (f (a) + f (b)), a = f (f (a)), e =
f (0). Sada moemo da dokaemo, kao u prvom delu prethodnog zadatka, da je (N, , , e)
grupa izomorfna (Q, +, , 0).

1-1 S} i N (S) = {f | f : S
na S}.
3. Neka je S 6= proizvo an skup, J(S) = {f | f : S
Algebre J(S) = (J(S), , id ) i N(S) = (N (S), , id ) su oqigledno monoidi. Dokazati da u J(S)
vai zakon levog skraivaa, a u N(S) zakon desnog skraivaa.
Rexee. Neka su f, g, h J(S), takvi da f g = f h. Treba da dokaemo da je g = h. Uzmimo
proizvo no x S. Tada je f g(x) = f h(x), tj. f (g(x)) = f (h(x)). Kako je f 1-1, tada je
g(x) = h(x). Kako je x bilo proizvo no, to je g = h.
Neka su sada f, g, h N (S), takvi da f h = g h. Treba da dokaemo da je f = g. Uzmimo
proizvo no y S. Kako je h na, to postoji x tako da je h(x) = y. Imamo da je f h(x) = g h(x),
tj. f (h(x)) = g(h(x)). Odatle je f (y) = g(y), pa kako je y bilo proizvo no, to je f = g. 
4. Neka je G = (G, ?) komutativan grupoid koji zadovo ava zakon (x ? y) ? z = (z ? x) ? y.
Dokazati da je G polugrupa.
Rexee. Primeujui dva puta dati zakon i na kraju komutativnost imamo: (x ? y) ? z =
(z ? x) ? y = (y ? z) ? x = x ? (y ? z), xto je i trebalo dokazati.

1

Neka je (G, ) konaqna polugrupa.

1. Dokazati da postoji element b G takav da b = b.
2. Dokazati da za svako k 2 postoji element b G takav da b = b.
Rexee. Neka je a proizvo an element od G. Kako je G konaqan u nizu elemenata iz G:
a, a , a , , a , , postoje dva a i a , takva da m < n i a = a .
Tada za sve x 1 vai: a a = a a , tj. a = a . Kako jednaqina 2(x + 2 ) = x + 2
ima celobrojno rexee, x = 2 2 , uzimajui b = a , dobijamo b = a = a =
a
= b.
Kako je b = b, tada je i b = b, xto rexava drugi deo zadatka.

6. Neka je (G, ?) polugrupa. Dokazati da postoji skup S i podskup funkcija F S takav
da je (G, ?) = (F, ).
Rexee. Neka je e neki element koji ne pripada G. Uzmimo S = G {e}. Definiximo
operaciju ] na S sa:

5.

2n

2m
x

2n

2m

2m

2n

x+2m

2n

x+2n

x+2m

m+1

2(x+2m )

x+2n

x+2m

a ? b , a, b G
a
,b=e
a]b =

b
,a=e

Skoro je oqigledno da je (S, ]) polugrupa u kojoj je e neutralni element. Oznaqimo sa f : S

S , a S , levu translaciju f : x 7 a]x. Neka je F = {f | a G} i F = F {f }. Primetimo
da je f f (x) = f (f (x)) = f (b]x) = a]b]x = f (x), odakle je f f = f . Dakle, (F , ) je
grupoid, zapravo polugrupa, jer kompozicija funkcija jeste asocijativna. Ako a, b G, tada
a]b = a ? b G, pa je i (F, ) polugrupa.
Dokazujemo da je : G F , dato sa (a) = f izomorfizam polugrupa (G, ?) i (F, ).
Kako se u f , za a G, slika a, to je na preslikavaa. Ako je f = f , za a, b G, tada je
f (e) = f (e), tj. a]e = b]e, odakle a = b, xto dokazuje da je 1-1.
Konaqno, za a, b G, (a ? b) = f = f = f f (sto smo ve dokazali), pa je i
homomorifzam.

7. Neka je (A, F, C) algebra, i neka je L neprazan lanac podalgebri od A (L je skup podalgebri od A, od kojih su svake dve uporedive u odnosu na inkluziju). Dokazati da je B = S L
podalgebra od A. Takoe, dokazati da: ako neki zakon vai u svim algebrama iz lanca L, tada
taj zakon vai i u B.
Rexee. Ako je c C , tada je c konstanta sadrana u svakoj algebri iz L, pa je sadrana i
u ihovoj uniji B.
Ako je f F operacija arnosti n. Dokazujemo da je B zatvorena za f . Neka su b , b , . . . , b
elementi iz B. Kako je B unija algebri iz L, to b H , gde sve H L. Kako je L lanac,
to meu H , H , . . . , H postoji najvei; oznaqimo ga sa H . Tada b , . . . , b H , pa kako je i H
podalgebra od A, to f (b , . . . , b ) H . Kako je H sadran u B, to f (b , . . . , b ) B.
Dakle, B jeste podalgebra od A.
Pretpostavimo da zakon u(x , . . . , x ) = v(x , . . . , x ) (zapisan na odgovarajuem jeziku) vai
u svim algebrama lanca L. Treba da dokaemo da za sve b , . . . , b B vai u(b , . . . , b ) =
v(b , . . . , b ).
Kada uzmemo b , . . . , b B, ponovo moemo da naemo H L tako da b , . . . , b H . Kako
zakon vai u H , to je zaista u(b , . . . , b ) = v(b , . . . , b ).

a

a]b

a]b

a?b

a]b

Neka je (G, ) grupoid koji sadri neutralni element e.

1. Dokazati da u G postoji maksimalan komutativan podgrupoid (maksimalan u odnosu na
inkluziju).
2. Dokazati da u G postoji maksimalan podgrupoid koji je grupa.
Rexee. Posmatrajmo familiju F = {H | H je podgrupoid koji zadovo ava komutativnost}
i parcijalno ureee (F, ). Maksimalan komutativan podgrupoid je upravo maksimalan
element uoqenog parcijalnog ureea. Primetimo da je F nepraznaSfamilija, jer je {e} F .
Ako je L neprazan lanac, tada jeS (prema prethodnom zadatku) L podgrupoid od G koji
zadovo ava komutativnost. Dakle, L je gore ograniqee za lanac L u F . Prema Cornovoj
lemi, F sadri maksimalan element u odnosu na inkluziju.
U drugom delu posmatrajmo familiju F = {H | H je podgrupoid koji je grupa sa neutralom e}.
{e} F , pa je i ovde F neprazna.
Ponovo uoqavajui neprazan lanac L, S L e biti gore ograniqee za L u F . Prema
Cornovoj lemi nalazimo maksimalan podgrupoid M od G koji je grupa sa neutralom e.
Dokaimo i da je M maksimalan podgrupoid od G koji je grupa. Ako je M N i N je
podgrupoid koji je grupa, tada, kako e N (jer e M ) i kako je e neutral na G, zak uqujemo
da je e neutral i od N , pa N F , odakle M = N .

9. Neka je G = (G, , , e) grupa. Dokazati da vai:
1. zakon levog i desnog skraivaa;
2. neutral e je jedinstven;
3. inverz elementa x, x , je jedinstven.
Rexee. Ako je xy = xz, posle mnoea sa x sa leve strane, dobijamo x xy = x xz,
odakle ey = ez, tj. y = z. Dakle, vai zakon levog skraivaa.
Ako je xz = yz, posle mnoea sa z sa desne strane, dobijamo xzz = yzz , odakle
xe = ye, tj. x = y . Dakle, vai zakon desnog skraivaa.
Pretpostavimo da je e jox jedan neutral. Tada je e = ee = e . Prva jednakost vai zato
xto je e neutralan, a druga zato xto je e neutral.
Pretpostavimo da je x jox jedan inverz elementa x. x = x e = x xx = ex = x 1. Druga
jednakost vazi jer je x inverz elementa x, a trea jednakost zato xto je x inverz elementa
x.

10. Neka je G = (G, ?, , e) algebra koja zadovo ava zakone asocijativnosti, desnog neutrala i desnog inverza. Dokazati da je G grupa.
Rexee. Neka je x ? e = x i x ? x = e, za sve x. Tada je e = x ? (x ) = x ? e ? (x ) =
x ? x ? x ? (x ) = x ? x ? e = x ? x. Koristei ovo sada imamo i e ? x = x ? x ? x =
x ? e = x. Dakle, vae i zakon levog neutrala i levog inverza, pa je G grupa.

11. Neka je (G, ) polugrupa u kojoj za sve a, b G jednaqine ax = b i xa = b imaju rexee.
Dokazati da se (G, ) moe dodefinisati do grupe.
8.

1 1

1 1

1 1

Fiksirajmo element a. Prema uslovu zadatka jednaqina x = a ima rexee; oznaqimo ga sa e. Dakle, ae = a, tj. e je neutralan za mnoee a sa desne strane.
Tvrdimo da je e desni neutral. Neka je t proizvo an element; dokaimo da je te = t.
Prema uslovu zadatka jednaqina xa = t ima rexee, oznaqimo ga sa s; dakle sa = t. Tada je
te = sae = sa = t, xto je i trebalo da dokaemo. Dakle, e jeste desni neutral.
Za proizvo no t, jednaqina tx = e ima rexee. Oznaqimo neko rexee te jednaqine sa t .
Tada je t desni inverz od t.
Kako imamo definisan desni neutral i desni inverz, na (G, ) se moe proxiriti do grupe.
Rexee.

12. Neka je (G, ) konaqna polugrupa u kojoj vae zakoni skraivaa. Dokazati da se (G, )
moe proxiriti do grupe.
Rexee. Za svako a posmatrajmo preslikavae f : x 7 ax. f je 1-1 preslikavae, jer iz
f (x) = f (y), imamo ax = ay , tj. x = y , jer je dozvo eno levo skraivae.
Kako je f 1-1, i kako je G konaqan skup, to je f i na preslikavae, za sve a.
Fiksirajmo sada neko a iz G. Kako je f na, to postoji neki element, oznaqimo ga sa e,
takav da je f (e) = a, tj. ae = a. Dakle, e je neutralan za mnoee sa a sa desne strane.
Dokaimo da je e levi neutral. Mnoei ae = a sa desne strane proizvo nim elementom
t, dobijamo aet = at. Kako je dozvo eno levo skraivae, dobijamo et = t. Dakle, e je zaista
levi neutral u G. Kada et = t pomnoimo sa t sa leve strane, dobijamo tet = tt, pa kako je
dozvo eno skraivae i sa desne strane, imamo te = t. Dakle, e je i desni neutral.
Konaqno, za proizvo no t, kako je f na preslikavae, postoji element, oznaqimo ga sa t ,
takav da je f (t ) = e, tj. tt = e. t je desni inverz za t.
Kako se u G moe definisati neutral i desni inverz, to se (G, ) moe proxiriti do grupe.
a

13. Neka je (G, ) konaqna polugrupa u kojoj vai sledei zakon: ax = xb = a = b.

Dokazati da se (G, ) moe proxiriti do Abelove grupe.
Rexee. Uoqimo da iz asocijativnosti imamo: a(ba) = (ab)a, pa primeujui dati zakon,
zak uqujemo ba = ab, tj. zak uqujemo da vai komutativnost.
Uoqimo sada da iz ab = ac, po komutativnosti sledi ab = ca, pa po uoqenom zakonu je b = c.
Dakle, vai zakon levog skraivaa. Sliqno vai zakon desnog skraivaa, pa kako je G
konaqna polugrupa na oj se moe dodefinisati struktura grupe.

14. Ispitati da li su sledee strukture (G, ) grupe.
1. G = {a + bi| a, b R, a + b = 1} i je mnoee kompleksnih brojeva.
2. G = {a + b 2 + c 4 | a, b, c Q, a + b + c 6= 0} i je mnoee realnih brojeva.
3. G = {(a, b) | a, b Q, a 6= 0} i (a, b) (c, d) = (ac, bc + c + d).
4. Neka je n 2. G = {M | a Q, a 6= 0}, gde je M matrica:
2

a a
a a
Ma =

a
a

.. .. . . . ..

i jemnoee matrica.


5. G =

a a


ax + b 
a, b, c, d Q, ad bc = 1
x 7
cx + d 
6

nn

i je kompozicija funkcija.

Rexee.

1. Neka a + bi, c + di G, tj. a + b = c + d = 1. Tada je (a + bi)(c + di) = (ac bd) + (ad + bc)i,
a (ac bd) + (ad + bc) = a c 2abcd + b d + a d + 2abcd + b c = a c + b d + a d + b c =
(a + b )(x + d ) = 1 1 = 1, odakle sledi da (a + bi)(c + di) G. Dakle, G je zatvoren za .
Asocijativnost mnoea kompleksnih brojeva je poznata. Primetimo da je 1 = 1 + 0i G,
pa je 1 neutral u G.
Takoe, primetimo za a + bi G, (a + bi)(a bi) = a + b = 1, odakle sledi da je a bi G
inverz elemnta a + bi. Dakle, G jeste grupa.
2. Dokaimo da je a + b2 + c4 = 0 akko
a = b = c = 0. Smer je oqigledan. Za smer
, pretpostavimo
da
je
a
+
b
2
+
c
4 = 0 i pretpostavimo za poqetak da a, b,

c Z.
Tadajeb 2 + c 4 = a. Posle dizaa
stepen dobijamo: b 2 + 3b c 4 4 +
na trei
3bc 2 16
+c 4 =
a
,
tj.
b
2
+
6b
c
2
+
6bc
4+c 4 =
a , xto

moemo zapisati:
b 2 + 6bc(b 2 + c 4) + c 4 = a . Ako se setimo da je b 2 + c 4 = a , dobijamo
b 2 6abc + c 4 = a , ili a + 2b + 4c 6abc = 0.
Tvrdimo da 2 | a, b, c, za sve n 1. Ovo moemo dokazati indukcijom po n. Za n = 1,
dokazujemo da 2| | a, b, c. Kako vidimo da su svi sabirci sem a de ivi sa 2, to mora i
a biti de iv sa 2, tj. a mora biti de iv sa 2, jer je 2 prost broj. Zapiximo a = 2a i
zamenom u jednakost dobijamo: 8a + 2b + 4c 12a bc = 0, koja posle de ea sa 2 postaje:
4a + b + 2c 6a bc = 0. Sada vidimo da 2 | b , tj. 2 | b. Ako zapixemo b = 2b , jednakost
postaje: 4a + 8b + 2c 12a b c = 0, tj. 2a + 4b + c 6a b c = 0. Konaqno vidimo da
2 | c , tj. 2 | c. Time je dokazana baza indukcije.
Pretpostavimo da 2 | a, b, c i dokaimo 2 | a, b, c. Zapiximo a = 2 a , b = a b , c =
2 c . Zamenom u jednakost imamo: 2 a + 2 2b + 2 4c 2 6a b c = 0, odakle, posle
de ea sa 2 dobijamo: a +2b +4c 6a b c = 0. Sada dokazana baza povlaqi 2 | a , b , c ,
pa 2 | a, b, c.
Dokazano tvree povlaqi a = b = c = 0.
Ako je sada a, b,c Q,zapiximo a = a /a , b = b /b , c = c /c , gde a , b , c 6= 0. Posle
mnoea a + b 2 + c 4 = 0 sa a b c dobijamo a b c + a b c 2 + a b c 4 = 0, gde
a b c , a b c , a b c Z. Prema ve dokazanom a b c = a b c = a b c = 0, odakle sledi
a = b = c = 0, pa i a = b = c = 0.
Dakle, za racionalne brojeve a, b, c, a + b2+ c4 G akko a + b + c 6= 0 akko a, b, c
nisu istovremeno jednaki 0 akko a + b 2 + c 4 6= 0.
NAPOMENA. Primetite da odavde vai da je a + b 2 + c 4 = a + b 2 + c 4, za
a, b, c, a , b , c Q, akko (a a ) + (b b ) 2 + (c c ) 4 = 0, tj. akko a = a , b
= b i
c = c . Dakle, Predstav ae
elementa
iz
G
je
jedinstveno
u
obliku
a
+
b
2
+
c
4, za

a, b, c. Moemo rei da su 1, 2, 4 linearno nezavisni nad Q.
Neka a + b2 + c4, a + b 2 +c 4 G. Tada je (a + b2 + c4)(a + b 2 + c 4) =
(aa +2bc +2cb )+(ab +ba +2cc ) 2+(ac +bb +ca ) 4. Kako je proizvod dva nenula realna
broja, nenula realan broj, to je G zatvoreno za mnoee. Mnoee realnih brojeva je
svakako asocijativno, i G sadri neutral za mnoee, xto je 1. Jedino ostaje pitae
da li je zatvoreno za inverz?
Posmatrajmo jednaqinu po a , b ,c , u kojoj su a, b, c parametri (takvi da je bar jedan od ih
razliqit
od nule), (a + b 2 + c 4)(a + b 2 + c 4) = 1, tj. (aa + 2bc + 2cb ) + (ab + ba +

2cc ) 2 + (ac + bb + ca ) 4 = 1. Prema goroj napomeni ova jednaqina ima rexea (i ono
je jedinstveno) akko sistem aa + 2bc + 2cb = 1, ab + ba + 2cc = 0, ac + bb + ca = 0 ima
a 2c 2b
rexee. Determinanta ovog sistema je jednaka  b a 2c  = a + 2b + 4c 6abc, koja je
2

2 2

2 2

2 2

2 2

2 2

2 2

2 2

2 2

03

03

03

03

0 0

03

03

0 0

n+1

3n

3
0

n+1

3
0

3
0

3n 3
0

3n

0 00 00
0

00 0 00

3
0

3n

3n

00

00

0 00 00

00 00 0

0 00 00

00

00

00 0 00

00 0 00

00

00 00 0

00

00 00 0

0 0 0

00 00 00

3
0

0 0 0

razliqita od 0 kako smo gore videli, jer nisu svi a, b, c jednaki nula. Dakle, ovaj sistem
ima rexee (i to rexee su oqigledno racionalni brojevi), pa inverz od a + b 2 + c4
pripada G.
3. Dokaimo zatvorenost date strukture. Neka (a, b), (c, d) G, tada je (a, b)(c, d) = (ac, bc +
c + d), gde su obe koordinate rezultata racionalne i ac 6= 0, jer a, c 6= 0. Da e pokazujemo
asocijativnost: (a, b)[(c, d)(e, f )] = (a, b)(ce, de + e + f ) = (ace, bce + ce + de + e + f ) =
(ac, bc + c + d)(e, f ) = [(a, b)(c, d)](e, f ).
Neutral treba za proizvo an (a, b) G da zadovo ava: (a, b)(x, y) = (a, b), tj. (ax, bx +
x + y) = (a, b), odakle je x = 1 i y = 1. Kako (1, 1) G, to je on neutral u G.
Inverz elementa (a, b) G, (x, y), treba da zadovo ava: (a, b)(x, y) = (1, 1), tj. (ax, bx +
x + y) = (1, 1). Rexavajui dobijamo x = 1/a, y = (1 + a + b)/a. Oni su definisani, jer
je a 6= 0, i odgovarajui par pripada G, pa zak uqujemo da je (a, b) = (1/a, (1+a+b)/a).
4. Primetite da je M = M akko a = b, i da je M M = M .
Ako M , M G, tj. a, b Q i a, b 6= 0, tada i nab Q i nab 6= 0, pa M M G. Poznato
je da je mnoee matrica asocijativno. Primetite i da je mnoee matrica u G qak i
komutativno.
Ispitajmo da li G ima neutral. Rexavamo jednaqinu M M = M , tj. M = M , xto je
ekvivalentno sa x = 1/n. Kako M G, to je neutral u G.
Konaqno, ispitajmo da li M ima inverz u G. Rexavamo jednaqinu M M = M , odakle
je M = M , pa dobijamo x = 1/n a. Dakle, M = M .
5. Neka f, g G, gde f : x 7 i g : x 7
i ad bc = a d b c = 1. Tada
a
+b
(aa + cb )x + (ba + db )
=
i (aa + cb )(bc +
g f : x 7
=
(ac + cd )x + (bc + dd )
+d
c
3

nab

nax

1/n

nax

1
a

1/n

0 ax+b
cx+d
0 ax+b
cx+d
0
0

ax+b
cx+d
0
(aa +cb0 )x+(ba0 +db0 )
cx+d
(ac0 +cd0 )x+(bc0 +dd0 )
cx+d
0 0
0 0

1/n

1/n2 a

a0 x+b0
c0 x+d0
0

0 0

0 0

dd0 ) (ba0 + db )(ac + cd0 ) = aba c + ada d + bcb0 c0 + cdb0 d0 aba0 c0 bca0 d0 adb0 c0 cdb0 d0 =
ada0 d0 + bcb0 c0 bca0 d0 adb0 c0 = (ad bc)(a0 d0 b0 c0 ) = 1 1 = 1
gf G

, odakle
. Poznato
je da je kompozicija funkcija asocijativna.
Primetite da je id : x 7 , pa id G, i oqigledno je id neutral u G.
Izraqunali smo da za f, g G, gde f : x 7 i g : x 7
vai g f : x 7
(aa + cb )x + (ba + db )
. Traei inverz od f (koji je fiksiran) rexavamo jednaqinu
(ac + cd )x + (bc + dd )
g f = id. Dobijamo dva sistema jednaqina. Prvi po nepoznatima a , b : aa + cb =
1, ba + db = 0, i drugi po nepoznatima c , d : ac + cd = 0, bc + dd = 1. Lako se vidi
da su rexea ovog sistema: a = d, b = b, c = c, d = a, i nije texko proveriti da je
x 7
inverz od f , koji, primetimo, pripada G.
Dakle, G jeste grupa.
1x+0
0x+1

a0 x+b0
c0 x+d0

ax+b
cx+d

dxb
cx+a

Diedarska grupa

Neka je = A A . . . A pravilan n-tougao u ravni . Sa D oznaqavamo skup svih izometrija

f ravni koje preslikavaju na sebe. Oqigledno je D = (D , , , ) grupa, gde je f
inverzno preslikavae od f , a je koincidencija (identiqko preslikavae) ravni .
Neke poznate osobine izometrija su: temena od se slikaju na temena od ; ako se teme
A slika u A , tada se teme A
slika ili u A ili u A , i stranica A A se slika na
AA
ili na A A .
n

j1

i+1

j1

j+1

j+1

i+1

Dokazati da D ima 2n elemenata i odrediti sve elemente od D .

