Dobivanje eterinih ulja

Eterina ulja dobivaju se na dva naina:

1. destilacijom vodenom parom
2. tijetenjem

Destilacija vodenom parom

Temperatura vrelita eterinih ulja je visoka i redovito prelazi 100 C. Ta injenica
izgleda neobina, jer nam se ini kako eterina ulja vrlo lako hlape. Ipak, to je
tono. U sljedeoj tablici prikazana su temperature vrelita na atmosferskom tlaku
za neke vanije molekule u eterinim uljima:
Molekula
paulol
-pinen
1,8-cineol
linalol
linalil acetat
geraniol
timol
karvakrol
cinamaldehid
eugenol

Eterino ulje bogato

molekulom
pauli
bor
eukaliptus globulus
ruino drvo
lavanda
palmarosa
timijan ct. timol
mravinac
kora cimetovca
klinievac

Temperatura vrelita
140 C
155 C
176-177 C
198-199 C
220 C
230 C
232 C
237 C
248 C
254 C

Teoretski, eterina ulja mogli bismo dobiti zagrijavanjem biljnog materijala na

temperature preko 250 C i njihovom kodenzacijom, no tada bi dolo do procesa
oksidacije molekula. Praktiki, eterino ulje bilo bi uniteno. Stoga je i prije znanja
o fizikalnoj kemiji i teoretskim postavkama destilacije, izmiljena destilacija
vodenom parom. Moemo samo spekulirati na koji nain je ona izmiljena, ali
pretpostavljamo da je uoena u procesu kuhanja aromatinih biljaka u vodi i
prouavanjem kondenzata u kojem su plivale malene uljne estice - eterino ulje.
Eterina ulja posjeduju vrlo bitnu karakteristiku vanu za destilaciju - nisu topiva u
vodi. Zbog ega je to potrebno? Da bismo to shvatili trebamo se sjetiti tri velikana
kemije. Engleski kemiar William Henry 1803. godine tono opaa kako je
koliina plina otopljena u tekuini upravo proporcionalna parcijalnom tlaku plina
iznad tekuine u stanju ravnotee. Posljedica Henryjevih jednadbi bila je
viestruka. Henryev zakon prvi jasno definira kako tekuina vrije, a ne samo hlapi,
kada tlak para te tekuine dosegne atmosferski (okolni tlak). Voda vrije na 100 C
pri normalnom atmosferskom tlaku od 101,3 kPa (kilo Paskal). Spustimo li
atmosferski tlak za tridesetak puta na 3,45 kPa, parcijalni tlak para je takav da e
voda imati vrelite na 26 C. Henryev zakon je otkrio zato uivamo u pivu,

ampanjcu ili mineralnoj vodi- u zatvorenoj boci pod tlakom otopljena je

maksimalna koliina ugljinog dioksida. Otvorimo li bocu, smanjuje se tlak te
ugljini dioksid u obliku mjehuria izlazi van, jer se njegov parcijalni tlak smanjio.
Ovaj zakon e imati veliku vanost u kasnije opisanoj destilaciji pod snienim
tlakom.
Francuski kemiar Franois-Marie Raoult 1882. godine otkrio je drugi bitan
zakon. Za dvije otopine koje se dobro otapaju jedna u drugoj, parcijalni tlak para
pojedine komponente ovisit e o molarnom (mnoinskom) udjelu tih tvari:

Gdje je p ukupni tlak, a pi parcijalni tlak para otopljene tvari (A. B, C...). Sam
parcijalni tlak je:
Gdje je p* tlak para iste tvari (A, B, C...) a X njen mnoinski udio u otopini.
Drugim rijeima, to je manja koliina neke tvari u otopini, to je manja proporcija
njene pare.
Velika je srea aromaterapije to ovakav sustav NE vrijedi za tvari koje se NE
otapaju u vodi. Kako eterinih ulja ima vrlo malo u veini biljaka, njihov
mnoinski udio je vrlo mali. Kada bi Raoultov zakon vrijedio za tvari koje se ne
otapaju u vodi, udio molekula eterinih ulja kao pare bio bi tako mali da bi njihova
destilacija postala tehniki nepraktina, a sami prinosi bili bi vrlo mali. Za takve
tvari vrijedi zakon koji je otkrio John Dalton 1801. godine:
gdje je y mnoinski udio tvari (A, B, C...) u plinovitom stanju, a ne u otopini.
Grafiki je to prikazano na sljedeoj slici:

Ovi zakoni omoguuju da se eterina ulja, iji je udio u smjesi relativno mali, ipak
uspjeno destiliraju u dovoljnim koliinama za suvislu proizvodnju. No, Daltonov
zakon ima drugu, jo zanimljiviju posljedicu. On teoretski objanjava kako u
procesu destilacije vodenom parom dviju tekuina koje se ne mijeaju, moemo
destilirati tvari daleko ispod njihove toke vrelita. To znai da eterino ulje
destilira u procesu ispod 100 C. Zakoni fizike uinili su eterina ulja dostupnima.

Osnovne komponente destilatora

Neovisno o tehnolokoj izvedbi destilatora, svaki ureaj za destilaciju ima ove
osnovne elemente:
1. dio s vodom u kojem e se voda grijati dok se ne oslobodi para
2. dio s biljnim materijalom kroz koji e prolaziti para
3. dio u kojem e se vodena para i eterino ulje hladiti i prelaziti nazad u tekui
oblik (kondenzirati). Osim eterinog ulja, nastaje i vodeni sloj zasien
eterinim uljem, odnosno hidrolat ili cvjetna vodica.
Ipak, postoje razliite izvedbe postupka destilacije.
Vodena destilacija je najstariji nain destilacije nastao u Mezopotamiji. Biljni se
materijal doslovce kuha u vodi, a para zajedno s uljem izlazi iz te mase. Danas se
rijetko ili uope ne koristi jer se kuhanjem u vodi mogu unititi vrijedni sastojci
eterinog ulja. Dolazi do hidrolize spojeva (razgradnje pod utjecajem vode),
pogotovo eterinih ulja bogatih esterima (rua, lavanda...). Sam proces nije dobro
toplinski kontroliran te moe doi do lokalnog pregrijavanja biljnog materijala i
velikog gubitka olfaktorne vrijednosti eterinog ulja.
Vodeno-parna destilacija je bolja i esto koritena. Iznad sloja vode koja kljua
nalazi se mreica s biljnim materijalom. U ovom sluaju voda ne dotie biljni
materijal, nego samo vodena para prolazi kroz njega.
Parna destilacija je izvedena da postoji zaseban ureaj, generator vodene pare
koja se odvodi u spremnik s biljnim materijalom. Ovo je najbolji nain destilacije
jer je biljni materijal u doticaju iskljuivo s vodenom parom, a ne vodom.
Destilacija je i znanost i umjetnost. Treba paziti na mekou vode (veina dananjih
ureaja sadri omekiva vode), temperaturu vodene pare, vrijeme trajanja
destilacije, tlak, izvedbu i oblik kotlova, materijal (inox, bakar), ali i pripremu
biljnog materijala. Katkad biljke trebaju ii bez obrade, poput cvijeta lavande koja
ima lijezde na povrini pa se eterina ulja lako oslobaaju iz njih, a katkad se
biljni materijal mora samljeti kako bi vodena para efikasnija prodrla do lijezda s
eterinim uljem kao to je sluaj s ruinim drvom ili cimetovcem. Neke se biljke
striktno destiliraju svjee, ba kao to je sluaj s lavandom, a neke mogu i u suhom
ili polusuhom obliku. Kod eterinih ulja koja sadre puno u vodi topivih spojeva,
poput rue ili cimetovca, nastali hidrolat je potrebno recirkulirati kako bi se
poboljao prinos eterinog ulja i olfaktorne osobine ulje. No, recirkulacija ponekad
smanjuje kvalitetu hidrolata. Zbog toga kod nekih biljnih vrsta kao to je rua, neki
proizvoai posebno destiliraju biljni materijal radi dobivanja kvalitetnog hidrolata,
a poseban za dobivanje eterinog ulja.
Postoji i destilacija pod snienim pritiskom, Dugo poznata u laboratorijskim
uvjetima, ovo je relativno nov nain dobivanja komercijalnih ulja. Neki
proizvoai su ih razvili za dobivanje specifinih ulja, kao to je
tvrtka Austraroma morala razviti takav tip destilacije za dobivanje ulje plavog
empresa (Callitris intratropica). Tvrtka Florihana je prva zapoela masovniju
proizvodnju ulja pod snienim pritiskom. Teorija destilacije pod snienim tlakom je
jednostavna i bazirana je na ve opisanom Henryevom zakonu. Sputanjem pritiska
pada i vrelite vode, pa dovoljnim sputanjem tlaka moete "natjerati" vodu da vrije

