Judita

- Biblijsko-vergilijanski ep
- Kao izvor Maruliu je posluila biblijska pria o Juditi, herbrejskoj junakinji koja
spaava narod od propasti. Pria o Juditi dio je Staroga zavjeta, kojega Maruli naziva
starim testamentom i istie namjeru da priblii Juditu obinome ovjeku.
Dodatni odlomak, Libro peto, 73-110 i 200-240
(Holoferno pozove Juditu na gozbu u svoj ator; Judita ga ubija)
Anketni listi:
a) Kako na Holoferna djeluje Juditina ljepota?(73.-75. stih)
b) Tko je spremao jelo? (Abra)
c) Koji porok Maruli otro osuuje? (neumjerenost u jelu i piu)
d) Tko je sve zgrijeio zbog tog poroka?(Noa, Lot, Adam, Eva, Ezav)
e) S kime usporeuje zaspalog Holoferna? (s morskim medvjedom)
f) Koji je zadatak imala Abra? (paziti na vratima da ne ue straa)
g) Kako opisuje straare? (215-218)
h) to Judita moli Boga? (hrabrost da izvri djelo; osloboenje Betuljana od
nevolja; kaznu za tirane)
i) ime je Judita ubila Holoferna? (noem)
j) Koje komentare Maruli izrie o mrtvom Holofernu? (236-244; ubijen je
svojim orujem: Tko se maa laa...; mislio je da e osvojiti cijeli svijet;
mislio je da ni Bog nije ravan sili njegove vojske)
(Anketu podijelimo na poetku sata. Slijedi itanje odlomka, nakon ega bi
uenici trebali odgovoriti na pitanja sluei se citatima iz itanke. Ili ova pitanja
dademo za domai rad unaprijed, pa uenike odgovore s citatima koristimo u
obradi Judite.)
10.2. Marko Maruli: Molitva suprotiva Turkom
1.Anketni listi
a) Citatima odredi religiozne i domoljubne osjeaje pjesnika.
b) Kako pjesnik proivljava na osobnom planu turska zlodjela? (oaj,
bespomonost)
c) Odredi temu pjesme (v. naslov).
d) Odredi stih (dvostruko rimovani dvanaesterac, distih).
e) Prokomentiraj aktualnost i univerzalnost pjesme (upadi Turaka, poloaj
Hrvatske kroz povijest, obrana od osvajaa)
(Anketu podijeliti uenicima prije usmjerenog itanja.)
2.Istraivanje:
Proitaj cjelovitu pjesmu Molitva suprotiva Turkom i pronai akrostih
uvaavajui distihe, tj. poetna slova distiha!
AKROSTIH pjesme izraava Maruliev oaj: SOLUS DEUS POTEST NOS
LIBERARE DE TRIBULATIONE INIMICORUM TURCORUM, SUA

POTENTIA INFINITA, tj. Sam Bog moe nas spasiti od nevolje neprijatelja
naih, Turaka (korelacija s latinskim jezikom).

Puni naslov djela

Nagovjeuje sadraj, zaplet i rasplet epa ispjevanog u tradiciji hrvatskog stihotvorstva,
na harvacki nain.
Maruliev vlastiti komentar Judite
U pismu Jerolimu ipiku Maruli kae da se osjeao Danteom slovinjskog jazika.
(Usporedba s Danteovom Boanstvenom komedijom ispjevanom na narodnom,
talijanskom jeziku, a ne na latinskom.)
Posveta
Posveta don Dujmu Balistriliu istodobno je i poslanica i proslov i poetiki traktat (ars
poetika) jer u posveti objanjava:
Motiv, tj. razlog to mu ulize u pamet da ju stumaim naim jazikom, kako bi je
razumijeli i oni ki ne znaju knjige latinske aliti dijake;
Tko su mu uzori: a) tradicija anonimnih pjesnika: po obiaju naih zainjavac
b) antika knjievnost: po zakonu onih starih poet
Znaaj Judite
Novi zaokret u hrvatskom jeziku jer je dala dostojanstvo pukom materinskom
jeziku.
Maruli, koji je postao slavan na latinskom jeziku, preobrazio se u pjesnika
hrvatskog izraza.
Svoje regionalno akavsko narjeje uinio je pjesnikim jezikom.
Tri sloja Judite
1. domoljubni (turske provale, opasnost od osvajaa, aktualnost)
2. duhovni (vjera u Boju pomo, opasnost od islama)
3. osobni (pjesniki iskaz osobne molitve, osobni pjesnikovi stavovi i osjeaji zbog
ugroenosti domovine i kranskoga svijeta povezati s Marulievim osobnim
pismom papi Hadrijanu VI u kome ga moli da pomogne Hrvatima u borbi protiv
Turaka)
Tema
Uzeta je iz Biblije, ali je poticaj suvremen: turska opasnost nadomak Splita.
Kompozicija i simetrija epa
Ima 6 pjevanja: u prva 3 dominiraju Asirci, u zadnja 3 Judita.
Sva pjevanja jednako su duga.
U svakome je prikazan po jedan dogaaj.
Pjevanja su cjelovita te mogu stajati samostalno.
Pjevanja su uzrono-posljedino povezana.