Rexee. Neka je A A . . . A pravilan n-tougao i neka je f izometrija ravni koja ga slika
na sebe. Tada je f (A ) neko od temena A , A , . . . , A , tj. A se moe slikati na n naqina.
Kada preslikamo A , A se mora preslikati tako da bude susedno sa slikom od A , dakle kada
preslikamo A , A moemo preslikati na 2 naqina. Konaqno primetimo da kada preslikamo
A i A , slike svih ostalih temena su time odreene. Dakle, imamo 2n naqina za preslikavae
pravilnog n-tougla na sebe, tj. D ima 2n elemenata.
Odredimo te elemente. (Oznaqimo sa A = A i A = A .) Pretpostavimo da se A slika
u A , gde 1 i n. Tada se A slika ili u A ili u A .
(Ako nacrtate sliku, sledee objaxee e biti jasnije.)
Ako se A slika u A , primetimo da je tada data transformacija rotacija R
,
gde je O centar datog n-tougla. Specijalno, ako je i = 1 u pitau je koincidencija . Sve ove
transformacije su direktne (quvaju orijentaciju ravni).
Ako se A slika u A , primetimo da je u pitau osna refleksija S , gde je p simetrala
dui A A , ako je i 6= 1, ili je p simetrala dui A A , ako je i = 1. Lako se vidi da su date
prave zaista ose simetrije celog n-tougla. Sve ove transformacije su indirektne (meaju
orijentaciju ravni).
Dakle, D qine n rotacija i n osnih refleksija

16. Odrediti D i napisati "tablicu mnoea" u D .
Rexee. Neka je ABC pravilan trougao i O egov centar. Lako je videti da su jedine
izometrije ravni koje preslikavaju ABC na sebe: , R , R , S , S i S .
Zapiximo kako ova preslikavaa slikaju temena ABC :
15.

i+1

i1

n+1

i1

i+1

O,2(i1)/n

O,2/3



ABC
:
,
ABC


ABC
SOA :
,
AC B

O,4/3



ABC
RO,2/3 :
,
BCA


ABC
SOB :
,
CBA

AO

BO

CO



ABC
RO,4/3 :
,
C AB


ABC
SOC :
.
BAC

Sada moemo da zapixemo tablicu mnoea u D :

n

RO,2/3 RO,2/3
RO,4/3 RO,4/3
SOA
SOA
SOB
SOB
SOC
SOC

RO,2/3 RO,4/3
SOA
SOB
SOC
RO,2/3 RO,4/3
SOA
SOB
SOC
RO,4/3

SOB
SOC
SOA

RO,2/3
SOC
SOA
SOB
SOC
SOB

RO,4/3 RO,2/3
SOA
SOC
RO,2/3

RO,4/3
SOB
SOA
RO,4/3 RO,2/3

17. Ako sa oznaqimo rotaciju R , a sa bilo koju od refleksija S , S , S iz

prethodnog zadatka, tada je: D = {, , , , , }, = = , = i = .
Rexee. Oqigledno je {, , , , , } D . Dovo no je dokazati da su svi elementi iz
skupa {, , , , , } razliqiti da bismo dokazali jednakost. , , su oqigledno razliqite direktne izometrije. Kako su , , indirektne izometrije, to su one razliqite od
, , . Ostaje da dokaemo da su , , meusobno razliqiti. Meutim to sledi direktno
prema zakonima skraivaa i qienici da su , , razliqiti.
= = je oqigledno.
3

OA

O,2/3
2

OB
2

OC

Primetimo () = , jer je refleksija. Tada je = . Ako pomnoimo ovu jednakost

sa desna sa , dobijamo = , odakle je = , tj. = .
Konaqno imamo = = = = = .

18. Odrediti D i napisati tablicu mnoea u D .
Rexee. Odrediemo samo D , ostav amo pisae tablice za samostalan rad. Ako je ABCD
kvadrat qiji je centar O, a p i q redom zaedniqke normale stranica AB i CD, odnosno AD i
BC , tada je lako videti da su elementi od D : , R
,R ,R
,S ,S ,S ,S .

19. Ako sa oznaqimo rotaciju R , a sa bilo koju od refleksija S , S , S , S iz
prethodnog zadatka, tada je: D = {, , , , , , , }, = = , = i = .
Rexee. Oqigledno je {, , , , , , , } D . Dovo no je dokazati da su svi elementi iz skupa {, , , , , , , } razliqiti da bismo dokazali jednakost. , , , su
oqigledno razliqite direktne izometrije. Kako su , , , indirektne izometrije, to
su one razliqite od , , , . Ostaje da dokaemo da su , , , meusobno razliqiti.
Meutim to sledi direktno prema zakonima skraivaa i qienici da su , , , razliqiti.
= = je oqigledno.
Primetimo () = , jer je refleksija. Tada je = . Ako pomnoimo ovu jednakost
sa desna sa , dobijamo = , odakle je = , tj. = .
Konaqno imamo = = = = = = = = . 
20. Ako sa oznaqimo rotaciju R
, a sa bilo koju od refleksija pravilnog n-tougla,
tada je: D = {, , , . . . , , , , , . . . , }, = = , = i = .
Rexee. Oqigledno je {, , , . . . , , , , , . . . , } D . Dovo no je dokazati da
su svi elementi iz skupa {, , , . . . , , , , , . . . , } razliqiti da bismo dokazali
jednakost. , , , . . . , su oqigledno razliqite direktne izometrije. Kako su , , , . . . ,
indirektne izometrije, to su one razliqite od , , , . . . , . Ostaje da dokaemo da su
, , , . . . ,
meusobno razliqiti. Meutim to sledi direktno prema zakonima skraivaa
i qienici da su , , , . . . , razliqiti.
= = je oqigledno.
Primetimo () = , jer je refleksija. Tada je = . Ako pomnoimo ovu jednakost
sa desna sa , dobijamo = , odakle je = , tj. = .
Sliqno je () = , jer je i refleksija. Tada je = . Ako pomnoimo ovu jednakost
sa leva sa , dobijamo = , odakle je = , tj. = . 
2

2 2

O,

O,3/2

BD

BD

AC

AC

O,/2
2 3

O,/2

4 2

O,2/n
2

n1

n1

n1

2 3

n1

n1

n1

n1

n1

n1

n1

n1

3 3

n1

n1

n1

n1

n1

n1

n1

n1

n1

n1

n1

Podgrupe

Podskup H grupe G je podgrupa grupe G, H G, ako vai:

1) ako x, y H , tada xy H ;
2) ako x H , tada x H ;
3) e H .
21. Podskup H grupe G je podgrupa grupe G akko je neprazan i vai: ako x, y H , tada
xy H .
1

10

n1

Dokaimo prvo smer ). Ako H G, tada je H neprazan, jer e H (prema 3) iz

definicije). Takoe, ako x, y H , tada x, y H (prema 2) iz definicije), a odatle xy H
(prema 1) iz definicije).
Sada dokazujemo ). Kako je H neprazan, izaberimo t H . Prema uslovu tada tt H , tj.
e H , xto dokazuje 3) iz definicije. Pretpostavimo da x H , tada iz e, x H , prema uslovu,
sledi ex H , tj. x H , xto dokazuje 2) iz definicije. Konaqno ako x, y H , tada prema
upravo dokazanom x, y H , pa prema uslovu x(y ) H , tj. xy H , xto dokazuje 1) iz
definicije.

Ako su H, K G, a, b G, tada definixemo sledee skupove (podskupove od G): HK =
{xy | x H, y K}, H
= {x | x H}, aH = {ax | x H}, Hb = {xb | x H},
aHb = {axb | x H}. Skup aH zovemo levi translat od H , Hb je desni translat od H , aHb je
dvostrani translat od H . Specijalno dvostrani translat aHa zovemo kougat od H .
Primetite da je podskup H od G podgrupa od G akko: HH H , H H i e H . Takoe,
neprazana podskup H od G je podgrupa od G akko HH H .
22. Preslikavae f : H aH , definisano na oqigledan naqin f : x 7 ax, je bijekcija.
Sliqno x 7 xb je bijekcija H Hb, i x 7 axb je bijekcija H aHb.
Rexee. f je oqigledno dobro definisano na preslikavae. Ako je f (x) = f (y), tj. ako je
ax = ay , tada je zbog skraivaa i x = y , xto dokazuje da je f 1-1.

23. Nai primer grupe G i podskupa H G takvih da: e H , HH H , ali da H nije
podgrupa.
Rexee. Uoqimo grupu Q racionalnih brojeva u odnosu na sabirae. Uoqimo en podskup
H = {q Q | q 0}. Jasno je da 0 H , da je H + H = H , ali H nije podgrupa { naime fale
inverzi.

24. Ako je H konaqan neprazan podskup od G takav da je HH H , tada je H podgrupa od
G.
Rexee. Kako je H neprazan, on sadri neki element a. Kako je HH H , to je za x H ,
ax H , pa je f : x 7 ax preslikavae f : H H , koje je kako smo ve dokazali 1-1. Kako
je H konaqan, to je f na. Prema tome postoji element b H takab da je f (b) = a, tj. ab = a.
Posle skraivaa sa a zak uqujemo b = e. Dakle, e H .
Ponovo koristei qienicu da je za bilo koji a H , f : x 7 ax bijekcija H H ,
zak uqujemo da postoji element b H tako da f (b) = e, tj. ab = e = aa . Posle skraivaa
sa dobijamo, b = a , tj. H je zatvoren za inverze.
Kako je ve prema uslovu zadatka H bio zatvoren za operaciju, to je H podgrupa od G. 
25. Neka je F neprazna familija podgrupa grupe G. Dokazati da je T F podgrupa grupe
G.
T
Rexee.
Primetimo
da
e
pripada
svakom
qlanu
familije
F
,
pa
pripada
i
F . Takoe, ako
T
x F , tada
x
pripada
svakom
qlanu
familije
F
,
pa
i
x
pripada
svakom
qlanu
familije
T
T
F , pa x F . Konaqno, ako x, y F , tadaT
x, y pripadaju svakom qlanu familije F , pa i
xy pripada svakom qlanu familije F , pa xy F .

Rexee.

1 1

11

Neka je S G Tneprazan podskup od G, i neka je F = {H G | S G}.

Prema prethodnom zadatku je F podgrupa od G, koja oqigledno sadri S. Ona je i najmaa
podgrupa od G koja sadri
S (jer je presek svih takvih), i u zovemo podgrupa generisana sa
T
S i oznaqavamo hSi = F . Primetite da direktno prema definiciji vai: ako je H G i
S H , tada hSi H .
26. Neka su H, K G. Dokazati da je H K G akko H K ili K H .
Rexee. Ako je H K ili K H , tada je H K = K ili H K = H , pa je svakako
H K G.
Sa druge strane, ako H * K i K * H , izaberimo a H r K i b K r H , tada ab / H (jer
bi u suprotnom b = a (ab) pripadalo H ) i ab / K (jer bi u suprotnom a = (ab)b pripadalo
K). Dakle, a, b H K , ali ab / H K , odakle sledi H K 6 G.

27. Odrediti sve podgrupe od D .
Rexee. Setimo se da je D = {, , , , , }, gde je rotacija za 2/3, a proizvo na
simetrija. Odavde sledi da, ako podgrupa H sadri i proizvo nu simetriju, H mora da bude
jednaka D . U sluqaju D primetimo i da ako H sadri , tada H sadri i ( ) = = .
Dakle, ako H sadri jednu rotaciju, sadri ih obe, i takoe ako sadri proizvo u rotaciju
i proizvo nu simetriju mora da bude jednaka D .
Odredimo sada sve podgrupe od D .
Pretpostavimo da podgrupa H sadri bar dve simetrije. Tada H sadri i ihov proizvod,
koji nije jer su razliqite, a jeste direktna transformacija, prema tome ihov proizvod je
neka rotacija. Dakle, H sadri simetriju i rotaciju, pa je jednaka D .
Pretpostavimo da podgrupa H sadri taqno jednu simetriju. Ako H sadri rotaciju,
onda je jednaka D , pa sadri sve simetrije, xto je u suprotnosti sa pretpostavkom. Dakle, H
pored date simetrije i koincidencije ne sadri nista vixe. Prema tome H je jednaka {, },
{, } ili {, }. Lako se vidi da ovo jesu podgrupe od D .
Konaqno, pretpostavimo da podgrupa H ne sadri simetrije. Ako H ne sadri ni rotaciju,
u pitau je trivijalna podgrupa {}. Ako H sadri rotaciju, kako smo videli, sadri obe,
pa je H = {, , }, i lako se vidi da ona jeste podgrupa.
Dakle, sve podgrupe od D su: {}, {, }, {, }, {, }, {, , } i D .

28. Odrediti sve podgrupe od D .
Rexee. Setimo se da je D = {, , , , , , , }, gde je rotacija za 2/4, a je
proizvo na simetrija. ODavde sledi da ako podgrupa H sadri i proizvo nu simetriju,
ona je jednaka D . Takoe primetimo da ako H sadri , tada H sadri i ( ) = = ,
odakle sledi: ako H sadri ili , tada H sadri sve rotacije i takoe ako H sadzrhi
ili i proizvo nu simetriju, tada je H jednaka D .
Najpre emo dokazati da ako H sadri neki od sledeih skupova: {, }, {, }, {, },
{ , }, tada je H = D . Zaista, ako H sadri neke od navedenih parova simetrija, tada
H sadri i ihov proizvod, koji su redom jednaki: = , = , = =
i = = . Dakle, H sadri neku od rotacija ili i neku simetriju, pa je
H=D .
Ako H sadri bar tri simetrije, tada H mora da sadri neki od parovba simetrija iz
prethodnoh pasusa, pa je H = D .
Pretpostavimo da H sadri taqno dve simetrije. Prema prethodnom H sadri ili {, }
ili {, }. Sa jedne strane, kako su to jedine dve simetrije koje sadri H , H ne sme
da sadri rotacije i . Sa druge strane, mora da sadri proizvod te dve simetrije,
Posledica

2 2

3 3

2 3

3 2

12

koji su redom jednaki: = i = = . Dakle, H = {, , , } ili

H = {, , , }. Lako se vidi da ovo jesu podgrupe od H . Primetite da su one i Abelove.
Pretpostavimo da H sadri taqno jednu simetriju . Tada H ne sadri preostale tri
simetrije, a takoe ne sme da sadri nijednu rotaciju , jer bi u suprotnom sadrala , xto
bi bila druga simetrija u oj. Dakle, H = {, }, H = {, }, H = {, } ili H = {, }.
Lako se vidi da ovo jesu podgrupe od D .
Konaqno, pretpostavimo da H ne sadri nijednu simetriju. Ako H ne sadri nijednu
rotaciju, H je trivijalna podgrupa {}. Ako H sadri rotaciju ili , kako smo videli
tada je H = {, , , }, i lako se vidi da ovo jeste podgrupa od D . Ako H sadri rotaciju,
a ne sadri ni ni , tada je H = {, }, i takoe se lako vidi da ovo jeste podgrupa.
Dakle, sve podgrupe od D su: {}, {, }, {, }, {, }, {, }, {, }, {, , , },
{, , , }, {, , , } i D .

29. Odrediti sve podgrupe od (Z, +, , 0).
Rexee. Primetimo da za n 0, nZ = {nx | x Z} (skup celih brojeva de ivih sa n)
jeste podgrupa od Z. (Za n = 0, to je trivijalna podgrupa {0}, za n = 1 to je cela grupa Z.)
Dokazaemo da ne postoji nijedna vixe podgrupa.
Neka je H Z. Primetimo da H Z 6= , pa izaberimo najmai pozitivan prirodan broj
n takav da n H . Tvrdimo H = nZ. Kako n H , jasno je da nZ H . Sa druge strane, ako
x H , zapiximo x = nq + r, gde 0 r < n. Tada je r = x nq H , jer x H i nq H .
Meutim kako je n bio najm,ai pozitivan prirodan broj koji pripada H , kako r H i kako
0 r < n, zak uqujemo da je r = 0. Dakle, x = nq nZ.

30. Dokazati da je D D akko m | n.
Rexee. Pretpostavimo da m | n, i neka je n = km. Neka je A A . . . A pravilan n-tougao,
qiji je centar O. Primetimo da je tada A A A . . . A
pravilan m-tougao. Oznaqimo
sa rotaciju oko O za 2/n, a sa simetriju u odnosu na A O. Tada je rotacija za 2/m, a
je i simetrija uoqenog m-tougla, pa je D = {, , , . . . , , , , , . . . , , }
{, , , . . . , , , , , . . . , } = D .
Ako je D D , tada D sadri rotaciju za 2/m, tj. element R takav da R = , i m je
najmai pozitivan prirodan broj takav da R = . Kako je m > 2 i R D , tada R ne moe
biti simetrija u D jer bi tada imali R = , pa prema tome je R rotacija i u D . Rotacije u
D su , 1 k < n, i sve one zadovo avaju ( ) = . Zapiximo n = qm + r, 0 r < m. Kako
je R = , za neko k, tada je = ( ) = R = R = (R ) R = R = R , pa kako je m bio
najmai pozitivan prirodan broj takav da R = , zak uqujemo da r = 0, tj. n = qm i m | n.
2

3 3

0 i

k+1

2k+1

(m1)k+1

n1

n1

2k

(m1)k

(m1)k

2k

k n

k n

qm+r

m q

Cikliqne grupe
Cikliqna grupa

G = hai

Neka je G = hai. Dokazati da je G = {a | m Z}. (Po definiciji: a

= (a ) , za n 1.) Specijalno, cikliqna grupa je najvixe prebrojiva.

31.

an
1

Kaemo da je grupa G cikliqna, ako postoji element a G takav da je

m

n 1

Ako znamo Lagranovu teoremu, tada D

Dn

povlaqi |D

m|

13

| |Dn |

, tj. 2m | 2n, odnosno m | n.

= e an = an1 a

Oznaqimo sa H = {a | m Z}. Kako a G, to oqigledno H G.

Dokaimo da je H G. e = a H . Za a , a H imamo a a = a H . I za a H ,
(a ) = a
H . Dakle H G. Kako a H , to hai H , pa imamo G = hai H G, xto
dokazuje G = {a | m Z}.

32. Neka je G konaqna grupa reda n.
1) Ako a G, dokazati da za neko k n vai a = e.
2) Ako je k pozitivan prirodan broj takav da a = e, tada je hai = {e, a, a , . . . , a }.
3) Ako je G = hai, tada je n najmai pozitivan prirodni broj takav da a = e.
4) Ako je G = hai, tada je G = {e, a, a , . . . , a }.
Rexee.

m 1

m n

m+n

k1

n1

Rexee.

1) Neka a G. Tada je a, a , a , . . . , a nekih n + 1 elemenata iz G. Kako G ima n elemenata,

to zak uqujemo da oni nisu svi razliqiti, pa postoje 1 i < j n + 1 takvi da je a = a .
Posle skraivaa sa a , dobijamo a = e. Primetite samo da je 1 j i n, odakle
tvree sledi ako uzmemo k = j i.
2) Videli smo da je hai = {a | m Z}, pa je {e, a, a , . . . , a } hai.
Dokaimo i obratno. Neka je x hai, tada je x = a , za neko m Z. Zapiximo m = kq + r,
gde 0 r < k. Tada je x = a = a = (a ) a = e a = ea = a {e, a, a , . . . , a }.
3) Neka je k najmai pozitivan prirodan broj takav da a = e. Prema prvom delu zadatka
k n. Dokaimo da je k = n.
Prema drugom delu zadatka imamo G = hai = {e, a, a , . . . , a }, pa kako G ima n elemenata,
a skup na desnoj strani k elemenata, i kako je k n, to zak uqujemo da je k = n (i specijalno
da su svi elementi u skupu na desnoj strani jednakosti razliqiti).
4) Ovo je posledica drugog i treeg dela.
2

n+1

ji

k1

kq+r

k q r

q r

k1

k1

Cikliqna grupa je Abelova.

Rexee. Neka je G = hai. I neka x, y G. Tada je x = a , y = a , za neke m, n Z, pa je
xy = a a = a
=a
= a a = yx.

34. Dokazati da je podgrupa cikliqne grupe, cikliqna.
Rexee. Neka je H G = hai i H 6= hei (trivijalna podgrupa je oqigledno cikliqna). Tada
je H {a | n 1} 6= , pa izaberimo najmai pozitivan prirodan broj k takav da a H .
Tvrdimo da je H = ha i.
Kako a H , to ha i H . Obratno, ako x H , tada je x = a , za neko m Z. Zapiximo
m = kq + r, gde 0 r < k . Tada je a = a
= (a ) a , odakle je a = (a ) a , xto pripada
H , jer i (a ) i a pripdaju H . Kako je k najmai pozitivan prirodan broj takav da a H ,
i kako je r < k, to zak uqujemo da je r = 0, pa je m = kq, odakle, x = a = (a ) ha i. 
35. 1) Dokazati da je svaka konaqno generisana grupa podgrupa od (Q, +, , 0) cikliqna.
2) Dokazati da Q nije cikliqna.
33.

m n

m+n

n+m

n m

k q

kq+r

k q r

k q m

14

k q

1) Neka je S = {a /b , a /b , . . . , a /b }, gde a Z, a b N . Dokaimo da je hSi

cikliqna. Uoqimo b = b b . . . b N . Primetimo da za svako i, a /b = a (b/b )/b i da je
a (b/b ) Z, pa odatle zak uqujemo da a /b h1/bi. Dakle, S h1/bi, odakle i hSi h1/bi.
Prema tome hSi je podgrupa cikliqne, pa je i sama cikliqna.
2) Pretpostavimo suprotno da je Q = ha/bi, gde a Z, b N . Primetimo da tada a/b
h1/bi, odakle je Q = ha/bi h1/bi Q, odakle je Q = h1/bi. Kako je h1/bi = {m/b | m Z}, to
je kontradikcija, jer 1/2b Q, ali 1/2b / h1/bi, jer 1/2 / Z.