na niim temperaturama, ak i na sobnoj temperaturi. Putanjem takve hladne pare

pod niskim tlakom i kondenzacijom na vrlo niskim temperaturama dobiva se
eterino ulje i hidrolat s lijepo sauvanim osjetljivim mirisnim spojevima i
odlinim olfaktornim osobinama. Ma kako bila teoretski jednostavna, tehnoloka
izvedba nije. Kotlovi za destilaciju moraju biti od vrlo debelih elinih stijenki
kako ne bi dolo do implozije kotla, a ureaj za hlaenje mora koristiti drugaije
rashladno sredstvo od vode, poput etilen glikola, jer temperatura kondenzacije mora
esto biti daleko ispod 0 C. Zbog toga su ureaji za destilaciju pod snienim
pritiskom daleko skuplji.

Tijetenje
Tijetenjem se dobivaju eterina ulja iz usploa citrusa. Svatko tko guli plod limuna
i narane, svjestan je da se ulje oslobaa u sitnim kapljicama zbog fizikog
razdvajanja usploa. Plodovi citrusa sadre znatne koliine eterinog ulja vrlo
ugodnog mirisa, no bio je veliki izazov izmisliti tehniku kojom bi se skupile suvisle
koliine. Na jugu Italije, vjerojatno u XVIII. stoljeu, razvijen je prvi nain
dobivanja nazvan sfumatura. Zanimljivo, eterina ulja citrusa dugo vremena su se
dobivala destilacijom i prvi puta ih opisuje Conrad Gesner. Tehnika sfumatura
navodi se u djelu Domenica Sestinia 1776. godine. 1954. godine Culterera u
asopisu Industria Conserve objavljuje lanak Breve e patetica storia del
commercio delle essenze agrumarie, u kojem opisuje proces sfumature. Govorei
nostalginim prizvukom o usporedbi kvalitete dananjih industrijski proizvedenih
ulja citrusa u odnosu na ona dobivena sfumatura tehnikom, kae da smo se spustili
"s uzvienog na jednostavno dobro". Vodei autori na ovom podruju slau se kako
dananja eterina ulja citrusa nisu toliko dobra u olfaktornom smislu kao
nekadanja. U knjizi Citrus (2002, Taylor and Francis Group) autori Angeli Di
Giacomo i Giovanni Di Giacommo opisuju postupak sfumature:
1. Citrusi se reu na pola i potom se posebnim noem u obliku lice
nazvanim rastrello vadi i odvaja pulpa koja se kasnije koristi za druge
namjene.
2. Odvojeno usploe ploda neutralizira se pranjem u zasienoj otopini
kalcijevog hidroksida (pH=12,3).
3. Neutralizirana usploa se potom sue 3-4 sata ako je vrijeme bilo toplo, ili
ak do 24 sata ako je vrijeme bilo hladno. Ovim procesom usploe postaje
tvrdo (krto), to e omoguiti lake pucanje lijezda.
4. Osueno usploe se krunim pokretima pritie uz posebne terakota posude
nazvane concolina koje su obloene prirodnom morskom spuvom. Dolazi
do pucanja lijezda, a spuve upijaju eterino ulje i prenose ga u terakota
posudu.
5. Ulje se prelije u veu posudu a spuve se cijede.
6. Ostavi se da se ulje odvoji od tragova vode i detritusa usploa te oprazno
dekantira (odvaja).
Ova potpuno manualna tehnika vremenom je zamijenjena rukom upravljanim
ureajima nazvanimsfumatrici ija je prva pretea nastala tek 1909. godine. Uloga