 Stih je simetrian: dvostruko rimovani dvanaesterac.

Likovi
Dati su u suprotnostima:
Judita: puna duhovnih i fizikih vrlina; dobra, plemenita, lijepa i uzorna ena koja
se posluila svrhovitim lukavstvom da se odupre osvajau. Ona je simbol naroda i
domovine u opasnosti to daje peat univerzalnosti.
Holoferno: osvaja, pun poroka, bludnik, oholnik, neumjeren u jelu i piu;
tuinski neprijatelj i osvaja. Simbolizira negativnost, nepravdu, opasnost, zlo.
Jezik
Hrvatska akavtina kao autorova vlastita tvorevina (koine); osim splitske akavtine,
sadri elemente crkvenoslavenskog jezika, zatim elemente narodne pjesme i tokavtine.
Antiki, tj. humanistiki elementi i renesansna poetika
Jasno izreena tematika u punom naslovu, invokacija, posveta, jasno obiljeen poetak i
kraj djela; ljepota ene te djelovanje njene ljepote na onoga tko je gleda; narodni jezik;
suvremena tematika (opasnost od neprijatelja), univerzalni motiv.
Kransko etiki elementi
Biblijska tematika; tjelesnost se mora podrediti duhovnome. (Vlastito opredjeljenje
Marulia za duhovnu liriku i nabonu epiku, a protiv ljubavne poezije odve slobodna
sadraja.)
Srednjovjekovni elementi
Religiozna tematika, kranski svjetonazor, alegorinost, didaktinost (istie molitvu,
post, poniznost, ljubav, nadu, a osuuje oholost.)
Marulievi utjecaji
Na Zorania = domoljubna motivacija; Ganka pastira Marula asocijacija na
Molitvu suprotiva Turkom; zapostavljenost hrvatskog jezika
Na Barakovia = poput Zorania, i Barakovi jadikuje nad zapostavljenou
hrvatskog jezika; domoljublje
Na Krnarutia = domoljublje

itatelji i tovatelji Marulia

Sveti Franjo Ksaverski, isusovac Ignacio Loyola, Tereza Avilska; kraljevi i kraljice:
Henrik VIII., Margareta Navarska; knjievnik Francisko de Quereda.
Marulova troznanica
1) poeta christianus (kransko usmjerenje)
2) poeta doctus (ueni humanist)
3) zainjavac (pjesnik na ivom pukom idiomu)