Komentar Primetimo da je (Z, +, , 0) = h1i, tj. Z je primer beskonaqne cikliqne grupe.
Takoe, (Z , + , , 0) = h1i, gde je n 1, je primer cikliqne grupe sa n elemenata. U sledeem
zadatku emo dokazati da su do na izomorfizam one i jedine cikliqne grupe.
36. Neka je G = hai.
1) Ako je G beskonaqna, tada G = Z.
2) Ako je |G| = n (gde n 1), tada G = Z .
Rexee. 1) Setimo se da je G = {a | m Z}. Uoqimo preslikavae f : Z G dato
sa f (m) = a . f je oqigledno dobro definisano na preslikave. Dokaimo da je 1-1. Ako
prtpostavimo suprotno, da za neke m < n vai a = a , tada je a = e, pa je prema nekom
od prethodnih zadataka G = hai = {e, a, a , . . . , a }, xto je u kontradikciji sa qienicom
da je G beskonaqna.
Konaqno, kako je f (m + n) = a = a a = f (m)f (n), to je f i homomorfizam, pa je f
e eni izomorfizam izmeu G i Z.
2) Setimo se da je G = {e, a, a , . . . , a }. Uoqimo preslikavae f : Z G dato sa
f (k) = a . f je oqigledno dobro definisano na preslikave. Kako je na, i kako domen i kodomen
preslikavaa imaju po n elemenata, to je f i 1-1. Konaqno, dokaimo da je f homorfizam.
Treba da proverimo da je f (k + l) = f (k)f (l), tj. a = a a = a . Setimo se da je
k + l = rest(k + l, n) = r, gde je k + l = qn + r i 0 r < n. Tada je a = a
= (a ) a = a ,
xto je i trebalo dokazati.

37. Neka je G = hai cikliqna grupa sa n elemenata.
1) a = e ako i samo ako n | m;
2) ako je H G i |H| = m, tada m | n;
3) ako je m | n, tada postoji jedinstvena podgrupa H G takva da |H| = m.
Rexee. 1) Ako n | m, tada je m = nk, pa je a = (a ) = e = e, xto dokazuje smer ). Za
dokaz ), zapiximo m = qn + r, gde 0 r < n. Tada je e = a = (a ) a = a , a kako je n
najmai pozitivan prirodan broj takav da a = e, to je r = 0, pa je m = qn, tj. n | m.
2) Moemo pretpostaviti da je H netrivijalna podgrupa. Kako je G = {e, a, a , . . . , a },
izaberimo najmai pozitivan prirodan broj k < n takav da a H . Tvrdimo H = ha i.
Inkluzija ) je oqigledna. Za ) uoqimo x = a H , i zapiximo l = kq + r, 0 r < k. Tada je
x = a = (a ) a , pa kako x, a H , odatle i a H , odakle je r = 0, po izboru broja k . Prema
tome l = kq, odakle x = a = (a ) ha i.
Dakle, H = ha i i |H| = m, pa prema prvom delu zadatka (primeenom na cikliqnu grupu
H ) (a ) = e ako i samo ako m | s. Primetimo da je (a ) = (a ) = e = e, odakle m | n.
3) Pretpostavimo m | n i n = mk. Najpre emo dokazati egzistenciju podgrupe sa m
elemenata. Neka je H = ha i. Tvrdimo |H| = m. Najpre uoqimo da su e, a , a , . . . , a k
razliqiti elementi podgrupe H i primetimo da ih ima m. Ako je x H , tada je x = (a ) , pa
ako zapixemo l = mq + r, 0 r < m, dobijamo x = (a ) = (a ) = (a ) (a ) = (a ) (a ) =
Rexee.

1 2

2
+

m+n

nm

nm1

m n

n1

k+n l

k l

k+l

k+l

qn+r

n q r

n k

n q r

n1

k q r

k q

k s

k n

n k

2k

m1

k l

k l

15

k mq+r

km q

k r

n q

k r

, odakle zak uqujemo da je H = {e, a , a , . . . , a }, tj. H

zaista jeste podgrupa sa elemenata.
Konaqno dokazujemo jedinstvenost. Pretpostavimo da je K podgrupa sa m elemenata. Kako
je K cikliqna (kao podgrupa cikliqne), to je K = ha i, za neko l. Zapiximo l = qk + r,
0 r < k . Tada je ml = qkm + rm = qn + rm i 0 rm < km = n. Sada imamo a = e, jer je
K reda m, a sa druge strane a = (a ) a = a . Odavde je a = e, pa kako je rm < n, to je
rm = 0, odakle je r = 0. Dakle, l = qk , pa je a = (a ) ha i = H . Odavde, K = ha i H , pa
kako K i H imaju po m elmenata, zak uqujemo da je K = H .

Komentar Neka je n 1. Definixemo funkciju : N N sa (n) = P 1, tj. (n)
je broj delilaca broja n. Prema prethodnom zadatku cikliqna grupa sa n elemenata ima (n)
podgrupa.
38. Neka je G = hai cikliqna grupa sa n elemenata.
1) Ako (n, k) = 1, tada je G = ha i.
2) Ako je G = ha i, tada je (n, k) = 1.
Rexee. Setimo se da je (n, k) = 1 ako i samo ako postoje p, q Z takvi da pn + qk = 1.
1) Pretpostavimo da (n, k) = 1 i neka su p, q Z takvi da pn + qk = 1. Tada je a = a =
a
= (a ) (a ) = (a ) ha i. Odavde je G = hai ha i G, pa je G = ha i.
2) Ako je G = ha i, tada je a = (a ) , odakle je a = e. Odavde n | kq 1, pa postoji p Z
takav da np = kq 1, tj. pn + qk = 1, odakle je (k, n) = 1.

Komentar Neka je n 1. Definixemo Ojlerov skup = {k | 1 k n, (k, n) = 1}.
Ojlerova funkcija je funkcija : N N definisana sa (n) = | |. Prema prethodnom
zadatku cikliqna grupa sa n elemenata ima (n) generatora.
39. Ako je |G| = p, gde je p prost broj, tada je G cikliqna.
Rexee. Neka je a G, a 6= e. Prema Lagranovoj teoremi |hai| | |G| = p. Kako je p prost i
kako |hai| > 1, zak uqujemo da |hai| = p, pa kako hai G i kako i hai i G imaju p elemenata, to
(ak )r {e, ak , a2k , . . . , a(m1)k }
m

2k

(m1)k

ml

ml

n q rm

rm

rm

k q

d|n

pn+qk

n p

k q

k q

k q

kq1

G = hai

Red elementa

je
. Ve smo videli da je hai = {a | m Z} najvixe prebrojiv
skup. Prema tome
ili
. Takoe smo videli, ako je r(a) N , tada je r(a)
najmai pozitivan prirodan broj takav da je a = e.
40. a = e akko r(a) | m.
Rexee. ) Pretpostavimo da a = e. Zapiximo m = r(a)q + r, 0 r < r(a). Tada je
e = a = (a ) a = a , pa kako je r < r(a) i kako je r(a) najmai pozitivan prirodan broj
takav da a = e, zak uqujemo da je r = 0, tj. m = r(a)q i r(a) | m.

) Ako r(a) | m, tada je m = r(a)q , pa je a = (a ) = e = e.
41. Neka je |G| = n. Tada za sve a G vai r(a) | n. Specijalno za sve a G vai a = e.
Rexee. Primetimo da po Lagranovoj teoremi imamo r(a) = |hai| | |hGi| = n.

Red elementa

a G r(a) = |hai|
r(a) N+
r(a) = 0

r(a)

r(a) q r

r(a)

r(a) q

16

Neka a, b, g G.
1) r(a ) = r(a);
2) r(g ag) = r(a);
3) r(ab) = r(ba);
4) ako je f : G H homomorfizam, tada r(f (a)) | r(a);
5) ako je f : G H izomorfizam, tada r(f (a)) = r(a).
Rexee. 1) Pretpostavimo da je r(a) N . Tada je (a ) = a| a {z. . . a } = (aa
. . . a}) =
| {z
e = e. Dakle, r(a ) | r(a). Prema tome i r(a) = r((a ) ) | r(a ); dakle, r(a) = r(a ).
Ako je r(a) = , tada je i r(a ) = , jer bi u suprotnom, prema prethodno dokazanom, bilo
r(a) = r((a ) ) = r(a ) N .
2) Pretpostavimo da je r(a) N . Tada je (g ag) = g| agg ag{z . . . g ag} = g aa| {z. . . a} g =
g eg = e. Dakle, r(g ag) | r(a). Prema tome i r(a) = r(gg agg ) | r(g ag); dakle, r(a) =
r(g ag).
Ako je r(a) = , tada je i r(g ag) = , jer bi u suprotnom, prema prethodno dokazanom,
bilo r(a) = r(gg agg ) = r(g ag) N .
3) Primetimo da je ab = b (ba)b, pa je r(ab) = r(ba) prema delu 2).
4) Ovde pretpostav amo da je r(a) N . Tada je f (a) = |f (a)f (a){z. . . f (a)} = f (aa| {z. . . a}) =
f (e) = e, odakle r(f (a)) | r(a).
5) Ako je f : G H izomorfizam, znamo da je tada i f : H G izomorfizam.
Pretpostavimo da je r(a) N . Prema 4) imamo da r(f (a)) | r(a). Prema 4), primeeno na
homomorfizam f i element f (a) H , imamo r(a) = r(f (f (a))) | r(f (a)). Dakle, r(f (a)) =
r(a).
Ako je r(a) = , tada je i r(f (a)) = , jer bi u suprotnom, prema prethodno dokazanom,
bilo r(a) = r(f (f (a))) = r(f (a)) N .

43. Pretpostavimo da je G Abelova grupa i a, b G elementi konaqnih redova.
1) r(ab) | [r(a), r(b)];
2) ako je hai hbi = hei, tada je r(ab) = [r(a), r(b)];
3) ako je (r(a), r(b)) = 1, tada je r(ab) = r(a)r(b).
Rexee. 1) Primetimo da je (ab)
=a
b
= ee = e, gde prva jednakost vai
zbog komutativnosti, a druga jer r(a) | [r(a), r(b)] i r(b) | [r(a), r(b)]. Dakle, r(ab) | [r(a), r(b)].
2) Pretpostavimo da je haihbi = hei. Prema prethodnom delu r(ab) | [r(a), r(b)]. Sa druge
strane e = (ab) = a b , zbog komutativnosti. Odavde je a = b . Kako leva
strana ove jednakosti pripada hai, a desna hbi, to uoqeni element a = b pripada hai
hbi = hei, odakle je a
=b
= e. Zato r(a) | r(ab) i r(b) | r(ab), pa i [r(a), r(b)] | r(ab).
3) Neka je (r(a), r(b)) = 1. Prema Lagranovoj teoremi |hai hbi| | |hai|, |hbi|, tj. |hai hbi| |
r(a), r(b). Prema tome |hai hbi| | (r(a), r(b)) = 1, pa je |hai hbi| = 1, odakle je hai hbi = hei.
Prema prethosnom delu je r(ab) = [r(a), r(b)] = r(a)r(b), jer (r(a), r(b)) = 1.

42.

1 1

1 r(a)

r(a)

1 1

1 1

r(a)
1

r(a)

r(a)

r(a)
1

r(a)

r(a)

r(a)

[r(a),r(b)]

r(ab)

[r(a),r(b)] [r(a),r(b)]

r(ab) r(ab)

r(ab)

r(ab)

r(ab)

r(ab)

17

r(ab)

r(ab)

U grupi GL (Q) uoqimo a =

44.
r(ab)

0 1
1
0

ib=

0
1
1 1

. Izraqunati r(a), r(b) i

Primetimo da je a =
, odakle je a =
. Dakle, a, a 6= E i
r(a) | 4, pa zak uqujemo
r(a)= 4.



1 1
1 0
Da e je b = 1 0 i b = 0 1 , odakle je r(b) = 3.




1 1
1 n
ab =
. Indukcijom dokazujemo da je (ab) = 0 1 , za n 1. Za n = 1,
0 1


1 n
tvree oqigledno vai. Pretpostavimo da je (ab) = 0 1 , tada je (ab) = (ab) (ab) =


 

1 n
1 1
1 n+1
=
. Dakle, (ab) 6= E, za n 1, pa je r(ab) = .

0 1
0 1
0
1
Rexee.

1
0
0 1

1 0
0 1

n+1

45.

1) Svi elementi, sem 0, u Z su beskonaqnog reda.

2) Dokazati da (Q , , , 1) nije cikliqna, gde je Q = Q r {0}.
Rexee. 1) Neka je m Z, m 6= 0. Kako ne postoji pozitivan prirodan broj n takav da je
nm = 0, to je r(m) = .
2) Primetite da je r(1) = 2. Ako bi Q bila cikliqna, kako je beskonaqna, morala bi biti
izomorfna Z. Kako izomorfizmi quvaju redove, to bi znaqilo da u Z postoji element reda 2,
xto nije taqno prema 1).

1

Simetriqna grupa

1-1 . Tada je S = (S , , , id ) grupa koju

Neka je X neprazan skup i neka je
na
zovemo simetriqna grupa skupa X ili grupa permutacija skupa X . Grupa S je jox oznaqava
i sa Sym(X).
46. Ako je |X| = |Y |, tada je S = S .
Rexee. Kako je |X| = |Y |, to postoji bijekcija : X Y . Definiximo preslikavae
: S S sa: za f S , (f ) = f . Jasno je da (f ) S . Tvrdimo da je
izomorfizam grupa.
Ako je (f ) = (g), tj. f = g , tada je f = g, jer su sve funkcije bijekcije, pa je
dozvo eno iovo skraivae i sa leve i sa desne strane. Dakle, je 1-1.
Ako je h S , tada je h S i ( h) = h = h, pa je na.
Konaqno, (f g) = f g = f g = (f ) (g), odakle je homomorfizam. 
Komentar Ako je |X| = n, tada je prema prethodnom zadatku S = S
, pa je dovo no sve
raditi u S , a u krae oznaqavamo sa S .
47. |S | = n!. Specijalno, za sve f S vai f = id.


SX = f | X X

X
1

{1,2,...,n}

n!

18

{1,2,...,n}

Odrediti |S | je zapravo pitae koliko ima permutacija skupa {1, 2, . . . , n}. 1

moemo preslikati u neki od n elemenata, pa onda 2 moemo preslikati u neki od preostalih
n 1, 3 u neki od preostalih n 2, itd. Dakle, zak uqujemo da imamo n! permutacija uoqenog
skupa.

48. Ako m n, tada se S na prirodan naqin utapa u S . Dakle, moemo smatrati S S .
Rexee. Neka je m n. Definiximo preslikavaa i : S S , sa: za f S i x
Rexee.

{1, 2, . . . , n}


i(f )(x) =

f (x) 1 x m
.
x
m<xn

Lako se vidi da i(f ) S , i dokazujemo da je i monomorfizam.

Ako je i(f ) = i(g). Tada je za 1 x m: f (x) = i(f )(x) = i(g)(x) = g(x), odakle sledi f = g,
pa je i 1-1.
Dokazujemo da je i(f g) = i(f )i(g). Za m < x n je i(f g)(x) = x = i(f )(x) = i(f )(i(g)(x)) =
(i(f )i(g))(x). Za 1 x m najpre primetimo da je 1 g(x) m, odakle je i(f g)(x) = (f g)(x) =
f (g(x)) = i(f )(g(x)) = i(f )(i(g)(x)) = (i(f )i(g))(x). Dakle, i(f g) = i(f )i(g).

n

49.
(f g)1

U S su date permutacije
5

Vidimo:

Rexee.



12345
f :
31254

1 7 3 7 5

2 7 1 7 2

4 7 1 7 3

3 7 2 7 3
4 7 5 7 4

5
7
4 7 5




12345
12345
fg :
gf :
1
2
4
3
5
52341


12345
12435

3 7 5 7 4

. Izraqunati f g, gf , f i


12345
23514

1 7 2 7 1
2 7 3 7 2

odakle je

ig:

5 7 4 7 1

. Takoe, jasno je da f


:


12345
23154

i (f g)

:


Kaemo da su permutacije f, g S disjunktne ako za svako x X

vai: f (x) = x ili g(x) = x.
50. Ako su f, g S disjunktne permutacije, dokazati f g = gf .
Rexee. Neka je x X proizvo no. Dokazaemo da je f g(x) = gf (x). Kako su f, g disjunktne,
vai jedan od tri sluqaja:
1 f (x) = x i g(x) = x. Tada je f g(x) = f (g(x)) = f (x) = x = g(x) = g(f (x)) = gf (x).
2 f (x) = x i g(x) 6= x. Kako je g 1-1 i kako je g(x) 6= x, to je g(g(x)) 6= g(x), pa zbog pretpostavke
disjunktnosti mora biti f (g(x)) = g(x). tada je f g(x) = f (g(x)) = g(x) = g(f (x)) = gf (x).
3 f (x) 6= x i g(x) = x. Kako je f 1-1 i kako je f (x) 6= x, to je f (f (x)) 6= f (x), pa zbog
pretpostavke disjunktnosti mora biti g(f (x)) = f (x). tada je f g(x) = f (g(x)) = f (x) =
g(f (x)) = gf (x).
Disjunktne permutacije

19

Neka je f S fiksirana permutacija. Na skupu [n] = {1, 2, . . . , n} definixemo relaciju

sa: a b akko (k 1) f (a) = b.
51. je relacija ekvivalencije na [n].
Rexee. Setimo se da je f = id, pa je f (a) = id(a) = a, odakle je a a, xto dokazuje
refleksivnost. Pretpostavimo da je a b. Pretpostav ajui da a 6= b moemo zak uqiti
da postoji k < n! takav da f (a) = b. Meutim tada je f (b) = a, pa je b a, xto dokazuje
simetriqnost. Konaqno, ako je a b i b c, tada je f (a) = b i f (b) = c, pa je f (a) = c,
odakle je a c, tj. vai tranzitivnost.

Cikliqna permutacija ili ciklus f S je cikliqna permutacija ili ciklus ako najvixe
jedna -klasa ekvivalencija ima vixe od jednog elementa.
52. Ako su sve klase jednoqlane, tada je f = id. Za id kaemo da je prazan ciklus i
oznaqavamo ga be.
Rexee. Neka je a [n] proizvo an element. Primetimo da je a/ = {f (a) | k 1}, dok je
sa druge strane, prema pretpostavci, a/ = {a}. Specijalno to znaqi da je f (a) = a, pa kako
je a bilo proizvo no, zak uqujemo da je f = id.

53. Neka su f S i a [n] proizvo ni. Definixemo f sa:


n!

n!

n!k

k+l

inaqe

f (x) x a/ f
.
x

fa (x) =

Tada je f cikliqna permutacija.

Rexee. Primetimo najpre da f S . Zaista, kako je klasa a/ zatvorena za permutovae
sa f , to je f permutacija koja a/ permutuje kao i f , dok fiksira sve ostale elemente.
Dokazujemo da je f cikliqna permutacija, tj. da relacija ima najvixe jednu vixeqlanu
klasu. Po definiciji f , za sve x / a/ vai da je x/ = {x} jednoqlana klasa. Tvrdimo:
ako x a/ , tada je x/ = a/ , odakle sledi da je a/ jedina (moda) vixeqlana
klasa. Dovo no je da dokaemo a x. Kako je a x, to postoji k 1 takav da f (a) = x.
Indukcijom po i dokazujemo da f (a) = f (a). Zaista, za i = 1, f (a) = f (a), jer a a/ . Ako
pretpostavimo da f (a) = f (a), tada zak uqujemo da f (a) a/ , pa je f (a) = f (f (a)) =
f (f (a)) = f (f (a)) = f (a), xto smo i eleli da dokaemo.
Dakle, f (a) = f (a) = x, pa zaista vai a x.

54. Neka su f S i a, b [n] proizvo ni. Tada su cikliqne permutacije f i f ili
jednake (ako a b) ili disjunktne (ako a 6 b).
Rexee. Ako a b, tada je a/ = b/ , odakle je jasno da f = f .
Ako a 6 b, tada a/ b/ = . Tada za sve x [n] vai: x / a/ ili x / b/ ,
odakle sledi f (x) = x ili f (x) = x. Prema tome, f i f su disjunktne.

a

fa

fa

fa

fa

fa

fa

i
a

a
k
a

i
a

i
a

i
a

i+1
a

i
a

fa



123456789
f =
S9
458792136

Neka je
odgovarajuu cikliqnu permutaciju.
55.

f
i

i+1

. Koliko klasa ima , i za svaku klasu zapisati

f

20

Kako 1 7 4 7 7 7 1, 2 7 5 7 9 7 6 7 2 i 3 7 8 7 3, to imamo tri klase:

1/ = {1, 4, 7}, 2/ = {2, 5, 9, 6} i 3/ = {3, 8}. Odgovarajue cikliqne permutacije su:
Rexee.