sfumatrici ureaja mehaniko stiskanje (umjesto runog) oienih i neutraliziranih

usploa. Jedina je razlika bila to se umjesto u spuve, sok ispirao snanim tankim
mlazevima vode i skupljao.
Kakve god bile varijacije sfumature, ona je zahtijevala iznimno puno manualnog
rada i vremena i, logino, vremenom su ga zamijenili drugi industrijski procesi.
Kao to je ve reeno, s jednom posljedicom - vie nemamo ulja kraljevske
kvalitete, nego samo kvalitetna.
Sfumatura, openito, pripada nainu ekstrakcije tijetenja nakon odvajanja
pulpe. U unaprijeenom postupku sfumature, nazvanom birillatura/sfumatura,
postupak sfumatura unaprijeen je do potpune automatizacije. Ureaj prenosi cijeli
plod, koji se automatski ree na pola, okree, te uz pomo rotirajuih rozeta (birilli)
cijedi sok iz pulpe. Potom se analogno postupku sfumatrici, mehanikim pritiskom
tijeti eterino ulje iz pulpe. Nastala smjesa eterinog ulja i vode odvaja se pomou
centrifugiranja. Premda je ovaj postupak bio dugo u upotrebi, vremenom su ga
zamijenili napredniji postupci.
Brown peel shaver (tvrtka Brown) je napredniji ureaj. Danas se ovaj postupak jo
koristi za dobivanje eterinog ulja tanerine. Nakon mehanikog odvajanja pulpe,
usploe se pritie, a otri mehaniki no odvajaflavedo usploa (koji sadri
eterino ulje) od bijelog albedo dijela usploa. Albedo se uklanja, a flavedo se dalje
procesira tijetenjem i ispiranjem vodom, te se u zasebnom dijelu opet odvaja
eterino ulje od vode. Vremenom se i ovaj ureaj zamijenio naprednijim ureajem
nazvanim Brown oil extractor. U toj tehnologiji, intaktni plodovi bue se s preko 3
milijuna tankih iglica koje osciliraju u duini te se iz lijezda oslobaa eterino
ulje. Posebna pozornost usmjerena je da se izbjegne dublje buenje usploa i
oslobaanja soka pulpe. Sam proces buenja odvija se u tankom sloju vode pa ne
dolazi do gubitka eterinog ulja u atmosferu. Nastaje vrlo ista smjesa vode i
eterinog ulja koje se odvaja prvim centrifugiranjem. isto ulje se odvaja, a vodeni
sloj vraa se u proces prvog centrifugiranja da se smanji gubitak eterinog ulja.
Potom se ulje prenosi u drugu centrifugu i nastaje isto eterino ulje (tzv. polished
oil). Brown oil extractor pripada skupini metoda paralelnog odvajanja soka od
pulpe. U press metodi ekstrakcije usploe bez pulpe pritie se uz pomo dva
rotora koji se okreu u suprotnim pravcima. U sat vremena se tako moe obraditi
1,8 tona pulpe, to daje vee prinose od istovremene obrade vee koliine pulpe.
Postupak preanja odvija se u dva koraka. U prvom koraku, u kojem se primjenjuje
slabiji pritisak, dobiva se pravo tijeteno ulje citrusa. U drugom koraku pritisak se
poveava i dobiva se gusti proizvod, smjesa eterinog ulja i vode, koje se kasnije
destilira i dobiva se destilirano ulje slabije kvalitete koje se koristi kao
aromatizator. Ovisno o izvedbi, u prvom koraku se moe ali i ne mora koristiti voda
za ispiranje. Ulje iz prvog koraka se centrifugiranjem isti i odvaja.
FMC (Food Machinery Corporation) peel oil recovery system, kao i Brown oil
extractor, koristi tehnologiju tijetenja eterinog ulja iz cijelog ploda te se pulpa i
eterino ulje paralelno odvajaju bez uzajamnog kontakta. Plod se pritiskom savija,
to uzrokuje pucanje lijezda. Vodom se ispire nastalo eterino ulje, jer bez tog
koraka usploe bi aposrbiralo eterino ulje. Sam plod se dalje procesira za
proizvodnju soka. Koliina vode koja se koristi vrlo je bitan parametar: mora je biti