Petrarkizam
Najee oponaanje samo spoljanjih elemenata Petrarkinih Rasutih rima, vrlo
esto i njenih karakteristinih situacija i doivljaja ljubavi, a najrjee i unutranjih
dimenzija intimnoga lirskog svijeta nepoznatoga ranijim vremenima.
Petrarka je je snanu afirmaciju u evropskome kulturnom kontekstu dostigao
zbirkom od 366 pjesama u formi soneta, kancona, madrigala, sestina, balada napisanih u
slavu gospe Laure, pod italijanskim nazivom Rime sparse ili ire poznato: Kanconijer.
Nainom pjevanja u Kanconijeru, Petrarka je donio preokret u evropskome
pjesnitvu jer je u njemu istanan lirski senzibilitet, ispovijeda intimnu dramu. Nasuprot
negdanjoj kolektivnosti u koju je nastojao da uroni stvaralac u srednjem vijeku,
priguujui svoje ja, depersonalizujui ga sraunato iz poetikih razloga, sad u prvi plan
pjesnik stavlja svoje individualno iskustvo sublimirajui ga u duhovno introvertni (?)
lirski doivljaj specifinoga zanosa spoljanje i unutranje egzistencije.
Kompoziciono, zbirka je formirana tako da su u prvome dijelu pjesme koje se
odnose na ivu Lauru, a u drugome dijelu su one koje pjevaju o njoj mrtvoj. U uvodnome
sonetu se lirski subjekat, sagledavajui svoju prolost sa vremenske distance, obremenjen
ivotnom zrelou i gorinom, i sa oeajem rezignacije zbog ispraznosti i nepostojanosti
ovozemaljskih opena kojim bijae zaslijepljen, obraa itaocu nagovjetavajui neke od
kljunih motiva na kojima poiva lirski svijet Kanconijera (motivi ljubavi, bola, nade,
pokajanje, enska ljepota).
irok je raspon lirsko-refleksivnoga registra u Kanconijeru, od ekstatinoga
doivljaja ljubavi preko gorke rezignacije zbog smrti voljene, do elje za poniranjem u
Bogorodiinu milost kao jedine istine.
Petrarka je uspostavio model idealne drage uz izvjesne nagovjetaje njenoga
portreta:
- kosa - zlatna vatra
- oi - zvijezde
- zubi - biseri
- smijeh - aneoski
- blijeda put, eterasta
- duh nadzemaljski i nedostian
Uspostavljen je i specifian registar oeanja: mladi je zaljubljen otkad je
ugledao dragu, pati ranjen Amorovom strijelom. Oeanja su mu uzvitlana do ekstaze,
nakon ega slijede trenuci klonulosti i kajanja zbog ogreenje o Boga zarad predavanja
ljubavi, kao i duboka eta zbog smrti voljene.
Laura u Kanconijeru kao inkarnacija ljubavi biva transformisana u svojevrsni
poetski mit. Naizgled je glavni "lik" ljubavnoga romana, meutim, kao centralni junak
zbirke izdvaja se lirski subjekat koji kroz udnju za ljubavlju vizije, snove, patnju zbog
svijesti o prolaznosti ovozemaljskoga ivota, enju za vjenou ispoljava
egzistencijalnu podvojenost izmeu ovjeka i bola.
Visoku umjetniku vrijednost djelo dosee i na stilskome planu, virtuozna
pjesnika tehnika ogleda se u doeranoj sonetnoj formi i na jeziko-stilskome planu u
zvunoj i ritmikoj organizaciji stiha (stilske figure ponavljanja, aliteracija, asonanca,
stalni epiteti...)

Petrarkizam u Dubrovniku
Lirsko umjetniko pjesnitvo svoj puni izraz dobija nakon upoznavanja sa
pjesnicima italijanskog petrarkizma polovinom XVI vijeka. Poezija koja tada nastaje
sakupljena je u zborniku koji je 1507. godine poeo da porepisuje tada sasvim mlad
dubrovaki vlastelin Nika Ranjina i u kojem je sauvano oko 800 preteno
petrarkistikih pjesama od kojih je vie od polovine napisao iko Meneti, prilian broj
Dore Dri, a za vie od 200 pjesama ni danas ne znamo autora.
Iako su neki od njih svakako stariji od ove dvojice, ve polovinom 16. v.
Dubrovani su ika Menetia i Dora Dria oeali kao prvu svjetlost "naeg jezika",
najstarije spjevaoce. Tokom 16. v. malo je pisaca u Dubrovniku koji se nijesu oprobali u
ovoj vrsti poezije. Mavro Vetranovi je pisao ovu poeziju, Nikola Naljekovi i Marin
Dri.
Opta mjesta petrarkistike poezije su sljedea:
- aneoska ljepota drage koja je od boga poslana
. zlatne kose, slatki govor, aneoski hod
- pjesnik koji uzdie za dragom i ne nalazi prave rijei da opie njenu ljepotu
- opisivanje ljubavne boli, lirski subjekat prolazi kroz vie stadijuma
zaljubljenosti od trenutka kada je ugledao gospu
Nedostaci: konvencionalnost, nedostatak linoga tona
Dore Dri - bembizam
Kada je rije o poeziji Dria, najvei dio njegovoga opusa zauzima ljubavna
poezija koja je po mnogim elementima bliska tzv. bembistikoj struji petrarkizma. U njoj
mnogo rjee susrijeemo enu, a mnogo vie prostora posveeno je lirskome subjektu,
ba kao i kod Petrarke i istih petrarkista. To pokazuju ve i akrostihovi pjesme iji su
stihovi rasporeeni tako da njihova poetna slova ispisuju posvetu, ime neke linosti,
neku rije ili itavu frazu. Kod Dria se ne pojavljuju enska imena, ve njegovo ime ili
pak uzdasi.
Ton njegovih pjesama uglavnom je elegian i melanholian, veliku panju
posveuje stilu i kompoziciji. Pored uobiajenoga dvostrukorimovanog dvanaesterca,
pisao je i stihove sa trostrukom rimom, kao i stihove drugih metara. Osim toga,
akrostihom i refrenima organizuju se stihovi u ritmine strofne oblike, kao u pjesmi
Ranjenom srcu traim lijeka u kojoj razvija uobiajenu petrarkistiku doetku o srcu koje
naputa ljubavnika kada ugleda dragu.
Specifina je pjesma "Poslanica Sladoju", komponovana tako da uvodni i
zakljuni dio pjesme ini epistolarno obraanje Sladoju, danas nepoznatome pjesniku od
kojega Dri trai uehu.
- napuljska kola
, 512 .
,
, -,