123456789
f1 =
,
423756189


f2 =


123456789
,
153492786



123456789
f3 =
.
128456739


Ako je f 6= be cikliqna permutacija, ako je a/ odgovarajua jedina vixeqlana

klasa, i ako je k najmai pozitivan prirodan broj takav da f (a) = a, onda se ciklus f
zapisuje sa: ba, f (a), f (a), . . . , f (a)e. U prethodnom zadatku f = b1, 4, 7e, f = b2, 5, 9, 6e,
f = b3, 8e. Primetite ako je a b i f (a) = b, tada je k i najmai pozitivan prirodan broj
takav da je f (b) = b (Proveriti!) i ba, f (a), f (a), . . . , f (a)e = bb, f (b), f (b), . . . , f (b)e =
bf (a), f (a), f (a), . . . , f
(a)e. U prethodnom zadatku f = b1, 4, 7e = b4, 7, 1e = b7, 1, 4e,
f = b2, 5, 9, 6e = b5, 9, 6, 2e = b9, 6, 2, 5e = b6, 2, 5, 9e, f = b3, 8e = b8, 3e.
56. Neka je f S proizvo na permutacija, i neka su a , a , . . . , a [n] predstavnici svih
-klasa ekvivalencije. Tada je f = f f . . . f .
Rexee. Dokazaemo da je za sve x [n]: f (x) = f f . . . f (x). Neka je x [n] proizvo no
i uzmimo x a / (primetite da svako x [n] pripada taqno jednoj -klasi). Tada je
f (x) = f (x), f (x) = x za j 6= i, i kako f komutira sa svim f za j 6= i, jer su disjunktne, imamo: f f . . . f (x) = f f . . . f f . . . f (x) = f f . . . f f . . . f (x) =
f f ...f f
...f
(x) = . . . = f (x), xto smo eleli da dokaemo.

Ciklusna dekompozicija Dekompozicija permutacije f u proizvod disjunktnih ciklusa iz
prethodnog zadatka se zove ciklusna dekompozicija.
Komentar

k1

i+1

i+2

k1

i+k1

k1

a1 a2

ak

aj

ai

aj

a1 a2

ai a1

ak

a1 a2

ai

ai1 ai+1

ak

ai a1

ak2

ai1 ai+1

ak

ai a1

ai1 ai+1

ak1

ai

57.

1) Dokazati da je ba , a , . . . , a , a e = ba , a , . . . , a , a e.
2) Dokazati da je f ba , a , . . . , a , a ef = bf (a ), f (a ), . . . , f (a ), f (a )e.
Rexee. 1) Oznaqimo f = ba , a , . . . , a , a e i g = ba , a , . . . , a , a e. Neka je x [n]. Ako
x
/ {a , a , . . . a }, tada je f (x) = x, pa i f (x) = x, i g(x) = x. Ako je x = a , za 1 < i k , tada
je f (a ) = a , pa je f (a ) = a , i g(a ) = a . Konaqno ako je x = a , tada je f (a ) = a , pa
je f (a ) = a , i g(a ) = a .
2) Oznaqimo g = ba , a , . . . , a , a e i h = bf (a ), f (a ), . . . , f (a ), f (a )e. Neka x
[n]. Ako x
/ {f (a ), . . . , f (a )}, tada f (x)
/ {a , . . . , a }, pa je f gf (x) = f (g(f (x))) =
f (f (x)) = x, i h(x) = x. Ako je x = f (a ), 1 i < k , tada je f gf (x) = f gf (f (a )) =
f g(a ) = f (a ), i h(x) = h(f (a )) = f (a ). Konaqno ako je x = f (a ), tada je f gf (x) =
f gf (f (a )) = f g(a ) = f (a ), i h(x) = h(f (a )) = f (a ).

1

k1

k1

i1
1
1

i1

k1

k1
1

i1

k1

k1

k1

k
1

k1
1

i+1

i+1

58.

1) Red cikliqne permutacije je jednak enoj duini: r(ba , a , . . . , a e) = k.

2) Ako su permutacije f i g disjunktne, tada je r(f g) = NZS(r(f ), r(g)).
3) Ako je f = f f . . . f cikliqna dekompozicija permutacije f , tada je
r(f ) = NZS(r(f ), r(f ), . . . , r(f )).
0

1 2

i
1

21

k1

1) Oznaqimo sa f = ba , a , . . . , a e. Indukcijom po i 1 lako se moe dokazati

da je f (a ) = a
. Odavde zak uqujemo da je k najmai pozitivan prirodan broj takav
da f = be, odakle je r(f ) = k.
2) Oznaqimo r(f ) = k, r(g) = l. Zbog disjunktnosti je (f g) = f g = bebe = be,
jer k, l | [k, l]. Dakle, r(f g) | [k, l]. Sa druge strane be = (f g) = f g , odakle je
f
=g
. Tvrdimo da je f = be. Neka x [n]. Ako f (x) = x, tada je i f (x) = x. Ako
je f (x) 6= x, tada je g(x) = x (zbog disjunktnosti), pa je g (x) = x, i kako je f = g ,
to je f (x) = x. Dakle, be = f = g , odakle k, l | r(f g), pa i [k, l] | r(f g).
3) Sledi iz 1) i 2).

59. Koji se prirodni brojevi jav aju kao redovi elemenata u grupi S ? Dati primer
elementa maksimalnog reda.
Rexee. Svaka f S ima ciklusnu dekompoziciju. Prema prethodnom zadatku red zavisi
samo od duina ciklusa u ciklusnoj dekompoziciji, pa je dovo no opisati koje su mogue
duine ciklusa u ciklusnoj dekompoziciji.
Svaki element iz [8] nije fiksiran sa najvixe jednim ciklusom iz ciklusne dekompozicije,
odakle zak uqujemo da je zbir duina ciklusa u ciklusnoj dekompoziciji najvixe 8 (ako
posmatramo i cikluse duine 1, moemo da pretpostavimo u zbiru duine ciklusa daju taqno
8). Svi naqini da 8 zapixemo kao zbir pozitivnih prirodnih brojeva su: 8 = 7 + 1 = 6 + 2 =
Rexee.
i

k1

i+j mod k

[k,l]

[k,l] [k,l]

r(f g)

r(f g)

r(f g)

r(f g) r(f g)

r(f g)

r(f g)

r(f g)

r(f g)

r(f g)

r(f g)

r(f g)

r(f g)

6+1+1 = 5+3 = 5+2+1 = 5+1+1+1 = 4+4 = 4+3+1 = 4+2+2 = 4+2+1+1 =

3+3+2 = 3+3+1+1 = 3+2+2+1 = 3+2+1+1+1 = 3+1+1+1+1+1 = 2+2+2+2 =
2+2+2+1+1 = 2+2+1+1+1+1 = 2+1+1+1+1+1+1 = 1+1+1+1+1+1+1+1
8, 7, 6, 6, 15, 10, 5, 4, 12, 4, 4, 6, 3, 6, 6, 3, 2, 2, 2, 2, 1
S8
15
f
5
3
f =
b1, 2, 3, 4, 5eb6, 7, 8e


. NZSovi
sabiraka iz prethodnih zbirova su redom:
, xto
su ujedno i sve mogunosti za red nekog elementa u . Najvei mogui red je , koji dobijamo
ako je u ciklusnoj dekompoziciji proizvod jednog -ckla i jednog -cikla, npr. ako je
.
60. Izraqunati redove elemenata ... u grupi ...
Rexee.

61.

1) Dokazati da je ba , a , . . . , a e = ba , a , . . . , a eba , a , . . . , a e.
2) Dokazati da je ba a , . . . , a e = ba , a eba , a eba , a e . . . ba , a e.
3) Ako je T = {ba, be | a, b [n], a < b}, dokazati da je S = hT i.
Rexee. 1) Neka x [n]. Ako x / {a , . . . , a }, tada oqigledno obe strane jednakosti fiksiraju x. Ako x = a , 1 j < i, tada leva strana jednakosti slika x u a , a takoe
ba , a , . . . , a eba , a , . . . , a e(a ) = ba , a , . . . , a e(a ) = a . Ako x = a , i j < k , tada leva
strana jednakosti slika x u a , a takoe ba , a , . . . , a eba , a , . . . , a e(a ) = ba , a , . . . , a e(a ) =
a , jer j + 1 > i. Konaqno, ako x = a , tada leva strana jednakosti slika x u a , a takoe
ba , a , . . . , a eba , a , . . . , a e(a ) = ba , a , . . . , a e(a ) = a .
2) sledi vixestrukom primenom 1).
3) Primetimo da je ba, be = bb, ae. Kako se svaka permutacija moe zapisati kao proizvod
disjunktnih ciklusa, kako se prema 2) svaki ciklus moe zapisati kao proizvod transpozicija,
to se i svaka permutacija moe zapisati kao proizvod transpozicija. Kada primetimo i da je
ba, be = bb, ae, to dobijamo hT i = S .

1

1 2

i+1

k1

i+1

j+1

j+1

j+1
1

j+1

i+1

i+1

22

j+1

62.

1) Neka je f = ts proizvod dve transpozicije i s(a) 6= a. Tada je ili f = be ili je f = t s

proizvod dve transpozicije takve da t (a) 6= a i s(a) = a.
2) Neka je be = t t , . . . t proizvod transpozicija. Tada se be moe zapisati i kao proizvod
k 2 transpozicije.
3) Neka je be = t t , . . . t proizvod transpozicija. Tada je k paran broj.
4) Neka je f = t t . . . t = s s . . . s zapisana kao dva proizvoda transpozicija. Tada je k = l
mod 2.
Rexee. 1) Neka je s = ba, be i neka je t = bc, de. Imamo qetiri sluqaja:
1 {a, b} = {c, d}. Tada je f = ts = ba, beba, be = be.
2 {a, b} {c, d} = {a}, npr. c = a. Tada je f = ts = ba, deba, be = bd, aeba, be = bd, a, be =
ba, b, de = ba, bebb, de; uzmimo t = ba, be i s = bb, de.
3 {a, b} {c, d} = {b}, npr. c = b. Tada je f = ts = bb, deba, be = bd, bebb, ae = bd, b, ae =
ba, d, be = ba, debd, be; uzmimo t = ba, de i s = bd, be.
4 {a, b} {c, d} = . Tada je, zbog disjunktnosti, f = ts = bc, deba, be = ba, bebc, de; uzmimo
t = ba, be i s = bc, de.
2) Pretpostavimo da je be = t t . . . t proizvod transpozicija i da je t = ba, be, tj. t (a) 6= a.
Jasno je da je k > 1, jer be nije jednaka transpoziciji. Pretpostavimo suprotno da se be ne
moe zapisati kao proizvod k 2 transpozicije.
Tvree. Za sve i, 0 i k 1, be se moe zapisati kao proizvod k transpozicija s s . . . s
takvih da s (a) 6= a i s (a) = a, za j > k i.
Dokaz. Dokaz izvodimo indukcijom po i. Za i = 0 tvree sledi prema polaznoj pretpostavci. Pretpostavimo da je be = s s . . . s , tako da s (a) 6= a i s (a) = a, za j > k i.
Dokaimo da tvree vai za i + 1. Uoqimo s s . s s 6= be, jer bi u suprotnom
be = s . . . s
s
. . . s bila zapisana kao proizvod k 2 transpozicije. Prema delu 1),
moemo izabrati s i s takve da s s = s s , s (a) 6= a i s (a) = a. Sada
je be = s . . . s s . . . s = s . . . s s . . . s , odakle sledi dokaz indukcijskog koraka. 
Prema tvreu, za i = k 1, imamo da je be = s s . . . s , gde s (a) 6= a i s (a) = a, za
j > 1. Tada permutacija na levoj strani fiksira a, a permutacija na desnoj ne fiksira, xto
je kontradikcija.
3) Pretpostavimo da moemo zapisati be kao proizvod k transpozicija. Tada pre 2) je
moemo zapisati i kao proizvod k 2 transpozicije, pa ponovo prema 2) i kao proizvod k 4
transpozicije, itd. Ako je k neparan, dobijamo da je be jednak transpoziciji, xto nije mogue.
Prema tome k je parno.
4) Neka je f = t t . . . t = s s . . . s zapisan na dva naqina kao proizvod transpozicija. Tada
je be = f f = t t . . . t (s s . . . s ) = t t . . . t s . . . s s = t t . . . t s . . . s s zapisana kao
proizvod k + l transpozicija, pa je prema 3) k + l parno, odakle je k = l mod 2.

Parnost permutacije Ako je proizvo na permutacija f = t t . . . t zapisana kao proizvod
transpozicija, tada definixemo enu parnost da bude broj p(f ) = (1) . Prema prethodnom zadatku, parnost je dobro definisano preslikavae p : S {1, 1}. Za permutacije
parnosti 1 kaemo da su parne, a za permutacije parnosti 1 kaemo da su neparne.
0 0

1 2

1 2

1 2

1 2

1 2

1 2

ki

1 2

ki

ki1 ki

ki2 ki+1
0
ki1

k
0
ki

ki1 ki

0
0
ki1 ki
0
0
k
ki1 ki

1 2

1 2

1 2

1 2

1 2

1
k l

0
ki1

ki1 ki

1 2

ki1 ki

1 1
2
1

ki

1 2

1 2

k l

2 1

23

Dokazati:

63.

1) p(f g) = p(f )p(g).

2) p(f ) = p(f ).
3) p(gf g ) = p(f ).
4) p(ba , a , . . . , a e) = (1) .
5) Ako je f = f f . . . f ciklusna dekompozicija, tada je p(f ) = (1)
.
Rexee. Neka su f = t t . . . t i g = s s . . . s zapisi permutacija f i g kao proizvodi
transpozicija. Tada je p(f ) = (1) i p(g) = (1) . Kako je f g = t t . . . t s s . . . s i f =
(t t . . . t ) = t . . . t t = t . . . t t , to je p(f g) = (1) = (1) (1) = p(f )p(g) i p(f ) =
(1) = p(f ).
Da e je p(gf g ) = p(g)p(f )p(g ) = p(g)p(f )p(g) = p(f )(p(g)) = p(f ), jer je (p(g)) = 1.
p(ba , a , . . . , a e) = (1)
sledi iz ba , a , . . . , a e = ba , a eba , a e . . . ba , a e.
Konaqno, 5) sledi iz 1) i 4).

64. Izraqunati parnosti permutacija ... u grupi ...
1

k1

1 2

r(f1 )+r(f2 )+...+r(fk )k

1 2

1 2

1 2

1
k

1 1
2 1

1 2

k+l

2 1

k1

k 1 2

k1

Rexee.

Neka je A = {f S | p(f ) = 1} skup svih parnih permutacija.

Dokazaemo da je A podgrupa od S , koju zovemo alternirajua grupa.
Alternirajua grupa

65.

1) A S .
2) |S : A | = 2.
3) |A | = n!/2.
4) A / S .
Rexee. Prema prethodnom zadatku, ako f, g A , tj. ako p(f ) = p(g) = 1, tada je p(f g ) =
p(f )p(g ) = p(f )p(g) = 1, odakle f g A , xto dokazuje da je A S . Za f A i g S
imamo da p(gf g ) = p(f ) = 1, takoe prema prethodnom zadatku, pa gf g A , xto dokazuje
da je A / S .
Izaberimo f / A (takvo f postoji { npr. bilo koja transpozicija). Tada je p(f ) = 1.
Dokazaemo da je S = A t f A , odakle sledi da A ima dva koseta, tj. |S : A | = 2. Kako
su sve permutacije iz A parne, i kako je f neparna, to sledi da su sve permutacije iz skupa
f A neparne. Prema tome A f A = , pa ostaje da dokaemo da je S = A f A . Neka je
g S proizvo no. Ako je g parna, tada g A . Ako je g neparna, kako je g = f f g , i kako
p(f g) = p(f )p(g) = p(f )p(g) = (1) (1) = 1, to f g A , pa g f A .
Kako je 2 = |S : A | = |S |/|A | = n!/|A |, odakle je |A | = n!/2.

66. Neka je permutacija f A takva da je r(f ) = 2. Dokazati da postoji permutacija
g S takva da g = f .
n

n
1

24

n
1

Uoqimo najpre sledee: ba, b, c, de = ba, b, c, deba, b, c, de = ba, cebb, de.

Pretpostavimo da je f A i zapiximo ciklusnu dekompoziciju f = f f . . . f . Kako je 2 =
r(f ) = NZS(r(f ), r(f ), . . . , r(f )), odakle zak uqujemo da za sve i vai r(f ) = 2, tj. f su transpozicije. Kako je f parna, to je k parno. Dakle, f = ba , b ebc , d eba , b ebc , d e . . . ba , b ebc , d e =
ba , c , b , d e ba , c , b , d e . . . ba , c , b , d e = (ba , c , b , d eba , c , b , d e . . . ba , c , b , d e) , zbog
disjunktonosti. Sada uzmimo g = ba , c , b , d eba , c , b , d e . . . ba , c , b , d e.

67. Oznaqnimo sa T = {ba, be | a, b [n], a < b}; znamo S = hT i.
1) Dokazati da S = hT i, gde je T = {bi, i + 1e | 1 i < n}.
2) Dokazati da S = hT i, gde je T = {b1, ie | 1 < i n}.
3) Dokazati da S = hT i, gde se T = {b1, 2e, b1, 2, 3, . . . , ne}.
4) Dokazati da S = hT i, gde se T = {b1, 2e, b2, 3, 4, . . . , ne}.
Rexee. 1) Neka je ba, be T i a < b; neka je b = a + k. Ako je k = 1, tada je ba, be =
ba, a + 1e T . Ako je k > 1 tada imamo:
Rexee.

1 2

ba, be =
=
=
=

ba, a + ke
ba, a + keba, a + 1, a + 2, . . . , a + keba, a + 1, a + 2, . . . , a + ke1
ba, a + keba + k, a, a + 1, a + 2, . . . , a + k 1eba + k, a + k 1, a + k 2, . . . , ae
ba, a + keba + k, aeba, a + 1eba + 1, a + 2e . . . ba + k 2, a + k 1e
ba + k, a + k 1eba + k 1, a + k 2e . . . ba + 1, ae
= ba, a + 1eba + 1, a + 2e . . . ba + k 2, a + k 1e
ba + k 1, a + keba + k 2, a + k 1e . . . ba, a + 1e hT1 i

Dokazali smo da T hT i, odakle S = hT i hT i, pa je S = hT i.

2) Neka je bi, i + 1e T , 1 i < n. Ako je i = 1, tada je bi, i + 1e = b1, 2e T . Ako je
i > 1 tada imamo: bi, i + 1e = b1, ieb1, i + 1eb1, ie hT i. Dokazali smo da T hT i, odakle
S = hT i hT i, pa je S = hT i.
3) Neka je bi, i + 1e T , 1 i < n. Ako je i = 1, tada je bi, i + 1e = b1, 2e T . Ako je
i > 1 tada imamo: bi, i + 1e = b1, 2, 3, . . . , ne b1, 2eb1, 2, 3, . . . , ne
hT i. Dokazali smo da
T hT i, odakle S = hT i hT i, pa je S = hT i.
4) Primetimo samo da je b1, 2, 3, . . . , ne = b1, 2eb2, 3, . . . , ne hT i. Dakle, T hT i, odakle
S = hT i hT i, pa je S = hT i.

68. Za n 3 dokazati:
1) A = hS i, gde je S = {ba, b, ce | a, b, c [n], a < b < c};
2) A = hS i, gde je S = {b1, 2, ie | 2 < i n}.
Rexee. 1) Najpre emo dokazati da se svaka permutacija f A moe zapisati kao proizvod
3-ciklova. Neka je f = t s t s . . . t s proizvod transpozicija (parno mnogo ih, jer f A ).
Posmatrajmo parove t s , za proizvo no i. Neka je t = ba, be i s = bc, de. Ako je {a, b} =
{c, d}, tada t s = be je prazan ciklus. Ako je |{a, b} {c, d}| = 1, npr. a = c, tada t s =
ba, beba, de = bb, aeba, de = bb, a, de je 3-cikl. Konaqno ako je {a, b} {c, d} = , tada t s =
ba, bebc, de = ba, bebb, cebb, cebc, de = ba, b, cebb, c, de proizvod dva 3-cikla. Kada u zapisu f kao
proizvod transpozicija odgovarajue parove transpozicija zamenimo 3-ciklovima dobijamo da
je f proizvod 3-ciklova.
Neka su a, b, c razliqiti elementi. Cikliqnim pomeraem ciklusa ba, b, ce moemo pretpostaviti da je a najmai meu ima. Ako je b < c, tada je ba, b, ce S . Ako je b > c, tada
0

(i1)

i1

1 1 2 2

k k

i i

i i

i i

i i

25

je ba, b, ce = bc, b, ae = ba, c, be S . Dakle svaki 3-cikl ili pripada S ili egov inverz
pripada S , xto zavrxava dokaz tvrea.
2) Dokazali smo da se svaka permutacija moe predstaviti kao proizvod transpozicija
oblika b1, ie, za 2 < i n. Ako f A , tada u takvom predstav au f ima parno mnogo
transpozicija, tj. f = b1, a eb1, b eb1, a eb1, b e . . . b1, a eb1, b e. Posmatrajmo b1, a eb1, b e. Ako
je a = b , tada je b1, a eb1, b e = be. Ako je a 6= b = 2, tada je b1, a eb1, b e = b1, a eb1, 2e =
ba , 1eb1, 2e = ba , 1, 2e = b1, 2, a e. Ako je b 6= a = 2, tada je b1, a eb1, b e = b1, 2eb1, b e =
b2, 1eb1, b e = b2, 1, b e = b1, b , 2e = b1, 2, b e . Ako je a 6= b , a , b > 2, tada je b1, a eb1, b e =
b1, a eb1, 2eb1, 2eb1, b e = b1, 2, a eb1, b , 2 = b1, 2, a eb1, 2, b e . Posle zamene uzastopnih parova,
dobijamo dokaz tvrea.