dovoljno da ispiranje ima dobar prinos, a ne smije je biti previe jer bi inae dolo
do gubitka ulja u vodi. Nastala emulzija vode i ulja mora sadravati 0,9-1,1%
eterinog ulja, u tehnolokoj praksi je potrebno 28-45 mL vode/minuti/ekstraktoru.
Kvaliteta vode i njena temperatura su takoer kritini u procesu - obino mora biti
demineralizirana i filtrirana te njena temperatura mora biti oko 15 C.
Polycitrus extractor takoer pripada skupini ureaja tijetenja eterinog ulja iz
cijelog ploda. Cijeli plod se provodi kroz cilindre koji struu usploe. Nastalo
eterino ulje se ispire vodom, filtrira kako bi se odvojile estice pulpe, filtrirana
smjesa eterinog ulja se vodi u centrifugu gdje se ulje i voda odvajaju. Postoji i
izvedba ureaja gdje se ulje ne ispire vodom, ve se odstrugani fragmenti pulpe
odvode u preu. Prinos ovakvog naina proizvodnje bez vode je nizak, ali je
eterino ulje visoke kvalitete i intenzivne boje i arome. Pelatrice specialekao i
polycitrus extractor koristi cijele plodove. Plod se usmjeruje na abrazivne rotore, a
eterino ulje se ispire konstantnim sprejanjem vodom. Smjesa pulpe, vode i
eterinog ulja se prea, a eterino ulje se odvaja centrifugiranjem. Avena
speciale je jedan od najpopularnijih ureaja od prije drugog svjetskog rata. Ureaj
slii na centrifugu ija je povrina abrazivna. Citrusi se ubacuju u pravilnim
intervalima te centrifugalnom silom rotiraju po abrazivnoj povrini. Voda se spreja
kako bi se eterino ulje ispralo za daljnje procesiranje. Ostatak ploda se dalje
usmjeruje na procesiranje, a nastala emulzija ulja i vode se filtrira i centrifugira te
se odvaja isto eterino ulje. A. Di Giacommo i G. Di Giacomo navode kako
abrazivni tretman ne bi trebao trajati dulje od 90 sekundi, a rotacija ne bi trebala
biti vea od 70 okretaja u minuti (uvjeti ovise o vrsti i zrelosti agruma). Vee brzine
i due vrijeme daju i vee prinose, ali je ulje loije kvalitete.
Fraser-Brace ekstraktor graen je s tunelom u kojem abrazivni rotori gule
usploe, a eterino ulje se takoer ispire vodom. Ureaj koristi vie vode pa je ulje
nieg sadraja aldehida, ali i samo ulje ima vii nehlapivi ostatak i vei sadraj
voskova.
Jedno od temeljnih pitanja je: koji nain proizvodnje daje najkvalitetnija ulja? U
idealnom sluaju, eterino ulje bi se trebalo dobivati bez upotrebe vode za ispiranje,
no danas zbog potrebe za procesiranjem velikih koliina plodova obino se koriste
ureaji koji koriste vodu. Razlog lei u otapanju oksidiranih ugljikovodika, prije
svega aldehida, u vodi, ali i posljedina hidroliza (razgradnja) estera iz eterinih
ulja u vodi. Velika koliina vode omoguuje i oksidaciju liomenena u -terpineol.
Svi ovi procesi mijenjaju "buket" mirisa i umanjuju olfaktornu vrijednost
ulja. Zbog toga se smatra da sfumatura nain proizvodnje daje ulja najvie
kvalitete, premda se danas vrlo rijetko koristi. Ako se koristi voda, treba paziti da se
koristi najmanja mogua koliina vode. Kesterson i Durff jo 1948. godine
objavljuju kako smanjenje omjera vode/eterinog ulja na 100:1, poveava koliinu
aldehida u eterinom ulju i poveava olfaktornu kvalitetu ulja.