. - ,
,
.
,

, . ,
, ,
( )
. , ,
,
, ,
.
, ,
,
; ,
5 .
, ,

.
, 5
.

.

: , . ,
,
( :
). ,
,
, .
.
, ,
() , (
), (
).
, ,
: ,
LXI
(
: / ),
. ,
, ,
: ,
,
,
.

 :
, / .
,
, ,
.
,
.
, , , ,
:
, ,
.
,

, .
,
,

.
, ,
,
..
, ,
, ,
:
.
:
, , , ,
,
.
, , ,
, ,
. , ,
,
,
,
,
, , ,

.
, ,
,
. ,
, , ,
-
.
16.

 , 18.
.
Napuljska i bembistika struja
Petrarkizam je oponaanje najee samo spoljanjih elemenata Petrarkinih
Rasutih rima. Ovim djelom je Petrarka dostigao visoku afirmaciju u evropskome
kulturnom kontekstu. Njegov Kanconijer je zbirka od 366 pjesama u formi soneta,
madrigala, kancona i balada, a ispjevanih u slavu gospe Laure. Nainom pjevanja u
Kanconijeru, Petrarka je nainio preokret u evropskome pjesnitvu, i to prvenstveno time
to u prvi plan stavlja istanan lirski senzibilitet, koji ispovijeda linu dramu, nasuprot u
to vrijeme etabliranoj kolektivnosti.
Zahvaljujui virtuoznoj pjesnikoj tehnici koju Petrarka primjenjuje u svome
Kanconijeru, a koja se ogleda u stilskoj eleganciji, Kanconijer je pobudio veliki broj
sljedbenika. Virtuozna pjesnika forma, koja se ogleda u elegantnom i doeranom sonetu,
zvunoj i ritmikoj organizaciji stiha uz upotrebu brojnih asonanci i aliteracija,
nabrajanja, asindeta, polisindeta, irokom emocionalnom registru koji se gradacijski
konstituie prema klimaksu u posljednjim stihovima, prefinjenim skladom nadahnua,
izraza, Petrarka je postigao izraz koji je bio veoma teak uzor za oponaanje mnogim
sljedbenicima u naredna dva vijeka, ali i brojnim prevodiocima Petrarkine poezije koji joj
pokuavaju dati izvorni sjaj.
Petrarkini sljedbenici su se profilisali u dvije struje, u dvije kole, takozvanu
napuljsku i bembistiku kolu. Rodonaelnik napuljske kole je bio pjesnik Benedeto
Garet, zvani Kariteo. Predstavnici ove kole su usvojili stihovnu formu od 8 stihova,
takozvani stramboto, ili stihove iji je broj bio djeljiv sa 8. Oni su u teme, motive, slike i
Petrarkinu formu unosili elemente iz narodne poezije (deminutivi, ustaljene fraze,
leksika) sa naglaenom upotrebom doetke, ali su senzualnou u pjevanju nainili otklon
u odnosu na izvornu Petrarkinu koncepciju ljubavi. Poznati sljedbenici napuljske kole Serafino Akvilano, Antonio Tebaldi, a u starome Dubrovniku iko Meneti.
Bembisti - dobili su naziv prema kardinalu Pjetru Bembiju, bili su reakcija na ovo
udaljavanje strambotista na izvor Petrarke. Svoju opoziciju bembisti su iskazali
izbjegavajui senzualnost, teei formalnome skladu i eleganciji lirskoga izraza
(platonistiki koncept ljubavi). Bembisti: Bernardo Taso, Bernardino Rota, Mikelanelo
Buonaroti, i u Dubrovniku Dore Dri.
Za razliku od Petrarke, kod bembista je uvijek rije o vie ena, tako da predmet
ljubavi nije mogao postati simbol, niti dobiti vanvremenski karakter. Zbog toga
petrarkisti ne uspijevaju da reprodukuju Laurinu velianstvenost zato to je Laura previe
stvarna, ili je potpuno neodreena, podrazumijevajua, bez karakteristika koje bi je
odvojile od optega ideala, pa se silni talas petrarkistikoga sljedbenitva kasnije razvio u
bezbroj rukavaca koji su vodili epigonstvu.
Artificijelnou umrtvljen petrarkizam izazvao je reakciju brojnih pjesnika koji su
se suprotstavili neumjetnikoj pomodnosti pjevanja, antipetrarkizmom. On nije bio
usmjeren protiv izvornoga Petrarke i njegovoga naina pjevanja, ve protiv svih onih koji
su se neumjerenim podraavanjem uzdigli do neukusa, neumjetnosti, i izvrgli ruglu svoj
uzor, odnosno umjetniki kanon. Krajnji izraz antipetrarkizma bila je persiflaa
Franeska Bernija, koji je produkovao idealni portret idealne drage. U njegovoj