69. Za n 5 dokazati da je A = hS i, gde je S = {ba, bebc, de | a, b, c [n], {a, b} {c, d} =
, a < b, c < d}. (Elemente skupa S zovemo duple transpozicije.)
Rexee. Neka je ba, b, ce proizvo an 3-cikl. Kako je n 5, moemo izabrati d, e / {a, b, c}.
Tada je ba, b, ce = ba, bebb, ce = ba, bebd, eebd, eebb, ce. Primetimo da ba, bebd, ee, bd, eebb, ce S ,
pa ba, b, ce hS i. Dakle, S hS i, pa A = hS i hS i, odakle A = hS i.

1

i
1

Normalne podgrupe i koliqniqke grupe

Za a G, definixemo preslikavae : G G sa (x) =

. je automorfizam grupe G, koji zovemo unutraxi automorfizam grupe G. Skup svih
unutraxih automorfizama oznaqavamo sa Inn(G) = { | a G}.
Normalna podgrupa Podgrupa H G je normalna, u oznaci H / G, ako je invarijantna u
odnosu na sve unutraxe automorfizme, tj. za sve a G vai (H) = H , ili aHa = H .
70. Neka je H G. Sledei iskazi su ekvivalentni:
1) H / G;
2) za sve a G vai aHa H ;
3) za sve a G i sve h H vai aha H .
Rexee. 1) 2) i 2) 3) je trivijalno. Dokaimo 3) 1). Pretpostavimo da vai 3)
i dokaimo da za sve a G vai aHa = H . Neka je x aHa , tj. x = aha , za neko
h H . Tada je x H prema 3), xto dokazuje aHa H . Neka sada x H . Tada, prema 3),
a xa = a x(a )) H , tj. a) xa = h, za neko h H . Da e je x = aha aHa , xto
dokazuje H aHa .

71. Neka je H G indeksa 2. Dokazati da je H / G.
Rexee. Prema Lagranovoj teoremi H ima samo dva leva koseta: H i aH , za bilo koje
a
/ H , kao i samo dva desna koseta: H i Ha, za bilo koje a
/ H . Kada god a
/ H , imamo da je
G = H t aH = H t Ha.
Neka je a G proizvo no. Ako a H , tada je a Ha H , jer je H podgrupa. Ako a / H ,
tada je G = H t aH = H t Ha, pa je H r H = aH = Ha, odakle je a Ha = H , xto zavrxava
dokaz da je H normalna.

Unutraxi automorfizam

a1 xa a

26

72.

1) Neka je K H G. Ako je K / G, tada je K / H .

2) Dati primer grupe G i podgrupa H i K takvih da K / H / G, ali K 6 /G.
Rexee. 1) Neka su h H , k K proizvo ni. Dovo no je dokazati da hkh K . Meutim,
kako h G i kako K / G, to trivijalno vai.
2) Neka je G = D . Uoqimo K = {, } i H = {, , , }. Tada je K H G i vixe: K
je indeksa dva u H i H je indeksa dva u G, pa je K / H / G. Kako je = = / K ,
to K 6 /G.

73. Neka su H, K G.
1) Ako je H / G ili K / G, tada je HK G.
2) Ako su H, K / G, tada je HK / G.
Rexee. Pretpostavimo npr. da je H / G. Tada je HK = S Hk = S kH = KH ,
gde sreda jednakost sledi zbog normalnosti H . Sada imamo HKHK = HHKK = HK i
(HK) = K H = KH = HK , odakle sledi HK G.
Ako H, K / G, tada za sve g G imamo gHK = HgK = HKg, odakle prva jednakost vai
zbog normalnosti H , a druga zbog normalnosti K , pa je HK / G.

74. Neka je H / G. Dokazati da je aH bH = abH i (aH) = a H . Ako je aH = cH i
bH = dH , tada je abH = cdH i a H = c H .
Rexee. Kako je b Hb = H , to je bH = Hb, pa imamo aH bH = aH Hb. Kako je H H = H , jer
je H podgrupa, to je aH bH = aHb, pa kada ponovo primetimo Hb = bH , dobijamo aH bH = abH .
Sliqno, (aH) = H a = Ha , jer je H podgrupa, a onda je da e (aH) = a H , zbog
normalnosti.
Ako je aH = cH i bH = dH , tada je abH = aH bH = cH dH = cdH , i a H = (aH) =
(cH) = c H .

Koliqniqka grupa Ako je H / G, tada je (G/H, , , H) grupa, gde je G/H = {aH | a G},
a je definisano sa: aH bH = abH , i je definisano sa: (aH) = a H . Red koliqniqke
grupe G/H je jednak indeksu |G : H|.
1

1 3

kK

kK

1 1

75.

1) Ako je G Abelova grupa, onda su sve podgrupe od G normalne.

2) Dati primer ne-Abelove grupe kod koje su sve podgrupe normalne.
Rexee. Ako je G Abelova, H G i a G, tada je aH = {ah | h H} = {ha | h H} = Ha,
odakle sledi H / G.

27

Uoqimo skup K

i operaciju na K definisanu tablicom:

= {1, 1, i, i, j, j, k, k}

1 1
i i
j j
k k
1
1 1
i i
j j
k k
1 1
1 i
i j
j k
k
i
i i 1
1
k k j
j
i i
i
1 1 k
k
j j
j
j j k
k 1
1
i i
j
k k
1 1 i
i
j j
k
k k
j j i
i 1
1
k j
j
i i
1 1
k k

Data operacija je asocijativna, a iz tablice se lako vidi da je 1 neutral za , i da svaki

element ima inverz. Grupu K zovemo grupa kvaterniona. Lako moemo izraqunati da je
r(1) = 2 i r(i) = r(i) = r(j) = r(j) = r(k) = r(k) = 4.
Podgrupe grupe kvaterniona su: h1i, h1i, hii, hji, hki i K , ovo se lako da proveriti, i lako
se da proveriti da su sve one normalne.

76. Dokazati da je Inn(G) / Aut(G).
Rexee. Najpre dokaimo da je Inn(G) Aut(G). Primetimo da je id = , odakle id
Inn(G). Takoe, (x) = (bxb ) = abxb a = (ab)x(ab) = (x), odakle je =
Inn(G). Sada imamo i id = =
= , odakle =
Inn(G). Dakle,
Inn(G) Aut(G).
Za f Aut(G) imamo f f (x) = f (af (x)a ) = f (a)f (f (x))f (a) = f (a)xf (a) =
(x), odakle je f f =
Inn(G). Dakle, Inn(G) / Aut(G).

Centar grupe Centar grupe G je Z(G) = {a G | (x G) ax = xa}, tj. skup svih elemenata
koji komutiraju sa svim elementima grupe G. Primetite da je G Abelova akko je Z(G) = G.
8

a b

ab

f (a)

1 1

aa1

ab

1
a

a a1

a b

a1

f (a)

77.

1) Z(G) G.
2) H Z(G) povlaqi H / G. Specijalno, Z(G) / G.
Rexee. Oqigledno e Z(G). Ako a Z(G), tada za sve x G imamo ax = xa. Mnoei
ovu jednakost sa a i sa leve i sa desne strane dobijamo: xa = a x, za sve x G, odakle
a Z(G). Konaqno, ako a, b Z(G), za sve x G, imamo abx = axb = xab, gde prva jednakost
vai iz b Z(G), a druga iz a Z(G). Dakle, ab Z(G), odakle konaqno Z(G) G.
Pretpostavimo da H Z(G). Za h H i g G imamo ghg = hgg = h H , gde prva
jednakost vai jer h H Z(G). Dakle, H / G.

78. Odrediti Z(G) gde je:
1) G = K ;
2) G = D , n 3;
3) G = S , n 3;
4) G = A , n 3.
1

28

1) Z(K ) = {1, 1} = h1i, xto se lako vidi iz Kejlijeve tablice za K .

2) Neka je , 0 i < n, proizvo na simetrija. Primetimo da je = = 6=
, odakle sledi da
/ Z(D ). Dakle, Z(D ) hi.
Z(D ). Primetimo da Z , 1 i < n, akko za sve simetrije vai = ,
akko = , akko = , akko = , akko r() = n | 2i. Kako je 2 2i < 2n, to je
n | 2i ekvivalentno sa n = 2i. Dakle, ako je n neparno, tada je Z(D ) = hi, a ako je n parno,
tada je Z(D ) = {, }.
3) Dokazaemo da je Z(S ) = hbei, za n 3. Neka je f S , f 6= be, i neka je f = f f . . . f
ena ciklusna dekompozicija. Moemo da pretpostavimo da je r(f ) r(f ) . . . r(f ) 2,
jer disjunktni ciklusi komutiraju. Imamo nekoliko sluqajeva.
1 r(f ) 3. Zapiximo f = ba, b, c, . . .e. Uoqimo ba, be S . Tada je:

Rexee.

n
i j

1 i

j i

Dn

j i

2i

n/2

1 2

ba, bef ba, be =

=
=
=
6=
=

ba, bef1 f2 . . . fk ba, be

ba, bef1 ba, bef2 . . . fk
ba, beba, b, c, . . .eba, bef2 . . . fk
bb, a, c, . . .ef2 . . . fk
f1 f2 . . . fk
f.

Dakle, ba, bef ba, be =6 f , odakle ba, bef 6= f ba, be, pa f / Z(S ).
Nada e moemo da pretpostavimo da je r(f ) = r(f ) = . . . = r(f ) = 2.
2 k 2. Zapiximo f = ba, be, f = bc, de. Uoqimo ba, b, ce S . Tada je:
n

ba, b, cef ba, b, ce1 =

=
=
=
6=
=

ba, b, cef1 f2 f3 . . . fk ba, b, ce1

ba, b, cef1 f2 ba, b, ce1 f3 . . . fk
ba, b, ceba, bebc, deba, b, ce1 f3 . . . fk
bb, ceba, def3 . . . fk
f1 f2 f3 . . . fk
f.

Dakle, ba, b, cef ba, b, ce 6= f , odakle ba, b, cef 6= f ba, b, ce, pa f / Z(S ).
3 f = f = ba, be. Kako je n 3, uoqimo ba, b, ce S . Tada je:
ba, b, cef ba, b, ce = ba, b, ceba, beba, b, ce = bb, ce =
6 ba, be = f . Dakle, ba, b, cef ba, b, ce 6=
f , odakle ba, b, cef 6= f ba, b, ce, pa f
/ Z(S ).
Dokazali smo: ako f 6= be, tada f / Z(S ), odakle sledi Z(S ) = hbei.
4) Kako |A | = 3, to je A cikliqna grupa reda 3, pa je Abelova i Z(A ) = A . Pretpostavimo
da je n 4; dokazaemo da je Z(A ) = hbei. Neka je f A , f 6= be, i neka je f = f f . . . f ena
ciklusna dekompozicija (u S ). Ponovo pretpostavimo da je r(f ) r(f ) . . . r(f ) 2.
Imamo nekoliko sluqajeva.
1 r(f ) = 2. Kako je f parna permutacija, to zak uqujemo da je k parno, specijalno da je k 2.
Sada memo iskoristiti raqun iz sluqaja 2 iz 3) da zak uqimo da neki 3-cikl (koji je
naravno iz A ) ne komutira sa f , pa f / Z(A ).
1

1 2

29

. Zapiximo f = f
. Tada je:

r(f1 ) = 3 k = 1
ba, bebc, de An

= ba, b, ce

. Kako je n 4, uoqimo duplu transpoziciju

ba, bebc, def ba, bebc, de =

=
6=
=

ba, bebc, deba, b, ceba, bebc, de

bb, a, de
ba, b, ce
f.

Dakle, ba, bebc, def ba, bebc, de =6 f , odakle ba, bebc, def 6= f ba, bebc, de, pa f / Z(A ).
3 r(f ) = 3, k 2. Zapiximo f = ba, b, ce, f = bd, . . .e. Uoqimo duplu transpoziciju ba, bebc, de
A . Tada je:
n

ba, bebc, def ba, bebc, de =

=
=
=
6=
=

ba, bebc, def1 f2 f3 . . . fk ba, bebc, de

ba, bebc, def1 f2 ba, bebc, def3 . . . fk
ba, bebc, deba, b, cebd, . . .eba, bebc, def3 . . . fk
bb, a, debc, . . .ef3 . . . fk
f1 f2 f3 . . . fk
f.

Dakle, ba, bebc, def ba, bebc, de =6 f , odakle ba, bebc, def 6= f ba, bebc, de, pa f / Z(A ).
4 r(f ) 4. Zapiximo f = ba, b, c, d, . . .e. Uoqimo ba, b, ce A . Tada je:
n

ba, b, cef ba, b, ce1 =

=
=
=
6=
=

ba, b, cef1 f2 . . . fk ba, b, ce1

ba, b, cef1 ba, b, ce1 f2 . . . fk
ba, b, ceba, b, c, d, . . .eba, b, ce1 f2 . . . fk
bb, c, a, d, . . .ef2 . . . fk
f1 f2 . . . fk
f.

Dakle, ba, b, cef ba, b, ce 6= f , odakle ba, b, cef 6= f ba, b, ce, pa f / Z(A ).
Dokazali smo: ako f 6= be, tada f / Z(A ), odakle sledi Z(A ) = hbei.

Centralizator Centralizator podskupa S G u grupi G je C (S) = {b G | (x S) bx =
xb}. Kada je S = {a}, tada je C (a) = C ({a}) =T{b G | ab = ba}. Oqigledno vae sledee
stvari: Z(G) C (S), C (G) = Z(G), C (S) = C (a). Ako znamo o kojoj grupi je req,
umesto C pixemo samo C.
79. Dokazati:
1) C (S) G;
2) ne mora biti S C (S), ali vai S C (C (S));
3) S T povlaqi C (T ) C (S) i S C (T ) akko T C (S);
4) hai / C (a).
1

aS

30

1) Oqigledno e C (S). Ako a C (S), tada za proizvo no s S vai as = sa.

Mnoei ovu jednakost sa a i sa leve i sa desne strane dobijamo sa = a s, pa kako je s S
bilo proizvo no, zak uqujemo da a C (S). Konaqno, ako a, b C (S), tada za proizvo no
s S vai as = sa i bs = sb. Odavde je abs = asb = sab, pa kako je s S bilo proizvo no,
zak uqujemo ab C (S). Dakle, C (S) G.
2) Da ne mora biti S C (S) videemo u sledeem zadatku pod 3). Pretpostavimo da je
s S . Tada za sve a C (S) vai as = sa, xto znaqi da s C (C (S)). Dakle, S C (C (S)).
3) S T povlaqi C (T ) C (S) je oqigledno: ako x komutira sa elemenatima skupa T , tada
on komutira i sa elementima egovog podskupa S. Ako je S C (T ), tada je T C (C (T ))
C (S), i sliqno se dokazuje obratna implikacija.
4) Oqigledno a C (a), pa kako je C (a) G, to hai C (a). Neka x hai i y C (a);
dokazujemo yxy hai. Znamo da je x = a , za neko m Z. Ako je m = 0, tada je x = e, pa
yxy = e hai. Ako je m 1, tada je yxy = y aa, . . . a y = ay a, . . . a y = aay a, . . . a y =
| {z }
| {z }
| {z }
. . . = a yy = a hai. Ako je m 1, tada je yxy = ya y = (ya y ) = (a ) =
a hai, gde smo koristili m 1 i prethodno dokazano. Dakle, hai / C (a).

80. Izraqunati C (S), gde je:
1) G = D , S = {};
2) G = D , S = {};
3) G = D , S = {, };
4) G = S , S = {b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7e};
Rexee. 1) Znamo da hi C (), pa ostaje da ispitamo da li neka simetrija komutira sa
. Imamo: = akko = akko
=
akko k 1 = k + 1 mod n, xto
je nemogue za n 3. Dakle, C () = hi.
2) Znamo da hi C (), pa ostaje da ispitamo da li rotacije , 1 k < n, i simetrije
, 1 k < n, komutiraju sa . Imamo: = akko = akko = akko k = k
mod n akko n = 2k (poslede akko vai jer 1 k < n). Takoe imamo: = akko
= akko = akko k = k mod n akko n = 2k . Dakle, ako je n parno, tada je
C () = {, , , } = h, i, a ako je n neparno, tada je C () = hi.
3) Znamo C (, ) = C () C (). Prema prethodna dva dela imamo: ako je n parno,
tada je C (, ) = {, }, a ako je n neparno, tada je C (, ) = hi.
4) Raqunamo permutacije koje komutiraju sa b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7e. Neka je f S takva da
= b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7e. Perf b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7e = b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7ef , tj. f b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7ef
mutacija na levoj strani je jednaka bf (1), f (2)ebf (3), f (4), f (5), f (6), f (7)e, odakle zak uqujemo
da f komutira sa b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7e akko bf (1), f (2)ebf (3), f (4), f (5), f (6), f (7)e = b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7e.
Iz jedinstvenosti ciklusne dekompozicije sledi da je bf (1), f (2)e = b1, 2e i bf (3), f (4), f (5), f (6), f (7)e =
b3, 4, 5, 6, 7e. Odavde primetimo da f (1) {1, 2}, dok je f (2) forsirana izborom f (1). Sliqno,
f (3) {3, 4, 5, 6, 7}, a f (4), f (5), f (6), f (7) su forsirani izborom f (3). Izbori f (8), f (9), f (10)
{8, 9, 10} su proizvo ni (forsirani su jedino qienicom da je f permutacija). Prema tome
imamo 2 5 6 = 60 mogunosti za permutaciju f . Dakle, |C (b1, 2eb3, 4, 5, 6, 7e)| = 60 i svi
elementi datog centralizatora su gore opisani.

Normalizator skupa S G u grupi G je N (S) = {g G | gS = Sg}, dakle skup svih
elemenata koji komutiraju sa skupom S. Oqigledno je normalizator jednoqlanog skupa jednak
egovom centralizatoru, i oqigledno je da uvek vai C (S) N (S).
Rexee.

m1

m 1

m 1 1

m2
m 1

n
n

10

Dn

1 k

k1

k+1

Dn

Dn

k
k

n/2

Dn

n/2

Dn

Dn

n/2

Dn

Dn

Dn

n/2

Dn

10

S10

31

Dokazati da je N (S) G.
Rexee. Oqigledno e N (S). Ako a N (S), tada aS = Sa, pa mnoeem ove jednakosti sa
a sa leve i sa desne strane dobijamo Sa = a S , odakle a N (S). Takoe, ako a, b N (S),
tada abS = aSb = Sab, gde prva jednakost vai jer b N (S), a druga jer a N (S). Dakle,
ab N (S).

82. Dokazati H / N (H). Ako H, K G, dokazati H / K akko K N (H).
Specijalno, N (H) je najvea podgrupa od G u kojoj je H normalna. Dakle, H / G akko
N (H) = G.
Rexee. H / N (H) jer po definiciji za sve g N (H) vai gH = Hg.
H / K akko za sve k K vai kH = Hk akko po definiciji K N (H).

83. C (S) / N (S).
Rexee. Ako n N (S) i c C (S), dokazujemo da ncn C (S). Uzmimo proizvo no
s S i posmatrajmo ncn s(ncn ) = ncn snc n . Kako je n iz normalizatora, to je
n sn = s S ; odavde je ns n = s. Sada je ncn snc n = ncs c n = ns n = s, gde
smo izkoristili da je c u centralizatoru od S, pa je cs c = s . Dakle, ncn komutira sa
proizvo nim s S, pa ncn C (S), xto smo i eleli.

\
Jezgro podgrupe Neka je H G. Jezgro podgrupe H je Core(H) = gHg . Kako znamo da
su gHg podgrupe od G, to je Core(H) podgrupa od G kao presek podgrupa od G. Takoe, jasno
je da je Core(H) H , jer je H jedna od qlanova preseka u Core(H).
81.

G
1 1

0 1

1 1
0 1

1 1

0 1 1

0 1

gG

84.

1. Core(H) / G.
2. Neka je K H . Dokazati: ako je K / G, tada je K Core(H).
Dakle, Core(H) je najvea podgrupa od H normalna u G. Takoe, H / G akko H = Core(H).
\
\
Rexee. 1) Za sve a G imamo aCore(H)a = a gHg a = agH(ag) = Core(H),
gde posleda jednakost vai jer je g 7 ag bijekcija na G, pa kada g proe G, tada i ag proe
G { preseci su isti.
2) Ako K / G, tada za sve g G imamo gKg \= K , a takoe gKg gHg (jer K H ).
Dakle, za sve g G imamo K gHg , pa K gHg = Core(H).

1 1

gG

gG

gG

elemenata a i b u grupi G je element [a, b] = aba b . Primetite da a i b

komutiraju akko im je komutator [a, b] = e.
85. Dokazati: [a, b] = [b, a]; g[a, b]g = [gag , gbg ]; f ([a, b]) = [f (a), f (b)], gde je f :
G H bilo koji homomorfizam grupa.
Komutator

1 1

32

Rexee.