Obrada eterinih ulja nakon proizvodnje

U aromaterapiji se preferiraju eterina ulja koja nisu posebno preraena nakon

samog procesa destilacije niti su im uklonjene frakcije pojedinih spojeva. Ipak,
neko vrijeme su eterina ulja bila vrlo esto deterpenirana, kako bi se uklonili
ugljikovodici. Razlog uklanjanja ugljikovodika su viestruki:
1. poveanje udjela mirisne frakcije, kao u sluaju deterpeniranih eterinih ulja
citrusa. U tom procesu se dobiva ulje obogaeno oksigeniranim spojevima
(aldehidi, alkoholi, esteri...) i dan danas se rado koriste u proizvodnji
parfema i prehrambenoj industriji.
2. poveanje udjela aktivne frakcije, kao u sluaju lavande gdje se poveava
udio linalola i linalila acetata, i eukaliptus globulusa gdje se poveava udio
1,8-cineola uklanjanjem -pinena.
3. poveanje stabilnosti ulja, jer se ugljikovodici rado oksidiraju (poveanje
peroksidnog broja) i polimeriziraju (nastajanje taloga).
Sam proces deterpenizacije ima razliite izvedbe, od pranjem alkalijama (natrijeva
luina), do selektivne ekstrakcije smjesama etanola i vode. Kako danas smatramo
da ugljikovodici takoer doprinose biolokom djelovanju, u aromaterapiji
uglavnom ne koristimo deterpenirana eterina ulja. Postoje i iznimke: ESCOP
striktno doputa upotrebu eterinog ulja eukaliptus globulusa proienog
ekstrakcijom u luini.
Neka ulja ponekad budu i redestilirana (jo jednom destilirana vodenom parom)
kako bi se eterino ulje obogatilo glavnim aktivnim spojevima. To je sluaj kod
eukaliptus globulusa u kojem raste udio 1,8-cineola te zimzelena (Gaultheria sp.) u
kojima raste udio metil-salicilata.
Mnoga eterina ulja sadre otopljene diskretne koliine vode. Voda je vrlo
desktruktivna prema eterinim uljima - zbog nje dolazi do hidrolize estera i
ubrzanog procesa oksidacije nekih ugljikovodika. Ne jednom se desilo da u nekim
eterinim uljima u maloprodaji na dnu boice bude prisutna voda. Voda se tijekom
skladitenja polako odvaja iz eterinih ulja i slijee, te u procesu punjenja u mala
pakiranja voda biva napunjena zajedno s eterinim uljem. Zbog toga je potrebno da
proizvoa vrlo paljivo radi proces dekantiranja (odvajanja) eterinog ulja i
hidrolata. Po potrebi, eterina ulja se smiju suiti bezvodnim natrij sulfatom kako
bi se uklonila rezidualna vlaga. Takav proces je doputen zbog inertnosti natrij
sulfata koji ne mijenja olfaktorne i kemijske osobine ulja. Upotreba drugih
sredstava za suenje poput natrij hidroksida, kalcij klorida ili fosforovog pentoksida
nije doputena, jer molekule eterinih ulja reagiraju s tim tvarima.
Zbog svojeg specifinog naina dobivanja tijetenjem, ulja citrusa mogu biti
podrvgnuta i procesuvinterizacije, slino kao u postupku obrade biljnih ulja. U
procesu vinterizacije eterino ulje se dri na -20 C tjedan dana, a u tom procesu
dolazi do taloenja voskova. Ulje se briljivo filtrira te nastaje tijeteno ulje s niim
sadrajem suhog ostatka nakon uparivanja. Na taj nain se sprjeava nastanak
taloga tijekom skladitenja eterinih ulja. Proces vinterizacije je dozvoljen za
eterina ulja koja se koriste u aromaterapiji. Ulja destilirana vodenom parom NE
prolaze proces vinterizacije, jer se u njima ne nalaze voskovi. U sluaju eterinog
ulja rue, vinterizacija je zabranjena jer ono sadri parafine koji kristaliziraju na