interpretaciji, idealna draga dobija izborano elo, srebrne vlasi kose, kratke ruke i noge,
smijene obrve... Kod nas je predstavnik Dinko Zlatari.
Ribanje i ribarsko prigovaranje

Putopis - dokumentarni oblik koji opisuje dogaaje, ljude koje je pisac

sreo i utiske koje je je doivio na nekom putovanju. Putopis je izrazito otvorena forma, i
u njemu se mogu nai najrazliitiji tipovi diskursa - od istorijskoga i esjistikog, do posve
lirskog i emotivnog. Raznovrsnost se primjeuje i u anrovskom pogledu, pa se putopis
ponekad pie i u obliku pisama, dnevnika i memoara, a ponekad je povezan i sa
obrazovnom literaturom; moe se transformisati i u romanesknu formu, pa ak i u epskolirsku vrstu. Poto je putovanje stalni motiv epike gotovo od njenog nastanka (Ep o
Gilgameu i Odiseja), esto se deava da se ona umjetnika ostvarenja u ijem je sreditu
kretanje junaka kroz prostor i vrijeme nazivaju putopisnom knjievnou, zbog toga je
mogue govoriti o dva tipa putopisa: dokumentaristikom i umjetnikom. Njima je, osim
istog motiva, zajednika i linearna kompozicija koja prati junakovo kretanje i opisuje
njegove doivljaje oba tipa. Perspektiva pripovijedanja je data preteno sa stanovita
samoga pripovjedaa, a strukturu ini niz manje ili vie labavo povezanih epizoda. Kada
je rije o dokumentarnome putopisu, on se u poetku pridrava injeninih konvencija, a
tei to veoj preciznosti. Subjektivnost pripovijedanja postaje jo jedna osobina koja
dominira u oba putopisna vida umjesto dokumentarne deskripcije. Putopis u umjetnikoj
knjievnosti esto daje volju mati i fantaziji, a opisuje putovanja u imaginarne krajeve
koje ponekad prelaze granice ovoga svijeta.

Opis trodnevnog putovanja od Hvara preko Braa do olte. Likovi koji

putuju: Petar Hektorovi i dvojica ribara: Paskoje Debeljak i Nikola Zet. Prvi put su
glavni likovi obini ljudi, prvi put su zapisani stihovi i muzika izvornih pjesama. Rije je
o tri poanice: Na gospodin poljem jizdi
Majka mu je lipo ime dala
Lipo li je brajo pogledati
Nakon toga, lirska pjesma I klie djevojka, kao i bugartice o Marku Kraljeviu i
bratu mu Andrijau, te o Radosavu Siverinskomu i Vlatku Udinskomu.
- Tri dijela kompozicije
- Stih dvostrukorimovani dvanaesterac
- Realistiki momenti: realistino opisani likovi, opis stvarnoga pejzaa
- Renesansni elementi u djelu: univerzalni motivi (prolaznost), ljubavi prema
ovjeku, prirodi, domovini, i sklad izmeu prirode i ovjeka
Ovaj tekst je:
- po sadraju: PUTOPIS
- po obliku: EPSKI SPJEV
- po posveti: PJESNIKA POSLANICA
Petar Zorani
Autor "Planina", prvoga hrvatskog romana. Bio je rodom iz Zadra. Pripadao je
krugu knjievnika koji su doprinijeli tome da Zadar, uz Hvar, Korulu, Split i Dubrovnik
postane jedno od sredita hrvatske renesansne umjetnike rijei. Zorani je ostao zapisan