[a, b]1 = (aba1 b1 )1 = (b1 )1 (a1 )1 b1 a1 = bab1 a1 = [b, a]

g[a, b]g 1 = gaba1 b1 g 1 = gag 1 gbg 1 ga1 g 1 gb1 g 1 = (gag 1 )(gbg 1 )(gag 1 )1 (gbg 1 )1 =
[gag 1 , gbg 1 ]
f ([a, b]) f (aba1 b1 ) = f (a)f (b)f (a)1 f (b)1 = [f (a), f (b)]


je podgrupa D(G) = h[a, b] : a, b Gi. Kako je inverz komutatora komutator, primetite da su elementi podgrupe D(G) konaqni proizvodi komutatora: D(G) =
{[a , b ][a , b ] . . . [a , b ] | k 1, a , b G}.
86. Dokazati: D(G) / G. Dokazati da je G/D(G) Abelova.
Grupa G/D(G) se zove abelizacija grupe G i oznaqava se sa G .
Rexee. Neka x D(G) i g G. Tada je x = [a , b ][a , b ] . . . [a , b ], pa je gxg =
g[a , b ][a , b ] . . . [a , b ]g = g[a , b ]g g[a , b ]g . . . g[a , b ]g =
[ga g , gb g ][ga g , gb g ] . . . [ga g , gb g ] D(G), odakle sledi da je D(G) / G.
Primetimo da je u G/D(G): [aD(G), bD(G)] = aD(G) bD(G) (aD(G)) (bD(G)) =
aD(G) bD(G) a D(G) b D(G) = (aba b )D(G) = [a, b]D(G) = D(G), gde posleda jednakost
vai jer [a, b] D(G). Prema tome komutator proizvo na dva koseta u G/D(G) je trivijalan,
odakle sledi da ta dva koseta komutiraju, pa je G/D(G) Abelova grupa.

87. Dokazati: G je Abelova akko D(G) = hei akko G = G.
Dokazati: ako je H /G i G/H Abelova, tada je D(G) H . Dakle, D(G) je najmaa normalna
podgrupa od G qiji je koliqnik Abelov.
Rexee. Prvi deo je oqigledan.
Primetimo u G/H : H = [aH, bH] = [a, b]H , gde prva jednakost vai zbog abelovosti, a druga
se izvodi sliqno kao u rexeu prethodnog zadatka. Odavde zak uqujemo da [a, b] H , tj. H
sadri sve komutatore, pa prema tome sadri i podgrupu koju oni generixu, a to je D(G). 
88. Izraqunati izvode sledeih grupa: D , S , A , gde n 3.
Rexee. Pitae raquna izvoda grupe je pitae raquna svih komutatora. Zato emo izraqunati xta sve moe biti komutator.
U sluqaju grupe D imamo tri sluqaja. Komutator dve rotacije je trivijalan jer rotacije
meusobno komutiraju. Raqunamo komutator rotacije i simetrije: [ , ] = =
= h i. Raqunamo komutator dve simetrije: [ , ] = =
=
h i. Prema tome svi komutatori pripadaju h i, odakle i D(D )
h i. Primetimo jox i da je [, ] = = = , odakle zak uqujemo da D(D ),
pa i h i D(D ). Dakle, D(D ) = h i.
U sluqaju kada je n neparno, kako je (2, n) = 1, to je h i = hi, i u tom sluqaju izvod qine
sve rotacije. U sluqaju kada je n parno, tada izvod qine sve rotacije generisane sa .
Pre nego xto poqnemo da raqunamo komutatore permutacija primetimo da, ako f, g
S , tada je [f, g] = f gf g parna permutacija (Razmislite!). Prema tome D(S ) A .
Ako je ba, b, ce proizvo an 3-cikl, tada imamo ba, b, ce = ba, bebb, ce = ba, beba, ceba, beba, ce =
[ba, be, ba, ce], odakle zak uqujemo da ba, b, ce D(S ), pa kako 3-ciklovi generixu A , to zak uqujemo A D(S ). Dakle, D(S ) = A .
Ostaje da izraqunamo D(A ). Za n = 3, A ima 3 elementa, te je ona cikliqna, specijalno i
Abelova, pa je D(A ) trivijalna grupa.
Za n 5 emo dokazati da je D(A ) = A . Uoqimo prozivo an 3-cikl ba, b, ce i kako je
n 5 izaberimo d, e
/ {a, b, c}. Posmatrajmo f = ba, bebd, ee i g = ba, cebd, ee iz A . Tada
Izvod grupe
1

ab

1
1

2
1

k
1

1
2

2
1

1
2
1

1 1

ab

k l
k

k l

2k

l k

2(lk)

l k

1 1

33

je [f, g] = ba, bebd, eeba, cebd, eeba, bebd, eeba, cebd, ee = ba, b, ce. Prema tome 3-cikli pripadaju
D(A ), pa kako oni generixu A imamo A D(A ) A , tj. D(A ) = A .
Ostaje da odredimo D(A ). Lako se vidi da su elementi A u ciklusnoj dekompoziciji
ili 3-cikl ili dupla transpozicija. Oni su: be, b1, 2, 3e, b1, 3, 2e, b1, 2, 4e, b1, 4, 2e, b1, 3, 4e,
b1, 4, 3e, b2, 3, 4e, b2, 4, 3e, b1, 2eb3, 4e, b1, 3eb2, 4e i b1, 4eb2, 3e. Takoe se lako vidi da je V =
{be, b1, 2eb3, 4e, b1, 3eb2, 4e, b1, 4eb2, 3e} jedna (Abelova) podgrupa od A (izomorfna sa Z Z
{ proverite!). Primetite da V sadri sve duple transpozicije. Dokazaemo da je D(A ) =
V . Komutator dve duple transpozicije je trivijalan (primetili smo gore da je V Abelova).
Odredimo komutator 3{ cikla i duple transpozicije: neka je f 3-cikl, a g dupla transpozicija;
tada je [f, g] = f gf g i f gf je dupla transpozicija (kao kougat duple transpozicije) i
g je dupla transpozicija, pa [f, g] V . Konaqno, odredimo komutator dva 3-cikla: ako su f, g
3-cikli, tada imamo dve mogunosti: ili f, g fiksiraju isti element ili f, g ne fiksiraju
isti element. Ako f, g fiksiraju isti element, tada hf i = hgi, pa je [f, g] = be. Ako ne
fiksiraju isti element, tada f moemo da zapixemo kao f = ba, b, xe, a g kao g = ba, b, ye ili
g = bb, a, ye. U prvom sluqaju [f, g] = ba, b, xeba, b, yeba, x, beba, y, be = ba, bebx, ye V , a u drugom
[f, g] = ba, b, xebb, a, yeba, x, bebb, y, ae = ba, yebb, xe V . Konaqno zak uqujemo D(A ) V . Iz
posledeg raquna je jasno da moemo svaku duplu transpoziciju da napixemo kao komutator
dva 3-cikla, pa je zapravo D(A ) = V .

n

1 1

Elementarna teorija brojeva

Aritmetiqka funkcijan (AF)

zadovo ava f (1) = 1.

Za funkciju f : N

kaemo da je aritmetiqka ako

Za aritmetiqku funkciju f kaemo da

je multiplikativna ako zadovo ava f (mn) = f (m)f (n), kad god (m, n) = 1.
89. MAF f je odreena svojim vrednostima na stepenima prostih brojeva. Dokazati.
Rexee. Pretpostavimo da je n N , n 6= 1. Tada prema Osnovnoj teoremi aritmetike, n
moemo napisati kao n = p p . . . p , gde su p prosti, a pozitivni prirodni brojevi.
Primetimo da multiplikativnost funkcije f povlaqi:
f (n) = f (p p . . . p )
= f (p )f (p . . . p )
jer (p , p . . . p ) = 1
= f (p )f (p )f (p . . . p ) jer (p , p . . . p ) = 1
Multiplikativna aritmetiqka funkcija (MAF)

k
k

1 2
1 2

1 2
1 2
1
1
1
1

k
k

2
2
2
2

k
k
3
3

k
k

1
1
2
2

2
2
3
3

k
k
k
k

= ...
= f (p1 1 )f (p2 2 ) . . . f (pk k ),

odakle sledi tvree zadatka.


90. Dokazati
da su sledee funkcije MAF:

1, n = 1
1) (n) = 0, n 6= 1 ;
2) 1(n) = 1;
3)I(n) = n;
n=1
1,
4) za k 0, I (n) = n , (primetimo I = 1, I = I); 5) (n) = (1) , n = p p . . . p .
0,
inaqe
(Kada napixemo n = p p . . . p podrazumevamo da je n proizvod k meusobno
prostih brojeva. Ako je smisao drugaqiji, bie posebno naglaxeno. Funkciju zovemo
Mebiusova funkcija.)
k

1 2

1 2

razliqi-

tih

34

Sve navedene funkcije su oqigledno aritmetiqke. Takoe, oqigledno je da funkcije

1) { 4) zadovo avaju f (mn) = f (m)f (n), za proizvo ne m, n, pa specijalno jesu multiplikativne. Dokaimo da je multiplikativna. Pretpostavimo da (m, n) = 1 i pretpostavimo da
m, n > 1 (ako je m ili n jednako 1, tvree je trivijalno). Dokazaemo da je (mn) = (m)(n).
Zapiximo m = p p . . . p i n = q q . . . q . (m, n) = 1 znaqi da je {p , p , . . . , p }
{q , q , . . . , q } = . Tada je mn = p p . . . p q q . . . q zapis mn prema Osnovnoj teoremi
aritmetike. Po definiciji (mn) = (1) akko = = 1, za sve 1 i k, 1 j l, inaqe
je (mn) = 0. Ako je = = 1, za sve 1 i k, 1 j l, tada je (m) = (1) , (n) = (1) ,
pa je (m)(n) = (1) . Ako je bar neki od ili vei od 1, tada je bar jedan od (m), (n)
jednak 0, pa je svakako (m)(n) = 0. Dakle, (mn) = (m)(n).

Dirihleova konvolucija
Ako su f i g dve AF, definixemo funkciju (koja je takoe AF)
X
f g sa: f g(n) =
f (d)g(n/d). Operaciju na AF zovemo Dirihleova konvolucija.

Rexee.

k
k

1 2
1 2

1
1

i
k+l

l
1 2
1 2
l
k 1 2
2
2
k 1 2
k+l
i

l
l

d|n

Dokazati:
1) je komutativna operacija;
2) je asocijativna operacija;
3) ako su f, g MAF, tada je i f g MAF;
4) f = f = f ;
5) 1 = 1 = ;
6) (Mebiusova teorema inverzije) F = 1 f akko f = F .
X
Rexee. Primetimo najpre da je f g(n) = f (d)g(n/d) =
91.

d|n

da je komutativna operacija. Takoe, f (g h)(n) =

=

f (d1 )

(d1 ,d01 )
d1 d01 =n

g(d2 )h(d3 ) =

(d2 ,d3 )
d2 d3 =d01

, odakle je jasno

f (d1 )g(d2 )

(d1 ,d2 )
d1 d2 =n

f (d1 )g h(d01 ) =

(d1 ,d01 )
d1 d01 =n

(d1 ,d01 )
d1 d01 =n

(d2 ,d3 )
d2 d3 =d01

f (d1 )g(d2 )h(d3 ) =

f (d1 )g(d2 )h(d3 ),

(d1 ,d2 ,d3 )

d1 d2 d3 =n

i sliqan raqun pokazuje da je

(f g) h(n) =

f (d1 )g(d2 )h(d3 ),

(d1 ,d2 ,d3 )

d1 d2 d3 =n

odakle sledi da je asocijativna operacija.

Dokaimo sada 3). Pretpostavimo da je (m, n) = 1. Primetimo da postoji prirodna bijekcija izmeu skupova {(d , d ) : d | m, d | n} i {d : d | mn}, data sa (d , d ) 7 d d . Zaista,
ako je m = p p . . . p , n = q q . . . q , iz (m, n) = 1 sledi p 6= q , i ako d | mn, tada je
d = p p . . . p q q . . . q , 0 , 0 , odakle je jasno da je d jedinstveno odreen
1

1 2
1 2

1
1
k
k

2
2
1 2
1 2

k
k

l
l

1
1 2
1 2
i

2
l
l

35

1 2

svojim "p-delom", koji deli m, i svojim "q-delom" koji deli n. Takoe, primetimo ako d | m,
d | n, i (m, n) = 1, tada (d , d ) = 1 i (m/d , n/d ) = 1. Odavde imamo sledei raqun:
X
1

f g(mn) =

f (d)g(mn/d)

d|mn

f (d1 d2 )g(mn/d1 d2 )

d1 |m,d2 |n

f (d1 )f (d2 )g(m/d1 )g(n/d2 )

d1 |m,d2 |n

XX

f (d1 )g(m/d1 )f (d2 )g(n/d2 )

d1 |m d2 |n

f (d1 )g(m/d1 )

d1 |m

f (d2 )g(n/d2 )

d2 |n

= f g(m)f g(n),

odakle sledi da je f g multiplikativna.

4) f (1) = 1 = f (1), a za n > 1 je f (n) = X f (d)(n/d) = f (n)(1) + X f (d)(n/d) =
d|n

d|n
d<n

.
5) Kako su i 1 MAF, to je i 1 MAF, pa je dovo no
odrediti ene
vrednosti na
X
X
stepenima prostih brojeva. Za > 0 imamo: 1(p ) = (d)1(p /d) = (p )1(p ) =
(1) + (p) + (p ) + . . . + (p ) = 1 + (1) + 0 + . . . 0 = 0. Odavde zak uqujemo da je 1 = .
6) Ako je F = 1 f , tada je F = 1 f = f = f , a ako je f = F , tada je
1 f = 1 F = F = F.

X
92. Neka je (n) = 1 broj delilaca broja n.
1) Dokazati da je MAF.
2) Izraqunati (n).
3) Dokazati da je (n) neparan broj ako i samo ako je n kvadrat.
X
X
X
Rexee. Primetimo: (n) = 1 = 11 = 1(d)1(n/d) = 11(n). Dakle, = 11, pa je
MAF kao konvolucija dve MAF. Prema tome da bismo izraqunali , dovo no je izraqunati je
na stepenima prostih brojeva. Oqigledno (p ) = +1 (delioci p su oblika p , gde 0 i ).
Neka je n > 1 i n = p p . . . p . (n) je neparan broj akko (p ) (p ) . . . (p ) je neparan
akko (p ) je neparan za sve 1 i k akko + 1 je neparan za sve 1 i k akko je paran
za sve 1 i k akko = 2 za sve 1 i k akko n = (p p . . . p ) .

X
93. Neka je (n) = d zbir delilaca broja n.
1) Dokazati da je MAF.
2) Izraqunati (n).
3) Dokazati da je (n) neparan broj ako i samo ako je n kvadrat ili je n dva puta kvadrat.
f (n) +

f (d) 0 = f (n)

d|n
d<n

d|p

i=0

d|n

d|n

d|n

d|n

1 2
1 2

i
i

k
k

1
1

d|n

36

k
k

1 2
1 2

2
2

k 2
k

Primetimo: (n) = X d = X d 1 = X I(d)1(n/d) = I 1(n). Dakle, = I 1, pa je

MAF kao konvolucija dve MAF. Prema tome da bismo izraqunali , dovo no je izraqunati
je na stepenima prostih brojeva. (p ) = X p = p p 1 1 .
Neka je n > 1 i n = 2 p p . . . p , gde 0, a p su neparni prosti. (n) je neparan broj
akko (2 )(p ) . . . (p ) je neparan broj akko (2 ) je neparan broj i (p ) je neparan broj
za sve 1 i k akko 2 1 je neparan broj i 1 + p + p + . . . + p je neparan broj za sve
1 i k akko 1 + p + p + . . . + p je neparan broj za sve 1 i k akko + 1je neparan broj
za sve 1 i k akko  je paran broj za sve 1 i k akko = 2 za sve 1 i k akko
paran
(2 p p . . . p )
.

n = 2 (p p . . . p ) =
2(2
p p . . . p ) neparan
Proizvod AF Ako su f, g AF, moemo definisati ihov proizvod f g sa f g(n) = f (n)g(n).
f g je oqigledno AF, i ako su f, g MAF, tada je i f g MAF, jer za (m, n) = 1 imamo f g(mn) =
f (mn)g(mn) = f (m)f (n)g(m)g(n) = f (m)g(m)f (n)g(n) = f g(m)f g(n). Takoe, ako je f AF, sa
|f | oznaqimo enu apsolutnu vrednost definisanu sa |f |(n) = |f (n)|. I |f | je oqigledno AF,
a ako je f MAF, tada je i |f | MAF jer za (m, n) = 1 imamo |f |(mn) = |f (mn)| = |f (m)f (n)| =
|f (m)||f (n)| = |f |(m)|f |(n).
Rexee.

d|n

d|n

d|n

k
k
+1

1
1

1 2
1 2

1
1

i
i

2
i

Neka je (n) = (1) 1, ,

1) Dokazati da je MAF.
2) Izraqunati X (d) i X (d)|(n/d)|.


1 +2 +...+n

d|n

k 2
/2 1 2
1 2
k
k 2
(1)/2 1 2
1 2
k

k 2
k

94.

i=0

i
i

2
i

k
k

1 2
1 2

+1

n=1
n = p1 1 p2 2 . . . pk k

. zovemo Liuvilova funkcija.

d|n

Lako se vidi
X da je MAF.
Primetimo da je (d) = X (d) 1 = X (d)1(n/d) = 1(n), odakle vidimo da je
traena suma MAF
kao konvolucija
dve MAF, pa je dovo no izraqunati je na stepenima
X
X
prostih brojeva. (d) = (p ) = 1 + (p) + (p ) + (p ) + . . . + (p ) = 1 + (1) + 1 +

X
0 neparno
(1) + . . . + (1) =
.
Prema
tome,
ako
je
n = p p ...p ,
(d) = 1 akko
1 parno
su svi parni, inaqe je 0. Dakle, X (d) = 1 akko je n kvadrat, inaqe je 0.
Primetimo X (d)|(n/d)| = X (d)||(n/d) = ||(n), odakle zak uqujemo da je traena
suma X
MAF kao konvolucija
dve MAF, pa je dovo no izraqunati je na stepenima prostih broX
jeva. (d)|(n/d)| = (p )|(p )| = (p )|(1)| + (p )|(p)| + 0 = (1) + (a) = 0.
Prema tome traena suma je jednaka , tj. || = .

Ojlerova funkcija Neka je za n 1, = {k | 1 k n, (k, n) = 1}. Skup zovemo
Ojlerov skup. Definixemo (oqigledno AF) : N N sa (n) = | |. Dakle, (n) je broj
uzajamno prostih brojeva sa n, maih od n. Funkciju zovemo Ojlerova funkcija.
Rexee.

d|n

d|n

d|n

d|p

i=0

k
k

1 2
1 2

d|n

d|n

d|n

d|n

d|p

i=0

37

95.

1) X (d) = n, tj. 1 = I.
d|n

2) = I , tj. (n) = X d(n/d) = X n/d(d) = n X (d)/d.

3) je MAF.
Rexee. Glavni problem je dokazati 1). 2) sledi iz 1) po Mebiusovoj teoremi inverzije, a
3) sledi iz 2) jer je konvolucija dve MAF ponovo MAF.
1) Neka je G cikliqna grupa reda n. Posmatrajmo podskupove og G: G = {g G | r(g) = d}.
Dakle, G qine svi elementi grupe G reda d. KakoGnam Lagranova teorema
kae da red
X
elementa deli red grupe, to zak uqujemo da je G = G , odakle je n = |G |. Odavde je
dovo no jox dokazati da je |G | = (d).
Ako su a, b G , tada i a i b generixu cikliqne podgrupe od G sa d elemenata. Meutim kako
je kod cikliqnih grupa takva podgrupa jedinstvena, to zak uqujemo da je hai = hbi. Prema tome
broj elemenata u G je jednak boju generatora podgrupe hai. Meutim, znamo da je a generator
od hai akko (k, r(a)) = 1, tj. (k, d) = 1. Prema tome hai ima (d) generatora, tj. |G | = (d). 
96. Izraqunati (n).
Rexee. Kako je MAF, dovo no je izraqunati ene vrednosti na stepenima prostih brojeva.
(p ) je broj prirodnih brojeva maih od p uzajamno prostih sa p . Broj k , 1 k p ,
nije uzajamno prost sa p akko je de iv sa p. Brojevi de ivi sa p su: p, 2p, 3p, . . . , p p, (p +
1)p, . . . , p p = p , ili svaki p-ti broj je de iv sa p. Prema tome postoji p
brojeva koji
nisu uzajamno prosti sa p , pa je (p ) = p p = p (1 1/p).
Dakle, ako je n = p p . . . p , tada je (n) = (p )(p ) . . . (p ) = (p p )(p
p
) . . . (pY p
) = p (1 1/p )p (1 1/p ) . . . p (1 1/p ) = n(1 1/p )(1 1/p ) . . . (1
1/p ) = n
(1 1/p).

d|n

d|n

d|n

d|n

d|n

2 1
2

k 1
k

k
k

1 2
1 2
1
1

k
k

1
1

2
2

k
k

k
k

2
2

1
1

1 1
1

2
2

p|n
p prost

Izraqunati sledee sume:

2) X (n/d)(d);
1) (n/d) (d);
4) X (d) (d) ;
5) X (d)/(d).
97.
X
d|n

Rexee.

d|n

d|n

d|n

3) X (d)(d);

d|n

1) Setimo se da je = 11. Zato je X (n/d) (d) = (n) = 11(n) = 1(n) =

.
2) Setimo se da je = 1I. Zato je X (n/d)(d) = (n) = 1I(n) = I(n) = I(n) = n.
3) je MAF kao proizvod MAF. Izraqunajmo najpre (n); dovo no je izraqunati na
stepenima prostih brojeva. (p ) = (p )(p ) = 1 0 p = 12
d|n

1(n) = 1

d|n

38

Sada je X (d)(d) = X (d) = 1 (n), 1 je MAF, pa je dovo no izraqunati

d|n

d|n

traenu sumu na stepenima prostih brojeva. (d) = (p ) = (1) + (p) + (p ) +

. . . + (p ) = 1 + 1 p + 0 + . .X
. + 0 = 2 p.
Dakle, za n = p p . . . p , (d)(d) = (2 p )(2 p ) . . . (2 p ).
4) je MAF kao proizvod MAF. Izraqunajmo najpre
(n); dovo no je izraqunati na

stepenima prostih brojeva. (p ) = (p ) (p ) = (p 0 1) = 12
Sada je X (d) (d) = X (d) = 1 (n), 1 je MAF, pa je dovo no izraqunati
X

d|p

i=0

k
k

1 2
1 2

d|n

d|n

2 2

d|n

traenu sumu na stepenima prostih brojeva. X (d) = X (p ) = (1) + (p) +

(p ) + . . . + (p ) = 1 + (p
X 1) + 0 + . . . + 0 = p 2p + 2.
Dakle, za n = p p . . . p , (d)(d) = (p 2p + 2)(p 2p + 2) . . . (p 2p + 2).
5) / je MAF kao koliqnik MAF (primetite da je koliqnik definisan, jer (n) 6= 0, za
sve n 0). Izraqunajmo najpre /(n); dovo no je izraqunati na stepenima prostih brojeva.

d|p

k
k

i=0

1 2
1 2

2
1

2
2

2
k

d|n

0
2
/(p ) = (p )/(p ) =
1/(1 p) = 1
X
X
(d)/(d) =
/(d) = 1 /(n) 1 /

Sada je

d|n

je MAF, pa je dovo no izraqunati

d|n

traenu sumu na stepenima prostih brojeva.