niskim temperaturama, a jedni su od karakteristinih spojeva kojima se dokazuje

autentinost eterinih ulja.

Skladitenje eterinih ulja

Za kvalitetu eterinih ulja je bitan kontaktni materijal posude u kojem se uva.
Neko su se eterina ulja uvala u bakrenim posudama presvuenim kositrom.
Danas se zbog visoke cijene bakra uvaju u posudama od nehrajueg elika
(najee AISI 304L, vrlo rijetko i skuplji AISI 316L), aluminija, kositrom ili
inertnim polimerima presvuenim posudama. Sam materijal mora biti inertan i ne
smije reagirati s molekulama eterinih ulja: fenoli iz eterinih ulja mogu
kompleksirati (reagirati) s ionima poput eljeza ako se koristi hrajui elik
prilikom ega nastaje intezivna crvena boja eljeznih fenoksilata.
Temperatura skladitenja je takoer presudna. Nije se dovoljno voditi kriterijima
farmakopejske sobne temperature (15-25 C), preferirana temperatura skladitenja
je 15-20 C. uvanje na niskim temperaturama ispod 10 C nije poeljna. Ukoliko
posuda nije do kraja napunjena, na niim temperaturama moe doi do
kondenzacije vode unutar spremnika i kontaminacije eterinih ulja vodom. O ovim
uvjetima treba voditi rauna i kod distributera, proizvoaa, ali i u kunoj uporabi.
Zatita od kisika je od presudne vanosti. Atmosferski prisutan kisik polako i
spontano oksidira eterina ulja, pogotovo ona bogata ugljikovodicima (citrusi, ulja
etinjaa) zbog ega dolazi do porasta peroksidnog broja. Oksidirana ulja bogata
ugljikovodicima predstavljaju i zdravstveni rizik - ona pokazuju daleko vei
alergizirajui potencijal, odnosno poveavaju mogunost nastanka alergijskih
reakcija, a postaju i iritativnija za kou i sluznicu. Da bi se te izbjeglo, eterina ulja
pune se do vrha u posude. Stoga u samoj posudi ima premalo kisika za izraeniji
proces oksidacije eterinog ulja. Problem nastaje kada dolazi do istakanja odreene
koliine zbog punjenja u manje pakiranje. Tada u posudi ostaje prostor ispunjen
zrakom. Da bi se sprijeilo oksidiranje, takav zrak treba zamijeniti inertnom
atmosferom pomou plinova (ugljini dioksid, duik, argon). Slavni Ernest Gnther
u djelu The Essential Oils (1948) navodi jednostavan nain stvaranja inertne
atmosfere - u tank s eterinim uljem stavi se manja koliina suhog leda
(kristaliziranog CO2). Ugljini dioksid ispari istiskujui zrak, a kako je tei od
zraka prekrije eterino ulje protektivnim inertnim slojem. U ljekarnikoj ili kunoj
uporabi, ova praksa je malo jednostavnija. Ako se koriste eterina ulja u veim
volumenima (50mL na vie), poeljno je ulja prebaciti iz velike boice, kada se
djelomino potroe, u manje boice kako bi se minimizirao volumen zraka u boici.
Primjerice, ako kupimo eterino ulje od 100 mL i potroimo polovicu volumena,
preostala se koliina prebaci u boicu od 50mL.

Slijedea stranica: Dobiva