u hrvatskoj knjievnosti kao pisac prvog hrvatskog romana "Planine" koje su jedino
sauvano djelo pored bar jo dva izgubljena, a rije je o Ljubvenom lovu i Vilenici.
Pastoralni roman, jedinstveno djelo te vrste u hrvatskoj knjievnosti, s reminiscencijama
na latinsku i italijansku knjievnost, kao i na teoloka djela (Vergilije, Dante, Ovidije,
Bokao, Petrarka) koja svjedoe o humanistikome i teolokom obrazovanju.
Pastoralni roman - knjievna narativna podvrsta koja se pojavljuje u
doba renesanse. I prije renesanse postojala je tradicija pastoralne knjievnosti u vidu
ekloga (lirske podvrste) koja predstavlja pjesmu u dijalogu u kojoj idealizovani pastiri
razgovaraju i pripovijedaju jedni drugima o srenim ili nesrenim ljubavima. Tema je
uvijek ljubavna, analiza patnje likova, kao i opis pejzaa.
U anrovskome smislu, moemo rei da su Planine prvi anrovski roman pisan u
stihu i prozi. Pjesnika je poslanica (Posveta Mateju Matijeviu) i svojevrsna prva zbirka
novela ljubavne pjesme (petrarkistika lirika), pastirske i politike poeme. Dat je prepjev
Marulieve Molbe suprotive Turkom koju govori pastir Marul. Planine su alegorija, one
su san prenesen u Zoranov put od Nina morem do Starigrada pod Velebitom, a otuda
uzbrdo Paklenicom, preko Velebita, pa od Like prema Dinari, da bi se rijekom Krkom
sputio do ibenika i otuda morem natrag do Nina.
- Srednjovjekovni elementi: alegorinost, metaforika, motiv putovanja koje
proiava, alegorinost broja 7 (zvijer sa 7 glava), sedam godina je nesreno zaljubljen,
7 dana putuje...
- Poreenje Zorani - Dante: pjesnik je glavni lik u Danteovoj Boanstvenoj
komediji a oe je to Zoran. Pjesnik na svome putu ima vodilje, oe je to vila Milost, a u
Boanstvenoj komediji je to Beatrie. Motiv pakla i zvijeri koje simbolizuju grijehe,
dolazak do vrajih vrata odakle Zoran gleda kroz aroban kamen u paklenu propast
podea na Danteov pakao.
-Kod Zorania simbolika broja 7, kod Dantea 3. Zorani eli da se izlijei od ljubavi, a
Dante eli da se proisti od grijeha.
- Glavni lik Zoran je oblikovan prema samome autoru
- Realni geografski predjeli kojima Zoran putuje
- Pripovijedanje u I licu
- Opisivanje vlastitih oeanja (ljubavna bol)
- Opisivanje prirode i stvarnoga ivota
- Angaovan stav o drutvenim i politikim pitanjima svoga vremena
- Svijest o vlastitoj prolosti, kulturi, nacionalnosti i jeziku
Dundo Maroje
U renesansnome Dubrovniku pozorite je imalo dugu tradiciju. Prije Dria,
Drame su pisali Dore Dri, Mavro Vetranovi, i Nikola Naljekovi. Za knjievne
radove i vrste u renesansi su vaile odreene zakonitosti. Aristotelova poetika, kao rezime
osobenosti koje su proisticale iz knjievnih ostvarenja helenskih pisaca i stavova drugih
autora (posebno Horacija), bili s glavni oslonac renesansnim teoretiarima. Spojivi
osnovne stavove antike poetike i njihove renesansne interpretacije s jedne, i klasinu
komediju, posebno Plautovu, s druge strane, oni su izgradili nove zakonitosti o
imitatorskoj komediji koja je poznata kao eruditna. Ova komedija je u svemu podraavala