2

X
d|p

/(d) =

X
i=0

/(pi ) = /(1) + /(p) +

/(p ) + . . . + /(p ) = 1 + 1/(1

X p) + 0 + . . . + 0 = (p 2)/(p 1)
k
1 2
(d)(d) = (p1 2)(p2 2) . . . (pk 2)/(p1 1)(p2 1) . . . (pk 1)
n = p1 p2 . . . pk

Dakle, za

d|n

98.

Izraqunati

X
1kn
(k,n)=1

Za n = 1, 2 je lako izraqunati datu sumu. Neka je n 3. Primetimo da je (k, n) = 1

akko (n k, n) = 1. Takoe primetimo da za (k, n) = 1 vai k 6= n k. Prema tome elementi
uzajamno prosti sa n se jav aju u parovima: (k, nk). Suma svakog para je n, a parova oqigledno
ima (n)/2. Prema tome, data suma je jednaka n(n)/2.

Dirihleov inverz AF f je funkcija g (koja se ispostavi da je AF) takva da je f g =
(dakle, invezna funkcija u odnosu na operaciju konvolucije). Primera radi, videli smo da
su 1 i meusobno jedna drugoj Dirihleov inverz, takoe, i || su jedna drugoj Dirihleov
inverz.
Ako je f AF, ona ima Dirihleov inverz: posmatrajmo jednakost f g = . f g(1) = (1) = 1
znaqi f (1)g(1) = X
1, pa kako je f (1) = 1, mora
Xbiti i g(1) = 1. Za n
X> 1 imamo f g(n) =
(n) = 0, tj. 0 =
f (d)g(n/d) = f (1)g(n) +
f (d)g(n/d) = g(n) +
f (d)g(n/d), odakle je

Rexee.

d|n

d|n
d>1

39

d|n
d>1

, pa vidimo da se vrednost od g moe izraqunati iz vrednosti f i

ranije izraqunatih vrednosti od g. Prema tome, Dirihleov inverz od f postoji i jeste AF.
Ako je f MAF, ispostav a se da joj je Dirihleov inverz g MAF, pa je dovo no sprovesti
prethodni raqun na stepenima prostih brojeva, tj.
g(n) =

d|n
d>1

f (d)g(n/d)

g(p ) =

f (d)g(n/d) =

d|p
d>1

f (pi )g(pi ).

i=1

Izraqunati Dirihleove inverze fukncija:

2) ;
3) .
Rexee. 1) Oznaqimo sa g Dirihleov inverz od . g(1) = 1. Prema datoj formuli raqunamo
g(p ).
g(p) = (p)g(1) = 2;
g(p ) = (p)g(p) (p )g(1) = 2 (2) 3 = 1;
g(p ) = (p)g(p ) (p )g(p) (p )g(1) = 2 1 3 (2) 4 = 0;
g(p ) = (p)g(p ) (p )g(p ) (p )g(p) (p )g(1) = 2 0 3 1 4 (2) 5 = 0.
Sadave nasluujemo xta e biti inverz od . Posmatrajmo MAF g datu sa g(1) = 1 i
2 = 1
1 = 2 Dokaimo da je g = . Jasno je g(1) = (1). Kako su i i uoqena g
g(p ) =
0 3
MAF, to je i g MAF, pa je dovo no proveriti da je g = na stepenima prostih brojeva.
g(p ) = 0, za = 1, 2, 3, 4, xto se vidi iz raquna gore (tako smo definisali g ). Ako je
5 imamo: g(p ) = (p )g(1) + (p )g(p) + (p )g(p ) + (p )g(p ) + . . . (1)g(p ) =
( + 1) 1 + (2) + ( 1) 1 + ( 2) 0 + . . . + 1 0 = 0 = (p ), xto smo i eleli da
dokaemo.
2) Oznaqimo sa g Dirihleov inverz od . g(1) = 1. Prema datoj formuli raqunamo g(p ).
g(p) = (p)g(1) = (p + 1);
g(p ) = (p)g(p) (p )g(1) = (p + 1) ((p + 1)) (p + 2 + 1) = p;
g(p ) = (p)g(p )(p )g(p)(p )g(1) = (p+1)p(p +p+1)((p+1))(p +p +p+1) = 0;
g(p ) = (p)g(p ) (p )g(p ) (p )g(p) (p )g(1) = (p + 1) 0 (p + p + 1) p (p +
p + p + 1) ((p + 1)) (p + p + p + p + 1) = 0.
Sadave nasluujemo xta e biti inverz od . Posmatrajmo MAF g datu sa g(1) = 1 i
(p + 1) = 1
p
= 2 Dokaimo da je g = . Jasno je g(1) = (1). Kako su i i
g(p ) =

0
3
uoqena g MAF, to je i g MAF, pa je dovo no proveriti da je g = na stepenima prostih
brojeva.
g(p ) = 0, za = 1, 2, 3, 4, xto se vidi iz raquna gore (tako smo definisali g ). Ako je

g(p ) = (pP
)g(1) + (p )g(p) +P
(p )g(p
(1)g(p ) =
P 5 imamo: P
P) + (p )g(p
P ) + . . .P
p (p + 1)
p +p
p + 0 . .
. + 0 =
p
p
p +
p
=
P
P
P
P
(
p
p )+
p +
p = 1 1 = 0 = (p ), xto smo i eleli da dokaemo.
3) Oznaqimo sa g Dirihleov inverz od . g(1) = 1. Prema datoj formuli raqunamo g(p ).
g(p) = (p)g(1) = 1 p;
g(p ) = (p)g(p) (p )g(1) = (p 1) (1 p) (p p) = 1 p;
g(p ) = (p)g(p )(p )g(p)(p )g(1) = (p1)(1p)(p p)(1p)(p p ) = 1p.
Sada ve nasluujemo xta e biti inverz od . Posmatrajmo MAF g datu sa g(1) = 1 i
g(p ) = 1 p Dokaimo da je g = . Jasno je g(1) = (1). Kako su i i uoqena g MAF,
to je i g MAF, pa je dovo no proveriti da je g = na stepenima prostih brojeva.
99.

1) ;

2
i=0
i

i
i=0

i
i=0

i=1

1
i=0

1
i=0

1
i=1

i=0

1
i=0

i+1

1
i=0

2
i=0

i+1

2
3

40

imamo:
dokaemo.

, za

, xto se vidi iz raquna gore (tako smo definisali ). Ako je

, xto smo i eleli da

g(p ) = 0
= 1, 2, 3
g

1
4
g(p ) = (p )g(1) + (p )g(p) + . . . + (1)g(p ) = (p p ) + (1 p)(p1
2
2
p
+p
p3 + . . . + p 1 + 1) = p p1 + (1 p)p1 = 0 = (p )


je grupa (zovemo je Ojlerova grupa) i en red je . Prema

Lagranovoj teoremi za
imamo
u , tj.
. Dakle, ako
1 k n i
, tada je
. Ako je
, tada je
, gde
1 k < n i vai
, pa je
. Prema tome Ojlerova
teorema kae: ako
, tada je
. Specijalno, ako uzmemo za prost
broj dobijamo Malu Fermaovu teoremu: ako , tada je
.
100. Izraqunati ostatak pri de enu x = 3333
sa 25.
Rexee. Najpre primetimo da je x = 3333
=8
mod 25, jer je 3333 = 8 mod 25.
Koristimo Ojlerovu teoremu: (8, 25) = 1, pa je 8 = 1 mod 25. Znamo da je (25) = 25 5 =
20, pa je 8 = 1 mod 25, te ako zapixemo 3333
= 20q+r, tada je x = 8
mod 25 = (8 0) 8
mod 25 = 8 mod 25. Izraqunajmo zato r.
r je ostatak pri de eu y = 3333
sa 20. Kako je 3333 = 13 mod 20, to je y = 3333 =
mod 20. KOristimo ponovo Ojlerovu teoremu: (13, 20) = 1 i (20) = (4)(5) = 8, pa
13
je 13 = 1 mod 20. Ako zapixemo 3333 = 8q + r , tada je y = 13 mod 20 = (13 ) 13
mod 20 = 13 mod 20. Izraqunajmo zato r .
r je ostatak pri de eu 3333 sa 8, pa se lako vidi da je r = 5. Sada se vraamo nazad.
y = 13 mod 20 = 13 mod 20 = 169 169 13 mod 20 = 9 9 13 mod 20 = 81 13 mod 20 =
1 13 mod 20 = 13 mod 20. Dakle, r = 13. Ponovo se vraamo nazad. x = 8 mod 25 = 8
mod 25 = 8(8 ) mod 25 = 8512 mod 25 = 812 mod 25 = 8144144 mod 25 = 8(6)(6)
mod 25 = 8 36 mod 25 = 8 11 mod 25 = 88 mod 25 = 13. Dakle, traeni ostatak je 13. 
101. Ako su p i q razliqiti neparni prosti brojevi takvi da p 1 | q 1, i ako je n takav
da (n, pq) = 1, dokazati da je n = 1 mod pq.
Rexee. Kako je (n, pq) = 1, to je i (n, p) = 1 i (n, q) = 1. Po Ojerovoj teoremi (ili Maloj
Fermaovoj teoremi) je n = 1 mod p i n = 1 mod q. Kako p 1 | q 1, to q 1 = (p 1)k,
pa je n = n = (n ) = 1 mod p = 1 mod p. Prema tome: n = 1 mod p i n = 1
mod q , tj. p, q | n
1, pa kako je (p, q) = 1, to i pq | n
1, tj. n
= 1 mod pq .

Kineska teorema o ostacima Neka su m , m , . . . , m po parovima uzajamno prosti brojevi i
a , a , . . . , a proizvo ni celi brojevi. Tada sistem kongruencija
Ojlerova teorema

(n , n )
(n)
(n)
(n)
k n
k
= 1 n
k
= 1 mod n
(k, n) = 1
k (n) = 1 mod n
(a, n) = 1
a = qn + k
(n)
(n)
(k, n) = 1
a
= k
mod n = 1 mod n
(a, n) = 1
a(n) = 1 mod n
n=p
p1
p-a
a
= 1 mod p
33333333

33333333

33333333

(25)

20

3333

20q+r

q r

3333

3333

3333

r0

8q 0 +r0

8 q0

r0

r0

3 4

13

q1

p1

q1

(p1)k

q1

p1 k

q1

q1

q1

q1

q1

x = ai

mod mi , 1 i k

ima rexee, i postoji jedinstveno rexee x koje zadovo ava 0 x < M = m m . . . m , a

sva ostala su data formulom x = x + tM , gde t Z.
Konstruktivni dokaz (koji koristimo u zadacima) izgleda ovako. Oznaqimo sa M = m/m ,
1 i k . Prema uslovu za brojeve m , m , . . . , m imamo da je (m , M ) = 1, 1 k . Prema
tome postoje celi brojevi , takvi da m + M = 1. Primetimo da je M = 1 mod m
(xto sledi iz date jednakosti po modulu m ) i oqigledno M = 0 mod m , kada j 6= i.
Posmatrajmo x = M a + M a + . . . + M a . x = M a mod m , jer svi ostali
sabirci nestanu po modulu m , a odavde je x = M a mod m = 1 a mod m = a mod m ,
i ovo vai za sve 1 i k. Dakle, x je jedno rexee datog sistema. Ako uzmemo x da je
ostatak pri de eu x sa M , tada je x = x mod M , pa je x = x mod m = a mod m , za
sve 1 i k, tj. i x je jedno rexee datog sistema koje zadovo ava i 0 x < M .
0

1 1

2 2

k k

i i

i i

41

Dato rexee je jedinstveno, jer ako je x jox jedno rexee sistema takvo da 0 x < M ,
tada je M < x x < M , i x x = 0 mod m , za sve 1 i k, pa je x x = 0 mod M , a
jedini element vei od M i mai od M de iv sa M je 0, pa je x x = 0, tj. x = x .
Prema tome, ako je x proizvo no rexee, tada je x = x mod M , pa je x = x + tM , za neko
celo t. A takoe x + tM oqigledno jesu rexea datog sistema, jer x jeste rexee.
Algoritam za nalaee rexea jednaqine ax + by = 1 Ako (a, b) = 1, tada ax + by = 1
ima
rexee. Dajemo jedan algoritam za egovo nalaee. Uoimo matricu A =
 celobrojno

a 1 0
. Gradimo niz matrica (A ) na sledei naqin: matricu A dobijamo tako
b 0 1
xto pomnoimo neku vrstu (svejedno koju) matrice A nenula celim broj i dodamo je drugoj
vrsti, dok ona sama ostaje nepromeena. Izgraene matrice imaju zanim ivu osobinu: ako
oznaqimo sa a element na mestu (j, k) u matrici A , tada je a = a a + a b i a = a a + a b.
Dokaimo ovo indukcijom po i. Za i = 0 je lako jer: a = a i a a + a b = 1 a + 0 b = a, i
sliqno a = b i a a + a b = 0 a + 1 b = b.
Pretpostavimo da je a = a a + a b i a = a a + a b. Bez umaea opxtosti pretpostavimo da smo A dobili tako xto smo PRVU vrstu matrice A pomnoili sa i dodali
je DRUGOJ vrsti. Tada je a = a , a = a i a = a , pa je a = a a + a b, jer
je to vailo po indukcijskoj hipotezi i u matrici A . Xto se tiqe druge vrste, eni elementi su: a = a + a , a = a + a i a = a + a . Tada je a a + a b =
(a + a )a + (a + a )b = (a a + a b) + (a a + a b) = a + a = a . Time je dokaz
zavrxen.
Dakle, ako polazei od matrice A , koristei datu transformaciju, smaujemo apsolutnu
vrednost elemenata u prvoj koloni, kako (a, b) = 1, u jednom trenutku emo zavrxiti sa 1 negde
u prvoj koloni, tada prema prethodno dokazanom e nam rexee biti zapisano u vrsti koja
sadri tu 1.
Primera radi, (110, 273) = 1, naimo x, y tako da 110x + 273y = 1. Uradimo algoritam:
1

i i0

i+1

jk
i

11
i

21
0

22
0

11
0

23
0
11
i

12
i

13
0

23
i

22
i

21
i

13
i

23
i

22
i

21
i

13
i

12
i

12
0

i+1

11
i+1

11
i

12
i+1

12
i

13
i+1

13
i

11
i+1

12
i+1

13
i+1

22
i

21
i+1

12
i

21
i

23
i

13
i

12
i

22
i
23
i

22
i+1
22
i

11
i

12
i

23
i+1

13
i

23
i

21
i

13
i

21
i+1

11
i

23
i+1

22
i+1

110 1 0
273 0 1


7

110 1 0
53 2 1


7

4 5 2
53 2 1


7

4 5 2
1 67 27


.

Rexee je: 1 = 67 110 + 27 273, a transformisali smo ovako: 1) prvu vrstu pomnoenu
sa 2 smo dodali drugoj; 2) drugu vrstu pomnoenu sa 2 smo dodali prvoj; 3) prvu vrstu
pomnoenu sa 13 smo dodali drugoj.
102. Rexiti sistem kongruencija: x = 2 mod 7, x = 1 mod 11, x = 9 mod 13.
Rexee. Pratimo algoritam dat u dokazu Kineske teoreme o ostacima. (7, 11 13) = 1 pa
zapiximo 7 + 11 13 = 1. Zanima nas neko rexee ove jednakosti.
1

7 1 0
143 0 1


7

7 1 0
3 20 1


7

Dakle, uzmimo = 2. (11, 7 13) = 1 pa zapiximo

rexee ove jednakosti.
1

11 1 0
91 0 1


7

11 1 0
3 8 1

Dakle, uzmimo = 4. (13, 7 11) = 1 pa zapiximo

rexee ove jednakosti.



2

13 1 0
77 0 1

42

. Zanima nas neko

11 + 2 7 13 = 1


7

1 41 2
3 20 1

1 33 4
3 8 1

13 + 3 7 11 = 1

13 1 0
1 6 1
3

. Zanima nas neko

Dakle, uzmimo = 1.
Jedno rexee datog sistema je: x = 11 13 2 + 7 13 1 + 7 11 9 = 2 11 13
2 + 4 7 13 1 + (1) 7 11 9 = . . . = 901. Kanonsko rexee po modulu 7 11 13 = 1001 je
x = 100.

103. Rexiti sistem kongruencija: x = 2 mod 4, 2x = 1 mod 5, 3x = 1 mod 7.
Rexee. Primetimo da je 2 3 = 1 mod 5, pa je 2x = 1 mod 5 akko x = 3 mod 5 (kada
prvu jednakost pomnoimo sa 3 dobijemo drugu, a kada drugu pomnoimo sa 2 dobijemo prvu).
Takoe, 3 5 = 1 mod 7, pa je 3x = 1 mod 7 akko x = 5 mod 7. Time smo sveli problem na
rexavae sistema: x = 2 mod 4, x = 3 mod 5, x = 5 mod 7. Koristimo algoritam dat u
dokazu Kineske teoreme o ostacima.
(4, 5 7) = 1 i oqigledno je 9 4 1 5 7 = 1. (5, 4 7) = 1 i oqigledno je 11 5 + 2 4 7 = 1.
(7, 4 5) = 1 i oqigledno je 17 7 + 6 4 5 = 1. Prema tome jedno rexee je x = 1 5 7 2 +
2 4 7 3 + 6 4 5 5 = 70 + 168 + 600 = 698. Kanonsko rexee po modulu 4 5 7 = 140 je
x = 138.

104. Odrediti poslede dve cifre broja n = 402 .
Rexee. Zadatak je zapravo nai ostatak pri de eu 402 sa 100. 100 = 425 i (4, 25) = 1,
pa emo nai ostatak pri de eu n sa 4 i n sa 25, pa emo na to primeniti Kinesku teoremu
o ostacima.
Oqigledno je n = 0 mod 4. n = 402 = 2 mod 25. Kako je (2, 25) = 1 moemo
primeniti Ojlerovu teoremu.
Dakle, traimo 303 mod (25), tj. 303 mod 20. 303 = 3 mod 20. Kako je
(3, 20) = 1 moemo i ovde primeniti Ojlerovu teoremu.
Dakle, traimo 204 mod (20), tj. 204 mod 8. Oqigledno je 204 = 4 mod 8. Sada se
vraamo u nazad.
204 = 8q + 4, pa je 303 = 3
mod 20 = (3 ) 3 mod 20 = 3 mod 20 = 81 mod 20 = 1
mod 20, jer je prema Ojlerovoj teoremi 3 = 1 mod 20. Ponovo idemo korak u nazad.
303
= 20q + 1, pa je n = 2
mod 25 = (2 ) 2 mod 25 = 2 mod 25, jer je prema
Ojlerovoj teoremi 2 = 1 mod 20. Prema tome n = 2 mod 25.
Sada rexavamo sistem: x = 0 mod 4, x = 2 mod 25. Rexee je jasno i bez primene Kineske
teoreme o ostacima: x = 52, tj. n = 52 mod 100. Prema tome poslede dve cifre broja n su
52.