Plauta u fabuli, likovima, karakterima, zapletima, organizaciji radnje, kominim

dijalozima.
Poetika renesansne drame i komedije kao jedne od njenih vrsta predviala je niz
zakonitosti koje su se odnosile na organizaciju komediografske grae. Drala se stavova
o potrebi potovanja tri jedinstva radnje, mjesta i vremena. Prema tome stavu, komedija
treba da obuhvati jednu glavnu radnju koju ne optereuju sporedne. Odabrani dogaaji se
odvijaju u vremenskome rasponu od jednoga dana i zbivaju se na jednome mjestu.
Komedija Dundo Maroje ima dva prologa. Svi sauvani prolozi imaju posebnu
vrijednost, jer su u njima sadrani refleksi njegove poetike, obraun sa savremenicima,
njegovo ljudsko i pjesniko miljenje.
- Prvi prolog govori Negromant Dugi Nos. Svojim neobinim sadrajem izazvao
je brojne polemike. Ispred uobiajenoga prologa, Dri je stavio jo jedan koji je
dodijeljen arobnjaku. U njemu se nalaze kljuni stavovi o drutvu, korijeni kasnijih
poduhvata... Takoe, Dri je unio u alegoriju vienje savremenoga svijeta.
- Drugi prolog je tipino renesansni: pisac se obraa gledaocima, laska im, iznosi
pojedinosti o nastanku djela, upuuje ih u sadrinu.
Drievo pozorite
Renesansni ovjek je bio praktino zaljubljen u pozorite koje je za njega
predstavljalo istinsku afirmaciju njegove ivotne radosti, odnosno afirmaciju samoga
ivota... Dubrovani su se, slino savremenicima iz Italije, Francuske, Engleske ili
panije radovali pozorinim predstavama, uvjereni da e tamo doivjeti "veliki smijeh",
njenu, poetinu razbibrigu, ili uzburkane, silno ponijete emocije.
Pozorine predstave nudile su obijesne, esto i sasvim raskalane komedije ili
farse, pastirske igre (ekloge) ili potresne i uzbudljive, ponekad sasvim svirepe tragedije.
Njih su najee smiljali upravo njihovi sugraani koji su bili cijenjeni kao poete. Kroz
prezentovane dramske oblike esto su mogli prepoznati scene iz ivota svojih sugraana.
Tokom itave renesanse, pozorine predstave su bile organizovane jedino pred dvorom u
Dubrovniku (kneeve palate) ili po privatnim salonima gospodskih palata, a veoma
rijetko, i to kad vlada dozvoli, u Velikoj sali dubrovakoga vijea.
Nedemokratsko drutvo - jasno uoljiva razlika izmeu puka i aristokratije
Sasvim je razumljivo kada se predrasudama meusobno odvajaju drugi stalei, to
to su predstave izvoene u privatnim salama (namijenjene uskom krugu zvanica,
odabranih po porijeklu, ugledu i obrazovanju), ali je na one koje se se organizovale
napolju mogao da doe svako, s tim to se i tamo znalo e ko moe da zauzme mjesto.
Puk se morao guvati, tiskati pred pozornicom; knez je, okruen vienijom vlastelom,
edio na kamenim klupama postavljenim ispred dvora, a ugledne dame su sve pratile sa
balkona kua i katedrala. ak i kasnije, u posljednjim decenijama 17. vijeka, Dubrovani
su, umjesto namjenske zgrade dali da se adaptira zgrada Dravnoga arsenala za popravku
brodova koja se odavno nizata nije upotrebljavala.
Stari Dubrovani su izvoenje pozorinih predstava ograniili na svega nekoliko
posljednjih dana karnevala - izmeu 6. januara i poetka uskrnjeg posta.
Ukoliko je bilo vedro, gledaoci su bili spremni da stoje i ede na svojim mjestima,
ali ih je silnom nevrijeme esto prekidalo u ovome poslu, pa su se predstave odlagale.
Bitne razlike u odnosu na dananje vrijeme su sljedee:

- meu glumcima tada nije bilo nijednog profesionalca

- u Dubrovniku je bio obiaj da se mladi ljudi organizuju u skupine (puanske ili
vlastelinske), ali NIKAD MJEOVITE
- u tim druinama nije bilo glumICA; Panti:"Ti mladi ljudi su morali da se nose,
samo kako su oni znali, sa problemom enskih likova...", oni su po nudi predstavljali i
vile i seljanke, obijesne sluavke, dostojanstvene gospoe i zanosne kurtizane
Marin Dri
Kako i njegov ivot, tako je i njegov rad bio pun protivrjenosti - sudar tradicije i
inovacije, domaih (narodnih) i stranih elemenata, fikcije i zbilje, kominoga i traginog.
Roen 1508. godine u Dubrovniku, u porodici trgovaca puana, nadimak mu je bio Vidra
(volio da boravi u idilinom vodenom okruenju, ali i zbog slinosti sa lukavom
ivotinjom koja priprema zavjeru protiv dubrovakih gospodara).
Studirao u Sijeni, studije nije zavrio, ali je 1541. godine izabran za rektora
studentskoga doma. Boravak u Sijeni je bio znaajan zato to se upoznao sa plautovskom
komedijom - comedia erudita - predstavlja vrstu komedije vedroga uzora koja se oslanja
na uzore iz antike. Spojivi stavove iz Aristotelove i Horacijeve poetike i njihove
renesansne interpretacije sa iskustvom komediografa Terencija i Plauta, renesansni autori
doli su do novoga oblika i stvorili imitativnu komediju poznatiju pod imenom
ERUDITNA KOMEDIJA, podreena nizu pravila:
- predstavljala je dogaaje iz svakodnevnoga ivota, dodue izmiljene, ali
mogue
- imala zapletenu radnju u kojoj je uestvovao obini svijet i prikazivao se u
nedolinim situacijama (sluge, trgovci, krmari, zanatlije), a prikazivane podvale, svae,
nevjerstva
- dulce et utile - cilj da zabavljajui pouava
- jedinstvo vremena, mjesta i radnje
- prolog i 5 inova - kompozicija
- u stihu ili prozi
- tema: ljubav sa peripetijama, a osnova radnje intrige
- este su situacije preruavanja, prepoznavanje i sl.
- likovi tipizirani, preuzeti iz antike komedije (tvrdica zaljubljen u mladu enu,
sin rasipnik, sluga intrigant), a nekad i iz renesansne tradicije (komini i nespretni
ljubavnik)
U junoslovenskim knjievnostima najistaknutiji u pisanju eruditnih komedija je
upravo Marin Dri, koji je unio novine. Novina je to je eruditnu komediju, koja je bila
pisana za uene ljude prilagodio SVIM GLEDAOCIMA i djelo uinio razumljivim
svima. On se izrugivao zatvorenoj sredini dubrovake aristokratije, ispisivao ale na
raun sugraana, ismijavao i karikirao mane plemia do te mjere da mu je bio
zabranjivano prikazivanje drama (a i samo stvaranje). Zbog politikoga pritiska na
literaturu, oeao je izrazit revolt, to je rezultiralo time da je firentinskome vojvodi
Kozimu Mediiju napisao vie zavjerenikih pisama pozivajui ga da srui dubrovaku
vladu (i to je pronaeno etiri vijeka kasnije). Smatrao je da Dubrovnikom vlada 12
perverznih staraca i krtaca.

Dva puta je odlazio u Tursku sa austrijskim grofom Rogendorfom koji je eo da

se prikloni sultanu. Nije uspio da doivi avanturu, pa se vraa u Dubrovnik, a zna se da je
bio i pisar u solanama. U vrijeme kada je stvarao u Dubrovniku su postojale druine
(Pomet druina, Njarnjasi, Garzarija)
Dri je bio pjesnik vedre renesansne glume, iako svetenik dalek pobonim
preokupacijama, poznavao vrline i mane svojih sugraana i itav plautovski spektar
osobina. Izrazio je dra pukoga govora i ne samo da je stvarao na narodnome jeziku, ve
je na pozornicu postavio i NAIJEVCE (naziv za ljude iz naroda)
- Dundo Maroje
- Skup Mande Arkulin
- Novela od Stanca
- Pijerin
- Pastorale: Tirena, Venera, Adon...
Komedija Pomet sauvana samo u tragovima, ali pomet je lik u komediji Dundo
Maroje koja u podnaslovu ima naziv Komedija o ljubavi i novcu. Dva temeljna odnosa:
sluga - gospodar, otac - sin. Temeljna antiteza u ovoj komediji su ljudi NAZBILJ
(savremena vlast) i ljudi NAHVAO.