105. Nai ostatak pri de eu n = 1406 sa 1105 = 5 13 17.
Rexee. Nai emo ostatke pri de eu n sa 5, 13 i 17, pa emo primeniti Kinesku teoremu
o ostacima.
n = 1406
=1
mod 5 = 1 mod 5.
n = 1406
= 2
mod 13. Kako je (13) = 12, kako je (2, 13) = 1 i kako je 2010 = 6
mod 12, to je prema Ojlerovoj teoremi n = 2
mod 13 = 2 mod 13 = 64 mod 13 = 1
mod 13.
n = 1406
= 12
mod 17. Kako je (17) = 16, kako je (12, 17) = 1 i kako je 2010 = 10
mod 16, to je prema Ojlerovoj teoremi n = 12
mod 17 = 12 mod 17 = (5) mod 17 =
5 mod 17 = 25 mod 17 = 8 mod 17 = 8 64 64 mod 17 = 8 13 13 mod 17 = 8 (4) (4)
mod 17 = 8 16 mod 17 = 8 (1) mod 17 = 8 mod 17 = 9 mod 17.
Sada posmatramo sistem: x = 1 mod 5, x = 1 mod 13, x = 9 mod 17. egovo kanonsko
rexee je rexee zadatka. Primeujemo Kinesku teoremu o ostacima.
3

303204

303204

303204

303204

204

204

204

204

204

8 q 4

204

20 q 0 1

303204

204

20

2010

2010

2010

2010

2010

2010

2010

2010

2010

10

43

10

10

13 17 = 221

5 17 = 85

5 13 = 65

i:

i:

i:

5 1 0
221 0 1

13 1 0
85 0 1

17 1 0
65 0 1


7

7


7

5 1 0
1 44 1

13 1 0
7 6 1

17 1 0
3 4 1

1 13 2
7 6 1

1 23 6
3 4 1

Pratei algoritam, jedno rexee je x = 12211+285(1)+(6)659 = 2211703510 =

3459. Kanonsko rexee po modulu 1105 je x = 961.

0

Rimanova zeta funkcija

Prva teorema o izomorfizmu

Jezgro homomorfizam

Neka je f : G H homomorfizam grupa. Jezgro homomorfizma f je

, dakle skup svih elemenata iz G koji se slikaju u neutral u

Ker(f ) = {g G | f (g) = eH } G
H

Dokazati da je Ker(f ) / G.
Rexee. Najpre dokaimo da je Ker(f ) G. Kako je f (e ) = e , to e Ker(f ). Ako
x Ker(f ), tj. ako f (x) = e , tada f (x ) = f (x) = e = e , pa i x Ker(f ). Konaqno,
ako x, y Ker(f ), tj. ako f (x) = f (y) = e , tada f (xy) = f (x)f (y) = e e = e , pa i
xy Ker(f ). Dakle, Ker(f ) G.
Ako x Ker(f ), tj. ako f (x) = e , i ako je g G proizvo an element, tada je f (gxg ) =
f (g)f (x)f (g) = f (g)e f (g) = f (g)f (g) = e , pa gxg Ker(f ), xto dokazuje da Ker(f )/G.
106.

1
H

H H

Dokazati da je f 1-1 akko Ker(f ) = he i.

Rexee. ) Neka je f 1-1. Neka je x Ker(f ). Tada je f (x) = e = f (e ), pa kako je f 1-1, to
je x = e . Dakle, Ker(f ) = he i.
) Neka je Ker(f ) = he i. Neka je f (x) = f (y). Tada je e = f (x)f (y) = f (x)f (y ) =
f (xy ), tj. xy Ker(f ), pa kako je Ker(f ) = he i, to je xy = e , odakle sledi x = y . Dakle,
f je 1-1.

Slika homomorfizma Neka je f : G H homomorfizam grupa. Slika homomorfizma f je
Im(f ) = {f (g) | g G} H , dakle skup svih slika elemenata iz G. Primetimo da je f na akko
Im(f ) = H .
108. Dokazati da je Im(f ) H .
Rexee. Kako je e = f (e ), to e Im(f ). Neka x Im(f ), tj. neka je x = f (a), za neko
a G. Tada je x = f (a) = f (a ), pa i x Im(f ). Konaqno, neka x, y Im(f ), tj.
x = f (a), y = f (b), za neke a, b G. Tada xy = f (a)f (b) = f (ab), pa i xy Im(f ). Dakle,
Im(f ) H .

107.

G
1

44

Odrediti jezgro sledeih homomorfizama.

1) f : Z Z , f (a) = a mod n.





1 a
1 a
2) f : (G, ) (R , ), G = 0 b : a, b R, b 6= 0 , R = R r {0}, f : 0 b 7 b.
3) f : G G G , f (a, b) = a.
4) Neka je H / G. : G G/H , (a) = aH .
Rexee. 1) a Ker(f ) akko f (a) = 0, tj. akko a mod n = 0 akko n | a. Dakle, Ker(f ) = nZ =
{nx | x
 Z}. 





1 a
1 a
1 a
2) 0 b Ker(f ) akko f 0 b = 1 akko b = 1. Dakle, Ker(f ) = 0 1 : a R .
3) (a, b) Ker(f ) akko f (a, b) = e akko a = e . Dakle, Ker(f ) = {(e , b) | b G } =
he i G .
4) a Ker() akko (a) = H akko aH = H akko a H . Dakle, Ker(f ) = H .
Videli smo da je Ker(f ) normalna podgrupa od G. Deo 4) kae i da je svaka normalna
podgrupa jezgro nekog homomorfizma.

Prva teorema o izomorfizmu Neka je f : G H homomorfizam grupa. Videli smo da je
Ker(f ) / G, pa ima smisla govoriti o grupi G/Ker(f ). Teorema tvrdi: G/Ker(f )
= Im(f ).
110. Dokazati: G/Z(G) = Inn(G).
Rexee. Posmatrajmo preslikavae f : G Inn(G) dato sa f (a) = . Primetimo da je
f (ab) = = = f (a)f (b) (drugu jednakost smo ranije dokazali), odakle sledi da je f
homomorfizam grupa. f je oqigledno na, pa je Im(f ) = Inn(G).
Odredimo jezgro: a Ker(f ) akko f (a) = id akko = id akko (x G) (x) = x akko
(x G) axa = x akko (x G) ax = xa akko a Z(G). Dakle, Ker(f ) = Z(G).
Prema prvoj teoremi o izomorfizmu imamo: G/Ker(f ) = Im(f ), tj. G/Z(G) = Inn(G). 
111. Neka je U = {z C | |z| = 1}. U je grupa u odnosu na mnoee kompleksnih brojeva.
Dokazati:
1) (C , )/U = (R , ), gde C = C r {0}, R = {x R | x > 0};
2) (R, +)/(Z, +) = U .
Rexee. 1) Posmatrajmo preslikavae f : C R dato sa f (z) = |z|. f je dobro definisano preslikavae i vai f (zw) = |zw| = |z||w| = f (z)f (w), tj. f je homomorfizam grupa.
f je oqigledno na, jer za svako a R imamo f (a) = |a| = a. Zato je Im(f ) = R . Odredimo
jezgro: z Ker(f ) akko f (z) = 1 akko |z| = 1 akko z U . Dakle, Ker(f ) = U .
Prva teorema o izmorfizmu sada kae: C /U = R .
2) Posmatrajmo preslikavae f : R C dato sa f (a) = cos a+i sin a. f je dobro definisano
preslikavae, jer za svako a R vai cos a+i sin a 6= 0. Takoe f (a+b) = cos(a+b)+i sin(a+b) =
cos a cos b sin a sin b + i sin a cos b + i cos a sin b = (cos a + i sin a)(cos b + i sin b) = f (a)f (b), tj. f je
homomorfizam grupa.
Dokaimo
da je Im(f ) = U . Ako je z Im(f ), tada je z = cos a + i sin a za neko a R. Tada

je |z| = cos a + sin a = 1, pa z U . Takoe, ako z U , tj. ako |z| = 1, i ako zapixemo
z = + i , tada je + = 1, pa postoji a R takav da cos a = i sin a = , pa je f (a) = z ,
tj. z Im(f ).
109.

G1

G1

G1

G1

ab

a b

45

Izraqunajmo jezgro datog homomorfizma. a Ker(f ) akko f (a) = 1 akko cos a + i sin a = 1
akko cos(a) = 1 i sin(a) = 0 akko a = 2k za neko k Z. Dakle, Ker(f ) = {2k |k Z}.
Primetimo da je k 7 2k oqigledno izomorfizam
izmeu Z i Ker(f ). Dakle, Ker(f ) = Z.

Prva teorem o izomorfizmu kae: R/Z = U .



Abelove grupe

Grupa G je cikliqna akko postoji element a G tako da je G = hai.

Prva posledica definicije je da je cikliqna grupa Abelova. Iz Lagranove teoreme sledi
da grupa prostog reda mora biti cikliqna.
Beskonaqna cikliqna grupa je izomorfna grupi Z = (Z, +, 0); konaqna cikliqna grupa reda
n je izomorfna grupi Z = (Z , + , 0) (Z = {0, 1, 2, . . . n 1}, a a + b = a + b (mod n)).
Primetite da je Z = h1i i Z = h1i. Dakle, do na izomorfizam postoje jedna beskonaqna
cikliqna grupa i po jedna cikliqna grupa reda n, za svako n 1.
Z ima samo dva generatora: 1 i 1. Z ima (n) generatora: Z = hki akko (k, n) = 1. Ili,
ako je G = hai cikliqna grupa reda n (qiji je generator a), tada je a generator grupe G akko
(k, n) = 1.
Podgrupa cikliqne grupe je takoe cikliqna. Netrivijalne podgrupe grupe Z su samo nZ,
n 1, koje su sve beskonaqne (dakle izomorfne samoj grupi qije su podgrupe). Neka je H
podgrupa reda m grupe Z . Po Lagranovoj teoremi red grupe m deli n, i kako je ona cikliqna,
to je H izomorfna Z . Dakle, jedini kandidati za podgrupu grupe Z su grupe izomorfne Z ,
za m | n. Vai i obrat. Ako m | n tada Z sadri jedinstvenu (!) podgrupu izomorfnu
Z . Ova qienica nam omoguava da lako izbrojimo broj elemenata nekog fiksiranog reda u
cikliqnoj grupi.
Oznaqimo sa B(r, G) broj elemenata reda r u grupi G. Tada, prema prethodnoj priqi o
generatorima, vai B(n, Z ) = (n). Ako m - n, prema Lagranovoj
teoremi sledi da je
B(m, Z ) = 0. Neka m | n. Uoqimo jedinstvenu podgrupu H
= Z grupe Z . Svaki element
reda m mora da generixe bax H (zbog jedinstvenosti podgrupe H ), pa pripada H . Dakle
B(m, Z ) = B(m, H) = B(m, Z ) = (m).
O cikliqnim grupama

Abelove grupe

Dokazati da je grupa G = (G, , e) Abelova akko je x 7 x automorfizam grupe G. 

113. Podsetimo se (r(a) je red elementa a):
r(a)
1. r(a ) = (r(a),
;
k)
2. ako je G Abelova grupa, r(ab) | [r(a), r(b)];
3. u grupi G G vai r(a, b) = [r(a), r(b)].
112.

Neka je G Abelova grupa, a m i n uzajamno prosti prirodni brojevi. Neka je E skup

elemenata reda k u G. Neka je f : E E E preslikavae dato sa f (a, b) = ab. Dokazati
da je f bijekcija. Posledica: ako su m i n uzajamno prosti, tada je B(mn, G) = B(m, G)B(n, G).
114.

mn

46

Najpre dokaimo da je f dobro definisano, tj. da ab E , ako a E i b E .

Oqigledno je (ab) = e. Ako je r red elementa ab, to znaqi da r | mn. Sa druge strane
e = (ab) = a b , odakle je a = b . r(a ) deli m, a r(b ) deli n, odakle sledi da ovaj broj
deli i (m, n) = 1, tj. a = b = e, odakle m | r i n | r, pa i [m, n] = mn | r. Dakle, r = mn ili
ab E .
Dokaimo sada da je f 1-1. Pretpostavimo da je a b = a b , tj. a a = b b . Prema
prethodnom zadatku red ovog elementa deli m (zbog egovog predstav aa na levoj strani
jednakosti) i takoe deli n (zbog predstav aa na desnoj strani). Prema tome red ovog elementa deli i (m, n) = 1, odakle je a a = b b = e, tj. a = a i b = b .
Konaqno dokaimo da je f na. Neka c E . Kako je (m, n) = 1 imamo pm + qn = 1, odakle
je i (p, n) = (q, m) = 1. Prema formuli iz prethodnog zadatka je r(c ) = n i r(c ) = m, pa
primenom iste formule na elemente c i c dobijamo r(c ) = n i r(c ) = m, tj. c E i
c E i tada je f (c , c ) = c
= c.

115. Dokazati da je Z = Z Z akko (m, n) = 1.
Rexee. () Neka je Z = Z Z . Kako u Z postoji element reda mn, to i u Z Z
postoji element (a, b) reda mn. Tada je mn = r(a, b) = [r(a), r(b)]. Takoe, kako r(a) | m i
r(b) | n, tada [r(a), r(b)] | [m, n] = mn/(m, n), odakle sledi da je (m, n) = 1.
() Neka je (m, n) = 1. Uoqimo preslikavae f : Z Z Z dato sa
Rexee.

mn

mn

r r

mn

1 1

1
1
2

1
2 1

1
1
2

2 2

1
2 1

mn

mp

nq

mp

mp

nq

nq

nq+mp

mn

mn

mn

mn

f (a) = (a (mod m), a (mod n)).

je izomorfizam grupa. (Proverite!)

Svaka konaqno genereisana Abelova

grupa je izomorfna (konaqnom) proizvodu cikliqnih grupa. Specijalno, konaqna Abelova
grupa je izomorfna proizvodu konaqnih cikliqnih grupa.
Normalna forma konaqne Abelove grupe Ako je G konaqna Abelova grupa, tada postoje
brojevi m , m , . . . , m koji zadovo avaju m | m | m | . . . | m , tako da G = Z Z . . .Z .
Brojevi m se nazivaju invarijantni faktori grupe G. Primetite da red svakog elementa u G
deli m , kao i da postoje elementi reda m , tj. m je maksimalni red elementa u G.
Eksponent grupe G je najmai prirodan broj n, ako postoji, takav da za svako a G vai
a = e. Prema prethodnoj priqi, eksponent Abelove grupe G je m , gde je m najvei invarijantni faktor.
116. Neka je F po e i neka je G F konaqna podgrupa. Dokazati da je G cikliqna.
Rexee. G je konaqna Abelova grupa, pa neka je m en eksponent, tj. en najvei invarijantan faktor. Primetite da je |G| m . Tada za sve a G vai a = 1 (1 F je neutral
grupe G). Prema tome polinom x 1 ima bar |G| nula u F . Ali kako polinom stepena m ne
moe imati vixe od m nula u po u,
to je jedino mogue kada je |G| = m , tj. kada u normalnog

formi grupe G vai k = 1 i G = Z .


Elementarna forma konaqne Abelove grupe Ako je G konaqna Abelova grupa, tada postoje
prosti brojevi p , p , . . . , p i prirodni brojevi m , m , . . . , m , tako da G = Z Z . . .
Z . Brojevi p se nazivaju elementarni delite i grupe G.
117. Neka je G = Z Z Z Z . Odrediti elementarnu i normalnu formu grupe
G.
Teroema o konaqno generisanim Abelovim grupama

m1

m2

mk

mk

mk

p1

m
pk k

1
mi
i

100

200

300

400

47

m1

p1

m2

p2


U rexeu koristimo
ekvivalenciju:
Z
= Z Z akko (m, n) = 1. Z = Z
=

Z Z , Z
= Z
= Z
= Z
= Z Z , Z
= Z Z Z , Z
= Z Z .
Tada je, posle prerasporeivaa qlanova direktnog proizvoda (xto je izomorfizam!), G =
Z Z Z Z Z Z Z Z Z , xto je elementarna forma grupe G.
Kako je Z Z Z = Z = Z , Z Z = Z = Z i Z Z = Z = Z ,
dobijamo da je G = Z Z Z Z , gde 100 | 100 | 200 | 1200, xto je normalna forma
grupe G.

118. Da li je za neko n Z Z izomorfno sa:
1. Z Z ?
2. Z Z ?
Rexee. Primetimo da Z Z ima 600 elemenata i da joj je elementarna forma jednaka
Z Z Z Z Z . Takoe primetimo da ova grupa nema element reda 25.
1. Ako izomorfizam postoji, to mora 60 n = 600, tj. n = 10. Elementarna forma grupe
Z Z je Z Z Z Z Z , pa je odgovor da data grupa jeste izomorfna sa Z Z .
2. Sliqno kao malopre, ako izomorfizam postoji, to n mora biti jednako 12. Elementarna
forma grupe Z Z je Z Z Z Z . Ova grupa ima element reda 25, dok gora
grupa Z Z nema, pa je odgovor da traeno n ne postoji.

Rexee.

mn

22

52

200

22

22

23

23 52

24

23

24

52

52

52

52

100

200

50

60

10

22 52

100

52

400

200

22

24 52

24

52

52

23 52

52

22 52

100

1200

30

20

22

23

52

23

1200

20

60

52

24 352

100

22 352

300

30

22

50

20

12

60

22

10

52

30

Odrediti do na izomorfizam sve Abelove grupe reda 1800.

Rexee. Dovo no je da odredimo sve mogue elementarne forme Abelove grupe reda 1800.
Odrediemo odmah i ihove normalne forme. Kako je 1800 = 2 3 5 , imamo sledee mogunosti:
1. G = Z Z Z Z Z Z Z = Z Z Z ;
2. G = Z Z Z Z Z Z = Z Z Z ;
3. G = Z Z Z Z Z Z = Z Z ;
4. G = Z Z Z Z Z = Z Z Z ;
5. G = Z Z Z Z Z Z = Z Z ;
6. G = Z Z Z Z Z = Z Z ;
7. G = Z Z Z Z Z = Z Z ;
8. G = Z Z Z Z = Z Z ;
9. G = Z Z Z Z Z = Z Z ;
10. G = Z Z Z Z = Z Z ;
11. G = Z Z Z Z = Z Z ;
12. G = Z Z Z = Z .
Iz normalnih formi se vidi da su navedene grupe meusobno neizomorfne { maksimalan red
elementa je u svakoj razliqit.

120. Ako je (m, |G |) = 1, dokazati da je B(m, G G ) = B(m, G ).
119.

3 2 2

52

32

10

32

52

22

22

52

22

32

10

22

32

52

23

10

23

11

23

32

12

23

32

52

30

30

150

450

30

60

90

300

180

900

15

52

600

360

120

1800

48

Dovo no je dokazati da su jedini elementi reda m u G G oblika (a, e), gde je

a G element reda m, a e neutral grupe G . (Primetite da je element oblika (a, e) istog
reda kao i a.)
Pretpostavimo da je (a, b) element reda m, tada je [r(a), r(b)] = m. To znaqi da r(b) | m, a
takoe iz Lagranove teoreme sledi da r(b) | |G |. Prema pretpostavci zadatka zak uqujemo
da r(b) = 1, tj. b = e. Kako je sada m = [r(a), 1], to r(a) = m.

121. Odrediti broj elemenata maksimalnog reda u svakoj Abelovoj grupi reda 1800.
Rexee. Ovakvih grupa, kao xto smo videli, ima 12 neizomorfnih. Krenimo redom:
1. U G = Z Z Z Z Z Z Z = Z Z Z maksimalan red elementa je
30, dakle raqunamo B(30, G ). Gledajmo u elementarnu formu. Prema nekom od prethodnih zadataka vai B(30, G ) = B(2, G )B(3, G )B(5, G ), a prema prethodnom zadatku
B(2, G ) = B(2, Z Z Z ), B(3, G ) = B(3, Z Z ) i B(5, G ) = B(5, Z Z ). U grupi
Z Z Z svi elementi sem neutrala su reda 2, pa je B(2, G ) = 7; u grupi Z Z svi
elementi sem neutrala su reda 3, pa je B(3, G ) = 8; u grupi Z Z svi elementi sem
neutrala su reda 5, pa je B(5, G ) = 24. Dakle, B(30, G ) = 7 8 24.
2. U G = Z Z Z Z Z Z = Z Z Z maksimalan red elementa je 150 =
2 3 5 . Kao malopre B(150, G ) = B(2, G )B(3, G )B(5 , G ) i kao malopre B(2, G ) = 7
i B(3, G ) = 8. B(5 , G ) = B(5 , Z ) = (5 ) = 20. Dakle, B(150, G ) = 7 8 20.
5. U G = Z Z Z Z Z Z = Z Z maksimalan red elementa je 60 = 2
3 5 i B(60, G ) = B(2 , G )B(3, G )B(5, G ), pri qemu je B(3, G ) = 8, B(5, G ) = 24.
Izraqunajmo i B(2 , G ). B(2 , G ) = B(2 , Z Z ). Ako (a, b) Z Z , kako r(a, b) =
[r(a), r(b)] i r(a) {1, 2}, a r(b) {1, 2, 4}, r(a, b) = 4 akko r(b) = 4. Dakle, B(4, Z Z ) =
|Z | B(4, Z ) = 2 (2 ) = 4. Dakle, B(60, G ) = 4 8 24.
12. U G = Z Z Z = Z maksimalan red elmenta je 1800, i B(1800, G ) =
B(1800, Z ) = (1800) = (2 )(3 )(5 ) = 4 6 20.
Rexee.

30

30

22

52

1
2

150

30

1
2

52

60

22

22

22

22

23

12

32

52

1800

1800
2

12

Odrediti broj elemenata reda 36 = 2 3 u grupi G = Z Z Z Z Z .

Rexee. B(36, G) = B(4, G)B(9, G), i B(4, G) = B(4, Z Z Z ) i B(9, G) = B(9, Z Z ).
U Z Z Z elementi imaju redove 1, 2, 4, 8 i 16. Elementi qiji red deli 4 se nalaze
u podgrupi izomorfnoj sa Z Z Z , a elementi qiji red deli 2 se nalaze u podgrupi
izomorfnoj Z Z Z . To znaqi da su elementi reda 4 oni koji jesu u podgrupi izomorfnoj
sa Z Z Z , a nisu u podgrupi izomorfnoj sa Z Z Z . Prema tome, B(4, Z Z Z ) =
2 4 4 2 2 2 = 32 8 = 24.
U Z Z elementi imaju redove 1, 3, 9 i 27. Elementi qiji red deli 9 se nalaze u
podgrupi izomorfnoj sa Z Z , dakle ima ih 81. Elementi qiji red deli 3 se nalaze u
podgrupi izomorfnoj sa Z Z , dakle ima ih 9. Prema tome, elementi reda 9 su taqno oni
koji se nalaze u podgrupi izomorfnoj sa Z Z , a ne nazale se u podgrupi izomorfnoj sa
Z Z , pa je B(9, Z Z ) = 81 9 = 72.

122.

2 2

22

27

22

33

24

33

33

27

32

32

33

22

22

32

22

24

24

22

22

27

32

27

49

22

22

16